Albrecht Wacker

SNAJPERIST
NA
ISTONOJ BOJINICI
Im Auge des Jagers

Memoari Seppa Allerbergera nositelja Vitekog kria

PROLOG

S padom Staljingrada poelo je dvogodinje povlaenje koje je vojnike s obje strane uvuklo u
vrtlog neljudskih napora i sukoba. Tijekom te dvije godine Istona bojinica postala je simbol
prirode njemakog vojnika i pozornica bezbrojnih ljudskih tragedija.
O tom je ratu napisano puno analiza, istraivanja i izvjea. Ali pronalaenje odgovarajuih rijei
za opisivanje neopisivih, svakodnevnih borbi za ivot, uasa i straha, jedva da je mogue, i ako
barem djelomino elite uspjeti u tome to moete postii samo ako se usredotoite na sudbinu jednog
pojedinca. U dodatak tome, teko je pronai granicu izmeu racionalnog, turog jezika i naina
razmiljanja vojnog povjesniara i suutnog pristupa biografa kojeg zanima ljudska dimenzija
njegovog subjekta.
U srcu ove knjige nalazi se takozvani snajper, savren primjer vojnika koji su u povijesti rata,
promatrani mjeavinom divljenja i gnuanja, esto previeni i zaboravljeni, ali koji su poduzimali
velianstvene pothvate i esto, zahvaljujui svojoj hrabrosti i odvanosti, spaavali brojne ivote
svojih suboraca uzimajui neprijateljske ivote preciznou koja je ponekad bila zastraujua. Poput
jo nekih vojnika, nakon rata su morali ivjeti sa saznanjem da su oduzeli brojne ivote, ne na
anonimnoj, nego na osobnoj, jedan-na-jedan razini, gledajui neprijatelja u oi. Gotovo su svi do
kraja svojih ivota duboko u sebi krili te injenice. Samo je nekolicina bila voljna priati o svojim
iskustvima.
Nakon pedeset godina jedan od najboljih prekinuo je utnju i u dugom razgovoru sa svojim
biografom ispriao je svoje vienje rata.
Taj spomen na posebni dio vojske slui kao podsjetnik na pravo lice rata, kako on izgleda
pjeadincu na prvoj crti bojinice.
Nakon tolikih godina neizbjeno je da su njegova brojna sjeanja izblijedjela i samo su
najstraviniji dogaaji ostali kristalno jasni u njegovom umu, a biografu je ostavljeno oblikovanje tih
djelia informacija u dosljedan i itak oblik. Tijekom tog oblikovanja bilo je neophodno popuniti
praznine u njegovoj prii kako bi ona bila potpuna i cjelovita.
Pred biografom se tijekom njegovog posla pojavio jo jedan problem, koji je savreno opisan
njemakom izrekom: Pobjednik je u pravu, ali gubitnik je u krivu. Dok su ruski i savezniki
snajperi smatrani herojima, njemaki su snajperisti - ak i u vlastitoj dravi - smatrani odvratnim
ubojicama. Zbog toga je tijekom pisanja ove knjige bilo kljuno da glavni protagonist ostane
anoniman. Brojna su imena u ovoj knjizi takoer izmiljena, ali pria je istinita.
Protagonista ove knjige nazvat emo Sepp Allerberger.
Sepp Allerberger bio je putujui stolar iz malog sela u blizini Salzburga koji je u rastui vrtlog
dogaaja na Istonoj bojinici uvuen poetkom srpnja 1943. Od tog trenutka, pa do kraja rata u
svibnju 1945. njegov e ivot biti povezan sa ivotima njegovih suboraca II. bojne Gebirgsjager
regimente 144 (GJR 144) tree Gebirgsjager divizije (3. GD). Vojnici ovih postrojba uglavnom su

dolazili iz alpskih predjela. Ovo etniko jedinstvo nesumnjivo je bilo jedan od glavnih razloga
njezinog visokog morala koji je opisan tijekom ove prie.
Arktika zima dodirnula je vojnike Istone bojinice svojom ledenom rukom. Promrzli, iscrpljeni
do krajnjih granica i bez nade, deseci tisua vojnika njemake este armije kod Staljingrada
rtvovani su iz razloga koji su do dana dananjeg ostali nejasni. Pad tog grada oznaio je oitu
prekretnicu u sudbini Wehrmachta koji je do tada bio izuzetno uspjean. Ofanziva koja je dovela do te
katastrofe izvedena je energino, ali bez dovoljno planiranja i sukob e se sada nezaustavljivo
pretvoriti u obrambeni rat koji e rezultirati krajnjim kaosom s crvenom zastavom sovjetske vojske
koja e se zavijoriti na Reichstagu kao nagovjetaj nadolazee pedesetogodinje podjele nacije.
Njemaka e doivjeti vlastiti sudnji dan u ruevinama svojih gradova i spomenika kulture.

Allerberger sa Selbstladegevvehrom (poluautomatskom pukom) Model 43 s teleskopskim nianom, 20. travnja 1945. Ova
poluautomatska puka bila je dobrodola prednost jer se energija trzaja koristila za pokretanje mehanizma za punjenje.

Trea Gebirgsjager divizija, koja e biti u sreditu ove knjige, tijekom zime 1942.-43. borila se
juno od Staljingrada. Unitenjem este armije nala se u sreditu ruske zimske ofanzive. Suoena s
brojano nadmonijim snagama, divizija je samo zahvaljujui neljudskim naporima i nakon
neopisivih gubitaka ljudstva i opreme uspjela pobjei iz obrua i tako izbjei sudbinu svojih
suboraca u Staljingradu. Nakon ubojite zimske noi u bazenu Milerovo i proboja kako bi se povezali
s novom crtom obrane u Voroilovsku, GJR 144 svedena je na etvrtinu svog uobiajenog brojnog
stanja.

Regimenta se ukopala u blizini Voroilovska i tijekom iduih est mjeseci popunila novacima i
opremom.
U usporedbi s bitkama kroz koje je prola tijekom zime 1943. ovdje se nije trebala baviti niime
osim sporadinim sukobima i lanim napadima. Osim navedenog, njezin se rat sveo na ophodnje,
povremene topnike napade i stalnu prijetnju ruskih snajpera ije su rtve uglavnom bili novi i
neiskusni vojnici regimente. Zbog nedostatka teeg pjeadijskog oruja Nijemci su, suoeni s ovim
fenomenom, bili vie-ma-nje bespomoni. Samo su u nekolicini sluajeva uspjeli otkriti poloaj
ruskog snajpera i likvidirati ga orujem poput minobacaa, strojnica i manjih protuoklopnih topova.
Bilo je oito kako su im neophodni vlastiti snajperi.

POGLAVLJE 1

Kraj ljudske nevinosti

Vedro ljetno jutro na Istonoj bojinici upravo se zagrijava. Vlaga noi iri ugodan miris zemlje i
trave na sve toplijem zraku. Ali on ne obraa panju na Prirodu; ne smije joj dopustiti da ga omete.
Sva su mu osjetila napeta. Podsjea na grabeljivca u lovu na plijen. Kroz dalekozor promatra rusku
prvu crtu. Tamo negdje nalazi se savreno kamufliran poloaj njegovog neprijatelja, ruskog snajpera
koji je u posljednjih nekoliko dana ubio devet njegovih drugova. Sigurno je strunjak jer je Sepp ve
dva dana uzalud tragao za njegovim poloajem. Ali kad je snajperov metak pogodio devetog vojnika
u prvim satima jutra Sepp je bio uvjeren kako e uspjeti otprilike odrediti smjer iz kojeg je metak
doao.
I napokon, izdajniki znak. Vlati trave koje su stajale nekako udno nakrivljene ispod ruba grma.
Pogled mu se usredotoio na sumnjivo mjesto. Da, eno ga, tamo je. Adrenalin je prostrujao Seppom
kad je prepoznao zatamnjene dijelove teleskopskog niana i kad je cijev oruja iznenada zablistala.
Uz prodoran tresak ugledao je metak kako leti prema njemu. Kao paraliziran, leao je tamo
nesposoban se pomaknuti. Uz vlaan udarac metak ga je pogodio posred ela i njegova glava i misli
eksplodirale su u zasljepljujuoj svjetlosti.
Sepp se u tom trenutku probudio - iz dubokog sna. Srce mu se popelo do grla. Trebalo mu je
nekoliko minuta da se iz 1944. vrati u stvarnost sadanjosti. Polako se sabrao, ali vie ak ni ne
pomilja na san. Kroz otvoren prozor njegove spavae sobe dolaze prigueni zvukovi noi i ugodan
svjei zrak ranog ljeta. Ustaje i odlazi do prozora. Duboko udie noni zrak. Nakon nekoliko
trenutaka pogled mu pada na siluetu Alpa iznad kojih blista mjesec. Kao to je blistao iznad ruske
stepe krajem ljeta, dok je mali vlak sa zalihama za bojinicu tandrkao preko beskrajne pustoi. Sjetio
se kako je sjedio kod otvorenih vrata vagona, misli prepunih napetog iekivanja zbog nadolazeeg
vojnikog ivota. Bili smo siromani, jadni i bijedni, prisjetio se dok su mu misli odlutale. Kao i
puno puta tijekom proteklih godina, epizode njegovog ratnog ivota slobodno mu lutaju mislima. Neki
od dogaaja koji su se odigrali prije vie od pedeset godina jo su uvijek svjei kao da su se
dogodili juer.
Roen u rujnu 1924. kao stolarov sin, Sepp je odrastao u selu u blizini Salzburga. Proveo je
bezbrino djetinjstvo voen konzervativnim vrijednostima poput patriotizma, marljivosti, urednog
izvravanja dunosti i potivanja vlasti. vrsto vjerovanje u ove etike vrijednosti omoguilo mu je
da bez imalo problema prihvati svoju nadolazeu sudbinu. Naravno, krenuo je oevim stopama i
izuio zanat stolara pripremivi se da jednog dana preuzme obiteljski posao. Mogunost vojne slube
istovremeno je smatrao i dunou i au, budui su vojnici uivali znaajno potovanje drutva.
Novaenje je bilo zanimljivo iskustvo za mladie, davalo im je novo samopouzdanje i osjeaj da su
postali pravi mukarci. Sepp je bio proizvod drutvenih i politikih okolnosti svoga vremena.
Njegovo je djetinjstvo bilo pod utjecajem i kontrolom dravne ekonomije i snanih ideolokih
slogana Treeg Reicha, koji je povezivao nacionalnu samosvijest i konzervativne vrijednosti s
neupitnom spremnou za dunost, osobito meu mladima, kako bi ostvario svoje politike ciljeve.
Bilo je normalno da se mladii Seppovih godina dragovoljno javljaju na dunost u Wehrmachtu kako

bi ciljeve svoje vlade ostvarili orujem.

Nakon gotovo tri godine rata u kojima je Wehrmacht marirao iz pobjede u pobjedu brojni su se
mladii prestraili kako e ostati bez svoje prigode za sudjelovanje u borbi, jer je prema sveprisutnoj
propagandnoj maineriji konana pobjeda bila na vidiku. Udaljeni od stravine i nemilosrdne
stvarnosti rata, na dan kad su seoski mladii proglaeni sposobnima za vojnu slubu ujesen 1942. u
selu je odrana velika proslava u njihovu ast. upan je odrao kratak govor o sluenju domovini i
junakoj borbi protiv boljevizma. Vatrogasni orkestar veselo je zasvirao, a djevojke iz Banci
Deutscher Madchen (Udruga njemakih djevica) privrstila je male bukete na revere buduih junaka.
Pomisao na moguu smrt ili sakaenje nikome nije pala na pamet, ali ak estorica mladia koji su
ponosno pozirali za grupnu fotografiju nee preivjeti idue dvije godine. Nekoliko mjeseci kasnije
prepuni entuzijazma javili su se na dunost.
Nakon zavretka egrtovanja u veljai 1943., kad je imao osamnaest godina, Sepp je, poput
veine mladia iz ovog podruja, pozvan na slubu u Gebirgsjager (alpinistike postrojbe), smjetene
u Kufsteinu u Tirolu. Nakon to su dobili opremu, deset dana kasnije on i njegovi kolege premjeteni
su u Mittenwald na temeljnu pjeadijsku obuku. Nakon est mjeseci teke obuke Sepp je dobio teku
strojnicu.

Skupna fotografija vojnih obveznika iz jeseni 1942. Sepp u prednjem redu, drugi slijeva

Tijekom cijele obuke tema snajpera kao taktikog aspekta pjeadijske borbe nije uope
spomenuta. Bilo je samo nekoliko prezirnih komentara o ruskim snajperima i enama s dvocijevkama
s kojima se vojnici s tekim strojnicama trebaju boriti jako i nepopustljivo. Obuka je bila teka, ali
bez maltretiranja uobiajenog za mirnodopsku vojsku ili poetak rata. Umjesto toga usredotoila se
na pripremanje mladia - barem tjelesno - za napore s kojima e se suoiti na bojinici i na
upoznavanje s orujem. Instruktori koji su posjedovali iskustvo s bojinice pokuavali su im prenijeti
svoje znanje. Bili su upoznati s dramatino visokim gubicima meu novim vojnicima koji su kao
zamjene poslani na bojinicu jer su bili okirani stravinom ratnom stvarnou. Nakon naglog
izlaganja nemilosrdnoj brutalnosti borbe mnoge je zahvatila iskonska panika i nekontroliran poriv za
bijegom. Ali iako bi ih takvo ponaanje moglo spasiti u starim vremenima, u doba modernog
naoruanja koje moe ubijati na velikim daljinama to je dovodilo do njihovog stradavanja.
Dobra obuka mogla je pripremiti ovjeka za trenutak sukoba, ali bila je od male pomoi u

kontroliranju prirodnog instinkta bijega od opasnosti. I na kraju je svatko trebao samostalno odluiti ali i onda ne sve do samog poetnog trenutka sukoba - moe li se hladnokrvno suoiti s ratom ili ne. U
tom se trenutku raaju ratnici kojima je borba u krvi, a bojinica dom, ali i koji su neprestano suoeni
s vjenim pitanjem ubij ili budi ubijen. Snajper se raa samo u takvom paklu ratne stvarnosti,
vojnik koji zna kako zadrati koncentraciju, koji je sposoban djelovati na prvoj crti usred bitke i koji
zna kako koristiti svoje oruje, puku s teleskopskim nianom, na optimalan nain. Samo ti vojnici
zasluuju titulu strijelca.
Poetkom rujna 1943. Sepp i njegovi kolege dobili su zapovijedi da se pridrue GJR 144, koja je
jo uvijek bila na junom dijelu Istone bojinice u blizini Voroilovska. Bili su posljednja skupina
zamjena kojima e regimenta ponovno doi na svoje puno operativno brojno stanje. Ali prije toga
dobili su trodnevni izlazak, i ta su tri dana prola poput treptaja oka. Veini je to bila posljednja
prigoda da u svojim mladim ivotima posjete obitelji i pozdrave se. Njegova je budunost bila
nesigurna, ali Seppa je majka u svakoj prigodi gladila po glavi i pokuavala ga utjeiti. Njegov otac,
vojnik u Prvom svjetskom ratu, sakrio je svoju brigu utnjom i radom. Neizbjean dan rastanka je
doao. Kad je Sepp uao u autobus koji e ga odvesti natrag do vojarne u Mittenwaldu, njegova je
majka bila u suzama. Otac ga je zagrlio kad se pozdravljao, to nije inae inio i, trudei se ostati
hladnokrvan, u uho mu apnuo: Pazi na sebe, deko. Najvie od svega elim da se vrati zdrav i
itav. Ali to je u Bojim rukama. Kad je autobus krenuo Sepp je jednom kratko mahnuo i onda se s
tupim pogledom okrenuo naprijed. Inae bi smirenost koju je jedva zadravao netragom nestala.
Sa zebnjom su zakljuili kako u podruju 3. Gebirgsjager divizije Crvena armija planira veliku
ofanzivu do Donbasa (Donjeckog bazena) i Ukrajine, pojaana dolaskom nove poiljke amerikog
oruja. Zbog toga je svaki ovjek koji je poveao brojno stanje njemakih postrojba bio i vie nego
dobrodoao. Sepp i njegovi kolege danima su putovali beskrajnom ruskom stepom u slamom
obloenim vagonima za stoku prije no to su stigli do svog odredita, Donbasa. Njihov dolazak u
Voroilovsk poklopio se sa samim poetkom ruskog napada. Bez ikakve prigode za prilagodbu na
ivot na bojinici dan nakon dolaska baeni su u bitku za klanac Redkino, koja je bila izuzetno teka i
rezultirala je velikim gubicima. Po miljenju prosjenog Landsera, ili obinog vojnika, Seppa je
ekao teak put, jer e 3. GD ostatak rata djelovati u atipinoj, u potpunosti pjeadijskoj ulozi na
junom sektoru Istone bojinice, uvijek u sreditu bitke. Gubici postrojbe zbog toga su bili ogromni i
proporcionalno puno vei nego u ostatku vojske.
S brojnim ugljenokopima Donbas je bio vaan izvor sirovina, i zbog toga je bio kljuan za obje
strane. Rudnici, s beskrajnim tunelima, nisu bili do kraja oieni od neprijatelja kad su Nijemci
stigli. Cijele ruske postrojbe dopustile su Wehrmachtu da prelazi preko njih dok su se krile u tunelima
i onda izlazile meu iznenaene Landsere. Rezultat toga bile su brojne bitke prsa u prsa koje su se
protezale ak i do samih tunela.
Sovjeti su ve probili kroz njemake linije prije no to je Sepp stigao na bojinicu, i sada su
pokuavali proiriti zauzeto podruje. Zapovjednik 3. GD situaciju je nazvao vrlo neizvjesnom, pa je
krenuo u protunapad bez ikakvih priprema ili pregrupiranja postrojba. To je uspjelo, ali bila je to
pobjeda plaena bezbrojnim ivotima Landsera.
Sepp i njegove kolege napokon su stigli u zoru 18. srpnja 1943. i utke otili do svojih poloaja.
U mislima im je bio neprijatelj, a zabrinutost i nervoza jasno su se vidjeli na njihovim licima. Svatko
je imao vlastitu metodu potiskivanja straha prije poetka bitke. Iskusni ljudi smrknutih su lica jeli
kruh, ili su puili, ili su jednostavno sjedili bezizraajnih lica. Novaci su imali problema s

kontroliranjem nervoze; bili su nemirni, napetih ivaca, blijedi. Mnogi su povraali, i neprestano su
srali i piali. Bez ikakvog iskustva o onome to e uslijediti, Sepp je neobian prizor promatrao s
udaljenim osjeajem strave. Nije mogao jesti, trbuh bi mu se pobunio, a tijelo mu je bilo poput elea.
Imao je osjeaj da se ne moe pomaknuti. U ovoj kritinoj situaciji imao je puno sree jer je
zapovjednik njegovog voda bio vrlo iskusan i unato tome to je ovrsnuo u borbi imao je sluha za
potrebe novaka u svom vodu. Prepoznao je Seppov strah i smireno mu rekao: Duboko dii, ovjee.
Samo misli na svoju strojnicu i pucaj kako su te nauili.

Obrati panju na mene i moje zapovijedi. Ja se brinem za svoje deke, i ako bude uistinu gadno ja
u biti s tobom. Sve do sada izvlaio sam svoj vod iz svake guve i nitko nee biti ostavljen.
Mjeavina mladenake naivnosti i povjerenja u karakter zapovjednika voda dale su Seppu neophodnu
snagu da pobijedi nervozu i suoi se s dogaajima koji e predstavljati njegovo vatreno krtenje.
Bilo je skoro 5 sati kad je napad poeo baraom topnitva iz njihove pozadine. Uz potmulu
grmljavinu zemlja je ispred pjeatva u velikim fontanama letjela u zrak i ocrtavala se na vedrom
jutarnjem nebu. Potpuno novi zvukovi nisu bili ugodni za Seppove ui u kojima su se mijeali s
grmljavinom granata i prodornim zujanjem rapnela. On i ostali vojnici skutrili su se na svojim
poloajima i ekali zapovijed za napad. Nakon nekih dvadesetak minuta topnitvo je zautjelo i Sepp
je iznenada prepoznao neobian zvuk. Bilo je to ivotinjsko vritanje ranjenih Rusa. Zapovijed za
napad dola je kroz stravu koja je poinjala bujati u njemu. Sva napetost i nervoza odjednom su
puteni u pokret. Poput vrtloga, mahniti poetak bitke odvukao je Landsere za sobom. Odjednom,
ruske su granate poele eksplodirati meu njima. Kad je Sepp skoio uo je zujanje i zvidanje. S
njegove desne strane kolega, mladi njegovih godina iz Berchtesgardena, u nevjerici je zurio u svoju
rastrganu jaknu iz koje su polagano ispadali unutarnji organi, svakim trenutkom sve vie i vie. Nakon
nekoliko sekundi oka prodorno je vrisnuo i pokuao ugurati crijeva natrag unutra. Sepp mu je elio
pomoi i odloio je svoju strojnicu, ali njegov zapovjednik voda ga je udario po leima i viknuo:
Idemo, u napad, nitko mu ne moe pomoi, pokrivaj svoje prijatelje! Sepp je otresao paralizu, a
ranjenik je naglo zautio i, sa zbunjenim pogledom, pao na koljena i onda se potrbuke ispruio na
tlo. Sepp, koji je ve bio dvadeset metara dalje, nije vidio smrt svog kolege. Njegove su misli
nestale, zahvatila ga je primitivna elja za preivljavanjem. Smrt, povrede i strah bili su nebitni.
Cijelo njegovo bie bilo je svedeno na pucanje, punjenje, jurianje, potragu za zaklonom i potragu za
neprijateljem, njegovom metom, poput neke ivotinje. U njemu se dogaala promjena. U iduim
satima jakog sukoba naivni mladi pretvorio se u Landsera, ratnika u punom smislu te rijei.

Mjeavina straha, krvi i smrti bila je poput droge koja je sjedne strane bila omamljujua, ali s
druge depresivna, jer nije samo oznaavala kraj ljudske nevinosti nego je takoer i brisala budunost
i nadanja budueg ivota. Ubijanje mu je postalo nametnuto znanje, i njegova je sudbina eljela da to
znanje usavri do krajnjih granica.
Seppova se skupina oprezno probijala kroz raslinje sve dok iznenada nije upala u zasjedu
udaljenu nekih dvadeset metara. Vojnik je pao bez rijei pokoen kiom metaka iz automatskog oruja.
Sepp je istog trena uzvratio vatru dok su neozlijeeni vojnici traili zaklon. Onda su prema
neprijatelju bacili rune bombe i nastavili, pokrivajui jedni druge, samo da bi otkrili kako je
neprijatelj netragom nestao. Zali su u grmlje i pronali etiri mrtva Rusa ispred majstorski skrivenog
ulaza u rudnik. Mrtvaci su izgledali neuhranjeno poput kostura. Najvjerojatnije su se mjesecima
skrivali u tunelu.
U tunel su vodili svjei tragovi. Mjeavina znatielje i fascinacije natjerala je nekolicinu vojnika
na ulazak s orujem na gotovs. Nekoliko minuta nakon to ih je zemlja progutala Sepp je uo tupe
odjeke pucnjeva iznutra. Ubrzo nakon toga vojnici su doteturali na danju svjetlost mrtvaki blijedi i
oito poprilino zbunjeni. Nije bilo vremena za pitanja jer je ruski vod sada napadao sektor i vrtlog
bitke odvukao je vojnike na drugu stranu.
Stravina bitka potrajala je do sumraka, negdje do 22 sata. Bilo je udo to je Sepp preivio
dananji dan, za razliku od njegovih brojnih suboraca. Njegov je vod sada povuen na poetnu crtu s
koje je jutronji napad krenuo. Zbog krive procjene otpora Rusa napad e se sutra morati ponoviti, i
obje su strane iskoristile prigodu za odmor. Stanka u borbi koristila je za brigu o lakim ranama onih
koji su sposobni za borbu, donoenje hrane i streljiva. Sjedili su uz koricu kruha, konzervu ribe i
cigaretu i priali o najznaajnijim dogaajima dana. Ovo je bila prva prigoda da Sepp preivjele
suborce pita to se dogodilo u tunelu. U kratkim reenicama, jo uvijek vidljivo okirani
neoekivanim uasom vienog, dva preivjela suborca opisala su uasan prizor kakav se vjerojatno
dogaao svakoga dana ovog rata.
Pipajui put pred sobom u polumraku tunela, ljudi su nakon nekih pedesetak metara naili na
slabo osvijetljenu peinu koja je nepodnoljivo zaudarala. Trebalo im je nekoliko trenutaka
navikavanja na tamu kako bi uas postao vidljiv. Dva su Rusa u kutu uala jedan pored drugoga. U
blizini, na kutijama streljiva, nalazili su se dobro sauvani ostaci dva ljudska lea. Oito su bili
dimljeni kako se ne bi pokvarili. Pored gomile izmeta u jednom kutu nalazile su se njihove iznutrice
koje su poele trunuti, i izgriene kosti. Drhtei od gaenja, jedan od vojnika koji je znao neto
ruskog pitao je dva preivjela to se dogodilo.
Rekli su kako su ostavljeni u ovom tunelu s trideset pet ljudi kad su se Rusi povukli, sa strogim
zapovijedima da ostanu skriveni i uvaju poloaj sve do protunapada. Taj protunapad ekali su
mjesecima, i njihove su zalihe uskoro potroene. Ipak, njihov se asnik pobrinuo da ispunjavaju
zapovijedi, i kad je veina vojnika predloila povlaenje ubio je dvojicu najmlaih - imali su samo
esnaest godina - za primjer ostalima. Hladnokrvno ih je ustrijelio u glavu i onda pod

prijetnjom pitolja zapovjedio ostalim vojnicima da im izvade iznutrice, da ih izreu na komade i

stave ih na dim. Natjerao je vojnike da podijele jetre leeva i pojedu ih sirove. Nekoliko iduih
tjedana ivjeli su na mesu pobunjenika. Ostali nisu ak ni pomiljali na pobunu protiv asnika, jer su
njihov narednik i druga dva doasnika stala na njegovu stranu i sve oruje zakljuala u sanduke.
Leevi su ubrzo pojedeni i asnik je onda bez milosti ubio idueg najmlaeg vojnika. Nekoliko dana
kasnije ruski je napad napokon ponovno zauzeo tunel i to je natjeralo skupinu na izlazak.
Dok je vojnik prevodio jedan od njemakih vojnika poeo je povraati od gaenja. Kad je
ponovno doao do daha viknuo je: Vi odvratni govnari, i opalio iz MP40. U nevjerici, oiju
ispunjenih panikom, dva su Rusa zurila u rane na tijelima dok je krv curila preko njihovih sasuenih,
utljivih usana. ivoti su uz posljednji trzaj napustili njihova izmuena tijela. Idemo odavde, deki,
viknuo je zapovjednik voda i pourili su van ostavivi stravian prizor iza sebe. Pohlepno su udisali
svjei zrak.
Za iskusne Landsere ovo je bio samo ratni dogaaj, ali Sepp je bio ispunjen navalom ekstremnih
emocija i dobivao uvid u neistraene dubine ljudskog ponaanja. Ipak, ovo nije bilo nita vie osim
gotovo nevinog uvoda u strahote rata u usporedbi s onim to e uslijediti. Ali ovo nije bilo vrijeme za
filozofska razmiljanja. San i glad traili su svoj danak, a ostalo je jo samo nekoliko sati odmora.
Na kraju su bila potrebna etiri dana za slamanje sovjetskog otpora uz podrku dodatnog
topnitva. Ovaj komadi osvojenog ruskog tla plaen je ivotima 650 njemakih vojnika.
Na kraju petog dana Sepp je izgubio i posljednje trake svoje mladenake naivnosti. Iskustvo
ovih ubojitih bitaka ve se urezalo na njegovo lice i uinilo ga deset godina starijim. Njegova satnija,
7., spala je na samo dvadeset ljudi. Iz njegovog voda ostali su samo on i zapovjednik voda. Sepp je u
potpunosti izgubio svaki osjeaj za vrijeme, strah i suut. Bio je proizvod dogaaja oko sebe, tjeran
primitivnim instinktom da preivi zahtjeve borbe, gladi, ei i iscrpljenosti.

POGLAVLJE 2

Pokuaj biti snajperist

Dana 22. srpnja pokuaj ponovnog zauzimanja izgubljene njemake prve crte je uspio. Rusi su se
borili s oajnikom hrabrou. Dobro kamuflirani, esto su pokazivali nevjerojatnu disciplinu pri
paljbi, pucali su s udaljenosti manje od pedeset metara. Na ovaj nain gotovo je svaki metak pogodio
cilj. Ruski snajperisti uglavnom su se koncentrirali na njemake vojnike sa strojnicama.
Vojnik Allerberger naoruan strojnicom shvatio je kako je ovo u stvari samoubilaka misija.
Taktika vanost strojnica neizbjeno je znaila privlaenje jae vatre iz minobacaa i topova i osobito u borbama gdje su se vojnici morali kretati - snajpera. Rezultat toga bili su neproporcionalno
visoki gubici meu vojnicima sa strojnicama. Zbog toga mu je nakon nekoliko prvih dana postalo
jasno kako njegove anse za preivljavanje ovise o hitnom pronalasku neke druge dunosti u satniji.
Petog dana bitke Sepp je osjetio tup udarac u lijevi dlan, pogodio ga je rapnel. Prihvatio je ranu
s nevjerojatno hladnom fanatinou, kao neizbjenu posljedicu rata. Zaudo, nije jako boljela i
jedva da je krvarila. Provjerio je pokretljivost prstiju i uvjerio se kako je sve u redu. Zastao je i
odloio strojnicu, pa je uzeo komad zavoja i uz pomo suborca zavio ranu u podnoju palca. Jedva da
su zavezali zavoj kad je njegov suborac povikao: Seppi, pazi - stiu. Pucaj, pucaj!
Sat vremena kasnije, kad je satnija povuena s prve crte i kad se malo odmorio napokon je
osjetio bol. U stoeru, koji je takoer bio i opskrbno mjesto, lijenik i nekoliko bolniara pruali su
prvu pomo ranjenima i Sepp je otiao kako bi obradili njegovu ranu. Mala kuica s tronim krovom,
malo podalje od stoera regimente, sluila je kao poljska bolnica. Bez ikakvih osjeaja Sepp je
sluao jauke i jecanje i udahnuo miris sirovog mesa. Jedan od bolniara rasporeivao je ranjenika na
temelju ozbiljnosti rana. Vrlo mladog vojnika donijeli su nosei ga na komadu atorskog krila. Ispod
njegovog djejeg lica, koje je isputalo tipine jecaje: Ne mogu se micati, oh Boe, ne mogu se
micati, njegovo nepokretno tijelo klatilo se poput marionete. Narednik je podigao ranjenika i
pregledao mu prsa, koja su sprijeda bila neozlijeena. Ali na leima je imao rupu dovoljno veliku da
u nju stanu dvije ake. Iz nje su strili komadi rebara i kime. Paljivo ga je poloio na atorsko krilo.
Deki, ovome nema pomoi. Za ovakvu ranu, smrt je milost. Odnesite ga do sveenika u talu. Svi
beznadni sluajevi slani su u talu gdje je sveenik - oito shrvan od boli - pokuavao smrtno
ranjenima pruiti malo utjehe.
Seppova je rana smatrana lakom, pa je morao ekati u redu kako bi ga pregledao narednik koji je
uvjebanom preciznou istio i ivao rane. Pored Seppa je sjedio narednik ija je desna podlaktica
bila podvezana krpom zategnutom tapom: njegova gotovo otkinuta desna aka visjela je na nekoliko
komada koe i ila kao da je na koncima. Nepomino je u oku zurio u pod.
Prola su tri ili vie sati prije no to je Sepp napokon doao na red. Narednik je bez rijei skinuo
zavoj, pregledao ranu kako bi provjerio ima li u njoj neistoa i oistio ju otopinom sulfonamita.
Onda je izuzetno snaan desetnik zgrabio Seppovu ruku i okrenuo mu lea kako bi mu blokirao pogled
na ranu. im je to uinio narednik je poeo, bez anestetika, brzo i vjeto obrezivati rubove rane i
ivati ih. Drei mu ruku elinim stiskom desetnik je rekao: Vriti ako eli, to e ti skrenuti misli.

Sepp je osjetio kako njegova samokontrola poputa i postao je u potpunosti svjestan boli. Njegovo
vritanje predstavljalo je neljudska iskustva posljednjih nekoliko dana.
Njegova je rana zahtijevala odmor pa je na etrnaest dana prebaen u transportnu jedinicu
regimente zajedno s nekim suborcima koji su takoer bili lake ranjeni kako bi obavljali pomone
poslove. Tijekom tog razdoblja regimenta, koja je bila iscijeena, je prebaena natrag do
Voroilovska kako bi doekala pojaanja u ljudima i opremi. Sepp koji je, sjeate se, bio stolar
dodijeljen je kao pomonik regimentnom doasniku zaduenom za oruje i dobio je zadatak
razvrstavanja zaplijenjenog oruja, i kako je njegov oporavak napredovao, za popravak kundaka
oteenih njemakih puaka.
Ovdje, u relativnoj sigurnosti stoera regimente Sepp je, nakon razmiljanja o svom poloaju,
odluio kako e se prvom prilikom pokuati izvui od svoje dunosti vojnika sa strojnicom.
Moda je bilo pretkazanje to je meu zaplijenjenim orujem koje je trebao razvrstati pronaao
jedan ruski snajper. im ga je ugledao Sepp je pitao oruara moe li dobiti puku za vjebu. Imali su
dosta ruskog streljiva i, u trenutku prosvjetljenja, oruar mu je rekao: Pokai mi to moe s tom
pukom."

Pruanje lijenike pomoi na prvoj crti.

Te iste veeri Sepp je poeo vjebati. Nakon nekoliko dana postalo je oito kako ima talenta za
precizno pucanje i oruar je bio impresioniran njegovom vjetinom. Bez imalo muke pogodio bi
kutiju ibica na sto metara, a s tristo metara mogao je pogoditi drvenu kutiju za streljivo koja je bila
otprilike trideset centimetara s trideset centimetara.
etrnaest dana odmora brzo su proli, rana je zacjeljivala i Sepp se morao vratiti u svoju satniju.
Kad se pozdravljao s oruarom ovaj mu je dao puku s pripadajuim teleskopskim nianom. Sepp,
priao sam s tvojim starim, to je bilo ime kojim su Landseri nazivali zapovjednika voda. Nema
nita protiv ako se okua kao snajperist. Ajde, deko, pokai Ivanu njegovog Boga!

U prvim danima kolovoza 1943. Sepp se vratio u svoju satniju sa snajperskom pukom pod
rukom. Kad se javio svom naredniku bez formalnosti je dobio certifikat i crnu medalju ranjen u
borbi. Allerbergeru, nemoj misliti kako je nakon onoga sve gotovo. To je bio samo poetak. Dri
dupe blizu tla, osobito sada kada si snajperist. A sada idi i pokai Ivanu njegovog Boga.
Bojinica je bila relativno mirna i borbe su bile ograniene na manja topnika prepucavanja i
borbe ophodnji. Ali pritisak je bio golem zbog ruskih snajperista. Bilo je izuzetno opasno izlagati se,
i unato upozorenjima njemakih generala ruski su snajperisti neprestano pronalazili nove mete.
Seppov je nadreeni bio inteligentan ovjek koji je shvaao vrijednost snajperista i koji je esto
proklinjao njihov nedostatak u njemakoj vojsci. To gledite nije bilo opeprihvaeno. Mnogi su
asnici snajperiste smatrali neasnim i bezbonim borcima i odbijali su ih koristiti. asnik iz 3. GD u
svojim je memoarima prilino ivopisno izrazio svoje miljenje: Moda je to bio jedan od onih
strijelaca koji su puzali tamo vani u zoru ili prije sumraka i koji su nepomino leali - poput make
pored mije rupe - kroz teleskopski nian promatrali neprijateljske poloaje s kojih se podiglo rame
ili glava - samo na trenutak - ali sasvim dovoljno. I pucanj bi razbio tiinu. Iz ruke koja se polagano
gri ispada prazna konzerva. Potreba ga je kotala ivota. To je Rat!
(Objanjenje: jedan problem vojnika u rovovima bio je taj to su morali odgovoriti zovu
prirode. Iz higijenskih razloga nisu mogli puniti rov izmetom i mokraom, pa su nakon nekoliko
dana na bojinici Landseri nauili koristiti prazne konzerve kao poljske zahode. Nakon to bi se
olakali, smrad i gunanje njihovih suboraca prouzroili bi brzo rjeavanje sadraja, i tada bi
prilikom bacanja konzerve iz rova neiskusni vojnici ponekad previe ustali, iz straha da se sadraj
ne bi prosuo po rovu. Dobri snajperisti bez imalo grinje savjesti koristili bi takve prigode za
lagan pogodak.)
Ali na kraju krajeva takvi su komentari asnika bili licemjerni. Rat nije imao nita s etikom i
junatvom. Njegov je cilj bio ostvarivanje politikih ciljeva koritenjem maksimalne sile, a cijena je
smrt, sakaenje i razaranje. Nema apsolutno nikakve veze je li vas pogodio metak iz snajpera ili vas
je raznijela minobacaka granata. A ako je krhko pitanje asti ono najbitnije, tko je onda asniji i
hrabriji u borbi, asnik koji, na primjer, alje cijelu satniju da bude masakrirana kako bi ostvario neki
strateki cilj, iz osobne koristi ili taktikog neznanja, ili bezboni ali izuzetno uinkovit snajperist
koji kontinuirano riskira i izlae se pogibelji?

Zarobljeno sovjetsko naoruanje.

U svakom sluaju, Sepp je izbjegao svoju samoubilaku dunost vojnika sa strojnicom. Sada se
nalazio odmah ispod zapovjednika satnije. Zato to je u ovom trenutku ratna situacija bila uglavnom
ograniena na obranu vlastitih poloaja, zapovjednik je novom snajperistu dopustio da lovi unutar
granica podruja satnije. Sepp je instinktivno poeo na

Sovjetska snajperska puka kakvu je koristio i Sepp.

pravi nain i obiao je rovove kako bi suborce pitao to su vidjeli. Doekali su ga uz uzdah
olakanja. Napokon imamo snajperista - sredi ih, Seppe! Voa vojnika sa strojnicama zgrabio ga je
za rukav jakne i povukao do ruba rova. Kroz rupu u balvanima koji su bili naslagani na rub rova kao
zatita pokazao mu je ruske poloaje i objasnio: Tamo je snajperist. Puca na sve. Pogledaj ovo, ak i
posude koje smo drali iznad rova imaju rupu u sebi. Moe li ga likvidirati?

POGLAVLJE 3

Nevjerojatan i kljuan trenutak sree

Napreui oi Sepp je dalekozorom s osmerostrukim poveanjem, kojeg je dobio nakon
narednikove intervencije, gledao kroz malu rupu izmeu balvana, ali nije uspio ugledati nita
sumnjivo. Nakon toga je predloio zamotano atorsko krilo s kapom na vrhu koja lagano proviruje iz
rova dok on promatra ruske poloaje. inilo se kako je ruski snajperist poprilino neiskusan, jer im
se kapa pojavila iznad ruba rova on je pucao. Sepp je ugledao kratak bljesak vatre iz cijevi svog
protivnika sakrivenog u gomili drva. Sada kada je znao gdje se Rus skriva mogao je vidjeti i njegov
teleskopski nian po laganom odbljesku lee. Sepp je ve na svom prvom zadatku demonstrirao
intuitivan osjeaj za svoju novu ulogu snajperista, jer je za razliku od svog protivnika znao prvo
pravilo preivljavanja: nikad ne pucaj na metu koju nisi identificirao. Pucaj samo jednom s jednog
poloaja, a onda smjesta ili promijeni poloaj ili postani nevidljiv na trenutnom poloaju.
Njegov je protivnik ostao na istom poloaju i ekao je novu metu - kobna pogreka koju e platiti
ivotom. Sepp je poloio zamotano atorsko krilo iza balvana kao oslonac i oprezno gurnuo cijev
puke kroz otvor. Nije mogao koristiti teleskopski nian jer je otvor bio preuzak, ali Rus se nalazio
udaljen samo devedeset metara, pa je mogao nianiti na uobiajeni nain koristei prednju i stranju
muicu niana.
Iznenada ga je uhvatila nervoza. Njegovi su suborci oekivali savreno precizan hitac, i naglo je
shvatio kako je pred sobom imao zadatak proraunato, hladnokrvno i s predumiljajem po prvi puta u
ivotu ubiti ovjeka. Savjest mu je bila u nedoumici. Grlo mu se osuilo, srce mu je luaki lupalo,
ruke su mu drhtale. Bio je paraliziran i nije mogao pritisnuti okida, pa je morao spustiti puku i
nekoliko puta duboko udahnuti kako bi doao sebi. Njegovi su suborci stajali i zurili u njega, puni
iekivanja. Ponovno je podigao puku, paljivo ju namjestio i onda opet zastao. I, to se eka?
Sredi ga, uo je glas suborca kao iz velike daljine. I napetost je naglo popustila. Kao u snu, njegov
je prst poeo pritiskati okida s preciznou stroja. Zastao je, duboko

Pogoeni sovjetski snajperist.

udahnuo i izdahnuo i pritisnuo okida. Hitac je odjeknuo, ispred njegove cijevi digao se oblai
praine i nije nita mogao vidjeti. Ali suborac koji je gledao kroz drugi otvor izmeu balvana je
vikao: Sredio si ga, ovjee! Savren pogodak. Ta je svinja mrtva. Poput umskog poara vijest se
proirila rovovima: ruski je snajperist likvidiran.
Iznenada, strojnice su zatektale, puke su se oglasile i netko je viknuo: Juri! Iznenaeni ovom
aktivnou i neoekivanim njemakim napadom Rusi su se povukli sa svojih isturenih poloaja do
glavnih. Ne naiavi na nikakav otpor njemaki su vojnici, ukljuujui i Seppa, zauzeli naputene
poloaje. On i oni koji su svjedoili njegovom prvom hitcu kao snajperista eljeli su vidjeti rezultat i
odjurili su do gomile drva iza koje je leao njegov protivnik. Iskopao je plitku rupu u kojoj je sada
lealo njegovo beivotno tijelo. Samo su mu noge bile vidljive. Pored njih je tekao mali potoi krvi.
Dva su ga vojnika zgrabila za noge i izvukla kako bi mogli vidjeti smrtonosnu ranu. Lea mu je
prekrivala krvava kaa mozga i komadia kosti. Na potiljku mu se nalazila rupa veliine ake tako da
su mu mogli vidjeti unutranjost lubanje koja je bila ispranjena silinom udara metka. Landseri, koji
su navikli na takve prizore, okrenuli su ga na lea kako bi otkrili lice djeaka koji je moda imao
esnaest godina. Seppov ga je projektil pogodio u desno oko. Dobro si ga sredio, ovjee, i to si
uinio skoro sa sto metara bez teleskopskog niana. Stvarno si dobar, Seppe, bio je komentar jednog
od vojnika. Sepp je pogledao svoju rtvu s mjeavinom ponosa, strave i grinje savjesti. Odjednom
je u grlu osjetio knedlu i morao je povratiti. Divlje se zgrio i povratio mjeavinu kruha, Muckefuck
(naziv Landsera za pljesnivu kavu) i sardina.
Iako mu je bilo neugodno zbog ovog javnog prikaza slabosti, njegovi su suborci reagirali suutno
i s razumijevanjem prema njegovom navodnom gubitku samokontrole. Narednik koji je bio za glavu i
pol vii od Seppa, s velikim crvenkastim brkovima i vragolastim blistanjem u plavim oima - moda
je bio deset godina stariji od Seppa - utjeio ga je svojim grlenim naglaskom sa sjevera Njemake:
Nemoj se sramiti, deko, to se dogodilo svima nama. Kroz to jednostavno mora proi. Bolje i da
povraa nego da se usere u gae. A i tata sa sobom uvijek ima ono pravo. Nakon toga je iz depa

na prsima izvukao blistavu srebrnu pljosku i ponudio ju Seppu. Ajde, dobro potegni. To e ti s muda
maknuti bore od zabrinutosti. Ali nemoj da mi unutra upadnu komadi tvoje rigotine, jer u te onda
razbiti ko staru kantu. Zahvalni Sepp je potegnuo dobar gutljaj. Kad je naredniku vratio pljosku
sinulo mu je: Ovaj je tip poput Vikinga, samo mu nedostaju rogovi na kacigi, i morao se nasmijeiti
na pomisao o Vikingu u planinskom pjeatvu. Ali nije bilo puno vremena za razmiljanje i osobne
osjeaje, jer dok su oni u naputenim ruskim rovovima traili korisne stvari Sovjeti su krenuli u
protunapad i jednako brzo kao to su Landseri dobili ovu bitku njihov se uspjeh topio poput snijega
na ljetnom suncu. Sat vremena kasnije sve je bilo kao i prije, i svi su bili na svojim starim
poloajima. Ali Sepp je proao snajperski test inicijacije i njegovi su suborci na sve strane
prepriavali priu o njegovom uspjehu. I vie su mu se divili nego ga kritizirali, i to mu je pomoglo
da jednostavno zanemari ono malo preostale sumnje zbog onoga to je uinio.
Zapamtio je i drugu lekciju: rat je nemilosrdan proces ubijanja. U borbi, suut prema neprijatelju
je samoubojstvo, jer svaki neprijatelj kojeg ne ubije moe idueg trenutka ubiti tebe. Tvoje anse za
preivljavanje rastu proporcionalno tvojim vjetinama kao vojnika i nedostatku suuti prema
neprijatelju. To je bio princip koji je potivao sve do samog kraja rata. Ako je na nianu imao
neprijatelja i prst na okidau, onda je njegova sudbina bila zapeaena - bez izuzetaka.
Sepp je istog dana uspio likvidirati jo dva neoprezna Rusa. Iz mladenakog je ponosa na
kundaku svoje puke depnim noiem zarezao tri recke, ritual koji se trebao nastavljati sve dok bude
imao svoju rusku snajpersku puku s teleskopskim nianom. Od tog samoubilakog obiaja odustao je
kad mu je godinu dana kasnije suborac tragino stradao.
Tog istog dana narednik mu je rekao kako svoje pogotke mora prijaviti stoeru, uvijek navodei
za svjedoka doasnika ili asnika. Ali jedini pogoci koji su se brojili nisu bili oni tijekom napada ili
obrane poloaja. Morao je imati mali notes u koji je zapisivao sve svoje pogotke i asnik ili narednik
uvijek su ih trebali potvrditi. Za svakih deset pogodaka dobio je srebrnu traku dugu sedam i iroku
jedan centimetar, poput onih na ovratnicima narednika, i to mu je priivano na lijevi rukav. Ali
dobivanje potvrde za pogodak ponekad je bilo naporno. Neki od njegovih nadreenih zavidjeli su mu
na uspjehu i odbijali su se potpisati. Ovo se najvie odnosilo na topnike promatrae, koji su esto
bili mladi asnici ispunjeni vojnikim idealizmom koji su vlastite niandije smatrali nekom vrstom
snajperista i svoju su antipatiju pokazivali odbijajui potvrditi njihove pogotke. Drugi razlog zato se
snajperisti i topniki promatrai nisu dobro slagali bio je taj to su snajperisti obiavali krasti puno
bolju opremu promatraa, poput jakni, pokrivaa i atorskih krila. Sepp e postati majstor u takvoj
neslubenoj nabavi asnike opreme.
U iduih etrnaest dana bio je uspjean dvadeset sedam puta i njegov je novi zadatak uskoro
postao rutina. Ipak, kao novak imao je dosta sree jer su ga ruski snajperisti izbjegavali ne znajui za
njegovo stvarno neiskustvo. Pored toga, dio bojinice njegove satnije bio je relativno miran. To mu je
dalo prigodu za uenje iz iskustva i pogreaka, prednost koju brojni drugi novaci snajperisti nisu
imali, pa su svoje pogreke esto morali platiti ivotom.
Ali to je mirno razdoblje uskoro zavrilo. 18. kolovoza 1943., nakon nekoliko dana pojaanog
ruskog pritiska, dolo je do velikog napada cijelom duinom donjecke bojinice. S velikom
brojanom prednou Rusi su se uspjeli probiti i vojnici su morali napustiti svoje poloaje. Ali sada
kada su bili u defanzivi prava taktika vanost dobrog snajperista postala je oita. Iako je Sepp na
bojinici bio samo nekoliko tjedana ve je posjedovao odlunost i hladnokrvnost iskusnog Landsera.
ak je i u oajnikim trenucima zadrao smirenost i borio se inspirativno i uz pomo sree -

sposobnost koja se nije mogla nauiti, ak ni na najboljoj obuci. Samo je stvarnost bitke mogla
pokazati jeste li pravi vojnik koji kontrolira osobne strahove i posjeduje prirodne reflekse neophodne
za preivljavanje.
Trea Gebirgsjager divizija poela je sa sustavnim povlaenjem prema Dnjepru. Uz veliku
nadmo trideset tri kompletne divizije u odnosu na samo deset oslabljenih formacija Nijemaca Rusi
su preplavili njemake poloaje gdje je devedeset vojnika branilo kilometar bojinice. Pukotine su
zaepljene slanjem druge obrambene linije i logistike. Znai nije bilo nikoga da vam pokriva lea, i
nije bilo priuva. Sovjetski prodor zbog toga bi imao trenutne i izuzetno opasne posljedice.
Trea GD bila je u sreditu najeih borbi u blizini Zaporoja gdje su dva ruska klina
pokuavala proboj i zatvaranje oko njemakih poloaja. Iako su vojnici GJR 144 bili na strateki
vanom poloaju suoeni s deset puta brojnijim neprijateljem, njihova je crta izdrala i omoguila
drugim postrojbama organizirano povlaenje i stvaranje nove obrambene crte. Poetkom rujna rane
jesenje kie pretvorile su ceste u do koljena duboke kaljue. Konstantan nedostatak sna, problemi u
opskrbi hranom i streljivom, i neprekidan pritisak borbe uzimali su svoj danak troei i posljednje
atome snage vojnika - situacija koja e postati tipina za ostatak rata.
Seppovoj je satniji zapovjeeno da pokriva povlaenje regimente. ezdeset vojnika bilo je
rasporeeno u selu oko strateki vanog raskrija kako bi usporili napredovanje ruskih motoriziranih
postrojba. Neprijateljska izvidnica prilino je brzo otkrila njihovu brojanu inferiornost i Rusi su
poslali jo postrojba kako bi ih unitili. Preostali ljudi 7. satnije bili su iskusni vojnici, i budui su
bili dobro ukopani i sposobni precizno pucati uspjeli su zadrati Ruse na dobrom odstojanju. ak su
izdrali vatru iz lakog topnitva i tenkova uz nekolicinu gubitaka. U bitkama poput ove snajperisti su
dokazivali svoju vrijednost. Hitac za hicem, Sepp bi pogaao svoje mete na daljinama do tristo
metara, prisiljavajui neprijatelja da trai zaklon od smrtonosne preciznosti njegovog gotovo
nepogreivog pucanja. U takvim oajnikim bitkama dolazili ste do kljune prednosti ukoliko ste
uspjeli poljuljati neprijateljev moral. Iskusni snajperist nije uvijek odmah poelio ubiti svoje rtve,
radije ih je pogaao u tijelo, i to na najbolnije mogue mjesto i tako ih izbacivao iz akcije. Pored
toga to su snajperistu pomagali dosezanje vieg postotka pogodaka tijekom kaosa borbe, ivotinjsko
vritanje teko ranjenih ljudi demoraliziralo je suborce i unitavalo zamah napada. Sepp je u takvim
bitkama, protiv brojano nadmonijeg neprijatelja koji kree u masovni napad do savrenstva razvio
osobnu taktiku. Zanemario bi prva tri ili etiri reda napadaa i onda u trbuhe ljudi u stranjim
redovima poslao to je mogue vie metaka. Njihovi iznenaeni krici boli, i injenica da dolaze
odostraga, nervirali su prednje redove i napad je poinjao jenjavati. To je bio trenutak u kojem bi

Pripadnici Seppove bojne nakon iscrpijujueg mara.

se Sepp koncentrirao na prve redove. Neprijatelje blie od pedeset metara likvidirao bi

smrtonosnim pogodcima u glavu ili srce, to je ve bilo mogue, kako bi ih trajno izbacio iz akcije.
Neprijatelji dalji od pedeset metara dobivali bi metak u tijelo, kako bi ih ranio to je mogue vie.
Kod neprijatelja u bijegu pogodci u bubrege bili su izuzetno uinkoviti i ranjenici su neljudski
vritali. Kao rezultat toga, napad bi iznenada prestao. U situacijama poput te Sepp je u samo nekoliko
minuta mogao doi do vie od dvadeset pogodaka, iako se ti nisu ubrajali u njegov rezultat.
Na ovaj je nain dva dana pomagao osiguranju preivljavanja male postrojbe. Ali kako bi
izbjegli neumitnost unitenja morali su se povui, budui da im se broj stalno smanjivao. Tijekom
druge noi 7. satnija uspjela se provui kroz pukotinu koju su otvorili u sumrak nosei sa sobom
trinaestoricu ranjenika. Snajperist je opet bio taj koji je njihove progonitelje drao na solidnom
rastojanju sve dok u zoru nisu stigli do svojeg novog poloaja. Naravno, pitanje etike i vojnike asti
tijekom takvih borbi sigurno se pojavljuje u glavama modernih itatelja. Ali usred nekontroliranog
nasilja osobno preivljavanje i preivljavanje suboraca jedine su vodilje kako bi netko trebao
reagirati.
ak i kad su stigli do svojih glavnih poloaja nije bilo vremena za razmiljanje o zasluenom
odmoru. Rusi su ponovno napali u zoru, opreznije, ali to je jo uvijek zahtijevalo njihovu punu
koncentraciju. Ovoga su puta tri tenka zveketala ispred vojnika. Sepp je napravio dobro skriven

poloaj meu svojim suborcima, gdje se nadao kako e dugo vremena ostati neotkriven. Landseri su
takoer najbolje to su mogli kamuflirali svoje nove rovove kako bi to je mogue vie iznenadili
Ruse. Zahvaljujui tome neprijatelj je prilazio oprezno, ne znajui to ga eka.
Sovjetsko pjeatvo titili su spori tenkovi koji su sada bili na nekih sto pedeset metara od
njemakih poloaja. Vodei se tenk uz trzaj zaustavio, kupola mu se zujei okretala kako bi uperila
cijev prema njemakim poloajima bez da ih je uistinu locirala. Kupola se zaustavila i nekoliko
sekunda kasnije njezin se poklopac podigao. Seppova je puka ve bila spremna, teleskopski je nian
bio na poklopcu. Glava je oprezno provirila iz otvora koji je bio irok nekih tridesetak centimetara i
prema oima podigla dalekozor. Seppova je puka u tom trenutku bila podeena na oko sto dvadeset
metara, pa je izraunao kako e, ako naniani nekoliko centimetara vie, njegov hitac pogoditi
tenkistovu glavu. U takvim situacijama direktan pogodak bila je njegova dunost, jer e odjek
njegovog pucnja biti signal za poetak bitke. Sepp je oklijevao nekoliko sekundi, a onda mu je na
pamet palo kako bi ovo mogao biti zapovjednik tenkova, a moda i cijelog napada.
Njegova bi smrt mogla odluiti cijelu bitku. Dubok udah, trenutak koncentracije, a onda tihi i
postojan pritisak njegovog prsta na okida i prasak puke. Sepp je kroz teleskopski nian vidio kako
je krv zapljusnula kupolu i glavu kako nestaje u tenk. Nekoliko sekundi kasnije bitka se rasplamsala.
Ali tenkovi se nisu pomaknuli. Samo su pucali prema njemakim poloajima bez da su im nanosili
tetu. Nakon nekoliko minuta njihovi su motori zagrmjeli i tri su se elina kolosa povukla. Seppova
je pretpostavka oito bila tona. Ruski je napad ostao bez voe i kad je neprijatelj nekih sat vremena
kasnije pokuao ponovno njegovom je napadu nedostajalo stanovitog ritma i odlunosti. Jedan jedini
dobro usmjeren hitac rezultirao je demoraliziranjem neprijatelja i najvjerojatnije je omoguio
zadravanje trenutnih poloaja.
Ofanziva je zavrila 20. rujna. Njemaki poloaji, koji su se u meuvremenu skratili, bili su
lagano pojaani i zahvaljujui visokom moralu 3. Gebirgsjager divizije sprijeen je neprijateljski
prodor. S druge strane GJR 144 izgubila je vie od polovice svojih vojnika. Oni koji su ostali bili su
iscijeeni, prljavi, jadni, ranjeni i bolesni, lica su im bila prepuna dubokih bora koje su bile rezultat
nadljudskih napora. Nacistika propagandna mainerija ta je lica cinino opisivala kao junaku
fizionomiju junaka na Istonoj bojinici, iskovanu u vatrama bitke.
Sepp je, zaudo, kroz sve to proao bez ijedne jedine ogrebotine, iako je imao ui (koje su
Landseri od milja nazivali Sackratteri) i proljev, rezultat toga to je, kao i veina suboraca, danima
ivio na slanim krastavcima koje su pronalazili u ostavama naputenih ruskih farmi.
Divizija je iskoristila privremeni mir za stvaranje novih obrambenih poloaja, Wotanstellung.
Landseri su na svom trenutnom poloaju imali neobian osjeaj da su kod kue jer su bili u podruju
koje su naseljavali Nijemci s Volge koje su Rusi davno odande deportirali. Meu malim ljupkim
selima i gradiima s imenima poput Heidelberga, Tiefenbrunna i Rosenberga - kue su bile lijepe i
uredne, s posuem na policama ormara i izgledale su kao da e se njihovi vlasnici svakog trenutka
vratiti - Nijemci su iskopali rovove znajui kako e ih kroz nekoliko dana ili moda tjedana dostii
ratna oluja. Neobian osjeaj kako i njihovim vlastitim domovima prijeti neto slino polagano se,
poput pretkazanja, uvukao u vojnike.
Dok se Crvena armija pripremala za novu ofanzivu GJR 144 dobila je neadekvatna pojaanja u
obliku ljudi koji su se vraali s odmora ili iz bolnice. Poiljke oruja i streljiva koje su dobili
takoer nisu bile onakve kakve su oekivali. Najvaniji zadaci bili su pobrinuti se da podruje

regimente bude temeljito oieno od neprijatelja, tono predvidjeti idue mjesto neprijateljskog
napada i pravilno rasporediti vlastite vrlo oskudne postrojbe. Bilo je vano zavarati neprijatelja u
vezi njihovog brojnog stanja slanjem brojnih ophodnji. Tijekom ranih sati jutra i naveer Sepp se
uljao iza njemakih poloaja kako bi likvidirao i obeshrabrio neoprezne ruske ophodnje,
iznenaujui ih i smanjujui im brojno stanje svojim preciznim hitcima i tjerajui obeshrabrene
preivjele natrag prema njihovim poloajima. Ophodnje nisu oekivale sukob s jednim jedinim
snajperistom toliko daleko od glavnih poloaja i takvi su sukobi ophodnje obje strane pogaale poput
groma iz vedra neba. Sepp je radi toga esto uspijevao pogoditi nekoliko lanova ophodnje prije no
to su uspjeli pronai zaklon ili se povui na sigurnu udaljenost.
U zoru prekrasnog jesenjeg dana krajem rujna Sepp je dobro kamufliran leao na vrhu malog brda
obraslog drveem. Promatrao je ruske topnike poloaje udaljene nekih tisuu metara kad se
odjednom nekih sto pedeset metara ispred njega iz umarka oprezno pojavila ruska ophodnja. Voena
vrlo mladim porunikom oito bezbrina skupina pojavila se na ranojutarnjem suncu u odve zbijenoj
koloni po jedan. Uz uvjebanu samokontrolu kako ne bi otkrio svoj poloaj Sepp je polagano podigao
puku i u udu promatrao neiskusnu ophodnju. Kao i obino, najprije je kroz teleskopski nian
nanianio asnika i bio je fasciniran injenicom to pripada samom vrhu ruskog politikog vrha.
To je bilo prilino neuobiajeno, ali nosio je po mjeri ivanu odoru od kvalitetnog materijala i
prekrasne izme od najkvalitetnije koe. Sepp je opinjeno promatrao prizor s prstom na okidau i
vidio kako se porunik spotaknuo na korijen. Opustio je prst i vidio kako Rus ustaje i iz depa izvlai
snjenobijeli rupi s ipkastim rubom kako bi obrisao prste i odoru. Kod Seppa, koji je
svakodnevno ivio s prljavtinom, smradom, nametnicima i nemilosrdnim bitkama za preivljavanje,
neobinost prizora izazvala je pomijeane emocije apsurda i enje za mirnijim vremenima. Ali u
ratu nema mjesta za sentimentalnost. Poteivanjem ove ophodnje stavio bi i sebe i svoje suborce u
neposrednu opasnost. Dok je gledao kroz teleskopski nian vidio je kako porunik pomno otresa i
slae rupi, pa ga vraa u dep i nian se neizbjeno naao na desnom depu Rusove koulje.
Situacija je prizvala gotovo duhovnu svijest o morbidnosti u njemu. Sami in ubijanja kao da se
stilizirao u ritual, poeziju proizvoljne prolaznosti postojanja, kao to je pretvoreno u umjetnost u
japanskom samurajskom kodu Buidu.
S nevjerojatnom je lakoom stigao do trenutka odluke, ponovno je stegnuo prst i s laganim
osmijehom pritisnuo okida.
Dok je pucanj razbijao jutarnju tiinu mladi je asnik u oku i nevjerici zurio u rupu u svojim
prsima iz koje je tekao mali potok krvi. Dok su se njegovi vojnici glasno viui ratrkali u svim
moguim smjerovima, on je bez glasa klonuo na koljena, beivotne oi su mu se ve zakolutale prema
jutarnjem nebu, i pao u grmlje. Nakon to su dva njegova ovjeka ivotima platila pokuaj da uzmu
njegovo tijelo, preostali su se povukli drei se zaklona i pri tome nisu uspjeli otkriti Seppov
poloaj. Ali on je znao kako njegovo skrovite vie nije sigurno i hitro je nestao u raslinju, poput
duha.
Tijekom svojih dnevnih istraivanja i lova ispred glavnih poloaja Sepp je vidio kako broj
neprijatelja stalno raste. Njegova i izvjea drugih snajperista bila su vani dijelovi mozaika
njemake izvidnice koja je uspjela lokalizirati mjesto nadolazeeg napada.
U 08:00 26. rujna 1943. stotine bljeskova osvijetlilo je istoni obzor uz paklensko treperenje.
Grmljavina i urlanje pribliili su se njemakim poloajima i pretvorili se u nepodnoljivu buku.

inilo se kako se u vremenu od jedne sekunde meu Landserima otvorio ulaz u sami pakao. U gotovo
jednoj jedinoj eksploziji topniki plotun iz stotina topova i viecijevnih raketnih bacaa obruio se na
njih. Zrak je prepun rapnela i bilo je teko disati zbog svih tih erupcija zemlje, dima i praine.
Stravini krikovi ranjenih i osakaenih uslijedili su nakon prvog vala eksplozija dok su se vojnici
pokuavali dublje uvui u svoje rovove i rupe. Brze molitve su promrmljane ili vritane, dana su tiha
obeanja, vojnike koje je zahvatila histerija drali su suborci. Minute su postale sati.
Zemlja je drhtala od udaraca granata i detonacija. Zrak se pretvorio u zaguljivu smjesu zemlje,
dima i metalne praine koju su vojnici jedva mogli udisati. Sepp se osjeao bespomono poput
djeteta dok se pokuavao dublje ukopati u svoju rupu. Instinktivno je ponavljao molitvu Bogu, koja je
povremeno bila prekinuta preklinjanjem za boanskom zatitom. Sranje, sranje, zato ba ja? Boe,
daj da se iz ovoga izvuem iv, pomogni mi, pomogni mi. Oe na koji jesi... Odjednom, ogluio je
od bliske eksplozije i u trenu izgubio orijentaciju. Gomila zemlje i tamna silueta poletjeli su prema
njemu i pali preko ruba rova. Sepp je instinktivno gurnuo glavu meu koljena i jo se vie zgrio.
Naglo je ustuknuo ispunjen ledenom stravom. Bili su to zadimljeni ostaci suborca iz oblinjeg rova:
tijelo otkinutih udova, prsa, vrat i lice rapnelima pretvoreni odvratnu, krvavu masu. Ali njegova
usta, nekim udom itava, iznenada su poela grleno jecati i govoriti kao da nisu s ovoga svijeta. to
je sa mnom? to se dogodilo? Zato je odjednom toliko mrano? Zato nita ne osjeam?
Okrvavljeni ostaci ruku i nogu bespomono su se trzali. U pomo, u pomo, molim vas, grgljao je
moleivo. Seppa je zahvatila panika. Gotovo se histerino priljubio uz zid rova kako ne bi dodirivao
osakaeno tijelo. Paraliziran i skamenjen, zurio je u stravian prizor. Umirui je ovjek poeo
vritati. Slijep sam, aaaaah, slijep, aaaaah! Gdje su mi ruke? Aaaaah! Tijelo se nakon toga poelo
griti i okretati u prljavtini. Sepp je pomislio kako e poludjeti. Cijelo mu je tijelo naglo poelo
drhtati. U mislima je vritao: Oh, Boe, dopusti mu da umre, prokletstvo, prokletstvo, dopusti mu da
umre, zato ne umire? Ranjenikovi su se urlici nastavili do posljednjeg nestvarnog Aaaaaaaahhhhh
i naglo prestali u posljednjem gru onog to je neko bilo ljudsko tijelo. Njegov je suborac bio
slobodan.

Prema reimskoj promidbi, vojnici na bojinici izgledaju puno manje iscrpljeno i otrcano.

Sepp je kao hipnotiziran nekoliko minuta zurio u tijelo dok je pokuavao doi sebi. Nije bio
svjestan dogaaja oko sebe, dok su granate iz tenkova i tekih minobacaa stvarale pakao. Ali sada
se pribliavao pjeadijski napad. Naglo kao to je i poelo, nakon pola sata - vjenost za Landsere granatiranje je zavrilo. Sada se moglo uti zveckanje ruskih tenkova pomijeano sa zvucima
nadolazeeg pjeatva. Vojnicima je trebalo samo nekoliko sekundi za oporavak. Lijenici su se
brinuli za teko ranjene, dok su lake ranjeni i neozlijeeni Landseri podigli cijevi svog oruja preko
ruba rovova i uzvratili na rusku vatru. Sepp je bio gotovo oaran ovom prigodom za otputanje
napetosti. Divljaki, bez ikakvog razmiljanja o opasnosti, uletio je u borbu kako bi zaustavio ludilo
koje je raslo u njemu. Imao je osjeaj da je osloboen.
I vrijeme snajperista opet je dolo. Pucanj za pucnjem, metci su sa smrtonosnom preciznou
pronalazili cilj u neprijateljskim redovima. Bitka se rasplamsala i poloaji su se raspali. Cijev
njegove puke bila je toliko vrua da se hra koja je titila mazivo izmeu cijevi i kundaka poela
taliti i tei mu po prstima. Oko njega granate su eksplodirale i komadi rapnela zujali su zrakom.
Instinktivno je nastavio mijenjati poloaj i na brzinu uzimati streljivo s poginulih Rusa dok je skakao
s jednog poloaja na drugi. Takoer se trebao pobrinuti da ne izgubi kontakt sa svojom postrojbom.
Obinom vojniku nije bila jasna veza izmeu ove ruske ofanzive i proboja u donjem dijelu toka

Dnjepra. Seppu je cijela ta taktika situacija bila svedena na primitivnu borbu za preivljavanje.
Bitka je bjesnila osam dana i stalno se mijenjala iz obrane u protunapad. Satnije i regimente su
nestajale i nisu bile zamijenjene. Bolnice su radile danonono, beskrajan niz bolniara bacao je kante
ljudskog tkiva i amputiranih udova u rupe za otpad iza atora koji su sluili kao operacijske dvorane.
Stotine vojnika koji su ekali pomo leali su i jaukali, vritali i umirali dok su bolniari odvajali
bezizlazne sluajeve. Oni koji su imali sree smrt su doekali u morfijem omoguenom miru, ali
veina je umrla sama i u agoniji. Brojni teko ranjeni ljudi bez nade u oporavak bili su ustrijeljeni na
bojinici od strane vlastitih suboraca, ako su imali sree, jer su inae bili u opasnosti da ih pronae
neprijatelj. Muenje ranjenika bila je jo jedna uobiajena stvar u ratnoj svakodnevici.
Smrad baruta, znoja, krvi, straha i smrti lebdio je iznad bojinice i pohlepno prodirao misli
vojnika. Sepp, devetnaestogodinji mladi, u takvom je okruenju izgubio svoju nevinost i bezbrian
pogled na ivot, poput brojnih vrnjaka. Prihvatio je injenicu kako e morati prodati svoj ivot to je
mogue skuplje, i razvio je nevjerojatan profesionalizam za nekoga toliko mladog. Ostao je smiren
dok su ostali paniarili. Koristio je svoje oruje sa smrtonosnom preciznou, poput kirurkog
instrumenta. Primitivan instinkt za borbom isplivao je na povrinu tako da su ritam obrane, zaklona i
napada postali neto uroeno. Bio je poznat po neustraivosti pred ranjavanjem ili pogibijom koja se
takoer naziva hrabrost. I imao je nevjerojatnu i neobjanjivu sreu. To je jedna od zagonetki rata:
ini se kako su neki vojnici imuni na smrt ili ozljede. Sepp je bio jedan od njih. Preivjet e unato
injenici to je uvijek bio u sreditu najeih bitaka.
U noi s 4. na 5. listopad borbe su napokon prestale i dopustile iscrpljenoj satniji nekoliko
dragocjenih dana za reorganizaciju.

POGLAVLJE 4

Poseban dar samokontrole

Crvena armija se obruila 9. listopada 1943. na ostatke 3. Gebirgsjager divizije brojano
nadmonija u omjeru 20:1. Obvezatno poetno granatiranje - iz 400 ruskih topova i 220 viecijevnih
raketnih bacaa s ispaljenih vie od 15000 granata na sat - poelo je u 10:00 i natjeralo diviziju na
stravino neugodan osjeaj bespomonosti. Kad je granatiranje prestalo vojnici su poput duhova
izronili iz razorene zadimljene zemlje kako bi s oajnikom hrabrou obranili svoje poloaje. Sada
se moglo vidjeti kako su pravi vojnici proizvod samokontrole, borbenog iskustva, vrstine i
odlunosti da preive.
Napad je poput plimnog vala krenuo prema njima. Ruske priuve ljudstva inile su se gotovo
neiscrpne. Dok su se Wehrmachtove postrojbe smanjivale zbog nedostatka zamjena, neprijateljska
borbena sila beskrajno se poveavala. Odluka Japana da se koncentrira na juni Pacifik znaila je da
Sovjeti iz Sibira mogu povui brojne postrojbe i preseliti ih na zapad. U dodatak tome, bez ikakvih
izuzetaka novaili su sve mukarce izmeu 14 i 60 godina. Ali brojne ruske postrojbe organizirane su
vrlo brzo i smatrane su samo malo boljima od topovske hrane. Odore su odijevali na civilnu odjeu i
imali samo dva dana obuke o koritenju vatrenog oruja. Novaenje i organizacija bili su toliko
uurbani da svi nisu ak ni imali oruje. Proraunom oekivanih gubitaka tijekom napada, samo je
prvi val dobio oruje. Vojnici koji su dolazili iza njih poslani su nenaoruani i uzimali su oruje od
poginulih. Strah da ete biti poslani u akciju meu tim vojnicima koji su trebali poginuti bio je
nadjaan jo veim strahom od kazne jer su te Ruse u bitku nemilosrdno tjerale postrojbe tajne slube
NKVD-a koje su se nalazile iza njih.
Ovo je bila prva bitka u kojoj je Sepp vidio Ruse kako ubijaju vlastite dezertere ili u stvari
svakoga tko se okrenuo natrag, i kako prve redove bez imalo aljenja tjeraju naprijed prema paljbi
branitelja. Val za valom napadaa juriao je prema njemakim poloajima gdje su bili poskidani
poput glinenih golubova. Izloeni toj koncentriranoj vatri ruski mrtvaci i ranjenici poeli su se
gomilati ispred njemakih poloaja poput nekakvog zida. Novi su se valovi napadaa onda morali
penjati preko svojih palih suboraca i koristiti njihova tijela kao zaklon, sve dok gomile mrtvaca nisu
postale toliko visoke da su napadi u stvari poeli poputati kad su stigli do te sablasne prepreke.
Tenkovi su poslani kako bi se napad opet pokrenuo i proli kroz barikadu nagomilanih tijela bez
ikakvog razmiljanja o vlastitim ranjenim vojnicima. Uz glasne zvukove tijela su se raspadala

pod gusjenicama tenkova T-34 i kosti su im pucale poput suhih grana. Prizor smrskanih tijela i
neopisiv zvuk jecanja i urlika bio je nepodnoljiv. U braniteljima je kljuao bijes dok je bitka dalje
bjesnila. Vojnici su se borili poput luaka, samo kako bi izbjegli ludilo zbog onog to su vidjeli. Kad
su ostali bez streljiva na neprijatelja su krenuli bajunetama i lopatama. estina i odlunost branitelja
bila je tolika da su Rusi naveer napokon morali odustati od napada.
To to je Sepp bio odmah ispod zapovjednika satnije znailo je kako je uvijek bio u samom
sreditu borbe. Udaljenost izmeu njega i neprijatelja bezbroj bi se puta toliko brzo smanjila da je
nakon nekoliko preciznih hitaca morao odloiti svoju snajpersku puku i posegnuti za MP40 koju je u
takvim situacijama uvijek imao prebaenu preko ramena. Takva je vrsta borbe uvijek bila jako
problematina za Seppa jer su se prednji poloaji brzo raspadali u borbi prsa o prsa, a na
udaljenostima manjima od trideset metara teleskopski nian njegove puke bio je doslovno
neupotrebljiv jer se irina njegovog vidnog polja prebrzo smanjivala. Nianjenje ispod teleskopskog
niana kroz obini nian takoer nije bilo osobito prikladno jer je teleskopski nian ograniavao
njegovo vidno polje na vrlo usku pukotinu. Naravno, u takvim je situacijama snajperist bio pod
izuzetno velikim stresom, jer si kao prvo nije mogao priutiti gubitak puke s teleskopskim nianom, a
ako ga pak neprijatelj vidi s njom bit e izloen puno veoj pogibelji. Identificirani snajperisti bili su
neizbjeno izloeni osobito intenzivnoj vatri.
Bitka je prestala dolaskom veeri, ali ostatak vojnika nije se mogao opustiti jer su se Rusi oito
samo pripremali za novi napad. Pokazalo se kako su imali samo nekoliko sati prije nastavka napada.
Ipak, ovoga je puta bio manjeg intenziteta i neprijatelj je zadran na odstojanju, a snajperisti su tu
imali kljunu ulogu sa svojim preciznim pogodcima iz daljine.
Tijekom noi s 10. na 11. listopad ruska se vatra iznenada oglasila u podruju oko Seppa. Nakon
nekoliko minuta uslijedila je varljiva tiina. Zapovjednik 7. satnije iskoristio je prigodu da na brzinu
obie poloaje svojih ljudi kako bi dobio toan uvid u situaciju. Strojnica koja je bila postavljena
malo ispred poloaja prijavila je sumnjivo kretanje u grmlju.
Smjesta je poslana ophodnja od osam iskusnih vojnika. Sepp, koji im se pridruio kao uvar,
oprezno se uljao pored njih, nekih tridesetak metara u stranu. Sa sobom je nosio svoju snajpersku
puku, dok su Landseri bili opremljeni strojnicama i runim granatama. ivci su im se napeli dok su
se kroz do koljena visoku travu prikradali mjestu koje je opisala posada strojnice. Nakon nekih
tristotinjak metara uli su priguene glasove. Na signal voe ophodnje Sepp je zauzeo dobro skriven
poloaj u grmlju, pripremio puku i pregledao podruje kroz teleskopski nian. Ispred sebe je, na
nekih osamdeset metara, ugledao je izlaz iz doline. Ophodnja se kretala prema grebenu iznad njega.

Voa ophodnje oprezno se zagledao u dolinu i ugledao skupinu od nekih stotinjak ruskih vojnika,
staraca i mladia, kako priaju i pue kako bi prikrili strah i nesigurnost. Vodio ih je oito neiskusan
politiki asnik. Voa ophodnje se onda vratio i znakovima opisao situaciju svojim ljudima. Jedan od
njih oduljao se do Seppa i rekao mu kako ih ele pokuati iznenaditi s dolaskom zore unato
brojanoj inferiornosti. Oekivali su kako e iznenaeni Rusi instinktivno jurnuti prema izlazu iz
doline gdje bi ih Sepp mogao poskidati.
Dva sata kasnije prva blijeda svjetlost zore pojavila se na obzoru. U ovo je vrijeme veina Rusa
spavala, a njihovi su straari oito bili neoprezni. Na znak voe ophodnje svaki je Landser uzeo tri
rune granate i aktivirao ih. Kao iz vedrog neba, dvadeset i etiri granate eksplodirale su meu
zbunjenim Rusima. Odmah je uslijedila panika. Bjeali su u svim moguim smjerovima, mahnito
pucali i pogodili dosta vlastitih ljudi. Ranjeni su prestravljeno vritali. Onda je ophodnja ustala i iz
strojnica zapucala u zbunjenu gomilu. Kao to su i oekivali, Rusi su pobjegli prema izlazu iz doline
tono na Seppov nian. Potujui nemilosrdne zakone rata uinio je ono to je morao. Njegov je
odgovor bio gotovo automatski: naniani sredinu tijela i povuci okida - naniani i pucaj, brzo i
precizno. Pucanj za pucnjem pronalazio je svoju metu sa smrtonosnom preciznou. Za nekoliko
trenutaka pet mrtvih Rusa lealo je u travi, smrtno ranjeni, dok su ostali oklijevali. Sepp je napunio
puku i sredio iduu petoricu. Ostali su se gurali i pokuali bjeati natrag gdje su ih pokosile
strojnice i granate ophodnje. Ovo se nastavilo jo nekoliko minuta, sve dok masakr nije zavrio.
Leevi i ranjenici koji su vritali i umirali posvuda su leali.
Onda su, neujno, Sepp i ophodnja poput duhova nestali u polumraku nadolazee zore bez ijedne
jedine ogrebotine.
Njihov odvaan napad donio je iscrpljenoj satniji nekoliko sati odmora, ali u podne se na njih
obruio novi estoki ruski napad. Opet su uspjeli izdrati do veeri s hrabrou oajnika, sve dok
dolaskom tame napad nije naglo prestao. Neto prije ponoi saznali su kako su se Rusi na drugom
mjestu uspjeli probiti i pripremaju se za novi napad. Za vojnike je ovo znailo privremeni odmor od
napada u njihovom sektoru. Ali pretrpjeli su znaajne gubitke i ne bi preivjeli jo jedan dan ovakvih
napada. Iscrpljenima od gladi, rana i bolesti, ovaj je odmor bio kljuan. Danima su ivjeli od slanih
krastavaca i jabuka koje su pronali na ruskim farmama. ak su i oni najsnanije konstitucije osjetili
uinke ove nezdrave mjeavine. Svi su imali proljev. Budui da nije bio anse za odlazak na zahod
tijekom borbe, ili promjene donjeg rublja, svako je prdenje postalo riskantno. U hlaama nekih
Landsera odvijale su se prave drame. Usranih hlaa, skupina smrdljivih suboraca poela je s
reorganizacijom.

Kakvo olakanje!

Jedva da su imali tjedan dana za oporavak, nadoknaivanje izgubljenog sna, malo osobne higijene
i povratak snage od relativno dobre hrane. Vanost osobne higijene definitivno se nije smjela
zanemariti.
Wehrmacht je imao dobar razlog da pazi na tjelesnu spremu svojih vojnika. Tijekom obuke i u
vojarnama bile su este provjere genitalija. Satnik iz saniteta bi se iznenada pojavio s bolniarima i
satnija se morala okupiti u kantini gdje su se vojnici morali razodjenuti i postrojiti goli. Lijenik bi
im onda pregledao genitalije traei prve znakove spolnih bolesti, upala i gljivica koje su bile
rezultat loe higijene. Budui je prljavi penis znaio disciplinsku kaznu prije pojavljivanja na smotri
brojni su na brzinu oieni rupiima.
Suoeni s vrlo realnim problemom odravanja higijene tijekom perioda stalnih borbi bilo je
kljuno da se ljudi u svakoj moguoj prigodi pobrinu za osobnu higijenu. Ako to ne uspiju uiniti
rezultat toga bile bi brojne neugodnosti, a mogle bi se i pojaviti puno ozbiljnije bolesti. Gljivice,
svrab, ui i irevi komplicirali su vojniki ivot. Koristili su svaku moguu prigodu za pranje odjee
i uklanjanje ui. Landseri su jedni drugima pregledavali glave i odjeu traei ui i ostalu gamad, i to
se pretvorilo gotovo u neku vrstu rituala. Dvojica ili trojica zajedno bi sjedila poput nekih vjernika, a
izmeu njih se nalazila svijea iznad koje je na ici visio poklopac konzerve paste za cipele. Svijea
je zagrijavala poklopac poput ploe na tednjaku. Kad je gamad pronaena baena je na usijani
poklopac kako bi uginula uz glasno cvranje na oduevljenje veselih Landsera.
Nakon nekoliko dana u kojima je regimenta uspjela samo djelomino srediti svoju obranu na
vojnike se punom estinom sruila nova ruska ofanziva i opet su se nali usred nemilosrdne borbe za
preivljavanje. Unato povremenim njemakim uspjesima i protunapadima, brojana nadmo Rusa
uskoro je dola do izraaja i morali su poeti povlaenje koje se nastavljalo sve veom i veom
brzinom. Ipak, unitenje njemakih poloaja bilo je vrlo nesustavno i dolo je do zbunjujueg
mijeanja i stapanja poloaja sve dok na kraju sve nije dolo do toke u kojoj ih je bilo nemogue
identificirati. Kontakti izmeu njemakih postrojba su prekinuti. Ishodi bitaka postali su nejasni i

inilo se kako se svaka postrojba bori za sebe. To je bila psiholoki izuzetno nestabilna situacija u
kojoj je nevjerojatan pritisak borbe pomijean sa simultanim strahom da ne zavre odsjeeni sa
sobom donosio ozbiljan rizik panike. Nekontrolirani bijeg rezultirao bi katastrofom i unitenjem jer
bi onda neprijatelj mogao napredovati ne nailazei na nikakav ozbiljan otpor i cijele bi postrojbe
bile unitene. Posljedice bi bili stravini gubici u ljudstvu i materijalu.
Ali panika je istovremeno neto vrlo ljudsko, budui je to posljednji instinktivni pokuaj bijega
od opasnosti, ali po cijenu organiziranog i zajednikog otpora. Za vojnu je postrojbu ona znaila kraj.
Ne postoji mogunost zaustavljanja irenja masovne panike kad se ona pojavi. Kad panika pone
trebate gotovo nadljudsku volju da ostanete mirni i svladate svoju elju za bijegom. I sada, nakon dva
dana neprekidne borbe koja je kulminirala u udaranju i bodenju ljudi lopatama i kundacima puaka,
prvi znaci panike poeli su se pojavljivati u Gebirgsjageru. Pojedini su vojnici poeli razmiljati o
bijegu, a neki su, popustivi oaju, odustali od ivota i svladani su bez ikakvog otpora.
Ipak, dok je panika rasla asnici i doasnici davali su primjer demonstrirajui svoju hrabrost i
elju za borbom. Samo vodei na elu, stojei rame uz rame sa svojim ljudima, uspjeli su sprijeiti
raspad postrojbe. Ali takva vrsta vodstva bila je dio vojnikog kodeksa 3. Gebirgsjager divizije, i
jamila njezino preivljavanje kao vrste formacije sve do samog kraja rata.
U tom pokolju Sepp je sa stravinom opinjenou gledao kako dva Rusa uskau u susjedni rov
gdje je nekolicina njegovih suboraca bila paralizirana od straha. Jedan od Rusa zavrio je razbijene
glave kad je

U novim odorama blizu Nikopolja.

jedan od vojnika instinktivno zamahnuo lopatom, ali drugi se pokazao kao izvrstan borac s
bajunetom. Majom je spretnou parirao svakom napadu preostale estorice vojnika. Sepp je uzalud
pokuao pomoi svojim suborcima, uzaludno traei prigodu za hitac u zbunjujuu guvu, ali mogao
je samo gledati kako su jedan za drugim umirali. inilo se kao da ih je sama sudbina prepustila
Rusovoj vjetini i okrutnoj odlunosti. Umjesto da su koordinirali obranu kako bi ga zaustavili,
dopustili su mu da ih sredi pojedinano. Sepp je Rusa uspio srediti preciznim hitcem tek kad je ovaj
uspio sruiti posljednjeg vojnika i spremao ga se dokrajiti. Preivjeli Landser s nevjericom je zurio
u Rusovo lice koje se razletjelo, komadie kosti i koe koji su padali na njegovo lice i odoru. Onda
je, kao da mu je elja za ivotom vraena neoekivanim spaavanjem, vojnik skoio kako bi se

pridruio Seppu u njegovom rovu.

Ovaj dogaaj demonstrirao je jednu od kljunih osobina koja se traila od snajperista. Vie od
praktine sposobnosti preciznog pucanja trebao je onaj posebni dar samokontrole, biti sposoban
djelovati i reagirati automatski ak i u situacijama koje su izgledale beznadno. Iako je sposobnost
traenja i izvoenja savrenog hitca bila kljuna, brzo i precizno rukovanje orujem tijekom tipine
pjeadijske borbe bilo je moda ak i vanije. Zbog toga je dobar snajperist bio iskusniji od vojnika
koji su samo dobro obueni u tehnikim i teoretskim aspektima svoje uloge. Mladi snajperisti koji su
doli ravno s obuke i nisu imali iskustva obino bi ispalili petnaest do dvadeset hitaca prije no to bi
poginuli pod neprijateljskom vatrom. Nespretan izbor poloaja koji nije doputao uzastopnu paljbu i
skrivena odstupnica, nevoljkost prema krivudanju kroz neprijateljsku vatru i predugo pucanje s
jednog poloaja bile su njihove najdrastinije pogreke. Kad je snajperist primijeen njegov je
poloaj najee zasut paljbom iz tekog pjeadijskog naoruanja poput minobacaa. Ako se ne
uspije neprimijeen izvui, jedina stvar koja mu je preostala bila je to je mogue bre trati na
otvorenom. Meu njemakim snajperistima ta je stvar nazivana Hasensprung (zeji skok), jer je
ukljuivala iznenadno iskakanje i tranje do drugog poloaja koji je unaprijed trebao biti izabran - u
mahnitim krivuljama i iznenadnim, nepredvidivim mijenjanjima smjera. Takav sprint kroz
neprijateljsku vatru zahtijevao je ogromnu snagu volje i vrlo jake ivce. Neiskusni vojnici obino su
ostajali na svojim poloajima ne elei riskirati, i kao posljedica toga redovno su stradavali.
Iako se 3. GD dobro borila Crvena armija je prodrla toliko duboko na njezin jug da je bila u
opasnosti da se nae u okruenju. Rusi su se uvukli duboko u njemake poloaje i sada su bili
spremni za zavrni udarac. U posljednjem trenutku, prije poetka konanog napada, 31. listopada
1943. stigla je

Tri vrste novih kamuflanih odora koje se nisu pokazale upotrebljivima na sovjetskoj bojinici.

zapovijed za povlaenje preko Dnjepra. Ipak, istureni poloaji ostali su oko rudnika mangana u
blizini Nikopolja kako bi se proizvodnja rude nastavila to je mogue due. Te je poloaje trebala
drati 3. GD zajedno s jo osam divizija, sve do jedne iscijeene i smanjene na etvrtinu uobiajenog
ljudstva. Imali su jedva tri tjedna za pripremu poloaja i organiziranje obrane.
Dolo je neto malo jadnih zaliha, ukljuujui meu ostalim stvarima i nove zimske odore. To su
bile dvostrane pamune odore podstavljene pamunom vunom, jedna je strana bila bijela za upotrebu
u snjenim uvjetima dok je druga imala kamuflani uzorak za normalno vrijeme. Ali poetno
oduevljenje vojnika na nove odore brzo je splasnulo. Tanka platnena vanjtina vrlo se lako
oteivala i podstava bi onda upijala vlagu, pa odora nije samo postala neugodno teka, nego ih vie
nije niti grijala. Kad je bilo mraza mokra se podstava ak i smrzavala. Isto se dogodilo s novim
krznenim izmama. Ali uskoro su se suoili s novim problemom: podstavljeni je materijal uima
predstavljao gotovo idealno stanite za bijeg od unitavanja njihovih ljudskih domaina. Odore su se
toliko napunile uima da su u proljee zajedno oieni. U dodatak tome, otkrili su kako se odore
mogu koristiti na takozvanoj suhoj hladnoi, ili kad se nisu trebali osobito puno kretati. Razlog
tome bio je taj to su se morale nositi iznad sivih vojnikih odora, pa su se oznojili nakon vrlo malo

aktivnosti, a debela tkanina natopljena znojem nije se lako i brzo suila. Rezultat toga bio je porast
oboljelih od prehlade i gripe. Nije bilo nikakvo iznenaenje, kad se divizija napokon povukla na
kraju zime, to je njezin put bio obiljeen stotinama odbaenih zimskih odora i to je bio kraj
podstavljenih odora za 3. Gebirgsjager diviziju do kraja rata. Landseri su zakljuili kako im je bolje
u debelom donjem rublju, dekama i atorskim krilima.
U proljee 1944. Sepp je uspio nagovoriti krojaa regimente da mu saije kamuflanu koulju
koju je dugo koristio. Na isti je nain doao i do lagane snjene kamuflane odore, koju je mogao
zamotati i nositi bez ikakvih problema s ostatkom opreme. Njezino tanko pamuno platno nije mu
ograniavalo pokrete kad je bilo mokro, i brzo se suilo, kao i koulja.

POGLAVLJE 5

Nikad neobrijan ne gledaj smrti u oi

Borbe su neko vrijeme bile uglavnom ograniene na ophodnje i snajperiste. Kako bi stvorio
napetost u ruskim rovovima Sepp je svakoga dana odlazio u lov i koristio uniteni tenk na niijoj
zemlji izmeu rovova. Prije zore bi se podvukao pod tenk, bio zatien njime tijekom dana i kroz
rupu u oklopu tenka mogao je promatrati i pucati na ruske poloaje.
Neuobiajeno, ali poloaj pod tenkom koristio je etiri dana i tijekom tog vremena imao pet
pogodaka. Budui da Sovjeti nisu imali tekog naoruanja osjeao se apsolutno sigurnim na svom
poloaju duboko ispod elinog diva, iako je bio svjestan vanog snajperskog pravila kako ne smije
predugo ostati na jednom mjestu. Ali Rusi su do sada postali vrlo oprezni i postalo mu je tee
pronalaziti mete. Sepp je tako petog dana odluio sa sobom povesti promatraa. Izabrao je Balduina
Mosera, Tirolca, s kojim se sprijateljio prije nekoliko tjedana. Dok su se prije zore prikradali tenku
nisu imali pojma o stravi koja e uslijediti u dolazeim satima. Nijedan nije osjetio blizinu smrti koja
e tog dana zapeatiti sudbinu promatraa. Sepp je uistinu previe puta pucao sa svog navodno
sigurnog poloaja. Sovjeti u tom podruju moda nisu imali topnitvo kojom bi ugrozili Seppa,
sigurnog ispod tenka, ali od sada e se suoavati s puno opasnijim protivnikom - ruskim snajperistom
koji je u svom poslu bio dobar poput Seppa.
Krvavo crveno jutarnje sunce treperilo je iznad istonog obzora i slalo svoje prve zrake preko
naputene stepe kad su se Sepp i Balduin smjestili i poeli promatrati neprijateljske poloaje u
potrazi za neopreznom rtvom. Bio je to samo mali odbljesak s lee Balduinovog dalekozora budui
je bio podignut previsoko, ali to je bio sasvim dovoljan znak za ruskog snajperista da je poloaj
zauzet. Na svom dobro kamufliranom poloaju podigao je puku u poloaj za pucanje i strpljivo
ekao novi odbljesak svjetlosti. Opalio je manje od minute kasnije. Bio je to trenutak spoznaje za
obje strane, jer je u istom trenutku Balduin, s dalekozorom na oima, proaptao: Hej, Seppe, tamo,
dva prsta od malog breuljka, pok... Drugi zujavi prasak uslijedio je samo trenutak nakon prvog i
pored Seppa se zauo zvuk poput pljeskanja rukama. Lijevu stranu lica zapljusnula mu je krv i
komadi mesa. Okrenuo se prema Balduinu i ugledao demonsku grimasu. Metak ruskog snajperista
skrenut je Balduinovim dalekozorom i eksplodirao mu je tono u ustima.

Sepp pokraj unitenog T-34.

Jedva doekan zalaz sunca.

Raznio mu je usne, prednje zube, bradu i pola jezika. Oiju ispunjenih panikom zurio je u Seppa
dok je neobino grgljanje zapjenjene krvi izlazilo iz njegovih razorenih usta. Nekoliko sekundi
kasnije jo je jedan metak podigao oblak praine izmeu njih. Sepp se smjesta povukao dublje pod
tenk i povukao Balduina za noge. Naputanje poloaja prije mraka nije bilo mogue jer bi to znailo
sigurnu smrt od metka neprijateljskog snajperista. Bili su osueni na ekanje. Sepp se osjeao
bespomono, nije mogao uiniti nita u vezi stravine rane svog suborca. Ovdje ne moe pomoi
nikakav zavoj ili kompresa - njegova je jedina nada bila brza i struna pomo obuenog medicinskog
osoblja. Ali ono nije bilo u blizini. Sepp je samo mogao gledati kako ostatak Balduinovog jezika
natie do veliine djeje lopte i postupno mu blokira dine putove. Sepp je pokuao u stranu
pomaknuti nateeno tkivo, ali Balduin je poeo povraati i imao je jo manje zraka. Samo cjevica ili
rupa u grlu mogli su ga spasiti. I tako Sepp nije mogao uiniti nita drugo nego gledati kako se njegov
suborac uzalud bori za ivot. Umiruem je ovjeku postupno postalo sve napornije disati i svakim je
udahom u plua unosio jo vie krvi. Polagano se poeo guiti. Sepp mu je pokuao olakati disanje.
Osjeao se bespomono i beskorisno, pa mu je rekao neka se dri, kako e uspjeti, kako e uskoro

doi pomo. Kako mu se smrt bliila Balduin je uhvatio Seppa za ruku, nokti su mu se grevito
zabijali u njegovo meso, ali Sepp to nije osjeao. inilo se kako su proli sati prije no to ga je
Balduin napokon po posljednji put pogledao s izrazom nevjerojatne suuti i tuge, i izgledalo je kao da
e mu oi iskoiti iz duplji. Onda mu se pogled zastaklio i tijelo mu se opustilo, osloboeno muke.
Skamenjen u dui, Sepp je zurio u beivotno tijelo koje je drao. Nekoliko minuta kasnije napetost je
popustila u obliku nekontroliranog plaa uzrokovanog bespomonou, strahom i stalnim pritiskom
svakodnevne borbe za preivljavanje.
Paraliziran, ostatak je dana proveo pored svog mrtvog prijatelja i suborca i bdjeo uz njega. Glava
mu je bila prazna - vie nije bilo misli, vie nije bilo osjeaja; isprale su ih njegove suze.
Naposljetku je doao sebi i postao malo pragmatiniji, vri i nemilosrdniji. U jednom trenutku tog
dana koji se inio beskrajan odjednom je shvatio, gledajui svog suborca, kako se on i Balduin
nekoliko dana nisu brijali. Rana na licu okruena mladenakom bradom inila je da le izgleda
stravino runo. Bila je to vrsta intelektualnog apsurda koji se znao pojavljivati u ovakvim
situacijama. Sepp je odluio kako ne eli biti ruan kao le, ako to jednog dana postane, i prisegnuo
je kako e se od sada, kad god to bude mogue, svakoga dana brijati. Ostatak je dana vrtio tu misao u
glavi kao neku vrstu emocionalne utjehe. I od tada je uistinu odrao danu rije - nikad neobrijan ne
gledaj smrti u oi!
U sumrak je izvukao Balduinovo tijelo ispod tenka i pod okriljem tame ga odnio natrag do
poloaja. Javio se zapovjedniku satnije i predao Balduinovu identifikacijsku ploicu. Ujutro su on i
jo jedan suborac iskopali grob za Balduina. U stepi nije bilo drvea za kri, pa su samo stavili
njegov ljem na malu gomilu zemlje. Nesvjesno prihvaanje nemilosrdnih zakona rata ubrzano je
raslo u njemu.
Te iste noi njemaki su inenjerci postavili eksploziv oko olupine tenka i ujutro su ga dignuli u
zrak. To je bilo uinjeno kako bi sprijeili eventualno rusko granatiranje tenka koje bi ozbiljno
ugrozilo njemake poloaje. inilo se kako je to bila prava odluka, budui je neprijatelj dugo
vremena ostao miran. Ali nekoliko dana kasnije nova ruska ofanziva krenula je prema njemakim
poloajima i Balduinovom grobu. Tenkovske gusjenice su ga sravnile sa zemljom i Balduin se
sjedinio s beskrajnim ruskim krajolikom i anonimnou povijesti, poput desetaka tisua drugih
vojnika koji su izgubili ivote.
Ruski napadi zapoeli su 20. studenog. Nisu bili toliko odluni kao prije, pa obrana nije bila
problem, ali unato tome zahtijevali su punu njemaku pozornost i nanosili su brojne gubitke koji su
jo vie slabili njemake postrojbe. U noi s 24. na 25. studeni Rusi su pripremili puno ozbiljniji
napad koji e 3. Gebirgsjager diviziju uvui u jo jedan nemilosrdni vrtlog eljeza i krvi, osobito u
podruju 144. Gebirgsjager regimente. Rusi su kao pripremu sakupili dvjesto tenkova i nekoliko
brigada pjeatva, a pedeset borbenih vozila ii e prema podruju koje je drala 144. GR.

Balduin Moser

U 05:00 sati topniki napad probudio je vojnike iz laganog sna. Instinktivno su se uvukli u svoje
rovove. Baraa je trajala nekih sat vremena tijekom kojih se svatko morao sam boriti protiv svojeg
straha. Landseri su se priljubili za tlo, mrmljali kratke molitve dok su oko njih zujali rapneli. S
prvom svjetlou zore granatiranje je naglo prestalo i prepustilo pozornicu zveketanju i kripi
velikog broja tenkovskih gusjenica. Bili su opremljeni s jako malo oruja za borbu protiv tenkova i
trebala im je sva hrabrost koju su mogli sakupiti kako bi zadrali poloaje pred dvije tenkovske
brigade i posebnih postrojba. Tenkovi su u prvom pokuaju pregazili poloaje 144. GR jer su se
vojnici usredotoili na rusko pjeatvo koje je stajalo na tenkovima. Okrutna borba prsa u prsa
poela je gotovo istog trena kad su ljudi s tenkova sili dolje i brzo se rairili i pokrili podruje od 2.
bojne do stoera 7. satnije. Rusi su u drugom valu poslali tenkove opremljene bacaima plamena.
Stravini urlici spaljenih i ranjenih i smrad izgorjelog mesa potkopali su moral preivjelih vojnika.
Organizirani njemaki otpor je nestao, ali svaka mala skupina borila se samostalno, do posljednjeg
metka i posljednjeg noa. Stotine vojnika pogibale su pod najokrutnijim uvjetima kad su odbaene i
posljednje trunke etikog ponaanja. Nitko nije uzimao zarobljenike i nitko se nije obazirao na
ranjenike.
Dok je karakter topnike vatre podsjeao na neodoljivu i nezaustavljivu silu Prirode, tenkovski
napad traio je od Landsera krajnje priuve snage volje i samokontrole. Svaki djeli njihovih tijela
bio je napet do pucanja, i unutarnji je glas vikao da se okrenu i bjee dok se potmulo zveckanje
tenkovskih gusjenica pojaavalo u tiini koja je uslijedila po zavretku topnikog napada. kripi
tenkova uskoro se pridruila potmula grmljavina eksplozija. Adrenalin je jurio venama Landsera i
njihovi

Seppov ratni drug stradao u tenkovskom napadu.

su miii podrhtavali od iekivanja dok su metodino pripremali oruje i granate za borbu. Rusi
su bili udaljeni samo stotinu metara prije no to je dola zapovijed za otvaranje vatre i vojnici su
mogli otpustiti napetost. Tenkovi su se ve pribliili. Sepp je promatrao ljude oko njih i pokuao
identificirati voe po opremi i naoruanju. Iskusni ruski jahai na tenkovima smjesta e skoiti dolje i
potraiti zaklon iza tenkova dok pucaju, to je usporavalo njihov napad, ali na one koji su ostali na
tenku, obuzeti strahom, Sepp je pucao to je due mogao. Uvijek je zavravao hitcem u priuvni
spremnik benzina koji je bio privren za stranji dio tenka. Ako je imao sree benzin je uao u
ventilaciju motora to je ponekad dovelo do plamena u motoru i zaustavljanja tenka. Sepp i njegovi
suborci borili su se za svoje ivote i pucali na sve to im se nalo na nianu, ali ruski su napadai
dolazili ne marei za gubitke. Vojnici nisu imali oruja za borbu protiv tenkova i njihovi su laki
minobacai bili beskorisni. Neprijatelj se munjevito pribliavao i ve su mogli jasno razaznati ruska
lica.
Koncentrirana vatra branitelja drala je rusko pjeatvo na nekih sto metara od njihovih poloaja,
ali dvadeset tenkova nezaustavljivo je tutnjalo prema vojnicima u Seppovom podruju uz sve glasniju
grmljavinu motora. Landseri su pripremili nekoliko upljih ljepljivih bombi koje su jo uvijek imali.
Osim toga sve to su imali bili su svenjevi zajedno vezanih granata koje su, ako se postave meu
kotae, ponekad mogle unititi gusjenicu i tako zaustaviti tenk. Ali takva defanzivna taktika
zahtijevala je direktni kontakt s vozilom. Doi toliko blizu zahtijevalo je ekstremnu koliinu
samokontrole. Rovovi Landsera bili su sigurni od oruja tenka tek kad su se ovi pribliili na deset
metara. Kad su se tenkovi nali u tih nekoliko posljednjih metara vojnici su trebali munjevito
reagirati, jer ako je posada tenka ugledala rov pokuali je prijei preko njega kako bi ga sruila i ive
zakopala one koji su bili u njemu. Zbog toga je ograniena zaliha protutenkovskih bombi dana samo
najiskusnijim vojnicima. Kad je preena kritina udaljenost vojnici su krenuli na tenkove, skoili na
njih i pokuali postaviti eksploziv na kupole, na motor ili meu kotae. Ali samo je nekolicina
uspjela u tome, jer je rusko pjeatvo inilo sve to je bilo u njegovoj moi kako bi ih zaustavilo.
Onesposobljeno je samo pet tenkova koji su stali praeni potmulim eksplozijama. Drugi su nastavili
prema njemakim poloajima. Vojnici su se nervozno povukli u svoje rupe i rovove.
Sepp je uao na svom poloaju dok se eljezni div uz kripu i zveket pribliavao. Nisu svi
vojnici uspjeli kontrolirati strah. Tu i tamo netko bi skoio u nadi kako e uspjeti pobjei, ali vatra
ruskog pjeatva pokosila ih je bez milosti. Oko trideset metara ispred Seppa Landser je skoio u
pokuaju takvog bijega, a onda se munjevito vratio prema suborevom rovu. Ali ruska ga je strojnica
pokosila na pola puta. Pokuao je puzati, podigao se na laktove i za sobom vukao unitene noge dok
je T-34 zveketao za njim. Ranjenik se odjednom ukopao u mjestu, najvjerojatnije kako bi sauvao

snagu za posljednji oajniki pokuaj bijega od tenka. S posljednjim atomima samokontrole pustio je
udovite da mu se priblii na samo nekoliko metara, a onda otkotrljao u stranu sa svom snagom i
brzinom koju je uspio sakupiti. Sluajno ili intuicijom vozaa - pitanje bez odgovora, a to je u ratu
est dogaaj - tenk je poput magneta uspio pratiti svaki ranjenikov pokret, sve dok se nije zaustavio
od boli i iscrpljenosti. Tenkovska gusjenica uhvatila mu je noge i neumoljivo ga povukla u svoj
smrtonosni zagrljaj. Tijelo Landsera je u tom trenutku sjelo kao da je eljelo zagrliti svog mehanikog
krvnika. U samo nekoliko sekundi njegove su noge nestale ispod udovita. Prestravljen prizorom,
Sepp je tek nakon nekoliko trenutaka shvatio kako njegov suborac od oka nije ispustio ni glasa. Kad
mu je gusjenica dola do genitalija vojnik je pokazao zube poput konja, lice mu se izobliilo u
demonski, beskrajni osmijeh dok mu se glava napuhnula i pocrvenila poput lubenice. Onda je njegovo
tijelo eksplodiralo, odora, kosti i crijeva pomijeali su se u odvratnu boju dok su mu prsa i glava
nestajali ispod tenka. Nije ostalo nita vie osim sablasne mrlje utisnute u tlo, provakane poput blata
i bezline, koja e uskoro biti pomijeana s tlom Majke Rusije i zaboravljena.
Onda su, na uenje branitelja, tenkovi nastavili svojim putom bez daljnjeg sudjelovanja u borbi.
Oito je dolo do pucanja komunikacija izmeu tenkova i pjeatva, ili su privremeno pogreno
procijenili njemaku snagu. U svakom sluaju, s odlaskom tenkova prema pozadini vojnici su
povratili svoju hrabrost i jako krenuli na nezatieno rusko pjeatvo.
Snajperisti, kojih su se bojali i mrzili ih, nisu dobro prolazili kad bi ih otkrili. Sepp je iz tog
razloga prije svakog napada poduzimao mjere predostronosti kako bi mogao sakriti puku ako bude
potrebno. U ovoj je prigodi pripremio skrovite ispod kutija sa streljivom. Prije no to su ruski
napadai stigli do njemakih rovova spremio je puku u skrovite koje je pripremio i uzeo svoj
MP40.
Rusi su uletjeli na njemake poloaje uz divljako vritanje i poela je nemilosrdna borba prsa u
prsa. Voeni uroenim instinktom elje za preivljavanjem ljudi su skoili jedni na druge. Kundaci su
potmulo udarali u izobliena lica, rafali su trbuhe pretvarali u zadimljenu krvavu masu, lopate su
sjekle ramena i lea, tijela su ubadana bajunetama i noevima. Meu vritanjem, soptanjem,
jecanjem, pucnjavom, dimom, parom, znojem i zadahom krvi nestala je sva humanost, ako je ikad i
bila prisutna u nekom prepoznatljivom obliku. Ili je ovdje moda otkriveno pravo lice ovjeanstva?
ovjek je nakon svega samo jedan dio, samo jedan djeli darwinistike borbe za opstanak voene
jednostavnim pravilom: ubij ili budi ubijen. Inteligencija je samo jo jedno oruje, a ne nekakav dar
sa sposobnou razvoja.
Mrtvi Rus pao je u rov poput vree krumpira i sa sobom na tlo povukao Seppa. U istom je
trenutku drugi Rus skoio unutra, ali ubod bajunetom namijenjen Seppu zavrio je u mrtvacu. Sepp se
izvukao ispod lea u ija je rebra bila zabodena bajuneta, dok je Rus nekoliko sekundi previe
pokuavao iupati svoje oruje. Sepp je jurnuo na njega i svom ga snagom udario u genitalije.
Potmuli prasak, poput zvuka lomljenja keksa, rekao mu je kako je metalni vrh njegove izme polomio
zdjelinu kost njegovog protivnika. Dok je Rus padao na lea, zgren u agoniji, Sepp ga je zgrabio za
grlo i palcem mu smrskao grkljan, a Rus je ispustio posljednji dah dok su mu oi zamalo iskoile iz
duplji. Sepp je krajikom oka ugledao sjenu kako ide prema njemu i dok se instinktivno saginjao
udarac kundakom puke oeao mu je ljem. Na trenutak omamljen, Sepp se otkotrljao u stranu i
rukama pokrio lice dok je Rus ponovno zamahivao pukom, ali udarac nikad nije doao. Umjesto toga
napada je iz blizine u lea dobio rafal iz strojnice. Krv i komadii mesa poprskali su Seppa. Skoio
je taman na vrijeme kako bi vidio kako je suborac koji ga je spasio dobio bajunetu u bubrege i sruio

se poput stupa od soli. Poludio od bijesa, Sepp je zgrabio puku mrtvog Rusa koja je leala ispred
njega i zabio kundak u lice neprijateljskog vojnika prije no to je ovaj uspio osloboditi bajunetu.
Sepp je od bijesa izgubio svaki osjeaj za vrijeme i stravu, pa ak i bol. U jednom trenutku
tijekom borbe u lice ga je pogodio grumen zemlje kad je u blizini eksplodirala granata, i osjetio je
samo tupu bol na licu. Sada, kada je bitka zavrila, osjetio je krv u ustima i shvatio kako su mu lice i
vrat puni sasuene ljepljive krvi. Napad je prestao naglo kao to je i zapoeo. aica vojnika stajala
je usred klaonice koja je podsjeala na srednjovjekovno bojno polje, prepuno jecanja, vritanja,
umiruih i poginulih vojnika. Seppe, ovjee, dobio si po nosu. Da vidim. Suborac mu je
pregledao lice. Seppova desna nosnica bila je rasjeena, a u donjoj je usni imao nekoliko siunih
metalnih rapnela. Ali nije bilo vremena da se sada neto uini oko toga. Idui val Rusa ve je
dolazio uz glasnu viku, pa su zgrabili oruje i streljivo poginulih suboraca i zauzeli poloaj dvjesto
metara iza prijanjeg gdje su im se pridruili preivjeli ostalih satnija. Sepp je svoju rusku
snajpersku puku morao ostaviti u njezinom skrovitu.
Mala skupina od oko dvadesetak vojnika nije imala sree i nije mogla doi do njih. Sepp je vidio
kako su pruili jak otpor sve dok im nije ponestalo streljiva, kad su posljednja petorica preivjelih
podignutih ruku izala iz rova. Rusi su ih odveli uz udarce nogama i kundacima puaka.
Iako je situacija izgledala beznadno, vojnici su barem uspjeli razdvojiti rusko pjeatvo od
tenkova. Tenkovi su uniteni u sukobu s njemakim topnitvom i baterijom osamdeset osmica, pa je
njihova prijetnja s lea eliminirana. Preivjelim Landserima radijem je javljeno kako dva topa
dolaze u pomo i kad stignu regimenta smjesta moe krenuti u protunapad kako bi vratila stare
poloaje. Obje su se strane pokuale pregrupirati. Sepp je sada bio naoruan samo obinim
Mauserom K98, ali on je, naravno, bio iznimno talentiran i precizan strijelac, ak i bez teleskopskog
niana, pa je uspio zaustaviti povremene napade ruskih ophodnja preciznim kratkim rafalima koji su
bili tieni paljbom njegovih suboraca.
Prolo je jedva sat vremena prije dolaska topova i poeo je protunapad. Jedva je nekih
osamdesetak vojnika ostalo dovoljno sposobno za napad, uz potporu dva topa, ali Rusi su pogrijeili
u taktici i nisu mogli zamijeniti rtve koje su pretrpjeli u vlastitom napadu. Bili su vidljivo iznenaeni
iznenadnom njemakom ofanzivom i pobjegli su natrag na svoje stare poloaje i prepustili zauzete
rovove Nijemcima. Sepp je smjesta otiao potraiti svoju teleskopsku puku i pronaao ju nedirnutu
ispod kutija sa streljivom.
Njemaki je napad doveo do tolikog poleta da je njihov zapovjednik odluio nastaviti prema
ruskim poloajima. S teleskopskom pukom u rukama Sepp je neprijatelja uspio izbaciti iz takta
svojim brzim i dobro odmjerenim hitcima, osobito se usredotoio na njihove zapovjednike, pa nisu
bili sposobni za uinkovitu obranu. Bez tenkova i tekog pjeadijskog naoruanja ruski poloaji
poeli su poputati, malo po malo, dok su im Nijemci pokuavali nanijeti to je mogue vie
gubitaka. Brojni Sovjeti koji su mislili kako se nalaze na sigurnoj udaljenosti bili su pogoeni
metcima iz Seppove puke - kakva ironija sudbine, jer je to bila ruska puka! U borbi poput ove
kamuflaa nije bila nimalo bitna. Snajperist e jednostavno pronai zatien poloaj, pucati koliko
god bude mogue, a onda promijeniti poloaj im zapucaju na njega ili se borbena crta pomakne.
Tek sada, kad je ruski napad zaustavljen, lijenik je mogao pregledati rane na Seppovom licu.
Nos mu je bio zaepljen i previjen, a metalni rapneli iz usne izvueni su magnetom. Ali rane nisu
bile ozbiljne i Sepp je ostao na bojinici sa svojim suborcima.

Ruski poloaji raspali su se pred odlunim njemakim napadom i Sepp se zajedno s jedanaest
suboraca probio do neprijateljskih poloaja. Vie nisu nailazili na otpor i pronali su samo mrtve ili
teko ranjene Ruse. Ali napetost nije popustila jer su ruski poloaji imali dobro zatiene bunkere u
kojima su se neprijateljski vojnici mogli kriti i ekati na njih. Paljivo su se meusobno pokrivali i
prili jednom od rovova iz kojeg je dolazilo neobino grgljanje. Vojnik je viknuo na ruskom:
Sdavatsja! Vyshoditje s podnjatjami rukami! (Predajte se! Izaite s podignutim rukama!) Kad se
nita nije dogodilo u bunker je poslao rafal iz svog MP40. Nita se nije micalo, ali neobian zvuk
nije prestao. Vojnik se oprezno pribliio bunkeru koji je bio slabo osvijetljen kroz rupu na krovu.
Jedva da je zakoraio unutra kad je glasno pozvao suborce. Kad je uao, Seppa je doekao prizor
nevjerojatne okrutnosti. Unutra su bila petorica njihovih suboraca koje su zarobili prije nekoliko sati.
Zapjenjena, topla krv tekla je iz njihovih grla koja su bila prerezana prije nekoliko minuta kako se
njihovi uvari prilikom bijega ne bi izdali pucnjavom. Ruke i noge su im nekontrolirano podrhtavale,
a prsti su bespomono grebli po zemlji. Sepp i njegovi suborci nisu im mogli pomoi, i inilo im se
kako je prolo previe vremena prije no to je njihova patnja okonana i prije no to su im se tijela
umirila.
Sepp je zbog ovakvih dogaao ovrsnuo i postao nemilosrdan. U njega su usadili mrnju koja je
opravdavala ubijanje svakog neprijatelja koji bi se naao na nianu njegove puke, bez izuzetaka.
Osjeaj koji je postojao na obje strane. Svatko je imao motiv za osvetu koji mu je sluio kao izgovor
za djela na bojinici.
Njegovi suborci takoer nisu bili osobito suutni. Sepp je gledao kako je zarobljeni ruski
narednik izloen bijesu Landsera koji su saznali za ubojstvo pet zarobljenika. eljeli su informacije o
neprijateljskim poloajima, brojnosti i planovima. Nije bilo vano to Rus nije znao te stvari zbog
svojeg niskog ina. Bio je to samo izgovor za osvetu. U svakom sluaju, informacije koje je dao nisu
bile dovoljno dobre za porunika koji je vodio ispitivanje i njegovi su ga suradnici pretukli kako bi
im rekao vie. Naravno, jo im uvijek nije rekao ono to su eljeli uti, a ak i da jest to ne bi bilo
dovoljno. Jednostavno bi pronali neki drugi izgovor. Premlaivanje je postalo brutalnije i
ispitivanje se pretvorilo u obino muenje. Naposljetku je jedan od ispitivaa doao na ideju da
zarobljeniku pod nokte guraju naotrene ibice. Njegovi stravini krici boli dok su to inili samo su
jo vie ohrabrili njegove muitelje. Iskusni narednik je sve to priveo kraju. Rekao je: Dosta tog
sranja, niste bolji od Ivana, izvukao je svoj 08 iz futrole, stavio ga Rusu na vrat i povukao okida.
Rusova je lubanja eksplodirala i mozgom poprskala savjesti muitelja. ak ni porunik nije kritizirao
zanemarivanje njegovog ina. inilo se kao da ga je zvuk pucnja probudio iz transa.
Rusi su 27. studenog 1943. odustali od ofanzive. Njemaki poloaji su zadrani, ali uz veliku
cijenu. GR 144 bila je smanjena na etvrtinu svoje teoretske brojnosti. Poloaji su drani u varljivom
miru idua tri tjedna. Dolaskom zime borbe su se svele na povremene okraje ophodnji, rafale
namijenjene ivciranju i sitne sukobe. Ali ledena kia, blato i na kraju mraz i snijeg obeshrabrili su
iscrpljene Landsere.
Kako nisu imali pitku vodu i bili su prisiljeni piti iz lokava i kaljua dizenterija i utica postali su
uobiajeni. Ono malo pitke vode to su imali koriteno je tedljivo. Jutarnja toaleta sastojala se od
jednog gutljaja vode iz njihovih boca. Taj su gutljaj drali u ustima. Jedan su

Njemaki jurini top okruen alpincima.

dio pljunuli na ruke kako bi ih oprali, drugi su dio ponovno pljunuli na ruke kako bi se umili, dok
je ostatak upotrijebljen za pranje zuba i onda je progutan.
Ljudi su sliili na duhove. Seppovo neko djeako lice sada je podsjealo na lice
etrdesetogodinjaka. Oi su mu bile upale u duplje, a izraz lica bio je umoran i ogoren kao rezultat
nehumanosti s kojom se svakodnevno susretao. Njegovo je lice od rata izgledalo kao da je isklesano
od granita. Imao je tek devetnaest godina, ali mu je lice bilo kao u nemilosrdnog veterana.
Sepp je sada svakoga dana odlazio u lov, njegovi precizni hitci stvarali su strah i nervozu u
ruskim redovima. Istovremeno je donosio dragocjene informacije o neprijateljskim tenkovima,
topnikim poloajima i kretanju postrojba.
Dok su Njemci dobili neto malo pojaanja i zaliha, Rusi su bez ikakve stanke i straha dovodili
gomile ljudi i materijala iz srca Rusije. Zbog toga su devetnaestog prosinca s deset divizija mogli
pokrenuti novu veliku ofanzivu na njemake poloaje. Nesmetani od Luftwaffe ili protuzrakoplovnih
topova ruski bombarderi i lovci takoer su sudjelovali u napadu. Beskrajni valovi tenkova i
pjeatva napadali su njemake poloaje i u dvanaest dana neprekidne borbe 3. Gebirgsjager divizija
bila je gotovo unitena. Na nekim su mjestima samo dva vojnika trebala braniti stotinu metara
bojinice od gotovo pedeset puta vie Rusa. U dodatak tome, ak su i najiskusniji Landseri bili
umorni od neprekidnog stresa stalnog i neizbjenog straha. Tridesetog i trideset prvog prosinca meu
vojnicima je poela izbijati panika, ali u tim su se riskantnim situacijama posilni regimente i oruar
iskazali svojom hrabrou. Dovezli su se do prve crte na motociklu i vojnici su doli sebi samo od
njihove pojave.
Sedma satnija danima je odbijala stalne napade. Sepp je neprestano mijenjao poloaj i pokuavao
brzom paljbom prisiliti Ruse na traenje zaklona kako bi suborcima barem malo olakao stvari. Kao
nekim udom, ostao je nepovrijeen pod kiom neprijateljskih metaka, za razliku od njegovih
suboraca. Prestravljeno je gledao kako brzo padaju. Dijelove rovova sada su branili samo jedan ili
dva ovjeka. U situacijama poput te trebalo je jako malo da ovjeka natjera u bezglavi bijeg.
Oskudne zalihe streljiva, injenica kako satima niste vidjeli prijateljsko lice, gubitak kontakta sa
stoerom, smrt asnika, nedostatak skrbi za ranjenike, bijeg suboraca - sve je to bilo dovoljno da

ovjeka gume preko ruba. Sepp je takoer dolazio u iskuenje da potrai navodnu sigurnost u bijegu,
iako je imao dragocjenu prednost to se mogao slobodno kretati u podruju koje je zauzimala njegova
postrojba. Mogao je vidjeti olakanje suboraca kad im se nakratko pridruio. Njihova uzbuena
pitanja o situaciji bila su znakovi potisnute panike.

Ostaci 2. bojne 144. regimente.

U jednom je trenutku bio u rovu kojeg je branio jedan jedini vojnik sa strojnicom iji su ivci bili
popucali i elio je napustiti svoj poloaj kad je Sepp krenuo. Seppe, idem s tobom. Nisam dovoljno
lud da ostanem ovdje i izgubim dupe. Sranje, ne odnose ranjenike, a uskoro ak neemo ni moi
priati o oskudici streljiva i hrane. U tom su trenutku iza sebe uli brijanje motocikla. Pogledali su
iza sebe i ugledali satnika kako skae s motocikla i cik-cak tri prema njima. U tom su istom trenutku
ivci posljednje petorice vojnika na ovom dijelu poloaja popustili, skoili su sa svojih poloaja i
bezglavo jurnuli prema pozadini. asnik je smjesta shvatio ozbiljnost situacije i, skinuvi MP40 s
ramena, ispalio rafal iznad glava vojnika. Vojnici su se naglo zaustavili i okirano pogledali asnika.
Iznenada, jedan je podigao puku i opalio na asnika, ali ga je promaio. Satnik, ija je strojnica ve
bila spremna za paljbu, nanianio je Landsera i rekao: Spustite oruje i vratite se na svoje poloaje,
govnari jedni! Landseri su u tom trenutku doli sebi, i sam je asnik spustio oruje i pridruio se
skupini. Iznenadan zvuk ruske minobacake granate natjerao ih je sve da skoe na zemlju. Sepp je
vidio asnika kako uskae u rov i vojnike kako ga prate. Deset minuta kasnije dopuzao je do Seppa i
vojnika sa strojnicom. Prljavima i iscrpljenima, njegovo im je prisustvo ipak ulilo samopouzdanja,
ak i dok su ruski projektili zujali iznad njih i iza njih podizali gomile zemlje. Komadi blata posvuda
su padali. Ljudi, nemojte raditi sranja, drite se, rekao je. Sve je pod kontrolom. Ivanov pritisak
slabi. Do sada smo se izvrsno drali. Sada pripremamo nove poloaje koji e biti spremni za taktiko
povlaenje. Komunikacije e uskoro biti uspostavljene. Deki, izdrite to due moete. Uzdam se u
vas. Dao im je konzervu okolade i oni su ju pohlepno napali dok je on nestajao u potrazi za iduim
rovom, i skakao od zaklona do zaklona dok je napredovao. Pola sata kasnije Sepp je napustio vojnika
sa strojnicom u potrazi za novim poloajem. Bilo je nevjerojatno kakav je uinak pojava asnika
imala na vojnike. Vojnici su izdrali. Izbjegnuta je taktiki katastrofalna i potencijalno smrtonosna
panika. Poloaji su izdrali.
Ali nisu svi vojnici izdrali stalni stres. Jedan nain od bijega strave bojinice bio je simuliranje
bolesti ili ranjavanja. Bilo je ljudi koji su se specijalizirali za takvu vrstu obmane kao da je znanost, i
koji su svoje znanje dijelili samo s najbliim suborcima. Na primjer, saznali su kako jedenje Nivea

kreme dovodi do istih simptoma kao utica; a kad se namjerno ranjavate, na primjer, metkom kroz
ruku ili nogu, otkrili su kako, ako se ustrijelite kroz komad Kommissbrota (vojnikog kruha), on
sprjeava izdajnike tragove baruta oko rubova rane. Uoi velikih napada ili tijekom stalnih borbi ili
tekih uvjeta, poveavali su se gubici kroz lane rane ili bolesti. asnici i narednici takoer su bili
izloeni istom stresu kao i njihovi ljudi i neki napadi panike uistinu su proizali toga to su voe
napustile svoje vojnike.
Iznenaeni njemakim upornim otporom, Rusi su prekinuli napad na Seppov sektor i usredotoili
se na sjeveroistok kako bi dali potporu obeavajuoj ofanzivi. Ali njemaki izvidnici obavljali su
dobar posao, pa su znali za premjetanje u glavno podruje napada. Nekolicina vojnika regimente
koja je jo uvijek bila sposobna za borbu pokupljena je iz svojih rovova. S velikim su zadovoljstvom
otkrili kako im je satnik na motociklu rekao istinu, i kako su novi obrambeni poloaji uistinu spremni.
Iscrpljeni Landseri leali su poput vrea pijeska u relativnoj sigurnosti zbornog mjesta kad je
doao narednik iz saniteta. Ljudi, sada ete opet u muda dobiti olovo. Iao je od ovjeka do
ovjeka i davao im male staklene cjevice s tabletama i etiketom na kojoj je pisalo Pervitin. To je
metamfetamin koji potiskuje osjeaj gladi, poveava izdrljivost i smanjuje potrebu za snom. Kad
god pomislite da vie ne moete izdrati, rekao je, uzmite jednu od ovih tableta i va e se motor
ponovno upaliti. Ali nemojte uzeti previe, jer ete izgorjeti prije no to kaete ,keks. Kad uzmete
jednu, onda ste spremni. Pa, dobro se borite. I nakon toga se okrenuo kako bi se pobrinuo za
nekoliko ranjenika koje su donijeli.
Ostalo im je samo nekoliko sati za odmor i komatozan san prije no to su ih ponovno natjerali da
ustanu i zapovjedili da uzmu jednu tabletu. S time su dobili alicu vrue kave, prvu nakon dugo
vremena, a pronalo se ak i nekoliko boca estice, tako da je svatko imao prigodu dobro potegnuti.
Ali kava i estica obino su znaili kako slijede loe vijesti. A tako je bilo i ovoga puta. Samo pola
sata kasnije poslani su u sektor kojem je prijetio novi ruski napad, gdje su bili potpora desetkovanoj
pjeadijskoj diviziji.

POGLAVLJE 6

Gospodin profesor i njegov karbolni mi

Snijeg se poeo otapati i vojnici su morali hodati kroz bljuzgu koja je esto bila duboka do
koljena. izme i nogavice bile su im natopljene vodom i prepune blatom, pa su jedva mogli podizati
noge. Tjelesno iscrpljeni, s mukom su se trudili vui noge. Mnogi su bili toliko umorni da su stali i
stojei zaspali. Njihovi su ih suborci zgrabili za ruku i povukli za sobom, i nekoliko minuta kasnije
zbunjeno bi se probudili i nisu se ak ni mogli sjetiti kako su hodali. Napor mara bio je toliki da su
ak i tablete, koje su uzimali u poprilino velikim koliinama, imale samo minimalan uinak. Sepp je
puku nosio na leima, njezin je teleskopski nian bio zamotan u komade atorskog krila kako bi ga
zatitio od blata, a oko vrata je imao MP40 za sluaj iznenadne borbe. Navikao se na zanemarivanje
umora i gladi vakanjem suhih biskvita koje je, kad je god mogao, dobivao zamjenom za svoja
sljedovanja cigareta.
Rusi nisu samo premjetali postrojbe, nego su premjetali i fokus napada. Njihova se operacija
pretvorila u veliku ofanzivu koja je njemakim postrojbama nanijela ozbiljne gubitke 30. sijenja
1944. Na uu Bazavluka u Dnjepar dvije njemake armije odjednom su se nale u opasnosti da se
nau u okruenju. Kao i puno puta prije, hitni zahtjev za skraivanjem njemake bojinice Glavni
stoer je toliko dugo odbijao da je, kad je doputenje napokon dolo, bilo gotovo prekasno. Na sreu,
nespretno rusko vodstvo pomoglo im je podjelom sovjetskih snaga u odlunom trenutku umjesto da ih
je ostavilo na okupu, i njemaki su zapovjednici uspjeli prebaciti znaajni dio postrojba do sektora u
opasnosti kako bi odbili napad.
Iscrpljeni Gebirgsjager umorno je teturao kroz blato. Uzviena svrha njihove patnje nije im bila
jasna. Sada su se borili i marirali ak i bez imalo pomisli o elji za preivljavanjem. Postali su
ratnici, povezani prijateljstvom i svakodnevnom prijetnjom smrti.
Vie nije bilo odmora. Vojnici su bili poput zombija. U svojim mokrim zimskim odorama, lica
ispijenih od gladi i umora, naprijed ih je samo vukao vrtlog dogaaja oko njih.
Sepp se napokon razbolio. Od stalnih napora kombiniranih s pijenjem vode sakupljene iz kratera
od bombi dobio je ozbiljan napad gastroenteritisa. Uz napade drhtanja, ni u jednom se trenutku nije
mogao odluiti to e najprije uiniti, srati ili povraati. Satnik Kloss, zapovjednik bojne, pronaao
ga je kako drhti u kutu svog rova, zgren poput ranjene ivotinje.
Satnik Max Kloss preuzeo je II. bojnu kad se ova premjestila na bojinicu kod Nikopolja. Voen
eljom da slui domovini kad je to najpotrebnije, dragovoljno se javio za premjetaj s Laponske na
Istonu bojinicu. Bio je voen vrstim uvjerenjem kako je nacionalsocijalizam dobra stvar i nosio je
znaku Hitlerove mladei na svojoj odori kao pokazatelj njegovog uvjerenja. On nije bio
zaslijepljeni lan stranke, bio je odan i odvaan vojnik. Kad je ugledao zgrenog Seppa kako drhti,
pitao je zapovjednika satnije tko je to. Ovaj mu je objasnio kako je Sepp snajperist 7. satnije i kako
je jako dobar u svom poslu. Svaki nam strunjak treba, rekao je Kloss. Ovaj ovjek mora
ozdraviti. On je posljednji snajperist kojeg imamo u ovoj guvi. Ne mogu i njega izgubiti. Kloss je
rekao Seppu neka ode do stoera bojne i potrai teklie. Reci dekima da se moraju brinuti za tebe.

Onda se okrenuo prema zapovjedniku satnije i rekao: Nadam se da je to u redu, porunie. Ovaj je
samo slegnuo ramenima. Sepp je jo uvijek drhtei otiao.
Stoer bojne bio je udaljen samo kilometar, ali on je putom morao stati i jo se dva puta posrati.
Naposljetku je stigao do bunkera teklia, sruio se kad je uao na improvizirano mjesto za odmor i
zajecao: Stari je rekao da se trebate pobrinuti za mene. Ali kao prvo, trebam iste gae. Naravno,
gospoice Allerberger, doao je glas iz pozadine prostorije. Gospodin profesor i njegov karbolni
mi e vam napudrati bolnu guzicu. Ali uistinu su se pobrinuli za njega. Dali su mu crni aj i
pronali izuzetno uinkovit lijek za proljev po imenu Dolantin, koji je proizvodila tvrtka po imenu
Hoechst. Lijek nije samo djelovao protiv bolova, nego i protiv greva. U velikoj je mjeri olakavao
bolne nuspojave bolesti koje je pratio proljev. Ali Dolantin je svoju pravu ulogu pronaao kao
sredstvo protiv bolova nakon to su kemiari Hoechsta poetkom 1940-ih uspjeli poveati njegovu
uinkovitost za dvadeset puta. Ova jaa verzija nazvana je Polamidon. Velikoj njemakoj potrebi za
sredstvima protiv bolova posvjedoeno je 1944. kad je proizvedeno 650 tona lijeka.

U rovovima kod Nikopolja (Sepp drugi slijeva u zadnjem redu).

Dolantin, odmor i hrana izlijeili su Seppove greve i proljev. Skrb koju je dobio od teklia bila
je fenomenalna i oporavio se za nekoliko dana. Satnik Kloss dolazio bi tu i tamo kako bi se raspitao o
njegovom zdravlju, i onda bi poeli razgovarati i shvatili su kako se dobro slau.
Seppove su noge jo uvijek bile pomalo nesigurne, ali Kloss je rekao: Vrijeme je da se ponovno
primi posla. Imamo etiri nova narednika. Oni su za tvoju satniju. Mislio sam da ih uzme pod svoje
okrilje, odvede ih tamo i pokae to trebaju raditi. Moj e te voza odvesti. Za manje od petnaest
minuta poslali su VW dip, ali njihova je vonja zavrila za samo nekoliko minuta kad je glasna
eksplozija snanim udarcem zabila volan u vozaeve ruke. Auto se nagnuo u lijevo i uz trzaj prevrnuo
u stranu. Sepp je uo samoga sebe kako vie Sranjeeee! dok su on i njegovi suborci letjeli prema
blatu pored ceste. Svima je bilo jasno da su naletjeli na minu koja je otkinula prednji lijevi kota, pa
se nitko nije usudio ni mrdnuti. Samo su ostali leati. Ova jebena mina sigurno je naa! rekao je
voza. Juer je ovdje bilo isto, i Ivani jo uvijek nisu stigli dovde. Je li netko ranjen? Osim

nekoliko modrica, svi su bili neozlijeeni. Prstima su oprezno pipkali tlo ispred sebe dok su
polagano otpuzali do auta. Razgovarali su to uiniti, kad su ugledali kako se prema njima, u koloni
po jedan, kree skupina inenjeraca. to vi, kuanice, radite ovdje? pitao je jedan. Je li vam netko
dopustio da sjebete nae s ljubavlju postavljene mine? Brutalni cinizam ove profinjene ale nije bio
dobro prihvaen. Jebeni govnari, treba vam razbiti njuke. Inae bi nam trebali rei kamo
postavljate svoje mine! Pa, sada znate, rekao im je voa inenjeraca, i ako nastavite gunati
ostavit emo vas tu. Predlaem da nas jako paljivo pratite. Pratite ih, rekao je voza. Ali put do
Seppove satnije sada je bio blokiran, pa se skupina vratila do zapovjednitva bojne i javila se
starom. Nakon toga Kloss je Seppa ostavio sebi na raspolaganju zajedno s tekliima.
Rusi su inili sve to je bilo u njihovoj moi kako bi Nijemce natjerali na povlaenje. Potivanje
ratnih pravila na Istonoj bojinici je nestalo i zamijenila ga je neljudska brutalnost. Sovjeti su
donijeli nova pravila borbe i odluili nam se osvetiti za sve ranije uspjehe protiv njih. U tom su
procesu demonstrirali esto neljudsku okrutnost prema svom neprijatelju, ne samo prema vojnicima,
nego i prema civilima.
Vlakovi su uspjeli, unato obilnom bombardiranju, dovesti dvije baterije Gebirgs topnike
regimente 112 kao hitno pojaanje. Ali samo je jedna lokomotiva neoteena preivjela
bombardiranje, i na svom je posljednjem putovanju trebala evakuirati teke ranjenike. Sepp i njegovi
suborci u rano su jutro na putu prema novim poloajima proli pored eljeznikog deponija. Stotine
ranjenika za koje se nisu osobito adekvatno brinuli sakupljale su se oko vagona. Kad su ugledali malu
skupinu vojnika jo uvijek sposobnu za borbu u oima im se pojavila nada. Jedan je na glas izgovorio
njihove misli: Zadrite Ivane dok vlak ne ode! Iako je uinak njegovih rijei na Landsere bio
gotovo nevidljiv, dao im je neophodnu motivaciju da odbijaju nadolazei napad to je mogue due.
Sovjeti su bili samo kilometar i pol od deponija i vojnici su se pod paljbom razili i zapoeli
bitku. Vlak je otiao u doslovno posljednjem trenutku, pod direktnim bombardiranjem, ali samo
nekoliko kilometara dalje ruski lovci-bombarderi napali su bespomoni vlak i ispustili svoj
smrtonosni teret nimalo ne marei za oznake crvenog kria koje je nosio. Vagon s medicinskim
osobljem pogoen je prvi, bomba je ubila gotovo sve lijenike. U kii metaka i bombi, oteeni je
vagon onda za sobom s pruge povukao ostatak kompozicije. Vagoni su se zabijali jedni u druge i
izbacivali svoj tovar iz unutranjosti i ostavili ranjenike da bespomono lee na tlu. Idue jutro,
tijekom povlaenja Sepp i njegovi suborci proli su pored tog mjesta. Ispred njih se nalazio prizor
koji je bio neuobiajen ak i za svakodnevne strahote rata. Zgreni u neobinim pozama, leevi su
visjeli iz unitenog vlaka, otkinuti udovi leali su posvuda, sve je bilo prepuno zavoja koji su leprali
na vjetru. Preivjeli su se panino pokuali izvui, ali veina nije bila dovoljno snana da izdri
napore. Rane su im se ponovno otvorile i iskrvarili su. ivot je istekao iz njih. Tijela su im bila
razbacana po tlu u krugu od nekih tristo metara. Nekolicina preivjelog medicinskog osoblja,
ukljuujui samo dva lijenika, bila je bespomona pred takvom katastrofom, ali nada se vratila kad
su ugledali nadolazee vojnike. Ali njih je bilo samo pedeset - i meu njima je takoer bilo ranjenika
- i u usporedbi sa njihovom situacijom oni su predstavljali samo kap u moru. U dodatak tome, Rusi su
progonili malu skupinu i sustii e ih za nekih sat vremena.
Improvizirali su nosila za ranjenika najbre to su mogli. Koliko god to bilo okrutno prema onima
kojih se to ticalo, ali nisu imali izbora nego pomoi samo onima dovoljno sposobnima za hodanje i
onima s najveim ansama za preivljavanje. Svi ranjenici koji su bili gotovo mrtvi ili nisu imali
prevelike anse za preivljavanje morali su biti ostavljeni. Dvadeset etiri sata ranije Landseri su na

neki nain zavidjeli ranjenicima, jer se vie nisu morali boriti i teoretski su bili na putu kui. Sada ih
je rat ponovno sustigao i od njih stvorio suborce u novoj borbi za ivot.
Iznenada, hitac je razbio tiinu. Svi su pogledali u pravcu zvuka i ugledali vojnika s 08 u ruci
kako skamenjen stoji pored sada mrtvog ovjeka. Sepp je smjesta skoio do njega i pitao to je
pobogu uinio. Landser je pao na koljena i poeo nekontrolirano jecati. Trebala mu je minuta da doe
sebi prije no to je ponovno dobio dar govora. Mrtvac je bio njegov prijatelj i susjed. Amputirali su
mu obje noge i rane su se otvorile nakon to je vlak izletio s pruge. U dodatak tome, prsa su mu
stradala od rapnela. Bilo je nevjerojatno to je uz takve rane toliko dugo preivio. Bilo mu je jasno
kako e biti jedan od onih koje e ostaviti na milost i nemilost Rusima, i kad je ugledao prijatelja
zatraio je posljednju uslugu - brzo oslobaanje od patnje. Preklinjao je toliko gorljivo da mu je
vojnik uinio uslugu, iako je znao kako e ga taj prizor progoniti sve do kraja ivota.
Ostatak postrojbe sada je bio spreman za pokret i napustili su ovo poprite jada u nadi da e se
Rusi pobrinuti za ranjenike ili ih barem brzo ubiti.
Sepp je uzeo svoju teleskopsku puku i ostao malo iza zaelja kako bi pokrivao njihovo
povlaenje. Hodali su oko pola sata kad se Sepp, koji je bio nekih petstotinjak metara iza njih, sakrio
u grmlje. U tom je trenutku ugledao rusku ophodnju na udaljenosti od nekih sto pedeset metara. Morao
je brzo raditi kako bi ih prisilio da se zaustave. Puku je poloio na ralje grane i paljivo nanianio.
Imao je problematino vidno polje isprekidano grmljem koje su Rusi lukavo koristili za zaklon.
Praksa, intuicija i osjeaj iskusnog snajperista za pravi trenutak uistinu su dolazili do izraaja u
situacijama poput ove. Tiho je kroz teleskopski nian nanianio vou ophodnje, krii se nalazio na
njegovim prsima i pratio ga kroz raslinje. I pravi je trenutak stigao. Rus se na nekoliko sekundi
zaustavio na otvorenom i Sepp ga je ustrijelio u prsa i odbacio unatrag u grmlje. Ostali su bili
dovoljno iskusni da prepoznaju djelo snajperista. Ratrkali su se poput kokoi koje je napao jastreb i
sakrili se to su bolje mogli. Sepp je smjesta zapucao najblie to je mogao prema dvojici ije je
poloaje uspio vidjeti i pri tome pogodio uturicu s vodom koju je jedan od njih drao za pojasom.
To je bilo dovoljno da ih prikuje za tlo u iduih pola sata. Onda se Sepp munjevito prikljuio ostatku
skupine i izvijestio kako je neprijatelj blizu. Mala skupina mu se smjesta pridruila na zaelju, ali
zaudo, vie nije bilo ni traga ruskoj ophodnji.
U sumrak su se pridruili drugoj bojni kojih je iza sebe takoer ostavila neprijatelja i preko
radija im je zapovjeeno da zauzmu poloaje i to je mogue due zadre Ruse.

POGLAVLJE 7

Samo jo jedna unaprijed isplanirana katastrofa

U ovoj drugoj bojni Sepp je upoznao kolegu kojeg je ve znao po uvenju. To je bio snajperist
Josef Roth, mladi njegovih godina iz Numberga koji se dragovoljno prijavio u Gebirgsjager i, poput
Seppa, je dobio ideju da postane snajperist kad je pronaao rusku snajpersku puku. Njih su se
dvojica dobro slagala od samog poetka. Rothov zapovjednik bojne znao je vrijednost dobro
postavljenog snajperista na obrambenom poloaju i dao im je slobodne ruke. Dok se ostatak
postrojbe ukopavao oni su dogovorili zajedniko promatranje neprijateljskih poloaja i suradnju u
nadolazeoj bitci. Pokazalo se kako dva para uvjebanih oiju vide puno vie od jednog.
Idueg jutra negdje oko 08:00 metak je iznenada prozujao izmeu vojnika dok su oni bili
zaposleni pripremom poloaja i porunik se uz vrisak sruio na tlo. Ostali su se munjevito bacili u
zaklon. Samo je jedan Landser ostao s ranjenikom nekoliko kobnih sekundi predugo. Nije uo pucanj
metka koji je uao u njegovu lubanju iza lijevog oka i izaao iz desnog ostavivi rupu veliku poput
ake. ukasta masa krvi i mozga pokuljala je iz nje dok je padao. uo se povik upozorenja:

Opkopar pogoen snajperskim metkom.

Pazi, snajper! Vojnici su bespomono zapucali u navodnom smjeru snajperista, ali bez ikakvog
uinka - to je dokazao hitac koji je nekoliko trenutaka kasnije u glavu pogodio jednog od vojnika.
Nitko se nije usudio pomaknuti. Sepp i Josef jo su uvijek bili u svom rovu kad je tekli dojurio i bez
daha ih izvijestio o snajperskom napadu. Zapovjednik bojne samo je rekao: Ljudi, vi znate svoj
posao. Rijeite problem! Dvojka je hitro krenula za tekliem, oprezno se drei zaklona.
Poveo ih je do dijela rova koji je ve bio dovren, gdje im je narednik poelio dobrodolicu i
izvijestio ih o dogaajima od prije nekoliko minuta. Dio rova je s jedne strane zavravao kod dobro
kamuflirane promatranice u grmlju. Sepp i Josef uspjeli su doi do tog mjesta bez da su primijeeni
i poeli su pretraivati teren u potrazi za moguim skrovitem neprijateljskog snajperista. Unato
naprezanju oiju nisu ugledali nita sumnjivo, pa ak i kad su posebnu panju obratili na odreeno
podruje zbog mjesta na kojem su prvi od njihovih suboraca pogoeni. Jo uvijek nita. Sati su

prolazili. Razgovarali su gdje bi se oni smjestili da su bili na mjestu ruskog snajperista, ali ak i na
naizgled idealnim poloajima koje bi oni izabrali nije bilo nikakvih pokreta.
Oko podne pogoen je jo jedan vojnik dok je preko ruba rova izbacivao svoju konzervu govana,
ali rtva je ovoga puta imala sree, metak se odbio od njegovog ljema i pogodio ga u nadlakticu.
Ruski snajperist na svu sreu nije koristio eksplozivni metak, to je bilo uobiajenije, pa se Landser
izvukao samo s lakom ranom.
Josef i Sepp su u to vrijeme dalekozorima promatrali ruske poloaje i obojica su vidjela kako se
trava mie kad ju je pomaknuo udarni val iz puke ruskog snajperista. Mata njihovog protivnika ih je
zadivila: oito se sakrio u rupi prokopanoj kroz branu. Ali pitanje je sada bilo, je li dovoljno iskusan
pa e napustiti svoj poloaj ili e ostati tamo? Drugu je mogunost potvrivala injenica to su svi
njegovi hitci oito doli s istog mjesta. Zato su ga Sepp i Josef odluili namamiti da se pokae.
Dogovorili su kako e ga namamiti lanom metom koju e suborac pokazati. Josef e zauzeti poloaj
nekih pedeset metara od Seppa i zajedno e pucati prema neprijateljevom navodnom poloaju im se
trava pomakne nakon njegovog hitca. Travom su napunili vreu

Mamac pogoen sovjetskim snajperskim metkom.

za kruh, nasadili ju na tap na iji su vrh postavili kapu. Josef je dao mamac suborcu i rekao mu
neka ga kroz deset minuta oprezno podigne preko ruba rova. Oba su se snajperista onda pripremila i
nanianila navodni neprijateljski poloaj kad se kapa pojavila iznad rova u tono dogovoreno
vrijeme. I njihova se lukavost isplatila. Rus je prerano opalio, nije raunao na klopku, i pucao je s
istog poloaja. Jedva da je opalio kad su Sepp i Josef gotovo istovremeno pucali. Obojica su svoje
ruske snajperske puke napunila s jednim od nekolicine zaplijenjenih eksplozivnih metaka koje su
imali. Iz zemljanog se tunela uo potmuli tresak. S iekivanjem su kroz teleskopske niane
promatrali malu zemljanu branu i ugledali mahnitu aktivnost kad je neto odvueno iza nje. Znatieljni
sovjetski promatra pojavio se s dalekozorom na oima i istog trena to platio ivotom. Metci iz
puaka dvojice njemakih snajperista istovremeno su ga pogodili u glavu koja se pod silinom
dvostrukog udara razletjela poput prezrele lubenice. Na rubu rupe ostao je leati samo njegov
neoteeni dalekozor. Sada su Rusi bili ti koji se nisu usuivali napustiti zaklon i Landseri su uspjeli
zavriti svoje rovove bez daljnjih smetnji.

Sepp i Josef su pripremili dobro kamuflirane alternativne poloaje za nadolazei ruski napad, i
meusobno ih podijelili kako bi mogli pokrivati jedan drugoga. Kako bi to je mogue due ostali
neotkriveni, dogovorili su unakrsnu paljbu sve dok neprijatelj ne prie na stotinu metara kada e
prijei na izravnu paljbu. Ova je strategija dobro funkcionirala i doprinijela je dranju poloaja dva
dana, to je omoguilo evakuaciju njihovih vlastitih ranjenika i onih spaenih iz vlaka. Ali malo po
malo, poloaji oko Nikopolja su poputali i opet su se nali u opasnosti od okruenja. Kako su se
njihove postrojbe sada pregrupirale Allerberger i Roth su se morali rastati. Budui su bili jako dobro
upoznati s potekoama i naporima s kojima su se snajperisti suoavali, jako su se dugo rukovali i
poeljeli jedan drugome neophodnu sreu koja im je trebala kako bi preivjeli rat. Onda su se rastali,
u nadi kako e se jednog dana ponovno sresti.
Ali iz svog su susreta nauili neto vano: postoje situacije kad je suradnja s drugim ovjekom,
posebnim promatraem, velika prednost.

Shematski prikaz mijenjanja poloaja u zajednikom djelovanju snajperista.

Iako je Sepp nakon smrti Balduina Mosera prisegnuo kako e uvijek raditi sam, morao je priznati
prednosti timskog rada. Sepp je zbog toga uvjerio zapovjednika u vrijednost promatraa, i zbog toga
mu je, kad je god trebao promatraa, za tu ulogu bilo doputeno izabrati jednog od iskusnijih
suboraca.
Kako su se jake borbe nastavljale GJR 144 je stalno trebala izvoditi diverzije kako bi vana
prometna raskrija ostala slobodna za postrojbe u povlaenju. Iako je tim operacijama bila
iscrpljena, regimenti je na ast sluilo to to je uspijevala zadrati svoje poloaje unato masovnim
ruskim napadima. Landseri su ponekad ak i uspjeli krenuti u male protunapade. Ali oslabljena
regimenta pretrpjela je ogromne gubitke, pa je ugroen ak i sam njezin opstanak. Cijele su satnije
unitene do posljednjeg ovjeka.
Nakon etiri dana jakih borbi, 12. veljae 1944. dobili su zapovijed za ope povlaenje s
poloaja. Regimenta je bila toliko iscijeena i toliko je dugo bila bez dopune zaliha da vie nije
imala tekog naoruanja i svakom je Landseru ostalo pet ili deset metaka. Pod takvim okolnostima,
kad vas neprijatelj stalno napada, nekolicina snajperista postrojbe postali su njezino topnitvo.
Samo su im oni mogli uvati zaelje i zadrati neprijatelja na pristojnoj udaljenosti. Kako bi se
snajperisti mogli nastaviti boriti svaki je Landser, kad god je bio u mogunosti, sakupljao rusko
streljivo.
Trea Gebirgsjager divizija uspjela se izvui iz okruenja samo uz velike napore i ogromne

gubitke i stii do novih poloaja kod Inguleca. Vrijeme se promijenilo i istovremeno postalo i
saveznik i neprijatelj. Neprijatelj je bio zbog meave snijega i leda koja je tjelesno iscrpljenim
vojnicima prijetila unitenjem jer su se s njom morali suoiti bez ikakvog osiguranja njihovog
povlaenja. Ali bila je i saveznik jer je bilo kakav pokuaj organizirane potjere pod takvim uvjetima
bio nemogu.
Landseri su bezvoljno teturali stepom, dok su im se ledeni kristali otri poput igala zabadali u
lica. iva se na termometru spustila na -50C. Svatko tko se zaustavio ili pao na tlo od iscrpljenosti
kroz nekoliko je minuta zaradio ozebline, koje su se esto pokazale kao smrtonosne. eljezni okovi
njihovih zimskih izama dovodili su im hladnou ravno na noge. izme, znojne arape i koa
smrzavali su se u jedno. Mnogi od smrznutih mogli su samo puzati. Lijenici im nisu mogli puno
pomoi jer su im se svi tekui lijekovi smrznuli. Samo su za najgore sluajeve imali nekoliko ampula
morfija koje su nosili u ustima kako bi ih drali na toplome. Rane su se u trenu smrzavale i pretvarale
u led. Izbijale su tue za zimsku odjeu ruskih leeva koje su pronali smrznute u snijegu i sretan je
bio svatko tko je na ovaj nain uspio doi do krznene kape ili krznenih izama.
Vojnici su beskompromisno tjerali jedni druge dalje. im je Sepp zastao utnut je izmom ili
udaren kundakom puke, i on je to isto inio svakome tko je elio stati. Unato tim mjerama brojni su
vojnici zaradili ozebline ili su ak i umrli, toliko su slabi postali. Broj onih sposobnih za kretanje
svakodnevno se smanjivao. Uz veliki napor ranjenici su noeni sve dok su imali imalo anse za
oporavak. One koji e ionako umrijeti nemilosrdno su ostavljali, budui da su sve tovarne ivotinje
pojedene. Njihovo oruje, prekriveno ledom, bilo je neupotrebljivo. elik se stisnuo od ekstremne
hladnoe, pa nisu mogli pomaknuti ak ni zatvarae. Vrhunska izrada njemakog oruja, kvalitetni
dijelovi koji su savreno pristajali jedan uz drugi, sada je radila protiv njih. Rusko je oruje za
razliku od njemakog bilo proizvedeno s veom tolerancijom i radilo je ak i na temperaturama ispod
nule. ak je i smrznuta zemlja tvrda poput kamena sprjeavala pripremu obrambenih poloaja. Samo
je ivotinjski instinkt preivljavanja tjerao vojnike dalje preko depresivne stepe, dok je oluja uporno
bjesnila. Kao u transu, otupio od gladi i umora, Sepp se probijao kroz do koljena dubok snijeg, s
kapuljaom navuenom na lice, s kamuflanom jaknom vrsto zamotanom oko tijela i snajperskom
pukom prebaenom preko lea i zamotanom u atorsko krilo. Hladnoa je bila gotovo
nepodnoljiva.
Ispred, nejasni obrisi farme i ogromnog stoga sijena pojavili su se u sivoj magli gustog snijega, i
u tom je trenutku tlo pod njim iznenada popustilo. Uz vrisak je pao u rupu prekrivenu snijegom i
naao se pred vojnikom Crvene armije ije je smrznuto lice bilo izoblieno u sablasnu grimasu.
Iskobeljao se na povrinu sa sve etiri kopajui

Na bojinici su temperature padale do 50 stupnjeva ispod nule.

po snijegu poput bube. Sada su na spaljenoj farmi koja je bila udaljena samo tridesetak metara
takoer mogli vidjeti kretanje. Vojnici su se munjevito bacili na tlo, ali njihove smrznute ruke nisu
mogle drati oruje, koje je i onako bilo prekriveno ledom i neupotrebljivo. atorsko krilo koje je
pokrivalo Seppovu puku pokazalo se korisno. Vjetar je do njih donosio razgovor na ruskom. Svi su
stali i nervozno ekali da Rusi otvore vatru, ali nita se nije dogodilo. Prolo je nekoliko minuta
nervoznog iekivanja, sve dok nije postalo jasno kako ni Rusi takoer nisu sposobni za borbu. Obje
su se strane oprezno povukle.
Dolazila je no i snijeg je poeo padati jo obilnije. Zatita od nevremena postala je njihova
glavna briga. Landseri su instinktivno prili ogromnom stogu sijena, jedinoj potencijalnoj zatiti od
bijesnih sila Prirode. Onda je doao trenutak kad su u potpunosti zanemarili svu opreznost pred sve
jaim vjetrom: morali su se zakloniti od oluje. Jo nekoliko koraka i stigli su. Brzo su se uvukli u
toplo sijeno i pribliili jedni drugima poput mladih svinja i tako preivjeli oluju. Nezaustavljivo je
bjesnila dva dana i dvije noi, i ak su se i ratna pravila morala

Na ravnici nije bilo bolje zatite od snjene oluje.

povinovati njezinoj volji. Stog sijena takoer je postao utoite za Ruse, koji su se zavukli u
njega s druge strane. Nesposobne za borbu, Landsere i njihove nemilosrdne neprijatelje dijelilo je
samo nekoliko metara sijena.
U jutro 20. veljae oluja je popustila i otkrili su kako njihovo oruje, zatieno od hladnoe,
ponovno funkcionira. Nervoza se pojavila meu Landserima na pomisao o skoroj borbi s Rusima s
druge strane stoga sijena, jer nitko nije znao kako i kada e poeti. Tri su vojnika izala van u
izvianje. Kad su se pola sata kasnije vratili, s vidljivim su olakanjem javili su kako je sve isto.
Sovjeti su se povukli rano ujutro.
Nastavili su putovanje kroz snijeg do nove bojinice. Tjelesna kondicija Landsera smanjivala se
alarmantnom brzinom, ali regimenta je u posljednjem trenutku stigla do opskrbne postaje i uzela
streljivo, hranu, odjeu i pokrivae. Dobili su ak i malo zamjena. Na nekoliko su se dana smjestili u
ruevinama sela.
Budui je pripadao osoblju bojne, Sepp je uivao u luksuzu poput bunkera, pa ak i pei. Sanjario
je u kutu kad se satnik Kloss vratio sa sastanka stoera regimente. Drhtei od zime, sjeo je ispred
pei i pruio noge u mokrim izmama prema toplini. Onda ga je umor svladao i zaspao je naslonjen
na zid. Neto kasnije Sepp je pogledao i vidio kako se Klossove izme dime. asnik je onda uz
vrisak skoio i poeo skakati uokolo i vikati: Sranje, sranje, vrue je! Pokuao je izuti izme, ali
nije uspio jer se mokra koa prebrzo osuila i skupila oko njegovih nogu. Jedina stvar koju je mogao
uiniti bilo je politi izme kantom vode kako bi se koa ponovno rastegnula. Prisutni vojnici veselo
su se cerili na ovo rjeenje problema. Na svu sreu, meu zalihama je bilo priuvne odjee, pa je
Kloss mogao zamijeniti svoje kone izme za nove krznene.
Rusi su ponovno napali 25. veljae, ali napad je zaustavljen uspjenom baraom sada operativne
planinarske topnike regimente. Vojnici su iskoristili zatije koje je uslijedilo za povlaenje na nove
poloaje kod Inguleca. Kao to se ve toliko puta prije dogodilo, nekoliko kljunih pogreaka
doneseno je kod organiziranja tih novih poloaja. Dok su asnici na bojinici mogli razviti praktine
strateke i taktike koncepte pravilnom analizom situacije i procjenama vlastitih resursa i snage
neprijatelja, osoblje Glavnog vojnog stoera u OKH (Oberkommando des Heeres) neprestano je
torpediralo njihova rjeenja slanjem luakih zapovijedi za uvanjem nepotrebnih poloaja.
Posljedice tih neodgovornih odluka bili su ogromni gubici materijala i ljudskih ivota koji se nisu
mogli zamijeniti. Malobrojna vojna logistika nije mogla kompenzirati tolike gubitke. Vojne su
operacije kompromitirane i pretvorene u nekoordinirana povlaenja koja su postajala sve kaotinija i
kaotinija i zavravala tako to se svatko spaavao na koji je god nain mogao. Nova bojinica du
Inguleca postala je samo jo jedna unaprijed isplanirana katastrofa. Kako je skraivanje bojinice
kako bi ju sauvali bilo zabranjeno, kljuna reorganizacija snaga nije provedena. I ruski je napad
doekala preduga i preslabo branjena prva crta. Postrojbe visokog borbenog morala i velikog
iskustva, poput 3. Gebirgsjager divizije, u takvim su situacijama postajale velike bijele nade
zapovjednika. Zbog toga su se neprestano nalazile u srcu borbe. Potpuna odgovornost za zaustavljanje
neprijateljskog proboja i spreavanja okruivanja poivala je na njihovim ramenima. Priuvni
poloaji i zamjene mogli su se samo improvizirati i nisu pruali nikakvu stvarnu operativnu sigurnost.
Cijena u ljudstvu i materijalu bila je ogromna.
Ruski je napad ponovno zapoeo 1. oujka. inilo se kako je ruska odlunost ovoga puta uistinu
velika. U podruju koje su drale 3. GD i susjedna 16. Panzer divizija Sovjeti su stalno dovodili
zamjene za gubitke. Svakog je dana dovoeno do tisuu novih vojnika, dok se njemaki gubici nisu

mogli kompenzirati. Treeg dana napada Rusi su doslovno unitili pjeatvo oklopne divizije i
vojnici Gebirgsjagera takoer su morali braniti i to podruje. etvrtog dana divizija je smanjena na
polovicu svoje borbene brojnosti. Sepp je udom ostao neozlijeen izuzev posjekotina i modrica,
iako je uvijek bio u sreditu akcije. Opet se pokazalo kako visoki moral i iskustvo dugo vremena
mogu kompenzirati materijalnu superiornost, ali na kraju petog dana od Seppove je bojne ostalo samo
ezdeset ljudi.
Dok su se oni borili protiv neprijatelja koji ih je napadao s dvije strane zvukovi jake borbe
odjednom su im doprli s lea. Istovremeno je vezist dobio radio poruku u kojoj ih je stoer bojne
obavjetavao o ruskom napadu i traio pomo. inilo se kako se jedna neprijateljska skupina uspjela
provui preko prve crte i sada je pokuavala neutralizirati kontrolno sredite njemakog otpora.
Brojano nadmoniji u odnosu sto prema trideset, Sovjeti su u potpunosti iznenadili stoer koji nije
bio spreman za takav napad. Poela je jaka borba u kojoj je streljivo branitelja brzo potroeno, i sve
je vie i vie ljudi padalo pod vatrom njihovih napadaa. Napad na prvu crtu u tom je trenutku poeo
slabjeti i pretvorio se u dalekometno prepucavanje, pa je zapovjednik riskirao slanjem nekolicine
ljudi kako bi pomogli braniteljima stoera. Takoer je kontaktirao susjedne postrojbe koje su poslale
jo nekoliko ljudi. Ubrzo je organizirana skupina od samo dvadeset vojnika, meu kojima su bili
Sepp i suborac s iskustvom brojnih borbenih ophodnji, koji e mu dati potporu kao promatra.
Sada je bilo negdje oko 07:00 sati, i odlueno je kako e protunapad zapoeti u 08:00. Sat
vremena kasnije vojnici su krenuli to su bre

mogli, ali uz neophodnu opreznost, u smjeru stoera, koji je bio udaljen manje od kilometra i pol.
Nakon petnaest minuta susreli su se s Rusima.
U umovitom, pomalo brdovitom podruju stoer se nalazio u dolini u podnoju strmog brda.
Njemake malobrojne postrojbe nisu ga mogle zauzeti, ali za Ruse je imalo veliku strateku vanost
jer su s vrha mogli kontrolirati njemake poloaje. Branitelji su se povukli do posljednjeg utvrenog
bunkera i ostali su na nekoliko posljednjih metaka. Sada su na jaku vatru odgovarali samo
pojedinanim hitcima. Prilaz bunkeru bio je posut leevima s obje strane.
Spasilaka ekipa Gebirgsjagera zastala je kako bi procijenila situaciju. Sada je bilo vrijeme da
se snajperist i njegov promatra dokau na djelu. Sepp i njegov suborac brzo su izabrali grmlje koje
im je omoguavalo dobro skrovite, ali je imalo dobar pogled na bojno polje. Plan je bio da vojnici

zaponu sa svojim napadom dok e njih dvojica eliminirati to je mogue vie neprijatelja.
Promatra je imao vrlo iroko vidno polje u usporedbi s jako ogranienim vidnim poljem koje je
snajperist imao kroz svoj teleskopski nian. S boljim pregledom situacije, promatra je oito mogao
poveati uinkovitost snajperista dajui mu precizne upute za nianjenje. Sepp je jedva podigao
oruje u poloaj za pucanje kad je ugledao kako se Landser za kojeg je pretpostavio da je mrtav na
temelju krvave rane na glavi pokuava podii, samo da bi ga istog trena pogodio rafal iz ruske
strojnice. Od udara metaka glava i vrat su mu se pretvorili u krvavu kau. Seppov je promatra ve
identificirao tog Rusa: Mala hrpa zemlje, deset metara desno. Sepp je pomaknuo puku, nanianio
Rusa i postavio krii na njegova djelomino izloena prsa. Njegov je hitac sa sto pedeset metara
smrtonosnom preciznou pogodio cilj.
Njegov je hitac bio signal za napad spasilake ekipe. Vojnici su otvorili vatru, dok su Seppovi
metci pogaali svakog neprijatelja kojeg je njegov promatra uspio pronai. Borba koja je uslijedila
bila je kratka i brutalna. Rusi su odjednom izgubili svoj cilj usred neoekivane unakrsne vatre i
rastuih gubitaka i, mahnito pucajui u svim pravcima, za nekoliko su se minuta povukli. Vidjeli su
kako dvadesetak Rusa nestaje meu drveem. Ostavili su osam mrtvih i ranjenih. Vojnici nisu imali
vremena kako bi uinili vie, i nakon kratkog razgovora s preivjelima iz stoera ekipa je otila.
Dvadeset minuta kasnije ponovno su bili sa svojim suborcima na prvoj crti.
Bitka je potrajala est dana, i to gotovo neprekidno, i Landseri su bili iscrpljeni, pa su padali u
duboki, komatozni san im bi bili neaktivni ak i nekoliko trenutaka. U ovakvim su situacijama
lijenici dijelili stimulans Pervitin kako bi mobilizirali i posljednje atome snage vojnika.
Trei GD uspjela je drati svoje poloaje do 7. oujka, ali Sovjeti su ve 6. preli Ingulec na
susjednim sektorima i probili su se kroz njemaku prvu crtu. Vojnici su sada strili u ruskoj crti poput
trna kojeg je trebalo pod hitno iupati. Sa sve vie i vie svjeih pjeadijskih postrojba Rusi su se
obruili na njemake poloaje. Alpinistike postrojbe GJR 144 bile su natjerane na povlaenje sve
dok se nisu nale u jakoj borbi prsa o prsa koja se protezala ak i do stoera regimente. Smisleno
zapovijedanje postalo je nemogue. Svaka se skupina borila samostalno i za goli ivot. Usred te
zbrke dola je zapovijed za trenutnim povlaenjem preko Inguleca.

Rusi su u meuvremenu uspjeli gotovo u potpunosti presjei koridor povlaenja 3. GD. Zalihe su

im bile unitene i glavna poljska bolnica divizije bila je pregaena. Ostao je samo jedan branjeni
koridor, irok oko petsto metara, kojim su se mogli povui. Nekolicina preivjelih iz 144, jo uvijek
dovoljno sposobna za kretanje, zapoela je povlaenje. Ratrkani vojnici i ljudi iz drugih postrojba
su im se putom pridruivali.
Meu njima je bila skupina od etiri lijenika koja je izbjegla ruski napad na divizijsku poljsku
bolnicu. Ti su ljudi bili vidljivo iscijeeni, i djelovali su izgubljeno, proizvod psiholoki stresnih
iskustava koja su doivjeli. Narednik koji je elio saznati odakle su doli i to se dogodilo, u
odgovor je dobio promrmljane reenice i im mu se pruila prilika predao ih je drugim lijenicima.
Doktori, pobrinite se za svoje kolege. Po onome to priaju mislim da su vidjeli Duha Svetoga.
Treba im pie i udarac po glavi, ali pokuajte to uiniti s majinskom ljubavlju. Moda e vama rei
to se dogodilo. I uistinu, malo hrane i alkohola ih je smirilo. Ali njihov opis dogaaja kojima su
svjedoili prestravio je njihovu publiku i poveao njihov strah od mogueg pada u rusko
zarobljenitvo.
ini se kako nisu svi njemaki ranjenici pronali mjesto u posljednjem vlaku koji je pokuao
pobjei iz Nikopolja. Tonije reeno, beznadni sluajevi su ostavljeni na glavnoj postaji zajedno s
lijenikom i sedam bolniara. Kako bi pokazali svoju bespomo postavili su bijelu zastavu i zastavu
Crvenog kria i sakupili svoje oruje na jasno vidljivu gomilu ispred atora. Mongolska postrojba je
dola i zauzela postaju. Paljivo trei od zaklona do zaklona, opkolili su bolnicu i zahtijevali da
Landseri izau podignutih ruku. Izaite s podignutim rukama, faistike svinje. Dva bolniara
izala su iz atora. Iz ruskih rjenika koji su davani ljudima na Istonoj bojinici pokupili su nekoliko
fraza koje su doviknuli Sovjetima: Nenaoruani smo, ovdje su samo ranjenici, predajemo se
sovjetskoj armiji.
Vritei neto nejasno na Landsere, Mongoli su prili s orujem na gotovs. Ruku iznad glava, dva
su ih bolniara ekala dok su im koljena vidljivo klecala. Prvi je Mongol stigao do njih i vrisnuo
zapovijed koju lijenici nisu uspjeli razumjeti. Prolo je samo nekoliko sekundi, i onda je Mongol
bez upozorenja kundakom puke jednog od njih udario u lice. Vojnik je jauknuo i pao, krv mu je curila
iz razbijenog nosa i usana i tekla kroz prste koje je pritisnuo na lice. Mongol je nastavio vikati i
utirati ovjeka na tlu. Oito nije pravilno reagirao, jer je Mongol iznenada ustuknuo, nanianio
vojnika pitoljem i ustrijelio ga u prsa. Bolniar se sruio i ivot je poeo polagano istjecati iz njega.
U tom su trenutku lijenik, u krvavoj pregai, i jo jedan bolniar izali iz atora kako bi provjerili
to se dogaa. To je zbunilo Mongola s pitoljem, ali dola su etiri druga Mongola i odgurala
Nijemce natrag u ator vritei nerazumljive zapovijedi i gurajui im cijevi puaka u lea.
Na operacijskom stolu leao je ranjenik s ozbiljnom ranom na glavi pored kojega je stajao jo
jedan bolniar koji je asistirao operaciji. Jedan od Mongola ga je odgurnuo u stranu, izvukao no iz
izme, zabio ga ranjeniku u prsa i rekao: Ova faistika svinja vie nam nee stvarati probleme.
Zabio je no u ovjekovo srce dva ili tri puta prije no to ga je spremio. Nijemci su okirano gledali,
uz stravian predosjeaj o onome to e uslijediti. Odveli su ih u susjedni ator u kojem su leali
ranjenici. Mongolski je narednik odgurnuo lijenika u stranu dok ga je ovaj pokuavao nagovoriti
neka potedi ranjenike i viknuo: Sada emo vam pokazati to se dogaa onima koji napadnu Majku
Rusiju i ubijaju ene i djecu. Mahnuo je rukom svojim vojnicima, pokazao ranjenike rekao:
Zakoljite ih poput ovaca. Landseri su se skamenili od straha kad su ugledali demonsko blistanje u
oima dvojice Mongola koji su prilazili. Sigurno su bili iskusni pastiri i mesari, jer su iz izama
izvadili noeve koje su oito donijeli od kue, i znali su ih koristiti. Bili su idealno orue za

stravino djelo koje e uslijediti. Bez imalo emocija prili su ranjenicima, uvjebanim su im
pokretima povukli glave unatrag i prerezali grla svojim bespomonim rtvama. Otri su noevi
presjekli grla tolikom lakoom da su se kroz potok krvi na nekim grlima mogle vidjeti kosti
kraljenice. Mongoli su radili brzo i metodino i za nekoliko se minuta cijeli ator pretvorio u
klaonicu. Umirui Landseri od boli su se grili na svojim krevetima. Lijenik je, iako svakodnevno
suoen sa stravom rata, promijenio boju u zelenoutu i vie to nije mogao podnositi. Slabi, viknuo
je narednik i kundakom puke udario kleeeg ovjeka u lice. Nosna kost pukla je poput ibice, s lica
je prsnula krv i poprskala narednikove izme. Svinjo jedna, vidi to si mi uinio od izama! Nakon
toga je zgrabio puku za cijev i kundakom udario lijenika po glavi. Tanka crta, poput pukotine u
prezreloj lubenici, pojavila se na mjestu gdje mu je lubanja pukla. Dva ili tri dobro usmjerena udarca
metalnim kundakom i lijenik je bio mrtav. Skamenjeni od straha, bolniari su stajali u kutu. Narednik
je dovukao jednog kako bi na prednjem dijelu njegove odore mogao obrisati krv sa svog oruja.
Mongoli su onda poeli pljakati postaju. Posljednjih est bolniara ualo je s rukama iznad
glave ispred operacijskog atora, a uvao ih je jedan Mongol koji je oito bio bijesan to nije mogao
sudjelovati u pljakanju. Koje sranje, jebem ti, zato moram uvati ove glupe svinje, ionako emo ih
pobiti. Zato ih ne bih odmah ubio? Zaepi i radi kao to sam ti rekao, procijedio je njegov
zapovjednik. Stari ih eli ispitati. Moda e ove ptiice prepjevati i rei nam gdje su njihovi junaki
drugovi.
Jedan od bolniara znao je malo ruskog i shvatio je kako ih ne oekuje nita dobro. ele nas
poklati kao ranjenike, proaptao je kroz zube. Ionako smo gotovi, pa mislim kako bismo prvom
prilikom trebali pokuati pobjei i sustii ostale. Nai ljudi ne mogu biti daleko. U pravu si, rekao
je bolniar pored njega. Ja u srediti Ivana, a onda emo projuriti kroz ator, preskoiti rupu za
otpad i pokuati stii do ume. Trat emo sve dok ne budemo sigurni. Svatko ide za sebe, ali nastojte
ostati zajedno.
Mongoli su se glasno hvalili plijenom, osobito kad su stigli do dijela s hranom. Zbog
iskljuenosti iz pljake straarov se bijes postojano pojaavao i veina njegove panje bila je
posveena osiguravanja njegovog dijela plijena povicima svojim suborcima. Onda je dola prigoda.
Dok su Mongoli kopali po nekakvim kutijama, straar ih je pohlepno gledao i postao nepaljiv. U
jednom brzom pokretu jedan od bolniara iz izme je izvukao bode, skoio poput tigra, u jednom se
trenu naao iza straara i odvukao ga iza atora. U iduem je trenutku zabio bode u Rusove bubrege i
brzo ga okrenuo dva ili tri puta. Mongol se zatresao od boli, a njegove je krikove priguila
Landserova ruka na njegovim ustima. Bolniarevi kolege ve su proli kroz ator i on je krenuo za
njima. Ali nisu se jo nali na drugoj strani kad je krik boli ranjenog Mongola uzbunio ostale.
Strojnice su zatektale i metci su poeli zujati kroz platno atora i izreetali posljednjeg bolniara
koji je jo uvijek drao bode u ruci. Drugi su pojurili i mahnito skoili preko rupe za otpad u kojoj
su sakupljali dijelove ljudskih tijela i iz koje su amputirani udovi strili poput neeg nadrealnog.
Pretposljednji bolniar se prilikom skoka sapleo o konop atora i naglavce upao u rupu. Idui je
preskoio na drugu stranu, ali se okrenuo i pruio kolegi ruku. vrsto ga je zgrabio i izvukao iz rupe,
samo kako bi ga pokosio rafal iz strojnice.
Iako su zvidali opasno blizu, metci su promaili drugog bolniara koji se bacio u grmlje i
nastavio puzati dok su metci Mongola zujali kroz grane i lie iznad njega. Na desnoj je strani
ugledao kolege u trku. Otkotrljao se u osueno korito potoka i pojurio za njima.

Mali vojniki kompas, dio redovne opreme alpinaca.

Iskusni Landseri brzo su izvadili mali kompas koji su uvijek nosili sa sobom za sluaj da se
odvoje od suboraca. Sepp je, na primjer, uvijek imao kompas u depu, a jedan od bolniara takoer
ga je imao, i to je bjeguncima spasilo ivot. Uspjeli su izbjei neprijatelja i pouriti za njemakim
postrojbama koje su se povlaile i za dva dana su ih naposljetku sustigli. Onda su se, nakon to su
zapovjedniku dali imena pobijenih suboraca, utke, zadubljeni u misli, pridruili koloni Landsera
koja je marirala.
Preivjeli iz GJR 144 uspjeli su se povezati s glavnom borbenom crtom, ali to je donijelo samo
malo olakanja. Ti su vojnici bili na izmaku snaga. Danima nisu dobili nimalo hrane i svi su bili
prljavi i ugavi. Gotovo da su ostali bez streljiva i trebalo je tedjeti svaki metak. Sve to ih je
dralo bila je zlokobnost njihove situacije. Znali su kako im samo red, disciplina i tiho podnoenje
patnji daju nekakvu ansu za preivljavanje muka, jer je jedina alternativa bila sigurna smrt od
neprijateljske ruke.
Iako vojnici koji su se borili na prvoj crti to nisu mogli vidjeti, zapovjednici este armije u
posljednji su trenutak pokuali sprijeiti okruenje. Rusi su se ve duboko probili u njemake
poloaje i samo zahvaljujui nedostatku koordinacije izmeu njihovih vojnih zapovjednika nije dolo
do okruenja. Petnaest njemakih divizija sada se grupiralo kako bi se probilo kroz jedini mogui
izlaz, prijei Ingulec i Bug i organizirati nove poloaje na njegovoj zapadnoj obali. Trea GD bila je
na elu ove operacije i prva je stigla do Inguleca. Uspjela je pronai pogodan gaz za prijelaz i pod
vodstvom inenjerske bojne izgraena je brana. Sovjetski su napadi i dalje bili nekoordinirani i s
lakoom su odbijeni.
138. i 144. regimenta divizije zauzele su poloaj za obranu pred oekivanim neprijateljskim
napadom i kako bi osigurale prijelaz ostalim divizijama. Jaka se kia 15. oujka 1944. naposljetku
smrznula i pretvorila u ledenu oluju. Bez ikakve zatite, meu kronino umornim vojnicima izloenim
elementima, zavladala je epidemija jake prehlade. Bez ikakve mogunosti olakanja muka, Landseri
su stajali u svojim rovovima mueni groznicom i hladnoom.

POGLAVLJE 8

Snajperov zatitni znak

Sepp i njegovi suborci hodali su uz kolonu vozila dok su se divizije okupljale na prijelazu rijeke.
Bezvoljno su stavljali nogu pred nogu i mislili kako su sigurni od neprijateljskog napada meu
tolikim postrojbama.
Sepp je teleskopski nian svoje puke zamotao komadom atorskog krila kako bi ga zatitio od
ledene kie. Hodao je zajedno sa zapovjednicima 138. i 144. regimente dok su oni diskutirali o
obrani rijenog prijelaza s ostatkom stoera. S nekih tridesetak metara od njih iznenada je doao
povik: Uzbuna! Ivani! Tenkovi! U istom je trenutku zatektala strojnica T-34 kad se pojavio iz
ledene kie. Svi su se razbjeali u potrazi za zaklonom, dok se top pokuavao namjestiti u poloaj za
paljbu. Konj je panino njitao od straha i boli od rane na slabinama. ivotinja je pripadala
zapovjedniku GJR 138, Oberstu Grafu von der Goltzu, koji je, umjesto da potri u zaklon, krenuo
pomoi ivotinji. U tom je trenutku uz snaan bljesak granata napustila cijev ruskog tenka i nekoliko
sekundi kasnije grupa vozila u blizini zapovjedne skupine pretvorila se u gorue i zadimljene olupine.
Metalni dijelovi zujali su i zvidali zrakom, i Oberst je kao gromom pogoen pao na zemlju. Konjske
iznutrice bile su razbacane posvuda, i zanjitao je jo jednom prije no to je crkao. Sada je njemaki
top odgovorio i pogodio T-34 u rub kupole. Tenk je uz potmuli prasak zavrio u plamenu.
Iznenadni napad bio je zavrio za nekoliko minuta. Sepp je vidio kako Oberst ustaje. Nije imao
desnu ruku. Ostaci kostiju nadlaktice strili su mu iz ramena poput tapa. Komadi mesa, ila i koe
visjeli su iz otvorene rane poput kabela. utke, s panikom u oima, pogledao je desnu stranu tijela.
Nekoliko sekundi kasnije strava ga je svladala i onesvijestio se. Njegovi su suborci ve bili tamo
kako bi mu pomogli.
Za Seppa je to bio samo jo jedan dogaaj na kakve je nailazio svakoga dana. Ali divizija je s
Oberstom von der Goltzom izgubila jednog od najsposobnijih zapovjednika, koji se dokazao ne samo
svojim natprosjenim taktikim talentom, nego i osobnom hrabrou. Bio je jako neobian i
nekonvencionalan asnik, koji se vie puta suprotstavio svom zapovjedniku. S alpinistikim je
postrojbama napokon pronaao postrojbu i stil zapovijedanja koji mu je odgovarao i dopustio da
svoje sposobnosti dovede do maksimuma. Bio je jedini regimentni zapovjednik 3. Gebirgsjager
divizije koji je uz svoj Viteki kri dobio hrastovo lie. Sepp je tek kasnije saznao za Oberstovu
smrt od gangrene u bolnici u Odesi.
Rusi su napade pojaali 16. oujka i u krvave bitke ukljuili poloaje koje su uvale 138. i 144.
regimenta. Ali vojnici su se uspjeli uspjeno obraniti. 3. GD posljednja se povukla preko Inguleca, i
osim sitnih borbi u zaelju bez problema je stigla do Buga i smjestila se na njegovoj zapadnoj obali.
Tijekom takvih povlaenja taktike vrijednosti snajperista postajale su oite. Drali su ophodnje i
pjeatvo koje ih je pratilo na sigurnom rastojanju i istovremeno sa sobom donosili vrijedne podatke
o neprijatelju.
Postrojbe su bile osobito ranjive tijekom povlaenja, i kako bi se osigurao uspjeh takvih
manevara bilo je potrebno to je mogue due neprijatelja drati u mraku. Zatitnica je uvijek ostajala

na poloaju dok se ostatak postrojbe selio na novi poloaj. Ta zatitnica bi u idealnom sluaju
zadrala neprijateljsku potjeru i onda se povukla. To je zahtijevalo veliku koliinu samokontrole i
hrabrosti kakvu su posjedovali samo iskusni vojnici. Kako bi imali uinka na neprijatelja u potjeri,
bilo je neophodno da oruje zatitnice nanese vidljivi uinak, pa su vojnici sa strojnicama i snajperi
bili najei izbor. Snajperist je nesumnjivo najuinkovitiji oblik pjeadijske zatitnice. Na dobro
kamufliranom poloaju eka neprijatelja, promatra ga to je mogue due kako bi sakupio informacije
o njegovoj snazi i opremi, i naposljetku ga prikuje za tlo s dva ili tri brza i precizna hitca kojima je
otkriven zatitni znak snajperista. Pjeatvo u potjeri esto se satima nakon toga ne usuuje izai iz
svojih zaklona.
Sepp je obino ostajao u zatitnici nakon svakog nonog povlaenja kako bi usporio Ruse koji bi
ujutro doli za njima. Za to je paljivo pripremao poloaje, tako da su mu osim kamuflae davali i
stanoviti zaklon od neprijateljske paljbe. Ali takoer su mu trebali omoguiti brz i neprimijeen
bijeg. Ako je bilo mogue, smjestio se daleko od naputenih poloaja svoje postrojbe, na niijoj
zemlji, kako bi pripremio rovove i rupe za vlastito povlaenje. Ako je situacija doputala postavio bi
klopke od runih granata i poteznih mina kako bi pokrio prilaze, to mu je omoguavalo da zbrku
uzrokovanu eksplozijom iskoristi ili za povlaenje ili za dva ili tri hitca.
Ova igra otpora i povlaenja sada je trajala ve etiri dana i Sepp je primijetio kako su Rusi
svakim danom postajali sve oprezniji. Sada je uspio opaliti samo jedan ili dva metka nakon ega se
inilo kako je neprijatelj propao u zemlju. Sovjeti su estog dana prili osobito oprezno. Prvi su bili
udaljeni samo nekih stotinjak metara prije no to je dobio prigodu za precizan hitac. To je sigurno bio
izvia. Zauzeo je poloaj iza grma i malo previe provirio iz raslinja. Sepp je ugledao netipino
pomicanje lia i kad je bolje pogledao mogao je vidjeti obrise tijela. Jednostavno je nanianio u
sredinu. Potvrda njegovog pogotka dola je u obliku snanog podrhtavanja lia. U napetom
iekivanju Sepp je ekao daljnju aktivnost Rusa. Ali nita se nije dogodilo. Izgledalo je kao da su
nestali. Nakon sat vremena postao je izuzetno sumnjiav. Neto nije bilo u redu. Koncentrirao se i
pregledao prilaze bez ikakvog rezultata. U meuvremenu su ga poeli boljeti miii i morao se malo
ispruiti. Pomaknuo je noge. Upravo je stavio desnu nogu na lijevu petu kad je osjetio snaan udarac
u desnu petu i istovremeno uo snaan prasak s ruske strane. Instinktivno se dublje zavukao na
poloaj i pogledao svoje bolno stopalo. Nedostajala je cijela peta njegove izme i na tabanu je imao
krvavu ogrebotinu. Smjesta je prepoznao snajperistov zatitni znak, i sigurno je bio dobar sudei po
hitcu, koji je bio vrhunski.
Seppova jedina pomisao bilo je preivljavanje. Kako je neprijatelj otkrio njegov poloaj ne
smije pokazati ni milimetar tijela. Ostao je u svom skrovitu kao da je zalijepljen za njega. Rusi oito
nisu bili potpuno sigurni u navodnu lokaciju njemakog snajperista i takoer nisu vidjeli da je
pogoen, pa su se nali u pat poziciji. Nitko od Sovjeta nije se elio izloiti riziku da bude pogoen,
a Sepp nije mogao vidjeti svog protivnika unato temeljitom pregledu terena. Nadao se kako e Rusi
ostati na miru sve do sumraka kako bi neprimijeen mogao otii. Budui je oekivao brz odlazak s
trenutnog poloaja nije obavio nikakve sanitarne pripreme, i nakon nekoliko sati povrh svih ostalih
stvari u njegovom se mjehuru poeo stvarati pritisak. Nije elio piati u hlae, pa je rukama bez
suvinih pokreta iskopao rupu ispod zatvaraa na hlaama. Olakao se u tu rupu. U takvim napetim
situacijama pianje je bilo gotovo poput orgazma.
Dan je polagano prolazio i sumrak je napokon oslobodio Seppa njegove muke. Kad je pala no
nestao je poput duha niz svoj unaprijed pripremljeni put. Idueg se dana premjestio na sektor

susjedne satnije i bio je osobito oprezan. Na sreu, ovoga puta ruskom snajperistu nije bilo ni traga ni
glasa. Dan poslije postrojba je napokon stigla na odredite.
Sepp i njegovi suborci pronali su dobro utvrene poloaje du Buga koje su izgradili prije dvije
godine prilikom napredovanja. Uz malo utvrivanja mogli su ih nazvati udobnim rovovima. Rusima
je trebalo neuobiajeno dugo da stignu. Ova zbunjujua stanka dala je Landserima oko tjedan dana
odmora, tijekom kojih su dobili oruje, streljivo, pa ak i neto zamjena. Za vojnike je ovaj odmor
bio poput praznika. Napokon su mogli dugo spavati, jesti u miru i pobrinuti se za osobnu higijenu. Ali
idila je potrajala samo nekoliko dana.
U noi s 25. na 26. oujka ruski komandosi preli su Bug pod okriljem noi i ukopali se iza strme
obale. Ovi opasni i iskusni vojnici uletjeli su u rovove bojne zajedno s prvom dnevnom svjetlou
poput gladnih grabeljivaca. S noevima i lopatama pregazili su iznenaene isturene poloaje. Nije
bilo pucnjave. Nisu uzimali zarobljenike. Oprezni straar sa strojnicom koji je s nekih dvjestotinjak
metara kroz dalekozor promatrao obalu u jutarnjoj je magli ugledao Ruse na neemu slinome splavi,
a onda je vie sluajno no namjerno pogledao njemake isturene poloaje. Tamo je na djeli sekunde
ugledao dva ruska ljema koji su izvirili iznad ruba rova.
Onda su uslijedili pucnji i tektanje strojnica. Zaulo se vritanje. Poetak ruskog napada
napokon je primijeen i u rovovima je izbila mahnita bitka. Svi su se vojnici probudili u roku od
nekoliko sekundi, zgrabili oruje i krenuli na poloaje. Onda su ih Rusi napali preko rijeke. U
amcima i na splavima, dolazili su preko rijeke nimalo ne marei za smrtonosnu njemaku obrambenu
vatru. Kako su Rusi napali bez topnike podrke branitelji su imali sve prednosti svoje strane u
dobro utvrenim rovovima. Iako odbijanje napada koji je dolazio preko rijeke nije bilo
problematino, u rovovima koje su tijekom noi napali ruski komandosi razvijala se opasna situacija.
Zauzimali su rovove sektor po sektor. Nijemci su brzo oformili skupinu za protunapad. To je uspjelo
sprijeiti neprijatelja u daljnjem zauzimanju rovova, ali Rusi su jako branili poloaje koje su ve
zauzeli. Dok je Sepp neumorno skidao Ruse koji su prelazili rijeku, narednik je dalekozorom
pogledao rovove koje su Rusi zauzeli. Primijetio je vojnika u bijeloj krznenoj ubari, oito vou
skupine, jer ga se uvijek moglo vidjeti u aritu borbe kako hrabri svoje ljude na ei otpor.
Narednik je potapao Seppa po ramenu: Mislim kako je ona lijepa ubara njihov voa. Ako ga
sredi nai suborci e srediti Ivane. Seppu je motivacija koju su davali asnici koji se bore na prvoj
crti bila jako dobro poznata, kao i pad morala kad bi poginuli. U dva se koraka naao pored
narednika, pronaao dobro mjesto da nasloni puku s izvrsnim pregledom zauzetih rovova. Kako bi
bio siguran u likvidaciju mete u cijev je ugurao jedan od svojih dragocjenih eksplozivnih metaka koje
je rijetko pronalazio u ruskom zaplijenjenom streljivu.
Sa spremnom je pukom ekao prigodu za smrtonosni hitac. Narednik je sada bio njegov
promatra. Dalekozorom je mogao vidjeti cijeli rov, dok je Seppovo vidno polje bilo ogranieno
teleskopskim nianom. Krznena se ubara odjednom pojavila iznad ruba rova. Seppe, tamo je,
viknuo je narednik. Puka se okrenula, ali meta je ponovno nestala. Sada se promatra dokazao na
djelu otkrivanjem smjera Rusovog kretanja. Seppe, ide desno. Prati ga. Vidi li djeli ubare iznad
ruba? Sepp je sada uhvatio ritam kretanja svog protivnika. Idue e se pojaviti na raskriju, jedinom
mjestu gdje je Sepp trenutno mogao dobiti prigodu za precizan hitac. Sepp je pomaknuo puku i
nanianio mali dio rova. ekao je odluujui trenutak. Onda se krznena ubara iznenada pojavila u
njegovom teleskopskom nianu. Metak je u djeliu sekunde preletio udaljenost od sto dvadeset
metara i pogodio cilj. Sepp i narednik vidjeli su kako se krznena ubara napuhnula poput balona i

onda eksplodirala u oblaku krvi poput prezrele lubenice.

Rusi su bez voe bili zbunjeni i dezorijentirani. Vojnici su to iskoristili, preplavili zauzeti rov i u
divljoj bliskoj borbi uspjeli ubiti sve uljeze.
Nakon ovog hitca Sepp se smjesta usredotoio na Ruse koji su dolazili preko rijeke. Njegov je
promatra takoer ponovno uzeo svoju puku. Vrijednost snajperista u ovom je trenutku bila brza i
jako precizna paljba. Budui su napadai na splavima predstavljali vrlo lake mete, poeli su skakati
u vodu dosta daleko od obale kako bi izbjegli jaku njemaku vatru. Za snajperista je pogaanje glava
iznad vode bilo poput streljane. Kako su Rusi nastavili svoj napad nimalo ne marei za gubitke rijeka
se pretvorila u stravino krvoprolie. Nakon nekoliko sati izgledala je poput odvoda iz klaonice.
Krvavosiva voda prepuna leeva, otkinutih udova i komada mesa tekla je prema Crnom moru.
Regimenta je uspjela uspjeno odbiti sve napade i zadrati svoje poloaje. Ali u susjednim
sektorima Sovjeti su se probili kroz njemaku obranu. 144. je unato nebranjenom boku ipak uspjela
zadrati svoje poloaje do 27. oujka.
U noi s 27. na 28. oujak regimenta je napokon poela povlaenje prema Dnjestru. Trebali su
pjeice prijei tristo kilometara. Kako bi smanjili pritisak ruske potjere divizija je pokuala stvoriti
vee rastojanje usiljenim etrdeset osam satnim marem. Ali jedno od temeljnih pravila rata je da
neprijatelju u bijegu ne treba dopustiti nimalo odmora, i Rusi su to nauili tijekom prvih godina
sukoba. Unato naporu da im ostanu za petama, njihov pritisak na vojsku u povlaenju nije nimalo
popustio.
Povrh svega, opskrbne linije 3. GD su popucale. Nisu dobivali streljivo, nisu dobivali hranu, nisu
dobivali protutenkovsko oruje. Posljednji teglja koji je teoretski dovozio hranu dovezao je dvije
tone obine okolade i 500 eljeznih krieva druge klase - to je bila jedna od onih neobinih
situacija kad su se Landseri ozbiljno zapitali koji je to organizacijski genij radio u odjelu logistike. I
tako su vojnici danima ivjeli na pola okolade dnevno i brodskim biskvitima. Ta je kombinacija bila
bogata vlaknima i dala im je opaki zatvor - to je bila lijepa promjena u odnosu na uobiajeni
proljev.
I usiljeni dvodnevni mar nije rezultirao oekivanim olakanjem. Ruska je prethodnica uspjela u
stopu pratiti neprijatelja, a njihove glavne snage bile su im za petama. Povlaenje divizije pretvorilo
se u bitku u trku bez ikakve prave prve crte. Sovjeti su ponovno bili posvuda. Formirani su
individualni depovi njemake obrane koji su se samostalno borili dok su se kao bezbroj puta prije
pokuavali ujediniti u veu postrojbu.

Karabin 98k s optikim nianom Mod. 41.

Rusko pjeatvo poelo je koristiti novu taktiku: sada je imalo oklopljene gusjeniare koji su ga
mogli transportirati ravno do borbene zone. Protiv njih su se mogli boriti samo protutenkovskim
topovima, ali uz izuzetak runih granata vojnici nisu imali ak ni najosnovnija takva oruja. I tako se
zatieno rusko pjeatvo svom silinom obruilo na njih.
Uz brujanje motora i zveckanje gusjenica dvanaest takvih polugusjeniara krenulo je prema
poloajima Landsera. Grozniavo su traili nain na koji bi se obranili od ove nove opasnosti, budui
je sposobnost ruskog pjeatva da u trenu sie s vozila u obiajenu protutenkovsku taktiku Landsera s
runim bombama inila neuinkovitom. Sepp je dalekozorom promatrao vozila koja su im prilazila i
traio slabu toku. Tamo, kroz otvor u oklopljenoj ploi koja je prekrivala kabinu ugledao je pokret:
voza. Prorez od deset centimetara sa trideset centimetara, i udaljen osamdeset metara. ansa da ga
pogodi bila je mala, ali to je bila jedina mogunost za zaustavljanjem takvog vozila samo metkom iz
obine puke. Sepp je usredotoio kad je vozilo usporilo na brzinu hoda zbog iznenadnih neravnina
na terenu. Ubacio je eksplozivni metak u cijev i nanianio. Kao to je ve inio stotinama puta prije,
disao je ravnomjerno i polagano unato iznimnom naporu. Nian je pronaao svoju metu, njegov se
desni prst savinuo oko okidaa, sva su osjetila bila usredotoena na kljuni trenutak.
Polugusjeniar je bio udaljen nekih ezdeset metara i na djeli je sekunde kroz otvor mogao
vidjeti vozaeve oi. Pucanj je uslijedio samo nekoliko sekundi kasnije - i pronaao svoj cilj. Vozilo
je smjesta skrenulo i uletjelo u krater od granate gdje se zaglavilo s gusjenicama koje su se nastavile
vrtjeti. Ruski su vojnici panino iskoili iz svog unitenog vozila i smjesta se nali pod vatrom
njemakog pjeatva koja ih je zaustavila u daljnjem napredovanju. U kabini se oito nalazio samo
jedan voza, i inilo se kako je odvojen od ostatka vozila, pa nitko nije mogao doi do volana kad je
voza pogoen. Ahilova je peta otkrivena, i s njom je dola nada kako e uspjeti smanjiti opasnost.
Koristei svojih posljednjih dvadeset eksplozivnih metaka Sepp je uspio onesposobiti sedam od
dvanaest vozila ubijajui ili ranjavajui vozae. Preostalih pet se probilo kroz poloaje Landsera i
iskrcalo svoj tovar vojnika, ali Landseri su ih uspjeli unititi u jakoj borbi prsa o prsa.
Iako je ruski napad tu uspjeno odbijen, poloaji susjednih divizija ponovno su probijeni na
mnogo mjesta. Jo je jedno povlaenje bilo potrebno za organiziranje novih obrambenih poloaja.

Vojni zapovjednici u OKH uspjeli su dovesti rumunjske bombardere i bateriju protutenkovskih

topova kako bi smanjili pritisak; to je omoguilo neophodno olakanje za organizaciju novih poloaja
unitavanjem dvadeset i etiri ruska tenka. Nakon mjeseca borbe bez zrane potpore Landserima su
njihovi vlastiti zrakoplovi izgledali nestvarno. Unato tome, pjeadijski je napad ostao glavno arite
akcije i 3. GD je opet uspjela obraniti svoj sektor - po cijenu treine ljudstva. Kako nisu uspjeli u
tom sektoru, Rusi su prebacili svoj napad na slabije mjesto u njemakim poloajima. Dok je samo
nekoliko kilometara dalje nova postrojba bila pod jakim ruskim napadom i stotine mladih vojnika je
vritei umiralo, vojnici GJR 144 uspjeli su ak i malo odspavati u iznenadnom miru vlastitog
sektora.

POGLAVLJE 9

Prekomjernosti ljudskog nasilja

Predvoen velikim brojem tenkova, ruski je proboj napokon uspio 2. travnja 1944. Brzi bijeg iz
smrtonosnog ruskog zagrljaja bio je neophodan ak i za 3. Gebirgsjager diviziju - iznimno riskantna
operacija, budui su njezine postrojbe bile naoruane samo lakim naoruanjem i runim granatama.
Ali nagli dolazak fronte loeg vremena bio je dobrodoao saveznik. U veer tog dana poela je
snana meava. Vidik je bio smanjen na manje od pedeset metara. Ono malo preivjelih vojnika
divizije napustilo je svoje poloaje i poelo marirati u dugim kolonama koje su krivudale beskrajem
novog snijega poput crva. Kao i to je kod takvih povlaenja uvijek sluaj, to je donijelo samo jad, a
ranjenici su bili ti koji su najvie patili. Svi koji su bili relativno pokretni vukli su se uz pomo
suboraca, strah od smrti pod ruskim muenjem u svakome je pronalazio i posljednje atome snage. Oni
koji se nisu mogli kretati morali su biti ostavljeni. Oni su se predali olakanju brze smrti. Mnogi su
traili pitolje kako bi si sami oduzeli ivote.
U tihoj boli rastanka, suborci iz jakih bitaka po posljednji su put jedni drugima gledali tugu u
oima, obeavali kako e proslijediti poruke njihovim obiteljima ili im davali dragocjene uspomene
koje e odnijeti kui njihovim voljenima. Nije potrebno napominjati kako veliki broj tih fotografija,
amajlija i ostalih manje spektakularnih ali vrijednih uspomena nije nikad stigao na svoje odredite,
budui su ubrzo nakon toga unitene u eksplozijama ili do neprepoznatljivosti uprljane blatom i
krvlju.
Posljednje tuno rukovanje, a onda je meava progutala naputene ljude.
Nekoliko minuta nakon to su vojnici napustili svoje poloaje potmuli pucnji odjeknuli su iz tame
iza njih budui su neki ranjenici potraili lake osloboenje od svojih muka. Mnogi su vojnici gotovo
neprimjetno zadrhtali, ali bol je ostala, skrivena duboko unutra, iza debelog vanjskog oklopa
beutnosti.
Sepp je kao i obino svoju snajpersku puku zamotao u atorsko krilo i stavio ju na lea, dok je
MP40 nosio na prsima. uvao je krilo svoje skupine s nekolicinom suboraca. Hodali su nekih sat
vremena kad su uli razgovor i korake. Ispunio ga je osjeaj olakanja - izmeu njih i neprijatelja
nalazili su se suborci. Ali nekoliko minuta kasnije imao je osjeaj kao da ga je udarila struja: ruske
su se rijei sada mogle jasno uti, i kroz snijeg su mogli vidjeti siluete udaljene ni deset metara.
Marirali su paralelno s ruskim konvojem! Nemojte sada izgubiti ivce, pomislio je. Ako doe do
borbe, to e im biti kraj. Sepp je mahnuo suborcima i signalizirao im pogledom. To je bilo dovoljno.
Tiho upozorenje poslano je niz njemaku kolonu i svi su smjesta shvatili. Nije izgovorena ni rije, i
polagano su se odmaknuli od ruske postrojbe.
Ali u ranim jutarnjim satima, dok je jo uvijek bio mrak, naili su na cestu koju su drali Rusi, a
koja se nalazila na putu njihovog mara, i ugledali beskrajni niz ljudi i materijala. Nakon sat vremena
nervoznog oklijevanja odluili su se probiti preko ceste. Kad je naiao transportni konvoj vojnici su
izjurili iz grmlja i probili se na drugu stranu u kratkoj, ali jakoj borbi. Sepp je krenuo prvi, zajedno s
etvoricom suboraca. Koristei nekih etrdesetak metara razmaka izmeu vozila skoili su iz grmlja

nekoliko metara ispred kamiona. Dok su trojica vojnika praznila okvire svojih MP40 u vozaevu
kabinu, Sepp i preostali suborac ubacili su rune granate u prikolicu. Prednji kotai kamiona su
skrenuli, i uz potmuli tresak runih granata zavrio je u kanalu pored ceste. Vrata kabine su se
otvorila i na blijedoj svjetlosti gorueg kamiona na trenutak se pojavilo vozaevo lice, krvavo i
izoblieno. Grgljao je i iz usta ispljunuo krv, pa onda pao na snijegom prekriveno tlo poput sruenog
drveta. Dok su petorica vojnika pucala na idui kamion, ostatak regimente pourio je preko ceste.
Cijela je stvar bila gotova za nekoliko minuta i tama je progutala vojnike kao da su bili duhovi.
Ostaci divizije uspjeli su se pregrupirati, ali otkrili su kako je njihovo povlaenje poelo
prekasno. Bili su u blizini grada Bakalova, dvadeset i pet kilometara od Kuurgana, prirodne
barikade. U brzom i odvanom napadu ruske tenkovske postrojbe ve su zauzele grad i okruile pet
njemakih divizija, ukljuujui i 3. GD. Sve su te postrojbe bile u oajnom stanju. Bojne su bile
smanjene na polovicu brojnog stanja, i imali su samo lako pjeadijsko naoruanje i rune granate.
Landseri su bili gladni i na izmaku snaga. Ali njihov strah od ruskog zarobljenitva sprijeio je svaku
pomisao na predaju. Kao asnik s najviim inom, zapovjednik 3. GD general Wittmann je preuzeo
zapovjednitvo nad svim njemakim postrojbama. Njegova je odluka bila proboj iz smrtonosnog
okruenja i povezivanje s njemakim poloajima na zapadnoj obali Kuurgana.

Selo u kojem su Seppovu postrojbu napali Kozaci.

Proboj iz obrua 6. 4. 1944.

Pokuaj proboja trebao je biti energian i trebalo ga je smjesta poduzeti, ali u dodatak njihovoj
oajnoj logistikoj situaciji, cijela njemaka radio mrea takoer je pala, pa je komunikacija bila
mogua samo zahvaljujui tekliima. To je rezultiralo gubitkom priline koliine dragocjenog
vremena. U vrijeme kad su pripreme za proboj analizirane ve je bilo kasno poslijepodne 5. travnja.
U 17:00 3. GD se postrojila kao prethodnica. Rusi su bili oito iznenaeni odlunou tih
iscrpljenih postrojba i jedva da su pruili ikakav ozbiljan otpor, pa je do 21:00 Bakalovo zauzeto.
GJR 144 bila je u malom selu dva kilometra od grada.
Uz dodatak pet divizija pod generalom Wittmannom pokazalo se kako je XXIV. korpus u
okruenju u susjednoj dolini, i kako bi njemaka ofanziva dobila na snazi dva su zapovjednika
dogovorila pokuaj zajednikog proboja. Ali pokuaj koordiniranja njihovih napada je propao zbog
tekoa u meusobnom komuniciranju. Kontakt izmeu dvije postrojbe naposljetku je u potpunosti
prekinut. General Wittmann se s pravom pribojavao kako e proboj brigade ii presporo i sada se
inilo kako je u potpunosti stao. Za zajedniko je preivljavanje bilo kljuno uspostaviti kontakt

izmeu njihove dvije postrojbe, pa je Wittmann prekinuo vlastitu operaciju i zapovjedio svojim
postrojbama da ekaju oko Bakalova. Kako bi smanjio pritisak na susjednu dolinu izloio je svoje
postrojbe sve eim i koordiniranijim ruskim napadima.
GJR 144 napadana je osobito jako. Izmeu spaljenih kua okupiranog sela kozaka konjica ih je
cijelu no napadala. Sepp i desetorica njegovih suboraca smjestili su se meu ruevinama farme. S
uobiajenom je vjetinom pripremio etiri poloaja s dobrim zaklonima i pregledom terena, i osobito
se pobrinuo da posjeduju mogunost brzog i neprimijeenog mijenjanja poloaja.
Sama kozaka satnija u svojoj je pojavi pomalo djelovala poput duhova kad je u 21:30
dogalopirala iz crvenog sumraka zapaljenih vatri. Jahai su bili izuzetno vjeti i u tren su se oka nali
unutar njemakih poloaja. Bilo je gotovo nemogue pogoditi jahae na treperavoj svjetlosti, pa su
Nijemci umjesto toga gaali njihove konje. Iz povremenih hitaca u ruske tovarne konje Sepp je znao
koja mjesta gaati. Ako je metak pogodio prsnu kost konj je smjesta pao, prevrnuo se i esto pod
sobom zarobio jahaa. Ako je bio pogoen u crijeva ili bubrege ivotinja se poela mahnito
propinjati, postala je nemogua za kontrolirati i naposljetku je pala i polako uginula uz divlje i
grevito mlataranje nogama. Ovisno o udaljenosti Kozaka od njemakih poloaja Sepp je pucao u
prsnu kost najbliih ivotinja, a u probavne organe i bubrege onih udaljenijih. Njegovi su suborci
onda sredili sruene jahae. Na ovaj su nain uspjeli odbiti nekoliko napada. Nakon sat vremena
prilaz farmi bio je ispunjen umiruim ivotinjama, nevinim rtvama prekomjernosti ljudskog nasilja.
Sepp se poeo gaditi samome sebi jer je bio prisiljen pucati u te sirote ivotinje.
Sukob se pretvorio u jaku bitku. Kozak se iznenada pojavio nekih pedeset metara od Seppovog
poloaja. Okrenuo je puku i opalio konju u prsa, ali u trenutku kad je pritisnuo okida konj je
preskoio le. Metak ga je zbog toga pogodio u trbuh i razrezao ga gotovo po cijeloj duini. Konjske
su iznutrice ispale van, konj je stao na njih i jo ih vie izvukao. Tih od iznenadnog straha od smrti
koji se vidio u njegovim oima koje su bile velike poput kuhanih jaja, stajao je tamo i drhtao, a jaha
na njegovim leima bio je skamenjen. Seppu se inilo kako ga je ivotinja nekoliko minuta
neprekidno gledala pogledom neopisive tuge i aljenja, kao da trai znaenje svoje apsurdne skore
smrti. Ali u stvarnosti, prole su samo sekunde prije no to je Sepp hitcem u glavu prekinuo
ivotinjine patnje. Rafal iz strojnice raznio je prsa Kozaka koji je jo uvijek sjedio na umiruem
konju.
Idui val konjanika uspio se probiti u selo i zapoela je jaka bitka prsa o prsa. Sepp je ponovno
sakrio svoju snajpersku puku i borio se s MP40 u skupini od sedam ljudi koja se sakrila na
ruevinama farme. Njihova je situacija svakom minutom postajala sve bezizlaznija. Odjednom,
urlanje viecjevnih raketnih bacaa dalo im je samo nekoliko sekunda da se sakriju u navodnu
sigurnost ruevina. Granate su pale izmeu Kozaka i vojnika, i ironino, ali ruski su konjanici vie
stradali. Komadi konja i jahaa pomijeani s komadima zemlje i otpada poletjeli su zrakom.
Eksplozije i vritanje umiruih uli su se posvuda oko njih, a stravinoj grmljavini sada se pridruilo
i njemako topnitvo.
Obje su strane pokuale dati potporu svojim ljudima bez da su uistinu znali u kojem je stadiju
bitka ili gdje se nalaze poloaji njihovih vojnika. Raketna i topnika vatra trajala je samo nekoliko
minuta, ali unitila je cijelu kozaku bojnu i ubila nekoliko vojnika i rezultirala kratkim prekidom
bitke, sablasna tiina uoi novog neprijateljskog juria.
Brzo izraeni poloaji regimente, manjak oruja i opreme rezultirali su ogromnim gubicima. U

nekoliko sati ove obrambene bitke sama GJR 144 izgubila je gotovo tristo ljudi, od ega je sto
ezdeset i osam bilo ranjeno. Svi kontakti s divizijom bili su prekinuti. Ophodnje se nisu uspijevale
probiti jer su u meuvremenu organizirani ruski poloaji. Samo postojanje regimente sada je bilo u
ozbiljnoj opasnosti. U ovoj ekstremno opasnoj situaciji njezin zapovjednik, Oberst Lorch, odluio se
za jedino praktino rjeenje. Samo e im trenutni proboj omoguiti nekakvu ansu za prikljuivanje
diviziji.
Ono to je u vojnim izvjeima i povijesti divizije opisano kao mala lokalizirana akcija u
stvarnosti je znailo nevjerojatan jad za ranjenike koji su trebali biti ostavljeni. Medicinska logistika
u takvim se trenucima uvijek raspala. Put od prve crte do glavne bolnice bio je prekidan gubicima
vozila, goriva i osoblja puno vie no put iz unutranjosti prema prvoj crti, osobito kad je situacija
bila kaotina kao prigodom povlaenja.
Satnije su tekliima obavijetene o planu Obersta Lorcha. Nekoliko lijenika i bolniara onda se
pobrinulo za ranjenike, a onim ranjenicima koje e ostaviti dani su pitolji na njihov zahtjev. Te su
pripreme protjecale brzo i bez imalo sentimentalnosti: ubijati ili biti ubijen bilo je u principu isto.
Odluni je napad poeo u zoru. Vojnici su bili svjesni ozbiljnosti situacije i izvukli su posljednje
atome snage, bacili se u borbu i uspjeli se izvui iz smrtonosnog okruenja.
Slubena izvjea koja su uslijedila govorila su o junakoj i pomno planiranoj operaciji. Ali
stvarnost je bila zbunjujua zbrka koja je uspjela samo zahvaljujui velikoj koliini sree. Mnogi su
vojnici izgubili ivce. Njihova se borba pretvorila u bijeg, bijeg se pretvorio u paniku. Neto prije
odluujueg napada Sepp je sa skupinom suboraca stajao pored jedne od posljednjih poljskih
kuhinja, punio uturicu s vruim ajem, kad je vjetar prema njima kroz jutarnju maglu donio potmulo
brujanje motora i egrtanje gusjenica. Smjesta su skoili. Napetih osjetila, zurili su u smjeru zvuka.
Nita se nije vidjelo, ali odjednom se zauo povik: Ivani su se probili - tenkovi! Vojnici su potrali.
Kuhar je skoio na svoju poljsku kuhinju, oinuo konje i nestao dok se aj prolijevao iz jo uvijek
otvorenih lonaca. Iskusniji vojnici pokuali su sprijeiti paniku, smirili su neke Landsere utiranjem i
amaranjem. Ali gotovo je polovica nestala u istom smjeru kao i poljska kuhinja. Oni koji su ostali
drhtali su ekajui ruske tenkove koji su se pojavili nekoliko minuta kasnije - i pokazalo se kako se
radi o njemakom lakom topnitvu koje im je dolo u potporu! Trebalo im je pola sata da sakupe sve
uspaniarene vojnike. Sada su utiranja i amari bili puno uinkovitiji od strogih disciplinskih mjera.
Bilo je ak i mjesta za cinini humor. Meu onima koje nije uhvatila panika Sepp je prepoznao
stoernog narednika s brojnim odlikovanjima bio je to Viking s ogromnim crvenim brkovima koji ga
je tjeio nakon njegovog prvog pogotka i ponudio mu cugu. Kroz cijelu je operaciju proao sa
stoikom mirnoom i svoje je ljude nemilosrdno drao pod kontrolom. Dok su se ostali okupljali na
svoj je osebujan nain, suho poput prdenja, prokomentirao: Deki, jeste li znali kako vie nee biti
plae? Oko njega je zavladala tiina nerazumijevanja. U budunosti e biti samo Fersengeld! - to
doslovno znai dati petama lovu, njemaki izraz za dati petama vjetra. Nakon toga je prasnuo u
smijeh. Bio je tip kojeg e se Sepp neprestano prisjeati.

Pogoena sovjetska snajperistica.

Oko podneva, priuvna bojna regimente sjeverozapadno od Bakalova susrela je posebnu vrstu
neprijatelja. Nevjerojatno precizna paljba dola je iz ume. Za nekoliko minuta jedanaest Landsera
vodee satnije ubijeno je pogodcima u glavu ili prsa. Zauo se povik Snajperi!, i svi su se sakrili
to su bolje mogli. Dva zapovjednika satnija koji su izvirili iz zaklona kako bi pogledali kroz
dalekozor platili su ivotima. Ruski eksplozivni metci raznijeli su im glave. Veliki broj pogodaka
mogao je znaiti samo jednu jedinu stvar: ispred njih se sigurno nalazio cijeli vod snajperista. Vojnici
su samo nauli za takve stvari i sve do sada su se susretali s pojedinanim ruskim snajperistima. Bez
topnitva ili tekih minobacaa bili su bespomoni. Vatra je dolazila iz gustog zelenila crnogorine
ume. Rafali iz strojnice u tom openitom smjeru bili su bez ikakvog vidljivog uinka i na njih je bilo
odgovoreno preciznom paljbom koja se pokazala smrtonosnom za one vojnike koji su previe izvirili
iz zaklona. Najopreznije to su mogli, vojnici su se povukli na zatiene poloaje gdje su im unitene
zgrade kolhoza pruile zaklon. Onda su poslali teklia kako bi o situaciji izvijestio stoer regimente.
Bojna se nadala kako e tekim naoruanjem moi granatirati umu, ali trenutna situacija i manjak
topnitva takvo su konvencionalno rjeenje uinili nemoguim.
Seppa je sada cijela regimenta poznavala kao inteligentnog i uspjenog snajperista, ali takoer je
bio poznat i zapovjedniku. I zato je Oberst Lorch, iako se inilo kako je ruske snajperiste smatrao
simbolinim otporom, tekliu dao pisanu zapovijed koju je trebao odnijeti u zapovjedni bunker II.
bojne. Zapovjedio je snajperistu Allerbergeru da se suprotstavi cijelom vodu ruskih snajperista. Tri
sata kasnije Sepp se nalazio meu ruevinama farme gdje su ga izvijestili o situaciji.
uma je bila na nekih tristo metara od kolhoza. Kako bi spazio Ruse u gustoj umi Sepp se trebao
pribliiti i natjerati ih da zapucaju. Za to im je trebao pripremiti metu. Zbog toga je pet vrea za
granate napunio travom, na njih stavio ljemove i komadom spaljenog ugljena nacrtao oi, nos i usta.
Sa sobom je uvijek nosio kiobran bez platna za ije su ice sada bili privreni trava i grane, s
malim otvorom u sredini kroz koji je mogao gledati. Sto metara od farme nalazio se mali kanal
okruen grmljem, savreno mjesto za promatranje do kojeg je mogao doi puzei bez da ga neprijatelj

primijeti. Dogovorio je signal po kojem e ostali vojnici znati kad da oprezno izvire s glavama
meta na razliitim poloajima du ruevina. Nekih dvadeset minuta kasnije Sepp je stigao do svoje
promatranice, paljivo postavio kamuflani kiobran na mjesto kako njegovi pokreti ne bi privukli
panju. Onda je pomno pregledao ruske poloaje u potrazi za moguim lokacijama na kojima bi se
mogao skrivati snajperist. Analiza dosadanjih pogodaka govorila je kako Rusi dobro vide Nijemce,
pa su sigurno na povienim poloajima, najloginije u gustim kronjama. Ali Sepp je teko mogao
zamisliti kako bi iskusni snajperist mogao poiniti toliko kobnu pogreku, pucati s drveta bez ikakve
mogunosti za sigurno povlaenje ili odlazak u zaklon. Dao je dogovoreni signal i njegovi su suborci
pokazali lane glave. S ruske se strane odjednom oglasilo nekoliko hitaca i vidio je kako se grane
miu od udarnog vala iz njihovih puaka.
Sepp se smjesta vratio do kolhoza gdje je raspravio o svom planu s narednikom koji je preuzeo
zapovjednitvo nad satnijom nakon smrti njezina dva asnika. Sepp je postavio pet strojnica na dobro
skrivene poloaje s istom vatrenom linijom prema umi i premjestio vojnike zaduene za lane
glave. On se malo pomaknuo u stranu i smjestio se na dobro kamufliran poloaj. Onda je vojnicima
signalizirao neka dignu lane glave, dok je on iz zaklona promatrao ruske poloaje. Kad je jedna od
glava pogoena, uspio je otkriti snajperistov poloaj. Onda je, dok su strojnice pucale prema
kronjama, i sam Sepp poeo pucati. Na ovaj je nain dosta dugo mogao kamuflirati svoju paljbu i od
Rusa prikriti prisustvo njemakog snajperista. injenica to su sovjetski snajperisti pet puta opalili
prema glavama svojih neprijatelja, ali su sjedili na drveu, Seppu je dokazala da su izvrsni strijelci,
ali taktiki neiskusni. To je smanjilo strah od skorog dvoboja s brojano nadmonijim neprijateljem.
Njegov je plan uspijevao gotovo sa zastraujuom uinkovitou. Kad se glava pojavila, jedan,
dva, a ponekad ak i tri Rusa istovremeno bi opalili prema njoj. Sepp je locirao zaljuljane grane,
nanianio, ekao rafal strojnica, opalio i skidao jednu metu za drugom. Pogoeni Rusi su poput vrea
padali s drvea. Brza promjena poloaja, i igra je poela ispoetka. Na ovaj je nain za sat vremena
ustrijelio osamnaest neprijateljskih snajperista. Onda je paljba na lane glave naglo prestala. Bilo je
17:00 i kako iz ume ve sat vremena nije ispaljen ni jedan jedini metak narednik je odluio da uu u
umu. Sepp i strojnice

su ih pokrivali. Satnija je mirno stigla do ume i postalo je oito da se neprijatelj povukao.

Narednik je mahnuo Seppu i ostalima. Oprezno, ne vjerujui varljivoj tiini, priao je umi i ispred
sebe ugledao mladu djevojku kako mrtva lei u travi.

Slanje skupine snajperista bila je posebna ruska taktika koja je, zaudo, svoje podrijetlo
dugovala njemakom utjecaju.
Godine 1920. dva biva neprijatelja stupili su u brak iz interesa. Rusiju je na koljena u
tehnolokom i ekonomskom pogledu sruila revolucija, dok Njemakoj nije bio doputen razvoj
vojne opreme na temelju Versajskog ugovora. Iako su bile politike suparnice, njihove su vlade
potrebu pretvorile u vrlinu. Nijemci su Rusiji davali tehnologiju i industrijsku opremu, a u zamjenu
im je u Rusiji doputen razvoj i testiranje nove vojne opreme. Blisko su suraivali osobito u razvoju
borbenih vozila i zrakoplova. Kao dio dogovora koji je u to vrijeme smatran beznaajnim Njemaka
je Rusima takoer davala tehnoloku i taktiku podrku za konstrukciju uinkovitog teleskopskog
niana i poboljanje obuke ruskih snajperista. Rusi do tada nisu koristili teleskopske niane.
Dok se Wehrmacht nakon toga oslanjao na vrlo mobilan rat kretanja i zanemarivao odgovarajui
razvoj pjeadijskog naoruanja i taktike, mlada sovjetska armija se, zbog ogranienih sredstava,
usredotoila na ovo drugo. Primjeri njihovih inovacija su automatsko oruje, protutenkovsko oruje i
viecjevni raketni bacai. I dok je njemaka vojska do 1940. nastavila koristiti stare prijeratne
teleskopske niane, Crvena armija je razvila moderno snajpersko oruje i obuila znaajan broj
snajperista. Oni su operirali sami, kao tim snajperista i promatraa ili parovi snajperista koji su
zajedno radili ili cijele postrojbe do maksimalno ezdeset snajperista.
Od samog poetka ruske kampanje Sovjeti su nadolazeem Wehrmachtu nanosili znaajne gubitke,
osobito meu asnicima i voama. esto su danima uspijevali zaustavljati njemako napredovanje
bez ikakvog tekog naoruanja. U euforiji zbog njihovih pobjeda tijekom prvih mjeseci kampanje
Nijemci su snajperiste opisali kao skrivene strijelce i zanemarivali latentnu opasnost koju su
predstavljali. Ali 1942., s poetkom statinijeg rata i obrambenih akcija problem je postao oitiji i
hitniji.
Nedostatak teleskopskih niana u njemakoj se vojsci sada pokazao kao kljuan. Uvoenje
teleskopskog niana s poveanjem od samo 1.5 bilo je krajnje neadekvatno za precizne hitce na
daljinu.
Sve do poetka redovne proizvodnje jaih teleskopskih niana trebali su pronai naine za
improvizaciju. Zaplijenjeno oruje poput Seppovog bilo je uvedeno u upotrebu, a lovako oruje s
teleskopskim nianima bilo je sakupljano u Njemakoj i slano na bojinicu. Nekoliko snajperskih
puaka iz vojarni u Njemakoj i iz posjeda policije je zaplijenjeno i predstavljale su prvu opremu
Wehrmachtovih snajperista. Upute za puke s teleskopskim nianima i obuku snajperista prvi su se
puta pojavile krajem 1942., ali prve slubene upute izdane su tek u svibnju 1943.
U umi su iznenada odjeknuli pucnji dok su Seppovi suborci sakupljali oruje i streljivo
djevojaka koje su ustrijelili u kronjama.
Jedna od djevojaka, jo uvijek mlaa od dvadeset, potrbuke je leala na svojoj puci, i jedan od
vojnika se sagnuo kako bi prevrnuo njezino navodno mrtvo tijelo kako bi uzeo puku. Desnu je ruku
drala unutar svoje krvlju natopljene bluze, a po sredini grudi zjapila je ogromna rana od metka. Usta
su joj bila prepuna krvave pjene. Kad se vojnik sagnuo kako bi uzeo puku iznenada je izvukla
automatski pitolj Tokarev iz bluze, progrgljala: Smrt faistima! i pritisnula okida. Upozoren
njezinim pokretom, vojnik je odskoio u stranu tako da ga je metak samo oeao preko stranjice i na
hlaama mu ostavio krvavu crtu. Dok je skakao unatrag Landser je okrenuo svoju MP40 i pritisnuo
okida. Uz tup udarac, metci su se zabili u prsa umirue Ruskinje. Zadrhtala je kao da ju je udarila

struja i onda umrla.

To je bio prvi put to su prisutni vojnici znali da su se borili protiv ena. Sada kada su stajali
iznad njihovih beivotnih tijela i vidjeli zgrena mlada lica svi su osjetili neobino gaenje i sram,
iako su znali kako, kad se sve uzme u obzir, ne postoji nain za izbjegavanje zakona ubij ili budi
ubijen. Da su znali da su njihovi neprijatelji djevojke moda bi se borili s malo manje estine i kao
uzrok toga postali bi rtve vlastitog morala.
U zoru idueg dana ruski su poloaji razbijeni i divizija se probila, ali odvojenim postrojbama i
ratrkanim skupinama trebali su sati kako bi se povezali s glavninom. Seppova bojna, koja je sada
brojila ezdeset ljudi, bila je jedna od tih. Kao i uvijek tijekom povlaenja, iza sebe su pokuali
ostaviti samo spaljenu zemlju i unititi neprijateljevu infrastrukturu, i njemaki su se inenjerci zbog
toga pripremili u zrak dii eljezniki tunel koji je bio vana ruta za bijeg vojnika koji su dolazili s
bojinice. Kad je II. bojna izala iz tunela satnik Kloss rekao je voi inenjeraca kako ih druga
skupina inenjeraca prati kao zatitnica i kako treba ekati s unitenjem sve dok ne izau iz tunela.
Ali ivci asnika inenjeraca su popustili i detonirao je naboje samo desetak minuta kasnije. Nakon
iduih deset minuta samo su dva prljava i prestravljena inenjerca iz zatitnice stigla ostatak
bataljuna i javila kako je tunel eksplodirao dok su oni prolazili kroz njega. Ta dva ovjeka preivjela
su samo zato to su bili prethodnica postrojbe. Ljudi su poinjali bjesnjeti. Mnogi su razmiljali o
uzaludnosti i sve veem ludilu ovog rata. Ali to je obian vojnik mogao uiniti u vezi toga? Sada je
bilo vano samo preivljavanje.
Nastavili su put i za oko sat vremena stigli do dogovorenog sastajalita. Straar je iznenada
viknuo prema njima: Stoj! Lozinka? Kakva lozinka, govnaru? pitao je vojnik s prethodnice.
Otkud nam lozinka? Idi u kurac i ti i lozinka. I nakon toga je nastavio. Landseri iza njega su se
skamenili u nevjerici kad je strojnica iznenada zatektala i rafal je raznio Landserova prsa i posvuda
je prsnula krv. U sekundi su se bacili u zaklon. Satnik Kloss dopuzao je naprijed i viknuo: Prestani
pucati, govnaru! Ovo je II. bojna. Smjesta dovedi zapovjednika! Nekoliko minuta kasnije porunik
je poeo postavljati pitanja na koja je Kloss ljutito odgovarao. Klossa su naposljetku samog pozvali
naprijed. Oprezno je ustao i sa spremnim orujem priao straarskom mjestu. Bio je poludio od
bijesa zbog smrti vojnika i gubitka izviaa. Sada je i porunik ustao. Pod njegovim je nogama leao
straar sa strojnicom i gledao gore. Bio je to mladi koji je drhtao od straha. Glasom koji je pucao od
bijesa, Kloss je vrisnuo: Ti jebeni govnaru, ubio si suborca! Ja u te srediti, svinjo, ja u ti spremiti
metak u elo! Sve je vie i vie bjesnio i naposljetku je izgubio kontrolu. Uz dugi vrisak naglo je
ispraznio cijeli okvir pitolja u nemonog vojnika koji je razrogaenih oiju zurio u njega. Onda su se
neki Landseri bacili na svog zapovjednika, sruili ga na tlo i poeli ga amarati kako bi ga smirili.
Osim njegovih vlastitih ljudi i porunika, koji je pokazao razumijevanje za ovaj satnikov slom
ivaca, nije bilo svjedoka ovom incidentu, pa je proao bez posljedica, i to je predstavljalo potvrdu
atipine i proizvoljne prirode vojne discipline. Ali standardna poruka koja e biti poslana obiteljima
dva mrtva vojnika Umrli za Grossdeutschland, ovdje je imala vie nego gorak okus.

Norveki karabin Krag-Jorgensen sa i bez montiranog optikog niana.

Regimenta je sada napokon mogla stupiti u radio kontakt s ostatkom Wittmannove borbene
skupine i omoguila da napad pet divizija za iduu fazu proboja bude koordiniran. Dolaskom novog
dana uspjeli su se probiti kroz posljednji prsten smrtonosnog ruskog zagrljaja. Ali njemaki su
poloaji i sami sada bili u alarmantnom stanju. Wittmannovo zapovjednitvo bilo je u potpunosti
izolirano. Ophodnje koje su poslane u svim pravcima naile su samo na neprijatelja. Iz svojih
vlastitih izviakih misija snajperisti su uvijek donosili vrijedne informacije.
Snajperisti su odgovarali samo zapovjednicima svojih postrojba i bili su osloboeni redovnih
dunosti. Od njih su dobivali zapovijedi za borbu ili izvianje. Zato to je njihovo preivljavanje
ovisilo o tome da za neprijatelja budu nevidljivi, iskusni su snajperisti razvili sposobnost diskretnog
kretanja. Egzotina kamuflaa koja se preporuala u uputama za obuku i bila prikazivana u
propagandnim filmovima i fotografijama jedva da je imala nekakvu svrhu. Potpuna kamuflaa
oduzimala je jako puno vremena i vojnik nije bio mobilan. U ekstremno brzim i kaotinim situacijama
na Istonoj bojinici rijetko je kada bilo dovoljno vremena za takve mjere. Svaki je snajperist, uz
uvjet da je preivio prvih nekoliko tjedana u toj ulozi, razvio svoj improvizirani sustav kamuflae
koji je bio brz, lak za transportiranje i ometao je njegovu mobilnost u najmanjoj moguoj mjeri. Kao
to je ve spomenuto, Sepp je naao stari kiobran koji je skratio i skinuo platno kako bi u ice
mogao zaglaviti grane, travu i lie. Kad mu nije trebao, ovaj je mali kamuflani kiobran mogao
spremiti i bez ikakvih problema nositi s ostalom opremom.

U veer 6. travnja 1944. radio kontakt sa susjednim postrojbama borbene skupine Wittmann
napokon je uspostavljen. Vijest koju su dobili stvorila je mranu sliku raspada. Svaka se postrojba
borila u izoliranim akcijama. Povlaenje i konsolidacija bojinice bili su kljuni. Nacistiki
propagandni stroj izmislio je dobro ime za ovo: elastino ratovanje.
Oko 22:00 zapovjedno mjesto generala Wittmanna poelo je dobivati radio poruke 97. Jager
divizije. Sve postrojbe iz tog podruja trebale su se povui do novih poloaja iza Kuurgana. 97. JG
pripremila je mjesta za prijelaz i osiguravat e ih uz potporu 257. pjeadijske divizije. Bilo je i
vrijeme, jer su ih Rusi energino progonili i sve ih vie i vie granatirali. Zbog toga su sakupljeni
preostali topovi borbene skupine i zapoela je baraa na Ruse koji su ih pokuavali sprijeiti u
bijegu. Dok su Rusi jo uvijek bili iznenaeni granatiranjem njemake pjeadijske postrojbe su
krenule. Ali Rusi su brzo reagirali, prebacili dio raspoloivih postrojba do zone proboja i zasuli
vojnike jakom paljbom. Ali iskusni vojnici i narednici poveli su vojnike u mahniti protunapad. Bacili
su se u borbu poput maaka i pucali s boka dok su juriali na neprijateljske poloaje. Snajperisti su
ostali u pozadini i pucali izmeu svojih suboraca i uglavnom se usredotoili na ruske poloaje sa
strojnicama i minobacaima. Bitka je bjesnila sat vremena, a onda je neprijateljeva hrabrost
popustila i borbena skupina Wittmann punom je brzinom projurila kroz pukotinu. No bez mjeseine
im je pomogla i zatitila od novih velikih ruskih napada. Mogli su rijeiti sukobe s neprijateljskim
ophodnjama. U 09:00 7. travnja skupina je stigla do Kuurgana i smjesta ga prela. Pet divizija
skupine sada je brojilo 4500 vojnika, 3. GD imala je manje od tisuu. Bez zastoja su nastavili prema
Dnjestru kojeg su preli tri dana kasnije.
Bio je to odluan prijelaz, jer su naputali rusko tlo i ulazili u Besarabiju u Rumunjskoj. Nakon tri
godine jakih borbi i okantnih gubitaka ruska kampanja naposljetku nije uspjela. Vojnicima je postalo
jasno kako se rat sada pribliava njihovoj domovini. Vie se nije radilo o osvajanju: sada je trebalo
sprijeiti nemilosrdnu neprijateljsku osvetu to je mogue due sve dok postoji i trunka nade u
njegovo zaustavljanje.

POGLAVLJE 10

Gore od gladnih lisica

Njemake su se postrojbe sada pregrupirale i u svoje redove ukljuile rumunjske postrojbe. Ali
broj njihovih rumunjskih saveznika bio je malen, i zbog nedostatka iskustva i opreme, nisu donijeli
nikakvo trajnije olakanje. 3. Gebirgsjager divizija ponovno je bila u jako loem stanju to se tie
osoblja i opreme i mogla je smanjiti dio tete apsorbiranjem ratrkanih postrojba i opreme
rasformiranih divizija. U dodatak tome, vie od treine 3. GD bilo je premjeteno samo deset dana
kasnije, 17. travnja, kako bi bili potpora ozbiljno ugroenom dijelu bojinice, gdje je zavrila pod
zapovjednitvom divizije koja je ve bila tamo. Sepp je imao sree i ostao s ostatkom divizije, jer je
ono to je bilo nazivano Borbena skupina Rhode (Kdr. GJR 138) - u kojoj je GJR 138 bila glavni
dio - pretrpjela stravian gubitak od vie od osamsto ljudi.
Sudbina je nekoliko tjedana bila naklonjena ostatku divizije. Svibanj se pokazao u najboljem
svjetlu to se tie vremena i u sektoru bojinice GJR 144, na obali Dnjestra, inilo se kako je rat
napravio stanku. Njihovi su se neprijatelji ukopavali u dometu oruja, ali su se ograniili na
slobodnu statinu borbu - to je znailo kako su povremeno razmijenili pokoju granatu iz
minobacaa ili rafal iz strojnice, a kako bi razbili dosadu s vremena na vrijeme slali su male
ophodnje. Rijeka izmeu protivnika bila je iroka tristo ili etiristo metara, i nije bilo mogue da se
snajperist uvue iza neprijateljskih linija i potrai dobre poloaje za paljbu. I zato je Sepp
svakodnevno obilazio poloaje svoje postrojbe i ograniio se na skidanje posebnih meta na koje su
mu suborci ukazali. Kad je uspio pogoditi glavu na daljinama do etiristo metara to je bila vie
umjetnost nego preciznost. Ali logino je, zakljuio je, kako e demoralizirajui uinak na one koji su
za dlaku izbjegli njegove metke jer su smatrali kako se nalaze na sigurnoj udaljenosti biti vrlo velik.
inilo se kako je dnevna rutina rata smanjila osjeaj vojnika za opasnost. U pravilu neprijateljsku
vatru nisu mogli smatrati direktnom i osobnom prijetnjom. Samo ako je na njih bilo pucano iz jednog
oruja ili ako su bili umijean u blisku borbu prsa o prsa mogli su opet osjetiti onu individualnu
zlobu, osjeaj kako ih ele srediti. Selektivna paljba nevidljivog snajperista plaila je ak i
najiskusnije vojnike. Snajperist je predstavljao individualiziranu prijetnju njihovim ivotima. To
objanjava udesan uinak takvih vojnika na bojinici gdje je, na primjer, jedan jedini snajperist
mogao satima u ahu drati cijele satnije. Zahvatila bi ih neka vrsta psiholoke paralize u kojoj je
svaki ovjek imao osjeaj individualne prijetnje i koji se bojao kako e ga ak i najmanji pokret
pretvoriti u iduu rtvu snajperista.
U principu, vojnik mora stalno ivjeti sa saznanjem o vlastitoj ranjivosti i potencijalnoj smrti.
Mnogi ne uspiju izdrati taj psiholoki napor i tijekom akcije ih uhvati panika. To se pokazuje
nekontroliranim i nepreciznim pucanjem i latentnom spremnou za bijeg koja postaje nekontrolirana
im se neprijatelj priblii ili se vojnik navodno nae sam. Znai otpornost na stres vanija je osobina
vojnika nego njegova preciznost ili tehniko znanje. Zbog toga je u mirnodopsko vrijeme teko
pronai dobre snajperiste, i izbor i obuka buduih snajperista koji se temelje samo na njihovoj
preciznosti treba se smatrati velikom pogrekom. Snajperist prije svega treba imati veliku dozu
samokontrole i jake ivce. Pucati se moe nauiti, pogotovo zato to je preciznost snajperista u

vojnom kontekstu pretjerana. Realnost na terenu dokazala je kako su najvee udaljenosti za precizno
pucanje do najvie etiristo metara, a obino su ispod dvjesto metara, i ako je snajperist gaao u
sredite najvee povrine pogodak je bio gotovo siguran. Apsolutna pouzdanost, metodina rutina i
sigurni pogodci inili su snajperista, ne umjetniki pogodci s udaljenosti od nekoliko stotina metara.
Takvi hitci iz velikih daljina vie su bili trikovi za zabave, ako su uope i bili uspjeni.
Sepp je po svom obiaju obilazio poloaje. Danima je bilo samo beznaajnih sukoba s Rusima
koji se nisu usuivali naputati svoje poloaje jer su znali kako je u blizini majstor snajperist. Cijelo
je jutro proveo s raznim straarima sa strojnicama i promatrao neprijateljske poloaje bez da je
pronaao metu. Poslijepodne je odluio posjetiti sjeverne poloaje bojne, koje je rijetko obilazio jer
su se nalazili na jako irokoj okuci rijeke pa su ruski poloaji bili udaljeni vie od kilometra. Nije
bilo nikakvih borbi osim povremene i nasumine paljbe iz strojnica, a udaljenost je bila prevelika za
hitac iz puke.
Meu njegovim suborcima vladalo je gotovo praznino raspoloenje. Uivali su u lijepom
vremenu, izleavali se na suncu goli do pojasa, istili ui iz kose. Neki su se i prali, koristei
poklopac kotla kao kadu. Esteti su ak pokuali ostrugati tragove sasuenog proljeva s donjeg rublja
koje nije bilo prano ve tjednima, a cijelim se podrujem irio teak, zasieni miris trulog sira iz
arapa koje su objeene kako bi se prozraile. Raspoloenje je bilo toliko lagodno da je Sepp bio
pozvan na neformalnu gozbu od tvrdih kolaa s umjetnom marmeladom iz konzerve i instant kavom.
Taj je luksuz dan ranije zaplijenio kradljivac satnije iz dipa dvojice topnikih asnika koji su doli u
kratko turistiko izvianje.
Dok su vojnici avrljali, straar sa strojnicom koji je upravo zamijenjen ispriao im je o
neobinim zvukovima s ruske strane rijeke. Opisao ih je kao zvukove koje ujete oko bazena. To je
probudilo Seppovu znatielju, i odluio je istraiti.
Izmeu njihovih i poloaja susjedne satnije nalazio se komad nezauzetog terena s kojeg se nadao
dobiti dobar pogled na ruske poloaje. Nakon to je preao nekih petsto metara naiao je na grmovito
brdace s dovoljno zaklona za promatranje.
Oprezno je puzao kroz visoku travu izmeu dva grma i ispred njega se ukazao nevjerojatan prizor.
Nevidljiv s njemakih poloaja, mali zaljev bio je pun Rusa koji su uivali u kupanju. Oito su se
osjeali jako sigurno - nitko ih nije uvao ili titio. Sepp je pretpostavio kako je udaljenost oko esto
metara. Nije bilo vjetra i zrak je bio suh. U mjeavini ljubomornog bijesa radi njihove bezbrinosti,
osobne ambicije da pogodi s ove daljine i uvjerenja kako je neprijatelju u svakom trenutku potrebno
pokazati odlunost, odluka da puca iz toliko velike daljine poela se polagano oblikovati u njegovoj
glavi. Izabrao je veliku, nepominu metu. Na suprotnoj obali neki su Rusi leali na pijesku i sunali
se. Budui je Sepp bio na povienom poloaju vojnici koje je nianio gotovo da su predstavljali hitac
pod pravim kutom. S bajunetom je brzo iskopao malo busenja i sloio vrst oslonac za puku, a onda
nanianio iznad glave svoje rtve. Nekoliko je puta polagano i smireno udahnuo. Nakon posljednjeg
udaha stavio je prst na okida, zadrao dah i pritisnuo ga. Prodoran prasak razbio je tiinu. Odmah
nakon kratkog trzaja oruja, vratio je puku u njezin poetni poloaj i u djeliu sekunde ponovno
gledao svoju metu kroz teleskopski nian i vidio kako je metak bezbrinog Rusa pogodio iznad pupka.
Savinuo se poput sklopivog noa. Vjetar je do Seppa donio njegov krik i panine glasove njegovih
suboraca. Smrtonosno ranjeni ovjek prevrnuo se na bok i ogromna lokva krvi iz njegovih lea bila
je jasno vidljiva na pijesku. Ostali su se Rusi ratrkali u svim smjerovima poput pilia koje je
prestraio jastreb i nitko se nije usudio pomoi umiruem suborcu. inilo se kako su njegove patnje

nakon nekoliko minuta zavrile jer se prestao micati. Sepp je u meuvremenu vidio grozniavu
aktivnost meu Rusima u odorama iznad obale, i nekoliko trenutaka kasnije uo je zvuk minobacake
granate koja je eksplodirala na obali ispod njega. Bilo je vrijeme za nestanak prije no to stvari
postanu ozbiljne. Oduljao se poput lasice i odjurio do rovova, zatien brdom, dok su granate
unitavale njegov poloaj.
Domain piknika doekao ga je sa stanovitom ljutnjom u glasu. uo je hitac koji je razbio
poslijepodnevnu tiinu i smjesta shvatio to se dogodilo. Sranje, je li to bilo apsolutno neophodno?
Na je odmor zavren. Deki, odjenite se, Ivan e nam prirediti pakao. Gospodin Precizni nije mogao
doekati da nam upropasti idilu. Jedva da je zavrio kad su prvi rafali iz strojnica zasuli njihov
poloaj, praeni kratkim baraom iz minobacaa koji je pao iza rovova bez da je uinio imalo tete.
Sepp je iznenadnu aktivnost iskoristio za astan uzmak kako se ne bi izlagao daljnjim pokudama.
Idueg dana opasno precizni hitci poeli su pogaati poloaje II. bojne, jasan pokazatelj da se
specijalist s ruske strane doao pozabaviti problemom po imenu Sepp Allerberger. Ali Sepp je ostao
poprilino miran, jer dvoboj preko rijeke nije bio mogu. Naravno, postao je dvostruko oprezniji.
Bilo je nevjerojatno koliko su se brzo vojnici smjestili na poloaje i uinili ih udobnima.
Nekoliko tjedana na tom mjestu rezultiralo je poloajima koji su podsjeali na mala sela. Kao ni iz
ega, izgradili su sve potrebne stvari praonice, frizerske salone i tueve. Kuhali su, pekli i
organizirali gozbe. Bilo je ak i kokoi, koje su njihovi vlasnici uvali vlastitim ivotima jer su
predstavljale ukusan obrok peenog mesa i jaja. Ali vojnici su bili gori od gladnih lisica, i njihovi su
suborci izuzetno cijenili uspjene krae kokoi.
Sepp i teklii bojne s kojima je radio nisu imali prigodu razviti ivot na poloajima. Zbog toga su
ovisili o nemilosrdnim kraama kako bi imali raznoliku i mijeanu prehranu i shvatili kako ih njihovi
suborci pomno motre. Ali bilo je samo pitanje dana kada e se baciti na posao.
Kako se Sepp mogao slobodno kretati podrujem bojne on je bio taj koji je traio potencijalne
rtve. Narednik susjedne satnije imao je prekrasnu koko koju je od milja zvao Josephine, i koja mu
je svakog dana nesla jaje jer se toliko dobro brinuo za nju. To je jaje pojeo sam ili ga je mijenjao za
neke druge delikatese. Jedna koko predstavljala je idealnu metu, jer ako Sepp bude vjet nije bilo
opasnosti da e ga izdati kokodakanje drugih ptiurina. Budui je bio specijalist i snajperist, Sepp je
jednoglasno izabran za ubojicu: Seppe, ovo je oito posao za snajperista! Tvoji lovaki instinkti i
maja okretnost ine te oitim izborom.
Bio je mlad mjesec i nebo je bilo oblano, idealni uvjeti za ovako delikatnu akciju. Dok su
njegovi suborci palili vatru i obavljali pripreme za brzo i munjevito pripremanje obroka, Sepp je po
prvi i posljednji put navukao punu kamuflau. Namazao je lice i ruke ugljenom, i vezao grane za kapu
i odoru. Polagano utei na vjetru, nestao je u tami, iako je najprije suborca koji je bio farmer pitao
koji je najbri nain da golim rukama likvidira koko.
Tiho i neujno poput pantere prikradao se rovovima susjedne satnije. Koko je bezbrino
drijemala u svom uobiajenom skrovitu s ljubavlju izraenom od pletenih koara namijenjenih za
topniko streljivo. Straar je bio udaljen nekih dvadeset metara i sa suborcem dijelio cigaretu koju su
sakrili u ljem kako ih ar ne bi odao. Znao je da e nastradati ako ga uhvate. Sada je bio kod koare.
Jedva se usuivao disati i srce mu je luaki lupalo dok je milimetar po milimetar podizao poklopac
koare. Koko je bila unutra, mirno je spavala s glavom gurnutom pod krilo. Sada nije bilo vrijeme
za pogreke. Naslonio je poklopac koare na elo kako bi mu obje ruke bile slobodne. Pribliio je

ruke kokoi. Ostalo je jo samo nekoliko centimetara, a onda je lijevom rukom zgrabio koko za vrat.
U isto je vrijeme desnom rukom uspio uhvatiti glavu kokoi i prije no to je shvatila to se dogaa uz
tihi prasak energian trzaj ruke prekinuo je Joshephinein ivot. Sepp je na trenutak zastao kako bi
pogledao straara, ali on je samo nastavio aputati sa svojim suborcem i oito nije nita primijetio.
Sepp je brzo ugurao koko u svoju kamuflanu jaknu i nestao neujno kao to je i doao.
etvrt sata kasnije koko je oerupana i oiena, i svi tragovi njezinog postojanja su zakopani
dosta daleko od njihovih poloaja. Nakon sat vremena koko je ispeena i podijeljena na etiri
dijela, banket za Seppa i njegove suborce. Kako bi prigodno proslavili, zalili su ju bocom schnappsa.
Siti i pijani, utonuli su u zaslueni i nemiran san - iz kojeg ih je idueg jutra trgnulo vikanje bijesnog
narednika. Koja ugava svinja je ukrala moju koko? To moe biti samo netko iz vae satnije,
ubojiini tragovi vode u vaem smjeru. Ni jedan od mojih ljudi ne bi se usudio dirnuti Josephine - ja
bih ga osobno ubio. Sepp i njegovi suborci trudili su se izgledati iznenaeno i okirano, i oito su
uspjeli, jer su se izvukli, iako je narednik jasno pokazao kako sumnja na njih. Nije imao dokaza, ali
obeao je kako e ih potraiti, i zaprijetio kako e ih, ako uspije pronai dokaze, dati na ratni sud i
ustrijeliti kao lopove.
Izmeu 25. i 28. svibnja mir bojne je zavrio, ali samo na kratko. Preivjeli iz GJR 138 su se
vratili i 3. Gebirgsjager divizija prebaena je do tjesnaca Aurel u Karpatima. Njihovi poloaji pratili
su tok Moldave, koja se sada nalazila izmeu njihovih i ruskih poloaja. Pored te vodene prepreke
umoviti prilazi na planinama blagih nagiba predstavljali su dobre zaklone za vojnike. Teren koji se s
druge strane rijeke nalazio pred njima bio je jako otvoren, ravan i dobre preglednosti. Sudbina je bila
milostiva prema diviziji, jer se sredite ruskog napada premjestilo sjeverno od njihovih poloaja, i s
neprijateljem su imali samo manje okraje.
Zajedno s uistinu lijepim vremenom ovaj neoekivani odmor i mir dali su iscrpljenim vojnicima
prigodu za oporavak. ivot na poloajima ponovno je uspostavljen. Izgraeni su udobni bunkeri i sve
je bilo organizirano da ivot ini to je mogue ugodnijim.
Landseri su se ozarili kad im je zahodska ophodnja rekla kako e Wehrmachtov bordel na dva
tjedna biti preseljen u njihov tihi sektor radi moralne pouke i psihoseksualnih razloga. Rat je
vojnikov ivot sveo na apsolutno kljune stvari: preivljavanje, prederavanje, alkoholiziranje i ako je bilo mogue - jebanje. Posljednje je, naravno, bilo jedino mogue - izuzev silovanja, koje nije
bilo za svaiji ukus i esto je bilo kanjavano - ako su postrojbe bile u relativno mirnoj situaciji i ako
su se mogle druiti s lokalnim stanovnitvom, ili ako je negdje u blizini bio bordel. Kad se postrojba
mogla opustiti, stres neprekidne borbe esto se praznio u obliku nevjerojatnog seksualnog nagona.
Zadovoljavanje tog nagona bilo je izuzetno vano, samo zato da bi se odrala disciplina. Dok su
asnici i narednici koristili enske Marketendienerinnen - pomonice iz Wehrmachta, zvane asniki
madraci na slengu Landsera - nii vojni rang Landsera znaio je kako su takve ene njima bile
nedostupne. Za njih je ostajalo samo silovanje ili bordel.
Kad se god ukazala prigoda, seksa gladni vojnici preplavili bi bordele. Ali njihovi posjeti
predstavljali su jedan mali problem: pregledavalo ih je medicinsko osoblje i dobili su dezinfekciju u
svrhu sprjeavanja spolnih bolesti. Prilian se broj vojnika obiavao namjerno zaraziti tim bolestima
kako bi izbjegli bojinicu. Kako bi ih lijeili na posljetku su organizirali bolnice, koje su Landseri
nazivali vitekim dvorcima, u kojima se njihov sifilis lijeio koritenjem ponekad vrlo neugodnih
metoda. Boravak u vitekom dvorcu bio je dovoljan da vam iz glave u budunosti izbije svaku
pomisao na seksualnu nedisciplinu. Strunjaci o toj temi jo su se uvijek s malo ekstaze sjeali

Dittelstaba. To je bio okrugli nazubljeni tapi koji se koristio za otvaranje skorenog bolesnog tkiva
unutar mokranog kanala koje se kasnije dezinficiralo. Naravno, to se radilo bez anestetika. tovie,
ponovno zaraeni vojnici zavrili su s disciplinskom kaznom, i to jo u prvoj godini rata, na temelju
injenice kako je njihova bolest smatrana oblikom samoranjavanja.
Striktna dezinfekcija mokranih kanala kod posjetitelja bordela u teoriji je rjeavala problem.
Landseri koji su imali iskustva s takozvanim komercijalnim uslugama, znali su detalje tog postupka
i dobro su se zabavljali hrabrei mlae suborce priama o svom opsenom iskustvu. Ali Sepp, u
nevinosti svojih godina, nije predvidio nita od toga.
Tijekom ovog perioda odmora Sepp je opet susreo svog kolegu snajperista Josefa Rotha.
Razmijenili su ideje, pili i priali o seksu. Budui su bili mladi, nijedan nije imao previe iskustva sa
suprotnim spolom, ali kad su se susreli s neizbjenim iskuenjem bordela porazgovarali su o
pozitivnim i negativnim stranama posjeta u svrhu otkrivanja stvari koje su proputali. Uostalom, to im
je moda posljednja prigoda za te stvari. Naposljetku su doli do zakljuka: sada ili nikada, prije no
to bude prekasno. Josef je to delikatno pitanje pripisao sudbini. Razmisli, moda ti je ovo
posljednja prigoda da ga metne. Moda sutra popui metak i umre a da nikad nisi jebao. ovjee,
to je stravina sudbina!
Dok su razgovarali Seppov je pogled pao na stoernog narednika iz postrojbe koja je upravo
dopremila streljivo, koji je sjedio na haubi Opela Blitza i ekao tovar koji e odvesti natrag. Bio je
to Viking s crvenim brkovima! Uhvatio je Seppov pogled i oito nauo njihov razgovor. Hej, vi
napaljeni kurvini sinovi, digao vam se dok ste razmiljali o vrstim guzama. Ha ha! Prestao se
smijati i, ugledavi njihova iznenaena lica, dodao: Iskreno govorei, deki, odustanite od toga i

profitirajte iz ivotnih iskustava starog narednika. Pet minuta zabave nije vrijedno boli koja
slijedi. Nakon tih rijei uslijedila je sadrajna tiina koju je prekinuo Roth, sada ve pomalo pijan, i
rekao: Moda bi nam ti, pametni jebau, mogao odati svoju veliku tajnu! Pa, nastavio je Viking,
kao budui akademik dopustit u vam da profitirate iz mojeg iskustva. I ako budete dobri i posluate
starog iskusnog vuka, moete izbjei gomilu problema. Daj nemoj raditi toliku melodramu, priaj,
viknuo je Roth. U redu, malo cinizma je doputeno, odgovorio je narednik. Najprije mi daj gutljaj
tvoje vatrene vode. Nakon to je dobro potegnuo, uz zadovoljan je uzdah zapoeo svoju priu.
Pa, bilo je to dosta davno. Kad sam jednom morao otii do deponija stoera moj je suvoza bio
narednik, stvarno lukav stari vrag, kaem vam. Cijelu je vonju priao o seksu i hrani. Preseravao se
do boli - to je jeo i gdje je jebao. Kad smo stigli do deponija on je, naravno, znao gdje se moe do
toga. to da vam kaem? Odvukao me do bordela. Nisam elio izgledati prestraeno. Najprije smo
pili, a onda ga uvalili. Bordel je bio biva kola. Jedva da smo otvorili vrata kad nas je

Rijetki trenuci oputanja u karpatskim umama.

narednik iz saniteta zgrabio za vratove. Kaem vam, bio je velik i jak poput medvjeda. Smjesta je
viknuo na nas: Gdje su vam kondomi? Ja sam ga iznenaeno pogledao. Nacerio se i zavukao ruku u
dep. Kondom, curice. Ovdje se nitko ne bori s otkrivenim orujem, dodao je. To mi uope nije
palo na pamet. Ali za piljivih 30 pfenniga mogao sam dobiti Wehrmachtov kondom. Jebi dvaput bez
ikakvih dodataka, i to e biti Heiermann jebaina. Vidio je moj zbunjen pogled i dodao: To je pet
Reichsmaraka, seronje. Bio sam tamo samo minutu i ve sam se razoarao. Ali pravi pripadnik
alpinistikih postrojba nikad se ne predaje kad se suoi s nezgodnim okolnostima. Platio sam
lijeniku i on mi je dao smeu papirnatu vreicu s kondomom.
Onda je rekao: Kokoi su tamo u uionici, i nakon tih rijei ugurao nas je u susjednu
prostoriju. Ispred nas pet oskudno odjevenih Rumunjki izleavalo se na otrcanom namjetaju i
dosaivalo, dok smo mi bojaljivo ulazili. Moj je suborac brzo zgrabio madam i s njom nestao iza
zavjese, i najvjerojatnije se ve primio posla dok sam ja tamo stajao kao tele pred arenim vratima.
Moje erotske elje bile su tamo, ispred mene, a ja se nisam mogao ni mrdnuti. Sada je postalo
ozbiljno i otiao bih da sam mogao. Stajao sam tamo paraliziran dok mi se lice sve vie i vie
crvenilo. ene su u meuvremenu razgovarale i odluivale koja e se pobrinuti za ovog mladia.
Jedna od njih naposljetku je ustala, bez rijei me uzela za ruku i odvela me iza druge zavjese. Jako
uzbuen, nisam primijetio otrcanost tog ljubavnog gnijezda dok mi je moja ljubavnica raskopavala
hlae koje su mi se spustile do glenjeva.
Kad me uhvatila snano, ali njeno, imao sam osjeaj da me udarila struja. Ovo to slijedi
moram malo ukrasiti kako bi vas jumfere malo muio. Viking se uz teatralnu gestu nagnuo prema
njima, a Sepp i Roth su upijali svaku rije njegovog detaljnog opisa onoga to je uslijedilo. Pozor,
djeco, nastavio je. Djevojka koja mi je prila izgledala je uistinu lijepo i znala je svoj posao. Pst,
vjeruj mi, prela je, zgrabila me za muda i onda me poela ritmino gladiti objema rukama. Obuzeli
su me drhtaji pohote. Privukao sam njezino lice i prekrio ga poljupcima. Dopustila mi je da ju ljubim,
znajui da sam mlad i naivan.
Pohlepno sam upijao miris njezinog tijela i kose, ruke su mi se izgubile u blistavoj crnoj kosi
koja joj je poput svile padala peko ramena. Moje su ruke pohlepno pratile konturu njezinog tijela.
Strah, napetost i pouda posljednjih nekoliko mjeseci - u stvari cijelog mog ivota - koncentrirali su

se u taj jedan trenutak. Njezin mi je dah gotovo nepodnoljivo golicao uho. Njezin je jezik njeno
pratio konturu mog vrata, grickala mi je uho, lagano me ugrizla za grlo, dodirnula mi obraze, a ruke su
joj se, inspirirane mojom pohotom, poele bre kretati. Drhtao sam od zadovoljstva, spustio se na
madrac na podu i prepustio ekstazi trenutka.
Njeni zagrljaji navodno ti daju laan osjeaj sigurnosti u hladnoi ovih tekih vremena.
Doputaju ti pad, ali te uhvate na vrijeme. Njezin je jezik poput neke bube jurio mojim trbuhom,
kruio oko pupka, projurio preko mojeg ponosa i dodirnuo moju svetinju. Ekstaza trenutka kroz moje
je tijelo poslala drhtaj uzbuenja i topline. Okrutnost rata na nekoliko je minuta iezla.
Tijelo mi se izvijalo i migoljilo u iekivanju tog neobinog, ali poznatog trenutka. Moje ruke i
njezini snani, ali njeni prsti pronali

Landseri u drutvu djevojaka iz pomonih enskih jedinica.

su jedni druge, zagrlili se i ostali tako jedan kratak trenutak. Moja je njenost na njezinom licu
traila trenutak ispunjenja, ali shvatio sam kako gledam u oi ispunjene neshvatljivom i upljom
tugom. Prekinule su me i poslale na putovanje usamljene introspekcije. Usud ili sudbina? Srea i bol
su eljezni elementi sudbine. Pohlepno sam upio kratak trenutak sree, sve dok me bol ponovno nije
vratila u stvarnost.
Sepp i Roth su sjedili razjapljenih usta, nesposobni komentirati ovaj gotovo pjesniki opis.
ovjee, ti si nekakav pjesnik ili to? progunao je Roth. Zar nam ne moe jednostavno rei to
se dogodilo? Oh, gospoda ele malo jednostavnije, proleterski, rekao je Viking, iji je pjesniki
naboj ispario. Pa, zapisujte ako elite: toliko mi ga je dobro popuila da su mi jaja skoro
eksplodirala. Je li vam sada jasno? U redu, stari, smirio ga je Sepp. Ja sam uivao u prii.
Nastavi, zautjet emo. Nakon toga je laktom udario Rotha u rebra.
U redu, rekao je Viking i nastavio. Staklenog pogleda, zadovoljan, i s novim osjeajem o sebi
kao o mukarcu, izaao sam iz otrcanog odjeljka. Veselo sam poskakivao prema izlazu samo kako bi

Vojnici uspostavljaju kontakt i s lokalnim stanovnitvom.

me strogi glas narednika iz saniteta vratio u stvarnost. Ne toliko brzo! Najprije doi ovamo i
skini hlae. Isprva nisam shvatio to se trai od mene zbog sjevernjakog slenga lijenika (bio je iz
Munstera u Vestfaliji). Nije dovoljno samo oistiti kurac, rekao je malo razgovjetnije, moramo
upotrijebiti Kemijski malj. Zato se nemoj sramiti, izvadi svog junaka. Ve me privukao i zgrabio
najsvetije rutinom mesara. Brzo poput munje u moj je mokraovod ugurao injekciju bez igle i u mene
ubrizgao oko stotinjak mililitara zelene tekuine. Snano peckanje zavrilo je u mom trbuhu kad je
otopina za dezinfekciju proistila put do mog mjehura. Stisnutih zuba, stegnuo sam ake toliko snano
da su mi zglobovi pobijelili i trpio muenje, nemoan za obranu jer lijenikov elini stisak nije
tolerirao nikakvo opiranje. Boli, ha? rekao je taj predstavnik vojne zdravstvene skrbi i uivao u
mom bolnom oajavanju. Senzualno zadovoljstvo proteklih pola sata je nestalo u dimu. Spremi svog
junaka, nacerio mi se lijenik. Moe piati za pet minuta, ali ni sekundu ranije. Moj narednik, stari
kurvin sin, cijelu je rutinu imao u malom prstu. Izdrao ju je kao da se nita ne dogaa. Jo uvijek
mogu vidjeti njegovo debelo, nacereno lice dok me gledao kako se grim od boli. Dok me strogi
stoerni narednik iz saniteta promatrao ja sam skakutao ispred biveg mukog zahoda i palcem i
kaiprstom pridravao svoju malu kobasicu. Pretpostavljam kako je osvetoljubivi lijenik rastegnuo
vrijeme vidjevi moju bol, sve dok me rijei Sada moe nisu spasile od muke. Uz ekstatian mlaz
pustio sam otopinu sulfonamida na zasluenu slobodu. Osjeaj olakanja bio je gotovo poput orgazma
i umalo bolji od uivanja u seksu. Moj je narednik u meuvremenu umirao od smijeha.
Nakon posljednje provjere mojih genitalija napokon mi je doputeno naputanje tog
gostoljubivog mjesta. Odteturao sam na slobodu i prisegnuo kako vie nikad neu jebati pod takvim
uvjetima.
Nakon ovog dramatinog opisa dva su seksualno motivirana kandidata od samog sluanja osjetila
snano peckanje u hlaama. Ja obino volim uiti iz vlastitog iskustva, prokomentirao je Roth, ali
u ovom sluaju posluat u starog iskusnog vuka. Seppe, naa je akcija odgoena. Sepp je zbog toga
bio prilino sretan, jer ak ni prije Vikingove prie nije osjeao preveliki entuzijazam. Odupirao se
ovakvim iskuenjima sve do povratka u domovinu.
U meuvremenu, inilo se kako se uda jo uvijek povremeno dogaaju. Divizija je neoekivano
popunjena ljudstvom i opremom na svoju punu borbenu snagu. Ipak, asnici su znali kako e to biti

posljednji put, jer su oni ve shvatili kako je rat izgubljen. Motivirala ih je samo jedna stvar:
sprijeiti rusku odmazdu na njihovoj domovini. Rusi su se grupirali za novi udar na nekoliko
njemakih i rumunjskih postrojba ispred njih. Zatije prije nadolazee oluje bit e posljednja prigoda
za nekolicinu preostalih staraca koji su vie ili manje neozlijeeni preivjeli krvave bitke da po
posljednji put vide svoje obitelji. Dobivali su dopuste, koliko je god to bilo mogue. Sepp se, koji je
u diviziji bio samo godinu dana, ubrajao u one koji su dugo preivljavali, ali sa samo devetnaest i pol
godina morao je ustupiti mjesto oevima i ljudima koji su sluili jo due. U dodatak tome, ta
nekolicina iskusnih snajperista bila je nezamjenjiva. Seppove anse za odlazak na dopust bile su
nitavne. Ali satnik Kloss, zapovjednik njegove bojne, kojem se jako sviao, znao je mali trik koji e
mu omoguiti odlazak kui.

POGLAVLJE 11

Grijei se samo jednom

U posljednjem tromjeseju 1943. Wehrmacht je u svojim najveim centrima za obuku poeo
osnivati snajperske kole. Ovdje su, na teajevima koji su trajali samo etiri tjedna, pokuavali
obuiti izabrane vojnike za posebnu ulogu snajperista. Vojnici izabrani za taj teaj sastojali su se od
novaka i starijih s velikim iskustvom s bojinice koje su njihovi asnici izabrali za potencijalne
snajperiste. Svi e dobiti - osim snajperske puke - neophodnu posebnu obuku. Obuka za snajperiste
Gebirgsjagera odvijala se u Austriji, u vojnom centru za obuku po imenu Seetaleralpe u blizini
grada Judenburga. Seppovo rodno selo nije bilo jako daleko od njega. I satnik Kloss lukavo ga je
degradirao u rang povremenog snajperista koji je trebao pohaati posebni teaj u Seetaleralpeu.
Kako ga je to gotovo dovelo kui, nakon toga je odande mogao iskoristiti svoj desetodnevni dopust. I
tako je Sepp, zajedno s deset drugih ljudi, 30. svibnja 1944. dobio doputenje za odlazak i Opelom
Blitzom krenuo prema opskrbnoj liniji divizije. Prije odlaska svoju je rusku snajpersku puku dao
oruaru regimente, koji ju je dao drugom vojniku dok je Sepp bio tamo. Vidi li recke na kundaku?
pitao je doasnik vojnika. Svaka recka je jedan Rus manje. Dobiti ovu puku istovremeno je i ast i
obveza. Daj sve od sebe, i kad se Sepp vrati dokai mu da si bio dostojan njegove puke. Mladi je
Landser izgledao poprilino impresioniran i zbunjen ovim junakim rijeima, ali Sepp mu je poloio
ruku na rame i rekao: Ne daj im da te izlude. Samo budi oprezan i uvaj dupe. Posegnuo je u dep i
izvukao aku ruskih eksplozivnih metaka zamotanih u rupi, koje je uvao za posebne prigode, i dao
ih suborcu. Sada mi nee trebati. Ako treba pravu snagu puke, i eli se pobrinuti da kroz
teleskopski nian vidi neto spektakularno, upotrijebi jednog od ovih. To je eksplozivno streljivo.
Budi ekonomian s njim, jako je rijetko. Osim toga, samo se pazi morat e mi prepriati sve to
se dogaalo kad se vratim za est tjedana.
Motor kamiona je zabrujao. Sepp je uskoio iza i opet se rukovao sa suborcem. U tom je trenutku
osjetio onaj neobjanjivi predosjeaj smrti i iznenada pomislio: Jadnik, brzo e poginuti. Curice,
jeste li vie zavrile s vaim dirljivim oprotajem? Jo malo pa u zaplakati, viknuo je voza
kamiona. Onda je nagazio na gas i Seppovi su suborci nestali u oblaku praine i ispunih plinova.
Obuzela ga je neobina mjeavina olakanja to je nakratko uspio pobjei od pakla rata i krivnja to
ostavlja suborce. Nakon samo godinu dana vojske njegov je prijanji ivot bio izbrisan i
svakodnevna borba za preivljavanje postala je njegova jedina stvarnost. I inilo mu se kako je
ovisan o brutalnom pravilu ubij ili budi ubijen. Ali nije prolo dugo i takve su duboke misli nestale
pod utjecajem dosadnog brujanja motora kamiona. Uskoro je utonuo u ugodni san.
Prola su dva dana prije no to je shvatio kako se izvukao iz rata. Idilini, mirni krajolik kojim je
putovao vlakom izgledao je gotovo nestvarno. Dok je njegov put na bojinicu prije godinu dan trajao
vie od deset dana, sada mu je trebalo samo pet da doe na svoje odredite, Judenburg. Sepp je imao
sree, jer ga je stoerni narednik koji je na postaju dostavio paket za zapovjednika satnije svojim
dipom odvezao do centra za obuku. Sepp je obuku doekivao pomijeanih osjeaja jer se jako dobro
sjeao temeljne obuke na kojoj su instruktori uvijek vikali i vojnici su bili obuavani na glupim
vjebama. Sloio se s odlaskom na obuku samo zato to nije elio propustiti prigodu za nekoliko

tjedana dobrih obroka, redovnog spavanja i anse za provoenje nekoliko dana kod kue.
Bio je iznenaen kad su ga doekali na gotovo ugodan nain kad se javio u narednikov ured u
centru za obuku. Nije bilo stajanja u stavu pozor, samo prijateljsko i ugodno upoznavanje sa
spavaonicom i skorim teajem. Postalo je jasno kako se ovdje radi samo o kvalitetnoj obuci
specijalista, a ne zatupljivanju osnovnim stvarima kao na temeljnoj obuci.
Unutar velikog poligona kola za snajperiste bila je u izdvojenom kompleksu baraka. Sepp je
dijelio sobu s etiri osamnaestogodinjaka iz Mittenwalderlanda, koji su u kolu poslani odmah
nakon tri mjeseca temeljne obuke. Pokazali su se kao izuzetno dobri strijelci stoikog ponaanja i
jako dobrih moi zapaanja. Kad je uao u sobu pogled mu je pao na uokvirene rijei na zidu. Bile su
napisane gotikim pismom:
Snajperist je lovac meu vojnicima! Njegova je dunost teka i zahtijeva cijelog ovjeka, i
tjelesno i mentalno. Samo potpuno spreman i ustrajan vojnik moe postati snajperist. Neprijatelja je
jedino mogue poraziti ako ste ga nauili mrziti i progoniti iz dubine vae due! Biti snajperist
predstavlja ast za vojnika! On se bori nevidljiv. Njegova snaga lei u koritenju terena poput
amerikog Indijanca u kombinaciji sa savrenom kamuflaom, majom spretnou i vrhunskim
rukovanjem svojim orujem. Svijest o njegovim vjetinama daje mu sigurnost i superiornost i jami
mu pobjedu.
Te junake rijei nisu ga ostavile ravnodunim; osjetio je stanoviti ponos. Ali u isto je vrijeme
osjetio iskuenje radi svog poznavanja realnosti i nemilosrdnosti rata. I neto se u njemu smrznulo
zbog toga, i pomislio je: Kad bi samo znali kakav je rat, a da umirete rijei poput ovih ne bi vam
puno koristile.
Njegova je obuka zapoela istog dana, u ponedjeljak, s lekcijom o posebnom oruju posveenoj
temi puaka s teleskopskim nianima. Instruktor je bio narednik s umjetnom nogom. Pokazalo se kako
su svi instruktori iskusni vojnici s prve crte hendikepirani ranama. Mnogi su ak i bili bivi
snajperisti koji su, poput Seppa, naporno radili kako bi nauili svoje vjetine sve dok vie nisu bili
sposobni za dunost na bojinici. Teaj se sastojao od ezdeset vojnika podijeljenih u skupine od pet.
Svaka je skupina za svaku temu imala vlastitog instruktora.
Na stolu su bile etiri puke s teleskopskim nianima. Tu su bila tri K98k modela i oruje koje
nitko od njih do tada nije vidio. Sepp je na bojinici uo glasine o novoj poluautomatskoj puci, ali u
svojoj postrojbi nije vidio ni jednu. Bio je to Walther Model 43 s Voigtlander Model 4 teleskopskim
nianom. Pored nje se nalazila K98k s uistinu malim teleskopskim nianom duine oko petnaest
centimetara po imenu Model 41. Druga K98k koje je leala pred njima imala je Dialytan teleskopski
nian sa esterostrukim poveanjem koji je proizvodila tvrtka Hensoldt i masivni nosa koji je
instruktor nazivao Mauser nosa, ali u modernoj terminologiji taj je nosa bio nazivan pokretni
nosa. I on se smatrao najboljim i najpouzdanijim nosaem za teleskopski nian na K98k.
Nakon nekoliko natuknica o uinkovitosti teleskopskih niana i nosaa detaljnije je opisao puku
s pokretnim nosaem jer je to bilo oruje s kojim e svi polaznici teaja biti opremljeni.
Poslijepodne su otili do streljane kako bi isprobali sva etiri oruja. Sepp je pokazao veliko
zanimanje za domet, istou i otrinu Zeissove i Hendsoldtove optike koja je oito bila puno bolja od
one na njegovom bivem ruskom oruju. Ali optika poluautomatske puke bila mu je jako slina.
Pucanje iz Walthera bilo je jako lako jer je dio trzaja apsorbiran automatskim mehanizmom za
punjenje, ali preciznost je bila manja od K98k puaka. Oruje s malom ZF 41 optikom svima je bilo

smijeno. Bilo je dosta precizno, ali jedva da ste neto mogli vidjeti kroz njegov nian. Instruktorov
je komentar bio: Ovakvo sranje mogu smisliti samo oni idioti iz administracije. Ti seronje u
foteljama imaju pojma o snajperistima koliko i krava o pjevanju.
Nakon toga su morali izvesti razne vjebe pucanja s normalnom K98k s klasinim nianom,
stojei, kleei, leei i s razliitih udaljenosti od pedeset do tristo metara. Imali su obilje streljiva i
mogli su prolaziti kroz vjebe bez za streljane uobiajenih protokola. Vjeba i uenje ovdje su oito
bili prioritet.
Idueg su dana otili na poligon centra za obuku kako bi procjenjivali daljinu i taktike
vrijednosti razliitih tipova skrovita. Poslijepodne su opet proveli u streljani, a pokazat e se kako
e tako biti svakog dana obuke. Kasnije u tjednu teme kamuflae i posebnih poloaja dodane su na
dnevni red. Sepp tu nije previe nauio. Neke od kamuflaa i poloaja zahtijevale su previe vremena
i izgledale su mu nerealno, jer svakodnevna rutina rata nije mu ostavljala dovoljno vremena ili
sredstava za njih. Na primjer, bilo je upljih stabala, kompletna kamuflaa izraena od kore drveta i
zemljano sjedite ispod oslonca od grana. Ali po njegovom vlastitom iskustvu kamuflaa je trebala
biti brza, uinkovita i laka za izradu od najjednostavnijih dostupnih materijala, i trebala je u to
manjoj mjeri ograniavati snajperistovu pokretljivost. Zapovjednik teaja znao je da je Sepp bio
snajperist, ali nije poznavao stupanj njegove strunosti i vjetine. Ipak, kako je teaj trajao prepoznao
je njegovu strunost.
Raspored posljednjeg dana prvog tjedna imao je sat koji se trebao odrati u vrtu za pucanje.
Sepp i njegovi suborci nisu imali pojma to to znai i bili su znatieljni. Njihovo je uenje bilo
uistinu veliko kad su ih odveli do minijaturnog krajolika. Oko pedeset metara ispred njihovih
poloaja za pucanje nalazio se model idiline doline sa selom i cestama, izgraenima u smanjenom
mjerilu. Svi su se osjeali poput

etiri vrste snajperskih puaka koje su pokazane polaznicima teaja.

Gullivera u Liliputu. Za vjebu su im dali posebno oruje, jer su trebali pucati s malokalibarskim
sportskim pukama. Oruje su izraivali Gustloff i Walther i imalo je teleskopske niane. Gustloffova
puka imala je Model 41 optiku na lijevoj strani, dok je Waltherova puka imala optiku s
etverostrukim poveanjem tvrtke Oigee iz Berlina.
Njihov je zadatak bio promatranje minijaturnog krajolika i pucanje na male likove im se negdje

pojave, na prozorima, iza kua ili meu drveem. Bilo je ak i vozila i zaprenih kola koja su se
kretala cestama, i na njih su takoer morali pucati. Seppovo taktiko iskustvo pokazalo se uistinu
dobro tijekom ove vjebe. Njegovo iskusno oko otkrivalo je i najmanji pokret i jedva da je prolo
trideset sekundi prije no to je njegov hitac pogodio metu, ali samo s etverostrukom optikom na
Waltheru. Optika Modela 41 imala je toliko mali promjer i ogranieno vidno polje da su ju gotovo
svi vojnici smatrali u potpunosti neupotrebljivom za snajperista. Talenti perfekcionista poput Seppa
uistinu su doli do izraaja na ovoj vjebi, i bili su toliko rijetki meu uobiajenim polaznicima
ovakvih teajeva da je njegov instruktor shvatio kako moe uiniti jako malo kako bi usavrio
njegovu vjetinu.

Malokalibarske puke za vjebu s optikim nianima.

Redovna vjeba u vrtu za pucanje bila je dio programa tijekom cijelog teaja. Ne samo da su
trebali pucati na model sela, nego i na stalno preureivane i mijenjane krajolike u kojima su bile
skrivene nepoznate mete koje su trebali pronai i boriti se s njima.
Natjecanje izmeu kandidata poelo je s njihovim prvim danom u vrtu za pucanje, jer su se
rezultati dnevnih vjebi biljeili na posebne stranice dnevnika teaja. Na ovaj e nain dobiti
najboljeg polaznika teaja koji e biti nagraen velikim paketom luksuznih stvari ukljuujui pie,
cigarete, okoladu i konzervirano meso.

Originalni nacrti Vrta za pucanje.

Svi polaznici teaja morali su voditi mali dnevnik i nositi ga sa sobom. U njega su zapisivali
stvari poput opaanja o terenu i rezultata pucanja. To je sluilo da se budui snajperisti naviknu na
voenje slinog dnevnika kad se vrate na bojinicu, u koji bi trebali unositi detalje o terenu,
promjenama poloaja i uspjenim pogodcima. Sepp je suborcima rekao neka uvijek ifriraju sve
biljeke koje bi mogle izdati njihovu ulogu snajperista i neka nikad ne upisuju svoje ime. Bilo bi
najbolje kad u dnevnik uope ne bi upisivali nikakve pogotke, rekao je, nego ih na zasebnom spisku
drali kod svog narednika. Takva e im diskrecija najvjerojatnije spasiti ivote ako ih zarobe, jer e
njihova uloga ostati nepoznata. Zarobljeni snajperisti na Istonoj bojinici uvijek su bili mueni i
ubijeni. Mladii su poblijedili nakon Seppovog upozorenja.
Ponedjeljak drugog tjedna bio je velik dan za sve polaznike, jer je stigao kamion s velikim
kutijama oznaenima byf kodom tvrtke Mauser. Svi su ih pomogli istovariti i uspjeli su zadovoljiti
svoju znatielju otvaranjem jednog. Unutra se nalazila potpuno nova puka K98k s velikom optikom s
etverostrukim poveanjem na pominom nosau.

Vrt za pucanje"

Makete koje se naizmjence podiu iz kutija sa i bez kamuflae.

Tijekom iduih nekoliko sati svaki je polaznik dobio jednu. Broj je upisan u njegov dnevnik s
napomenom puka s teleskopskim nianom. To je znailo kako e svaki polaznik koristiti samo
jednu jedinu puku. Rekli su im kako puke nee uistinu postati njihove sve do uspjenog zavretka
teaja. To je povealo odlunost za zavretkom teaja, osobito meu mlaim vojnicima bez imalo
borbenog iskustva. Sepp je dobio puku s optikom tvrtke Hensoldt, koja je imala kodno ime bmj.
Bila je puno kraa od ruske puke koju je ostavio, a optika je bila puno bolja, to je ve otkrio
prolog tjedna tijekom isprobavanja razliitih puaka. Ponosni na svoje novo oruje, jedva su
doekali odlazak u streljanu kako bi ih isprobali. Nakon prvog hitca Sepp je znao kako u rukama dri
izvrsno oruje.
Sada su, po prvi put, dobili posebno streljivo za snajperiste. Instruktor je objasnio kako su to
metci s osobito preciznim nabojem, slinim onima koji su se koristili tijekom izrade i popravka
oruja kako bi se odredila preciznost oruja. Preporuio im je da nakon povratka na bojinicu trae
oruara bojne neka im daje takvo streljivo to je mogue ee. Nakon toga su se s entuzijazmom
bacili na kalibriranje oruja. Temeljna kalibracija radi se na daljini od sto metara. Kako bi to uinili,
skinuli su zadnjak cijevi, onda poloili oruje na vree s pijeskom i nanianili sredite mete gledajui
kroz cijev. Naizmjeninim gledanjem kroz cijev i nian, muica niana poravnata je s cijevi.
Skretanje u stranu onda je ispravljeno naizmjeninim stezanjem i otputanjem dva vijka na stranjoj
strani nosaa pomoi posebnog kljua koji je dolazio sa svakom pukom. Nakon ovih poetnih
podeavanja, precizno je podeavanje dovreno tijekom vjebe gaanja.
Dan je zavrio napomenom kako nikada ne smiju isputati oruje iz ruku. Tijekom ostatka teaja
puke su cijelog dana nosili sa sobom. U svakoj se sobi nalazio stalak za puke u kojem je oruje
stajalo preko noi. Na taj su nain nauili kako se brinuti za puku, uvati ju od oteenja, osobito
optiku. Svaki pad ili jai udarac u optiku mogao je poremetiti podeenost i ozbiljno utjecati na
njezinu preciznost. Sepp je, naravno, to nauio kroz vlastito gorko iskustvo, tijekom svojih prvih dana
s ruskom snajperskom pukom i paljivo rukovanje orujem sada mu je bilo uobiajeno. Ali ostali
polaznici teaja prvih su nekoliko dana imali problema s rukovanjem sa svojim pukama. Ali nauili
su, budui su, osim injenice to su nakon svakog pada ili udarca niani trebali biti podeeni, takve
nespretnjakovie odmah nakon svakog takvog incidenta oekivale tjelovjebe - dvadeset sklekova i
trideset unjeva s pukom dranom ispred sebe.
Njihov posjet vrtu za pucanje idueg dana opisan je kao izbor i poboljavanje poloaja. Ali
prije no to su zapoeli s vjebom u uionici su pogledali film o obuci snajperista. Na njihovo

iznenaenje film je bio na ruskom s njemakim titlovima. Bio je snimljen 1935. i davao je impresivan
uvid u visoke standarde ruske obuke. Prije poetka prikazivanja, instruktor je prokomentirao: Jako
dobro gledajte. Ivani nisu loi. Njihovi su nam snajperisti stvarali probleme tijekom napredovanja
1941.-42., a mi smo stajali u majicama kratkih rukava. Onda ak nismo znali ni napisati snajperist.
Gubici meu naim asnicima bili su katastrofalni. Ako nije bilo tekog naoruanja ruski su
snajperisti znali danima zaustavljati nae napredovanje. S teleskopskim pukama zaplijenjenima od
Ivana pokuali smo promijeniti situaciju. Ali svinje su bile uistinu dobre i to smo nauili na tei
nain. I ja sam naposljetku naiao na sebi ravnog. Moete vidjeti gdje me pogodio. Bio sam sretan to
sam opet izbjegao smrt. Nakon toga je pognuo glavu kako bi svi mogli vidjeti veliki oiljak s ijeg
je zavretka na mjestu gdje se nalazilo lijevo oko u nas tupo zurilo stakleno oko. Bila je to igra
sudbine i veliki publicitet za tvrtku Zeiss to se Ivanov metak odbio od mojeg dalekozora i to sam
samo izgubio oko, a ne i ivot, nastavio je.

Klju za precizno podeavanje optikog niana.

Kao to je ve reeno, gotovo svi instruktori u koli bili su bivi snajperisti koji vie nisu bili
sposobni za borbu zbog ozbiljnih ozljeda, ali mogli su obavljati dragocjen posao prenosei svoje
iskustvo i znanje novacima. Znai imajte na umu kako i neprijatelj takoer ima profesionalce. I mogu
vam dati jedan jako dobar savjet - odjebite im shvatite da je neprijateljski snajperist u blizini. Kad
je tamo, moete uiniti samo jednu stvar: nakon svakog hitca promijeniti poloaj.
Uz monotono zujanje film je uvuen u projektor. Njegovi su suborci gledali film s dunom
pozornou, ali Sepp nije vidio nita novo i nakon nekoliko minuta u zamraenoj prostoriji morao se
boriti protiv sna. Drijemao je poput zeca s otvorenim oima u polukomatoznom stanju koje su samo
iskusni vojnici mogli kontrolirati u predavaonicama, prije no to mu je jedna scena iznenada privukla
panju. Prikazivala je satniju ruskih snajperista kako pripremaju poloaje u kronjama drvea na rubu
ume. Tekst titla glasio je: Kronje prepune lia izvrstan su poloaj. Strijelac je nevidljiv, ali ima
iroko vidno polje i savrenu vatrenu liniju.

Sranje, pomislio je Sepp i smjesta podigao ruku. Predavanja su bila interaktivna, i pitanja su se
mogla odmah postavljati, kao i iznositi prijedlozi i komentirati odgovori. Njegovo javljanje odmah je
primijeeno i film je zaustavljen. Sepp je rekao kako im iz vlastitog iskustva moe detaljnije opisati
prizor koji su upravo vidjeli na filmu, i ispriao im je sve o svom sukobu sa snajperisticama u
kronjama drvea. Tiinu uenja koja je uslijedila prekinuo je instruktorov komentar: Sluajte to,
deki! Ovaj vojnik zna to govori, jer je na bojinici kao snajperist preivio vie od godinu dana. I
trebali bi si utuviti u glavu kako snajperist grijei samo jednom, i u devedeset posto sluajeva to vam
je posljednja pogreka u ivotu. Zato kad god moete zapamtite korisne savjete. Svaki dobar savjet
koji dobijete i zapamtite moe vam jednog dana spasiti guzicu.

Streljivo za pjeatvo razvijeno iz avionskih metaka - B-naboj.

Potvrda o poloenom snajperistikom teaju.

Dani su prolazili i Sepp je uivao u dobrim obrocima i redovnom spavanju. S jedne je strane bio
sretan to je na neko vrijeme pobjegao od svakodnevnog straha za vlastiti ivot, ali s druge je strane
esto razmiljao o svojim suborcima i kako im je. Pokuavao je saznati to 3. Gebirgsjager divizija
radi, ali u strogo cenzuriranim novinama nije bilo korisnih vijesti. Instruktori su nekoliko puta
prenijeli informacije koje su dobili od vojnika na dopustima. Prema tim informacijama u sektoru 3.
GD bilo je relativno mimo.
Teorija i praksa su se nadopunjavali. Tijekom nekoliko iduih dana postavljeni su u zamiljene
borbene situacije u kojima su trebali neovisno reagirati, i zahtjevi koji su postavljani pred njih bili su
sve vei i vei, i kulminirali su vrlo realistinim scenarijem. Dan prije toga svi su trebali pripremiti
snajperski poloaj pod danim okolnostima i trebali su se smjestiti na njega idue jutro. Neto prije
zauzimanja poloaja dan im je opis borbene situacije u kojoj su dva neprijateljska snajperista
poslana da ih srede. Dva instruktora e promatrati i biljeiti svaku prigodu koju e dati
neprijateljskim snajperistima da ih srede: svako vidljivo kretanje uenika znait e da su mrtvi.
Reeno im je kako e im naputanje poloaja biti doputeno tek u zoru idueg dana. Strava se
pojavila na licima svih ostalih uenika. Sepp je znao zato. Biti toliko dugo prikovan za jedno mjesto
znailo je obilje logistikih problema: jedenje, pijenje, pianje i sranje - kada, kako i gdje to uiniti?
Sepp je, kao veteran, pripremio svoj poloaj na odgovarajui nain, kako bi te stvari mogle biti

obavljene to je mogue dalje. Njegovi neiskusni suborci bili su suoeni s veim izazovom. Nakon
toga su na ljemove stavili laganu kamuflau od trave i svjeih grana i krenuli prema svojim
poloajima.
Poinjao je opako vru dan. Poligon se pruao pred njima na treperavoj sunevoj svjetlosti. Do
podneva znoj je s njih curio u potocima, udovi su ih poeli boljeti i razne tjelesne potrebe zahtijevale
su njihovu pozornost. Sepp je prvih nekoliko sati samo promatrao prilaze i biljeio znaajne stvari.
Tijekom tog vremena uspio je otkriti poloaje instruktora. S time su, to se njega ticalo, zavreni svi
vani dnevni poslovi.

Pohvala za postignuto 2. mjesto.

Kao i obino, svoje je poloaj pripremio na nain koji e mu omoguiti da neprimijeen nestane.
To ne samo da je prualo bolju zatitu od neprijateljskih granata, nego mu je takoer doputalo due
ekanje u relativnoj udobnosti. Ve je iskopao dodatnu rupu u koju je mogao piati laganim
okretanjem u stranu, a velike poslove uvijek je obavljao prije poetka radnog dana. I na kraju, kao
iskusni snajperist uvijek je sa sobom ponio hranu, pa makar to bila samo korica kruha ili keksi. I onda
je samo kliznuo u zatitu dubine svog poloaja i ostatak dana proveo drijemajui, sanjajui i vaui.
Nakon zore idueg dana dola je zapovijed za povlaenje i sakupili su se za odlazak u kamp. Mnogi
od njegovih neiskusnih suboraca jedva su hodali od krajnje iscrpljenosti. Svi su na hlaama imali

velike mrlje od pialine i mnogi su hodali rairenih nogu i lica izoblienih od gaenja, budui su se
usrali u gae. Jedan od njihovih instruktora nije mogao suzbiti samozadovoljni osmijeh kad je to
vidio. Deki, imam dobar savjet za vas: uvijek serite ujutro. Svatko tko od kue ode a nije se posrao
sam si je kriv. Seronje su to namjerno napravile, prosiktao je Seppov susjed.
Idueg su dana obili i ocijenili poloaj svakog kandidata na temelju njihove pripremljenosti. Od
Seppa su zatraili da objasni prednosti i nedostatke svog poloaja i on je drage volje svojim
kolegama prenio svoje iskustvo s bojinice i objasnio kako je klju izbora dobrog poloaja
ukljuivao tri vana kako: kako neprimijeen doi na poloaj; kako neprimijeen napustiti poloaj;
kako na idui poloaj doi brzo i neprimijeen.
inilo se kako je ostatak teaja proletio, i brojni su polaznici poeli osjeati nelagodu od skorog
odlaska na bojinicu. Dobili su kratki uvid tijekom obuke o streljivu.
Snajperisti su se obino kretali ispred vlastitih poloaja. Ako ih je neprijatelj primijetio obino
bi se nali pod jakom paljbom tekog pjeadijskog naoruanja. Zbog toga je bilo vano raspoznati ta
oruja po zvuku kako bi mogli poduzeti odgovarajue obrambene akcije. Ako su na njega na primjer
pucali iz minobacaa bilo je samo pitanje vremena kad e neprijatelj ili pravilno procijeniti njegov
poloaj ili zasuti cijelo podruje sve dok naposljetku ne pogodi snajperista. Pod tim je okolnostima
bilo neophodno to je mogue bre napustiti poloaj i, ako je povlaenje u zaklonu nemogue
jednostavno hrabro iskoiti i pojuriti natrag prema vlastitim poloajima. Kao to je ve objanjeno,
ovo se meu snajperistima nazivalo zeji skok. To je zahtijevalo veliku koliinu samokontrole, ali
je u takvoj situaciji bio jedini nain za preivljavanje. Zeji skok stalno je vjeban tijekom teaja,
iako e brojni snajperisti kasnije ipak umrijeti jer kad trenutak istine doe ostat e u svojim rupama
paralizirani panikom i strahom.
Dok im se minobaca mogao demonstrirati pucanjem bojevim streljivom, zvuk jednog od
najstranijih ruskih oruja bio je dostupan samo kao snimka na gramofonskoj ploi. Vojnicima na
prvoj crti poznat kao Staljinove orgulje, ovaj viecjevni raketni baca postavljen na kamion mogao
je samo jednim baraom podruje nogometnog igralita pretvoriti u pakao usijanih rapnela i spaljene
zemlje. Snimka ovog ritminog urlikanja pojaanog do daske zaledila im je krv u ilama. Kod Seppa
je probudilo toliko ivopisno sjeanje da je na jeziku mogao osjetiti sumpor, dim i krv. Kad su ga
suborci pitali kako se zatititi od takvog oruja na licu mu se pojavila sjena koja ga je uinila deset
godina starijim i imao je samo kratak odgovor: Pomoi e vam samo duboka rupa. Onda skupite
guzove i ponite se moliti.
Predavanje je zavrilo upoznavanjem s novim streljivom za pjeatvo, takozvanim B-nabojem. To
je u poetku bilo razvijano kao svjetlei metak za strojnice lovakih zrakoplova, B je znailo
Beobachtung (promatranje). Ti su metci prilikom pogotka eksplodirali i tako pokazivali preciznost
vatre. Paljba iz zrakoplova onda se mogla brzo prilagoditi. To je streljivo bilo vrlo skupo za
proizvodnju i dugo je vremena bilo rezervirano samo za svoju originalnu upotrebu. Ali Rusi, koji su
ovakvo streljivo imali dosta prije poetka rata, ve su ga poeli koristiti protiv pjeatva. Bilo je
razumljivo to su Landseri strahovali od brutalnog uinka takvih projektila, osobito zato to su ih
ruski snajperisti voljeli koristiti. Sepp je, naravno, ve znao za takvo streljivo, budui da je koristio
zaplijenjene ruske metke. Zbog toga je smatrao pravednim da takvo streljivo takoer bude dostupno i
Nijemcima. Prema enevskoj konvenciji eksplozivno streljivo za runo oruje u stvari je bilo
zabranjeno, ali situacija na Istonoj bojinici sada se toliko izopaila da je cilj opravdavao sva
raspoloiva sredstva. U kratkoj demonstraciji mladice stabala promjera nekih pet centimetara bez

problema su polomljene tim streljivom.

Od etvrtog tjedna teaja obuka je postala jo realistinija. Pored uobiajenih dnevnih temeljnih
vjebi u streljani i vrtu, budui snajperisti prolazili su kroz praktinu obuku mijenjanja poloaja. U tu
su svrhu borbene situacije imitirane u najveoj moguoj mjeri. Ta je obuka ukljuivala neprimijeeno
kretanje izmeu drugih postrojba koje su uvjebavale vojnu taktiku na poligonu, i meusobni lov kao
to bi snajperisti inili na bojinici. I naposljetku, vjebe gaanja u vrtu bile su ukljuene u tu
obuku, i nisu samo trebali pronai skrivene mete, nego su u njih takoer trebali pucati bojevim
streljivom. To je ukljuivalo lociranje i pucanje u lutke u odreenom vremenskom periodu. Ako nisu
uspjeli dobili bi negativne ocjene od instruktora, i strogo upozorenje kako bi u stvarnoj borbi na
bojinici zavrili mrtvi. Na ovaj su nain Seppovi neiskusni suborci dobili bolji uvid u opasnost koja
e ih doekati na bojinici. Kad je ovakva obuka poela uenici snajperisti umirali su poput muha.
ak je i Sepp grijeio, iako je to bilo zbog injenice to se obuka drala slubene Wehrmachtove
politike da je snajperistova borbena uloga striktno napadaka, gdje bi Sepp brojne situacije rijeio uz
puno vie opreza. Dobar je snajperist trebao znati kad nestati, ali teaj pojedincima nije doputao
donoenje takvih odluka.
Teaj je proletio i zavrio je proslavom posljednju subotu naveer. Njihov je narednik uspio
nabaviti bavu piva, nekoliko boca estice i svinjskih polovica, pa su prekrasan ljetni dan iskoristili
za rotilj. Iz baraka su donijeli stolove i stolce. Rotilj su napravili od oienog okvira vrata, ice i
treseta borovine. Razbuktala vatra ispunila je zrak ugodnim mirisom. Ali prije no to su poeli
uivati u veeri narednik ih je sve postrojio. Na stolu ispred njega nalazilo se pedeset i est
snajperskih puaka i gomila dnevnika. Kandidati su pojedinano prozivani. etiri uenika koja nisu
poloila teaj pozvani su prvi: oni e se u svoje postrojbe vratiti kao obini vojnici. Onda su
snajperisti koji su poloili teaj pozivani obrnutim redoslijedom, najprije oni s najmanjim brojem
bodova. Narednik je svakome uz stisak ruke predao puku koju su koristili na teaju, njihov dnevnik i
ukraeni papir iz administracije na kojem je pisalo deset zapovijedi snajperista.
Kao to su svi i oekivali, Sepp je bio meu trojicom najboljih koji su pozvani posljednji. Dok su
narednikove estitke bile pianje u vjetar, Seppova nagrada u obliku kutije streljiva napunjene
hranom bila je dobrodola, jer je to znailo kako obitelj nee morati posjetiti praznih ruku.
Predavanjem puaka uenici su i slubeno postali snajperisti. Ali dok su neiskusniji vojnici bili
sretni zbog svog novog statusa elitnog borca, veterani s prve crte poput Seppa na budunost su gledali
nervozno i pesimistino - ali ne zadugo: ivot Landsera pripadao je trenutku, i sada je bilo hrane i
piva u kojima je trebalo uivati. I poeo je grabiti sve to je mogao, jer je znao kako mu je svaki dan
mogao biti posljednji.
Dok se veina polaznika teaja ukrcavala na vlakove koji su ili na istok, Sepp je u nedjelju
poslijepodne kamionom krenuo do Mittemvalda odakle je otiao do rodnog sela. Pismom je
obavijestio roditelje o svom posjetu i roditelji i sestre su ga ekali kad je pokucao na vrata. Rijei
nisu bile potrebne. Roditelji, prepuni emocija, su ga zagrlili, dok su sestre nesigurno stajale i ekale.
Onda se Sepp okrenuo prema njima i rekao: Pogledajte to imam za vas, cure. I nakon toga je
skinuo puku s ramena, naslonio ju na zid, skinuo ruksak i iz gomile nagrada koje je dobio izvukao
okolade zamotane u crvenu foliju.

POGLAVLJE 12

S Rumunjima neto nije u redu

Koliko je njegovoj obitelji bilo poznato, Sepp je nekoliko posljednjih mjeseci bio na nekoj vrsti
pustolovnog putovanja, ako se opeprisutnoj propagandnoj maineriji moglo vjerovati. Reci nam,
kako ide rat? pitali su. Deko, loe izgleda, izjavila je njegova majka. Zar vam u vojsci ne daju
jesti? Daj neka deko najprije sjedne, rekao je njegov otac i posjeo ga na klupu kod kuhinjskog
stola. Najprije popij neto, a onda e neto i pojesti. Njegova je obitelj oito imala dovoljno
hrane, koju je njegov otac nabavljao od lokalnih seljaka u zamjenu za stolarske radove. Bilo kakva
nelagoda koju je netko mogao osjetiti zbog obiteljskog okupljanja ubrzo je iezla, ali zbunjeni izrazi
na licima njegovih roditelja i dalje su bili prisutni. Ali to da im kae? Jednostavno nije imao rijei
kojima bi opisao svoja iskustva. Ne bi shvatili kako je tamo, a i nije imao elje dovesti stravu rata u
ovaj svijet mirne naivnosti. Lagano oevo kimanje dalo mu je znak da nastavi kad je zapoeo priati
anegdote iz svakodnevnog vojnikog ivota. Njegova majka i sestre fascinirano su sluale dok je rat
opisivao kao pustolovinu, neto uzbudljivo, jako i pomalo opasno, upravo onakav ivot za kojim
ezne svaki mladi.
Kasnije, u svom udobnom krevetu, suprotnost lai i istine, mira i rata, borila se u njemu.
Nesigurnost u vlastitu budunost satima mu je napinjala ivce, sve dok naposljetku nije utonuo u
nemiran i prekratak san. Probudio se idue jutro, jo uvijek iscrpljen, glave ispunjene zbunjujuim
mislima. Pokuao se opustiti pomaui ocu u radionici i naposljetku pronaao mir u obiteljskom
poslu. Otac ga nije pitao zato je utljiv, jer su mu unutarnji problemi s kojima se njegov sin
suoavao bili poznati. inilo mu se kao da je to bilo juer, kad se sjetio vlastitog kratkog povratka
kui iz pakla borbe na prvoj crti prije etvrt stoljea. U rat je otiao veseo, ali je doao pokunjen i
mudriji, brutalno izudaran nemilosrdnom akom stvarnosti. Mogao se sjetiti svojih osjeaja kad se
suoio s mirom doma nakon strave rata na talijanskoj bojinici, neznanja obitelji o onome kroz to je
proao i nesposobnosti da pronae rijei kojima bi im to opisao.
Otac i sin utke su radili u radionici. Njihovi su pokreti bili isti i gotovo u savrenoj harmoniji.
Meu njima je postojalo razumijevanje koje nije trebalo rijei. Obojica su znala kakva je iskustva
Sepp ostavio iza sebe i njegovu nesposobnost za suoavanje s budunou. Neizbjenost sudbine
optereivala je svakoga, ali osobito vojnika na prvoj crti, iji se ivot svodio na ovdje i sada, sa
saznanjem kako bi mu svaka nova misija mogla biti posljednja. To je saznanje diktiralo ritam
njegovog ivota.
Tiina je prekinuta kad je otac s neobinom melankolijom pogledao Seppa u oi i rekao: Pazi na
sebe, deko, i vrati se iv i zdrav. Trebamo te ovdje.
Dani su prolazili i Sepp ih je sve provodio s obitelji. Selo mu je postalo strano. Svi njegovi
prijatelji i kolege iz kole otili su na bojinicu, i mnogi su poginuli. Sada su svi u budunost gledali
nesigurno i nervozno. Cenzurirane novine mogle su neumorno izraavati njihovu vjeru u konanu
pobjedu Treeg Reicha, ali u meuvremenu svi su mogli itati izmeu redaka. Ako su pisale o
elastinom ratovanju na svim bojinicama, svima je bilo jasno kako je to znailo povlaenje.
Zapadni su se saveznici u meuvremenu iskrcali u Francuskoj i otvorili novu bojinicu koja je traila

brojne postrojbe tako da vojska na Istonoj bojinici vie nije dobivala nikakva pojaanja.
Istovremeno, Amerikanci i Britanci su poveavali pritisak na junoj bojinici u Italiji dok su Rusi
zapoeli ofanzivu na istoku. S pritiskom na svim bojinicama bilo je jasno kako se Wehrmacht nee
moi jo dugo odupirati. Potpun, neizbjean poraz bio je sve blii. Pokuaj nekih viih asnika
Wehrmachta da ubiju Hitlera i pregovaraju o miru je propao i sudbina Njemake bila je zapeaena.
Seppov je kratki dopust doao do kraja. Dok su se na rastanku rukovali lice njegovog oca bilo je
kao isklesano od kamena, ali u kratkom je zagrljaju osjetio kako drhti od emocija. Majka i sestre su
plakale i nisu mogle izgovoriti ni jednu jedinu rije ohrabrenja. Svi su se nalazili u rukama sudbine.
Dok se Seppov vlak poetkom kolovoza kotrljao prema bojinici u Rumunjskoj obuzelo ga je
neobjanjivo olakanje kako se vraa

Sepp s ocem i egrtima u stolarskoj radionici.

ivotu i ponaanju u skladu s arhainim zakonima rata. Dok je bio na dopustu Sepp je u sebi
osjetio neobine kontradikcije. Mir oko njega nije bio stvaran. ivot kod kue bio je okarakteriziran
nesigumou i strahom od nepoznatog. Za razliku od toga, na bojinici je znao to initi, snalazio se, i
njegova vojnika dunost bila mu je poznata. S tim je osjeajima dola sigurnost kako je spreman
nastaviti, ako bude potrebno i do gorkog kraja, sa skupinom suboraca koji su postali njegov dom i
obitelj.
Njegov povratak u Rumunjsku proao je bez incidenata, ali shvatio je kako su svi njemaki
vojnici koje je putom sreo zabrinuti i nervozni. To su bili prvi opasni znakovi pada morala. Kad je
stigao do posljednje postaje, Sepp i sedam suputnika dobili su prijevoz Opelom Blitzom kojeg je
njegova bojna poslala po stvari iz vlaka. Sepp je poznavao vozaa, stoernog narednika po imenu
Alois, koji je ve dugo vremena sluio u GJR 144. to su bili blie bojinici Sepp je sve vie
osjeao nemir oko sebe. Osim bezveznih zahodskih traeva nije uo

Otac i sin provode zajedno veinu vremena.

nita konkretno, ali Alois ga je izvijestio o vanim stvarima. Seppe, kaem ti, neto se kuha. Kad
sam pokupio starog iz regimente uo sam kako asnici priaju o poruci izviaa. Misle kako dolazi
velika Ivanova ofanziva, i pria se kako nai dragi rumunjski saveznici mijenjaju stranu, kao to je i
maarska tajna sluba izvijestila. Sranje je ve poelo za Istoni stoer, a naa esta armija ve je u
pravoj guvi. Uskoro e ih okruiti. Kaem ti, u iduih nekoliko dana neto e se dogoditi. Razvalit e
nas; i to opako. Dri, ovjee, ivot je jedino podnoljiv ako popije neto jako. Nakon tih rijei
posegnuo je pod sjedalo i izvukao bocu vonog schnappsa. Ovo je prava stvar, rekao je i cmoknuo
jezikom. Ukrao sam ga od blagajnika regimente. Taj stari prdonja iz fotelje dobio ga je od supruge u
paketu. Na nesreu, paket je doivio malo tete tijekom transporta! Ali preivjet e - bile su dvije
boce. Sepp je drage volje otpio dobar gutljaj i s uivanjem dopustio ukusnom, jakom domaem
gorivu neka mu klizne u grlo.
Njihov se razgovor ostatak vonje bavio raznim stvarima, a prekidali su ga samo povremenim
gutljajima iz boce. Alois je Seppu rekao kako je proteklih nekoliko tjedana bilo mimo i mogli su
uivati u prekrasnom ljetu. Takoer su se dobro slagali sa susjednom rumunjskom postrojbom i dobili
su zamjene i materijal koje su Seppovu satniju gotovo dovele na puno borbeno brojno stanje. Kad su
naposljetku stigli do II. bojne Alois je pitao Seppa eli li naveer posjetiti Rumunje, budui su imali
dobru zalihu cuge od lokalnih seljaka. Ponekad tamo bude i zgodnih ena. Uz malo talenta, arma i
komad kruha moe pojebati neku od njih. Najprije idem vidjeti kako su moji ljudi, rekao je Sepp.
Doi u im stignem. Sepp se onda oprostio i javio u stoer bojne. Satnik Kloss doekao je ga je s
iskrenim veseljem. Vratio si se tono na vrijeme. Treba nam svaki dobar ovjek. Onda je namignuo
i dodao: Uostalom, sigurno si postao dobar snajperist nakon onog napornog teaja! Dolazi velika
ofanziva. Ivan e nas u nekoliko iduih dana pokuati razvaliti. Znai onaj lukavi vrag Alois bio je u
pravu, pomislio je Sepp. S Rumunjima neto nije u redu, nastavio je Kloss. Mislim kako se
spremaju baciti runik. asnici regimente dobili su poruku iz Istonog stoera kako, prema maarskoj
obavjetajnoj slubi, postoji frakcija unutar rumunjske vojske koja se eli dogovoriti s Rusima.
Glavni stoer takvim informacijama pridaje malo vanosti, ali ja osobno smatram kako u tome moda
neega i ima. Zato mi uini uslugu i dri se podalje od Rumunja. Ima jo neto. Uzeo je dokument i
smeu papirnatu vreicu s vrha gomile papira. Evo jo malo metala za tvoja prsa. estitam na

dodijeljenom ordenu pjeadijske ofanzive. Dao je Seppu potvrdu i orden, rukovao se s njim i
potapao ga po leima prije no to se vratio za svoj stol. A sada malo proei, pa emo sutra
razgovarati.
Sepp je uzeo svoje stvari i odnio ih do atora koji je dijelio s jednim od teklia i onda su zajedno
obili rovove u potrazi za poznatim licima. Onda mu se u mislima pojavio stih iz Lilli Marlene:
Recite mi gdje su ljudi, iznad rovova pue vjetar. Nekolicina preostalih starih vojnika izgledala je
neobino meu svim tim mladim novopridolicama na ijim je mladenakim licima Sepp mogao
vidjeti sjenu smrti. Shvatio je kako e polovica tih novih suboraca takoer nedostajati nakon idueg
napada. Kad je ugledao starog Landsera tu nije bilo veselja radi ponovnog susreta, nego samo osjeaj
olakanja i sigurnosti. Znali su da se mogu osloniti jedan na drugoga, to je u borbi bilo
neprocjenjivo. Za razliku od njih, novopridolice su morale dokazati svoju pouzdanost prije no to
ste se mogli osloniti na njih.
Na kraju svog obilaska Sepp je posjetio oruara regimente. Njegovo je prvo pitanje bilo o
mladom snajperistu kojem je ostavio svoju rusku puku. Taj je tip doivio teak kraj, rekao je
stoerni narednik smrknuta lica. Ovdje je proteklih nekoliko tjedana bilo prilino mimo, ali u
okolini je bilo nekoliko ophodnja - zna, izvidnice, potraga za zarobljenicima koje e ispitati,
ponekad samo mala akcija s namjerom odravanja pritiska. Tip je prebrzo postao samouvjeren.
Nakon nekoliko dana otiao je sam, u lov i izvianje. Ne znamo to se tono dogodilo. U svakom
sluaju, otiao je naveer i nije se vratio. etiri dana kasnije jedna od naih ophodnji pronala je
njegovo tijelo, od vruine napuhnuto poput balona. Sigurno je pao u ruke ruske ophodnje, a glupan je
definitivno zaboravio rijeiti se puke. Moe zamisliti to Ivan radi njemakom snajperistu, osobito
onome koji je zaplijenio rusku puku i ima onoliko recki na kundaku. Gadno su ga muili. Divljaki
su ga premlatili i rezali noevima. Na kraju su mu odrezali jaja i nagurali mu ih u usta. Ali najgore je
bilo to su mu u upak nagurali puku sve do stranjeg niana. Sigurno je umro u agoniji. Ophodnja
koja ga je pronala pokopala ga je tamo, na niijoj zemlji. Kad su se vratili svi su u trenu bili
spremni za osvetu. Seppe, kaem ti, ovo sranje postaje preveliko za nas. Ne elim ni pomiljati to e
se dogoditi kad Ivan doe na njemako tlo. Jasno je da smo izgubili ovaj rat. Sada se samo moemo
boriti za preivljavanje. Poloio je ruku na Seppovo rame, pogledao ga u oi i dodao: Ali uinit
emo to kako i prilii alpinistikim postrojbama, do posljednjeg metka, a nakon toga lopatama i
golim rukama.
Smrt je bila svakodnevna rutina u tolikoj mjeri da Sepp nije bio odve potresen tim dogaajem,
osim brutalnim muenjem zarobljenog snajperista. Ali to ga je natjeralo na razmiljanje. Prisegnuo je
kako vie nikad nee zarezivati recke na kundak puke i kako e dati sve od sebe da sakrije svoj
identitet snajperista ako doe u opasnost da bude zarobljen.
Pritisak na Karpatsku bojinicu se pojaavao. Zapovjednici 3. Gebirgsjager divizije pokuali su
osigurati vlastiti sektor najbolje to su mogli i ukljuili susjedne rumunjske postrojbe u svoju
defanzivnu shemu. Ruski je napad poeo nekoliko dana nakon Seppovog povratka i njegov se
intenzitet stalno poveavao. 19. kolovoza 1944. baraa ruskog topnitva pretvorila se u plameni zid
praen koncentriranim napadom. Rumunjske postrojbe u napadnutom sektoru su pregaene bez imalo
otpora i GJR 138 se nala u okruenju, iako se uspjela odrati na okupu. Nekolicina priuva divizije
brzo je ubaeno uz neto stratekog rizika, i nakon etiri dana jakih borbi okruenje oko 138. je
razbijeno i poloaji su stabilizirani. Seppova je postrojba jedva bila ukljuena u te borbe osim sitnih
sukoba s ruskim ophodnjama.

Sepp je gotovo svake noi bio vani u izvianju ispred njemakih poloaja i esto je vidio kako
male neprijateljske postrojbe nestaju na poloajima koje su drale susjedne rumunjske postrojbe.
Neobino, ali nikad nije bilo nikakvih zvukova borbe. Posumnjao je u zavjeru i izvijestio satnika
Klossa o svojim opaanjima. Sranje, rekao je Kloss, znai ima neto u glasinama. Seppe, znai
poinje. Vidjet e, Rumunji e nam zabiti no u lea.
U ludom, ali pogreno usmjerenom optimizmu, OKH je negirao opasnost promjene strane njihovih
rumunjskih saveznika, unato izvjeima zapovjednika s bojinice. Tijekom ljeta njemake sumnje u
njihove saveznike postojano su se poveavale jer su male stvari poele ukazivati na promjenu
razmiljanja kod Rumunja. Zapovjednici koji su prijateljevali s Nijemcima zamijenjeni su drugima
koji nisu voljeli Nijemce, a izvjea rumunjske tajne slube postala su neredovita i kontradiktorna. U
dodatak tome, obini rumunjski vojnici bili su iscijeeni i umorni od borbe ak i vie od svojih
njemakih saveznika zbog stalnih vrlo velikih gubitaka u borbama na Istonoj bojinici s
neodgovarajuim orujem. Nadolazei ruski napad na njihovu domovinu sada se iekivao s
osjeajem vojne nemoi.
Kad je ruski napad na vojnu formaciju Ukrajina jug zapoeo s ciljem da okrue estu armiju,
dvije rumunjske formacije koje su trebale braniti njezino juno krilo bile su potuene unutar dvadeset
i etiri sata i zapoele su kaotino povlaenje. Od katastrofe kod Staljingrada rumunjska je vlada
tajno pregovarala s Rusima o prekidu neprijateljstava, iako u poetku nije bilo nita od toga zbog
strogih ruskih uvjeta. U lipnju 1944. razne suprotstavljene frakcije unutar Rumunjske pomirile su se
pod utjecajem rumunjskih komunista i donesen je plan za svrgavanje rumunjskog faistikog diktatora
Iona Antonescua i prekid s Njemakom. Realnom procjenom bezizlazne situacije, rumunjski kralj
Mihael pristao je na predaju saveznicima i 23. kolovoza promijenio stranu. Te iste veeri rumunjska
je vojska dobila zapovijed za prekid neprijateljstava prema Rusima i napad na Nijemce. Te su
zapovijedi izvrene istog trenutka. Protivno uvjetima novog rumunjsko-ruskog sporazuma njemakom
ambasadoru i vrhovnom zapovjednitvu Wehrmachta u Rumunjskoj u poetku je reeno kako e
njemakim postrojbama biti doputen siguran prolaz kroz zemlju s orujem i opremom. Ipak, Hitler je
odbio takvu ponudu i Rumunjskoj objavio rat - jo jedna kobna pogreka koja je i onako opasan
poloaj este armije dovela u jo veu pogibelj. Kao posljedicu toga, Wehrmacht se kroz nekoliko
sati naao u ratu na dvije bojinice to je rezultiralo ogromnim gubicima u ljudstvu i opremi koji su
bili nenadoknadivi, i potpunom unitenju njihovih poloaja. Do 30. kolovoza vojna formacija
Ukrajina jug bila je gotovo unitena. Vrhovni stoer u Berlinu mogao je pratiti dogaaje samo
pomicanjem i uklanjanjem zastavica sa zemljovida, ali Landseri su se morali suoiti s glazbom
Hitlerove junake odluke na terenu.
Za vojnike 3. GD borbena je situacija bila komplicirana. Ne samo da su sada imali dva
neprijatelja, nego se i rumunjski narod podijelio na one koji su odobravali novi savez njihove vlade s
Rusima - budui partizani protiv Wehrmachta - i one vojnike i civile koji su ostali vjerni nacizmu i
vukli su se za Nijemcima. Ova je zbrka dovela do brojnih nesretnih i traginih incidenata.
Sam 23. kolovoz bio je vedar ljetni dan i nije bilo ozbiljnih borbi u sektoru GJR 144. Ipak, ivci
Nijemaca bili su napeti do krajnjih granica zbog depresivne situacije. Sepp je u podne ponovno
susreo vozaa Aloisa koji je sluio kao tekli regimente. to ima, kradljive? pitao je Alois. eli
li veeras na pie? Nai su Rumunji dobili neto novo i pozvali su nas na zabavu. Nemoj se sramiti doi. Sepp je bio znatieljan, i cuga nije bila neto to se odbijalo, pa je pristao. Alois je opisao
mjesto i put do rumunjske postrojbe i pozdravio ga kroz prozor svog vozila. Vidimo se veeras oko

osam, pa im nemoj dati da te do tada upucaju.

Bio je skoro 21:00 sat tog kobnog dana kad je Sepp etao umom prema mjestu susreta s pukom
prebaenom preko ramena. Iako je prva linija bila udaljena oko dva kilometra bio je stalno svjestan
svoje okoline, to mu je esto znalo spasiti ivot. I zbog toga je postao svjestan neobine pozadinske
buke neto malo prije no to je stigao do rumunjskih poloaja, koji su se nalazili iza idueg zavoja
staze. Nerazumljivo i uzbueno brbljanje razbilo je mirnou veernjeg zraka. Sepp je smjesta iz
opreza napustio stazu i nestao u raslinju, pa se vratio do male uzvisine s koje se nadao dobrom
pogledu na rumunjske poloaje. Napetih osjetila, puzao je poput make u smjeru zvukova i paljivo
se probijao kroz gusto raslinje na vrhu uzvisine. S tog je mjesta imao pogled na dolinu iroku poput
nogometnog igralita u kojoj su se smjestile rumunjske postrojbe. Oko sto metara dalje, na krianju
umskog puteljka kojeg je upravo napustio, Sepp je kroz dalekozor ugledao Aloisa i jo etiri
Landsera u drutvu Rumunja i dva Rusa. Landseri su bili vezani i spremni za ispitivanje. Rusi su
razgovarali s Rumunjima, i onda je jedan od njih zarobljenicima postavio neka pitanja. inilo se
kako odgovori nisu zadovoljili njihove ispitivae, jer je jedan od Rusa odgurnuo Rumunja u stranu i
poeo tapom udarati Landsera. U meuvremenu, vea skupina Rumunja poela je gledati, i Sepp je
po njihovom ponaanju vidio kako im se ne svia ono to je Rus inio. Onda se pojavio asnik i
ukorio promatrae bez ikakvog uinka sve dok naposljetku nije izvukao pitolj, na to su se Rumunji
vratili na svoje poloaje praeni prijekorom svojih doasnika. Onda je asnik porazgovarao sa
skupinom ispitivaa koja se udaljila kako bi oito nastavila svoje ispitivanje na mjestu manje
izloenom pogledima.
U podnoju padine, tono ispod Seppovog poloaja, nalazio se zahod. Ispitivai i njihovi
zarobljenici obili su stranji zid kako ih vie ne bi mogli vidjeti iz kampa, i to je Seppu omoguilo
jo bolji pogled na njih. Udaljenost je bila nekih osamdeset metara. Uz pet zarobljenika, tu su bila jo
dva Rusa i tri Rumunja. Jedan Rumunj je bio tuma: druga su dvojica straarila. Rus je opet poeo
udarati Landsera. Kroz zvukove tog premlaivanja do Seppovih su uiju dole rijei i fraze poput
prljava svinjo i izdajnie, i prepoznao je Aloisov glas. Sada su se Rusi usredotoili na Aloisa.
Snano su ga udarali tapovima, a onda su ga jedan Rus i jedan Rumunj poeli udarati po licu i trbuhu
tako da je zgren od boli pao na zemlju. Onda su mu odvezali ruke, odvukli do zida zahoda gdje su
mu desnu ruku pritisnuli na gredu i onda je glavni Rus izvukao pitolj i na Aloisovim prstima poeo
njegovu drku koristiti kao eki. Alois je vritao u mjeavini bijesa i boli dok su mu vrhovi prstiju
jedan po jedan pretvarani u krvavu kau. Sepp je bio gotovo lud od bijesa i manijakalne elje da
neto poduzme. Ali iskustvo ga je nauilo da kontrolira takve impulse i eka pravi trenutak.
Preuranjena bi akcija mogla ugroziti i njegovu sigurnost i ivote njegovih suboraca, jer je jo uvijek
postojala vjerojatnost kako bi zarobljenici mogli biti odvedeni u kamp kad sve ovo bude gotovo.
Sepp se smirio i nastavio promatrati, iako je cijelo vrijeme grozniavo razmiljao kako bi i kada
mogao pomoi svojim suborcima. Nije bilo smisla u povratku do njemakih poloaja i organiziranja
ophodnje kako bi napali cijelu rumunjsku postrojbu - kao prvo, zato to je bilo prilino nevjerojatno
da bi zarobljenike izvukli ive, kao drugo zato to bi to odnijelo jo njemakih ivota i kao tree zato
to je promjena strane cijele rumunjske vojske bila oekivana svakog trenutka. I Seppu je izgledalo
kako postoji samo jedno jedino rjeenje: sve je ovisilo o njemu.
Kako bi mu priguili krikove, Aloisu su vezali usta. Njegovi su muitelji oito bili uvjereni kako
e njegove patnje ostalim zarobljenicima razvezati jezike, pa e im dati potrebne informacije, ali
ispitivanje nije donijelo oekivane rezultate, ak i nakon to su takoer smrskali prste Aloisove
lijeve ruke. Jecao je i kotrljao se po praini dok su premlaivali i ispitivali njegove suborce. Sepp je

u meuvremenu pripremio postolje za puku i pripremio se za paljbu. Bio je spreman zapucati,

ali se jo uvijek nadao kako e Rusi odustati od muenja svojih rtava i odvesti ih u
zarobljenitvo. Lana nada, pokazalo se uskoro. S uenjem je vidio kako Rus s pitoljem iznenada
otvara Aloisovu koulju i hlae tako da mu je blijedi trbuh blistao u tami. Rus je naglo iz jakne
izvukao no, rasklopio otricu i njome prijetei zamahnuo prema preostaloj etvorici Landsera koji
su kleali u praini. Viknuo je na njih, a onda je rumunjski tuma poeo mahnito gestikulirati i brzo
govoriti prije no to je naposljetku rezignirano slegnuo ramenima. Rus se nakon toga okrenuo prema
Aloisu i naglim mu pokretom razrezao trbuh iznad pupka, gurnuo ruku u ranu i iupao oko metar
crijeva. Aloisov krik agonije jasno se uo unato vezanim ustima.
Sepp je navikao gledati stravine stvari u ovom ratu, ali ovo mu se krajnje gadilo. Srce mu je
toliko divljaki lupalo da je pomislio kako e eksplodirati i obuzeo ga je bespomoni bijes. Trenutak
za akciju je doao. Rusova okrutnost okirala je ak i rumunjskog tumaa koji je iznenada izvadio
pitolj i prekinuo Aloisove patnje s dva brza metka u glavu. Situacija je naglo eskalirala. Oba su
Rusa sada izvukla pitolje i

oni i Rumunji vikali su i prijetili jedni drugima. Ruski je muitelj mahnuo pitoljem prema tumau
i onda se iznenada okrenuo prema kleeim zarobljenicima i opalio prvome u lice. Kia krvi i tkiva
izletjela je iz Landserova potiljka. Nekoliko je sekundi samo kleao poput kipa, a onda se sruio u
stranu i pao na noge svojih suboraca.
Sepp je u meuvremenu doao sebi. Bijes je ustupio mjesto njegovim lovakim instinktima. Ve

je nanianio Rusa. Kratak udah, koncentracija, i onda je njegov prst pritisnuo okida. Hitac je
pogodio muiteljeva prsa poput eljezne ake i odbacio ga unatrag. Sepp je ponovno bio spreman ak
i prije no to je njegova prva rtva pala na tlo, i njegov je idui metak okonao ivot drugog Rusa.
Rumunjski je tuma smjesta shvatio to se dogaa i u jednom je skoku preskoio zid zahoda: uo se
pljusak govana kad je sletio u dobro napunjenu rupu. Dva preostala Rumunja mahnito su zapucala
prema umi, ali ni jedan njihov metak nije doao Seppu ni blizu, ali je Seppov trei hitac odbacio
jednog od njih na zid zahoda. U meuvremenu se cijeli rumunjski kamp probudio od buke. Prekriven
govnima od glave do pete, tuma je

izjurio iz zahoda. Prve strojnice sada su zapucale prema umi, i njihova je kia metaka dola
opasno blizu Seppa. Nije mogao pomoi preivjelim Landserima. Morao je pobjei to je mogue
bre kako bi upozorio svoje suborce. Nestao je u umi poput duha.
Kad je stigao do poloaja Gebirgsjagera, sve je bilo prepuno mahnite aktivnosti. Smjesta je
otiao do satnika Klossa i u kratkim reenicama izvijestio o onome to je vidio. Iako je preskoio
detalje Kloss je mogao zamisliti to se dogodilo. Do vraga, prosiktao je, i pokuao stupiti u radio
kontakt sa stoerom regimente i susjednim postrojbama. Pokazalo se kako su Rumunji ve napali na
nekim mjestima i zarobili dvije postrojbe bojne. Seppovo je izvjee samo dalo konanu potvrdu
kako su Rumunji sada njihovi neprijatelji.
Stoer regimente nije mogao ponuditi nikakav savjet i nije mogao uiniti nita vie osim traiti
savjet iz divizijskog stoera. Kloss je nakon toga kontaktirao III. bojnu Gebirgs topnike regimente
112, ali odmah nakon toga radio mrea je sabotirana. Onda je svaka postrojba bila preputena sebi
samoj, kao to je proteklih nekoliko mjeseci bio est sluaj. Ali Klossova je bojna bio sretna to
stvari nisu krenule na gore. Reagirali su hitro jer su bili upozoreni dovoljno rano i svaka je satnija
uzbunjena kako bi se obranila od rumunjskog napada.
Ali brojne druge postrojbe gadno su nastradale. Rumunji su prili Nijemcima koji obino nisu
sumnjali u njih i onda jako napali. Rumunjske borbene skupine su se udruile u postrojbe sline
partizanskim skupinama, kojima su na elu bili ubaeni ruski agenti. Djelujui krajnje jako i okrutno,
irili su paniku meu njemakim postrojbama koje nisu mogle razlikovati saveznika od neprijatelja.
Dok su ostale postrojbe pretrpjele velike gubitke, vojnici II/GJR 144 branili su se jakom odlunou.
Kad su skupine Rumunja prile njihovim poloajima s uobiajenom leernou, ali sa spremnim
orujem, upozoreni vojnici pucali na njihov prvi sumnjivi pokret, iako su takve situacije postale puno
kakljivije kad su se odvijale nou. Na svu sreu Rumunji nisu imali tekog naoruanja i superiorna

vatrena mo donijela je Landserima prevagu kad se radilo o otvorenoj borbi. I GJR 144 postala je
sredite

Poloaji kod Bistrice u Rumunjskoj od 1. do 6. 9. 1944.

otpora 3. GD i okupljalite za njezinu taktiku i strateku reorganizaciju. Preivjeli iz ostalih

razbijenih dijelova divizije probijali su se do 144. i predstavljali neophodna pojaanja za
protunapad kako bi izvukli opkoljene postrojbe. Do idueg jutra formirane su skupine koje su poele
napadati Rumunje. Puni bijesa i prezira zbog njihove izdaje, i u potrazi za osvetom zbog rumunjskog
nasilja prema njihovim nedavnim saveznicima, vojnici su juriali na njih poput bijesnih pasa.
Njemaki su protunapadi bili divlji i nije bilo zarobljenika, budui je neophodna logistika potpora
bila unitena. Tijekom ove kaotine borbe Sepp je imao ulogu obinog vojnika jer bi mu njegova
snajperska puka samo smetala. Umjesto nje borio se s poluautomatskom pukom Model 43 koju je
dobio nakon povratka s dopusta, iako je na nju morao paziti budno poput sokola kako mu ju nitko ne
bi ukrao. Na udaljenostima do nekih stotinu metara i napunjena eksplozivnim metcima imala je
izvrsnu probojnost.
Kroz nekoliko dana divizija je uspjela otjerati Rumunje iz svog sektora i utvrditi svoje poloaje.
Tijekom tog istog vremena esta armija bila je gotovo u potpunosti unitena. Rusi su istovremeno
zauzeli Bukuret i june naftne buotine Ploetija. Na taj su nain poloaji 3. GD bili zabijeni u ruske

poloaje poput trna. Rusi su ih zbog svog uspjeha protiv este armije na sjeveru napali idue.
Intenzitet sovjetskih napada preao je 27. kolovoza intenzitet uobiajenih sukoba i postao velika
ofanziva na sve karpatske prolaze koje je divizija drala.
Druga bojna je tijekom tih bitaka imala posebnu vanost, jer se koristila kao neka vrsta hitne
pomoi budui je bila slana tamo gdje je opasnost bila najvea. Njeni su vojnici neprestano
uspijevali odbiti neprijatelja jer su se borili na terenu koji su imali prilike dobro upoznati i, kako su
bili u svom elementu jer su obueni kao alpinistike postrojbe, imali su i oitu taktiku prednost nad
Rusima. I iako su se borili svom svojom snagom, silina vrtloga zbivanja oko njih bila je sve vea i
vea dok ih postupno nije usisala. Povijest regimente mogla je bez imalo emocija i racionalizacije
zabiljeiti te bitke rijeima bombastinog optimizma - general Klatt je, na primjer, napisao:
U djevianskim Karpatima vojnici su se osjeali snano i slobodno, u harmoniji s planinama.
Ako uistinu doe vrijeme Pakla na Zemlji, zato onda sudbina ne bi odluila da umru ovdje? - ali
realnost je bila puno neugodnija. Gebirgstruppen nisu ginule u naslikanom sutonu, uz zvukove glazbe
na mirisnom planinskom zraku, i istim pogotkom u srce i iznenadnom smru. Ne, smrt je uvijek bila
prljava, smrdljiva i tijela je pretvarala u rastrgane, drhtave, okrvavljene komade mesa. Svaki je dan
vojniku mogao biti posljednji i strah od smrti, sakaenja i nesigurnosti ruskog zatoenitva prodirao
je sve i svakoga. Ali, ili su nauili ivjeti s ludilom, ili su za nekoliko dana bili mrtvi. I unato
svemu, nastavili su se nadati.
Istona bojinica sada je prodirala do etrdeset Landsera dnevno - broj rtava koji Njemaka
vie nije mogla podnositi. Vojna je logistika propala jo u zimi 1941.-42., a ujesen 1944. nije bila
nita vie osim upljeg naziva. Landseri su neprestano morali predavati zauzeti teritorij iz
jednostavnog razloga to zalihe nisu stigle do njih. ak je i opskrba medicinskim zalihama bila
neredovna zbog stalnih fluktuacija prve crte bojinice, a organizirana evakuacija ranjenih esto je
bila nemogua. Ozbiljna rana na bojinici doslovno je predstavljala smrtnu kaznu.

POGLAVLJE 13

Jo jedna anonimna statistika

U posljednjim danima kolovoza brojne postrojbe 3. GD bile su u rumunjskom i ruskom okruenju,
ali su se odvano nastavile boriti. 144. je inila sve to je mogla kako bi pomogla tim depovima
otpora, poduzimala odvane napade koji su se esto uspijevali probiti i pomoi njihovim okruenim
suborcima u bijegu. Sepp se pridruio ophodnji poslanoj da smijeni malu skupinu koja je tri dana
branila tjesnac od Rusa, a povlaenje su joj onemoguavale rumunjske postrojbe. Rumunjska
postrojba sastojala se od deset ljudi naoruanih strojnicama i pukama. Iako brojano inferiorniji u
odnosu na branitelje mogli su sprijeiti njihov bijeg zbog superiornije vatrene linije i izvrsno
izabranih poloaja. I sami su se Rumunji oito osjeali sigurno i nisu oekivali napad. Napredovanje
njemake ophodnje je na sreu bilo prikriveno gustim raslinjem i Rumunji, iji im poloaji nisu bili
poznati, ih nisu uspjeli primijetiti. Kad su ih Sepp i narednik napokon primijetili dalekozorima s
olakanjem su zakljuili kako njihov dolazak nije primijeen. To im je omoguilo kljuni element
iznenaenja. Rumunji su likvidirani za nekoliko sekundi bacanjem granata i preciznom paljbom iz
strojnica i puaka. Nije im bilo spasa. Ali ovaj uspjeh jo uvijek nije rijeio problem, jer se izmeu
njih i odsjeene postrojbe nalazio prazan prostor koji je Rusima bio kao na dlanu i u dometu njihovog
oruja.
Uzbunjeni pucnjavom u svojoj pozadini, sedam preostalih branitelja sada je shvatilo kako je
neoekivana pomo u blizini. Sepp je dalekozorom vidio kako razgovaraju i gestikuliraju. Ali kako
e doi do njih? A onda, dok su branitelji i ophodnja razmiljali o svojim opcijama, zujanje ruskih
tekih minobacaa razbilo je tiinu. Sovjeti su naposljetku donijeli teko oruje kako bi raistili
tjesnac. Ophodnja je zalegla, ali granate su letjele prema obrambenim poloajima, a ne prema njima.
Uz potmulu grmljavinu granate su eksplodirale i plameni zid se postojano zakotrljao prema
njemakim poloajima. Sepp je kroz dalekozor vidio kako su se lica branitelja izobliila od panike.
Ophodnja koja ih je trebala zamijeniti nije mogla nita uiniti. Branitelji su sada imali vrlo malo
ansi za bijeg od sigurne smrti trkom preko otvorenog prostora u njihovom zaleu. Ophodnja je samo
mogla bespomono gledati. Ubrzo nakon to su prve granate pogodile njihove poloaje sedam je ljudi
iskoilo i potralo preko polja - samo da bi ih na tlo sruili precizni puani hitci u lea. Umjesto
cik-cak tranja pokuali su doi do ume trei ravno. Sepp je smjesta prepoznao potpis ruskog
snajperista naoruanog poluautomatskom pukom Tokarev 40. Vidio je ovu puku i ak je i isprobao
jednu od zaplijenjenih. Nije bila toliko precizna to se tie repetiranja kao njemaki Model 43, ali
bila je pouzdana i iskusnom je snajperistu u znaajnoj mjeri poveavala brzinu pucanja. Sepp je od
oruara bojne saznao za postojanje snajperske verzije tog oruja s teleskopskim nianom poput onog
na njegovoj staroj ruskoj puci.
Idua salva minobacakih granata pala je ispred njemakih poloaja i raznijela poginule vojnike i
veinu zakopala ispod kie kamenja i zemlje. Onda je uslijedila iznenadna tiina, razbijena
vritanjem nekolicine povrijeenih ljudi koji su preivjeli. Dva lana ophodnje javila su se za
pokuaj spasilake misije i oprezno su koristili ono malo dostupnog zaklona dok su se pribliavali
svojim suborcima. Kad su stigli do prvog, jedan od spasilaca podigao se malo vie no to je bilo

pametno i metak ga je smjesta pogodio u prsa. Sepp je kroz dalekozor na nekoliko sekundi vidio kako
iz njega prska krv. Eksplozivni metak ruskog snajperista sigurno je pogodio arteriju u blizini srca.
Vojnikovo je tijelo drhtalo i poskakivalo u samrtnim grevima. Sepp je oajniki promatrao ruske
poloaje, ali oni su ostali skriveni i izvan dometa njihovog oruja. Prisustvo ruskog snajperista
znailo je kako je novi pokuaj spaavanja suborca uzaludan. Drugi se vojnik samo pukom sreom
vratio neozlijeen. U meuvremenu je vritanje i zapomaganje ranjenika prestalo kad je stiglo
olakanje smrti, osim za jednog, koji je po iskustvu Landsera bio pogoen u bubreg. Njegovo bolno
vritanje bilo je prekidano samo kratkim periodima kad je padao u nesvijest. Ali oajniki se borio
za ivot i nadao spasu. Ipak, kako god ophodnja sagledala situaciju, nije bilo naina da ga spase bez
riskiranja novih ivota. Sada je vritanje prestalo i uli su kako ranjenik jedva ujno zove pomo.
Vidjeli su kako je podigao jednu ruku i traio pomo. Nekoliko sekundi kasnije ruku je otkinuo metak
iz puke ruskog snajperista. Krvavi patrljak koji je sliio na polomljenu granu nastavio je mahati
zrakom. Ruski je snajperist oito Landserima elio odrati predavanje iz strave.

Vritanje je opet poelo. Narednik je mahnuo Seppu neka doe do njega, poloio mu ruku na rame
i pogledao ga smrknutog lica. Ne mogu te prisiliti, mogu te samo zamoliti, i znam da je ono to
traim od tebe jako teko, ali molim te - jednim preciznim hitcem skrati muke naem suborcu. Ti si
jedini koji to s ove udaljenosti moe uiniti.
To je bila situacija koje se Sepp uvijek uasavao. esto je vidio Ruse kako ubijaju ranjene
suborce na niijoj zemlji. Ali na njemakoj je strani takvo ponaanje bilo neuobiajeno, jer bi takvo
sustavno ubijanje ozbiljno naruilo moral njihovih ljudi. Nepisano pravilo Wehrmachta je bilo da se
ranjenici uvijek spaavaju ako je to mogue. Jedini je izuzetak bilo ubijanje iz milosti na zahtjev
ranjenika u bezizlaznoj situaciji. Sepp je zadrhtao kad je vidio kako se to ini tijekom nekoliko
proteklih tjedana, kad su ozbiljno ranjeni vojnici koje se nije smjelo pomicati preklinjali suborce da
ih ubiju kako bi ih potedjeli daljnje patnje. Bilo je za oekivati kako e Sovjeti muiti i ubiti ljude
koje ostave, jer ba i nije bilo vjerojatno kako e im neprijateljski vojnici pruiti pomo.
Sepp je jo uvijek oklijevao, ali ostali su ga nagovarali da poslua narednika. Hajde, ovjee,
uini neto. Ne moe ga samo tako ostaviti u tom stanju. Sranje, oslobodi sirotog jadnika muka.
Nevoljko, sprijeen svojim skrupulama, Sepp je poloio puku na zamotano atorsko krilo.
Udaljenost je bila oko osamdeset metara, ali ranjenikova je glava bila sakrivena travom i tijelo mu je
bilo djelomino pokriveno uzvisinom na tlu i nekoliko velikih stijena. Sepp je pokuao paljivo

nanianiti, ali drhtao je od pomisli na ono to se sprema uiniti i emocije su ga naglo preplavile.
Odjednom je postao svjestan udovinosti i apsurdnosti rata i stalnog besmislenog ubijanja.
Borba je sada sama po sebi postala kraj. Ali sada kada anonimnost njegove mete nije mogla spasiti
njegovu savjest, po prvi je put uistinu oklijevao zbog onog to ini. Osjetio je kako kroz njega kola
val suuti i traio odgovore koji nisu postojali. Dopustio je momentu rata da pod svoj plat sakrije
njegovu moralnost. Poput mnogih drugih, posvetio se svojoj dunosti snajperista zbog iskrenog
patriotizma, i s tom je dunosti prihvatio svoju sudbinu, digao hipoteku na svoj budui zdravi razum
prihvaanjem neizbrisive odgovornosti za svoju nesebinu dunost.
Bilo je potrebno samo nekoliko sekundi da ove lude misli projure njegovom glavom, ali njemu se
inilo kako je to trajalo itavu vjenost. Onda je donio jedinu moguu odluku - donijeti brz kraj
suborevim patnjama. Sepp se prisilio da bude miran, ubacio B-metak u cijev, nanianio nemirnu
glavu i ekao povoljan trenutak za hitac. Iznenada, tijelo ranjenika se ukoilo i njegov je vrisak
postao promukao. Glava mu je mirovala. Seppov nian naao se na uhu umirueg ovjeka i uz lagan
drhtaj prsta Sepp je pritisnuo okida. Glava njihovog suborca eksplodirala je u fontani krvi i
uslijedila je paralizirajua tiina.
Rusi su se utiali. Oito nisu oekivali neto ovakvo i zakljuili su kako je sigurnije da ostanu
gdje jesu. Landseri su iskoristili prigodu ovog zatija i neprimijeeni nestali. Nitko nije nita govorio
i nitko nije mogao pogledati drugog suborca u oi. Tihi i pokunjeni, Landseri su odlazili, i svaki je
osjeao olakanje to on nije bio taj koji je to trebao uiniti. Snajperist je uinio neophodno i sada je
plaao cijenu unutarnjeg konflikta i izolacije. Tijekom nekoliko iduih dana nastavili su traiti
depove obrane koje je trebalo spasiti, ali njihov neuspjeh u tjesnacu, iako samo manja epizoda rata,
na neki e neobian nain opsjedati Seppa sve do kraja njegovog ivota.
Uskoro nakon povratka zapovjeeno mu je neka se pridrui drugoj ophodnji koja je traila
odsjeene ljude. Sada je prva crta bojinice postala prilino zbunjujua, i putom su trebali proi
preko minskog polja. Dan ranije skupina inenjeraca raistila je usku stazu kroz mine i oznaila ju
malim tapiima. Unato tome osjeali su nelagodu, hodali su gotovo na prstima i zadravali dah.
Oko devedeset minuta kasnije preli su minsko polje i oprezno su se provlaili kroz raslinje.
Stari vojnici meu njima razvili su osjeaj za tlo i opasnost, pa je prethodnica ophodnje ve bila
spremna kad je naila na novo neoekivano minsko polje, ovoga puta opremljeno poteznim minama.
Takve su mine uvijek znaile blizinu ruskih poloaja. Oprezno su koristili svaki mogui zaklon i
pokuali obii minsko polje, ali to se pokazalo problematinije i vremenski due no to su
pretpostavili. U meuvremenu je doao sumrak i morali su se povui, budui je kretanje po minskom
polju u mraku izuzetno opasno. Ali prije toga voa ophodnje je elio provjeriti situaciju s oblinjeg
brda i mahnuo je Seppu neka mu se pridrui. S tog su mjesta imali dobar pogled na utvrene ruske
poloaje. Dok su ih promatrali dalekozorima Sepp je primijetio kretanje u grmlju nekih dvadeset
metara dalje i vidio svijetlu mrlju u tami. Pogledao je bolje i vidio Rusa kako sputenih hlaa ui i
olakava se. Seppe, i ti si ga takoer vidio? proaptao je narednik. Tamo je Ivan koji ui i sere.
Ako ga uspije pogoditi dobro e prestraiti ostale. Misle da smo u potpuno drugom podruju. Ja u
se vratiti do ostalih. Odgodi pucnjavu to je mogue due, a onda kreni za mnom. Njegov je suborac
nestao i Sepp je nanianio Rusa. Pusti ga neka se posere do kraja, a onda ga sredi, pomislio je
Sepp. Odjednom, u glavi mu se pojavila uistinu smijena misao: Grom e te pogoditi dok sere.
Ah, te ratne doskoice.

Udaljenost je bila oko sto pedeset metara. Kako bi bio siguran da e neprijatelja pogoditi u trbuh
nanianio je njegovo grlo. Onda je duboko udahnuo, koncentrirao se i opalio. Rus je u istom trenutku
ustao, pa ga je projektil pogodio u donji dio trbuha, proao kroz crijeva i napustio njegovo tijelo kroz
veliku rupu u leima. Urliknuo je poput krajnje prestravljene ivotinje. Iznenaeni hitcem, njegovi su
suborci izali iz bunkera i uzvratili mahnitom, nepreciznom vatrom. Sepp je otpuzao natrag i pourio
za svojim suborcima.
U cik zore idueg dana opet su bili vani u potrazi za svojim nestalim suborcima. Ali sada su
takoer imali i novu zapovijed. Ako je mogue trebali su zarobiti Rusa i dovesti ga na ispitivanje.
Koristili su dobro poznate putove i puzali prema neprijatelju. ini se kako su i Rusi takoer odluili
saznati malo vie o neprijateljskim poloajima, ali oni su krenuli kasnije od Landsera i dvije su se
ophodnje susrele tik ispred sovjetskih poloaja. Kako su se Landseri kretali puno opreznije prvi su
primijetili Ruse, pa su na svojoj strani imali faktor iznenaenja. U dodatak tome bili su opremljeni
novom strojnicom koja je postala dostupna tek prije nekoliko tjedana i to samo u malom broju. To je
bio Sturmgewehr 44, koja je bila kombinacija starih strojnica i karabina, s polugom koja je mijenjala
paljbu iz poluautomatske u rafalnu. Ispaljivala je posebne skraene metke za karabin zvane
Pistolenpatrone 43, a okvir je sadravao trideset metaka. To je streljivo imalo dovoljnu brzinu da
putuje do tristo metara. Sturmgewehr je takoer bio ugodniji za pucanje od karabina 98k, budui je
punjenje bilo slabije i dio trzaja je koriten za proces automatskog punjenja, dok je snaan trzaj 98k
rezultirao bolnim modricama na ramenu nakon nekih etrdeset ili pedeset hitaca, ak i meu ljudima
koji su navikli na njega. To je i bio jedan od razloga zato je u bitci bilo tako malo pogodaka s 98k,
vojnici su se vie brinuli oko izbjegavanja trzaja nego za preciznu paljbu.
Tijekom kratke i mahnite borbe s ruskom ophodnjom Sturmgewehri su se dokazali na djelu. Za
nekoliko minuta svi su njihovi neprijatelji bili mrtvi ili teko ranjeni, bez ikakvih gubitaka na
njihovoj strani. U stvari bili su toliko temeljiti da nije bilo preivjelih u dovoljno dobrom stanju koje
bi odveli natrag na ispitivanje. Vojnici nisu imali nimalo problema sa sreivanjem ranjenih Rusa.
Ovrsnuli Landser neosjetljiv

Povlaenje kroz Rumunjsku.

na takve stvari pitoljem je ustrijelio nekolicinu preivjelih Rusa, dok je ostatak ophodnje
pretresao mrtvace u potrazi za korisnim informacijama u obliku platnih knjiica, propusnica i
identifikacijskih kartica s taktikim oznakama. Ali Rusi su to prekinuli jakom paljbom iz minobacaa

s oblinjih poloaja, bez imalo brige za suborce, i Landseri su morali nestati to je mogue bre.
Trali su uz rub minskog polja koje su otkrili dan ranije i uletjeli u raslinje, nakon kojeg su, nakon
nekih stotinjak metara probijanja, iznenada ugledali poloaje suboraca koje su traili. Ali istog su
trena vidjeli da su svi mrtvi. Nakon to su ispalili svoje posljednje metke oito su bili ubijeni u borbi
prsa o prsa. Promotrili su poloaj iz grmlja, jer temeljitiji pregled nije bio mogu zbog nedostatka
zaklona izmeu njih i ruskih poloaja. U dodatak tome, u blizini su zauli zvukove i pretpostavili su
kako je neprijatelj u blizini.
Dok je Sepp dalekozorom promatrao podruje neto mu je zapelo za oko. Tamo. Potpuno nova
Gebirgsjager kapa, njezin mjedeni runolist blistao je na suncu. Bacio je pogled na svoju u potpunosti
izlizanu kapu i smjesta odluio uzeti onu novu kao zamjenu. Oprezno je puzao prema predmetu svojih
elja. Ostalo mu je jo samo nekoliko metara kad je iznenada ugledao tijelo suborca kojem je kapa
pripadala. Njegove staklene oi zurile su u nebo, a prsa su mu bila razorena bezbrojnim ra-pnelima
tako da su na nekim mjestima rebra strila van. Stotine muha zujalo je oko lea. Lanac njegovih
identifikacijskih ploica kliznuo mu je do uiju, a ploice su mu leale kraj glave. Kad je Sepp stigao
do njega stavio je svoju kapu na lice mrtvaca, a na svoju glavu stavio novu. Bio je zadovoljan to mu
je savreno pristajala. U tom je trenutku uo brujanje vozila i zakljuio kako je krajnje vrijeme za
odlazak. Pomisao da uzme identifikacijske ploice mrtvog suborca pala mu je na pamet tek kasnije,
kada je bilo prekasno. U vrijeme kad je pomislio na to ve je bio u grmlju i rusko je vozilo bilo
preblizu, pa se nije mogao vratiti. I s time je mrtvi vojnik postao samo jo jedna anonimna statistika
na spisku ljudi nestalih u akciji. Bio je potreban samo trenutak da uzme ploice kako bi ovjekova
obitelj saznala njegovu sudbinu. Ali sve na to je Sepp mislio bila je nova kapa. Taj nenamjerni in
sebinosti proganjat e ga do kraja ivota.
Kako je cijela Rumunjska zahvaena jakim borbama samo su odvano branjeni poloaji 3. GD
stajali na putu sili Crvene armije. Unato brojanoj inferiornosti u ljudstvu i opremi divizija se borila
najdue to je mogla kako bi se njemaki poloaji mogli stabilizirati, ali Sovjeti su se na kraju uspjeli
probiti samo zahvaljujui svojoj brojnosti. Nijemci su zbog toga poeli koristiti taktike zasjede dok
su Rusi pokuavali proi kroz uske planinske tjesnace. Uvjeti su za snajperiste bili idealni, mogli su
pripremiti dobro kamuflirane poloaje koji su se nalazili iznad poznatih ruta neprijateljskog
napredovanja i pucati s unaprijed odreenih udaljenosti. Njemaka je obrana ak i sa svojim
inferiornim snagama bila poprilino uspjena jer se neprijatelj u uskim dolinama nije mogao rairiti
kako bi na najbolji nain iskoristio svoju brojanu superiornost, nego se bio prisiljen probijati metar
po metar i zbog toga trpjeti teke gubitke. Sepp je tijekom tih bitaka dnevno imao do dvadeset
pogodaka, iako je samo nekolicina nala svoj put do njegovog slubenog rezultata.
Poetkom rujna Kloss je Seppu pokazao okrunicu iz OKH koja se ticala Wehrmachtovih i
Waffen-SS-ovih snajperista. Po zapovijedi Fuhrera uvedena je posebna oznaka snajperista u tri
stupnja. Prvi je stupanj dodijeljen za dvadeset potvrenih pogodaka, drugi, sa srebrnom lentom, za
etrdeset pogodaka, i trei, sa zlatnom lentom, za ezdeset pogodaka. Nova vezena ovalna oznaka
trebala se nositi na lijevom rukavu odore iznad svih ostalih oznaka. Ali oito, nijedan snajperist
zdrave pameti nikad nee nositi takvu oznaku u bitci. Neprijatelj e ubrzo saznati znaenje oznake, i
onoga koji bi ju nosio smatrali bi sklonim samoubojstvu.
Kao i prije, pogodci u borbi nisu se ubrajali u rezultat, a Heinrich Himmler objavio je kako su svi
pogodci do tada izbrisani iz statistike kao poklon Fuhreru. Brojanje je trebalo poeti ispoetka. Ipak,
kao nagradu za dobro obavljen posao svaki e snajperist dobiti eljezni kri druge klase, ili prve

klase ako je ve imao kri druge klase. Sepp je nekoliko dana kasnije primio svoj eljezni kri druge
klase.
U stvarnosti, ovo slubeno priznanje snajperistima koji su do tada bili omalovaavani,
prouzroeno je stalnim smanjivanjem proizvodnje njemake vojne industrije, i namjera mu je oito
bila da ohrabri jak otpor takvih usamljenih ratnika. Voe su se nadale kako e takvi ljudi naoruani
samo pukom, bez previe misli o vlastitoj sigurnosti uspjeti kompenzirati sve vei i vei nedostatak
oruja i opreme u vojsci.
U isto vrijeme dok su Sovjeti odravali pritisak na doslovno neprobojne poloaje Landsera,
preko Maarske su se uspjeli probiti u drugi sektor. Kao rezultat toga, 3. Gebirgsjager divizija opet
se nala u opasnosti okruenja i nije imala izbora nego napustiti poloaje i povui se do rijeke Mori
udaljene dvjesto kilometara. Vojnici su se povukli najbre to su mogli, marirali su nou i
zaustavljali svoje ruske progonitelje danju. Dok je bojna marirala, Kloss je pourio naprijed kako bi
isplanirao njihove poloaje za idui dan. Sepp je iao s njim jer ga je Kloss smatrao iskusnim i
vrstim vojnikom na kojeg se mogao osloniti. Klossu je bio neto poput tjelesnog uvara.
Kao redovni asnik Kloss je tijekom obuke nauio jahati, i kako bi putovao, a da se ne oda bukom
motora tijekom svojih dnevnih izvianja, jahao je konja. Sepp je zbog toga takoer morao jahati, i
jahao je jednog od snanih konja iz stepe koji su na Istonoj bojinici tvorili kimu logistikih napora
Wehrmachta sve od 1943. Ipak, za razliku od svog zapovjednika Sepp nije imao iskustva s jahanjem
osim konjia za ljuljanje u djetinjstvu. Kad je po prvi puta skoio na neosedlanog konja obuzeli su ga
vrlo neobini osjeaji. Rairio mu se na leima poput majmuna i stisnuo noge najsnanije to je
mogao kako bi se zadrao na jednom mjestu. Ipak, unato tome kad se konj kretao poskakivao je
poput gumene lopte i u Klossovim je oima vidio trunku zlobnog humora dok je ekao da padne. Ali
Sepp je odluio ne pasti i hrabro se drao cijelo vrijeme puta koji je trajao oko sat vremena. Nakon
to su pregledali nove poloaje zamolio je za posao prethodnice, jer nije bilo teorije da se natrag
vrati na konju - grubo platno njegovih hlaa nadrailo mu je meunoje tijekom jahanja. Kad je
ostatak postrojbe stigao smjesta je otiao do lijenika i zatraio diskretnu pomo oko svoje delikatne
ozljede. Lijenik mu je dao konzervu Penaten kreme koja e mu trenutno olakati muke, ali ni pod
koju cijenu u iduih nekoliko dana nije smio uzjahati konja. Kloss je uz veselo cerenje glumio suut i
za svoje izviake misije poeo koristiti BMW-ov motocikl s prikolicom. Kloss je sjedio u prikolici
dok je Sepp sjedio iza vozaa. Puku je ostavio u kampu jer su mu lea bila prepuna modrica od
neprestanih udaraca puke dok je poskakivao na konju. Umjesto nje nosio je MP40.
Dok su brujali cestom susreli su pjeadijsku skupinu koja se takoer povlaila i sa sobom imala
dva topa koji su jo uvijek bili ispravni. Kloss je iz razgovora s asnicima saznao kako je ophodnja
negdje du ceste vidjela ruski tenk, pa je izuzetan oprez bio neophodan. Vozili su se nekoliko minuta i
dok su prolazili pored prednjeg topa on je iznenada stao i opalio. Motocikl je u tom trenutku bio
jedva dva metra od vrha cijevi i Sepp je imao osjeaj kako je granata eksplodirala u njegovoj glavi.
Zaslijepljen bljeskom iz cijevi izbaen je iz sjedala i odletio je u grmlje pored ceste i na nekoliko je
trenutaka izgubio svijest. Kad je kroz nekoliko sekunda doao sebi leao je u travi i svaka kost u
tijelu ga je boljela, u glavi mu je tutnjalo, a u uima zvonilo. Tono ispred njega voza motocikla
valjao se jednako zbunjen, dok je Kloss sam sjedio u prikolici i tupo zurio u njih. Bili su toliko
izgubljeni da se nisu mogli ni pomaknuti dok se oko njih odvijala kratka borba s ruskom
prethodnicom. Neprijatelj se ubrzo povukao i vojnici su za nekoliko minuta dobili pomo. Ali trebalo
im je vie od pola sata da nastave put, a zvonjava u Seppovim uima prestala je tek za nekoliko dana.

Nije ga ovaj dogaaj natjerao natrag na konja, nego openite okolnosti koje su sada vladale na
bojinici. Do 1944. njemaka je vojska ovisila o stotinama tisua konja kako bi odravala svoju
bijednu logistiku i jamila bilo kakav oblik pokretljivosti. Nedostatak goriva, ogromni gubici i
nedovoljna standardizacija dijelova rezultirala je velikim smanjenjem broja vozila koje su mogli
popraviti. To se osobito odnosilo na pjeadijske postrojbe koje esto nisu imale nikakva motorna
vozila. Zato su ti snani konji postali toliko kljuni za logistiki opstanak njemake vojske.
Iz potrebe stvarajui vrlinu Sepp je zatraio instrukcije od suborca koji je bio seljak i znao je o
konjima, i nakon nekih tjedan dana vjebe bio je u stanju poprilino dobro jahati tako da je ostatak
njegovih konjikih izleta proao bez daljnjih problema.
Uskoro nakon toga do njih je stigao opskrbni kamion s nekoliko zamjena i malo toliko potrebnog
streljiva. Sepp je dobio poruku od narednika skladitara divizije u kojoj je pisalo kako ima
izvanredne vijesti i kako bi Sepp trebao doi do njega. Kad je doao pred sobom je ugledao deset
novih poluautomatskih puaka Model 34 i tri male zelene kutije s etverostrukim nianima Model ZF
41. Narednik je dobio pisanu zapovijed od oruara divizije da stavi niane na tri najpreciznije nove
puke i svaki nosa oznai serijskim brojem puke. Znajui da je Sepp na svom snajperskom teaju
rukovao takvim orujem i nianima, zamolio ga je da mu pomogne i izabere najbolje tri puke.
Pronalaenje najbolje tri nije dugo trajalo, ali kad je Seppu ponuena jedna odbio je, jer je nian ZF
41 bio inferioran u odnosu na onaj na njegovoj K98k, bilo da se radilo o svjetlini, optikoj istoi i
irini vidnog polja. Ali ipak je narednika zamolio neka mu sauva jednu od puaka, jer je poznavao
njezine taktike prednosti u odreenim situacijama. Dva dokazana strijelca dobila su druge dvije
puke. Ali oznaavanje nosaa serijskim brojem puaka pokazalo se prilino problematino, posebni
elik iz kojih su bili izraeni bio je toliko vrst da su brojevi koje su urezali na njih bili jedva
vidljivi.
Nakon usiljenog nonog mara vojnici su zauzeli svoje nove poloaje u ranu zoru i ukopali se.
Rusi su im bili za petama i svakog su trenutka oekivali prve ophodnje. Sepp se pridruio satniku
Klossu na posljednjoj neformalnoj inspekciji poloaja. Odjednom, jedan jedini hitac razbio je
jutarnju tiinu i pogodio poloaj strojnice oko pet metara ispred njih. Sagnuli su se i odjurili do rova
gdje je vojnik u ruci drao kapu s koje je skinuta oznaka runolista. Sepp je smjesta shvatio o emu se
radi: ruski snajperist. Landser koji je na bojinici bio samo nekoliko dana ugledao je svog
zapovjednika i elio izvijestiti otkud je hitac doao. Prije no to ga je Sepp uspio zaustaviti opet je
ustao kako bi pokazao preko ruba rova, ali prva rije nije ni izala iz njegovih usta prije no to je
Sepp skoio na njega i sruio ga na tlo. U istom tom trenutku Rus je ponovno opalio i njegov je metak
oeao glavu vojnika koji je padao. Krv je posvuda prskala kad je metak otkinuo komadi kosti s
lijeve strane njegove glave. Unato ozbiljnosti svoje ozljede Landser nije izgubio svijest. Sepp i
drugi vojnik na strojnici iz depa su mu izvukli zavoj i zamotali mu glavu. Onda ga je Kloss odveo do
bolnice. Vojnik je cijelo vrijeme mrmljao: to se dogodilo? Tko me pogodio? Jesam li povrijeen?
Onda je iznenada razrogaenih oiju pogledao Klossa i pitao: Tata, hoe li me sada odvesti kui?
Mama e nas ekati! Kloss je zadrhtao na te rijei, ali je rekao: Budi miran, deko. Samo si pao.
Idemo kui i sve e biti u redu.
Sepp je ostao na poloaju kod strojnice. Vijest da se negdje u blizini nalazi ruski snajperist
proirila se poput poara poloajima Landsera i svi su se uznemirili. Svi su se zagledali u Seppa koji
je trebao rijeiti njihov problem. Snajperisti su esto bili pod ovakvim pritiskom. Pogotovo su
asnici uvijek oekivali da odvano i uspjeno rijee svaki problem s kojim bi se suoili, bez obzira

na njegovu izvedivost. Ako je snajperist uspio, obavio je svoj posao. Ali ako nije uspio, esto je bio
optuen za kukaviluk i nesposobnost. Ipak, nije mogao svaki put izvoditi uda, osobito kad se borio
protiv neprijateljskog snajperista. Iako je Sepp ponekad osjetio takav neugodan pritisak, bio je
dovoljno sretan to je imao neuobiajeno razumne nadreene.

Najbrojnija transportna sredstva kojima je divizija raspolagala u Maarskoj.

Kad je god bilo mogue konstruirao bi si dobro kamufliranu promatranicu svaki put kad bi se
postrojba preselila na novi poloaj, i krenuo je prema onoj koju je pripremio ovdje im je zamjena za
posadu strojnice stigla da ga smijeni. Nadao se kako e s tog mjesta uspjeti pronai Sovjeta. Ali ovaj
je protivnik bio vraki lukav, jer je odjednom samo nestao. Dan je proao u napetom promatranju, ali
se vie nita nije dogodilo, i vojnici su naveer ponovno napustili svoje poloaje upravo u trenutku
kad su prve ruske strojnice poele tektati preko niije zemlje.
Nekoliko dana kasnije doli su do umovite doline rijeke Mori. Klossovo dnevno izvianje
njihovih iduih obrambenih poloaja bilo je zavrilo i Sepp je hodao okruen suborcima. Svi su bili
kronino iscrpljeni i hodali su kao u transu. Samo su strae bile u potpunosti budne. Prethodnica od
pet ljudi marirala je nekih pedeset metara ispred njih. Odjednom, potmula je eksplozija probudila
Landesere iz njihove iscrpljenosti. Svi su se smjesta probudili, i skoili u zaklone. Sepp je skoio u
kanal i vidio kako je jednog od njegovih suboraca eksplozija bacila na tlo i kako ga je druga
detonacija pogodila kad je pao na zemlju. Sepp je u istom trenu shvatio kako ovo nije nikakva
zasjeda: vojnik je stao na minu. Njegovo se upozorenje brzo proirilo meu preivjelima i svi su
nastavili napredovanje najopreznije to su mogli. Kako je Sepp bio na elu s lijenikom je iao
prema ranjeniku. Na svjetlosti baterijske lampe lice umirueg ovjeka bilo je bijelo poput krede. Iz
usta mu nije izlazio nikakav zvuk, a oi su mu ve imale staklen pogled usmjeren prema vjenosti.
Prva mu je mina otkinula lijevu potkoljenicu, a kad je pao na zemlju njegova su lea aktivirala drugu
minu koja mu je razorila stranjicu i butine. Krvavo tkivo podrhtavalo je poput elea. Mali potoii
krvi tekli su iz njegovih rastrganih arterija. Kad su stigli do njega, smrtno ranjeni vojnik je uzdahnuo,
po posljednji put zadrhtao i umro.
U ovom ratu vie nije bilo vremena za rituale. Mrtvi je vojnik bio samo le, i ostavili su ga tamo
gdje je umro. Lijenik je samo uzeo njegove identifikacijske ploice. Ostatak postrojbe u
meuvremenu je formirao kolonu po jedan iza dvojice ljudi na sve etiri koji su pomno pretraivali

tlo ispred sebe u potrazi za novim minama. Kasnije se pokazalo kako su naili na minsko polje koje
su postavile maarske postrojbe kako bi zatitile vlastito povlaenje. Landserima je trebalo vie od
pet sati da prijeu nekoliko stotina metara, a svatko je pokuavao stati tono u trag svog prethodnika,
ali preli su minsko polje bez novih gubitaka. Na sreu takvi su susreti s minama bili poprilino
rijetki. Budui su se Nijemci stalno povlaili uglavnom su oni bili ti koji su postavljali mine, dok su
Rusi koji su brzo napredovali rijetko osjeali potrebu za takvom zatitom vlastitih poloaja.
Ovaj je incident probudio vojnike iz njihove apatije i nakon toga su drali otvorene oi kako bi na
vrijeme primijetili tragove mina. Kad su stigli do svojih novih poloaja vidjeli su kako je jedan
grmoviti dio prepun sumnjivih malih humaka koji su govorili kako je tamo neto zakopano. Znali su
kako su poloaji maarske regimente bili u tom podruju, pa su pretpostavili najgore i oznaili
podruje kako bi upozorili ostatak bojne koji ih je pratio. Kako podruje nije moglo biti izostavljeno
iz defanzivne sheme odlueno je da se djelomino oisti, i pod vodstvom inenjeraca formirane su
ekipe za uklanjanje mina. Puzali su na sve etiri i poeli pipkati sumnjive humke prstima i vrhovima
bajuneta. Iznenada, nekolicina vojnika ispustila je uzvike gaenja. Pokazalo se kako su mine u stvari
hrpe govana. Bili su u zahodu, ne u minskom polju!
Divizija je jedva stigla do svojih novih poloaja oko Dede u Maarskoj kad je neprijatelj jako
napao i ofanziva je potrajala od 24. rujna do 8. listopada. Te su jake bitke rezultirale brojnim
gubicima, ali Gebirgsjager je uspio odbiti napad i zadrati svoje poloaje. Ipak, Sovjeti su se uspjeli
probiti juno od 3. GD i s oslabljenom prvom crtom divizija je ponovno morala napustiti poloaje za
koje je rtvovala toliko ivota kako bi ih obranila. Povukli su se do novih obrambenih poloaja du
rijeke Tise.
Situacija je bila komplicirana injenicom kako Maarska vie nije bila pouzdan saveznik.
Njezine politike frakcije su se polarizirale i polovica vojske prebjegla je Rusima, iako su druge
postrojbe ostale bezuvjetno odane Nijemcima. Pod ovim okolnostima daljnje kljuno slabljenje
njemake prve crte bilo je neizbjeno. Sada su Sepp i njegovi suborci mogli vidjeti duge kolone
civilnih izbjeglica kako bjee uz postrojbe Wehrmachta koje su se povlaile, i to ne samo ljude
njemakog podrijetla, nego i brojne Maare protivnike komunizma. Rat je zbog toga postao jo vie
stresan, zato to su ti civili esto bili uvueni u borbu i Landseri im nisu mogli pomoi, i morali su
gledati kako pate i umiru. S time svaki vojnik vie nije vidio nikakav smisao dunosti u onome to je
inio. Bitke su se svele na puku borbu za preivljavanje.
Na ogromnim maarskim ravnicama poznatima kao Puszta, brojano nadmonije ruske oklopne
divizije krenule su u ofanzivu. Kako bi ostala u kontaktu s glavninom njemake vojske u povlaenju
borbena skupina Wohler, kojoj je 3. Gebirgsjager divizija pripadala, morala se probiti kroz Ruse do
grada Nyiregyhaze. Zapoele su jake bitke u koje su bez milosti uvuene kolone izbjeglica. Kako je
promjena maarske politike bila samo polovina, i Rusija ju nije smatrala saveznicom, Crvena
armija dola je osvajaki i stanovnicima i Nijemcima u povlaenju omoguila kuanje gorkog okusa
nadolazeeg poraza. Bilo je brojnih incidenata krajnje okrutnosti ruskih vojnika prema civilima, dok
su leevi stravino muenih njemakih vojnika postali uobiajeni prizor.

POGLAVLJE 14

Sat snajperista
Bilo je to malo selo u blizini Nyiregyhaze. Ruski tenkovi koji su ga pregazili ve su otili, i
pjeadijska postrojba tamo je napravila poloaje. Kad su alpinistike postrojbe stigle uslijedila je
kratka i jaka borba koju su bitkama ovrsnuli Landseri dobili. Nakon tekih gubitaka ostaci ruske
postrojbe su se povukli. Nakon oprezne okupacije sela vojnici su shvatili da su se stanovnici sakrili u
svoje podrume. Kad su shvatili da su Rusi otjerani izali su i prili Nijemcima uz glasno jadikovanje.
Kad su pretraili kue Nijemci su shvatili i zato. Pronali su silovane ene i djevojice, ustrijeljena
i zaklana tijela rodbine koja je pokuala zaustaviti silovatelje. Sepp i dva suborca su pronala
zbunjenog starca kojeg nisu uspjeli smiriti, i koji je neprestano pokazivao prema ulazu u neku vrstu
podruma. Pretpostavili su kako se tamo sigurno kriju neprijateljski vojnici, smjesta su se rasprili i
prili graevini. Kad njihovi ponovljeni pozivi nisu izazvali reakciju jedan od Landsera je uzeo
granatu iz torbe i spremao ju se ubaciti kroz otvorena vrata kad je starac doao i zaustavio ga.
Vritei na maarskom i mahnito gestikulirajui, ugurao je Landsera u prostoriju. Jedva da je uao
kad se okrenuo, zelenog lica, naslonio na zid i poeo povraati. Unaprijed upozoreni, Sepp i suborac
su zavirili unutra. Prizor ih je natjerao na glasan uzdah nakon ega su im se grla stegnula od strave. U
prostoriji je leala ena u posljednjem stadiju trudnoe, njezin je trbuh bio razrezan dok je jo uvijek
bila iva i fetus je bio izvuen van. Iskrvarila je do smrti. Gotovo odrasli fetus bio je bajunetom
pribijen za gredu. Skinuli su ubijeno dijete, zamotali ga u atorsko krilo zajedno s majkom i sahranili
ih u vrtu.
Dva dana kasnije regimenta se pribliila na puani domet malom gradu Nyiregyhazi. Dok je II.
bojna ekala zapovijed za napad, Sepp je to vrijeme koristio za istraivanje okoline. Nakon nekoliko
sati sna nestao je u zatiti tame prije zore. Nakon nekog vremena priao je prvim kuama predgraa.
Oprezno je prelazio preko vrtova i ruevina unitenih zgrada. Predgrae je izgledalo naputeno, iako
se govorilo kako su ga Rusi zauzeli. Sunce je u meuvremenu poelo izlaziti, pa je morao traiti
zaklonjena mjesta za promatranje. Dok je jurio od jednog zaklona do drugog iznenada je zauo
dolazak vozila u njegovom smjeru. Sada je prolo pola sedam i ve se trebao vraati prema vlastitim
poloajima, ali nije mogao prestati razmiljati kako tijekom svog izvianja nije naao nita za
izvijestiti i jo se uvijek nadao kako e otkriti neto korisno. Brzo je hodao i popeo se na gomilu kra
i sakrio iza ruba krova sruene kue. Tiho je oistio mjesto koje e mu omoguiti bolji pregled
situacije.
Ispod njega se nalazila ulica s opljakanim trgovinama i restoranom. Mali kamion i tri amerika
Willys dipa sa sovjetskom zvijezdom na poklopcu motora pojavila su se iza ugla i zaustavila ispred
restorana. Vojnici su iskoili s vozila, viknuli zapovijedi i podijelili se u male skupine i uli u kue.
Sepp je osjetio strah, ali Rusi su ignorirali njegovu gomilu kra i usredotoili se na graevine koje su
jo uvijek bile itave i oito naputene. Vojnici su zapoeli s pljakom i uskoro su se razne stvari
koje mogu olakati vojniki ivot nale na gomili oko njihovih vozila: konzervirano voe, povre,
meso, gramofon s ploama, svijee, slike i boce alkoholnih pia. Kako nisu pronali onoliko hrane ili
alkohola ili vrijednih stvari koliko su se nadali postali su agresivniji i poeli su bezrazlono

unitavati. Komadi namjetaja letjeli su kroz prozore; knjige i odjea za njima. Stariji je asnik
naposljetku pobrinuo za najvrjedniji cilj: restoran. Sepp je uo glasan razgovor iz zgrade praen
razbijanjem stakla i zvukom lomljenja namjetaja. Iznenada se zauo rafal iz strojnice, i glasne
zapovijedi i bolni krikovi pribliili su se otvorenim vratima. Vojnici su u skrovitu pronali vlasnika
i njegovu suprugu i sada su ih gurali i utirali na ulicu. Sepp je pretpostavio kako je vlasnik u kasnim
pedesetima, a njegova supruga dvadeset godina mlaa. Znatielje probuene pucnjavom ostali su se
Rusi vratili do svojih vozila. Sepp je nabrojao dvadeset trojicu. Glasno su se svaali oko neega.
Oito oko ene. Vlasnik je iznenada, naslutivi to e se dogoditi, skoio na najblieg vojnika, ali
sruen je na tlo udarcem kundaka u lea. Dva su ga vojnika onda odvukla i vezala mu ruke i vrat za
stup uline rasvjete. Ostali su vojnici u meuvremenu bacili vriteu enu na poklopac motora jednog
od dipova. Jedan joj je drao ruke, dok su joj dvojica irila noge. asnik, porunik, je bio prvi na
redu. Iz izme je izvukao no i, nakon nekoliko grubih komentara na koje su se ostali Sovjeti okrutno
nasmijali, zasjekao je i potrgao njezino donje rublje. Onda je spustio hlae i praen povicima svojih
suboraca uao u nju mahnitim zamasima stranjice.
Iz svog skrovita samo trideset metara dalje Sepp je gledao s neobinom mjeavinom uzbuenja i
gaenja. Ali njegovi su se osjeaji vrlo

Regimenta u povlaenju kod Nyiragyhazija.

Borbe na Tisi krajem listopada 1944.

brzo pretvorili u krajnji prezir i bespomoni bijes zbog onog to je uslijedilo. Na temelju ranga
svi su Rusi jedan za drugim nastavili silovati bespomonu djevojku koja je nepomino leala na
dipu sve dok, mljekasta i mutna, njihova sperma nije poela tei niz njezine noge i kapati s
blatobrana. Njezin vezani suprug, osuen na bespomono gledanje, je utio, ali pogled njegovih oiju
postao je demonski, ivotinjski. Proao je gotovo cijeli sat prije no to su se sva dvadeset trojica
izredala, a Sepp nije mogao nita uiniti: divizija je trebala napasti u 09:00, a sada je ve bilo 09:10.
To je znailo kako se njegovi suborci ve kreu prema svom cilju. Trebao je samo ekati da se
priblie i onda e im se moi pridruiti dok budu prolazili i izbjei rizik da ga pogode njegovi
vlastiti suborci. Na svu sreu sve slabija topnika baraa padala je na drugi dio grada. Zaudo, Rusi
se nisu odve uzbuivali zbog udaljene pucnjave. Gotovo hladnokrvno pakirali su svoj plijen u
vozila dok je silovana ena jo uvijek onesvijetena leala na poklopcu motora. Ali od onog to je
uslijedilo Seppu se zaledila krv u ilama. Neki od Sovjeta stajali su oko ene i opet se prepirali,
onda su ju dvojica zgrabila za noge i rairila ih dok je trei iz futrole izvukao signalni pitolj, stavio
raketu u njega i gurnuo joj cijev meu noge. Uz uzdah je dola sebi trenutak prije no to je pritisnuo
okida. Crvena raketa je uz itanje uletjela u njezino tijelo i poela gorjeti. Sepp nikada u ivotu nije
uo takav vrisak dok je tekua, crvena usijana lava tekla izmeu njezinih nogu. Poludjela od bola,
otkotrljala se s poklopca motora i vritei poela griti i drhtati na zemlji. Trebalo joj je nekoliko

stravinih minuta da umre. Sepp je bio skamenjen od strave, ali inilo se kako ruski vojnici uivaju u
prizoru.
Sepp je u tom trenutku ugledao svoje prve suborce kako se uljaju kroz ruevine udaljeni nekih
dvjesto metara. Ako sada zapuca na Ruse, pomislio je, najvjerojatnije bi izdrao do dolaska ostatka
bojne. Nekoliko sekunda kasnije prvi od njegovih smrtonosnih metaka doletio je meu zvjerske
Sovjete. Ali oni su bili iskusni vojnici. U trenutku kad je Sepp likvidirao dvojicu ostatak se bacio u
zaklon i poeo uzvraati vatru uznemirujuom preciznou. Morao se priljubiti na kr kako ga njihova
kia metaka ne bi pogodila. Ali ostvario je svoj cilj. Njegovi su suborci brzo krenuli prema izvoru
pucnjave i nekoliko minuta kasnije posvuda oko njega vodila se jaka borba.
Maar vezan za rasvjetni stup nekim je udom uspio neozlijeen preivjeti kiu metaka. Kad su
ga vojnici oslobodili s manijakalnim je izrazom lica promatrao svoju mrtvu suprugu i ubijene Ruse.
inilo se kako ne zna gdje je i stajao je prikovan u mjestu s rukama koje su mlohavo visjele. Njegov
je pogled naposljetku pao na jednog Rusa koji je bio samo ranjen. Uz stravian vrisak Maareva je
paraliza iezla. Odjurio je do restorana i nekoliko sekundi kasnije vratio se s ogromnom satarom u
rukama i poeo luaki bijesno udarati po silovateljevom zgrenom, drhtavom tijelu. Krv ga je
poprskala, ali nije prestao sve dok nije Rusovo tijelo sasjekao na komadie. Nakon toga je ispustio
oruje i odjurio do supruginog lea, pao na koljena i prigrlio ju na prsa. Bez rijei, ali uplakan,
ljuljao se naprijed-natrag. Nitko od vojnika nije mu se usudio prii. Nestali su to su tie mogli i
ostavili vlasnika da tuguje u samoi.

Raskomadani Rus koji je silovao Maaricu u predgrau Nyiragyhazija.

Divizija je 3. studenog 1944. napokon prela Tisu i zauzela nove poloaje. Uslijedila je jaka kia
i Tisa se izlila, i Rusi ih nisu mogli pratiti blisko kao prije, pa je barem jednom runo vrijeme ilo u
prilog Nijemcima. Ali Wehrmachtovi su resursi sada bili u potpunosti upotrijebljeni, pa je uinkovit
dugoroni otpor bio nemogu. Zbog toga se sredinom studenog divizija povukla do industrijskog
grada Mikolca.
Nakon to su borbe u Maarskoj potrajale nekoliko tjedana politika i vojna situacija u dravi
postala je nevjerojatno nestabilna. Kapitulacija i prebjeg itavih maarskih regimenti stvorile su
velike rupe u bojinici koje dostupne njemake postrojbe nisu uspjele popuniti. To je rezultiralo vrlo

opasnim stratekim situacijama i borbe oko Mikolca postale su u potpunosti nepredvidive

dezertiranjem tolikog broja maarskih postrojba. Strateki problemi koji su se u svakom trenutku
pojavljivali kompromitirali su svaki predloeni plan obrane. Zapovjednici su morali biti na bojinici
zajedno sa svojim postrojbama kako bi trenutno mogli reagirati na neoekivane situacije.
Uz katastrofalno vrijeme, fluktuacije temperature izmeu minus deset i nula stupnjeva Celzija,
stalnu kiu i snijeg, vojnici su bili natopljeni do koe i smrznuti. Nije pomagalo to su se njihovi
poloaji oko Mikolca sastojali od blatnih movara prepunih vode. Sedam ruskih divizija i
mehaniziranih brigada jako je pritisnulo 3. GD koja pod danim okolnostima nije mogla izdrati njihov
napad. Zbog toga se povukla u grad i ukopala meu kuama. S tih relativno sigurnih poloaja uspjela
je odbiti ruske napade, ali Rusi su se probili s lijeve i desne strane grada. Unato katastrofi
Staljingrada OKH se jo uvijek drala Hitlerovih instrukcija kako takozvani gradovi tvrave ni pod
koju cijenu ne smiju pasti, ali kako Wehrmacht vie nije bio u stanju pojaavati ili opskrbljivati takve
tvrave zapovijed za dranje takvih poloaja uvijek je znaila unitenje postrojbe kojoj je to
zapovjeeno. Strah od dobivanja zapovijedi tvrava visio je nad glavama zapovjednika poput
Damoklovog maa.
Vojnici su danima branili Mikolc. Seppova je dunost bila tititi stoer bojne na prvoj crti, koju
su ruski minobacai i topnitvo pogaali nevjerojatnom preciznou. Svako malo minobacaka
granata bi zazvidala i svi bi se bacili u zaklon. Ali Sepp je naposljetku skoio prema rovu djeli
sekunde prekasno i idua granata eksplodirala je blizu uz gromoglasnu eksploziju. Usijani metalni
rapneli zujali su oko njega. Upravo u trenutku kad je skoio u zaklon uinilo mu se kako je na licu
osjetio dah Smrti i mali okret glave u tom trenutku spasio mu je ivot jer mu je komadi rapnela
zarezao desnu stranu ela, a ne uao u lubanju kao to bi se inae dogodilo. Sepp je unato tome imao
osjeao kao da je udaren maljem i naglavake je odletio u rov gdje je nekoliko minuta leao
omamljen. Kad je doao sebi otpuzao je iz rova prekriven krvlju, nesiguran u ozbiljnost svoje
ozljede. Pozvao je lijenika glasom koji je pucao od straha. Bio je sretniji od tisua drugih ranjenika
u tome to je pomo brzo stigla. Lijenik mu je rutinski pregledao ranu i smirio Seppa. Bila je to
samo povrinska rana, lubanja mu je bila nedirnuta osim te male ogrebotine. Ali Seppove su noge
bile gumene kao rezultat oka i morao se nasloniti na lijenika dok su ili do postaje prve pomoi.
Ovoga je puta bio njegov red za prioritetni tretman. Asistent mu je oistio ranu i onda, ne gubei
vrijeme s anestetikom nategnuo kou, zaio ranu iglom i zamotao ju zavojem. Seppu je reeno neka se
javi na dunost nakon jednog sata odmora. Sada je bio ranjen tri puta, i 27. listopada dodijeljen mu je
Srebrni orden ranjavanja, poast koju je primio s gorkim okusom u ustima. U njegovom sluaju rane
su bile bezopasne, ali desetine tisua drugih ljudi platili su ove male komadie bijelog lima
sakaenjem i doivotnom boli.
Gubitak iskusnih asnika i doasnika u tim je bitkama dosegnuo dramatine brojke. Kako nikakve
zamjene nisu bile raspoloive gubici su nadoknaivani postavljanjem narednika za zapovjednike
satnija, dok su satnici zapovijedali bojnama. Kloss, koji je nedavno unaprijeen u bojnika, preuzeo je
zapovijedanje cijelom regimentom.
Kloss je 10. studenog pozvao zapovjednike svojih bojni na sastanak u svom bunkeru, koji je bio
smjeten u elegantnoj vili industrijalca. Postavljanje telefonskih komunikacija bilo je nemogue u
kaosu stalne promjene prvih crta i mobilnih zapovjednih mjesta, i kontakt s divizijskim stoerom
odravao se radijem. To je bilo problematino jer su Rusi davali sve od sebe kako bi locirali
njemake radio postaje i unitili ih topnitvom. Nakon sastanka Kloss je namjeravao obii prvu crtu,

pa je poslao po Seppa koji si je pronaao udobno sjedalo u kutu sobe iz kojeg je promatrao asnike
koji su bili pognuti nad zemljovidima. Ruske granate padale su vani na naizgled sigurnoj udaljenosti,
iako je jedan od asnika povremeno unuo kad bi koja granata eksplodirala preblizu. Ali naravno,
svakodnevna rutina rata u odreenoj je mjeri otupjela njihov strah na takvu buku. Ispred kue,
regimentni radio automobil pokuavao je dobiti informacije iz divizijskog stoera.
Ali pukom sreom ili sigurnom rukom talentiranog topnika, idua ruska granata direktno je
pogodio radio automobil. Eksplozija je razbila posljednje prozore vile, buka je padala sa stropa i
rapneli su zujali prostorijom. Svi su se bacili na tlo. Kloss je stajao leima okrenut prozoru. Kad je
eksplodirao prema unutra pao je na koljena, ljem mu je kliznuo na elo i oi su mu zamalo iskoile
iz glave. Onda je pao na stol i uz neobian drhtaj kliznuo na pod. Sepp je istog trena shvatio kako je
Kloss pogoen. Praina je jo uvijek bila u zraku dok mu je Sepp priskoio u pomo. Kloss je leao
potrbuke s rupom velikom poput kovanice od pet maraka iza desnog uha. Iz nje je istjecalo malo
krvi, teklo pranjavim vratom i nestajalo ispod njegovo ovratnika. Kad ga je okrenuo Sepp je ugledao
prazan, panian pogled mrtvih oiju koje je paljivo zatvorio. Sepp nije izgubio samo dobroinitelja
i anela uvara, nego dragog i dobrog prijatelja. Nije imalo smisla razmiljati o besmislenosti
njegove smrti. Brzo su ga sahranili u vrtu bez ikakvih komentara. Sve to je ostalo bio je kri
napravljen od letvi na kojem je visio ljem koji ga je iznevjerio kad je bilo najpotrebnije.
Nakon Klossove smrti Sepp se morao vratiti u svoju satniju i s tim je gubitkom izgubio pristup
boljim stvarima koje su bile dostupne osoblju bojne. Naravno, zapovjedniku njegove satnije bilo je
drago to je dobio toliko iskusnog snajperistu i davao ga je bojni samo za posebne zadatke. Ali
Seppu su se sviale takve povremene promjene, jer prije no to je otiao u svojoj je satniji dobio
sljedovanje, a onda kad se javio na svoje odredite tvrdio je kako nije jeo i dobio je jo jedno
sljedovanje. Povrh toga, kad je putovao amo-tamo vozio se opskrbnim kolima koja su tijekom noi
ila od postrojbe do postrojbe, i ako se dobro slagao s vozaem od njega je takoer obino dobivao
dodatne delicije.
Trea GD je 1. prosinca naposljetku predala Mikolc i povukla se u slovake planine. Cijela
Istona bojinica bila je u stanju ubrzanog kolapsa. Wehrmacht je bio u borbi bez bojinica. Pored
nezaustavljive plime Crvene armije posvuda je bilo partizana i nacionalistikih pobunjenika.
Strateko planiranje bilo je nemogue. Svaka se postrojba borila samo kako bi spasila vlastitu kou,
kako ju Rusi ne bi sustigli i kako bi se vratila na teritorij Reicha. Partizanski napadi na njihovo
zalee bili su osobito naporni, brojnost partizanskog pokreta u meuvremenu se s ratrkanih gerilskih
skupina pretvorila u organizirane vojne formacije koje su savjetovali ruski asnici i bile su dobro
naoruane zaplijenjenim njemakim i provercanim ruskim orujem. Njihove su aktivnosti bile
strateki i regionalno koordinirane kako bi davale potporu i iskoristile ruske ofanzive. Bilo je
partizanskih postrojbi brojano snanih poput bojni.
Do kraja sijenja GJR 144 ve se povukla do doline Vaha izmeu slovakih planina, gdje je
ostatak njemake este armije po posljednji put pokuao zaustaviti rusko napredovanje stratekim
prerasporeivanjem. Seppova je regimenta prebaenu u dolinu Vaha izmeu Visokih i Niskih Tatri, u
blizini grada Rosenberga gdje je, iznenaujue, dobila neto zamjena. Meu njima su bila dva nova
snajperista, mladii bez imalo iskustva koji su na bojinicu doli ravno s temeljne obuke i
snajperskog teaja. Tim osamnaestogodinjacima mozak je ispran tijekom obuke i sada su udjeli za
akcijom protiv boljevike oluje, eljeli su eti krv svojim snajperskim pukama. Jedan od njih
dodijeljen je Seppovoj bojni.

Partizanski napadi bili su sve ei i ei i regimenta je bila ukljuena u komplicirane bitke u

kojima je razlika izmeu boraca i civila bila poprilino nejasna. Posljedica toga bila je vea
okrutnost. Njemaki vojnici koji su pali partizanima u ruke obino su bili maltretirani i mueni do
smrti, i vojnici su se osveivali ne uzimajui zarobljenike tijekom bitki s partizanima. Napadi na
njihove opskrbne konvoje djelovali su posebno demoralizirajue i gubitak neophodne hrane, oruja i
streljiva, koji su ili bili uniteni ili su zavrili u rukama partizana, samo je jo vie poveavao njihov
borbeni potencijal. Opskrbni su konvoji iz tog razloga trebali posebnu pratnju.

Bojnik Kloss, poginuo 10. 11. 1944.

Jedan od prvih zadataka dodijeljenih novom snajperistu bila je pratnja pet kola koje su dovozile
streljivo i hranu za bojnu. U blizini naputenog sela napala ih je mala skupina partizana. Poela je
jaka bitka u kojoj su njihovi napadai odbijeni natrag u selo gdje su se ukopali u kuama. Nakon to
se oporavio od poetnog oka mladi se snajperist dokazao kao odluan borac i precizan strijelac. Uz
pomo iskusnog stoernog narednika uspio je skinuti nekoliko partizana s njihovih poloaja. Landseri
su naposljetku otjerali neprijatelja, ali nekolicina je partizana uspjela pobjei. Kad su pretraili kue
pokazalo se kako je meu ljudima koje su ubili bilo i ena. Jesu li bile civili nije bilo jasno, jer nisu
nosile odore ili oznake, a oruje koje su moda imale uzeli su oni koji su pobjegli.
Dva dana kasnije novi je snajperist bio umijean u novu partizansku zasjedu u blizini male pilane.
Tijekom borbe koja je uslijedila izgubio je kontakt sa svojim suborcima i zapeo na mjestu s kojeg

nije bilo mogunosti za bijeg. Partizanska je skupina bila prejaka i vojnici su bili prisiljeni na
povlaenje. Pogledali su iza i vidjeli kako je snajperist podigao puku iznad glave u znak predaje, a
partizani su navalili na njega i poeli ga udarati i utirati. Vojnici su se to su bre mogli vratili na
svoje poloaje i nakon izvjea zapovjedniku dana je zapovijed za trenutni protunapad u nadi kako e
spasiti zarobljenika.
Oko sat vremena kasnije Sepp je bio jedan od dvadeset Landsera koji su prili pilani i otkrili
kako su partizani jo uvijek tamo. Neprimijeeni su im prili na samo pedeset metara i onda je Sepp
otvorio vatru pogodivi straara. Partizani su mahnito zapucali i poeli se neorganizirano braniti
prije no to su shvatili kako se pred njima nalazi iskusniji i brojano superiorniji neprijatelj, pa su se
povukli u oblinju umu. Vei dio vojnika krenuo je u potjeru dok je Sepp s trojicom suboraca uao u
pilanu.
Oprezno su se probijali kroz polutamu graevine, sve vrijeme svjesni neobinoj zujanja u
pozadini. Kad je jedan od vojnika naposljetku stigao do prostorije s pilom vratio se nakon minutu ili
dvije lica bijelog poput snijega. Nije bio u stanju govoriti i samo je mrmljao: Da, da, da i
pokazivao otkud je doao. Sa spremnim orujem Sepp i preostala

Borbe u okolici Mikolca u prosincu 1944.

dva suborca krenuli su prema sumraku i shvatili kako je zujanje cirkularna pila. Kad su im se oi
polagano naviknule na tamu pred njima se postupno poeo pojavljivati stravian prizor, dovoljno
stravian da od njega i najiskusniji vojnik osjeti trnce u kimi.
Na stolu je lealo beivotno tijelo mladog snajperista. Cirkularna pila u njegovom trbuhu jo se

uvijek okretala i stigla mu je do pupka. Pored stola su se nalazile njegove ruke i noge, izrezane na
komade. Kako bi sprijeili da ne umre prebrzo od gubitka krvi partizani su mu podvezali ruke i noge
prije no to su ih odrezali. Cirkular je bio poprskan krvlju i komadima mesa. Ludi od bijesa na ovo
krajnje divljatvo sva su trojica izletjela iz pilane kako bi pomogla suborcima, samo kako bi otkrili
da su ve pobijedili. Preivio je samo jedan od partizana, i sada je bio udaljen tristo pedeset metara i
jurio je preko polja prema zatiti druge ume. Sepp je kleknuo, sjeo na list desne noge, poloio lijevi
lakat na podignuto lijevo koljeno, zamotao remen puke oko ruke i nanianio. Duboko je udahnuo dva
puta, pa onda jo tri puta, koncentrirao se i onda opalio. Proao je djeli sekunde, a onda je partizan
u bijegu rairio ruke i pao unaprijed. Dok je odvani vojnik iao po identifikacijske ploice mladog
snajperista Sepp se otiao uvjeriti je li njegov neprijatelj uistinu mrtav. Sa zadovoljstvom je otkrio
kako ga je pogodio tono meu lopatice.
Nije bilo vremena za sahranu muenog suborca. A i da budemo iskreni, nitko nije imao eludac za
sakupljanje svih dijelova. Svi su se to je mogue bre eljeli maknuti od pilane. Kad je njihov satnik
poeo pisati obavezno pismo obitelji poginulog napisao je kako je na mjestu poginuo u akciji, od
metka u prsa. Pravo lice rata bilo je neopisivo.
Divizija je nastavila povlaenje, prela poljsku granicu i zauzela poloaje izvan Bielitza
(Bielsko-Biala), u blizini Auschwitza. Ruski je pritisak u ovom trenutku malo oslabio, jer je arite
njihove ofanzive bilo junije. Unato tome, vojnici su svaki dan napadani. Glavne poloaje drala je
Seppova satnije na rubu sela. kola i uiteljiina kua sa talom bili su tono na prvoj crti. Ruski su
poloaji bili udaljeni nekih petsto metara, savrena vatrena linija za snajperista. Sve to je Sepp
trebao uiniti bilo je pronai dobar poloaj. Tavan uiteljiine kue inio se idealan, pa je skinuo
crijepove na nekoliko mjesta kako bi rupu kroz koju e uistinu pucati uinio teom za pronalaenje.
Dok je pripremao poloaj bio je siguran kako je uo djeji pla. inilo se kako zvuk dolazi
odozdo. Ostavio je puku i oprezno siao dolje prema smjeru zvuka s pitoljem u ruci. Pretraio je
prizemlje, ali nije nita pronaao, a dok je neodluno stajao u kuhinji prigueni su glasovi doli ispod
poda. Otkrio je otvor u drvenom podu, tiho napustio kuhinju i doveo dva suborca. Kad su pripremili
oruje Sepp je nogom udario po otvoru i viknuo: Izaite s podignutim rukama! Glas je na slabom
njemakom odgovorio: Ne pucati, ovdje samo ena i dijete. Podrum se otvorio i ena u
etrdesetima je izala van u drutvu jo jedne s djetetom u naruju. Pokazalo se kako su to uiteljica s
njezinom majkom i djetetom. Iako su vojnici enama objasnili opasnost situacije, odbile su napustiti
kuu sve dok su njemaki vojnici tamo, razlog je bila krava u tali koju su trebale kako bi nahranile
dijete. Kad su otili pogledati ivotinju otkrili su kako ju je rapnel ranio u trbuh. Rana joj se
inficirala. Sirota je ivotinja bezvoljno stajala u svom odjeljku. Kad bi bol postala prevelika
zamukala je kao da zove u pomo. Bilo bi bolje potedjeti ivotinju od patnje, ali trebala je to je
mogue dulje ostati na ivotu kako bi davala mlijeko. I Landseri i civili pokuavali su iz situacije
izvui maksimum. Vojnici su se brinuli za kravu, a ene su zauzvrat kuhale i brinule se za njih. tala i
kua bile su povezane rovom, i probili su malu rupu u podrumskom zidu kako bi neprimijeeni mogli
doi do rova.
Tijekom dana Sepp je sjedio na tavanu i pucao po neprijateljskim poloajima, ui je zaepio
voskom kako bi ih zatitio od praska njegove puke koji je skuenim prostorom bio pojaan do
zagluujue snage. Ali kao to je i oekivao, Sovjetima nije trebalo dugo da otkriju vjerojatno
skrovite neprijateljskog snajperista. Budui da nije bilo vjerojatno kako e s tolike udaljenosti
njihov snajperist uspjeti pronai toan Seppov poloaj, Sovjeti su se odluili rijeiti problem neim

veim.
U jutro treeg dana kamion se dovezao do tale na ruskim poloajima i istovario protutenkovski
top. Dok su tri vojnika namjetala mali top, drugi su s kamiona istovarivali streljivo i slagali ga iza
tale.
Dan je bio miran i suh, idealni uvjeti za hitce na velikoj daljini. Sepp je napravio dobar oslonac i
stabilno sjedalo iza njega. Nanianio je prvom sovjetskom topniku iznad glave. Hitac ga je pogodio u
trbuh i savinuo se poput preklopnog noia. ak i prije no to je pao na tlo Sepp je nanianio drugog.
Jo jedan pogodak u tijelo. To su sigurno bili neiskusni vojnici jer im je trebalo previe da shvate
kakva im opasnost prijeti. Umjesto da pobjegne u zaklon trei je topnik odluio preko ramena
prebaciti jednog od ranjenih suboraca i pokuati se vratiti do tale, ali sudbina ga je sustigla jo dok
je podizao ranjenika. Veina ostalih sada se ve dovoljno opametila da se sakrije oko kue. Sepp se
vie nadao nego oekivao kako e uspjeti pogoditi niansku optiku protutenkovskog topa kroz
dvadeset centimetarsku pukotinu u njegovom oklopu. Nije bio siguran je li ju pogodio ili ne, ali nije
vidio udar metka u oklop. Nakon toga, Rusi koji su jo uvijek bili ispred kue odjednom su postali
vrlo aktivni i naglo su nestali iza nje. U isto vrijeme zabrujao je motor kamiona i vozilo je nestalo
otkud je i dolo. Protutenkovski je top stajao naputen, okruen s tri lea. Ostatak dana inilo se kao
da su ruski poloaji naputeni. Suborac je naveer izvijestio kako se, na temelju poruke koju su
presreli, odustalo od operacije s protutenkovskim topom jer je top oteen. Nakon to je to uo, bilo
je razumljivo to je Sepp ponosan na svoju preciznost.
Ali Rusi su se osvetili idueg dana, kad je sovjetski snajperist poeo pucati na sve to se micalo.
Njegova prva rtva bila je starija od dvije ene. Kad je napustila rov nedugo nakon to je stigla do
tale metak ju je pogodio u grudi. Njezina su koljena popustila bez glasa i pala je na lice, mrtva.
Eksplozivni metak u grudima joj je otvorio rupu veliine ake i razorio srce. Bilo bi samoubojstvo
pokuati doi do njenog tijela tijekom dana, ali njezinu je ki ipak trebalo fiziki sprijeiti kako ne bi
pokuala. Samo ju je oajniko podsjeanje vojnika kako treba ostati iva i brinuti se za svoje dijete
dovelo pameti. Iduih nekoliko dana svi su na obje strane bili paljivi kako se ne bi izloili, i stvari
su bile mirne. ak ni Sepp nije zabiljeio nijedan pogodak. Krava koja je bila toliko vana za dijete
naposljetku je pala i vie nije mogla izdrati, pa joj je kuhar olakao muke hitcem iz pitolja i
odvukao njezinu leinu do terenske kuhinje.
Nekoliko dana kasnije izviai su javili kako se ruska 4. ukrajinska armija priprema za kljunu
bitku. 3. Gebirgsjager divizija stavljena je u stanje pripravnosti jer su Sovjeti ve i sada slali
ophodnje i satnije u iznenadne napade u potrazi za slabom tokom neprijateljeve obrane. Uiteljica i
njezino dijete s njima su otili do susjednog sela kad su odmarirali.
Drugog oujka 1945. Sepp je pozvan u stoer. To samo po sebi nije bilo nita neobino, budui je
na taj nain uvijek dobivao nove posebne misije, ali ovoga ga je puta doekao porunik iz stoera
regimente koji mu je uz srdaan osmijeh i stisak ruke poelio dobrodolicu. estitam, dragi moj
Allerbergeru. ast mi je dodijeliti ti Fuhrerovu snajpersku znaku. Bio si toliko uspjean da si
odjednom dobio sve tri. Molim te, prui desnu ruku. Onda je pribadaom privremeno na njegov
rukav privrstio oznaku i dao mu potvrdu u obliku obinog natipkanog komada papira s njegovim
imenom ubaenim na odgovarajue

Snajperist na poloaju.

mjesto. Izmijenjene su neke trivijalnosti i dobre elje i Sepp je dobio otpust. Unato ponosu na
dobivenu nagradu Sepp je shvatio kako je zadravanje potvrde ili znamena vrlo opasno, pa je smjesta
otiao do potanskog ureda i poslao ih kui roditeljima.
Wehrmachtova snajperska znaka bila je jedna od najegzotinijih nagrada u Drugom svjetskom
ratu. Iako je slubenim dekretom uvedena krajem 1944., rijeko je dodjeljivana, jer je jako malo
snajperista preivjelo dovoljno dugo da dosegne zahtijevani broj potvrenih pogodaka. I tako mala
potranja i potekoe u proizvodnji znailo je kako je proizveden samo mali broj znamenja i potvrda.
Mnogi nagraeni unitili su svoje i to je jo jedan razlog zato ih je danas ostalo toliko malo. esto
nisu niti bile dostupne za dodjelu vojnicima. Brojne snajperske znake trebale su se dodijeliti
koritenjem improviziranih certifikata, poput Seppovog, ponekad ak i bez prave znake, koja e,
bilo je obeano, biti poslana kasnije. Ali zbog ratne situacije koja je svakog dana bila sve gora to se
nije dogodilo.
U meuvremenu nacistika propagandna mainerija neumorno je vojsci obeavala svakakva
udesna oruja. elja je bila iskrena, ali njezino ispunjenje bilo je lano. Ako bi nova oruja uope i
dola, dola bi u vrlo malim koliinama. Ohrabrenja za vojnike da demonstriraju svoje vojne vrline
postala su zahtjevi za dragovoljno rtvovanje. U tom su kontekstu snajperisti postali osobito vani za
izdrite mentalitet pisaca propagande. Njihova su djela opisivana u ruiastoj prozi i njihovi su
pogodci slavljeni. Poniavajue rijei kao snajperist i potajno nisu se upotrebljavale. Umjesto
toga termin strijelac je postao sinonim za odane i nesebine vojnike, u novinama opisane izrazima
poput lovci, grabeljivci i neumorni usamljeni lovci. Naravno, propagandna mainerija trebala
je fotografije svojih novih junaka i kako povremene fotografije ratnih izvjestitelja nisu bile dovoljno
organizirana su posebna snimanja.
Budui su snajperisti 3. GD neprestano postizali nevjerojatne stvari i dvojica su odlikovana
zlatnim snajperskim znakama poetkom oujka novinska je ekipa poslana kako bi o njima napisala
reportau i snimila nekoliko fotografija. Fotografije su snimljene u sunano jutro. Fotograf im je
rekao da zauzmu junaku pozu i pretvaraju se da niane: Neprijatelj se treba reflektirati u oku
lovca! Tijekom snimanja zbio se smijean incident. Jedan od snajperista, Fritz Konig, trebao je
pozirati s pukom naslonjenom na drvo dok pije vodu iz bistrog planinskog potoka. Fotografija je

upravo trebala biti snimljena i Konig je podigao glavu dok mu je voda jo uvijek kapala s usana
Landser koji je prolazio s gaenjem je rekao: Uh! Pije tu vodu? ak i ako trideset metara uzvodno
u njoj lei mrtvi Ivan i trune? Uh, zlo mi je od same pomisli na to. Isprva su pomislili kako se njihov
suborac samo eli naaliti, ali nisu mogli prestati razmiljati o tome, pa su otili uzvodno kako bi
provjerili. I naravno, nakon to su preli nekih tridesetak metara uistinu su nali Rusa kako trune u
vodi. Konigu je trebalo samo nekoliko sekundi da pone povraati.
Kad su se vratili do fotografa Wehrmachtov ratni umjetnik skicirao je snajperista koji je na svojoj
K98k imao jednu od malih ZF 41 optika. Kad je to vidio Joseph Roth je prokomentirao: Nema
smisla u slikanju te stvari, kroz to ne moete nita vidjeti.
Posjet novinske ekipe takoer je bio prigoda za nekoliko fotografija za uspomenu - na primjer,
novi snajperist koji se tek vratio sa svoje obuke elio se fotografirati sa svojim idolom Seppom
Allerbergerom. Snajperistova je elja ispunjena idueg dana jer je novinska ekipa u svom kamionu
imala mali fotografski laboratorij. Sepp je svoje fotografije istog dana u pismu poslao roditeljima.
Nekoliko dana kasnije njemaka ophodnja dovela je ruskog zarobljenika koji im je rekao za
satniju koja se spremala zauzeti oko petsto metara irine niije zemlje ispred podruja II. bojne.
Skupina od osamnaest iskusnih vojnika poslana je kako bi locirala poloaj Sovjeta i osigurala
podruje sve dok regimenta ne uspije zatvoriti pukotinu i premjestiti bolnicu na sigurno. Sepp je
dodijeljen skupini kao osiguranje.
Vojnikove anse za preivljavanje ovisile su o estom ulu o stvarima koje e se dogoditi. Sepp
je shvatio kako bi ova trenutna misija mogla postati samoubilaka, pa je otiao do narednika

Zlatna snajperska znaka s potvrdom.

skladitara bojne i zamijenio svoju K98k za poluautomatski Model 43 koju je uvao za njega.
Takoer je uzeo etiri dodatna okvira B-metaka, plus jo streljiva u depove.
Opelom Blitzom su tijekom noi otili do ugroenog sektora. utke su sjedili iza, svatko izgubljen
u vlastitim mislima, jer su znali to dolazi i to e trebati uiniti. Kad se kamion zaustavio, spustili su
stranju stranicu, iskoili van, postrojili se, primili svoje zapovijedi i onda nestali u noi i krenuli u
pravcu zore.
Sepp je sa spremnim orujem hodao pored njih. Nakon sat vremena, kad se prva blijeda svjetlost
zore pojavila na istonom obzoru poeli su se uspinjati uz malo brdo. Odjednom, bijele su rakete
zasiktale na nebu i osvijetlile cijelo podruje. Ubojita vatra iz strojnice zasula je kolonu vojnika i
sruila sedmoricu, meu njima i njihovog narednika.

Jaukali su, vikali i grili se od agonije. Vojnici su smjesta uzvratili vatru i uspjeli pronai zaklon
na brdu i sa sobom odvukli petoricu ranjenih. Rusi su smjesta iskoili sa svojih poloaja i napali ih.
Sepp je u meuvremenu pronaao zaklon u blizini preostala dva ranjenika i ostao je neprimijeen. To
mu je omoguilo odluujui element iznenaenja. Pustio je prva dva vala Rusa iz njihovih rovova i
onda iznenada ustao i otvorio vatru s udaljenosti od pedeset do osamdeset metara na svoj isprobani i
testirani nain: uvijek na neprijatelja koji je zadnji ustao. Kako bi bio siguran u svoje pogotke i kako
bi nanio maksimalnu tetu ciljao je u tijelo i eksplozivni su metci pogaali trbuhe Rusa, kidali im
eluce i probavne organe. Sovjeti su bili krajnje iznenaeni ovom vatrom s boka i oito zbunjeni.
Njegovi su suborci u meuvremenu doli sebi i takoer su otvorili

preciznu vatru. Ruski je napad posustao. Nakon deset hitaca okvir Seppove poluautomatske puke
bio je prazan. Za nekoliko je sekundi ubacio drugi i nastavio paljbu. Svaki je hitac bio pogodak.
Neprijateljska vatra nije mu dola ni blizu, a dvadeset vojnika Crvene armije lealo je na zemlji i
zapomagalo. Ispraznio je i svoj trei okvir. Do tog su trenutka urlici ranjenika demoralizirali
napadae koji su odustali od juria i povukli se na svoje poloaje. Sepp je skoio, cik cak odjurio do
dva ranjenika i bacio se u zaklon pored njih. Kao nekim udom, ostao je nepovrijeen, ali njegov je
opasni sprint kroz kiu ruskih metaka bio uzaludan. Nije mogao pomoi svojim suborcima. Jedan je
ve bio mrtav, a narednik, prsa izreetanih metcima, samo je uspio progrgljati neto nerazumljivo
kroz krvavu pjenu u ustima prije no to je kroz nekoliko minuta umro.
Ponovo u sigurnosti svojih poloaja Rusi su sada zasipali podruje metcima. Sepp je bio
prikovan za svoj trenutni poloaj, s malo ansi za bijeg. Kako bi se zatitio od neprijateljevih
metaka privukao je dva lea i od njih improvizirao zaklon i poloio puku na nogu jednog od njih.
Sada je doao sat snajperista. Dok su mu njegovi suborci pruali podrku, Sepp je nanianio Sovjete
s daljine od oko sto metara. S prva je dva hitca skinuo glave posadi strojnice, dok su metci pogaali
tijela njegovih mrtvih suboraca i tjerali ih da sablasno poskakuju.

Novi snajperist se fotografira sa svojim idolom - Seppom Allerbergerom.

Sepp u kompletnoj odori.

I najuspjeniji njemaki snajperist Mathias Hetzenauer bio je pripadnik 3. G. D.

Nakon toga radilo se o pukoj vjebi gaanja. Svaka ruska glava koja se pojavila preko ruba rova
bila je pogoena. Za manje od deset minuta jo je dvadeset i jedan Sovjet bio mrtav. Odjednom,
preko ruba rova prebaena je cijev lake strojnice iz koje je poletjela kia metaka, dok su druga dva
vojnika pokuavala pobjei, jedan od njih je oito bio ranjen jer ga je onaj drugi nosio. Vojnik sa
strojnicom ve je bio odbaen unatrag u rov pogotkom u glavu, i za sobom je preko ruba rova
povukao svoje oruje tako da je jo nekoliko sekundi pucalo u nebo sve dok mu se okvir nije
ispraznio. Sepp je onda nanianio dva bjegunca. Kad je njegov metak pogodio vreu na leima
noenog ovjeka i uslijedila je spektakularna eksplozija koja je raznijela obojicu. Ranjeni je Sovjet
oito nosio eksploziv.
Detonacija je oznaila kraj borbe i uslijedila je mrtvaka tiina. Prestali su ak i krikovi ranjenih
Rusa. Minute su prolazile, i onda su Landseri ustali sa svojih poloaja i oprezno krenuli prema
ruskom rovu.

Nita se nije micalo. Cijela ruska satnija bila je mrtva. Na bojnom je polju bilo razasuto preko
pedeset leeva, a jo se dvadeset i jedan nalazio u rovu s eksplozivnim metcima u glavama. Rubovi
rova bili su poprskani krvavim komadiima mozga i kostiju. Raznesene su glave izgledale poput
nacerenih lubanja sa srednjevjekovnih slika Pakla.
ini se kako je gubitak ove satnije uvjerio Ruse kako je njemaki otpor u ovom podruju jo
uvijek jak, i promijenili su svoje planove i pregrupirali postrojbe. Ovaj je odmor dao Gebirgsjageru
potrebno vrijeme za evakuaciju ugroene bolnice. Ipak, odbijanje ruskog napada nije dovelo do
promjene fokusa njihove usredotoenosti kao to su se Landseri moda nadali, nego do dramatinog
pojaanja njihovih napada. Idui ruski napad, koji je uslijedio tri dana kasnije, imao je potporu
brojnih snajperista koji su se krvavo osvetili za prijanji sukob. Seppova je skupina u meuvremenu
pojaana, ali ruski su snajperisti nevjerojatnom preciznou poskidali njemake asnike i doasnike.
Sepp i njegovi neadekvatno naoruani suborci nisu imali anse zaustaviti uporne napade i on je uspio
zabiljeiti samo nekoliko pogodaka sa svojih paljivo pripremljenih poloaja. Bilo je udo to su on
i ostali Landseri uope i preivjeli ovaj napad prije no to su se u posljednjem trenutku povukli.
Nekolicina preivjelih skakala je od zaklona do zaklona i branila se najbolje to je mogla,
precizna i brza paljba Seppovog Modela 43 pokrivala

Prema njemakoj granici.

ih je dok su to inili. Upravo su se spremali krenuti dalje kad su izgubili svojeg posljednjeg
doasnika, narednika i zapovjednika voda Willija Hohna. Upravo je ustao kako bi dao signal za
pokret kad ga je metak ruskog snajperista pogodio iza oiju i nosa. Oi su mu ispale iz duplji poput
dvije lopte. Krv i komadii kostiju prsnuli su iza njih. Pao je na tlo kao gromom pogoen, ali
nekoliko sekundi kasnije je ustao i vrisnuo: Moje oi, aaahh, ne vidim! Vojnik koji je bio uz njega
ga je sruio na tlo kako bi ga spasio od ruske vatre. Prestravljeno se zagledao u krvavu lubanju
praznih onih duplji. Bilo je diskutabilno je li imao sree to snajperist nije upotrijebio eksplozivni
metak, jer bi jedan od tih ubio nesretnog narednika. Ali sada je barem imao nekakvu ansu za
preivljavanje. U meuvremenu nije mogao prestati vritati i mahnito se bacati. Dok je Sepp
ispaljivao streljivo koje mu je ostalo u puci, njegovi su suborci zgrabili ranjenog ovjeka i odvukli
ga sa sobom. Preivio je svoje rane kako bi postao jedan od brojnih njemakih ratnih vojnih invalida.

POGLAVLJE 15

Junak dana
Poetkom rata nagrade su neto znaile i dodjeljivane su u otmjenom okruenju, ali sada kada su
Landseri bili u beskrajnoj borbi za preivljavanje Glavni stoer je nagrade smatrao samo nainima za
jaanje morala. Iz toga je proizalo omalovaavanje nagrada koje ih je liilo velikog dijela njihovog
znaenja. Dobivanje nove nagrade jednostavno je postalo dio uobiajene svakodnevice. Ali nekoliko
dana nakon opisanih bitaka porunik iz osoblja regimente ponovno je pozvao Seppa. Herr desetnie,
ini mi se kako ste vi straan momak, rekao je kad je Sepp uao. Ponosan sam to vam mogu
dodijeliti eljezni kri prve klase za hrabrost pokazanu tijekom taktikog pregrupiranja regimente i
evakuacije bolnice. Moram vam u povjerenju rei kako su vaa djela privukla pozornost najviih
asnika divizije. Neto se kuha, pa budite spremni na iznenaenje. Sepp je ovoga puta dobio
ukraeni otisnuti dokument i orden u kutiji. Sepp je smjesta stavio kri na lijevi dep na prsima i
roditeljima poslao dokument.
Svojim djelima u nedavnim borbama Sepp nije samo dokazao nevjerojatnu osobnu hrabrost, nego
su njegova djela takoer rezultirala privremenom stratekom prednou nad neprijateljem. Za to
inae ne bi dobio vie od Njemakog kria u zlatu - najvie odlikovanje za hrabrost koje je
Wehrmacht dodjeljivao obinim vojnicima. Ali zapovjednik Sredinje vojne skupine, general
Schomer (1. oujka 1945. unaprijeen u feldmarala) pokuavao je podii moral svojih postrojba
neortodoksnim dodjeljivanjem ordena. Sepp je zbog toga za svoja djela bio predloen za Viteki kri,
koji se obino dodjeljivao asnicima i starijim doasnicima za osobnu hrabrost i izuzetne doprinose
strateke vanosti. Viteki kri bio je jedno od najviih Wehrmachtovih odlikovanja i obino se
dodjeljivao na posebnoj ceremoniji i posebnim dopustom na koji se odlazilo odmah nakon dodjele.
Ali s kolapsom njemake vojne infrastrukture vrijednost i znaenje odlikovanja unutar umirueg
Reicha se smanjilo, osobito nakon to su kriteriji za njihovo dobivanje bili smanjeni do krajnje
mjere. Sada je to, kako su to Landseri u ali, ali tono govorili, bio sluaj postroji se za nagrade i sa
sobom ponesi pribor za jelo. I tako je dodjeljivanje tog Vitekog kria, kojeg je Sepp dobio zajedno
sa svojim suborcem Josefom Rothom, bilo poprilino mali dogaaj.
On i Roth su 20. travnja pozvani da dou do stoera. Pokupio ih je amfibijski VW i odvezao do
Monnighofena, malog grada u blizini Mahrisch-Ostraua. Stoer se nalazio na nekoj vrsti male farme
na kojoj je sve bilo uurbano kao u konici. Teklii i vozila su dolazili i odlazili,

Amfibijsko vozilo kakvo je prevezlo Seppa na dodjelu Vitekog kria.

zapovijedi su izvikivane, i asnici su bili posvuda. inilo se kako se ubrzano pripremaju za

odlazak. Sepp i Josef su se, u svojim izlizanim odorama i ovrslih lica, osjeali poput svinja u butiku
meu uredno odjevenim asnicima. Bilo bi im dobro malo leati u govnima, progunao je Roth.
Mogao bih im pokazati dobra mjesta. Stajali su tamo poput izgubljenih dua sve dok naposljetku
jedan vojnik nije obojici donio posudu s haringom u umaku od rajice, a onda komad kruha i
konzervu sa zamjenom za kavu. I tako je njihovo dugo ekanje dobro iskoriteno za ugodno punjenje
trbuha, to je ovih dana bio rijedak dogaaj za Landsere.
Sati su prolazili i njih su dvojica sjedila kod zida farme kad su ih iznenada pozvali iz kue: Gdje
su ljudi za Viteki kri? Narednik je izaao van i pozvao ih s jedva skrivenim sarkazmom: Jeste li
vi vojnici koji e postati vitezovi? Pukovnik i njegov ma spremni su za sveani ritual. Polagano su
ustali. Malo bre, deki, oekuje nas veliki dogaaj! Nekoliko minuta kasnije stajali su u nekoj
vrsti predsoblja i pukovnik s crvenim prugama glavnog stoera na hlaama priao im je s fasciklom u
rukama, praen vojnikom s kamerom. Sepp i Josef su nevoljno stali mirno sa svojim pukama na
leima. Otpust, gospodo, obratio im se pukovnik veselo. Molim vas, nemojte nam zamjeriti na
ovako trivijalnom izgledu ove sveanosti, ali nadam se kako ete nam zbog trenutnih okolnosti ipak
moi oprostiti. U stvari feldmaral vam je elio osobno estitati, ali na alost nema vremena. Zato u
vam ja zahvaliti u njegovo ime. S time je otvorio fascikl i proitao:
Stoer Sredinje vojne skupine, 20. travnja 1945.
Desetniku Seppu Allerbergeru!
ast mi je u Fuhrerovo ime dodijeliti vam Viteki kri eljeznog kria i pripadajuu kutiju
dana 20. travnja 1945. Iz izvjea vaih zapovjednika saznao sam kako ste se ponaali kao uzoran
vojnik i iskazali nevjerojatnu hrabrost. elim vam puno sree i siguran povratak kui.
Heil Hitler!
General feldmaral Schorner.

General Paul Klatt, zapovjednik 3. G. D.

General feldmaral Ferdinand Schorner.

ovjek popriline osobne hrabrosti, bio je zapamen kao nemilosrdan u provoenju discipline,
iako je to moda bilo zato to je uvijek bio poslan u najtee situacije gdje je njegova odanost
nacistikoj ideologiji osiguravala injenicu kako e doslovno izvriti svoje zapovijedi.

Sepp s improviziranim Vitekim kriem.

Isti je tekst proitan ponovno, ali s imenom Josefa Rotha na mjestu Seppovog.
Pukovnik je onda mahnuo vojniku koji je donio dva Viteka kria koji su u stvari bili dva
modificirana eljezna kria druge klase, na sloenom komadu atorskog krila. asnik je uzeo prvi,
priao Seppu i pitao: Perete li vrat, Herr desetnie? Kad je vidio Seppovo zbunjeno lice dodao je:
Samo se alim. Onda im je stavio krieve i nastavio oinskim glasom: Uistinu sam ponosan to
vojnike poput vas imamo u naim postrojbama. estitam vam i odajem vam priznanje. Nadam se da
ete preivjeti nadolazee bitke i sigurno se vratiti vaim obiteljima i civilnim ivotima. Nakon toga
se rukovao s njima, dok je fotografova bljeskalica sablasnom svjetlou osvijetlila prizor. Kasnije
ete dobiti prave Viteke krieve, kad se situacija konsolidira, na pravoj ceremoniji s dokumentom
kojeg e potpisati Fuhrer. Ali za sada vam mogu dati ova pisma od feldmarala. Kao znak njegovo
osobne zahvalnosti sadravaju njegove potpisane fotografije. A takoer i potpisanu fotografiju
zapovjednika vae divizije, generala Klatta.
Obojica su prepoznala gorinu u pukovnikovom glasu. Svima je bilo jasno kako je rat izgubljen i
kako ih oekuje konani slom. Iz oitih razloga nesumnjivo odmah elite dobiti Fuhrerov poklon
paket. Dva su vojnika nakon toga donijela dvije kutije za topniko streljivo duge jedan metar, visoke
pedeset centimetara i iroke trideset, prepune stvari. S rijeima: Sve najbolje, gospodo, pukovnik

se okrenuo i nestao kroz vrata. Fotograf se u meuvremenu vratio. Mogu li vas jo jedanput
fotografirati za strane novine? Nakon toga ih je namjestio u pozu i bljeskalice su jo dvaput
zasvijetlile. Prije no to je fotograf otiao Sepp ga je pitao bi li poslao jednu fotografiju kui
njegovim roditeljima. Obeao mu je kako e to uiniti, i tako je uistinu i bilo.
Ceremonija je s time zavrila. Gdje da stavimo poklon pakete naih junaka? zadirkivao ih je
jedan od vojnika. U tom se trenutku pojavio voza dipa. Ja u vas vratiti do vaih ljudi, pa stavite
kutije u moje vozilo. Dok su vojnici iznosili kutije Sepp je pitao vozaa gdje je potanski ured kako
bi kui poslao pismo. Pod danim okolnostima elio je kui poslati dokuemnte Vitekog kria to je
mogue bre. Nadao se kako e pota iz stoera imati vee anse da stigne do njegovih roditelja. Iz
predostronosti je upotrijebio dvije koverte. U jednu je stavio potpisane fotografije, a u drugu
dokumente. Kasnije se pokazalo kako su fotografije sigurno stigle, ali koverta s dokumentima se
izgubila.
S njihovim provizornim Vitekim krievima oko vrata odvezli su se natrag do svojih postrojba
gdje su s nestrpljenjem iekivali njihov dolazak. Sepp nije imao problema s istovarom svoje kutije s
dipa, jer su ga suborci gotovo natjerali da mu pomognu. Kad su se smjestili u bunker skinuli su
poklopac i ugledali konzerve mesa i ribe, schnapps, bocu konjaka, cigare, cigarete, okoladu i kekse.
U spontanoj orgiji cijeli je sadraj potroen, iako je naravno Sepp dobio najvei dio keksa i mesa.
Kao junak dana takoer je zadrao bocu konjaka i cigare.
Novine su bile opsjednute propagandom i smjesta su iskoritavale ovakve prigode. Seppova su
djela vrijedila vie od naslova u lokalnim novinama njegovog rodnog grada, Mittenwalder
Nachrichten. Izdanje od 25. travnja 1945. imalo je naslov:
Na alpinistiki vojnik kao snajperist.
Snajperist Gebirgsjager regimente u odlunim obrambenim bitkama oko Tise ostvario je
nevjerojatan broj pogodaka. Snajperist 2. satnije, Gebirgsjager iz Berchtesgardenerlanda, 1. travnja
je ustrijelio osamdeset i tri boljevika. Desetnik Sepp Allerberger iz Mittemwalda, koji pripada
drugoj satniji, likvidirao je dvadeset i jednog Sovjeta 2. travnja i dosegao broj od sto pogodaka.
Desetnik Hetzenauer iz Brixena u blizini Kitzbuhla u Tirolu zabiljeio je 3. travnja svoj dvjestoti
pogodak. On je najuspjeniji snajperist divizije.

POGLAVLJE 16

Trenutak kolapsa
Trea Gebirgsjager divizija bila je leima okrenuta prema njemakoj granici. Krug se trebao
zatvoriti. Tisuugodinji Reich izgraen samo na ponosu ruio se poput kule od karata nakon samo
dvanaest godina. Njemaka je iskrvarila. Svijetu je donijela rat i sada su joj se njezini neprijatelji
pribliavali sa svih strana. Hitlerova maksima -Njemaka e ili pobijediti ili umrijeti - dovela je
nakon Staljingrada do poveanog broja uzaludnih samoubilakih zapovijedi ili rtvovanja. Kako je
situacija postajala katastrofalnija to su Hitlerove pristae u policiji, SS-u i Wehrmachtu imale
odrjeenije ruke. Represijom i mobilizacijom posljednjih ljudskih resursa drave pokuali su
zaustaviti neizbjean poraz i unitenje. Ali ratni sudovi, Hitlerova mlade, starci i neobuene skrpane
postrojbe nisu mogle odgoditi katastrofu. General Schomer, uvjereni nacionalsocijalist, unaprijeen
je u in feldmarala i naposljetku vrhovnog zapovjednika Wehrmachta zbog svoje nepokolebljive
odlunosti da mobilizira sve dostupne snage i podvrgne ih strogoj disciplini.
U stvarnosti nije ostalo nita to bi zaustavilo rastui vrtlog kaosa. Trenutak kolapsa toliko se
pribliio da ga je bilo nemogue zaustaviti. Wehrmachtova logistika infrastruktura, komunikacije i
zapovjedni lanac sruili su se poput spaljene kue. Stanovnici okupiranih podruja ustali su protiv
Nijemaca u nekontroliranom broju, i broj stravinih djela se pribliavanjem nasilnog kraja poveao
na obje strane.
Ophodnje policajaca, vojnih policajaca i Waffen SS-a formirane su u pokuaju vraanja vojne
discipline i uvoenja reda u opi kaos. Rezultat toga bila je opa brutalnost. Nakon suenja koja su
trajala samo nekoliko minuta vojnici bez papira su osuivani na smrt i istog trena objeeni ili
strijeljani, unato injenici to u kaosu posljednjih mjeseci rata nije postojala nikakva birokracija
koja bi ljudima koji su izgubili papire u akciji izdala zamjenske dokumente. I tako su se njemaki
vojnici esto susretali s nepravednim i nasilnim krajem od ruku vlastitih suboraca. Civili su ubijani
ak i s manje obzirnosti, iako su pratili pojedine postrojbe kao ispomo i sluge tijekom rata.
Neutemeljene optube za subverziju ili suradnju s partizanima rezultirale su brojnim smrtnim kaznama
donesenima na ratnim sudovima.
Iako je smrt postala Seppov svakodnevni pratilac, jedan takav incident imao je snaan uinak na
njega. Gotovo u isto vrijeme kad je stigao u Rusiju, u kasno ljeto 1943. mlada Ukrajinka poela je
pratiti Gebirgsjager regimentu 144. Stara dvadeset i dvije godine Olga je bila ljubavnica
administracijskog asnika. U dodatak grijanju njegovog kreveta, takoer je obavljala korisne poslove
za osoblje regimente, ukljuujui prevoenje. Bila je jednostavna, zabavna ena ija je jedina
ambicija bila preivjeti ta katastrofalna vremena. Na nikakav nain nije bila povezana s partizanima.
Bila je jednostavno sretna to se mogla maknuti od ogranienosti i zadrtosti svog sela i nadala se
kako e negdje na zapadu pronai bolji ivot kad rat zavri. asnik s kojim je Olga bila bio je
predmet zavisti zbog svoje prekrasne djevojke, a i Sepp ju je ponekad znao eznutljivo pogledati.
Nikad nije saznao je li to bio rezultat zlobne prijave nekog ljubomornog vojnika, ili samovolje
Waffen SS ophodnje koja ju je odvukla s poloaja regimente, ali Sepp je svjedoio njezinom uhienju
i pogubljenju samo deset minuta kasnije po navodnoj optubi suradnje s partizanima. Pokuaj nekih

vojnika da joj kau neto u prilog bio je uzaludan i upozoreni su jakim prijetnjama. Seppa je obuzeo
bespomoni bijes kad je vidio kako administrativni asnik, njezin ljubavnik, nije uinio nita kako bi
ju spasio, unato njezinom preklinjanju. inilo se kako je gotovo sretan to je se moe rijeiti. Bilo je
poznato da je oenjen i najvjerojatnije se bojao kako e njegova afera postati poznata izvan regimente
ako se pobuni. I Olga je odvuena pod drvo i stavljena na kamion zajedno s nekim civilima. Oko
vrata su im vezali kabele koje su onda zakaili za grane iznad njih. Zapanjena, sirota je djevojka
samo stajala i tiho jecala dok je pogledom traila svog ljubavnika jo se uvijek nadajui spasu. Ali
dobri gospodin asnik elegantno je odjebao i nitko ga nije mogao pronai. Kad su svi kabeli
uvreni SS-ovac u stranjem dijelu kamiona rukom je udario po krovu kabine i kamion je krenuo.
Vritanje osuenih postalo je grgljanje i krkljanje dok su jedan po jedan padali s kamiona. Poput crva
na udici, njihova su se tijela grila u oajnikoj borbi za ivot. Ovisno o tome koliko ih je kabel
davio toliko su im jezici ispadali iz usta, ili su im oi izgledale kao da e iskoiti iz duplji. Olgini
samrtni grevi trajali su nekoliko minuta. Dok su SS-ovci izgledali kao da uivaju u prizoru, vojnici
su se zgaeno okrenuli jako mrmljajui u znak protivljenja. Sepp se morao kontrolirati kako ne bi

U drutvu mlade Ruskinje 1943. godine.

izgubio ivce. Ipak, nekoliko dana kasnije incident je postao samo jo jedna epizoda, poput
mnogih drugih u ovom besmislenom ratu.
Regimenta se sada povukla u blizini Mahrisch-Ostraua, dok je sovjetska bojinica stigla do
Brunna. U meuvremenu Rusi su uli u Berlin. Vie nije bilo mogue govoriti o otporu pod
koordiniranim i uinkovitim zapovjednitvom. Ovisno o organizaciji, opremi, iskustvu i
zapovjednitvu Wehrmacht se raspao na vie ili manje uinkovite depove otpora. 3. Gebirgsjager
divizija bila je meu onima koji su se drali zajedno i nastavili su s otporom. Ali kraj je bio blizu.
Bezbrojne izbjeglice kretale su se prema zapadu, blokirajui putove i ceste.
Vojnici su se borili s onime to im je ostalo na raspolaganju. Jedna od gorkih ironija tih
posljednjih tjedana rata bila je injenica to se na bojinici iznenada pojavilo oruje i oprema o
kojima su Landseri prije samo mogli sanjati. Satnija Waffen SS-ovih snajperista poslana je kao
potpora tijekom jednog od posljednjih napada za koje su vojnici mobilizirali svoje snage. Sepp nije
mogao vjerovati svojim oima kad je vidio njihovu opremu. Preko svojih odora su nosili posebne
kamuflane jakne s kapuljaama, imali kamuflau za ljemove, pa ak i veo koji se mogao zakaiti na

prednju stranu ljema kako bi sakrio lice. Njihova kamuflana mrea bila je izraena od zelenog
materijala. Na njega je bila privrena bajuneta koja se mogla staviti na K98 i vrlo praktian
komplet alata. Svaki je imao poluautomatski Model 43 s optikom s etverostrukim poveanjem.
Dvojica su ak imala najnoviji automatski Sturmgewehr Model 44, opremljen istom optikom kao
poluautomatska puka. Ali postrojba se sastojala samo od mladia starih oko esnaest godina koji su
pozvani tek prije nekoliko tjedana. Nakon dvotjednog teaja oni su formirali borbenu elitu
Wehrmachta, koja e se sada baciti na neprijatelja divljakom odlunou i vjerom u svoju
nepobjedivost. Porunik u ranim dvadesetima bio je zapovjednik te postrojbe od etrdeset ljudi.
Sepp je primijetio oitu okrutnost asnika, i nije bilo sumnje kako mu ivoti njegovih ljudi znae vrlo
malo. Kad su odmarirali i nestali u oluji Sepp je samo mogao pomisliti: Jadnici!
Divizija se probila do Olmutza. U meuvremenu tvornica glasina radila je punom parom. Berlin
je okupiran, govorilo se,

Ukrajinka Olga, pogubljena 1945.

Fuhrer je mrtav, Njemaka je pred predajom. Unato tome divizija se nastavila hrabro boriti. A
onda, 8. svibnja 1945. Rusi su se iznenada povukli na svoje poloaje i prestali s paljbom.
Neprijateljski zrakoplov bacio je gomile tiskanih letaka koji su javljali o njemakoj bezuvjetnoj
predaji i pozivali Wehrmacht da odbaci oruje i preda se. Posljednji zapovjednik 3. GD, general
Klatt, nije elio svoje ljude predati Rusima, s pravom strahujui za njihovu sudbinu. U veer 9.

svibnja posljednja zapovijed Wehrmachtovog Glavnog stoera stigla je radijem do divizije:

Pripadnicima svih postrojba na jugoistonoj i istonoj bojinici zapovjeeno je da prekinu

paljbu. Pobuna eha u Bohmenu i Mahrenu moe se kositi s uvjetima kapitulacije i mogla bi
onemoguiti nae komunikacije u ovom podruju. Glavni stoer nije dobio izvjea od borbenih
skupina Lohr, Rendulic i Schomer ... Oruje je u pono poloeno na svim bojinicama. Po zapovijedi
admirala (Donitz) Wehrmacht je prekinuo ovu uzaludnu borbu. Junaka borba koja je trajala gotovo
est godina dola je kraju. Donijela nam je velike pobjede, ali takoer i teke poraze. Wehrmacht je
na kraju poraen zbog brojane superiornosti neprijatelja. Njemaki su vojnici s ponosom postigli
brojne velike stvari za svoj narod i ostali su odani svojoj prisezi. Domovina im je do samog kraja
svim silama pruala potporu ... ak ni neprijatelj ne moe negirati potovanje prema djelima i
rtvama njemakih vojnika na tlu,

Nacistike parole jo nisu uklonjene.

moru i u zraku. Zbog toga svaki vojnik moe asno i ponosno odloiti oruje... U ovom trenutku
Wehrmacht misli na one suborce koji su pali. Nai mrtvi obvezuju nas na bezuvjetnu odanost,
poslunost i disciplinu prema Domovini koja krvari iz bezbrojnih rana.
asnici su ovu zapovijed proitali jadnim ostacima svojih bojni i satnija. Pogledali su izmuena i
ovrsnula lica nesigurna u esto stravinu budunost.
General Klatt je odluio sve vojnike otpustiti od njihove prisege i pruiti im ansu da sami
pokuaju doi do kue. To je bilo lake rei nego uiniti. Uz nekontrolirane pukotine u njemakoj
bojinici kroz koje su prolazile sovjetske postrojbe tu je takoer bio i problem ekih ustanika u
njihovoj pozadini. Unato tome to su sve ceste bile blokirane izbjeglicama, veina je vojnika
odluila pokuati doi do amerikih poloaja uz rijeku Vltavu koristei bilo kakvo vozilo do kojeg su
mogli doi. Ali Sepp je sumnjao kako e na taj nain uspjeti izbjei rusko zarobljenitvo i odluio je
sa suborcem Peterom Gollupom, koji je u postrojbi bio samo nekoliko tjedana, prijei u Austriju.
Trebat e prijei dvjesto pedeset kilometara neprijateljskog teritorija, ali Sepp je imao dosta iskustva
u koritenju kompasa i neujnom kretanju. Kako bi smanjili rizik od zarobljenitva morali su initi
sve to su mogli kako bi izbjegli sukob. To je oruje dugog dometa poput Seppove puke sa
teleskopskim nianom inilo suvinim. U dodatak tome, bilo je jasno kako e ga zadravanje
snajperske puke dovesti u veliku opasnost ako ga uhvate - sudbina uhvaenih vojnika identificiranih
kao snajperisti bila je jako dobro poznata. Zbog toga je nevoljko shvatio kako e morati unititi svoje
oruje i umjesto njega ovisiti o pitolju i MP 40. Otiao je do tenka koji je stajao u blizini, s brojnim
Landserima koji su sjedili na njemu spremni za proboj na zapad. ekaj malo, rekao je vozau koji
je virio iz kupole. elim svoju puku staviti pod tvoje gusjenice kako bih ju u potpunosti unitio.
Gurnuo je kundak pod lijevu gusjenicu i mahnuo vozau. U redu, moe krenuti. Motor je zagrmio u
ivot i tenk je krenuo naprijed. Gusjenica je nagazila kundak puke. Drvo se razletjelo i metal je
zakripao po metalu. Uz tupi prasak pukla je optika teleskopskog niana. Onda je puka u potpunosti
nestala ispod njegovih gusjenica. Nekoliko sekunda kasnije gomila smrskanih dijelova pojavila se iza
tenka. Iako je njegovo oruje bilo samo alat, to je za njega ipak bio teak trenutak.

Uz nekolicinu izuzetaka svi njemaki snajperisti unitili su svoje oruje ili na kraju rata ili prije
no to su uhvaeni, i iz tog su razloga originalne snajperske puke danas toliko rijetke.

Komplet alata uz bajunetu, postaje standardna oprema tek krajem rata.

Povlaenje kroz Slovaku, Poljsku i eku zadnjih dana rata.

Sepp je sa aljenjem gledao ostatke svoje puke i iz njegovog ga je sanjarenja naglo probudila
grmljavina glasa pored uha. Pozor, pozor - ovo je glas Pan-njemakog radija. Sepp se okrenuo.
Pored njega je opet stajao brkati Viking. Zahvaljujui svojoj unaprijed odreenoj strategiji Fuhrer je
doao do svog cilja ujedinjenja svojih istonih postrojba s onima na zapadu kako bi formirao monu
vojnu formaciju. Nakon jakih borbi, te su postrojbe uspjele dovesti svoje boljevike neprijatelje do
prijestolnice. Ovdje e ih Fuhrer dovriti hitcem u koljeno, uz potporu Reichs-idiota Himmlera i
propagandne njuke Goebbelsa. Sieg Heil, dosta nam je. ak i u trenutnoj sumornoj situaciji oito
neunitivi stoerni narednik definitivno nije izgubio svoj vrckavi smisao za humor. Potapao je Seppa
po leima i kimnuo prema smrskanoj puci i dodao: Nemoj to primati toliko teko, stari moj. Sada
su tvoje anse da se itav vrati kui puno vee. I nemoj pratiti mase kad bude piao. Pa, uivaj u
miru, ako uspije. I nakon toga se okrenuo i poput duha nestao u raslinju.
Sepp i Peter su se na najbolji mogui nain pripremili za svoj dugi mar, ali unato njihovom
trudu nisu mogli doi do hrane. Ipak, cijelo podruje lijevo i desno od ceste bilo je posuto stvarima
izbjeglica, odbaenima ili ostavljenima, i Sepp i njegov suborac su iz toga izvukli stvari koje su
mogli lako nositi i koje e putom moi zamijeniti za hranu: razne posude, mlinac za kavu, dva para

elegantnih enskih cipela - odluili su ponijeti cipele zbog neizbjene enske tatine!
Samo se nekolicina postrojba predala kako su Rusi zahtijevali, veina je odluila pokuati bijeg
na zapad. Sovjeti su radi toga 10. svibnja nastavili svoju ofanzivu, s masovnim tenkovskim i
zrakoplovnim napadima na mijeane konvoje izbjeglica i vojnih postrojba koje su ispunjavale ceste.
Lovaki zrakoplovi pucali su ak i na najmanje konvoje izbjeglica i vojnika. Sepp i njegov suborac
zbog toga su odluili marirati nou, a skrivati se danju. Druge noi, dok su jo uvijek bili u
njemakom dijelu Sudeta, pronali su usamljenu farmu. Slabana svjetlost izlazila je kroz jedan
prozor prekriven zavjesom. Ve su jako ogladnjeli i nadali su se kako e napokon moi dobiti neto
hrane od seljaka. Oprezno su se pribliili i pokucali na prozor. Zavjesa je pomaknuta u stranu i
pojavio se pedesetogodinji mukarac sa svijeom u ruci. Kad je ugledao dva vojnika otvorio je
prozor i na slabom njemakom pitao to ele. Sepp je smjesta shvatio kako se radi o ehu i
instinktivno je ustuknuo u tamu, ali njihova je glad bila tolika da je njegov neiskusni suborac
zaboravio na oprez i ponudio zamijeniti par cipela za neto hrane. eh je pristao na zamjenu, uzeo
cipele i rekao: Ruski vojnik gore, psst. ekajte, doem za nekoliko minuta. I nakon toga je nestao.
Iako u to vrijeme nije znao za brutalno protjerivanje sudetskih Nijemaca od strane eha, Sepp je
odjednom postao jako sumnjiav, jer je kroz prozor na zidu mogao vidjeti uokvireni njemaki tekst i
njemaki kalendar za 1944. to je eh radio u njemakoj kui? Zato je ruski vojnik mimo spavao na
katu? Laktom je gurnuo Petera i proaptao: ovjee, ovo smrdi! Zaboravi na cipele, idemo. Nakon
toga je povukao suborca od prozora. Ali Peter je rekao: Ne, ne elim u to vjerovati, i istrgnuo se iz
Seppove ruke. Sepp ga je pustio i i odjurio do

Kolodvor prepun odbaenih stvari izbjeglica nakon zranog napada.

ume iz koje su doli i prosiktao: Doi, budalo, prije no to te srede. Njegova odlunost za
bijeg uznemirila je Petera, koji je, nakon to je jo jednom pogledao prozor, krenuo za njim. Sepp je
bio udaljen trideset metara i tama ga je ve progutala, ali njegov je suborac jedva preao deset
metara kad se eh pojavio na prozoru s MP 40 u rukama i otvorio vatru. im je ugledao strojnicu
Peter je pojurio prema umi. Sepp se okrenuo na prvi rafal i zgrabio svoju strojnicu dok je njegov
suborac jurio prema njemu. Peter je onda pao kao gromom pogoen, i Sepp je otvorio vatru. Staklo
se razbilo i drveni okvir prozora se razletio, i iako nije pogodio eha ovaj je nestao s prozora i vie
nije pucao. Sepp je pognut odjurio do suborca i odvukao ga u sigurnost ume, cijelo vrijeme

oekujui da naoruani ljudi izau iz kue. Ali sve je ostalo mimo kao na groblju. Spustio je Petera
im su stigli do prvog grmlja i okrenuo na trbuh. Peter je zajecao. Sepp je popipao njegovu odoru i
otkrio da je mokra od krvi. Kad ga je ponovno okrenuo na lea ve se onesvijestio, a kroz nekoliko je
minuta bio mrtav.
Sepp je cijelo ovo vrijeme krajikom oka promatrao kuu, ali jo uvijek nije bilo nikakvih
znakova ivota. Pobjegao je im je Peter umro i orijentirao se po zvijezdi sjevemjai i svom malo
depnom kompasu. Sada kada je bio sam trebao je biti posebno oprezan, jer je uo kako su eki
partizani poeli nositi njemake odore kako bi izmamili neprijatelje iz skrovita. Sepp se radi toga
skrivao od malih skupina ljudi u njemakim odorama koje su prolazile pored njega, osobito kad se
skrivao tijekom dana. Dok je traio skrovite drugog dana bijega iznenada je u blizini uo njemake
glasove. Krenuo je u njihovom pravcu i ugledao malu skupinu ljudi iz topnike regimente njegove
vlastite divizije. Oprezno im se javio i onda ustao iz svog skrovita. Prije no to se uspio predstaviti
jedan od njih ga je prepoznao: To je Sepp Allerberger, snajperist s brojnim pogodcima upisanima uz
njegovo ime. Dobio je zlatnu snajpersku znaku i Viteki kri. Skupina se sastojala od dvanaest
vojnika koje je vodio kuhar regimente, stoerni narednik po imenu Viermaier. Nakon spomena
Seppovog imena uslijedila je diskusija trebaju li ga povesti sa sobom. Uinkovitost nacistike
propagande sada je radila protiv njega, jer je bilo puno novinskih lanaka o njemakim snajperistima
koji su na velianstven nain opisivali njihove pothvate, a i objavljene su fotografije mnogih. Sepp je
osobito esto bio tema tih pria. Bilo je prilino vjerojatno da esi i Rusi znaju njegovo ime i kako
izgleda i sigurno ga trae. I tako se veina Landsera bojala jake kazne ako ih uhvate u drutvu toliko
zloglasnog snajperista. Seppu nije bilo ugodno radi toga i elio je krenuti svojim putom, ali stoerni
narednik je naposljetku lupio nogom o tlo i prekinuo diskusiju rekavi kako e Sepp ii s njima. Ali
uvijek je morao ii na kraju kolone kao zatitnica, i etiri je dana putovao s njima, trudei se da ih to
manje podsjea na svoje prisustvo.
Osjeajui se sigurno u toliko velikoj skupini Landseri su radije putovali danju nego pod okriljem
noi. etvrtog su dana pronali mrtvog eha. Krv na njegovim prsima jo se nije osuila, znai umro
je nedavno. Znatieljni, ali nervozni, stajali su oko njega i nagaali to se moglo dogoditi. Onda je
le iznenada otvorio oi. Prsa su mu se podignula i iz glasan pisak iz usta mu je izletjela gruda krvi. U
istom je trenutku sjeo, zgrabio MP 40 koja je leala pored njega i pritisnuo okida. Vojnici su se
ratrkali u svim smjerovima i bacili na tlo. Metci su bezopasno zvidali visoko iznad njih, i samo
nekoliko sekunda kasnije eh je pao mrtav i ostatak njegovog okvira ispraznio se u nebo. Sada su
vojnici bili potpuno oprezni, jer nije bilo vjerojatno kako je partizan bio sam.
U tom su ih trenutku jo tri Landsera pozvala iz grmlja udaljenog nekih pedeset metara: Ne
pucajte, prijatelji! Mi smo vojnici iz 144. regimente, 3. Gebirgsjager divizija. Sepp ih je prepoznao
kao vojnike iz osoblja regimente - jedan je bio fotograf regimente, drugi slubeni vojni umjetnik, a
trei je bio inovnik po imenu Schmidt, zvan Schmidtle, zbog svog niskog rasta. Sepp je osobito
dobro poznavao fotografa koji je dokumentirao velik broj njegovih misija. Njih trojica se nisu bojala
biti sa Seppom u ijem su se drutvu osjeali samouvjereno i sigurno, i Seppu je bilo drago to moe
pobjei od prezira topnika, pa su njih etvorica odluila poi svojim putom. Budui su i fotograf i
Schmidtle imali kompase Sepp je svojeg dao topniku po imenu Thiermaier za pola konzerve mesa.
Nakon incidenta s umiruim ehom svi su se to je mogue prije eljeli udaljiti od tog mjesta, i nakon
to je fotograf snimio fotografiju za rastanak jedni su drugima poeljeli sreu i rastali su se. Topnici
su nastavili svojim putom na suncu, dok je Sepp potraio sigurno mjesto na kojem e se on i njegova
tri nova suputnika moi sakriti do noi.

Nije prolo ni petnaest minuta, a u blizini su zauli jaku pucnjavu. Sepp je odluio izvidjeti
situaciju i oprezno se kretao kroz raslinje u smjeru zvuka. Nakon to je preao oko kilometar ugledao
je topnike u jakoj borbi s ekim partizanima. Sedam Landsera lealo je na zemlji, oito mrtvi. Cijela
je situacija izgledala beznadno. Sepp nije vidio mogunost da on i njegova tri suputnika pomognu,
budui bi to samo ugrozilo njihove ivote, pa se vratio do njihovog skrovita. Nakon to je opisao to
je vidio svi su odluili potraiti novo skrovite i otili su.
Danima su marirali nou i skrivali se danju, uvijek prema sjeverozapadu. Izbjegavali su kue i
sela, a takoer su pokuavali izbjei

Veina topnika sa slike bit e mrtva kratko nakon nastanka fotografije.

otvorene ceste i putove. Ali imali su jedan problem: umjetnik je bio ranjen u desnu ruku u ranijem
sukobu s ekim partizanima i kako ju nisu mogli propisno obraditi rana se upalila. Dobio je laganu
temperaturu i rana se za nekoliko dana zagnojila i poela stravino zaudarati: kad god su naili na
vodu pokuali su ju oistiti i oprati zavoj prije no to su ga vratili natrag. Vie nisu imali nita za
jelo, ali nastavili su vakati lie breze, kiselicu i maslaak i piti vodu pomijeanu s tabletama
saharina koje je Schmidtle imao u maloj zalihi.
U zoru petnaestog dana njihovog mara traili su skrovite uz obalu bistrog potoka. Upravo su se
pobrinuli za ranu svog suborca kad su uli brujanje nekoliko vozila. Sepp je ostavio ostale i otiao
provjeriti o emu se radi. Nakon petsto metara doao je do ceste upravo u trenutku kad su prola
etiri Mercedes kamiona s SS registracijama. Iza su se nalazili nenaoruani Landseri. Sepp je
instinktivno skoio u zatitu raslinja. Pretpostavio je kako se radi o dijelu teritorija kojeg jo uvijek
dre fanatini SS-ovci koji nisu prihvatili kraj rata i jo uvijek

Bjegunci se danju skrivaju, a kreu nou.

sakupljaju Landsere u bijegu kako bi nad njima proveli svoju nemilosrdnu pravdu.
U sumrak su on i njegovi suputnici napustili svoje skrovite i oprezno nastavili put. Po njihovim
su proraunima sada trebali biti blizu teritorija Reicha. Kad su krenuli Sepp je pretpostavio kako
treba prijei nekih dvjesto pedeset kilometara, i uzevi u obzir njihovu iscrpljenost i prosjean noni
mar od oko petnaest kilometara, u najboljem sluaju, izraunao je kako e im do granice trebati oko
dvadeset noi.
Sat kasnije doli su do farme. ena je u dvoritu slagala alat. Dok su se ostali skrivali u travi
fotograf je otiao porazgovarati s njom. Nekoliko sekundi kasnije uzbueno je mahnuo suborcima.
Deki, uspjeli smo, uskoro smo kod kue. Ve smo dvadeset kilometara unutar Austrije. Ameri su
bili ovdje, ali Ivani su dovoljno daleko da nas mogu

Konano u Austriji!

poljubiti u dupe. ena ih je srdano doekala i pozvala da uu, gdje je s njima podijelila hranu i
pobrinula se za umjetnikovu ruku. Uz krumpir i prvo proljetno povre iz njezinog vrta ponudila im je
svjei jogurt i sok od jabuke. Nakon mjeseci gladovanja ovo je bilo poput nektara i ambrozije.
Osjeali su se sigurno i jeli sve dok nisu pomislili kako e im trbusi puknuti.
Poput stotina tisua majki, ova je seljanka platila krvavu ideoloku borbu na Istonoj bojinici
ivotima njezina dva sina. Kad je izvadila odjeu njezine djece kako bi se Sepp i njegovi suputnici
preodjenuli niz obraze su joj potekle suze. Landseri su sa zahvalnou uzeli odjeu. Onda su se oprali
i otili na spavanje u prave krevete. Koliko su se mogli sjetiti to je bilo po prvi puta u vie mjeseci.
Nakon doruka, opet s jogurtom i sokom od jabuke, seljanka im je pokazala put kojim trebaju ii
kako bi stigli do susjednog sela, i

Od seljanke dobivaju odjeu njezinih poginulih sinova.

srdano su joj zahvalili pri odlasku. Mahnula je za njima i jedva uspjela zadrati suze.
Najvjerojatnije se pitala zato njezini sinovi nisu mogli biti meu vojnicima koji su se vraali kui.
Odmorni i siti, vojnici su se osjeali prepuni energije. Dobro raspoloeni, sada su putovali danju
i otvorenim cestama. Zakopali su oruje na rubu polja u nadi kako e se, budui su nenaoruani,
Amerikanci, ako ih uhvate, prema njima odnositi poteno. alili su se i priali o svojim eljama dok
su se poinjali veseliti mirnom civilnom ivotu. Schmidtle je onda iznenada rekao: Deki, ekajte
malo. Na e povratak biti doekan fanfarama. Dupe e mi se razletjeti ako ne prdnem! Lice mu je
poprimilo koncentriran izraz, ali umjesto da prdne uo se stravian grgljavi zvuk. Njegovo veselo
lice odjednom se pretvorilo u masku gaenja i iz njegovih se hlaa osjetio uasan smrad. Probavni
mu sustav oito nije dobro podnio naglo uvoenje stvari kao to su jogurt i sok od jabuke. Njegova tri
suputnika jedva su ostala na nogama koliko su se

S uitkom hodaju u civilu po poznatom tlu.

Nadomak Salzburga 25. 5. 1945.

smijali dok je Schmidtle poskakivao u svojim usranim hlaama. Ali njegova nelagoda barem ih je
nauila da se odupru nagonu da prdnu, to je bila dobra ideja, budui su cijelog dana neprekidno

trebali prekidati mar kako bi netko od njih odjurio u grmlje. Schmidtleov organizacijski genij spasio
ga je od hodanja u usranim hlaama, jer je negdje usput pronaao nekoliko pari svilenih enskih
gaica koje je namjeravao odnijeti kui zarunici, i odluio je navui jedne kad je oprao hlae u
potoku i suio ih. Fotograf je rekao: Nemoj unuti nigdje blizu mene ako misli srati dok nosi te
gae. Ako vidim tvoje golo dupe i to seksi donje rublje moda se zaboravim! Svi su se grohotom
nasmijali.
Poslijepodne su stigli do malog sela koje im je seljanka opisala. Razgovarali su dok su hodali
glavnom cestom i odjednom se skamenili kad su ispred vidjeli guvu. Niti pedeset metara ispred njih
ameriki vojnici stajali su oko velike skupine zarobljenih Landsera. Dok su stajali tamo i na trenutak
razmiljali o bijegu ili predaji, jedan od amerikih

Amerika puka Garand M1 koju je Sepp zamijetio prilikom zarobljavanja.

vojnika ih je primijetio. S ramena je skinuo neto slino poluautomatskoj snajperskoj puci,

nanianio prema njima i viknuo: Gore ruke, deki! Ne miite se. Rat je gotov, vabe. Va kurvin sin
Hitler je mrtav. Vas usrani Fiihrer vie vam ne moe pomoi. Doite ovamo. Ruke gore i polako.
Iako je sve to su razumjeli bilo neto o podignutim rukama, Hitleru i usranom Fuhreru, Sepp
je bio pametan i nije ak ni trepnuo. Vojnik ih je u trenu mogao ustrijeliti. Sada se inilo kako je rat
napokon zavrio. Oprezno su podigli ruke i krenuli prema vojniku. Dok su ih pretresali Sepp je bacio
svoje profesionalno oko na ameriku snajpersku puku. Bila je tehniki vrste i masivne konstrukcije,
ali bio je iznenaen to je njezina optika bila postavljena desno.
Drugi ih je vojnik gurnuo kako bi se pridruili zarobljenicima. Sjedajte tamo i nadajte se boljim
vremenima, rekao je i cinino se nasmijeio. Mislim kako vas u Rusiji oekuje dug odmor.
Znaenje njegovih rijei pogodilo ih je poput groma. Umjetnik je proaptao: Do vraga, sranje predat e nas Ivanima. Moramo pobjei ili smo nadrapali. U tom su se trenutku ameriki dip i dva
Mercedes kamiona s SS registracijama i SS vojnicima za upravljaima, pojavila na cesti i zaustavila
ispred zarobljenika. Najblii Landseri natjerani su u kamione i onda su opet odvezeni. Sretan put,
jebeni arijevski junaci, viknuo je jedan od vojnika za njima. Sepp se iznenada sjetio SS-ovih
kamiona koje je vidio prije dva dana: prevozili su zarobljenike Rusima.
Sepp je pogledao oko sebe. Njihovi straari nisu bili osobito paljivi, jer je veina zarobljenika

bila previe iscrpljena i pomirila se sa zarobljenitvom. Oito nisu znali nita o njihovom izruenju
Rusiji. Iza Seppa i njegovih suputnika nalazio se metar visok zid, a iza njega padina grmlja, uska
dolina u dnu i onda gusta uma - idealan zaklon za bijeg. Paljivo apui sloili su se kako moraju
nestati prije dolaska iduih kamiona. Dok su Sepp, umjetnik i fotograf bili definitivno spremni na
rizik, Schmidtle je u poetku oklijevao jer nije vjerovao kako e ih uistinu predati Rusima. Ali
dogovorili su redoslijed kojim e pokuati pobjei: ranjeni umjetnik prvi, onda fotograf, pa
Schmidtle i na kraju Sepp. Adrenalin je kolao njihovim venama, srca su im luaki lupala. Jo su
jednom morali riskirati ivote kako bi preivjeli. Kad su se na

U krugu obitelji 5. 6. 1945.

vidiku pojavila tri kamiona iskoristili su tu prigodu za bijeg. Umjetnik i fotograf su neprimijeeni
nestali preko zida. Ali kad je Sepp pozvao Schmidtlea, on je odbio: Sranje, ja u ekati. Vie neu
riskirati dupe. Ameri nas sigurno nee predati Ivanima. Svi Seppovi napori da ga uvjeri su propali.
Kamioni su se sve vie pribliavali i ukoliko je namjeravao pobjei bilo je vrijeme da krene.
Preostalo mu je samo nekoliko sekundi. Onda nemoj ii, babo jedna, prosiktao je na inovnika.
ekat emo te na rubu ume pola sata. Sepp je onda skoio preko zida, upravo u trenutku kad su
zakripale konice kamiona. Nekoliko minuta kasnije u umi se sastao sa svoja dva suborca, ali pola
sata je prolo bez da se Schmidle pojavio. Na kraju e se est godina kasnije vratiti iz ruskih rudnika

olova u Karagandi kao bolestan i slomljen ovjek.

Sepp i njegovi suputnici marirali su prema zapadu. Jo su se uvijek kretali danju, ali sada su bili
puno oprezniji radi amerikih ophodnja. Jednom su prigodom ili putom zaraslim u raslinje kako bi
obili malo selo i dobro se prestraili kad su ih napali likovi odjeveni u prugasta odijela, mravi
poput kostura. Uslijedila je jaka tunjava, ali njihovi su napadai na sreu bili preslabi tako da su se
mogli obraniti od ozbiljnijih ozljeda, stajali su jedan drugome okrenuti leima i udarali izgladnjela
tijela i lica. Ipak, tijekom tue brojne ruke njihovih napadaa oduzele su im ono malo stvari koje su
nosili. A onda, iznenadno kao to je i poela, neobina je epizoda zavrila. Poput duhova, njihovi su
napadai iezli u grmlju. Tri su suborca stajala bez daha i zbunjeni, u potrazi za objanjenjem tko su
bili njihovi neobini napadai. Naposljetku su se sloili kako su to sigurno mentalno poremeeni
stanovnici ludnice. Sepp je tek nekoliko mjeseci kasnije shvatio kako se radilo o bivim zatoenicima
koncentracijskog logora koji su pobjegli uvarima i pljakali su u okolini. Kad je naposljetku saznao
za svu stravu njemakih koncentracijskih logora njegovi osjeaji o napadu postali su neobina
mjeavina grinje savjesti i sigurnosti u njegovo pravo da se brani.
Idueg su dana stigli u grad Linz, koji se, inilo se, sastojao samo od izbjeglica. Ovdje su si
uspjeli pronai mjesto u prepunom Opel Blitz kamionu, ali nakon to su se od grada udaljili nekoliko
kilometara naili su na ameriku blokadu ceste. Svi su putnici poredani uz rub ceste i pretraeni ovoga puta puno temeljitije. Amerikanci su zadrali sve to su mogli upotrijebiti kao suvenir. Po
zapovijedi ogorenog doasnika svi su mukarci morali pokazati prsa kako bi vojnici mogli
provjeriti ima li netko ispod desne ruke tetovau SS-a. Onda su morali sjesti uz cestu i ekati. Ostatak
dana svi mukarci koji su bili u godinama za vojnu slubu bili su zaustavljeni, pretraeni i onda im je
zapovjeeno neka se pridrue ostalima koji su ve ekali. Naveer je cijela skupina, koja je sada
brojila vie od stotinu, ukrcana na kamione i vraena na eljezniku postaju u Linzu, gdje su natjerani
u vagone za stoku i iste noi prevezeni do zarobljenikog kampa u Mauerkirchenu. Deseci tisua
bivih vojnika ovdje su bili prisiljeni na spavanje pod vedrim nebom. Amerikanci su u meuvremenu
shvatili kako je nemogue opskrbiti toliki broj ljudi, pa su samo dva dana kasnije poeli putati
ranjenike koji su mogli hodati. Ta je cijela situacija bila toliko zbrkana da su Sepp i fotograf, koji su
se pretvarali kako su doli iz istog sela, puteni s ranjenim umjetnikom kako bi se brinuli za njega.
Iz Mauerkirchena su kamionom prevezeni do Garmisch-Parten-kirchena i iskrcani na eljeznikoj
postaji. Bili su slobodni! Njihovi su ivoti ponovno pripadali samo njima, ak i ako to u tom trenutku
jo nisu mogli shvatiti. Njihov je prvi prioritet bio smjestiti umjetnika u bolnicu, i nakon to su to
obavili mogli su krenuti vlastitim domovima. Gledali su kako prepun vlak naputa postaju s ljudima
koji su stajali na krovovima i stubama vagona. Sepp je razrogaio oi. Na vrhu posljednjeg vagona
sjedio je Viking! Ostao je bez rijei kad su se istovremeno ugledali. Viking mu je mahnuo, a onda
stavio desnu ruku na svoju kapu - koja je jo uvijek, prilino iznenaujue, na sebi imala znamen
runolista - i uputio mu posljednji vojniki pozdrav. Sepp je instinktivno uinio isto i gledao sve dok
vlak nije nestao s vidika. Sepp vie nikada nije vidio Vikinga, ali ga nikada nije ni zaboravio.
Nekoliko sati kasnije stajao je pred kuom svojih roditelja u malom selu u blizini Mittenwalda.
Kue su izgledale mirno kao da su prespavale cijeli rat. Bio je 5. lipnja 1945. Sepp Allerberger
preivio je pakao gotovo neozlijeen - tjelesno. Ali njegovo e srce do kraja njegovog ivota ostati
kao od kamena i prepuno oiljaka. Ratna sjeanja nikada ga nee napustiti.

Epilog
Iza planina se pojavila prva svjetlost novoga dana. Sepp se vratio iz mranih sjeanja i otkrio
kako dri desni kaiprst koji je tolikim neprijateljima donio smrt. Postavio si je ista pitanja koja si je
postavio ve bezbroj puta. Je li to to je inio bilo pravedno? Je li postojala neka razlika izmeu
njegove borbe za preivljavanje i one brojnih neprijatelja koje je ubio, koji su bili stavljeni u istu
situaciju i koji su se morali ponaati u skladu s istim sablasnim zakonima rata? To su bila pitanja na
koja desetnik nikad nije uspio pronai odgovor. Obini Landseri nikad nisu imali izbora. Za njih je to
bila jednostavna stvar: bori se ili umri.
Sepp je odjednom postao svjestan jutarnje hladnoe i vratio se u krevet na spavanje. Dok je leao
sjetio se pjesme koju je proitao na jednom izvjeu, koju je napisao nepoznati suborac:
Ljudi pod znamenom sokola,
Prepoznaju si lica.
Rukuju se.
Ne govore.
Dok drugi govore i hvale se
Oni se mrte i ute.
U njihovim srcima pretvorenima u elik
Strava nastavlja ivjeti.
Strava bezbrojnih mrtvaca Vritanje,
Njihovi suborci u nevolji, Moleivo podiu ruke,
Crvene od njihove prolivene krvi.
Strava zvidanja granata, Gromoglasne eksplozije,
Kad se zemlja podizala i stenjala, Gorjela kao na sudnji dan.
Leali su u grlu Pakla.
Bili su vojnici,
Obavljali su svoju dunost.

Seppova zlatna snajperska znaka s potvrdom.

Nekoliko potvrda o Seppovim odlikovanjima tijekom rata.