Karlovac - Radoslav Lopašić

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.
POUI KNJINICA MATICE HRVATSKE."
KNJIGA VI.
KARLOVAC.
NAPISAO
RADOSLAV LOPAI.
U ZAGREBU 1879.
TISKOM
K.
ALBRECHTA.
KARLOVAC.
POVIEST I MJESTOPIS GRADA I OKOLICE.
NAPISAO
RADOSLAV LOPASIC.
GRADA KARLOVCA.
SA GRBOM I SLIKOM
ZAGREBU 1879.
NAKLADOM MATICE HRVATSKE".
PREDGOVOR.
rio je ugodio odbor ,,Matice Hrvatske" piscu ove knjige,
kad mu je prigodom proslave tristogodinjega obstanka
Karlovca pruio priliku, da napie poviest svoga rod
noga mjesta. Na ovakov rad bio je pisac stranom ve prije toga
pripravljen, kupei vie godina topografske""podatke za priedjele i
mjesta oko Kupe i Une.
Pocrpiv gradivo za ovu knjigu u arkivih zagrebakih: u ze
maljskom, nadbiskupskom, kaptolskom i kod glavnoga vojnoga
zapovjednitva, te u knjinici jugoslavenske akademije, koja doz
voli piscu neogranienu porabu svojih bogatih sbirka, uputio se je
lanjskoga ljeta u njemaki Gradac i Be, da i tamo potrai gradiva
za svoju radnju.
Zemaljski arkiv tajerski, dobro uredjen i vjetim arhivskim
osobljem providjen, uva izobilje spisa za poviest dananje belovarske
upanije, prijanje varadinske krajine, pa za gradove Varadin, Ko
privnicu, Krievce i Ivani, te veliki dio dananje Slavonije; ali za
karlovaku krajinu ima tu samo po neto gradiva, na koliko je
tajerska glede zajednike obrane od Turina sporazumno radila
sa Hrvatskom i Kranjskom. Tim se vie moe pisac poviesti hrvatske
krajine okoristiti u bekih arkivih, naroito u arkivu i u registraturi ratnoga ministarstva, gdje je jedna ovelika soba u svih policah
prepuna registra i spisa o njegdanjoj hrvatskoj i slavonskoj krajini
pod naslovom: ,,Croatica" i Vindica".
aliboe da nije mogao pisac bogate sbirke bekih arkiva, u
koje nije osim pokojnoga pukovnika barona Maretia jo nijedan
Hrvat pravo niti povirio, dovoljno upotrebiti sbog kratkoe vre
mena, poto se bjee gotovo kroz mjesec dana u Gradcu zabavio.
Ova je knjiga osobito glede starije dobe izradjena poglavito
po vrelih iz pomenutih arkiva i sbirka, doim je za noviju dobu
II
upotrebljena ponajvie pieva sbirka rukopisa, zatim arkiv gradski
u Karlovcu. Dakako da su ta vrela u pojedinih lancih dopunjena
s podatci iz starijih i novijih knjiga, kako je to svuda u opazkah
naznaeno.
O izradku i sadraju ove knjige dri pisac, da je duan ovo
spomenuti. Ako je i bila poglavita njegova zadaa, da narie poli
tinu poviest grada Karlovca i njegovih stanovnika, koji od hrabrih
vojnika, slueih aliboe vie puta i nepatriotinim smjerom stranih
zapovjednika, postae okretnimi i radnimi trgovci i obrtnici, ilavimi branitelji slobodnoga gradjanskoga ivota i sviestnimi zato
nici hrvatskoga narodnoga i dravnoga prava; to mu se je valjalo
ozrieti i na druge strane narodnoga ivota u priedjelih karlovakih,
kako da bude slika o prolosti grada i okolice to podpunija.
Prema ovoj namjeni napisan je lanak ,,o katolikih crkvah
i sveenstvu", ,,o kolskih zavodih" i ,,o eparhiji karlovakoj".
lankom ,,o karlovakih generalih" i ,,o krajikoj vojsci" smjeralo
se barem po neto predoiti znaaj glavne utvrde i vojeno stanje
na krajini. Poslednji lanak ,,o vojsci" ostao je i preko volje pi
eve neto krai, poto se je knjiga i onako odvie raztegnula.
U politinoj poviesti posveena je razmjerno vea pazka razdobju
za okupacije francezke, pak njemakomu vladanju, kad je Karlovac
kao poglaviti grad odciepljenoga diela Hrvatske vano mjesto za
uzimao. Kako se razvijeno shvaanje poviesti u nae doba obzire
na sve strane za gradjom, da se razjasni areni na narodni ivot,
a spomenici starije dobe iz krajeva bive krajine a i iz okolice kar
lovake, toliko puta poharane po Turcih, veoma su riedki, misli
pisac, da e biti mnogim ugodio, to je stranom u opazkah pod
tekstom pojedinih lanaka, stranom u dodatku priobio nekoliko
gradje za nau vojnu, kulturnu i crkvenu poviest, to ju je pokupio
dosta velikim trudom bivi javnim zvaninikom u prekokupskih
stranah.
Predajui ovu knjigu hrvatskoj publici, neprisvaja si pisac
nipoto ime historika, dobro znajui i sam, da mu je knjiga u kojeem nepodpuna i nesavrena, te e biti zadovoljan, ako mu se
priznade, da je i on pomogao razsvjetliti jednu est nae jo
dosta maglene prolosti, a sretnim e se smatrati, ako je svojim
radom za trajno upozorio rodoljube na svoj rodni grad, koj sada
bez svoje krivnje strada, a jamano je zavriedio utjehe i pomoi
po svojih zaslugah i vrlinah, imajui i sam dosta volje i snage,
III
da se pazkom i podporom vlade i naroda dovine bolje i sretnije
budunosti.
Pored sve pazke podkralo se je i kod tiska ove knjige ne
koliko pogreaka, koje e pako cienjeni itatelj, poto smisao tiva
nesmetaju, lako sam izpraviti. Opazuje se pako, da se Pongraev
umjetni mlin na igre (strana 102 redak 7 i 8) nenalazi u Rakovcu,
ve na lievoj obali potoka Rakovca u gradskom podruju. U opazci
(strana 242) pogrieno je tiskana godina namjetenja upnika dubovakoga Matije Markulina 1752. u mjesto 1702. i Ivana Ernesta
Preerna 1786. u mjesto 1736. Kod izkaza poglavara Karlovca
(strana 243.) dodaje se jote, da je bio god. 1870. suspendirao
tadanji ban baron Levin Rauch narodu odano i prava kraljevine
Hrvatske branee zakonito poglavarstvo i zastupstvo, povjerivi
upravu grada ponajprije vladinu tajniku Ignjatu Sieberu, a zatim
gradskomu sudcu Eduardu Mihaliu.
Da je ova knjiga u ovako sjajnom liku svjetlo ugledala, za
sluga je u prvom redu ,,Matice Hrvatske", a zatim vriednoga za
s t u p s t v a g r a d a K a r l o v c a , koje je pruilo piscu za putni
troak do njem. Gradca i Bea i za tisak knjige novanu pripomo
od 500 for. Isto tako poduprli su izdanje ove knjige i gg. baron
L j u d e v i t V r a n y c z a n y - D o b r i n o v i i F r a n j o T u r k pio d K a r l o v c a g r a d a , svaki sa svotom od 100 for. Budi im zato
srdana hvala i priznanje!
Predstojniku tajerskoga zemaljskoga arkiva gosp. prof. pi.
Z a h n u u Gradcu i ravnatelju registrature vojnoga ministarstva
gosp. I v a n u S c h w a r z u u Beu zahvaljuje se pisac to toplije
na prijazni, kojom su ga oni podupirali u njegovih arkivalnih studijah u njim povjerenih zavodih.
U Z a g r e b u , dne 16. prosinca 1879.
RCLLOSICCV"
LojpcLt.
Navala Turaka na Unu i Kupu.

Turci provaljuju u Bosnu i Hrvatsku. Borba Hrvata sa Turci na Vrbasu i
na gornjoj Uni. Ferdinand nadvojvoda austrijski izabran kraljem hrvatskim
pomae Hrvatom kod obrane. Utvrde i strae na krajini. Turci napreduju
medju Unom i Kupom i poharaju te strane. Nadvojvoda Karlo urejuje
obranbu Hrvatske i svojih nasljednih pokrajina i osniva Karlovac.
ajvea je nesrea po slovinske narode na jugu provala Turaka

u Europu, kamo najprije dopre god. 1363. Amurat L, unuk
silnoga sultana Osmana. Nakon poraza srbskoga carstva na
Kosovu god. 1389. bio je Osmanlijam put otvoren na zapad. Jednaka
je pogibelj nastala za kraljevinu Ugarsku i Hrvatsku, u koje su dopirali
Turci ve koncem etrnaestoga vieka. Jur god. 1374. ili su kraljevski
poslanici: zagrebaki biskup Stjepan i ban hrvatski Petar Zudar do
pape Grgura XI. u Avignon, da rade o zajednikoj obrani kranskih
naroda proti azijatskim osvajaem. Da nije bio strah od Turaka ne-,
osnovan, dokazae potlanji silni porazi kralja Sigismunda kod Nikopolja god. 1396. i kralja Vlaislava kod Varne god. 1444.
Odmah nakon nikopoljske bitke navru Turci u Bosnu, i tadanji se
kralj Tvrdko povjeri turskoj zatiti nadajui se, da e se tim rieiti vrhovne
vlasti kralja ugarsko-hrvatskoga i odrati se napram svomu suparniku
Ostoji. Ve tada osjetie pogranini priedjeli Hrvatske bjesnou azijatskih napadaa, koji budui saveznici bosanskoga kralja, provalise
u Pounje, popalise dobra Zrinskih knezova i odvedoe mnogo naroda
u suzanjstvo, nemogavi ipak nadvladati vrsta grada Zrina, koji je
branio knez Subi-Zrinski.x Od te se dobe esto pojavljuju nemili turski
gosti na medjah hrvatskih. Turke zvahu u pomo nesamo bosanski
vladari i vojvoda spljetski Hrvoja, ve i republika mletaka, da samo
to vie neprilika pripravi kralju Sigismundu, a tim da si osjegura
1
Neo reg. acta u zem. arkivu. fasc. 1649. br. 15 i 18. U vie povelja hvali
Sigismund hrabrost Hrvata u borbi sa Turci i nagradjuje u ime toga hrvatske
velikae Nikolu Zrinskoga (god. 13981419.), Pavla Zrinskoga (1405.) i Petra
sina Pavla Zrinskoga (1420.) n. r. acta f. 1645 br. 4 i f. 1647 br. 18.
(Lopai:
Karlovac.)
NAVALA TURAKA
Dalmaciju. Napast turska bila je za Hrvatsku god. 1406. ve tolika,

da je ban Matko Talovac bio prinuden zametnuti dogovore sa plem
stvom ob ozbiljnih mjerah glede obrane kraljevine.1
Izdaja bosanskih vladara na kranskoj stvari ljuto se je osvetila.
Predobiv god. 1453. sultan Muhamed Carigrad, pretvori Srbiju u paalik turski, te udari god. 1463. sa velikom silom na Bosnu, jedinu
jo samostalnu dravu na balkanskom poluotoku. U malo dana porazi
turska vojska raztrkane bosanske ete, predobije tvrdje Bobovac, Jajce
i Klju, te vie od 70 drugih bosanskih gradova, i uhvati pod Kljuem
poslednjega bosankoga kralja Stjepana Tomaevia. Sultan dade usmr
titi kralja, a Bosnu proglasi turskom pokrajinom.
Pad Bosne silno je uzdrmao kranstvo. Kralj ugarski i hrvatski
Matija Korvin, taj ilavi i odvani zatonik prava ugarsko-hrvatske krune
na Bosnu, pohrli jo iste godine smrti Stjepanove u Bosnu. Sa snanom
vojskom otme Turkom oko Vrbasa i Plive do 30 gradova, a medju
ovimi i tvrdo Jajce, i oisti te krajeve od Turaka, namjestivi u pogra
nine gradove stalnu posadnu vojsku pod zapovjedi bana jajakoga.
Ma da je junaki kralj ovaj put silni strah zadao Turkom, njegove
pobjede neosjegurae na dugo vremena meclje hrvatske na Uni, poto
se Matija poslije nije puno brinuo za nje, otimajui se za nove krune
u ekoj, Poljakoj, pae i u njemakom carstvu. Samo velikim na
porom, vanrednim junatvom, ali i strahovitim krvoproliem suzbi
jali su nai djedovi ve tada navale Osmana na Jajce i ostale pogra
nine gradove. Na Jajce udari god. 1464. glavom sultan Muhamed,
zatim god. 1493. Jakub paa, ali se i najei napadaji razbie o
hrabrosti eta hrvatskih banova Ladislava Kanikoga i Ivana Korvina.
Medjutim su prodirali Turci, ojaani miicami slovinskih, grkih
i arbanaskih poturenika i mimo pograninih utvrda u nau otabinu,
u Ugarsku, austrijske pokrajine i u Mletaku dravu." Kad se Turci
1
2
Medju pismi manastira Pavlinskoga Strea u zem. arkivu.

U tajersku navalie Turci u manjih i veih oporih do god. 1583. dvanaest
puta. Prvi put dodjoe Turci na tajer god. 1396. (Ilwof: Einflle der Osmanen in Steiermark.) U Kranjsku prolazili su Turci i to vazda preko Hrvatske
poam od god. 1408. nebrojenih puti, doprievi ponajvie do Metlike, Poljane,
Kostela, Novog mjesta, Koevja, Ribnice i pae do Ljubljane, koju god. 1472.
obkolie. God. 1471. razorie glasoviti cistercitski samostan Zatinu (Sittich).
Napokon god. 1478. poplavie Purlansku i Koruku. (Po Valvasoru Ehre .
Herzog. Krain i Hamer-Purgstallu: Geschichte des Osmanen-Eeiches, te Diemitzu: Geschichte Krains. Vidi i lanak A. Diemitza u Mitth. des histor.
Vereins fr Krain. J. I860., str. 13 i 14.)
NA UNU I KUPU.
ugnjezdili u Bosni, nastae crni dnevi alostnoj Hrvatskoj. Minuse

njene stanovnike asovi mirnoga i udobnoga ivota, a gore hrvatske odje
kivahu u napredak samo od zveke sabalja, od groma topova, od hrzanja
konja i stenjanja ranjenih junaka. Ved god. 1470. vladala je na Uni
tolika opasnost, da je vlastel Ivan Kladuki, nemogavi se obraniti od
Turaka, izruio svoje gradove obie Kladue i Pedi banu Ivanu Tuu
od Laka, i zaklonio se u Blaguu pod zagrebaku goru,x a urbar modruke upanije od god. 1484. pokazuje, da je ved tada bila treina
prostrane te upanije opustiela uslied haranja turskoga." Kadno go
dine 1493. u groznoj bitci kod Udbinje pogibe cviet plemstva sa vie
od 10.000 Hrvata, a ban Derenin suanjstva dopade, okrenue stvari
jo i na gore. Ved iste godine spominje se, da su Turci zapremljenom
drali krajinu na gornjoj Uni u negdanjoj upi humskoj (nedaleko
Bida) i tvrdi Kamengrad. Zagrebaka biskupija brojila je neko preko
Une u nekadanjih upanijah dubikoj, sanskoj i vrbaskoj 46 upa, ali
do god. 1501. sauvalo se je bilo od tih upa samo estnaest, i to jedino
upe uz Unu i Sanu, to ih zaklanjala Kozara planina i rieka Sana. 3
Uz svu hrabrost hrvatsku, koja je turske ete na mnogih mjestih
poraala, osilili su se Turci estnaestoga vieka na naih medjah sve to
vie, a kako je Hrvatska stajala po gotovu sama na braniku, nije
mogla odoliti Turkom. Ovi su malo marili za medje oznaene god. 1503.
mirom budimskim, prelazedi neprestance u kransku zemlju na Vrbasu,
Sani i Uni. God. 1512. osvoje Turci Blagaj na Sani, zaviaj starinskih
knezova Babonica, zvanih i Blagajski. Od Une potisne ih sljedee gogine slavni hrvatski ban Petar Berislavi, potukav ih zajedno sa knezom
Mihaljem Frankopanom-Slunjskim nametom kod Dubice, gdje je po
ginulo 7000 Turaka, ali nakon strahovite bitke kod Korenice na
20. svibnja 1520., u kojoj pogibe ban Berislavi, obori se turska
sila na gornju Hrvatsku na izvoru Une i pod Velebitom. Tu je uz
hrvatske vitezove kneza Bernardina Prankopana, Nikolu Zrinskoga,
Stjepana Blagajskoga i druge, branio otabinu itava svoga vieka hrabro
i postojano ban Ivan Karlovi, poslednji potomak junake svoje loze
od plemena Gusida. Kako se pako na dvorovih kralja Vlaislava i
Ljudevita malo marilo za obranu kraljevina, te je u dravnih poslovih
zavladao bio sveobdi mete i sveobda slabost, a od nikuda nije prispjevala
dovoljna i izdanija pomod, koju su zahman Hrvati traili i kod pape i
1
2
3
Marcelovi: Kegesta, rukopis u nab. arkivu.

Acta croatica Iv. Kukuljevia, str. 157.
Starine, knj. IV. str. 213.
NAVALA TURAKA
kod mletake republike i kod njemakoga carstva, nije udo, da su Turci

u malo godina zaokupili itavu gornju Hrvatsku sve do jadranskoga
mora. God. 1522. osvoje Turci poglavita mjesta hrvatska Knin, Skradin
i starinski veoma vrsti grad Ostrvicu u negdanjoj upaniji bribirskoj
u dananjoj Dalmaciji, i dopru god. 1523. do Obrovca na sinjem moru,
predobiv i taj Karloviev grad nakon kratkoga obsjedanja.' Svu gornju
Hrvatsku, Kozlovo polje (dananju Bukovicu vie Zadra), Cetinu, Liku,
Krbavu, Buane (kod Buima, Kosinja i Pazarita), Vrhovinu i Gacku
sa 175 znamenitih mjesta poharae Turci god. 1524. uz strani pokolj
ubogih krana, a jo k tomu porobe krajeve drenike, upaniju modruku i Brinje.2 Mjeseca veljae 1525. dopre 4000 momaka jaka turska
vojska do grada Baga. Tada se ve u stranom svietu mislilo, da je itava
Hrvatska podlegla premoi turskoj.'5 U starinskih upanijah hrvatskih
Liki i Krbavi svaki je pedalj zemlje nakvaen dragocjenom krvi mu
enika hrvatskih, ali i ta borba dokonana je na korist Turaka, koji
te neko plodne i bogate silnim narodom napuene, krasnimi crkvami,
manastiri, gradovi i dvorovi obilno nareene upanije na koncu god. 1526.
podloie svojemu gospodstvu. Prije neizmjernim bogatstvom i pro
stranim! imanji po Liki i Krbavi od Une do mora slovei knez Ivan
Karlovi izgubi napredkom turskoga oruja sva svoja djedovinska imanja
i na toliko okukavi, da nije imao kamo smjestiti svoje starice majke,
ve se jadna potucala po tudjih pragovih od nemila do nedraga.4
Dok su Turci uspjeno prodirali u gornjoj i primorskoj Hrvat
skoj, navru oni nakon pada tvrdje biogradske (28. kolovoza 1521.) u
nau kraljevinu i kroz Slavoniju, osvoje Sriem i stanu poam od
god. 1524. veom estinom udarati na Jajce. Odmah druge godine
zatim obkoli taj poglaviti branik Hrvatske bosanski beglerbeg Uzref
sa 20.000 vojske, ali je grad branio odlinim junatvom njegov zapo
vjednik Petar Kegle vid, dok mu nije u pomo stigao Krsto Frankopan
sa 6000 Hrvata. Oba vojvode prikupe tada pod Jajcem svoje sile i po
trae hametom Turke, izbavivi tako grad i cielu okolicu jo za ovaj put
iz eljusti osmanskih. Hrabromu i neustraivomu vitezu Krsti Frankopanu nadjenu zahvalni kralj Ludovik II. naslov obranitelja"HrrafsK^
1
'2
3
4
5
Glavia Sime ljetopis. Arkiv za povjest jugosl., str. 40 i 41. Marino Sanudo
Arkiv VIII. str. 150.
Tomai: Kronika hrvatska. Arkiv IX., str. 26.
Arkiv VIII., str. 196199. Marino Sanudo kae: adesso si pol reputar t u t t a
la Croatia sia de Turchi.
Chmel: Actenstcke zur Geschichte Croatiens und Slavoniens, str. 15.
Isthvanfi: Historia, lib. VII. Marino Sanudo. Ark. VIII. str. 202210.
NA UNU I KUPU.
Opasnost dospje do vrha nakon grozne katastrofe, zbive se 29. ko

lovoza 1526. na mubakom polju, gdje pogibe kralj Ludovik a ugarska
vojska bude unitena. Kraljevine Ugarska i Hrvatska ostae bez obranbene snage pram a silnomu Solimanu, a i Ugri i Hrvati bili su razcjepkani i u smetnji, koga da izaberu zakonitim kraljem. Napokon
veina Hrvata povjeri se Ferdinandu Habsburgovcu, izabravi ga
kraljem na saboru u Cetinu 1. sieenja 1527. Izbor ovaj izvedoe nai
predji svjestnim rodoljubljem i po politinoj kombinaciji, nadajui
se za stalno, da e Ferdinand, vladatelj oblinjih austrijskih pokrajina,
u vlastitom interesu to vie bude mogao pomagati Hrvatskoj, gdje
je uslied ugovora sklopljena 22. prosinca 1522. u Nrnbergu sa
kraljem Ludovikom imao vojskom zapremiti gradove Senj, Krupu,
Klis, Knin, Skradin i Ostrovicu, pa i zbilja prva tri grada posjeo,
doim su Turci ostala tri pomenuta grada za trajanja dogovora po
svojili bili.
Uasna je slika, to ju stalii hrvatski narisae 27. travnja 1527.
u predstavci na kralja Ferdinanda ob ostancih (reliquiae) kraljevine
Hrvatske. Uslied opasnosti od Turaka bijae dovoz hrane zaprieen i
od mora i Savom, zemlja bijae opustiela vjenim ratovanjem, a glad
je vladao veliki i pomor naroda. Novaca bilo je malo i to bez vriednosti, seljaci postavi nestrpljivi radi velikih kina i stradanja, nemarie ni za vjeru ni za domovinu, volei bjeati u Turke, nego li
dalje iviti u najkukavnijem muenitvu. U utvrdah hrvatskih nije bilo
nikakove priprave za obranbu, niti oruja ni strjeljiva, a niti momadi;
a ako je gdje kakova posada stajala, ta je gorko stradala, nedobivajui
niti plae niti hrane.' Slabe vlade poslednjih Jagelonaca zanemarie
sasvim obie kraljevine Ugarsku i Hrvatsku, i dopomogoe tako brzom
napredku turskom.
Uzprkos tolikoj biedi i nevolji nezdvojie Hrvati, uzdajui se u
svoje junake miice i u pomo novoga kralja, od kojega zaiskae po
glavito dvie stvari: novac i bolji uredjaj straa na granici. Da su se
pako Hrvati odvie pouzdan uTTeTolnana, pokazalo se je na skoro.
Ma da je kralj najsveanije obeao, da e o svom troku drati za
obranu Hrvatske 1000 konjanika i 200 pjeaka, i da e Hrvati pri
mati oruja iz oruane Ljubljanske, kralj je malo uinio za nevoljnu
nau kraljevinu, budui preko svake mjere zabavljen sa svojim supar
nikom Ivanom Zapoljskim u Ugarskoj i zabrinut za svoje nasljedne
po Turcih takodjer napastovane pokrajine. Novca nije Ferdinand go1
Chmel: Actenstiicke, str. 4348.
NAVALA TURAKA
tovo nikad imao, trebajui ga svedjer za svoje privrenike, koji pored

pokvarenosti onoga vremena pristajali su uz kralja samo sbog sebinih
svrha, ostavljaju ga na cjedilu, im jim nebjee koja elja izpunjena
ili im je koja namiljena korist uzkraena.
Dok se je Ferdinand dogovarao sa stalii i redovi ugarskimi i hrvat
skima, da ga priznadu kraljem i opru se Ivanu Zapolji, preda go
dine 1528. zapovjednik njemake posade u Jajcu, imenom Grbonog,
vani taj grad dvojici turskih sandaka smederevakomu i bosanskomu,
koji osim Jajca posjedoe i Banjaluku i itav predjel medj Unom i
Vrbasom. Sad su Turci nekoliko godina redom napadali u Hrvatsku,
Kranjsku i pae i u Italiju preko Istre. U svibnju 1527. provalie tri
sandaka u ozaljske, dobranske (novigradske na Dobri) i vinike
strane (kod Belaja blizu Karlovca), poplienie sve irom i zarobie
silu boju ljudstva; ' a mjeseca kolovoza iste godine popalie turski
zulumari sve ladanje do Bakra, Trsata, Eieke i Grobnika, Klane i
Kastva u Istri. 2
Zlokobna je bila osobito god. 1528. Turci prodriee te godine
etiri puta preko Hrvatske u oblinju Kranjsku, poinivi na ljudstvu
i zemlji grozne strahote divljega barbarstva. Udaraju Turci po trei
put te godine, nakanili su bili provaliti preko Otoca na Metliku sa
5000 vojske. To je dojavio kranjskoj gospodi kapetan senjski i kliski
Petar Krui, na to Hrvati i Kranjci doekae Turke na 5. listopada
izpod grada Belaja na rieci Mrienici. Turci vodjeni paom bosanskim
potueni su nakon kreeva od dva sata, te izgubie 700 mrtvih. Hrvate
predvodio je ban Ivan Karlovi, a uz njega Vuk i Krsto Frankopani,
knezovi brinjski. U boju dopanuo je ban Karlovi vie rana od nje
makih vojnika, koji ga drae valjda po hrvatskoj njegovoj odjei
Turinom. 3 Smatraju se Turci ve sada gospodari Pounja, porobie
god. 1530. u tom kraju Cazin, Buim, Kostajnicu (kod Todorova),
Stabanu, a o velikoj gospoji iste godine raztru svoje opore medj
Kupom i Savom, palei i robei te priedjele.4
' Sanudo. Ark. knj. XII. str. 274.
Ibidem, str. 296.
3
Diemitz: Geschichte Krains. II. Th. str. 119121. Bez dvojhe, da se je ovaj
boj dogodio na dananjem logoritu uz cestu u Belaj nie crkve sv. Doroteje.
Bojite ovo pohodie god. 1530. carski poslanik Bamberg i njegov tajnik
Kuripei, putujui preko Metlike, Novograda uz Mrenicu na Belaj, Kloko,
Novigrad (Todorovo), Krupu, Kamengrad i Klju u Bosnu i iztone turske
zemlje.
4
Kreli: Notitiae praeliminares str. 340, 343, 345.
NA UNU I KUPU.
Doista da je bila ve prieka nuda, da se nevoljnoj Hrvatskoj

pomoe izvana, jer seje bila u vjenih ratovih sasvim izkrvarila, a sama
nije mogla smoci troka za tolike utvrde i posade, koje zatiivahu
itav jedan dio Europe od silovitih Osmanlija. Sto je Ferdinand u na
predak uinio za Hrvatsku, izveo je poglavito pomoju njemakoga
carstva i nasljednih svojih pokrajina. Interes ovih zemalja bjee u
pogledu obrane uzko skopan sa Hrvatskom.1 U napredak branile su
dvie vojske nau domovinu, jedna domaa pod zapovjednitvom bana
hrvatskoga, a druga pomona austrijanska pod zapovjednitvom generala
(generalis capitaneus suae majestatis) i kapetana hrvatske i slavonske
krajine, premda je momad obiju tih vojska po narodnosti bila veom
stranom hrvatska, jer i u austrijskih etah na krajini bili su samo
pojedini zapovjednici i astnici Niemci ili Slovenci, a ostali vojnici
zgoljni Hrvati. Kako nije izprva bilo nikakova teritorija krajikoga,
vojska je ova stajala samo u pojedinih pograninih gradovih. Posadnu vojsku plaala je u obsegu stare Slavonije od Mure i Drave
do dolnje Une (Kostajnice i Dubice) tajerska, uz Unu pako do mora
a do Dalmacije pokrajine Kranjska, Koruka i Gorika. Osim Senja,
Krupe i Klisa zapremila je austrijska vojska poglaviti grad pounske
Hrvatske, starodavni Biha, a ve god. 1529. drala je osim ovih
mjesta jote gradove Otoac na Gacki, Eipa na Uni, Jablanac i Starigrad kod mora, i kao branik na medji velevani Kamengrad, koj ipak
ve god. 1530. za stalno osvojie Turci. Ve tada spominju se austrijski
kapetani u Biu, Senju, Klisu i na Kieci. Sve po malo preuzeo je
kralj u svoju obskrbu i gradove razliite vlastele. Na 7. svibnja 1537.
povodom pritube kranjskih stalia pozvao je Ferdinand kneza Vuka
Frankopana, da mu izrui zaputeno Brinje, ako ga sam nemoe drati.God. 1538. dao je kralj utvrditi Sokol kod Bia, nekada vlastnost
obitelji Orlovia. Na trokove kraljeve drahu povee ete banovi Ivan
Karlovi i Franjo Bacan, knez Petar Keglevi, Juraj Frankopan-Slunjski,
Stjepan Blagajski, Petar Krui, Ivan Kriani i drugi odlini plemii;
ali su ete neplaenih Hrvata bile jo daleko mnogobrojnije, troei
Hrvati sav svoj imetak na obranu zemlje. Velike si zasluge stekoe
knezovi Zrinski za obranu Kostajnice, Dubice i Novograda na Uni,
1
Jur god. 1520. molili su kranjski stalii kralja Ferdinanda, da primi to

vie Hrvata na slubu, jer da su to: ritterliche Leute, denn ihre Personen
seien wegen ihrer ritterlichen Mnnlichkeit, und dass sie des Feindes ge
wohnt, vor andern ntzlich zu halten. Diemitz. Gesch. Krains. II. Th. str. 100.
2
Neo reg. acta u zem. ark. f. 1648. str. 48.
NAVALA TURAKA
knezovi Blagaji za Otoku i Buevi na Uni, knezovi Frankopan-Slunjski

za Slunj i Cetin, plemi Pavao Izai za svoj zaviajni grad Izai,
Kobasici za Brekovicu, knezovi Frankopani Traki za Drenik i Trac,
kaptol zagrebaki za Gradac nie Topuskoga, zagrebaki biskup za
Hrastovicu.' Da si lake predoi posade i strae u Hrvatskoj, dade
kralj Ferdinand nainiti krajobraz obranbene linije u Hrvatskoj, a poslije
vojne slavonske god. 1537., koja posvema izjalovi krivnjom kranj
skoga plemia generala Katzianera (Kociana), te bijae uzrokom gu
bitku dolnje Slavonije, povjeri kralj vrhovnu upravu krajine glasovi
tomu vojvodi Senjaninu Mkoli Juriiu, izbavitelju kisekomu uz
nalog, da ima navlas paziti i uvati hrvatske gradove na medji.'2
Sasvim tim okretale su stvari na krajini sve na gore, stranom s
toga, to je sila turskoga carstva za vrieme najmonijeg i ratobornog sul
tana Solimana odvie jaka bila, stranom to nisu pogranine posade bile
dovoljno jake, te estokrat oskudievale na plai, hrani, oruju i strjelivu.
Glede tadanje nevolje mnogo su karakteristina pisma Biana na ge
nerala Katzianera.3 Bihaka posada nije dobivala po vie mjeseci niti
plae niti hrane, te se je razbjeala na sve strane. Sasvim takvo
bilo je stanje i po drugih pograninih gradovih. Ban Petar Keglevi
molio je god. 1539. plau svojih vojnika za osam mjeseci, a 2. srpnja
iste godine opet je traio u kralja novca za svoju vojsku, inae da e
Hrvatsku izgubiti. 4
Nije nam zadaa, da pripoviedamo potanje ratne dogodjaje i
uzorita junatva hrvatskih vitezova za te dobe, koje je pravedna i
po nas poviest zlatnimi slovi upisala u knjigu spomenicu na ast i diku
roda naega, ve emo iztaknuti u glavnih crtah dalnji napredak tur
skoga oruja u Hrvatskoj i orisati sliku rtva i stradanja naih djedova
u stranah ovamo blie do sadanjega Karlovca medju Unom i Kupom.
God. 1536. pade poslednji branik kralja hrvatskoga u dananjoj Dal
maciji, starodavni Klis, poto je uslied dugog obsjedanja junaku po
sadu veom stranom crni glad pomorio, a viteki zapovjednik Petar
Krui iza oajane obrane pod zidanimi grada poginuo. Osvojenjem zna1
3
4
Vidi o tom i zakljuke sabora u Dubravi god. 1537. Fraknoi. Monumenta

comitalia Hungariae Tom. I I . str. 235, 245.
Pismo od 24. travnja 1538. na Juriia: und wir wollen ihn insbesonderheit
eingebunden und aufgelegt haben, unsere Ortsflecken gegen die Trken nach
seinem besten Verstand und guter Frsehung und Wahrung zu halten. Muchar.
Geschichte von Steiermark. Bd. V I I I . str. 425.
Kreli: Notitiae, str. 349, 350, 351.
Corresp. u tajnom dvorsk. arkivu u Beu.
NA UNU I KUPU.
menitoga grada i varoa dubikoga, neko sjedita upanije dubike,

s proljea 1538. razvalie Turci branike na Uni. Zloglasni Katzianer,
deseci se tada u Gvozdanskom, dojavio je prvi zgubitak Dubiee Stajercem, te izrazio slutnju, da de se Hrvati predati Turkom, kojim je
put otvoren u Hrvatsku. 1 Proricanje Katzianerovo razbilo seje o kran
skoj sviesti, vitetvu i potenju Hrvata, akoprem su kadto pogra
nina vlastela, kako to iskreno priznaje god. 1530. Nikola Zrinski,
otac sigetskoga Leonide, u pismu na biskupa ljubljanskoga, samo da
isto poinu od turske napasti, plaali Turkom tribut, 2 a ovakov tribut
oito je zagovarao u saboru krievakomu god. 1536. hrvatski prabiljenik Baltazar Hobeti od Dubovca, vlastel u okolici dananjega
Karlovca.3
Cazin, grad kninskoga biskupa, stajao je ve god. 1538. u vlasti
Turaka, kojim ga opet otee po nalogu kraljevom ban Keglevi i ge
neral Jurii. 4 Dvie godine kanje na dan sv. Magdalene (22. srpnja)
nahrupe Turci sa 10.000 konjanika i 5000 pjeaka na Hrvatsku, po
haraju pod Murat begom svu okolicu sv. Jakova na Gazi (Mekuje),
Keicu, Svaru, Trebinju, Dubovac, posjeku mnoge popove po upah
i fratre po manastirih, zarobe 3000 kranskih dua, te se vrate zdravo
kui. 5 (rod. 1543. opet se navrate turski zulumari na Kupu, porenu
i podenu po ladanju oko Novograda (na Dobri), Bosiljeva i Ribnika,
te krenu odtale na etovanje u Kranjsku do Krupe, Metlike i Semia.
Vukui sobom silno roblje preko Gacke, uhvatie ih Hrvati vodjeni
Petrom Kegleviem, Jurjem Frankopanom Slunjskim, Stjepanom Blagajskim i Nikolom Frankopanom Trakim, te ih razbiju." Ljuti je
bio zmaj bosanski paa Malkovi beg. Nesamo da je imao zub na
Zrinske knezove, na koje bjehu Turci sbog smaknua njihova saveznika
Katzianera zamrzili, te im neprestance tete nanaao, ve je on pro
dirao svojimi biesnimi etami na sve strane u Hrvatsku. Na Miholje
god. 1548. porazi sa 11.000 turske vojske opatiju topusku, pavlinski
manastir Zlat pod Petrovomgorom, gradove Frankopanske Krstinju
i Kladuu, Blagajsku Bojnu, Tompiev Yranograc, Permi grad ple
mia Subia Peranskih, i Nadacliev Stenicnjak. Jedino pod Krstinjom
1
Confiniaria u *zem. arkivu tajerskom f. 44 br. 13. Pismo Katzianerovo od

1. svibnja 1538.
2
Buchholz: Geschichte Ferdinands. B. IX. str. 43.
3
Fraknoi: Monumenta comitialia. Tom. II. str. 187.
4
Nalog Ferdinandov od 2. srpnja. Corresp. u tajnom carskom arkivu u Beu.
wL Tomaieva kronika. Arkiv IX.. str. 30.
6
Ibidem.
10
NAVALA TURAKA
neto je Malkovi tete pretrpio. Krani izgubie ove vojne kneza Stje
pana Blagajskog, kojeg sbog odlinog junatva u velike hvale suvremeni
ljetopisi.1 Poto je god. 1556. izdao za 2000 talira kranjski Memac
Pankrac Lusthaler glavnu tvrdju na Uni (caput et janua regni Croatiae) Kostajnicu, postali su Turci gospodari ciele pokrajine na dolnjoj
Uni, i prostirali se do Save kod Brinje i Siska. Gubitak Blagajskih
gradova na Uni Otoke i Buevia, te Zrinskoga Turnja kod Lisnice
sliedio je dvie godine iza toga (1558.). Medjutim provalie turske
ete i na Korani, te pogae i oplienie itavo ladanje Ogulina, grada
Skrada i katela Hojia.- Malkovi beg opustoi posvema itav priedjel izmedj Mrenice i Korane kod Skrada, Tria i Premilja, zatim
sav kraj nie Kupe od Steninjaka prama Boviu i Topuskom sve do
Petrovegore.1'1 U zao as pala je god. 1565. u turske ake Krupa,
koju je uzalud proti sili turskoj (20.000 vojske) branio devetnaest
dana junaina Pavao Baki sa 23 Hrvata.
Dalnja bujica turska obustavljena je barem za neko vrieme poto
su medjutim bolje uredjene i pomnoane strae na krajini. Osim ono
gradova, to ih je prvih godita vladanja Ferdinandova kraljeva vojska
posjela bila, zapremie malo po malo krajiki zapovjednici svojimi
etami vie drugih mjesta i utvrda, to ih pojedina vlastela izruie
kralju za obranu. Vojniku posadu zamolie god. 1552. u generala Ivana
Lenkovia, biskup zagrebaki za svoj grad Sraicu, kaptol zagrebaki za
Sisak, Keglevi za Buim, Ostroac, Jezerski, Cazin i Pe, plemi
Kereen za Unadol, knez Frankopan Slunj ski za Goru, Hrastavicu i
Cetin, plemi Gapar Peranski za mjesto Hresnu. l Kralj Ferdinand
dozvoli god. 1558. prve posade za gradove Stjepana Frankopana Ozalj
skoga Modruu, Klju na Korani, Jesenicu i Ogulin.5 Polag krajikoga
budgeta za god. 1556. uzdravao je kralj na hrvatskoj granici u kapetanijah senjskoj i bihakoj osim zapovjednika i njemu dodieljenih
astnika 200 pukara, 200 martoloza (uskoka), 100 hrvatskih pjeaka
(haramija) i razliite strae i pote, a Kranjska troila je tada na
1
2
Ibidem str. 31.

tajerski arkiv. Confiniaria f. 6. br. 11 i f. 32 br. 145. Tomai. Arkiv IX.
str. 31.
Vidi krajobraz Hrvatske Isusovca Glavaa od god. 1672. i Valvasora od
god. 1689., na kojih su ti priedjeli naznaeni sa napisom: totus tractus per
Malko begum vastatus.
Pratobevera: Was hat Steiermark in der Trkennoth fr Kroatien getban ?
1848.
Knjievnik 1866. str. 522. Kazprava dr. Rakoga.
NA UNU I KUPU.
11
godinu 65.161 for.1 Strae ove razmaknue se iza nekoliko godina

(1568.) od Senja i jadranskoga mora do Brinje i Save. U etiri kape
tanije senjskoj, bihakoj, ogulinskoj i hrastovikoj posjede vojska petdeset i dva mjesta. Povee posade dobie osim kapetanskih stolica u
kapetaniji bihakoj Kipa, Izai, Ostroac, Trac, Drenik, Cazin i
Buim, u ogulinskoj kapetaniji Dabar i Jesenicu, u senjskoj Otoac i
Brinje, napokon u hrastovikoj Blinju, Bojnu i Gradac, zatim Zrin,
Gvozdansko i Yranograd. Krajiki generali Ivan Ungnad, poznat kao
najrevniji privrenik Luterove vjere i tampar hrvatskih knjiga, i
Ivan Lenkovi, vlastel u Podbrieju i na drugih imanjih u dolnjoj
Kranjskoj, radili su iz petnih ila, da prepriee uredjenimi straami
navale Turaka, koji su preko pounske i pokupske Hrvatske gotovo ne
prestano napastovali i Kranjsku. Upravo rad obuvanja Kranjske i
oblinje tajerske naseljeni su na sgodnom mjestu u gorah umberakih, odkud je bilo lahko nazirati svako gibanje turskih eta, umberaki uskoci. To su jedini krani grko-iztone vjere, koji su potraili
prve polovice estnaestoga vieka utoite u Hrvatskoj, doim su se tada
1
To je najstariji popis i raun o troku za vojsku u Hrvatskoj, a nalazi se

u tajerskom arkivu medju krajikimi pismi, f. 6. br. 15.
Budget krajine hrvatske za god. 1556. izkazao je ovu potrebu:
Za uhode i tajna doglaivanja kroz godinu
867 for.
16 straara (Skartleuthe) po umah oko Bia
576
20
>
u Senju
540
32 potarska konja u Hrvatskoj i Kranjskoj
1464
Za brodi za potanja iztraivanja po moru.
100
200 strielaca pukara
8154
Posebni doplatak (Liefergeld).
200 Martoloza (Uskoka) sa kapetanom i ostalimi poglavicami . . 4598
Posebni doplatak.
100 hrvatskih pjeaka u Biu, Ripu i Izaiu mjeseno 350 for.
a godimice
2800
Za est novo na plau primljenih uskokih kapetana
50
Za hrvatske gradove Senj i Biha s vojskom
32260
Ivan Lenkovi, veliki kapetan dobiva plae mjeseno 100 for.,
za 10 konjanika 60 for., za dva trabanta 12 for. i pet tovarnih
kola, ukupno kroz mjesec 192 for. a godimice. .
2304
Za 2 njemaka, 1 latinskoga i hrvatskoga pisara ukupno
192
Veliki trubenta (Hercules trompeter)
120
Janko trublja
72
Ranarnik
120
Tamniar
244
Bojni blagajnik
240
Ukupni troak na hrvatskoj krajini
65.151 for.
12
NAVALA TURAKA
svi ostali pravoslavni krani jo sveudilj pokoravali polumjesecu i sluali kao turski vojnici pod imenom martoloza, koji su kao zulumari
bili na veoma hrdjavom glasu.
Do mala uredie i Turci po primjeru krdana strae i obranu
na svojoj krajini. Pae njihova redovita plaena vojska u pograninih
gradovih bila je jaa od nae, brojei bez neuredjenih opora turskih
i vlakih (hrianskih) 3700 momaka. 1 Ako je i bilo u Hrvatskoj ve
mnogo godina zlo i naopako, najcrniji njeni dani nastae ipak istom
onoga asa, kada turska vlast postavi paom u Bosni ljutoga poturicu
Ferhada. Bojat se je bilo, da e posiliti svu kransku Hrvatsku, kako
je estoko i uztrajno na nju udarao. Napadaji ovi dogodie se pako
usred mira, koj bje god. 1567. medju kraljem Maksimilijanom i otomanskom portom sveano sklopljen, svake godine obnovljen uz darove
i mita za sultana i vezire, a slubeno nije nikad bio odkazan. JSTa ne
sreu preminuo je bio jo u vrstnoj dobi god. 1572. junaki ban Franjo
Frankopan Slunjski. On je sa svojim drugom u banstvu, mudrim
Gjuroni Drakovicem, biskupom zagrebakim, mnoge nevolje odvratio
od Hrvatske, a Turci bojahu se ga kao ivoga ognja. Tadanji krajiki
general Herbard Auersperg takodjer se je dosta brinuo za obranu
zemlje, obilazio esto pogranine utvrde, i traio pomo u kralja i
stalia nutrnjo-austrijanskih, koji su bili za Maksimilijana i Kudolfa
zanemarili krajiku vojsku, ali je bio na svojih vojnah veom stranom
nesretan, te je upravo za njegove uprave prekokupska Hrvatska naj
ljue postradala.
Za ratne operacije odabrao je bio Ferhad paa prostor medj Unom
i Kupom s oitom namjerom, da pomakne medje turskoga carstva od
Une na Kupu, pa mozebiti i dalje. God. 1573. dva puta nasrnuse
Turci od Kostajnice na Bovi, a u oi nove godine 1574. naletie na
Krstinju i na Klinac kod Petrinje.- Zlosretna je bila za kransko
1
Ob uredjenju turske krajine ima vanih podataka u arkivu ratnoga ministarstva

u Beu u svezku. 7. br. 3/., pod naslovom: Hauptberatschlagung ber Bestel
lung der hung, windisch und chrabatischen Grenz im J. 1577. Turci drali
su tada plaene posade u Krupi 300 konj. i 400 pjeaka, u Buinu 50 konj.
i 130 pjeaka, u Cazinu 50 konj. i 130 pjeaka, u Kostajnici 400 konj. i
200 pjeaka a osim toga 50 Martoloza (Vlaha), u Kamengradu mnogo ne
plaenih Turaka i Vlaha, u Udbinji 300 konjanika i 500 pjeaka, u Buniu
100 konj. i 100 pjeaka, u Borievcu 70 konj. i 100 pjeaka, u Ostrovici
60 konj. i 150 pjeaka, u Vranograu 60 konj. i 150 pjeaka, u Belaju mnogo
neplaenih Vlaha.
Izvjea bisk. Gjure Drakovia kralju Maksimilijanu. U nadbisk. arkivu,

f. 1 br. 29., f. 6 br. 48.
NA UNU I KUPU.
13
oruje god. 1575. Ivana Auersperga, strievia krajikoga zapovjed

nika generala Herbarda Auersperga, potukoe Turci na samo novo
ljeto kod Budakoga, uhvatie kapetana Ivana Vojkovia, a sam Ivan
jedva je iv utekao; puno je gore proao u istom nesretnom Budakomu na potoku Radonjgi 22. rujna 1575. Herbar Auersperg, zaglavivi tu u bitci sa mnogo jaom turskom vojskom pod zapovjedi Ferhad
pae.1 4000 Turaka poharae iza toga sav kraj izmedj Kupe i Dobre
i oblinju Kranjsku, a blizu Une zauzmu Turci mjeseca studenoga
Bielu Stienu, prodrievi u grad u as, kad je bio u njem samo jedan
bolestan vojnik, a ostali se bjehu raztrkali, kupe hranu.
Sliedee godine (1576.) zauzmu Turci mjeseca lipnja na prievaru vrsti grad Kegleviev Buim, u srpnju Hoji katel, Gradac i
vano mjesto Cazin, a 18. srpnja osvane Ferhad paa pred Ostrocem,
stane ga juriati, ali se Ostroac ovaj put obrani, te podlee zajedno
sa Izaiem Turkom istom sljedee godine na 13. studenoga, poto
je poveom vojskom na njega navalio Ferhad paa sa svojim bojnim
drugom Kapidji paom. Ostale gradove u zavoju Une u dosadanjoj
turskoj krajini: gornju Kladuu, Vranogra, Podzvizd, Sturli, Pei
nije trebalo Turkom niti otimati orujem, jer jih god. 1577. ljeti
ostavie strae pri dolazku Ferhadovu, poto nisu kroz vie mjeseci
dobivale niti plae niti hrane, premda su izmedju sebe esto poiljali
glasnike u Ljubljanu. Upravo s toga uzroka predobie Turci bez ve
like muke mjeseca listopada Blagajsku Bojnu i grad biskupa zagre
bakoga Sraicu. Osvojena mjesta i priedjele osjegurae si Turci za
uzeem starinskoga zaviaja Zrinskih knezova grada Zrina i rudokopa
Gvozdanskoga. Na poslednje mjesto vrebali su Turci sbog tamonjih
bogatih srebrnih ruda ve odavna, obkolie ga ve god. 1576., ali
se gvozdanska posada, ponajvie rudari, junaki otimahu, branei se
sve do 13. sienja 1578., kadno osvoji Gvozdansko Kapidji paa.
U isti as dopirali su Turci i ovamo blie u kupske priedjele i
prelazili u Kranjsku, poinjajud grozote na narodu, koj stranom pod
ma okrenue, stranom ga odvedoe u mrzko suanjstvo. Neko bo
gato i silnim katolikim narodom napueno vlastelinstvo steninjako,
za te dobe u vlasti knezova Nadada, posvema unitie Turci. Poam
od god. 1574. pak do konca veljae 1578. navalie Ferhad paa i Ka
pidji paa sedam puta na krajeve Steninjaka, pogae crkve, dvorove
i sela, i odvedoe u robstvo mnogo krana, koji se nebijahu za dobe
1
Valvasor: Ehre des Herzogthums Krain. XII. knj. str. 128. R a d i : Herb.
Auersperg. str. 318, 319.
14
NAVALA TURAKA
spasili preko Kupe, te izselili iz svoje djedovine. Na 1. prosinca 1576.

dojuri Kapidji paa sa 1500 konjanika pod Belaj, grad obitelji Tomaic'a kod Korane, razori trg pod gradom i Uhvati 170 krana. Dok
je Ferhad paa ljeti i jeseni god. 1577. otimao gradove na Uni i po
okruju potlanje banske krajine, udarao je Kapidji. paa na lievom
krilu sa velikom vojskom na grad i upu Smrkovi (kod Vojnia), i
ugrabio silu boju marhe, doim se je ljudstvo jo za dobe posakrilo
u grad. Na 2. listopada popljaka Kapidji paa priedjele kod Korane,
doim je u isto vrieme prodirao vie gori na Kupi hlivanjski beg do
Vukovdola (valjda Lukovdola). Na zimu koncem god. 1577. prikupi
se sva turska pogranina vojska u tabor kod Hresne, odkle se je spremao
Ferhad paa udarati ranim proljeem na Metliku i u Kranjsku. 1
Poetkom god. 1578. bili su Turci gospodari na itavom pro
storu od dolnje Une do dolnje Kupe, a utvrdjenoga grada, koj da jim
se opre, nije bilo sve do Slunja, Cetina, Blagaja i Budakoga uz koransku stranu, doim su Turci prelazili bez zaprieka u Pokupje i u
dolnju Kranjsku na Metliku i Novomjesto. eta od 2000 turskih ko
njanika preletala je neprestano Kupu, razorivi medju ostalimi najesti
starinski varo Goricu, zvan takodjer Budacki. Na 28. oujka 1578.
bane znatna turska vojska pod Metliku, obkoli varo i nadvlada ga
nakon oajane viteke obrane gradjana. Turci pokolju u okolici Met
like do 2000 naroda. Istina da ih na povratku hrvatski i kranjski se
ljaci nametom pomlatie, ali se ta goropad vrati na veliki petak iste
godine opet ovamo pod Dubovac, gdje jih razbije tadanji zapovjednik
krajiki Ivan Fernberg.
Silni napredak turski poslednjih godina i njihovo potiskivanje
prama medjam kranjskim uzbuni nesamo Hrvate, ve i ukupno iteljstvo oblinjih austrijanskih pokrajina. Hrvati se potuie na svojem
saboru kralju, daje na krajini nakon smrti bana Frankopana Slunjskoga
sve propalo, a sam krajiki general Ivan Auersperg, nasljednik poginu
loga kod Budakog Herbarda Auersperga, dojavio je 6. listopada 1577.
nadvojvodi Karlu, da e Turci hrvatske gradove redom predobiti, da on
sa svojih 600 konjanika, koje dri na plai, od kojih ni polovica njih
neslui na krajini, nemoe udarati na 6000 Turaka, pa da je prava
sramota, kako se Hrvatska preputa Turkom. Taj nemar da e se
1
Kriegsarchiv u Beu. f. 3. br. 9. Auszug aus den furnemben Schaden ber die
Trken so seid des 75 bis auf das 82 Jahr beschehen. Valyasor op. cit. XIII.,
str. 1719, 125. Pismo Ivana Auersperga staliem tajerskim iz Stenjinjaka 30/9 1877. tajerski arkiv. Conf. f. 81. br. 8.
NA UNU I KUPU.
15
prije ili poslije na Austrijancih osvetiti, a Biha da e do skora do

spjeti u turske ake.'
Dogodjaji u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje su Turci u to doba
opustoili bili do 150 mjesta, 2 prinukae napokon i kraljevsku vladu,
da se ozbiljnije potara za sauvanje ostanaka Hrvatske, kojimi je kuda
Habsburka uvala i svoje nasljedne zemlje. Austrijanski dravnici
napokon uvidise, aruSakacena i rztrosena Hrvatska nije vise kadra
sa slabom krajikom pomonom vojskom sama odolievati sili cielokupnoga carstva osmanskoga, pa zato pomislie bolje urediti obranbu
krajiku veom nategom i veim trokom austrijanskih zemalja. Ve
kralj Maksimilijan elio je u Hrvatskaj uvesti viteki red sv. Jurja, koj
nesamo da brani medje proti Turkom, ve takodjer da uvjeba mladje
plemstvo u vojnikoj slubi, ali prije nego li je mogao Maksimilijan
svoje osnove izvesti, zatekla ga je smrt na saboru reznanjskom 12. listo
pada 1576.
Bolje uredbe na krajini izveo je istom za vladanja Rudolfa, koj
se bavio veinom u Zlatnom Pragu nebrine se za dravne poslove,
nadvojvoda Karlo, stric kraljev, a sin kralja Ferdinanda, kojemu je
bio otac pri dioFi svojih zemalja predao upravu tajerske, Koruke,
Kranjske i Gorike. Dakako da je Karlo radio prikopati Hrvatsku u
to tjesniji odnoaj sa svojimi austrijskimi zemljami, emu se Hrvati
dovoljno oprieti nemogoe. Poslije dugoga dogovaranja izrui Rudolfo
kraljevskim odpisom na 25. veljae 1578. Karlu hrvatsku i slavonsku
krajinu, podini mu sve zapovjednike, a petim lankom toga odpisa
ustanovi kralj, da bude od nadvojvode odvisan u vojnikih stvarih i
ban hrvatski sa vojskom, stalii i narodnim ustankom. 3 Na saboru
dranom 15. srpnja 1578. povjere Hrvati sve sami Karlu hrvatsku
i slavonsku krajinu za obranu pod uvjet, da se nadvojvodi valja u
svih vanijih poslovih sporazumjeti sa hrvatskim banom, i da niim
nepovriedi i neoskvrni prava kraljevstva hrvatskoga, koje je slobodno
i samostalno, jer se nekad svoje volje Hrvatska podvrgla kraljevom
ugarskim. 4
Vani su zakljuci sabora nutrnjo-austrijskih pokrajina u Bruku
na Muri u pogledu bolje uredbe krajine. Za trajanja toga sabora (od
1
2
3
taj. zem. ark. Conflniaria, str. 51. Valvazor XII., str. 125. Hamer-Purgstall: Geschichte der Osmanen IV., str. 22, 23.
Hurter: Gesch. Ferd. II. Bcl. I. str. 302.
Acten Warasdiner Grenz betreff u zem. arkivu, I. Band. Hurter B. I.,
str. 318.
Zapisnik saborski, I. knj. fol. 130.
16
NAVALA TURAKA
1. sienja do konca oujka 1578.) dozvolie stalii vei troak za gradnju

novih utvrda i popravak postojeih, i za urednije i izdanije plaanje
krajike vojske. Dne 1. oujka priobie stalii svoj zakljuak o bu
duoj dotaciji vojske na hrvatskoj krajini, koja je brojila 1315 hara
mija (Hrvata narodno odievenih i oruanih), 500 huzara, 300 konja
nika strielaca i 300 njemakih sluga (deutsche Knechte). Vojska ova
da e godimice stajati 160.848 for. Stalii svetano izjavie, da su
pripravni doprinieti svaku rtvu, samo da nedospiju u jaram osmanski
(in die unchristlich, viehisch, mohametische Servitut).1
Nadvojvoda Karlo brinuo se osobito za tri stvari na krajini.
Prva mu briga bila, kako da otisne Turke od Kupe i predobi otete
po njih gradove poslednjih godina; zato je spremao s proljea 1578.
veliku vojsku pod zapovjednitvom korukoga zemaljskoga glavara Khewenhllera i bana hrvatskoga Krste Ungnada, te odaslao u krajinu
uvenoga vojvodu Tirolca Ivana Fernberga. Drugu svoju zadau glede
uredbe vojske krajike izveo je namjetanjem dvorskog bojnoga viea
u Gradcu, pomnoanjem eta na krajini, i uvedenjem reda i zapta kod
krajikih eta, izdavi 1. oujka 1578. red i kapitule za harame ili
pisce i konjske erege, kako komu sluiti pristoi".2 Napokon radio
je Karlo o tom, da osnuje u Hrvatskoj glavnu utvrdu, u kojoj da
sjedi zapovjednik krajike vojske, a u njoj da se stiu pokrajinske
vojske, oboruavaju i obskrbljuju hranom i strjeljivom.
Osnutak takove tvrdje bio je ve god. 1554. predloio krajiki
general Ivan Ungnad, jer da Turci zato tako lahko prelaze u na
sljedne austrijske zemlje, poto neima na krajini nikakova tvrja be
dema, od kuda bi ih bili kadri suzbijati krani. Poslije radio je ge
neral Herbard Auersperg vie godina, da se glavna tvrdja podigne,
te bjee preporuio, da se za to kupi od grofa Nadada oveliki grad
i imanje Steninjak. Eadikupa toga imanja dogovarao je se u ime kra
ljevo sa Nadazdom ban i biskup Gjuro Draskovic, ali nije uspjela
pogodba, traei Nadadi, da mu se dade stanovito imanje tolike vriednosti, koliko je bio vrieclan Steninjak u nasljednjih pokrajinah, na to
nije kralj pristao, ve je ponudio Nadadu 3000 for. u gotovom novcu.3
1
2
3
Universal-Landtag mit Steier, Krnthen, Grain und Grz zu Brug an der

Muhr im J. 1578. U univerzitetskoj knjinici u Gradcu br. 431, 432.
Vidi priloge pod br. VIII. i IX.
Hrvatski prevod odpisom nadv. Karla od 16-. oujka 1575. na Herb. Auersperga priobio je sam Herbard biskupu Drakoviu 2. travnja iste godine
iz Stancheticha penes Radoina in teritorio Stenychnyak in linguam Slavo nicam translatum maj oris intellectus gratia. U nadb. arkivu. Politica f. 1. br. 53.
17
NA UNU I KUPU.
Kanje uzela je vojna vlast Steninjak u zakup, te je zapovjednik

hrvatske krajine kroz nekoliko godina ponajvie stanovao u tom gradu,
i samo kad bi se posve primirilo, poao bi na boravak u Podbreje na
Kupi, u Metliku ili u rnomalj.
Akoprem su i kanje u brukskom saboru izaslanici Hrvatske
Petar Drukovaki, Forga i Krui zagovarali gradnju nove tvrdje u
Kneji medj Steninjakom i Petrovom gorom,1 to je ipak i to po svoj
prilici iniciativom samoga nadvojvode Karla odabrano mjesto nove
tvrdje pod Dubovcem, Glede izbora mjesta mogao je nadvojvoda tim
lake odluiti, poto je on svu hrvatsku krajinu sam poznavao, proputovavi i razvidivi krajika mjesta opetovano god. 1567. i mjeseca
oujka god. 1576.
Bez dvojbe da je obzirom na blizinu Kranjske i na Zumberak,
odakle su Uskoci u svako doba mogli u pomo pritei, odabrao Karlo
vrlo zgodno mjesto za osnutak tvrdje u ravnici, to se prostire
izpod dubovake gore pram utoku rieke Korane u Kupu. etiri po
vee rieke: ^M^MsmMU^di^^lLQMa^ô}e
tu na blizu jedna
do druge teku i priedjel sa tri strane oblievaju, otegouju prilaz na
dananje karlovako okolite. Ako ovjek pomisli, kakva je to bila
neko muka, prelaziti rieke, dok nebijae toliko mostova, a niti dosta
vjetine i umia u napravljanju splava, pa ako se uvai, da prama
turskoj strani pred Karlovcem teku uzporedo Korana i Mrenica, to
je Karlo obzirom na nain, kako su vojevali tadanji krajiki i bosanski
Turci i prema vrstnoi i spodobi bojnih strojeva, dosta shodno na
mjestio novu tvrdju, to potvrdie i kasniji dogodjaji, jer Turci nisu
za svega vojevanja i etovanja u kasnija vremena Karlovca niti pravo
obsjeli, a kamo li ga osvojili.
Zemljite, na kojem je trebalo tvrdju graditi, bilo je svojina dubovakoga grada. Nadvojvoda Karlo kupi Dubovac za 4000 ugarskih
forinti od knezova Zrinskih, koji ga nasliedie od ozaljskih Frankopana.
Konani ugovor sklopljen je istom 7. oujka 1582. u nazonosti palatinova namjestnika i glasovita ugarskoga povjestnika Nikole Istvanfya. Zrinski prodadoe Dubovac, da se obrane Hrvatska i Slavonija uz
naroiti uvjet, da prodano zemljite ostane vazda est kraljevine Hrvatske
i pod kraljevskom vlasti kralja Rudolfa.- Umetak ovaj u prodajnu po
velju opravdan je time, to su tada i kanje stalii nasljednih austrij1
3
Mareti u Croazii polag biljeaka iz ratnoga arkiva.

Prepis autentian prodajnog ugovora nalazi se u zem. arkivu medju novo
uredjenimi spisi.
(Lopaii:
Karlovac.)
"
18
NAVALA TURAKA
skih pokrajina radili, da odtrgnu od kraljevine pojedine njene dielove,

a Hrvati se bojali, nebi li nadvojvoda novu tvrdju pripojio Kranjskoj.
Pri samoj predaji Dubovca na vojnu vlast prisustvovali su hrvatski
zastupnici: tilac zagrebakoga kaptola Krsto Mikuli, prabiljenik
Ivan Petrievi i blagajnik kraljevinski Mihalj Vurnoveki.'
Ako je i gradnja nove tvrdje kod Dubovca definitivno odluena
za trajanja brukskoga sabora god. 1578. i jo te godine oznaeno
mjesto za anceve i bedeme, to je ipak radnja na obkopih i novih
zgradah zapoela istom godinu kanje, a prvi temelj poloen je na
13. srpnja 1579. na dan sv. Margarete na devet stotina turskih glava,
koji su bili poginuli prole godine pod Dubovcem.2 Osnovai miljahu,
da de ovo uiniti tvrdju osobito jakom i nepredobivom.
Novu tvrdju prozvae prema imenu njezina osnovaca nadvojvode
Karla latinski C a r o l o s t a d i u m , njemaki K a r l s t a d t , a na joj
narod nadjenu ime K a r l o v a c , pod kojim hrvatskim imenom spo
minje se novi grad u veini istodobnih latinskih spisa poam od
god. 1580. Njemaki naziv Karlstadt nadjosmo zabiljeen prvi put
1. kolovoza 1579. Narod na, koj osobito slavi i spominje svoje na
rodne vojvode i junake, nepoznaje tajerskoga utemeljitelja Karlovca,
ve pjesmom spominje, da je Karlovac nakon pada Bia sagradio
ban Ivan Karlovi, i da je po njem novi grad na Kupi prozvan:
Bane ide Slunju bijelome
Pa od Slunja Kupi vodi ladnoj.
Kad je doo Kupi vodi ladnoj,
Pao s vojskom u zelena luga,
I on kri luga zelenoga
Pokraj Kupe pokraj vode ladne,
Pa on sije proso i enicu.
Kad je dobro luga izkrio
I vidio Karloviu bane,
Da mu radja proso i enica,
On kod Kupe anac nainio
I Karlovac ime mu nadao.
' Hurter B. I. str. 370. Pukovnik Mareti u Croazii. Nae biljeite.
Hurter. Gesch. Ferd. IL, str. 370 spominje, daje gradnja jednu godinu prije naime
god. 1578. zapoela, ali je godinu pogrjeno naveo, kako se vidi iz spisa: Croatica
I. Band u registraturi ratnoga ministarstva u Beu. Klievenhlleru bilo je
poetkom rata turskoga mjeseca rujna 1578. naloeno, da prolaze s vojskom
kroz Dubovac potrai tamo zgodno mjesto za rezidenciju generala krajikoga.
KARLOVAC.
Osnutak i razvitak Karlovca.

Starija poviest okolice Karlovca. Gradnja nove tvrdje. Prvi stanovnici
i njihove povlasti. Zgode i nezgode tvrdje prvih godina obstanlca. Baz
vitak Karlovca za generala Herbersteina; tadanje zanimanje gradjana. Po
etak obrta i trgovine. Postanak municipalne uprave, Karlovac slobodan
kraljevski grad. Mjestna i prolazna trgovina u najveem razcvatu, brodarsstvo na Kupi i ceste prema moru. Vladanje francezko. Njemaka uprava.
Noviji dogodjaji. Mjestopis.
kolica dananjega Karlovca, okruena nizkim gorjem i na

topljena etirim poveim riekama, zgodna je bila po svojoj
prirodnoj ljepoti i plodnosti za ljudsko stanovanje, te je od
starine napuena. Tragova rimskih naselbina ima na vie mjesta u blizini
Karlovca, naroito kod Sv. Petra na Mrenici, kod podora staroga grada
Skrada na Korani, u Ozlju, u Steninjaku i u Kamenskom. Kod poslednjih dvaju mjesta znade se ve po imenu, da je tu starinsko stienje i
kamenje bilo, doim niti u Steninjaku niti u Kamenskom neima u tlu
naravskoga kamena, po kojem da su prozvana ta mjesta. Kod Sv. Petra
na Mrenici ima pako dosta obiljeja rimske prolosti, a esto krat nali
su tamo rimskih novaca iz carske dobe. Oslanjaju se na sauvane rimske
putokaze traili su kranjski povjestnici Schnleben, Linhardt i Costa1
pri Karlovcu rimsko mjesto Quadratu, a ueni dekan Hicinger Arupium. Svakako je pako koje vano mjesto stajalo pod Eimljani na
Mrenici, a okolicom karlovakom na medji gornje Panonije i Japiije
kriale su se vane ceste, namienjene ve tada trgovakomu prometu,
s jedne strane prama moru do Senie, a na drugoj do Siscie i Komule
(Mokrica) preko Bilbilisa (Jastrebarskoga ili Eepia) pravcem, kojim
tuda i danas ceste teku.2
1
2
Mittheil, des hist. Vereins fr Krain, god. 1846. str. 15 iza godinu 1854. str. 7.
Mitth. des hist. Vereins god. 1851. str. 20 i god. 1864. str. 14 i 82. Napis,
koji je Momsen pod br. 3935. kao naast u Kamenskom priobio, (Corpus inscript. lat. Vol. III. pars prior, str. 500) potie od Mrenice, gdje ga je naao
Pavao Vitezovic' 29. oujka 1707. (Rukopis, autograf Vitezoviev prije kod kan.
22
OSNUTAK I RAZVITAK
Kako su Hrvati i u obde Slovini pri svojih seoba rado traili

ravnine uz rieke i dobru zemlju oranicu, sadanju ravnicu karlovaku,
natopljenu obilno riekami, naselie mnoga hrvatska plemena, odlikujuda se kanje svojimi zakoni, druztvenimi i obdinskimi uredbami i
obiaji, radom i zanimanjem.
Upravo kod dananjega Karlovca riekom Kupom i gorom dubovakom te umom Kozjaom tekla je medja izmedju starih hrvatskih
upanija gorike i podgorske. Sam Karlovac sa okolicom na desnoj,
obali Kupe stajao je na zemljitu gorike upe, prozvane tako po sta
rinskom gradu i mjestu (oppidum) Gorici u dananjem Buakom.1 Jo u
petnaestom pae i u estnaestom vieku sve do pohara turskoga postajale
su u okoliu sadanjega Karlovca mnoge plemenske obdine (sudije,
brada), od kojih spominjemo poveljene obdine (oppida, trgove) stjeniku kod propaloga grada Steninjaka u bivoj prvoj banskoj pukov
niji, ozaljsku, trku pod Ozljem (poam od god. 1329.), belajsku pod
negdanjim gradom Belajem nedaleko od Korane, goriku u Buakom,
skradsku pod podorom grada istoga imena, zatim plemenske obdine
oraljsku u dananjoj Orlii, otoku u vojnikom Mekuju, varaku,
hrnetiku, mahiansku, strjelaku (negda upno mjesto sadanji Gluboki brod na desnoj obali Kupe vie Keice ili Strekovac vie Kamenskoga), dobransku kod Novoga grada, draganidku. Podruje sadanjega
grada Karlovca spadalo je od starine, na koliko nije bilo vlasteosko
pod Steninjak i Dubovac, stranom varou dubovakomu, stranom pako
obeini orlanskoj, koja obsizae sela Orle, Selce, Vodostaj, Strugu,
Mekuje, Gazu i Gradac, sa obinskim gradom (utvrdom) u poslednjem mjestu. U obdinskih poveljah i spisih ovih obdina ima zanimivih
podataka o tadanjih uredbah hrvatskih obdina. Obdine ove stajale su pod
zasutom modne vlastele Frankopana i Zrinskih u Ozlju i Dubovcu,
P . Guglera darovan je Jugoslav, akaem.). U Mrenici nadjen je i napis

kod Momsena pod br. 3624., a jote i sada ima tamo tragova rimske skulpture.
TJ zvoniku kod vrata urezan je kamen sa likovi triju ena, a na vanjskom
zidu svetilita etverouglasti kamen sa likom Rimljana, koji baca discus. Na
dviuh kamenih uzidanih u staji upnikovoj iztesane su spodobe odlinih Rim
ljana, ali neima napisa. Kamenja sa rezbarijami ima i po selu, a rimski novci
nalaze se osobito pri kopanju i oranju.
Jo druge polovice estnaestoga vieka spominje se Gorica aliter Budaki grad,
imanje obitelji Budaki, doselive se pod konac petnaestoga vieka iz Budka
u Liki. Druga Gorica ili Goriani stajala je u Gornjem Buakom, a bila je
vlastnost obitelji Oria, sadanjih grofova. Ovamo blie u dananjoj Knez
Gorici valja traiti staru Kraljiinu Goricu, mjesto koje se esto spominje u
starijih listinah.
KARLOVCA.
23
zatim Kaniaja, Frankopana Slunjskih, te Nadada u Steninjaku, kojim

su plaale godimice danak, ali su odluivale u svojih obinskih i privatnih
poslovih neodvisno od grada. Prigodom vanijih zgoda i radi rieenja
nastavih prepora sakupljale su se obine na sbor i odluke naroito
na blagdane pri svojih upnih crkva u navadne i od vika narejene
klupe", gdje su o svojih slobodno i neodvisno stvorenih zakljucih i
osudah izdavale za viju pravdu i verovanje pod bratinsku peatju"
izprave ponajvie hrvatskim jezikom a glagoljskim pismom. Obina
oralska kupila se na sbor k crkvi sv. Jakova na Gazi, za koju kae
listina od god. 1537., da su ju ve djedi orlanski obskrbili dovoljno
zemljanu, desetinami i drugimi prihodi."1 Obinari drei svoja dje
do vinska imanja (didinu) razlikovahu se od novijih naseljenika (kmetova,
slobodnjaka, eljara), a nazivahu se u ladanjskih obinah medju sobom
plemenitom braom, doim se stanovnici Dubovca, Ozlja, Steninjaka i
ostalih varoica u obinskih pismih i izpravah vazda zovu plemenitom
braom burgari (od burga, grada). A i kmetovi nebijahu nipoto u
onom kukavnom stanju, kao to potlanjih godina nakon ratova tur
skih, kadno stadoe uzdisati za starom pravdom" te buniti se proti
vlasteli.
Pitomi i mirni ivot Hrvata, baveih se ponajvie poljodelstvom
i stoarstvom, razklima se posvema, od kako goropad turska poe naletavati na nae strane; plodna polja opustie, dubrave i lugovi na
punie se grabeljivimi zlikovci, a imuna mjesta i sela izgorie i nestae ili se pretvorie u straarnice turske i kranske, oko kojih se
kroz viekove mnoga krv proljevala. I ubavoj dolini dubovakoj bilo
je sudjeno, da mirne njezine stanove zadovoljnih poljodelaca zamiene
bedemi i ancevi, na kojih se poslije kroz viekove uo samo zveket
bojnih sabalja i gruvanje topova.
Kad seje odluila gradnja nove tvrdje u podruju grada Dubovakoga,
bile su na prostoru, gdje stoji danas Karlovac, same bare i movare.
Ako je i bila gdjegodj koja krca i po neto obradjenih polja, te su
kue stajale uz Kupu onuda, kuda se prua priedjel predgradja zvan
idovski varo, a oranice prostirahu se odtale prama Dubovcu.
Gradnja Karlovca odgodjena je uslied nesretne vojne Khevenhllerove do god. 1579. Priprave za gradnju trajale su vie mjeseci.
1
Listine I. i II. u dodatku. Vidi i odnosne listine u Acta croatica Iv. Kukuljevia. Vie od stotine starih listina razliitih obina, draganike, kraike,
pribike, otoke, oralske, ubovake i drugih obina imade pisac u svojoj
sbirci. U peatu orlanske obine bio je izrezan orao sa razpetim krilima.
24
OSNUTAK I RAZVITAK
Poto je Zrinski mjeseca travnja 1579. dozvolio gradnju na svojem

zemljitu, sagradio je Alojzio Juraid na Kupi most na ladjah, koje
je stranom sam napravio, stranom gotove dovezao iz Eadgonje u ta
jerskoj. Sama gradnja zapoela je srpnja god. 1579., poto su hrvatski
zastupnici sa povjerenici nadvojvode te upravitelji gradnje (OberGenie - Baudirection) Franjom Poppenclorfom, predsjednikom bojnoga
vieda te pukovnikom Fernbergom oznaili obseg tvrdjave.' Gradnja
izvadjala se po posebnom za to izdanom naputku (Bauordnung), a
rukovodio ju je Matija Gambon. graditelj za te dobe na glasu, koj
je nadzirao i gradnju Kriani-turnja i utvrda na medji kranjskoj
uzdu Kupe. Mko Sibenid krio je za tvrdju kamen u Ozlju i pod
Belajem.
Muna i naporna bijae gradnja tvrdje karlovake. Movarno
tlo oteavalo je radnju. Kadto smetale su i sitne zadjevice i triaste
zapreke. Mitniar pod Novimgradom uzaptio je bio avle dopremljene
iz Kranjske za novu tvrdju, te je trebalo izhoditi dozvolu od nadvojvode
Ernesta, da se opet izdadu. Najvie je pako poslenikom smetao nedo
statak zdrave vode, s ega veinu radnika uhvati groznica.- Osim toga
dodijae Turci, koji se bijahu napeli iz petnih ila, da zapriee njim
zazoran rad. Da se nedogodi kakova nesreda navalom Turaka i da ovi
neizsjeku teake, postavljene su strae poam od Karlovca da pod
Petrovu goru pod zapovjednitvom ostarjeloga vojvode Ivana Fernberga,
bivega kapetana Senjskoga, koj si je bio prole godine opetovano pod
Dubovcem i u Dreniku osvjetlao lice na junakom polju. Ferenberg
zapovjedao je domadoj hrvatskoj vojsci, haramijam i umberakim
uskokom pod kapetani Ivanom Yojkovidem i Dajom Vukoviem, Gaparom i Jurjem Krianidem, Juricom Bogdanidem i Jurjem Budakim,
a jo k tomu dobio je 300 strielaca i 100 konjanika kranjskih,
400 konjanika korukih i 100 gorikih. Sila njegove vojske bila je
time jaka 2000 momaka. Fernbergova ratna vjetina i odlino njegovo
jimatvo mnogo dopomogoe, da se je dovrila radnja u dosta kratko
vrieme, jer Turci nesmjedoe ni blizu sbog straha od Fernberga. 0
napredku gradnje javljalo se je esto nadvojvodi Ernestu i Karlu. Ovaj
1
2
Croatica u registraturi minist, ratnoga u Beu, B. II.

Spominju se ve tada dva vrela voe, jedan s on kraj Korane na turskoj
strani, a drugi da je bio podaleko od grada. Ovo poslednje vrelo (u Borlinu)
naao je bio pukovnik Fernberg, zato ga i prozvae po njem Fembergovim
zdencem.
3
Croatica u ratn. min. B. II.
KARLOVCA.
25
poslednji dao je oujka 1580. tvrdju pregledati po svojem pouzdaniku

Vuku Oliveriu.1
Na tvrdjavi radila je sila boja poslenika. Izmedju austrijskih
pokrajina najvie je radnika poslala Kranjska (800), navlastito iz rnomaljskoga, metlikoga i novomjestskoga kotara. Koruka dopremila
je 400 teaka; isto toliko i tajerska iz celjskoga okruja, a osim toga
dva tesarska majstora i 6 djetia. Iz Niem. Gradca poslao je nad
stojnik oruane valjana kolara i 6 djetia. Na topove i drugo oruje
pa i na sprave gradjevne pazio je u Karlovcu Paval Mauri. Sprave
i orudje dovezoe iz Ljubljane.- A i sve uznike iz austrijskih zemalja,
koji nebijahu teko sagrieili, dopremie do nove tvrdje, da na njoj
rabotaju.:i Prekraji propisa sdravstvene quarantaine kanjeni su u
Kranjskoj jo koncem estnaestoga vieka ili tielesnom kaznom ili za
tvorom na godinu dana u Karlovcu.4
Iztroena i obnemogla Hrvatska, premda imae u isto vrieme
na svoj troak utvrditi i graditi Koprivnicu, Brezt, Sisak, Topusko i
vie inih gradova, a znatnu je vojsku o svojem troku uzdravala
na krajini, uinila je sve to je mogla, poto je nadvojvoda Karlo po
svojih poslanicih Jakovu Sekelu, baronu ormukomu i Jurju Kolausu,
kapetanu u Ptuju u saboru zaiskao pripomo. Stalii odredie, da
sve okolino iteljstvo prikupsko po ladanju gradova Ozlja, Jastrebarskoga, Petrovine, Slavetia i gradia Turnja kod sv. Ane pripomogne
kod gradnje. Svakoj kui (ognjitu, dimu) valjalo je dati po est runih
teaka i troja kola. Isti Prekokupci, koji najvema onevoljie turskim
etovanjem, plaali su za Karlovac posebnu dimnicu, te su njihova
ognjita popisana posebnim banskim povjerenikom.5 Pomagali su kod
gradnje i kmetovi vlastele grofa Franje Blagajskoga i Gapara Trakoga, kojih imanja budui na granici bila su u najveoj opasnosti.
Osim toga najmie hrvatski stalii na svoj troak vie stotina teaka
vjetih kopanju anceva (Schanzknechte),6 te darovae sav potrebiti lies
za gradnju iz oblinjih uma, pomaui u obe pri poetku gradnje i dalje
kroz vie godina kod podizanja dvorova generalovih i kua za sta
nove vojnika toliko koliko su igda mogli, makar da i nisu bili zaclo1
Ibidem.
* Ibidem. Valvasor: Ehre d. H. Krain, XII. R, str. 62.
3
Pukovnik Mareti u lanku: Karlstadt u asopisu Croazia.
4
Diemitz: Geschichte Krains, II. B., str. 223.
6
Prima congreg-atio anno 1579. ex edicto Bani dominica misericordia celebrata. V. L, fol. 132 u zem. arkivu.
Hurter B. I., str. 374.
26
OSNUTAK I RAZVITAK
voljni sa mjestom, koje je Karlo za tvrdju odabrao, pa i o Karlovcu

drali, da nije toliko vaan i od koristi Hrvatskoj, koliko Kranjskoj
i nasliednim austrijanskim pokrajinam.1 Udova bana Petra Erddia
rodjena Alapika radila je takodjer u prilog novoj tvrdji, prodavajui
iz svoje gospodtine jastrebarske uz nizku cienu potrebiti ive za
mnogobrojnu vojsku i radnike, koji su bili tu na malenom prostoru
ponamjeteni.2
Premda je mjeseca studena 1579. velika voda u Kupi i Mrenici
mnoge tete nainila na ve dogotovljenih radnjah, te raztjerala radnike
i vojsku (poslednja ode na konake u Metliku i Crnomalj), sama
tvrdja bila je po kazivanju Valvasorovom za prvu potrebu gotova ve
mjeseca rujna 1580.:i Od sgrada javnih, to su prvih godina po
dignute, spominjemo turanj za pohranu praha, oruanu, magazin za
uvanje hrane i pekarnicu, dvor generalski te bolnicu,4 ali je bilo
jo mnogo posla kod nutarnje uredbe tvrdje, za koju rekoe, da se
sbog velike njene vanosti na njoj ima pokazati sva vjetina, koja
se dotle poznavala u pogledu podizanja utvrdjenih mjesta.5 Obkopi i
bedemi kanje su dogotovljeni; isto tako izkopane su kanje jame oko
grada, kako se to vidi iz zapisnika hrvatskih sabora od god. 1582.
pak sve do god. 1589. Za branik i vrata prama turskoj strani (nova
vrata) upotrebie ponajvema gradivo od zaputena samostana Kamenskoga. Karlovac gradjen je u svojoj osnovi na est kutova, a na svakom
kutu ima bedem (bastaju). Ovi su stranom prozvani po pokrajinah,
to pripomagahu kod gradnje tvrdje, stranom po glasovitih vojvodah.
Prama Kupi podiu se bastaje Andrije Auersperga, Nikole Zrinskoga i
nova bastaja; na jug na stranu tursku naperene su bastaje Kranjska,
grofa Josipa Turna i Koruka. U grad ulazilo se je samo na dvoja
vrata, banska vrata izpod glavne strae prama Baniji, i turska ili nova
vrata prama Rakovcu. Sliepih vrata na strani predgradja Srange nije
bilo u izvornoj osnovi; ta su vrata kanje nainjena. Ulice ile su
ravnim pravcem, a usred grada bio je prostor za trg sv. Trojice,
doim trga sv. Josipa u poetku nije bilo. Kue stajale su poredane
u dvadeset i dvie etvorne gromade. U ance ugradjene su bile kazemate, ali su kanje zasute, jer su prieile namjetaju teih topova
1
2
3
4
5
Congr. 1579. kao gori.

Croat. B. II.
Valvasor B. IV., str. 61.
Ibidem.
Hurter. B. I., str. 370.
KARLOVCA.
27
po bedemih. Tvrdja obsizala je sve na okolo 1170 rifi, a zagradjeno

je bilo u svem 6% seljakih selita grofa Zrinskoga.1
God. 1585. odpoela je gradnja na mostu kupskom, pri kojem
poslu radili su teaci iz prekokupskih strana pod nadzorom upanij
skoga sudca Andrije Despotovida, kojega dvie godine kanje na samom
mostu smaknue razbojnikim nainom vojnici karlovaki2.
Za podizanje Karlovca potroeno je 845.000 for., to je doista
velik novac za ono doba. U tu svotu ubrojen je i prilog rimskoga
pape, koj je kroz vie godina za obranu krajine davao po 60.000 for.,
a raunani su i prilozi drugih evropskih vladara i njemakih knezova,
te i ono to su pojedini platili, kao to vlastel grof Barbo, koj je morao
pod kazan poloiti 12.000 for, i Horatio Argenti, koj je sbog neke
zlostave bio odsujen, da plati globe 4000 for. za gradnju Karlovca11.
tajerska priniela je za zidanje Karlovca 200.000 for., Koruka
100.000 for. a Kranjska 50.000 for.4
Poto je bio Karlovac nakon viegodinjega napornoga rada dogo
tovljen, trebalo je, da se novi grad uredi pogledom na svoj zadatak,
i da se naseli narodom.
Poglavarom tvrje i zapovjednikom krajike vojske postavi Karlo
ved pomenutoga Ivana Fernberga. Ovaj je bio prvi zapovjednik hrvatske
krajine, boravedi veom stranom na jednom mjestu, a to u Karlovcu,
doim su prije njega svi tako zvani hrvatski pukovnici (Obristen)
boravili u drugih gradovih u Senju, Biu, Bieci, Steninjaku i Ljub
ljani a najvie na svojih imanjih u tajerskoj i Kranjskoj. I vojska
legne odmah u Karlovac. Poto se konjanici i strielci naslienih
austrijskih zemalja, stojei na strai, dok je gradnja trajala, povratie
k svojim kucam, organizovana je posebna posada karlovaka, a ta se je
dielila odmah u poetku u niemaku i hrvatsku etu. Memakoj eti
(Fhnlein) postavljen je mjeseca listopada god. 1579. kapetanom bivi
bihaki zapovjednik Benko Kranjac, a zapovjednikom tvrdje bude naimenovan god. 1580. Juraj Gera, prije toga kapetan u Hrastovici, odkuda
dodje u Karlovac na posadu 400 momaka, iza kako je varo hrastovika uslied zakljuka brukskoga sabora razorena. Spominju se i druge
' Osnova Karlovca u sbirci Karlstdter Grenz betreff II. B. u zem. arkivu.
Eelation und Bericht ber die viel importirende Grrniz-Vstung Carlstadt
auf der Crabatisehe Granizen liegend v. Mart. Stier, Oberingenieur. Martij
anno 1657. Bukopis u carskoj biblioteci u Beu pod br. 9225.
2
Protocollum congreg.
3
Mareti u Croazii. Croatica B. II.
4
Hurter B. I., str. 370.
28
OSNUTAK I RAZVITAK
hrvatske ete to pjeaci to konjanici, sto ih je u to doba drao nad

vojvoda Karlo na plai u Karlovcu i u okolici, a medju vojvodami tih
eta bilo je vitezova u to doba na dobrom glasu. Takovi bijahu pri
janji ban Gapar Alapi, zatim Juraj Zrinski, Petar Erddi i Gabro
Tahi, od kojih je svaki napose u Karlovcu drao etu od 100 hrvatskih
huzara.1 Prva dva topa dobio je Karlovac iz glavnoga grada Zagreba,
odkle ih odpremie gradjani u novu tvrdju uslied zapovjedi Karlove
izdane 25. srpnja 1581.2 Kilian Pechaher imao je napraviti 25 muara
za oglaivanje turske nevolje (Kreudschssen), a oruana karlovaka
obskrbljena je pukami i strjeljivom ponajprije iz Vlkermarkta u tajer
skoj, odkle je odpravljeno prosinca god. 1579. po Vuku Hagenu 89 pu
aka i 100 flaa baruta za puke naslanjae (Doppelhacken)/' Nadstojnik
provianta i vojni blagajnik nastani se mjeseca oujka 1581. za stalno
u Karlovcu; proviantmeister stanovao je dotle u Dubovcu.4
)
Prvi naseljenici gradjanskoga stalia dodjoe iz oblinjega Dubovca, odkle se stanovnici iza poara preselie u udobniji i sigurniji
Karlovac. 5 Kad je nakon poraza kapetana karlovakoga Obricana pri
Ostroinu god. 1585. dospio i taj grad u turske ake, uzmae posada
u Karlovac a njome i jedan dio iteljstva oko Ostroina i Steninjaka, na koliko se nije bilo ve prije razbjeglo.0 Mamilo je ljudstvo
iz okolice u Karlovac na vojniku slubu i obilje zemalja, to ih do
bie vojnici na uivanje, a te zemlje drali su generali karlovaki
stranom u zakupu, stranom ih ugrabie oblinjoj vlasteli.7 Budui
su u to doba vojnici, osobito sluei u tvrdjavah, bili oenjeni, a
vojnici sa svojim! obitelji u Karlovac dodjoe, to se je broj ljudstva
u gradu u malo godina znatno pomnoao.
1
Q
3
4
5
6
7
Croatica. B. II. Od manjih astnika vojnikih spominju se za prvih godina

nakon osnutka Karlovca: Ivan Vojkovi, mlai grof (Franjo) Blagaj, stari
umberaki Uskok Daja Vukovi, Tomo Mogori, podkapetan Zrinskoga, Kritof
Obriean, Stefan ubi Peranski, Matija Keglevi, Gusi, Bukovaki, Istvanfv
(nije mu ime zabiljeeno, valjda rodjak glasovitog historika).
Staj. arkiv, Connniaria f. 53, br. 16.
Croat. B. II.
Glavni blagajnik bio je tada Vuk Turn, blagajnik za hrv. krajinu (Bauzahl
meister) Langenmantel, a neki Mossbacher proviantmeister.
Memoriale eccl. et parochiae Dubovacensis.
Croat. B. II.
Steninjak drali su generali u zakupu i nisu ga htjeli povratiti Franji Nadadu god. 1585., kako bjee ugovoreno. Osim toga drali su tada generali
Gornju i Dolnju Svaru, Otok (Mekuje), Mrzlopolje, predium Goljak i Ud
binu iza Bakovca. Neo reg. acta u zem. ark. f. 1576. br. 12.
KARLOVCA.
29
Oblinji hrvatski plemii traili su takodjer priliku, da si dobave

u novoj tvrdji kuca, u koje da se u sluaju nude zaklone s obitelji
od Turina. Plemi i upanijski sudac Bartol Juriic, valjda rodjak
glasovitoga vojvode Nikole Juriia, a pravi rod biskupu Jurju Drakovicu, kojemu je vie godina bio namjestnik in temporalibus, uprav
ljajui biskupska imanja, stekao je ve kolovoza 1579. od nadvojvode
Karla povlast za sebe i za svoga pastorka Jurja Severica Svarakog,
da moe graditi u Karlovcu dvie kude. Jurii bjee za gradilite
karlovako takodjer odstupio neto zemalja, spadajuih imanju varakomu, pa je bio poneto i ovlaten na kucni fundus u Karlovcu. '
Kapetan huzarski a vlastel Gorice (Budakog) Juraj Budaki zidao
je god. 1581. takodjer kudu u Karlovcu, a tako isto god. 1584. kapetan
hrvatskih pukara Juraj Krianid, stanujudi prije toga u vlastitoj
kudi u Dubovcu, koja je god. 1585. slobodnom proglaena.'2
Briljivi Karlo kojeta je uinio, to je smjeralo na korist gradjana i na boljak nove tvrdje. Naseljenikom u Karlovcu podieli Karlo
kao kraljev namjestnik u hrvatskoj krajini koristne povlasti i slobode,
podobne u Karlovanih obodriti duh vojniki. Povlastice ove potvrdio
je na molbu karlovakih itelja i po preporuci nadvojvode Karla kralj
Eudolfo u Pragu 24. svibnja 1581. posebnom poveljom, u kojoj se
naglasuje, da ju izdaje vladalac kao kralj ugarsko-hrvatski, a da po
velja neima vriedjati zakone i obiaje kraljevine Ugarske i Hrvatske.
Spomenutom kraljevskom poveljom bude ustanovljeno, da svaki
vojnik karlovaki budi on Niemac (pod tim imenom razumievali su se
i Slovenci) budi Ugrin (nije nikakva bilo u Karlovcu) ili Hrvat, pa
i druge narodnosti, sagradiv si u tvrdji kudu, postane pravim vlastnikom sa pravom nasljedstva; samo kad bi se takove kude prodavale,
da imadu prednost karlovaki vojnici pred drugimi kupci. Ako poslije
smrti kojega Karlovana njegova imovina zapane takova rojaka, koj
nije posjednik u tajerskoj i Kranjskoj i u ostalih saveznih pokrajinah i
neslui u vojsci krajikoj, biti de takov duan svoje vlastnitvo pro
dati kojemu vojniku karlovakomu, ili de pako uzimati obzirom na
veliinu kude toliko vojnika na stan, koliko odredi zapovjednik tvrdje.
Poveljom stekoe svikolici stanovnici jednaka prava i dunosti; na
red u kudah i vani valjalo im je paziti i drati se strogo vojnih pro
pisa. Pred gradom nebijae nikomu dozvoljeno kude graditi, voare i
1
2
Croat. B. II. str. 125.

Croat. B. II. Takovih dozvola gradnje podieljeno je vie u napredak; medju
ostalimi zidao je kuu u Karlovcu i neki Mihalj Nardin.
30
OSNUTAK I RAZVITAK
vrtlove nasadjivati i jame kopati, jer bi se tim otetila tvrdjava. Do

puteno je bilo samo ograditi vrtlove za kuhinjsko povre i to dvie
sto rifa daleko od grada.1 Ve na dospjetku god. 1588. radilo se o
tom, da se zavedu u Karlovcu nedjeljni sajmovi svake subote. Ovi su
dozvoljeni poveljom u interesu prometa i trgovine, a ujedno podieljeno
je gradjanom pravo na dva godinja sajma, na imendan Karlov
28. sienja i na Margaretinje 13. srpnja, poslednji sajam u spomen,
kada se je zapoela gradnja tvrdje. Povelja ustanovljuje, da ovi sajmovi
nebudu na utrb kojemu drugomu mjestu u okolici, a najmanje Dubovcu, gdje su drani posebni sajmovi po starinskom obiaju.'2
Iz povelje jasno proviruje namjera Karlova, da zavede u novoj
tvrdji posebnu vojnu jurisdikciju, a korist od nove tvrdje oito bijae
namienio nasliednim svojim pokrajinam.
Karlo sazida crkvu sv. Trojice u gradu i postavi gradjanom
upnika. Za dalnje uzdravanje grada potara se Karlo doznakom do
hodaka mitnikih u svojih pokrajinah jo prije svoje smrti, koja ga
zatee u 50. godini vieka svoga na 10. svibnja 1592.
Akoprem nije bio Karlovac osobito tvrd i siguran poput kakove
velike utvrde, to se je on ipak vazda odrao proti Turkom, koji Kar
lovac nisu nikad pravo niti obsjeli, a kamo li ga osvojili. Karlovaka
vojska dola je na glas svojim vitekim dranjem u bojevih sa Turci
na hrvatskoj krajini. Vojske bilo je u Karlovcu kad vie kad manje
prema potrebi. Poslije kako je Kania god. 1602. pala u turske ake,
opredieljena je posada karlovaka sa 700 konjanika i 1000 pjeaka.8
Nemarei spominjati svakolika vojevanja i sva junaka djela kar
lovake vojske, to je ona poinila na razliitih mjestih, navesti emo
samo one ratne dogodjaje, koji se sbie u Karlovcu i njegovoj blinjoj
okolici.
Poslednjih godina paevanja Ferhadova u Bosni bio je valjda uslied
dobivenih zapovjedi miroljubiva sultana Murada zamuknuo zveket
bojnoga oruja u Hrvatskoj, ali pod njegovim naslednikom poturicom
Hasanom Predojeviem zakuha se opet u Hrvatskoj estoki viegodinji
rat s Osmanlijami, koj uzburka iz nova kranstvo.
Hasan otvori vojnu god. 1591. i nastavi ju velikom i uztrajnom
smjelosti i sledeih godina. Sam se kralj Eudolfo prepane Hasanove
estine, naredi po itavoj kranskoj Ugarskoj i Hrvatskoj zvoniti tako
1
2
3
Povelja karlovaka, vidi u prilogu pod br. XI.

Ibidem.
Hurter ; Geschichte Ferd. II. u. III., B. I. str. 370.
I KMI P'Cfl ^ n T - : HRVATSKE

KARLOVCA.
U SL03C'NJ jt... "j HHviMsKOJ
zvano tursko zvono na ustanak proti ITurinu i pâ;lje u Hrvatsku

vojsku pod etovostvom Karla od Burgova, siminadvojvode "'Ferclinanda, ali tu vojsku potukoe Turci u bitci pred samim Karlovcem
na 27. rujna 1592. Turci iznenada banue i posjekoe do etiri tisue
ljudstva iz Kranjske, tajerske i Koruke; samo njekolicina zakloni
se u tvrdju i spasi si ivot.'
God. 1594. mjeseca lipnja hrupe Turci sa estnaest tisua vojske
pod Karlovac i stanu ga juriati. Junatvo karlovake posade pod
zapovjednitvom Auerspergovim uz kapetane Sigismunda Posedarskoga
i Lamberga, hrvatske poglavice i astnike Matiju Oria, Gregorianca,
Katkaja, Ivana Vojkovia osujeti napadaj, i napokon odtjerae obkoljenici napastnike od gradskih bedema sa svim tim, da se bio puani prah od vlage toli skvario, da je puka nosila jedva na trideset
koraaja. Neprijatelj pobjee na Petrovu goru, a vojvode ojaae po
sadu gradsku tisuom haramija, to jest hrvatskih narodnih vojnika.
Jedan turski opor pomoli se jogunasto 17. kolovoza 1598." opet pod
Karlovcem. Karlovani ih suzbiju i odtisnu se za njimi u potjeru, a
na elu sam tadanji general Juraj Lenkovi, grof Stjepan Blagaj ski
i vie druge odline gospode. Ali ovi Turci bijahu samo zamamljivci,
jer tjerajui ih nai do grada zveajskoga na Mrenici, namjere se
tu na pet tisua turske vojske. Tu se naim zlo gadjalo, i mnogi
izmedju njih, poimence knez Blagajski, kapetan Gera i Sig. Lamberg
izgubie glave, a mnogi dopadoe u tursko suanjstvo.3 God. 1601.,
dok je karlovaka posada po Turskoj etovala, dodje turska vojska
pred grad, hotei ga na sav mah zauzeti, ali Turci odoe bez obzira, kad
na njih nasrnue nai pod vodjom Karlom Galenbergom.4 God. 1623.
pomolie se na novo turski zulumari na ladanju karlovakom (u Selcih
i u Draganiu), doim ih od Karlovca potjera posada pod zapovjednitvom
Ferdinanda Eaubera. Karlovani pomlate grdno Turke i otmu im sav
plien i zarobljenike, i donesu do 70 turskih glava u tvrdju.5 etiri
godine kanje nalete opet Turci na Karlovac, u kojem je vojska upravo
slavila namjetaj kapetana Petra Eatkaja; ovaj put ih mrzko izmlati
Vuk Frankopan, namjestnik velikoga generala.6
1
2
3
4
8
6
Hurter. B. III., str. 150. Chronicon von Karlstadt. Eukopis.

Mareti u Croazii god. 1840.
Valvasor. B. XII., str. 64. Vitezovieva kronika.
Valvasor ibidem.
Valvasor ibidem.
Eattkay: Memoria, str. 181.
32
OSNUAK I RAZVITAK
esto se Karlovcu ve u prvo doba dogadjala nesrea. Karlovac

je i danas na glasu s estih poara, koji su se tu dogodjali, emu je pako
poglaviti uzrok hrdjavo gradivo gradskih kua. Prvi put porodi se
poar mjeseca oujka 1585., kojom prigodom postrada 14 kua. Odmah
tada izdan je vatrogasni red, te je valjalo dimnjake istiti, ' to ipak
neprepriei god. 1594. pogor itavoga grada. Od te nesree pomoe
se grad neto dravnom podporom, a neto darovi pojedinih imunih
i odlinih osoba, te gradjani sazidae opet kue. Spominje se, da je
Marija nadvojvodkinja austrijanska udova Karlova prikazala pogorelcem
tisuu dukata, a nadvojvoda Ferdinando 35.900 for." Od kranjskih
stalia trailo se god. 1596. za popravak tvrdje 4000 for.:s God. 1604.
opet se uee grad i znatan mu dio izgori.4 To je bilo povodom, da
je god. 1610. za generalovanja Yida Kisela tvrdja po posebnom po
vjerenstvu iznova uredjena, i da su popravljeni bedemi i ancevi, i
kue podignute. Mnogo je stradao grad potresom, poplavami i kugom.
Kuga bjesnea god. 1625. u svoj srednjoj Europi dotakla se i Kar
lovca; mnogo goropadnije harala je kuga pako god. 1645. i 1646.,
podavivi silni narod u tvrdji i u itavoj okolici; Metlika je tada
kugom sasvim opustjela. Potresi otetie ovih godina jako bedeme i
zidine gradske. Na ruevinah sagradie dvanaest poveih ardaka, a
dvoja gradska vrata podigoe sasvim iz nova. Na Kupi, Korani i
Mrenici bijae odnela velika voda sve mostove, te je valjalo sve iznovice pograditi, u koju svrhu dozvolie kranjski stalii poseban troak.5
Karlovcu bilo je osobito u prilog, to je vojna uprava na domaku
prve polovice sedamnaestoga vieka dala uvrstiti Kamensko i Kriani
turanj, koja mjesta smatrahu tada ujedno sa Tounjem predstrazami
tvrdje karlovake. Ovaj osjeguraj bio je tim vie nudan, jer Turci
razmaknue koncem estnaestoga vieka svoju vlast sve do na pogled
tvrdje tako, da je sav prostor preko Kupe pod njihovim igom stenjao.
Poetkom god. 1657. pri nastupu Leopolda na priestol kraljevski
1
2
3
4
Croatica B. II.
Mareti u Croazii.
Diemitz. II. B. str. 252.
U pravdi Katarine Zlatinieve, udate za kapetana Tomu Mogoria iz sta
roga likoga plemena, sa Gaparom Nenadiem radi imanja Mekukoga s p e
minje se god. 1612., da je prije toga Varo Karlovaki pogoril. (U naoj
sbirci.) Valvasor B. XII. str. 64.
Mareti u Croazii. Extract aus der k. Landtagsproposition pro 1633, 1642
i 1644. Kod hist, drutva u Ljubljani. Mittli. des hist. Vereins in Krain 1859,
str. 90. Verzeichniss der Grenzacten, u arkivu ratnog ministarstva u Beu.
33
KARLOVCA.
estoki je rat hiesnio s Turci u Ugarskoj i Hrvatskoj. Pobojae se i

za Karlovac, za koj se izjavi carski ininir Stier, da se nemoe oz
biljno braniti, a da ga Turci iz Bia lahko mogu zauzeti, kad navale
veom silom. Najvie da ga brane rieke Glina i Korana, a dosta malo
ancevi i bedemi, koji nisu niti dogotovljeni. Ve tada radilo se o
tom, da se sagradi novi bedem na Kupi, i napravljena je osnova za
tvrdju u Orlii, koja je istom god. 1730. zapoeta, ali nije nikad
sagradjena. Stier zamislio je, dae podigne usried tvrdje velik turanj
za uzmak vojske, koj je imao stajati 15.000 for. Taj turanj sagradjen
je istom nakon godine 1683. i danas slui zvonikom Franjevake
crkve. Na predlog Stierov sgotovljeni su tada obkopi i zgrade u
tvrdji karlovakoj, postavljene su palisade u ancu te izkopane dublje
jame.2 itav troak iznaao je 41.000 for.1 Kako je tada tvrdja uredjena, ostala je malom promienom dugo vremena. Povei popravak
na ancevih izveden je naknadno god. 1666. po kmetovih oblinje
hrvatske vlastele na naroitu elju kralja Leopolda, koj bjee to zaiskao od stalia hrvatskih.3
Pored sve nesree i turske napasti Karlovac je ipak napredovao.
Kugom i drugimi bolesti umanjeni broj itelja nadopunie novi naseljenici, dolazei neprestano iz oblinjih mjesta. God. 1645. naseli
oblast 300 njemakih obitelji.4 To su bili bez dvojbe zarobljenici za
vedskoga rata u gornjoj Njemakoj, a potomci ovih naseljenika po
znati su bili u Karlovcu jo prije kakovih pedeset godina po imenu
veda, premda tada negovorahu vie vedski ve hrvatski.
Akoprem je poveljom kralja Rudolfa god. 1580. bilo zajameno,
da se Karlovac nee odtrgnuti od krune hrvatske, to su vojniki
astnici naroito veliki generali krajine karlovake posve neodvisno
od bana i kraljevine upravljali sa gradjani karlovakimi, podticajui
u njih protivniki duh samostalnosti hrvatskoj. Generali nastojali su
ve u prvom poetku Karlovca, da svoju vlast razsire to vie i po
okolici tvrdjave.
Uzalud prosvjedovali su stalii hrvatski na saborih god. 1585. i
god. 1588., i dokazivali, da je Karlovac sagradjen na prostoru kra1
2
3
4
Martin Stier: Balation und Bericht u c. bekoj biblioteci. Kukopis pod

br. 9225. Vanredno liepa sbirka planova i zemljokaza o hrvatskoj i slavon
skoj krajini, posveena kralju Leopoldu.
Mareti u Croazii.
Izvorno pismo kralj, od 28. travnja 1666. u nadb. arkivu. Acta pol. f. 3 br. 340.
Vitezovieva kronika.
(Lopai:
Karlovac.)
34
OSNUTAK I RAZVITAK
ljevine Hrvatske, i da su Karlovani podinjeni zakonom i zakljukom

Hrvatske,1 kad zato nemarie generali, oslanjajui se na svoju voj
niku silu i na moralnu podporu, koju su dobivali na dvorovih u Gradcu
i Zlatnom Pragu. Sudstvo na prostoru pred tvrdj om'pristajalo je vriti
sudcem kraljevine, ali upravo sbog toga izlegoe se vieput svadje i
prepirke, koje su gotovo uviek rieavane na tetu Hrvatske. Ponajvie
su pako generali jurisdikciju vrili po svojih upraviteljih u Dubovcu.
Kad se god. 1669. na 5. studena dogodio veliki izgred medju gradjani
i varoani, zatvoreni su krivci izmedju prvih u tvrdji, a varoani u tornju
dubovakom. Generali rado su podtrekavali svadje gradjana sa oblinjimi Hrvati i rado gledali odpor gradjana proti zakonitim oblastim
kraljevine.
Nikada nije bilo tolike zgode popustiti uzde karlovakomu iteljstvu i namamiti ga za tudjim blagom, koliko za nesretne pobune bana
Petra Zrinskoga i njegovih drugova. Urota ova ivo se kosnula upravo
Karlovca. Zrinjani drahu sve na okolo Karlovca velika i prostrana
imanja: Ribnik i Ozalj, na kojem poslednjem ponajvie boravljahu.
U ortatvu Zrinskoga bio je njegov urjak Krsto Frankopan Traki,
bogati vlastel Bosiljeva, Severina, Novogagrada na Dobri i Zveaja.
Poto su bili Zrinski Dubovac prodali, sakupie sav svoj manji
posjed u imanju varakom, gdje Petar Zrinski sazida na udobnom
mjestu iz nova oveliki i dobro utvrdjeni grad. Bez dvojbe, da je
Zrinski sagradiv vrstu Svaru pred oima imao poglavtio Karlovac,
koje mu je htio na blizu ostati.
Na Karlovac i njegovu posadu osobito vrebahu urotnici radei,
da ga zadobe pod svaku cienu. Krsto Frankopan sjedio je zimi go
dine 167071. u Novom gradu pri Karlovcu, i odanle poticao privrenike na rad i spremanje za ustanak, pazei dobro na dogodjaje
u oblinjem Karlovcu, te uzdajui se na svoje prijatelje medju tamonjimi hrvatskimi astnici, koji kao poteni ljudi zabaviti nehtje, a
plundrai i cifraki (njemaki astnici) nee ufati se pokazati", a da
on sa svojih 300 oboruanih neboji se karlovakih abarov." - Na
13. oujka 1671. izviesti gradako vojno viee caru, da Zrinski kani
udariti na Karlovac. Turci da e izletiti do Plakoga, pa kad se vojska
1
Carolostadium et castellum Dubovecz intra veras metas et limites hujus regni

Sclavoniae sita sunt, Congr. ominica invocavit a. 1585. celebrata. Sab.
zap. fol. 261. Dubovac simul et Carolostadium subjacet legibus et decretis hujus regni. Congr. pro dominica sexagesima celebrata 1588. Sab. zap. f. 302.
Izprave o uroti bana Petra Zrinskoga i kneza Franje Frankopana od Fr.
Eakoga. Pismo Frankopanovo na olnia od 9. oujka 1671. str. 69.
KARLOVCA.
35
karlovaka odpremi tamo na pomo, da e ju ban napasti iza ledja.

Bunu imao je podii oko Karlovca kapetan Bukovaki, kako je to
Zrinski kapetanu poruio pismom na 21. oujka iz akovca. Glasi
dolazili su iz Bosne, da e Petrinju obsjesti ehaja iz Banjaluke, a
da e veliki vezir s glavnom vojskom udariti na Karlovac, i to odmah,
im snieg okopni. Pronesao se bio takodjer glas, da je Zrinski po
Bukovakom s vladom turskom ugovorio, da turski car moe posta
viti tri pae u Hrvatskoj i to u Karlovcu, Senju i Koprivnici, a ka
petan Krsto Deliimunovi dobio je bio pae viest iz Kladue, da se Turci
ve spremaju na pomenuta tri grada. Ove stranom istinite, a stranom
izmiljene i pretjerane viesti javio je general Herberstein u Gradac,
i zahtievao, da polju u Karlovac u pomo to vie vojske i nekoliko
kumpanija dragima, pa da obskrbe grad sa strjeljivom i hranom, jer
je toga jedva za mjesec dana bilo u zalihi. II Karlovac dospije na
skoro 500 momaka pukovnije Lesleove i pukovnija Porcia.
Kad je bila buna oita, napustio je Herberstein dozvolom voj
noga viea gradakoga karlovaku soldatesku 7. travnja na Svaru,
koja tamonji grad do temelja razori.1
Od podrtina varakih sazida general Herberstein god. 1686. jo
sada postojeu generaliju sa prostranimi stajami za generalove konje.
Osim toga sagradi od gradiva varakoga i novci nakupljenimi na
imanjih urotnika crkvu sv. Josipa i glavnu straarnicu kod gradskih
vrata i visoki toranj. Dvie kue grofa Petra Zrinskoga, od kojih je
jedna povea bila u gradu, a druga manja vani u varou, a Zrinski
ju neko kupie od kneza Petra Erdda, prisvojio si je Herberstein,
kao to i jednu kuu Frankopanovu i njegov vrt pred gradom. Od
tada stanovao je Herberstein u kui bana Zrinskoga, pridrav za
sebe itavo banovo pokutvo. Kad je kraljevski fiskus Petar Prainski
provadjao zaplienu Zrinsko-Frankopanskih imanja za dravni erar opro
se je tomu Herberstein glede kua, jer da Karlovac toboe nespada na
jurisdikciju kraljevine.(i
God. 1672. pomolie se Turci poslednji put pred Karlovcem, nenahuiv mu nimalo. Poto je pako hrvatski ban Nikola Erddi 27. ko
lovoza 1686. kod Kostajnice strano pomlatio Turke, i sa banskimi
' Ibidem. Izprave, str. 69, 73, 82, 96, 129, 141, 200.
Pismo Herbersteinovo biskupu Borkoviu, Horaciu Callucciu i Petru Prainskomu nadstojniku tridesetnice u Nediliu od 8. svibnja 1672. U zem. arkiv.
Neo reg. acta f. 1093, br. 3. Kua Zrinskoga bila je na Josipovu trgu ;
do nedavna stan podpukovnika slunjskoga.
36
OSNUTAK I RAZVITAK
etami i 2300 karlovakih krajinika svu tursku krajinu oko Une po

pljakao, te sa velikim plienom slavodobitno 27. prosinca 1686. u Kar
lovac uniao, a general Herberstein god. 1689. konano pokorio i
Turkom oteo Liku i Krbavu, nije se Karlovac vie bojao, da e ga
Turci napasti.
Dok je tako mo generalova sve to vea bivala, grad je znatno
napredovao; Herberstein jako je podigao Karlovac, radei iz petnih
ila, da bude Karlovac dostojna stolica krajikih upravitelja. Njemaki
ivalj, koj se je bio doaem tolikih njemakih obitelji uvrieio, iz
ezne sve po malo, odkako se mnogi krajinici i Kranjci radi trgovine i
prometa u Karlovcu nastanie. Podignuem tolikih poveih zgrada dobi
Karlovac lik dobro uredjenoga grada, pa zato pie kranjski povjestnik
barun Valvasor, koj je Karlovac bivi astnikom na krajini osobno
poznavao, da je Karlovac dosta velik grad, da ima trge prostrane, a
ulice uredjene, a osobito da je krasna i gorostasna rezidencija gene
ralova (sadanja generalija). Samo se tui Valvasor na vruinu kar
lovaku i na nestaicu vode, spominjui, da je u gradu samo jedan
zdenac vode (onaj na trgu sv. Trojice), ali da je i ta voda nezdrava,
s kojega razloga ljudi vino piju, kojega imade u okolici u izobilju.
Herberstein izveo je mnoge reforme i odredio vie toga, to je
bilo koristno i udobno po gradjane. Iz prva sudili bi gradjanom voj
niki astnici, i to u gradjanskih pravdah sami, a u kaznenih i u inih
vanih preporih u vieu, u kojem je prisustvovalo po njekoliko nijih
vojnikih slubenika. Odsude valjalo je potvrditi generalu ili njegovu
namjestniku, nakon ega javno bijahu proglaene i izvrene. Prosti
zloinci mueni su u kladi pred upnom crkvom, radi ega su se esto
popi i fratri potuili. Na 16. srpnja 1672. izdao je Herberstein novi
sudovnik za Karlovac. Na elu je suda postavljen pukovnijski sudac (Regiments-Schuldtheiss); osim toga bilo je prisenika i sudbenih pisara.
U motivaciji, kojom je proglaen novi sudovni red, kae se, da ga je ge
neral zato izdao, jer je Karlovac tit katolike vjere (Karlstadt eine Vor
mauer des katholischen Glaubens). Redarstveni propisi bili su strogi,
a radili su o to veem redu i o istoi u gradu. Poam od god. 1672.
zabranjeno je bilo pod globu od 6 do 10 dukata drati u tvrdji guske,
patke i svinje, iliti kravu; tko dri volove, duan je platiti godimice
3 dukata za ienje, jer se ulice nesmiju blatiti i na nje gjubre no
siti. Gradjanom bilo je zabranjeno kupovati ive prieko mosta kupskoga. Vino toilo se po limitiranoj cieni, a povriede uinjene krivom
mjerom ili vagom kanjene su globom od 10 dukata. Na trg i u obe
KARLOVCA
37
na sigurnost i istou pazili su profozi (god. 1677. Juraj Vukasovi,

god. 1693. Stjepan Mikovi), koji su ovlateni bili uzimati regal od
prodane robe sa 2/0. Od robe, to je prodavana pred gradom, pri
padao je regal generalu kao vlastniku dubovakoga grada, a na red
pazio je tu upravitelj (Pfleger) dubovaki. Za svu robu kao to i za
ive bile su po oblasti ustanovljene ciene, i samo uz takove ciene
moglo se je prodavati.1 God. 1690. izdana je odredba, da nesmije nitko
nakon mirozova (Zapfenstreich) pod kazan zatvora kod profoza vikati
na ulici i noju potezati se po gradu; profozi bili su upueni, da grad
noju pretrae sbog skitalica. Zidanje zgrada bez dozvole bilo je za
branjeno pod globom od 10 dukata. Sve pravne izprave valjalo je sa
stavljati pred regimentskim sudcem; zato i jesu takove pisane veim dielom
njemakim jezikom, kojim se je sluio takodjer regimentski sud na utrb
reda i pravde, kako to priznaje i sam slubeni izvjetaj generala Auersperga od 9. kolovoza 1701. Uhieni Turci boravili su kod pojedinih
soldata i gradjana. Poto se pako dogadjalo, da su gradjani Turke na
svoju ruku odputali, otro je to god. 1684. zabranjeno, te naloeno
profozu, da Turke popie. Vojnikom bilo je pod kazan smrtnu za
branjeno smaknuti Turina, koj je bio zasunjen. Naredbe ove potvrdio
je god. 1691. namjestnik generalov grof Eudolf Edling, i poslije ve
liki general vojvoda Croy, ali su ve nakon smrti Herbersteinove sla
bije obdravane. Naroito bila je tuba na Franjevce i na profuntarnicu (Provianthaus), da nemare za generalske odredbe.'2
Upravo kad se je grad najljepe stao razvijati, zadesie ga dvie
goleme nesree, kuga i poar, ubitane po napredak grada i po bla
gostanje njegovih itelja. Kuga bjesnijae velikom estinom poam od
1. rujna pa do poslednjega studena 1691., dakle podpuna tri mjeseca,
pomorivi silu boju naroda nesamo po Karlovcu, ve i po okolici,
naroito u Plakom, Vrhovini, Sisku i u Zrinu. Iz Karlovca pobjegoe svi
viji astnici, a i sam privremeni zapovjednik grof Adam Burgstal,
kapetan ogulinski, koj je sbog toga kanjen sa tri dana zatvora. Je
dini astnik, kojemu nije kuga pamet pomutila, bio je veliki zastavnik
njemake vojske Vuk Mihaevi, vlastel lipski. Taj je stekao veliku
pohvalu sbog svoga rada, da se zapriei kuga i uzdri red. Iz te dobe
1
God. 1677. stajao je funt dobre govedine 2 kr., slabije 1 kr., izme muke
sa dva poplata i dvaput obivene 40 kr., enske postole sa remenci 27 kr.,
velike muke izme 1 stot. 5 kr. i t. d.
Specification der ergangenen Polizei-Punkte. U svezku IL Karlstdter GrenzBetreff. U zem. arkivu.
38
OSNUTAK I RAZVITAK
potie po zavjetu sagradjeni kip bogorodice na nutarnjem trgu i crkva

sniene majke boje na Dubovcu, do koje ide iz grada na uspomenu
kune nevolje prohod na 5. kolovoza svake godine.'
Poar se dogodi na 12. travnja 1692. u tvrdji. Oganj bukne u
generaliji (bio je tada generalom vojvoda Croy), ter spali itav grad,
izuzam njekoliko kua kod uznice (sadanje vojne bolnice), koja bude
rtvom plamena. Po zavjetu popravie tada jur postojeu crkvu sv. Florijana u predgradju prama Gazi.- Dosta je teta napravio god. 1700.
i veliki potres po Karlovcu. Jote jednom god. 1733. snadje Karlovac
i okolicu nesrea s kuge, koja je i tada podavila dosta ljudi/' Dugo
se grad nemogae oporaviti iza ovih nesrea, i vie je godina izteklo,
dok su se iz pepela podigle samo javne kue, a kamo li kue gradjana.
Od poetka osamnaestoga vieka neprestance se je radilo o boljoj
utvrdi Karlovca i ostalih krajikih gradova. Sbog toga vieale su u
Karlovcu opetovano god. 1712. i 1721. osobite komisije. Karlovac drahu
posve slabim, a Turci da ga mogu juriaju sabljom zauzeti; u njem
da neima valjane oruane niti kasarne. Vojnici stanovahu u drvenih
kucah, za koje valjalo je skupu stanarinu plaati, a zidan je bio samo
samostan, generalija i crkva sv. Josipa. Zemlja bila se slegla na ancevih i bedemih. General Josip Eabata predloi god. 1729., da se
porue kue pred gradom prama mostu do Banije, koj se inae nemoe
braniti. Povjerenstvo je pako mislilo, da se oko grada podigne neko
liko pomanjih katela.
Ovaj je predlog napokon donekle prihvaen, te jo prije, nego li
se izlegao nesretni rat austrijsko-ruski sa Turskom, stanu god. 1730.
graditi tvrdju na potoku Orlii kod Mekuja, i kopati silne anceve
i jame, uzevi za novu tvrdju 2000 jutara ume, 102 jutra oranice
i sjenokoe na 111 vozova siena. Ali kako je taj priedjel pun berega
te izvren poplavam, a god. 1730. velike su kie padale, razliju se
na 1. studena rieke Kupa i Korana tolikom snagom, da je sva gradnja
unitena, a sav troak i muka uzaludna ostala. Zahtiev hrvatskoga
sabora, da se u mjesto orlovakoga zemljitnoga prostora povrate kra
ljevini Zumberak, Karlovac, Zveaj, Dubovac, vara i Belaj, koja su
mjesta u pravom podruju Hrvatske, nisu uvaili kraljevi ministri;
napokon je god. 1746. povraena Orlia gradjanskoj Hrvatskoj.
1
2
3
Stari protokol kod glavnog zapovjednitva u Zagrebu. Archivium conv.

Franc. Carlost. i liber memorabilium parochiae Dubovac. Eukopis.
Arch. Conv. Franc. Napis na spomeniku pred crkvom sv. Trojice na trgu.
Mareti u Croazii.
KARLOVCA.
30
Tragovi obkopa i zidina znadu se i danas kod Orlie na mjestu,

koj narod zove Orlovcem. Po mnienju tadanjih vjetaka postao bi bio
Karlovac jednom od poglavitih i najjaih utvrda, kad bi se bile izvele
namjeravane fortifikacije.
Nakon nesretne vojne hercega Hildenburgshausena god. 1737. u
Bosni, a u oi novoga turskoga rata god. 1738. utvrdjen je Karlovac
iznova po naredbi generala Walisa, kojega bjee kralj Karlo poslao u
Karlovac. Tada su uredjeni i popravljeni bedemi, anci i grabe na strani
grada zvanoj karpa i Grlasija. Tom prigodom razorena je crkva sv.
Antuna prama Korani, gdje bijae najstarije karlovako pokopalite,
a kip sv. Antuna prenesen je u fratarsku crkvu.
Sledee zatim godine poloen je sveano temeljni kamen za
gradski zid na rakovakoj strani iza crkve sv. Kria. Nakon toga nita
nije znatnijega radjeno na tvrdji karlovakoj, osim to su za generala
Bocka god. 1765. izkopane jame u ancevih kod turskih (novih) vrata
prama Rakovcu.'
Sada da koju progovorimo o ivotu i zanimanju stanovnika karlo
vakih, kao to i o razvitku trgovine i obrta u novoj tvrdjavi na Kupi.
Time to je Karlovac postao poslije osnutka u mjesto kranjskoga
grada Novog mjesta, odkle je prije toga vojska dobivala i novac, hranu
i odieu, glavnim skladitem i obskrbilitem za gornju hrvatsku kra
jinu, bila je gradskim stanovnikom upriliena zgoda, da razviju obrt i po
krenu trgovinom. Kako je tada svuda na okolo po kraljevini hrdjava
bila javna sigurnost sbog domaih zlikovaca i napadaja turskih, mogla
se je zamanija trgovina razviti samo pod okriljem obranbene sile, i za
tiena zidinami i bedemi utvrdjenih mjesta, kao to je bilo za to zgode
i prilike u Karlovcu. Sto je vie napredovao Karlovac, tim je sve to
vie propadalo Novo mjesto, koje je prije osnutka Karlovca najvie
trgovalo izmedju Kranjske i Hrvatske.
Najprije doli su na glas vjetinom i radinosti kao trgovci i korabljari, trgujui itom, solju i grahom, stanovnici predgradja idovski
varo zvanoga, koje oblinji Gaani, zanatom veim dielom lonari i
poljodelci, sbog njihove okretnosti u trgovanju nazvae idovi, a po
tom, kako se u Karlovcu pria, da je prozvan taj priedjel predgradja
idovskim varoem. Poto nije nikada u starije doba vei broj idova
prebivao u Karlovcu, a nemoe se niti pomisliti, da je po pravih
' Arch. Conv. Franc. Bukopis. Vitezovieva kronika. Pismo J. Saica od
15. travnja 1730. u naoj sbirci. Saborski zapisnik 1733., trea congr., artic.
10, i etvrta congr. artic. 14., 1747., congr. od 15. marta, art. 9.
40
OSNUTAK I RAZVITAK
idovih nadjenuto ime predgradju, to valja da je naziv idovski varo

onako postao, kako prianje kae. Ladjarstvo (brodarstvo) na Kupi
cvjetalo je jo prije osnutka Karlovca i posredovalo trgovinu izmedju
mora i Kranjske te pokupskih i posavskih ravnina, akoprem je bilo
brodarenje Kupom sbog plitkoe vode na mnogih mjestih osobito pod
mostom karlovakim i radi opasnih grebena kod Degoja i strmca kod
Sredikoga vazda muno. Znamenit je bio ladjar ve god. 1581. Leonhard Juri, kojemu je pri njegovu obrtu pomagala i vojna oblast.'
Ladjara vazda je u Karlovcu dosta bilo, a njihov ceh bio je jo po
etkom ovoga vieka najugledniji i najbogatiji. Za razliku od ostalih
cehova zvao se on plemenitim cehom, to je bilo dosta zazorno ostalim
karlovakim obrtnikom. Ve su sedamnaestoga vieka bili karlovaki
ladjari sakupljeni u bratstvo sv. Nikole, dobivi poslije god. 1706.
za 99 for. 47 kr. zato povlast papinskom bulom, a sbog zasluga za
rata turskoga, osobito za obsade Bia god. 1697., do kojega privaahu hranu i bojne sprave po Kupi i Uni, stekoe ladjari koristne
povlasti i od generala karlovakih. Sborove svoje drali su ponajvie
u upnom dvoru dubovakom, gdje zakljuie god. 1680. posebne
dohodke za bratinsku ladicu od svake ladje, izabrav si ujedno posebne
poglavare, kapitana i biljenike, koji su u napredak samostalno uprav
ljali brodarske poslove na Kupi i Savi, a prekritelje brodarskih pro
pisa estokrat kaznili zatvorom i globom na korist ladice bratinske.
Ladvarski kapetan, osobito ugledan i imuan gradjan, bio je god. 1690.
plemi Ivan Juraj Zmajlovi. Za rata turskoga god. 1717. i 1738.
pretrpie mnogo tete karlovaki ladjari, vozei u Gradiku i Slavoniju
Savom vojsku, hranu, topove i strjeljivo. Samo jedne godine 1717. izgubie oni vie od 30 ladja, a tada se mnogo brodara karlovakih
potopilo. Brodarstvo bilo bi se na Kupi i Savi i bolje razvilo i vei
mah uzelo, da ga nije prieila silna brodarina i obalarina, koju je
valjalo plaati vlastelinu Steninjaka i Keice grofovom Naadom i
poslije Drakovic'em, zatim biskupu zagrebakomu kod Pokupskoga i
kaptolu zagrebakomu. U poslanici karlovakih gradjana pisanoj 17. ko
lovoza 1667. biskupu Petru Petretiu priznae oni sami, da su pro
laznim! plaali od starine, a kad su se tomu protivili, da su im upra
vitelji biskupskih dobara otimali ladje i robu, naroito sol. God. 1671.
molio je itav grad Karlovac (totum praesidium), da odstrane Letovanii svoje mlinske brane,koje smetaju brodarstvu. Maltarina u Reici
pako je dodijala Karlovanom, sbog ega su se oni poam od god. 1693.
' Croat. II. B.
KARLOVCA.
41
neprestano potuivali kod vlasti. Bilo je vazda i medju krajikimi

astnici takovih, koji se osmjelie pobirati neovlateno kojekakove
dade. Ladjari karlovaki potuie se .god. 1719. na kapetana barona
Hagena radi pobiranja pristojbe od 6 kr. za svaki podpis i peat.
Od svake ladje pladalo se je godimice i vie od dukata.1 U prvoj po
lovici sedamnaestoga vieka bilo je u Karlovcu trgovaca za raznu robu
u veliko, i razliitih obrtnika, spojenih po duhu onoga vremena u
drube ili cehove. Zrinski, Frankopani i sva vlastela u okolici karlo
vakoj, kao to i generali, naroito bogati grof Herbart Auersperg,
kupovahu robu i potrebite stvari za svoje dvorove u karlovakih duanih, ponajvie od trgovca Bartola de Fedrigi, rodom Dalmatinca ili
Istrijanca, koj imae najvie zalihe. Obrtnici, koji se najprije pojavie
u Karlovcu, bijahu lonari, izmari, krojai, kovai, tkalci, zidari,
mesari, pukari i sabljari, bravari, zlatari, stolari, kramari, sve takovi
zanati, koji mogahu obzirom na potrebe krajike vojske i karlovake
posade imati obilno posla i zaslube. Suded po imenih pojedinih obrtnika
u razliitih popisih bili su ti obrtnici malo ne svi rodjeni Hrvati, samo
medju trgovci, zlatari, bravari, pekari i niemakimi krojai bilo je
stranaca, ponajvie ponjemenih Slovenaca. Medju obrtnici doao je
ved prvih godina nakon osnutka Karlovca na glas karlovaki arkibusir
Dominik Tomaid, pravei bisquit, koj trajae 25 godina. Karlovaki
zlatari bijahu tako vrstni, da je kod njih naruavao crkvene posude
i nakite naobraeni biskup zagrebaki Mirko Eszterhazi. Znameniti su za
1
Pravda sbog broarine od god. 1700. u naoj sbirci. Kanje jo je nesnosnija

bila brodarina na Kupi i Savi, poto su i pojedini vlastelini i vojni zapo
vjednici uveli nove dade. Karlovaki trgovci davali su od svojih malih ladja
god. 1727. na Kupi u Luki (Reici) grofu Drakoviu 6 krajcara, u Pokupskom
zagr. biskupu 6 for., u Letovaniu grofu Erddu 15 kr., u Zami biskupu
zagr. 9 kr., u Petrinji ces. zapovjedniku 36 kr., u Drenini zagr. kaptolu
15 kr., zatim na Savi kod Hrastilnice grofu Erddu 15 kr., u Tiini 12 kr.,
u Topolovcu gr. Kegleviu 15 kr., u Jasenovcu tamonjemu vojnomu zapo
vjedniku, ako se tamo sol prodavala, od ladje 1 for. 8 kr. a za trite 1 for.
30 kr. Carski mitniari u Gradikoj i Brodu uzimali su od svakoga forinta
vriednosti kirije 4 % kr. U svem plaalo se je od jedne malene ladje 10 for.
44 V-2 kr. (Iz arkiva c. kr. glavn. vojnoga zapovjednitva u Zagrebu). Vie
podataka o brodarstvu na Kupi crpismo iz spisa ladvarskoga ceha u Kar
lovcu. Priobujemo imena poglavitih ladjara karlovakih koncem sedamnaestoga
vieka: Franjo Grubii, Franjo Valenti, Mihalj Fabianec, Ivo Blaeni, Janko
Mavrovi, Mihalj Berislavi, Ivo Vrbani, Vuk Jakuli, Martin Jurakovi,
Petar Munjak, Miko Radi, Jure Galovi, Lovro iak, Petar Vrani, Luka
Gjurumbiz, Janko Brekovi, Dane Stipkovi, Miko Petri, Miko Smukavi,
Gapar Benan, Ivan Malovi, Ivanac Kuevaki.
42
OSNUTAK I RAZVITAK
razvitak obrta sriednjega vieka i poslije cehovi i bratovtine, koje

poslednje pojavie se za vlade kralja Leopolda, imajui osim huma
nitarnoga i naboni smjer. Izmedju cehova najstariji je lonarski; lon
ari bijahu kanje spojeni i u bratovtinu tiela Isusova" sa slubom
kod oltara sv. Josipa u upnoj crkvi, koju bratovtinu potvrdi papa
Klement IX. god. 1668.x Osim ove bratovtine najznatnija je bila
druba sv. Antuna, koj se osobito tovao zatitnikom Karlovca od
kuge i napasti turske. Pravila za karlovake cehove izdalo je vojno
zapovjednitvo jur god. 1696. Osamnaestoga vieka spominje se ve
vie cehova u Karlovcu, naroito ceh zlatara, sabljara i kovaa. Pa
tentom cesarskim nredjeni su god. 1693. cehovi tesarski, kovaki,
radniki i zidarski. Cehovi karlovaki uredjeni su nainom, kako je
to bio obiaj u drugih hrvatskih gradovih. Zapovjedajui general
karlovaki knez Hanibal Porcia potvrdio je 3. svibnja 1709. za kovaki
1
Istodobni prievod hrvatski nalazi se u sbirci pievoj. lanovi drutva braa

i sestre drani su bili po glasu bule: dobra dela initi, siromake na stan pri
mati, mir med neprijatelji sami ali po kom drugom initi, mrtva tela sprovadjati. I z regule bratovske ladvarskoga ceha priobeujemo pako lanak 16.
Daje se za katigu starejim i mlajim, ako starei kakovu hman ri bi
rekal pred mlajimi, postavlja mu se pena, kako plemenita tablica donosi,
dukate 4, ako li pako bi mlaji kakovu hman ri rekal, pod penu postavlja
mu se dukata dva.
Item. Pena postavlja se, ako li bi koj mlaji brat sidil, a stareji stal,
takov brat polag artikulov cehovskih bitde duan platit stolac, koj se stolac
postavlja dukat jedan.
Item. Pena postavlja se, ako li bi koj brat pri plemeniti ladici jedan dru
goga tikal, takovomu polag artikula za penu jedan funt voska.
Item. Kada doidu vsa braa k plemenitoj nai ladici, te pokriven koj brat
bil, duan bude za penu dati funt voska; drugo pako kada dojde iliti odhajal bude, duan bude se pozdraviti koj najblie njega bude, ako neuini,
za penu bude duan dati pol funta voska ; treto, ako koj brat bude odhajal
od plemenite ladice prvlje, nego bi se bratovski posli dokonali, za penu daje
mu se i postavljaju funta voska tri, odkuda, ako bi ial starei brat mimo
mlajega, tcr starei da glavu odkrije i mlaji da neodkrije, tako mlaji i
stareji bude duan jedan funt dati voska za birak, ovo razumivaju ako
bi se mlaji odkril, a starei nebi, jednako postavlja se pena. Ako bi pako
koj brat po lenosti zamudil sprovod i nehotil u tvrdokornosti na sprovod iti,
i betenoga brata uvati, kak tulikaje pri mrtvom telu uvati duplirov, ta
kovomu daje se za penu funt voska za prvi put, a za drugi put, kako ple
menita tablica zapovidala bude, dvorbe takaj zbintlihti (Windlicht) koj neb
hotil iti, kada bi mu se zapovidalo dvoriti, tako mu se daje i postavlja za
penu dva funta voska za prvi put, za drugi put bude mu se med bratjom
sud uinil. (Iz spisa ladvarskoga ceha).
KARLOVCA.
43
ceh povlastice kovaa u Zagrebu. Za karakteristiku one dobe i dokaz,

im se tada gradjanstvo zanimalo, spominjemo da su se lonari sa zlatari,
kovai i sabljari mnogo godina ozbiljno prepirali radi toga, tko da ima
prednost kod javnih sprovoda. Pravda je tekla i pred vojnikim (regimentskim) sudom u Karlovcu i duhovnim stolom u Zagrebu, a od
luio ju je biskup Eszterhazi boravei 29. list. 1709. u Karlovcu na temelju
izvjetaja arcidjakona gorikoga Jurja Eesa, koj je stvar imao iztraiti, povoljno za lonare, ali je kanje na 1. sienja 1710. svoju odluku
promienio, odredivi, da imadu obrtnici spojeni u cehove prednjaiti
lonarom, koji kau, da su samo bratovtina. Time nije ipak bila ko
nano rieena stvar, a dosta je posla imao i sud i biskup, dok je pare
umirio.1
Mnogo je Karlovcu i to pomoglo, to je on stajao, kao to tada
nijedan grad u Hrvatskoj, u potovnom savezu sa ostalim, svietom
na tri strane preko Metlike i Novog mjesta sa Ljubljanom, preko
Jastrebarskoga i Zagreba te Zagorja sa tajerskom i Njemakim Gradcom,
pak na Slunj i Ogulin sa hrvatskom krajinom. Pote nisu pako u
prijanje doba sluile samo za odailjanje pisama i novanih poiljaka,
ve<5 su one bile i poglavito sredstvo za putovanja, budui je onda
skoro svuda sa potom spojena bila i gostiona sa stanbinom za put
nike, a gostione bijahu u ono doba riedke i po ostalih u sretnijih
odnoajih stojeih evropskih pokrajinah, a kamo li u Hrvatskoj, o kojoj
pjeva rodoljubni Vitezovi na poetku sedamnaestoga vieka:
U cieloj toj zemlji krme si nenadje,
Stan i dobru volju, kamo goder zadje.
Pote uredjene su u hrvatskoj krajini god. 1579. na novo po

zakljuku Brukskoga sabora,- a nadstojnikom je pota naimenovan
Nikola Antolovi. Prvi karlovaki potar bio je god. 1580. neki Janko
Strbl (Postferderer), na kojega je bila god. 1582. tuba, da je ne
maran, da mu sluga nezna pisati, i da hrdjavo odpravlja potu u
Jastrebarsko, gdje je bio potarom neki Preiner. Pota je bila ve
tada javna, a mjeseca studenoga 1581. bilo je nalozeno potarom, da im
valja svaije poiljke u svako doba primati.:t aliboe da-je bilo i
kanje nereda kod potara izmedju Karlovca i tajerske, koji su sbog
nemara god. 1621. ukoreni.4 Dobar red kod pota uveo je strogi
1
2
3
4
Zapisnik pravde u naoj sbirci.

Hurter. B. I. str. 375. Valvasor. B. I. str. 178.
Croatica B. II.
taj. arkiv. Confiniaria. F. 57. br. 33.
44
OSNUTAK I RAZVITAK
general Josip Herberstein. Na njegov zahtjev dozvolilo je bojno viede

13. veljae 1670., da se poiljke za Karlovac i krajinu odpremaju
osim redovitih dana svakim utorkom i sa talijanskom potom, a go
dine 1676. uveden je opet novi strogi red kod svih.pota izmedju
Karlovca i Ptuja. Kanje god. 1716. definitivno su uredjene pote
austrijskom kancelarijom naredbom od 26. srpnja u varadinskoj i
karlovakoj krajini. Vrstan potar bio je u Karlovcu god. 1701.
Matija Premoid.
Kazvitak trgovine i obrta promieni sve po malo znaaj i zani
manje starih Karlovana, koji se teajem vremena vedim dielom rieie
vojnitva, postavi neogranieni vlastnici svojih kuda i zemalja, te
slobodni vlastitim radom i umiedem ivui gradjani. Vojnici sluedi
u etah konjanikih i pjeakih razlueni su od gradjana, koji su bili
upisani, na koliko su bili sposobni za vojevanje, u tako zvane venturine (domobrance) sa obvezom straiti u gradu samo u ratno doba. Venturini uredjeni su godine 1693. posebnim cesarskim patentom. Jo
god. 1699. bila su u venturinsku etu upisana 44 gradjana po zani
manju i staliu posjednici, trgovci i obrtnici. 1
Dakako da su i povlasti, podieljene prvim naseljenikom prema
promienjenim okolnostim i nastavoj potrebi izgubile prvobitno svoje
znamenovanje i vanost, a to na korist individualne slobode i obdega
napredka ukupnoga gradjanstva. Ved na poetku sedamnaestoga vieka
razpolagahu Karlovani svojim nepokretnim dobrom u tvrdji sasma
poput pravih vlastnika. Tako je god. 1633. prodala udova Adama
Berida Ana svoju kudu u gradu svojemu otuhu pekaru Purinklu,
neobzirajudi se na ustanove privilegija pred cesarskim sudcem Petrom
Suiem (Schultheis d. Chrab. u. Mr-Granizen). Nakon smrti vlastelina
mekukoga Gapara Nenadida dopade god. 1644. diobom provedenom
up. sudcem Gavrom Jelaiem Nenadievu kder udatu za plemia
Pogledida hia u Karlovcu vredna 200 dukata i mlin na ladji na
Kupi," ali nije u izpravi zabiljeena nikakova obveza prema vojnoj vlasti.Da se je pako posjed kuda u tvrdji cienio, dokazom je to, to
ve onda medju vlastnici kua opaamo mnoge odline velikae i ple
mike obitelji. Tako imahu kude u Karlovcu knezovi Zrinski, Frankopani,
Erddi, ugledni plemii Budaki, Krianii, Mihaevii, Pataii, Depoci.
a isto tako posjedovahu kue njemaki grofovi Paradaiseri, Petazzi,
Strassoldo, zatim baroni i plemii Verguzi, Zeethali (Mateii starinom
1
2
Karlstdter Grenz-Betreff Tom. II. u zem. arkivu.

Izprave u naoj sbirci.
KARLOVCA.
45
Hrvati), Melzbachi, Portneri, Molitori i drugi. U obde sva oblinja

vlastela nastojahu si nabaviti kude u sigurnom Karlovcu. Stanovi
podignuti u predgradju bili su ili u podruju Novogagrada (idovski
varo) ili grada dubovakoga, kojega vlastela bijahu generali, ili su
bili vlastnost pojedinih slobodnih plemida. Ve god. 1584. spominje
se, da je dobio Juraj Vignevid dozvolu, da si moe graditi kudu izvan
grada.' God. 1615. valjda je bilo u predgradju i vie kuda, jer se spominje,
da su tada Turci Novljani i Kostajniani navalili na Karlovac, te
kude upalili. Pred gradom na strani Gaze stajao je dvor plemida
Kaida, koji su god. 1647. drali njegovi batinici Jure Kaligari i
Ivan Vlahovi, dobivi na taj posjed palatinsku darovnicu.7
Poam od god. 1640. spominju se u listinah i kude na prostoru
oko sv. Barbare, koju crkvu podigoe god. 1684. karlovaki pukari.
Za ove kude predloio je bio carski ininir Stier god. 1657., da se
porue i premjeste u Dubovac. Opaa se, da je ve onda mnogo idi
ivalj hrvatski vladao u predgradju, nego li u gradu. Na prostoru
pred tvrdjom bivalo je naseljivanje dozvolom vlastele dubovake i novogradske, a naseljenici duni su bili davati tlaku i ine podavke (in,
pilie, jaja) polag urbariuma. Takovu jednu kudu imao je u predgradju
kaprol plemenite generalove tjelesne strae Franjo Ormanovid, dava
jui u grad Dubovac navadnu dimdinu i 6 teaka". Jo god. 1737.
podavao je generalu karlovakomu kaprol tjelesne, strae Juraj Vrhovac,
djed glasovitoga zagrebakoga biskupa Maksimilijana Vrhovca,3 od
jedne mesnice pred tvrdjom 50 funti izcvrtoga loja kao godinji
navadni regal". God. 1740. dozvolio je general grof Juraj Herberstein
muketiru Stanku Saeriu na generalskom vrtu u predgradju sa
zidati kuu uz godinji podavak od 18 teaka i 3 for. dimnice. U i
dovskom varou pobirao je takove dade grof Pataid kao vlastelin No
vogagrada.4
1
Croatica II. B.
- Uslie donacije palatina grofa Ivana Drakovia uveo je Ivana Vlahovia u
posjed toga dvora azm. kanonik Antun ali, a nazoni su bili kod uvoda
upnik karlovaki Pulevi, te plemi Petar Tribinac, Martin Moteri, vlcekapetan njemake vojske, Miko Kriani, Vuk Valenti, Juraj Mini, Mkola
Brezari, Mkola Glavini, Mihalj Gali, Juraj Bui (Protoc. commiss. a. 1768).
3
Obitelj Vrhoveva naseljena je bila od starine u Karlovcu. Sin Jurjev bio je
Aleksa, kapetan konjaniki u Karlovcu, taj je rodio biskupa Maksimilijana,
a umro god. 1779. Eodna kua Vrhovca bila je u tvrdji na uglu nasuprot
samostana, gdje je sada pravoslavna kola.
4
Odnosne izprave u naoj sbirci.
46
OSNUTAK I RAZVITAK
Odkako je god. 1699. karlovakim mirom Slavonija sa Banatom

predobivena, i poto su ' ustanovami poarevakoga mira god. 1717.
obie obale Save kralju Karlu odstupljene, valjalo je obilnim plodinam
itorodnoga Posavja i Podunavja prokriti put do mora, toga najnaravnijega oblla sa svimi stranami svieta. Po samoj prirodi nije taj
put nikud bolje oznaen van koritom brodonosnih rieka Save i Kupe
preko planinske Hrvatske do jadranskoga mora, a tu valjalo je da
zapane Karlovac liep i koristan zadatak, da bude posrednikom za
mane medjunarodne trgovine. Kralj Karlo III., otac velike Marie
Terezije, posveivao je veliku brigu trgovini i prometu. Trst i Eieka
bijahu odabrani, da postanu glavnimi triti za austrijansku robu kod
jadranskoga mora, zato ih proglasi Karlo 2. lipnja 1717. slobodnima
lukama. Osim toga starao se je Karlo za luke u Bakru, Bagu, Senju
i osobito u Kraljevici, gdje je namislio bio zasnovati centralnu luku za
Hrvatsku i gradilite za ratnu brodarnicu. Da se uvjeri o mjestnih
potrebah, proputovao je on glavom Hrvatsku i posjetio sva poglavita
primorska mjesta. Da se trgovina od Podunavlja nakrene hrvatskomu
primorju, dacle god. 1726. graditi od Karlovca do Eieke i Bakra tako
zvanu staru cestu, prozvanu po osnovatelju Karolinom". Cesta ova
stranom i danas jo uzdrana, duga je 17 milja, velikim je trokom
gradjena, ali ju je ininir, kako kau, navlas uklonio od kupskoga ko
rita i izveo djelomice.pustimi klanci i prodolinami i uzpeo na visoke
planine (Stari laz 2608'), ime je cesta postala manje prikladnom za
veliki promet, te je roba prolazila na njoj samo tovarenjem na konje
i mule. Uz cestu naseljeni su na novo katoliki Hrvati, Kranjci i esi,
uklonjeni su pako od ceste hriani (Vlasi), toboe kao pogibeljni javnoj
sigurnosti. Naroito su naseljena mjesta Vrbovsko, Eavnagora i Su
ica, da posreduju promet izmedju Karlovca i Eieke, a ovi su itelji
mnogo novca sluili kinjom. 1
Sto je Karlo zapoeo, to je njegova ki Maria Terezija velikom enerijom nastavljala. Posebno dvorsko trgovako viee imalo je god. 1754.
promicati trgovinu i obrt za itavu monarkiju; za trgovake poslove
postavljena je intendanca u Trstu, a njoj bijahu podinjeni i nai gra
dovi Eieka, Senj i Bag sa primorjem. God. 1750. izgradjena je cesta
iz Zagreba do Karlovca novim prikladnijim pravcem, a po zakljuku
1
Keller: Augusta Carolinae virtutis monumenta seu aeiflcia a Carolo VI.

per orbem austriacum publico bono posita. Wien 1733. Sa likovi. Engel:
Geschichte von Dalmatien, Croatien und Slavonien. pag. 285. i Geschichte
von Servien und Bosnien, str. 126.
KARLOVCA.
47
sabora hrvatskoga god. 1754. sagradjen je pred Karlovcem stanovao

most u mjesto prijanjega mosta na pontonih.
Blagotvorno su djelovale na razvitak grada, na njegov promet i trgo
vinu reforme provedene za kraljice Marie Terezije, koje su izprva ure
dile i ublaile vojni sustav u Karlovcu, a poslije sasvim ga odstranile.
Nesretnomu vojskovodji princu Hildenburgshausenu, koj je najvie kriv
sramotnomu miru god. 1739., povjereno bijae, da reformira karlovaku
krajinu, poto je ve bio uredio varadinsku. Hildenburgshausen prispjevi u Karlovac na 8. rujna 1744., stanovao je na Svari petnajest
dana, odkle krene u krajinu i obadje Bag, Senj i Eieku. Njegove reforme
dokonane su god. 1746. i stekoe kraljevsku potvrdu.
Na sam grad Karlovac nisu njegove reforme odvie mnogo uti
cale; vojno zapovjednitvo za hrvatsku krajinu ostalo je i nadalje u
gradu, a vojne oblasti upravljale su jo uviek gradom i gradjani, kao
to su i odnoaji u predgradju ostali nepromienjeni. Jedino stekoe
gradjani tu polakicu, da nemorae vie sluiti u venturinskoj eti.'
Po razpustu karlovake vojske, plemenite generalove garde, njemake
zastave i ete huzarske (god. 1748.), imala je po predlogu Hildenburghausena zapremiti Karlovac i ostale tvrdje na karlovakoj krajini jedna
austrijska pukovnija, ali mjesto toga poslae u Karlovac iz Pete
400 invalida, koji su radi teke i naporne slube, te nevikli podnebju u Karlovcu ponajvie oborili, a mnogi i pomrli. Kanje izhodio
je zapovjedajui general Leopold Scherzer, da je 300 graniara izmjenilo invalide, a Karlovac dobio je posebnoga zapovjednika tvrdje.2 Istom
povienjem Karlovca na komunitet, to se dogodi god. 1763. za zapovjedajuega generala Bocka, promienilo se kojeta u Karlovcu, premda
su preostali mnogi promet smetajui tereti, koji dodijavahu Karlovanom, a jo vie iteljem u okolici.3 Vojniki komuniteti sa magi1
Chronicon von Carlstadt.

Vaniek: Geschichte der Militrgrenze, I. B., str. 581.
3
Spominjemo na ovom mjestu, da su generali karlovaki branili prodavati robu
iteljem kostajnikim i drugim Hrvatom po krajini, akoprem je to doputeno
bilo i Turkom. Ovoj nepodobtini zaiskae stalii hrvatski lieka iz sabora kod
kraljice Marie Terezije. koja je odlukom od 8. svibnja 1761. dopustila pro
daju, ali nije dokinula teretnih daa. Stalii se na novo potuie na saboru
u Varadinu mjeseca veljae 1770., osobito pako na vanredno teretni namet
na vino, to se uvaalo u Karlovac i u granicu iz gradjanske Hrvatske. TJ
predstavci spomenue stalii: da se u Karlovcu, jedinomu tomu prikladnomu
mjestu za trgovinu u Hrvatskoj, aliboe niti sol nemoe kupiti bez nameta,
a da se od vina, toga poglavitog proizvoda Hrvatske, kojim ona poreze pod
miruje, trae dvoje dae po 30 kr. i 16 kr. od vedra, uslied ega pala je ciena
2
48
OSNUTAK I RAZVITAK
strati uvedeni su u krajini na predlog generala barona Engelshofena,

reformatora slavonske krajine, i to u Hrvatskoj osim Karlovca u Otocu,
Gospiu, Ogulinu i Brinju.
Magistrat je uveden u Karlovcu 6. prosinca 1763. Sastojao je od
naelnika i vienika, svaki sa placom od godinjih 300 for., sindika
sa 600 for., est starjeina, svaki sa plaom 93 for. 20 kr. itavo
poglavarstvo sa slugami i nonimi straari stajalo je na godinu 1833 for.
Ovaj se magistrat pisao c. kr. magistrat glavne krajike tvrdje Kar
lovca". Prvim naelnikom, bio je Ivan Gutterer, inae trgovac i vele
imuan gradjan. Prvi starjeine zvahu se: Jure Kalan, Erazmo Tuar,
Feliks Cuculi i Ivan igi. Eadi njemake gospode naruena je iz
Bea primalja sa plaom od 80 for. Dohodak gradski od zakupa gradskih
krma, nameta na vino, pivo i rakiju iznosio je 3205 for. 45 kr., doim
se je god. 1764. potroilo 2827 for. 57 kr., uraunav ovamo 1500 for.,
to su izplaeni cesarskomu ratnomu povjereniku. Poto su stanovnici
predgradja odkupljeni od vlastelinstva dubovakoga i novogradskoga
i rieeni feudalnoga odnoaja, zastupani su oni u gradskom vieu poam
od god. 1764. po Jurju Grdiniu i Petru Popoviu. Magistrat obavljao
je sve upravne i sudbene poslove u prvoj molbi, samo mu nisu bile
podinjene vojnike osobe. Takodjer redarstvena vlast ostala bijae
u ruku placmajora. Sjednice obinske sazivane su redovito svakoga
mjeseca po dva puta. 1 Gradjani ustrojie tada gradjansku etu (Brger
corps), koja je od tada skoro neprekidno do god. 1848. postojala.Karlovac brojio je tada (god. 1765.) kua u tvrdji 246, u predgradju
i idovskom varou 199, a u Dubovcu 3 8 ; raunalo se, da je bilo tada
puka u gradu i varou bez vojske vie od 2000 dua."1
Poslije karlovakoga i poarevakoga mira radili su hrvatski sta
lii iz petnih ila oko cielokupnosti kraljevine, koja bijae toli osaka
ena nesamo turskom provalom, ve i ustrojstvom posebnoga krajivinu u Hrvatskoj na polovicu prema prijanjoj vriednosti. Nadalje potuie
se stalii, da se podpomae prodaja vina iz Dalmacije, koja je bila tada mle
taka, a priei prodaja vina iz piovincialne Hrvatske. (Jura Croat. Dalm. et
Slav. P. II. str. 251.)
1
Eepresentatio super statu et norma administrationis civ. Carolostad. SUD statu
milit, practicatae et commissioni aulicae locali submissa. Eukopis u naoj
sbirci. Stadtrechnung' pro 1764.
Gardisti karlovaki imali su iz prva crvene hlae, zelene dolame sa krznom
sa bielimi gajtani. Na glavi im je bio kalpak od krzna, a pasali su konja
niku sablju uz kartu i dragunski karabin. (Chronicon v. Carlstadt).
3
Conscription der Huser und Grnde v. J. 1765, u gradskom arkivu.
49
KARLOVCA.
koga podruja. Ali kako je osujeena spojitba varadinske krajine

god. 1704., tako se izjalovi i obeanje, da e se materi zemlji pripo
jiti primorje (god. 1750.). U mjesto da se ovomu pravednomu zahtjevu
zadovolji, odciepljeni su god. 1754. primorski gradovi: Eieka, Senj i
Bag i podinjeni transkom guberniju i tako zvanomu austrijskomu
guberniju", a god. 1766. bijae pae ve odlueno, da ima pripasti itav
kraj od Karlovca do mora sa gospotinami ozaljskom, brodskom i grob
nikom karlovakomu generalatu.1 To je doista osujeeno na prosvjed
hrvatskih stalia i redova, ali su zato pod izlikom, da u krajikih
pukovnijah neima dovoljno momadi, izravnane poam od god. 1765.
medje izmedju krajine i provinciala, kojom prigodom su opet znatni
dielovi gradjanske Hrvatske podinjeni vojnikoj upravi. Mjeovita ko
misija, kojoj je bio predsjednikom baron Eranjo Koller, a lanovi za
Hrvatsku grof Eranjo Patai, protonotar Petar Spii i podupan
zagrebaki Matija Bornemisa-Stolnikovi, za vojnitvo iz prva baron
Bock, a po smrti ovoga baron Sikovi, te baron Pfeffershoffen za komoru
ugarsku, poslovala je poam od god. 1765. kroz tri godine. Boravei
komisija god. 1767. neprekidno tri mjeseca u Karlovcu, izluila je
veliki prostor zemalja i itava imanja uz Koranu i Mrenicu od pro
vinciala i pripojila slunjskoj pukovniji. itav odkup, to je vlastelom
i pojedinim posjednikom izplaen, iznosio je 124.383 for. 63/4 kr. - Po od
redbi ove komisije spojen je definitivno s Karlovcem po vojnoj vlasti ve
god. 1748. zaokupljeni dvor plemiki kapetana Franje Trgovia, nekada
vlastnost plemikih obitelji Kaia i Vlahovia. Isto tako je god. 1763. sa
Karlovcem skopan i priedjel predgradja na Gazi i Muri. Plemiem, to
su tu bili naseljeni, prosto je bilo ostati, ili pako svoj posjed prodati
i otii. Dva siromanija plemia Slovinjak i Kovai oitovae se tom
prigodom, da se podlau vojnikoj upravi.'1
Istom poto stalii i redovi u saboru dranom u Varadinu 25. ve
ljae 1770. ponovie svoju molbu od god. 1764., da se primorje utje
lovi materi zemlji i ustroji upanija vinodolska,4 zadovolji kraljica
Maria Terezija pravednoj elji Hrvata, odredivi kraljevskim odpisom
1
2
3
4
Vaniek: Geschichte der Militrgrenze. II. B. str. 154.

Protoc. Commissionis a. 1768. Carolostadii continuatae. Istodobni ovjerovljeni
prepis u naoj sbirci. Hrvatski su zastupnici u prvih sjednicah sveano prosvje
dovali, da se opet odkida komad njihove zemlje pod vojnu vlast, ali jih po
vjerenik baron Koller uutka, da je to kraljiina volja.
Ibidem.
Kukuljevi : Jura Croat. Dalm. et Slav. Pars II., str. 250. Acta deputationis
in merito commiss. regiae localis celebratae ddto. 25. februaru 1770.
(Lopai: Karlovac.)
50
OSNUTAK I RAZVITAK
9. kolovoza 1776., da se razvrgne austrijsko primorje", a hrvatsko

primorje sa Riekom i sa itavim prostorom s desne strane ceste ka
rolinke ujedno sa Karlovcem da se spoji sa Hrvatskom i podini kr.
hrv. slav. dalm. namjestnikomu vieu, Karlovac pako da se podigne
na ast slobodnoga i kraljevskoga grada, te iz izruenih gradjanskoj
upravi priedjela sastavi nova upanija severinska, nazvana po gradu
Severinu na Kupi. 1 Briljiva vladarica odredi na 5. rujna 1777., da
se u interesu trgovine Karlovac i ostali priedjeli im prije predadu
gradjanskim vlastim, povjerivi taj posao gubernatoru i velikomu u
panu severinskomu Josipu Majlathu, poznatomu hrvatskomu patrioti tada
savjetniku kod hrvatskoga namjestnikoga viea NikoliSkrlcu i generalu
Basseu. Povjerenstvo imalo je glede Karlovca urediti djelokrug i podruje
za gradjanske i vojne oblasti. Istim su kraljevskim odpisom uredjene
i mitnice u Hrvatskoj. U Karlovcu je namjetena glavna tridesetnica,
doim je prije od poetka estnaestoga vieka samo obina mitnica naj
prije u Dubovcu, a poslije u Karlovcu postojala.Predajno povjerenstvo stie na 18. studena 1777. u Karlovac, te
nakon razprave od mjesec dana medju povjerenici i vojnim glavnim
zapovjednitvom izjavio je na 15. prosinca general grof Samuel Gjulaj
u nazonosti povjerenika vojnomu magistratu i sakupljenomu gradjanstvu, da se Karlovac predaje gradjanskoj Hrvatskoj, pa da je neod
visan od vojnoga zapovjednitva. U ime gradjanstva zahvali se na
milosti kraljiinoj u sveanoj skuptini gradski sinik Ivan Protiva.
Odmah drugi dan dojavie povjerenici posebnim dekretom gradskomu
poglavarstvu, da je grad Karlovac u napredak slobodan i kraljevski
grad i lan etvrtoga stalia kraljevine, pa da de se urediti po domadih zakonih poput drugih slobodnih gradova. Vojniki magistrat
imao je privremeno do nove organizacije obavljati upravne poslove,
ali je odmah podinjen u pogledu ekonomije kraljevskoj dvorskoj kan
celariji, glede politikih agenda kraljevskomu hrvatskomu namjestni
komu viedu, a upaniji severinskoj na koliko je doao u doticaj sa u
panijskom upravom.
Kod omjerenja gradskoga podruja skopan je za stalno sa Kar
lovcem Dubovac i Gaza, a Gaani rieeni su kmetstva. Rako vac ostao
je pako i nadalje pod vojnom upravom, doim je Banija, gdje je te
ajem osamnaestoga vieka sagradjeno na inenom zemljitu grada
Ozlja i dobara Katela i Drenika nekoliko kuda, ostala i nadalje kod
1
2
Jura P. I., str. 453.

Jura P. I., str. 461.
KARLOVCA.
51
upanije zagrebake. Sve vojnike zgrade, na broju 28, tako u gradu

kao to u varou -izluene su od nadlenosti municipalne oblasti.]
S razlogom pobojae se stalii i redovi hrvatski, da c'e se po
druje karlovako tako stisnuti, da nebude po tom koristi niti obrtu
niti trgovini, a da de smetati slobodnoj upravi gradskoj." Doznaeni
prostor za karlovako podruje nije aliboe dolikovao ni pravoj po
trebi, niti ugledu slobodnoga i kraljevskoga grada. Karlovcu opredieljen je obseg od ua potoka rakovakoga do kapele sv. Kria na ka
rolinkoj cesti u Dubovcu (poruena je poetkom ovoga vieka), a odatle
cestom do medje novogradske i preko Jelse do Kupe, a Kupom iza
Gaze Koranom do Kakovca.3
Izbor prvoga ustavnoga gradskoga poglavarstva obavljen je 18. ve
ljae 1778. sveanim nainom na veliku radost Karlovana, u kojih se
porodie velike nade o sretnijoj i ljepoj budunosti svoga grada. Izborni
1
2
3
Jura Pars L, str. 461. P r o t . civ. Carol, pro 1778. Prigodom predaje Kar
lovca gradjanskoj Hrvatskoj bilo je bez vojske u gradu u 247 kua 1111 do
maih stanovnika, u predgradju u 178 kua 982 stanovnika, na Gazi u 28 kua
157 stanovnika, napokon u Dubovcu u 39 kua 167 stanovnika. U svem brojio
je Karlovac 2417 gradjanskih stanovnika, a izmedju ovih 60trgovaca, 190 obrt
nika, 146 poljodelaca i 146 teaka. Gradjani drali su u podruju grada
99'/, rali oranice, 34 l 0 /- rali ume, 32'/-. rali sjenokoe i vinograda na 325
kopaa. Sam magistrat imao je 122 rali zemlje.
U predstavci 27. listopada 1777. Vidi Jura. P. L, str. 470.
Extractus protocolli pridodan odpisu ugarske dvorske kancelarije od 31. pro
sinca 1781. upravljenomu na savjetnika Sig. Komaromia. Izvornik u naoj sbirci.
Karlovani radili su razmaknuti gradsko podruje do Mostanja i Mrzlopolja
pak iza Kozjae, da po tom zadobe neto ume i zemljita prikladna za vino
grade, ali se tomu opriee vojniki astnici. Gradjanski lanovi povjerenstva
dosta su imali muke, dok su izhodili za novi municipium Gazu, koju su htjeli
vojniki lanovi pod svaku cienu pridrati u kmetstvu, pa da robotaju (sa
1183 runih teaka i sa 781 vozom) kod fortifikacije. Prostori, koji su god. 1763.
na zahtiev vojnikih oblasti kao absolutno nudni za Karlovac odtrgnuti od
provinciala i skopani sa vojnim komunitetom, odkinuti su sada od civilnoga
Karlovca pod izlikom, da bez njih nemogu obstati oblinje krajike kumpanije. Gradjanom priznano je pravo, da mogu za gradnju kua kriti kamen
pod Belajem i u Vinici, a piesak voziti iz vojnikoga podruja kod crkve
sv. Kria. Privilegija i pisma tiua se Karlovca obrekoe vojniki zastupnici
izruiti gradu, ali valjda nisu predana, poto ih neima u gradskom arkivu.
Od velike bolnike glavnice sa preko 30.000 for. izruena je Karlovcu ne
znatna svota od 1859 for. 41 kr., i zaklada Molitorova sa 1000 for. Zahtiev
Karlovana, da im se podieli* 10.000 for. iz zaklade generala Brenklaua,
odbio je kralj Josip 2. veljae 1784., posvetivi itavu tu zakladu kolskoj
zakladi krajikoj.
52
OSNUTAK I RAZVITAK
in izveden po obiaju, koj je tada vladao u drugih slobodnih graovih

Hrvatske, vanredno je godio Karlovanom i budio u njih ponos slobodnih
gradjana. Medj gradjane upisae se tada, poloiv pristojbu sa 6 for.,
mnogi vojniki astnici, plemii i druge odline osobe, a imena gradjana
proitae povjerenici pred sakupljenim narodom. Nakon sazova Duha
svetoga" u upnoj crkvi izabran je u vienici uz svirku gradske glasbe
i veseli klik gradjana ustavni magistrat. Prvim gradskim sudcem posta
Ivan Gutterer od Gruttenfelda, prijanji naelnik vojenoga komuniteta.
Uz zvuk velika zvona i svirku gradske glasbe poao je zatim gradski
sudac drei ezlo u ruci praen gradjanstvom opet u crkvu, gdje je
u ruke zagrebakoga kanonika Andrije Ferka ustavnu prisegu poloio
pred rtvenikom u nazonosti mnogobrojnih Karlovana. Uzhieni gradjani izpratie svojega poglavara do kue, a veselja i radosti bilo je
tada toliko, koliko jamano nigda prije iza osnutka grada.1
Sbog turskoga rata nije komisija dogotovila god. 1778. sve po
slove o zaokruenju teritorija, pa zato je god. 1781. car Josip odredio
novu komisiju, koja je imala Karlovac urediti i zajedno povesti dogo
vore sa vlastelom na desnoj obali Kupe radi odstupa zemalja slunjskoj
i banskoj krajini. Komisija imala je stalno sjedite u Karlovcu. Sa
stojala je osim predsjednika gubernatora Majlatha od generala Malvedia, komorskoga savjetnika S. Komaromia i dva raunarska savjetnika.
Tada je odlueno spojiti sa krajinom veliku gospotinu grada Steninjaka i samostan Paulina u Kamenskom. Zagradje i Jelsa odstupljena
su tom prilikom Karlovcu. Zemlje to ih rahu graniari u Jelsi i
Zagradju valjalo je zamieniti sa karlovakimi zemljanu kod Svare i
Udbinje. Zakljuke komisije potvrdio je kralj posebnom rezolucijom.Povelju kraljevsku, kojom je Karlovac povien na stepen slobod
noga i kraljevskoga grada, izdao je Josip II. nakon smrti svoje ma
tere kraljice Marie Terezije na 8. listopada 1871. Znamenite su riei,
kojim je u uvodu obrazloena ta povelja. Josip uvjerava u povelji, da
mu je na srdcu blagostanje njegovih naroda, a to da se moe postii
samo u mirno doba (aliboe da je Josip dugo i nesretno ratovao
sa Turinom i u Belgiji) i pod zatitom zakona obrtom, prometom i
trgovinom. Vrhu svega elio bi pako, da se podigne to vie promet
nutarnji i vanjski, naroito prama moru, nebi li se tako obilnim pri
rodnim plodinam Ugarske i Hrvatske prokrio put do jadranskoga
mora. U povelji spominje kralj, da je ve njegova majka kraljica
1
2
Protoc. pro 1778. Arch. Conv. Franc.

Acta kralj, savjetnika Sigm. Komoromia. U naoj sbirci.
KARLOVCA.
53
Maria Terezija radila o napredku prometa i trgo\ine, izdavi mnoge

koristne i valjane odredbe, povisivi Karlovac, budui klju primor
skim lukam, na ast slobodnoga grada; aliboe pako, da ju je smrt
zatekla prije, nego li je mogla povelju izdati.
U povelji pohvalno se iztiu zasluge Karlovca za doba turske
nevolje. Mnogo da su Karlovani doprinieli rtva za obe dobro, izgu
bivi dosta vlastitoga imetka, vozei na svojih ladjah hranu za kra
ljevu vojsku.
Obziru se na ove odline zasluge izjavljuje kralj, da usvaja
odluku matere svoje kraljice Marie Terezije, poiu Karlovac sa
Gazom i Dubovcem na ast slobodnoga i kraljevskoga grada, koj e
samo donekle imati odtetiti dravnu blagajnu za steene koristi i uitke.
U devetnaest toaka dozvolio je kralj Josip II. Karlovcu ove slo
bode i povlasti: 1. Grad stie sva zakonita prava slobodnih gradova u
Ugarskoj i Hrvatskoj, uvruje se u etvrti stali sa mjestom i glasom
u saboru, koj e ga uzakoniti, i poslije redovito pozivati. 2. Magistrat
zajedno sa gradjanstvom smatrati e se plemiem ugarske krune; gradjani stiu osim ostalih plemikih povlasti i oprost dae pri mitnicah na
medji sa naslienimi austrijskim! pokrajinami. 3. Svatko tko ima po
sjed u gradu, pa bio plemi ili vojnik, plaat e bez razlike zemaljske
poreze. 4. U svojem gradskom podruju vriti e grad poput vlastela
kraljevska prava (jura regalia). 5. Na elu grada postavit e se po
glavarstvo, u kojem ima sudac i est starjeina. Izmedju poslednjih
jedan da bude naelnikom (consulom), a drugi kapetanom. U gradski
odbor (zastupstvo) odredjena su 24 zastupnika. Upravne poslove ima
obavljati biljenik sa podbiljenikom, odvjetnikom, pukim tribunom,
blagajnikom i sirotinskim skrbnikom. Nadlenost da bude ista kao to
i kod drugih slobodnih gradova, prizivlje se na tavernika.' 6. Grad
moe vriti kazan smrti (jus gladii) za zloince. 7. Od nadlenosti
gradskoga poglavarstva izluene su zgrade i osobe vojnike, isto tako nisu
mu podlona vojna zapovjednitva i zapovjednitvo slunjske pukovnije.
8. Uprava gradska biti e pokroviteljem katolikih upa u tvrdjavi
sv. Trojice i u Dubovcu. 9. Jurisdikcija vojnika ograniuje se samo
na nekoliko zgrada, to slue svrham vojnikim. 10. Gradjani treba
da ivu u dobrom sporazumku sa zapovjednitvom vojske, navlastito
1
Plae gradskim slubenikom opredieljene su 22. sienja 1782. odpisom dvorskoga

komorskoga viea. Sudac dobivao je plae 300 for., biljenik 400 for., a ostali
inovnici svi manje. itav troak gradski na inovnike ujedno sa 300 for. za
upnika dubovakoga i 550 for. za Franikane iznosio je na godinu 4759 for.
54
OSNUTAK I RAZVITAK
u ratno doba, pa da pomau kad uztreba. 11. Na sigurnost u gradu

pripazit e kapetan pomoju pandura. 12. Grad ima podnaati sve
terete poput drugih slobodnih gradova, i plaat de kraljevski porez.'
13. Imetak gradjana umrvih bez zakonitih batinika naslieduje gradski
fiscus; naprotiv tomu je nasliednik kraljevski fiskus kod plemia i glede
osoba, ogrieivih se veleizdajom i nevjerstvom. 14. Gradski obseg opredielit e kraljevsko povjerenstvo, koje e izluiti iz gradskoga po
druja glasiju (anceve) prema potrebi; sve ostalo ostati e pod nad
lenosti grada." 15. Grad moe odrediti, gdje mu je volja i kako mu
je drago, prikladna mjesta za sajmite godinje i nedjeljno; dohodak
od sajmova moe upotrebiti na svoju korist, ali nije doputeno sajmovne dane mienjati. Pristojbe sajmovne opredielit e se naknadno.
16. Sto vojnike osobe posjeduju u gradskom obsegu, to je podinjeno
jurisdikciji gradskoj. 17. Cienu ivea imati e ustanoviti gradsko
poglavarstvo, a ta ciena valjat e i za vojnike osobe. 18. Moe se
udariti namet pod uvjet, da bude gradjanom vazda slobodan uvoz vina
za vlastitu potrebu. 19. U znak steene samostalnosti na temelju po
velje i za obranu gradjanstva protiv inim vlastim podieljuje kralj
gradu Karlovcu grb i pravo peata crvenim voskom.3
Grb taj oble je spodobe i razdieljen u dva polja, odzgora s jedne
strane ima izraen grb Hrvatske, a s druge stoje na kri dva srebrna
sidra; u dolnjem polju po cieloj irini ima lik utvrdjenoga grada Kar
lovca sa dva zvonika, pred kojim se slievaju dvie rieke Kupa i Ko
rana ; vrhu grada vidi se s desna polumjesec srebrni, a s lieva zlatno
sunce. U sredini ovoga grba ima manji poprsni grb zlatni sa initiali
kralja Josipa J. II. Nad itavim grbom stoji zlatna kruna, a grb dre
dvie sirene s obiju strana. Okolo grba ima napis: Sigil. Liber. et
Reg. civitatis Carolostadien.
Istom na 2. travnja 1784. uredio je kralj Josip konano odnoaj
Karlovca prama vojnomu zapovjednitvu. Mjeraku pristojbu dopu
teno je bilo pobirati samo od one robe (ita), koja e se na malo
prodavati u Karlovcu, nipoto pako od itave kolikoe robe, koja samo
kroz Karlovac prolazi, ili lei u magazinih. Grad imao se starati za
valjane mjere i vage. Poto je bio vojni erar prelazom Karlovca u
1
2
3
Imao je plaat ratnog poreza godimice 800 for.

Obseg definitivno uredjen kraljevskim odpisom od 18. prosinca 1781.
Privilegium lib. et reg. civ. Carolostad. de 8. octob. 1781. Izvornik u magistratskoj pismohrani. Na povelji ima lik gradskoga grba, vrlo ukusno i vjeto
narisan.
KARLOVCA.
55
gradjansku upravu izgubio godinjega dohodka 4014 for. 25'4 kr.,

to je isti vie godina traio odtetu od Karlovca, ali je kralj rieio
grad od svake dunosti u to ime, obzirom da gradjanstvo od svojih
kuda i zemalja plaa i onako 800 for. ratnoj blagajni. Trabinu od
15.915 for. 48'/t kr. za troak na most karlovaki imala je pako na
doknaditi vojnomu eraru hrvatska trgovaka blagajna.
Ustanovi prvoj povelje, da valja slobodu Karlovca uzakoniti na
saboru, nije se moglo kroz deset godina zadovoljiti, jer kralj Josip,
veliki centralista i radikalni reformator, neobziraju se na historine odnoaje i narodne individualnosti, nije sazivao ugarskoga sabora za dobe
svoga vladanja. To se je izvelo istom za kralja Leopolda lankom 30.
sabora ugarskoga god. 1791.' Akoprem su stalii hrvatski tokom 22.
svojih propozicija zahtievali inartikulaciju Karlovca i Poege,2 a kar
lovaki zastupnici: sudac Ivan Kovai i fiskus Mihalj Lopai mnogo
se trudili, da se Karlovac slobodnim gradom proglasi, molei za
to palatina, i 13. studena 1790. posebnom predstavkom stalie,'3 to
nije ipak ni tada uslied sporoga rada saborskoga tako skoro sliedila
zakonita ubiljeba Karlovca medju slobodne gradove. Karlovani bili
su se za trajanja sabora ve uplaili, nebi li moebiti opet podpali
pod vojniku vlast, a vazda im je pred oima lebdio udes staroga
Senja, koj uz sva naprezanja nemogae stare slobode zadobiti,4 i ne
sretnoga mjesta Cirkvena u varadinskoj krajini, koje je uzprkos po
vlastim kralja Leopolda na silu skueno pod vojniku vlast. Tim radostnije zatekao je Karlovane glas, da jim je i dravni sabor priznao
slobodu. Na temelju zakonskoga lanka 30. god. 1791. zajami Kar
lovcu slobodu osam godina kanje i kralj Franjo (1. oujka 1799.)
posebnom poveljom.
Ovakove reforme dolikujue duhu napredne drave bijahu zaista
kadre povoljno djelovati na grad i iteljstvo, premda je uslied pri
janje vojnike uprave joter kojeta smetalo napreku, i premda
'je gradjanstvo s poetka neugodno osjealo plaanje poreza, od ko
jega bijae prije sasvim prosto. Znaaj se je tvrdje sve to vie gubio,
1
2
Jura. P. III., str. 177.

Propositiones ex parte S. S. et 0. 0. R. Dalm. Croat, et Slav, in generalibus
J. Regni Hung. Comitiis 6. junii 1790. Vidi Engel: Staatsk. u. Gesch. v.
Dalm. Croat, u. Slav., str. 193
Eepresentatio ad inclitos S. S. et 0. 0. dep. Carolost. Budae 18. juli 1790.
et Posonii 13. novernb. 1790.
God. 1776. predan je po transkom guberniju opet krajikoj upravi u za
mjenu za Karlovac.
56
OSNUTAK I RAZVITAK
odkako je god. 1747. i poslije god. 1766. umanjena posadna vojska,

naroito konjanitvo. Kroz mirno doba, nastave nakon biogradskoga
mira (god. 1739.), razvijalo se brodarstvo i trgovina na Kupi i Savi
sve to vie, a Karlovac je od toga izmedju svih gradova najvie ko
risti crpio, imajui dosta ladja od esti u Karlovcu sagradjenih. Dobra
kraljica Maria Terezija, nastavljajui blagotvorni rad svojega otca kralja
Karla, brinila se dosta, kako da pokrene promet i trgovinu u Hrvat
skoj. Valja priznati, daje po njoj postavljena intendenza" u Trstu mnogo
dobra izradila za materialni probitak primorskih strana Hrvatske. Go
dine 1759. smjerala je vlada urediti rieke Savu, Dravu i Kupu, koje je tada
pregledao savjetnik Rab sa hrvatskimi odaslanici sudcem upanije za
grebake Josipom Spiiem i mjernikom tipano viem. Rabov posao
preuzeo je god. 1766. neki ravnatelj ruda u Idriji, a god. 1768. nad
stojnik gradjevina u Trstu Fremont, koj je drao jednoga ininira u
Karlovcu. Jote energinije poslovalo je ravnateljstvo brodarstva,
osnovano god. 1771., koje je ve druge godine svoga obstanka imalo
izvesti projekt Rabov. Po tom projektu valjalo je urediti za plovenje
ladja s tovarom od 800 do 1000 vagana Kupu do Broda, a odatle
tu rieku skopati cestom osam milja dugakom sa primorskimi gra
dovi Eiekom i Bakrom. Ova cesta pako da bude izvedena za vonju
tovara do 50 centi na etiri konja, bez da se zatvaraju kola. Sve
brane na rieci (bilo ih je samo od Karlovca do Siska 50) valjalo je
odstraniti, a litice i grebene u koritu rieke razbiti. Da se obadje strmac
kod Ozlja, projektiran je bio od Ladeia do Stativa 900 hvati dugaki
kanal sa 15 zapora, koj bi bio stajao 1,650.000 for. Ukupni troak za
regulaciju rieka a od Banata sve do mora izraunali su bili vjetaci na
4,470.000 for. Kanalom ovim elilo se uiniti jeftiniju odpremu robe
medj Karlovcem i morem. Ova je sama za se vie stajala nego li
dovoz robe a od Segedina do Karlovca, to je bilo uzrokom, da je
promet na cesti Karolini samo onda bio ivahniji, kad je glad pri
tisnuo Italiju, i ciena itu u jadranskom i sredozemnom moru vanredno
poskoila.'
God. 1798. radilo je izvesti Rabovu osnovu bako brodarsko i trgo
vako drutvo, kojemu je bio revnim lanom glasoviti zagrebaki biskup
1
Kirije za robu plaalo se na 17 milja dugakoj karolinkoj cesti od Tagana po 1 for.,

1 for. 50 kr., a god. 1799. 5 for., a roba ostajala bi kadto na putu po dva
deset dana, i esto se pokvarila. Engel: Geschichte von Bosnien und Servien,
str. 126. Batthyany: Ueber das ungarische Kstenland. Pesth 1805. str. 156.
Concertations-Protocoll zu Laibach 5. Oktober 1795. U naoj sbirci.
KARLOVCA.
57
i hrvatski rodoljub Maksimilijan Vrhovac. Karlovaki kanal bio je ved

niveliran; za konje, to su imali tegliti ladje, bio je probijen put uz
kamenite obale Kupe, a neko genoveko drutvo oitovalo se pripravnim
pozajmiti potrebiti novac, kad al se na jednom pokazalo, da je itava
osnova nepraktina i da se nemoe izvesti. Kanal je ostao tako na
vrbi svirala, a lanovi drutva izgubie pol miliuna novca, to ga uloie u nekoristan podhvat.'
Sva srea, da se nisu tako izjalovile i druge osnove namienjene
boljku Karlovca i njegove okolice. Darom kraljice, koja je za vie
godina poklanjala 2000 for. za prometne i trgovake svrhe u Kar
lovcu, sagrajen je god. 1776. u Karlovcu solni magazin, a u isto doba
podignut je oveliki magazin za. hranu u Dubovcu. Od izdane ko
risti bijahu Karlovcu ceste, to su za te dobe prokrene na vie strana.
Poto nije mogla vie zadovoljavati karolinka cesta, makar da je uz
nju uredjeno bilo u trgovake svrhe po dravnom eraru posebno vozarstvo u selih Eavnoj gori, Mrkoplju, Starom lazu i Sungerih, gradjena je pod nadzorom majora Struppia god. 17701779. Josipova
cesta na Senj trokom od 388.000 for.; a u isto skoro vrieme pro
bijena je od Karlovca potovna cesta u Vojni i u bansku krajinu,
mnogo vana za mjestni promet karlovaki. Na Kupi i Savi dokinuta
je poneto nesnosna vlasteoska i dravna brodarina, te je Kupa uredjena god. 1784. za brodarenje po hydrauliku Beckeru. U savezu sa
regulacijom Kupe skrbila je vlada i zato, da se usavri i gradnja ladja,
u koje se je ve tada tovarilo po 500 i vie vagana ita pounske mjere.
Gradilite se ladja nije pako moglo na dugo odrati u Karlovcu, jer su
od Karlovca daleko velike ume i dovaanje drva puno je novaca sta
jalo. Pohvale je vredna s humanitarnog obzira naredba, da brodove
nesmjedu vie vui ljudi, ve konji." Probitane su bile za trgovinu
1
Engel: Geschichte Dalmat. Croat, und Slav., str. 285., 357. Generalkarte,
woraus ersichtlich, wie die kn. priv. ungar. Schifffahrts-Gesellschaft mittels
vier Kanlen und Schiffbarmachung der dazwischen liegenden Flsse die Aus
fuhr aus dem Knigreiche Ungarn zum adriatischen Meere erleichtern und
befrdern will. Jedan primjerak u zemaljskom arkivu. Batthyany: lieber
das ungarische Kstenland, str. 41, 42. Nae biljeke.
Engel: Geschichte von Dalm. Kroat. und Slav., str. 357, 359, 360. Brodarilo
se na Kupi kad je manja voda bila na korabih i tumbasih, a pri jaoj vodi
burulami i ladjami. Korabi su najstarija vrst splava na Kupi, a jedva da je
koj trgovac itom i soli i bio u Karlovcu, koj nije imao jedan ili vie koraba.
Korabi gradjeni su od hrastova rveta na spodobu korita, dugaki su po
10 hvati, a iroki 3 do 4 stope, nepokriti, a nose tovara do 70 centi. Tumbasi su vei i pokriveni, nose tovara do 1200 centi, ali su gradjeni od mehka
58
OSNUTAK I RAZVITAK
takodjer odredbe velikoga upana severinskoga Majlatha, koj je dokinuo

maltovinu na Karolini, i mostovinu u Karlovcu i pod Novimgradom.'
Dok je ovako drava u dobro shvaenom vlastitom interesu svojski
pomagala javne koristi, nisu niti Karlovani dangubili, starajui se
za dobrobit svojih obitelji i svoga grada. Karlovac bio je za to doba
jedinim i poglavitim skladitem i tritem za bogate proizvode iz
Ugarske i Hrvatske, to je ve umni i patriotini grof Bacani u svojih
listovih o hrvatskom primorju opazio, blagoslivljaju onaj asak, kad
je pretvoren Karlovac od tvrdje u trite.- Znamenita bijae u Kar
lovcu prolazna trgovina sa svakojakim itom, ponajvie penicom i
kukuruzom, solju, drvljem, daskami, dugami, duhanom u listu, koami,
voskom (medom), uljem, suhimi ribami i kolonialnom robom. Kue i
magazini, koji su bili veom stranom drveni i loi, puni su bili pro
lazne robe, a za svaki i najmanji hambar plaalo se je mjeseno najma
3040 for. Samoga kukuruza prodalo se za srednjih trgovakih godina
do 100.000 pounskih vagana osim drugoga ita. God. 1786. provezlo
se samo Karolinkom cestom 48.000 centi ugarskoga duhana. Raunalo
se,, da se senjskom cestom (Josipovom) tovari na godinu najmanje
3040.000 vagana ita, i 4060.000 centih duhana. Premda je
izvoz ita za rata turskoga (17881790.) bio zabranjen, to je ipak
samo kroz pol godine prolo u prijateljske talijanske pokrajine 90.000 va
gana uz propustnice, koje su trgovci dobivali tekom mukom iz Bea.
Od same mjere ostalo je Karlovcu godimice vie od 4000 for., pla
ajui trgovci od vagana pristojbe 1 kr. God. 1794. izvezeno je
preko Karlovca k moru pol miliona vagana ita.3 Mjestni promet pro
micahu sajmovi godinji, kojih je nakon spojitbe Dubovca sa Karlovcem
pet bilo, i nedjelnji, drani svakoga petka u mjesto subote, kako je
to bilo izvorno poveljom kralja Rudolfa dozvoljeno. Godinji sajmovi
obravali su se na Miholjice (8. svibnja), na Vidovo (15. lipnja), na
Jako vije (25. srpnja), na Miholje (Mihaljevo 29. rujna) i na Tominje
(21. prosinca). Ovi sajmovi trajali su po 7 dana, a bili su na velikom
1
2
3
drva. Burele i laje najvrstnije su splavi, grade ih veim dielom od hrastova

drva, a nose tereta kadto 4000 do 6000 centi. Brodovi bili su nakrcani
samo uz vodu itom, duhanom i dugami, te su ih konji vukli, niz vodu slabo
su bili tovareni kolonialnom robom. Samo korabe voze sami lavari mjesti
mice, gdje je otra voda, inae ih tjeraju vesli. Sada malo dolaze ladje
i tumbasi u Karlovac, a i koraba ima mnogo manje, nego li neko.
Ibidem. 374.
Batthyany: Ueber das ungarische Kstenland, str. 152.
Die illyrischen Provinzen und ihre Einwohner, str. 221.
KARLOVCA.
59
glasu rad silnoga prometa ita, soli i duhana, koa i bosanskoga blaga,
koje poslednje prolazilo je u Italiju, Koruku i Tirol.
Dok su ratovi izmedju austrijskoga carstva i Turske trajali, obskrbljivali su Karlovani carsku vojsku itom i hranom, dakako ve
likom opasnosti, ali i uz znatan dobitak; i za narod u okolici i po
gornjoj krajini, koj je uslied loih etava veoma stradao, dobavljali
su Karlovani hranu, podavajui gladnomu puanstvu na ivahnom
svom tritu dosta prilike, da si teakim radom i vonjom robe novca
zaslui. Ogulinci i Slunjani primie samo jedne godine (1801.) za
podvoze znatnu svotu od 117.832 for. Za poslednjega turskoga rata
(17881790.) razvaali su karlovaki trgovci i ladjari takodjer bojne
sprave i strjeljivo na ratite, a dravi pozajmie za vojne podhvate
nekoliko tisua forinti. Plovei Karlovani velikimi ladjami po Kupi
i Savi znatno podigoe izvoz duhana do mora, pomogavi tako u
materialnom obziru mnogo i Ugarskoj. Na koliki je stepen dospjela
tada trgovaka odvanost Karlovana, pokazao je karlovaki trgovac
Valentin Golnar, koji sagradiv u Karlovcu dvie povede ladje i natovariv je domaimi proizvodi, odtisne se prvi izmedju svih Ugrina i
Hrvata niz Dunav crnim morem do Carigrada, i sretno prispije s jednom
ladjom u carigradsku luku, doim je drugu ladju ostavio Turkom pri
gvozdenih vrati. Iz Carigrada jote je izletio na istoj ladji u arkipelag.
Izmedju trgovaca bijahu u to doba najvema na glasu bivi na
elnik Ivan Gutterer, Ivan Kalan i Matija Perini, koji su imali
trgovakih sveza na daleko po Europi, a pae i po Aziji, dobivajui
neposredno robu iz dotinih skladita. Velike zasluge za trgovinu u
Hrvatskoj steklo si je temivarsko drutvo (ponajvie Srbi i Niemci
i po neto karlovaki Hrvati), utemeljeno god. 1763. Nesamo da je
to drutvo zavelo razliite tvornice (u Bakru tvornicu platna, na
Trsatu tvornicu duhana), ono je omanim tovarenjem ita i duhana
po karolinkoj cesti jako pomagalo naseljenike uz tu cestu, a time
se je pomnoilo puanstvo izmedju Karlovca i Rieke.
Na odlino stanje trgovine i prometa u Karlovcu ponosno se
pozvae karlovaki odaslanici na saboru ugarskom god. 1790.x
1
Representatio deput. civ. Carol. Joh. Kovachich et Mich. Loppasich ad incl.

status et ordines Hung. Repres. super statu et norma administr. Kao gore
i izvjee Ivana Gutterera i Jurja Kalana o karlovakoj trgovini god. 1778.
podneseno dvorskoj komisiji. U naoj sbirci. Engel: Gesch. v. Dalm. Croat.
und Slav., str. 284., 371., 372., 389. Demian: Statistische Beschreibung
der Militrgrenze. I. sv. str. 142., 143,
60
OSNUTAK I RAZVITAK
Uz ovakovu cvatudu trgovinu naravski da se podigoe i razliiti

zanati, i da je svekoliko gradjanstvo udobno i povoljno ivilo. Tvornice
sukna i koe, koje je vojni erar osnovao u oblinjem Turnju, dobro
su dole i Karlovcu, u kojem se je tada i rosoglio u veliko proizvadjao.
Broj cehova, kojih je s poetka bilo sedam, bio se umnoio na jedanaest,
a u svakom cehu bilo je spojeno po vie obrta. Cehovi na koliko prije
nedobie povlastica, primie takove za vlade Marie Terezije, osobito
dok je generalovao barun Bock. Na 21. rujna god. 1767. izdala je
kraljica Maria Terezija novi red za cehove u itavoj karlovakoj krajini,
i time su spojeni svikolici obrtnici u krajini poam od 1. svibnja
god. 1773. sa glavnim karlovakim cehom.
Naknadno je na 31. sienja 1774. izdalo vojno zapovjednitvo
naputak, kako valja obuvati red u tom glavnom cehu. Uz veliki ceh
postojali su i nadalje i prijanji manji cehovi, dobivi 6. kolovoza 1774.
svaki napose pravila kao dodatak glavnoj cehovskoj povelji. Cehovi
pridrae svoje posebne krinje i zastave (pahe), drei svake etvrt
godine skuptine, u kojih su birali godimice po dva nadstojnika (cehmetra). Ovi pako izabirali su svake godine po dva cehmetra za glavni
ceh, gdje su uvane povelje u glavnoj ladici pod kljuevi svih posebnih
cehmetra. Red cehovski i dunosti majstora i djetia (kalfa) naznaene
bijahu u dvadeset lanaka. Na tielovo duni su bili poi bez iznimke
svi majstori i kalfe u svojih najljepih odorah na sveani prohod pod
cehovskom zastavom.
Ladjarski ceh drao se i nadalje svojih posebnih obiaja i pravila,
potekavih iz prijanje dobe. Sbog toga a neto iz zavisti rad bogatstva
ladjarskoga ceha dogadjale su se svadje i razmirice medju ladjari i
ostalimi cehovi. Za generalovanja barona Preisa (1770.) htjeoe pae
krojai i postolari prigodom sveane tjelovske procesije silom izrinuti
ladjare iz svoga mjesta, ali je general Preis ladjare uzdrao na starom
odlinom mjestu u procesiji. Veliki ceh prigovori ladjarom god. 1777.,
da se nedre pravila dozvoljenih po kraljici Mariji Tereziji, da im
nepripada naslov plemeniti ceh", da se neimaju zvati majstori, jer
da nisu obrta izuili, a da je globa sa 4 dukata po plemenitoj tablici"
nezakonita, jer da kraljevska povelja doputa globu samo sa 2 for.
udnovat te jedva ozbiljno miljen bio je prigovor, da ladjari nazdravljaju
bilikumom", doim potvrdjena pravila nedozvoljuju gostbe i napitke.
Poto se ladjari izjavie, da oni nemogu obstati polag takovih artikulov i reda, i da ih netrebaju", zakljuie ostali cehovi 27. sienja
god. 1777., da oni ladjare nemogu priznati pravimi majstori i brati,
KARLOVCA.
61
te odtjerae zastupnika ladjara Jurja Cekorida iz javne skuptine ve

likoga ceha, uzevi ladjarom takodjer klju od laice.
Takovih zanovetanja i prepiraka bilo je i vie medju cehovi, te
se spominje, da su krojai na same pravde sa gumbari do god. 1777.
potroili 400 for., a same pritube na generala Bocka stajale su vie
od 300 for.1 Po slubenom izkazu bila su god. 1777. prigodom povi
enja Karlovca na slobodni grad u okoliu gradskom 194 majstora,
a svih obrtnika ukupno brojilo se 431. Brojevno bili su najjai gumbari. Medju obrtnici bilo je dosta takovih, koji su na troak vojenoga
erara izuili zanate u Beu; na silni zahtjev vojne oblasti morali su
ovakovi obrtnici nakon predaje grada god. 1778. odsluiti potroeni za
njih novac (god. 1781. jo je bilo duga 1005 for. 3 kr.), radei u
vojnih sgradah karlovakih. Takovo cincarenje dodijalo je i samomu
kralju Josipu, koj je god. 1781. prigodom arondiranja banske i slunjske
krajine naloio primjetbom napisanom vlastitom rukom na zapisnik
dvorskomu bojnomu vieu, da mu se valja okaniti trabina od provinciala, jer da je njemu svejedno provincial ili krajina (Da brigens das
Provinziale und Militr nur eine Sache ist, so haben alle Ansprche,
die der Hofkriegsrath auf seine Vergtung macht, zu cessiren.).:i Yeliki
ceh razpane se, poto je Karlovac odtrgnut od krajine, a za etiri
pukovnijska okruja karlovake krajine ustrojen je mjeseca kolovoza
god. 1781. iznova glavni ceh u Otocu.
Osvrnut nam se je ovdje i na druge zgode za to doba, o kojih
mislimo, da su spomena vriedne, i da de zanimati itatelja. Vedgod. 1769.
odlueno je bilo, da de Hrvatsku i Karlovac posjetiti krunjeni kralj
Josip, koj je tada obilazio sve austrijske narode i pokrajine, elei
ih vlastitima oima upoznati. Josip doao je u Karlovac istom 27. travnja
god. 1775. u drutvu knezova Coloreda i Nostica. Josip pokazao se
je u Karlovcu kakov je bio svega svoga ivota, neukoen, priljezan i
neprijatelj svake vanjske gizde i ceremonija, a vrhu svega vojnik. Sjajan
doek bio je zabranjen. Josip se nastani naprotiv samostanu Francikanskomu u erarnoj kuci, koja je bila prije vlastnost podpukovnika Kovaida (u potlanjem brigadirskom stanu). Drugi dan iza dolazka bila
je vojnika vjeba, kod koje je zapovjedao glavni nadzornik krajikih
1
2
Iz spisa nalazeih se kod cehova karlovakih.

Specificatio magist. cehalium. Cehovi karlovaki bili su ovi: lonari (18 rad
nika), gumbari (64), izmari (162), krojai (76), veliki ceh (66 radnika), po
stolari (73), mesari (17), pekari (17), tkalci, ladjari (40), tesari (40).
Iz spisa savjetnika Komaromia u naoj sbirci.
(32
OSNUTAK I RAZVITAK
eta general baron ikovic. Nakon vjebe razgovarao se je kraljevid

s vojnici, nadarivi nekoliko izmedju njih s dukati. Poslije odvezao
se je bio u Ozalj, odakle se je vratio u dva sata po podne. Po ruku
primao je pohode. Tredi dan pohodio je Josip crkvu Francikansku,
u koju unidje na mala vrata, akoprem je znao, da ga fratri pri velikih
vratih ekaju u sveanom odielu. Jza mise posluao je prodiku, to
ju izgovori gvardian narodu sakupljenom na trgu sv. Trojice, zajai
konja, i oprosti se sa svetinom hrvatskim govorom (lingua vernacula),
odputovav u Kloko i dalje u gornju krajinu preko Korenice, Bilopolja,
Mazina, Velike Popine, Zrmanje, Gospida, Baga, Senja do Trsta.
Fratar kronista nepoznata imena, koj je ove podatke o prvom boravku
Josipovom zabiljeio, pripovieda, da se je Josip u stanu jedino sa svojimi
pratioci bavio, vazda se s njima ivahno razgovarajud.l
Upravo za putovanja Josipova lievala je silna kia, a mjesec dana
kanje (29. svibnja 1775.) razliju se rieke Kupa, Korana i Mrenica
tako silno, da tomu nije bilo u Karlovcu pametara niti prije niti
kanje. Kroz nevaljale zapore prodre voda na nova vrata u tvrdju,
koju je poplavila na 3'/ 2 stope visoko. U refektoriu francikanskom
bila je voda dvie stope duboka, a po ulicah i trgovih vozili su se
ljudi za est dana samo na amcih, a stanovali samo u vijih spratovih i na tavanih. Narod se silno uplai i zvonovi sazivae ljudstvo
iz oblinjih mjesta u pomod. Pobone i plahe due uinie mnoge za
vjete za crkve i dobre svrhe.2
Drugi put prispio je kralj Josip II. nakon nastupa vladanja
3. svibnja 1783. u Karlovac, i opet sa generalom Coloredom i sa dva
sekretara. Govorilo se, da e biti rata s Turskom, a Josip je tada
zbilja ved snovao, kako da otme Turkom one koristi i dobitke, koje
bijahu bez velikoga truda stekli god. 1739. pri sklapanja biograd
skoga mira sbog prekomjernoga miroljubja Karla III. Kraljeve na
redbe, izdane u Karlovcu, oevidno su slutile na rat, akoprem se je
taj istom iza pet godina (1788.) izlegao. Po odredbi kraljevoj sagradie
tada novu oruanu, koja i sada stoji, a 28. svibnja naimenovan bje
posebni zapovjednik tvrdje karlovake Bartol Basse, bivi brigadir
slunjske i ogulinske pukovnije. Prije toga zapoviedao je general kar
lovaki neposredno vazda i nad tvrdjom. Josip je naloio, da se ojaa
Karlovac. Njegove odredbe zadavae mnoge brige Karlovanom. Ved
se o tom radilo, da se porue sve kude u predgradju, od ega se ipak
1
2
Archiv Conv. Francisc. Carolost.

Archiv kao gori. Chronicon von Karlstadt. Ekps.
KARLOVCA.
63
odustalo na predlog ininirskoga kapetana De Shonasa. Mislilo se opasati grad sve na okolo zidom, i poelo se ve raditi na tom, ali se
nije ipak izvelo. Jedino to su ovom zgodom za obranu predgradja izkopani
nizki ancevi od Srange uz carske magazine do Kupe, a drugi kod
sv. Floriana na Gazi takodjer do Kupe.
I ovaj put zabranio je bio Josip svaki sjajni doek. Kralj odsjeo
je u gostioni k orlu", pred kojom ga pozdravie gradjanske i vojne
oblasti. Samo glavni zapovjednik grof Samuel Grjulaj iao je u susret
vladaru do mosta, gdje je Josip siao s kola i pjeke uniao u grad.
Poslije ruka razgledao je grad, pohodio kasarne, kancelarije, vojnike
bolnice. Drugi dan krene karolinkom cestom u Rieku, odanle u Senj,
odkud se vrati novom Josipovom cestom 8. svibnja u Karlovac.'
Jo i po trei put stie Josip prolazei u oi turskoga rata kra
jinom 25. lipnja 1786. u Karlovac, gdje je svu spremu ratnu raz
gledao. U posljedku ovoga puta izala je naredba (u kolovozu), da se
svi hrvatski generalati karlovaki, banski i varadinski spoje u jedno.
Zapovjednikom novoga generalata naimenovan bje mil. baron Vins,
kojemu je bilo prosto, da si odabere sielo generalata ili u Karlovcu
ili u Zagrebu. Preis odabere Zagreb, kamo se svi generalatski uredi
mjeseca travnja 1787. preselie.
Nekoliko mjeseci nakon kraljeva pohoda stie zapovied na kra
jike zapovjednike, da se spremaju na rat. Karlovac napune do malo
vremena razliitom bojnom spravom, hranom i strieljivom, koje iz
Karlovca razaslae na ostala mjesta blie kordunu. Po ladanju
izmedju Karlovca i Zagreba smjesti se carska linijska vojska; u Jastrebarskoj zimovae rezerva sa 200 topnika. U Karlovcu stajale su
poam od 24. prosinca 1787. etiri satnije ugarske pukovnije grofa
Eszterhaza. Karlovaku tvrdju, popravljenu prijanjih godina, pregle
dae dva generala: Bubna i Pekhard po zapovjedi Josipovoj.
Na 6. sienja 1788. dodje u Karlovac zapovjednik general Vins,
a za nekoliko dana bojna blagajna i generalski stop. Vojska poela
se odmah gibati. Krajinikom valjalo je ponajprije udariti na Turke,
a strae po krajini preuzmu 1. veljae etiri batalijuna pukovnije
Eszterhaza, nadvojvode Ferdinanda, baronaPreisa iDeutschmeistera, koje
su razmjestili u Plaskom, Budackom, Veljunu i Vojniu. Za njim odjau
8. veljae draguni pukovnije Kinskoga. U krajini popisano je na novo
svekoliko stanovnitvo i staro i mlado pod oruje. Tri stotine osta
rjelih Slunjana bjehu odaslane u Senj, da uvaju primorje. Na 8. veljae
' Archiv Francisc. Chronicon v. Karlstadt.
64
OSNUTAK I RAZVITAK
ostavi Karlovac general Vins i ode u Senj, kamo su bili ve prije odputovali brigadiri slunjski i ogulinski.1 Navala je poela 9. veljae 1788.
ha vie mjesta. Mjeseca travnja preuzeo je vrhovno zapovjednitvo u
Hrvatskoj general knez Karlo Liechtenstein, koj sbog toga prispje u
Karlovac na 4. travnja, a iz Karlovca se uputi u tabor kod Cerovljana u bivoj drugoj banskoj pukovniji. Vojna ova nije sretno izpala,
a ast austrijskoga oruja spasi glasoviti general Laudon, otevi Turkom
8. listopada 1789. Berbir (Gradiku) i malo kanje Biograd. Slavni
ovaj vojvoda posjeti za ove vojne (18. travnja 1789.) i grad Karlovac,
a kad je najee biesnio turski rat, pohodio je bio na 24. lipnja 1788.
Karlovac i tadanji nadvojvoda, kanje kralj Franjo, doavi iz Ljubljane.
Dok je turski rat god. 17881790. trajao, podnaali su Kar
lovani mnogo muke i neprilika vojskom, koja je neprestance prola
zila kroz grad, a stranom se u Karlovcu i smjestila. Uslied blizine
ratita bilo se je bojati, da e i do Karlovca naletiti Turci, koji izpanue jednom mjeseca svibnja 1788. sa 3000 vojske iz Podzvizda i
Vranograa do Perne i jo blie ovamo. Ali ako je bilo i nevolje, bilo
je od rata i koristi karlovakim gradjanom, koji si dosta novca zasluie i vonjom i dobavom hrane za carsku vojsku. Akoprem bijahu tadanji
Karlovani po zanimanju trgovci i obrtnici, to ipak nije bio u njih
utrnuo starinski ar junatva i portvovanja za domovinu; kad je
jednom god. 1789. glas bio pukao, da se je sa ovelikom vojskom digao
paa skadarski, i jur domaknuo do Korane, podigoe se vrli Karlov
ani na noge junake, latie se oruja i sakupie se u vojnike ete,
budui pripravni ogledati se s dumanom.Karlovani velikom panjom pratijahu djelovanje cesarskoga oruja,
nadajui se za sluaj, ako se Turin odrine od Dunava, velikomu pro
bitku njihove trgovine sa itom i drvljem, koja roba bi se bila mogla
iz Banata i Slavonije i Bosne lake dovaati riekama Savom i Kupom,
da nije bilo opasnosti. Zato kad je glasoviti general Laudon osvojio
Biograd 8. listopada 1789., Karlovac se tomu vanredno radovao, a
javna sveanost sbog toga sretna dogodjaja dovri se velikom gostbom
o troku trgovaca.;J
Prancezka revolucija i njene posljedice nedotaknue se vie go
dina Hrvatske i Karlovca, osim to su izvan Hrvatske na raznih bojitih mnogi hrvatski sinovi krvarili. Karlovac je sveudilj napredovao,
1
2
3
Archiv Francikana.
Representatio dep. civ. Carolost. 1790.
Arch. Conv. Franc. Protocollum pro 1788.
65
KARLOVCA.
a trgovina osobito je god. 17971799. cvjetala; ivot bio je u gradu

i okolici jeftin i udoban, samo zdravlje nije bilo god. 1799. povoljno,
jer je tada mnogo svieta bolovalo, osobito na groznici i utici pa i pomrlo.
God. 1800. ustrojie gradjani, na elu nekoji njemaki majstori, etu
gradjansku, jaku 180 momaka; zapoviedao joj je gradski kapetan Poganik. Odjea je bila etnikom po tadanjem kroju njemakih voj
nika. Kumpanija dubovaka, postojava jo od doba, kad je grad samo
upravu dobio, razpade se god. 1801. radi svadja nastavih medju
gradjani. Kad je nastala sve to vea opasnost od Franceza, ustrojena
je god. 1803. po nalogu vlade gradjanska milica u etiri kumpanije,
svaka sa 250 momaka, neraunaju are. Prvim majorom milice bio
je gradski kapetan Kre, kojega je zamienjivao gradski fiskus Pauli.
Milica ova bila je odievena po kroju hrvatskih pukovnija. Momad
nosila je plave haljine sa crljenim rubom, uzke hlae i visoke izme.
Zavedena je tada i gradjanska vojna glasba. U oruju vjebao je
gradjansku etu kapetan Paliek od pukovnije Strassoldove stojee u
posadi. Palika rodjena Ceha veoma su volili Karlovani i mnogo ga
tovali, odlikujui ga osobito prigodom velike sveanosti, drane u
Karlovcu mjeseca kolovoza god. 1804. sbog proglaenja kralja Franje
austrijskim cesarom.
God. 1798. sastalo se u Karlovcu drutvo diletanta, koje je davalo
kazalitne predstave u depozitoriju topnikom na gradskom ancu.
Nije zabiljeeno, u kojem se je jeziku predstavljalo, ali obzirom na
kukavno tadanje stanje hrvatske knjievnosti, i poto je kazalite
bilo pod okriljem vojnih oblasti, moe se za izvjestno drati, da se je
tada prvi put njemaka Thalija pojavila u Karlovcu. Nakon tri godine
(1801.) razilo se je to drutvo radi porodiveg se nesporazumka i
svadje medju lanovi.'
Nakon nesretne vojne na Franceze u Njemakoj i Italiji (mjeseca
rujna i listopada 1805.) povukao je austrijski vojskovodja, nadvojvoda
Karlo, svoje izmuene i iztroene ete iz alpinskih pokrajina u Hrvatsku,
tajersku i Ugarsku. Karlovac bio je jeseni i zimi god. 18051806.
pun puncat vojske, koju su tamanile razliite bolesti. Dnevice pokopano
je u Dubovcu po 1520 vojnika, osobito od pukovnije Hessa, koji su
uslied konvencije u Austriji sluili, a po 24 mrtvaca izmedju gradjana kod sv. Florijana.
Pored svih ratnih nevolja evala je liepo tih godina trgovina, da nije
mogla bolje. Najvea prodaja ita bila je od god. 18051809. Makar
1
Chronicon v. Karlstadt.
(Lopaii: Karlovac.)
66
OSNUTAK T RAZVITAK
da se od svakoga vagana ita od Karlovca do mora po senjskoj cesti

plaalo kirije po kuda krievaa, a sav narod od Kupe do mora i
na kravah vozio hranu, ipak nije bilo dovoljno podvoza. Promet itni
tek se unapredio i pospjeio, poto u Karlovac nadodje nekoliko pod
voza bekoga poduzetnika barona Keinia i jo drugoga poduzetnika
iz Zlatnoga Praga. Za konje tih poduzetnika sagradio je tada erar
etiri velike staje, svaku na sto konja u Zveaju, Tounju, u Modrui
i na Vratniku.
Uslied razgranjene trgovine umnoilo se je u Karlovcu poetkom
osamnaestoga vieka stanovnitvo, koga izkazuje god. 1808. slubeni
popis 3900 dua. Dohodci gradski narasli bijahu na godinjih 17.243 for.
17 kr. Glavni je prihod davala maltarina na mostu 5303 for., a zatim
namet na vino 2376 for. Glavnice gradske brojile su 34.723 for. 46*/8 kr.;
najvie se troilo na kupski most, za koj je trebalo svakih 20 go
dina poprieko troka 60.000 for. Karlovac plaao je tada najvei
porez od svih gradova u Hrvatskoj, naime 10.302 for. 12 kr. za do
mau blagajnu, a 3347 for. 48 kr. za ratne potrebe. U svih staliih
gradjanstva vladalo je za te dobe povoljno blagostanje, kakova nije
bilo nikada niti prije niti kanje.1
U doba, dok je svuda po Europi zveilo samo bojno oruje, iz
vedena je na veliki probitak trgovakoga prometa medju morem i
ravnicami Ugarske i Hrvatske velianstvena Lujzinska cesta. Gradnja
ove ceste bila je nudna, jer vei tereti nisu mogli prolaziti niti starom
Karolinkom cestom, a niti Josipovom senjskom cestom, te je promet
zapinjao. Kodoljubi bijahu zabrinuti, nebi li radi tih zaprieka trgovina
drugim pravcem okrenula. Slavu uzkrisenja Lujzinskoga druma diele
medju sobom dva Hrvata, znani biskup Makso Vrhovac, pa u boju
kod Asperna (god. 1809.) slavno pali general Filip Vukasovi. Nemarei
1
Acta deputationis 18. decembr. 1809. Glede tadanjega ivota i obilja u

Karlovcu zanimiv je lanak Odziv iz prolosti Matije Sporera, rodjena Kar
lovana, u Pozoru god. 1863. br. 72, u kojem pripovieda pisac: Igralo se u
Karlovcu na karte tolikom strau, da se mnogi put radilo o gubitku ili
dobitku koje hiljade forinti. Sjeam se kako moj otac (Josip Sporer gradski
senator i trgovac, poslije mair francezki) izgubi jednom bankom 4000 for.,
to po tadanjoj vriednosti novca ini blizu 1000 for. u srebru. Nu tadanji
dobitci trgovaki u Karlovcu bijahu tako obilati, da su neki objestnici desetaami lule zapaljivali. Tako i drutvo igrajue na karte nije marilo za sve
one banke, pade na tlo uz nemirno gibanje i upiranje oiju na bankire i
na svoje karte. Ja kao gorljiv gledaoc stajah blizu stola, a vidih pasti ce
dulju na tie, dignuh ju i predah igrau, koj mi tiho ree : odtale! to na
tie padne, tvoje je. Tako sam neke veeri nabrao do 30 for.
KARLOVCA.
67
patriotini biskup Vrhovac za tolike gubitke kod pokuaja uredjivanja

Kupe dogovori sa Vukasoviem, koj je tada stajao na elu zagrebake
generalkomande, osnovu nove ceste. Osnova je ta kanje potanko usta
novljena, poto se je u gradjevno drutvo prikupilo nekoliko hrvatskih,
ugarskih i austrijskih kavalira.1
Lujzinsku cestu izveo je god. 18041809. Vukasovi, kako je sam
kazivao s novci i Primorci" velikom vjetinom tako, da su diljem
po njoj na 18 milja duljine svuda prolazili tovari do 40 centi.
Kako se gotovo kod svih podhvata u naoj domovini dogodilo,
da su debeli kraj odnieli tudjinci, tako i ovdje izmace korist naim
ljudem. Lujzinska cesta bude vlastnost dioniarskoga drutva, u kojem
bijahu lanovi knezovi Lichtenstein, Dietrichstein, Eszterhzi, zatim
grofovi Erddi, Harrach i Batthyny.2
Rat, to ga je po Napoleonu ljuto uvriedjeni i ozlovoljeni cesar
Franjo zapodjeo mjeseca travnja 1809. sa svemonim francezkim car
stvom, nesretno se svri s porazom austrijanskih vojska, a Francezi
prodriee na sve strane u carstvo austrijsko do samoga priestolnoga
grada Bea i pae u Ugarsku. Za toga rata navalie Francezi prviput
mjeseca svibnja i u Hrvatsku s ove strane Velebita pod glasovitim
maralom Marmontom, koj sa 12.000 vojske i nekoliko narodnih eta
dalmatinskih prodre iz Dalmacije u Liku, uhvati kod Kistanja austrij
skoga vojskovodju generala Stojevia i potue nau vojsku kod Graaca,
Otro vice, Bilaja i Zutelokve. Prokriv si tako put do hrvatskoga
primorja, spoji se jo za dobe sa velikom francezkom vojskom, koja
je tada zaokupila bila Ljubljanu i alpinske slovinske pokrajine te prispje
u najzgodniji as u estoku i odlunu bitku kod Asperna. Karlovac
sa okolicom uvao je tada na Kapeli pri Modrui sa hrvatskom insurekcijom i krajinici, to bjehu uzmaknuli pred Marmontovom vojskom,
pukovnik potlanji general Rebrovic, doim je sam Karlovac posjeo
bio general Munkai sa neto cesarske vojske i sa narodnom vojskom
gradjanske Hrvatske, koja je tada po zakljuku saborskim na poziv
banskoga namjestnika biskupa Vrhovca postavila bila 17.174 momka,
a u samom primorju 2450 dobrovoljaca.3
' Ovako je pripoviedao o zaetku Lujzinske ceste pokojni cestovni ravnatelj
Streko, bivi prije toga astnik te adjutant gen. Vukasovia.
2
Najtoniji opis Lujzinske ceste nalazi se u asopisu Carnioliji od god. 1842.
Dobar sastavak o njoj valjda iz pera ravnatelja Streka ima Frassova: Topografle der Karlstdter Militrgrenze. 1835. str. 7282.
3
Izvorni dnevnik (journal) pukovnika Eebrovia od 10. sienja 1810. u naoj
sbirci. tampani proglas biskupa Vrhovca od 15. travnja 1809.
68
OSNUTAK I RAZVITAK
Akoprem Francezi nebijahu osvojili niti pedlja zemlje hrvatske

s ove strani Velebita, to je ipak bekim mirom od 14. listopada 1809.
po glasu 2. odstupljen Napoleonu uz pokrajine Kranjsku, stranu
Bjelaku (Willach) Koruke i Solnograd i dio gradjanske i vojnike
Hrvatske poam od Save pak do mora prostran 270Q milja. Kako
spominje proglas Napoleonov izdan na Hrvate, i predstavka preko
savskih stalia podnesena kralju Franji II. 25. travnja 1814. predao
je kralj Franjo taj dio Hrvatske, da tim izbavi to vie po Francezih
zaokupljenoga prostora svojih nasliednih pokrajina. Uzalud zamolie
hrvatski stalii 7. studena 1809. predstavkom kralju Franji, neka
dravni ugovor sa Francezkom nevriedja slobode i prava Hrvatske,
koju nije Francez orujem posilio.1
Ve na 28. studena s jutra banu general Delzons sa 5000 Franceza
u Karlovac, poto je bio poam od 26. studena svu iz Eieke i iz
Kranjske dolazeu vojsku prikupio pod Novimgradom na Dobri. Bez
dvojbe, da su se Frencezi i u Hrvatskoj bojali narodnoga ustanka
poput onoga u Kranjskoj za minuloga ljeta i jeseni, koj jih je mnogo
rtva stajao, te su zato jaom vojenom silom napredovali. Medjutim
strah ovaj bio je neosnovan. Kao to su Hrvati na poziv kralja i bana
pohrlili pod kraljeve zastave u bojne ete i jo nedavna u alpinskih
zemljah mnogo zla nanieli Francezom, tako sada posluae rie svojega
kralja, koj jih po svojih povjerenicih generalu baronu Vinku Kneeviu i
tajnom savjetniku Josipu Klobuickomu posebnim razglasovanjem,
danom u Eieki 14. novembra 1809. na prekosavske Hrvate, uini
odvezanih od svakoga veza od podlonosti, s kojom su bili u nazadak
zavezani njihovomu Velianstvu cesaru i kralju apostolskomu po nainu,
po komu budu pridani kumesarom francezkim i po komu vojska francezka hode projti osvajajui." Da utii i predobi duhove u Hrvatskoj,
izdao je Napoleon proglas na Hrvate, pun gorkih osvada na Austriju,
a hvale i laskanja za nove svoje podanike.
Napoleon spominje u proglasu nevolje, u koje je dospjela Hrvatska
ratom. To da ga tim vie alosti, to poznaje hrvatski narodni znaaj,
koj se zrcali u ljubavi domovine i u odanosti prama vladaru. Odu
evljenje za austrijsku monarkiju, kojoj su Hrvati sliepo bili odani,
da je krivo propasti Hrvatske.
Izgubiv Austrija Hrvate izmakla joj je velika podpora, na kojoj
je poivala njena razklimana dravna zgrada. Austrija vodila je Hrvate
u boj u daleke zemlje, gdje su ovi radje krvarili za nju nego za same
1
tampana predstavka od 25. travnja 1814. spominje tu prijanju predstavku.
KARLOVCA.
69
sebe, doeim je kod kucah hrvatskih bez ikakve podpore i uzdanja sve
onevoljilo i glad trpilo.
Ta zlobna politika je sada poraena. Napoleon voljan je Hrvatom
pomoi, on neeli biti samo vladarom njihovim, ve i otcem naroda.
Vojska francezka dolazi u Hrvatsku prijateljskom namjerom, ona e
braniti i tititi Hrvate, koji e se osjeati sretnimi pod vladom francezkom, a griesi zadriemane prijanje vlade popravit e se.
Poetkom tekue godine (1809.) ostavie Hrvati kue i obitelji.
Krv hrvatska prolivena je na potoke za austrijsko carstvo, koje je
mislilo uzdrati se tom krvi. Ali i poreci hrvatske hrabrosti nadvla
dana je Austrija.
U Hrvatskoj sve oajava, nevidi se drugo van tuga i nevolja,
glad i hajdutvo vlada po svuda. Napoleon biedi upravo austrijsku
vladu, da je ona sve to navlas uzroila svojom bezbrigom i nevaljalom
politikom. Hrvati imali bi se uslied takova stanja sami medju sobom
unititi. Napoleon uvjerava Hrvate, da e se njihovo hrdjavo stanje
popraviti i oni spasiti od propasti, samo neka miruju i posluaju, uzdajui se u boga i u Napoleona, kojemu su povjereni, a vazda da budu
vjerni narodnomu svomu znaaju, po kojem potiva Hrvate Europa, a
sam car jim ostaje naklonim (behaltet eueren Charakter, durch welchen
ihr die Achtung von Europa und meine Zuneigung euch erworben habet).1
' Prvo susretanje francezke vojske sa Hrvati nije bilo udeeno prema
uvjeravanju i obeanju Napoleonova proglasa. Francezki se astnici
ponaahu iz prva kao da su u neprijateljskoj zemlji, akoprem nije
nigdje bilo odpora francezkoj okupaciji.
U Karlovac uljezoe francezke ete uz glas zvona. Gradske
i upanijske oblasti pozravie generala Delzonsa ve 27. studena
pod Novimgradom. Predaju obavie sa francezkom vojskom u Karlo
vac doavi povjerenici Klobuicki i Marko Delivuk, i to na francezkog
pouzdanika generala Guilleminota. Ve prije toga na 18. studena odputena je u Zagrebu svojim kucam momad insurekcije, na koliko
je rodom bila iz prekosavskih priedjela. Bilo je te vojske u svem
2600 pjeaka i 560 konjanika. Austrijanci bili su u Karlovcu izpraznili sve javne zgrade i prenieli bojne sprave i zalihu hrane preko sav
skoga mosta u Zagreb. Samo je ostala karlovaka vojnika bolnica pod
austrijskom upravom jo neko vrieme, i to u smislu . 15. vojne kon
vencije, ugovorene uslied mira bekoga. Na 29. studena predstavise se
1
Proklamacija Napoleonova na njemakom jeziku ti pismohrani poglavarstva

karlovakoga. Pisana je rukom Franje Gerlicia.
70
OSNUTAK I RAZVITAK
generalu Delsonsu u generaliji magistrat i zastupstvo karlovako, te sta

lii i redovi upanije zagrebake. Prema odredbi podkralja Eugena Napoleona, izdanoj u Bjelaku 2. studena, potvrdi Delzons sve oblasti i slu
benike u svojih zvanjih do budue organizacije, a da se medjutim sve
upravlja i sudi po domaih zakonih. Prisjegu vjernosti poloie 10. pro
sinca svi javni inovnici i dostojanstvenici, vicearcidjakoni i oblinji
sveenici u crkvi sv. Trojice.
Hrvatska je pripojena odmah glede vrhovne uprave Iliriji, za koju
bjee Napoleon ve u Schnbrunu 14. listopada naimenovao generalnim
intendantom dravnoga vienika grofa Dauchya. Ovomu bje podinjen
kao civilni upravitelj Hrvatske sa astju velikoga upana severinskoga
Karlo Krmeli (Krmelits), osoba, koja se dotle nije iztakla u javnom
ivotu Hrvatske, a i sada malo je sposobnosti pokazala za javnu
upravu. Podupanom francezke Hrvatske postavi nova vlada bivega
upanijskoga sudca Franju Gerlicia (Grliia), mua veoma naobraena i vrstna pravnika, koj je osim drugih jezika umio posve dobro i
francezki. Od ovo doba bio je Gerlici najilaviji zatonik i pokreta fran
cezke stvari u Hrvatskoj, tuma i pouzdanik francezke vlade, sbog ega
je na skoro nadaren redom eljezne krune. Za generalnoga intendanta
Dauchya napisao je Gerlici spomenicu o stanju Hrvatske, kojom je
posvjedoio tono poznavanje svoje domovine i pokazao iskrenu oda
nost svomu rodu. 1 Gradsku obinu karlovaku upravljao je i nadalje
magistrat sa naelnikom Ivanom Kreom. Dravno redarstvo i pazku
na obskrbu vojske rukovodio je francezki intendant Lettardi, mlad ali
inteligentan ovjek, koj se pisao: Intendent de la province de Lika."
Iz Karlovca odjurile su pojedine francezke ete u oblinju bansku
krajinu i u prediele do Save, gdje posjedoe mjesta Petrinju, Sisak,
Jastrebarsko, Goricu, Kurilovec, Brezovicu, Obre, Stupnik i Samobor,
zatvorivi granicu na Savi. Komunikacija sa Zagrebom bila je uslied
toga zatvorena na veliki utrb iteljstva. U Lekeniku dolo je medj
seljaci i francezkimi vojnici do krvavog okraja, u kojem je nekoliko
francezkih vojnika zaglavilo, ali je taj nesretni dogodjaj ostao bez
ikakvih zlih posljedica; iza kreeva sliedila je odmah pomirba na za
dovoljstvo obiju strana. Iz grada Brezovice izbacio je pako francezki
porunik sekretara bana Ignjata Gjulaja, namjestivi u grad vojnike.
Yelike muke imalo je stanovnitvo Karlovca i okolice obskrbljivanjem francezke vojske, koja je nemilice rekvirirala nesamo hranu za
vojsku i konje, ve i najbolje pokutvo i sve stvari za udobnost ast1
Spomenica u naoj sbirci na latinskom i talijanskom jeziku.
KARLOVCA.
71
nika, a osim toga svu potrebu za vojniku bolnicu. Poetkom prosinca

davali su Karlovani hranu, furau i drva za 2350 pjeaka (prvi i
drugi bataljun 8. lahkoga regimenta, i drugi bataljun 81. regimente),
zatim za 220 konja kod generalnoga stopa i 200 konjanika lovaca,
doim je za ostalu vojsku skrbila oblinja upanija. Podupan Gerlici
bio je za nevolju uzaptio u Ozlju i Siljaviu 262 centa brana, to ga
bjee Austrijanci ostavili. Za generale Cara St. ira i Delzonsa i za sve
vije astnike i inovnike valjalo je Karlovanom pripraviti udobne
stanove, i snabdjevati ih sa skupim iveom. Tako je valjalo doekati
i odline putnike, koji tada prolaahu Hrvatskom. Na 9. prosinca pri
pravljen je bio stan za careva adjutanta generala Bertranda, koj je
tada pohodio Karlovac sa svojom suprugom. 30. pros, proputova kroz
Karlovac u Petrinju glavni sekretar gubernija i namjestnik Marmonta
Viktor de Broglie, napokon 16. sienja 1810. doao je u Karlovac
jedan ministar iz Pariza, kojega ime nenadjosmo zabiljeeno. Za obskrbljivanje vojske i za dobavu predprega potroio je Karlovac samo
do 25. prosinca 1809. vie od 100.000 for., udarivi po zakljuku magistratske sjednice od 16. stud, na gradjane posebni namet od 21.371 for.,
to ga je pobrao bogati gradjanin Anastaz Kosti. Nabava ivea za
vojsku tim je bila munija, to papirni novac nije mnogo vriedio, a
goveda su bila potroena i unitena jo prije na mnogobrojnu austrijsku
vojsku, nastanjenu oko Karlovca. Osim toga vladala je god. 1809. u
gornjoj krajini i u provincialu preko Kupe oskudica ita, pa je ve oko
boica svjetinu glad morio. Kao to je godj vojnitvo nesmiljeno re
kviriralo svoje potrebe kod imunijih posjednika, tako je s druge strane
hvale vriedna skrb francezke uprave za gladnu sirotinju. Na 20. pro
sinca naloi intendant Lettardi magistratu, da popie sve u Karlovcu
boravee krajinike u svrhu, da im se hrana nadieli, a veliki upan
Krmeli proglasi 15. prosinca ladanjskomu puku u provincialu da novi
ladavac za povekanje sree domovine otinskim srdcem milostivno
skrbel se bude, i vre skrbi, ar na skorom popis onoga puka, koj vu
pogibelji glada nahadja se, vuinjen bude i teg za zdravanje siromakov potreban iz cesarske i kraljevske miloe puku tibrenomu delil
se bude, a da premoni na cesar i kralj narod horvatski nesamo ljubi,
nego takaje pretimava."' U oi nove godine 1810. dieljena je hrana
u Karlovcu krajinikom i provincialcem. Stanovnitvu je bilo zabra
njeno pod otru kazan nadareno ito prekupljati. Dolazkom Franceza
pojavi se na sve strane kod kmetova tenja za slobodom i odpor proti
1
Proglas u naoj sbirci.
72
OSNUTAK I RAZVITAK
podavkom vlastelinskim. Vlastel Paravi javio je podupanu Gerliciju

20. studena 1809., da se njegovi kmetovi u abru javno hvale, da
su Francezi, ali i slobodni ljudi (Galli sumus, liberi surnus). Kmetovi
bana Gjulaja uzkratie teake i podvoze, a isto tako i kmetovi sjeme
nita zagrebakoga u Otoku. Siljavani, negdanji slobodnjaci, te po
plemiih Budakih i Ilijaidih nakon razpusta straa na Kupi u kmet
stvo skueni, na novo se pobunie proti svomu vlastelu generalu baronu Pavlu Bauchu, te uzkratie dade i uvalie u vlasteoske ume.
Uzrujanost se ova utia i podanici se opet pokore, poto su francezki
vladatelji ozbiljno pokazali, da se u podanikom odnoaju nede nita
napreac mienjati, a tu su odluku vlade doglasili narodu upnici.
Na postupak nekojih francezkih astnika za prvo vrieme okupa
cije gorko su se tuili Karlovani. Grubijanstvom i neotesanodu odli
kovao se je osobito nae gore list kapetan i zapovjednik mjesta Petar
Tomid, koj je Karlovane mrzko vriedjao i mrcvario. Magistrat gradski
pretvorie francezki oficiri u zabavite vojniko, sa poglavarstvenimi
osobami postupali su vojnici surovo i nepristojno, i svaki as prietili
jim zatvorom i ovrhom. Sjednice poglavarstvene esto su bile preki
dane i uzbunjene. inovnici magistratski morali su itave nodi bora
viti na vienici. Blagajnika gradskoga Josipa Srblina uhiti bez svakoga
razloga kapetan Tomid i baci ga u vojniki zatvor. Tomia okrivie
grajani, da je pod raznimi izlikami od gradjaua pobirao pristojbe
do 30 forinti, a nastanjivao vojnike bez svakoga uticaja gradskoga
magistrata.
Karlovani teko oekivahu dolazak glavnoga vojskovodje u Iliriji
marala Marmonta, koj je dne 26. prosinca prispio u Karlovac sa
znatnom pratnjom, sveano doekan i pozdravljen uz glas zvona i
riku topova. Drage volje pripravie maralu grajani narueni za njega
prostrani stan, napunie ga ukusnim i modernim pokudtvom i obskrbie kuhinju stvarmi vsake vrsti za jesti, divjacine, ribe i ostala extra
sva za trpezu mareala", kako to bjee naloio kapetan Tomid; ali upotrebie doade maralovo, da mu odkriju sve svoje nevolje i patnje
od vojnikih komandanta u predstavci 28. prosinca, na kojoj se podpisae svi lanovi poglavarstva i zastupstva.
Od ovoga vremena vojni su zapovjednici blaije postupali sa po
glavarstvom i sa grajani. Vojniki astnici nisu se toliko paali u
upravne poslove koliko prije, te se tako utaloi sve po malo strah,
koj bjee obuzeo ljudstvo nakon doada Franceza, pa se sve po malo
udomi medjusobno pouzdanje i prijateljstvo. U mjesto surovoga Tomia
KARLOVCA.
73
preuzeo je vojno zapovjednitvo grada 1. sienja uljudniji major La

tour, a mjeseca travnja 1810. pukovnik Goury. Poam od nove go
dine 1810. preuze vojna vlast vojsku u vlastitu obskrbu, posada se
umanji, a vojnici odoe iz gradjanskih kuca u kasarnu i oruanu.
Blagotvornije i uspjenije poela je raditi francezka uprava, poto
je carskim dekretom od 25. prosinca 1809. naimenovan vrhovnim upra
viteljem Ilirije slavni maral Marmont sa malne sasvim neogranienom
vlastju, to ju bje podielio Napoleon tomu svomu iskrenomu po
uzdaniku. Bojazan, koja bjee i u Karlovcu pae i medju francezkimi
inovnici, privrenici generalintendanta Douchya, zavladala, da de se
uvesti stroga i bezobzirna za gradjansko blagostanje vojna admini
stracija, izezla je do mala, a Marmont pokazao se do skora tako pro
nicavim organizatorom i vjetim upraviteljem, te prijateljem naega
naroda, kakovih je malo ikad imao. Njegova je uprava postala pravom
blagodati za pokrajine, to ih je sreda pod njegovo okrilje doniela.
Organizacija vlasti i sudova u francezkom smislu sliedila je poste
peno poam od god. 1810. Karlovac dobi vanu ulogu, da bude
poglavitim mjestom i sielom oblasti vojnikih i gradjanskih za francezku Hrvatsku. Za est krajikih pukovnija: liku, otoku, ogulinsku,
slunjsku i obe banske postavljeno je posebno vojno zapovjednitvo u
Karlovcu. Prvi zapovjednik bio je Cara St. Cir a njega je nasliedio
general Delzons, znameniti vojskovodja, koj je poslije u llusiji zaglavio.
Zapovjedniku bilo je podinjeno sredinje upraviteljstvo (la direction
centrale de la Croatie militaire) sa naelnici pukovnikom Holjevcem
i ratnim povjerenikom Moserom. U krajikom vojnom sustavu malo
su mienjali Erancezi, poto jim je takov mnogo prijao za njihove ratne
svrhe. Uvedena je samo kod vojske francezka vjeba, koju su izuavali
krajiki astnici kod pojedinih francezkih regimenta. Ovi su astnici
poslije vjebali podastnike u Karlovcu. Po naredbi Marmonta preveo
je francezki vojni reglement tadanji kadet, Danilo Eastid, umrvi kanje
(god. 1852.) kao podmaral. Taj naputak tampanje trokom dravnim
god. 1811. u Karlovcu. Na elo uprave u grajanskoj Hrvatskoj po
stavi Marmont u mjesto Lettardia intendantom barona de Vienneya,
kojemu bje pridodan sekretarom Karlo Mller.
Dosadne te drutveni ivot i promet smetajude naredbe, izdane prvim
mahom po francezkih vojnih zapovjednicih ili su dokinute, ili barem znatno
ublaene. Prolaz preko Save, koj bjee izprva sasvim zabranjen, a poslije
' Kegulament zadravanja mutranja i manevre peaka od 1. kolovoza 1791.
U Karlovcu kod Gapara Weitza 1811.
74
OSNUTAK I RAZVITAK
dozvoljen uz izkaznice izdane po upanijskih sudcih, vidimovane po

francezkih mjestnih astnicih, dozvoljen je bez zaprjeke. Marmont do
pusti naredbom od 4. sienja 1810. slobodan prolaz svakovrstne marhe
u Austriju osim svinja.
Dravno redarstvo uredjeno je u Iliriji naredbom od 13. sienja 1810.
U Albaniji, u Dalmaciji, u hrvatskom primorju i u gradjanskoj Hrvat
skoj povjereno je rukovodstvo redarstva glavnomu vojnomu zapovjednitvu; u Karlovcu napose upravljao je rearstvenimi poslovi general
Cara St. Cir, a njemu bio je podinjen glavni redarstveni povjerenik
za gradjansku Hrvatsku neki Muic. Oruje moglo se je polag naredbe
Marmontove od 15. oujka javno nositi samo dozvolom glavnoga po
vjerenika redarstvenog i uz viso glavnoga vojnoga zapovjednitva. Limitaciju ivea izdavao je redarstveni povjerenik za itavu francezku
Hrvatsku. Graniarom je bilo pod otru kazan zabranjeno dolaziti oruanimi u gradjansku Hrvatsku, a svaki oruam imao se s mjesta zatvo
riti. Za javni poredak i sigurnost brinula se osobito francezka andar
merija, koja je kod puka karlovakoga ostala u dobroj uspomeni sbog
svoje revnosti i zapta. Nesmiljena je bila francezka vlada sa razbojnici
i drugimi zloinci, ponajvie vojnimi bjegunci, koji bijahu velikom kugom
za sve krajeve, dok ih nije prieki sud drakoninom strogou iztrebio.
Zlotvori takovi vjeani su ponajvema pred vlastitim! kuami, a da se
jo bolje zajami javna sigurnost naloi Marmont god. 1810., da bude
svaka obina odgovorna za sve opaine i tete, to su se dogodjale u
dotinom obsegu obinskom. Ovakova radikalna sredstva obezbiedie
javnu sigurnost pod Francezi, a francezka uprava bila je zato visoko
tovana.
Nakon redarstva sliedilo je i uredjenje vojske u Iliriji. Sva vojska
razdieljena je u dvie divizije. Prvoj diviziji pripalo je hrvatsko pri
morje, Senj, gradjanska Hrvatska, dvie banske te slunjska i ogulinska
pukovnija sa Kranjskom, Korukom i Gorikom. Ostali kraj Ilirije na
jugu sa pukovnijom likom i otokom pa Dalmacijom, pripojen je drugoj
diviziji. Karlovac postao je poput gradova Ljubljane, Trsta, Bjelaka
i Kieke sielo okrunoga vojnoga zapovjednika. andarmerija sainja
vala je u toj vojsci posebnu legiju sa pukovnikom i vie kumpanija
(eskarona), od kojih je svaka brojila 60 momaka na konju i 40 pjekih
oruznika. Osim andarskoga kapetana namjeten je u Karlovcu jedan
astnik glavnoga stopa, dva astnika enija i dva astnika topnitva.'
1
Razna slubena pisma, zakoni i naredbe francez'ke vlade u pismohrani ma

gistrata karlovakoga i u naoj sbirci iz ostavine podupana Gerlicia, i otca
KARLOVCA.
75
U ovo doba preustrojena je takodjer gradjanska milica karlovaka u

narodnu gardu, i gardiste moradoe si nabaviti vojniko odielo po francezkom kroju, to je muno bilo i ozlovoljilo siromane gradjane. Za
dokaz osobita pouzdanja dozvoli Marmont astnikom karlovake garde,
da mogu nositi oruje takodjer izvan slube poput astnika carske
vojske.'
Erancezka vlada trebala je svuda, gdje je postajala, radi silnih
ratova za uzdravanje znatne vojske mnogo novca. Ilirskim pokrajinam
valjalo je iz vlastitih sredstva podmiriti sve potrebe za zemaljsku upravu
i za sve ete u Iliriji, raunaju ovamo i krajike pukovnije. Poto se
nije mogao skucati tolik novac, izvedena je rekvizicija ratnih potrebtina od naroda. Sami francezki inovnici u Karlovcu alili su narod,
koj je imao tolike terete podnositi, i krivili zato vojniku upravu, a
jamano bez razloga i samoga glavnoga upravitelja Marmonta, koj
bi zato bio, kako je bio zabrinut za blagostanje povjerenih mu po
krajina, rado odklonio te terete od svojih podanika, da su to dopu
tale okolnosti i tvrda volja svemonoga vladara na Seini. Dekretom
generalnoga upravitelja od 17. listopada 1810. naloeno je ilirskim
dravam, da izplate zajam od 1,200.000 franaka, a okruje karlovako
napose 250.000 franaka. Za tu ciel uplatie mjeseca listopada i stu
dena 1810. Karlovani 60.000 franaka, poto jim se ved grozilo ovr
hom. Pored svih tih plaanja bilo je novano stanje u francezkom
dielu Hrvatske mnogo povoljnije nego li u austrijskoj dravi, u kojoj
je vladala velika nevolja s papirnim novcem. Banke austrijske odstranila
je oprezna francezka vlada jo za dobe iz Ilirije, naredivi ponajprije,
da se poam od 6. prosinca 1809. primaju za estinu nominalne vried
nosti, a poslije (6. oujka 1810.) da se 16. oujkom iste godine sasvim
izbace iz teaja. Jedino je jo za neko doba pridran sitni austrijski
novac, kojim je bilo doputeno upladati 40% podavaka kod svih javnih
blagajna. Na srebrni sitni novac, to ga Francezi u teaj stavie po
Hrvatskoj, potuie se Karlovani, ali jih Marmont uvjeri o dobroti
i vriednosti toga novca, koj je ved pet godina u Italiji u porabi, pa
da su ga duni primati po oglaenoj tarifi, tim vie, jer je dobar drav
ljanin duan primati svaki novac, to mu ga suveren daje. MedjunaegaMirka Lopaia. Osobito je vaan Diarium officiosum Gerliciev i njegov
memorandum o francezkoj Hrvatskoj. Zatim archivium P. Franciscanorum.
Geschichte des Oguliner Regiments von Paul Kuan, str. 29.
' Pismo intendanta de Vienney na zapovjednika garde Mirka Lopaia od
22. srpnja 1810.
76
OSNUTAK I RAZVITAK
tim, da de se vojska u budude pladati u zlatu, koje je osobito po

trebito u prometu sa oblinjom Turskom. Naredbom od 16. svibnja
uvedeni su u poglavitih gradovih, a tako i u Karlovcu mienjai za izmienjivanje banka do deset for. u kovan novac.
Mjeseca travnja i svibnja 1810. boravio je maral Marmont neko
liko dana u Karlovcu, vojujui na Turke, koji bijahu za rata medju
Austrijom i Francezkom na hukanje francezkoga konzula u Travniku
Davida oteli Svitovskim mirom zadobljeni grad Cetin i popalili mnoga
sela na kordunu. Marmont navali sa krajinici i sa nekoliko francezkih
eta poetkom svibnja iz Slunja na Turke, razbije ih kod Vaganca,
popali Izaid, Klokot i pet drugih sela, narene na Bihad, te dobivi
odtetu za poinjene tete i zaokupivi opet Cetin, koj mu predade
Hasan aga Peki bez svakoga boja, povrati se slavodobitno u Kar
lovac, gdje ga velikom radou i veselimi uzklici narod doeka. Od toga
asa bojahu se Turci krajinici Marmonta i Franceza kao iva ognja,
a kod Hrvata stee maral kao odvaan vojskovodja veliko ime. 1
Jote jednom pohodio je te iste godine na 2. rujna Marmont Karlovac
uz sjajan doek. Karlovani poastie slavnoga marala sveanim ve
likim obedom i razsvjetlie grad. Na slavu svetara tiskano je neko
liko epigramata na hrvatskom i latinskom jeziku, i jedna pjesma
talijanska.2
Slinih javnih svetkovina bilo je tada i vie na proslavu modi i
sile monoga carstva i velikoga Napoleona. Prvi Napoleonov dan, ujedno
i uspomena neodvislosti francezke (galske) crkve, sproveden je sve
ano na 15. kolovoza 1810. u Karlovcu vojnikom paradom, slubom
bojom, gostbom i pucanjem iz topova. Kod parade sudjelovala je i
gradjanska narodna straa u francezkom odielu. Takodjer na 15. pro
sinca 1810. i tako svake godine na taj dan, dok su Francezi Hrvat
skom vladali, bila je dravna sveanost na uspomenu krunitbe Napoleonove i pobjede kod Austerlica.
Sve po malo privikne se sviet na Franceze, a njihovi obiaji udomade se i u hrvatskih krugovih. ivahna francezka narav i iskrenost
mnogo je dolikovala narodnoj dudi hrvatskoj. U Karlovcu porodila se
obda elja za teatralnom zabavom, a kad se rieki veletrac i karlo
vaki gradjanin Ludovik Adamid, poznat kao utemeljitelj krasne ka1
Archiv Francisc. Denkwrdigkeiten des Marschalls Marmont. Njem. izdanje

III. B. str. 2 9 5 - 3 0 2 , 334343.
2
Ibidem. Pismo velikome Francie Maressalu od Marmond. Izpjevana po
jednom Karlovanu. TJ Karlovcu kod Gapara Weitza, tiskavca.
KARLOVCA.
77
zalitne zgrade na Eieci 17. srpnja 1810. ponudio, da e u Karlovcu

o svom troku graditi kazalite i veliku gostionu, vele je ugodio
i francezkoj vladi i veini karlovakoga gradjanstva. Adami bjee
predloio gradnju kazalita na ostancih crkve sv. Josipa, uz koju da
se joter upotrebi prostor trga dugaak 24 hvata a irok 10 hvati
prama glavnoj strai. Koncesiju traio je Adami na trideset godina
pod uvjet, da bude prosto davati u kazalitnih prostorijah i plesove.
Magistrat karlovaki bio je takodjer sporazuman sa gradnjom kaza
lita, ali je mislio, da ga valja graditi ili na zemljitu trgovca Seidla
naprotiv gradskoj vienici, ili pako kod tadanje kue Demetra Musulina (sada Pureblove) na saanjoj promenadi, a da se u svetinju crkve
sv. Josipa neira, makar da je za doba cesara Josipa smjetena bila
u toj crkvi najprostija krma. Poto su pako intendant Vienney i
general Delzons gradnju kazalita na trgu sv. Josipa ivo zagovarali,
dozvolio je Marmont tu gradnju na 9. rujna 1810. Adami imao je
kazalite za dvie godine dovriti i javnosti predati. Sto je uzrok, da
ovaj plemeniti i za kulturni ivot toli nudan zavod u Karlovcu nije
kanje podignut, nemogosmo saznati, ali sudimo da je izvedenje ka
zalita zapelo o novanoj oskudici, koja je bila kanje Adamia za
hvatila, doim se drugi gradilac nije naao.
0 novoj godini 1811. pola je na estitke u Pariz iz ilirskih
drava posebna deputacija, u kojoj bio je i zastupnik Karlovca. De
putaciju od est hrvatskih krajikih pukovnija predvodio je pukovnik
Slivari, kasnije general i veliki privrenik Napoleonov, koj nakon pada
Napoleonova nikad se nije vie povratio iz Franeezke u domovinu.
Na 15. veljae 1811. odpoela je u Karlovcu prva stavnja za
francezku vojsku; momad unovaena je za 1. ilirsku regimentu, sastav
ljenu od provincialnih Hrvata i dolnjih Kranjaca.
Poslednje dane svoga boravka u Iliriji posvetio je viteki i umni
maral uvadjanju koristnih reforma, uredjenju financija i glavnomu pre
ustrojstvu upravnoga organizma u povjerenih mu pokrajinah. aliboe
pako da je maral jo prije uvedenja nove organizacije na 26. travnja
god. 1811. ostavio Iliriju, te poao na poziv Napoleona u mjesto marala
Massene za upravitelja Spanije. Marmonta zamienio je u upravi Ili
rije general grof Bertrand. Vjena je teta, da je Marmont ve tada
zapustio Iliriju. Teko da je ikad na narod imao estitijeg, skrbnijeg
i pravednijeg upravitelja od Marmonta, kojemu se iskreno pouzdae
francezki podanici u Hrvatskoj, vanredno ga potujui sbog njegovih
vitekih i razumnih djela, koja se jo i danas harno spominju.
78
OSNUTAK I RAZVITAK
Carskim dekretom, izdanim u Tuilleriah 15. travnja 1811. ustrojena

je nova uprava u itavoj Iliriji, a tako i u francezkom dielu Hrvatske. 1
Gradjanska i vojena Hrvatska ostale su i nadalje podinjene glavnomu
upravitelju Ilirije u Ljubljani, koj se imao glede zakonodavstva spo
razumjeti sa dotinimi francezkimi ministri, samo glede vojnike Hrvatske
primao je upute jedino od ratnoga ministarstva. Glavnomu upravitelju
pridodan je bio za upravne poslove generalni intendant, povjerenik
pravde, glavni intendant za financije, glavni blagajnik i upravno viece.
Hrvatska ostala je razdieljena na pokrajinu gradjansku i vojniku.
Gradjanska Hrvatska dielila se u tri okruja karlovaki, rieki i senjski;
njoj su pripadali dielovi upanije zagrebake do Save, kotar rieki,
austrijska Istra, kotar mrkopaljski, primorje sa gradom Senjom i sa
otoci Krkom, Eabom, Cresom te Luinom velikim i malim. itava ta
pokrajina bila je opet razdieljena u dvadeset i jedan kotar (canton),
karlovaki, vrbovski, jastrebarski, samoborski, abarski, kerestineki,
elinski, sisaki, gradaki (Pisarovina), rieki, senjski, bakarski, kastavski, pazinski, vremski, mrkopaljski, rabski, krki, creski, osorski
i luinski. Nakon gotovo sedam stotina godita dodjoe po ovom uprav
nom ustrojstvu pod zajedniku upravu Hrvatske dielovi, koji su od
esti od doba kraljeva hrvatskih odtrgani bili od starodavne nae kra
ljevine. Bez dvojbe pako, da se umni Marmont pri sastavu upravnoga
statuta obzirao na narodnost hrvatsku u ovih priedjelih.
Na elu gradjanske Hrvatske stajala je intendancija karlovaka
(intendance de la Croatiae civile) sa intendantom i glavnim tajnikom
kao njegovim namjestnikom. Glavnoj intendanciji podvrene su bile
podintendancije na Eieci i u Senju." Djelokrug intendancije bio je od
prilike onakov i onolik, koliko ga imadu austrijska namjestnitva;
intendantu karlovakomu bijahu za razne upravne poslove pridieljeni ininir, ravnatelj domena, konservator uloaka, upravitelj poreza, umski
nadzornik, mitniki nadzornik i nadzornik dravnih lutrija. Za slubenu
potrebu naznaeno je bilo intendantu Hrvatske godinje provizije
8000 franaka i jo drugoga troka 6000 fr. Na mjesto prijanjega
intendanta baruna Vienney-a dodje pod konac god. 1811. u Karlovac
za intendanta dravni vienik M. de Contaden, a njegovim tajnikom
bude naimenovan baron Marschall. Yojnicka Hrvatska imala je svoga
posebna intendanta izmedju nadzornika carske vojske (les inspecteurs
1
2
Autentino izdanje dekreta ima sbirka zakona: Bulettin des lois. Nr. 369 bis.
Na peatu intendancije karlovake bio je napis: Intendance duCercle d'Agram,
premda se vlast francezka nije prostirala preko Save do Zagreba.
KARLOVCA.
79
aux revues de nos arme'es). Taj upravljae sa podrujem est krajikih

pukovnija uz pomo sredinjega ravnateljstva, kojemu bijahu lanovi
jedan viji astnik, ratni povjerenik i auditor izmedju krajikih pu
kovnija. Intendant vojni ovisan je bio od glavnoga upravitelja glede
svih vojenih i osobnih stvari, doim je gledefinancijaodgovarao glavnom
intendantu financija, a u pogledu sudbenosti povjereniku pravde. Inae
nije niti ovom organizacijom to bitna promienjeno u krajikom ustrojstvu.
Vana je bila uredba francezkih municipija u Iliriji po smislu dekreta
od 15. travnja 1811. Poto Karlovac nije imao jote 5000 stanovnika,
opredieljeno mu je bilo gradsko viee sa mairom i dvaadjunkta, ali je
Karlovac dobio dvadeset vienika, koj broj bio je namienjen samo obinam
sa vie od 5000 dua. Karlovakoga maira naimenovao je poput maira
u poglavitih gradovih Ilirije u Ljubljani, Trstu, Zadru i Dubrovniku
sam imperator Napoleon, a ovaj odabere karlovakim mairom odlina
i imuna trgovca, bivega gradskoga senatora Josipa Sporera, rodom
iz Broda na Kupi. Instalacija novoga municipalnoga viea za glavnu
obinu karlovaku obavio je po nalogu intendanta bivi gradski kapetan
Mirko Lopai, koj je sada sa Jakovom opom stupio kao adjunkt u
municipalno viee. Tajnikom municipija bje odabran francezkomu jeziku
vjeti Ivan Virendels.1 Carskim dekretom dozvoljeni su obinam pri
janji prihodi, zatim globe i nameti; zato je i Karlovac sve svoje
prijanje dosta obilne dohodke pridrao. Budget odobren po generalnom
intendantu za god. 1813. izkazuje znatan prihod sa 73.781 franc. 74 cnt.
a troka 60.866 franc. 19 cnt., tako da je poslije pokria deficita sa
6443 franc. 19 cnt. od prole godine ostao isti viak od 6472 franc.
36 cnt. Poglavarstvo stajalo je godimice samo 3400 franc, doim se
velik dio dohodka koristno investirao.2
Od maira u okolici karlovakoj spominjemo pod Novimgradom
vlastelina unia, na Sveticah vlastelina Spiia, u Pisarovini vlastelina
Jelaia, u Jastrebarskoj Sladovia, u Kraiu Mirka Haraminia, u
Samoboru Viznera, u Kerestincu Kiepacha, same ugledne osobe, po
emu se suditi moe, da se je to zvanje jako uvaavalo. Municipalne
inovnike imenovao je general-guverner. U redarstvenih polovih va
ljalo se mairu karlovakomu sporaziimiti sa efom anarske eskadrone
1
Vienici municipija bijahu god. 1812.: Filip Bunjevac, Dr. Alojzio Sax, Josip
Zerjavi, Ivan Pavi, Matija Meder, Nikola ebeti, Josip Katki, Paval Mihalkovi, Nikola Goji, Aloiz Duquenois, Vid Jednak, Ludovik Prelanac,
Nikola Brezari, Josip Kosti, Juraj Horweld, Franjo Seidl, Juraj Luki,
Gabro Palikua, Josip Erdeljac, Hackl.
Budjet de Carlstadt, annee 1813.
80
OSNUTAK I RAZVITAK
u Karlovcu. Poslovi obinski razdieljeni bijahu u administrativne, financijalne i redarstvene; svakoga mjeseca izvjetivalo se je intendantu o
teaju uprave. Vanije stvari rjeavane su u municipalnih sjednicah.
Na proraun (budget) mnogo je pazila vlada; obcine u okolici Karlovca,
neimajui stalnoga dohodka, pobirale su za obinske potrebe posebni
namet. Poam od nove godine 1812. vodili su mairi matice rodjenih,
mrtvih i vjenanih. Po posebnom naputku sklapali su oni i gradjanske
enitbe.1
Dekret od 15. travnja 1811. uredio je i sudove u Iliriji. To je
bilo tim nuclnije, to je poslije francezke okupacije po gotovo zavladao
juristicium u Hrvatskoj, a proti odsudam magistrata karlovakoga i
upanijskoga suda nije bilo prizivnoga sudita. Obinstvo karlovako
zamolilo je ve mjeseca kolovoza 1810. francezku vladu, da se uredi
apelacionalni sud. Jo prije organizacije namjesti Marmont provizorno
sudite u Karlovcu za oba diela gradjanske i vojnike Hrvatske. 2 Poam
od god. 1812. uvedeni su u Hrvatskoj mirovni sudci (les juges de paix)
u svakom kantonu, koji su sudili u stvarih do 100 franaka vriednosti,
zatim glede redarstva i karnosti manje vrsti. Ujedno je mirovni sudac
izvrivao odsude tribunala. Dekretom ministra pravde od 24. veljae
god. 1813. oduzeto je mairom kao politiko-upravnim organom sudstvo
glede politikih i redarstvenih prekraja. To bje povod, da se potuie
hrvatski mairi, da neimaju dovoljno vlasti i ugleda. Karlovakim mi
rovnim sudcem bi imenovan bivi gradski senator Josip Zerjavi. Izmedju tribunala prve molbe, kojih je uvedeno 11 u itavoj Iliriji, na
mjeten je jedan i u Karlovcu sa predsjednikom, dva sudca, tri pristava
i glavnim dravnim prokuratorom. Sudite karlovako sudilo je u gradjanskih prieporih i u karnih predmetih, a rjeavalo je u drugoj molbi
i odluke mirovnih sudaca, samo glede politikih zloina, zatim raz
bojstva na cestah i potvaranja dravnoga novca sudio je posebni voj
niki sud u Karlovcu, kojemu je predsjedao zapovjednik andarmerije
u Hrvatskoj. Za hrvatsku krajinu bio je karlovaki tribunal prizivno
sudite u kaznenih stvarih, u koju svrhu bili su mu dodieljeni osim
redovitih sudaca i dva vojnika prisjednika. Proti odsudam karlova
koga sudbenoga stola prizivalo se je na apelacionalni sud u Ljubljani,
kod kojega je bio sudcem i jedan Hrvat, Ivan Buan.
U razprah medju vlastelom i podanici radi uzkrate tlake ili inih
daa imali su suditi stranom mirovni sudci, stranom tribunal prve
1
Circular karlovakog intendanta od 10. travnja i 16. studena 1812.
- Marmont: Denkwrdigkeiten. III. Band, str. 363.
81
KARLOVCA.
molbe, jer je francezka vlada smatrala taj odnoaj privatnopravnim,

postojei medju vlastelinom kao vjerovnikom i kmetom kao dunikom,
koj se je imao prosudjivati po lancih .. 1142. i 1153. zakonika Napoleonova. Po francezkih zakonih mogao se podaniki savez razrieiti, a
kmetovom bilo je slobodno da razpolau sa svojim posjedom. Vlastela
izgubie mnogo ugleda, predavi sudstvo mirovnim sudcem.'
Kod sudita karlovakoga kao to u obe kod svih oblasti ponamjestila je francezka vlada Hrvate, i u tom se astno razlikuje francezka
uprava od potlanje austrijansko-njemake, koja je nastojala to vie
izrinuti hrvatski elemenat iz javnih zvanja. Predsjednikom sudita kar
lovakoga postavljen je jur vie puta spomenuti podupan Gerlici, a
carskim prokuratorom Luka Ljubi, rodjen Krievanin, vrlo vjet
pravnik; prvim viednikom bio je bivi upanijski sudac Anton Zdenaj.
I mirovni sudac i lanovi sudbenoga stola nosili su u slubi crnu
togu kao slubeno oielo.
Na 12. sienja 1812. naloio je bio intendant gradskomu muni
cipiju karlovakomu, da izprazni vienicu, u koju de se smjestiti novo
uredjeni sudbeni stol prve molbe za Hrvatsku, poto je ved instalirano
prizivno sudite u Ljubljani. I karlovaki tribunal sveano je uveden;
predstojnik Gerlici izrekao je tom prigodom hrvatski govor, u kojem
je izrazio radost i sreu hrvatskoga naroda, to je postao dionikom
francezke pravde, koja sudi jednako svim staliem, i bogatim i siromakom, te naglasio, da je dolo od dananjega dana ivljenje, potenje
i imetak naroda horvatsko-ilirikoga pod nau (sudbenu) obranbu."
Za francezke vlade uvedeni su ponajprije u Hrvatskoj javni bi
ljenici. U Karlovcu bila su dva notara, bivi sudac Ivan Kre i Josip
Srblin. Izmedju odvjetnika bio je ponajvedma na glasu Josip Stefanac.
Uz francezke sudove i oblasti uvedeni su u Hrvatskoj dekretom
od 1. stud. 1811. i francezki zakoni, civilni code Napoleon, code penale,
code civilnoga procesa i trgovaki zakoni. Svi ti zakoni poslani su
municipiom u francezkom izvorniku i njemakom prevodu, poto jo
hrvatski prievodi nebijahu gotovi, akoprem je to bilo u smislu . 249.
organizatornoga dekreta odredjeno.
Jo nam je spomenuti nekoje uredbe francezkoga vladanja u Hrvat
skoj, na koliko su bile vedega zamaaja, ili i na koliko su se napose ticale
Karlovca. Novi porezi, zeraljarina i osobna tecivarina uvedeni su u
Hrvatskoj poam od god. 1811. Iz poetka plaala su na ladanju vlastela
poreze i za svoje podanike, a tekar god. 1813. razpisan je posebno
1
Circular prokuratora Ljubica na maire od 4. svibnja 1812.
(Lopai: Karlovac.)
82
OSNUAK I RAZVITAK
porez na kmete, koji dobie povlast, da mogu za izbavu dravnoga

poreza i drugih daa uztegnuti vlastelinstvom petinu podataka i tlake. 1
Mitniki sustav, uveden po Marmontu, nije bio odvie tegotan i po
magao je domaemu obrtu; tim nesnosnija bila je za Hrvatsku zabrana
slobodna uvoza i prodaje soli i duhana, pak biljegovina, na koje dade
nisu bili Hrvati priueni. Tuili su se Karlovani i na dravni porez
za prodano ito (octroa). Dohodci od dravnoga poreza u Hrvatskoj
upravljalo je ravnateljstvo u Trstu. Glavni poreznik kod intendancije
karlovake zvao se je Franko vic, a ovomu bijahu podvreni poreznici u
kantonih i pobirai kod pojedinih municipija. Inspektorom francezkih
mitnica u Karlovcu bio je neki Martinville, a blagajnikom Mikelli.
Naredbom intendancije zabranjen je poam od 22. svibnja 1813.
ribolov na Kupi i Savi, jer da su te rieke, budui brodive, dravne,
kao to spada dravi i lov u umah. Oba ova regala davao je u
zakup konservator uma stanujui prvih godina u Karlovcu a poslije
na Eieci.
Vlada je eljela i radila, da se u Hrvatskoj razvije kultura du
hana. Grod. 1813. imali su mairi sklonuti posjednike, da to vie sade
duhapa, im da e poveati vlastiti imetak i podii blagostanje Hrvatske.
Veliku pazku posveti francezka vlada zdravstvu. Kao to je bilo
ustrojeno u Ljubljani sredinje zdravstveno viee pod predsjednitvom
vrhovnoga intendanta, tako je postojalo i u Karlovcu posebno pokra
jinsko zdravstveno viee, u kojem su bili osim intendanta kao pred
sjednika lanovi prezident Gerlici, maire Sporer, Jakov Cop i dr. Sax.
Javni dravni i obinski lienici imali su bezplatno uciepljivati boginje,
a obinstvo upozoreno je na vanost ciepljenja posebnimi oglasi, u kojih
se spominje, da vladanje sadanje (francezko) jedini cil i trsenje ima,
sve naine dobra i sree svojih podlonikov upeljati, da njezinoga do
broinstva svi i slednji tak premogui kak i najsiromanu delniki po
stanu." Eadilo se i ob osnivanju zavoda za umobolne, koji su po
Hrvatskoj poetkom god. 1813. popisani zajedno sa sliepci i gluhoniemi.
Na veliki su glas doli Francezi po svojih gradjevinah. U Dal
maciji vie su uradili u sedam godina Francezi na cestah i mostovih,
nego li Mletani prije toga kroz etiri stoljea. Ako i nije u Hrvatskoj
za vladanja francezkoga toliko izgradjeno komunikacija koliko u prekovelebitskoj posestrimi, to se ipak razmjerno mnogo radilo, akoprem su
glavne pruge prama moru i cesta prama Zagrebu ve prije dogotov
ljene bile. Sjajan uspjeh kod gradnja ima se od esti zahvaliti vrhovnomu
1
Circular intendanta karlovakoga od 4. travnja 1813.
KARLOVCA.
83
upravitelju gradjevina, rodjenomu Francezu, Blanchardu, u kojem je

Marmont stekao silu, vrstnu unaprediti javni promet. Ininirom kar
lovake intendancije bio je god. 1810. Orekovi, a poslije god. 1812.
baron Portner, ujedno ininir i grada Karlovca; ovoga pomonik bio
je pako neki Popoli.
Za vlade francezke razdieljene bijahu ceste u dravne, obe potovne i zemaljske. U prvu vrst spadala je Karolina, imaju jo go
dine 1810. svoga posebnoga ravnatelja (directeur de la route Caroline),
zatim kostajnika cesta, izgradjena god. 18111813. preko Petrinje,
Velike Gorice, Rakovpotoka, Samobora do Bregane u Kranjsku, i cesta
iz Karlovca u bansku Krajinu i u Senj. Sve ove ceste uzdravane su
po zapoviedi Napoleona dravnim trokom. Potarske ceste uzdra
vane su stranom po dravi stranom obinskimi sredstvi. Zemaljske
(obinske) ceste radili su obinari bezplatnimi teaci. Kod gradnje sa
moborske ceste stekoe si osobito zasluge mairi Vizner i Kiepach,
nadziru marljivo radnju i teake. Za Franceza probijena je medju
ostalim cesta od sisake ceste mimo Zelina u Posavinu, i cesta uz
Kupu kroz bive banske pukovnije. Prometu kranjskomu na Savi bila
je osobito u prilog kotajniko-samoborska cesta na Kostanjevac (Landstrass) i Novomjesto.1 Akoprem je maral Marmont bio veliki pro
tivnik trgovakih i obrtnih povlastica, podielio je ipak koncesiju za
lujzinsku cestu, poto ga je akcionar te ceste knez Dietrichstein zimi
god. 1811. u Ljubljani pohodio bio. aliboe da je tada odve velika
vozna pristojba dozvoljena, to je kanje sve do novije dobe mnogo
smetalo prometu na toj cesti, a puanstvu do zla boga dodijalo.
Za Karlovac bio je osobito koristan vatrogasni red, izdan intendancijom 28. veljae 1813. Glavni posao kod gaenja povjeren bje
vojsci i narodnoj strai.
Jezik, koji je bio tada obenito u porabi kod dravne uprave i u
zakonodavstvu, bio je francezki. Zaista je udo, kako je taj svjetski
jezik u tako kratko doba dopro bio i u iste municipalne urede u za
bitnih mjestih, i kako su ljudi po svuda francezki razumieli. Svi za
koni, sve naredbe izdavane su jezikom francezkim, a samo djelomice
izlazili bi prevodi hrvatski i njemaki. Zapisnici municipalnoga viea
karlovakoga pisani su izkljuivo francezki. Obinskim sekretarom bjee
naloeno, da dobro naue francezki, kako da uzmognu razumieti i upotriebiti zakone francezke. Poraba slubenoga jezika uredjena je artik. 32.
carskoga dekreta od 30. rujna 1811. Njim su bili dozvoljeni samo
1
Izvjetaj skuptine podup. karlovake gubernatoru Gjurkoviu 8. sienja 1814.
84
OSNUTAK I RAZVITAK
jezici francezki, talijanski i njemaki, a izkljueni su bili latinski i

hrvatski. Medjutim ovaj se zakon slabo drao, a oblasti osobito pako
sudci i mairi rabili su u slubenih dopisih i u sudbenih spisih raz
mjerno mnogo hrvatski jezik. Pae isti intendanti, rodom Francezi,
pisali su dosta puta hrvatski, osobito dopisujui sa sveenstvom i sa muni
cipiji. Za novaenje i narodni popis priredjene su bile tiskanice hrvatske,
valjda zato, da se olahkoti posao sveenstvu. tampu su mnogo upotriebljivali Francezi; obe karlovake tiskare, dravna i Gapara Weitza imale
su dosta posla tiskanjem raznih blanketa, cirkulara i zakona. U obe
bili su Francezi glede porabe jezika mnogo liberalniji od Austrijanaca,
koji htjedoe nakon odlazka Franceza posve iztriebiti hrvatinu iz javnih
ureda i kola. Gradjanstva se neugodno dojmilo, da su cehovi razputeni i
da je uvedena sloboda obrta. Razpust cehova bio je mnogo povodom, da
je prosta svjetina ljuto zamrzila na novu lou slobodnih zidara, koja je
god. 1812. osnovana, valjda na ponukanje loe ljubljanske.1 Osimfrancezkih astnika bili su lanovi karlovake loe pojedini gradjani, medjukojimi
se spominju maire Josip Sporer, licitar Alojzo Duquenois (Duginos, Kranjac), potar Sveicer, bivi veliki biljenik gradski V. Biff, trgovci Kon
stantin Kosti, Ivan Pavli, Antun Cop i Josip Katki i drugi sve ugledni
i naobraeni ljudi, a po narodnosti stranom Nehrvati. Svjetina je drala
tajnimi lanovi bezbonih Freimaurern" i uenoga upnika dubovakoga Nikolu Hania i gvardiana Krisostoma Foga, rodjena Karlov
ana. Toliko stoji, da su oba ova sveenika u velikom skladu ivili
sa francezkimi astnici i inovnici, i sa onimi gradjani, o kojih se je znalo,
da su slobodni zidari. Sborove svoje drala je karlovaka loa neko
vrieme u vojnikoj oruani, a poslije u privatnoj kui kod vojnike
bolnice. 0 slobodnih zidarih dugo se je i kanje pripoviedalo po Kar
lovcu i prialo o njihovih udnovatih tajnih sastancih i arobijah.
Iza grozne vojne u Rusiji zimi god. 1812. poelo se je veliko
carstvo francezko klimati, a to se je osjetilo i u ilirskih dravah.
Nakon Marmonta izmienili su se u kratko doba tri druga vrhovna
upravitelja u Iliriji. Marmontov nasliednik general grof Bertrand pohodio
je putuju u krajinu na 10. rujna 1811. Karlovac, gdje je sa svimi po
astim primljen. Na mjesto Bertrandovo doao je oujka 1813. maral
Junot. Sada pako nije bilo vie oduka sbog ratnih priprema, a uprava je
u svakom obziru zapinjala. Za velike ratne osnove nije bilo novca, kojega
je i u Hrvatskoj sve to vie nestajalo. Dravne blagajne jako su osku1
Ve za dobe Josipa II. bila je u Karlovcu loa slobodnih zidara pod imenom
k hrabrosti.
KARLOVCA.
85
dievale. Poto je za rata ruskoga gotovo sve konjanitvo francezkoga car

stva propalo, hotio je Napoleon nove konjanike ete stvoriti o troku
svojih drava. II Karlovcu sakupljala se za ranoga proljea 1813. nova
huzarska regimenta iz hrvatske krajine i provinciala o troku stanovnika
gradjanske Hrvatske, koji moradoe priskrbiti konjeimonduru. Na 11. ve
ljae 1813. pozvao je bio intendant Contaden maira karlovakoga i ostale
maire u Hrvatskoj, da sakupe opredieljene svakoj obini prinose za to
konjanitvo, i da predadu do 26. veljae ubrani novac pokrajinskomu
blagajniku. Troak za nabavu konja izraunan je bio na 500 franaka,
a za momka trebalo je 2000 franaka. U nalogu izdanom na maire spo
minje se, kako se svuda po carstvu izjavljuju na podnoju priestola
uvstva odanosti radi poraza velike vojske, koj se je dogodio prerano nastavom zimom i izdajstvom jednoga saveznoga generala (et par la trahison d'un general allie), pa da Hrvatska, koje je udes skopan sa velikim
carstvom, nemoe tu samo gledati (La Croatie, dont les destins doivent suivre ceux du grand Empire, ne peut rester simple spectatrice.).
Zato neka se popate mairi, da sakupe te prinose, koje de razporezati
po kljuu zemljarine i glavarine.1 Rok za ubranje novaca produljenje
do konca travnja. Maire karlovaki Josip Sporer priobdi u sjednici
gradjanskoj 7. travnja, da je u Karlovcu unilo za konjanitvo
3590 franaka.2 Pukovnija huzara hrvatskih poslana je kanje u
junu Francezku i smjetena je u Lionu, gdje je poslije razoruana, jer
se htjela na silu povratiti u domovinu.3 Posve je neprilina bila francezkomu vladanju u Hrvatskoj iznovina navala Turaka na Cetin, koj
oni opet zauzee mjeseca travnja 1813. Upadaj ovaj bio je tim nezgodniji, to je tada malo bilo vojske u Karlovcu i po hrvatskoj krajini,
doim su graniarske pukovnije stajale stranom u Francezkoj, stranom u
Njemakoj. Pokoj ni maj or Katalinid, poznat kao pisac dalmatinske poviesti,
odjurio je uslied zapovjedi francezkoga generala barona Jeanina 1. svibnja
sa pet sto hrvatskih huzara prama Cetinu, a budui ti konjanici nisu
bili dovoljno oruani, pobrao je maire Sporor lovake puke, pitole i
maeve kod gradjana i oboruao tako momad. Karlovaka gradjanska
garda bila je vec na maru, mairi po ladanju pozvani su bili, da kupe
slobodnjake, kad al na 3. svibnja pane glas od korduna od zapovjedajudega generala, da je major Katalinid proteral Turke natrag na
pol hitca topovskoga od Cetina, iz kojega se suditi moe, da vre do
1
3
3
Okrunica intendanta od 11. veljae 1813.

Begistre des delib. du Con seil Municipal.
Kuan: Oguliner Regiments-Geschichte, str. 38.
86
OSNUTAK I RAZVITAK
sada predal se grad Cetin. Turci izgubie est ljudi. U ovoj priliki
uhvaen je jedan na begavac i vodja od Turaka, koji danas strieljan
bude. Turci boje se sami za svoju medju, budui su sami upriju upa
lili na Glini." 1 Cetin se zbilja predao 3. svibnja. Kapetan bihaki po
vratio je sve ukradjene stvari, 13 Turaka dao je strieljati. U Kladui
bilo je jo 2000 Turaka, pa zato je ostao jo njeko vriemo glavni za
povjednik na kordunu. Uzrujana se svjetina umiri.
Poto je maral Junot nakon kratkoga boravka u Ljubljani kao
gubernator Ilirije poludio, poprimi mjeseca srpnja 1813. vladu u Ili
riji glasoviti policista Touche vojvoda od Otranta. Nu sada su bili
dani francezkoga vladanja brojeni. Oba uzrujanost i mete pomuti
redoviti teaj uprave; proti uredbam francezkim zavladalo je nepo
vjerenje, a mjestimice pokazao se odpor, akoprem je francezka vla
davina sve do svojega dospjetka brojila osobito u Karlovcu pravih
i iskrenih prijatelja. Dekretom generalnoga intendanta u Ljubljani
oduzeto je gradu Karlovcu 21. lipnja 1813. mjestno i dravno re
darstvo i oboje preuzeo je od to doba glavni policista za francezku
Hrvatsku Ivan Mui. Poto su sve redovite ete i francezke i
hrvatske bile kod velikih vojska u alpinskih zemljah i u Njemakoj,
pomnoana je za obranu Karlovca mjeseca svibnja na novo narodna
garda, koja je brojila 600 momaka, doim je u Karlovcu popisano
u svem 1200 za oruje sposobnih osoba. Na stalnu plau primljeno
je 250 gardista, zato je bio doznaen troak od 9150 franaka iz
gradskih dohodaka. Oko tvrdje sagradjeno je nekoliko ardaka takodjer na troak varoa." Tadanje politino, upravno i socijalno stanje
u Hrvatskoj oznauje prilino okrunica intendanta Contadena od
31. srpnja 1813., u kojoj se spominje, da sva uprava zapinje, da
mnogi mairi za nju nita nemare, pa da na naloge gubernija niti neodgovaraju. Nita da se neini za prosvjetu naroda, koja je toli nudna
u Hrvatskoj. inovnici neitaju zakona niti naredba, puka obuka sa
svim je zaputena, municipalne sjednice, gdje je prilika, da se viea i
zakljuuje o mnogih koristnih stvarih, niti se nedre; mairi doputaju,
da se nekanjeno kojekakovi smieni glasovi raznose o sadanjem ratu.
Okrunica spominje pohvalno hrvatske sveenike, koji se poteno trude
u svojem zvanju, ali ih vlasti dovoljno nepodupiru.15
1
2
3
Oglas intendanta 3. svibnja 1813. u 10 ura jutro. Arch. Francisc. Giovani Katalini: Memorie egli avenimenti sucessi in Dalmazia dopo caduta
della republica veneta. str. 107172.
Begistre des deliberations du Conseil Municipal.
Circular intendanta od 31. srpnja 1813.
KARLOVCA.
87
Jo je najodaniji francezkoj vladi bio karlovaki maire porer sa

municipalnim vieem, koje je jo 10. kolovoza 1813. tako uvjereno
bilo o jakosti i sigurnosti Napoleonova carstva, da je zakljuilo po
slati u Ljubljanu posebnu deputaciju do novoga gubernatora, preporuuju mu interese grada.'
Bre nego li mogoe i slutiti Francezi, domakne se lievo krilo
austrijske vojske, jako u svem 9000 momaka, pod zapovjednitvom gene
rala Radivojevia do Karlovca. Zapovjednik prednjih eta, u Hrvatskoj
dobro poznati general grof Laval Nugent, proao je bio svojimi etami ve 17. kolovoza Rakovpotok, a 18. i 19. legla je bila austrijska
vojska, veinom varadinski i slavonski graniari i hrvatska insurekcija sa banderijalci, oko Jastrebarskoga i Dragania. Prvi glas o dolazku
Austrijanaca donio je u Karlovac otac pisca ovih redaka Mirko Lopai, pohodivi 17. kolovoza grofa Erdda u Kerestincu, odkuda se
bjee u est sati poslije podne vratio u Karlovac te javio, da je
grof Nugent ve proao Rakovpotok. Gradjanstvo karlovako bilo je
razciepkano u dvie stranke, na pristae francezke, medju koje spadahu
gotovo svi astnici i inovnici, pak nekoliko imunih i prilino izobraenih gradjana sa naelnikom Sporerom, i u brojevno mnogo jau
stranku staro-ustavnu hrvatsko-ugarsku, kojoj bjee dozlogrdila francezka vladavina sbog njene kadto i pretjerane strogosti i sbog neobiajnih daa. Posliednjoj stranci pripadali su ponajvie manji trgovci
i obrtnici, lanovi razprenih cehova, a kolovodje bili su im nekoji
bivi magistratski inovnici sa vrlo uenim i okretnim gradskim sudcem
Zerjaviem na elu. Zauvi gradjani ove druge stranke dolazak Austri
janaca, uzradovae se veoma i stanu se pred veer 17. kolovoza kupiti na
dogovore, to je uzburkalo nesamo municipalitet, ve i zapovjedajuega
generala barona Jeanina i ostale astnike. Po odredbi plackomandanta
kapetana Mihajlovia poao je odmah nadporunik slunjski Mirkovi,
da razori most i na koliko se to nebi bilo dalo sbog kratkoe vre
mena izvesti, da ga zapremi koli, gredami i kojeim, ali se tomu
opriee gradjani, kojih doleti do 300 oruanih flintami, pitolami i
sjekirami sa svih strana, vodjeni odvanimi gradjani Ivanom Januiem, Jerolimom Eimovicem, Nikolom Maeeviem i Josipom Bosiljevcem. Mirkovia htjedoe uzburkani Karlovani u Kupu baciti, ali
on skoi pod most i sakrije se u ikarje, odkle ga je izbavio u mraku
noju bivi banderialni nadporunik Karlo Buan. Gore je proao podpukovnik slunjski Peczinger, hotjevi sa jednim strametrom i dva
1
Registre du Cons. Munic.
88
OSNUTAK I RAZVITAK
momka prenieti preko mosta 43 svenja naboja za umberake gra

niare, stojee na Baniji na strai. Jedan vojnik odkrije stvar gradjanu Franji Ritteru, a na to navale gradjani na vojnike, i otmu im
naboje, a poto se je neto napit podpukovnik poeo ljudski braniti i
gradjane nazvao lopovi i hajduci, koje e sa svojimi Slunjani na skoro
uiti pameti i poslunosti, malo da nisu gradjani takodjer i Peczingera bacili u Kupu. Tekom mukom izbavie Peczingera od oite
smrti odlini gradjani Ludovik Prelanac, Nikola ebeti. Anastas Jankovi i Vid Jednak, a jedva je tom prigodom iv ostao i gradski maire
Sporer, koj je bio poeo zagovarati Franceze. Tom prigodom izpaljeno
je i vie hitaca, ali po srei nije nitko niti smrtno pogodjen, niti teko
ranjen. Doprativi gradjani Peczingera do glavne strae, skoi on bre
bolje kroz vrata, koja odmah zatvori stojei tu na strai porunik gradjanske garde liekarnik Ivan Vali. Tako se napokon oslobodi podpu
kovnik dalnje napasti, ali pobjee na nova vrata prama Rakovcii i
odanle po riekoj cesti jo iste noi u jedan sat sa generalom Jeaninom
i sa ostalimi francezkimi astnici i inovnici, koji se bijahu odmah u
veer na viku i pucanje sakupili na trgu sv. Trojice pred oruanom
sa akom francezkih andara.
Intendant Hrvatske de Contaden bjee odputovao sa sekretarom
Marschallom prama Rieci, ali poslednji nemogav se razstaviti sa omiljelom
Hrvatskom, povratio se je bio iz Vrbovskoga sa povjerenikom Muiem u
Dubovac, pisavi odanle mairu Sporeru, da je voljan vratiti se u Kar
lovac, to ipak nije uinio, jer ga oprezni Sporer nije htio u svoju
kuu primiti. Francezi ipak spremie i odvezoe gotovo svu svoju bojnu
spremu, topove i strjeljivo na kolih, to im je podao maire. Najteje su
pregorjeli Karlovani biagajnu, u kojoj odvezoe Francezi 19.800 fra
naka, doim ipak po gradu ostae duni znatne svote.1
Po odlazku Franceza uvali su Karlovani most. Narodna garda,
na koju su se Francezi najvie oslanjali, iznevjeri se i nehtjede posluati
svoga zapovjednika barona Portnera, koj se sbog toga potuio u grad1
Tuba karlovakih grajana proti Josipu Sporeru, savjetniku Marku Delivuku

od 23. kolovoza 1813. u naoj sbirci. Slubeno izvjee kapetana Mirka
Lopaia od 22. listopada 1814. o dogodjajih 17. i 18. kolovoza 1813. u Kar
lovcu. Ovjerovljeni prepis u biblioteci Gajevoj. Zapisnik o sasluanju Jos.
porera i drugih po povjereniku Tranquilliu 23. rujna 1814. u naoj sbirci.
Tuba grajana spominje za most, da kad nebi bili gradjani zaprieili
razor istoga, da bi se bili Francezi s populaciom i purgarkorom branili i ovaj
varo (Karlovac) popalili, nas za naveke nesretne uinili, to svidoe batalioni
od vsih est regimentov, koji na istu larmu pripravljali se jesu.
KARLOVCA.
89
skom viedu 17. kolovoza. Izdani proglas mairov na francezkom i hrvat

skom jeziku nije bio kadar uzdrati auktoritet francezke vlade. Vojnike
slunjske pukovnije rodjene umberane, kojim bjee naloeno da uvaju
Baniju, nagovorie Karlovani, da se posakriju po Baniji ili da prodju
k svojim kudam. Na 18. kolovoza uvalie gradjani u omraenu lou
slobodnih zidara i razmetae tamo sve to su nali. Municipalitet
odasla u susret generalu Nugentu Mirka Lopaida, Mkolu Sebetida,
Alojza Duquenoisa, Ivana Paulica, teKostu i Jovana Kostide, da pozdrave
austrijku vojsku. Premda je bila ta vojska 19. kolovoza ved u Jastrebarskom i Draganidih, to nisu ipak klonuli duhom francezki pristae, teko
oekivajuci dolazak krajinika u Karlovac. U sjednici municipalnoj
19. kolovoza, u kojoj je prisustvovalo mnogo gradjanstva, nagovarali
su predsjednik sudita Gerlici i prokurator Ljubid puk, da bude po
koran zakonitoj vladi francezkoj, a naelnik Sporer sasvim je energino
nalagao, da sve ostane kako i prije i da treba sve francezke dade
plaati. Ljubid bio seje zagrozio Karlovanom, da ih eka udes Hamburana,' ako se neizmire. Gradski tambur imao je razbubnjati, da valja
odmah povratiti stvari, to su bile odnesene iz kasarne. Prva austrijska 4 huzara dojurie u Karlovac 20. kolovoza u 2 sata
po nodi. Za njimi domarira u 4 sata u jutro 600 pjeaka, koji su na
Baniji podvoreni jelom i vinom, zatim dodju ostale trupe generala Nugenta.
Vojsci bjee u susret iziao maire i itavo municipalno viede. Gradjanstvo
srdano doeka austrijsku vojsku radostnim klikovanjem i zvonitbom
u svih crkvah. U 10 sati prije podne posjeoe Austrijanci tvrdju
karlovaku. Istom na 22. kolovoza stigne sa povedimi etami pjeaka
i konjanika u Karlovac zapovjedajuci general Kadivojevid, kojemu se
za malo dana predade sva gornja krajina. Ved 21. kolovoza doletili
su hrvatski huzari do Ogulina, a na viest o dolazku njihovom razbjei se svojim kudam novi batalion francezki, to ga podpukovnik
Baudisson kupio poam od 18. kolovoza u Brinju. Provincialni Hrvati
raznesoe na sve strane po krajini glas o dolazku austrijske vojske i
ponukae svoju bradu krajiku, da se povrate pod zastavu staroga
kralja.3 Prvi se predae Slunjani.
aka karlovakih gradjana prokri tako bez svakoga krvoprolida
svojom odvanosti i sranosti austrijskoj vojsci put za dalnji napredak,
1
?
3
Hamburg bje ostavila 12. svibnja 1813. francezka vojska, a na 18. svibnja
doekani su Kusi velikim slavljem. Ali Francezi osvojie 30. svibnja opet
Hamburg i stavie na velike muke gradjanstvo.
Deliberations du Conseil.
Eeprezentacija karlovake skuptine od 25. travnja 1814.
90
OSNUTAK I RAZVITAK
te izbavi od oite propasti svoj grad, koj namjeravae Francezi pod

svaku cienu braniti, pozvavi za to svu krajiku vojsku u Karlovac. Kar
lovani spasie tada mnogo dravnoga blaga. Brza okupacija Hrvatske
i provala austrijskih eta od Karlovca prama Novom mjestu pod pu
kovnikom Milutinovidem i generalom Rebrovidem dosta je tomu priniela, da nije mogao zapovjednik Franceza, podkralj Eugen, posjesti
liniju savsku. To je odluilo u kratko vrieme vojnu u Iliriji slavo
dobitno po austrijsko oruje.
Poto je zatim do skora na poljanah kod Lipskoga mod i sila Napoleonova posvema skrena, a Franceze pratila je u napredak nesreda,
pa poto Pariz posjednue vojske sdruenih europskih sila, a Napoleon
bio zatoen ponajprije na Elbi a poslije na sv. Heleni, prestalo je za
uviek gospodstvo francezko u Hrvatskoj.
Uprava francezka nije bila po volji privilegiranim klasam, vlaste
lom i plemstvu, a sbog svoje strogosti i kadto i pedanterije dodijala
je i mnogomu drugomu, ali je obdi glas o Francezih, da je za njihove
vladavine bilo reda i pravice, a javna sjegurnost da je bila zajamena
kao nikad prije niti poslije u Hrvatskoj. Valja priznati, da su tako
vrhovni upravitelji Ilirije, osobito Marmont, kao to i njihovi namjestnici u Hrvatskoj, i svi organi vlade zduno i poteno vrili svoja
zvanja, radedi iz petnih ila, da se pomogne i unapriedi narod i zemlja,
to je bila povjerena njihovoj upravi. Na to su smjerali toliki zakoni
i naredbe, to ih uvedoe ved tada u Hrvatskoj, doim je francezka
uprava po ostaloj Europi jedva poznata bila. U mnogih okrunicah
francezkih gubernatora (intendanta) za Hrvatsku ima prekrasnih misli
i zrielih predloga o tom, kako bi se Hrvatska dokopala vede srede i
blagostanja, i mnogo ponukanja i bodrenja na zemaljske oblasti, da
uztrajno prionu na rad za obde dobro. aliboe pako, da plemenito
pregnude francezkih vladatelja nije u Hrvatskoj takovim uspjehom
urodilo, kao to bi bilo zasluilo, emu je krivo kratko vladanje fran
cezko, vjekoviti mete sbog ratova, a mnogo i indolencija naega
naroda, koj je vedom stranom mrzio novotarije ma kako koristne bile.
Sasvim je naravski, da je mnogi patriot zazirao od francezke vlade
ved stoga, to mu je ona alostnu domovinu jo vie razciepkala,
premda Francezi nipoto nisu vriedjali ponosa hrvatskoga, davi na
rodnomu jeziku i u koli i u ivotu vie mjesta, nego li ga je zauzimao
pod domaom ustavnom vladom. U krajini hrvatskoj ved davna nije
bilo ime hrvatsko tako uveno kao pod Francezi. Po vijoj zapovjedi
prozvane su krajike regimente u mjesto ilirskih pukovnija (regiments
KARLOVCA.
91
de Chasseur d' Illyrie) poam od 15. svibnja 1813. hrvatskimi regimenti

(regiments Croates), a general Slivarid dobio je bio od Napoleona
zapovied, da u Ljubljani Hrvate skuplja u hrvatsku brigadu pod svoju
zapovied kao hrvatski general.1
Nikada niti prije niti kanje nije Karlovac imao te vanosti kao
pod Francezi. Akoprem se vladavina francezka oslanjala poglavito na
mod i jakost oruja, nisu marili Francezi mnogo za tvrdju karlovaku,
znajui da je ona napredkom topnitva od slabe vriednosti, pa zato
nisu doputali, da tvrdjava smeta razvitku grada i blagostanju gradjana, kako je to za austrijske vojnike uprave vazda bivalo. Stogodj
ima od kamena i opeka zidanih kuda i magazina u predgradju, to
sve potie iz dobe francezke. Naroito spominjemo, da je tada sagradjena li epa kuda Sporerova na rangi (poslije direkcija Lujzinske ceste),
zatim kuda odvjetnika Stefanca (sada Sladoviceva) i kuca trgovca
Bedia (sada Trkova). Zasluni za Karlovac Josip porer bio je jo
prije sagradio oveliku kudu u Dubovcu, sadanji upni dvor, nadajudi
se, da de se i drugi Karlovani povesti za njegovim primjerom i solidne
kude graditi u Dubovcu, kamo se je imala rad sigurnosti preseliti
itna trgovina. Ova je bila dodue pod Francezi neto zapela uslied
vjenih ratova, a neto i time, to su glavni gubernatori Ilirije, prokrivi trgovaku cestu od Kostajnice na Petrinju do Samobora, navradali trgovinu na Kostanjevac (Lanstrass) i Kranjsku, ali je jo
uviek dosta prometa bilo u Karlovcu.
Banski namjestnik zagrebaki biskup Vrhovac bjee dojavio ogla
som, upravljenim na prekosavske domorodce" radostnim srdcem, da
su dokinute zaprieke, to su razstavljale tri godine Hrvate, koji jed
nake pravice, jednake slobodine i obiaje svagda jesmo imali." Ta na
bojoj i ljudskoj pravici osnovana elja aliboe samo se donekle izpunila, a poslije kratkog vremena izjalovi se i izvrne u grdnu nepravdu
i gorku alost, kakovu nije nipoto mogla oekivati od beke vlade
i onako previe oalodena i izmuena Hrvatska. Banski namjestnik
uvede i u gradu Karlovcu i u podruju upanije zagrebake prijanju
ustavnu municipalnu upravu. Na elo grada stupi slobodnim izborom
29. kolovoza stari magistrat sa sudcem Josipom erjavidem i sa ostalimi astnici. Iz broja gradskih castnika izpusten je samo na silnu
tubu i osvadu gradjanstva karlovakoga bivi senator porer, poznat
kao privrenik francezke vladavine.- Upravu u upanijskom podruju
1
2
Zapovjed od 30. travnja 1813. Vidi Kuan: Ogul. Eegim. Geschichte, str. 38,39.
Tuba podnesena 23. kolovoza 1813. povjereniku Marku Delivuku.
92
OSNUTAK I RAZVITAK
preuzeo je pako stari podupan nekadanje severinske upanije Franjo

Dolovac, mu na dobrom glasu i kao ustavnjak i pravedan i obziran
upravitelj. Ali makar da su u krajevib prekosavskih uvedene po svuda
formalno ustavne uredbe i zakoni sa municipalnimi oblasti, odtrgoe
kraljevi ministri taj dio Hrvatske do skoro ustavnoj vladi bana hrvat
skoga i saboru kraljevine, te ih podvrgoe gubernatoru Ilirije generalu
baronu Lattermanu u Ljubljani, i njegovu namjestniku, viceguverneru
za bivi francezki dio Hrvatske, generalu Gjurkovidu (Gyurkovitsu).
Ovaj prispje ved na 13. rujna 1813. u Karlovac i preuzme sa svojim
pomodnikom cesarskim nadpovjerenikom Radievidem upravu preko
savske Hrvatske. Ustrojstvom karlovakoga vicegubernija, koj je 19. stu
dena 1814. premjeten na Rieku, uinjen je poetak svim dalnjim
smutnjam i povriedam zakona u Hrvatskoj, kojim je bio napokon taj
posljedak, da je god. 1814. utjelovljen Karlovac i sva Hrvatska do
mora k provinciji Iliriji austrijskoga carstva.
Muevi, to bijahu preuzeli upravu u Karlovcu i po ostaloj bivoj francezkoj Hrvatskoj, radili su neumorno, da se posvuda zavedu ustavne uredbe
i zakoni kraljevine, jednaki onim u ostaloj Hrvatskoj, opirajudi se proti
svim nezakonitim odredbam gubernija i vicegubernija. Poto je bio na
loio i kralj Franjo odpisi od 14. rujna i 11. prosinca 1813., da valja
pridrati u Hrvatskoj prijanji nain vladanja, a namjedene po ban
skom namjestniku oblasti potvrditi,' konstituirala se je mjeseca stu
dena i prosinca 1813. u Karlovcu upanijska skuptina stalia i re
dova dielova prekosavskih kraljevine Hrvatske" sa podupanom Franjom
Dolovcem i biljenikom Nikolom Miksidem na elu. Kako se vidi iz
sauvanih spisa skuptina dranih god. 1813. i 1814. u Karlovcu,
upanijska je uprava vrila sduno i energino poslove svoga zvanja,
otegodena tadanjim prekarnim politinim stanjem i posliedicami veli
koga rata. Uprava imala je velike muke obskrbom silne vojske i vojnih bol
nica, hranom i inimi stvari, koje su dobavljane putem rekvizije, kao to
pod Francezi.2 Prve dobe javni su poslovi jako zanimali stalie, a u skup
tinu dolazili bi mnogobrojni svedenici, inteligencija, plemidi i magnati,
medju kojimi odlikovali su se osobito grof Janko Drakovid, boravedi tada
1
Odpis vicegubernia od 6. prosinca 1813.
'* Karlovac sa prekosavskim okrujem bez Kieke i primorja dao je od 1. listo
pada 1813. do konca lipnja po svjedoanstvu gubernatora Gjurkovia hrane
i materiala (drva, siena i slame) u vriednosti do 111.985 for. 31 kr. (Izvjetaj
centralnoj dvorskoj komisiji iz Karlovca 15. srpnja 1815.) Osim toga darovae
mnoga vlastela i obine ita i siena, to nije niti u raun dolo. (Spisi skup
tine od 2. oujka 1814.)
KARLOVCA.
93
na Reici, i grof Jurica Ori od Slavetic'a. Dua i pokreta narodnoga

i ustavnoga pregnua u karlovakih stranah bio je pako karlovaki
sudac Josip erjavid, vrlo uman pravnik, te dobar poznavalac hrvatske
poviesti, koj je patriotinim arom u mnogobrojnih spomenicah i predstavkah upravljenih na kralja i najvia dikasteria na ime skuptine
izticao povriede ustava i branio prava hrvatskoga naroda na cielokupnost i samostalni politini ivot.
Prva skuptina drana je 9. prosinca 1813. u Karlovcu pod predsjednitvom grofa Ivana Orida, vlastelina severinskoga, u nazonosti
200 lanova. Stalii zapoee skuptinu misom zahvalnicom za izbavu
izpod francezke vlasti, a dokonae ju, votirajud jednoglasno predstavku
na kralja, u kojoj ga zamolie, da ih posvema spoji s materom zem
ljom. Poslije toga sakupljali su se stalii i redovi svakoga mjeseca
u sbor, viecajudi o politinom i materialnom stanju domovine, i o svih
upravnih i sudbenih polovih.1
U skuptini mjeseca prosinca 1813. posvetie zastupnici veliku
panju narodnoj vojsci (insurekciji), ustrojivi ju sasvim onako, kako
je to bilo odlueno u Hrvatskoj god. 1809. u oi provale Franeza.
Vojska ova brojila je 171 konjanika i 1040 pjeaka. Kad ju popisae
i uredie, dojavie to stalii guberniju ljubljanskomu po osebnom po
slanstvu, kojega su lanovi bili: biskup krievaki Konstantin Stanic,
grof Janko Draskovic, Marko Delivuk, bivi podupan Franjo Oegovic,
Josip Grdinid i Josip Puc.-Kad su na proljee 1814. opet poeli Turci
mutiti po kordunu, sakupie stalii insurekciju na 21. oujka na
vojniku vjebu u Karlovac. Troak na tu narodnu vojsku iznosio je
vie od 100.000 for. Ali u mjesto da steku prekosavski Hrvati za ui
njene nove rtve i pokazanu odanost pohvalu, ovo ustrojstvo narodne
vojske nije bilo po dudi novoj ilirskoj vladi, te se prekosavskim Hrvatom
zamjeralo, to su po starodavnom obiaju postavili ete. Poam od
travnja 1814. opaa se na svih odrebah gubernija, da je vlada
austrijska za stalno odluila bila, (da spomenemo izraz, koj u mnogih
slubenih spisih dolazi) usreiti i hrvatsku ilirsku pokrajinu onom
sreom, kako sretno i spasonosno ive pokrajine austrijske".--' Sve je ovo
1
2
3
Dictiones occasione servatae 9. decemb. 1813. Carolostadii generalis statum

et ordinum trans Savanorum Regni Croatiae partium congregationis pronunciatae. Tiskana broura.
Protocollum congregationis die 9. mens, decembris 1813.
U pogledu spojitbe Hrvatske sa njemakimi pokrajinami austrijskimi, koje
su, kako je poznato, sve do god. 1861. upravljane najkraim absolutizmom
i velike terete podnaale, kae izvjetaj vicegubernija riekoga od 17. listo-
94
OSNUTAK I RAZVITAK
bivalo pod izlikom, da je Hrvatska zemlja osvojena od Franceza,

premda nije pri odagnanju francezke vojske iz Hrvatske ni jedna puka
izpaljena, ni jedan momak u boju postradao, doim okupaciju nesamo
prekosavske Hrvatske, ve i krajine i Dalmacije sve do medja arbanaskih izvedoe upravo sami Hrvati, kojih je dosta tada i drugdje vojevalo na Franceze, naroito u ilirskih alpinskih pokrajinah.
Nesamo da je austrijska vlada na novo podigla nakon odlazka
Franceza oborene mitnice na Savi, ve ona zabrani i slobodni izvoz
vina iz Hrvatske u Kranjsku, ega nisu nikad niti Francezi branili,
a 11. travnja 1814. priobi general Gjurkovi upanijskoj skuptini
i gradskomu poglavarstvu u Karlovcu, da de se do skoro uvesti i dravni
monopol na duhan i sol, koje e stvari prodavati samo koncesionirani
trgovci. Radi ovakove povrede ustava i starodavnih povlasti Hrvatske
potuie se odvanom predstavkom stalii i redovi 25. travnja kralju
Franji, a pet dana kanje zamolie palatina nadvojvodu Josipa, bana
hrvatskoga grofa Ignjata Gjulaja, biskupa Vrhovca, a i istoga gu
bernatora generala Lattermana, da ih tite od njemakih zakona, i
da im pomognu k spojitbi sa svojom jednokrvnom braom na lievoj
obali Save.1
Definitivnu spojitbu prekosavske Hrvatske sa ostalimi austrijskimi
zemljanu naloio je kralj Franjo II. reskripti od 23. i 24. srpnja 1814.
Prvim bjee odredio, da vse ilirske drave carstvu na vekuvena vre
mena sdruena i utelovljena jesu i ostaju," a potonjim naimenovan
je grof Franjo Saurau povjerenikom u Iliriji za primanje prisege, koju
je valjalo podanikom poloiti na 4. listopada. Za biskupe odredio je bio
reskript, da imadu sbog zakletve osobno doi u Ljubljanu, kamo je
valjalo odaslati i est stalikih zastupnika iz Karlovca i okolice.2
Prvu viest o novih cesarskih odlukah doniele su beke novine
Beobachter", i kad je na 15. kolov. Josip porer, koj je sada sa mnogimi francezkimi privrenici preao ka njemakoj austrijskoj stranci, pred
kavanom Musulinovom odluku o spojitbi Karlovca itao i tumaio, uz
rujalo se je gradjanstvo i porer bude zvan u vienicu na odgovornost.
Naredbe, to ih je izdavao gubernium nakon objave srpanjskih ce
pacia 1814., br. 4930.: Se. Majestt geruheten diese Provinz (Kroatien) jenes
Glckes wrdig zu machen, in welchem die brigen Staaten Oesterreichs die
1
2
allein Segen bringende Glckseligkeit empfinden.

Eepresentacie u skuptini od 25. travnja. Tiskana broura.
upnik Hani u spomenici upe dubovake kae glede upravnoga sistema,
koj je tada nastao u prekosavskoj Hrvatskoj: Facti sumus provisorisch un
garisch, provisorisch oesterreichisch, provisorisch westgalizisch.
KARLOVCA.
95
sarskih odluka, oito su pokazivale, da vlada smjera to prije izvesti

naloenu spojitbu. Dekretom gubernija zabranjen je naziv: stalii i
redovi prekosavskih strana kraljevine Hrvatske"; naskoro zatim (ko
lovoza) ustrojena je nova njemaka uprava u okruju riekom, s kojim
bude skopan veliki dio gorskoga okruja upanije zagrebake, a kar
lovaka sudbena stolica i magistrat podinjen je u drugoj molbi ljub
ljanskom prizivnomu suditu, a u treoj molbi bekomu najvijemu
sudu. Djelomice uvedeni su ve tada njemaki (austrijski) zakoni, na
roito oni glede javnoga nasilja.1
Hrvati prekosavski zajedno sa Karlovani teke muke podnaahu
i gotovi su bili zdvojiti sbog nasilja cesarskih ministra, bojei se da
e Hrvatskoj odzvoniti kao kraljevini, ako se od nje odciepe priedjeli
prekosavski. U skuptini 1. rujna 1814. zakunu brau upanije za
grebake (sabora hrvatskog nije bilo od god. 18131825.) u ime
ivoga boga, ljubavi domovine i slavne uspomene zajednikih pradjedova,
da im pomognu izbaviti se iz eljusti njemakoga carstva, kojemu su
pripadale tada nutrnjo-austrijanske pokrajine.2 Jo jednom obratie se
vazda vjerni stalii i redovi" predstavkom na krunu, molei ju skru
enim srdcem i zanosom oduevljenih patriota, da ih nesili na neustavnu
prisegu, pa da ih vrati majci domovini, od koje su hudom kobi prije
pet godina odtrgnuti. Po svom sadraju i izraaju uvstva i boli sjea
ova predstavka mnogo na hrvatske poslanice iz dobe najvee alosti i
nesree u cetinskom saboru i na dobu, kad je nadvojvoda Karlo upravu
vojnikih poslova u Hrvatskoj preuzimao, a Hrvati se pobojae, da
e to utamaniti slobodu i neodvisnost Hrvatske. Stalii izjavie u toj
predstavci, da bi oni poloivi prisjegu po obrazcu od 24. srpnja iz
nevjerili se ustavu i kruni, s kojom ih skopae njihovi djedovi za
kralja Ladislava i Kolomana. Prisjegu vjernosti da nemogu polagati
izvan domovine (extra lares patrios), a da nepoznadu zakone carstva
austrijanskoga (leges imperii austriaci ignoramus). Ponosom izjavie
kralju, da su oni pravi i isti potomci Hrvata, to no se u ove kraje
god. 648. naselie, pa da ve tisuu godita imadu slobodno svoje
kraljevstvo. Za dugotrajnih ratova sa Mletcani i Turci radi obrane
nasliednih kraljevih pokrajina, da su na krajini izgubili dobra svoja,
mnogo zla i nevolje pretrpili, i vei dio svoje kraljevine za spas drugih
zemalja zapustili, a kralju da se nisu nikad iznevjerili.3
1
2
3
Poslanica stalia iz skuptine 1. rujna 1814. zagrebakoj upaniji.

Ibidem.
Predstavka od 22. rujna 1814. Vidi prilog XVIII.
96
OSNUTAK I RAZVITAK
Skuptinu dranu 22. rujna u Karlovcu posjetie mnogobrojni

zastupnici. U njoj je zakljueno sa 523 glasa proti glasovom Marka
Delivuka, Luke Ljubica i Szwabbelia, koji se pokorie cesarskoj naredbi,
da se prisega po priobenom obrazcu nemoe poloiti, jer se tu go
vori samo o austrijanskom carstvu, i da tu treba svakako pridati
riei: u smislu konstitucije kraljevine Ugarske (in sensu constitutionis
regni Hungariae). estoricu zastupnika za Ljubljanu nehtjedoe stalii
birati, ve zakljuie, da de odaslati do kraljeva priestolja posebnu de
putaciju. Karlovani odabrae u tu deputaciju od svoje strane etiri
gradjana. Karlovaki sudac Josip Zerjavi osobito se je muevno ponesao,
prosvjedujui u ime grada Karlovca proti odaslanju pouzdanika u
Ljubljanu.1
Akoprem je u isto doba i upanija zagrebaka zamolila kralja
za povratak odtrgnutih krajeva Hrvatske i odabrala za Be posebnu
deputaciju, biskupa Vrhovca, grofove Franju Vojkovia i Jurja Oria,
komornika Ljudevita Bedekovia, savjetnika Andriju Markovia, pod
upana Ivana Baboaja i posjednika Aleksandra Poldrugaa,'2 bilo je
uzalud sve to plemenito i patriotino pregnue. Pae mogunici u
Beu i u Ljubljani drei zakonite predstavke oaloenih Hrvata
rogobornimi i nelojalnimi izjavami, radili su sada svojski, da im prije
izvedu zasnovanu spojitbu. Po cesarskoj zapoviedi premjesti se vicegubernator general Gjurkovi iz Kieke u Karlovac, gdje su mjeseca
studena 1814. zatvorene up. skuptine. Podupan Dolovac jo je neko
vrieme obavljao poslove, te se poetkom god. 1815. povrati u pri
vatni ivot na svoje dobro Hri kod Bosiljeva. Gjurkovi rukovodio
je u to doba poslove strogo po vojnikom nainu neodvisno od ljub
ljanske gubernije sa naslovom provizorna gubernatora ilirske Hrvatske.
Sva vlastela, magnati, sveenici, plemii moradoe do 30. studena 1815.
osobno doi k Gjurkovic'u u Karlovac i poloiti prisegu. Za vanjske
obine odredjeni su posebni povjerenici, koji su prisegu vjernosti pri
mali. U Karlovcu ustrojena je za gradjanske i kaznene sudbene parbe
1
Predstavka stalia na kralja 22. rujna 1814. iz glavne skuptine. Izvjee

prokuratora Tranquillia na gubernium iz Karlovca 24. rujna, i gubernatora
Fzm. Lattermana iz Ljubljane 27. rujna na dvorsko viee. Tranquilli bavio
se je tada kao izaslanik gubernia na razliitih politikih iztragah u Karlovcu,
osobito uslied tube Josipa porera na magistrat karlovaki. Sporer je bio osvadio
nekoje starije lanove magistrata, da su pod njihovom upravom postradale
mnoge mase, naroito ostavina god. 1807. umrvega gradjana Markeza, koj
je bio za prosvjetne svrhe ostavio imetak vriedan do 150.000 for.
- Skuptina upanije zagrebake 19. rujna 1814.
97
KARLOVCA.
zemaljski sud. Cesarskom naredbom od 3. kolovoza 1816. pretvoren

je gubernium karlovaki u c. kr. okruni kapetanat sa predstojnikom
Josipom Pluckom na elu, i podloen je c. kr. guberniju u Trstu. Auto
nomija i sloboda Karlovca sa izabranim vieem i poglavarstvom bje
dokinuta, a na mjesto ustavnoga magistrata postavi novi gubernium
magistratsku oblast sa omedjaenim jedino administrativnim djelo
krugom. Predstojnikom Karlovca bude naimenovan bivi predsjednik
francezkoga sudita Franjo Gerlici, kojemu bijahu dodieljena dva vienika. Da bude djelo jo savrenije, a blagodati jo obilnije, uvedoe
silne poreze i njemake uredbe, a njemaki jezik jedinim slubenim u
svih javnih poslovih. Isto tako valjalo je ve od poetka god. 1815.
pri svih pravdah kod sudbenoga stola u Karlovcu svakom spisu hrvat
skom u pridodati njemaki ili latinski prievod.'
Ako su se politini i narodni interesi naopako izvrnuli za nje
make vlade, nisu doista bolji bili ni materijalni odnoaji. Eadi nerodice god. 181417. vladao je veliki glad oko Karlovca, a nevolju
povealo je malaksanje trgovakoga prometa. God. 1817. bila je dodue
plodna godina, ali kako je vazda kia padala, a hrdjavo vrieme nije
dalo prirod spraviti, mnogo je toga propalo. U to turobno po Hrvatsku
doba posjeti Karlovac kralj Franjo, doavi zajedno sa kraljicom Karolinom mjeseca lipnja 1818. Tekar rekriptom izdanim 5. srpnja 1822.
u Badenu izpunio je Franjo pravedni zahtiev Hrvata glede spojitbe
Karlovca i bive francezke Hrvatske sa materom zemljom, dozvoliv
ujedno da se otvore sabornice, koje su u Ugarskoj i Hrvatskoj poam
od god. 1813. bile zatvorene. Kraljevski komesar, predstojnik ugarske
komore grof Josip Majlath predade 1. studena 1822. prekosavske
priedjele banskoj vladi, te obavi u Karlovcu obnovu magistrata, kojemu
bje na elo postavljen opet Franjo Gerlici. Sbog spojitbe Karlovca i
okolice sa majkom domovinom irila seje velika radost po svoj Hrvatskoj,
a stalii hrvatski odaslae iz sabora, drana mjeseca kolovoza 1825.
u Zagrebu, posebne poslanike do kralja u Veronu, da mu se zahvale.
Kad je mjeseca lipnja 1823. pohodio bio biskup Vrhovac svoje rodno
mjesto, doekae ga u Karlovcu neopisivom radosti i uzhitom, smatra
jui Hrvati punim pravom rodoljubnoga biskupa najboljim zatonikom
i pobornikom hrvatske stvari.2
' Upuchenye od 7. szechna (februara) 1815. izdano po gubernatoru Gjurkoviu.
Circulare an smmtliehe prov. Obrigkeiten des Karlstdter Kreises, 6 Sep
tember 1816.
2
Pozdrav Hrvatov karlovakih svomu velikomu domorodcu g. biskupu zagre
bakomu Maximilijanu Vrbovcu u Karlovcu dana 5. klasna 1823. uinjen.
(Lopaii: Karlovac.)
98
OSNUTAK I RAZVITAK
Karlovaki magistrat, koj imae za doba njemake uprave omedjaen administrativan djelokrug, te je u svem ovisio od c. kr. okrune
oblasti, uzpostavljen je u prvanju svoju vlast i sudbenost. Sve po
malo oivi opet prijanja trgovaka radinost, i grad je napredovao,
makar da mu je vojna vlast jo uviek smetala, nedaju u blizini tvrdje
graditi kuda niti drugih stanja iz solidnoga materiala. Uzalud bile su
sbog toga tolike molbe uloene na visokom mjestu, a nita nije koristio
ni naputak hrvatskoga sabora od 22. kolovoza 1825. za poklisare na
ugarskom saboru, kojim je valjalo raditi o dokinuu neosnovane te
zabrane. Za trgovaki promet bilo je osobito povoljno razdobje od
godine 18281830., dok je grki ustanak na iztoku trajao. Istom
na 8. veljae 1841. izpuni se davna elja, jur god. 1788. kralju Josipu
oitovana1 zavedenjem posebnoga mjenbenoga suda u Karlovcu, kojega
djelokrug obsizao je svu gradjansku i vojnu Hrvatsku i Slavoniju.
Za dobe naega narodnoga preporoda i borbe proti magjarskoj
supremaciji, Karlovac je dino prednjaio ostalim gradovom Hrvatske,
svedjer pobijajui neiste i pogubne smjerove narodnih protivnika, neuplaivo u vis drei stieg hrvatske narodnosti i neodvisnosti, te nje
gujui slogu i uzajemnost medju jednokrvnom slovinskom braom.
Grof Janko Draskovic, vladika Lukijan Muicki i gradski sudci Josip
Zerjavi i Mirko Lopai, koj je poslednji izdao vie prigodnih rodo
ljubivih pjesama u karlovakom narieju, bijahu prvi navjestitelji nove
narodne epoke u Karlovcu. Matija Sporer, doktor medicine a sin biv
ega francezkoga maira Josipa Sporera, izdao je sa Mirkom Ivanieviem god. 1823. prvi ilirski almanak u Karlovcu; ve prije toga
god. 1817. pokuao je Sporer izdavati u Beu Hrvatske Novine",
pri kojih bili bi pomagai vrli rodoljubi Anton Mihanovi i dr. Aleksa
Praunperger.- Kad je starije zatonike hrvatskoga prava i hrvatske
sviesti u Karlovcu Josipa Zerjavia (28. srpnja god. 1828.) i Mirka
Lopaia (29. sienja 1838.) smrt pokosila, pojavilo se je itavo jato
novih pobornika i pregalaca, koji ar rodoljublja kod gradjanstva uz-
Stampani govor gradskoga kapetana Mirka Lopaia. Prigodom spojitbe Kar

lovca sa Hrvatskom izalo je u Karlovcu vie tiskanih pjesama, medju kojimi
spominjemo jednu latinsku elegantnimi stihovi izpjevanu po dr. Nabiau i drugu
hrvatsku naega otca M. Lopaia kralju Perencu IL na 1. studena 1822.
u Karlovcu aldovanu u karlovakom dialektu.
Tada je molio ladjarski ceh, da se u Karlovcu ustroji merkantilni sud poput
transkoga. Na molbi podpisani su Nikola Markez, Atanas Jankovi i Nikola
igi, poglaviti trgovci one dobe.
Po biljekah pok. dr. Praunpergera.
KARLOVCA
99
njetie i gradu pomogoe god. 1840. do isto narodnoga i prvoga u

Hrvatskoj ilirskoga" magistrata. Kad je Gaj svoj rad zapoeo, pripomogoe mu u njegovu plemenitu podhvatu obilato i kriepko, materialno i duevno vrli rodoljubi karlovaki, u kojih kolu nalazili su se
tadanji najbolji pokretai narodne stvari: Ambroz i Nikola Vranicanit
Josip Bunjevac, Antun i Nikola Vakanovidi, Dragutin Kuljan, Ljudevi,
Splajt, Dane Stanisavljevid, Maksim Pria i jo drugi. Ivan Maurani
nastupi prvu javnu slubu u Karlovcu, gdje je i izpjevao divnu pjesmu
Cengi age.
Karlovaka itaonica otvorena je 1. oujka 1838. kao Ilirsko
itanja drutvo" pod ravnatelji Drugutinom Klobuariem, Antunom
Vakanovidem i Ambrozom Yranicanom. Ona je jedan izmedju najstarijih
zavoda te vrsti u Hrvatskoj, a jamano najzasluniji i najilaviji u
domovini, postojei neprekidno sve do dananjega dana. Zadatak toga
drutva bio je medju ostalim: kupovati sve najbolje ilirske knjige tako
latinskimi kako i kirilskimi pismeni, onda knjige za june Slavjane u
svih jezicih." Ako bi itaonica prestala, imale bi knjige pripasti ue
nomu drutvu zagrebakomu. Veliki zatitnici bili su itaonici ostarjeli
patriota grof Janko Draskovic', podupan Josip Bunjevac, predsjednik
mjenbenoga suda uveni potenjak Mirko Lentulaj i Nikola Vranicani,
koj poslednji obavljao je izprva za osnutka drutva blagajnike po
slove, poslije pako bio je mnogo godina predsjednikom i odbornikom
i stalnim lanom drutva sve do svoje smrti. Janko Draskovic dolazio
bi osobno u skuptine itaonice, pomogavi svojim savjetom i ugledom
mnogo, da se je itaonica u kratko vrieme tako razvila i obe povjerenje
stekla. U skuptini dranoj 29. prosinca 1842. izabran je velikim odu
evljenjem predsjednikom itaonice Mirko Lentulaj, o kojem kae za
pisnik, da ga domovina horvatska kao jednoga od najtoplijih domo
rodaca potuje." Prvi poticaj za osnutak narodnoga hrvatskoga kazalita
uinjen je u itaonici karlovakoj, u kojoj je predloio 1. stud. 1839.
Antun Vakanovi, da se kupi Stankovideva kazalitna sgrada na 600 ak
cija po 50 for. Kod dogovora radi toga kupa u gradskoj viednici za
grebakoj 27. oujka 1841. prisustvovalo je do trideset vatrenih i po
rtvovnih karlovakih rodoljuba, a medju ovimi izaslanici itaonice Am
broz Vraniczani i Antun Vakanovid.
God. 1845. umrvi estiti starina Nikola ebetid ostavi sav svoj
imetak za podizanje gradske bolnice i povjeri narodnoj itaonici kar
lovakoj, da izvri poslednju njegovu volju. Jo iste godine podignuta
je na zemljitu ebetidevom trokom njegove ostavine i prilozi drugih
100
OSNUTAK I RAZVITAK
veledunih ovjekoljuba polag Lujzinske ceste prama Dubovcu karlo

vaka gradjanska ubonica i bolnica.1
Nije bilo po gotovo do god. 1848., a i kanje u itavoj naoj
domovini za vrieme naega duevnoga preporoda nigdje podlivata niti
stvari narodne, koju nebi bili rodoljubi karlovaki kriepko pomagali,
a kad je Josip Jelai, bivi jo pukovnikom, pratei svoje hrabre Banovane odilazee u rat talijanski dojaio zimi god. 1847. u Karlovac,
oduevljena su ve bila za njega srdca svijuh patriota i itava puka
arlovakoga, a ova ljubav prama krajikomu pukovniku razprostre se
u malo vrieme po itavoj zemlji, obuhvati vaskoliki narod i uzvisi
Jelaia na bansko mjesto.
Za sve ovo vrieme bijahu materialni odnoaji grada povoljni sve
dotle, dok nije sagradjenjem eljeznica trgovina iz Ugarske i Slavonije
krenula drugim nenaravskim pravcem izlazom u Trstu. Kad je go
dine 1861. dogotovljena pruga eljeznika od Zidanoga mosta do Siska,
podsjeene su ivotne ile svakomu veemu trgovakomu podhvatu u
Karlovcu, i tamonjemu gradjanu ostade jo jedino nada u budunot,
koja e imati priskrbiti domaoj trgovini i prometu naravske puteve,
koji bi se otvorili regulacijom Kupe i gradnjom eljeznike pruge od
Zemuna do mora, to bi prudilo blagobiti nesamo milomu naemu
rodnomu mjestu, ve i itavoj naoj otabini.'2
Ovako, kako sada biva u Karlovcu, nebi smjelo za dugo ostati.
im je bila ljepa i ugodnija prolost karlovaka, tim je nesnosnija
i nesgodnija sadanja poslena mlitavost i materialna bieda i oskudica,
prema onomu, kako je neko slavni talijanski pjesnik Dante rekao:
Nessun maggior dolor, che ricordarsi del tempo felice nella miseria.
to je bilo neko daleko, sada su eljeznice na blizo primakle i

skopale. Putuju iz Zagreba prama Karlovcu veom stranom rav
nicom izpod okike planine, koja putem liepom i raznolikom, podobom
svoga sljemena oku osobito ugadja, dolazi se prije nego li dva sata
minu, u pokupsku dolinu, opasanu s jugo-zapadne strane nizkom dubovakom gorom, na kojoj se naziru ve s daleka dva posebna vrka.
Na jednom osovio se stari grad Dubovac, a na drugom bjelasa se
1
2
Zapisnici karlovake itaonice.

0 tom govori Spomenica u pogledu uredjenja rieke Kupe od Siska do
Karlovca.
KARLOVCA.
101
hrpa gospodskih kua na vari. Za tili as pomaljaju se s lieva od

dubovake glavice u nizini i kude karlovakoga varoa, nanizane uz
zavoj rieke Kupe, a iz gomile kuda proviruju dva ovelika zvonika
upnih crkva katolike i pravoslavne.
Karlovac stoji na poluotoku, to ga vie suticaja svoga sainja
vaju rieke Kupa i Korana, u koju se poslednju ulieva nedaleko od
grada izpod Turnja i Mrenica. Poam od Karlovca ulazi gorska rieka
Kupa u liepu i iroku ravnicu, koja se stere ponajvie na lievoj obali
rieke iztono prama Sisku i do ogranaka uskokih gora kod Draganida
i Jamnice. Karlovac lei pod 45 27' sjeverne irine, i 33 14' iztone
duine 123 metra iznad mora.
Karlovac dieli se na dvoje, na tvrdjavu ili grad i predgradje.
Tvrja okruena je obkopi i bastioni, te ju pae kamenit zid u jarku
anca. U tvrdju se ulazi na tri strane preko mostova nad obkopi kroz
utvrdjena vrata, okrenuta prama Rakovcu, predgradju Srangi zvanomu
i prama Baniji na kupski most. Sada se tvrdja vie nepopravlja. Pred
gradom prostire se uz obalu Kupe prama sjeveru predgradje, gdje je
bilo sve do nedavna skladite itne trgovine, a i sada je tu najivahniji promet. Tu se je do god. 1861. u stotini hambara prodavalo ito,
dopremljeno Kupom iz Slavonije i Banata, te se vozilo Lujzinskom
i Josipovom cestom preko Dubovca i Svare do mora na Kieku i
Senj, u Kranjsku i gornju krajinu. Neko vrvile su po Kupi ladje, a
sada odkad dadoe eljeznice trgovini drugi pravac, malo je kada opa
ziti koj vedi splav osim koraba.
Sredite Karlovca jest u tvrdji, gdje se nalaze na glavnom trgu
usried grada obe upne crkve katolika i pravoslavna, velika dvokatna
oruana i vojarna, samostan Franjevaca, gimnazija i pravoslavna kola
u prostranoj i liepoj zgradi.. Od ostalih javnih zgrada spominjemo
gradsku viednicu, generaliju neko rezidencija zapovjedajuega generala,
u kojoj je sada kadetska kola, krajiku uznicu i vojnu bolnicu .Re
zidencije za karlovakoga pravoslavnoga vladiku, koj bi imao u Kar
lovcu stolovati, neima jo sveudilj, odkako je prije dvaesest godina
izgoriela kuda za tu ciel nabavljena u tvrdji. Nova gimnazijama zgrada
imade se po zakljuku grada podignuti takodjer u tvrdji, premda bi
bilo zato spretnije mjesto u predgradju. U varou karlovakom pred
tvrdjom jesu pako kude u obde ljepe i ukusnije nego u gradu, samo
je teta, da su aliboe vedinom gradjene od drva, poto sbog blizine
tvrdje nije sve do nedavna vojna vlast doputala, da se podiu zgrade
od kamena ili opeka.
102
OSNUTAK I RAZVITAK
Medj gradom i varoem svud na okolo po glasijah nasadjene su

promenade kestenom i lipami, to ugadja stanovnikom, ljudskomu zdravlju
prija i grad ukrasuje, osobito za proljetna cvietanja i zelenila. U hladovitih vrtovih, to se oko grada niu, sastaju se gradjani karlovaki
ljeti na odmor i zabavu.
Tik Karlovca na cesti, koja u negdanju slunjsku krajinu vodi,
nalazi se maleno ali vrlo uredjeno krajiko mjesto Rakovac sa velikim
umjetnim mlinom na igre brade Pongraca. Neto dalje od mlina
podie se ukusna nova zgrada velike realke na dva kata, koju kra
jika uprava uzdrava. Preko Kupe na njenoj lievoj obali tik kod mosta
uz zagrebaku dravnu cestu prua se mjesto Banija, prozvano tako,
jer je uviek pod bana spadalo i nije bilo podinjeno nekadanjoj voj
nikoj upravi u Karlovcu. Na Baniji, administrativno odieljenoj od Kar
lovca, a spadajuoj u obseg podupanije karlovake, nastao je u novije
doba neto ivahniji promet, odkako je tamo namjeten kolodvor za
eljeznice, koje Karlovac spajaju sa Riekom i Zagrebom.
Ako i neima Karlovac kao mjesto novijega naseljenja zamjernih
zgrada, niti umjetnikih riedkosti, ali je on dosta pravilno sagradjen,
imade prostrana tri trga i prekrian je osobito u predgradju prostranimi i prilino upravnimi ulicami. Osim toga sav je okoli karlovaki
pun naravskoga cara i dragote, a polje je karlovako osobito na Gazi
plodno, vinske su gorice na blizu, a mnoge ume po oblinjoj ravnici,
to olakava materialni ivot karlovakih stanovnika.
Karlovac sa Dubovcem bez Banije i Rakovca broji po popisu od
god. 1869. na prostoru od 1376 rali u svem 5175 dua, i to kato
lika 4634, dva unijata i 366 pravoslavnih, 11 protestanta i 162 izraelita.
Stanovnici obitavaju u 494 kude. Po zanimanju bilo je god. 1869.
posjednika 1047, inovnika i zakupnika 398, stanara 2641 i sluinadi 1089. Osim nekolicine doljaka zovu svi Karlovani bez iznimke
svoj materinski jezik hrvatskim, a govore, bududi da Karlovac stoji
na medji, gdje se sudaraju sva hrvatska narjeja tokavski, akavski
i kajkavski, ponajvie narjejem, neto pomjeanim, koje je ved pokojni
Pavao Safafik posebnim karlovakim narjejem nazvao. Samo obitelji
naseljene za novije doba iz krajikih priedjela govore istom tokavtinom.
Karlovac kao slobodan i kraljevski grad imade za obavu svojih
autonomnih poslova i prenesenih dravnih agenda svoje posebno gradsko
poglavarstvo sa naelnikom i gradskim zastupstvom. Osim toga je u
Karlovcu sjelo kralj, podupanije karlovake, i dvaju kotarskih sudova
KARLOVCA.
103
karlovakoga za oblinji provincijal i rakovakoga za oblinje krajiko

podruje. U novije doba namjetena je i politina krajika kotarska oblast
za kotar bariloviki u Eakovcu. U Karlovcu su takodjer dva porezna
ureda (provincijalni i krajiki), zatim brzojavni i potarski ured. U
mjesto nekadanjih mnogobrojnih vojnih ikasterija nalazi se sada u
Karlovcu samo zapovjednitvo brigade i jednoga (89.) domobranskoga
bataljuna; u posadi nalazi se obino po jedan bataljun pjeaka, eskadrona
konjanika i jedna baterija topnika.
Za nabone svrhe ima Karlovac dvie katolike: upe sv. Trojice
u gradu pod skrbju Franjevaca i upu Majke Boje sniene u Dubovcu, zatim pravoslavnu upu sv. Mkole u gradu i izraelitiki rabinat
sa novom sinagogom u predgradju. Oko vijeg uzgoja nastoje velika
gimnazija u gradu i velika realka u Eakovcu, za prosvjetu niju rade dvie
etverorazrene puke muke uione u gradu i u Eakovcu, i gradska
vija djevojaka uiona. Pravoslavni dre o troku narodnoga crkvenoga
fonda posebnu vjersku kolu za uiteljske pripravnike s vjebaonicom.
Na glasu je drutvenost i gostoljubivost karlovakih itelja. Drutveni ivot nalazi liepa izraza u postojeih zadrugah: narodnoj itao
nici, pjevakom drutvu Zori", gradjanskoj streljani i dobrovoljnom
vatrogasnom drutvu, koje poslednje osobito koristno djeluje kod estih
poara, to se u Karlovcu dogadjaju.
Od kako je trgovina sa itom i duicami odbijena od Karlovca,
poeli su se Karlovani vie baviti poljodelstvom i stoarstvom. Mejutim tjedanjski sajmovi svakoga petka jo se uviek mnogo polaze,
i tu se kupuje i prodaje ita, ivadi, blaga (goveda i jaradi) nesamo
za oblinje hrvatske krajeve, ve i za Kranjsku i tajersku, a podosta
za Trst i Be.
Obrt i trgovinu imala bi promicati a iteljstvu pomoi u nudi
i siromatvu Karlovaka tedionica", utemeljena godine 1872. na
1000 dionica po 50 for.
Karlovac postati e uhvano opet prvencem medju hrvatskimi
triti, ako samo ljudska ruka upotrebi zgodnu priliku, koju joj je
ponudila prijatna priroda.
Katolike crkve i sveenstvo u Karlovcu

i oko njega.
Najstarije upe u Karlovcu i oko njega. Glagoljai. Luterani. Francikani. Crkve u gradu i izvan njega.
kopreni je zagrebaka biskupija po svojem osnovau kralju

Ladislavu imala znaaj i smjer skroz latinski i ugarski, ona
nije mogla u Hrvatskoj za toliko vjekova izbrisati tragova
slovinske crkve, utemeljene apostolskim djelovanjem sv. irila i Me
toda, i revnim nastojanjem hrvatskih biskupa u Ninu, a kanje u Kninu,
koji su imali duhovnu pastvu i u predjelih do Save i Drave. Crkva
zagrebaka ima i sada osobitih biljega, po kojih se razlikuje od obli
njih romanskih, germanskih i ugarskih dieceza; ona i sada po starin
skom obiaju blagosliva vodu na bogojavljenje po iztonom obredu
onako, kako to ine crkve, gdje je u porabi slovinski jezik; a sve do
vremena biskupa Maksimilijana Vrhovca (5. listopada 1788.) imala
je ona posebni misal, nazvan goriki (goricensis vulgariter nuncupatus),
razlikujui se od ostalih rimskih misala po obiljejih slovinskih misala.
Sto se je jo prije kakovih petnaest godina slubeno pobijalo,' sada
je ved povjestnim iztraivanjem kontatovano, da je naime zagrebaka
biskupija utemeljena na starijoj slovinskoj kranskoj polugi, daje u njoj
vazda sve do osamnaestoga vieka dosta slavenskih popova (glagoljaa)
bilo, i da se je u starije doba slovinski bogosluni jezik ravnim smatrao
latinskomu. Joter prigodom sinode god. 1570. pjevana je u prvostolnoj
crkvi zagrebakoj prije sjednice dva dana uzastopce uz latinsku misu
kod velikoga oltara i sveana hrvatska (glagoljska) misaPolag sbornika arcidjakona gorikoga Ivana obsizalo je crkveno
okruje goriko god. 1334. gotovo sav kraj od alpinskih (uskokih) gora
malo ne do Gvozda (Kapele), pa uz Koranu do Une, a odatle iza Petrove
gore na Kupu i Okidkim lugom natrag do kranjskih planina. Dananji
Karlovac poloen je gotovo po sriedini toga arcidjakonata, koj se je
dielio u tri kotara: goriki, podgorski i metliki, to no su sudarali
1
2
Katoliki list 1864. str. 124.

Tkali: Kat. list 1871. str. 234. i 412.
U KARLOVCU I OKO NJEGA.
105
sa medjami negdanjih upanija istoga imena. Ivan arcidjakon spominje,

daje goriki kotar prozvan po visokom brdu s onog kraja Kupe zvanom
Gorice", na kojem da ima crkva sv. Martina. Tu je razumievao Ivan
svakako brdo Martindak nedaleko Karlovca u bivoj barilovikoj
kumpaniji, vrh kojega nalazi se i danas prastara crkva sv. Martina u
upi velemerikoj. Kako nam je sbornik arcidjakona Ivana jedini obilniji
izvor za staru nau topografiju, a u predjelih izmedj Kupe i Une navalom
Turaka sve su starine unitene, a naselbom pravoslavnih u veoj
esti tih priedjela odnoaji vjerski jesu se promienili, nastojati demo po
tom sborniku pa pomodju popisa upa od god. 1501. i 1574. oznaiti
u ujem kotaru gorikom mjesta, gdje su prije zamahivanja Turaka
katolike upe stajale.1
Uji goriki kotar dosizao je polag Ivanova sbornika na sjeveru do
Kupe, na zapadu i na jugu do Mrenice i Korane, ostavivi na desnu
ruku Slunj i Furjan, koja miesta spadahu krbavskoj biskupiji. Juno
obuhvaao je prediele Cetina, Klokoa i Kladue, sbog kojih poslednjih
izlee se god. 1340. pravda sa biskupom krbavskim Kaoslavom. Iztono
dopirae do potoka Gline i Trepe, ostavivi na desno Podzvizd (njegda
Kreii), Topusko, Glinu i Goru, koja su spadala arcidjakonatu i upa
niji gorskoj. Za dobe Ivana arcidjakona (god. 1334.) obstajale su tuda sliedee upe, kojim sada gotovo ni traga neima: sv. Marije pri gradu Steninjaku,2 sv. Jurja u Hutini (sada pravoslavna upa u Utinji),'' Bo
gorodice u Gradcu valjda pri dananjoj Lasinji,4 sv. Stjepana muenika
pri gradu Ostroinu,5 sv. Trojice u Fuki (valjda dananji Yukmanid)0,
sv. Tome u Strelanih (mjesto Strinid kod Vukmanida ili Strekovac
kod Kamenskoga ili pako Gliboki [nekada Strjelaki] brod na Kupi),7
svih svetih u Zlatu pod Petrovom gorom blizu Petrovca,8 sv. Bogo1
2
5
6
7
8
Tkali: Monumenta eccl. Zagr. Tom. II.

God. 1501. Petar upnik, Antun kapelan, Sime altarista; podor stare crkve
kod Bokini-sela nedaleko stare gradine Steninjaka. U mjestu bio je i francikanski manastir.
God. 1501. Luka upnik, Paval pomonik; jo 1574. upa a upnik Martin.
(Ordo et series Cleri Zagr. a. 1574. u kapt. arkivu).
God. 1501. Jakov upnik u Gradcu; god. 1569. Marko Pumi plebanu, jo
god. 1574. upa.
Nespominje se kanje.
God. 1501. Ambroz upnik, god. 1518. Pop Luka, god. 1542. do 1558. pop
Jurko Kadatovic. Vidi prilog br. IV.
God. 1501. Bernard upnik, Juraj kapelan, jo god. 1574. upa.
God. 1501. Antun upnik, Martin kapelan, god. 1542. pop Toma, plebanu
Zlacki. U Zlatu na Petrovoj gori bio je samostan Paulina poam od god. 1309.
106
KATOLIKE CRKVE I SVEENSTVO
rodice u Perni kod grada Pernika (sada pravoslavna upa),' svib

svetih u Krstinji,- sv. Kria u Gaju kod male Kladue,3 sv. Kria
u Jablanovcu u kotaru plemia klokokih,4 svih svetih u Cetinu,5
sv. Mirka pod Cetinom," sv. Marije u Klokou,7 sv. Jurja u Hosoviih prama Korani (mjesto prozvano Hoisid katel a imalo je vojnu
posadu),8 sv. Ivana u Hresni (Hresniku) blizu rieke Gline na medji
turskoj i bive prve banske pukovnije,9 sv. Marije u Gnojnici medj
Cetinom i Kremenom,,0 sv. Vida na medjah klokokih (valjda na
mjestu dananje Crkvine povrh sela Gojkovida),11 sv. Mkole u Ladihoviu u dananjem katolikom upnom mjestu Cvitoviu, koje se u
starih pismih spominje pod imenom Laihovid ili Vladihovid, a bilo
je sielo slobodnoga plemena,12 sv. Jakova u Stojmeridu u bivoj blagajskoj kumpaniji, gdje su i danas obilne razvaline upne crkve,13
sv. Kirina u Smrkoviih kod izvora rieke Gline nedaleko Klokoa, '* sv. Jurja na Gorici (de Guerche) u dananjem Vojnidu ne
daleko potoka Radonje,35 sv. Jurja u Hrapavcih u selu Kuzmi pri
1
God. 1501. Andrija upnik.

God. 1501. Gregor upnik u Krstinji, god. 1558. pop Gapar Matuli, go
dine 1574. pop Ivan.
3
U popisu god. 1501. Ivan upnik sv. Kria u Maloj Klaui, Andrija kapelan.
4
God. 1501. Juraj upnik.
5
God. 1501. Nikola upnik sv. Mkole u Cetinu sa tri kapelana i dva graciana
(prebendara); god. 1574. u p a . I u Cetinu postojao je samostan Francikana.
6
God. 1501. Andrija upnik sv. Mirka u Vrkoviu, Petar njegov pomonik;
god. 1574. jote upa; podrtine crkve vide se na magjarskom brdu kod Cetina.
7
God. 1501. Simun upnik, Ivan kapelan; upna crkva stajala je vie grada
Klokoa na mjestu, koje zovu fara, god. 1574. jote upa.
8
God. 1501. Pavel upnik u Husiu (Huszych).
9
Nespominje se kanje.
10
God. 1501. Antun upnik i Luka kapelan; podrtine stare dobro zidane ka
mene crkve vide se vie sela Gnojnice.
" Nespominje se kanje.
12
Nespominje se god. 1501., ali je jo god. 1574. bila u Ladihoviu upa.
13
Ivan upnik; jote god. 1574. upa.
14
God. 1501. Ivan upnik i Anton kapelan; god. 1574. Petar upnik. Crkva
svih svetih u Smrkoviih, gdje je bilo sielo mnogih plemikih obitelji. Odavle
potekoe i Domjanii Zelinski, doselivi se oko god. 1570. u zagrebaku okolicu.
15
God. 1501. Fabian upnik sv. Jurja na Radonji; Juraj pomonik a Ivan
gracian. God. 1574. bila je jote upa na Radonji. Mjesto Vojni nespominje
se estnaestoga vieka, te se razumieva bez dvojbe pod Radonjom, premda
ima i danas malo seoce toga imena vie pod Petrovom gorom. Spominje se
pako ve tada sadanje selo Vojnovi, zaviaj kasnijih barona Vojnovia.
(Vidi na lanak o Klokou u Viencu god. 1877.)
2
107
Poloju,'sv. Vida pod gradom Skradom (dananja Velika Crkvina), sv. Kria u Koranici na Korani valjda dananje selo Koranski breg pri
Bariloviu,3 sv. Ivana u Trebinji u bivoj kumpaniji vukmanikoj, gdje
se znadu i danas podrtine crkve sv. Ivanca,4 sv. Kria kasnije sv. Ilije
na Gorici ili dananja pravoslavna upa Tuilovi ili pako Budaki,5 sv.
Martina na Gorici kod staroga zaviaja plemia Oria, valjda dananje
mjesto Mala Crkvina kod gornjega Budakoga,'5 sv. Jurja u Koleanih
danas Koleaj pri Matekom selu,, upnom mjestu senjske biskupije u
bivoj polojskoj kumpaniji, gdje imade i danas prastara crkva,7 sv.
Nikole u Luki kod Keice na desnoj krajikoj obali Kupe kod sela Kibari,
gdje je jo god. 1660. stajala upna crkva te je istom poslije sbog
straha od Turaka prenesena na lievu obalu,8 sv. Jakova na Otoku ili na
Gazi pri uticaju Korane u Kupu,9 sv. Martina u Velikoj Kladui, kod
koje se znadu odrtine upne crkve na mjestu Crkvini,10 napokon upa
sv. Jurja u posjedu sinova Hejmina od Graberja valjda u Graberju
naprotiv gradu Zveaju na Mrenici, gdje je bila po predaji upa, a
i danas ima tamo popovskih zemalja". Teajem sto i sedamdeset
godita (god. 13301500.) prestae upe u Hresni, kod sv. Via pri
Klokou, u Ostroinu i u Graberju, koje se god. 1501. nespominju
1
God. 1501. Juraj upnik sv. Kuzme i Damjana u Hrapavcih, Martin kapelan.
Kod sela Kuzme ima jote na brdu ruevina crkve i dosta visoki zvonik.
4
God. 1501. Simon upnik, Ivan kapelan. Ote godine obstajala je i druga
upa sv. Lovre na trgu skradskom izpod grada i upa sv. Nedjelje u Ceviu
(Cerovcu) sa upnikom Jakovom i mladomisnikom Jurjem. U procienbenoj
izpravi imanja Stjepana Frankopana Ozaljskoga od god. 1558. spominju se
u dranju grada Skrada joter crkve kamene sv. Jurja na Mrenici i sv.
Petra u Koleanih. (Zemaljski arkiv: neo reg. acta, fasc. 1646., br. 22). Jo
god. 1574. obstajala je upa skraska.
3
God. 1501. Ivan upnik sv. Kria u Koranici, Mihael kapelan; god. 1574.
obstajala je jo t a upa, ali se spominje i druga upa pod imenom Koranjani
moebiti dananja Kuzma, koja nije daleko od Korane.
4
God. 1501. Petar upnik, Sime gracian; god. 1574. upa.
5
God. 1501. Marko upnik sv. Ilije; jo god. 1574. upa u Budakom.
6
God. 1501. Martin upnik, Tomo kapelan; god. 1558. pop Bernardin od
Trca upnik, Matija Diani kapelan; god. 1574. upnik Nikola. Nakon ute
meljenja upe slavetike god. 1662. smjestie Orii u crkvu sv. Antuna dva
zvona, donesena za provale turske od sv. Martina u Gorianih.
7
God. 1501. Antun upnik; drugi Antun pomonik.
8
God. 1501. Simun upnik sv. Nikole u Luki, Benko i Petar kapelani; god. 1532.
Martin upnik; upa obstoji i danas.
* Crkva sv. Jakova spominje se jur god. 1263., a god. 1501. bio je upnik
Simun; upa je premjetena god. 1789. u Kamenske
10
God. 1501. Paval upnik a Martin kapelan.
108
u slubenom popisu, ali su za to vrieme osnovane nove upe sv. Ma

rije u Dragoslaviih u priedjelu medj Klokoem i Kladuami, sv. Duha
u Novom mjestu u blizini grada Blagaja na Korani, sv. Nedjelje u
Oeviu sadanjem Cerovcu u pristojalitu staroga grada Skrada i sv.
Marije u Velemeriu.1 U popisu upa od god. 1574. nespominju se
crkve kladuke i nestalo je bilo svih upa s one strane Petrove gore i
rieke Gline, koje krajeve bijahu posjeli ve tada Turci.
Od svih upa ovoga kotara, to ih spominje arcidjakon Ivan, preivile su turske ratove samo upa reika, negda luka i otoka sv.
Jakova, ali se upa iz Luke morala seliti u Reicu, a otoka ili
gaka premjetena je od korita kupskoga u dokinuti samostan kamenski.
Osim toga dogodilo se bilo upi reikoj i to, da je bila sedamnaestoga
vieka vie godina spojena sa upom hrnetikom; nu razstavi se opet
i dobi god. 1668. posebnoga upnika Ivana Papu. Izmedju starih upa
u kotaru podgorskom, to ih spominje sbornik arcidjakona Ivana
(god. 1334.) iztiemo ovdje upe blie Karlovcu: sv. Martina u Bro
darili (selo Brod kod Kupe) sada u Hrneticlh, sv. Marije u Jekovu
(Jakovo) sada u Mahinom, sv. Vida pod gradom Ozljem i svih svetih
u Trgu (utemeljena god. 1329.), sv. Marije na Dobri sada pod Novim
gradom na Dobri, sv. Kria u Zavrhi (Zavrju), sv. Kuzma i Damjana
u Jeku sada u Vrhovcih, i sv. Petra u Mlaki sada na Mrenici. Dubovaka je upa sv. Mihalja mladja, za nju kae ematizam zagre
bake biskupije izrino, da je utemeljena god. 1339.
Goriki arcidjakonat najilavije je uvao u crkvi slovinski jezik
i glagoljsko pismo, kojim se je narod oko Kupe i Une sluio jo za
sedamnaestoga vieka i u drutvenom ivotu.
U starije doba, prije estnaestoga vieka, valjda nije ni bilo u
gorikom crkvenom kotaru drugih popova van g l a g o l j a a . Barem
za veliku veinu popova navedenih u razliitih pismih u krajevih prikupskih i podgorskih znademo pouzdano, da su bili glagoljai, a mnogi
sveenici nisu niti umjeli pisati latinskimi pismeni, nego su se sluili
izkljuivo i to velikom vjetinom glagoljskim pismom. Kod nekojih
starijih upa ima i sada tragova glagoljskoga bogosluja, akoprem su
mnogi spomenici odstranjeni u ono doba, kad se je potaknuem biskupa
Petra Domitrovia i Isusovaca progonila slovintina, a mnogo je toga
odaslano po naloga biskupa Vrbovca u Zagreb, gdje je aliboe i pro
palo. Jedine glagoljske napise na kamenu u obsegu zagrebake bisku
piju sauvao je arcidjakonat goriki i to na gradskoj kapeli sv. Nikole
1
God. 1574. upnik Ivan.
109
u Vinici na Kupi u metlikom kotaru,' u upnoj crkvi svih svetih u

Trgu kod Ozlja,2 u kapeli sv. Blaa u Bratovancih u upi ozaljskoj3
i na jednom kamenu na groblju u Pribidih.
Pored svih nezgoda i neprijaznih okolnosti, koje nastae iza kako
podigoe kole Isusovci i osnovano bude sjemenite za hrvatsko svedenstvo
u Bolonji i kanje u Beu, uzdrali su se glagoljai u pojedinih upah
zagrebake biskupije, a glagoljica je jo svedjer poznata bila, emu
je dokaz i to, da se nalaze po upah primjerci glagoljskoga misala i
od god. 1740. Osobito su priklone bile hrvatskim popom i slovinskomu
bogosluju one obdine, to su u starije doba veinom same birale sve
enike ; bio je izabran gotovo uviek glagolja. Slobodne starinske obdine
Pribii, Kraii, Trg pri Ozlju, Orlia i Draganii pa i druge imale
su neprekidno popove glagoljae. U Draganie doao je istom po smrti
popa Grgura Ziania, korjenita glagoljaa, koj nije umio niti pisati
latinskimi slovi, god. 1648. prvi latinski upnik Ivan Culibrka uplivom
grofova Erdda, koji si bijahu iza god. 1633. pokorili tu neko posve
neodvisnu plemiku obinu. Stari Turopoljci bili su vazda isti i sgoljni
Hrvati, odlikujui se svojimi narodnimi osjeaji i obiaji. God. 1611. imali
su oni u Velikoj Gorici kod crkve svete Marije upnika glagoljaa
Marka Ligutia. Taj se je na latinskoj kupovnoj izpravi za neki posjed
Elizabete imunkovike u Rakarju podpisao glagoljski.4 Medju Turo
poljci u Velikoj Mlaki boravio je god. 1743. najkanje u itavoj diecezi
zagrebakoj glagoljski pop Mihajlo Rusin, rodom, kako sam o sebi
veli, iz drave zadranske, koj je tumaio i prepisivao za slubenu po1
Sada ta crkvica, gradjena ponajvema od tesana kamena u gotikom slogu,

rabi za pivnicu; nad njezinim vratima ima izrezana u relifu glava, a uz nju
godite urezano latinski MCCCCLXXIII i glagoljska slova .(j).00.3.01.8,
koja snimismo sa spomenika. Vinica sa Metlikom spadala je god. 1350. za
grebakoj biskupiji.
2
Tu ima na pou crkve grobna kamena ploa upnika Benka Jakovia. Napis
moe se samo djelomice itati, a razabiru se jo ova slova: tSJKH ^DUttBUc
F3ttTUJ IlQAi SODQI18 (me bo-)&3. U sredi ploe u iljastom polju iz
rezan je kale. Knjiga spomenica upe trke kae, da je upnik Benko Jakovi umro god. 1516. Kako je ploa u tlu crkve, izglodati e se i ono malo
slova, to ih jo ima, ako se kamen doskora nepremjesti. Tako propadaju i
onako riedki stariji spomenici po Hrvatskoj, te je skrajne doba, da se tko
pobrine za njihovo sauvanje.
3
Grobna kamena ploa, koja slui ve mnoga godita podnojem pred rtve
nikom. Na njoj iztesan je grb sada jur na toliko izglodan, da se razpoznati
nemoe, i nad grbom zviezda. Oko kamena etverouglasta ima u rubu glagoljski
napis sa starijimi vie oblimi slovi: iTi8}.dUI |Uam8uHlT 3 ifirtlSF.
4
U naoj je sbirci.
110
rabu glagoljska pisma1 u doba, kaci u posavskoj Hrvatskoj ve nitko

nije poznavao glagoljice. Prilidanina lujzinskoj cesti odnieli su god. 1800.
svoju glagoljsku povelju bana Nikole Zrinskoga da na otok Krk do up
nika bakoga Jurja Mrakovida, dajim povelju prepie latinskimi slovi.2
Nije osnovano mnienje onih, koji misle, da su glagoljai time,
to jih stranom zvahu i Dalmatini, bili rodom iz primorskih strana,
te da su samo od nude primljeni u zagrebaku biskupiju radi ne
staice domaih popova. Glagoljai zvani su Dalmatini po sv. Jerolimu, za kog se je mislilo, da je obreo slavensko pismo, a ne po svom
zaviaju. Bilo je dodue i u gorikom kotaru, i jo gdje i gdje u za
grebakoj biskupiji popova glagoljaa, to se uklonie iz gornjih po
Turcih posjednutih krajeva Hrvatske; tako kae upnik vrhovaki pop
Martin Simkovid god. 1568., da je rodom iz Modrua3, a upnik sv.
Marka u Trnju (Jakuevcu) na Savi podpisuje se god. 1537. vlasto
runo : Ja pop Andrija od plemena Kuni, rodom iz Like, plebanu
trnski".4 Ali veina glagoljaa bili su urodjenici zagrebake dieceze,
potekavi estimice iz dobro vidjenih i uglednih obitelji. upnik sv.
Jakova na Gazi iliti Otoku Juraj Mikani, inae zvan i Brckovi (go
dine 15301562.) bio je plemenski brat obdine oralske i otoke,
dred obilati posjed zemljita i kude na Gazi i u Dubovcu (svoju
didinu). Latinski list kaptola zagrebakoga od god. 1553. veli o njem:
nobilis presbyter glagolita", a i njegov nasliednik u upi Juraj Kapusovi bio je lan plemena oralskoga.5 Ved spomenuti pop glagolja
Marko Ligutid u Velikoj Gorici bio je plemid turopoljski, doim je
jedan lan njegove porodice bio jo god. 1677. sudcem upanije za
grebake.-6
Sto se tie naobrazbe i u obde kulturnoga stepena tadanjih gla
goljskih popova, to nedemo jamano pogrieiti, ako jih u jedan red
stavimo sa vedinom tadanjih latinskih popova, koji uz latinski jezik
uahu samo najnudnije stvari kod bogosluja, a bilo je medju gla
goljai i osoba vjetih i svjetovnim stvarim i pisanju raznih sudbenih
i drutvenih izprava. Pojedini izmedju njih bijahu osobe vrlo poto' Prepis povelje tefana Frankopana za slobodnjake u Modrupotoku od go
dine 1568. sa glagoljskom ovjerovnicom Mihe Euina. U naoj je sbirci.
Prepis povelje bana Nikole Zrinskoga od god. 1544. kod obine n Priliu.
Sama povelja tiskana je u Mesievoj: Zrinjskoj zviezdi.
3
Starinski prepisi listina u naoj sbirci.
* Medju pismi lepoglavskoga samostana u zemaljskom arkivu.
5
Dotina pisma u naoj sbirci.
6
U naoj sbirci.
111
vane i ugledne u obdinah hrvatskih. upnik kraiki pop Luka Novakovid (god. 15321542.) odlikovao se je pisanjem javnih izprava istom
i jedrom hrvatinom i tako savrenim i pravilnim vanjskim likom, da
bi bilo vriedno upravo po njegovih obrazcih saliti izpravljena slova
glagoljska.1 Pop Gapar Mikuliid, upnik lipniki (god. 16161631.),
1
Izvornici u naoj sbirci. Glagoljaa i glagoljskih spomenika bilo je, a poslenjih

jo imae u upah okolice karlovake. Na koliko nam je znano i u koliko
pobiljeismo iz matica crkvenih vizita i istodobnih listina priobujemo ove
podatke o glagoljaih:
1. T r g pri Ozlju: god. 1459. pop Ivan i Luka akan, god. 15011516.
pop Benko Jakovi, god. 1596. pop Matija Marii, god. 16321642. pop
Petar Togunac, god. 1638. pop Viko Plei, glagoljai; god. 1668. bila su
tri glagoljska misala, god. 1683. dva glagoljska misala.
2. O z a l j kod sv. V i d a : god. 1559. pop Stjepan Stipani, kapelan,
god. 1647. pop Matija Eajkovi, god. 1667. pop Andrija Dujmi, kapelan u
gradu Ozlju, glagoljai.
3. E i b n i k i L i p n i k god. 1569. pop Mikula Vui, plebanu, god. 1584.
pop Stefan Matasi, plebanu sv. Ilije, god. 1630. pop Gapar Mikuliid,
god. 1644. pop Martin Cue i pop Petar Semonovi, glagoljai.
4. S v . K r i u Z a v r j u : god. 1559. pop Ivan Kolonie, kapelan,
god. 1652. pop Mihovil Pavan, god. 1653. pop Mikula Sri, god. 1664. pop
Ivan Jakovac, god. 1668. pop Natalis aleti, god. 1672. pop Matija aleti,
god. 1686. pop Ivan Skavurin, svi glagoljai, a najkanje pomenute godine
kae vizita, da u upi neima latinskog misala, ve samo glagoljski.
5. H r n e t i : god. 15291555. pop Petar krlac, god. 1585. pop Grgur
Jankovi.
6. M a h i n o : god. 15391555. pop Jakov arac, god. 1651. pop Bartol
Tonkovi, god. 1662. pop Mikula Lackovi, glagoljai, god. 1668. misal gla
goljski, god. 1683. dvie knjige zvane urulica.
7. E e i c a : god. 1683. Nikola Lackovi, administrator, glagolja.
8. S v . P e t a r n a M r e n i c i : god. 1662. pop Nikola Sri, god. 1668.
pop Ivan Skavurin, god. 1673. pop Nikola Lackovi, god. 1674. pop Ivan
Vrbani. Knjiga mrtvih poimlje glagoljski: To su knjige, kadi se mrtvi
zapisuju, leta gda. 1674. i nastavlja: 1674. na 9. ijuna (lipnja) preminu
pop Jivan Vrbani. Ima jo ova biljeka glagoljska u knjizi: Ja pop Jakov
Stipanovi rekal mladu mau ovdi pri sv. Petru na 29. oktobra 1686.
9. V r h o v c i : god. 15551563. pop Martin imkovi, rodom iz Modru,
god. 1640. pop Martin Jurati, god. 1652. pop Filip Sikvi, god. 1673. pop
Matija Eajkovi. U ovoj upi sauvane su i matice krenih, a te poimlju
glagoljskim pismom: god. 1673. na 11. aprila krstih sina Mihala Stente i
ene njegove Bare, bi mu ime Filip, bi kum Gapar Kalac, kuma Mare, ki
Mike Bolivala. Matica glagoljskih ima jote est strana. God. 1668. misal
rimski i glagoljski, god. 1683. dvie knjige urulica.
10. K r a i i : god. 15321542. pop Luka Novakovi, god. 16191630.
pop Grgur iani, god. 16361638. pop Luka alec, glagoljai; god. 1668,
cantionale croaticum, manuscriptum.
112
nevjet latinskomu pismu, napisao je god. 1622. glagoljicom veoma

precizno obirnu oporuku vlastelina bubnjarskoga i stativskoga Tomaa
Mogoria, a takovih pisaca bilo je dosta medju glagoljskimi popovi.
Kad se je polovicom estnaestoga vieka razirila bila L u t e rova
vjera po oblinjoj Kranjskoj, prodre ona domalo i u Hrvatsku, a
podporom joj bijahu osobito neki glagoljski popovi oko Ozlja, Eibnika
i Metlike. Prevode hrvatskih knjiga novoga zavjeta i postile, uinjene
istrijanskimi Hrvati Stjepanom Konzulom, Antunom Dalmatincem i
Jurjem Zveiem, a tampane glagoljicom u Tibingi trokom glasovitoga
vojvode Ivana Ungnada, prosudie i odobrie god. 1559. uz ostale pis
mene osobe, plemide hrvatske Antuna Vuia [Boica], Petra Krajaida
i Mkolu Drjnovakoga i gradjane u Metliki, takodjer kapelani, ozaljski
pop Stjepan Stepani i Sveto Kriki (u Zavrju pri Karlovcu), Ivan
Kolonid.l Jedan izmedju najrevnijih luterskih popova bio je odmah u
poetku, kad se je nova vjera pojavila na hrvatskih medjah, pop Grgur
Vlahovid, rodom iz Kibnika, gdje je imao jo god. 1570. na potoku
Obrhu malinie", prodavi ga tada dozvolom kneza Jurja Zrinskoga
Ivanu Radieviu, dvorskomu i porkulabu grada Ribnika.2 Vlahovid o
sebi sam pripovieda, da je pravi i rodjeni Hrvat.3 Nepoznavajudi niti
latinskoga niti njemakoga jezika, veliku je propogandu inio za novu
vjeru, a sbog toga progonili su ga katoliki sveenici, osobito ljubljanski
biskup, a mnogo uvaavali i tovali poglaviti zatitnici nove, vjere voj
voda Ivan Ungnad i ban hrvatski Petar Erddi, o kojom poslednjem
pie glavar kranjskih protestanta, glasoviti Primus Trubar Ivanu Ungnadu, da je dobro evangelian, i da se dobro pazi sa hrvatskimi po
povi, to prijanjaju novoj vjeri (der wan ist guet ewangelisch).4
Vlahovid esto je obilazio Hrvatsku da naua vjeru, u em su
ga pomagali osim bana, krajiki general Ivan Lenkovid i sin siget-
2
3
4
11. P r i b i c i : god. 1560. pop Gapar, god. 1568. pop tefan Pukar,
plebanu, pop Antun, kapelan, oko god. 1640. pop Andrija Dojmi, god. 1663.
pop Iran Skavurin, god. 1668. pop Mkola Lackovi stariji, god. 1668. pop
Nikola Radkovi, glagoljai.
12. P l i i v i c a : god. 16571668. pop Petar Ivievi, glagolja.
13. M e k u j e (Otok) god. 15301560. pop Juraj Brckovi, god. 1560.
do 1868. pop Juraj Kapusovi, pop Juraj alkovi, kapelan, glagoljai.
14. K u p i n a : god. 1651. pop Pavel Tonkovi, plebanu, glagolja.
Kostreni J.: Urkundliche Beitrge zur Geschichte der protestantischen Li
teratur der Sdslaven. Wien 1874. str. 1158.
Koncept istodobni izprave u naoj sbirci.
Kostreni str. 163.
Kostreni str. 96.
113
U KARLOVCU I OKO-NJEGA.
skoga junaka Juraj Zrinski, koj je veoma revnovao za Luterovu nauku.

God. 1563. propoviedao je Vlahovi u Zagrebu i pod Okieni u nazo
nosti bana i biskupa zagrebakoga Matije Brumana, mone vlastele
Sekela te Grubera i mnotva inih plemia iz kraljevine, te je svim ugodio,
a jedna njegova propovied u Cesargradu toliko se dojmila sluatelja,
da je od njega primila 251 osoba sakramenat, a tamonji katoliki upnik
prigrlio novu vjeru, pomaui Vlahoviu dieliti otajstva vjere.' Poto se
je proneo bio glas o Vlahoviu, zaelie i zapovjednici tadanjih krajikih
tvrdja, veinom plemii iz Kranjske i Koruke, a privrenici Luterovi, da
Vlahovi dodje nauati u Bie, Senj i Eieku, a ban pozivao je Vlahovia u
Zagreb, pa da s njim dodju i drugi prodikai za Slavoniju, naroito za
Sisak." Za Vlahovia pripoviedaju, da je znao na pamet itavo sveto
pismo. Biskup ljubljanski bacio ga jednom u tamnicu, a jo ga je i drugi
put na njegovom apostolskom putu pripro, drei ga 21 dan za velike
studeni u zatvoru pri kruhu i vodi. Revni luteran staliki pisar
Klombner njegovao je zatim nevoljnoga Vlahovia i izbavio ga od smrti.
Vlahovi ivio je upravo apostolski, tjerao zanat oharski, a prigovarateljem znao bi odvratiti, da je i sv. Pavao njegova zanata bio. Kanje
ivio je u Novom mjestu.3 Juraj Vlahovi, po svoj prilici njegov rod,
vie put se za kasnijih godita spominje u pismih ribnikih i ozaljskih.
Uz Vlahovia bio je glavni navjestitelj Luterove nauke oko Ozlja
i Ribnika prodikator Petar Luki, rodom iz Trga pri Ozlju. Tu je on
imao, kao to i u Brezniku i u ostaloj okolici Ozlja razliite zemlje,
vinograde za svoju didinu", neto kupom jo umnoanu, koju je ugo
vorom, odobrenim knezovi Jurjem i Nikolom Zrinskim prodao u Ozlju
29. lipnja 1579. plemiu Franji Deiu, slubeniku reenih knezova.
Luki, koj seje pisao jedan kranske vere vuenik", izselio se je
radi progonstva proti sljedbenikom nove vjere za banovanja Tome
Erdda iz Hrvatske, te je boravio od to doba u gradu Krupi kod
rnomlja u tamonje vlastele grofova Purgstala. Medjutim dolazio bi
Luki i poslije u Hrvatsku, kriepei u raznih zgodah svoje vjernike,
kojih je osobito oko Ozlja i Ribnika prilian broj bilo. Prigodom pi
sanja oporuke vlastelina bubnjarskoga kod Brloga Franje Herendia
19. veljae 1597. bio je uz ostale plemie prisutan i duobrinik oporuiteljev gospodin Petar, prodikator".4
1
2
3
4
Pismo Vlahovievo na Konzula. Kod Kostrenia str. 171., 172.

Kostreni, ibidem, str. 76., 210.
Diemitz: Geschichte Krains, II. Th. str. 252., 233., III. Th. str. 20.
Izvorni ugovor popisan Nikolom i Jurjem Zrinskim u naoj sbirci. Kukuljevi: Acta Croatica, str. 304.
(Lojpai: Karlovac.)
114
Nastojanjem stalia kranjskih i tajerskih namjeceni su luterski

prodikai i po krajini, a troak za nje redovito je podmirivan sa ostalimi trokovi krajike obrane. U izkazu trokova za god. 1578. nave
dena je plaa vojnoga katolikoga kapelana sa mjesenih 12 for., doim
je evangeliki proika dobivao mjeseno 16 for.1 Zatitnici nove vjere
nadali su se, da e ta vjera preko krajine prodirati i u turske po
krajine, te da e se za nju predobiti nesamo pravoslavne, ve i iste
Turke, koji da e se tako najlake ukrotiti i okrstiti. Toj cieli bilo
je osobito namienjeno tampanje vjerskih knjiga irilicom, za koj posao
potraeni su po naputku Vlahovia umberaki pop Ivan i drugi po
povi u Mletcih.2
Izmedju krajikih luterskih popova poznati su nam: god. 1560.
Martin Grgi u rnomlju, koj je obilazio krajinu kao bojni proika,
god. 1574. Juraj Jurii, umro 26. lipnja god. 1578., poslije ovoga
god. 1579. Toma Jagoni.3
Naboni utemeljitelj Karlovca nadvojvoda Karlo pobrinuo se je i
za duevno dobro stanovnika nove tvrdje. Nije izvjestno, kada je za
poela gradnja upne crkve sv. Trojice, nu ona potie bez dvojbe
odmah iz prvih godita osnutka tvrdje. Po svoj prilici osnovana je
ta crkva god. 1580. onom prigodom, kad su podieljene povlastice
gradjanom karlovakim. Kako se u kasnijih pismih spominje, namjetena
su odmah u poetku dva katolika sveenika, jedan latinski za ast
nike i strance, a drugi glagolja za Hrvate.4 Uz katolike pope prispjee umah nakon osnutka u Karlovac i luterski prodikai. Karlo,
premda sam bijae estoki protivnik nove vjere, morao je ve za brukskoga sabora podieliti protestantom vane vjerske povlasti i slobode,
te dozvoliti, da se u Karlovcu namjeste dva prodikaa, koji su propoviedali s poetka u kui krajikoga zapovjednika (generala). Poslije
god. 1597. dadoe tri pokrajine tajerska, Koruka i Kranjska sa
zidati protestantom u Karlovcu za slubu boju novu crkvu.5 Jedan
proika njemaki bio je opriejeljen za gospodu i astnike, a drugi
za vjernike hrvatske. U Karlovcu stekoe protestanti vano mjesto
za razpaanje hrvatskih i slovenskih knjiga, koje dolaahu iz Wrtem1
2
3
4
God. 1580. dozvoljeno je bilo na slavonskoj krajini za prodikaa mjeseno

20 for., u Koprivnici 10 for., u Ivaniu 16 for., u Medjumurju 12 for.
Kostreni, str. 31.
Diemitz, I I I . Th. str. 150., 151.
Izvjetaj upnika karlovakog M. Pulevia biskupu Vinkoviu god. 1642. u
nadbiskup, arkivu. Epistolae Vol. I I .
Fr. Hurter : Geschichte Ferdinand II. Prvi dio str., 371.
115
berke preko Ugarske i Hrvatske u Karlovac, odkuda su odpremane

potajno u druga mjesta, najpae u Ljubljanu, gdje su prodavane.
Prije toga starao se je za razpaanje hrvatskih knjiga ban Petar
Erddi, koj je u Metlici i u drugih mjestih poglavito nastojao oko
prodaje knjiga.' Medju prodikai, koji su u Karlovcu novu vjeru na
vjeivali, spominje se god. 1582. Antun Novomjean (Neopolitanus)
prije nastanjen u Crnomlju, odakle se je morao izseliti u Karlovac.*2
God. 1584. imenovan je po staliih kranjskih propoviednikom karlo
vakim bivi katoliki sveenik Sebastian Schemnitzer, na glasu kao
glasbeni skladatelj. Ovoga prodikaa protjerae iz Kranjske kao apostata radi tobonje sablazni, poinjene prigodom pokopa neke ene u
Ljubljani u katolikoj crkvi.3 God. 15901592. bio je prodikaem
Grgur itari prije toga katoliki pop. U Karlovcu boravili su tada
i prodikai Bartol Knaffel i Bartol nazvan Simplicius, koji su nakon
smrti superintendenta Kristofa Spindlera pozvani u Ljubljanu.4 Knaffel
bio se je kanje povratio u Karlovac, a kad je nakon osam godina
opet Ljubljanu pohodio, bila su ve tamo nastala tako huda vremena
za protestante, da je neki gradjanin Juraj Waldman, koj je bio Knaffela
na stan primio i priest u obojoj spodobi uzeo, sbog toga izagnan iz
svoje domovine.5 Gospodji Sabini Lambergovoj zagrozi se vlast (g. 1599.),
da e platiti globe 2000 for., ako namah neiztjera prodikaa Ivana
Znojleka, koj je bio iz Hrvatske (Karlovca) na njezino imanje doao.6
Uslied krutoga pritiska i progonstva, komu su sljedbenici Luterove
vjere izvreni bili od nadvojvode, a kasnije i od njemakoga cesara
Ferdinanda IL, jenjala je nova vjera koncem sestnaestoga vieka posvema
u austrijskih pokrajinah, doim u Hrvatskoj nije nikad pravo ni korena
zahvatila bila. Lutorstvo nalo je najposlije u Hrvatskoj utoie samo
kod knezova Zrinskih7 i kod nekolicine hrvatskih plemia, pak u kra
jikih utvrdah, u kojih su zapovjedali stranom tudjinci.
' Kostreni, str. 159162. Mittheilungen des historischen Vereins in Krain.
1864. str. 23
2
Diemitz III. Th. str. 150.
3
Mittheilungen des historischen Vereins in Krain. 1863. str. 84.
1
Valvasor: Ehre des Herzogthums Krain. Knjiga VII. str. 461.
3
Mitth. des hist. Vereins in Krain. 1867. str. 100.
H
Diemitz, III. Th. str, 299.
7
Knezovi Zrinski bili su najbolji pobornici i pristae nove vjere. Ve o sigetskom junaku Nikoli znade se, da je bio prijatelj Luterove vjere, akoprem
nije oito uz nju pristao. Tim odrieitiji i iskreniji pristaa Luterski bio je
njegov sin Juraj, pomagajui upniku Mihajlu Buiu pri tampanju katekizma
u Nedeliu. Njegovim nastojanjem a kriepkim sudjelovanjem plemia Nikole
116
Kako dugo se je uzdrala Luterova vjera u okolici karlovakoj,

nemogosmo iz poznatih :;h%i spomenika tono razviditi. God. 1599.
zabranjeno je generahukrajikomu Jurju Lenkoviu, da postavlja nekatolike krajikimi astnici; l doim je god. 1605., kako iz saborskih
spisa razaliremo, odredjena bila saborskim zakljukom oba potjera
po Hrvatskoj za heretici osobito pako za proikai, to no se bijahu
uklonili iz tajerske i oblinjih zemalja u okolicu ozaljsku pod zatitu
knezova Zrinskih.a God. 1609. bavio se oko Ribnika na imanjih Zrinskih
prodika Miko Vrbec, iztjeran iz Toplicah pri Roeku u Kranjskoj.
Za njim je pomenute godine potjera odredjena, ako bi se povratio u
Kranjsku, u koju je on ipak ulazio i kanje nekoliko puta.;{ U samo
borskih predjelih bilo je Lutorana i u potlanja vremena. Za uztuk
proti njim utemeljen je god. 1618. u Samoboru samostan hrvatskobosanskih francikana, koji luterske privrenike obratie na katoliku
vjeru.4 U samomu Karlovcu imali su Luterani svoju posebnu crkvu
jo god. 1645.5
Prve katolike popove u Karlovcu nenadjosmo nigdje zabiljeene.
Od god. 1612. a moebiti jo i prije pak do god. 1649. bio je up
nikom karlovakim Mihalj Pulevic, o kojem ima esto spomena u su
vremenih spisih. God. 1612. bio je sa vie odlinih zemaljskih astnika
i plemia sudcem u razpri medju knezovi Zrinskimi i Frankopani sbog
medja pri Ribniku, Bosiljevu i u Novomgradii, a i sbog drugih priepora.6
Pulevic postade vicearcidjakonom gorikim i protonotarom apotol-
1
s
3
4
Malkovca prigrli novu vjeru oko god. 1580. gotovo itavo Medjumurje. Jurjev
sin Juraj postane nagovorom pavlinskoga priora u akovcu Ivana Bakica i
kralj, personala Tome Mikulia god. 1623. opet katolikom, a luterstvo izkorieni konano u Hrvatskoj biskup Martin Borkovi, odagnavi bogata vlaste
lina Stjepana Jankovia god. 1687. kao sliedbenika Luterove vjere iz domo
vine. Bedekovi: Natale solum s. Hieronymi, str. 261., 266.
Mitth. des historischen Vereins in Krain. 1861, str. 75.
Kukuljevi: Jura Kegni Croat. P. IL str. 166. artic. I.
Mitth. des hist. Vereins in Krain. 1807. str. 116.
Fassio pro sex Croatiae Conveiitibus a ministro Provinciale Godofrido Pfeifer
a. 1767. Eukopis u naoj sbirci.
Kukuljevi: Knjievnici u Hrvata, str. 208. Ugarski povjestnik Gjurikovid
(De situ et ambitu Croatiae et Slavoniae, P . I I I . str. 141) pripovicda, da
se je oko god. 1632. pojavila i njemaka sekta anabaptista oko Ozlja na
Zrinskih imanjih, to da potvrdjuje kronika te sekte pisana god. 1648. Am
brozom Reschom. Anabaptista bilo je polovicom estnaestoga vieka dosta oko
Ljubljane, ali su iztriebljeni enerijom tadanjega pokrajinskoga poglavara
Nikole Juriia (Diemitz: Geschichte Krains. I I . dio, str. 210.)
Neo registr. acta u zem. arkivu. Fasc. 318, str. 34.
117
skim, koja se crkvena ast tada samo posve zaslunim osobam podieljivala. Po smrti Pulevievoj poetkom god. 1649. postao je upnikom
karlovakim Nikola Tribunac rodom iz upe dubova,ke, prije upnik
sv. Martina na Prozorju pri Bojakovini. Ovaj je bio kao to i njegov
predastnik latinski pop, doim je sluio u isto doba u Karlovcu ka
pelanom glagolja pop Simun Stani, podpisavi se na glagoljskom
misalu od god. 1631. nahodeem se sada u knjinici zagrebakoga
sjemenita god. 1653. glagoljski u Karlovcu u kraljevini pri Zagrebu."
Tribunac bio je poslednji svjetovni pop u Karlovcu, te jo za
njegova ivota preuzee god. 1658. upu sv. Trojice f r a n c i k a n i
drave b o s a n s k o - h r v a t s k e sv. Kria.
Ta drava imala je god. 1514. u prekokupskoj Hrvatskoj trideset
i jedan samostan u etiri uvanje (kustodije): cetinskoj, trsatskoj,
krbavskoj i grebenskoj. Osmanlije i bosanski poturice posjekoe fratre
s vee esti i tek nekolicina ih se spasilo u zaklone za Unom i Kupom,
gdje nadjoe kod svoje brade utoia.
Utemeljiv francikani nekoje manastire kao onaj pri Brdovcu (na Go
rici), pri sv. Lenartu, u Jastrebarskom i u Klancu, obavljali su ujedno
duhovnu slubu od konca estnaestoga vieka i po gradovih i selih na
krajini hrvatskoj, gdje je uslied turske nevolje nestalo bilo svjetovnih
popova. Knez Juraj Frankopan, pogeneral u Karlovcu, hvali posebnom
poveljom izdanom u Karlovcu 27. travnja 1654. francikane sbog
revnosti u vrenju duhovne slube, te ih preporua kao revne zatirae
krivovjerstva i vrstne prodikae na hrvatskom i njemakom jeziku
milosti svih kranskih poglavara.1
Poto niti karlovaka dva sveenika, upnik i kapelan nisu mogla
vazda zadovoljavati svim duhovnim potrebam itelja karlovakih, to su
im esto pomagali u crkvenih poslovih francikani iz oblinjih ma
nastira, pohadjaju esto Karlovac. Tako bjee zamolio poslednji karlo
vaki upnik Tribunac 1. rujna 1655. otca Mihalja Bonjaka gvardiana
pri sv. Lenartu vie Samobora, da mu poalje prigodom crkvenog
jubileja prodikae, spomenuvi naroito vrstnoga hrvatskoga, propo
vjednika otca Benkovia, kojega poeljee hrvatska gospoda (vojniki
astnici) u Karlovcu.
Doae francikana u Karlovac potaknuo je ponajprije general
Vuk Frankopan Traki god. 1641. Ve sliedee godine dobi on
dozvolu kralja Ferdinanda III., da moe podignuti samostan.- Fratri
1
2
Izvornik u naoj sbirci. Vidi prilog1 br. XIV.

Prepis kr. odpisa u naoj sbirci.
118
radili su ve tada oko toga, da zadobe ujedno i upu karlovaku, emu

se je biskup zagrebaki s poetka opirao. 12. svibnja 1642. izviesti
upnik Pulevid biskupa Benka Vinkovida, da se moe dozvoliti fratrom
samostan, ali da im se neizrui upa i upna crkva, koju Karlovani
sbog nestaice kamena tekom mukom podigoe. Vojnitvo karlovako
elilo je pako svakako francikane. Po smrti Pulevidevoj (sienja
god. 1649.) poao je bio podarcidjakon goriki, a upnik draganiki
Ivan Culibrka u Karlovac, da uini odredbe za dalnju duhovnu slubu,
ali ga vojnici preprieie u slubenom zvanju, jer da zagrebaki biskup
neima jurisdikcije u Karlovcu, a kad se je htio Culibrka sbog toga
potuiti generalu, nedadoe mu vojnici do njega.1 Premda su fratre preporuala i zagovarala dva znamenita lana njihova reda, glasoviti naslovni
nadbiskup Jastrebaran Eafael Levakovic,- i francikanski dravnik
Karlovan Pavao Janid,3 a sva im vojnika gospoda na krajini poam
od velikoga generala sve do nijih astnika mnogo naklona bila, to
ipak sve do konca god. 1657. nemogoe zadobiti upe karlovake.
Te naime god. na 1. prosinca uvede ih podgeneral karlovaki
grof Juraj Frankopan, doim upnika Tribunca odpustie cesarski komisari. Prvi gvardian zvao se je Bonifacij Dubrovanin; osim njega
dodje u Karlovac ponajprije pet misnika i dva laika. 0 duhovih 1655.
uputi se tadanji francikanski provincial Mihalj Bonjak sa preporukom
generala grofa Herbarta Auersperga u Zagreb do biskupa Petretica,
1
Izvjetaj namjestnika biskupovog, kanonika Miia od 12. veljae 1649. bis

kupu Petru Petretiu u Poun. Nadb. arkiv. Epistolae vol. II.
Eafael Levakovic zagovara uvedenje francikana u Karlovcu pismom na bis
kupa Vinkovia iz Jastrebarskoga 28. oujka 1641. Kapt. arkiv str. 83, br. 39.
Ovaj znameniti mu svoje dobe rodio se je u Karlovcu oko god. 1610. Stupivi u red francikanski izadje na velik glas kao vrstan prodika, uenjak i
latinski pjesnik: Autologie Mariane. Hrvatski izpjevao je pohvalnu pjesmu
Franji Glaviniu, koja je tampana u Glavinievu djelu: Svitlost due. U
Rimu god. 1632. Jani govorio je podpuno sedam jezika, bio je gvardianom
na vie mjesti i provincialom drave francikanske u Ugarskoj, Austriji, najposlije god. 1658. u Hrvatskoj. Brinuo se za to, da se zagrebaka kustodija
odtrgne od ugarske drave i stopi sa dravom hrvatskom sv. Kria, to mu
ipak nepodje za rukom. God. 1662. naimenova ga kralj Leopold naslovnim
biskupom sriemskim, a iste jote godine povjerena mu bi tada postojea bis
kupija pianska (Pedena) u Istriji. Tu je mnogo uinio za red biskupije i
djelovao kao rodjeni Hrvat rieju i inom na korist istarskoga puka. S ovim
se svietom razstavi 1. veljae 1667. u Ljubljani, gdje je pokopan u francikanskoj crkvi. (Valvasor.: Ehre des Herzogthums Krain VIII. Bd. str. 681.
Liber mortuorum u samostanu karlovakomu i poslanica fratra Augustina
Pernara na nas. Knjievnici u Hrvata od I. Kukuljevia str. 64.)
119
koj posebnom poveljom dozvoli podignude samostana karlovakoga. U

toj povelji obrazlae se povod, zato su pozvani francikani u Kar
lovac (in celebri illo loco et praesidio), gdje je bilo toliko njemakoga
(toga upravo nije bilo, ali su raunali u Germane i Slovence iz Kranjske
i Stajera) i hrvatskoga puka, da nije mogao upnik obavljati poslove
duhovne osobito sbog razlike narodnosti i jezika, a nije bilo zaklade
za umnoanje svjetovnih popova. upniku Tribuncu naloi biskup, da
se javno odree upe pred provincialom francikana i namjestnikom
velikoga generala, a fratrom dozvoli, da slobodno kupe milostinju za
zidanje samostana. Tribunac postade upnikom kod sv. Nedjelje pod
Okidem i na skoro kanonikom zagrebakim.
S poetka stanovali su redovnici u privatnoj kudi. God. 1658. i
god. 1659. sazidan bi komad samostana, koj bude dogotovljen istom
god. 1676. to prinesci pobonih krana, to podporom vojne komi
sije. Karlovaki ladjari vozili su badava kamen za klotar tri ure
daleko na svojih ladjah. Glavnu pako svoju podporu do 2000 for.
dobie francikani iz zaklade karlovake upne crkve, a njim je pre
dano po nalogu vojne komisije u Ljubljani zemljite i kuda upnikova.
Kranjski stalii priloie od svoje strane za gradnju samostana takodjer 2000 for. Provincial Janid izhodio je kod dvorskoga bojnoga
vieda, da je na raun utvrde Karlovca poslovalo 15 teaka na klotru
uz dnevnicu od 7 kr.
Fratri nisu izprva imali dovoljno dohodka za svoje uzdravanje.
Od mjesenih 40 for., to su dobivali upnici, utrgnuo je 12 for. general
Herbard Auersperg za svoga vojnoga kapelana. To uvriedi fratre na toliko,
da su po dravniku Janiu vojnoj vlasti dojavili, da de iz Karlovca otii.
Medjutim namaknue karlovaki generali na skoro fratrom i druge
prihode, koji ih odtetie obilato za izgubljeni prihod, a klotar se je
do god. 1670. na toliko razirio, da je u njem boravilo dvanaestero
brade, bavede se stranom duhovnom slubom, stranom poduavanjem
mladei u poetnih kolah.
Razmirice sa svjetovnim sveenstvom pae i sa biskupom zagre
bakom potrajase i nadalje. God. 1668. protivili su se fratri vizitaciji
arcidjakona gorikoga, pozivaju se na privilegije. Kanje se ipak pokorie biskupu Martinu Borkovidu i primie arcidjakona Ludo vika Vukoslavia." Taj sporazumak sa iecezanskim biskupom pribavi klotru
i zatitu pape Klementa IX., koj potvrdi osnutak samostana karlo1
2
Pismo biskupa izdano u subotu prije prve nedjelje po duhovih god. 1658.
Vizite u arkivu nadbiskupskom.
120
vakoga posebnom bulom 30. oujka 1669.' 30. oujka iste godine
stekoe karlovaki francikani dozvolu, da si sagrade podpuni konvent,
i da stalno dre upu, koju im sliedee godine (1670.) predade sve
ano zagrebaki biskup Martin Borkovi. Francikani preuzee i u p n u crkvu sv. T r o j i c e , koju bijahu
kranjski stalii god. 1644. na novo uredili. Za nju kae slubeno iz
vjee god. 1668., da je dobro gradjena, dosta prostrana i zidana od
kamena. Nad zidom da je stif&p. od dasaka vrlo liepo naslikan. U po
etku za svjetovnih upnika imala je crkva etiri oltara, glavni sv.
Trojice od drva, ali vjeto i ukusno gradjen, bojadisan i pozlaen,
zatim tri manja sv. Jurja, Marije Lauretanske, jako ukraen, i sv. An
tuna, nainjen nedavna. Nakon dolazka fratara podigoe bogati ladjari
oltar svojemu zatitniku sv. Nikoli, i oltar sv. isla. U crkvi stajala
je liepa prodikaonica i krstionica, a ulazilo se je u crkvu na dvoja
vrata jednako velika. Sakristija bila je presvodjena, a crkva ukraena
mnogimi zastavami i znakovi vojnikimi, kipovi i slikami. General
Herbard Auersperg sagradi sa zapadne strane oko god. 1660. kapelu
laurentansku. Za slubu boju imala je crkva est srebrnih kalea,
veliku srebrnu monstranciju i mali srebrni kri.3 Neko stojao je nad
glavnim vratima mali crkveni zvonik sa dva zvona, ali je god. 1683.
za generala Herbersteina iz ugrabljenog imetka Zrinsko-Frankopanskoga podignut dananji veliki zvonik po paliru Simancu.4 Sama crkva
pregradjivala se je sve po malo poam od god. 1672. Kor kod ve
likih vrata dogotovljen je god. 1684., a u isto doba prigradjena je
kapela sv. Antuna od drva, koja je istom god. 1775. od vrstoga ma1
Bula izvorna uva se u matici u samostanu karlovakom.
>2 Pismo bisk, od 6. svibnja 1670. u samostanu. Osim prvoga gvariana Bonifacija Dubrovana bili su medju ostalim ovi gvariani: god. 1665. Vitalis
Majeti, god. 1667. Kazimir Dimnjakovic, god. 1668. Ivan Krstitelj Brali,
god. 1672. Leopold Lorkovi, god. 1675. Eugen Weilhardt, god. 1683. Gabriel
Tongato, god. 1685. Zakaria Bati, god. 1687. Vinko Lampreti, god. 1688.
Antun Zaldin, god. 1690. Ferdinand Janei, Karlovanin, god. 1691. Friderik
Codelli, god. 1691. Franjo Skaleti, god. 1704. Dominik Pilipi, god. 1716.
Sigismund Bobe, god. 1723. Silverij Vidig, god. 1724. Kuzma Tauber,
god. 1727. Servulo Callin, god. 1730. Kozma Tauber, god. 1732. Adepholsus
Peymayer, god. 1739. Kuzma Tauber, god. 1767. Atanas Kaui, god. 1772.
Krisostom Poganik, god. 1792. Urban Saeri, Karlovanin, god. 1802.
Gabriel Volgruber, god. 1810. Krisostom Fog, Karlovanin, god. 1830. Atanaz Sai, god. 1846. Augustin Veerina.
3
Vizita od god. 1668.
4
Stari registar kod zagrebake generalkomande.
121
terijala sagradjena.' Kapela sv. Ivana Nepomuka podignuta je u ukus

nom slogu po vojvodi Hildburghausena god. 1748.2 Crkvu je posvetio
6. srpnja 1823. biskup Maksimilijan Vrhovac.3
Poto su se stara zvona god. 1692. kod poara raztopila, nabav
ljena su poam od god. 1739. pak do god. 1814. sadanja zvona, koja
se odlikuju liepom harmoniom.4
Osim upne crkve sv. Trojice drali su fratri i crkvu sv. An
t u n a , osnovanu jo po upnicih na prostoru sadanjega fratarskoga
vrta. Kod te crkve bilo je i najstarije groblje karlovako. God. 1665.
odredjeno je glede elemozina, to su ulazile prigodom svetkovina kod
te crkve, da polovica pripada francikanom, a druga polovica crkvi
za uzdravanje. Ugovor o tom sklopljen je dozvolom provinciala Petra
Eieanina medju gvardianom Vitalom Maj'etidem i sindikom Ilijom
Parentidem. Ta crkva razorena je god. 1740., poto je novo pokopalite
smjeteno kod c r k v e ' s v . F l o r i a n a , koju bijae neto prije go
dine 1683. po zavjetu sagradio potmetar karlovaki Mkola Herman.
Radi ove crkve, kao to prije radi crkve sv. Antuna, trajale su mnogo
godina ljute prepirke i pravde sa upnici dubovakimi, koji su si pri
svajali duhovnu vlast na nje zato, to su stajale izvan grada. Go
dine 1699. poslan bje goriki arcidjakon Nikola Gotal, da tubu raz
vidi, ali tekar god. 1752. izruena je napokou crkva sv. Floriana za
jedno sa spadajudimi na nju zemljiti i zadubinami upniku dubovackomu
1
Napis pred kapelom sv. Antuna:

BEATVS VIR ANTONIVS
CONTERIT MIRACYL.IS
H^RESES DOCENTES.
Na njoj ima napis:
DEO ET D: IOAN. NOPOMVC. SACRVM
SACELLVM HOC ERRIGERE AGRESSVS
RELIGIONIS INTER MILITARES CVRAS OBSERVANTISS.
SERENISS. HEROS IOSEPH SAXON: DVX.
SVO, EQVESTRIS ILLYRKLE COHORTIS IMPENDIO
CVRANTAE EIVSDEM COHORTIS HILIARCHA
AN. XLVIII SVPRA M.DCC.
Na vanjskom zidu prama trgu sa napisom:
AB EXCLTSSMO EPPO ZAGRABIENSL.
MAXIMIL. YERHOVACZ
MDCCCXXIII IVL. VI.
ECCLIA SSM.M TRINIT.
CONSECRATA.
Arkiv klotra. - Memoriale Parochiae Dubovac.
122
Luki Celiu, poto je estdeset i osam godita pod upravom fratara

stajala. Budui su fratri i nadalje pratili mrtvace u podpunom crkve
nom ruhu na groblje, to se razpra niti ovom prigodom neslee, dok
napokon biskup Josip Graljuf, boravivi god. 1774. u Karlovcu, fratrom
i to nezabrani. Crkva sv. Floriana razorena je god. 1790., poto se
nije ve prije toga kroz dvie godine u njoj misa sluila.
Uz crkvu sv. Floriana uivahu francikani iz zadubine glavnoga
mustermaistera barona Vergucza od poetka prologa vieka nekoliko
livada i njiva pod obvezu, da slue godimice 156 misa za obitelj
Vergucza i mrtvaca na groblju. Poto si je pako jednu est zemalja
prisvojilo ravnateljstvo utvrde (fortifikacija), imali su fratri odatle
mnogo dunosti a malo koristi, pa zato zamolie god. 1748. ker
barona Vergucza udatu za plemia Lovinia pod Lipom, da im od
uzme zemljita.
Dva vinograda sa kolosjeci, to ih francikani u zadubinu neko
dobie na Dubovcu od Ilije Parentia i Stjepana Selesija, prodae fratri
god. 1675. generalu Herbersteinu za 350 for.
Od zapisa samostanu karlovakomu spominjemo 600 for., to ih
zavjetovae knezovi Frankopani crkvi sv. Trojice. Ovoj svoti pridoda
god. 1712. bogata grofica Sidonija Deliimunovika, rodjena Peranska
(od Perne u banskoj krajini) za kapelu Lauretansku 400 for.1
Sa zadubinami, kao to u obe sa itavim imetkom samostana
upravljahu crkveni sindici, koje dokine general Herberstein god. 1685.,
predavi upravu imetka samostanskoga i crkvenoga fratrom. U to
doba ugovorene su takodjer medju francikani i vojnikom oblasti pri
stojbe za duhovna slubovanja.Samostan bio je u najboljem razcvatu, kad ga god. 1692. straan
poar obrati zajedno sa crkvom u pepeo. Svi oltari izgorjese, gornji
dio zvonika se porui, a zvona se raztalie. Misa sluila se tada u
kapeli Lauretanskoj. Samo posudje crkveno bilo je spaeno. Izteklo je
vie godina dok se je samostan oporavio od ove goleme nesree, i dok
se je sagradila opet kua i crkva. Do god. 1705. bilo je djelo ipak na
predovalo to pomoju drave to darovi u toliko, da je bila crkva
sa zvonikom gotova, a na zvoniku postavljena ura. Znatno je poprav
ljen samostan sa crkvom za gvardiana Kuzme Taubera, koj je dao
god. 1726. crkvu poploiti, a god. 1730. podignuti kor te est novih
soba u manastiru dozidati. God. 1732. spominje se prigodom vizita1
2
Suvremeni prepis oporuke u naoj sbirci.

Ugovor od 8. listopada 1683. Eine ordinre Heilige mess stajala je 12 kr.
123
cije, da ima u crkvi sedam oltara i veliki oltar od crnoga mramora.

Na zvonik namjeena je god. 1742. nova kupula trokom od 500 for.
Time to nije crkva sv. Trojice na jedan mh ni po stalnoj osnovi
gradjena, nastala je njena sadanja spodoba, neodgovarajua ni malo
zahtjevom arhitektonike ljepote.
U zgodan as za svoje materialne interese preuzee francikani
c r k v u sv. J o s i p a , koju bjee sagradio na dananjem Josipovom
trgu oko god. 1680. general Josip Herberstein iz blaga zaplienjena
na imanjih Zrinsko-Frankopanskih. Crkva ova sazidana je bila liepim
slogom na spodobu rotunde, imala je troja vrata i mali zvonik povrh
okrugloga krova. Ureena je bila oltari i slikami, te je uvala kosti
sv. Prospera. Izvana na proelju bila je liepa slika, predstavljajua
boj Malteza sa Turci na uspomenu vojevanja Herbersteina, bivega
maltezkoga vojvode god. 1686. Kod crkve sv. Josipa utemelji Her
berstein dozvolom velikoga metra maltezkoga god. 1689. komendu,
zapisavi joj oporukom bive Frankopansko imanje Novigrad na Dobri
i imanje Lemberg u Korukoj. Poto se nije nijedan lan maltezkoga
reda niti poslije nastanio u Hrvatskoj, to je sinovac zakladateljev grof
Ferdinand Herberstein povjerio god. 1693. obskrbu beneficia kod crkve
sv. Josipa francikanom karlovakim uz godinju nagradu od 550 for.
iz dohodaka Novoga grada. Poto pako Maltezi god. 1745. prodae
Novigrad baronu Stjepanu Pataiu, izplaao je toliku svotu fratrom
novi vlastnik Novog grada. Doavi p i a r i s t i u Karlovac radili su
iz petnih ila, osobito nakon pogora crkve sv. Barbare god. 1774.,
da se kako dokopaju dohodaka zaklade sv. Josipa; crkva im je do
ista predana, ali zaklade Herbersteinove nedobie, ve je ista dapae
posebnom odlukom papinskom francikanom zajamena.1 aliboe, da
je ovu krasnu crkvu ve nakon stotinu godina obstanka hudi udes za
tekao. Poto je jur god. 1788. sluila magazinom za barut i strjeljivo, a poslije pivnicom za pohranu vina, konserva i druge hrane za
vojsku, pretvorena bje napokon god. 1790. i u prostu krmu. Po
naredbi magistrata bude god. 1833. razorena. Herbersteinove kosti, koj
je bio kod sv. Josipa pokopan, poivaju i danas na trgu Josipovom,
a samo grobna ploa uzidana je u crkvi sv. Trojice.
Kod upe nutrnjega grada ostala je samo jo crkvica sv. K r i a
kod rakovakih vrata, sagradjena god. 1767. po generalu Franji Preisu
na mjesto udotvornoga razpela, koje je stajalo poam od god. 1730.
na vanjskomu mostu pred novimi vrati blizu sadanjega vrta Jelaia
1
Promemoria in causa Beneficii ad S. Josephum. Rukopis u naoj sbirci.
124
bana. Ovoj je crkvici bio od god. 1772. dozvolom generala Venceslava

Kleefela skrbnikom konjaniki kapetan Aleksa Vrhovac, otac biskupov,
koju je slubu po smrti Vrhovevoj (god. 1779.) obnaao bojni se
kretar lojznik.'
Poam od god. 1761. vrili su francikani slubu gradskoga
kapelana na S varci kod njemakih invalida, koji stajahu u posadi u
varakom gradu. Nagradu za tu slubu dobivali su pako samo ne
koliko godina.2
Po izvjeu provinciala Gotfrida Pfeifera, upravljenom god. 1767.
biskupu zagrebakomu, ivila su u samostanu karlovakom 24 redov
nika. Dohodci stalni iznosili su tada godimice 958 for. 28 kr. ponaj
vie od zaklade sv. Josipa i plae za vojnikoga kapelana.
Po obiaju, koj je tada i kod drugih manastira vladao, drali su
francikani u samostanu liekarnu, i bavili se lieenjem bolestnika, ali
im je god. 1761. oboje zabranjeno generalom Petaciem.
Izmedju fratara za te dobe najvie je bio zasluan za Karlovac
brat Zefir Gaiger, rodom iz Tirola, sagradivi vodovod iz Borlina na
trg sv. Trojice od zemljenih cievi. On je umro u Karlovcu god. 1806.
star 98 godina.
U prolom vieku prigovaralo se je, i to ne bez razloga franjevcem
drave sv. Kria, i naposeb redovnikom karlovakim, da se tudje
narodu hrvatskomu i odvie prijanjaju uz njemtinu. Doista punim
pravom kori povjestnik Kreli radi toga franjevce, da su veim dielom
Memci ili ponjemeni Slovenci, a hrvatini nevjesti, ter zato nespo
sobni misli duhovne prinaati srdcu povjerenoga si stada.3
Ve polovicom sedamnaestoga vieka pokaza s'e u dravi bosanskohrvatskoj francikana, koja je neko brojila medju svoje lanove kronistu Ivana Tomaia, revnoga glagoljaa Rafaela Levakovia i umnoga
hrvatskog pisca Sebastiana Glavinia, neki naoj kraljevini i narodnosti
neprijazni duh, niknuvi po svoj prilici iz poznate mrnje tadanjih
austrijskih dravnika i nekih krajikih poglavica proti svemu, to je
bilo hrvatsko ili ugarsko. U mjesto naslova provincije bosansko-hrvatske
najenuto je na predlog provinciala Antuna Lazaria u kapitulu rim
skom god. 1688. toj provinciji ime k r a n j s k e p r o v i n c i j e . " Ali
' Nota eorum. quae circa statuam Christi ante novam portam Praes. Carol.
acciderunt. Bukopis.
a
Izvjetaj Teodora Schleya, kapetana i administratora kameralnih imanja od
10. kolovoza 1761.
3
Kreli : Notitiae praelim. str. 420.
125
tomu nazivu nisu se samo oprli hrvatski fratri drave, ve su njim

uvriedjeni bili i stalii hrvatski, koji u saboru god. 1707. zaprietie fra
njevcem drave sv. Kria, da e ih izagnati iz kraljevine, ako nepoprimu
opet stari naslov drave hrvatske. Ova prietnja nije ostala bez uspjeha,
jer su se franjevci pobojali za obstanak svojih osam manastira hrvatskih,
u kojih je do 200 fratara udobno ivilo. Ve sliedee god. 1708. na
3. rujna na sastanku drave u Kamniku (Stein) bude poprimljeno ime
drave hrvatsko-kranjske (provincia s. Crucis Croatiae-Carnioliae). Bile
su takodjer tube na franjevce, da neprimaju u svoj red mladie iz
Hrvatske i Slavonije (dobe Krelieve bilo je Hrvata samo sedamnaest
u redu), zato se zagrozi dravniku zagrebaki biskup Klobuicki, da
e zabraniti franjevcem provincije sv. Kria propoviedati i boanska
otajstva dieliti, ako nebudu redili Hrvate, vjete pukomu govoru.1
Kralj Josip II. odieli dekretom god. 1783. valjda obzirom na
razlikost narjeja hrvatske francikanske klotre od onih u Kranjskoj
i Gorikoj. To se je dogodilo na veliku alost tadanjih fratara karlo
vakih, koji zamolie god. 1790. stalie hrvatske, neka im dozvole, da
e opet spoje sa kranjskimi samostani s razloga, to nisu mogli dobiti
mladia za svoj red u Hrvatskoj.
aliboe da u narodnom pogledu nije bio bolji niti karlovaki
samostan od ostale provincije franjevake. Malo ne sva pisma, to su
prolih vjekova pisana u klotru, ticala se ona poslova samostanskih
ili crkvenih ili pako drugih privatnoga znaaja, sastavljena su na nje
makom jeziku, a po svem se vidi, da su redovnici stajali pod ve
likim uplivom njemake vojnike gospode.
Od ostalih dogodjaja tiuih se katolike crkve u Karlovcu bilje
imo jo ovo.
Po vijem nalogu poslovala je god. 1769. u Karlovcu komisija
za u r e d j e n j e upa u karlovakoj krajini. Komisija drala je svoje
sjednice u samostanu fratarskom. lanovi povjerenstva bili su senjski
biskup Manzador i arcidjakon Caballini, zagrebaki kanonik Pranjo
Popovi i Stjepan Ubic, opat samostana kostanjevakoga (Landstrass),
od vojnike strane zapovjedajui general baron Preis, pukovnici svih
karlovakih graniarskih pukovnija i kapetan huzara Martin Kneevi.
Iz zapisnika se razabire, da je bilo tada u karlovakoj krajini upa
senjske biskupije 39, a zagrebake 4, pravoslavnih 82 i 4 uniatske.(i
1
Kreli: Not. prael. str. 121., 422. Considerations in sigillum provinciae

S. Crucis Rkps. Stand d. Ordens-Provinz d. h. Kreuzes. Laibach 1839. str. 8.
Archiv con. Francisc. Carolost.
126
Sa okupacijom francezkom doli su u kriepost u francezkoj

Hrvatskoj svi odnoaji g a l s k e c r k v e prama Rimu. Ve prisegom,
poloenom na 10. prosinca 1809. vezani su bili sveenici posebnom
formulom: da e caru i kralju (Napoleonu) vjerni biti, pape pako
rimskoga, ali kadi goder i pod kakovim goer imenom vidjena glava
katolianske crkve prebivala bude, mo, na koliko pravicam i uredbam
svetskoga vladatelja ili ladavca orsaga protivna bi bila, spoznati i potrebavanju ali zapovjedim njegovim (neiznimajui van istoe zaveza)
nikad podlei nee."
Francezka vlada nije doputala, da u njenom podruju vri crkveni
nadzor zagrebaki biskup Vrhovac s toga, to je on stolovao izvan
francezkoga podruja, a osobno njoj zazoran bio kao gorljiv privrenik zakonitoga kralja. Ve god. 1810. poslao je bio maral Marmont
svojega adjutanta do biskupa Vrhovca s porukom, da preda crkvenu
upravu na desnoj obali Save ljubljanskomu biskupu Kauiu, pouzdaniku
francezke vladavine.1 Organizatornim zakonom od 15. travnja 1811.
ustanovljeno je (. 146.), da ima dio zagrebake biskupije stojei pod fran
cezkom vlasti spojiti se sa biskupijom senjskom. Ustanova ova zakona
nije kroz ciele dvie godine izvrena. Istom 12. sienja 1813. mogao
je karlovaki intendant priobciti upnikom, da je od bekoga dvora
jur nalozeno biskupu zagrebakomu, da preda onaj dio svoje dieceze,
koj stoji pod francezkim vladanjem, biskupu senjskomu Ivanu K. Jeiu,
vitezu poastn legije i privreniku Franceza. Svi odnoaji crkveni sa
inozemnim biskupom zagrebakim imadu prestati, a korespondenciju
zabranjuju dravni zakoni, makar da hrvatski sveenici imadu veliku
ljubav pram cienjenomu prelatu (Vrhovcu). Kanje (13. travnja) za
branio je intendant mladiem polaziti klerikat zagrebake biskupije,
koja neima jurisdikcije u francezkoj Hrvatskoj.
Poam od god. 1812. uveden je po francezkom zakonu c i v i l n i
b r a k , a mairi imali su voditi matice rodjenih, vjenanih i umrvih.
To je obznanio intendant upnikom 25. sienja posebnim oglasom., a
da se crkvene ceremonije mogu obaviti. I zbilja, nije se dogodilo u
Karlovcu niti jedno vjenanje za Franceza, da nebi ili bili zarunici po
crkveni blagoslov. Redukcija blagdana nije nikad izvedena, a prohod
na tielovo iao je obinom sveanosti, akoprem je bio intendant Contaden godine 1812. procesije zabranio.
Sveenstvo hrvatsko ivilo je u dobrom sporazumku sa vladom
francezkom, a karlovake upnike otca Krisostoma Toga u tvrdjavi i
1
Marmont: Denkwrdigkeiten III. B. str. 362.
127
Hania u Dubovcu osvadjali su karlovaki gradjani, da su privrenici francezki. Na gvardiana Foga potuie se, da klupi u crkvi na
spodobu otarije u arendu je daval, da vnogi stariji purgari pri svetoj
slubi u cirkve stati, bogatai pako, koji su imali novce, u arendu
su uzeli."
U svih vanijih poslovih, osobito pako pri uvadjanju poreza, na
rodnoga popisa i novaenja, pozivala je francezka vlada sveenstvo, da
bude vladi sklono i da podui narod ob odredbah vladinih. Sveen
stvo vaviek se odazivalo elji vlade, osobito kad se uvadjalo to koristna, a to je uvaavala i intendancija hrvatska, hvalei vie puta
sveenike hrvatske, o kojih kae okrunica intendanta od 14. travnja
god. 1813.: Duhovniki horvacke zemlje dali su oiveste pokae svoga
nagnenja proti svoje cesarske svetlosti i podlonosti zapovedim cesarstva".
kolski zavodi u Karlovcu.

Najstarije kole. Piaristi. Karlovaki liceum. Gimnazija. Realka u
Rakovcu.
rije dolazka Turaka bijae naa domovina u nauci i prosvjeti

kud i kamo naprednija, nego poslije. 0 znatnom kulturnom
ivotu naega naroda u starije doba ima ved sada dosta
dokaza, a iztraivanjem povjestnih spomenika jo de ih se vie na
svjetlo iznieti. Doim su imuniji i odliniji vedom stranom traili
nauku i znanje na razliitih velikih kolah po Italiji i Njemakoj,
nalazili su mnogi, izmedju naih predja pouku u domaih manastirih
i kod pojedinih uenih ljudi tako zvanih djaka (literata), kojih je po
svuda bilo.' Pae i puka kola bila je estnaestoga vieka u Hrvatskoj
udomadena, jer se kod njekolicine obdina spominje ved tada, da su
drale vlastite uitelje.- Pojedini pismeni spomenici, niknuvi kadto
u malenoj kojoj i neznatnoj obini, odlikuju se osobitom pravilnou
pismena, jedrinom i loginim sadrajem, te preciznosti jezika, da bi
mogli posramiti mnoge spise, to u dananje naobraeno i ugladjeno
vrieme iz javnih ureda izlaze. Puka naobrazba postradala je mnogo
za borbe s Turci, a kolstvo i pismenstvo jedva se je poneto zaklo
nilo u neke nae primorske gradove i u samostane u predjelih za
Kupom i Savom.
Odkako je podignut Karlovac i osnovana u njem upa sv. Trojice,
postojao je u tvrdji i poseban uitelj nazvan kolnik, kojemu je po
1
Takav jedan uenjak bio je Hrvat, ivui god. 1597. u Pounu imenom Pavao
Fuli, doktor filozofije i medicine, koj je uzimao mladie iz Hrvatske na stan
i nauku. Tako je n. pr. drao kod sebe pomenute godine igu Mikulia iz
Brokunovca. (Ugovor Fuliev sa otcem iginim Jurjem hrvatski pisan u ze
maljskom arkivu, neo reg. acta, fasc. 1650. br. 17.)
-1
Uitelji spominju se oko god. 1560. u Dubovcu i Draganiih. Stare su kole
u Petrovini, Jastrebarskom i u Ozlju. U poslednjem mjestu bio je god. 1628.
kolnik Matija Mumi, god. 1672. Ivan Jankovi 82 godine star. U Jastre
barskom bio je god. 1665. uitelj Juraj Krali, god. 1668. spominje se uitelj
u Hrnetiu, a tri" godine kanje kod sv. Petra na Mrenici i u Reici.
129
U KARLOVCU.
duhu onoga vrem.ena pomagao i menar kod poduavanja djece. Za

luterske pope u Karlovcu znade se, da su se mnogo trudili za kolu,
a poslije su i svjetovni katoliki popovi poneto malenu djecu podu
avali. Iz ove kole potekoe Karlovani Pavao Janid i Gabro Jur
jevi, koji stekoe dino ime kao hrvatski i latinski pisci."
Doavi god. 1657. u Karlovac francikani, obvezae se, da de do
etvrtoga razreda poduavati karlovaku djecu, te dobie pod taj uvjet
slubu uitelja i menara, koje slube nisu prijanji svjetski popovi nikada
sami obskrbljivali. Ovoj su obvezi zadovoljavali fratri nekoliko godina,
nu kanje zanemarie kolu, radi ega se je stanovnitvo a osobito vojnitvo karlovako toliko zabrinulo, da je god. 1681. zamolilo generala
grofa Josipa Herbersteina, da franjevce opomene na dunost, nato naloi
general fratrom, da se postaraju kod provinciala za takove lanove
svoga reda, koji de kadri biti uiteljevati.- Od tog a asa pouavali
su francikani djecu karlovaku u poetnih kolah sve do novijega
vremena. Prigodom crkvene vizite god. 1691. postojala je u samo
stanu tik vrata uiona, u kojoj je poduavao francikan Ladislav Tiquici 40 uenika sve do gramatike.3
L a t i n s k e kole (gimnaziju) bijae namislio joter oko god. 1660.
uvesti u Karlovac umni knez Juraj Frankopan, darovavi i kolegiju
Isusovaca u Zagrebu za kole 2000 for., nu prije nego li je mogao svoju
plemenitu namisao izvesti, pretee ga smrt u slubi podgenerala karlo
vake krajine.4 Ova nakana rodoljubiva hrvatskoga boljara oivotvorena
je tekar za sto godina kanje doadem p i a r i s t a (fratres piarum scolarum) u Karlovac, koji bijahu one dobe na glasu kao valjani uitelji.
Dolazak piarista u Hrvatsku skopan je svakako sa nastojanjem
oko sjedinjenja sljedbenika iztone crkve sa rimskom, o em se je za
1
3
4
Plemi Gabro Jurjevi rodio se je god. 1642. u Karlovcu, bio je kontrolor tridesetnice varadinske, te je izdao god. 1675. knjigu, posveenu knezu Adamu
Zrinskomu pod naslovom: Listi heroov, to je velikeh na glasu ljudih po ple
menitom Jurjevi Gabrielu, c. i kr. svetlosti harmice varadinske proti piscu
na kratko spravljen. tampani v Beu vu Austriji pri Januu Kritofu Cosmeroviosu c. svetlosti tamparu. MDCLXXV. 8. U Karlovcu rodio se je
(god. 1718.) i glasoviti grof Adam Patai, sin Nikolin, nadbiskup koloki i
pisac hrvatskoga rjenika, koj se jo u rukopisu uva.
Prituba Petra Jakia, Matije Kriania, Kritofa Spiia, Franje Oria,
Vuka Mihaevia, karlovakih vojnikih astnika u naoj sbirci.
Visita arcijakonata gorikoga god. 1691. u nadbiskupskom arkivu,
Vidi: Izvadak dobroinstva jezuitskoga kolegija zagrebakoga po otcu Ivanu
Prusu u lanku .A. Maurania : Kratak pregled povjestnice zagrebake gimna
zije u izvjeu gimn. za g. 1852.
(Lopai: Karlovac.)
130
KOLSKI ZAVODI
vladanja kraljice Marije Terezije jo uvjek ivo radilo. Valja da je

bilo nade probitku i dobromu uspjehu po uniju od vije naobrazbe i
nauke, koju de oni razplodjivati po neukom puku.
Nu piaristi, budui sgolnji Niemci, naemu jeziku nevjesti i za
neseni protivnici ivlja iztonoga i slovinskoga, nisu bili kadri ni
da progovore naemu narodu njegovim jezikom, a kamo li da narod
preporode moralno i priprave mu sretniju budunost. Takovi uitelji
mjesto da budu posrednici i pomiritelji medju bradom jednokrvnom
jedne i druge crkve, podstrekavahu jo vedma religioznu mrnju, te
nas aliboe jo vedma razdvajahu.
Piaristi dodjoe po nalogu kraljice Marije Terezije god. 1754. iz
Austrije najprije u Mar u u varadinskoj krajini, poto se tamonji
hristjanski narod pobunio bio proti unijatskim kaludjerom, tono bjehu
na novo uvedeni god. 1753. u maranski samostan. Ali Mara, budui
osamljeno i pusto mjesto usred uma, nije dolikovala naunomu zavodu,
i zato se odanle na skoro preselie piaristi u udobniji Belovar, za
dravi Maru kao imanje svoga reda.1
Deset godina kanje pozvani su piaristi iz Austrije takodjer u
Karlovac, gdje im bjee namienjen vaan zadatak, da preuzmu kol
stvo u itavoj krajini karlovakoj pod svoju pazku.
Na piariste, kako pripovieda fratar ljetopisac karlovaki, pomislio
je ponajprije zapovjedajudi general u Karlovcu grof Benv. Petaci,
posvadivi se god. 1758. sa francikani.2
Sto je ovaj samo smjerao, to je izveo njegov nasliednik baron
Bock. Nastojedi ovaj oko reforma u krajini, hotio je togodj uiniti
i za kolstvo, te predloi bekoj vladi, da se piaristi pozovu za ui
telje u Karlovac, i da jim se obuka mladei povjeri u itavoj kra
jini hrvatskoj. Generalov predlog bude prihvaden i ved god. 1764.
bje odlueno, da se sbog boljega reda u kolstvu po karlovakoj krajini
i radi naobrazbe hrvatske mladei pozovu u Karlovac tri hrvatskomu
jeziku vjeta piarista, koji da ue naroito latinsko i njemako pismenstvo i jezik, pak raunstvo i dudoredje na temelju katekizma. Narodni
na hrvatski jezik mimoila je tadanja germanizatorska vlada sasvim.
Dne 25. veljae god. 1765. rokovala je u Karlovcu komisija u
tom poslu pod predsjednitvom generala Bocka, a u prisudu provin
cijala austrijskih piarista Nicefora Deltela a S. Donato. Iz povjerenstvenoga zapisnika znademo, da je kraljica Maria Terezija opredielila
1
2
Kreli: Prael. Not. Hist. Croat. Slav, et Dalra.. str. 429.

Arch. Conv. P. P. Franc. Carol. Ekps.
U KARLOVCU.
131
bila, da e davati za kole u karlovakoj krajini iz dohodaka generalata

karlovakoga kroz deset godina po* 3000 for. Od toga dobivali su karlo
vaki piaristi 2200 for., a na uitelje svake karlovake graniarske regi
mente zapalo je po 200 for. Piaristi podizali su takodjer 50 for. godinjih
kamata iz glavnice od 1000 for., to ju je bio u tu svrhu zapisao opo
rukom zagrebaki kanonik Thauzki, i dohodke od imetka crkve svete
Barbare, to je poticao iz zapisa kanonira karlovakih poam od g. 1684.
Crkva sv. Barbare posjedovala je tri kue i mlin na Korani, stajao je
neto nie rajega vrta (Krebsgarten), vriedan 7.576 for., odkua su dobi
vali piaristi istih godinjih 309 for. 48 kr.; napokon primali su oni joter
godinjih 45 for. iz zapisa karlovakoga pukara Valentina Erzetha.
Ukupno je dakle godinji dohodak piarista iznosio 2604 for. 48 kr.
Poto u poetku nije tolike svote trebovakf za same piariste,
opredielila je komisija suviak vrh godinje potrebe za gradnju crkve
i kolegija, za koje sgrade valjalo je po zakljuku komisije nai
shodno mjesto1
Upraviteljem kolskoga imetka bude naimenovan krajiki general
baron Mikainovi; njemu bude pridrueno jo nekoliko astnika i
vojniki naelnik varoa karlovakoga, te jedan odbornik gradskoga
viea. Akoprem se je provincijal Deltel obvezao bio, da e poslati jo o
uskrsu iste godine jednoga svoga redovnika u Karlovac, a zatim o
duhovih drugoga, to su ipak piaristi oklievali doi u Karlovac radi
udaljenosti i nezdravlja u karlovakoj okolici, dok nije uslied zamolbe
generala Bocka na 24. srpnja sama kraljica otro zapovjedala, da
imade dravnik njihova reda najkanje mjeseca rujna tri sveenika po
slati u Karlovac. Mnogo je smetao njihovu dolazku i zagrebaki biskup,
opirajui se uvedenju njemakih redovnika, kojih bezobraznost bila je
tolika, da nisu za svojega boravka u Hrvatskoj marili niti zaiskati
domainstva kod kraljevine hrvatske. Izim toga branio je biskup up
nika dubovakoga, koj je znatno prikraen bio tim, to su dohodci
crkve sv. Barbare doznaeni bili u kolske svrhe.Napokon imali su piaristi prispjeti iz Bea dne 3. listopada 1765.
Sbog toga vladala je u Karlovcu velika radost, jer seje u obe oekivala
velika korist od kolske obuke, koja je bila toli zaputena i manjkava.
Grad Karlovac priredi piaristom sveani doek, itav gradski magistrat,
1
Protocollum Commiss. de dato Carolost. 25. februar. 1765. U naoj sbirci.

Archiv. Cl. Franc. Carolst. Bach: Geschichte des Otoaner Eegiments.
List provincijala Mcephora a S. Donato gvardianu karlovakomu od 2. ko
lovoza 1765. Kreli: Prael. notitiae ad Hist. Croat. Slav. Dalm. str. 420.
132
KOLSKI ZAYODI
vojnitvo i mnotvo puka izidje jim u susret do crkve sv. triju kralja
na Baniji; pae isti namjestnik zapovjedajuega generala, podmaral
baron Franje Preis popatio se je, da ih pozdravi, ekajui jih kod
crkve sv. Barbare od deset sati s jutra do jedan sat poslije podne,
ali toga dana nestigoe piaristi u Karlovac, ve za puna dvadeset i
etiri dana kasnije.1
Nije poznato, zato se nisu piaristi nastanili u kui maltezkoga
reda na trgu Josipovu, koja bijae najmljena za stan trojice njihovih
redovnika uz godinju najamninu od 100 for.; oni se smjestie u jednom
dielu vojnike kasarne, otvorivi tue najprije njemake, poslije i la
tinske kole, poto se je broj mladei pomnoao bio. Francikani bili
su ve prije posve zapustili kole, te je grad god. 1763. plaao po
sebnomu uitelju 48 for. na godinu.
Nadstojnik (superior) piarista karlovakih zvao se je Tomo Leidel
a S. Ludovico; duhovnu slubu obavljali su piaristi u crkvi sv. Bar
bare, mi poto je ista crkva god. 1774. pogorila sa osam oblinjih kua,
izrui jim general Gyulay crkvu sv. Josipa, za kojom su oni ve prije
eznuli. Ravnateljstvo kolsko zvalo se je : Commissio piarum scolarum
Carolostadiensium. Ovomu ravnateljstvu podinjene bijahu sve uione
u karlovakoj krajini. God. 1773. zamolie piaristi, da jim se dozvoli
u Karlovcu otvoriti osim ve postojea etiri razreda jo dva razreda,
i da se pomnoi broj uitelja, ali jim vojna oblast to uzkrati pod
izlikom, da je dovoljno, da dva uitelja nauaju njemake a dva latinske
predmete. Prigodom predaje Karlovca god. 1778. pod gradjansku juris
dikciju, ostale su kole i piaristi i nadalje pod nazorom generalkomande, a provincijalu piarista zabranjeno je odluivati togodj glede
kola bez znanja i privole vojnoga zapovjednitva.3
Poetkom god. 1780. stekoe piaristi dozvolu, da mogu graditi
samostan i crkvu na mjestu stare apoteke naprotiv od crkve i samo
stana francikana; u tu svrhu bijae jim doznaeno 1400 for. iz za
klade ugarske komore. Godine 1781. dogotovljena je sgrada uz staru
oruanu. Medju njom i medju samostanom piarista bio je prostor
ostavljen za zidanje crkve. Sbog pomanjkanja pokutva ipak se pia
risti u novoj sgradi nenastanie, boravei neprestance u kasarni do
doaa kralja Josipa II. u Karlovac (12. svibnja 1783.). On naloi,
1
2
3
Archiv claust.
Eaun obine karlovake god. 1764.
Eieenje ugarskoga dvorskoga viea od 31. prosinca 1781. Iz spisa sa
vjetnika Sigm. Komaromia.
U KARLOVCU.
133
da se imade sagraditi na prostoru zavoda piarista i stare oruane nova

i sada postojea oruana. Ve mjeseca srpnja iste godine nestane
samostana piarista, a mjeseca kolovoza izpraznie piaristi uslied do
bivene zapovjedi kasarnu, u koju uljeze regulaka vojska, te se preselie u kudu Kovaievu, za koju je plaao stanarinu kolski fond.
Ove promjene i ovaj postupak nije ugadjao prokenoj brai nabonih
uiona; oni se jo iste godine razstae sa Karlovcem i s Hrvatskom,
neostavivi nikakov astni spomen niti po nauci, koju bi bili po na
rodu razsijali, niti po uljudnosti i nabonosti, koju bi bili usadili u
srdca povjerene si hrvatske mladei.
Piaristi gradili su se uenimi muevi i vjetimi pisci. Ljetopisac
fratarski (Archiv Franc.) posvjedouje, da su se dodue mnogo bavili
pisarijom, ali od toga neima sada niti traga kakovoj koristi u naoj
domovini, niti je ikad bilo. Eodom bijahu svi Niemci, ili su pako bili
ponjemeni Slovini, osim jedinoga redovnjaka Adalberta Bara, uitelja
retorike, rodjena Karlovana, umrvega u Karlovcu god. 1780.
Budui tudjinci, odhranjivali su hrvatske sinove tujim duhom,
nesamo po tom, to nisu nimalo uili hrvatskoga jezika, ve i time,
to su kao zanesenjaci za ljepotom latinskoga i njemakoga jezika
nastojali usaditi mladei mrzost i prezir prama materinskomu toboe
barbarskomu jeziku.
Pokle se piaristi vratie odkle su i doli bili, opet se je pomislilo
na prijanje uitelje franj evce. Njim bude riesenjem bojnoga viea od
24. listopada 1783. na novo povjerena nastava u normalnih i latinskih
kolah, te po zapovjedajuem generalu grofu Gyulayu 1. pros, iste
godine predana javno i sveano. Francikani odredie umah izmedju
sebe tri uitelja za poetne kole, a jednoga za prvi razred gimnazije.
Sbog pomanjkanja kolskih prostorija zapoe poduavanje to urefektoriju,
to u delijah fratarskih. Svakomu uitelju bude dopitana plaa godinjih
150 for., a dravna uprava obveza se, da e podavati sve togodj bude
potrebito za kolske svrhe o svom troku." Postojeemu prvomu raz
redu latinskih kola pridodan je god. 1784. i 1785. drugi i trei razred.
Tako je ostalo do god. 1792. Tada je po predlogu kolske ko
misije vojno zapovjednitvo dozvolilo, da se u Karlovcu ustroji podpuna gimnazija sa 6 razreda. Gimnazija kao to i njemaka glavna
uiona stajale su jo svedjer pod nadzorom vojnikoga zapovjednitva,
1
Kurzgefasste Geschichte des Karlstdter Gymnasiums od ravnatelja otca

Kerubina Horvatia u gimn. programu od god. 1857.
Zapisnici gradsk. municipija od god. 1783*.
134
KOLSKI ZAVODI
koje je dotine uitelje imenovalo i plau im doznaivalo kod vojne

plagajne u Zagrebu. Prvi je ravnatelj gimnazije bio c. kr. etnik
Wiedemann. Uitelji bili su francikani, a nastavni jezik bio je njemaki.
Za udobnije smjetenje kola sazidana je jo za dobe kralja Josipa II.
danas jo postojea gimnazijama zgrada u drugom katu iznad manastira.
Predavanja sama tekla su odsad redovito na itavoj gimnaziji. Samo
god. 1806. izpranjene su gimnazijalne prostorije za namjetaj bolestnih
vojnika, kojih je tada sila boja bila po Karlovcu. Francikani nastavie poduavanja u refektoriju i u elijah.'
Spomenut nam je i prvu ensku kolu, koja je u Karlovcu
zavedena god. 1775. na predlog inspektora krajine generala Zikovia.
Prvi uitelj na toj koli doao je iz Ogulina uz 15 for. mjesene plae
i 40 for. godinje stanarine. ena uiteljeva poduavala je djecu u
enskom radu uz 4 for. mjesene nagrade. Istom god. 1809. nastala je bitna promjena kod karlovakih
kola uslied francezke o k u p a c i j e . Vladavina francezka uinila
je za kratko doba svoga obstanka mnogo za puku prosvjetu. Umni
i blagohotni upravitelj Ilirije maral Marmont izdao je 4. srpnja 1810.
naredbu, kojom se uredjuju i razvruju kole u primarne (puke), u
gimnazije i liceje. Karlovac dobio je po francezkom sistemu uredjenu
gimnaziju i licej, koj poslednji bio je uveden jo u osam gradova
Ilirije: u Trstu, Gorici, Ljubljani, Kopru, u Bjelaku, na Eieci, u Zadru
i u Dubrovniku. Prijanji gimnazijalni ravnatelj Ivan Sabljak, koj je
upravljao svimi zavodi i kolami karlovakoga generalata, ostavi Kar
lovac dolazkom Franceza, a mjesto njega preuze ravnateljstvo kola i
rektorat liceja bivi gradski kapetan i prisjednik kolskoga povjerenstva
Franjo J u r j e v i . Nadstojnitvo (praefecturu) gimnazije preuze pako
ueni francikan, rodom Karlovan, o. Krisostom Fogh,3 kojemu su
bile podinjene takodjer puke uione. Vrhovni nadzor kola karlo
vakih predje od generalkomande na vrhovni ilirski gubernij u Ljub
ljani, kod kojega bijae namjeen posebni najvii (generalni) kolski
intendant u osobi bivega paulinskoga kaludjera Raffaela Zellia, prije
profesora u Zadru. kole karlovake stajale su i pod Francezi pod
nadzorom mjestnoga vojnoga zapovjednitva i uzdravane su na raun
1
2
3
Geschichte des Karlstdter Gymnasiums.

Vaniek: Geschichte der Militrgrenze, Bd. II., str. 588.
Izdao je god. 1817. u Karlovcu djelo : Theoria de virga stereometrica tum
cylindrica seu quadrata tum cubica auctore Chrysostomo Fogh, definitore et
philosophiae lectore.
U KARLOVCU.
135
vojnikoga etata. Samo na koliko nebi bio ovaj dovoljno sredstva po

davao, pomagao je municipij karlovaki. Maira Josipa Sporera hvali
kolska upraVa, da je bio osobiti prijatelj i zatitnik kola. Francezka
vlada izdala je pod 18. kolovozom 1810. posebni dekret o informaciji
i disciplini na karlovakoj gimnaziji. Na licjju bili su namjeteni
sa 1000 franaka godinje plae sliedei profesori: o. Krisostom Fogh
za generalnu fiziku i matematiku, o. Benedikt Dimmer za logiku i
moralna filozofiju, o. Gabriel Vollgruber za retoriku, o. Mirko Gradcki
za gramatikalne kole, Friderik Grom za francezki jezik; na gimna
ziji bili su pako profesori: o. Feliks Fabian za latinski jezik u principiji, o. Formosus Bihanin za talijanski jezik, Franjo Ferk za fran
cezki jezik; uitelj narodne kole u materinskom jeziku o. Mkola
Smolec. Nauku hrvatskoga jezika preporuala je vlada kao osobito
koristnu.
Uz ove kole ustrojena je u Karlovcu posebna vojnika k o l a ,
gdje se je osim vojnikih znanosti uio osobito francezki jezik, tada
toliko potreban u francezkoj dravi. Maral Marmont odaslao je o
troku dravnom mjeseca kolovoza 1810. iz Hrvatske, a poneto i
iz Karlovca 105 mladia, ponajvie sinova krajikih astnika i inov
nika iz provinciala, u vojnike zavode u La Fleche i Chalon sur Marne.
Poto na ladanju nije bilo mogue svuda uvesti puke kole, jer
nije bilo usposobljenih uitelja ni novaca, morali su uslied naloga kar
lovake intendancije od god. 1812. obinski biljenici poduavati djecu
u hrvatskom itanju, pisanju i u raunu.1
Uz licej i gimnaziju obstajae za dobe francezkoga vladanja u
Karlovcu u samostanu'karlovakom i b o g o s l o v j e za francikane u
francezkoj Iliriji. Od samostana francezkih bijae Marmont god. 1810.
odciepio samostane u austrijskoj Hrvatskoj i tajerskoj. Po odlazku Franceza iz Karlovca mjeseca kolovoza 1813. budu
i uione svedene na prijanje stanje; liceja i bogoslovije nestade i
samo gimnazija sa est razreda uskrisi u prijanjoj slici. Njemakom
upravom, koja je tada odpoela, dobie i uione njemaki kroj, a
gimnazija karlovaka razlikovala se u napredak od austrijanskih gimna
zija samo time, to na njoj nebijae jo tada uvedeno poduavanje po
premetih (Fachlehrmethode), to je istom docnije zaveo dr. Ivan
1
Geschichte des Karlstdter Gymnasiums. Magistratski spisi iz te dobe.

Dekret o kolah francezkih priobio je ravnatelj Kosti u programu gimna
zije karlovake za god. 1866. Nae biljeke.
Stand der kroatisch-krainerischen Franciskaner-Provinz.
136
KOLSKI ZAVODI
Markuievi, postavi iza smrti Jurjevia god. 1816. ravnateljem kar

lovakih uiona. Strukovna metoda-izmienjena je pako 1821. na svih
austrijanskih gimnazijah, a tako i u Karlovcu sa prijanjom osnovom
predavanja, tako da je svaki uitelj u svojem razredu pouavao u
svih propisanih predmetih.
27. listopada god. 1820. predala je e. kr. vojena uprava gradjanskim oblastim sveano gimnaziju i poetne uione. Tom prigodom
obveza se slunjski puk svake godine podavati gimnaziji za ogriev toliko
drva, koliko joj od potrebe bude. C. kr. transka gubernija bijae od
toga asa sve do spojenja prekosavskih strana s ostalom Hrvatskom
najvia kolska oblast, a poam od god. 1822. podloena je i karlo
vaka gimnazija kolskomu ravnateljstvu za Hrvatsku i Slavoniju u
Zagrebu.
Karlovaka gimnazija bila je due vremena na glasu po mnotvu
uenika i po napredku u naucih; uenika dolazila bi sila iz svih
strana Hrvatske, a mnogo takodjer iz austrijanskih nasliednih pokrajina,
tako da je njihov broj osobito pod ravnateljstvom zaslunoga otca
Manojla Podvinskoga narasao bio na 300.
Kad su Magjari poeli magjarizirati i po Hrvatskoj, osjetio je
to i Karlovac; jur god. 1834. uveden je na gimnaziji kao redoviti
uevni predmet magjarski jezik, i zato bude namjeen osobiti uitelj.
Pokret 1848. godine, koj je toli silno probudio narodnu sviest i
kod nas, iztisnuo je bar poneto tudjina, pribavivi naemu narodnomu
jeziku mjesto, koje ga po Bogu i po pravdi ide. U mjesto magjarskoga
jezika predavala se je od tada unapred hrvatina na hrvatskih zavodih.
Jote jednom otvorio je iroka vrata tudjinstvu na naa uilita
Bachov sistem, koj nas je bio prikuio kroz dvanaest godina. Pre
ustrojstvom uiona god. 1852. poseglo se i dalje; sve malo po malo
pretoene su nae kole u njemake zavode, a hrvatski jezik osta kao
pastore, koje se je samo jo za nevolju donekle trpilo. U karlovakoj
gimnaziji budu dokinuta dva najvia razreda, a gimnazija proglaena
malom, etverorazrednom.
God. 1861. opet je nastavnim jezikom uveden hrvatski, a uitelji
po neto su franjevci, ponajvie pako svetovnjaci, nu gimnazija ostade
samo etverorazredna sve do najnovijega vremena. Javno je pako mnienje,
da mala gimnazija nedotie potrebam grada Karlovca i njegove oko
lice, i da bi tu trebalo zavesti p o d p u n u g i m n a z i j u . Takov je
zavod na iniciativu karlovakoga zastupstva dozvoljen, pa su jur otvo
rena dva razreda gornje gimnazije (V. i VI. razred). Dakako da e
U KARLOVCU.
137
osnutak velike gimnazije iziskivati od grada znatnih rtva, jer treba

*' sa znatnim trokom podignuti i novu gimnazijalnu zgradu, ali Karlov
ani e napeti sve sile, da si sve po malo ali sigurnim putem utemelje
uevne zavode, bez kojih neima nigdje napreka u narodnom ivotu.
Jur spomenusmo, da je uitelje karlovake gimnazije plaalo kroz
vie godina dravno upraviteljstvo. I to se promieni, pokle je velikoduje vrloga mua novu zakladu na korist karlovake gimnazije osnovalo.
Umrvi god. 1807. karlovaki gradjanin Nikola M arkez ostavi opo
rukom po izplati znatnih, veim dielom dobrotvornih legata, cjelokupni
svoj imetak unuku svojemu Josipu Baiu pod uvjet, da ima ta ostavina
zapasti zakladi karlovake gimnazije, ako se isti prije punoljetnosti
sa ovim svietom razstavi. Poto je Bai za rana preminuo, to je po
odluci oporuitelja, njegova ostavtina zapala namienjenoj cieli. Pri
godom predaje Markezove zaklade po mitnici karlovakoj gradskomu
poglavarstvu god. 1823. iznaala je ona u uzajmljenoj glavnici 39.152 fr.
17a/4 nv., u zaostalih kamatih 7254 for. 44 V2 nv., a u gotovini
104 for., dakle ukupno 46.484 for. 14x/4 nv. Kanje umnoena je za
klada dobrovoljnimi prinesci karlovakih gradjana, te je brojila god. 1851.
glavnice 47.341 for. 22 nv., uloene na kamate kod pojedinaca. Stanje
zaklade jamano bilo bi i povoljnije, da nije po intimatu obstojaloga kr.
ugarskoga namjestnitva zavod gimnazijalni imao platiti za razdobje
od god. 1815. do 1822. uionskoj zakladi u Trstu svotu od 3822 for.
54-/5 nv. u ime potroka na gimnaziju za njemake uprave.1
Spomenut nam je jo uevne zavode u oblinjem Rak ovcu, gdje
je god. 1819. osnovana za podruje bive slunjske pukovnije glavna
normalna kola. Ovoj je kanje prikopana mala r e a l k a , uz koju
je otvoren i teaj za uiteljske pripravnike.
V e l i k a r e a l k a sa est razreda zavedena je carskim odpisom
od 28. sienja 1863. poam od kolske god. 1863. u novoj zgradi
na dva kata podignutoj trokom krajike imovne zaklade. Oko pro
micanja ovoga zavoda vojne su vlasti mnogo nastojale. Odmah u po
etku nabavljeno je za biblioteku zavoda 200 najnudnijih djela, a
dopitano je 800 for. godinje podpore za nabavu uila. Teajem pet
naest godina nakon osnutka velike realke obskrbljen je zavod obilno
sa svim to treba. Osim biblioteke profesorske sa 1230 djela i posebne
djake postoji kod rakovake realke prirodoslovni, fizikalni i geometrini kabinet, kemiki laboratorij i botaniki vrt. Za podporu uenika
dozvoljeno je jo god. 1863. dvanaest stipendija iz krajike imovne
1
Magistratski zapisnici.
138
KOLSKI ZAVODI
zaklade; osim toga postoji u Rakovcu posebno drutvo za podporu

uenika sa zakladom od 2630 for. 16 nov. Mjesto njemakoga jezika,
kojim se gotovo izkljuivo predavalo pod ravnatelji Vanikom i Dr.
Pecheom, zaveden je naredbom ratnoga ministarstva od 5. oujka 1868.
paritet njemakoga i hrvatskoga nastavnoga jezika, dok nije poslednji
za upravljanja generala Mollinaria s krajinom podpunoma zavladao.
U novije doba poelo je vojno zapovjednitvo zagrebako uvadjati
u rakovaku realku, kao i u ostale krajike kole u veem obsegu
njemaki jezik, nego bi to moda i od potrebe bilo, a samoj nastavi
se tim po sudu strukovnjaka vie odmae nego pomae. Kako pako
novije doba neprija nigdje realnim i tehnikim kolam, nije se mogla ni
rakovaka realka, koja ima od god. 1872. sedam razreda, razviti i dje
lovati, kako bi to eljeti bilo. Broj uenika, kojih je god. 1873/4. bilo
201, spao je ve god. 1878/9. na 119, a po svoj prilici da e se jo
umanjiti, kad se zavede podpuna velika gimnazija u Karlovcu. Uzme
li se Karlovac, Rakovac i Svara kao mjesto realke, to ima rakovaka
realka '/3 uenika iz mjesta, a % izvan mjesta ovu kolu polazeih.
0 eparhiji karlovakoj.
Vlasi pod turskom vlasti. Selitba vlaha u gornju Hrvatsku. Unijatske vla
dike u Marci. Karlovaka eparhija. Pravoslavni u Karlovcu.
dkad je hrvatski kralj Zvonimir primio od rimskoga pape

Grgura VII. investituru i krunu, ostala je hrvatska drava
stalno skopana sa rimskom crkvom. Od to doba vladalo je
u Hrvatskoj crkveno jedinstvo pod rimskimi papami za sve vjernike
rimskoga ili grkoga obreda, latinskoga ili slovinskoga bogosluja.
Tako je ostalo i u dravnom savezu sa Ugri kroz vie vjekova po na
elu, to je vladalo srednjega vieka po svuda u Europi, da je drava
predstavnica i vjerske ideje, koju imaju prigrliti jednako svi njeni
pripadnici.
Hrvatska bila je vazda isto katolika drava, osim to je na
njenih junih granicah trinaestoga osobito pako etrnaestoga vieka
prodirala iz Bosne bogumilska sekta, koju je isto tako progonila dravna
vlast kao to i katolika hierarhija.
Zagrebaka biskupija obsizala je nakon svoga osnutka gotovo
itavu posavsku Hrvatsku, kanje prozvanu Slavoniju, i prostirala se
je sa svojimi arcidjakonati gorikim, gorskim i dubikim sve do konca
petnaestoga vieka do Vrbasa, Vrbanje i Plive. Medj riekami Vrbasom
i Vrbanjm spadao je na medjah Usore jo kotar glaki zagrebakoj
biskupiji.' Na cielom ovom prostoru tako bijahu guste katolike upe,
da bi i sada zadovoljavale, kad bi ti krajevi napueni bili katolici.
Prama jugu i zapadu prostirala se je po dananjoj hrvatskoj i bivoj
turskoj krajini biskupija krbavska, vie gore oko izvora Une kninska
biskupija. Dolnja Lika kod ponora Like u obsegu stare upanije boacke (kod Kosinja) i buzanske (Buim pod Velebitom) spadala je za
doba hrvatskih kraljeva iz narodne loze rabskoj, a kanje senjskoj
biskupiji, obilujui katolikim manastiri, crkvami i katolikim pukom."
1
2
Tkali: Monumenta eccl. Zagrab. Tom. II. str. 76., 90., 92.
Kukuljeyic: Acta Croatica sadravaju mnogo listina, koje razjanjuju tadanje
stanje u dolnjoj Liki.
140
O EPARHIJI
Za itava srednjega vieka neima u obsegu hrvatske kraljevine

traga drugoj vjeri do katolike, drugoj narodnosti do hrvatske, izuzam
ono nekoliko latinskih starosjedioca u primorskih gradovih i ake nje
makih i magjarskih kolonista, to se spominju u poveljah pojedinih
hrvatskih mjesta. Nisu se od ostalih Hrvata razlikovali niti vlasi, sta
nujui po dinarskih planinah i u dalmatinskih prodolinah jur od davnih
vjekova.'
Vjerski a po neto i etnografski odnoaji promienie se u Hrvat
skoj koncem petnaestoga vieka, kad se na nae strane stanu zamahivati
Turci te u stogodinjoj borbi sa muzlomani pogine mnogo cvieta naroda
hrvatskoga i opusti veliki dio kraljevine.
Pod zatitom pobjedonosnoga turskoga oruja zapreme puste kra
jeve Hrvatske bosanske poturice, i bosanski krani, velikom veinom
sljedbenici grcko-iztone vjere. Bosanska raja, poznata pod imenom vlaha,
poe prelaziti medje stare kraljevine Hrvatske na Vrbasu, Uni i Savi i
zapremi estnaestoga vieka priedjele prije toga po vjeri isto katolike.
Uplaeni silom i grozotom Osmana, a malo uzdajui se u razciepkano
latinsko kranstvo, kolebali su se grko-iztoni sliedbenici neodluno
za dugotrajne borbe ugarsko-hrvatskih kraljeva s Turci, doim su
srbski despote Brankovii gamzei pred turskom silom bili podle sluge
turskih sultana, pomagaju im svojimi etami do vee slave i veega
gospodstva. Veliku bitku kod Mkopolja (26. rujna 1396.) odluio je
srbski knez Stjepan na uhar sultana Bajazida, a na zator kranske
vojske, koju je predvodio kralj Sigismund."
Primjer mavanskih i rakih Srba djelovao je ovamo i na Bonjake
grko-iztone vjere. Bosanski vlasi, nazivani u spomenicih mnogo puta
i martolozi, strani su bili zulumari, dodijajui naim krajevom,gotovo
vie nego li sami Turci, jer ovi navaljivahu ponajvie samo u oitom
ratu, doim od etnika martolozkih nikad nije bilo mira ni pokoja po
krajinah. Martolozi i Turci poplienie Liku i sav posjed kneza Ivana
1
Kralj Sigismund dozvoli god. 1412. Ivanu sinu Ivana Nelipia, knezu cetin
skomu, da moe slobodno razpolagati gradovi Sinjem i Travnikom, sa upa
nijom sinjskom, zatim gradovi i tvrdjami Omiem, Visuem, Kamikom,
Kljuem i upanijom (provincia) petrovopoljskom, te Zvonigradom i upanijom
odorjanskom (Odorja) sa svimi Hrvati i vlasi (cum universis Croatis et
Vlahis). Ove gradove i krajeve, Hrvate i vlahe (Morovlahe) spominje takodjer
kaptol kninski u izpravi Ivana Cetinskoga od god. 1434., kojom ih ovaj
zalae za pozajmljenih 50.000 dukata svojoj keri Katarini, udatoj za Ivana
Frankopana.
Hammer: Geschichte des osmanischen Eeiches. I. Th. str, 224., 245.

"''*:?~r.*-'-':~:-:
KARLOV
141
iDWi OhAVf HRVATSKOJ
Karlovica ved godine 1514.' Staru jkrievajoLûpaniju, koja se je

prostirala do Kamenskoga blizu P<$|gc, i nie Gradike na J3avi r:
opustoili su martolozi prije, nego li je dolnja Slavonija dospjela u
turske ake. Godine 1541. drao je turski sultan na hrvatskoj kra
jini 1000 martoloza pod plaom, putajud ih na etovanja do Va
radina i u tajersku. Martoloze neukroti niti velik njihov poraz, dogoivi se mjeseca srpnja 1540. kod Subotske, gdje moni vlastel
raanski Ladislav More uhvati njihova vojvodu Volem ero vida", potekaveg iz glasovite i mone porodice kraljevstva rakoga (ex potissima progenie regni Kasciae).2 Priedjeli medj planinom Kapelom i
riekom Kupom bili su god. 1558. puni turskih vlaha, skitajudih se
tuda sbog otimaine (Volakv turcici nimirum deambulantur in eis et
rapiunt). Pljakanjem i razbojstvom dodijae vlasi i martolozi ved na
toliko, da su opetovano radi obrane od njih zakljuivali hrvatski sabori
najradikalnije mjere. God. 1585. odredi sabor, da se ima svaki vlah
uhvaden na etovanju nabiti na kolac. Kako su bili vlasi fizino zdrava
i kriepka eljad, a uz to ratoborni i vikli oruju, od velike su bili
koristi Turkom na vojnah u Hrvatskoj. Osobito su pomagali odvanoga
Hasana Predojevida, koj je po narodnoj predaji i sam potekao od
hrisdanske obitelji iz Luaca kod Staroga majdana.3 Hasan osvojio je
god. 1592. Bihad najvie pomocju vlaha, koji su i u bitci kod Siska
u znatnom broju stajali u turskoj vojsci, ali i ponajprije pobjegli,
kad se Hasanu srea iznevjerila.
1
2
3
Martolossi e Turchi corssi su quel i conte Joanne di Corbavia e deprea il

locho di Licha tutto. Sanuo po Czrnigu: Ethnographie des sterreichischen
Kaiserthums. I I . Th. str. 173.
Confiniaria u zemaljskom arkivu tajerskom f. 44, br. 40, 60, 74, 140.
0 postanku imena vlah ima razliitih tumaenja. Biti e pako pogodili oni,
koji ime vlah dre istovjetnim sa njemakim Wlsch, razumievaju pod vlasi
ljude prvobitno romanskoga porjekla, a ostanke rimskih kolonista na junom
slovinskom poluotoku u Iliriku, Mezii i Thracii, koji se kanje povukoe u
planine. Osobito se vlasi zvao puk u gorskih priedjelih Bosne, kamo nije
prodrlo narodno ime niti hrvatsko niti srbsko. Za pokatolienje ovoga puka
osobito su se starali u Bosni francikani, dobivi u t u ciel od pape Gregorij'a god. 1373. razliite povlasti. Taj papa spominje, da ima u Bosni malo
pravovjernih osim nekoliko obraenih, a da su Bosanci veinom heretici (bo
gumili, . paterani) i izmatici (grko-iztoni). Samo na medjah hrvatskih u
Glau, da ima krana (katolika) i t u su upe. izmatici pako da se zovu
vlasi, te da stanuju po panjacih i planinah (in pascuis et montibus) od
Bosne do Krbave. (Po Wadingu kod Fejera: Codex diplom. Hungariae Tom,
IX., vol. IV., str. 509, 511.)
142
O EPARHIJI
Ako i jeste veina kranskoga naroda u Bosni i po turskoj

Hrvatskoj sve do ospjetka estnaestoga vieka sluila samo interesom
osmanskoga carstva, naao se ipak znatan broj sljedbenika grko-iztone
crkve, koji odmah nakon turske provale radje ostavie svoje zaviaje,
nego da robuju Turkom, naselivi se po opustielih priedjelih Pokupja
i Posavja sve do kranjskih gora. Ovo su oni uveni doseljenici, koje
suvremeni izvjetaji spominju pod imenom vlaha i uskoka a samo po
jedine izmedju njih zovu Srbiji i Kaci po zemljah, iz kojih su doli
u nae krajeve.1 Akoprem su svi ti doseljenici uskoili, poznati su
pod imenom uskoka samo najstariji doseljenici naroito katoliki pri
morci u Klisu i po drugih mjestih Dalmacije, pak stanovnici Senja
i okolice, dobjegavi iz oblinjih zagorskih upanija hrvatskih Like i
Krbave, te napokon pravoslavni umberani, doavi nakon god. 1530.
u sadanju svoju postojbinu. Isto tako staro ime pribjeg" nadjenuto
je doseljenikom samo mjestimice, te je u kasnije doba sasvim izeznulo. Doseljenici iz Bosne bili oni pravoslavni ili katolici, poznati su
samo pod imenom vlaha, koj naziv zavlada sedamnaestoga vieka obenito za sve doseljenike iz Turske.
Prve bosanske vlahe naselio je po gornjoj Hrvatskoj kralj Matija
Korvin odmah nakon vojne bosanske. Plemiu hrvatskomu Ivanu Cubretiu pokloni kralj Matija za vjerne slube na raznih vojnah poveljom
izdanom u Jajcu na dan sv. Lucije 1463. itavo vlako pleme Tulida
(universos Wolahos de genere Thwlich), naseljeno u kotaru vrhrikom
u kninskoj upaniji.2 Matija naselio je vlahe i po Liki, oprostivi
1
Iz Srbije i Eake ojoe samo stariji doseljenici u Zumberku, a ti se spo

minju u povelji kralja Ferdinanda od 5. rujna 1538. izdanoj doseljenikom
umberakim na preporuku glasovitoga Hrvata, tadanjega vrhovnoga vojskovodje austrijskih pokrajina Mkole Juriia. Stari prepis ove povelje nalazi se
pod br. 11 od god. 1721. u arkivu glavnoga vojnoga zapovjednitva u Zagrebu,
odkle ju je priobio Vaniek u svojoj Specialgeschichte der Militrgrenze.
Czrnig (Etnografie der sterreichischen Monarchie II. Bd., str. 156, 360.)
dri, da je ova povelja podieljena naseljenikom u banskoj krajini, doim ju
u starijoj poviesti slabo upueni Vaniek priobuje za dokaz naselbina u
varadinskom generalatu. Medjutim u banskoj krajini, koja se je od prilike do
god. 1680. prostirala po sasvim uzkoj krpi zemljita na desnoj obali Kupe,
nije bilo nikakovih poveih i znatnih naselbina do god. 1687. iz Turske,
doim u varadinsku krajinu dodjoe prvi bosanski doseljenici u malom broju
istom oko god. 1560., a g. 1538. bila je jo tadanja krievaka. upanija u
itavom svojem obsegu do Vuina, Kamenskoga iza Pakraca, Gradike i Ja
senovca na Savi potedjena, stojea pod starodavnom upravom upana krievakoga i plemikih sudaca.
Povelja pisana na pergameni u naoj sbirci.
KARLOVAKOJ.
143
ih god. 1481. na saboru od crkvene desetine. Po svoj prilici da iz te

dobe potiu i naselbine vlaha oko Unca, Srba i Glamoa, koji poslije
god. 1530. dospjee sa likimi vlasi pod gospodstvo tursko (Walachi
Turcorum, qui commoraverunt in Zerb et in Unatz et in Grlamoch.).'
Istom kad su kraljevi hrvatski iz habsburke obitelji vedu vojnu
silu razvili na krajini i uspjehom uztuk inili turskoj modi, pouzdae
se turski krani u jakost i obranbu bekoga cara a kralja hrvat
skoga, te se stanu seliti u puste priedjele kraljevine Hrvatske. Za
dolazak krdana iz Bosne mnogo su se starali zapovjednici na hrvatskoj
krajini, navlastito Ivan Katzianer, Nikola Juriid, Ivan i Juraj Lenkovid, pak knezovi Blagajski, Juraj Slunjski, Nikola Zrinski i Stjepan
Frankopan Ozaljski, koji su svikolici manje vie nastojali, da svoje
ete nadopune sa bosanskimi uskoci, junaci na dobru glasu, pa da
to vie nahude turskim martolozom.
Pomenuti vlasi glamoki, srbski i unaki skoie izmedju pravo
slavnih krana ponajprije pod okrilje kralja Ferdinanda I., nastanivi
se poam od god. 1530. na ograncih julskih alpa (sada uskoke gore)
u Zumberku. Nekako u isto doba doli su vlasi i na puste zemlje grada
Ogulina u Otoku i Hreljinu u vladanju kneza Stjepana Frankopana
Ozaljskoga, sluedi ponajvie kao uhode u Tursku uz nagradu, koju
je kralj Ferdinand u bekom Novom Mjestu na 24. svibnja 1540. tim
uskokom dopitao.2 Medju najstarije doseljenike, doave valjda god. 1538.,
spadaju Prilidani i Rosopanjiani, koje ban Nikola Zrinski kao vlastnik
gradova Ribnika i Ozlja primi na 25. lipnja 1544. pod zatitu, opredielivi im kotare i dunosti.83 Za ove doseljenike kae listina od
god. 1558., da su Wolaki de Moskowcz".4 Priliki su pako vlasi
bili katolici, te su imali god. 1580. crkvu sv. Lenarta u Prilidu, a
ved u najstarije matice katolike upe novogradske na Dobri od go
dine 1650. ubiljeeni su njihovi porodjaji i vjenanja.5
Mladje su naselbine u bivoj varadinskoj krajini u sadanjoj belovarskoj upaniji oko Ivanida, Krievca i Koprivnice. Seoba vlaha
1
Kreli: Praeliminares ntitiae, str. 350.

Muhar: Geschichte Steiermarks B. VIII., str. 454. Corresp. kralja Ferdi
nanda iz tajnoga carskoga arkiva.
3
Izvorna povelja kod obine u Priliu. Pretampana je u Zrinskoj zviezdi
M. Mesia.
1
Neo reg. acta u zem. .arkivu f. 1646, br. 22.
5
Pae i u tajersku mnogi su krani izpod turske vlasti utekli. Kralj Ferdi
nand dozvoli mjeseca prosinca 1555. kup jednoga dvora medj Ptujem i Mari
borom za smjetenje pribjega. tajerski arkiv. Conf. f. 12, br. .46.
2
144
O EPARHIJI
zapoela je tudjer u veih hrpah istom god. 1560., poto su zapo

vjednici varadinske krajine Mihalj Sekel i Globicer razorili gniezdo
vlakih, kalauza (kalavca), knezova i harambaa" u Sirau, te uhva
tili poglavicu vlakoga, kneza Peainovia, koj je poslije svu svoju svojtu
od Pakraca i Cernika doveo u kransku Hrvatsku.l
Osim umberakih i ogulinskih uskoka i varadinskih vlaha nije
bilo estnaestoga vieka nigdje znatnijih naselbina naroda grko-iztone
vjere u Hrvatskoj. U dananju hrvatsku krajinu dopriee vlasi istom
pod konac estnaestoga vieka, poto je turska prvotna biesnoa poneto
ukroena ponajvie miicami starosjedioca katolikih Hrvata.
Liki vlasi, kojih se je sva sila slegla bila u Liki i Krbavi za tur
skoga gospodstva, poee god. 1580. navaljivati na kransko zemljite
na lievoj obali rieke Like i preko Velebita u Podgorje i primorje,
odkle su jih suzbijali po naredbi gradake vojne oblasti velikom okrut
nosti senjski uskoci, odrjeiti katolici. Mjeseca srpnja 1583. naloeno
je bilo kapetanu senjskomu Laabu, da etuje neprestance sa 200
po Liki i tamani vlahe, a koliko ih uhvati, da ih proda za roblje preko
mora. Za neko vrieme opazie u Siciliji, da su ti robovi krani, i
nehtjedoe ih vie kupovati, te je s toga zatraen patent, koj da vladi
sicilijanskoj priobi austrijski poslanik.'l Vlasi su i poslije iz Like pre
lazili na kransku stranu, uslied ega predloio je general karlovaki
Josip Turn god. 1585., da se ti vlasi nasele u Moravici, a zemljite
da se kupi od knezova Zrinskih.3 To su po svoj prilici oni naseljenici,
koje dovede kanje oko god. 1597. iz Korenice general Juraj Lenkovi
u dananju njihovu postojbinu u Gomirje, Vrbovsko, Mora vice, Tuk, Ja
senak, Drenicu, Potok, Vitunj, Hreljin, Ravnugoru, Starilaz i Mrkopalj, pa preko Kupe u Marindol i Bojance u pristojalita frankopanskih
gradova Ogulina, Bosiljeva, Vitunja, Modrue, Tovunjske Pei i Janjca
(pri Generalskom stolu). Knezovi Frankopani dozvolie i sami dolazak
ovim vlahom, o kojih se oitovae god. 1602. pred sudci upanije
zagrebake, da su na pronju presvetloga hercega Perdinandua po po
kojnom generalu Lenkoviu dopustili Vlahom na Gomerju kako na
pustom mestu naseliti se i nastaniti, i da im joe nisu nijedne hasne
uzeli, ni dohodka nijednoga od njih imali".4 Nekoliko godina poslije
dolo je jote nekoliko novih uskoka u okolicu Modrue i na Mre1
2
3
4
tajerski arkiv. Confiniaria. P. 56 br. 87.

Croatica u arkivu ratnoga ministarstva u Beu. B. II. str. 94. i 102.
Croatica. III. B.
U zemeljskom arkivu: Neo reg. acta, f. 16,50 br. 35.
145
KARLOVAKOJ.
niu, za koje kau poslanici sudbeni, podupani zagrebaki Luka rnkovaki i Tomo Severi, iavi god. 1609. preuzimati za Nikolu i
Vuka Frankopane Trake imanja Ogulin, Tounj, Modruu i Skrad,
da su se tek nedavna iz Turske naselili.1 God. 1632. dodjoe u iste
priedjele opet novi naseljenici iz turskih strana, zato i kasniji spisi u
tih krajevih razlikuju stare i nove vlahe.
Kakav je jadan bio ivot ovim uskokom za prvih godina nakon doaa
u novi zaviaj, razabire se iz molbe podnesene oko god. 1605. kapetanu
ogulinskomu Ivanu Galu, kojega zaklinju za pomo i pravicu, kako da
mogu iviti, jer da stoje kako kaplja na listu, gledajui kada e Turci
od njih rusvaj uiniti." Uskoci obeae u toj molbi, da de biti vazda
vierni kapetanu i carskoj vladi, koju vjeru da posvjedoie time, to
su odbili ponude knezova Zrinskih i Frankopana, koji jih htjedoe za
se predobiti." Uslied ove molbe dozvoli Gomiranom cesar Rudolf
4. rujna 1605. godinju podporu od 200 for. iz dohodaka Kranjske,
to potvrdi kanje i kralj Ferdinand II. 3 U obe bili su malo ne svi
doseljenici iz turskih zemlja u Hrvatsku veoma kukavni i duevno
iznemogli pod turskim robstvom, bez odlinijih narodnih vodja, raz
likujui se u tom jako od doseljenika srbskih i rakih u Ugarskoj i
dolnjoj Slavoniji, koje od esti predvodie glasovite narodne vojvode
poput Jurja Branko vida, Vuka despota Zmaj zvanoga, Demetra Jakida, kneza Pavla (Kinizi) i drugih.
Naseljenikom gomirskim, vrbovskim i moravikim proda ugovorom
sklopljenim na 13. srpnja 1657. knez Juraj Frankopan, vicegeneral
karlovaki, kao vlastel imanja Bosiljeva i Severina, posjednuta zemljita,
pridrav si pravo odkupa, ako bi oni drugamo krenuli. Kralj Leopold
potvrdi taj ugovor 8. rujna 1659. s dodatkom, da bude cesarskoj vladi
prosto, vlahe odtisnuti blie na medje turske (to se je poslije go
dine 17501760. dogodilo sa Vrbovani, Mrkopaljci i Starolazani
nakon prokrcenja karolinke ceste), ako bi se bojom pomoi razirila
kraljevina Hrvatska zatorom kranskoga dumana (bis heute oder
morgen durch gttliche Verleihung das Knigreich Kroaten gegen den
Erbfeind erweitert wird). Napokon podieli kralj Leopold 19. listopada
god. 1660. obini gomirskoj takodjer povlastice, kojim joj doputa
birati etiri sudca, dva pravoslavna i dva katolika, izmedju kojih da
1
2
Ibidem f. 318. br. 51.

Kukuljevi: Acta croatica, str. 240. Tu stoji pogrieno datum listine go
dine 1540.
Spisi za god. 1768. kod generalkomande u Zagrebu, f. 4. br. 100.
(Lopai:
Karlovac.)
10
146
O EPARHIJI
bude jedan glavarom obine.' Osim umberana stekoe jedini Gomirci izmedju svih vlaha u karlovakom generalatu neke kraljevske
povlasti, ali i ove nemogu se glede politinih prava niti s daleka uzporediti sa privilegiji varadinskih vlaha od god. 1630.
U Plaki, pusti grad neko Frankopanski, prispjee vlasi go
dine 1666. s dozvolom generala karlovakoga grofa Herbarda Auersperga uz prosvjed kneza Kritofa Frankopana, koj je drao da je kao
vlastel makar i pustoga Plakoga povriedjen u svojem pravu.- Plaani
naselie kanje pustu Jasenicu s dozvolom generala kneza Hanibala
Porzie, koj na 13. prosinca 1705. dopusti tridesetorici Plaana da
zapreme zemljita jasenika uz dunost, da strae grad i slue na kra
jini poput venturina.;{
Poto se je za generalovanja Herbersteinova razmakla kranska
Hrvatska, te je na osnovi karlovakoga mira posebnom komisijom
stalna medja opredjeljena, bilo je opet zgode za nastanjivanje turskih
bjegunaca po zemljan, koje su dotle izmedju straa turskih i naih
puste stajale. Podgeneral karlovaki grof Matija Strassoldo dade go
dine 1686. na novo utvrditi starinski grad Budaki, i smjesti u trg
pod gradom i u okolici 120 kranskih obitelji, uskoivih iz Turske;
u isto doba naseljeno je na prostoru izmedju Skrada i Slunja oko
Veljuna i Blagaja 200 vlakih kua, to ih je iz Turske izpratio ogu
linski podkapetan Kritof Hranilovi.4 Tik ovih uskoka naseli go
dine 1711. bariloviki kapetan baron Hallerstein 158 kranskih po
rodica u sela Koranski breg, Mali i Veliki Kosinac i Kosirsko selo.
Glede ovih vlaha kae slubeni izvjetaj, da su dobro oruani i da
imadu dobrih konja.5 Nekako u isto vrieme zapreme vlasi i Krstinju,
ali se od njih jedan dio opet povrati god. 1716. u Tursku. Sbog toga
bila je odrejena po vojnoj vlasti iztraga. Oko Turnja i Tuilovia
naselio je vlahe turanjski kapetan baron Kulmer god. 1718.; ovi iztisnue iz Turnja po neto katolike itelje, to jih je bio smjestio
pri Kriani-Turnju general grof Josip Herberstein god. 1689. Bili su
1
2
3
4
Stari prepis ugovora sa promienjenom poveljom od god. 1729. u naoj sbirciVidi na lanak o Bosiljevu i Ogulinu u Viencu god. 1875. i 1877., gdje
ima vie potankosti. Izvorni ugovor uvao se je neko kod porodice
Sime Vojno vica u Vitunju, ali je izgorio prigodom poara kue.
Arkiv kapt. Zagreb. Locus cred. f. 1. br. 11. Original.
Povlast u naoj sbirci. Vidi prilog br. XVI.
Theatri Europei continuati 1216. Theil. Frankfurt am Main, str. 1031.
Valvasor. XII. B. 68. i 69.
Eegistar starih akta kod zagreb. generalkomande za god. 1711.
147
KARLOVAKOJ.
doprli vlasi ca i u Mostanje pri Karlovcu, ali su odtuda odmaknuti

god. 1721. po nalogu dvorskoga bojnog viea u Tuilovi.l
U bansku krajinu doprli su vlasi mnogo kasnije, nego li o tom
izvjeuju pisci Bartenstein i aplovi. God. 1597. nisu u krajeve medj
Kupom i Unom pod zatitom kranske vojske nikakovi uskoci doli,
a nisu ni mogli doi, jer su tada Hrvati uvali na desnoj obali Kupe
samo uzki pedalj zemlje, a sav dalnji prostor do Une posilili su bili
Turci. Istina je, da se je god. 1597. general Juraj Lenkovi, provalivi
s vojskom pod Kostajnicu, dogovarao radi prelaza sa poglavicami
vlakih plemena na Uni, sa protopopom Badoslavom, vojvodom Bajakom, knezovi ivkom i Vojnom, juzbaom Emanuelom, harambaom
Bogdanom i glavari Novakom i Drakulom. Ovi obrekoe, da de sa
svojimi plemeni posjesti priedjele medj Kupom i Unom i naseliti na
rodom sedamdeset pustih gradova, ali ovoga obeanja vlake pogla
vice ovaj put neizpunie, bilo sbog straha od Turaka, ili da nisu imali
prave volje krenuti u nove stanove.- Tekar na 3. srpnja god. 1640.
poao je po vlahe u Tursku ban hrvatski Ivan Drakovid, te je njih
izveo nekoliko s knezom Todorom preko Gvozdanskoga do Kupe.
Tom prigodom potukao je Petar Kegle vid turskoga Oda pau, koj je
htio preprieiti odlazak vlaha.3 Okolicu Kostajnice i brda oko Zrina
i Pedlja zapremili su bili vlasi jo pod turskim gospodstvom; poto
pako banske vojske odtisnue Turke za Unu i Kostajnica god. 1688.
u krdanske ruke pane, razgranili su se krdani sve malo po malo do
Petrovegore i ovamo do Kupe i Save. Ban Nikola Erddi dozvoli go
dine 1680. vojvodi Bradidu, da dovede u bansku krajinu 120 kran
skih obitelji sa stokom iz Turske,4 a god. 1688. zamoli Erddi zagre
bakoga kiskupa Borkovida, da naseli krdane oko Bovida i Kirina u
pristojalitih opatije topuske.5 Borkovidev nasljednik biskup Aleksa
Mikulid podieli naseljenikom oko Trepe naroito onim u mjestu Gra
diu pravice povlatenih stanovnika opatije, na to 9. travnja 1688.
poloie starjeine doseljenika knez Ostoja Milievid, i sudci Kadota
Milievid i Mkola Minja, te podknez i stranik Mihalj Radanovi pri
segu vjernosti i podlonosti biskupu zagrebakomu, kraljevini i banu
1
2
3
4
Verzeichniss der Grenzakten, u arkivu ratnoga minist, u Beu. Eegistar

kod generalkomande u Zagrebu.
Eattkay : Memoria regum et banorum. II. izdanje, str. 153.
Ibidem str. 200.
Pismo banovo na biskupa Martina Borkovia 27. oujka 1680. u nadbisk.
arkivu. Epist. vol. X.
Ibidem vol. XIII.
148
O EPARHIJI
hrvatskomu, obrekavi da e se vladati kako se pristoji pravim krenikom (qua fideles et boni Christiani pro fide Catholica exhibere et
praestare tenentur).1 Priedjele oko Lasine, Steninjaka (Sieniaka) do
Petrovegore drali su to doba veom stranom Hrvati i zemaljski straari (haramije) s lieve obale Kupe, odbijajui gotovo kroz dva sto
ljea iz tih strana Turke velikim junatvom ali i stranim krvoproliem.'2 Prve hriane u obsegu nekadanjega vlastelinstva steninjakoga naseli pismom izdanim u Reici na 29. svibnja 1718. grofica
Magdalena Drakovieva, rodjena Nadadi, poznata takodjer kao spi
sateljica hrvatska. Grofica dozvoli vlahom, da se nastane medj potokom
Trebinjom i Kutinom, te im postavi knezom Milosava Karapangju
sa naslovom kneza trebinjskoga i kapelskoga pod uvjet, da novi naseljenici nesmetaju Reianom u uitku zemalja, a da budu vlastelinstvu
pokorni s navadnom slubom".3 Ostali vlasi medj Kupom i Petrovom
gorom prispjeli su jo kanje. God. 1750. sasluani su u parbi medj
Srediani i Jamniaui sbog zemalja razliiti svjedoci, a medju njimi pra
voslavni pop Todor Juras iz Steninjaka, koji svi jednoglasno izpovjedie,
da jo za njihove pameti nije bilo vlahov kod Kupe, u Steniaku, pod
Petrovomgorom i u Slaskompolju (Slavskompolju), da su bile samo tri
vlake kue na Perni, a vlahi da su doli iza- turskoga rata najbolje
pako onda, kad su Horvati pri Muri poginuli. Vlasi da su prije bo
ravili medju Turci oko Kostajnice i Gradca, a poslije da su se razsipali do Kupe i po krajini, najprije sedam kua u Futinji (Hutinji) pri
crkvi medj Stefanki i med Nebustanovci i u okolici".4 Ovih naseljenika
po banskoj krajini bilo je oko 4000 dua.5
1
Kreli: Praelim. notitiae str. 501., 502. Iz osvete navale Turci jo iste
god. 1687. na ove naseljenike u Kirin, popalie im sve i odvedu sudca Ostoju
i dvie ene. Epistolae, vol. XVII. u nadbisk. arkivu.
2
Junatvo Pokupaca osobito Srediana esto se spominje u starijih spisih. im
se je na medjah pojavio Turin, opalili su za halabuku Srediani male puke,
a na to poeo je pucati top na ustanak na brdu polag crkve sv. Kate u
Dubrancih, a narod je grnuo na Turina, Pokupci vazda u prvih redovih.
Jo god. 1755. amili su Srediani upan Ribar, Petar Cusko i Petar Spruk
u turskom suanjstvu, kamo prispjee etujui po Turskoj.
3
Povelja ova poimlje: Mi grofica Maria Magdalena Nadadi, gospodina grofa
Drakovia Janua udova, dajemo na znanje vlakim sinom u kotaru grada
Steninjaka, kako dohodi Milosav Karapangja, proeci nas poniznim zakonom
dopuenja, vlake sine kaj najve hude mogal na zemlje nae u kotaru stenikom naseliti, i da bi ga glavarom iliti knezom nad vlahi koje naseli po
stavili it.
4
Zapisnik pravde u naoj sbirci.
5
Hietzinger: Statistik der Militrgrenze. I. Th. str. 26.
KARLOVAKOJ.
149
U tako zvanu primorsku krajinu, kojoj spadahu priedjeli sve do

Kapele, doli su osim senjskih uskoka u Podgorje god. 1578. katoliki
Morovlasi (Morlaki) dobivi privilegija, koja su im pako na skoro (go
dine 1582.) opet oduzeta.' Iz pisma nadvojvode Ferdinanda upravljena
8. sienja 1609. na nadvojvodu Matiju razabire se, da se je tada radilo
o smjetenju vlaha u Brlog i Guigrad, koja dva grada bjee za tu
svrhu vojnoj vlasti ponudio vlastnik njihov kapetan senjski Sigismund
Gusi.'2 Nikola Frankopan knez Traki potui se 24. oujka 1639.
na kapetana senjskoga barona Albrehta Herbersteina, da je bez nje
gova znanja i privole naselio katolike vlahe (Bunjevce) na njegova
pusta imanja u Jablancu i u Staromgradu, kao to i pravoslavne vlahe
na Frankopansko zemljite izmedju Brinja i Brloga.3 Herberstein posjeo
je bio i Zrinski grad Ledenice. Na zahtjev Zrinskih i Frankopana odredjeni su komisari za iztragu, koja je trajala do god. 1647. bez svakoga
uspjeha, nato stalii u saboru 61. 42. zakljuie, da se otimai ze
malja na krajini imadu kazniti.4 Medjutim jedan lan Frankopanske
obitelji, general Vuk Frankopan, naseljivao je i sam vlahe po frankopanskih dobrih, na koje je oko Otoca naselio Vukov sin Juraj vojvodu
Emanuela Mandia, doaveg iz Bosne sa svojim rodom i sa 90 vlakih
kuda iz Usore.5
Pravoslavni okolo Brinja doli su na dva puta god. 1633., i opet
god. 1679. Poslednje godine doveo je harambaa Dragi nekoliko
vlakih kuca u Brinje, kojim general Herberstein opredieli stanbine u
Stanjici. Sbog tih vlaha pobunie se Brinjani, late se oruja i odtjeraju vlahe. Senjska vojska potiila je silom Brinjane, ali mnogi Bri
njani nehotei u susjedstvu vlaha iviti, odselie se u krajeve pokupske
i posavske."
Ako jo spomenemo, da su nakon osvojenja Like i Krbave g. 1689.,
u te krajeve nadoli osim katolikih Bunjevaca, Podgoraca, Dalmatina,
Senjana, Brinjaka i Ogulinaca jo mnogi hricani iz Kupresa, Grahova,
Knezpolja, Plavna i drugih tada turskih priedjela,7 onda smo od pri' Croatica Bd. I., II.
'-' Verzeichniss der Akten vom Jahre 1547. Kriegsarchiv.
3
Biskup senjski Brajkovie izviesti god. 1702. bana Adama Bacana, da su
brloki vlasi naseljeni prije 80 godina, dakle oko god. 1620.
4
Acta connniaria, rukopis kod jugoslavenske akademije.
5
Neo reg. acta, f. 679, br. 14. Vidi na lanak o Bosiljevu u Viencu go
dine 1875. br. 19. i 20.
6
Vitezovieva kronika.
7
Gesch. der Lika seit ihrer Eroberung von den Trken. Bkps. akadem. Jugoslav.
150
O EPARHIJI
like oznaili sve poglavite seobe tako zvanih vlaha u hrvatsku krajinu.
Opazujemo pako, da se je u Liki i Krbavi vjersko razmjerje od doba
izbave izpod Turina u toliko promienilo, to mnogi katolici razdieljeni
poetkom osamnaestoga vieka u plemie i starosjedioce doave iz
Gacke, Brinja i Otoca, u Bunjevce, pokrtene Turke i tobonje Kranjce
ili bolje redi Hrvate, ostavie nakon pobune god. 1733. i 1751. te
stranoga glada god. 1774. Liku, i prodjoe u Slavoniju i Banat, kamo
je odveo god. 1782. pop Vicko Cubeli 22.000 dalmatinskih i likih
Hrvata, a god. 1811. upnik uk 4000 Krbavaca iz Udbine i sv.
Petra (Bruvna).' Poslednja povea seoba vlaha u krdansku Hrvatsku
sbila se istom nakon vitovskoga mira god. 1791.; tada su zapremili
pravoslavni vlasi velik dio novo zadobljenoga prostora poam od Maljevca pak sve do Srba i tromedje u bivoj likoj pukovniji.
Neima traga u sauvanih spomenicih o kakovoj posebnoj crkvenoj

hierarhiji grkoiztone crkve kod ovih doseljenika za prvo vrieme njihova
doada. Doseljenike niti nesmatrahu hrvatske oblasti prama naelu
postavljenom kraljem Matijom Korvinom, da u njegovoj dravi bude
samo jedna crkva, sliedbenici posebne od rimskoga pape oddieljene
crkve, ved istovjerci sa posebnim grkim obredom. Sretna su bila po
jedina uskoka plemena, ako si mogoe za svoje popove i kaludjere
podignuti crkvice iztonoga obreda. Vedom stranom obavljahu bogo
sluje u zidinah oborenih po Turcih katolikih crkva, a i danas su
upe pravoslavne ponajvie namjetene u mjestih, gdje su stajali prije
turskih vremena katoliki upnici. Ako nije bilo popa grkoga obreda,
polazio je puk i katolike crkve, i u obde nije bilo u narodu sbog
vjere tolikoga antagonizma, koliko poslije. Biskupi katoliki drahu u
svojih diecezah doljake svojimi vjernici i postavljahu i potvrdjivahu
im popove njihova plemena i iztonog obreda. Razliku medj popovi
i u bogosluju tim je manje narod opaao i osjedao, to su sveenici
obiju crkva u svojoj vanjtini, dok su katoliki sveenici brade nosili,
te se odievali u haljine po narodnom kroju, medjusobno mnogo naliili,
a katoliki glagoljai osobito u senjskoj biskupiji slovinski glagoljali.
Dogadjalo se je ved tada, da se pojedini pravoslavni sasvim pretopie u katolike, a takov jedan bio je zagrebaki biskup Petar Domitrovid, za kojeg kau, da se je rodio od pravoslavnih roditelja. S
uskoci pomjeae se pako na vie mjesti starosjedioci, koje svekolike
1
Ibidem.
KARLOVAKOJ.
151
Turci nipoto neizkorienie. U krajevih, gdje bijahu starosjedioci razsuti medju hridane, i gdje ih je malen broj bio, prigrlie oni stranom
iztoni obred i vjeru. Zato imade dosta dokaza i u urbaru modrukom
od god. I486., u kojem spominje se vie obitelji, kojih potomci sta
nuju i danas na istih mjestih, a danas pripadaju grko-iztonoj crkvi,
koja nije imala vjernika u staroj upaniji modrukoj.
Reprezentanti sljedbenika grko-iztone vjere bijahu osobito kaludjeri reda sv. Vasilije, doavi ovamo zajedno sa narodom iz Turske.
Ovi podigoe manastire u Lepavini, Gomirju i u Komogovini. U Gomirje
blizu Ogulina naselie se god. 1596. iz manastira Krke u Dalmaciji
tri kaludjera Aksentije Brankovid, Bisareon Vukovid i Mardarij Or
io vid. Kaludjeri osnovae tu god. 1602. na zgodnom mjestu u dolini
pokraj rieke Dobre crkvu i manastir. Prije toga, god. 1461. i I486.,
postajala je tu katolika upa krbavske biskupije, obdarena knezovi Frankopani sa 22 rala zemlje.1 Manastir u Komogovini na imanju spadajudem jedno doba despotom srbskim, a prije toga knezovom Zrinskim,
podigao je kaludjer Svilokos iz manastira Motanice u staroj upaniji
dubikoj pod Kozarom planinom. U Komogovini i u Motanici bile
su jo god. 1501. katolike upe zagrebake biskupije.2
Prvi episkopat za krdane grko-iztone crkve zaveden je oko
god. 1610. u varadinskoj krajini, gdje je bilo tada razmjerno vie pravo
slavnih nego li u karlovakoj krajini, s kojom jo tada nije bila spojena
Lika i Krbava, a niti Pounje bansko. Ved prvi vladika Simeon Vratanja,
ujedno i arhimandrit novoga manastira sv. Mihalja u Marci, ozidana
trokom zagrebakoga biskupa Petra Domitrovida, predobljen je za uniju
sa rimskom crkvom, te bude kraljem Matijom II. naimenovan vladikom
grke crkve u Hrvatskoj sa naslovom Svidniki", a potvrdjen papom
Pavlom Y. u Rimu, kamo je bio poao Vratanja na posvetu. Osobitu
zatitu uivao je Vratanja kod revnoga katolika nadvojvode kanje i
kralja Ferdinanda II. Ovaj naloi kao upravitelj krajine 10. sienja
god. 1612. iz njemakoga Gradca svim zapovjednikom na krajini po
Hrvatskoj i Slavoniji, da budu u prilog novomu vladici, koj ima izpraviti pogrjeke vjerske i izkorieniti odpor prama pravoj katolikoj
vjeri te kazniti nevjernike kanonom duhovnim, a da kapetani pomognu
svjetovnom rukom (brachium saeculare), ako bi se vlasi opirali odredbam vladike.3
1
2
3
Modruki urbar. Prepis u naoj sbirci.

Starine knj. IV., str. 201.
Politica u nadbiskupskom arkivu Vol. 1., br. 58,
152
O EPARHIJI
Vratanji podinjeni su bili svi pravoslavni u Hrvatskoj i Slavoniji

i po kranjskih medjah. Iz tajerske zemaljske blagajne dobivao je on
kao i njegovi nasljednici mjeseno 20 for. plae.
Ve po smrti (god. 1630.) prvoga vladike Vratanje poremeti se
unija. Od njegovih nasljednika Maksima Predojevia, Gabrijela Predojevia, Vasilja arhimandrita, Save Stani savije vica sve do Gavre Miakia,
koj je god. 1670. vladianstvo ostavio, bio je samo Vasilj, prije arhi
mandrit gomirski, oit privrenik rimske crkve, doim ostala etvorica
bili su samo za izliku sjedinjeni sa rimskom crkvom, smatrajui se
pako vazda vjernici iztone crkve, dobivi posvetu i potvrdu od srbskoga
patriarke u Pei. Oba vladike Maksim i Gabriel Predojevi nisu niti
ili u Bim sbog papinske potvrde. Odporu vladika maranskih proti
uniji krivi su dosta i zagrebaki biskupi, drei maranske vladike
svojimi vasali i vikari i pravdajui se a kod rimske stolice, da se
za jednu diecezu neimaju rediti dva biskupa, doim se tako zvane
vratanjske (po vladiki Vratanju) i svidnike (po nekom mjestu u kolokoj biskupiji) vladike vazda smatrahu pravimi arhijeri naroda grkoga
obreda sa vlau biskupskom. Za etvrtoga vladiku Vasilja kae biskup
zagrebaki Petar Petreti u svojoj spomenici,' da je bio naobraen
sveenik, upuen u bogosloviji a da je bivi arhimandritom u Gomirju
osobito prijazno susretao Isusovce, kad bi putovali medj Zagrebom i
Eiekom. Vasilj prozvan je prvim svidnikim vladikom. U Eim putovao
je sa zagrebakim biskupom Bogdanom, ali premda je due vremena
tamo boravio, nije posveen, jer se crkveni otci nemogoe sloiti, jeli
se na naslov svidnikoga biskupa moe posvetit vladika grkoga ili
rimskoga obreda. Vasilj na skoro umre nakon povratka iz Rima. Pogovaralo se je, da ga kaludjeri otrovae, bojei se, da ih nebi pounijatio.
Truplo njegovo nepokopae kaludjeri u crkvi maranskoj uz prijanje
vladike, ve izvan crkve.
0 vladici Savi Stanisavljeviu (od god. 1648.) kau, da je bio
vele lukav i da je znao na sve strane imponovati, akoprem je bio na
toliko neuk, da je jedva irilicu itao. Svoje protivnike, osobito arhi
mandritu lepavinskoga Kordia znao je prikoriti: Ako si hrianin,
zato se neboji moje kletve, ako si rimljanin, znaj da ja imam i
od pape veliku oblast." Svojim vjernikom strogo je branio polaziti
katolike crkve. Za njegova vladikovanja dolo je mnogo kaludjera i
i duvna reda sv. Vasilije iz turskih strana u Hrvatsku.
1
Historia de Valachorum in confiniis regni Slavoniae degentium episcopatus

origine, progressus et effectibus. U biblioteci jugosl. akadem. DCCCXXXV.
KARLOVAKOJ.
153
Krajikim poglavarom bilo je veoma zazorno, da su od dobe vla

dike Maksima Predojevica u Hrvatsku ulazili na crkvene obliode exarhi
pedkoga patriarhe, po emu se inilo, da su ovdanji pravoslavni ovisni
od crkvenoga poglavara u turskom carstvu. Odmah nakon smrti Sime
Vratanje obaao je bugarski metropolit Eutimij iz Sofie krajinu hrvat
sku, odvradajudi narod od unije. Iz Belevica (Belinca) ubaviesti on
na 12. oujka 1631. zagrebakoga biskupa Franju Ergelja, da je doao
pohoditi svoje vjernike u ivanidkoj krajini, a u pismu se hvali, da je
svuda radostno doekan. Exarhi dolazili bi svake trede ili etvrte go
dine, i takovom prigodom pregledali su sve crkvene stvari kod vladike,
kaludjera, popova, koredi one, koji se pokazae prijatelji katolika. Go
dine 1655. dodje jedan takov exarh u krajinu karlovaku, odkle od
nese mnogo novca u Tursku. God. 1659. bavio se drugi exarh godinu
dana u karlovakoj i varadinskoj krajini. Doavi taj exarh u ma
nastir Lepavinu, dade mrzko izmlatiti arkimandritu Simuna Kordida,
jer ga nije dostojno primio, na to brzo uskoi u Tursku, bojedi
se kazne.
Nakon smrti vladike Stanisavljevica nastala je medju pravoslavnimi velika smutnja sbog izbora novoga vladike, za koju ast otimahu
se arkimanrit Kordid i kaludjer Gabriel Miakid. Poto su pako poslednjega preporuali kod dvora ban hrvatski grof Nikola Zrinski i
general varadinski grof Leslie, imenovan je Miakid vladikom! Uplivom
generala Herbersteina ved je bilo zakljueno na dvoru, da se nede
postaviti drugi vladika van iskreni i pravi unijat, ali tu odluku razbio
je general Leslie, izvjestivi, da de hriscani podignuti bunu, i da de
izmatici" sve do Moskve ustati, pa da bi se moglo dogoditi, da se
svikolici sloe s Turci i izlee veliki turski rat, ako se neda vlahom
vladika po njihovoj volji.
Miakidu bili su njegovi vjernici jako privreni. Na 5. rujna 1662.
preporuie vojvode triju krajina ivanidke, koprivnike i krievake
Miakida biskupu zagrebakom Petru Petretidu, a u pismu ude se,
da Petretid krati naemu biskupu poiti k naemu patriarke, a kako
bi on bil u naem zakonu biskup, ako bi tamo nepoel poleg naega
obiaja i zakona." Drugoga biskupa da oni nede primiti van Miakida.'2
Miakid izdao je reversal o tom, da de vjeran ostati rimskoj crkvi,
privolivi u Beu na sve uvjete, za koje se je bio izjavio i njegov takmac
Kordid, samo na to nije se dao skloniti, da bude neodvisan od patri' Krelic: Praelim. notitiae str. 431.
Datum in Continus die 5. septembris 1662. Epist. u nabisk. arkivu. Tom. I.
154
O EPARHIJI
arke srbskoga. Za vladiku posveen je napokon Miaki sa naslovom

vladike vratanjskog po nekom metropolitu u Moldaviji, na to je po
loio prisegu u ruke nadbiskupa ostrogonskoga i stekao potvrdu u
Bimu. Pored svega toga bio je Miaki oit protivnik unije. Biskup
Petreti izvieuje kralju Leopoldu o Miakiu, da je okorieli izmatik,
i da se ruga katolikoj vjeri, koju vlasi zovu rimskom, a katolike
rimljani, doim o sebi kau, da su kristjaniniV God. 1666. i 1667.
zaplete se Miaki u bunu vlaha proti generalu Leslieu i kapetanom,
kanje umakne iz krajine varadinske i ode u Kim. Vrativi se s puta
potucao se dulje vremena po karlovakoj krajini. Pritisnut sa svih
strana poputao je kanje u vjerskih stvarih, pisavi iz Mare 19. ko
lovoza 1668. novomu biskupu zagrebakomu pavlinu Martinu Borkoviu: da nije imao prilike pokazati donatiu na biskupiu, koju je dobil
od cesarove svitlosti", a biskupu obea, da e o kraljevu dojti na
procesiu, ako bog da zdravlje, hoete viditi vae gospodstvo, kakovu
ljubav i prijateljstvo imati hou. Zarad procesie, koja biva o kraljevu,
kada da est neki biskup na tu procesiu hodil, zato nebi i ja hodil,
ako je volja vaega gospodstva. Po svudu sam hodil na procesiu, kadi
sam godi bil i vu Bimu i vsigdar, zato nebi i tu hodil. Znamo, da
je jedna vjera i jedan bog".Kad se je dogodila nesretna buna Zrinskoga i Frankopana, naao
se je Miaki u kolu urotnika. Poto su braa Zrinski Nikola i Petar
mnogo pomogli Miakiu do vladianstva, a vlasi ih u velike tovali kao
vojvode i svoje zatitnike, nagibali su vlasi za dobe urote kolovodji
Petru Zrinskom tim vie, to je ovaj bio protivnik generalu Herbersteinu, najljuemu gnjeitelju pravoslavnih vlaha. Iztrani spisi igou
Miakia oitim buntovnikom i protivnikom carskih interesa. 0 njem
pripoviedaju pisci o krajikih stvarih (Bartenstein, Engel, Hietzinger,
Vaniek), da opravdaju hriane od nevjerstva, da su ga sami njegovi
popovi po osudi naroda iva sazidali sbog nevjerstva caru. Ovo se moe
samo po alegoriji tumaiti, jer je Miaki dospio kao politiki kaznenik
medju zidine tamnice u Schottwienu pod Semeringom i na Schlossbergu kod Gradca. Jo prije nego li su krajiki zapovjednici dobili
zapovjed, da uhvate Zrinskoga i Frankopana, zakljueno je bilo kod
beke vlade, da general varadinski grof Breuner pozove k sebi na
1
Pismo Petretievo na Leopola o 20. lipnja 1667. u nadb. arkivu. Eccles.

Tom. XI., br. 153.
Epist. Tom. V. Miaki pisao se vlastoruno: Eppiscopus Valacorum in Croatia
sub corona suae Majestatis.
KARLOVAKOJ.
155
ruak Miakia, da ga zatvori i odvede u njemaki Gradac, a da se

na njegovo mjesto postavi vladikom pravi i iskreni unijat.1 Poto
ovako nemogoe uloviti Miakia, uhvatio ga je kanje general Her
berstein, ugodivi time veoma kralju Leopoldu.2 Miaki svri jadno
svoje dane u tamnici na Schlossbergu nad Gradcem, gdje je jo go
dine 1686. ivio.3
Carski doglavnici u Beu i Gradcu odabrae vladikom Pavla Zoria, pitomca hrvatskoga kolegija u Bologni, koj je bio na glasu kao
nauan sveenik, odvaan mu i oduevljen za vjersko jedinstvo izmedj
iztone i rimske crkve. Zori bude naimenovan vladikom svidnikim
za sav narod iztonoga obreda od Drave do mora. U Kimu, gdje je
Zori mjeseca lipnja 1671. boravio, dadu mu osim toga jo i naslov
vladike platenskoga (valjda plaanskoga).
Zoriu opre se silno pravoslavni puk u varadinskoj krajini,
ogoren sbog uapenja Miakieva, a podstrekavan po kaludjerih lepavinskih, najvema pako arhimandritom Simom Kordiem, koj je neko
kao takmac Miakiev i sam kojeta obeavao raditi za uniju, ako po
stane vladikom, naroito da e skrbiti za sveenike unijatske. Kordi
smutio je bio i narod po karlovakoj krajini. Kaludjeri lepavinski naj
vie su prkosili Zoriu. Nesamo da nisu na poziv pred vladiku doli,
ve mu poruie, da se okani novotarija, a prije da e glave izgubiti,
nego li priznati rimskoga biskupa. Iztona crkva da ima etiri patriarka, pa ako budu prisiljeni papu priznavati, da e radje primit i
zakon latinski. Kaludjeri stadoe estoko agitirati proti Zoriu i u
narodu.4 Zoriu prigovorie hriani, da nije bio prije kaludjer. Sbog
toga neprizna ga vladikom sinoda, to ju je bio sazvao po cesarskoj
zapoviedi vicegeneral grof Trautmansdorf u Krievce. Dogodie se
mrzki izgredi i sablazni ponajvie podstrekavanjem kaludjera. Odpor
uguen je napokon oruanom rukom, a kolovodje kaznio je general
karlovaki grof Josip Herberstein bezobzirnou i strogou, koja je
tomu silovitomu generalu dolikovala. etrnaest kaludjera, veim dielom
1
4
5
Pismo dvorskoga savjetnika Mllera na biskupa Borkovia 9. veljae 1670.

Epist. Tom. V.
To javi Borkoviu predsjednik bojnoga viea u njem. Gradcu 5. prosinca 1670.
(Epist. T. V.) i izvjee Herbersteinovo od 10. studena 1670. ministru knezu
Lobkovitzu po prepisu prof. Tade Smiiklasa.
Ecclesiastica u nadbiskupskom arkivu. T. XI. 249. Dr. Puff: Marburger
Taschenbuch. II. Jahrgang.
Zori Borkoviu 9. oujka 1672. Epist vol. VI.
Valvasor VII. knj. str. 482.
156
O EPARHTJI
iz manastira lepavinskoga i gomirskoga, zatvori Herberstein, i poto

ih sud na galije odsudi, dade ih odvesti god. 1672. u Maltu na ga
lije. Neto kanje odveden je u robstvo na Maltu i iguman gomirski,
kojega je Herberstein prije toga drao dulje vremena zatvorenim u
Karlovcu.' Nemogavi ovi jadnici dobiti slobode niti pronjami na papu,
niti posredovanjem ruskoga cara, svrie kukavni ivot u zatoenju.
Barem se neznade, da im je ikad kazan oprotena, i da se vratie u
domovinu. Da im pronje upravljene na papu nisu usliane, brinuo se
je sam Herberstein, pisavi dvorskoj kancelariji, da uputi nuncija pa
pinskoga, da je nitetan priziv proti odsudi svjetovne oblasti, koja je
nadleno sudila zloince (kaludjere). Jo god. 1677. pisahu kaludjeri
iz zatoenja svojim drugovom u Lepavini i Gomirju, potuivi se, da
im brade obrijae i kose odstrigoe, da ih ima est na galijah, a
etvorica da nose kamen za gradnju zidina maltezkih, od nikud da
im neima pomoi niti utjehe. Jedino da im je poruio nadstojnik ma
nastira sv. Pavla na sv. Brdu (Athosu), da se strpe i vjeru uvaju.
etiri kaludjera pomori god. 1676. kuga, koja je tada ljuto harala
na Malti.Napose i u karlovakom generalatu porodi se odpor proti Zor
idu. Vlasi preko Kapele tuili su se na Zoreia sbog crkvene slube
i zabrane sakramenta. Na Kordida pala je sumnja, da husti pau bi
hakoga, da napane u krajinu karlovaku. Taj zaista izkvareni ovjek
(bile su tube na njega i sbog bestialiteta) uhvaden je god. 1675. i
odveden u zatvor u Varadin. 3
Lepavinski kaludjeri dotjerae u prkosu proti Zoridu dotle, da
su volili Turke nego li krane rimske vjere. Kaludjeri ugrabie sve
zlatne i srebrne posue u Lepavini, i odielo vladiino, i odnesoe sve
to u Pakrac, gdje se poturie. (Omnes Turcismnm denegata fide Chri
stiana sequentur). Zoridu ostao je privren jedino manastir marcanski
sa nekoliko kaludjera i popova, i samo mala est naroda grko-iztonoga
zakona. Ali i u Marci nije imao mira od svojih protivnika, koji su
na njega svedjer vrebali, hotei ga usmrtiti. Pripoviedaju, da je vla
dika nodio vazda na tornju, povukav gori svake veeri ljestve. Ipak
se neki zlikovac jednom popeo do njegova leaja i opalio puku na
vladiku, nepogodivi ga, ve njegovo podglavje.4 Na 25. svibnja 1678.
1
2
3
4
Pisma Herbersteinova od 1. studena 1672. i od 28. oujka 1673. Epist.

Tom. VI. i VII.
Pismo Zorievo Borkoviu od 1. kolovoza 1677. Epist. vol. XI.
Zori Borkoviu 8. oujka 1673. Epist. vol. VII. i poslije vol. IX.
Valvasor knj. VII. str. 482.
KARLOVAKOJ.
157
navalie biesni vladiini protivnici na Maru, kad nije bilo Zoria

kod kue, i ve su bili unili u dvorite manastira, kad al to opazi
neki stari kaludjer i stane zvoniti, na to se zgrnue oblinji seljani
u pomo klotru.1
Zori bio je cieloga svoga ivota iskren i odvaan zatonik crkvene
unije, te je podnaao mukotrpno sva progonstva. On je pravi utemeljitelj
krievake biskupije, koje poviest imati e pripoviedati njegov rad i
zasluge za uniju.
Svoj trudni i raeni ivot svrio je Pavao Zori u manastiru
maranskom na 23. sienja 1685., upravo kad se je bio povratio
umoran i boleljiv s puta iz Bea. Nije dakle istina, kako aplovi
i po njem drugi pripoviedaju, da je Zori od straha pred hriani
pobjegao u Zagreb i tu preminuo.2
Nasljednikom Pavla Zoria na vladiiji postao je njegov brat
Marko, akoprem je iz poetka zaprieka bilo radi toga, jer je Marko
bio sveenik latinske crkve. Poput prijanjih unijatskih biskupa, izdao
je i Marko boravei god. 1685. u Beu revers, kojim se obveza na
vjernost kralju hrvatskomu i odanost rimskomu papi. Najvaniji uvjet
reversa bio je taj, da se vladika za vazda odrie patriarke pekoga^
kojeg nee nikad priznati svojim crkvenim poglavarom, i da mu nee
nikakov danak plaati. Bez dozvole kraljevskih oblasti da nee primati
novih kaludjera iz Turske.3 Marko Zori preminuo je god. 1688., a
nasliedio ga je u vladiantvu Izajija Popovi, kojega hvale i najei
protivnici unije mudrim i umjerenim.
Popovi bijae poslednji uniatski biskup, kojemu je kraljevska
vlada povjerila bila savkoliki narod u Hrvatskoj iztone crkve pa
priznavao uniju ili ne. Sljedivi nakon toga dogodjaji promienie odnoaje iztone crkve u Ugarskoj i Hrvatskoj u mnogom. Poto su
carske vojske iza beke pobjede u malo godina odtjerale Turina iz
Ugarske, a Hrvati pod svojim banom i krajikimi generali odtisnuli
Turke iz Like i Krbave te Slavonije, odvaila se vlada kralja Leopolda latiti zamanoga zadatka, da izbavi to vie krana izpod iga
muzlomanskoga, a ponajprije da odtrgne Bosnu, Srbiju i Hercegovinu
od turskoga carstva. Manifestom od 6. travnja 1690. pozvao je Leo1
7
3
Zori Borkoviu 28. svibnja 1678. Epist. XII.

Pisma brata Zorieva Marka na bisk. Borkoviu od 27. sienja 1685. iz Mare.
U spisu: Gravamen graeci ritus unitorum in regnis Croatiae et Slavoniae
degentium contra Schismaticos violentos quippe Ecclesiae et monasterii Marchae occupatores. Acta commiss. a. 1749. br. 3 u zem. arkivu.
158
O EPARHIJI
pold slovinske i kranske puke u Turskoj, da se diu na oruje i

sdrue s carskom vojskom. Kralj obea doseljenikom slobodu vjersku,
izbor vojvoda i oprost od veega danka, nego li su ga plaali u Turskoj.'
Patriarka srbski Arsenija rnovi predje sa trideset i est hiljada
porodica iz Kae, Albanije i Hercegovine, a bilo med njimi i Karavlaha, Klimentina i Cincara, preko Dunava u Ugarsku i Slavoniju.
Povlasti i slobode potvrdi Leopold na novo 11. prosinca 1690., te
dozvoli zastupnikom naroda, da se mogu povratiti u starinske svoje
zaviaje, ako se u njih mir i sigurnost uvrsti.2 Povodom prituba
radi povriede privilegija, izdao je Leopold na 4. oujka 1695. novu
potvrdu privilegija i priobio ju po ugarskoj dvorskoj kancelariji sta
liem i redovom Ugarske i Hrvatske, odobrivi ujedno nove vladike,
to ih bjee rnovi postavio.3
U kraljevskih povlastih, podieljenih patriarki i doseljenikom nespominju se unijati, ali rnovia nije to smetalo, drei on sve krane
iztonoga obreda svojimi vjernici. Unijatskoga vladiku u Sriemu Ljubibratia odpravi silom iz monastira Hopova u Pruskoj gori, te poalje
kaludjere na sve strane, da narod odvrate od unije. U Hrvatskoj bili
su patriarki osobito nakloni kaludjeri lepavinski, stojei ve od davna
u opreci sa maranskimi vladikami, a teko izekivajui dolazak Crnoviev u Hrvatsku. Ovu elju izpunio je rnovi o boicu god. 1692.,
doavi u Lepavinu, kamo takodjer pozove vladiku unijatskoga Popovia.4 Istom poslije dva mjeseca (2. oujka 1793.) ubaviestio je patri
arka pismeno biskupa zagrebakoga o svom doau u Hrvatsku, u
koju da je hotio doi prije tri godine, ali da je bio zapriecen. Sada
da mu je zadatkom uredba i pouka kaludjera i popova po normi i
obiaju grkoga obreda Kasciana (callugeros et parochos Kascianos,
ubique constitutos secundum normam et consuetudinem graeci ritus
Rascianorum subordinare et instruere.) Patriarka zamoli biskupa Mikulia, da se potara za publikaciju njihovih privilegija u Hrvatskoj,
poto su takova netom u ugarskom saboru proglaena. Zamoli biskupa
1
2
3
Proglas kod Czoerniga. Ethnographie. Band III. str. 69170. i u knjizi:

nfiNhtiKAenTe coi\epajaqiee ni\7tinnm nncmwxtm AOKaâTeacTKa KT. Hîacnenii
HCTOpiH CiUKencnH?ffc HftpoÔK'L 1795. str. 375. Szalay: Das Kechtsverhltniss der serbischen Niederlassungen zum Staate str. 2131.
Po srbskom ljetopisu 1841. Knj. L, str. 137145. Szalay str. 35.
Pribavlenie III. str. 402. Szalay str. 162, aplovi: Slavonien und zum
Theil Croatien. str. 37, 38.
Pisma Popovieva bisk, zagrebakomu Mikulicu od 11. prosinca 1692. i od
1. sienja 1693. Epist. Vol. XVIII.
KARLOVAKOJ.
159
takodjer, da mu svjetuje kojim nainom bi trebalo u Hrvatskoj pri

vilegija proglasiti. Za vladiku svidnikoga Popovia izrazi patriarka
elju, da isti bude vazda slubenikom biskupu zagrebakomu (ut semper
sit servus Rev. Dom. V. obligatus), ali da mu valja patriarku pri
znati svojim metropolitom. Patriarka obea pismom, da de u Zagreb
odi prvom zgodom, poto mu to tada nije bilo mogue, jer da je
svuda okolo po mjestih ukonaena silna njemaka vojska.1 Crnovid
boravio je mjesec dana u Lepavini, a poslije pohadjao je pojedine
vojvode po krajini. U karlovaku krajinu nije rnovi dopro, ve se
povratio iz Lepavine u Ugarsku u sv. Andriju, odkale se potui bis
kupu zagrebakomu Mikuliu 27. listopada iste godine na kardinala
Kolonia sbog tobonje denunciacije, da je u Hrvatskoj prikupio blaga
vie od 10.000 for. i mnotvo volova odagnao, uvjeravajui biskupa
o svojem ubotvu, a da neima u Ugarskoj nita van nekoliko zemalja,
pa poto su god. 1693. izjeli skakavci ito i glad je nastao, da e
poslati u Hrvatsku na elemozinu kaludjere, koje biskupu preporua.'2
Odkako je rnovi pohodio Hrvatsku nastao je silni odpor proti uniji
osobito u varadinskoj krajini. Vladiki maranskomu poruie popovi
i kaludjeri sakupljeni na sboru kod sv. Petke u krievakoj kapetaniji,
da se neka okani katolitva i moli patriarku za blagoslov, inae da
e vsi jedno jutro ostati mrtvi." A i podgeneral krievaki baron
Makar svjetovao je, da valja pisati patriarki, ne zbog obediencije,
nego zbog puka, jer se nije nikad tak bilo zburkalo kak sad, a sta
novito ako nebude kakova godi utienja ljudstva na skorom, hoemo
vsi ali izginuti, ali se presipati".3
Doaem Crnovia u Ugarsku i Hrvatsku poimlje neodvisla hierarhija iztone crkve u naih stranah, doim su prijanje maranske
(vratanjske, svidnike) vladike bili stranom iskreni, stranom pod izlikom
unijati. Spominje se doista u predlogu novih vladika kralja Karla VI.
(13. svibnja 1713.), da je u karlovakih i senjskih stranah bio vla
dikom oko god. 1640. neki Hadi Epifanija, valjda Grk, a god. 1682.
stanovao je u G-omirju vladika Dimitrija, kojeg je tu pohodio senjski
biskup Hiacint Dimitri, ali to nisu bile stalne vladike, ve exarhi
pekoga patriarke, boravei kadto krae kadto dulje vrieme u du
hovnih polovih u Hrvatskoj.
' Pismo od 2. oujka 1693. Epist. vol. XVIII.
Pismo od 27. listopada 1693. Oba pisma pisana su latintinom, a na njih
podpisao se patriarka: Arsenius Czernovich, orientalis eccl. ritus graecorum
Kascianorum Archiepiscopus. Epist. vol. XVIII.
3
Pismo od 7. lipnja 1693. Vol. XVIII. u nadbiskupskom arkivu.
2
160
O EPARHIJI
Ve gori navedenim kr. rekriptom od 4. oujka 1695. uredjena

je hierarhija pravoslavne crkve u Ugarskoj i Hrvatskoj. Karlovakim
i zrinskopoljskim vladikom postavi Crnovi Stjepana Metohijca, koj
je boravio u Kostajnici, ali i ponajprije stan uredio za vladike u
Plakom, popravivi tu kulu Prankopansku.' Naimenovanjem Meto
hijca vladikom uinjen je zametak dananjoj karlovakoj eparhiji. Metohijac bio je sedamnaestoga vieka jedini pravoslavni vladika, pod
injen metropoliti srbskom, to ga je priznavala kraljevska vlada u
Hrvatskoj. Kanje oko god. 1700. postavljen je privolom vlade sla
vonskim vladikom u Pakracu Krsto Mitrovi. Primorske strane na
roito Liku i Krbavu administrirao je sam patriarka Crno vid, a nakon
njegove smrti metropolit Sofronij Podgoranin. Patriarka Crnovi bjee
dodue dozvolio Atanasiji Ljuboviu, rodjenom Sarajevcu, da se kao
vladika preseli iz Kotara vie Zadra u Medak u Liki, gdje si Ljubovi sagradi pomou naroda biskupske dvorove, ali ovoga vladiku nije
priznavala vlast, naroito nisu ga drali vladikom poglavari Like i
Krbave, radei tamonje hriane predobiti za uniju i podiniti je
unijatskomu vladiki maranskomu Izajiji Popoviu, pa zato su tjerali
Ljubovia iz kraljeve zemlje. Jednom bio je Ljubovi ve ostavio Liku,
ali se je kanje opet povratio u primorski Bag, polazei odtuda svoje
vjernike po krajevih za Velebitom. Poto se pako god. 1701. u Liki
porodila buna, koja je stajala ivota njemake zapovjednike grofa
Coroninia i Rhambschssela, a na Ljubovia moda i krivo sumnja pala,
da je toj pobuni kumovao, stiglo je biskupu senjskomu Brajko vicu
kraljevsko pismo (20. veljae 1703.), da se uputi u Liku i odanle
odpremi vladiku, pa ako nebi uspio, da odmah javi carskoj komisiji
u Njem. Gradac- Ljubovi dobio je kanje kraljevsku potvrdu, te je
postao po smrti Stjepana Metohijca vladikom zrinopoljskim i likim
sa sjeditem n Kostajnici. Umro je prosinca god. 1712.;J
U crkvenom saboru god. 1713. dranom u manastiru Hopovu
izabrana su (potvrdjena 2. kolovoza iste godine) obaka dva episkopa
iztone crkve u prekokupskoj Hrvatskoj i to Dionizije Ugarkovi,
1
Plaki (Plai) jest staro mjesto i sielo upanije, koja je dospjela kanje u
vlast Frankopana. Neko bili su u Plakom Paulini sa crkvom sv. Nikole. upna
crkva bila je posveena sv. Stjepanu. Osim grada Frankopanskoga bilo je i
vie plemikih dvorova, medju ovimi dvor obitelji Zebia, koja je poslije imala
imanja kod Karlovca i u Vrhovcih kod Ozlja.
i '* Sladovi: Povjest biskupije senjske i modruke, str. 34, 308.
3
Specificatio neo clectorum episcoporum od god. 1713. Istodobni rukopis u
naoj sbirci.
KARLOVAKOJ.
161
rodom iz Raiida u Zrinskompolju, vladikom zrinopoljskim, likim i

krbavskim (partium Zrinopoliensium, nec non Lika-Corbaviensium)
kao nasliednik Atanasa Ljubovia, i Danilo Ljubotina, rodom iz Brloga,
kanje iguman u manastiru gomirskom i bivi vikar mitropolita Sofronije Podgoranina, vladikom karlovakim i senjskim (partium Carolostadiensium et Segniensium).1 Ove eparhije prozvane su kanje kostajnikom i karlovakom.
Pod vladiku kostajnikoga spadala je banska krajina, zatim kordunske strane, Krbava i gornja Lika kod izvora rieke istoga imena;
karlovaki pako vladika postavljen je za pravoslavne oko Karlovca,
za Zumberane (na koliko nebijahu pounijadeni), zatim hridane oko
Ogulina, Otoca, u dolnjoj Liki oko Kosinja i u Primorju.2 Osim toga
pripali su po zakljuku sabora u Hopovu god. 1713. karlovakomu
vladici mjesta Trebinja, Utinja, Steninjak, Slaskopolje, Kirin, Topusko, Perna i priedjeli oko Gline na imanjih grofa Drakovida i bis
kupa zagrebakoga. Poetkom sedamnaestoga vieka spojeni su s kostaj1
5
Ibidem.
Pismo vladike Pavla Nenadovia biskupu zagrebakomu od 18. svibnja 1745.
Kreli: Notitiae praeliminares, str. 439. Koncem s e d a m n a e s t o g a vieka
(god. 1699.) bilo je grko-iztonjaka u gornjoj krajini u ovih mjestih: U
dravi l i k o j : U Kosinju imadu vlasi toliko zemalja koliko i katolici i dre
popa grko-iztonoga; u Smiljanih ima hriana 17 kua, pod Novim 70 kua
sa popom, u irokoj kuli 50 kua sa popom, pod Ostrovicom kod Belaja
40 kua sa popom, u Poitelju 40 kua sa popom, u Vrebcu 40 kua sa popom,
u Mogoriu 100 kua sa popom, u Eaduu i u Ploi 120 kua i dva popa,
u Medaku 110 kua sa popom, u Lovincu 30 kua, u Graacu 200 kua sa
dva popa, pod Zvonigradom 80 kua,
U dravi k r b a v s k o j : Bruvno 50 kua sa popom, Komi dosta hriana
sa popom ; Kurjak i Sridnja gora, dva sela sa popom ; Visu kod Udbinje, selo
hriana, Mekinar, dva sela sa popom; Pisac, selo sa popom ; Joane, dva sela sa
popom; u Buniu 120kua hrianskih sa dva popa; Korenica 80 kua sa popom.
S o v e s t r a n e K a p e l e : Plaki 110 kua sa parokom ; Tri sa
popom ; Poloj sa popom ; Barilovi sa popom ; Skrad dosta hriana sa popom ;
Blagaj i Kremen sa popom ; Boroica (?) polag stare katolike crkve sv. Jurja,
dosta hriana sa popom ; Slunj, blizu nekoliko kua hrianskih ; Dubrava
sa popom ; Gomirje manastir kaludjera sv. Vasilije; Otok sa popom ; Brlog
80 kua hriana sa popom ; Vilie dvie parokije, Stari Perui 100 kua i
dva popa ; Dabar 70 kua sa popom; u Luanih kod Brinja nekoliko kua
sa popom.
U P r i m o r j u : Prokike, parokija.
(Nota parochorum cum suis ecclesiis in diversis episcopatus Segniensis et
Modruiensis seu Corbaviensis partibus. Rukopis u zem. arkivu u svezku :
Karlstdter Grenz-Betreff. B. II.)
{Lopaii:
Karlovac.)
162
O EPARHIJI
nikom eparhijom i pravoslavni hriani u varadinskoj krajini, na

koliko nisu priznavali uniju i podloni bili maranskomu (svidnikomu)
vladici.
Za dobe dok nisu narodom iztone vjere u karlovakoj krajini
upravljale posebne pravoslavne vladike, postavljene njihovom sinodom
(rakom), ve je administracija povjerena bila mitropoliti dolnjo-karlovakomu, radili su mnogo senjski biskupi, osobito Brajkovi i grof
Ratkaj, da predobe sliedbenike iztone vjere za uniju. Kao to su
zagrebaki biskupi ili za tim, da bude unijatski biskup svidniki
njihovim vikarom naroda kranskoga iztonoga obreda, tako su i
senjsko-modruki biskupi radili, da se krani iztone vjere u obsegu
njihove biskupije smatraju njihovim pukom, a iztoni vladika da bude
prema obiaju, koj je u mletakoj dravi vladao, njihovim podrunikom
i zamjenikom. Sa senjskim! biskupi natjecale su se i maranske vladike,
imajui jo uvjek po neto vjernika u karlovakoj krajini. Vladika
Gabro Turinovi zatiivao je god. 1701. svoje popove proti nasilju
ogulinskoga podkapetana Sigismunda Znike, a god. 1711. polazio je
gornju krajinu maranski vladika Rafael Markovi, kojeg biskup za
grebaki grof Imbro Esterhazi hvali kao revnoga unijata, a protivnici
unije igou mrzkim progoniteljem vjernika grko-iztone crkve, osobito
popova i kaludjera.'
Arkiakan pop Marko Mesi, poznat i kao organizator Like i
vojvoda, upravljao je faktino crkvenimi poslovi itave Like i Krbave
za pravoslavne i katolike, dielio je upe jedne i druge crkve, nevaljane
popove karao i kaznio, a branio po mogunosti narod od globljenja
komorskih inovnika i vojnikih astnika sve do smrti, koja ga zatee
u Bagu god. 1713. Najljepi primjer vjerske snoljivosti podao je
pravoslavni kaludjer Nikola Uzelac, koj je god. 1696. jednako sluio
upnikom prasjediocem katolikim Hrvatom i Bunjevcem, kao to i pravo
slavnim priselcem, i to velikom hvalom senjskoga biskupa Glavinia,
koj putujui po Liki pripoviedao je takodjer u pravoslavnih crkvah.
Sloga ova medju katolici i pravoslavnimi pomuti se na skoro.
Senjski biskupi pobojali su se za svoj puk, nebi li mjeajui se sa
hriani odpao od katolitva. Dok su pravoslavni imali dovoljno po
pova kakvih takvih, obuzela je senjske biskupe velika briga za hrvatske
popove, kojih je sve to vie nestajalo, a narod priviknuvsi slovinskomu
bogosluju ulazio je u hramove iztone crkve. Biskup grof Adam
1
Informatio super episcopatu Svidnicensi u nadb arkivu. Der TJebertritt

der Griechen zur Union. Bukopis u naoj sbirci.
KARLOVAKOJ.
163
Ratkaj molio je god. 1714. beku vladu, da zabrani katolikom po

laziti hriansku slubu boju, jer da je nedavno prelo sto katolikih
dua grko-iztonoj vjeri.1 Vladika Ljubotina radio je pako sa svoje
strane koliko je vie mogao, da prepriei uniju. U vjerskih stvarih
osobito su mu bili revni pomonici kaludjeri gomirski, bivi prije i
sami unijati, dok nije Ljubotina doao u Gromirje.
Kaludjeri gomirski mnogo su se trudili, da obrane za iztonu
crkvu umberak, koj je bio ve od dobe vladike svidnikoga Pavla
Zoria veom stranom pounijaen. Cesto su polazili brda umberaka,
oslanjajui se na dozvolu generala kneza Hanibala Porzie od 18. svibnja
god. 1706., koj bjee dopustio kaludjerom uzimati bir po umberku.2
Bilo je za te dobe osnovanih tuba na kaludjere gomirske sbog smuivanja katolikoga naroda po Hrvatskoj i Kranjskoj, polazei oni na
polja i u vinograde oko Metlike i Crnomlja, da litijami, molitvami i
svetimi moi prepriee nepogode vremena.3 Da se to dokine, predloi
general karlovaki bekoj vladi, da se zabrani bir i za vladike i kalu
djere, ime se je mislilo ugoditi i pravoslavnomu narodu, koj su mnogo
sveenici globili. Taj predlog nije tada prihvaen, ali je najstroije
zabranjeno skitanje kaludjera.
Trvenja medju katolici i pravoslavnimi, podstrekavana vojnikimi
zapovjednici u varadinskoj krajini, osobito za biskupovanja Rafaela
Markovia, uznemirila su duhove i porodila strasti u karlovakom ge
neralatu i u banskoj krajini. Stalii hrvatski bili su estoki protivnici
samostalne pravoslavne crkve s obzira vjerskoga kao revni katolici i
s obzira politinoga, bojei se prema iskustvu, to ga stekoe u vara
dinskoj krajini, nebi li vlasi pod zatitom krajikih generala jo vie
otetili tentorium i ustav kraljevine. Privilegije srbske mitropolije
nehtjedoe nipoto priznati, niti izbor mitropolita i vladika proglasivati u saboru. U banskoj krajini, stojeoj vazda pod upravom bana i
stalia, mnogo su se napinjali, da narod predobe za uniju, ali kraji
nici opomenuti god. 1713. zapovjednikom Kostajnice, grofom Jurjem
Erddiom, da se pokore vladiki maranskomu, odluno to zaniekae,
te se poee buniti.4 Jo su bili vie zauzeti za crkveno jedinstvo
pojedini zapovjednici. Karlovaki generali Josip Rabata i Benvenuto
Petaci, oba Istrijanci, gorili su od elje, da uzdre uniju u gornjoj
1
2
3
Sladovic str. 309.

Schwicker: Zur Geschichte der kirchlichen Union, str. 100.
Pismo austr. vlade iz Gradca 19. kolovoza 1711. na Antuna Gallenfelsa,
opata u Zatiini (Sittich). Slaovi: Poviest senjske biskupije, str. 117.
Congregatio od 4. travnja artic. 7.
164
O EPARHIJI
krajini. Rabata izviestio je 29. srpnja 1729. dvorskomu bojnomu vieu,

da.je grozno i pomisliti na izmatike (dieses eine schreckliche Materie
die Schismatici), ali da treba raditi ozbiljno za uniju, nu oprezno i
delikatno, te svakom zgodnom prilikom namjestiti po kojega unijat
skoga svedenika i tako sve po lagano i tihano (sensim sine sensu) po
svuda uvesti uniju. Sizmatikom da treba strogo naloiti, da nepostavljaju popova bez privole generalove.1 God. 1718. potuio se je vla
dika kostajniki u skuptini kod mitropolite Popovida u Dalju, da se
u Liki i Krbavi smeta sloboda vjere, a da biskup senjski trai dese
tinu od zemalja, to ih pravoslavni dre. Jo god. 1730. nije bio ovaj
priepor rieen, a gradako bojno viede dalo je tada istom izviditi, je
da li je zemljite bilo neko vlastnost katolika ili pravoslavnih.2 Pra
voslavnim inile su vojne vlasti zaprieke kod vrenja bogosluja ko
liko su vie mogle. Crkve mogli su podizati samo od drva, i to uda
ljeno od katolikih crkva. Samo iznimno bjee dopustila vlast pravo
slavnim, da grade u ruevinah katolikih crkvah dvie crkve od kamena,
i to u Budakom majke boje, a u Skradu sv. Jurja.:f
Poto je hukanjem vladike Sime Filipovida, koj je sjedio u Se
verinu* kod Belovara, silovito na malu gospoju god. 1736. preprieen namjetaj unijatskoga vladike Silvestra Jovanovida, to ga bjee
imenovao kralj Karlo VI., a malo vrieme zatim i manastir Mara po
narubi vladike Filipovida zaokupljen i porobljen etom zloglasnoga
hajdukoga harambae Tomaevia,5 odluilo je gradako bojno viede
jo kriepe poduprieti uniju, a protivnike silom pokoriti. Kad je ve
ljae 1738. karlovaki vladika Ljubotina umro, odluie ministri, da
se neima namjestiti novi vladika neodvisne iztone crkve. Reskriptom
1
2
3
4
U svezku: Karlstdter Grenz-Betreff, u zemaljskom arkivu.

Vaniek: Geschichte der Militrgrenze. B. I. str. 389., 393.
Begistar kod glav. vojnoga zapovjed. u Zagrebu.
Pisac poviesti senjske biskupije, pokojni Mane Sladovi, priobio je prosvjed
katolikoga sveenstva proti osnivanju nove episkopije u Severinu na Kupi.
Teko pako, da je mitropolit srbski ikada bio pomislio imenovati novoga
vladiku u tom Severinu. Bojazan sveenstva i prosvjed senjskoga biskupa
Ivana Benzonia radi toga postala je valjda povodom doaa vladike Sime
Filipovia u Severin kod Belovara, a taj su Severin Senjani zamienjili sa
prikupskim Severinom. U okolici posliednjega mjesta nije bilo nikada drugih
pravoslavnih osim onih, to su u Ponikvah i u Moravicah, a ovi su isto tako
blizu Gomirju, gdje je ve stanovao vladika. (Sladovi: Poviest senjske bi
skupije str. 443.)
Gravamen graeci ritus unitorum in regno Croatiae et Slavoniae degentium
contra Schismaticos, Acta commiss. a. 1749. br. 3. u zemaljskom arkivu.
KARLOVAKOJ.
165
od 28. studena 1739. postavljen je svidnikim biskupom za sve grkoiztone krdane Teofil Paid, u kojeg se je krajika vlada mnogo uz
dala. Senjski biskup Benzoni imenova Paida svojim duhovnim namjestnikom za vjernike iztone crkve, osobito za Plaane i Tridane,
davi mu oblast kao svojemu delegatu. Paida zatiivale su krajike
oblasti to kriepe. Zapovjedajui general grof Juraj Herberstein izdao
je bio 12. prosinca 1740. nalog svim kapetanom u karlovakoj kra
jini u Turnju, Bariloviu, Slunju, Zumberku, Triu, Tounju, Ogulinu,
Senju i Grospidu, da imadu sprovadjati vladiku na njegovom slube
nom obhodu po karlovakoj krajini i pruiti mu vojniku silu, ako
bi ju uztrebao.1 Ali Paid, ovjek hrdjava znaaja i razkalaene na
ravi, nije bio podoban unaprediti crkvene unije. Do mala bude skinut
s vladitva i svri svoje dane u zatoenju u Lavovu. Paievim od
stupom iznevjere se unijati u cieloj gornjoj krajini i unije je tu sa
svim nestalo. Ona se uzdri jedino u umberakom kotaru revnim na
stojanjem i velikim trudom kaludjera Gabre Palkovia i Vase Boidkovida, poslije vladike krievakoga. Za sve ovo doba smutnje i
naprezanja sbog unije izgubila je grko-iztona crkva razmjerno malo
svojih vjernika'-, emu je poneto i to uzrokom, da je pravoslavnim
bilo zabranjeno prelaziti izravno rimskoj crkvi, te su bili upudeni na
unijatsku crkvu. Jo god. 1760. sveano je prosvjedovao biskup Vaso
Boidkovi, da predje na rimsku vjeru u Karlovcu jedan pravoslavni
mladid, jer da bi se tim drugi izmatici odvradali od unije.''5 Istom
kad su pokuaji za uniju posve izjalovili, imenovan je god. 1742. vla
dikom karlovakim Pave Nenadovi, rodom iz Budima. Ovo je bio
znameniti mu, koj si stee mnogo zasluga za bolju uredbu srbske
mitropolije, na koju je on dospio god. 1749. jednoglasnim izborom u
1
2
Epist. Vol. I. u nadbisk. arkivu.

Dogodilo se nekoliko puti, da" su i katolici u Hrvatskoj prelazili k iztonoj
crkvi, to kontatuje i Kreli (Prael. notitae str. 431.). Biskup zagrebaki
potui se god. 1635. na vladiku maranskoga i kaludjere: qualiter ipsi catholicorum infantes babtisarent, aut eosdem Catholicos in matrimonium copularent. Vlasi da doputaju razstavu braka; katoliki kmetovi ostavljaju
svoje ene, a kaludjeri vjenavaju ih s drugimi enami. Slavonci i Predavci
(katoliki Hrvati), to medju vlasi stanuju, moraju da se dre njihova kolendara (Prot, commiss. 6. sept. 1635. Acta com. 1749. nr. 24. u zemaljskom
arkivu.) I po gornjoj krajini prelazili su kadto katolici k iztonoj crkvi.
U Plakom ima vie kua obitelji Peuta, za koju se znade, da je bila kato
lika, doavi neko iz Lovinca. Pravoslavni u obe nisu mnogo izgubili vjer
nika, te su naknadjeni za pounijaene umberane.
Pismo na gvardiana karlovakoga iz Pribia 26. srpnja 1776.
166
O EPARHIJI
kongresu. U Karlovac doao je Nenadovid iz dvora mitropolitova, gdje

je bio kapelanom i tajnikom mitropolita Mojsije Petrovida. Nenadovid
prvi je stalno stolicu vladiinu namjestio u Plakom, gdje je utemeljio
takodjer god. 1746. narodnu kolu na troak upnih crkva, od kojih
je svaka (bilo ih je u diecezi tada 70) plaala godimice 3 do 8 for.
U isto vrieme drao je Nenadovid i kolu u aluzini (alunici) kod
Otoca, gdje su karlovake vladike izobraavali svoje djakone.1 U isto
doba zamolio je Nenadovid kod beke vlade, 1.) da se srbske privilegije
proglase i uvedu u karlovakom generalatu, 2.) da bude slobodno gra
diti i popravljati crkve, 3.) da se povrati pravoslavnoj crkvi, to joj
je oteto (Zumberak), 4.) da se popovi nezatvaraju radi manjih pre
kraja po svjetovnih sudovih, kako je to bilo u obiaju, 5.) da se pra
voslavni svedenici pripuste delinkventom, a da njim bude prosto vjenavati katolikinje, ako se udavaju za pravoslavne. Carskomu komisaru
grofu Kolovratu bjee naloeno, da odmah stvar iz vidi i vladi izvjesti,
ali je molbi vladiinoj i kanje samo donekle zadovoljeno. Odpisom
kraljevskim od 15. travnja 1747. naloeno je karlovakomu generalu,
da mu valja, poto su privilegije potvrdjene, blae postupati s popovi,
koji da se samo sbog kakova kriminala mogu zatvarati. U Zumberak
nije smio Nenadovid nipoto dolaziti, a isto tako prieili su ga na
crkvenoj vizitaciji u glinskom kotaru i u Topuskom pukovnik Pogledic i upravitelj biskupski u Topuskom Boinski, zato se Nenadovid
pismeno potui 18. svibnja god. 1745. biskupu zagrebakom Jurju
Branjugu.Nenadovida zamjenio je na vladiinoj stolici god. 1750. Danilo
Jakid. Kao to i njegovi predastnici Ljubotina i Nenadovid bio je
Jakid takodjer naimenovan vladikom strana karlovakih i senjskih".
Podporom mitropolita Nenadovida stade Jakid odmah u poetka
svojega vladianstva energino zalitievati, da mu se preda i Zumberak,
kojega nije prije njega nijedan nesjedinjeni vladika poam od Metohijca administrirao. Nastojanja Jaksideva razbie se o tvrdoj odluci
generala Scherzera i Petacia, koji nipoto nedozvolie odvanomu vla
diki, da pomuti pounijaene Zumberane. Dugo je vladika Jakid otezao
svojim umjetajem na vlaiantvo, nadajudi se, da de mu se izruiti i
Zumberak, ali kad toga nemogae doekati, dao se je 31. kolovoza
god. 1752. sveano u Plakom uvesti, izraziv pred carskim povjere
nikom nadu, da mu bude prosto polaziti Zumberak, gdje da se raz1
3
Vaniek. B. I. str. 371.

Rreli: Praelim. notitiae str. 471.
KARLOVAKOJ.
167
lue sjedinjeni od nesjedinjenih.' Jaki borio seje za umberak naj

ilavije punih dvadeset godina, putovao sbog toga u Be na kraljevski
priestol, gdje je doista izhodio povoljnu kraljevsku odluku, ali na kraj
konca ipak nije uspio, poto je jedinstvo Zumberka sa rimskom crkvom
ve jaki korien zahvatilo bilo, a vojne vlasti zabranie dalnje smuivanje naroda.
Kao crkveni dostojanstvenik bio je Jaki visoko potovan. Cesarski povjerenik na crkvenom saboru god. 1769. grof Hadik izjavi se
o Jakiu, da je vladika neprikoran u vjerozakonskih stvarih, uzoran
sveenik i kriepostan, i da si je mnogo zasluga stekao prigodom zavedenja krajikih reforma.2 Bune krajike, buknuve god. 1751. u ban
skoj krajini i u Lovincu nipoto sbog vjerskih stvari, ve sbog globljenja po astnicih i reforma, pomogao je Jaki uguiti. Sirotinji bio
je dobar, a rado je gradio, sazidavi god. 1755. u Plakom stolnu
crkvu vavedenija bogorodice" i osnovavi vladiine dvorove, koji su
posve dogotovljeni istom god. 1780. prilozi naroda diecezanskoga.
Poznati prijatelj pravoslavni baron Bartenstein hvalio je Jakia u
velike, a i isti general Petaci nije Jakiu prigovarao, dok se nije
zamahivao u umberak. Prigodom izbora mitropolita god. 1768. iza
smrti Nenadoviceve predloila je kraljica Jakia za to prvo crkveno
dostojanstvo iztone crkve. Iz svojih vlastitih sredstva utemeljio je
Jaki etiri narodne uione. Za njegova vladikovanja sagradjene su u
mjesto prijanjih drvenih crkva zidane crkve u Debelom Brdu, Komiu,
Kosinju, Dabru, Vrhovini i u Budakom.3
Da je bilo i za dobe Jakieve zadjevica bez osnovana razloga,
dokazuje i zapovjed glavnoga zapovjednika krajine od 28. svibnja 1762.,
kojom je zabranjeno pravoslavnim graditi u Dabru veu crkvu, nego
li su ju imali katolici, pa da nesmjedu podignuti zidani etverouglasti
turanj, ve samo mali zvonik (campanille).5
Pod starost Jakievu god. 1772. dobio je pomonika u admi
nistratoru eparhije Aleksi Gavrilo vicu. Jaki umre god. 1774., te bude
pokopan u raci stolne crkve u Plakom.
Jo za njegova ivota dokinuta je god. 1772. eparhija kostajnika
po zakljuku kongresa od god. 1770., a podruje kostajniko raz1
2
3
4
5
Schwicker str. 29. i 108.

Schwicker str. 26.
Schwicker str. 26. i 27.
Verzeichniss der Grenzakten u arkivu ministarstva ratnoga.
Bach: Otoaner Reg.-Geschichte. str. 127.
168
O EPARHIJI
dieljeno je medju eparhije karlovaku i pakraku. Ve prije toga

god. 1750. dokinut je episkopat severinski pri Belo varu i spojen sa
pakrakim, a ve tada predloio je bio kraljevski komesar na kongresu,
da prestane i posebna eparhija kostajnika, poto se kod popisa episkopske dimnice, milostinje i konaka opazilo, da imade premalo pra
voslavnih kua za uzdravanje triju vladika u Hrvatskoj.
Eparhija karlovaka prostire se od ove dobe kroz svu bivu bansku
i karlovaku krajinu u Primorje sve do Trsta, kamo se je bilo polovicom
osamnaestoga vieka sbog trgovine mnogo pravoslavnih, osobito Grka
naselilo. Trst spadao je prije toga mletakamu vladici grko-iztone
crkve. Vladiina kua u Medku, koju bjee narod ozidao jo za Ljubovia, pripala je sada karlovakomu vladiki.
Jakiev nasljednik u vladiiji bio je Petar Petrovi, koj bude
god. 1784. nakon gotovo desetgodinjega boravka u Prakom pre
mjeten na vladiinu stolicu u Arad, doim je na njegovo mjesto doao
predjanji arhimandrit Jovan Jovanovi. Potlanje vladike Jovan Jovanovi (17841786.), Genadija Dimovi (17861798.) i Stjepan
Avukumovi (17981801.) nisu dugo sjedile na vladiinoj stolici
osim Dimovia, koj je u Plakom umro i tamo u crkvi pokopan.
Avukumovi postao je god. 1801. temivarskim vladikom, a zamienio ga
je 14. kolovoza iste godine arhimandrita Petar Vidak Jovanovi. Vla
dike Mojsija Miokovi (1807. f 23. prosinca 1823.) pravi tajni sa
vjetnik, Lukijan Muicki (1824. f 7. oujka 1837.) i Eugen Joanovi
(18381852.) stanovali su u Karlovcu, gdje su poslednja dvojica i
umrli i sahranjeni na groblju pravoslavnom, na kojem je Muickomu
kao proslavljenomu srbskomu pjesniku i slovinskomu rodoljubu podignut
liepi spomenik od kamena trokom karlovake pravoslavne obine i
prilozi naroda. Muicki (rodom iz Temerina u Bakoj) doao je u
Karlovac ponajprije god. 1824. kao administrator, te bude istom za
tri godine (20. srpnja 1827.) potvrdjen vladikom, jer se je njegovu naimenovanju protivio mitropolit Stratimirovi. Doavi Muicki u gornju
Hrvatsku stao je uvadjati razliite reforme u koli i crkvi, poeo je
buditi uspomene srbske crkve i iriti po Hrvatskoj ime srbsko medju pravoslavnimi, koji su se prije sami nazivali sbog razlike od katolikih
Hrvata vazda samo vlasi, a smatrali se Hrvati, kaui i danas da
hrvatski govore, i tek ovo poslednjih trideset do etrdeset godina nakon
ustanka srbskoga, i odkako je Muicki zavladiio u Karlovcu i Vukova
nauka o Srbstvu stala se iriti po naih krajevih, poee se luiti od
svojih suplemenika rimske vjere, nazivajui se pojedinci izmedju njih
KARLOVAKOJ.
169
Srbi. U Plakom osnovao je Muicki ponajvie svojim trokom cen

tralnu kolu za 40 djaka, gdje se je poglavito uio slaveno-srbski jezik
i dirilica, koja je bila prije Muickoga u Hrvatskoj tako zaboravljena,
da su isti prote svoje izvjedaje podnosili konsistoriju latinicom, na
zivajui dirilicu vlakim pismom. Odmah god. 1824. zavede Muicki
bogosloviju, koja se je uila dvie godine. Vladiine dvore u Plakom
popravio je stranom- vlastitim trokom, stranom pomodi naroda, nemogavi nikako dobiti podpore iz narodnoga crkvenoga fonda. God. 1830.
prenese Muicki svoju rezidenciju iz Plakoga u Karlovac, a imao je
muke, dok mu to bjee dozvoljeno, jer mu je smetao osobni nepri
jatelj Stratimirovid. Najzad odluio je pitanje o premjetaju vladiine
stolice sam kralj. Sa rezidencijom premjetena je i bogoslovija u Kar
lovac, u koju su primani djaci iz preparandije plaanske, zavedene
god. 1831. ivu svoju elju, da osnuje posebnu vjersku gimnaziju za
svoju diecezu nije mogao ostvariti.1 1 vladika Jovanovid slo\do je kao
znamenit uenjak, izdavi god. 1850. u Beu gramatiku staroslovinskoga jezika i pravo crkovno".
Kasnije vladike stolovale su u Plakom, naime Sergije Kadanski
(god. 16581659.) Petar Jovanovid, predjanji mitropolit kneevine
Srbije (god. 18591865.), Lukijan Mkolajevid (1865-1872.). Pi
tanje o premjetenju vladiije iz Plakoga u Karlovac nije jo ni
sada rieeno; u Plakom sjedi i sadanji grko-iztoni vladika Teofan
ivkovid.
Po glasu diplome kralja Leopolda od god. 1695. stoji karlovaka
eparhija u kanonikoj svezi sa srbskim patrijarom. Vladika je lan
srbskoga sinoda i crkvenoga sabora, koj upravlja crkvenimi i kolskimi
poslovi pravoslavnih i u karlovakoj eparhiji.
Karlovakoga vladiku uzdravao je narod u stara vremena dimnicom, konakovinom i milostinjom, koja se je poslednja pobirala, kad bi
vladika putovao a mnogo je teretna bila. Poslije dobivao je vladika
glavni dohodak od tako zvane konvencije (dimnice) polag pogodba
sklopljenih sa obdinami (9 kr. od kude) i od ksinodoksije, za koju su pladali upnici svake godine po gro od kude. Dohodak od dimnice iznosio
je za karlovakoga vladiku god. 1823. iz karlovake krajine 1250 for.
16 kr., a iz banovine 639 for., ukupno 1889 for. 16 kr., a sa ksinodoksijom 2600 for. Osim toga davale su vladike temivarski, vraki i
novosadski karlovakomu vladici iz svojih dohodaka godimice 2380 for.
1
Vidi Lukijan Muicki i njegov knjievni rad od Gjorgje Eajkovia u Letopisu matice srbske knj. 120, str. 101158.
170
O EPARHIJI
Za klerikalnu kolu u Karlovcu plaao je narodni ilirski fond svake

godine 800 for.
Metropolitom plaale su vladike u davnija vremena nerazmjerno
mnogo zu investituru; bogatije vladike po 4000 do 6000 for. U saboru
crkvenom uvren je karlovaki vladika u etvrti ruzred, te je imao
platiti 1000 for. za bulu. Kanje je ta taksa obaljena na 100 carskih
dukata. Akoprem nije bila karlovaka eparhija u dohodku tako slaba
kao budimska i kostajnika, plaao je vladika karlovaki vazda naj
manju taksu. Karlovaka eparhija razdieljena je u sinodi god. 1777.
(brojila je tada u karlovakoj krajini 74 upe, a u banskoj 45) na
kotare ili protopopije, kojih je bilo devet i to u Liki, Krbavi, Korenici, Vilicu, Plakom, Budakom, Kirinu, Glini i Kostajnici. Ova raz
dioba stajala je u kreposti sve do novije dobe, samo da je bio krbavski
protopresbiterat spojen sa likim, a osim toga uredjeno posebno gomirsko okruje i podruje gradova Karlovca, Eieke i Trsta.
Po novoj uredbi u smislu zakljuaka narodnoga kongresa od go
dine 18641865., potvrdjenoj odpisom kraljevskim od 10. kolovoza
god. 1868. razredjena je eparhija karlovaka na est protopresbiterata:
liki, korjeniki, plaanski, glinski, petrinjski, manastir Gomirje i gra
dove Karlovac, Senj, Eieka i Trst. Ciela dieceza imala je god. 1871.
137 parohija, 190 sveenika i 6 kaludjera. Broj dua 253.471 u
21.782 kue. Konfesionalnih kola bilo je u svem samo 7 i jedan mana
stir u Gomirju. Kanje zavedena je i preparandija u Karlovcu. Po zakonih od god. 1868. uredjeni su dohodci i vladike i sveenstva, uslied
kojih prestao je bir za sveenike, kao to i ksinodoksija i dimnica za
vladike, koje su u itavoj mitropoliji jednako dotirane iz stalnoga
crkvenoga fonda.
Uz vladiku postoji po naredbi crkvenoga sabora od 26. srpnja 1871.
eparhijsko zastupnitvo i crkvena i kolska uprava. Crkvena uprava
dieli se u konsistoriju i u administrativni odbor.1
Vladika ima naslov episkop gornjo-karlovaki, plaanski, kotajniki, liki i krbavski i primorskih gradova.
Sada da jo koju pripomenemo o pravoslavnih u samom Karlovcu.
Nesnoljivost vjerska u starija vremena, pak poneto i opravdano nepouzdanje u vlahe", koji su mnogo puti Turkom sluili za uhode,
nije doputala, da stanuju izmatici" u glavnoj tvrdji. Po izkazu
krajike vojske za god. 1579. bilo je upravo zabranjeno pravoslavnim
1
Shimatizam srpske pravoslavne eparhije gornjo karlovake za god. 1871. U

ljetopisu Matice srpske god. 1873. str. 142171.
KARLOVAKOJ.
171
pribegom ulaziti u gradove i utvrdjena mjesta i boraviti blizu medje

turske. 1 Najvjerniji vlasi umberaki morali su odmah otii iz Kar
lovca, im je dogotovljen bio, a na njihovo mjesto dola je redovita
vojska u posadu.- Neima nigdje traga u sauvanih pismenih spomenicih, da bi bili sljedbenici grko-iztone crkve sluili tako u Kar
lovcu kao to i u drugih pograninih tvrdjavah rnedju tako zvanimi
njemakimi slugami, huzari i haramijami sve do dobe kralja Leopolda, a i poslije bili su riedki sve do reformacije krajine po vojvodi
Hildburghausenu.
Pojedini pravoslavni spominju se u razliitih polovih karlovakih
gradjana ved u prvo doba osnutka tvrdje. Grod. 1585. boravili su u
Karlovcu vlasi" Nikola Vukanovic i neki Popovid.'1 Istom kad se je
nakon osvojenja Like i Slavonije svretkom sedamnaestoga vieka poela
trgovina razvijati pred gradom (tvrdjom) karlovakim, nagrnuli su pra
voslavni iz oblinje krajine banske i primorske u Karlovac, naselivi se
ponajprije u predgradju, gdje je po njih prozvan oko god. 1750. ve
liki vanjski trg prama Srangi vlakim placom". Medjutim jo je
mnogo godina trgovina bila poglavito u ruku lanova ladjarskoga
ceha", oduevljenih katolika i tek kanje, osobito za Josipove dobe opa
amo u redovih imunijih trgovaca pojedine pravoslavne. U gradsko
viede izabran je izmedju pravoslavnih god. 1764. ponajprije trgovac
Petar Popovid. Najstariji trag obdini i crkvi pravoslavnoj ima 4 u pro
tokolu zdene u Karlovcu stoede nae svjato vostone matere crkve
iliti kapelice", u kojem su popisani poam od 19. studena 1761. da
rovi za kapelicu, koju su prenaali u razliite kude po predgradju.
Ved u to doba imali su pravoslavni u Karlovcu paroka i kapelana;
o poslednjem se spominje god. 1769., da je iao izpovjediti bolestna
generala Mikainovida sveano i sa vojnikom pratnjom, navjestivi to
prije svojim vjernikom.5 Oko god. 1782. zatvorena je s nepoznatih
uzroka pravoslavna crkva u privatnoj kudi, akoprem je bio ved u
krieposti patent tolerancije kralja Josipa II. od 15. listopada 1781., proti
kojemu nisu nikad Karlovani prosvjedovali, kao to to uinie svi ostali
municipiji u Hrvatskoj i Slavoniji, pokazavi stari Karlovani i ovom
1
tajerski arkiv. Status Tojske za god. 1579. fasc. 43. br. 141.
- Croatica. Bd. II. u registraturi ratn. ministr.
3
Ibidem.
4
Srbsko-dalmatinski magazin za god. 1868. knj. XXVII. lanak g. prote Begovia str. 1039. Prije toga nije bilo sveenika pravoslavnoga u Karlovcu,
Vidi Krelieve: Notit. prael. de reg. Croat. Slav. Dalm. str. 471.
5
Liber memorabilium Conv. franc.
172
O EPARHIJI
prigodom, kako im je mio brat ma koje vjere, i kako su oni znali cieniti
poloaj i zadatak trgovakoga grada.1
Kanje opredieljeno je pravoslavnim mjesto za bogosluje izvan
okruja gradskoga. Grod. 1783. odluie pravoslavni crkvu graditi, ali
budui je broj njihov premalen bio po smislu edikta tolerancije za
podizanje upne crkve, to jim je molbu odbilo kralj, ugarsko namjestniko viee. Poslije ipak dozvoljena jim je gradnja pod pogodbom, da
plaaju stolu katolikomu upniku, i da se mrtvaci upisuju kod kato
like upe.- Jednom ve bili su kupili, pa opet prodali mjesto polag
pote (sadanje Lopaieve kue na promenadi). Napokon ipak pogodie sadanje crkvite za 3000 for. i 12 cekina od Ferdinanda Bellia.
Stola katolikomu upniku nikada nije plaana. Temelj crkvi udaren
je sveano 12. travnja 1784. po vladici Jovanu Jovanoviu.ri Crkvu je
zidao dosta ukusno u slogu renesanse neki Stiler, a ivopisao ju je
Ajse Todorovi. Crkva je dogotovljena god. 1786. i zvona namjetena.
U crkvi ita se na tablici, da je osveena za vladike Petra Jovanovia
Vidaka na ime sv. Nikole na 9. svibnja (po starom) 1803.4
Kadto administrirali su upu karlovaku i po dva upnika. Go
dine 1808. na 27. listopada postavljeni su izborom u prisuu vladike
Miokovia upnici prijanji kapelani Vasilije Vujaklija i Pavao Mei.
Poto im obina due vremena nije podmirila plae, naloio joj je
francezki general Delzons 19. veljae 1810., da svakomu upniku izplati 300 for. Za francezkoga vladanja dobivao je pravoslavni parok
iz gradskih dohodaka toliku plau koliku i katoliki, naime 1500 fra
naka. Medju obinom i vladikami trajale su dugotrajne prepirke sbog
prava izbora paroka, a bilo je i drugih razmirica i u samoj obini,
te je nekoliko puta politina oblast posredovala. Istom smru vladike
Jovanovia (god. 1852.) jenjale su te prepirke.
Crkvenom imovinom upravljahu epitrofi, birani obinom izmedju
najuglednijih i bogatih gradjana. Za Franceza bili su epitrofi ugledni
trgovci Anastaz Kosti, Danilo Jaki i Jovan Kuevi/'
Posebnoga uitelja (magistora) imali su pravoslavni ve god. 1785.
Uitelja uzimala je obina uz pogodbu. Za god. 1811. pogodila je
obina uz plau od 300 for. Efrema Lazarevia, hvalei ga kao valjana
1
Engel: Staatskunde und Geschichte von Dalmat. Croat, und Slav. str. 284.
'2 Liber memorab.
3
Ibidem.
4
Begovie u Magazinu, str. 12.
5
Iz magistr. spisa.
KARLOVAKOJ.
173
i marljiva uitelja. God. 1818. propisala je obina za svoju kolu ove

uevne predmete: pjenije, katahizis, bibliju, aritmetiku, slovinsku gra
matiku, kaligrafiju i naela u itanju njemakoga jezika." God. 1848.
ozidala je obina veliku dva sprata visoku kuu na glavnom grad
skom trgu, u kojoj je smjetena konfesionalna poetna kola za kar
lovake pravoslavne.1
Pravoslavna parohija karlovaka broji u Karlovcu i u oblinjih
mjestih Rakovcu, Dubovcu, Svari, Mrzlompolju, Dugojresi i Zveaju
379 dua. Osim paroha namjeten je i kapelan, koj je obino i uitelj
vjerske osnovne kole.'^
1
Begovi str. 1418. Nae biljeke.

- Sematizam karlovake eparhije.
Karlovaki generali.
oto je Ferdinand I. izabran kraljem hrvatskim, a pomona vojska
o troku austrijskih zemalja zapremila nekoliko pograninih
utvrda, vazda su tim etam zapovjedali na krajini hrvatskoj
i slavonskoj posebni kapetani, koji su ovisili o glavnom zapovjedniku
austrijskih pokrajina. Prvim zapovjednikom na krajini Hrvatskoj bio je
uveni Kranjac Ivan Katzianer, upravljajui ve za izbornoga sabora u
Cetinu (godine 1527.) vojnikimi poslovi na medjah hrvatskih. Poto
je god. 1530. Katzianeru predana vrhovna uprava obrane, bude nje
govim zamjenikom u Hrvatkoj Erazmo Turn, a ovoga opet sliedili su
u zapovjednitvu god. 1539. Ivan Lenkovi, god. 1556. Martin Gal,
god. 1567. Herbard Auersperg i god. 1575. Ivan Auersperg. Kao
vrhovni vojvode nad svom krajinom u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj
spominju se nakon Katzianera god. 1537. Nikola Jurii, god. 1540.
Ivan Ungnad, god. 1556. Ivan Lenkovi, god. 1567. Luka Sekel. Ovaj
je bio poslednji zapovjednik nad svimi etami na medjah turskih.
Herbard i Ivan Auerspergi bili su ponajprije kao samostalni zapo
vjednici na hrvatskoj krajini podinjeni izravno nadvojvodi Karlu te imali
naslov pukovnika (Oberst), doim su prijanji zapovjednici nazivali se
samo podpukovnici (Obristlieutenant).
Akoprem su zapovjednici krajikih utvrda na Korani i Uni ve
polovicom estnajstoga vieka sebe zvali hrvatskimi vojvodami (capitaneus regni Croatiae), to oni ipak do osnutka tvrdje karlovake nisu
nigdje stalno boravili na krajini, u koju su samo kadto dolazili na
razvid vojske ili kad je bilo udariti na Turke, ili se braniti od nji
hove sile.
Yeliki generali sve hrvatske i primorske krajine (tako se sami
pisahu) imahu u rukuh znatnu mo i snagu, koja je nadmaivala silu
tadanjih banova hrvatskih, izgubivih razirenjem turske vlasti i ustroj
stvom posebne vojnike uprave na krajini mnogo od starodavne moi
i ugleda. Plaa generalska, opreieljena god. 1579. ujedno i za njegove
GENERALI
175
tielesne trabante i sluge na mjesenih 400 for. iznosila je god. 1697.

10.812 for., a podmirivala ju je pokrajina Koruka. Osim toga dobivao
je general za vojvodstvo Gojak mjeseno 30 for., i dohodke dubova-koga grada, te najvei dio suanja i svega, to je vojska zakolila za
etovanja i u ratu. Iza bune Zrinsko-Frankopanske uivali su generali
i dohodke od Svare i Zveaja; ova imanja budu prozvana kuhinjskimi
dobri (Kuchelgter). Sbog politine vanosti a izdane dotacije bila
je generalija karlovaka vele ugledna, na nju su dolazili samo oda
brani ugodnici kraljevi i kraljevskih doglavnika, a neki izmedju gene
rala karlovakih popeli su se kanje na prva i najodlinija dostojan
stva do kralja. Zapovjednici krajine polazili su po rodu od glasovitih
obitelji, pae bili su kadto i rodjaci krunjenih glava.
Ponajprije stolovao je u Karlovcu:
Ivan Ferenberger ili Ferenberg (Fernberg) (od god. 15781570.).
Uz nadvojvodu tajerskoga Karla stekao si je vojskovodja Ferenberger
najvie zasluga za podizanje Karlovca, zato ga i nazvae osnovaem
(Erbauer) toga grada. Njegova ratna vjetina i osobna hrabrost po
mogla je mnogo, da se gradnja Karlovca bez velikih zaprieka mogla
izvesti, a nadvojvoda Karlo jedva da je mogao za ovu ciel nai vrstnijega mua medju svojimi Njemci od ovoga viteza, koji se je ve dotle
na sto mejdana ogledao i osvjetlao lice junakimi djeli.
Pripoviedanja o ivotu Ferenbergerovomu veoma su zanimiva;
suvremenici ga slave kao osobita zatonika i pobornika medju kreanskimi vitezi. Kao kranski vitez a uz to katolik bio je Ferenberger
osobito odan njemakim carem. Ferenberger rodio se u selu Aueru
na Rieci Adii (Etsch), kao sin siromanih i prostih roditelja. Po ovom
selu pisao se na junak Ferenberger von Auer. Otac mu sluae prostim
vojnikom za cesara Maksimilijana. Ivan bude vojnikom u svojoj 19. go
dini i pratio je cesara Karla V. u Ahen na krunisanje. Kanje vo
jevao je as na Franceze u Italiji, as na Turke u Ugarskoj. God. 1540.
dopade pod Budimom turskoga suanjstva, iz kojega se sam izkupi
nakon etiri mjeseca. Odmah zatim ode u Italiju, da brani Milan od
Franceza. Tu je ljuti mejdan dielio sa nekim otmenim neprijateljem,
kojega slavno nadjaa. Sbog toga junatva povien je u asti, a carevci
ga osim toga i novcem nagrade. Za toga rata ranio ga neki francezki
pukovnik kopjem u nogu, ali mu se zato ivo osveti, odrezav mu rusu
glavu sa ramena. God. 1545. pohodio je Ferenberger sabor u Reznanju
(Regensburg), gdje ga cesar za tolika junatva, carskomu priestolu
prudna, povisi na plemstvo. Poslije toga sluio je u cesarevoj vojsci
176
KARLOVAKI
po Memakoj i Italiji na kopnu i na moru, vojujui pod cesarskim

admiralom Andrijom Dariom ponajvie na Franceze. Kad jednom ne
prijatelj nasrne iznenada na cesarsko brodovlje, bude njegov brod odtisnut od ostalih, ali hrabri Ferenberger neuplai se tako brzo, sleti
kao munja s nova na neprijatelja, izbavi se iz njegovih aka i doplovi
do Sicilije.
Za grozne poslednje navale sultana Solimana u Ugarsku god. 1566.,
kad je cesar i kralj Maksimilijan silnu vojsku trebovao, dovede mu
Ferenberger tri ete iz Tirola a dvie iz Koruke u tabor. Cesar ga
nagradi zato kapetanijom senjskom. Doav na nju esto je napadao
na Turke, razarao njihove kule i sela, plien hvatao i straio ih koliko
je iga mogao. Sbog toga ga zavistnici osobito Mletani, kivni na
svaki uspjeh senjskih uskoka, osvadie kod kralja, te je morao glavom
doi u Be, da se opere i opravda.
Ostavivi zapovjednitvo u Senju, utee Ferenberger pod krilo
arkivojvode Karla, i ode u tajersku, gdje bude zakljukom sabora
postavljen poam od 1. kolovoza 1566. zapovjednikom jedne esti
tajerske zemaljske vojske.1 U tom zvanju ubere Ferenberger novih
zasluga i omili svim, sluivi do konca god. 1577. Jo 30. rujna te
godine izviestio je iz Judenburga stalie tajerske o tom, koliko je
vojska obskrbljena strjeljivom i orujem.- Ferenberger obnaao je ujedno
na dvoru nadvojvode Karla ast kapetana dvorske strae.
Poto je poetkom god. 1578. odluio bio nadvojvoda Karlo, da
gradi u Hrvatskoj novu tvrdju, i da velikom vojskom atre premo tursku
na krajini, odaslan je u Hrvatsku i Ferenberger kao zamjenik tada
njega zapovjednika krajikih eta Ivana Auersperga. Imenovanje nje
govo sliedilo je na 18. siecnja, a ve na 21. siecnja pomenute godine
nalazio se je u Ljubljani, odkuda zamoli nadvojvodu za izplatu 600 for.,
koje mu bjee obealo bojno viee.;! Na 8. svibnja javio je u Gradac,
da e o duhovih udariti sa svojih 600 konjanika pukara na bihaku
stranu. I zaista zavre se bitka na 22. svibnja 1578. u Dreniku na
Korani medju Ferenbergerovom etom i 5000 Turaka, od kojih ostade
900 mrtvih na bojitu.4 Sjajni uspjeh bitke javio je 31. svibnja 1578.
sam Ferenberger iz rnomlja staliem tajerskim, koji odluie odli1
2
3
4
Grenzakten u tajerskom zemaljskom arkivu. F. 13, br. 9.

Ibidem. F. 51, br. 7.
Ibidem. F. 81, br. 15.
Auszug aus dem frnemben Schaden ber die Trken seid des 75. bis auf
das 82 Jahre beschehen. Eukopis kod ratnoga ministarstva u Beu. Kriegs
archiv. F. 3, br. 9.
177
GENERALI.
kovati hrabroga vojvodu osobitim darom u dragocienostih i poastnim

lancem.1 Za vojne Khevenhiillerove god. 1578. bio je on podinjen
glavnomu vojvodi, ali ta je vojna sbog nevjetine Khevenhllerove
te slabe obskrbe i hrdjavoga vremena posve izjalovila. Na sreu, da
je Ferenberger jo za dobe obskrbio bio hranom i strjeljivom Biha,
inae bio bi taj grad ve tada dospio u tursku vlast. Sljedee go
dine uvao je Ferenberger briljivo krajinu od napasti turske, upozorujui ee nadvojvodu Karla i bojno viee na dogodjaje u krajini.
Pismom iz tabora (Feldlager) kod Dubovca zamoli 23. srpnja 1579.
odpust iz slube na hrvatskoj krajini, poto se Turci smirie, a da
imade obaviti razliitih posala kod svoga urjaka u Fiorenci i sbog
svoje djece u Tirolu; osim toga iztakne u pismu, daje svojoj obvezi
zadovoljio, sluivi na krajini u opasno doba, kroz koje nije izgub
ljeno nijedno mjesto niti ni malo krajike zemlje.- Poslednji slubeni
izvjetaj Ferenbergerov dato van je iz Karlovca 4. listopada 1579. U
njem javlja spremanje Ferhad-bega na Biha, i opisuje opasno stanje
te pogranine tvrdjave.3
Na opetovanu molbu za odpust rieen je Ferenberger slube u
Karlovcu mjeseca studena 1579. i ode u prosincu iste godine na carski
dvor u Be. Zapovjednitvo na krajini primi opet prijanji zapovjednik
Ivan Vajkard Auersperg.4 U Beu preuze Ferenberger na silni zahtiev
cesara i ministra zapovjednitvo grada, uvajui Be sa 500 Tirolaca.5 Tu zakljui svoj ivot u 73. godini vieka svoga god. 1584. od
svih potovan i ljubljen.
ivotopisci Ferenbergerovi pripovjedaju o njem, da je bio ovjek
mala stasa, ali vrst i jedar, te domiljat i bistre pameti, premda nije
nikad kole polazio, te je hrdjavo pisao. Odlikovao se je umjerenou i
trieznou, neokusivi vina za svoga ivota. Mnogimi odlikovanji i pozivi
na slubu bio je poneto razmazan, a zahtievao je, da mu se uinjena
obeanja na dlaku izpune. Obeani dar od 600 for., dragocienosti i
zlatni lanac zahtievao je postojano, dok nije te darove dobio. Gktdine 1579. bio je zatraio, da bude njegova vlast na krajini neogra1
2
3
4
5
Conf. str. 46, br. 133. Ob ovom boju izaao je kod tiskara Manlia u Ljub
ljani, koj je i Vramevu hrvatsku kroniku tampao, iste god. 1578. tiskopis:
Geschichte und Sieg der trkischen Niederlage durch den Eitter Hansen
Ferenberger, Lieuttenambt an der Chrobat und Mrgrenzen (u stihovih).
Izvornik u taj. zemaljskom arkivu. Grenzakt. P. 26. br. 52.
Ibidem. F. 26. br. 32.
Croatica u registraturi ratnoga minist, u Beu. I. B.
Fugger's Relation za god. 1580. Bkps. u carskoj bekoj knjinici, list 320.
(Lopai:
Karlovac.)
12
178
KARLOVAKI
niena, a kad je imenovan (listopada 1579.) Benko Kranjac prvim mjestnim vojnim zapovjednikom Karlovca, silno se potuio bojnomu vieu, da
je to uinjeno bez njegova znanja. Naimenovanje Kranjevo bilo je
po svoj prilici i povodom, da je traio brzi odlazak iz Karlovca.1
Lik Ferenbergerov rezan u bakru sgotovljen je jo za njegova
ivota. Predouje nam ovjeka ozbiljnog oblija sa brcima i bradom
u vitekoj odori.2
Ivan VajJcard baron Auersperg (od god. 15791580.) bio je naimenovan zapovjednikom krajikih eta u Hrvatskoj jo god. 1575. nakon
poraza i nesretne smrti Herbarda Auersperga kod Budakoga.;i Potekao
je iz poznate znamenite kranjske obitelji, prozvane po gradu Turjaku
nie Ljubljane Turjaki, a bio je strievi Herbarda Auersperga. Na kra
jini sluio je Ivan poam od god. 1570. pak do svoje smrti god. 1580.4
Boravei na krajini stanovao je ponajvie u starom gradu Steninjaku.
Kad je pod jesen 1578. imao Khevenhtiller udariti na Turke, stavljen
je Ivan Auersperg izvan aktivnosti, ali je na poziv gradakoga boj
noga viea spremao u Steninjaku hranu za kransku vojsku.5 Po
odlazku generala Ivana Ferenberga primio je opet zapovjednitvo na
krajini, ali samo na kratko doba, jer je obolivi mjeseca srpnja 1580.
zamolio, da se riei slube, a zatim je na skoro u Ljubljani i umro.
Andrija Auersperg, koj ga je zamienjivao bolestna u slubi, javio je
njegovu smrt nadvojvodi.6
Auerspergi, rodjeni Kranjci, nisu tada bili toliko ponjemeni ko
liko danas, a pojedini izmedju njih sluei na krajini i drei imanja
u Hrvatskoj, govorili su i pisali dobro hrvatski poput rodjenih Hrvata.
Da je Ivan Auersperg poznavao tadanju hrvatsku knjigu, znade se po
tom, to je njegovim nukanjem preveo luterski prodika Leonhard Bu
dina, ivui kod njegove obitelji, poviest ob obsadi sigetskoj i o junakoj
smrti bana Zrinskoga s hrvatskoga na latinski jezik, na kojem je ta
poviest velikom dopadnou obinstva god. 1568. svjetlo ugledala.7
0 Ivanu Yajkardu Auerspergu ima suvremeni lik rezan u bakru sa
podpisom: Joannes Vaichardus ab Auersperg, to je dokaz, da nisu na
1
2
3
4
5
6
7
Croatica I. B.
Jedan primjerak u gradakom zemaljskom arkivu.
Izvjetaj biskupa Drakovia kralju Maksimilijanu 28. listopada 1575. Polit,
u nadb. arkivu. Vol. 6. br. 35.
Croatica kod rat. minist. B. I.
Ibidem.
Ibidem.
Badits : Herberd Auersperg str. 5450,
GENERALI.
179
krajini zapovjedali za osnutka Karlovca dva razlina Auersperga imenom

Ivan i Vajkard, ve da je to jedna osoba bila. 1
Jobst Josip grof od Turna i Kria (od god. 15811589.), rodio se
od one grane grofova Turnskih, koja imae imanja po Kranjskoj i oko
Grorice, a bio je ponajprije zapovjednik tvrdje krievake kroz tri godine,
drei god. 1555. pod svojim zapovjednitvom 62 konjanika." Sluio je
pod vrhovnim krajikim zapovjednikom Ivanom Ungnadom i generalom
Ivanom Lenkovicem. Kanje ga izabrae stalii kranjski vodjom svih svojih
pokrajinskih pjekih i konjanikih eta. U tom zvanju odlikovao se mnogo
puta hrabrou i smionstvom, a jednom (god. 1561.) uhvati na etovanju pri Novom na Uni nakon ljuta kreeva vlastitima akama tur
skoga sandaka Huzref pau, koj se je poslije odkupio za 20.000 du
kata. Turn sagradi tim novcem krasnu kuu u Ljubljani na novom
trgu, koja se jo danas vidi. 3 God. 1567. postavi kralj Maksimilijan
Josipa Turna kapetanom senjskim, a god. 1570. podinjeni su mu
takodjer uskoci umberaki, s kojimi je uguio god. 1572. nakon po
raza kod Krkoga bunu seljaku. Kao senjski kapetan potukao je
god. 1569. sa 280 Senjana 2700 Turaka kod Peruia, posjekao sve
njihove glavare i 1000 vojnika, a mnoge pohvatao, medju kojimi i dva
opaka martoloza, koji su prije toga hvatali senjsku djecu i Turkom pro
davali. Ovim se mrzko osvetie Senjani, nataknuv ih na kolce i izpekav
ih na ranju.4 Kad je Ferenberger odlazio iz Karlovca koncem go
dine 1579., bio je Turn na prvom mjestu predloen za zapovjednika
hrvatske krajine u Karlovcu, kamo je ipak doao istom u jeseni go
dine 1581., poto se je za tu slubu preporuio kralju Eudolfu i nad
vojvodi Ernesta. 5 Sbog razmirica medj senjskimi uskoci i Mletani
posla ga kralj Kudolfo jednom u Mletke.
Sluei na krajini, pribavi si tu imanje Baninu sa zemljiti i
kmetovi u Svari, Casiu i Mrzlompolju, u Kapeliu, i u Otoku kod sv.
Jakova (Mekuja) sa pravom prevoza na Mrenici. Kao to je bio Josip
Turnski vjet i hrabar vojskovodja, i tim si je osvjetlao obraz, tako je
s druge strane doijao bezobzirnom upravom vojnikih poslova i nasi
ljem, to ga poinjao mnogo puta oblinjoj hrvatskoj vlasteli. Stalii
hrvatski bili su prinudeni zamoliti u saboru god. 1585. nadvojvodu
1
2
3
4
5
Jedan primjerak lika u sbirci gosp. I. Kukuljevia.

Grenzakten u tajerskom arkivu. F. 6. br. 15.
Valvasor. XII. B, str. 55. Dr. Costa's Eeiseerinnerungen aus Krain.
Valvasor: XII. B. str, 92.
Croatica. I. B. taj. arkiv. Grenzakt. F. 26. br. 32.
180
KARLOVAKI
Karla, da ih brani od nasilja generalova, koj je bio zatvorio hrvatske

plemie, Vuka Kasnia i Jurja Karakoga a imanja obitelji Kobasica
kod Brekovice i Bia silom ugrabio, premda je bilo nakon smrti vlastnika tih dobara Ivana Kobasica ovlatenih batenika.1
Jobst Josip Turn umro je u Senju 15. lipnja 1589., kako je to
izviestio nadvojvoda Karlo kralju Eudolfu u Prag.**
Andrija baron Auersperg (od g. 15891593.) bio je etvrti zapovjed
nik na hrvatskoj krajini, koj je sjedio u Karlovcu. Andrija bio je polubrat
ve pomenutomu Ivanu Auerspergu po otcu Vuku Engelbertu. Rodio se
je god. 1557., uio je na sveuilitu u Padui, i putovao mnogo koje kuda
te poeo sluiti kao vojnik u Hrvatskoj g. 1578. za nesretne vojne Khevenhllerove. Poslije vojevao je uz svoga strica Kritofa Auersperga, ze
maljskog glavara u Kranjskoj. Sa 12 konjanika pomuti i uplai jednom
500 Turaka tako, da su bez obzira pobjegli. Gr. 1579. kad se je Karlovac
osnivao, bio je kapetanom arkibusira. Ve sljedee godine za bolesti
i nakon smrti Ivana Auersperga zapovjedao je kroz neko vrieme itavoj
krajikoj vojsci, a i kasnije, kad je vrhovno zapovjednitvo preuzeo
Turn, postavljen je Andrija njegovim namjestnikom, upravljajui ve
tada ponajvie samostalno krajikimi poslovi.3 Na 14. studena 1586.
pozvao je Auersperg tadanjega generala varadinske krajine Vida Haleka, da odpremi iz Podravja Jurja Zrinskoga sa karlovakimi konja
nici, jer se je inae bojati, da e odanle kugu donieti u Karlovac, ako
karlovake ete dulje ostanu tamo na slubi.4
Nakon smrti Turnove bude na predlog nadvojvode Karla imenovan
vrhovnim zapovjednikom u Karlovcu. Premda bijahu Turci god. 1584.
na devet godina mir sklopili, to ipak neprestance nasrtavahu na razne
krajeve Hrvatske. Turci nastojali su predobiti pod svaku cienu Biha,
Senj i Sisak. Eatoborni bosanski paa, poturenik Hasan Predojevi,
gorio je s poude, da kranom to vie nahudi, i da uniti i ostanke
kraljevine Hrvatske. God. 1592. osvoji Biha, sagradi Petrinju i na
pravi most na Kupi, da tako uzmogne svakom sgodom prebaciti vojsku
u posavsku Hrvatsku. Lipnja god. 1593. sakupi vojske vie od 30.000
momaka i udari na Sisak, gdje se dogodi na 22. lipnja na otoku medj
Kupom i Odrom znamenita sisaka bitka, koju plati ivotom Hasan
paama 18.000 Turaka. Uz hrvatskog bana uvena Tomu Erdda, koj je
' Saborski zapisnici u zemaljskom arkivu. Knj. I. list. 261., 262.
Akten-Verzeichniss za hrv.-slav. krajinu.
3
Radits: Herberd Auersperg str., 5557. Croatica. B. I. u. II.
4
taj. ark. Grenzakt. P. 56: br. 116.
2
GENERALI.
181
bio iz provincijalnih krajeva Hrvatske priveo pod Sisak treinu itave

kranske vojske, ponesao se na lievom krilu vojske osobito hrabro
Andrija Auersperg sa svojih 300 arkibuzira, konjanika, te 500 uskoka i
hrvatskih huzara, kojim je zapovjedao kapetan uskoki Petar Erddi.
Arkibusiri Auerspergovi oborie ubojitu vatru na turske konjanike, kojoj
ovi nemogoe odoljeti. Karlovani pretekoe Turke na mostu i poubi
jae ih tu silu boju. Auersperg ugrabi bogate haljine Hasanove i dade
od njih priugotoviti bogato misno odielo, koje se i danas rabi u Ljub
ljani kod slube boje na dan sv. Akacije (jer je na taj dan boj bijen).
Kao to je ban Erddi u Zagrebu, tako je i Auersperg u Karlovcu
proslavio sveano bitku, u kojoj je turska mo toliko slomljena. est
dana poslije bitke (28. lipnja) uljeze Auersperg na banska vrata (kod
glavne strae) velikim slavljem na neizmjernu radost puka u Kar
lovac i poslua misu zahvalnicu u crkvi sv. Trojice. Ulaze u grad
noahu glavu Hasanovu i Mehmed bega zvornikoga, a uz glave nji
hove srebrne bojne trublje i est turskih stiegova, doim su gruvali
topovi a puk je veselo klikovao.'
Auersperg umro je neoenjen god. 1594.
Juraj Lenkovi od Podbriesja (od god. 15931601.) Lenkovii
bijahu mogua vlastela s naslovom barona u onom dielu Kranjske
medju Kupom i Krkom, gdje dielomice jo i danas stanuju Hrvati.
Drali su vie imanja, medju kojimi bila su najvanija Otoac (Wrdl)
kod Novogamjesta, pak Podbrieje (njemaki Freithurn) na Kupi medj
Vinicom i Metlikom. Ovaj grad, osnovan na veliko ogromnimi prostorijami i vrstimi kulami, jo je danas cielovit, te je svojina barona
Apfaltera. U okolici Podbrieja najie se u Kranjskoj hrvatski go
vori, a za kmetstva do god. 1848. spadalo je vlasteli podbriekoj i
nekoliko sela hrvatskih oko Kunia, koje izrui Ivanu Lenkoviu poslednji ozaljski Frankopan Stjepan kao vlastel ribniki.
Starinom potiu Lenkovii iz upanije like, odkuda se jedna grana
za nevolje turske poput grofova Blagajskih, barona G-usia, Juriia,
Kruia i mnogih inih plemikih obitelji preseli u sigurniju Kranjsku.
Lenkovii ostavie Liku prije, nego li je ta pokrajina (god. 1526.)
posvema u turske ruke dola. Po svoj prilici da se je to dogodilo za
careva njemakih Fridrika i Maksimilijana, kojim odoe pod okrilje
1
Istvanfi lib. XXV. Valvasor B. IV. str. 64. Chronicon v. Karlstadt. Ru

kopis. Fugger's Eelation pro 1593. u carskoj knjinici u Beu f. 419., 429.,
439., 452. Izvjee od 29. lipnja iz Praga kae: Auf der Karlstetter redli
ches Treffen vnd Schiessen hat der Feind die Flucht ergriffen.
182
KARLOVAKI
mnogi hrvatski boljari, kad je turska sila na hrvatskoj krajini nad

jaala. Druga grana Lenkovia poturila se i ostala je u svojem sta
rom zaviaju u Liki, te se spominju za vladanja turskog god. 1663.
bezi Lenkovidi, a poslije nakon izbave Like i Krbave god. 1689. kula
Lenkovideva.1
Juraj Lenkovid bio je sin glasovitoga generala Ivana Lenkovida,
koj se je odlikovao ve za prve obsade beke g. 1528., a poslije je branio
krajinu hrvatsku, postavi najprije uskokim (umberakim) kapeta
nom, a kanje zapovjednikom Senja i Primorja, zapovjednikom svih
eta na hrvatskoj krajini, te napokon vrhovnim vojvodom vojske na
austrijskih krajinah. Ivan je umro na 22. lipnja 1569. Grob mu je
u fratarskoj crkvi u Novom mjestu u Kranjskoj sa liepim spomenikom,
na kojem ima lik Lenkoviev u ivotnoj veliini. Od sestara Jurjevih a kderi Ivanovih, od kojih tajerski stalii
god. 1557. primie tri na zemaljski troak na nauku u manastir Gss
kod Leobena,3 udade se Katarina za kneza Gapara Prankopana Trakoga, kapetana ogulinskoga i vlastelina bosiljevakoga. Jedini mu brat,
koj se spominje pod imenom Kritofa, umre jo za ivota oteva.
Po primjeru otevom posveti se Juraj u mladosti vojnikom
zvanju. God. 1578. zapovjedao je jur senjskim uskokom, u kojoj slubi
ostao je sve do konca god. 1593., kad no bude nakon smrti Andrije
Auersperga pozvan na stolicu generala i zapovjednika krajine u Kar
lovac. Poam od god. 1589. upravljao je pokrajinom kranjskom kao
carski namjestnik (zemaljski kapetan).
Juraj Lenkovid bio je najratoborniji general, to je krajinom za
povjedao, vojujudi sav svoj viek, dok su mu sredstva i fizine sile
doputale. U bojnom podhvatu bio je vele odvaan, u boju srdan i
hrabar. Pod tvrdjom Petrinjom, koju bjee god. 1591. sagradio goro
padni bosanski paa Hasan za oslon turskoj modi u Hrvatskoj, ubere
Lenkovid kao general karlovaki prve lovorike. Po nalogu tadanjega
krajikoga nadzornika nadvojvode Maksimilijana krenue godine 1594.
kranske vojvode Ruprecht Bggenberg, poznat od boja sisakoga, zatim
zapovjednik varadinske krajine Stjepan Grasswein sa svojimi etami, te
general Lenkovid sa karlovakimi krajinici na novo pod Petrinju, koju
bjehu kranske vojske prole godine sramotno ostavile na puki glas,
da dolazi grki beglerbeg sa poveom vojskom. Ovim vojvodam pri1
2
3
Theiner: Monumenta Slav. Merid. Tom II., str. 185. Nae biljeke.
Programm des k. k. Obergymnasiums Kudolfswert (Novomesto) 1868, str. 99.
Grenzakten u tajerskom zemaljskom arkivu. F. 40, br. 99.
GENERALI.
183
drae se dragovoljno i provincialni Hrvati, vodjeni junakim banom

Tomom Erddom. Nakon uztrajne obsade i estoka boja ostave Turci
grad. Najvie prkosio je jedan etverouglasti turanj, s kojega Turci
sipahu grozovitu vatru na nae, ali Lenkovievi Senjani, njih 600 na
broju, oblete turanj na juri i zauzmu ga velikim krvoproliem. Vi
deo! napokon Turci, da je uzaludna dalnja obrana grada, upale ga i
umaknu u Kostajnicu. Turci ostave takodjer Sisak, koj su bili prole
godine zauzeli, a Lenkovi osvoji tadanje povee gradove a sadanja
sela Hrastovicu i Gora, te ih zapremi posadami. Petrinju razorie nai,
a kranska vojska razidje se na sve strane.
Mjeseca studena god. 1594. naleti Lenkovi sa karlovakom vojskom
na Biha, popali varo i vrati se velikim plienom u Karlovac. Najvema
proneo se je glas Lenkoviu vojnom na Klis u Dalmaciji. Poto je Klis
s proljea 1596. zauzeo sa akom dalmatinskih i primorskih Hrvata hrabri
spljetski plemi Ivan Alberti, poao mu je u pomo mjeseca svibnja
general Lenkovi sa hrvatskimi graniari, ponajvie pako sa Senjani.
Ali u bitci, koja se pod Klisom zavre s Turci pod zapovjednitvom
bosanskoga Pardi pae, bio je general nesretan; gotovo svu vojsku
izgubi, mnoge zapovjednike i vitezove, a medju ovim i svoga rodjaka
Franju Lenkovia. Alberti pogibe pred zidinami Klisa, a sam Lenkovi
dopade do trideset rana i jedva iv utee sa 300 bojnih drugova.
Klis ostao je Turkom.
Poraz ovaj dogodio se je na veliku radost Mletia, koji bi bili
voljeli, da je Klis ma iji mu drago, samo da nije hrvatski. Mletii
i jesu po svjedoanstvu mnogih suvremenika najvie krivi, da se je
vojna na Klis izjalovila, i da je tolika dragociena hrvatska krv zahman
prolivena.x
Malo vrieme postajalo iza ovih nesretnih dogodjaja na obalah
sinjega mora, kad al opet zazvei bojno oruje na Savi, Kupi i Uni.
Hrvatski ban Ivan Draskovic odlui sa slavonskim generalom igom
Herbersteinom, da e se osvetiti Turkom za stradanje naih pod Klisom
sa uzeem Kostajnice. Stoje Lenkoviu preostalo vojske od boja dalma
tinskoga, to on odpremi takodjer pod Kostajnicu pod vodjom Krstom
Obrianom. Doskoro vojevao je i osobno na Turke kod Petrinje, odkuda
je zajedno sa hrvatskimi zapovjednici, s banom Drakovicem i Tomom
1
Relazione dell' infelice avvenimento dell1 impresa di Clissa fatta 1' anno 1596.
E codice manuscripto u carskoj biblioteci u Beu. Noviji prepis u biblioteci
jugoslavenske akademije. DCCCXXXI. Valvasor XII. B., str. 8034.
Isthvanfi. L. XXX.
184
KARLOVAKI
Erddom odtjerao na jesen god. 1596. silnu vojsku tursku pod bosan
skim Pardi-paom, Ahmedom Ko'pilem i Srdar-begom. Ovaj poslednji na
vali jo jednom iste godine (13. studena) na Petrinju, dok je Lenkovic
vojevao po Slavoniji, te stane bombardirati tvrdju, ali na skoro povrati
se Lenkovic, a Srdar okrene ledja.1
Na 6. studena 1596. poao je bio Lenkovic iz Karlovca sa svo
jinu" etami prama Poegi. Na 12. prispje u Vuin, tada tursko mjesto,
te ga izrobi i popali ujedno sa drugih devet mjesta. Silno tursko blago
ovom je prigodom to ugrabljeno, to uniteno. Na povratku istom
navalie na Lenkovida Turci i vlasi, kojih se je bilo sakupilo nekoliko
stotina, ali mu neuinie mnogo tete, a Lenkovic dovede uhvadene
Turke i blago u Karlovac."
Poslednje godine ivota bavio se je Lenkovid vie poslovi zemaljske
uprave u Kranjskoj, nego li krajikom obranbom. Kao to je bio pri
jatelj vlahom, koje je naseljivao po krajini, tako je mrzio sljedbenike
Luterove vjere, kojih tada bijae velik broj u Kranjskoj. Sbog te rev
nosti bijae naimenovan po nadvojvodi Ferdinandu ujedno sa ljubljanskim
biskupom Tomom Hrenom lanom povjerenstva, kojemu je bila zadada,
da prisili Luterane na povratak u katoliku crkvu.
Lenkovid bio je vrlo moan i bogat vlastel, pomagajud i svojim
vlastitim imetkom kranskim interesom na krajini. Jednom ree kranj
skim staliem, neka samo polju strielce u Otoac, a da de on sam
troak podmiriti, ako nebi dozvolili taj troak kod dvora.3
Juraj Lenkovid oenio se 27. travnja god. 1597. sa uom kderju
grofa Jurja Zrinskoga i Sofije rodjene grofinje Stubenbergove, te se
vjenao sveano u kudi tastovoj u Ptuju. Iz ovoga braka rodila se
jedinica kdi Sofija.
Lenkovid podlee ranam zadobljenim kod Klisa dne 8. lipnja 1601.
i bude sjajem pokopan u crkvi Isusovaca sv. Jakova u Ljubljani,
gdje ima i sada napis: Hier liegt begraben der woledle H. H.
Georg Lenkovith zu Freyenburg und Word, Bhm. Kays. May. Kitt
meister, H. und Erzherzogen Ferdinand Kath, Landeshaubtman in
Krain, Obrist der Croatischen und Mrgrenzen, der da gestorben den
8. Juny 1601 ".4
1
2
3
4
Eattkaj: Mem. reg. et ban. str. 151163. Istwanfy lib. XXX., str. 422.
Kreli: Hist. Eccl. Zagr. str. 304. Krekwitz : Beschreibung Ungarns.
Frankfurt und Nrnberg. 1686. Valvasor Bd. XXII., str. 4547.
Krekwitz: str. 46.
Mitth. des historischen Vereins fr Krain. 1859. str. 81, 82.
Mitth. 1859. str. 81.
GENERALI.
185
Suvremena slika predstavlja generala Jurja Lenkovia od Podbrieja u vitekoj odori.

Vid Kisel, bar on od Fuine [njemaki Kaltenbrunn, grad jednu uru
daleko od Ljubljane] (od god. 16011609.) unuk ljubljanskoga sudca
Vida Kisela,x a sin Ivana Kisela, koj je dobio plemstvo. Vid Kisel bio je iz
prva veliki kapetan, te je kao takov potukao Turke pri sv. Jurju kod
Ostroca.2 God. 1604. i 1606. bio je kraljevskim komisarom u Senju,
razpravljajui tube Mletana na Senjane. Kisel dade po konanoj razpravi objesiti u Senju jednog Arbanasa i jednog Senjana, a vriedjao
je gradjane senjske u kraljevskih povlastili, na to ga je kralj Rudolf pismom god. 1607. otro opomenuo, da se nemiea u Senjane,
i neka im nevriedja steenih prava. Za novo naseljene vlahe u Gomirju i u okolici izhodio je god. 1605. godinju podporu od 200 for.
od kranjske pokrajine. Kisel umro je god. 1609. 3
Baron VuTc Eggenberg (od god. 16131614.) potekao je od tajerske
plemike obitelji, koja u kratko vrieme stee velika imanja po nasliednih
austrijanskih zemljah, te se na kneevsku ast pope. Bio je sin Bartola
Eggenberga i Justine rodjene Breuner, a oenio se oujka 1609. sa Eli
zabetom Ragnicevom. Vuk Eggenberg bio je prije pukovnik u vojsci
vojvode toskanskoga, a za rata turskoga izgubi u Ugarskoj lievu nogu,
izmjenivi ju drvenom, o kojoj pripoviedaju, da ju je bio izvrstno na
pravio mekanik. Na preporuku nadvojvode Ferdinanda postavljen bi
3. veljae 1613. velikim generalom hrvatske krajine. U tom zvanju
izticao se osobito u borbi medju senjskimi uskoci i Mletani. Go
dine 1613. osvoje Senjani s osvete sbog krvolotva, to ga poinie
Mletani Senjanom na otoku Hvaru god. 1613., mletaku galiju i ubiju
kapetana mletakoga Krstu Valiera. S toga se razljute Mletii i zagrozie se ratom. Eggenberg pohiti odmah na Rieku radi obrane i
naoruanja primorskih priedjelah. Komisari kraljevski, dospievi na Rieku
nemogoe rieiti priepora, te Senjani nastavie god. 1614. opet napa
daje na mletake podanike. Na nove tube Mletida odaslan je Vuk
Eggenberg i po drugi put u Senj, gdje je dao 39 uskoka zatvoriti i
etvoricu izmedju njih smaknuti. TJgrabivi silno blago u Senju i pri
morju odputova u Njem. Gradac. Povrativ se u Karlovac, umre jo
iste godine i bude pokopan uz Ruprehta Eggenberga, poznatoga voj1
2
Vidi Archiv f. . Landesgeschichte Krains. I. Heft.

Vitezovieva Kronika, Valvasor kae, da se je taj boj dogodio istom go
dine 1605.
Po Valvasoru XII. knj. i nae biljeke.
186
KARLOVAKI
skovodje za boja sisakoga, u obiteljskoj grobnici u Ehrenhausenu u

tajerskoj.1
Grof Adam Trautmansdorf, (od god. 16151617.),rodom iz tajera od obitelji, koja ima kod Gleichenberga svoj zaviajni grad. Ime
novan je generalom hrvatske krajine god. 1615., poto je ve prije ne
koliko godina sluio u vojsci karlovakoj. U ratu sa Mletani god. 1616.
i 1617. zapovjedao je hrvatskim etam po Italiji i Furlanskoj. God. 1616.
branio je tvrdju Gradiku proti Mletanom pod generalom Pompejom
Giustinianom. Oba vojvode i austrijanski i mletaki pogiboe ove vojne;
Trautmansdorfa ubije zrno 7. lipnja 1617.
Baron Marquard Eck od Himgcrsbaclia, (od god. 16171618.) rodom
iz Kranjske, kamo se obitelj Eck doseli jo etrnaestoga vieka iz Ba
varske, stekavi mnogo dobara. Marquardov otac zvao se Sigismund i
bio je savjetnik nadvojvode Karla, osnovatelja Karlovca. Za rana stupio
je Marquard u njemaki red, bude namjestnik Deutschmeistera nad
vojvode Maksimilijana, brata Karlova, komornik i savjetnik. God. 1592.
postavljen je predstojnikom komende u Metlici, god. 1598. u Ljubljani,
a g. 1612. povien je na ast zemaljskoga balleia u Austriji. Na toj asti
zahvalio seje god. 1614. i poao u Karlovac za generalova namjestnika,
primivi nakon smrti Trautmansdorfove vrhovno zapovjednitvo. Za boja
mletakoga odlikovao se u vie sgoda. Umro je u Ljubljani, kako
Valvasor biljei, 25. oujka 1618., doim drugi kau, da se istom
god. 1620. razstavio s ovim svietom.2
Gotfrid Stadel ili Stadler (od god. 16181622.). Sluio je ve
god. 1613. na krajini hrvatskoj i pratio bana Nikolu Prankopana na
putu u primorje, kadno Mletani silom navalie na grad Novi. Gotfrid
Stadel znamenit je mu svoje dobe. Osim slube generalove u Karlovcu
obnaao je on i ast dvorskoga komornika i predsjednika dvorskoga boj
noga vieda. U saboru hrvatskom 26. kolov. 1620. bio je sa lavantskim
biskupom Leonardom zastupnik nutarnjo-austrijskih stalia. Hrvati podielie mu sbog zasluga za kraljevinu indigenat.:i
Baron Budolf Paar (od god. 16221626.) rodio se od znamenite
obitelji sadanjih grofova Paar, koji dodjoe iz Italije u tajersku i
Austriju, i stekoe tue poetkom sedamnaestoga vieka domainstvo.
Otac mu se zvao Ivan Krst., tadanji glavni nadstojnik pota u austrij1
Valvasor XII. B. Ersch und Gruber: Enciclopedie, 31. Theil, zweite Serie,
str. 200.
Valvasor. XII. B. Ersch und Gruber. 30. Theil str. 413. Mittheilungen
f. d. Geschichte Krains. 1863. list. 37.
Saborski zapisnik za god. 1620. list. 201.
GENERALI.
187
skih pokrajinah. Rudolfo stupio je u red maltezki god. 1594., bio je

kanje komendator, i veliki glavar (grand prior) toga reda. Nadvojvoda
Ferdinand primio ga je na svoj dvor u Njem. Gradcu sa au tajnoga
vienika, dvorskoga komornika i konjunika. Poslije se neto zamjeri i
ostavi dvor, te postane generalom u Karlovcu, gdje je od god. 1622.
boravio. etiri godine zatim bude izabran velikim nadstojnikom reda
sv. Ivana jeruzolimskoga u ekoj, ali prije nego li je uzmogao popri
miti tu ast, zatee ga smrt u Karlovcu.'
Vuk Krsto Frankopan Trzacki (od god. 16261652.) jamano naj
znamenitiji od svih generala, koji su do njegove dobe upravljali krajinom
iz Karlovca, a svakako i najznatniji lan rozgve Trakih Frankopana,
koja je od kude Frankopana jedina doivila bila osnutak Karlovca, doim
su prije toga obumrle loza Slunj ska sa banom Franjom (f god. 1572.)
i loza Ozaljska sa Stjepanom (f god. 1577.) Osim Jurja Lenkovia, koj
je bio samo poreklom Hrvat, ali inae pripadnik kranjske zemlje, bio
je Vuk Frankopan jedini Hrvat, koj bje povien na vele vanu ast
generala vse hrvatske i primorske krajine". Trakih Frankopana
sluilo je nekoliko na krajini na odlinih zvanjih; otac Vukov, Gapar
bio je vie godina kapetanom ogulinskim (god. 15701580.), brat mu
stariji Juraj zapovjedao je u Kriani-Turnju (god. 1590.), a Nikola,
brat njegov, kasniji ban hrvatski, bio je kapetanom Senja i primorja,
dok nije god. 1604. uslied zavade sa generalom Vidom Kiselom kra
jiku slubu izgubio.2
Vuk rodio se oko god. 1578. od otca Gapara i majke Katarine
Lenkovieve po svoj prilici u gradu Bosiljevu, gdje je njegov otac
Gapar obino stanovao. Starijega brata Jurja, koj je nakon oteve
smrti (god. 1589.) vie godina upravljao obiteljska imanja, izgubio
je poetkom sedamnaestoga vieka. Drugi mu brat Nikola poznat je
kao ban hrvatski. Ban Nikola bio je ovjek estoke krvi, svadljiv,
kadto nasilan, nije se zapao zamjerit saboru i staliem, koji ga go
dine 1621. osobito nastojanjem glavnih njegovih protivnika, grofova Erddia, prisilie da se je odrekao banstva, ali je bio Nikola takodjer mu
umno nadaren, patriotian, dareljiv prema crkvam i sirotinji, a uz to
slavni vitez i vojvoda, izkazavi se u mnogo ratnih prigoda odlinim
junatvom, te ostavivi svojemu harnomu narodu oporukom vjenu uspo
menu utemeljenjem zavoda za uzgoj uee se mladei (dananji kralj,
konvikt u Zagrebu). Potenjem ugledom i junatvom nije manji bio
1
3
Valvasor. XII. B. Hist. Lexikon. Leipzig. 1736.

U nadbiskup, arkivu zagreb. Politica fasc. 1.
188
KARLOVAKI
od Nikole Vuk, ali je ovaj bio umjereniji, mudriji i oprezniji od brata.

0 Vuku bio se pronio glas kod svih suvremenika, koji su ga poznavali,
da mu nije nikad ravan bio nijedan vojvoda i poglavar na krajini.
Ostavi mlad nakon smrti oteve odgojen je sa bratom Nikolom
pod zatitom rodjaka barona Kritofa Auersperga najprije u Ljubljani,
a poslije u Italiji, te je stekao mnogo znanja i vjetine, po emu je
kanje na glas doao, odlikujui se osobito u govornitvu. Za rana
poe Vuk Frankopan sluiti u krajikoj vojsci, bude god. 1612. za
povjednikom Modrue, a god. 1618. kapetanom ogulinskim. Ova ka
petanija bila mu je tim povoljnija, to je on iz Ogulina mogao bra
niti i upravljati svoja oblinja imanja. God. 1620. zapovjedao je ne
samo u Ogulinu, ve i u Senju uskokom sa au podpukovnika, obnaaju ujedno i ast namjestnika generalova (vicegenerala) u Kar
lovcu. Da nagradi svoje vojnike ogulinske, o hrabrosti kojih bjee se
osvjedoio u toliko bitkah, kako to sam u povelji kae, oslobodi pove
ljom od 3. oujka 1622. gradjane ogulinske od svake podanike sveze
i dae knezom Frankopanom, koji su bili vlastela ogulinska i modruka.' Kao vicegeneral zajamio je poveljom izdanom u Karlovcu
15. veljae 1621. puku reikomu (imanje to drano je u zakupu za
generale od obitelji Nadada), da ih nee priko njihovih starih zakonov u niem malo ni veliko bantuvati, nego u onih pravicah drati,
koja su im od prve stare gospode dana". Stalno seje Vuk Frankopan
smjestio u Karlovac tekar god. 1626., postavi nakon smrti velikoga
generala grofa Rudolfa Paara zapovjednikom hrvatske i primorske
krajine.
Vuk Frankopan vojevao je na Turke i Mletane. U ratu Furlanskom bio je poglavitim vojskovodjom nadvojvode Ferdinanda, a Mletani bojahu se njega kao neko Krste Frankopana. Mletani uvriedie
Vuka osobno, porobivi i upustoivi njegovo imanje Novi kod mora
na grozni nain. Zauv oni po svojih uhodah, da neima posade u Novom,
ve da je otila u Otoac, koj se je upravo tada uvrstivao proti Tur
inu, navalie iznenada na 29. kolovoza 1615. na Novi, poinivi uasa
i grozote, da je bilo bogu plakati; malu nevinu djeicu pobacae u
oganj, i posjekoe ljudstvo ujedno sa popovi, to jih pohvatae u
crkvah pred oltari. Iz rtvenika oborie na tla monstranciju sa ho
stijom, i polupae i pokvarie po itavom mjestu sve stvari, koje nemogoe odnieti. Sbog ovoga krvolotva toboe civilizovane signorije i
za osvetu za druge tete poinjene po njegovih imanjih i na dobrih
1
Kukuljevi: Jura I. str. 300.
GENERALI.
189
Zrinskih: na Trsatu, u Bakru, Hreljinu, Kraljevici i Bribiru gonio je Vuk

Mletane nemilice sa svojim bratom Nikolom najprije u primorju, a
zatim, kad se je kralj Ferdinand II. zaratio sa republikom, po Istriji i
Furlanskoj pod vodjom grofom Trautmansdorfom, zadavi Mletanom
sa svojimi Hrvati tri sta jada. Osobito se osveti Vuk uvalom u priedjel monfalkonski, gdje je po nainu mletakom robio i palio, i tim
odvraao i suztezao neprijatelje od provale u trstjansku okolicu. Odtuda bjee odaslan sa svojimi etami u grad grofa Petacia Sv. Servul.
Upravo bjehu Mletani porobili selo Podgorje pri Servulu, a njihov
se proveditore Benko de Lee bjee namjestio kod trstjanskih solara,
kadno banu Frankopan sa svojih 3000 Hrvata u Serf, gdje se je spojio
sa etami Petacia i trstjanskoga kapetana Danila Frankola. Bitka se
tu zametne na 15. studena 1615. Hrabrost hrvatska i vjetina Frankopanova odlui bitku na korist naih poslije boja od dva sata, akoprem je neprijatelja vie bilo. Mletani pobjegoe bez obzira, a est
sto mrtvih njihovih ljeina pokri bojno polje zajedno sa vojvodom
Fabiom Gallom. Vuka ta pobjeda na toliko osmjeli, da je zajedno sa
etami svojih kapetana Semenia i Jankovia preko Krasa provalio bez
odpora u Furlansku, porobio okolicu Monfalkona i sve pogao to mu
se je protivilo. Poslije, kad je grad Gorica u najveoj stisci bio, da
e ga Mletani predobiti, krenuo je u Goricu, dospievi u grad
upravo u as, kad je mletaki general Pompejo Giustiniani osvanuo
bio u klancu Luinici na rieci Soi, gdje je prelaz iz austrijskih po
krajina u Furlansku i u Italiju. U bitci, koja se je tu zametnula medju
vojskama, pokaza Frankopan vanrednu vjetinu, potukavi u kratak
as mletake ete, koje se povukoe u Cormons.'
Poslije svrena rata s Mletani primi Frankopan opet zapovjednitvo
na krajini hrvatskoj, postavi svojimi vitekimi ini Turkom na daleko
strah i trepet, osobito pako od ono doba, kad je dostanuo ast velikoga
generala u Karlovcu. Vuk se odii kao to prije njega nijedan kra
jiki general uzoritimi junakimi djeli. U vojevanju pomagali su mu
kao hrabre i vjete vojskovodje njegovi sinovi Gapar i Juraj, prvi
kapetan ogulinski, a drugi podgeneral u Karlovcu, pak zet mu Petar
Zrinski. Odmah prve godine, kad je Vuk za podgenerala u Karlovac
doao (god. 1627.), razbije Turke pod samim gradom. God. 1634. u
prosincu, poto je Vuk ve velikim generalom bio, napane njegov sin
Gapar Izai i potue u zavaljskom polju Dervi agu Hudugaria,
1
Hurter: Geschichte Ferdinand II. B. VII. str. 84. i 85. Ersch u. Gruber:
Encyklopedie. Batkaj: Memoria Regum et banorum, 2. izdanje, str. 199-
190
KARLOVAKI
koj tu pogibe; drugu tursku vojsku, koja se pod vodstvom Duralije

na Karlovac spremae, razbije Gapar nedaleko Karlovca i uhvati
Duraliju iva. God. 1642. osvoji Gapar grad Perui, i razori ga
do temelja. Ravnim nainom ovjena svoje junako elo i Petar Zrinski,
sluei u krajini karlovakoj kapetanom umberakim i ogulinskim,
a poslije podgeneralom. Iz osvete za tolike poraze i stradanja zaletivahu se Turci vie nego ikad prije u manjih etah kao ljuti zulumari u kranske priedjele, dodijavajui im do zla boga. God. 1641.
porobie Turci Kladuani svu okolicu karlovaku a do Reice i upalie selo Smoljake na Dobri blizu Karlovca. Da ih sbog toga kazni
i dalnji zulum prepriei, poalje god. 1649. general Vuk Frankopan
kneza Petra Zrinskoga s vojskom na Biha, ali nai stigoe Turke
ve na putu kod rakovake crkve pod delipaom Badankoviem, gla
varom Krupe, i tu se zavre estoki boj, u kojem Badankovia, sta
rinom plemia hrvatskoga, smakne maem mladi junak Ivan Kriani.
Turci ovaj put ljuto postradae; pogibe ih u kreevu vie od dvie
stotine, a vie od sto zarobljenika dovede slavodobitno Petar Zrinski
u Karlovac, gdje ga tast i sav puk radostno doeka.1 Milo je uti,
kako opisuje na rodoljubivi suvremeni povjestnik baron Ratkaj ovu
bitku i sveani povratak u Karlovac.
Najprije uljeze u grad vojska; za njom sliedie konji natovareni
plienom, a nakieni glavami poginulih Turaka. Glavu Badankovievu
nosio je neki junak na kopju u vis, emu se je puk najvema rado
vao. Iza toga ili su dugim redom zarobljenici. Poslednji jaio je na
gizdavom arcu junaina Petar Zrinski, praen ostalimi vitezovi, a
svjetina mu radostno klikovae, pozdravljaju ga bez prestanka. Silni
narod, koji no se bjee na glas o dobljenoj pobjedi sa svih strana
sgrnuo u Karlovac, uljeze zajedno sa dobitnici u hram sv. Trojice,
gdje se zahvalie za pobjedu steenu nad Turci. Turske glave natakoe na kolce po bedemih tvrdjave, zabovi radi rugla u turban pain
perje kopunovo i puranovo.- Teko da se je ikad poslije Zrinski tako
sretnim utio, a Karlovac jedva da je ikad toliko isto hrvatskoga
slavja zapamtio!
Za rata medju Mletani i Turci (god. 1638.) uvao je general
Vuk Frankopan dobro krajinu, a da nebi Turci zaokupili Primorje i
posjeli Podgorje, namislio je on opet sazidati i utvrditi Bag, koj bjehu
Mletani poslednjega uskokoga rata razorili. Na predlog Vukov uinjen
1
2
Batkaj, str. 229231. Vitezovieva kronika.

Valvasor XII. knjiga. Chronicon von Karlstadt.
GENERALI.
191
god. 1638. dozvolio je 25. rujna 1645. kralj Ferdinand, da se sa

gradi Bag.
Mletani radili su u to doba mnogo o tom, da steku naklonost i
prijateljstvo Vukovo, kojega bjehu prije tako silno uvriedili. Vojujui
oni s Turci u Kandiji i Dalmaciji i prodirui u Liku i Krbavu sa svojimi
ponajvema hrvatskimi etami, mogao im je Frankopan po svojem
zvanju i poloaju mnogo pomodi ali i osnove pomjeati. Lukava signorija radila je, to je vie mogla, da za svoje smjerove dobije glavnoga
svoga neprijatelja. Po nalogu republike predao je mletaki upravitelj
Zadra Rudolfo od Savorgnana Vuku prekrasno vezani zlatni lanac
vriedan 1000 cekina, te mu zadao vjeru, da e Mletani kao krani
i susjedi rado takodjer razbijati Turke, ako bi udarili na krajinu.1
Vuk Frankopan nebijae samo vaan kao vojskovodja, ve je on
slovio i kao vrlo uen i vjet dravnik i dobar poznavalac domaih
odnoaja,u uslied ega bjee mu estokrat povjerena i obava razliitih
kraljevskih posala. Kao kraljev pouzdanik instalirao je dva hrvatska
bana, god. 1628. grofa igu Erdda, a god. 1648. grofa Ivana Drakovia. Kad se je god. 1628. opetovano pobunila obina draganika proti
grofovom Erddom, imenova ga iste godine kralj Ferdinand svojim
povjerenikom za utaloenje razpre, a god. 1642. imao je sa zagre
bakim biskupom Benkom Vinkoviem umiriti Samoborce koji su se
ve gotovo stotinu godina pravdali sbog oskvrnutih obinskih pravica
sa Ungnadi i Erddi, vlastnici samoborskoga grada.3
Sam kralj Ferdinand III. vele je cienio Vuka, izraziv se o njem
za saborisanja u Pounu u nazonosti velikoga prepota zagrebakoga
i hrvatskoga poviestnika barona Jurja Ratkaja: lile bonus et fidelis
est noster servitor et vir magnus".4 Kralj darova mu god. 1643. za
steene zasluge 10.000 for. i odpusti porez od dobra Breci (Eann) u
tajerskoj. Kralj podieli Vuku takodjer ast komorniku i tajnoga sa
vjetnika. Vuk pisao se god. 1648. u javnoj izpravi vikovini grof od
Trca, Senja, Krka, Modru, ces. i kralj, svitlosti potajni vinik, komornik i vse harvatske ter primorske pokrajine veliki general itd." 5
Jedno vrieme bio je i carski zemaljski poglavar (kapetan) u vojvod1
Eatkaj str. 195.

Eatkaj kaza o Vuku, da je vir Catoniana gravitate, morum elegantia, consiliorum maturitate insignis omne tempore existimatus. Ibidem str. 191.
3
Izvorno hrvatsko pismo Frankopanovo od 27. stud. 1642. na biskupa Vinkovia ob istoj stvari u naoj sbirci.
4
Eatkaj str. 191.
5
Listina u naoj sbirci. Vidi prilog br. XIII.
2
192
KARLOVAKI
stvu Opavskom (Oppeln), za koje zvanje bio je on usposobljen i zna

njem njemakoga jezika, kojemu je on bio podpuno vjet, kako se to
vidi iz vlastoruno pisane zapoviedi od 10. oujka 1646. na kapetana
u Hoisi gradu Andriju Gusia.'
Uzprkos svim zaslugam Frankopanovim nastojali su Njemci i ponjemceni plemii iz Kranjske i tajerske, zavidni Hrvatu toliku ast
na hrvatskoj zemlji, da ga uklone s krajine, a to tim vie, to Frankopan hrvatske sviesti i ljubavi do domaih ustavnih institucija nikad
zatajio nije, usadivi patriotine osjeaje i svojoj djeci. Uslied tajne
agitacije njemakih zapovjednika i dravnika skine ve god. 1613.
gradako dvorsko vojno viee Vuka sa vojnike asti, toboe sbog
nevaljalo izvedena etovanja na Buni u Krbavi. God. 1619. i 1620.
zamjeri se na novo njemakim vladateljem, nehotei vojevati izvan
domovine na Betlenove buntovnike. Da bude to vie odvisan od
vojene vlasti, a manje samostalan, izdana je na 21. svibnja 1637.
posebna instrukcija za njega. Ve pod svoju starost uputi se god. 1650.
sa sinom Gaparom i zetom Petrom Zrinskim u Loretto u Italiji nepotraivi dozvole, zato ga opet pismeno ukori beki dvor.2
Ekonomiko stanje loze Trakih Frankopana, koje se je bilo dospjetkom estnaestoga vieka gubitkom tolikih dobara na Turke i ustroj
stvom krajikih kapetanija jako pogoralo, popravi se za Nikole i
Vuka osiguranjem i boljom uredbom gospodarstva na pridranih obi
teljskih dobrih, pribavom jedne esti imanja ozaljskih Frankopana i
kupom novih imanja. Od starijega brata Jurja, koj je bio slab gospodar
i osorne naravi, odielie se god. 1609. Nikola i Vuk, uivajui od to
doba zajedniki otinska dobra.3 Po smrti brata Nikole god. 1647.
koj umre bez ovjetka, stee Vuk samodrug sva obiteljska imanja
Bosiljevo, Severin, Zveaj, Novigrad na Dobri i Novi kod mora i
rnomalj u Kranjskoj. Poam od god. 1629. drao je od grofa Petra
Erdda na nekoliko godina u zalogu za 7000 for. obinu draganiku.4
Tako isto drao je u zalogu oko god. 1643. od bana Ivana Drakovia za 4000 for. dvorove Klina sela i Bepie izpod Okia.5 Go
dine 1634. kupio je Vuk od grofa Edlinga liepo i koristno imanje
Breci u tajerskoj, koje je kanje porodica Frankopanska drala sve
1
2
3
4
5
U naoj sbirci.
Ivan Kukuljevi polag akta dvorskoga ratnoga viea: Knjievnici u Hrvata
str. 10. i 11.
Protokol kaptola zagr., str. 8. i 159.
Kap. arkiv. Prot. 23., br. 744.
Ibidem, br. 27.
193
GENERALI.
do svoje propasti.1 I u krievakoj upaniji imao je Vuk Krsto Frankopan imanja, koja bjee po svoj prilici dobio za miraz po svojoj
prvoj eni.
Vuk Krsto Frankopan enio se tri puta; ponajprije za Jelenu Berislavicevu, kder banovca (vicebana) i velikoga upana zagrebako-krievakoga Stjepana Berislavia, zatim za Ursulu grofinju Inkoferovu,
a po tredi put za baronicu udovu Doru Paradeiserovu, rojenu Haller
od Hallersteina, te je imao od njih tri sina, i to od prve ene Gapara,
koj umre mjeseca srpnja god. 1651. kapetanom u Ogulinu, od druge
Jurja, silna junaka i glasovita umjetnika, koj dokona svoj slavan ivot
kao podgeneral i namjestnik zapovjednika 13. veljae 1661. u Karlovcu,
a od tree ene rodio se nesretni Franjo Krsta, poginuvi na 30. travnja
god. 1671. od maa krvnikova. Od druge ene potee jedina Vukova
ki, nesretna Katarina, vjenana god. 1641. sa banom grofom Petrom
Zrinskim. Jedva da je Traka obitelj ikada sretnijega i ugodnijega asa
doekala, a grad Karlovac igda tolike sjajne i kicene svatove ugledao,
koliko ih se prikupi 27. list. 1641. u Karlovcu na vjenanje u kudi
Vuka Frankopana. Mjesec dana prije pira sazva Petar Zrinski svatove
sa svijuh strana, vladare i knezove, velikae i plemide, gradjane i pod
lonike. U mletakom arkivu sauvane su dvie Petrove pozivnice na
duda Franju Erizza i na veliko viece mletake republike, kojimi ih
Zrinski pozivlje za 27. listopada na ruak u grad Ozalj, a na veeru
istoga dana i na objed drugoga dana u Karlovac u kudu tastovu.2
Jedva da se je mogao pod sretnijimi auspiciami sklopiti brak medju
tadanjim najuglednijim hrvatskim velmoom i preliepom, istom 16 go
dina navrivom kderi uvena velikaa i vojskovodje, koj je upravo
tada najsilnije ruio na junakom polju neprijatelje domovine i krdanstva, pa kako je ipak po udnom udesu tragino svrio.
Vuk preivi sina Gapara samo kratko vrieme. Prestavi se go
dine 1652. u 64. godini vieka svoga iz ovoga svieta, poto je bio opo
rukom pisanom vec 28. oujka 1649. u Brecih uredio kao brian
otac obiteljske odnoaje i nasljedstvo svoje djece.;!
Vuk Krsto Frankopan ostavi neumrlo ime u svojoj domovini, koja
je, kako Vitezovi pripovieda, gorko plakala nad tolikim gubitkom.4
1
2
3
4
Pismo izvorno Frankopanovo o 17. prosinca 1634. na protonotara Petra

Zniku u naoj starci.
Kukuljevi: Knjievnici str. 1112.
Arkiv za povjest jugoslavensku knj. XI., str. 205, 206.
Valvasor kae o Vuku: Er war ein tapferer und fast lebenslang im Kriege
gebter Soldat, welcher sich auf den Grenzen allezeit ritterlich gehalten.
(Lopai : Karlovac.)
13
194
KARLOVAKI
Zavist njemaka nije dala kanje popeti se nijednomu Hrvatu do

generalije, bojei se Njemci, nebi li se moebit zanio itav narod za
kakovim otabenikom, spodobnim Vuku, i nebi li time postradali inte
resi njemake klike.
Grof Herbara Auersperg (od god. 16521669.) bio je brat bogatoga
Vuka Engelberta Auersperga, koj je za obitelj svoju pribavio Koevje, i
Vajkarda Auersperga, ljubimca i monoga ministra Ferdinanda III. i
Leopolda L, koj bude napokon radi svoje nestalnosti i astohlieplja odtjeran od dvora bekoga te svri ivot zatoen u kranjski grad uenbreg.
Auersperg bude instaliran velikim generalom hrvatske krajine u jeseni
god. 1652. po posebnom naputku, a ujedno je umjeden s osobitim
djelokrugom bivi kapetan ogulinski grof Juraj Frankopan Traki
kao namjestnik (Ambtverwalter) vrhovnoga zapovjednika i kapetan
umberaki.' Poslije smrti grofa Jurja Trakoga god. 1661. zamienjivao je Herbarda Auersperga kao vicegeneral grof Petar Zrinski,
branei krajinu od Turaka i obavljajui sve zvanine poslove pravoga
zapovjednika, doim je Herbard oslanjajui se na monu zatitu svoga
brata Vajkarda doista obilatu korist crpio od karlovake i primorske
krajine, ali slube nije nikako ili posve slabo vrio. Herbard stanovao je
veom esti na svojih imanjih u Turnu kod Krkoga u Kranjskoj, na
junom Stajeru, a kadto i u Samoboru, koj bjee batinila po brezo
vih Erddih njegova supruga baronica Ana Moskon, a dolazio bi bio u
krajinu samo onda, kad je skrajnja nuda nastala, ili kad je valjalo
primati dohodke krajike slube. Sa miroljubivim namjestnikom Jurjem
Frankopanom pogadjao se je kako tako, ali kad je slubu namjestmka
preuzeo na krajini odvani Petar Zrinski, izlegla se brzo svadja medju
njima. Kada je Petar Zrinski u jeseni god. 1663. kod Jurjevih stiena
kod Otoca razbio engia pau bosanskoga i brata mu iva uhvatio,
proglasio se Auersperg bezobrazno dobitnikom, akoprem nije niti u
vatri bio, te si prisvajao uhvaenoga engia, kojeg je kanje u Senju
izmamio od Zrinskoga, te neovlateno pogaziv zadano obeanje na po
vratku u Mletke prodao. Mjesto da Auersperg pohvali hrabrost svoga
namjestnika i kao kranski general da se uzraduje nad porazom Turaka,
osvadjao je kod monoga Leopoldova ministra kneza Lobkovica junakoga
Zrinskoga, molei u cara ovlast, da moe suspendirati oporne zapovjed
nike, kao to je bio Zrinski. Poto je Zrinski primio banstvo, zahtievao
je Auersperg, da se oduzme Zrinskomu zapovjednitvo na krajini, jer
da e biti gotov rat s Turci, ako on i nadalje ostane na krajini. Ovakove
1
Aktenverzeichniss kod ratnoga ministarstva.
GENERALI.
195
uvriede zabole su prve alce u duu Zrinskoga, koj se je jo god. 1667.

tuio Lobkovicu radi oteta sunja.' Poslednjih godina zamienjivali
su Auersperga u krajikoj slubi veliki kapetani baron Ivan Jakov
Prank (f 9. veljae 1666.) i grof Fridrik Sauer, najkanje i nesretni
Franjo Krsto Frankopan, a kad je bila kakova vea potjera za Turci,
zapovjedao je vojskom ban Petar Zrinski, koj je i god. 1665. na ogu
linskoj krajini vojevao, pozvavi u krajinu i narodnu vojsku iz provinciala u pomo. Herbard Auersperg umro je star 56 godina 28. travnja 1669.,
te bude velikim sjajem pokopan u tadanjoj isusovskoj crkvi sv. Ka
tarine u Zagrebu, gdje mu je i danas grobni spomenik sa napisom:
EXCELLENTISSMO AC ILLMO
DNO DNO JOANNI HEBBARDO S. E. I. COMITI
AB AVESPEEG ET GOTSCHE, DNO SCHOEN ET
SEISEMBVEGr, INCLYTI DVCATVS CABNIOLI^]
ET WINDISCHMABCHIiE SVPBEMO H^BEDITABIO
MAEESCHALCHO. S. C. BQVE MATTIS CONSILIAEIO
CAMEEAEIO NEC INCLYTiE PEOVJNCI.E CABN.E
COMISSAEIO BELLICO AC CONEINIOEVM CROATIA
PAETIVMQVE MAEITIMAEVM GENEEALI CAEOLOSTADTY
ET SEGNIENSI SVPEEMO CAPITANEO PIE IN DOMINO
DEEVNCTO DIE XXVIII. APEILIS ANNO SALYTIS MDCLXIX.
^TATIS SV^] LVI CONSOETI SYO DESIDEEATISSIMO
ILLMA AC EXCELLMA DNA D. ANNA ELISABETHA
COMITISSA AB AVESPEEG NATA BAEONISSA DE
MOSKON MOESTISSIMA POSVIT.
Grof Ivan Josip Herberstein (od god. 16691689.). tajerska obitelj

Herbersteina rodila je kroz viekove vie znamenitib mueva, od kojih ne
koji stekoe svietski glas, a nekoji upravo u poviestinae domovine dosta
vano mjesto zauzimlju. Poznat je obenito slavni iga Herberstein,
koj je po svietu daleko putovao te svojom knjigom Berum moscovitarum comentarii" u prvoj polovici estnaestoga vieka ponajprije
odkrio zapadu tada jote posve nepoznatu silnu rusku dravu. Od
Herbersteina, koji su u Hrvatskoj ivili, znameniti su bili muevi ge1
Pisma Auersperga na Lobkovica od 24. listopada i 4. studena 1663., 28. lipnja

1665. i pismo Petra Zrinskoga od 30. svibnja 1667. u rudnikom arkivu u
ekoj. Po prepisu prof. Tadije Smiiklasa. U pismu od 28. lipnja 1665. pie
Auersperg o Zrinskom: Begehren an den Granitzen auch neben den Banalstel zu kommandiren in meiner Abwesenheit, welches ein vereinbliches Be
gehren wehre, vnd gleich so viel, als wen man ein neues Feuer zum Krieg
wider anzuznden begehrt.
Zapovjed Zrinskoga po vicegen. Saueru na obinu draganiku u naoj sbirci.
196
KARLOVAKI
neral varadinski i poslije upravitelj dvorskoga bojnoga viea Ivan

Sigmund Herberstein (f god. 1611.), pak Maksimilijan Herberstein,
vojujui kao mletaki general u Dalmaciji na Turke (f god. 1688.),
ali svakako najvaniji Herberstein, ivui na hrvatskoj zemlji, bio je
general topnitva i zapovjednik hrvatske i primorske krajine grof Ivan
Josip Herberstein.'
Grof Ivan Josip Herberstein bio je sin upravitelja tajerske Ivana
Maksimilijana Herbersteina, poviena god. 1644. medju dravne grofove,
i baronice Eleonore Breunerove, te se je rodio god. 1630. valjda u
Gradcu. U mladjahnoj dobi stupi god. 1643. u red maltezkih vitezova
i posveti se vojnitvu, sluei pod generalom Montecuculiom za rata
turskoga. Kanje bude pobonikom glavnoga vojskovodje vojvode Lotrinskoga. U Hrvatsku prispje Herberstein i to u varadinsku (sla
vonsku) krajinu oko god. 1655. za kapetana u Gjurgjevac, gdje su ga
ve sljedee godine tuili vlasi iz okolice toga grada i desetnik Petar
Pernar sbog izgreda i zlostave. Herberstein bade iztragom, koju su vo
dili astnici karlovaki Kritof Deliimunovi, Erazmo Gal i neki Sui,
krivim proglaen i morao je platiti iztrane trokove.12 Jo iste go
dine premjeten je Herberstein u Ivani, odkuda se je preporuio (go
dine 1656.) biskupu Petru Petretiu u dobro susjedstvo.3 Poam od
godine 1663. bude Herberstein pukovnik u Krievcih, malo zatim namjestnikom velikoga generala slavonske krajine grofa Leslie-a i zapo
vjednikom slavonske krajine. Od ovo doba poimlje Herberstein sve to
monije uplivati u javni ivot Hrvatske, koj upliv mu pribavi asti,
odlikovanja i veliku milost kod mogunika na bekom dvoru, ali za nau
otabinu postade zlokobnim, jer nam napokon uniti Zrinske i Frankopane, i prouzroi dugotrajni mete u ustavnoj upravi nae kraljevine.
U boju kod sv. Gotharda predvodio je Herberstein krajinike, gdje
se je kao dobar vodja na toliko odlikovao, da je kralj Leopold njemu
povjerio sveani uvod turskoga poslanika na 7. svibnja 1665.
Herbersteinovo upravljanje varadinske krajine obiljeuje osobito
dvoje nastojanje, naime da ukroti tamonje vlahe, jako pomuene glede
dunosti prama dravi i glede potovanja tudjih prava po privilegijih
godine 1630. steenih, pa da uzdri koliko igda mogue uniju crkve,
zapoetu god. 1609. osnutkom maranske (svidnike) sjedinjene epar1
2
8
I. A. Kumar: Geschichte der Burg und Familie Herherstehi. 3 Theile. Graz.

Biogr. Lexikon von Dr. Constantin v. Wurzbach. VIII. str. 324448.
Begistar kod generalkomande u Zagrebu.
U nadbiskom arkivu. Epistolae vol. IL

roSBeawmsrss!
KNJIICA r.lV
GENfRALIu SLOBWJ K,
Mje, te da to vie sljedbenikaikatolikoj crkvi privede....Eevnost

njegova za katolitvo i za centralistinu ^njemaku rfvTT
bila je vanredna, pokazuju se on u itavom svom radu i nastojanju
fanatinim katolikom, kakove je mogla radjati samo doba austrijskih
Ferdinanda i Leopolda uslied premoi Isusovaca.
Sa pravoslavnim i naseljenici u varadinskoj krajini imao je Her
berstein mnogo posla za trajanja smutnja i pobuna, koje se za nje
gova generalovanja u tih predielih dogodie. Vlasi bili su shvatili
privilegije tako, da ih cine u svakom obziru slobodnimi i neodvisnimi,
pa da im je prosto raditi, to ih je volja. Naroito zaniekae vlasi
posluh kapetanom koprivnikomu, krievakomu i ivanikomu. Prvi je
opor dakle bio namienjen upravo proti onim, koji privilegije izhodie.
Po obiaju sudio je u pravdah u prvoj molbi veliki knez kapetanata,
odkua prizivalo se na krajiki sud (Grenzrecht), zatim na regimentski
sud. To nehtjedoe vlasi dalje priznavati, zahtievajui i tvrdei, da to
veliki knez odsudi, tako da stoji. U javnoj skuptini izjavie oni sve
ano, da nepriznavaju jurisdikcije kapetanske, zahtievajui za sebe sela
Ljubljanu i Jugovec, vlastnost biskupa zagrebakoga, pa da se odstrane
katolici iz Trojstva, gdje je stajala starinska katolika crkva, a general
Herberstein bio je mjesto dao opet katolikom. Veliki knezovi htjedoe
naseljivati nove uskoke iz Slavonije i Bosne, to im bjee zaniekao
Herberstein, oslanjaju se na privilegij, koj je to oito zabranio. Usta
novu privilegija, da svako vlako selo medj Savom i Dravom moe
birati kneza, tumaio je vladika Stanisavljevi, da je tim itav zemljitni prostor medj Savom i Dravom podieljen pravoslavnim naseljenikom, i zato se oni protivie novim naselbam katolika oko azme,
potuiv se sbog toga kralju Leopoldu i ratnomu vieu u Gradac. Za
gjumliju (narodnu vojsku) traahu vlasi posebne astnike poput onih u
karlovakoj krajini, ali im to nedozvoli Herberstein, jer da bi novom
razdielbom vojvodstva smetnja nastala, a osim toga, da se ve kod
postojeih paripnjaka" (konjanika) nemogu nai zastavnici, a tako
da bi bilo i kod gjumlije. Veliki knez imenom Osmokru tuio je Herbersteina i sbog okupacije katela Belovara, u koj su ila izmjenice na
strau etiri vojvodstva iz okolice. General Herberstein bio je upravo
osvadio vlahe, cla kradu kransku djecu, te takovu iz Belovara prodavaju u
Tursku. Zato da je postavio u Belovar katolikoga astnika, da tu mrzku
trgovinu zaprieci, a taj astnik da uiva neto generalske zemlje oko
grada, sbog ega da reu vlasi na generala, akoprem sami imadu u
izobilju zemalja. Na tube vlaha proti Herbersteinu, da on proteira
198
KARLOVAKI
samo onoga, koj ga daruje, i da slube po mitu podieljuje, priznade

Herberstein, da je neznatne dare dobivao od novih slubenika, ali da
na to nije nikoga silio. Slobodnomu naseljivanju bez dozvole krajikih
kapetana proti vie se krajiki zapovjednici ve s toga, to bi oni time
gubili od svojih dohodaka, jer je vladao obiaj, da svaka nova kuda
dade jednoga vola. Herberstein branio je taj obiaj; oficiri da su
zavriedili taj dar, obavljajui mnoge slube. U obe bilo je sila takovih
tuba i osvada na vlahe, kojim se pridruie i kojekakovi zlikovci iz
provincijala, osobito pobjegavi kmetovi.'
Uz Osmokrua oznauju spisi glavnim buntovnikom Nikolu Vukovia, izabrana velika kneza ivanikoga, kojega nije htio potvrditi gene
ralat. Vukovi prisvajao si velike zasluge, ali takove nehtjede Herberstein priznati, osvadjaju ga glavnim lupeom i tatom. I koprivniki veliki
knez Ilija Romanic nije bio po vlasti potvrdjen, a slubeni izvjetaji
kau o njem, da je veliki prostak i da se je sam nametnuo knezom.
Osmokru i njegove pristae poee narod na toliko silovati, da
se i on sam uzburkao, izabrav si nekoga Yukosana protuknezom, ko
jemu bijae sklono i vojno zapovjednitvo. Time se puk razdvoji u
dva protivna tabora. Osmokru neprizna Yukosana i poto nije htjela
nijedna strana poputati, potvrdi general Yukosana, davi ujedno zatvo
riti Osmokrua i glavne mu privrenike. To porodi u narodu veliko
ogorenje. 24. travnja 1667. bukne oita buna proti kapetanom, a
navlastito proti generalu Herbersteinu, kao upravitelju varadinske
generalije. Pristae Osmokruevi sakupe se oruani u velikom mnotvu
i navale na Krievac, traei da se zatvoreni puste na slobodu, jer
da e inae sve na okolo popaliti i porobiti. Ustae podstrekavahu
najvema dva kaludjera, brat i sinovac Osmokruev. Oni podigoe
vlahe na oruje, i uhvativi Yukosana i nekoliko njegovih prijatelja
odrubie im glave. Po krajini raztru glas, da e svakoga smaknuti,
koj bi se njim uzprotivio.
Osmokruevih privrenika prikupilo se samo iz krievake kape
tanije vie od 1500, a pozvane su bile u pomo i koprivnika i ivanika kapetanija, da idu uzimati Krievac, gdjejesielo Herbersteinovo.
Ele nije ni Herberstein mirovao, pa kako je bio okretan, smion
i domiljat, prikupi on bre bolje do 3500 katolikih Hrvata i
1
Copia des YOU der innersterr. Kriegsstelle an den k. Hofkriegsrath am

28. Mai 1735 unterbreiteten Berichtes ber die Warasdiner Grenz-Statute. U
zemaljskom arkivu. U svezku Warasdiner Grenz-Betreff. I. B. Izvjee
Herbersteinovo od 14. lipnja 1666.
GENERALI.
199
nekoliko vjernih vlaha, kojoj vojsci pridrui se jote 500 biskupovih

haramija iz Ivanida i Dubrave. S ovimi etami udari Herberstein na
buntovnike i potue ih nametom na rovikom polju. U osam dana
sve je bilo oieno ocl ustaa, sve uplaeno i umireno. Generalu dopanue vodje, koji su po odsudi regimentske pravde pogubljeni na
istom mjestu, gdje bijae smaknut Vukosan. Medju usmrdenimi bio
je Osmokru i oba nametnuta velika kneza ivanidki i koprivniki Vukovid i Eomanic.'
Poglavice bune naznaie sama mjesta, to se bjehu pobunila.
Ustanak se smiri. Velika je korba pala na kaludjere, najpae na vla
diku Gabriela Miakica, kojega je sada nastojao Herberstein pod svaku
cienu ukloniti. God. 1668. putovao je Herberstein u Gradac i Be,
da izviesti o krajikih stvarih uplivnije osobe na kraljevskom dvoru,
naroito ministre Auersperga i Lobkovica, pak savjetnika Mllera.
Odmah tada predloio je Herberstein promienu privilegija i obu
stavu izbora pukih knezova. Carskim rieenjem od 20. prosinca 1668.
izaje novi izpravak privilegija, u kojem se izrino spominje, da se
takovi netiu vlaha, stojeih na zemljitih vlastele, te Predavaa i
starosjedioca Slavonaca. Izbor starjeina kao to i dranje sudova
bjee dozovljeno po novom statutu samo u gradovih pod nadzorom
astnika; napokon je tu zabranjeno svako dalnje naseljivanje iz Turske
bez dozvole vlasti. 2
Ujedno budu pojaane posade regularne vojske u tvrdjavah, a
vlahom opredieljena stalna boravita uz prietnju, da ako jo jednom
prekorae privilegija, da ce takova sasvim ukinuti. 3
Upravo, kad se je Herberstein najvema brinuo, da ukloni
iz varadinske krajine Miakida, i da opet oivi uniju, zatee na
28. travnja 1669. smrt g'enerala karlovakoga grofa Herbarda Auer
sperga, na kojega mjesto bude ve 9. lipnja iste godine naimenovan
Herberstein ponajvie uplivom ministra Vajkarda Auersperga.
Herberstein instaliran je, kako to sam javlja biskupu Borkovidu,
generalom hrvatske i primorske krajine polovicom mjeseca rujna 1669.,
ali jo iste jeseni (mjeseca listopada) valjalo mu se vratiti u vara
dinsku krajinu sbog iztrage proti vladici Miakidu. .Na biskupskom
imanju Gradcu kod Krievaca drao je Herberstein konferenciju sa
kapetani varadinske krajine i sa biskupom Borkovidem, izviestivsi
1
2
3
Ibidem. Czrnig. Etnographie III. Th. str. 103. Beilage.

Czrnig III. Th., Beilage str. 103.
Ibidem i rukopis: Warasdiner Grenz-Betreff.
200
KARLOVAKI
nakon toga bojno viee u Beu.1 Herberstein nastojao je ve tada

sporazumno sa glasovitim kardinalom i nadbiskupom bekim Leopoldom
Koloniem, potomkom stare hrvatske obitelji iz Bia, da se je na stolicu
vladike maranskoga namjesti Paval Zori. Kad mu se je ta elja izpunila, pomagao je general vladiku Zoria u poslu unije bezobzirce i ne
smiljeno po protivnike, drei da su i najstroija sredstva doputena,
samo ako vjerskim interesom prude, a da su duni osobito sveenici
upotrebiti svu strogost, da se pribavi to vie privrenika katolikoj
crkvi.- Pet godina iza zatoenja kaludjera u Maltu, spremaju se na
put u Maltu, koj ipak tada nije izveo, alio je jote, da nemoe sa
sobom povesti jote nekoliko opakih kaludjera, ime bi se kukolj
crkveni brzo izkorienio.3
Po nagovoru Herbersteinovu poao je Zori dospjetkom mjeseca
listopada 1672. u karlovaku krajinu na crkvenu vizitu uz pratnju
generala Herbersteina, o kojem se izrazi vladika Zori povodom toga
puta, da e mu pomoi bog i general karlovaki (Deus, beata Virgo
et Comes sint mihi.).4 Zoriu ostao je Herberstein zatitnikom sve do
njegove smrti.5
Imenovanje Herbersteinovo velikim generalom i zapovjednikom
hrvatske krajine dogodilo se u zao as. Ne samo da su opet time
bili uvriedjeni svikolici Hrvati, videi gdje se neprestance uzvisuju
samo tudjinci na vana i odlina mjesta, neprekidno ustav gazi a cielovitost kraljevine krnji, ve je to ljuto opeklo bana Petra Zrinskoga,
koj je za tu koristnu i velevanu ast zamolio kralja Leopolda i preporuao se ministru Lobkovicu, a zaista najvie nju zavriedio bio,
sluei od svoje mladosti kao zapovjednik umberakih uskoka, kapetan
ogulinski i vicegeneral u Karlovcu, a odlikujui se vanrednim junatvom
i vjetinom izvrstna vojskovodje, sbog ega pronosila se njegova slava
1
4
5
Pisma Herbersteina o 9. rujna, 3. listopada, 8. listopada i 31. prosinca 1669.

u nadbiskupskom arkivu. Epistolae Vol. V.
Pismo Herbersteina Borkoviu 7. kolovoza 1673. traxit Deus, ut et obdurata
corda Vallachorum et Callugerum adhuc in tenebris haereseos vagantium
celebratione S. Alexy finita ad meliorem pertrahantur fidem et obedientiam,
ad quam salnbrem intentionem Personae ecclesiasticae severius manus applicare deberent.
Herberstein Borkoviu 13. sienja 1677. optarem aequidem, ut numerum
eorum perversorum calugerorum ad triremos condemnatorum (si qui hujus
farinae superessent) mecum ducentium multiplicare valerem, zizania enim ecclesiae tempestive eradicanda.
Pismo Zorievo na Borkovia. Vol. VI.
Herberstein Borkoviu. Vol. XII.
GENERALI.
201
po svoj Europi. Makar da je Petar Zrinski i od prije kivan bio na

tadanju beku vladu, koja je sapinjala u truleu tunu mu domovinu,
osvjetljive namjere prama bekoj vladi gojio i snovao na veliko o
budunosti svoje obitelji, to teko da bi bio toli silno uzplamtio gnjevom
i oito ustao na kralja, da mu nije imenovanje Herbersteinovo posve
uznepokojilo duu. Zrinski jo vema uzplamti na Niemce, poto se oholi
i prkosni Herberstein nakon doaa u Karlovac poeo mjeati u poslove
zemaljske, te tete poinjao na Zrinskovih imanjih.1 Eadi ove nepravde
potuio se Zrinski jo u tamnici u bekom Novom mjestu god. 1671.
Kad je u okolici Karlovca novom godinom 1670. zapoeo ozbiljnije
i smjelije spremati ustanak Zrinskov urjak grof Krsto Frankopan
Traki, pozornim je okom pratio Herberstein sav rad urotnika, i mar
ljivo izvjeivao u Gradac i Be o svem, to bi bio zapazio. itavu
osnovu urote priobi Herberstein vojnomu viecu u Gradcu po posebnom
odaslaniku, mustermaisteru Paukeru, kojeg odasla posebnim pismom
10. oujka 1670. u Gradac i u Be.2 Na brzu ruku prikupi Herber
stein vojsku krajiku, te prepriei, da se nije buna razirila po ban
skoj krajini, po primorju i medju vlasi. Za Senjane izviesti Herber
stein, da ivu sa Zrinskim u dobrom sporazumku, a banske krajinike
hvali, da su osobito hrabri vojnici, te tim vie pogibeljni. Sakupiv
Herberstein hrvatske krajinike pod zapovjednici Oriem, Vojnoviem,
Deliimunovidem, i oblinje hrvatsko plemstvo, vodjeno petrinjskim
kapetanom, grofom Nikolom Brddiem, ukupno do 9000 momaka, krene
sa odielom te vojske bre bolje u bansku krajinu niz Kupu i umiriv
ovu, dopre do Brezovice, kamo je Frankopan u mjesto bana Zrinskoga
stalie i plemie hrvatske u sabor sazvao bio. U malo dana iztisne
Herberstein Frankopana i iz Zagreba.3 Kod glavnoga graa dogodi
se jedino kreevo za ovoga ustanka medju Herbersteinovom vojskom
i Frankopanskom etom. Bitka se u tili as nesretno dovri po Franko
pana, koj jedva iv prama akovcu utee, doim mu je bila eta razprena a stranom i pohvatana. Nekoliko Turaka, to ih uhvatie medju
ustai, odvedoe i zatvorie u Karlovcu.4 Ve na 20. oujka 1670.
dopro je bio Herberstein u varadinsku krajinu. Iz Cirkvene izviesti
on vojeno viee o svojem maru i predloi mu to bi trebalo uiniti,
da se urota to prije ugui.5 Bez dvojbe da je brzo doae Herber1
2
3
4
5
Baki:
Ibidem
Ibidem
Ibidem
Ibidem
Izpraye o uroti Zrinsko-Frankopanskoj str. 3537, 8493.

str. 73.
str. 134.
str. 156, 183.
str. 81.
202
KARLOVAKI
steinovo sa tako snanom vojskom mnogo pripomoglo, da se nisu po

dogovoru sa vladikom Gavrom Miakiem vlasi u trih kapetanijah, ko
privnikoj, krievakoj i ivanikoj u veem broju pridruili ustanku,
i da nije uzplamtio gradjanski rat u itavoj varadinskoj krajini,
gdje je bilo radi progonstva i nasilja Herbersteinova tek minulih go
dina i sbog vjerskoga trvenja mnogo nezadovoljnika.
Dok seje general Spankau s carskimi etami primicao Medjumurju,
a general varadinski grof Breuner sa 8000 krajikih i provincijalnih
Hrvata Podravinu zapremao, posjeo je Herberstein po zapovjedi od
4. travnja 1670. s karlovakom vojskom Zrinsko-Frankopanska imanja
u okolici karlovakoj: Ozalj, Novigrad, Zveaj, Kibnik, Bosiljevo sve
do primorskih dobara Bakra, Novoga i drugih. 1 Ovaj zadatak izvede
Herberstein sa 4000 krajike vojske u deset dana barbarskim nainom,
nedostojnim kranskoga viteza i vojvode, poplieniv i opustoiv stranom
on, stranom njegovi podzapovjednici, grof Ivan Ernest Paradeiser, pu
kovnik i kapetan zumberackih uskoka, i pukovnik karlovaki grof
Fridrik Sauer zaokupljena imanja tako grozno, da se vie nikad neoporavie, a posljedice toga pustoenja znadu se i danas u tih krajih.
Odpora nije Herberstein nigdje naao, osim u Brodu na Kupi, gdje
se ljudi bana Zrinskoga neto uzprotivie. Svietina se sva pokori, a Her
berstein ju zavjeri za kralja." General vrati se 20. travnja u Karlovac
snabdjeven neizmjernim blagom, dragocienosti, zlatom i srebrom i drugimi stvarmi od velike vriednosti, to ih ugrabi na bogatili i prostranih
imanjih Zrinskoga i Frankopana. Jedva da je ikad u tako kratko vrieme
od toboe civilizovane i kranske ruke toliko narodnoga blaga i po
nosa propalo, tolika muka i plod kulturnoga ivota naih predja satrven na vjenu tetu naroda i domovine, koliko tih nesretnih dana
poganske otimaine. 20. travnja 1670. javio je Herberstein ponosom
dvorskomu kancelaru u Be, cla je cielu Hrvatsku spokorio, a da su se
ustae ili predali ili pobjegli,'"5 a na 28. istoga mjeseca pohvalio se
biskupu zagrebakomu Martinu Borkoviu, da se je osvjetlao glas nje
govih Karlovana, doim se cielo kraljevstvo bilo uzburkalo.4
Herbersteinu bila je sada glavna skrb, kako da uniti urotnike Zrin
skoga i Frankopana, jer samo njihovom smru mogao je on za sebe i svoje
drugove osjegurati oteta imanja i porobljene stvari, a samo tada mogla
1
2
3
4
Ibidem str. 141.

Ibidem 182.
Ibidem 198.
Epistolae u nadbiskupskom arkivu. Tom. V.
GENERALI.
203
seje izpuniti elja i nastojanje tadanjih bekih i gradakih dravnika, da

se ili sva Hrvatska ili najmanje krajiki njeni dielovi priklope nasljednjim austrijskim pokrajinam. Herberstein bio seje upravo popeo na duu
Zrinskoirm i Frankopanu, nagovarajui estita biskupa zagrebakoga
Borkovia, da skloni kraljevinu (sabor), da kralja zamole, da se
urotnici, ako se nebi usmrtili, doivotno zatvore, kako da nebude alnje
smutnje u Hrvatskoj. 1 Bez dvojbe, da su savjeti Herberstei'novi i stanje,
koje on bjee pripravio u Hrvatskoj, mnogo uticali na konanu odsudu
urotnika. Zapremivi Herberstein bansku krajinu, koja je vazda pod
vlasti bana i sabora stajala, nastojao je takovu pridrati za karlovaki
generalat. Istom kad se opetovano sbog toga potuie kralju hrvatski
stalii po posebnom odaslanstvu, povratio je Herberstein nipoto drage
volje pokupske krajeve banskoj vlasti, doim uzprkos svim prosvjedom
i molbam hrvatskoga sabora osta i nadalje odtrgnuto primorje, za koje
je kralju svjetovalo vojno viee, da ve s toga nedopusti, da se spoji
opet sa gradjanskom Hrvatskom, jer je tu bilo gnjezdo i stecite bune."
Ali nesamo da je Herberstein nastojao podloiti si bansku krajinu, ve
je on snubio plemstvo, da se kraljevina Hrvatska sasvim riei poli
tinoga saveza sa Ugarskom i pripoji kao pokrajina austrijskim na
sljednim zemljam, a tim da e se Hrvatska izvinuti od prevlasti banova,
koji s njom tiranski gospoduju. Da stee to vie privrenika za tu
staru osnovu austrijskih dravnika, proputova Herberstein Hrvatsku
do Varadina i Koprivnice, ali jedva da je nasnubio nekoliko siromanih,
veom stranom u Zrinskovu bunu zapletenih plemia, doim se nje
govu nastojanju odapre banski namjestnik estiti Nikola Erddi i ve
likai, i to, kako se je pokazalo, uspjehom, jer je napokon kralj Leo
pold proti savjetu Herbersteinovom naimenovao Erddia god. 1673.
banskim namjestnikom, a god. 1680. pravim banom.3
Ako nije Herberstein ve iz varadinske krajine praznih ruku
krenuo, u Karlovcu doepa se on velikim dohodkom generalske slube
i plienom Zrinsko-Frankopanskih dobara silnoga blaga i imetka. Kralj
mu darova koristno imanje Frankopansko Novigrad na Dobri, a osim
toga podieli mu senjsku kapetaniju, koja je neko sve do generalovanja Herberta Auersperga odieljena bila od glavnoga zapovjednitva,
a godimice vriedila 10.000 for. Herberstein prikupi tako uz vlast i
silu takodjer najveu korist i dohodak u itavoj kraljevini. Uivajui
1
2
3
Epistolae u nadbiskupskom arkivu. Tom. V. br. 88.

Izprave str. 168.
Izprave str. 370., 436. i 465. Saborski zap. god. 16731680. fol. 266. i 325.
204
KARLOVAKI
posvemano pouzdanje kraljevo, bio je faktino mogunik i pokreta

javnih poslova u Hrvatskoj, koja je ponajvema njegovim uplivom bila
liena kroz vie godina zakonitoga bana.
Krajinom karlovakom upravljao je Herberstein mal ne sasvim
neodvisno, izdavao uredbe i namjeao astnike i slubenike po volji,
opirajui se esto puta odredbam dvorskoga bojnoga viea u Gradcu,
kojemu je bio naimenovan god. 1677. pravim i djelotvornim podpreclsjednikom.' Jo dok je upravljao varadinskom krajinom, kupio je bio
god. 1666. za 2500 for. od udove zapovjednika krievakih pjeaka
Gvozdena Vukovia grad Crkvenu. Sada, budui udaljen od varadinske
krajine, prodade god. 1672. taj grad i imanje za 7000 ranjki iteljem
crkvenskim,\ kojim izhodi kod kralja Leopolda povlasti slobodnoga
grada na Greu pri Zagrebu. To je jedini poznati in Herbersteinov,
namienjen razvitku municipalna i ustavna ivota, ali i taj se po nekom
hudom udesu izjalovi, jer su Crkvenani god. 1767. na silu utjelov
ljeni belovarskoj krajini i slobode izgubivi napatili se groznih muka
od vojne vlasti. Kao krajiki zapovjednik zapovjedao je bezobzirno i
absolutno, vriedjajui medju ostalim u svojih pravih Senjane, koji se
na njega potuie god. 1683.3
Kao vojskovodja nije si stekao Herberstein tolika i takova glasa,
kao to u upravnoj i dravnikoj slubi. God. 1683. i 1684. vojevao
je kao vrhovni vojskovodja u junoj Ugarskoj, dok nije obolio na podagri, te su zapovjednitvo hrvatskih eta preuzeli hrvatski ban Ni
kola Erddi i general varadinski grof Leslie.
Proslavio se je Herberstein, koj je poam od god. 1682. obnaao
ast i zvanje velikoga priora maltezkoga reda u Ugarskoj, vojnom na
Turke u slubi vitezova maltezkih, koju poduze god. 1686. na molbu
velikoga metra s dozvolom kralja Leopolda, zapovjedajui itavomu
brodovlju i vojsci maltezkoj i njihovih saveznika Mletana. Ostavivi
zapovjednitvo hrvatske krajine velikomu kapetanu grofu Matiji Strassoldu,4 odputova na 1. sienja 1686. iz Karlovca, praen kitom oda1
2
3
4
Pismo bana Nik. Erddia bisk. Borkovia od 27. oujka 1680. Epist. vol XIV.
Herbersteinov grad bio je ne daleko od mjesta Crkvene u sadanjoj umi i zvao
se Zvonik. Sada mu se jedva znadu ostanci. U gradskoj kapeli namjesti Her
berstein oltar liepe skulpture, koj je prenesen kanje u upnu crkvu, gdje se
jo nedavna nalazio. Na oltaru ima napis za uspomenu na Herbersteina.
Stari registar kod glav. zapovj. u Zagrebu.
Strassoldo umre jo god. 1686., a zapovjednitvo krajine preuzme umberaki
kapetan grof Ivan Ernest Paradeiser; ovoga sliedio je jo prije povratka Herbersteinova iz Malte i Dalmacije kao podgeneral grof Josip Ivan Eabatta.
GENERALI.
205
branih hrvatskih i austrijskih plemia i kavalira, koje odvede sobom u

Maltu. Za etiri dana prispje u Senj, pohodi sa pratnjom na 7. sienja
majku boju trsatsku i odjedri, nedoekavi narueni vei brod, na ma
lenom brigantinu 24. sienja iz Senja morem na otok Koljun, gdje
se jo jednom pomoli u tamonjoj fratarskoj crkvi. Preav poslije na
mletaku ladju stie sa svojom druinom, u kojoj bijae i njegov si
novac Ferdinand Herberstein, sretno na Maltu, gdje ga primie velikim
odlikovanjem i vitezovi i puk. Na 4. travnja preuze Herberstein zapovjednitvo nad vojskom i brodovljem maltezkim, s kojim se spoji
pomono brodovlje papinsko, mletako i toskansko. Prva bitka kod
Navarina u Moreji sretno izpane po krane, a glavna tvrdja Modone
predade se na 7. srpnja 1686. Odavde povede Herberstein sa mle
takim zapovjednikom Franjom Morosinom brodovlje u Napoli, koj
osvojie krani nakon dulje obsade 29. kolovoza 1686. Dovriv vojnu
na ovoj strani, krene Herberstein po nagovoru rimskoga pape iz Brindisa u junu Dalmaciju, i dopre u Boku kotorsku sa sedam papinskih
i osam maltezkih galija, te 1500 vojnika, medju ovimi 100 vitezova
maltezkih. Herberstein javi iz Korule mletakomu providuru Cornaru
u Spljet svoje doae i zamoli pomo. Radostno doekae Herbersteinovu vojsku dalmatinski Hrvati, naroito Dubrovani, koji Herbersteina
pozdravie po dvih zastupnicih, kad je brodovlje jadrilo mimo nji
hova grada. Herberstein izkrca se kod Novoga grada (Castelnuovo) i
obsjede pomoju oblinjih krana grad, u kojem bjee posada od
1000 Turaka i Arbanasa. U pomo pritekoe i krni Crnogorci, te je
tu potuena hametom turska vojska pod zapovjednitvom Husain pae
od Bosne i Soliman pae od Hercegovine. Jedan Slovenac uhvati u bitci
brata pae skadarskoga, a pogibe tu i Zajm beg, jedan od najboljih
turskih vojvoda; paa bosanki utee ranjen. Nakon tromjesene ob
sade te estoga bombardovanja i juria predadoe Turci Novigrad, koj
drahu u vlasti 149 godina. Izvjestitelji ob ovoj vojni hvale u velike
osobitu vjetinu Herbersteina kod obsade i za osvajanja ovoga grada.
Na poziv kralja Leopolda od 18. lipnja 1687. povrati se Herberstein
na svoje mjesto u Karlovac, kamo je do skora i doao.'
Godine 1688. vojevao je Herberstein sa hrvatskom krajikom
vojskom u Slavoniji, a sliedee godine zavri uspjeno vojnu go1
Fra Franc. Scalleteri da Goricia, min. os. della provincia di Bosna Croatia:
Condota navale e vera relatione dell viaggio da Carlstat a Malta del ill. et
ecc. Giov. Gios d1 Herberstein etc. Graz 1688. Scalleteri bio je izpovjednik
Herbersteinov, kojega bjee iz Karlovca sobom poveo.
206
KARLOVAKI
dine 1685. zapoetu u Liki i Krbavi, osvojivi za kranstvo te sta

rinske hrvatske upanije pomoju narodnih ustaa iz hrvatskoga pri
morja i iz Dalmacije.
Iznemogav od tolikih napora oboli Herberstein i umre na 30. stu
dena 1689. u Gradcu. Herbersteinu bilo je istom 56 godina, kad ga
je smrt zatekla. U svem sluio je Herberstein u Hrvatskoj trideset i
etiri godine, i to etrnaest u varadinskoj, a dvadeset u karlovakoj
krajini. Oporukom pisanom 27. rujna 1689. bjee general odredio, da
se njegovo tielo sahrani u raci crkve sv. Josipa u Karlovcu, uz koju
bjee osnovao komturu maltezkoga reda sa dohodci iz Novogagrada
na Dobri i Lemberga u Korukoj. Sinovac Herbersteinov, takodjer
lan maltezkoga reda, grof Ferdinand Herberstein postavi mu na grob
liepi ploni spomenik, koj je prenesen god. 1833. nakon razora crkve
sv. Josipa u samostan francikansld. Sada je kamen uzidan u crkvi
sv. Trojice na desnoj strani u zidu. Napis na ploi glasi:
Ioannes Iosephvs S. R. I. Comes Ab Herbevstein
Melita l a m Sacer Germanise Reditvs
In Varasinensivm Conflnis Carlostadiense Greatuin Mervit,
Ibi XIV: Hic X X : Annis Emensis.
Religioni Hvngarise Prioratv Magnvs
Leupoldo Primo S. A. Consilio Arcanvs Evasit,
Svorvm Maritima? Classis Archithalassvs
Dvm Pontificiis Etiam, E t Etrvscis Triremibvs Imperaret
Veneta Victoriis Eivs Ope In Peloponeso Ditati.
In Eqvite Eeligionem In Consiliario Prvdentiam:
In Strenvo Generali Magnanimitatem,
Qvia Capere Nequibant Admirari Debuerant,
D. Marcvm Debitorem Nact'. Vt E t Foen 1 Gloria Sv; Deberetvr
Neocastrvm Pyratarvm Bimestris Obsiclione Crventa Christianis:
Adriatico Sinvi vero Div Svspiratam Secvritatem Reddidit.
Post Bienivm Csesari Restitvtvs.
Svis Carolostadiensib 1 , Likam E t Corbaviam Eerro Igneq. Primvm Tervit
Dein Leopoldo Invictissimo Victam Svbdidit.
Qvacri ISTesciens, Divinorvm Amans, Deo Charvs, Cssari Acceptvs
Confiniis Vtilis, Inimico Semper Svspectvs,
Sic Omnib' Dvm Praefvit, Tvtvs Profvit.
Viator, Vt Spectes, Qvod Expectas,
Famam Consvle, Terra Mariq. Vestigia Repete
Qvi LVI Annis Vixit Gratvs, Hie Qviescit Desideratvs
Tv Ne Abeas Ingratvs
Die Cvm Ioanne Perd.' l Eivs Ex Fratre Nepote, Relig. vero Confrat.
Vt Hie ReLIglosVs FVDator VIVat iEternvm Beatvs.
C. P .
GENERALI.
207
Karl Eugen vojvoda od Croy-a (od god. 16891694.), potomak gla

sovite nizozemske obitelji, za koju kau, da vue lozu od Arpadova kra
ljevskoga koljena. Karl Eugen bio je sin grofa Jakova Filipa od Oroya,
kojega naimenova car Leopold na 31. oujka 1664. dravnim knezom nje
makim. Sluio je u mladosti danskoj dravi za onskoga rata. Kanje
primi slubu cesarsku. Za obsade beke (god. 1683.) branio je grad na
elu svoje regimente, koju mu bjee dao car Leopold kao feldmarallieutenantu. U nesretnom boju kod Ostrogona (6. kolovoza 1686.) zapovjedao je desno krilo carske vojske, a pomagao je takodjer kod
juria na tvrdju budimsku. God. 1687. postavi ga Leopold zapovjed
nikom vojnih eta u Erdelju, odkle krene koncem god. 1689. nakon
smrti Herbersteinove za velikoga generala u Karlovac. Do to doba stekao
je bio ve ast bojnoga marala, i red zlatna runa.
Vojvoda Croy malo je i poslije u Karlovcu boravio, ve ga je
zamienjivao senjski veliki kapetan grof Eudolf Edling. Jo god. 1689.
vodio je carske ete po Srbiji i Bugarskoj i borio se s Turci u bitci
kod Nia. Sliedec'e godine zatim odtjera Turke izpred Osjeka, ali mu
je neto kanje loa sreda bila u Biogradu. Hotjevi i taj grad oslo
boditi od ogromne turske vojske pod velikim vezirom Cuprili Mustafom,
to je grad obsjedala, jedva je i sam iv utekao, a Turci uljezu u Bio
grad za smetnje, to je bila nastala, kad se je bila upalila barutana u
tvrdji. Boravei nakon toga kratko vrieme na hrvatskoj krajini, otme
jo njeto zemljita Turkom u Krbavi i osjegura priedjele, to su ih
nai bili oteli pod Herbersteinom. Kanje vojevao je opet u Slavoniji
i u Ugarskoj na Turina pod vojvodom Ludovikom Badenskim, sudje
lovao je u boju kd Slankamena, te osvojio Brod i Gradiku. God. 1694.
preuze po odredbi kralja Leopolda zapovjednitvo glavne armade, ali
Biograda nije mogao vie predobiti. Kad se je sklopio karlovaki mir
(god. 1699.), ode Croy u Eusiju, gdje je kao generalisimus zapovjedao
ruskoj vojsci u boju sa vedi, koji ga uhvatie u boju kod Narve i
odvedoe u zatoenje u grad Keval. Tu dokona ivot na 1. veljae
god. 1702., a kako se je bio silno zaduio, a njegovi vjerovnici pro
svjedovae, da se pokopa, nadajudi se, da de car ruski Petar Veliki
truplo odkupiti, ostali su njegovi ostanci nesahranjeni, te se jo danas
vide u crkvi sv. Nikole u Eevalu iza eljezne reetke poput mumije,
koju su samo mievi po neto otetili.1
Grof Franjo Karlo Auersperg (od god. 16941701.) zamieni go
dine 1694. vojvodu Oroya. Franjo Karlo Auersperg bio je sin Vajkarda
' Encyclopedie von Ersch und Gruber. XX. Th., str. 222, 223. Nae biljeite.
208
KARLOVAKI
Auersperga, neko monoga ministra kralja Leopolda, koj bje povien

na ast kneevsku, ali je poslije dospio u nemilost kraljevu, kako to
spomenusmo kod Herbarda Auersperga.
Stupivi Karlo Auersperg u mladjahnoj dobi u vojsku, tako je
brzo napredovao u asti, da mu nije bilo vie od 34 godine, kad je po
stao bojnim podmaralom i zapovjednikom krajine. Nakon beke pobjede
nad Turinom god. 1683. zapade mu ast, da je nosio glas o porazu
turskom do kralja Leopolda u Linac. U kasnijih vojevanjih na Tur
ina mnogo si je puta Karlo Auersperg osvjetlao lice. Kad su nai
god. 1688. juriali Biograd, stajao je Auersperg uz vojvodu Eugena
Savojskoga u prvih redovih, te se je popeo na zidine gradske, gdje je
dostanuo smrtnih rana, koje ipak preboli. I poslije vojevao je kao
vojni poglavar krajikih Hrvata u Ugarskoj i Slavoniji, naroito u
boju kod Slankamena. Vojvoda Bugen toliko je cienio njegovu vjetinu i
hrabrost, da mu je povjerio obsjedanje znamenite tvrdje velikovaradinske.
Postavi generalom karlovakim obkolio je sa banom hrvatskim
Adamom Bacanom ljeti 1697. Biha, ali ga nije mogao osvojiti sbog
slabe spreme za obsadu i nesloge vojvoda.
Kad je nakon mira karlovakoga valjalo urediti medje na krajini,
povjeren je taj posao u karlovakoj krajini generalu i podpredsjedniku
gradakoga bojnoga viea grofu Ferdinandu Herbersteinu uz pomo
generala Karla Auersperga, doim je razmirice medju stalii hrvatskimi
i pograninimi Turci imao izravnati Talijan general grof Marsigli, prije
lan karlovakoga kongresa, o kojem pripoviedaju, da je dobro poznavao
hrvatske i turske odnoaje.
Neznamo, zato je Auersperg god. 1701. ostavio generaliju karlo
vaku. Nakon smrti starijega svoga brata Ferdinanda, stee naslov
kneza i veliki imetak. Umro je god. 1713. u Beu. Za svoga izbi
vanja od Karlovca imao je Auersperg namjestnike god. 1698. grofa
Ivana Josipa Lamberga, velikoga kapitana nimke kumpanije" i vicegenerala, god. 1701. grofa Rudolfa Edlinga, velikoga kapetana senjskoga.'
Karlo Auersperg znao je dobro hrvatski, pisavi vlastoruno
mnoga pisma i zapovjedi pravilnom hrvatinom.
Knez Hanibal Alfons Emanuel Porzia (od god. 1701 1709.) zamienio je Auersperga god. 1701. Obitelj njegova potekla je iz Furlanske,
a drala je sedamnaestoga vieka vie imanja u Kranjskoj, i medju ostalim
grad Senoe. Porzia bio je ponajvie odsutan od Karlovca, gdje ga
je kroz vie godina zastupao grof Josip Rabata. God. 1704. poao je
1
Historisches Lexicon. Leipzig 1736. Nae biljeite.
209
GENERALI.
bio kao carski poklisar na dvor ruskog a cara Petra Velikoga u Moskvu,
odkuda se vratio opet u Karlovac. Od dobe Herbersteinove prisvajali
su si generali pravo, da imenuju sve nie zapovjednike i astnike. Sbog
toga izlegla se je medju generalom Porziom i kranjskimi stalii parba,
koja je napokon rieena po elji stalia, a generali nisu u budue
smieli samovlastno postavljati krajike oficire. Na 16. listopada 1708.
doselio se je knez Porzia sa svojom obitelji u Ljubljanu, premda je jo
3. sienja 1709. bio karlovakim generalom. Poslije obnaao je kroz
vie godina ast predsjednika trgovake uprave u austrijskom pri
morju i zemaljskoga kapetana u Korukoj. Umro je na svojem gradu
u Spitalu u Korukoj. Za Porziom sliedio je ve pomenuti
Grof Josip Bahata (od g. 17091731.), koj se u hrvatskih poveljah
pie: baronom od Dornberga, otajnim tananikom, komornikom, gene
ralom u polju, i vse hrvatske i primorske krajine velikim generalom."
Josip Rabata potekao je od furlanske obitelji, koja imae imanja takodjer
po gorikih i kranjskih stranah. Pradjed njegov bijae poznati takodjer
Josip Eabata, koji je god. 1602. toli uasno poginuo od maeva uzbu
njenih Senj ana.
Dulje od Rabate nije nijedan general karlovaki sjedio na stolici
generalskoj, a teko da je osim Vuka Frankopana i jedan dulje na
krajini sluio. Ve god. 1687. za Herbersteina bio je vicegeneralom
karlovakim. Poslije bje imenovan zapovjednikom tvrdjave na Slosbergu nad njemakim Gradcem, odakle se vrati god. 1701. u karlo
vaku krajinu -kao pomonik generalu Ferdinandu Herbersteinu pri
postavljanju medja prama Turskoj. Kanje bio je zamjenikom generala
kneza Porzie, te dobi ,ast generalsku god. 1709., obnaajui ju sve
do svoje smrti, koja ga zatee god. 1731.
Za Rabatova generalovanja izlee se s nova rat s Turci, koji
nemogoe pregorieti tolike zgubitke zemalja po zakljuku karlovakoga
mira. God. 1716. provale krajinici Turci na Pernu, batale i unituju
okolina sela, ali za kratko vrieme skupi general Rabata krajinike i
druge Hrvate u Vojni i udari na Turke, te ih razbije toli silno, da
je malo koji izmakao.
Osim generalske asti obnaao je Rabata zvanje tajnoga vojnoga
savjetnika, te je bio zajedno podpredsjednikom bojnoga viea u njemakom
Gradcu. Po znaaju mnogo je naliio Rabata negdanjemu generalu Josipu
Ivanu Herbersteinu, samo da nije bio tako fino prepredena glava, ve
prosta soldatina. Liku i Krbavu na silu je otimao gradjanskoj upravi,
akoprem mu je to s prvine strogo zabranjeno bilo; kanje je ipak
(Lopai:
Karlovac.)
14
210
KARLOVAKI
uspio, te su svi krajevi izbavljeni od Turina podloeni njegovoj voj

nikoj vlasti.
Za Rabate radilo se opetovano o reformah u krajini, u kojoj su
razuzdano gospodarili pojedini njemaki astnici i krajiki narod tako
muili, da se je bio nekoliko puta od nevolje pobunio. Dvorske komisije
vieale su u Karlovcu o reformah krajikih god. 1712., 1721., 1727. i
1729., a Rabata predlagao je vojnom vieu kod tih prigoda, kako bi
trebalo urediti hrvatsku krajinu. Rabata mnogo se je trudio, da iztisne
hrvatske astnike iz krajine, a vlahe pounijati.
Poput Herbersteina paao se je rado i u poslove gradjanske
Hrvatske. Kad je god. 1713. preminula grofica Sidonija Deliimunovika, rodjena Peranska, bogata vlastnica mnogih imanja, zaokupio je
on Brlog i Treeno, premda je ona poslednje dobro oporukom zapisala
bila pavlinom svetikim. I u okolici Brdovca kod Zagreba posjedovao
je Rabata dobra i kmetove. God. 1713. primljen je Rabata na saboru
hrvatskom medju indigene hrvatske.
U svojem odsuu imao je Rabata etiri namjestnika i to redomice
god. 17111713. barona Vilima Kuljana, velikoga kapetana umberakoga, god. 1715. barona Ernesta Ferdinanda Kulmera, pukovnika
turanjskoga, 1718. barona Bernharda Valeria Possarellia, vicegenerala
i napokon god. 1730. barona Maksimilijana Ernesta Teufenbacha, ve
likoga kapetana u Senju.'
Grof Franjo Stubenberg (od god. 17311740.), sin Pranje Jurja
Stubenberga, zemaljskoga kapetana na Gorici, preuze- zapovjednitvo
29. svibnja 1731. Stubenbergu zadavale su na krajini mnogo posla i
brige bune krajinika, pak Turci, s kojim se opet rat izljee. God. 1731.
poslana je karlovaka vojska na vlahe u banskoj krajini po imanjih
biskupa zagrebakoga, gdje se oni pobunie.
Kad se god. 1736. zarate Austrija i Ruska s Turskom, uzpiri se
ljuti boj i na hrvatskoj granici. Veliki kapetan baron Franjo Raunach
podje na 17. lipnja 1737. s vojskom iz Karlovca u Liku i Krbavu,
obsjede gradove Kulen-Vakuf i Ostrvicu na Uni, ali pogibe kod sela
Kalatia nesretno na 22. srpnja s velikim mnotvom krajikih junaka.
Turci uhvatie dva kapetana i grofa Serrenia, te uinie veliki plien. U
isti as poao je bio iz Karlovca s vojskom vicegeneral karlovaki grof
Ivan Juraj Herberstein prama Cetinu, i obkoli ga, a Herbersteina je
sliedio i ved dopro do Slunja general grof Stubenberg, nastojei spojiti
1
Valvasor. XII. Buch. Karlstdter Grenz-Betreff. II. Band u zemalj. arkivu.

Nae biljeke.
211
GENERALI.
se gdje na Uni s vojskom bana hrvatskoga Eszterhazia, ali zauvi

vojvode za poraz Eaunachov i za stradanje cesarske vojske kod Banja
luke, povrate se 25. srpnja natrag u Karlovac. 20. lipnja 1738. sa
kupila se opet krajika vojska u Karlovcu, i krenula odatle prama
kordunu pod generalom Herbersteinom; doim se general Stubenberg
utabori sa 4000 krajinika kod Turnja. Na 23. listopada provali noju
8000 Turaka (2000 pjeaka, ostali konjanici, ponajvie Tartari) preko
Ladjevca na Slunj, odkle ih nai suzbie znatnim gubitkom. Turaka
ostalo je mrtvih 300, a nai izgubie 30 momaka. Vojska boravila je
u logoru kod Turnja do 24. listopada. Stubenberg dade god. 1740.
s nepoznatih razloga ostavku na zapovjednitvu krajine, a na njegovo
mjesto dodje1
Grof Ivan Juraj Herberstein (od god. 17401744.) Taj je doao
mlad u Hrvatsku, gdje je sluio poam od g. 1726. kao kapetan u Otocu,
a poslije kao vicegeneral u Karlovcu. God. 1744. zapovjedao je krajike
Hrvate u Italiji, a kanje za nasliednoga rata predvodio je austrijanske
ete u Bavarskoj i ekoj. Dobio je ast feldmarala, te je umro g. 1756.
Vojvoda Fridrik Josip Maria Hildburghausen (od god. 17441748.). Ovaj vrlo ugledan dostojanstvenik postao je zapovjednikom karlovake
krajine uslied krajikih reforma, koje su ve odavna pripravljane, ali
istom poslije god. 1746. izvedene. Malo je bilo generala pod krunom
Habsburga, koji su bili tako milovani i kod dvora uvaavani, kao to
herceg Hildenburki, makar da je na vojnah vazda bio nesretan.
Eodio se je ovaj vojskovodja god. 1702., a ve god. 1719. poeo
je sluiti u austrijskoj vojsci. God. 1737. predvodio je posebnu vojsku na
Turke, i obsede Banjaluku, gdje na njega iznenada udari vezir Alipaa
Eimovi sa 20.000 vojske i strano ga razbije, te vojsku potjera preko
Une u Slavoniju. Maria Terezija, koja je Hildburghausena jako volila,
povjeri mu za nasliednoga rata zapovjednitvo nad dravnom armadom,
ali i tu nije imao sree. Prusi potukoe hametom saveznu vojsku
austrijsko-francezku pod njegovim zapovjednitvom u bitci kod Kossbacha god. 1757.
Hildburghausen bude kraljem Karlom III. pozvan, da preustroji i
uredi krajinu. Imao je provadjati reforme ponajprije u varadinskoj krajini,
to mu podje za rukom istom nakon sedam godina (god. 17351742.).
Iza toga povjeri mu kraljica Maria Terezija i preustroj karlovake
krajine, a da u njegovih akah sakupi to veu mo pribavi mu ugled,
' Archirium cony, franc. Carolost. Nae biljeke.
Kumar: Geschichte der Burg und Familie Herherstein. IL Th. str. 78.
212
KARLOVAKI
postavi ga na elo gradakoga vrhovnoga bojnoga viea, predavi mu

oba generalata varadinski i karlovaki.
U karlovakoj krajini zainu reforme god. 1744. Iste godine mje
seca rujna dodje Hildburghausen prvi put u Karlovac i proboravi pet
naest dana na S varci. Odatle proputova svu hrvatsku krajinu sve do mora.
Eeforme budu izvedene za dvie godine, poto osnove potvrdi kraljica.
Hildburghausen boravio je kao predsjednik bojnoga viea veinom
u Gradcu i Beu, te je samo na kratko vrieme dolazio u Karlovac.
Za njega bio je sauvan lov medj Kupom i Koranom, kuda je bilo
otro zabranjeno krajinikom loviti. Namjestnik Hildburghausena u
krajini karlovakoj bio je general Leopold Scherzer.
Da svoje prijatelje umiri, poloio je vojvoda god. 1748. predsjednitvo vojne uprave. Umro je god. 1787. u 86. godini dobe svoje.'
Baron Leopold Scherzet (od god. 17481754.) preuze god. 1748.
posve neodvisno zapovjednitvo nad karlovakom krajinom. Osnove voj
vodom Hildburghausenom nacrtane i samo od esti do te dobe izve
dene, poeo je Scherzer enerijom uvadjati, vriedjajui mnogo puta
narodne osjeaje krajikoga naroda. Nije udo, da je takov postupak
uzroio gorinu srdaca i urodio hrdjavimi posijedicami.
Mjeseca lipnja 1751. pobune se Liani, a i u banskoj krajini
smute se jako hriani. Scherzer bio je sluajno odsutan iz Karlovca;
njegov namjestnik grof Petaci pokori pomoju Otoana Liane, a povrativi se Scherzer iz dopusta u Karlovac, pojuri u banovinu, te i nju
pokori. Kao to su buntovnici u banskoj krajini sudjeni po osobitoj
komisiji, kojoj bjee na elu baron Adam Pataid, tako su i Liani
sudjeni, te ih je 50 dopraeno u Karlovac, gdje izmedju njih 7 pogubie, a ostale odsudie stranom na robiju, stranom ih odtjerae iz kra
ljevine. U banovini i to u taboru u Cetvrtkovcu dao je Scherzer ne
koliko ustaa smaknuti. Buna bude na skoro uguena, ali je zbilja za
ivo udo i teko vjerovati, koliko su krajinici za te dobe trpili od
svojih bezdunih astnika.
Scherzer umre u Karlovcu 15. lipnja 1754. u 47. godini ivota;
truplo mu pokopae u Zavcu (Franzu) na Stajeru. Kraljica Maria
Terezija naimenova njegovim nasljednikom2
Grofa Benvenuta Petacia (od god. 17541763.) starinom Tranina,
kojega je otac Adelmo Antun bio upraviteljem i kapetanom konfiskovanih
1
Hietzinger: Statistik der Militr grenze II. Th. II. Abthlg. Archiv conv.
franc. Ersch und Gruber: Encyklopedie. Nae biljeke.
Bach: Otoaner Begiments-Geschichte.Arh. conv. franc. Nae biljeke.
GENERALI.
213
Zrinsko-Frankopanskili imanja u primorju, dobivi u zalog Zrinsko

dobro Eibnik i Brlog na Kupi, neko vlastnost plemia Gusida i Ivana
Peranskoga. Petaci sluio je od rane mladosti na krajini, bio kapetanom
umberakim, vicegeneralom u Karlovcu, od god. 1747. brigadirom
za otoku i liku pukovniju, a od god. 1752. namjestnikom generala
u varadinskoj krajini, odakle je doao u Karlovac Tu je ostao za
povjednikom do svoga umirovljenja 24. prosinca 1763. ivio je do
svoje smrti u Brlogu na Kupi nedaleko Metlike.'
God. 1740. primljen je general Petaci medju indigene na saboru
hrvatskom.
Baron Filip Levin Beck (od god. 17641768.), general topnitva, dekoriran velekrstom vojnikoga reda Marie Terezije. Baron
Beck poeo je vojniku slubu u hrvatskoj krajini, postavi majorom
kod Slunj ana, a poslije pukovnikom u varadinskoj krajini. Sbog za
sluga steenih kod uguenja krajike bune naimenova ga Maria Terezija generalom i povjeri mu upravu varadinskoga generalata. Beck
je vojevao s krajinici za sedmogodinjega rata; u boju kod Zlatnoga
Praga (6. svibnja 1757.) predvodio je 3500 Hrvata, u bitci kod Kolina zapovjedao je prednjoj vojsci. Velekrst reda Marie Terezije za
sluio je u boju kod Minja (Meissen), uhvativi nakon estokoga odpora pruskoga generala Dierkea sa 1659 momaka, sa svom hranom,
strjeljivom i 8 topova.
Beck nije bio samo vrstan general ve i vjet i uman admini
strator. Uredivi na novo varadinsku krajinu, preuzeo je Beck po
odstupu Petacia i upravu karlovake krajine, spojivi tako oba gene
ralata u jednoj ruci. U karlovakoj krajini izveo je dobrom namjerom
mnoge reforme, podigavi kole, sagradivi i napunivi itnice za gladne
godine, te iztrebivi hajductva. Beck dade takodjer popisati i premjeriti
svu zemlju. Da* se obrt i trgovina po neto podignu, skrbio je podi
zanjem samoupravnih obina. Medjutim mnoge njegove uredbe bile
su odvie teoretine naravi, nedolikujude duhu naega naroda; osim
toga uvadjane su odvie naglo i tolikom otrinom, da se mnogi kra
jinici odselie u Tursku.
Sbog velikih zasluga, to si Beck stee upravljaju krajinom, po
visi ga kraljica na ast velikoga nadzornika hrvatske i slavonske kra
jine. Beck prestavi se s ovoga svieta 22. sienja 1768.
U odsuu Beckovom upravljali su krajinom general baron Bren
tano, koj umre u Karlovcu 7. srpnja 1764., i pomaral Mikainovid,
1
Nae biljeke iz suvremenih slubenih spisa.
214
KARLOVAKI
prvi pravoslavni, koj je generalom postao, a napokon do god. 1768.

podmaral bar on Preis.
Baron Franjo Breis (od god. 17681771.) preuzeo je poam od
10. svibnja 1768. samostalno upravu krajine, te ostavi Karlovac go
dine 1771., postavi zapovjedajuim generalom u Erdelju.
Bar on Venceslav Kleefeld od HnojeJca (od god. 17711777.) na
stupi 12. travnja 1771. sveano generaliju. Bio je priprosta roda iz
Ceske, sluio je god. 17561758. pukovnikom kod Slunj ana, a poslije
bude naimenovan nadzornikom banske krajine, dodijajui svojimi spletkami mnogo staliem hrvatskim. Postavi god. 1773. generalom topnitva bude zamienjen u Karlovcu god. 1777.
Grofom Samuelom Gjulajem (od god. 17771786.) podmaralom,
otcem bana hrvatskoga Ignjata Gjulaja. Samuel izkazao se je za rata
pruskoga, branei prielaz Prusom iz Saksonske, zato je nagradjen
redom Marie Terezije. Kao rodjeni Erdeljac nije bio protivnik ustavnim
zakonom Ugarske i Hrvatske, i zato nije pravio zaprieka prielazu Kar
lovca iz vojnike u gradjansku u pravu.
Koncem rujna god. 1786. premjeten je u Erdelj, gdje je go
dine 1802. preminuo. Kralj Josip II. spoji god. 1786. sva tri hrvatska
generalata karlovaki, banski i varadinski u jedan pod imenom hrvat
skoga vojnoga zapovjednitva, i postavi glavnim zapovjednikom ge
nerala barona de Vinsa, koj se preseli mjeseca travnja 1787. u Zagreb,
gdje je od tada ostao generalkomando. Po smrti Josipovoj predana je
banska krajina opet banu grofu Ivanu Erdediu, doim je varadinska
upravljana zajedno sa karlovakom do god. 1848. iz Zagreba.
Samo u kratkom razdobju francezkoga vladanja imala su dva
banska i etiri karlovaka puka posebne francezke komandante, go
dine 1809. grofa Carra St. Cyra, generallieutenanta, poslije zapovjed
nika tvrdje i grada Magdeburga, god. 1810. barona Delzonsa, koj je
Hrvate predvodio za ruskoga rata i 24. listopada 1812. topovskim
zrnom pogodjen zaglavio, god. 1812. barona de Pourailia, divizionskoga
generala, te napokon god. 1813. barona Jeanina, koj je ostavio Karlovac
17. kolovoza 1813. im je zauo, da se primie austrijska vojska.
Karlovaka krajika vojska.

Obseg hrvatske krajine i glavne utvrde. Zapovjednici krajiki i vrsti vojske.
Znaaj i narodnost vojske. Plaa i obskrba eta. Nevolje krajike.
Odnoaj krajikih zapovjednika prama kraljevini Hrvatskoj.
rvatska krajina, na kojoj su stajali utvrdjeni gradovi i strae

za obranu od Turaka, mienjala je vie puta svoj obseg. Jo
god. 1573. obsizala je krajina etiri kapetanije: senjsku, bihadku, ogulinsku i hrastovaku, a medje kranske hrvatske prelazile
su rieku Unu na njenom gornjem i srednjem teaju. Nesretna vojna
Khevenhllerova (god. 1578.) poremetila je posve red, to je dotle
postojao na krajini. Kroz razdobje od jedno dvadeset godina postali
su Turci gospodari itavoga prostora oko rieke Gline, prekoraivi
mjestimice i Koranu. Prevlast svoju u gornjoj Hrvatskoj osjegurae
si Turci god. 1592. osvojenjem tvrdoga Bida. Iza toga redom su pa
dali nai gradovi na obe strane Kapele; Hasan predobi ved god. 1592.
vrsti Perui, zaviaj knezova istoga imena, koji se u Ugarsku uklonie, starodavni Plaki i opatiju Topusko. God. 1596. bio je ved u
turskih akah neko jaki grad Budaki. Krani povukoe svoje strae
na Kupu i na lievu obalu Korane i Mrenice, a to je bilo prostora,
gradova i mjesta medju timi riekami i Unom, ili su bili posjeli Turci,
ili je opustilo, ili je pako bilo razoreno. Poetkom sedamnaestoga
vieka ila je medja tako zvane hrvatske (karlovake) krajine poam
od tada ved razorenoga grada Steninjaka i samostana Kamenskoga
uz Koranu mimo Velemerida na Slunj, a odanle do male Kapele,
a preko te gore mimo Pliivice u ondanju primorsku krajinu iza
rieke Gacke u dolnju Liku pod Velebit i preko njega do mora prama
Dalmaciji.'
Od ovo doba oslanjala se obrana Hrvatske poglavito na uvrdene gradove Krianid-Turanj, Barilovid, grad na Korani (od god. 1606.),
1
Zemljovid naininira Martina Stiera u car. bekoj biblioteci pod br. 9225.,
zatim zemljovid u arkivu pokrajine tajerske, sastavljen Tobiom od Kreuzthala, a rezan u Gradcu god. 1655. Gaparom Spenglerom.
216
KARLOVAKA
Slunj, Tovunj i Ogulin, a preko Kapele na Brinje, Otoac i Senj.

Najvie bili su na udarcu gradovi Slunj i Otoac, a zaklonitem i oporitem imala je sluiti glavna utvrda (Hauptfestung) Karlovac sa Se
njom, koja su dva grada poslije pada Bia smatrana glavnim bra
nikom austrijskih pokrajina i Italije.
Medju pojedinimi gradovi poredani su bili uzdu korduna ardaci,
u kojih je vojska neumorno i bez prestanka strau straila, pazei
osobito na prelaze u klancih i na branah te slapovih rieka. Ovi su straari obino ponajprije dojavljali navale turske, pucaj ud iz malih pu
aka na larmu, na to su upaljeni po vrhovih panosi (vituljae, Kreudfeuer), te se udaralo na klepala, i pucalo iz muara, dok se je sgrnula
vojska i narod, koj bi sav listom na Turina polazio. Pae i itelji
oko Metlike i rnomlja, pa Hrvati provincialni iz Pokupja, Reice i
Draganida hrlili su ovakvom zgodom u pomo, a god. 1717. pogiboe
gotovo svi mukarci iz Prilia na lujzinskoj cesti na etovanju u
Turskoj. 1
Za Karlovac bio je kao predstraa najvaniji Krianid-Turanj,
sazidan god. 15801582. trokom austrijskih pokrajina i Hrvatske
pri utoku Mrenice u Koranu, a prozvan po junakih kapetanih Jurju
i Gaparu Krianiih, koji su za gradnje Karlovca straili radnike,
nadzirajud ujedno i gradnju kule u dananjem Turnju, kao to i dvijuh
kula u Prozorcih blizu Turnja. U potlanje vrieme zatiivao je Tu
ran] sa ardaci u Vraiu na strani prama Bariloviu i u podoru sa
mostana Kamenskoga najvie tvrdju karlovaku, pak klance, brodita
i prelaze na slapovih na Korani i Mrenici, naroito prelaz na Belajskom neko Dereninovom brodu (valjda po nesretnom banu Dereninu, uhvaenom od Turaka god. 1493. u boju kod Udbinje) na Ko
rani naprotiv Yelemericu. Oko zidina ovih gradova i na prostoru pustom izmedju naih
posada i straa i turskih utvrda trajao je i nadalje, ako ne vazda otvo
reni rat po smislu europejskoga dravnoga prava, a to ipak dosta
krvavi mali rat kroz gotovo dvie sto godina izmedju brade jedne
krvi i jezika, koje je samo vjera razstavljala i na mrnju i ljuti boj
fanatazirala. Kako su zapovjednici na obih stranah od etovanja oeki
vali vazda samo koristi, nemogoe kreeva na medjah Turske i Hrvatske
nikada jenjati. Pae bosanske nije bio kadar nitko obuzdati; Cari
grad bio je daleko, pa ako je kada i stigao kakov prikor, taj se lako
1
2
Valvasor, VII. knj. str. 302., pak biljeke kod obine u Priliu.
Croatica kod ratnoga minist, u Beu. B. II.
KRAJIKA VOJSKA.
217
pregoreo, kad se dobila korist ugrabljenim plienom. Turci su drali,

da su etovanja na medjah vazda doputena. Poslaniku kralja Leopolda
grofu Leslieu izjavi god. 1665. porta, da etovanja sa 5000 vojske
neprekidaju sklopljena primirja.1
Vojska namjetena u krajike utvrde dola je na veliki glas svojim
vitekim dranjem u bojevih s Turci. Ako i jesu bile zidine i bedemi
hrvatskih utvrda, osobito glavne tvrdje karlovake, vrstom ogradom
proti turskoj navali, te oslonom vojnomu napredovanju, a utoitem
i zaklonom, kad bi Turin nadmagao, a to su bili krajiki vojnici
kita hrvatskih, a tek po neto i slovenskih junaka, ivim oklopom od
hrabrih prsi i estokih aka, koji su Turkom tri sta jada zadavali.
Kazmjerno malena vojska karlovaka mogla bi bila, kako je bila
u poetku prilino dobro ustrojena, i poto je bila proniknula iz srdca
hrabroga naroda, mnogo vie uiniti za izbavu nesretne nae kralje
vine izpod iga turskoga, da nisu mogunici, kojim je bila djelomice
povjerena naa domovina, ponajvie neodlunu politiku tjerali, kao da
su bili zavidni naoj sredi, kakovoj naoj jakosti i samostalnosti. Svuda
nas raztrgoe, samo da nebudemo jaki okriepiti nau staru slobodu i
mogudi sladku jabuku pobjede mirno uivati!
Na elu vojnike uprave za cielu gornju (hrvatsku) krajinu stajao
je glavni zapovjednik (General-Obrist der Grobatischen und Meergrenzen)
pod vrhovnim nadzorom dvorskoga bojnoga viea u Gradcu. Nekoje
generale tako hrvatske kao to i slavonske (u Varadinu) zamjenivali
su vicegenerali (Amtsverwalter), upravljajudi krajinom sasvim samo
stalno u odsudu velikih generala. Takov zamjenik bio je grofu Herbardu Auerspergu god. 1658. vicegeneral grof Juraj Frankopan, a po
slije smrti Prankopanove postao je vicegeneralom karlovakim grof
Petar Zrinski, god. 1665. grof Juraj Sauer, a god. 1668. grof Kritof
Frankopan Traki. Na 21. oujka 1682. za generala Herbersteina opredielio je kralj Leopold karlovakim vijim vojnikim dostojanstenikom
ast i mjesto, i odredio, kako koj u Karlovcu zapoviedati ima. Za
vicegeneralom najstariji je bio u asti veliki kapetan njemake ete
(deutsches Fhnlein) u Karlovcu, zatim su redom sliedili veliki ka
petan umberaki, konjaniki porunik i kornet njemake ete. Viji
oficiri priobdivali su nijim parolu u tvrdji. Samo ako je koj izmedju
astnika karlovakih obolio ili ako su svikolici nesposobni bili za za
povjednike tvrdje, ovlaten je bio general povjeriti zapovjednitvo u
Karlovcu kojemu vanjskomu krajikomu astniku. Karlovaki veliki
1
Schimek : Geschichte Bosniens, str. 311.
218
KARLOVAKA
kapetan vazda je imao uvati glavnu tvrdju, i zato nije polazio na

vojnu u udaljena mjesta bez skrajnje potrebe.
Sva vojska krajika razvrena je bila u male i velike kapeta
nije. Hrvatska krajina do Kapele imala je velike kapetanije: karlovaku
i slunjsko-umberaku, zatim etiri kapetanije: u Kriani-Turnju, Barilovidu, Tounju i u Ogulinu. K primorskoj krajini spadala je velika ka
petanija senjska i kapetanija otoka. Poto je Lika sa Krbavom oteta
Turinu i u tom kraju oko god. 1710. dokinuta komorska uprava,
ustrojena je tamo jote jedna velika kapetanija sa 11 kapetanija, 3 porkulabije i 2 kneije.' Svakolika vojska u gornjoj hrvatskoj krajini
brojila je god. 1657. na prostoru do Kapele 1249 momaka, a u pri
morskoj krajini (bez Like, koja je bila tada jo turska), 530 momaka,
u svem dakle 1784 momaka; a troak na vojsku stajao je godimice
143.481 for.*
U Karlovcu, kao glavnoj tvrdji i sjeditu krajikoga zapovjed
nika, bila je vazda najvea vojnika posada razliitoga oruja. Izim
velikoga generala i vicegenerala, koja poslednja sluba bila je obino
skopana sa au velikoga kapetana karlovakoga ili umberakoga,
sjedili su u Karlovcu veliki kapetan, zatim kapetan arkibusira, nadporunik, veliki zastavnik i dva kapetana huzarska. Na elu krajikoga
sudstva bio je regimentski (poslije generalski) sud kao sudite druge
molbe s auditorom, zamjenikom (Staabhalter) i dva prisenika, aktuarom i pisari, profosom, batinarom (Stockmeister) i krvnikom. Po
slove dananjih vojnikih intendanta, a po neto i generalnoga stopa
vrio je mustermeister sa etiri vojna pisara. Topnitvo slabo je bilo
za te dobe razvito; nadstojnikom artilerije u Karlovcu bio je kapetan,
koj je drao i 12 pukara. Hranu nabavljao je proviantmeister, a bolestnike lieio je posebni feler (Feldscherer).
U vojsci karlovakoj osobito se je odlikovala arkibusirska eta ko
njanika, u kojoj su sluili plemii hrvatski sve po izbor, a sluila
je velikomu generalu tielesnom straom. Ova eta ima svoj iskon u
Karlovcu jur od god. 1580., kada je dozvoljeno generalu 20 gardista
pod imenom trabanta ili janjiara. Ve god. 1582. zovu se ti gar
disti arkibusiri.;i Ovi su konjanici istovjetni sa kirasiri, koji se razvie od jo starijih kopljanika (Lanzknechte).4 eta ova bila je jaka
1
Izkaz vojske u karlovakoj krajini god. 1712. i 1725. u svezku: Karlstdter

Grenz-Betreff, II. Band.
2
Ibidem. Izkaz za god. 1657.
3
Croatica. B. I. str. 241.
* Hurter: Geschichte Ferd. I I . u. III., knj. I I I . str. 134.
KRAJIKA VOJSKA.
219
100 momaka, a zapovjedao joj je obino glavom veliki general. Ostali

astnici bili su joj porunik, kornet, strametar, kaproli. eta imala
je trubentaa i piskara (Pfeifer). Svaki gardista (Einspanniger) dobivao
je mjeseno place 12 for., a itav troak na arkibusire iznosio je go
dimice 15.432 for. Vanjtinom svojom jako su imponovali arkibusiri,
odlikujui se u mnogo zgoda osobnim junatvom; za boja sisakoga
najvema su k pobjedi pomogli. U starije doba nosili su viteko odielo
s oklopom.
Uz arkibusire bile su u Karlovcu dvie kumpanije hrvatskih huzara, jaka svaka 50 momaka. Ovi su huzari bili ostanak hrvatskih
konjanika, kojih je po zakljuku brukskoga sabora (god. 1578.) mnogo
bilo na krajini, pokle su odstranjeni teki njemaki konjanici.1 Huzara
sluilo je u eti pod jednim kapetanom vazda po pedeset, a valjalo
im je biti spravnimi s dobrimi konji, oklopi ili panciri, iakom,
itom, kopljem, sabljom, bodeom, batom ili sikiricom, a komu je
bilo drago, mogao je nositi i puku". Svaki kapetan morao je imati
jednoga zastavnika i trubentaa." Kanje oruani su hrvatski huzari
pitolami i karabinom, a nosili su kapu kuninsku sa pernicom, hlae
od crvenoga sukna, menten srebrnimi gumbi, a joter preko ramena
krzno panterovo ili tigrovo". Po junakom dranju, ubojitom oruju
i narodnom hrvatskom odielu silno su se dopadali i ovi konjanici.
Kad je kralj Leopoldo godine 1660. u Ljubljani boravio, najvie
se je udio zajedno sa svojimi gostovi iz stranih dvorova hrvatskim
kopljanikom, kojih je 150 predvodio kapetan Kritof Deliimunovi.
Konjanici ovi jaili su na vilovitih konjih, nakicenih zlatom i srebrom,
a odieveni su bili u sjajne i bogate hrvatske haljine sa tigrovim
krznom preko ramena, kumom kapom i gizdavom perjanicom na
glavi, drec'i dugo kopje u desnici ruci.'1 Za vojniku potu sluili
su tako zvani bihaki konjanici, koji se spominju jo za dobe, dok
su nai drali Biha; ovi su konjanici izvrstno vrili potovne poslove
na svojih malenih konjih. Od ovih konjanikih eta po krajini po
tiu mnogobrojne hrvatske konjanike ete, koje su dole bile hitrinom
i hrabrosti na veliki glas za tridesetgoinjega rata, te su postale
strahom i trepetom svoj Europi. Popunjavane su iz ovih eta, pak
1
a
Vidi u prilogu br. X. izkaz vojske za god. 1579.

Prilog br. IX. i novo izdanje naputka za konjanike od god. 1644. Vidi
takodjer: Meynert: Das Kriegswesen der Ungarn str. 162. i 163.
Breve e succinto racconto dell viaggio dell' imperatore Leopoldo. Opera di
Lorenzo de Churelicz. Vienna. MDCLXI. str. 99.
220
KARLOVAKA
od banskih konjanika i iz eta slavonskoga generala takodjer hrvatske

garde na dvorovih u Dradjanih, Parizu i Fiorenci.'
Pjeaka regularna vojska sastajala je od njemake ete i hrvat
skih strielaca zvanih haramije. Njemaki sluge bili su odieveni i oru
ani poput poznatih Landsknechta. Hvale ih suvremenici kao dobre
vojnike; osobito su bili vrstni Nimci" u Karlovcu, gdje je god. 1657.
njemaka eta brojila u svem 254 glave sa mjesenom plaom od
7 do 5 for. Njemakih sluga bilo je samo u poglavitih gradovih u
Senju (14 momaka), Otocu, Ogulinu (10 momaka) i u KrianiTurnju (9 momaka). eta karlovaka stajala je god. 1700. za itavu
godinu 21.192 for."
Poglavita i najbrojnija vojska u banskoj, karlovakoj i slavonskoj
krajini bile su pako haramije, prozvane po haljinah od biele ohe
njemaki Weissrckel". Haramije sluile su veoma marljivo u svako
doba i uvale zasjede i klance velikom opreznou. Oruane su bile dugom
pukom pak maem o bedru. Poam od god. 1589. uvedene su haramije
obenito na krajini u mjesto na njemaku oruanih ali za brzo micanje
po krajikih stranah pretekih arkibusira. Sto je bilo po vanjskih utvrdah
njemako oruanih vojnika, ti su uklonjeni god. 1605. naredbom dvor
skoga bojnoga viea, koje je uvelo po svuda haramije, poto se je po
kazalo, da se njemake sluge nemogu tako uspjeno upotrebiti kod
navala na Turina/' U Karlovcu samom nije bilo haramija, ve su
one stajale u posadah po ostalih gradovih krajikih, pak po ardacih.
Zapovjednici haramija bili su kapetani i vojvode, a medju svakom
desetoricom bio je jedan desetnik. Kao to za konjske erege izdan
je nadvojvodom Karlom i za haramije naputak, koj su morali vazda
strogo obdravati.4
Neredovita krajika vojska poznata je pod imeni martoloza, uskoka,
venturina i mazola. Martolozi ustrojeni su prvom polovicom estnae1
Vidi na lanak u Viencu god. 1876. br. 50.

'* Izkazi vojske u Karlovcu i u ostalih gradovih god. 1657., 1701., 1711. 1725.
itd. u svezku Karlstdter Grenz-Betreff. II. B. u zem. arkivu, i izvjee
generala Karla Auersperga medju bakarskimi spisi. f. 18. Valvasov B. XII.
str. 114, i 115.
3
Predlog generala varadinskoga Vida Haleka od 1. prosinca 1584. taj. arkiv.
Grenzakten, f. 3. i 56. br. 113, 115 i 115. Hurter: B. V. str. 15. Ne
poznati pisac o hrvatskih uskocih kae za H r v a t e : poca gente e atta a gvardare quella frontiera di simil natione, che se di altri come Tedeschi, i quali
sono grevi e tardi. (Vidi Kaki: Prilog za poviest hrv. uskoka, str. 17.)
4
Vidi prilog VIII.
KRAJIKA VOJSKA.
221
stoga vieka po primjeru turskih martoloza. Ovo su bili zulumari poput

poznatih iz novije dobe baibouku na veoma hrdjavom glasu, etujui po umah i gudurah i tete inei ubogomu iteljstvu. Osobito
su dodijali turski martolozi kradjom kranske djece, koju su u Tursku
prodavali. Zato i nije bilo stvorova, od kojih bi se bio kranski sviet to
liko plaio, a toliko ih mrzio, koliko martoloze. alostni znak malaksanja kranske sviesti i ljubavi pokazao se time, da su ti mar
tolozi bili ponajvie krani grko-iztone crkve. Martolozi dokinuti su
odmah nakon osnutka Karlovca, i poslije se nespominju vie u kra
ljevskoj vojsci. Njihovi zapovjednici zvali su se vojvode i harambae,
a poglavite etnike zvahu kalavci (kalausi).1 U mjesto njih sluili su
po hrvatskoj krajini umberaki i ogulinski uskoci, ponajvie sljedbenici
grko-iztone crkve, ali su u ete uskoke pomjeani bili i katoliki
starosjedioci. Uskoci sluili su za veoma malu plau, obino dobivali
su na mjesec 2 do 3 forinta. Venturini i mazoli bili su neka vrst narodne garde. U venturinsku etu popisani su bili po gradovih Karlovcu, Senju, Ogulinu i
Otocu gradjani, stanujui unutar platna gradskoga, na koliko su bili
sposobni za vojniku slubu. U Karlovcu brojila je venturinska eta
god. 1701. ukupno 42 momka. Venturini zvali su po otocih mle
takih na jadranskom moru tamo dospjeve uskoke, za koje suvremeni
izvjetaji kau, da su bili goropadni gusari.3 U mazole bili su popi
sani za vojnitvo sposobni seljani izvan gradova katolici i pravoslavni,
koji moradoe vojevati za uitak svojih zemalja, osobito defenzivno,
kad bi Turin udario. U takovih zgodah upotrebljeni su mazolski ko
njanici i pjeaci mnogo puta veoma uspjeno; mazoli gradili su takodjer ponajvie bezplatno krajike utvrde, pravili su mostove, sjekli drva
i radili vie toga.4
Premda su stalii nasliednih austrijskih pokrajina imali povlast
od vie careva, da obzirom na novani prinos za krajinu postav
ljaju manje astnike na krajini, a velikoga generala i vije astnike
da predlau cesaru, bili su krajiki astnici i vojnici u sva vremena,
izuzam generala i vee zapovjednike gotovo sami Hrvati, koji izgu
bivi turskim napredkom veim dielom svoj imetak i ostavivi svoje
1
2
3
4
Muhar: Geschichte von Steiermark. Knj. VIII. str. 436. Buchholz: Ge

schichte Ferdinand I. Knj. VII. str. 330. Za naziv martoloz kae Czrnig,
da je magjarskoga izvora. (Ethnogr. II. B. u opazci str. 166.)
Izkaz vojske od god. 1657. i 1701.
Baki: Prilog za poviest uskoka str. 18.
Ihidem. U naoj shirci ima popisa ogulinskih mazola od vie godina.
222
KARLOVAKA
starinske djedinske zaviaje, rado su ili na slube krajike. U redu

karlovakih vojnikih astnika nalazimo imena najsjajnih hrvatskih
obitelji: Zrinske i Frankopane, Erdede i Keglevie, Pataide i Berislavie, Grusie i Oric'e, Jelaie, Mogorice, Krianide, Deliimunovide
i jo mnoge druge, koje svekolike nemoemo ovdje spomenuti. Kako
svjedoe sauvani mnogobrojni popisi regularne vojske, bili su vojnici
krajiki isti katoliki Hrvati, a i iste njemake sluge (deutsche Lands
knechte) bili su samo po imenu i po odielu ter oruju Memci, ali
po narodnosti zgoljni Hrvati, medju kojimi je pojedini koj Slovenac
iz Kranjske i tajerske sluio. Karlovaki vojnici popunjavali su se
iz oblinjih mjesta, gdje su u potlanja vremena poam od konca
sedamnaestoga vieka, kad je disciplina kod krajike vojske malaksala,
ponajvie i stanovali, dolazei u grad samo kad je na njih red doao
sbog strae, i kad je nastalo vojniko vjebanje.1
Pored sve protivne struje imala je karlovaka krajina vazda
hrvatski znaaj, a i strani astnici, osobito oni to su rodom bili iz
Istrije, Kranjske i tajerske, na toliko se pohrvatie, da su govorili
i pisali dobro hrvatski, kako to dokazaju mnoga slubena i privatna
pisma, izvjetaji, zapovjedi (ordonanci) i naputci, pisani izkljuivo hrvat
skim jezikom, kadto i dirilskim pismom. Sauvalo se hrvatskih pi
sama od vie Auersperga (Herberta, Andrije, Karla), grofa Ivana Lamberga, barona Pridrika Sauera, grofa Rudolfa Bdlinga, principa Hani
bala Porzie, grofa Josipa Rabate, a i od samoga ukorjela centraliste
1
Za teutsche Knechte kae Valvasor (VII.) Sie haben den Vorzug, ass man
sie teutsche Knechte nennt, aber doch keine Teutsche, sondern Chrabaten
seiend. A general Karlo Auersperg izviestio je god. 1699. bojnomu vieu: dass
teutsche Fhnlein, welche den Nahmen nach teutscher Manschaft Musketiere
sein sollen, worunter aber usserst Avenige Officier meistens Croathen. Acta
Bucarana fasc. 18. A to isto izvieuje god. 1701. i nadininir Holstein: dass
fast nicht ein einziger deutscher Mann mehr darunter zu befinden ist, son
dern lauter Morlaken (Senjani, Otoani) und Croaten. Acta confinaria, ru
kopis akademije jugosl.
Medju plaenimi vojnici (stipendiarii) u Karlovcu spominju se god. 1684.
izmedju astalih : Matija Radatovi iz Eeice, podkapetan, Stefan Zlaanin iz
Reice, Petar Cvetkovi iz Zamrja, Ivan Curuli iz Jamnice, Juraj Petrovi
iz Mekuja, Petar Vroval iz Kamenskoga, Juraj Lemic, Mihalj Kumani iz
Kobilia. Jo god. 1691. sluili su u Karlovcu u njem. eti Mmci : Petar
Glui, Niko Grdinja, Miko Smendrovi, Pavel Korui, Juraj Vrhovac, Stanko
Hrvat i drugi pravi Hrvati; knez Toma Hugbianec ainpaniger reiterske
kumpanije, Miho Zubari, nimke kumpanije frait, Nikola Basalovi, vice
frait, knez Vuk Mihaevi, veliki zastavnik nimke vojske u Karlovcu.
KRAJIKA VOJSKA.
223
i nemkutara grofa Ivana Josipa Herbersteina.' Mnogi astnik nje

makoga poriekla na toliko se je pohrvatio, da se je i sam smatrao
Hrvatom, kao to stari kapetan ogulinski sa au generala grof
Adam Purgstal, rugajui se i sam njemakoj gospodi, koja da ne znadu,
kako se u krajini ivi. Znaaj hrvatski pokazivali su astnici i hrvat
skom odorom, u koju su se odievali i tudjinci, slubujui na krajini. Kadi siromatva i nevolje turske bila je kultura po krajini jako
postradala. kola nije bilo nigdje na blizu, a mnoge neko znamenite
i bogate obitelji nesmogoe sredstva, da odpreme svoju djecu na nauke
u daleka mjesta. Zato je bilo dosta astnika, naroito kod narodne
vojske, koji su bili nevjesti pismu poput mnogih dananjih hercego
vakih i crnogorskih vojvoda, sbog ega ih njihovi oholi njemaki po
glavari nazvae govedari, obani i koijai, makar da su vojniku
slubu valjano obavljali, a jamano za obranu krajine vie zavriedili
od mnoge njemake gospode, koja mnogo puta nisu na krajini niti
boravila, tratei krajike plae na plandovanjih po svojih imanjih u
austrijskih zemljah, kao to je to uinio god. 1583. ve prvi karlo
vaki kapetan Gera, na kojega je bila tuba, da je malo kada kod
vojske u Karlovcu.:{
Generali Herberstein, Karl Auersperg, Rabata, Teufenbach bili
su se po vie puta pobrinuli i u Gradcu i Beu svjetovali, kako da
se pojaa njemaki elemenat u krajini, ali su sva nastojanja i poku
aji ostali jalovi. General Josip Rabata hotio je (god. 1712.) ne samo,
da se nijedan Hrvat nenamjesti astnikom na krajini, ve je pae preporuao vojnomu vieu, da se zabrani njemakim astnikom i vojnikom
eniti se s Hrvaticami. Za ovakove pohrvaene Austrijance kae nadininir Hollstein, upotrebljen kod izravnanja medja s Turskom go1
2
Takovih spisa ima vie od stotine u naoj sbirci.

Lik generala Herbersteina u hrvatskom oielu nalazi se u gradakom zem.
arkivu. U gradu Podbreju (Freithurn) na Kupi ima lik Adama Purgstala
u hrvatskoj odiec'i. Vidismo i vie Gusia i drugih kranjskih plemia u
hrvatskih haljinah naslikane.
Croatica B. I I . Specification der Stabs- und Oberofficiere des Karlstdter
Generalats (u rukopisu: Karlstdter Grenz-Betreff. II. B. u zem. arkivu) izkazuje vie oficira pismu nevjetih, a medju ovimi: u Turnju i Vraiu: voj
voda Michael Mihajlovich, Wallach, sieht mehr einem Schafhirten gleich als
einem Oberofficier, ist auch des lesens und Schreibens unkundig ; Fhnrich
Rade Kneevi, Wallach, sieht einem Stallknecht hnlich; Fhnrich Grga
Bosiljevac, ingleichen lesens und Schreibens unkundig, sieht auch mehr gleich
einem Schafhirten. U Slunju: vojvoda Mate Radooj, lesens und Schreibens
unkundig, ist auch zu keinem Kommando zu gebrauchen.
224
KARLOVAKA
dine 1700., da su gori od korjenitih Hrvata, i poglaviti opornici na

krajini. Da svojoj tenji barem po neto ugode, narivavali su generali
njemaki jezik kod regimentskoga suda na utrb pravde i reda, jer je
tada malo tko izmedju Hrvata njemaki razumio. God. 1682. iztie
se u slubenoj spomenici, da slubeni njemaki jezik kod suda smeta
pravicu u Karlovcu, gdje nije bilo tada niti njemakoga uitelja. Na
15. lipnja 1704. ubaviestio je vicegeneral grof Edling vicekapetana
ogulinskoga Sigismunda Zniku, da slavni krikse (Kriegsrecht) u hrvat
skom pismu nee vie tube prijeti, van na nimkom".1
Trokovi za vojsku u karlovakoj (hrvatskoj) krajini podmirivale su
pokrajine Koruka i Kranjska. Koruci plaali su generalov stop u
Karlovcu, veliku kapetaniju karlovaku, Zumberak, Slunj, KrianiTuranj, Yrai, Barilovi, Skrad i Tovunj. Kranjska uzdravala je pako
Ogulin i krajinu preko Kapele, Senj, Otoac i Rieku. Osim velikoga
generala, kojega je za itavu godinu plaala Koruka, dobivala je
ostala vojska plau samo za 11 mjeseci po kranjskoj valuti, ime su
vojnici na svakom forintu gubili 7V2 kr. Plaa je tekla u gotovom
novcu samo kroz est mjeseci, a za ostalih pet mjeseci primali su
vojnici sukno mjesto novca. U primorskoj krajini dobivali su dapae voj
nici gotovu plau samo za tri mjeseca, doim su primali za tri mjeseca
sukno, a za ostalo vrieme ito uz cienu od 6 for. za ljubljanski star.3
aliboe da i ova plaa nije redovito podmirivana, nedobivajui
mnogo puta vojnici kroz mjesece i godine novca ni ita, da se prehrane.
Dakako da je vojnika sluba time jako trpila. Ve god. 1580. tuili
su se kapetani eta u Karlovcu Antun Gerec, od stare obitelji iz
Gradca kod Virovitice, i Stjepan Gusi, da ve vie mjeseci neimaju
plae.4 Zaostatci na plai krajikoj iznosili su god. 1595. vie stotina
tisua. God. 1606. spominje se, da nije hrvatska vojska plaena kroz
48 mjeseci. General karlovaki Vuk Eggenberg javio je 6. stud. 1614.,
da nebi bio mogao obstat! u Senju sa 200 karlovakih soldata, da si
nije silom pribavio hrane iz primorskih gradova, koje je tim liio
hrane.5 Komisari iavi iztraivati uzroke pobune Senjana i smrti Ra
bate izviestie, da je tamonja vojska grozno stradala/' Obino do1
2
3
1
5
6
Karlstdter Grenz-Betreff. II. BcL Pismo Elingovo u naoj sbirci.

Dopis u naoj sbirci.
Status vojske za god. 1657. i izvjee Auerspergovo god. 1701. Acta Bucar.
fasc. 18.
Croatica. B. II.
Hurter: Gesch. Ferdin. II. u. I I I . Bd. I I I . str. 113. i 125.
Pratobevera: Was hat Steiermark fr Kroatien g e t h a n ?
225
KRAJIKA VOJSKA.
bivali su vojnici u mjesto novca doznaice i potvrdnice, koliko imadu

traiti od erara, a vojnici prodavali su te doznaice za malu cienu.
Korba je pala na inae vitekoga generala Jurja Lenkovia, da je za
12.000 for. takovih doznaka prekupio, da je hliebom primljenim za
vojsku druinu na svojih imanjih hranio, i da je svoje ito za skupe
novce vojsci prodavao.'
Hrdjav glas bio se je proneo o karlovakom proviantmaistoru
Inocencu Moskonu, koj si bjee prisvojio god. 1645. 4000 for. pod izli
kom, da je taj novac u Savu pao. U mjesto da kupuje ito u okoliu
Karlovca za jeftin novac, on gaje dobavljao iz daleka za veu cienu. Snaga vojske oslabila je time, da su pojedini generali, manji za
povjednici, plemii njemaki i drugi mitnici i prijatelji krajikih za
povjednika pobirali place arkibusirske i drugih vojnika, a nisu osobno
sluili, ve su dotina mjesta ili prazna bila, ili je mjesto njih sluio
za pol plae koj Hrvat. Bilo je kod toga razliite gnjusne protekcije;
mnogi su njemaki plemii primali krajike plae, a krajine nisu nikada ni
vidili, a kamo li se ogledali s Turinom. Karlo Auersperg dobivao je
god. 1700. osim svoje ogromne generalske plae i plae kapetana ar
kibusira od mjesenih 144 for., te doplatka 50 for., joter plau za etiri
mjesta kod njemake ete na mjesec 16 for. i dvie haramijske plae kod
ardaka Kamenskoga. Mustermaistor baron Engelhardt Vergucz pobirao
je osim svoje plae jote plau za dva arkibusira, jednoga huzara i
tri njemake sluge. Za jednoga arkibusira dobivao je plau Franjo
Herbstmein, agent generala Auersperga u Beu, a arkibusir Ignjat
Kuzminjak sluio je konjunikom kod grofa Kabate, zapovjednika tvrdje
na Slosbergu vie Gradca. Jedna plaa njem. sluge bjee podieljena za
podporu plemiu Ivanu Berdariniu, djaku u Gradcu, a drugu takovu
plau uivao je odvjetnik Ferdinand Breitenfeld u Ljubljani. Najbolje
su kod toga prolazili karlovaki francikani, kojim su generali jako
ugadjali; fratri dobivahu tri plae njemakih sluga, svaku po 7 for.
na mjesec, za njemakoga uitelja, njemakoga propoviednika i za organistu, zatim tri plae huzarske po 5 for. za zvonara i dva kuhara.'1
Sretnimi bi se bili smatrali krajiki vojnici, kad bi im bili poda
vali zapovjednici, mustermaistori i proviantmaistori i ono malo, to
su namicali Kranjci i Koruci. Ali mnogi sebini i pokvareni zapo
vjednici prikraivali su kojekako ubogu momad, a narod krajiki
1
2
3
Hurter. Bd. III. str. 119. 125.

Ibidem.
Izkaz vojske za god. 1700. Karlstdter Grenz-Betreff. II. Bd.
(Lopai:
Karlovac.)
15
226
KARLOVAKA
mnogo je patio zulumom i globljenjem nekojih bezsrnih astnika.

Po postupanju astnika s narodom i po odnoajih, to su postojali
medju poglavarstvom, vojnici i narodom, moemo si lako raztumaiti mnoga dananja svojstva i nevolje naih krajinika. ivu sliku
zavedene korupcije predouje nam instrukcija generala Herbersteina
na zapovjednika plaanskoga Vuka Kriania od 18. oujka go
dine 1684. l Spis taj potvrdjuje zaista, da je Herberstein, taj kruti
njemako-austrijski centralista, te protivnik nae narodnosti i dravne
samostalnosti, krajinike pljakao poput inih njegovih zemljaka i isto
miljenika. Pomenutom instrukcijom osjegurava se gotovo u svih
njenih dvanaest lanaka samo dohodak generalu, koj je imao dobivati
od nijih krajikih zapovjednika i prostih vojnika, te etnika na dar
zarobljene sunje, uhieno blago, konje, goveda, kopce, ito, birage
(globe), peenje, miriinu (dio ita) od generalovih zemalja, i darove (!)
od plaa vojnika, doim se u instrukciji jedva spominje vojnika sluba
i obranbena dunost, koja je bila deveta briga mnogim generalom.
Siromane haramije morale su za dar generalu plaati 12 do 16 for.,
a prije nije nijedan slubenik instaliran, dok se nije nagodio s gene
ralom radi tobonjega dara. Nije dakle nikakovo udo, cla se je Her
berstein na toliko obogatio, da je mogao zidati crkve i oltare, i o
svojem troku poi na vojnu maltezku. Pojedini astnici bili su upravo
ljute pijavice, dodijajui ubogomu narodu do zla boga. Kao takov
oznauje se karlovaki mustermaistor baron Vergucz. Niti za dlaku
nije bolji bio baron Kambschiissel, ponajprije kapetan u KrianiTurnju, a poslije sa grofom Coroninom, komisar u Liki, gdje su oba
u ribnikoj crkvi ubijeni po razjarenom narodu. Nije udo, da se kra
jinici, nemogavi nigdje nai utjehe i pomoi, stadoe sami svetiti
svojim zulumarom i silnikom. rtvom puke srdbe postae mnogi
zapovjednici Senja i Otoca. God. 1661. pobunie se Otoani i ubie
kapetana Portnera, a na nje je pola kirazirska pukovnija Arizagi.
Pojedine oficire odtjerae krajinici, kao to porunika Moskona iz
Otoca, porunika Semenia iz Brinja, a potjeran je iz Tovunja go
dine 1700. i carski komesar general Ferdinand Herberstein. Da se
neogorci posvema narod, morala je vojnika vlada poputati i nije
svuda niti kaznila izgrednike.2
1
2
Vidi prilog br. XV.

Izviee komisara Irana Perd. Herbersteina, grofa Maksa Kreburga, barona
Vil. Kuljana i Ivana Hollsteina na cara. (Karlstdter Grenz-Betreff. II. B.)
Izviee Hollsteinovo generalu Heisteru 4. lipnja 1701. Valvasor B. XII.
str. 96.
227
KRAJIKA VOJSKA.
Prava je nevolja bila s kranskimi sunji, koje su Turci nemi

lice tukli i mrcvarili, a nai ih nisu mogli tako lako izmienjivati sa
uhvaenimi Turci, koje si prisvojie generali i viji zapovjednici, trgu
jui s njimi na svoju korist. To je bilo uzrokom, da mnogi krani
nisu nikad izbavljeni iz turskoga robstva, a mnogi poturili se, oso
bito djevojke i mladii. Za izbavu pripadnika austrijskih zemalja starali
su se pokrajinski sabori i stalii, ali za nevoljne Hrvate malo se je tko
brinuo, pa zato suriedko kad odkupljeni. Spominje se, da su god. 1580.
iz Karlovca odkupljeni kapetani Vuk Grusi i Kritof Obrian.1 Stajerci odkupie god. 1584. pred Karlovcem dvie godine prije toga uhva
ene zapovjednike Tobiju Dietrichsteina i Jakova Pranka. Hrvate odkupljale su kadto same obitelji, a kadto pomogla je i kranska
ljubav i patriotina sviest dobrih susjeda. Tako je god. 1653. izkupio
iz turskoga suanjstva arkibusirski strametar knez Petar Kriani
zastavnika vraikoga Jurja Belavia; za njega bili su poruci susjedi
mu iz Belavi. sela, podvezavi se, da e 200 ranjki gotovih pinez
o prvoj karlovakoj plai Krianiu izbrojiti i za pol leta rest stanovitih
ranjkov est sto i sada taki dvanaest polovnic ita i est polovnic
penice".12 Uhvaene vojnike za boja kod Ostroca mjeseca svibnja 1693.
iz kapetanije ogulinske i slunjske izpustie Turci uz pogodbu, da e
se vratiti u Tursku, ako se nebi odkupili, a poto naa vlast tada u
obe nije suanja odkupljala, valjalo im je po nalogu generala Auersperga krenuti natrag u Tursku gospodarom, a mi neimamo dalnjih
viesti, to se s ovimi nevoljnimi zarobljenici dogodilo.3
Kao to je bio Karlovac od velike vanosti i koristi za Hrvatsku
pogledom na nevolju tursku, postao je on ipak i izvorom tekih jada,
koje nai djedovi podnesoe. Nigdje niti u Ugarskoj, niti u Hrvatskoj
nije se toliko zaziralo od ustavnih uredba nae kraljevine, koliko u
Karlovcu. Mnogim karlovakim generalom bio je hrvatski ustav, i sve
to je nosilo biljeg hrvatstva pravi trn u oku. Mjesto da uvaiv pravu
korist kraljevu sakupe sve svoje sile sa pomoi, to im mogae pru
iti puanstvo po krajini, ako i siromano i vjenim ratom iznemoglo,
ali za borbu s muzlomanstvom vazda spremno i oduevljeno, pa da
se kakova ozbiljna, odluna i teka posla late, bila je nekim gene
ralom najmilija zabava, kad je bilo zgode i prilike zanovetati po Hrvat1
2
3
Croatica. B. I.
Ugovor u naoj sbirci.
Izvietaj o boju kod Ostroca, kao to i zapoyied K. Auersperga, pisana u
KarloTcu 24. syibnja, u naoj sbirci.
2 28
KARLOVAKA
skoj i mjeati se u kraljevinske poslove, te narod po oblinjem pro

vincijalu smuivati i zlostavljati. Na nasilja karlovakih generala pra
vedno su se tuili Hrvati vie puta na saboru i kod kralja, spominjui,
da takova nadilaze i isto tursko barbarstvo. Gladna vojska karlovaka
plienila je itavu okolicu, i zalazila pae i u oblinju Kranjsku.
God. 1589. potue se hrvatski stalii, da karlovaki vojnici robe nesamo
kmete, ve i vlastelu, a mnogi da se ve sbog toga odselie od
Karlovca. God. 1595. prisvajala si je posada karlovaka sve ito i u
obe ive, to ga moebiti vlastela u okolici nisu za sebe trebala.
Kazuzdana posada uzimala je po volji po dvorovih vino i hranu. Ka
petan umberaki baron Ernest Paradeiser bio je osobito goropadan
grabei sve, ega se doepati mogao, kao da je vojevao u neprija-?
teljskoj zemlji. I Draganii i Kobilii tuili su se kroz vjekove na
karlovake konjanike, da im livade pasu, ali njihove tube nisu dokinule zuluma i zloporaba.'
Za razirenjem krajikoga zemljita bili su generali-kao pomamni,
nemarei pogaziti svaije pravo, ako je to prijalo njihovoj koristi. Go
dine 1606. prisvoji si general karlovaki Barilovi, grad obitelji istoga
imena, a god. 1607. oplienie vojnici kapetana senjskoga Sig. Gusia
grad Mrenicu (Sv. Petar) obitelji Herendia. Neobzirajui se na kra
ljevsku rie, koj je poveljom i tvrdju karlovaku osjegurao kraljevini,
irili su karlovaki zapovjednici svoju vojnu vlast i po okolici, otima
jui se za jurisdikciju u krajikih stranah Hrvatske. Ve god. 1578.
upuen je vlastel Juraj Budaki na generala Ferenberga, da mu sudi
u pravdi radi grada Budakoga, a god. 1581. sudio je Andrija Auersperg u pravdi vlastele Jurja Budakoga i Petra Ladiia sa Jurjem
i Grgurom Herendii.- Dvie godine kanje morali su pae Hrvati poi
na sud u Ljubljanu pred vicedoma, gdje su bili tuili karlovaki arkibusiri kneza Gapara Frankopana Trakoga, da im neda dio od suanja zarobljenih za boja kod Bosiljeva.'* Nekoji generali htjedoe se
na silu obogatiti u Hrvatskoj. Spomenuvi bezdjela Herbersteinova
na svojem mjestu, navesti nam je, da se je bio vicegeneral Matija
Strassoldo lukavtinom doepao posjeda u imanju Lipi na Dobri, a podzapovjednici i pukovnici grof Adam Purgstal, Fridrik Saurau i Ernest
Paradeiser da su vrebali na Zrinsko-Frankopanska imanja kao gladni
vuci. Ovakov postupak ogorio je bio u obe Hrvate i gonio ih na odpor,
1
2
3
Saborski zapisnici u zemaljskom arkivu.

Croatica. II. Bd.
Mitth. d. histor, Vereins von Krain, god. 1860. str. 6.
KRAJIKA VOJSKA.
229
koj se je bio takodjer izrazio pobunom bana Petra Zrinskoga i Kritofa Frankopana, kojim dodijae najvie karlovaki abari i nimki
plundrai".
Uredba krajike vojske sa znaajem i manami, to ih gori poku
asmo nacrtati, postojala je nepromienjena sve do doba reforma voj
vode Hildburghausena god. 1746. Tada je uinjena radikalna promjena
u ustrojstvu krajikom. Hrvatska i primorska krajina, nazivana od ovo
doba karlovakom krajinom, razdieljena je u tri pjeake pukovnije:
slunjsku, ogulinsku i liku sa 4000 vojske i jednu konjaniku pukov
niju sa 800 momaka. Vojnitvo uredjeno je poput ostale cesarske
vojske, a astnici uzporedjeni su s ostalimi cesarskimi astnici. Ko
nj anitvo je kanje dokinuto, te je ustrojena jote etvrta pjeaka pu
kovnija u Otocu. Karlovake ete arkibusira, Njemaca i huzara razputene su, a Karlovac dobi u garnizonu ponajprije invalide, a napokon
regularnu vojsku.
Slunjska pukovnija prozvana po starom gradu Slunju, zaviaju
viteke loze slunjskih Frankopana, dobila je ve prigodom ustrojstva
vei dio obsega, to ga je imala do god. 1871., kad je dignut kra
jiki vojni sustav, ali je prilikom reformiranja krajine za generala
Beka god. 1765. joter poveana s Polojem i Triem, a god. 1768.
pripojeni su joj priedjeli oko Zveaja, Belaja i Kamenskoga, spadavi
prije toga pod gradjansku upravu. Do te dobe bilo je pukovnijsko
zapovjednitvo u Bariloviu, odkle je premjeeno u Karlovac.
Dubovac.
Poloaj mjesta. Obina dubovaka i stari grad. Vlastela Sudari, Blagaji,
Frankopani i Zrinski. Dubovac u vlasti generala. Podaniki odnoaji.
upa dubovaka. Osvrt s brda po okolici karlovakoj.
iepu i plodnu karlovaku ravnicu okruava s june i zapadne

strane dubovaka gora. Niti je visoka niti strma, a zarasla
je umom, a gdjegdje nasadjena je i vinovom lozom. Dva su
njena vrka Dubovac i Svara zanimiva nesamo draestnim poloajem,
ve i po povjestnoj znamenitosti. Po hrastovoj umi, kojom karlovaka
okolica obiluje, prozvan je sadanji Dubovac.
Sav priedjel od Karlovca prama dubovakoj gori poam od Ko
rane kod Udbinje izpod Svare sve do Kupe kod Dubovca pretvoren
je u oranice, i samo na malom prostoru na desno od Svare nasadjen
je krasni hrastovi gaj Lui, nekad roite za karlovaka veselja i
zabave, a sada vojniko vjebalite. Od Luia prama Dubovcu pod
kosom dubovakom smjetena su groblja karlovaka sviju vjera, na
ikana mnogobrojnimi spomenici, medju kojimi se impozantnodu i
liepotom sloga odlikuje grobnica obitelji barona Vranicana.
Doim je na Svari nesgodom vremena nestalo svakoga spome
nika prolosti, osovila se na najviem rtu gore nedalako od obale rieke
Kupe liepa gradina dubovaka. Tik do grada podie se starinska
upna crkva sv. Mihalja, gradjena u romanskom slogu, a pod gradom
prama Kupi na oplazu brdu prostire se prastaro mjesto dubovako
sa upnom crkvom sv. Marije o boku dubovakoga brda.
0 postanku i o najdavnijoj dobi Dubovca nije nam nita poznato.
Najstarija listina, koja spominje karlovaku okolicu, jeste medjani list
kaptola zagrebakoga za zemljite Kamensko od god. 1262. U njoj se
jur spominje upna crkva sv. Jakova na Gazi, koja je jo svretkom
prologa vieka obstojala na uu Korane u Kupu, a poruila ju je voda.
Mjesto dubovako budui osnovano na prikladnu za promet i
trgovinu mjestu uz brodivu Kupu rano se je poelo razvijati, dobiv
god. 1339. svojega posebnoga upnika. Dubovac spominje se u pismih,
DUBOVAC.
231
to su do nas doprla, vazda plemenitom varoi, imaju svoga ple

menskoga sudca, koj je sa starjeinami i pristavi po starom zakonu
i obiaju svojoj bradi purgarom" pravdu dielio, plemenitu brau
purgare u sborie sazivao i navadnu obinsku peat" uvao. Gradjani
tovahu svoga sudca osobitim nainom, nazivajui ga u pismih vazda
njih milost".1 Peat dubovaka izraena bijae poloenom pesnicom
(akom), bez sumnje simbolom jakosti.2 Za poduku mladei u knjizi
i pismu imalo je mjesto dubovako ve davno posebna kolnika; takov
je bio god. 1550. Ivan djak. Za pobiranje kraljevtine postojae u
Dubovcu kao u poglavitom mjestu prikupskom mitnica; god. 1563.
bio je harmiarom u Dubovcu Toma djak Dijanievi. U Dubovcu
bilo je u stara vremena vazda dosta pismenih ljudi, tako zvanih djaka,
literata, a polovicom estnaestoga vieka najvema bio je na glasu
Simun djak Zlatini, sudac upanije zagrebake, rodom iz Gaze, a
vlastnik kue u Dubovcu, nasliedjene po svojem ujaku popu Jurju
Mikaniu, zvanom takodjer Brckoviu. Ovaj Zlatini spominje se u
mnogih suvremenih listinah, od kojih je znatan broj dielom latinski
dielom hrvatski vlastoruno napisao prekrasnom glagoljicom. Trgovina
cvjetala je u Dubovcu osobito itom i soli, koje su se stvari prometale
medju pokupskimi i posavskimi ravninami i primorjem. Solarna dubo
vaka spominje se naroito god. 1580. Na glasu su bili sajmovi godinji
i tjedanjski u Dubovcu, koje su hotjeli Zrinski god. 1583. predavi
grad nadvojvodi Karlu, prenieti u Ozalj.3 Mjerilo se je na ubovaki
kupljenik (metreta, quarta Dubovacensis), koja je mjera vladala jo est
naestoga vieka u Steninjaku i u Posavini, naroito u Sisku.4
Po primjeru oblinjih obina draganike i trke nastojahu i u
bovaki gradjani svoju slobodu osjegurati kraljevskimi i banskimi pismi,
uvaju jo god. 1777. svoje povlastice, kojih je pako sada nestalo,
ako nisu moebiti kod predaje Karlovca pod grajansku upravu u
1
3
4
Suci ubovaki, na koliko ih nadjosmo zabiljeene u listinah, bijahu : go

dine 1550. Ivan Pukar, god. 1552. Ivan pani, god. 1563. Matija Smilojevi
god. 1669. Ive Vlai, god. 1677. knez Andre ir, god. 1681. Mikula Dohrani, god. 1688. Juraj esi, god. 1692. Luka Zor, god. 1693. Jure Desput,
god. 1728. Ivan Mili, god. 1731. Ivan Kostura, god. 1733. knez Jure Broi,
god. 1738. knez Miko Cekin, sudac plemenitoga varoa.
U naoj sbirci imade dva peata dubovaka: jedan od god. 1550. ovelik, na
kojem je surovo urezana pesnica, a na drugom manjem od god. 1666. ure
zana je pesnica sa razirenimi prsti, a oko nje stojee tiri zviezde i pismena
P. D. P. (Peat- dubovakih purgara).
Croatica u arkivu ratnoga minist. B. I.
Zem. arkiv. Neo reg. acta f. 979. br. 54.
232
DUBOVAC.
beki ratni arkiv dospjele. Grad dubovaki valjda je jo u prastaro

doba sagradilo dubovako pleme za vlastitu obranu po obiaju, koj
je tada vladao, onako isto, kako bjee podiglo pleme draganiko grad
na vrku Gradie zvanom, pak pleme gornjo-kupinsko i jastrebarsko,
kojemu poslednjemu je istom god. 1495. ban i vojvoda Ivan Korvin
drveni grad oteo.
Kako su gotovo po svuda razvitkom sredovjenoga feudalizma
postradale obdine, izgubivi svoju slobodu i utvrde, koje su poslednje
prele u vlastnost ili pojedinih modnijih plemenskih obitelji ili na
dravnu vlast, tako se i u Dubovcu dogodilo. U listinah spominje se
grad dubovaki prvi put pod kraj etrnaestoga vieka, poto se je
pojavila u stranah prekokupskih obitelj Sudara. I ovdje nam treba
malko uminuti glavnu nau poviest. Porodica Sudara potie izvorno
iz dananje Slavonije, a imala je jur god. 1270. uz rieku Veliku Or
ljavu u poekoj upaniji omani posjed, piud se od grada Bjelua
(moebiti Bjela kod Pleternice ili Bu na poekoj cesti), a kasnije
i od Olnoda.' Stojei mnogi lanovi te porodice na velikih slubah
(Petar bio je ban hrvatski, kanje kapetan raki, Mirko biskup erdeljski, Juraj kraljevski dvorski metar, Ivan prepot u Stolnom Bio
gradu) dobi ona sjajne i iroke povlastice, veliko bogatstvo i silna
imanja, naroito u Hrvatskoj, gdje Sudari stekoe prostrani posjed od
plemenske obdine brnjevske (brnjeuke) pri Glini, obdine bruinske na
potoku Bruini kod Gradca u bivoj prvoj banskoj pukovniji, i od
obdine Marue u staroj upaniji gorskoj. Kralj Sigmund darova go
dine 1387. bradi Sudarom oba grada Hrastovika kod Petrinje. Go
dine 1385. uvedena su brada Sudari uslied naloga kralja Ludovika
po odaslaniku kaptola zagrebakoga Petru arcidjakonu Vrbovakom
(Urboc) i kralj, povjereniku Ivanu od Temenja u posjed Gaze, Dugerese, Zamostanja, Vinice i Eodine (valjda liadonje kod Vojnida), koja
su mjesta sve na okol Dubovca stojeda tada odstupljena Sudarom po
Milislavi kderi Jurja sina Ozjaa od Gaze, Mikcu od Meeva, Ii
keri Pavla sina Vuka od Hotuina, Dokui eni Dujma sina Vuka,
Janecu sinu Andrije od Gradca (kod Banije pri Karlovcu) i po ostalih
lanovih plemena." Valjda u isto vrieme ili barem ne mnogo kanje dospjee Sudari i u vlastnitvo gradova Dubovca i Gradca, za koja imanja
navodi Ivan Sudar god. 1433. u darovnici zemljita Radonje i tamo
njih eljeznih ruda literatu Valentinu sinu Nikole od Zlata (pod Pe1
2
U zem. arkivu neo registrata acta. f. 1532. br. 28.

U zem. arkivu neo registrata acta. f. 1542. br. 61.
DUBOVAC.
233
trovom gorom), da su ta njihova nasliena imanja mnogo postradala

estimi okrutnimi napadaji Turaka, koji mnogo ljudstva poubijae, a
da je kod obrambe tih imanja mnogo zasluan reeni Valentin, kojemu
da odstupljuju Badonju na preporuku Mihalja Pua (Powsa) od Siska
(Zithecz) i Ivana od Gaze (Gaxe) katelana u Gradcu.1 Neznamo kako se
je dogoditi moglo, da je ban hrvatski Matko Talovac (Topolovaki) ve
pet godina iza toga (god. 1438.) mogao izdati pod peat tadanjega za
grebakoga upana Nikole od Presjeke (Gepev)- poziv na kaptol za
grebaki, da uvede u posjed katela Dubovca i njegovih pristojalita
na temelju zalonoga prava starinskoga gorikoga plemia Valentina
Dragiia i sinove njegove Fabijana i Stjepana, te Franju sina Mi
halja Dragiia, sve od Otoka (Mekuja), oznaivi uvoditelji sa banske
strane Blaa Mirkova od Trstenika, Matiju Dimitrijeva od Gorice,
Jurja Svarakoga i popa Pavla od Grea (Zagreba), kojemu uvodu uzprotivi se tadanji biskup kninski i lektor zagrebaki Dimitar Cupor
moslavaki valjda u ime porodice Sudara. 3 Medjutim ostali su Su
dari i na dalje vlastnici Dubovca, a oni zaloie Dubovac i Gradac
sa svim pristojanjem i sa dohodci Antonu Blagajskomu,4 kojemu kralj
Sigismund posjed taj potvrdi, ali ve god. 1442. prenese ovaj zalog
izuzam Kadonju ili Kadunovac Antunov brat Ivan Blagajski posebnim
ugovorom, sklopljenim 17. veljae u Senju za 350 for. dobroga zlata
na kneza Stjepana Frankopana, sina bana Mkole pod uvjetom, da e
Frankopani imati gradove uz polog navedene svote vratiti Blagaj
skomu, ako bude voljan takove opet preuzeti Simun Sudar ili njegov
brat Jakov. Ugovorom osjegurao sije ipak Stjepan Frankopan pridraj
Dubovca u sluaju, ako bi se sklonuli Sudari priduljiti rok zaloni
ili ako bi pae htjeli grad prodati. 5 Do malo priedje Dubovac posvema
u vlastnitvo knezova Frankopana, te pripade kod diobe uinjene medju
sinovi bana Mkole god. 1449. Stjepanu Frankopanu i njegovu sinu
1
3
4
Listina izdana u Bjelau (BeAvlech) nalazi se u zem. arkivu, neo reg. acta,
f. 1551. br. 3.
U starih listinah dolazi sadanja Presjeka u krievakoj upaniji pod ime
nom Gepev.
Zagr. kapt. ark. medju izvornimi pismi, f. 2. br. 30.
Instrumenta antiqua famil. com. Blagay. Popis taj uva se u biblioteci jugosl.
akademije. U isto doba god. 1441. spominje se priedjel, na kojem je danas
Banija. Taj je bio vlastnost plemenske brae iz Hrnetia pod zatitom grada
Ozlja, te je kupljen privolom kneza Stjepana Frankopana po Ivanu sinu Bog
dana od Gaze i Mirku sinu Kirina iz Selca za pleme selako (Selce kod Ba
nije). Izvornik u zem. arkivu medju novouredjenimi spisi.
U zem. ark. neo reg. acta, f. 1645. br. 10.
234
DUBOVAC.
Bernardinu, kojemu posebnom poveljom potvrdi god. 1481. kralj Matija

steena imanja, spomenuv u njoj medju ostalimi Ozalj, Bibnik i Dubovac. Kod Frankopana i to kod loze ozaljske ostao je Dubovac ne
prekidno do poslednjega potomka te grane Stjepana, a ovaj budui
gotovo manit i sasvim odvisan o svojem urjaku banu Nikoli Zrinskomu ugovori s njim god. 1544. ponajprije zajedniki uitak dobara,
a kanje god. 1550. i 1562. predade posebnimi izpravami Dubovac,
Ozalj i druge gradove svojoj sestri Katarini, eni Zrinskoga. Nakon
junake smrti Zrinskoga u Sigetu dopade Dubovac sa veim dielom do
bara Ozaljske grane njegovim sinovima Jurju i Nikoli.
Samo za kratko vrieme doao je prije god. 1525. Dubovac u
posjed zeta Bernardina Frankopana, Grgura Stefkovia, i to za miraz
keri Veronike, ali je Bernardin jo za svoga ivota odkupio Dubovac
sa katelom vinikim kod Belaja pri Karlovcu.' Kanje zaloen je
Dubovac Stefkoviu za 600 dukata valjda po Bernardinovom sinu Fer
dinandu, ali Stefkovi nije dugo u miru uivao Dubovca. Ve go
dine 1529. potuio se je kralju Ferdinandu, da ga je silom izbacila
sa enom i djecom iz Dubovca Maria udova Ferdinanda Frankopana,
pa je zato kralj bio naloio Mariji, da ili povrati grad Stefkoviu, ili
da mu plati 600 dukata. 2 Sbog Dubovca kao to i radi ostalih imanja
dobivenih od Stjepana Frankopana imali su Zrinski kanje dosta okapanja i pravde sa prevrtljivim i enutim Stjepanom, koje se pravde
jote umnoie poslije smrti Ozaljskoga, jer su tada poele i etiri
keri bana Nikole od svoje brae diel traiti iz Dubovca; osim toga
prisvajahu si traki Frankopani svakolika imanja ozaljskih Frankopana
na temelju nasljednoga rodbinskoga prava. Pravda sbog diela medju
braom i sestrami trajae vie godina; dolo je opetovano i do ovrbe,
kojoj se uzprotivie Zrinski, tvrdei, pozivaju se na novu darovnicu Stje
pana Ozaljskoga od god. 1570., da su imanja dobavljena istom poslije
udaje sestara. 3 God. 1571. bijae sudbeno dozvoljena dioba Ozlja i
Dubovca, Bakra, Grobnika i Hreljina. Diobu imao je izvesti Mirko
Petev od Gere, ali iz Ozlja odtjera ovrne sudce podkatelan Ivan
Brebri, iz grada Dubovca tadanji providnik Nikola Trgovi, napokon
iz varoa dubovakoga odpravi ovrno povjerenstvo iza obavljene razprave medju Jurjem Davidom, slubenikom Zrinskim i Vukom Eber1
2
Acta croatica str.214.

Corresponclenz aus d. Wiener Hof-Archiv. Izvadak spisa u biblioteci akade
mije jugoslavenske.
Neo reg. acta u zem. arkivu f. 313. br. 19. i f. 6. br. 40.
DUBOVAC.
235
geniom, potiudim iz stare obitelji ugarske, koj je Zrinskove sestre

zastupao, literat (kolnik) dubovaki Marko Pukar.1 Pae jo go
dine 1574. odredio je bio ban i biskup zagrebaki Juraj Draskovic
u istoj parnici da se sasluaju svjedoci, opredjelivi za to Ivana Tuilovi(5a od Gorice i prebendara Janetida, koji doavi u Dubovac
zarotie razliite plemie gorike: Herendide, Barilovie, Tomaie,
Budinovide i kmete varake vlastelina Ivana Sevrida. Neima pako
traga u poznatih nam listinah, da su Zrinski nadielili sestre iz Du
bovca i iz ostalih imanja, pae je sva prilika, da su sve odnosne kra
ljevske odredbe ostale bez uspjeha.12
Brada knezovi Nikola i Juraj Zrinski zaloie god. 1577. ugo
vorom pisanim hrvatski u akovcu grad Dubovac sa varoom i gradjani pod brdom, sa mjestom Gazom i Jelsom, te sa zemljiti u- Hrnetidu u podruju ozaljskom Gaparu Subiu Peranskomu i njegovim
sinovom, Ivanu i Stjepanu za dvie sto ugarskih forinti i etiri sto
dukata u zlatu obzirom takodjer na velike zasluge, to ih stekoe
Peranski kod predja Zrinskih, i kod samih zalagaoca. U izpravi iztiu
Zrinski, da su dobivenu od Peranskih svotu trebovali na izplatu du
gova pokojnoga njihova otca bana Mkole. Zrinski pridrae si pravo
odkupa Dubovca u svako doba uz naknadu primljene zalonine i odtetu
uinjenih popravaka. Gradjani i podanici dubovaki da budu pako duni
i nadalje vino ozaljsko toiti u mjesecih sienju, oujku, svibnju i
srpnju svake godine.3
U isto doba, kada no bijae zaloen Dubovac Peranskim, radilo
se j'ur o tom, da se imanje dubovako nabavi za gradilite, na kojem
da se osnuje nova krajika tvrdjava, nazvana kanje po svojem osnovau Karlovcem. Gradnja zapoela je prije (god. 1579.) nego li je
Dubovac formalno odstupljen nadvojvodi Karlu, koj je bio poslao ved
tada svoga pouzdanika Kobencela do Jurja Zrinskoga. Po nalogu nad
vojvode Karla imao je kapetan tvrdje karlovake Gera uzeti god. 1581.
imanje dubovako u zakup. Dubovac upravljao je tada neki Ivan Unkherreiter. Kanje (god. 1581.) dogovarao je sbog odstupa Dubovca
odaslanik nadvojvode Ernesta Kliment nazvan Berencius, koj se bjee,
kako u svojem izvjetaju sam pripovieda, uputio do Jurja Zrinskoga
1
2
3
Neo reg. acta f. 612. br. 20.

N. r. acta f. 483. br. 9.
Latinski prevod ugovora sainjen po upniku dubovakomu Josipu Zniki u
protokolu commissionis localis a. 1768. Carolostadii continuatae u zemalj
skom arkivu.
236
DUBOVAC.
u akovac, doavi tamo nakon duljega puta veoma pogibeljna radi

napadaja turskih. Zrinski tuio se je Berenciu za tete, to su ih vojnici
inili na ostalih njegovih imanjih oko nove tvrdje, navodei, da je vei
dio uma zveajskih poharan, i da su mnoga sela opustoena naletavanjem i pljakanjem vojnika. Dubovac da nosi godimice 2700 for.,
prema kojemu dohodku da trai odtetu ili u novcu ili u imanjih.
Napokon se izjavi knez, da e odstupiti Dubovac, pridodavi mu koristnih uma za potrebu vojnika, ali da se zemljite dubovako neima
nipoto i nikada odciepiti od hrvatsko-ugarske krune. 1 Dubovac pnedje
u vlastnost drave istom god. 1582., poto ga je ugovorom skloplje
nim dne 7. oujka u Beu za kralja Rudolfa kupio tadanji podpalatin
i uveni povjestnik Nikola Itvanfi uz cienu od 14.000 for." Kupovinu
valjalo je po ugovoru izplatiti ili novcem ili naknaditi dobri, a medjutim
imali su knezovi Zrinski dobivati 800 for. godinje penzije iz poreza
(dike) na njihovih imanjih, ili ako taj nebi bio za pokrie dovoljan iz
dohodka mitnice u Nedeliu. K predaji Dubovca na vojno zapovjednitvo odaslali su god. 1583. hrvatski stalii kraljevinskoga biljenika
Ivana Petrievia. Da sklopljen ugovor po eraru nije dran, dokazom
je to, da se je kralj Kudolfo na 14. kol. 1604. u Zlatnom Pragu ope
tovano obvezati morao, da e Nikoli Zrinskomu, sinu Jurjevu, za dvie
godine podmiriti ili gotovinom ili nadarbom imanja za kup Dubovca
17.000 for. i jo drugih trabina ponajvie za obskrbu vojske u ukup
nom iznosu od 93.590 for.;i Poto pako Zrinska obitelj za tu tra
binu nije nikad podmirena, smatrali su se Zrinski i u budue vazda
gospodari Dubovca, razdielivi si braa Nikola i Petar Zrinski prigo
dom diobe nasljednih svojih imanja i Dubovac na polovicu. Za ugar
skoga sabora god. 1659. obea kralj Leopold staliem, da e bana
Nikolu Zrinskoga zadovoljiti za prodani Dubovac i za druge trabine,
to ipak nije nikada uinjeno. Neemo pogrieiti, ako uztvrdimo, da
je i ova povreda dunosti od strane drave prama toli zaslunoj po
rodici, koja je itavu vojsku na obranu domovine o vlastitom troku
kroz vie od sto godina uzdravala, takodjer bila po neto uzrokom
pobuni i groznoj smrti Petra Zrinskoga. Stotinu godina iza toga (go
dine 1764.) zahtievao je na novo grof Maksimilian Daun te trabine
na temelju oporuke kod Slankamena u boju poginuvega Adama Zrin1
2
3
Izvjetaj Berencia u protokolu comissionis localis a. 1768. continuatae u

zem. arkivu.
Ugovor u starom prepisu u naoj sbirci.
Obveza careva u starinskom prepisu u naoj sbirci.
DUBOVAC.
237
skoga, poslednjega potomka slavne porodice, koj bjee zapisao tu

trabinu svojoj udovi Mariji grofinji Lambergovoj, rodjenoj babi Daunovoj.'
Frankopani i Zrinski imajui ogromna ina imanja, riedko su kad
boravili u Dubovcu, kojim upravljahu u njihovo mjesto podkneini
(podknezi). Takovi podkneini bijahu god. 1550. Juraj Dokleid, go
dine 1563. Stjepan Orio vid, a god. 1564. Ivan Karini od Gacke,
vriedjajui esto prava slobodnih gradjana u varou. Pokle Franko
pani Dubovcem zavladae, postae gradjani dubovaki uslied zamaaja,
to ga je uzeo pod kraj srednjega vieka i u Hrvatskoj feudalizam,
odvisniji od vlastelinstva, plaajui, kako se u kasnijih listinah navodi,
navadni dohodak gradu i vredi slubu. Koncem estnaestoga vieka
bio je ved malen broj obitelji u varou i ladanju dubovakom, koji
nisu stajali u podanikom savezu. U zalonom listu od god. 1577.
uvjetovae Juraj i Nikola Zrinski prigodom predaje Dubovca Peranskim slobodu za sliedede gradjane dubovake: Jurja Kriania, Mar
tina djaka Zvekara, Stjepana Gospoida, Vinka Perjanina, Jurja Volenarida, Matiju i Lovru Smiloevida, Nikolu Herihovica, Ivicu Bogdanida, Andriju Bukovca, Petra Zmantara i Mika Dubovida. Pod
gradom u drai uinie knezi Zrinski slobodnjaci Ivana Spiida i Ivana
Kaida; na Gazi bila su slobodna zemljita Ivana Kaida, udove
Kovaevidke, Marka djaka Pukara, Petra Travinuha i Petra Zman
tara, napokon u Jelsi selite Ivana Zanovica, Jurja Krianida, Stjepana
Gospoida, Ivana Volovica, Jurja Miloevida i tri selita Stjepana
Orlovia. Slobodnjaci ovi bili su duni samo u nudi grad popravljati,
a prigodom vojevanja na Turke valjalo je svakoj obitelji izmedju
njih spremiti po jednoga i vie pjeaka ili konjanika. Ugovorom sklop
ljenim po povjereniku Berenciju god. 1581. zajameno je plemstvo i slo
boda samo sedmerim porodicam, meju ovim obitelji Kaida.
Eazvitak mjesta dubovakoga zapriei poplava Turaka, poto su
ovi doprli za rana i u karlovake priedjele. Nemilo dotui Dubovcu
turska bjesnoda god. 1524., kadno Turci popalie svu okolicu Dubovca
i Skrada i mnoge due u suanjstvo odvedoe'2. Posljedice toga napadaja
znadu se iz istodobnih listina; tako se tui u jednom pismu od god. 1530.
sudac brade Otoanov" (Mekuja), da je po turskom naskoenju
oplienjen i onevolilV' God. 1540. popali i porobi Dubovac ujedno sa
' Neo reg. acta u zem. arkivu f. 1439. br. 28.
Marino Sanuo u arkivu, knj. VII. str. 190.
3
U naoj sbirci.
2
238
DUBOVAC.
Gazom, varom i Keicom bosanski Murat beg; 1 trideset i osam go

dina kanje na sam veliki petak upale Dubovac Turci, ter sav izgori, a
Turci juriae i grad ubovaki;- tadanji general na hrvatskoj krajini
Ivan Ferenberg osveti se dodue divljoj Turadiji nametom ju potukavi jo iste godine (21. svibnja 1578.), ali time slabo se Dubovac
pomoe; pae od toga asa nikad mu se sretniji dani nepomolie.
Poto je Karlovac sagradjen, preseli se iz izgorieloga varoa dubovakoga mnotvo puka u sigurniji i prikladniji Karlovac, a ono to
je ostalo itelja u Dubovcu, pripadalo je zajedno s Graani i stanov
nici u predgradju karlovakom zapoviedajuim generalom u Karlovcu,
koji su iza Zrinskih vlastelinska prava vrili, boravei veinom osobito
ljeti u gradu Dubovcu. U suvremenih listinah zovu gradjani ubo
vaki unapried generale svojom milostivnom zemaljskom gospodom".
Ima sila generalskih naredaba i zapoviedi izdanih u Dubovcu, te je
tako Dubovac znamenit i za poviest hrvatske krajine.
Generali imahu u Dubovcu svoje upravitelje, veinom Memce,
kakovi su i sami bili ili ponjemene Slovence.'1 U ime zakupnine pla
ahu oni na godinu po 400 for. pokrajinam Kranjskoj i Korukoj,
kojim je valjalo grad popravljati, kako su to oni i uinili god. 1644.
po nalogu kralja Ferdinanda III. 4 Sbog uitka drva i pae bilo je
vie godina prepiraka i pravde s ozaljskim vlastelinstvom i draganikom obinom, dok nije kralj Leopold na 16. kolovoza 1681. odluio^
da imadu pripadnici ubovaki uivati drva i pau onom mjerom,
kako su dobivali kroz 102. godine, odkako je Karlovac sagradjen. Po
slije nesretne pobune bana Petra Zrinskoga i njegovih ortaka razorie
karlovaki vojnici Zrinskov grad na Svari, a gradivom njegovim po
pravljen je Dubovac.
Izim Dubovca dopadoe sada generalom i Svara i Zveaj, koja
su dobra upravljana skupno na korist njihovu sve do dobe reforma,
izvedenih vojvodom Hilburghausenom god. 1746., a tada ustrojena
je uprava carskih dobara na Svari, koja upravljae sva tri gore re
ena dobra. Kolik je bio probitak od njih, vidi se iz ekstrakta rauna
1
2
3
Plor. croat. saec. duo Pauli Ritter, str. 15. Tomai kronika. Arkiv za
poviest jugosl. IX. knj. str. 30.
Kriegsarchiv u Beu, f. 3. br. 9.
God. 1684. Juraj Hellmayer, flegar, god. 1703. Franjo Josip Fischer, flegar,
god. 1713. Antun Peri, ferboltar, god. 1737. Matija Seen, praefectus bono
rum suae excellentiae.
Extract aus der kaiserlichen Landtags-Proposition anno 1644 fr Krain. Ru
kopis u naoj sbirci.
DUBOVAC.
239
god. 1757. dvorskoga raunara Fuchsa; tada je iznosio godinji prihod

znatnu svotu od 8232 for. 45x/2 kr.
Generali otimali su se ve od zametka tvrdje karlovake, da odtrgnu
krajeve stojee pod njihovom zapovjedi od vlasti i sudbenosti banske, ali
istom god. 1712. izdana je carska naredba, da bude mjesto dubovako
podinjeno i u gradjanskih stvarih jurisdikciji regimentskoga suda. Na
dobro dubovako spadao je trg Dubovac, zatim est idovskoga varoa i sela Gaza, Jelsa i Zagradje. Samo dobro dubovako, poto je
jedan dio njegova podruja upotrebljen za tvrdju karlovaku, nije bilo
omano, a vea mu je korist bila od regala, nego li od poljskoga
gospodarstva.'
Mjesta Gazu i Muru pred Karlovcem prisili god. 1748. admini
stracija dobara na Svari na davanje vojnikih konaka; od god. 1763.
do 1765. zauzme ta mjesta vojno zapovjednitvo, i podvre ih kra
jikomu porezu, doim su prije plaala porez u blagajnu kraljevine
hrvatske.2
Poto je vojniki magistrat u Karlovcu uveden god. 1763., po
vjereno bjee i predgradje karlovako magistratskoj upravi i stanov
nici njegovi lieni su podanitva dubovakoga. Povodom povienja
Karlovca na ast slobodnoga grada izruie predajni povjerenici go
dine 1778. Dubovac i Gazu Karlovcu, ime tamonji itelji postae
slobodnimi gradjani u smislu ugarsko-hrvatskih dravnih zakona. Jo
prije toga naime god. 1768. i to prilikom, kad su postavljali prostranije
medje krajikoga podruja, izgubilo je imanje dubovako mnoga svoja
1
Inventar god. 1764. kae za dobro dubovako : grad je jako zaputen, sada
se u njem pohranjuje puen prah. Dobro ima izpod grada na Kupi kuu
a drugu kuc'u na cesti prama Karlovcu, gdje su dvie daare za krmarenje
na vlasteoskom pravu. Dubovakih oranica bilo je 43 rali, i 40 rali u Eakovcu, od kojih se je davala desetina. Sjenokoa bilo je na 113 kosaca, (sama
gostinja na 80 kosaca), ume 39 rali, movara 2 rala, a vinograda pod gra
dom na 80 kopaa i u Strai 30 kopaa. Purgari dubovaki drali su ora
nica 37 rali, sjenokoa 27 rali, ume 7 rali, vinograda 211 kopaa, a davali
su gospodtini 150 teaka, 45 kopuna, 44 pilia i 528 jaja, te plaali urbarialnoga ina godimice 81 for. 49 kr. Predgradje karlovako davalo je
u dubovaki grad 92 teaka, i ina u gotovom novcu 129 for. 36 kr. U
idovskom varou davali su gradjani (purgari) 15 dana robote i urbarialnoga ina 35 for. 46 kr., a tamonji kmetovi privriedili su godimice vlaste
linstvu u teacih i mu 83 for. 31 kr., zatim kmetovi u Jelsi 301 for. 25 kr.,
i u Zagradu 123 for. 12 kr. Gaani bili su najvie obtereeni, podavajui svake
godine 2787 teaka, od ega bio je proraunan isti dohodak 455 for. 50 kr.
(Urbar i inventar Dubovca, Svare i Zveaja u naoj sbirci.)
Protocollum comiss. Carolostad. a. 1768.
240
DUBOVAC.
sela i podlonike, odstupivi je varakoj kumpaniji. Kanje je erar

stranom razprodao gradske zemlje, stranom je takove darovao gradjanom karlovakim i dubovakim, a pod grad ostalo je samo neto
vrta i ume u neposrednoj blizini. God. 1668. brojilo je trgovite
dubovako 60 kuca, iza grada 10 kua, a sto godina kanje samo
jote 37 kuca.
Grad dubovaki drala je vojna uprava jo svedjer strateginim
mjestom, postavivi unj god. 1672. posebna vojna zapovjednika; poslednji bio je god. 1754. mirovinu uivajui general Josip de Poczi,
prije toga poglavar Like i Primorja. 1 Za rata sbog nasljedstva sa Prusi,
Bavarci i Francezi zatvarani su u Dubovcu tamniari. God. 1763.
smjetena je u grad barutana. Doavi mjeseca studena 1809. Fran
cezi u Karlovac, smjeste najprije u gradu skladite oruja i debane,
a god. 1810. uredi si udoban stan u Dubovcu francezki intendant
baron Yienney, namjestnik marala Marmonta u Hrvatskoj, pozivajui
esto francezkom uljudnosti u goste gospodu karlovaku, s kojom su
rado obili francezki upravitelji. Po odlazim Franceza iz Hrvatske opet
je smjetena barutana u Dubovac, koja tu ostade do god. 1837., kadno
stari grad preuzme ocl vojnike uprave vrli prijatelj starina pokojni
maral grof Laval Nugent, sazidavi za odtetu eraru novu barutanu
na prikladnijem mjestu. Pet godina kanje voljan je bio Nugent od
stupiti Dubovac za sjemenite bosanskim fratrom, ali za to nemogoe oni dobiti privole iz Kima, te je stvar osujeena. I za posliednjega ustanka bosanskoga stanovali su u gradu kroz vie od godine
dana bjegunci bosanski. Dubovac je i sada svojina c. kr. pukovnika
grofa Artura Nugenta.
Osnova grada malo da nije sasvim etverouglasta; zidine su sre
dovjene, te dosta debele i vrste (mjestimice hvat i vie), samo je
prilika, da je veliki na etiri ugla sazidani turanj na proelju iz kas
nije dobe. Mejutim grad je ve god. 1657., kad ga je pregledao po
nalogu kralja Leopolda ininir Martin Stier, imao dananji oblik, samo
to nije bio ulaz na dananja velika vrata, ve gori vie u zidu preko
posebnoga triema. Gracl visok je dva kata, samo veliki turanj na pro1
Akoprem se ini ime toga generala tudje, on je bio duom i tielom pravi
Hrvat, kako se vidi iz njegovih hrvatskih pisama. Francikan Kl. Pasconi
posveti mu svoje djelo: Hist, progressus Mariani triumphi et Frangepanae
aniciae prosapiae. Lik De Poczi-ev u krasnom hrvatskom odielu nalazi se
kraj slike Kristofa Mihaevia, vicekap. hrvatskoga, poslednjega potomka zna
menite obitelji Cubreti-Mihaevia potekave iz Vrhrike u kninskoj upaniji,
u dvoru Lipi na Dobri kod obitelji Lovinia.
241
DUBOVAC.
elu vii je jo za kat. Neko bilo je u gradu sila soba i raznih pro
storija, nu sada ponajvema su razvaljene i samo rai zemlje moglo
bi se stanovati. Sadanji vlastnik dao je snimiti s grada stari drveni
krov, ukrasio je izvana zidove krunitem u slogu sredovjenih vitekih
sgrada, to itavom gradu podaje osobito liepu priliku, ali time nije
sauvana dubovaka starina od nepogode vremena, te de i Dubovac
po svoj prilici dieliti do mala udes sa veinom naih povjestnih gradjevnih spomenika.
Zamjeran je takodjer studenac, to se nalazi u dvoritu gradskom.
Veoma dubok, obzidan je samim tesanim kamenom, a voda iz njega
hladna je i tena, da nemoe bolja. U dvoritu ima trag podzemnomu
izlazu iz grada.
Jo nam valja spomenuti i upu dubovaku, koja je, kako jur
navedosmo, osnovana etrnaestoga vieka, a stajala je pod pokrovitelj
stvom vlastele dubovake, dok nije god. 1778. podpala gradskoj obini
karlovakoj, koja je ponajprije god. 1789. izabrala Vuka Golica up
nikom. U popisu upa od god. 1501. navodi se u kotaru podgorskom
arcidjakonata gorikoga medju ostalim i upa sv. Mihalja na Dubovcu.
Crkva je romanskoga sloga sa oblimi prozori i vratima te je jamano
mnogo starija. Jedno zvono preneseno u crkvu sv. Barbare u karlo
vakom predgradju najstarije je podobe i potie ili iz trinaestoga ili
iz etrnaestoga vieka. Napis pisan starim latinskim, pismom nije se
mogao dosele prostiti. Poam od god. 1713. nije bio vie sv. Mihovil
upnom crkvom, ve je zato sluila nie o boku briega jur god. 1669.
od drva sagradjena i na novo god. 1683. sazidana crkva sniene Bo
gorodice. Do god. 1783. bio je sv. Mihalj crkvom podrunicom, a
tada je pretvorena u skladite za bojne sprave. Francezki intendant
Contaden naini ju koncem god. 1811. konjunicom; kamena ploa
sa rtvenika, na kojoj ima utesano godite 1524., bila je prije neko
liko godina u vinogradu pokojnoga karlovakoga gradjana i dobro
tvora Nikole Sebetia. Drugi jedan kamen sa napisom: 1595. Ivan
Juragovich", (valjda mjestni upnik) uzidan je u oltar crkve ranje
noga Isusa. Veliki rtvenik iz crkve kupio je upnik lipniki za ka
pelu sv. Petra. Sajmovi, koji su od starine uviek bivali kod crkve
sv. Mihalja, preneseni su god. 1772. u Karlovac. upnici dubovaki bi
jahu u staro doba poput malo ne svih popova u dananjoj okolici
karlovakoj glagoljai, sluei se glagoljskim misalom jo god. 1680. *
1
Memoriale eccl. et paroch. Dubovacensis, sastavljen velikom tonou po up

niku Haniu. Vizite u nadbiskupskom arkivu poam od god. 1668.
(Lopai: Karlovac.)
16
242
DUBOVAC.
Podrune crkve upe dubovake u Karlovcu sv. Floriana i sv. Bar

bare spomenusmo jur u lanku o crkvah karlovakih.1 Postojava
crkva sv. Kria kod groblja na karolinkoj cesti razorena je go
dine 1817.; nju zamienjuje nova liepa crkva podignuta netom po gradjanih karlovakih na samom groblju. Isto tako je razorena crkva
sv. Magdalene prigodom gradnje lujzinske ceste god. 1810. i mjesto
nje podignuta crkvica ranjenoga Isusa. Jo se spominje god. 1683. i
podruna crkva sv. Jelene, kod koje imahu neko upnici dubovaki
umu na 20 rali, dok im ju neotee generali. Crkva sv. trijuh kralja na
Baniji nalazi se u upi hrnetikoj; nju je sagradio god. 1759. trgovac
Mihalj Tucibat, a slikao ju je fratar pavlin Gabriel Taller.
Dubovac sa svojom okolicom najmilije je zabavite i plandite ve
selih Karlovana. Proljeem i ljetom, navlastito na uskrsni i duhovski
ponedjeljak, na nedjelju poslije tielova, pa na dan sniene Bogorodice
vrvi malo i veliko, bogato i siromano jatomice put Dubovca, da se
nasladjuje milinom arobnoga priedjela i uije udobnosti ladanjskoga
ivota pod prostim bojim zrakom, u vrtnom i umskom hladku, na
zelenoj tratini, medj cvieem i slavulji. Jo prije malo godina obstojale su dvie pivare, jedna (neko Golubieva) jur od sto i vie godina,
a druga velika i ukusna barona Vranicana, gdje obiavahu gosti u
obilju kvasiti si grla. Vranicanova pivara pretvorena je sada u tvor
nicu pei i drugih predmeta iz gline osobite vrsti, koja se nedaleko
od Dubovca uz lujzinsku cestu kopa. Sa Karlovcem skopan je Du
bovac neko liepom, sada dosta zaputenom lujzinskom cestom, uz
koju nasadjene su s obiju strana platane.
Kad su crkveni sborovi u Dubovcu, silni se sviet popinje uz brdo,
da se nagleda staroga grada i arobnog prostora, to izpod njega
Nae biljeke. Navesti emo upnike do dananje dobe, na koliko ih znademo :

god. 1505. (vacat), god. 1550. pop Toma, god. 15521562. pop Mihalj,
plebanu i kapelan pop Grgur Hrvati, god. 1573. (vacat), god. 1595. Ivan
Juragovi (?), god. 1650. Matija Boriak, god. 1657. pop Juraj Crni, god. 1665.
opet Matija Boriak, god. 1668. Stanislav tibljak, god. 1683. Petar Badovi,
god. 1689. Petar Tomai, god. 1696. Franjo Gluhi, god. 1752. Matija Markulin, god. 1715. Matija Malovi, god. 1728. Ivan Malei, god. 1786. Ivan
Ernest Preern, god. 1737. Nikola Gregori, god. 1737. Luka Celi, god. 1758.
Josip Znika, god. 1771. Anton Jakli, god. 1782. Vuk Colic, god. 1789. Franje
Lovini, god. 1809. Nikola Hani, god. 1840. Ivan Pavlei, god. 1855. Ma
tija Zupi, god. 1869. Ivan Maek.
Osim prastaroga zvona u spodobi cilindra sa neitljivim napisom ima kod
sv. Babare drugo zvono s napisom: OPVS GASPABI FEANCHI ANNO DO
MINI MDCXC1I.
243
DUBOVAC.
lei. I zbilja veoma je ugodno ovjek zateen s prekrasnoga vidika

(osobito ako se popne na triem velike gradske kule); izpod briega
pukla je puina hrvatske domovine od gore Okida do Kleka; sve je na
okolo divno i puno cara; u daljini crne gorske glavice; amo blie
plodna polja i guste ume i dubrave, iz kojih vire crkveni zvonici kao
bieli labudovi; kroz ravnicu prokrila si put eljeznica i njom se prolieva poput srebrne ice bistra Kupa, po kojoj jo nedavno plovljahu
teke itom i drugom robom nakrcane ladje do Karlovca, oko kojega
se sva ljepota i ra"zkoje priedjela kao oko enice itave okolice u
vienac zaplie. Kada se ozre okolicom na zapad, u oi ti pada sta
rinska upna crkva sv. Kria na visokom brdu, kad malo dalje okom
krene prama sjeveru, bjelasaju ti se na nizkoj i vinovom lozom nasadjenoj glavici zidine crkve i manastira svetikoga, gdje su jo prije
kakovih dvie sto i petdeset godina hrvatski popovi glagoljali, a poslije
boravili paulini, koje je narod zvao bjelimi fratri. Jednakim pravcem
prama Zagrebu prua se nizka i ubava gora draganidka sa crkvom
sv. Jurja u ipku, izpod koje prostrla se starinska plemenska obdina
draganidka, kojoj je neko kralj Bela IV. pravice potvrdio. Dalje prama
iztoku viri iz dubrava i ikarja Rieica, gdje je prije kakovih etrdeset
godina boravio rodoljubivi grof Janko Draskovic', i sakupljao hrvatske
patriote na razgovore, a ovamo blie na rieci Kupi bieli se Kamensko,
nekada glasovit samostan paulinski, utemeljen god. 1404. dareljivom
rukom Katarine Frankopanke, dok je jo njena porodica vladala ogromnim
imanjem grada Steninjaka u dananjem banskom okruju. Kamensku
majku boju potuje jako okolini narod, sakupljajud se vie puti u
velikom broju na tamonjih protenjih. Vidik dubovaki zatvara s june i
iztone strane visoko brdo Martindak sa prastarom crkvicom sv. Mar
tina, i brdo viniko, u kojem se kopa kamen osobito vrstan, nalian
crnomu mramoru. U obde sav okoli karlovaki pun je naravskoga
cara i dragote, te obiluje sretnimi i alostnimi uspomenami nae kobne
prolosti.
Predstojnici Karlovca, odkako je dobio obcinsku

samoupravu.
Za doba, dok je grad bio vojnim komunitetom:
1763. Ivan Gutterer od Giittenfelda, naelnik (Brgermeister).
Kod magistrata slobodnoga i kraljevskoga grada:
1778. Ivan Gutterer, gradski sudac.
1783. Juraj Paretid, gradski sudac.
1787. Ignjat Babid, gradski sudac.
1791. Ivan Kovaid, gradski sudac.
1792. Baron Josip Diettrich, gradski sudac.
1795. Ivan Kovaid, gradski sudac.
1802. Josip erjavid, gradski sudac.
1807. Josip Peterle, gradski sudac.
1808. Ivan Kre, gradski sudac.
Za vladanja francezkoga:
1809. Ivan Kre, gradski sudac.
1812. Josip porer, maire municipaliteta.
Nakon odlaska Francesa kod ustavnoga magistrata:
1813. Josip erjavid, gradski sudac.
Pod njemacko-austrijskom vladom:
1815. Pranjo Gerlici, predsjednik magistrata.
Poslije spojitbe Karlovca sa ostalom gradjanskom Hrvatskom:
1822. Franjo Gerlici, gradski sudac.
1828. Ivan Nep. Kre, gradski sudac.
1836. Mirko Lopaid, gradski sudac.
1838. Dragutin Klobuarid, gradski sudac.
1841. Maksim Pikorac, gradski sudac.
1848. Josip Smendrovac, gradski sudac.
Za doba austrijskoga absolutizma:
1851. Ivan Obrado vid. gradski naelnik.
1857. Ivan Vonina, gradski naelnik.
Nakon povratka ustava:
1861. Josip upid, gradski naelnik.
1862. Ivan Obrado vid, gradski naelnik.
1868. Eduard Mihalid, upravitelj magistrata.
1871. dr. Ivan imunid, gradski naelnik.
1876. Gjuro Kranjic, gradski naelnik.
^3{t>^-
PRILOZI.
I.
Martin Dragai prodaje svoje plemenito i odieljeno imanje Breku
Mikaniu.
U Orlii god. 1496.

Ja Martin' Dragai' dam' viditi vsakomu i vsim', pred' kih' obraz' ta moj'
list' pride, i kada bi potriban' gledati za viu pravdu: da mi se prigoda velika
potriba, za ku potribu oddah' edno moje iminje plemenito i odelno, ko imenje
lei pri Brcki Mikanii. To vse oddah' Breku Mikaniu nemu i nega ostanku
vekuvenim' zakonom', vnem' sadrati i od vsake ruke braniti i sloboditi. I ktomu
imenju sinekou na dubravi. Tomu vse oddah' osven' luga, i odah' mu je za dva
deseti zlatih' tr osam. Tada zlati teae po tri mire soldini t r deset. I doplati
mu e vse do edan' soldin'. I na to bista ponudna loveka: po imeni Petar Ladeti,
drugo Vali Knezini, plemenska brata. I polag' niju bie dobri muzi aldomaniki:
Mavar Ladeti', ki boga na to moli, drugo Simko Knezini', treto Ivan Sevri',
etvrto Toma Vuakovi', peto Ivan Kokoi', esto Jure Dari', sedmo Andrej
Kuevi', osmo Ivak' Babi'. I na to mu dah' ta moj list' otvoren', i pristavih nan'
moju peat' za viu pravdu i za veke potvrjenie, i polag moje peati postavismo
orlsku peat', ka e vse opine orlske' sudie. Va to vrime bie sudac Breko Mikani, komu oddah' to iminje vie reeno po leteh boih-.aLP.3 (1496.) tekuih.
(Izvornik
glagoljski
na pergament
u naoj
sbirci.)
II.
Obina otoka, doputa
upniku popu Jurju Mikaniu ili Brckoviu kriti na

dbinskom
zemljitu.
TJ Otoku (Mekuju), 7. travnja 1537.
Mi kaptolom Czirkue Zagrebachke Na znanie daiemo, komu se dostoy, po
ovom naem otuorenom lystu, kak ie postouani Pater Iurai Pop Mikanich, imenouan Plebanus Czirkue szuetoga Iakoua od Gaazi k nam u persone doiduehi dal
nam nekoi list plemenitih Marka Vechkouicha stariega, i Paula Ladeticha Sudcza,
i takai uze obchinie Plemenite Ottochanin, na pargamene z priuilegiumom z iezikom
glagolskim uuchinien i dan, zpechatium nihouum uisechum zapechachen, iakost
i priliku nikoga izkerchenia prietia i dopuschenia sadersauaiuchi i znamenuiuchi,
potribuiuchi Nas ostoinim zakonom, da bi t a list iz glagolskoga na diachko od
richi do richi prez pridauania i odmetania usakoga preobernuti i prepisati, i niega
prepisausi niemu dati se dostoiali, koga lista richi oue iesu:
1
Selo Orlia pol sata od Karlovca na lievoj obali Kupe.
II
Ia Marko Vechkouich, koi sam ouo urime stary od bratie moie Otthochanou
i ia Paual Ladetich, koi sam sada Sudacz bratie moie Otthochanou, i ostala usa
bratia Otthochanini Daiemo na znanie usim i usakomu, komu se pristoi i pred
koih obraz primirilo bi se doiti ouomu Naemu otuorenomu listu, niega potribno
pokazati i znim se kripiti, kako mi skupa buduchi u klupah naih polag Czirkue
nae szuetoga Jakoua u Gaazi, kad ie dosal k nam Plebanus i brat nas Gospon
Jurai Mikanich, nebuduch rasdelen z bratom zuoym negdasnim Martinom, nit
Szinmi negouimi, sachel ie Nas prositi gouorech: Bratia Gozpoda prepustite mi
se pomochi u obchinah uasih i nioih, hochu si nekuliko zkerchiti. Znate da ui
ostali pomogli ste se u obchinah, Ia pako naukup s bratmi moimi malo sam se
pomogal. Mi pako uidech dostoinu prosnu negouu, dasmo i prepustismo s takouu
conditiu, ako ostale kercheuine morale se budu deliti, koie su med bratium, ali
odpustiti nasad, i uam toliko doiti nebude moglo, neg nai te budu kako i ostale,
ako se druge budu ladale, i ui budete ladali nie kako i oztala Plemenschina.
I ako koi Plebanus, koi za uami bude, u to se postauiti bude hotil, mi nechemo
prepustiti kerchiti, ar perui nasi i mi Czirkuu nasu iesmo dotouali z desetinami,
zemliami, sinokosami u obchine nasoi, u chem smo naiuech mogli, i u kerchih
sadosta smo uchinili. I ou kerch dopustili smo zkerchiti rechenomu Plebanusu
Iuriu i bratu naemu polag szel Czirkue, koie zrno peruo dali bili Czirkue u
Plemenschinah i obchinstih naih, i med lipiem, sto se zoue obchina naa. I oua
kercheuina, koiu ie skerchil Plebanus i brat nas, zoue se Lusach. I uuchinili smo
postaviti meiu kamika dua med zemliami Czirkuinimi i zemliami bratinskimi,
kadi recheni kerchi uuchinieni ieszu. I na ouo dali smo ou nas list pod pechat nas
dolika uisechi, na ueksu iakost i ueksega zuidochanstua uere radi. Leta iezero,
petsto, trideset sedmoga. Mi takai prosnie rechenoga Patra Iuria Plebanusa pred
nami, kak ie gori uchineno i dano, prauichno takai imenouanoga Martina Vechkouicha listu stariega, i Paula Ladeticha Sudcza i ostalih usih Plemenitih Otthochaninov list dani prez usakoga pridauania i odmetania iz glagolskoga na diachkoga kak naibolie ie pretolmachen od richi do richi pod pechat nas nauadni,
iakost i prauiche orsaga Niega rechenomu Patru Iuriu Plebanusu iesmo ga dali
i dopustili. Dano u sobotu po Vuzmu. Leta 1537.
(Stari prepis
iz poetka sedamnaestoga
vieka u naoj
sbirci.)
III.
Sud dubovacki rieava pravdu
radi duga Andrije

ili Brcleoviu.
Vulcovia popu Jurju
Mikaniu
U Dubovcu, 27. travnja 1550.

J a Jurai Pukar va to vrime budui sudac dubovacki, daem na znane vsim
i vsakomu, komu se pristoi i pred kih lice ili obraz pride ta moi list otvoreni,
ili kadi bi ga potribno naprid pomaknut, nim se kripiti i sloboditi. Kako pride
meni zapovid od moga gospodina, da uinim pravdu med v hristi potovanim gpdnm
Juriem plebanuem gakim i med Luom enom bivega Jandria Vukovia za
dug, ki bie duan pokoini Jandrija Vukovi gori reenomu gpdnu Jurju. I ja sakupiv purgare i ostale dobre ludi mejake, uinili pravdu med nimi, gde pra
vednim zakonom osta ta Lua gori imenovana reenomu gpdnu Jurju duna dukatov dvadeset i pet munide. I ona ih nimajue im platiti, poe ga plaati vino-
III
gradom svoim i svoie dice, i to s procirnbom dobrih ludih. I j a sudac gori reeni
zvah gorake i spravivi purgare, poidoh u vrh na Tusto elo s timi dobrimi
ludi u vinograd, i polag vridnosti negove procinismo ga dukatov osamnaeste, i
dasmo ga reenomu gpdnu Jurju, izruismo i opelasmo sa vsim negovim pristojanem,
trsem i nadkosom, malim i velikim a knemu pristoi, pae dasmo i opelasmo nemu
i negovu ostalomu vikovinim zakonom i neodazvanim, volan drati, vladati i
uivati, dati, darovati i za duu ostaviti, komu nemu drago, tako da ga nima i
nimozi nemu iz ruk izbiti niedna ina ruka. Nego- ako bi kada t a vinograd poal
na prodaj, da ga ona najvolnia kupiti i svoiom dicom. Pri tom bie dobri i ple
meniti ludi, goraki, ovodniki i odomaniki, najprvo plemeniti Juraj Doklei, podknein dubovaki, tipan Gromi, va to vrime gorak, Grgur Mear, Mikula Oguli,
Juraj Hrastovski, gdn meja budui blini, Matija Mesi, Juraj Cvitanovi, Ivan
pani, Luka Kraja, pop Tomas, Jurica Gorkoili, Mikula Vukovi, Mikula
Vlai, Grgur Bolkovac, Grge Gospoi i ja Jurai djak, budui va to vrime kolnik
dubovaki, koj to pisah po proni obiju strana i vee dobrih i plemenitih ludih,
ki pri tom bie. I na to mu dah na list otvoreni pod peat nau obinsku za
viu pravdu i veu tvrdinu. Na Dubovci u nedilu prvu po Jurjevi . ( | ) . | J D . (1550.)
J a Juraj Pukar zgora imenovani daem na znane vsim i vsakomu, komu se
pristoi, kako pride preda me i pred moju bratju Ivan Koica i poe ponujati i
prodavati jedan kus vinograda u Tustom elu, poli vinograda gori imenovanoga,
i ponudi ga pred bratju svom svoimi blinimi i dalnimi. I t u mu se poklonie
vsi negovi blini i dalhi, nego se javi i sta naprvo gori reeni gpdn Juraj plebanu gaki i uini se nim zat vinograd za dukat rFi (1) i pol i plati mu ga vsega
do bea i soldina; a on ga nemu proda sa vsim a knemu pristoji. Meje tomu
vinogradu: prva meja poine dragu vdile do meje Jandre pokoinoga Vukovia.
Tom mejom gredui gori do puta, putem gredui doli do meje Hrastovskoga;
mejom Hrastovskoga doli v dragu i tu se meje stase. Po tom ga da i proda
nemu i negovu ostalom pred nami, ki smo se zgora podpisali, volan drati, rado
vati i uivati, dati, darovati i za duu ostaviti komu nemu drago. I na to mu
dasmo stanovistvo, kako i odzgora. Dan i leto gore imenovano.
(Glagoljski
izvornik
u naSoj sbirci na pergament
sa peatom obine
dubovake.)
IV.
Jurko
Baatovi,
upnik fucki, ini
oporuku.
U Fuku (Vukmaniu), 6. kolovoza 1558.

Va ime boie i dive Marie amen. Lit gospodnih .(|).dD.. (1558.) u subotu
na preobraenie gospodne. J a pop Jurko Eadatovi, plebanu fuki, odpravlaijui
se na put bozi i slavne deve Marie maike negove, ura ka nat (sic) na put zagovorni, u moi nevoli inim t a moi tetamenat od dobra meni od boga posuena, ako
bi mi se a na vom putu primirilo, kak bi moe steenie dobrim redom razdileno.
Naiprid naporuam duu moiu gospodinu bogu i negovi majki, a tilo moie ma
teri zemli, od ke e stvoreno, kadi se primiri. Unaprid ostavliam momu gospodinu
m. (milostivnomu) dukatov 9? (10) zlatih, vidar vina *.Ob. (45) prihodka moga,
ki sada gre, ita novoga miric UP (30) luknenoga; knezu Boltiaru kumu momu
duk, Dh (5) zlatih i vina novoga od prihotka moga vidar 8.11b. (25) da e niega
m(ilosti) moi brat sirotami moimi preporuen pri gospoini m(ilosti) naem. Ostav-
IV
liam crikvi moi kale srebren i pozlaen s p a t i n u na oltar svete Marie bratiine i dvi p l a n i t i , ki sam kupil, i toli na glavnak i dva misala, iedan velike
tampe, a drugi na ivu hartu, i devet dukat, ke mi e duan Ferenac pii, za ke
mi e niegov pehar u zakladi. I ostavliam momu bratu Petru nega sini Ivanom
i Markom hie u varai sa vsim, a k nim pristoi i sudie, ko e u varai. I oe
mu ostavlam s moimi sinovci d(ukatov) i (40) zlatih i orili srebrom pokovan i pozlac'en i au srebrnu i tri pehare srebrene i sedam lic srebernih i ih (1) pirun i
ih (1) agnu srebren sverugami pozlaen. I ostavliam moiu ubu veliku Ivanu
momu sinovcu, Marku sinovcu kontu granatni. I ostavlam vinograd moie, ki sam
kupil u Lovrenom vrhu, bratu momu i sinovcem, i tri sude i ih (1) badan i dva
voli, ka izbere izmed estih i tri sage. Ostavliam keri moi ka e za Zilakoviem
persten srebern, dukata valia. Ostavliam erama moima, ki sta pri Otoci, vsakoi
zlat persten. Ostavliam nevisti moi dukata 8.0b (25), a sam ioi obeal. U to sam
ioi dal duk. fi (7). Ostalo sam naruil na moie ekekutore, da ioi imaiu dati,
i maloi nie ceri, kako sam na ekekutore naruil. I ako bi se momu bratu pervo
smrt primirila nego li nevisti, ter bi nemogla smoimi sirotci stati . . . ima u moih
hiah u varai smerti dohraniti i vinograda pol u lokvi za ne ivota. Ostavlam
gospodinu Gaparu Spolariu ubicu moiu malu ernu. Ostavlam oe moim trim
keram malim, da moi ekekutori vsakoi kupe halicu od mezupana. Ostavlam
popu Matiju kapelanu momu halicu modru karaie i misalic na malu tampu.
Ostavliam popom i fratrom duk. 8 (20), da se razdile po nib, da ako bih ja ka
dobra almotva priel, ter ih nezasluil, da oni mole gospodina boga za me i za
onih, ki su e mani dali. A mlaim moim, ki su me sluili, ako bih komu neplatil,
da moi ekekutori iz moga plate; iz moiega da kupe sukna za dukat a (6) i da
e razdile ubogim. Penice a e priroilo etert. UP (30) mane i (2), ta da se
troi na moie obede, i a e ostane, da se da momu bratu. Ostavlam Ivanu
momu sinovcu ovsa etr. tl-fo (54). Ostavlam keram moim vsakoi 7b (4) ru
nike malim. Ostavlam Oroli, ka e u moih hiah duk. Ub (5). Ostavlam plebanuu
ki bude po meni dva voli, postelu, blazinu i odilo, pohitva pol, a bratu i si
novcem moim pol. ita ko sam posial ih (1) il cirkvi, drugi plebanuu, a-treti
dil bratu momu. Prihodak moi ki sam ia zasluil lukna i desetinu, tu ostavlam
u ruke eksekutorom moim, da oni imaiu sabrati i razdiliti kako sam razredil u
tom moem testamentu.
Dugi moi a su mi duni i kim sam ia duan, hote naiti u moih legitrih
polag moga testamenta.
Ostavlam Petru Latkoviu svaku momu dukat est, da mu se da od moga
dobra.
Lukna stara, a su mi duni Sipaki moi, ostavlam Sipakom moim, da ih
nima nigdor tirati.
Tomu moiemu olueniu i testamenti izabiram ekekutore plemenitoga i iz
branoga kneza Boltiara Zabrdinua, dvorskoga stinikoga, kuma moga, i kneza
Mikulu Kidisu, gospodina Jurka Brckovia, kneza imuna Zlatinia z Gaza i
gospodina Gapara Gojia. I nim za nih trud ostavlam (za nih trud) vsakomu
tri dukate zlate.
To moie odluenie i testament ostavlam u rukah eksekutorom moim i vsa
moia dobra, ka e mani gospodin bog ovdi posudil, da e oni imaiu razdiliti po moem
testamentu pola nih konsiencie.
V
I naiprid molim moga m(ilostivnoga) gospodina, da bi preporueni nega m.
i niega m. oflcialom ti moi ekekutori i moe sirote polag moga testamenta.
Ja pop Jurko Kadatovi, plebanu fuki, potvrdih ta moi testament moiu ruku.
(Izvornik na papiru Hepimi glagoljskimi pismeni, samo popis Maatoviev slabije je pisan. List na
lazio se kod plemia Sladojevia, doavih prije tri sto godina iz Budakoga u Rugvicu na Savi. Od njih
dobio ga je pisac.)
V.
Simae Brckovi iz Mekuja prodaje sav svoj dio imanja i plemenine Simunu
djaku Zlatiniu.
Na Gazi, 27. oujka god. 1560.
Ja Mikula Maei, va to vrime budui sudac oralski, dajem na znanje vsim
i vsakomu, komu se pristoi, i pred kih lice pride ta moj list otvoreni, kako pride
preda me i prea vsu bratju moju v klupi nae navadne i od vika narejene
k svetomu Jakovu na Gazi potovani mu Simac Brckovi iz Mekuja, i poe
ponujati i prodavati vas svoj del iminja i plemenine s jedne i z druge strane
Kupe, a ga god dopalo od brate negove, na kom iminji va to vrime stahota dva
kmeta, a je Simi i Babni. I uze od mene ponudne lude po zakonu naem, po
imenu Mikulu Penia iz Selca i Matetu Caia z Ozla, ka ponudista vse negove
bline i dalne, da kupi ki je volniji. I vsi mu se sklonie i rekoe, prodaj komu
more. I tu sta napred plemeniti Simun djak Zlatini z bratom svojim Tomaem,
i scini se nim za to iminje negovo plemenito i oddilno od bratje negove za ukatov etrdeset. I plati mu je vse do bea i soldina. A on je proda s onom slu
bom, ka od nega gre nemu negovim bratom i nih ostanku vikovinim zakonom
i neodazvanim, volan uivat, prodavati, dati i prodati, darovati i za duu osta
viti, komu nim drago. Pri tom bi hi potovani gn Juraj Mikani, plebanu i
brat na, a stric reenoga Simca, ki na to ba moli i aldoma pi, gdn Mihal ple
banu Dubovaki, pop Paval, kapelan gdna Jurja, Gregur Mear, purgar dubovaki, Bartol djak Jurii Svare, Ivan Ladeti, gospa Jelena Vekovika, Mihe
Brckovi, bratued gori reenoga Simca, i vee mnogo dobrih i plemenitih ludih,
ki pri tom bie, i jaldoma pie, i zagovor med nimi uinie, da ka bi strana u
tom nestala, da zaostaje kada koli, ali u ko god vrime polo na prodaju, da ga
nigdor ni vtrdniji kupiti nego on, od koga je prilo ali negovo pristojanje. I ja
sudac gori imenovani, videi obi strani dobrovolni, dah jim na to ta moj list otvo
reni pod peat bratinsku navadnu za vee verovanje i veu tvrdinu u sridu prvu
pred glunicu v letih gdnih tada tekuih .tb.fll. (1560.)
(Izvornik
u naoj sbirci glagoljicom,
na pergameni.
Od zdola, visi na vrpci
peat.)
VI.
Andrija Vtilcovi prodaje vinograd u Tustom elu Simunu i Tomau Zlatiniem.
U Dubovcu god. 1563.
Ja Matija Smilojevi, va to vrime budui sudac dubovaki, daem na znanje
vsim i vsakomu, komu se pristoi i pred kih lice pride ta na list otvoreni, kako
se Gapar Vukovi, pokoinoga Jandre Vukovia sin, hotijae pravdati s Simunom
djakom Zlatiniem i s negovim bratom Tomaem za nikij vinograd u Tustom
elu, ki je bil reenoga Jandre Vukovia i bila ga je dala Gaparovu mati
VI
a ena reenoga Jandrije Vukovia vhti potovanomu pokoinomu gdnu Jurju
Brckoviu za Jandre Vukovia svoga mua i za svoj dug, nimaju im inim
duga platiti. I tako stase med nih dobri liudi i utakmie jih prez pravde tako,
da reeni Simun djak s Tomaem svojim bratom dadu reenomu Gaparu Vukoviu dukatov osam gotovih penez, i dva junca dvojegodca i jednoga prasika
polulitka lanaka. I dae mu to vse pred manom, kako se utakmie. A Gapar
uzami na se brime i- tegobu vsega svoga roda i svoje ditce, potrdi danje svoje
matere, i nih ostavi mirnih u tom vinogradu i u vsem, a k nemu pristoji mala i
velika, da ga oni raduju i uivaju s mirom, oni i nih ostanak vikuvinim zakonom
i neodazvanim. Pri tom bie dobri i potovani ludi, naiprvo vhi potovani gdn Mihal,
plebanu dubovaki, knez Stefan Orlovi, Ivan pani, Lovre Mesari, Mike Lovreni, Ivica Herihovi, Toma djak Dijanievi, u to vrime budui harmiar dubo
vaki, Tomas Pernanin, pop Grgur Hrvati, kapelan dubovaki, Grgur Halamiji, Mikula Vukovi i ja Bartol djak Jurii Svare, ki to pisah vletih bojih
(j).m.OO. (1563.)
(Glagoljski
izvornik
na pergament
u naoj sbirci.
Peat dubovaki
na svilenoj
vrpci.)
YII.
Nadvojvoda
Karlo pie generalu Herbardu

Stenicnjaka.
Auerspergu
radi kupa
grada
U Beu 16. oujka 1575.

Karol po Bozye Mylosthy
Ercz Herczeg od Bwrgwndye I Knez Tyrola.
Plemenythy Dragy I werny. Za wzrok gospodstwa Stenycznyaka Je sse Nadazy Perenacz swproth Teby po swoyh lywdyh na ono, cza sy thy shnym dwgowal I obechyal, Izkazal y odgoworyl. I Thakayer cza opet na tho nyemw odpyssal, wse Jesmo od Twoga pysma na 23. febrara po redw czwly I razwmyly.
Werhw czessa more bythy da do syh dob je theby napryd doshlo, kako smo my
theby za wzrok thoga dwgowanya I dokonyanya na 27. reczenoga mysecza pyssaly, Thakayer w Karstw poczthowanomw Jwryw Drashkowychyw, Archybyskwpw
Kolocens., Banw Herwaczkomw I slowynskomw za thakowo dwgowanye zreczenym
Nadazy dalye dwgowathy narwchyly.
Pokyh dob Jwr recheny Nadazy wthom reczenom dwgowanyw za mynyathy
za drwga gospodstwa Je sse Izkazal, ne samo mnoga wrymena wzamshy, da Josh
z welykom skerbyom, da prez swakoga oprawlyenya thakowo dwgowanye ostane
I pry sadanyh owyh, ky owa gospodstwa derze, ter Reczeny Nadazy Imenwye,
krwtho I teshko obderzathy. I my nyemw za Iztynw nemoremo obechathy, da
by se tho moglo w Jedno godyshye dan sprawythy I dokonyathy. Thako da pry
perwom Dwgowanyw I obechanyw tryby da ostane, kako my reczenomw Banw
shnym Jesmo zapowydaly dwgowathy. I cza ye do syh dob oprawyl, more bythy
prez symnye da sy razwmyl, tako da thy pry swoyem obyethanyw pry tyh trydeseth thyswchye Raynyczkyh Imass osthathy I knyemw se oglassythy. On kada
s pynezy gothowymy bwde I wolyw kakowa gospbdsthwa Imathy Ily kwpowathy,
da sse more wsako wryme namyrithy. I kady bolye I segwrrye bwde kwpythy, kolyko ces(arska) s(wytlozt) w thorn nyedne korysthy neyschyw, zacz by recheny Na
dazy onako moral swe zapwstythy rady nepryatelya were kersthanske, nego tho
za obranyene newolne pokrayne I wbozwm lywdem wsakoy dobroy pomochy.
VII
Natho znash thy polag Bana, komu thy nyega Nadazy obythanye brez dwoyenya Drwgoga Jesy oznanyl I my kako nyemw Jesmo narwczyly ; do kyh dob
drwgoga pwtha ny moglo bythy nego gothowe pynezy obechathy. Kako dwgowathy tako za twoye dwgowanye I oprawlyenye Nam dash na znanye. Tho my
theby mylozthywym odgoworom nysmo othyly zaderzathy. Na tho cza ye zgora
Imenowano Jest Ces. S. I Nasha Mylosthywa wolya I othynye. Dan w Beczw
na 16. marcza 1575.
C a r o 1 u s.
JrgTeuffl.
(Prevod uinjen Herbardom Auerspergom
br. 53. Vidi opazJcu br. 3 na str. 16 ove
ad mandatum
B l a : R e i s t e r.
za lisTcupa Jurja
knjige.)
Drakovia.
U arhivu arMbisk.
Pol. F. 1.
VIII.
Nadvojvoda
Karlo
izdaje naputak
za hrvatske pjeake na
krajini.
U Mem. Gradcu 1. oujka 1578.

Harami ili Peishaz Capituli ter slushbeni zakon.
Vsaki ki se stavi Capitan ili voivoda nad Haramie ili Pishze, budi plemeniti
ili vishzhi, ter veran iunak, tai ima caesarovi i Hercegovi Svitlosti osebuino prishezhi na vero svoio, da hzhe Artikule ter sakone voiski pristavne vsimi svoimi
podloshni Junazi i Harami tverdo dershati.
Vmed vsakih deset Harami se iedan verni i vishzhi desetnik, ki kakovo
imeine pod caesarovo ili Herzegovo Svitlosti ima, postaviti.
Junazi se imao isibrati od Capitana ili voivode, ter desetnikov takovi, kim
ie lastni hishni stan, ki so slushezhi jnazi, ne kakovi nesnani ili teshaki.
Capitanova ili voivodova plazha na mesec ie deset Bainishkih i na iedno
lako dite iedna messetzka plazha.
Desetnikova slushba ie iedan rainishki vishe od messezke plazhe.
Drugim haramiam po messeczki plazhi.
Sastavniku iedan rainishki visse od messecke plazhe, bubnaru takoishi.
Kada se spravlaio Haramie, bodo vsi ter vsaki ossobuimi prisegli, kada k
plazhi doido, da imaio caesarovi i Herzegovi Svetlosti vsaki potrebi i nevoli vernu
slushiti, svoim Capitanom pokurni biti, ter k wsakomu vitesskomu dugovainu
wsaki hip i zhas i vsakom mestu, kaku junashkim luem pristaia, pripravni biti.
Kada se mustra zhini pod svoim pravim Imenom ter pridevkom popisan vu
saki skui da ide, ki pak pod nepravim imenom ili drugi trat skui bi poshal,
ta glavo sgubi.
Medan drugomu vurushia v mushtro nepossudi pod sgubleniem Vurushia.
Aku prem kada messec konaz ima, plazha on hip nedoide, nekuliku dni ili
tiedan passiva, ter jim zha possuienu bude, da plazhe volnu dozhekaio, ter pres
dopushzheina capitanov neotido.
Da strashe w sapovedanomu zhassu zadovolnu obslushe i od nie neodstope
ni vme sobom se svadlivaite pod sgubleinem glave i kada potriba bude, da so
dushni v taborih, gradih ili kakovomu godi gradieniu pristopit k usakomu tomu.
Da se zhuvaio w taborih, stancih, putih niedne tatbine, sla ili krivine komu
zhine i da tergovzem, ki jelusha i drugo potribo donesso, niedne sile pod sgub
leinem glave ne tzhine.
VIII
Da swakoga orsaga ludmi mirnu shive, spote ili haluvania soprot nih netzhine, pod sgubleinem glave, nego tushbe kakove imavshi, da capitanom izkasho.
Da niedno dugovanie, govoreine kakovo godi s nepriateli nimaio pod sgub
leinem glave.
Da aku razume kakovo nevero ili skrivno izdaine suprot caesarovo ili herzcgovo svetlost ili voisko, da to on t r a t iskashu, ki toga nevzhini, sa nevernika
castigan bode.
Da niedan is tabora suprot nepriatelom ni na paidash slise'pres snania ter
dopuszheina capitanova.
Ki godi is tabora pobegne pres dopuszheina capitanata, ta glavo sgubi.
Ki godi pred nepriatelom iz redovne ordinanzie pobegne i svoie redovno mesto
v noi sapusti, ta glavo sgubi.
Kada strasha se postavi, niedan v tabori pushko ishitai, ni kakovo halovaine
nesazhinai per sgubleinu glave.
Ki godi ob nozhni strasni saspi, ili gesslu posabi, t a po sposnainu viteshke pravde castigan bude.
Niedan drugomu dobitka svoiega ili paiasha neusmi, ki pako tu tzini, viteshkom pravdom obsuien bude.
Kada voiska puteni vlizhe, vsi polag svoie sastave ostanite ; niedan pres
dopushzhenia neima od nie odtiti. Niedan vtabori se boiovati, ki pako to tzhini,
da se pred pravdo postavi i po ni castiga.
Ovi Capituli su postavleni ter poterdeni vsedainim Bakussa ili Londtaga
Vogarskim i tverdo je dersati sapovidam. Po kih vsaki se ima darshati i pred
kodo tzhuvati. I mi smo Carolus Erzherczeg v Austry, Herzog v Stayerski, Koroshki i Krainski sembli etc., ki smo namistnik caesarove svetlosti prek harvaskih
i slovenskih krain nash nass signet tzhinili gori postaviti. Dan v nashim meistu
Grcz, pervi dan Martia. Anno salutis humanae milesimo, quingentesimo, septuagesimo octavo.
Iz vana : Der Haramiae: Articlsbriff.
(Grenzacten
ti arhivu
tajerskom, fasc.
43, br. 139.)
IX.
Nadvojvoda
Karlo
izdaje naputak
za hrvatske
konjanike.
U Njemakom Gradcu, 1. oujka 1578.

Koinishkih Sheregov, kako komu slushiti pristoi: Eed i Capituli.
Capitan ima petdesset koine hussarske vse ili vetschi dela plemenite viteze
s dobrimi koini, oklopi, ili panziry, shischakom, szhitom, copiem, sablo, bodeschom.
batom ili sekirizo spravne imati.
Komu dragu Pushko polag nossiti, to mu se dopusti.
Niednomu se za napervo dite ni povoni koin dopusti.
Sluge ter lovassi wsi da nebudo mlada ditza, nego jaki ludi sa wsaku viteshku dugovaine.
Sluge imaio nai maine panziri, wdrugom paki wsi szhiti, cupy, sablami ter
shischaki spravni biti.
Kada se mustra tzhini, plemeniti wsaki svoiem shivotom spravan budi.
IX
Ki godi ni dostoinu s koini, s woroschiem ter sdobrimi slugi spravan, tomu
Comissary proozheine daite.
Vsakomu dobru spravnemu ter sapissanu koiniku na missaz (trideset dan na
missaz broiezhi) tzhtiri Eaishki se plate.
Capitanw paki od vsaka koina se plazha pol rainishka sa stolni stroschak.
W ovih koinih se darshi iedan sastavnik i trobentasch jedan; tim bude
dvojna plazha dana.
Ako ki beteshan bude, toga spravili koni i vuroshie se ima v moshtri pre
voditi, ter plazha kako zdravomu dati.
Pomainkanie koin ter slug, ako od neprietelov, betega ili druge nevolie pogino, da prem druga messza nameisti plemenitimi i drugimi junaci, od toga ima
sviozhit capitan. Vsi ki v viteshkim harzovany vuhizheni budo pod redom i porozheniem kapitanovim, tim plazha tezhe za nih glave, kako da bi slobodni bili.
Ki paki ne vharzu nego drugim poshtenim potem vhizhen, tomu na tri
messze plazha tezhe ne dalie.
Wsi plemeniti i drugi junazi nemaio niednih possoienih lova ni koin ni
vurushia na mustro voditi, ili sa svoie iskasati, kako im draga nih vera ter postheine.
Kada se ide na put soprot neprietelom, na strashe ili kamo godi, dushni so
wsi skoinj, spravom ter s lovai onako spravnu poiti, kako so se vmustri prika
zali, niti im bude lassnu na puti ter kada se is tabora gano, na paripe vrushia
svoia nakladat.
Wsaki ie dushan pod sastavo svoio v svoiim mestu i redu ostati wsakim
redovnim potu, is toga se neganuti, kako mu ie draga vera ter poshtenie.
Wsaki ie pod svoio vero ter poshteniem duschan tako ulgu ostati v ta
bori i pred neprietelom, kaku dugo voiska obstaia, ki pako pres volie i posla is
Campa se odmakne ili otide, t a glavu da sgubi, aku se dostigne i takovu sposnanie vzhini zhes onoga ki otide, da se sverschi.
Medan se is sherega ili tabora na hara ni Eoblenie vsdigai prez dopushenia
ter possla svoiega capitana.
Ki ie na strasho oluzhen, se neprikashe ili odbeischi, ili pred pravim odluzhenim zhassum odtie, ili od koina odsede, saspi, ili drugim kakovim godu
potu strashe prav neobslushi, t a po shereski viteshki pravdi glavo sgubi.
Vsi da budo pripravni mirni v lubavi sdrugoga orsaga ludmy shiviti, komu
ka krivina bude, Capitanu da ie tushi, ne sam da se maszhine. (?)
Medan per sgubleniu svoie glave haluvanie ni svadve ne vzhini suprod druga
orsaga ludi.
Medan vdobe putovania s drugom stara dugovania kakova godi neobavlai.
Medan s neprieteli negovori pres dopuschenia locumtenenta ili generala.
Ki godi bude rasumil glasse ili svite kakove od neprietelow, takaishi ne
vero soprod Cesara ili Herzoga ter voisko, i toga na snanie neda, on sa nevernika bude stimanKi godi vskozhi k nevernikom, ako se vhiti ili nevhiti, viteshkom pravdom
obsoien budi.
Medan vbozim kmetom i teshakom sili ni krivine vzhini pod kasthigo veliko.
Vsi kakovi godi budite, imaiu podobno zhast ter poshtenie izka.za.ti generalw, ta
kaishi svoim kapitanom.
X
Medan komw drugomu sushna ili dobito marho silo ne vsmi.
Vsaki viteshkoi pravdi ter postavi shereshkoj pokoran budi, ni ludern k
pravdi ter kastigi postalnim niedna sla ili sile, kako komu glawa draga, nevzhini.
Ki jelusha ili drugo potribo komw donese, da se mu sila nevzhini pri sgublenu glave
Vsi sluge ter lovassi polag gospode svoie so dushni slushiti ter ostati kako
naj daile sherregi su skupni, ter dotle neprieteli pred rokami, ki pako od svoiega
gospodina is sherega odbeishi, da se ima obessiti, kadi se godi naie.
Niedan komu dragomu sluge ili lovasse svoiga neohrani ili v shlushbo svoio
ne vsmi pres dopushzheina svoiega gospodina i dobre volie. Vsi caesarovi i Herzegovi svitlosti i nih orsagom vernu pokornu i zadovolniu slushite, ove sve Capitule postavne da darshe, kako plemenitim ter viteshkim luem pristala. Na tu
vsaki Capitan Caesarw i Herzogw i nih orsagom svoim poshteinem i vero savezan
budi, ter od junakow junakovo saveso vere ter poshteine pod prisego vsakoga da
vsme, od pribegow paki ter onih, kom se neuffa na lastitu, pak od tih ki ple
meniti nisu, imaio Capitani prisego osebuino vseti.
Ovi capituli so postavleni ter potverdeni v Rakusu ili Lontogu Vogarskim,
i tvrdo je dershati zapovidano, po kih vsaki se ima dershati prav i pred kodo
czhuvati. I mi smo Carolus Erzherzog v Austry, Herzeg v Steyerski, Koroshki i
Krainski sembli, ki smo namistnik caesarove svetlosti pred Hervaskih i Slovenskih
krain, nash signet tzhinili gori postaviti. Dan v nashim meystu Graz, pervi dan
Martia Anno salutis humanae milesimo, quingentessimo, septuagessimo octavo.
Iz vana napisano: Hussarn Reitter Knechte.'
(Grenzacten
u tajerskom
zemaljskom
arkivu, fasc.
43. br. 140.)
X.
Izkaz
vojske i ratne spreme god. 1579. na hrvatskoj krajini,

runo popisan nadvojvodom
Karlom.
potvrjen
i vlasto
U Niem. Gradcu 24. svibnja 1579.

Ratne spreme poam od 1. oujka 1579. do konca veljae 1580.:
.
Podpukovnik ima plae za svoju osobu, trabante i sluge

400
Evangeliki prodikator
16
Strametar ujedno i quartirmestar, koje su slube zajedno skopane... 20
Ranarnik
15
Sudac (Schultheiss)
12
Sudbeni pisar
8
Doplatak za etki sudbena pisara
16
1
mjeseno
for.
Naputci ovi za haramije i konjanike izdavani su kanje na novo, kad bi doao

novi vladar na priestol. U sbirci spisa o varadinskoj krajini u zemaljskom
arkivu pod naslovom Warasdiner Grenz-Betretf ima red konjskih eregov
na horvacke kraine, izdan u Njem. Gradcu 11. srpnja 1644. sa velikim cesarskim peatom. Ovaj naputak razlikuje se po neto i sadrajem, a izpravnije i pravilnije je pisan od ovoga od god. 1578., koj je oevidno prepisao
neki Slovenac, nevjet tadanjemu hrvatskomu pravopisu i oblikom jezika.
- Jedan primjerak reda za konjanike iz dobe kralja Leopolda tiskan je u
Viencu god. 1876. u 10. broju.
XI
mjeseno
Profos
12 for.
Dva batinara (Steckenknechte)
12
Krvnik
12
Za tajna oglaivanja
100
Na strae. .
200
Pukovnik imade uviek kod rauna naznaiti, gdje su strae namjeene, i koliko i koje straare on dri.
Troak na pote
73
Pota se odprema iz Ljubljane na hrvatsku i primorsku medju polag
diskrecie podpuk. na konjih i pjeke, a valja ju urediti, da nebude zamude.
Ukupno za generalov stop
892
I I . O s o b i t e e t e , to ih ima drati popukovnik te mu je valja upotrebiti u svako doba danom i noi u tvrdjavah i izvan njih, kako bude nuda:
a) 300 strielaca konjanika (Schtzenpferd), podieljenih u tri zastave (ete) po
sto momaka.
Kapetan dobiva plae i za stol (Tafelgeld) mjeseno po 50 forintih
ukupno na tri mjeseca
150 for.
Lieutenant mjeseno 12 for., za tri mjeseca
36
Zastavnik
24
Trubenta
12
Furir
12
Kova
12 >
Na 300 konjanika
3600
bj H u z a r a drat e se na slubi, kao i dosada 400; imadu se razdieliti u etiri zastave, stoje mjeseno
1864
Kapetanu plaa i pristojba za stol i 5 konja mjeseno 50 for., za
etiri kapetana
200
Zastavnik po 4 for. mjeseno, ukupno za 4 zastavnika
16
Trubenta 4
trubentaa
16
c) S t r i e l c i . Braa Gapar i Jurko Krianii dre 100 strielaca, sva
komu 4 '/j for., ukupno mjeseno
350
Svakomu kapetanu po 24 for., ukupno
48
2 zastavnika (doplatak)
2
2 piskara (Pfeifer) (doplatak)
2
10 desetnika (Eottmeister) (doplatak)
10
d) N j e m a k e sluge za strau podpukovniku u Podbrieju (Freithurn),
12 momaka, svakomu 5 for., a zapovjedniku 4 for. dopl., ukupno 64
Ukupno: 300 strieljaca konjanika mjeseno
3854
400 huzara mjeseno

1864
12 niemakih sluga mjeseno

64
100 strielaca ili haramija mjeseno

452
812 konjanika i pjeaka
6194
I I I . Posade u kapitaniji s e n j s k o j i u okolinih mjestih:
a) u S e n j u : kapetan mjeseno
100 for.
lieutenant
25
strametar
16
(Lopaie:
Karlovac.)
17
XII
u Senju:
haramije mjeseno 4 ' / 2 for., a za odlinije neto vie. . . 400

2 vojvode
20
2 zastavnika (doplatak mjeseno 1 for.)
2
2 bubnjara

2
njem. sluge za strau u gradu i u gornjoj tvrdji (Nehaju)
po 6 for. na mjesec
130
b) B a g ' : njemake sluge, 1 zapovjednik i 10 momaka po 6 for
70
6 haramija po 4 '/2 for. mjeseno

22
ej L e d e n i c e , imadu se obskrbiti i braniti iz Senja
d) T r s a t , 2 haramije za strau mjeseno

7
ej B r i o g. Za taj grad mislilo se, da se moe napustiti, i da se samo ume
zakre, ali drugi opet dokazivahu, da valja svakako Brlog drati i
posjesti sa 10 straara, i radi lakega obenja s pograninimi gradovida
treba drati i oblinji Guiev grad, na to da se dozvoli 100 fr. troka.
Uslied toga odredjeno je za Brlog, Gui-grad i dragu Vratnik, gdje je
sagradjen turanj za straarnicu, ukupno 10 momaka i mjes. troak 45
f) O t o a c : kapetan mjeseno
35
80 haramija mjeseno po 4'/ 2 for

280
2 vojvode mjeseno
20
2 zastavnika mjeseno doplatak

2
2 bubnjara mjeseno doplatak

2
g) B r i n j e : za 50 haramija s kapetanom i zastavnikom
197
Ukupno broji kap. senjska njem. vojnika sa kapetanom 33 mjeseno . . . 341
haramija 248
. . . 1034
Momaka 281 mjeseno . . 1375
IV. Kapetanija o g u l i n s k a :
a) U Ogulinu, trgovitu (der Flecken),
Kapetan mjeseno
40
30 haramija po 4 % for. mjeseno
150
Na vojvodu Ivana mjeseno
10
b) M o d r u a : 20 haramija sa vojvodom mjeseno
80
ej S v e t i c a (Otaria) 12 haramija i vojvoda mjeseno
52
Kapitanija ogulinska ima u svem 62 momka i mjesenoga troka
287
V. Kapetanija b i h a k a :
a) Biha (Wihitsh der Haubtflecken).
Kapetanu, i za telesnoga konjanika i osedlane konje mjeseno . . . . 148
Porunik (lieutenant), koj zapovjeda njemakim slugam i zamjenik
je kapitana, mjeseno
32
Njemaki zastavnik mjeseno
. 16
Strametar mjeseno
12
200 njemakih sluga svakomu 5 for., ukupno mjeseno
1000
Svikolici njemaki vojnici, na koliko su plemii, valja da imadu bojnu
spravu (Estung), pancere, i zato dobivaju doplatak (TJebersold) mj.. 118
50 huzara mjeseno
400
Kapetan njihov mjeseno
50
Zastavnik njihov doplatka mjeseno
:
4
Trublja
for.
for.
for.
for.
XIII
100 haramija po 4 % for. mjeseno
350 for.
2 vojvode po 10 for. mjeseno . . . .
20
Zastavnik sa doplatkom mjeseno
2
Bubnjar
2
10 desetnika (Rottmeister) sa doplatkom
10
bj R i p a ima se providiti iz Bia s njemakimi vojnici

ej I z a i : 50 haramija po 4 ' / 2 for. mjeseno, ukupno
175
vojvoda mjeseno
10
zastavnik
1
bubnjar
5 desetnika mjeseno
5
B i h a k a k a p e t . ukupno : njem. sluga sa kapet..202 momka mjeseno. . 1322
haramije
150
. . 576
huzara
50
. 400
402 momka mjeseno. .2308 for.
VI. Kapetanija s l u n j s k a :
Ovdje ima mjesto kapetan uskoka umberakih, njegova plaa iznosi mjes. 50 for.
Lieutenant nad uskoci mjeseno
24
12 njem. vojnika za strau u gradu Slunjskom, svaki 5 for. ukupno mjes. 60
Svakomu od 10 vojvoda 1 for. doplatka mjeseno
10
Pristojba za velike puke, naslonjae (Hackengeld)
6
100 uskoka svakomu po 3 '/2 for. mjeseno
300
2 vojvode doplatak
rfljeseno
20
Zastavnik
2
Bubnjar
2
10 desetnika
10
Cetin: 20 uskoka sa zapovjednikom mjeseno
80
Trac: 50 haramija
192
Dabar: Kapetan
20
20 haramija sa vojvodom
177
Jesenica: 50 haramija mjeseno
192
100 uskoka, koji strae po umah, mjeseno
384
Provizija za glavare neplaenih uskoka, zvanih mazola (Masulen) mjeseno. 24
Ukupno u Slunju: Njem sluge sa kapetanom i porunikom 14 mjes. . . 150
Haramija i uskoka momaka
420
. 1645
MomaklT434~^jes7~T^ 1795 for.
VII. Na doli naznaene gradove imade podpukovnik osobno to marljivije paziti:
Dolnja Kladua: 50 haramija sa 2 vojvode mjeseno
192 for.
Smrkovi: 50 haramija sa 2 vojvode
192
Blagajski turanj (na Korani): 30 haramija
127
Budaki: 50 haramija i dvie vojvode
192
Petrovagora: 50 haramija
192
Hresna: 50 haramija
192 >
Ukupno 280 haramija mjeseno. . 1087 for.
VIII. Kapitanija h r a s t o v i k a :
Kapetan mjeseno
50 for.
Porunik
25
XIV
40 njem. sluga po 5 for. mjeseno
200 for.
Njihov zapovjednik
10
Pristojba za puke naslonjae (Hackengeld) mjeseno
12
100 haramija po 4 % sa kapetanom i vojvodami
384
Srednji Gradac (na Bruini potoku): 50 haramija mjeseno
192
Ukupno njemakih sluga 42 mjeseno
292
Hrvatskih haramija
150
575
Momaka 192 mjeseno
868 for.
Glavni grad L j u b i j a n a : Njem. sluga 12, mjeseno
64 for.
K i e k a: njem. sluga 10 sa zapovjednikom, mjeseno
50
Strielci sa pukami naslonjaami (Doppelhacken-Schtzen).
Poto se je pokazalo, da su takovi pukari svoje oruje na straah pogubili,
pa i neima sposobnih ljudi za tu slubu, to se imadu za takove pukare potraiti
prikladne osobe i njim puke povjeriti. Pristojba mjesena 15 for.
Ukupno ima vojske: konjanika strielaca
300
Huzara
450
Njemaki sluga
325
Haramija i uskoka
1410
itava vojska broji. .. 2485
Savkolik troak mjeseno 14.955 for., a na godinu 179.460 for.
O p a z k a. Zapovjednik hrvatske krajine moe po volji promjeniti broj momaka
u pojedinih tvrdjah, i razmjestiti vojsku prema potrebi, a u vrieme rata moe upotrebiti vaskolik broj momadi, konjanike i pjeake, Niemce i Hrvate.
On je ovlaten posjesti gradove Perui, Prozor (pri Otocu), Klju (na Ko
rani), Plaki, Sokol (kod Bia), Vranogra, Bojnu, Gornju Kladua, Blinju, Vi
nodol (kod Petrinje), a ove gradove prosto mu je razoriti, ako ih nebi htieli uvati
dotini posjednici.
Nadstojnik topnitva i pukar (Zeugwart und Bchsenmeister) nisu uvreni
u ovaj izkaz vojske i plae, jer oni dobivaju svoju plau iz artelerijskoga depu
tata, te su izkazani kod slavonske krajine.
Vojnike, to uhite Turci na vojnah uinjenih sa znanjem kapetana, valja odkupiti. Za odkup odredjeno je 540 for.
Uhvaeni Turci nesmiju se drati po granici i u metrikom kotaru, ve se
imadu nakon odkupa odmah dalje odpraviti, na to ima podpukovnik osobito paziti.
Pribegi (vlasi) imadu se odmaknuti od medja, da nebude povoda uhodam.
(Prevedeno iz njemakoga
izvornika, koj se nalazi u tajerskom
zem. arhivu.
Grenzacten, fasc.
43. or. 141.)
XI.
Kralj Budolfo izdaje povlasti Karlovanom i odredjuje jim dunosti, kralj Fer
dinand III. potvrjuje povlastice i odredjuje nove rokove sajmovom.
U Zlatnom Pragu 24. travnja 1587. i u Beu 26. srpnja 1639.
Nos Ferdinandus tertius dei gratia, electus Komanorum imperator, semper
Augustus, ac Germanise, Hungarian, Bohemise, Dalmatian, Croatise, Sclavoniseque etc.
rex, archi-dux Austrise, dux Burgundiae, Styrise, Carinthise, Carniolise, superiorisque et inferioris Silesise, marchio Moravise, superiorisque et inferioris Lusatise,
comes Habsburgi, Tyrolis et Goritise et Memorise commendamus tenore prsesentium
XV
signiflcantes, quibus expedit universis: quod pro parte et in persona fldelium nostrorum militum ac incolarum, caeterorumque inhabitatorum fortalitii, sive civi
tatis novas Carlstatt, infra castrum Dubovaz in dicto regno nostro Croatiae constructae, exhibitae sunt nobis et praesentatae certae quaedam litterae serenissimi
quondam principis domini Eudolphi Secundi, alias Komanorum imperatoris et
regis Hungariae confirmationales, privilegiales, in pergameno patenter confectae,
ac secreto ejusdem sigillo, quo ut rex Hungariae utebatur, impendenti commu
nity, quibus mediantibus idem quondam imperator et rex certos quosdam arti
culos super libertatibus et immunitatibus prsefatorum civium Carolostadiensium
a serenissimo quondam principe Carolo, patruo videlicet suo, eisdem civibus Carolostadiensibus factis et concessis, signanter vero binis nundinalibus praerogativis,
nee non uno foro hebdomaali, emanatos, ratificasse atque confirmasse dignoscebatur, tenoris infrascripti: Supplicatum itaque exstitit Majestati Nostrae pro parte
et in persona prselibatorum militum, universorumque civium et inhabitatorum dictae
civitatis Carolostadiensis debita cum instantia humillime, quatenus prastactoram
binarum nundinarum, unas hactenus quidem in festo beatae Margarethae, hoc est:
decima tertia die mensis Julii, prout et forum hebdomale singulis diebus sabbathi in eadem civitate celebrari solitum, et consvetas ex eodem festo sanctae
Margarethae ad dominicam sanctissimae et individuae Trinitatis, forum autem
hebdomadale ex die sabbathi ad diem jovis singularum septimanarum benigne
transferre, ac insuper unas adhuc nundinas pro festo sancti Bartholomei quotannis in eadem civitate perpetuo celebrandas gratiose superaddere, in reliquo
vero praedeclaratas literas confirmationales, omniaque et singula in eisdem contenta ratas, gratas et accepta habere, literisque nostris privilegialibus inseri et
inscribi faciemus approbare, roborare ac ratificare, ac pro antelatis militibus et
incolis, caeterisque inhabitatoribus saepetactae civitatis Carolostadiensis, ipsorumque
posteris et successoribus universis innovare perpetuo valituras, gratiose confirmare dignaremur. Quarum quidem literarum tenor talis est: Nos Eudolphus S.ecundus, Dei gratia electus Eomanorum imperator, semper Augustus, ac Germaniae,
Hungariae, Bohemias, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniaeque rex, archidux Austriae, dux
Burgundiae, marchio Moraviae, comes Tyrolis et Groritiae etc. Memoriae commendamus tenore praesentium signiflcantes quibus expedit universis : Quod cum Sere
nissimus princeps dominus Carolus, archi-dux Austriae, dux Burgundiae, Styriae,
Carinthiae, Carnioliae, comes Tyrolis etc. patruus Noster charissimus, ad defensionem regni nostri Croatiae, quod ipsius provineiis instar clypei seu muri esse
dignoscitur, contra Turcas nominis christiani hostes suis et provinciarum suarum
sumptibus certam munitionem seu fortalitium instar civitatis infra castrum
Dubovaz in dicto regno nostro Croatiae situm, cedificaverit et eundem locum de
suo nomine Carolostadium nominaverit, certisque libertatibus et privilegiis ac
immunitatibus nostro ac suo nomine donaverit, militesque ac alios inhabitatores
ejusdem de ipsarum immunitatum ratificatione per nos, veluti Hungariae et partium
ei subjeetarum legitimum regem flenda, assecuraverit; requisivit nos debita cum
instantia, ut iisdem militibus ac caeteris inhabitatoribus ejusdem oppidi novi
Carolostadii, eorumque successoribus, certos articulos super dictis libertatibus et
immunitatibus ipsorum a praefato serenissimo patruo nostro, tarn sua veluti supremi in partibus illis nostri locumtenentis, qua nostra regia authoritate editos
et concessos, benigne aeeeptare, et de regiae nostrae potestatis plenitudine, gra-
XVI
tiaque specialj confirmare dignaremur. Qui quidem articulj seu capita immunitatum ipsorum sequuntur in hunc modum: Primo, quod quilibet miles, sive Ger
manus, sive Hungarus, sive Croata fuerit, aut alterius nationis, sive inter equites,
sive pedites, qui juxta zonam seu dimensiones sine disgressione in fundo seu
area viridj aedificaverit tale aedificium, seu fundum, ipsi et haeredibus suis proprius
et haereditarius esse ac manere debeat, quern ipse vel haaredes sui unacum superaedificata domo vendere, legare, vel dono dare et de illo juxta placitum suum
tanquam de re propria disponere et ordinre possit; hac tarnen conditione, quod
semper nostri seu dictj serenissimj patrui nostri milites ibidem in praesidio stipendia merentes prae aliis emere possint, sin vero contingeret, quod per mortem
et decessum unius vel alterius militum una vel plures domus haereditarie ad
illius vel illorum consanguineos devolverentur, qui in Styria vel Carinthia, illisque
annexis provinciis domos seu aliquam haereditatem non haberent, et vel in Con
tinus dicti regni nostri Croatian non militarent, extunc illi haeredes sine ulla contradictione teneantur et sint adstrictj cuilibet militj illius praasidii, qui ilia opus
haberet, dictam domum praevia justa et tolerabilj honestorum virorum aastimatione pro ipsius solutione vendere, vel juxta praefecti illius loci dispositionem,
domusque ipsius capacitatem et commoditatem aliquot ibidem servientes milites
in illam recipere. Item postquam nos de regiae nostra potestatis plenitudine ad
instantiam prsefati serenissimj patrui nostri dictam civitatem novam Carolostadium libertate et prerogativa speciali ornanam duximus, omnes qui proprias
domos in ea habent seu habuerint, libertatibus communibus utentur, fruentur,
et vicissim incolaa et inhabitatores omnes ea omnia, quae ad conservandam politiam et retinendam disciplinam pertinebunt, quovis tempore firmiter observare
debeant; domos et plateas, ac qusecunque ad familiae sustentationem commoda
erunt, mundo bonoque ordine servabunt, ignem custodient, ne damnum faciat, sicuti
tales et idgenus regulae in aliis civitatibus observari solent. Item in suburbio
domum, horreum, fossas, hortos, pomarios, cellaria, foveas, sepimenta, et similia,
quae in detrimentum fortalitii seu civitatis vergere possent, inter fortalitium
videlicet et montem ac colles, ubi nunc excubiaa tenentur, neminj cujusvis status
et conditionis hominj liceat errigere aut exstruere, neque id cuipiam permittatur,
verum horti pro caulibus ac aliis culinae necessariis (ita tarnen ut ducentis ulnis
a fortalitio longius absint) praevia dimensione concedantur, et tales horti sepimento transparente claudantur. Et super haec omnia pro meliore fortalitii praafati Carolostadiensis, in eoque degentium militum incremento consultum, necessariumque esse visum est: ut singulis annis nundinaa binae, unae in festo divj Carolj,
hoc est vigesima octava die Januaru, alteras vero clecim tertia die mensis Julii,
hoc est in festo sanctae Margarethae, (ea siquidem die civitas ipsa exstrui caapta
est) ad diuturnam rej memoriam juxta bonum ordinem et dispositionem praefecti
celebrentur, sine tamen nundinarum caeterorum vicinorum locorum praajudicio. Et
per totum annum singulis diebus sabbathj solitum forum hebdomadale interten e a t u r ; verum hujusmodj nundinaa et forum hebdomadale extra fortalitium juxta
praefectj demonstrationem in loco commodo administrari, celebrarique debebunt.
Nos igitur, qui commodis et permansioni fidelium nostrorum regnicolarum praa-fati regni nostri Croatiaa et consequenter praefato fortalitio Carolostdio, quod
propter illius defensionem exstructum esse dignoscitur, quam optime consultum
et provisum esse cupimus, requisitione et postulatione supradictj serenissimj do-
XVII
minj Carolj archi-ducis, patrui nostri charissimi, facta, benigne accepta et admissa, prsefatos articnlos super libertatibus, privilegiis et immunitatibus dictae
civitatis novae Carolostadii infra castrum Dubovaz in regno nostro Croatian de
novo constructa?, editos et emanatos, praesentisque uteris nostris supra insertos
et inscriptos, ac omnia et singula in eisdem contenta eatenus quatenus iidem rite
et legitime existunt emanatj, ratos, gratos et accepta habere, pro pra?nominatis
militibus ac incolis et caeteris inhabitatoribus dictj fortalitii seu civitatis, ipsorumque posteris et successoribus in prsefato fortalitio pro tempore degentibus,
perpetuo valituros approbavimus, ratificavimus. et confirmavimus; salvis semper
antiquis legibus et cons vetudinibus regni nostri Hungaria? et partium ei subjectarum permanentibus, imo opprobamus, ratificamus et conflrmamus harum
nostrarum, quibus secretum sigillum nostrum, quo ut rex Hungaria? utimur, est
appensum, vigore et testimonio literarum. Datum in arce nostra regia Pragensi,
vigesima quarta die Aprilis anno Dominj millesimo, quingentesimo, octogesimo
primo. Eegnorum nostrorum: Eomanj sexto, Hungarian et aliorum nono, Bohemia?
vero anno similiter sexto. Nos itaque hujusmodj humillima supplicatione, pro
parte praefatorum militum et incolarum, universorumque civium dicti fortalitii
sive civitatis novas Carolostadiensis nostra? modo quo supra, porrecta Mattj, regia
benignitate exaudita clementer et admissa, praelibatas nundinas festi sancta? Margaretha? ex eodem festo ad diem sabbathi dominica? sanctissimse et individua?
Trinitatis, aliosque idem sabbathum imediate praecedentes, ad id videlicet aptos
et sufficientes dies; forum item hebdomadale ex die sabbathj ad praeattactam diem
jovis transferendum; unas insuper nundinas pro festo sancti Bartholomaei quovis
anno omnino sub iisdem libertatibus et pra?rogativis, quibus nundinae liberae seu
fora annualia libera aliarum liberarum civitatum nostrarum, oppidorum et vilarum celebrantur, perpetuo servandas et in eadem civitate nov Carolostadiensi
celebrandas, absque tarnen pra?judicio nundinarum seu fororum annualium liberorum aliorum quorumcunque locorum circumvicinorum, superaddendas et pra?missis binis annualibus nundinis, prout et hebdomadalj foro gratiose adjiciendas
duximus. De ca?tero autem praeinsertas literas confirmationales privilegiales non
abrasas, non cancellatas, neque in aliqua sui parte suspectas, sed omni prorsus
vitio ac suspicione carentes, praesentibus litteris nostris pri vile gialibus de verbo
ad verbum sine diminutione et augmento aliqualj insertas et inscriptas quoad
omnes earundem continentias, clausulas et articulos, eatenus quatenus eaedem
rite et legitime existunt emanatae, viribusque earundem Veritas suffragatur, ac in
quantum iidem cives et inhabitatores Carolostadienses in hujusmodj libertatum
et praerogativarum continuo usu hactenus perstitissent, persisterentque etiam de
praesentj, ratas, gratas et accepta habere approbavimus, roboravimus et ratifica
vimus, ac pro iisdem civibus Carolostadiensibus, ipsorumque posteris et successo
ribus universis, perpetuo valituras gratiose confirmavimus, imo transferimus, superaddimus, acceptamus, approbamus, roboramus, ratificamusque et conflrmamus.
Salvo jure alien. Harum nostrarum secreto sigillo nostro, quo ut rex Hungarian
utimur, impendenti communitarum rigore et testimonio litterarum.
Datum per manns fldelis..'nostri nobis dilectj reverendi Georgy Lippay
de Zo-mmbor, Eppi Ecclesia? Agrien, perpetui comitis de Heues, consiliarii no
stri et aulae nostra? per Hungariam cancellarii, in civitate nostra Vienna
Austria?, die vigessima sext mensis Julii Anno Domini M.DC.XXXIX. re-
XVTII
gnorum nostrorum : Eomani III., Hungarian et reliquorum XIV., Bohemian vero,
Anno XII.
F e r d i n a n d u s.
G e o r g i u s L i p p a y , Eppus. Agrien.
L a u r e n t i u s Ferenczffy.
Collatum cum originalj et hane copiam tum suo, tum quoad introsertum
privil.'jDni Eudolphi IL, separato quoque originali Eudolphino, quorum utrumque
hie conservatur, omnino consonam esse, hisce attestor. Carolostadii, 22. Maji 1764.
(L. S.)
E a z e s b e r g , Concip. bellic. Cses. E.
(Ovaj ovjerovljeni prepis
nalazi
se u naoj
sbirci.)
XII.
General karlovaki Andrija Auersperg pie generalu paulinskom i drugim fratrom
u Lepojglavi valjda radi kamensleoga manastira, kojega su generali karlovaki u za
kupu drali.
U Karlovcu, 8. listopada god. 1586.
(Izvana:) Wzmosnim I w Kersty postowanym gospodynw fr. Istwanw, biskwpw I generalywsw Lypoglawskomw I gdnu fr. Myklowssw wykarywssw Eemethzkomw, gospody pryatelyem I zwzedom nam wazda wffanym.
(U pismu:) Wzmosny I w Kerztw postovany Nam wffany gdyne I priatelyw. Wassoy m. Poklon I pozdrawlyenye. Pothom neka znate wasa m., kako tho
salyemo nassega zlwgw Sygmonta kwassoy m. za dwgowanye za koye perwo
kwassoy m. goz., zato prozirno v. m., eha od nasse ztrane zwasom m. bwde dwgowal, da mw ryeh prymete, kako da byzmo zami zwasom m. goworyly I cha on
dokoncha zwassom m., wthom chemo I my kwntheny bythy. I Bog v. m. zdrawo
I wezelo dersy. Dan w Karlowczu 8 dan 8.obra 1586.
Wasse m. zuzed I priyatelj
A n d r e a s ab A u e r s p e r g
Dominus in Schnberg.
(Me.dju pismi klotra paulinskoga
u Lepojglavi,
u zem. arhivu,
svezak 4. komad
34.)
XIII.
General Vuk Frankopan Trzaki prodaje kuu Jurju Sekuliu u Dubovcu.
U Karlovcu, 14. svibnja 1648.
Mi Wolff Christoff Frankopan, Vikowichni Grof od Terscza, Zegnia, Kerka
y Modrusch, Czaes. y Kralleve Zvit. potaini Vitnik, y Vze Harvatzske ter pri
morske pokraine Veliki Generali etc. Dayemo na znanye po ovom nassem otvo
renom liztu Vzim z vzakomu, komu se priztoi, kako mi jezmo iedne nasse ztanovite hishe u dubovachkom Varossu, a u Zagrebachkoi Gradczkoi megy leseche,
koye zu bile yz pomankaina odvetka pokoinogha Juria Bulissevichia y niegova
pokoina Tovarussa Anne Hrelacz prosastnih lett na naz palle, prodali, y iz ruk
nassih dali Juriu Zekulichiu y niegovomu hisnomu Tovarussu Jeli za zto gotovih
Eainchkih y dvi zto drugih Eainchkih ztanovitoga Schaina tim putom, da ye
oni y nihov ostanak ladaiu i ushivayu za uzimi zemlami oraehimi, Vinogradi,
Vrtli, zinokossami, zpazischi y lozami, yednom richiom, za uzom onom praviezom,
Kripozthiom y korizthiom, kako ye goder pokoini zgora pizani Juraj Bulissevich
XTX
y niegov hisni Touaruss Anna Hrelacz ladal, nigdar zebi pri nih nezahraniuchi
yzuan prauogha Gradczkoga dohodka y zluzbe, z koiom on nam y nassim Successorom Generalom Karlouachkim od nih, kako y oztali Burgari Dubouachki, zauezan y duan bude podlosan biti, zlusiti y doztoino tlaku odprauliati. Kako
mu ye ouo y niegouomu hisnomu Touarussu Jeli zada po tom nassem liztu prodayemo y izruchuyemo y u ruke na uike dayemo, za uim onim, sto ye pokoini
Juray Bulisseuich prauichno dersal, da ye i oni y nihou oztanak mirouno ladaiu,
ushiuaiu y korizt od thoga uega uzimliu uze do tih dob, doklam bi zgradzkom
dusnoshthium Gdi Generalom pokorni bili. Na tho dazmo mu oui nass lisst rukom
y petchathiom nassim potuerdieni. Pizano u Karlo vezu, u Nassoi Generalzkoi residenty die Decima quarta May Anno Dni milimo sexcentmo quadragesimo octavo.
(L. S.)
Wo If fan T h e r s a z k y , Gennerall.
(Izvornik
u naoj
sbirci.)
XIY.
Vicegeneral grof Juraj Frankopan hvali francikane sbog duhovne slube
na krajini.
U Karlovcu, 27. travnja 1654.
Nos comes Georgius de Frangepanibus a Thersacz, Segnise, Veglias, Modrusiaeque comes perpetuus, sacrse caesarea? regiaeque Mttis consiliarius, camerarius, praesidiorum Thuran, Vrasich et Thohuin capitanaeus, collonellus. nee non Croatia? partiumque maritimarum vicegeneralis etc. iEquum et rationabile est, omnes, prsecipue
uero altissimo sacratos, ecclesiam catholicam, exemplaritate uitae, doctrinae sanctitate ac morum probitate condecorantes dignis encomys, congruisque laudibus celebrare. Hoc competit venerabilibus patribus prouinciae Bosnae-Croatiae ord. min. obs., qui
non solum in maritimis monasterys, ab antenatis nostris seraphicae familia? iam dudum constructis, pia diuinorum offlciorum recitatione, feruenti sacramentorum administratione, sana Verbi Dei uarijs Unguis praedicatione Vineam domini coluerunt et de
facto diligentissime colunt, uerum etiam hisce in Croatia? confinibus die noctuque
indefessi sudantes, insinuatis exercitiis ha?resum tribulos, aliorumque uitiorum spinas
summa populorum aedificationeradicitus extirparunt; adeoque non alios nisi eos matris ecclesiae cultores in his partibus habere nee petimus nee desideramus. Imo ob hanc
rem omnibus quibus expedit praefatos patres unice commendamus, eosdemque singulariter rogamus, quatenus ex Ulis de germanicis et croaticis probis concionatoribus
prouidere nobis non dedignentur. Nos uero tantam gratiam toti seraphicae religioni compensare satagemus. Datae Carolostadij die 27. mensis Aprilis, anno 1654.
(L. S.)
Comes G e o r g i u s de F r a n g e p a n i b u s m. p.
(Izvornik
u naoj
sbirci.)
XY.
General Herberstein izdaje naputak zapovjedniku plaanskomu.
U Karlovcu 18. oujka 1684.
Instructia Commenata Plaskoga k(neza) Farkasa Krisanicha, koyemu za
instalatora saliemo Mathiasa Krisanicha y ova doli redom popissana puncta, da
mu ima publice proponiratj. Kadi knez Otochki, sudczi Goymirski z svoimi Goymirezi, kako tj knez Punikvarski, Dubranski y Erdelski morayu komparovati.
XX
Naipervo da zgora spomenutj Commendant od nikogar dependirati nima,
nego od samoga gospodina generalla, a u absentij gospodina generalla od vicze
generalla karlovachke kraine u kraichnom dugovanyu. A sto sse dostoy histva
ili birsagov z Matthiasem Krisanychem da corespondirati ima.
2do. Sto sse dostoy chett, do sada ye ovako obderzavano, ali budi koyh
drugih dobitkov od nepriatelia. Suzain, ako bi nego yedan bill, ima sse uzeti za
gospodina generalla, od koyega hote spodoban dar dobitj illi uzetj chettnikj. Ako
li bi pako dva dopelialj, iedan za gospodina generalla, a drugi za chettnike ima
obderzan bitj. Ako li bi pako vech od est utegnulli dopeliati, ima sse commen
dant pri gospodinu generalu oglasitj, y hoche taki odgovor prietj, sto ima od rechenich suzain uchiniti. I nikakove munte niti della nima pripuschatj uchinitj,
doklam od gospodina generalla resolutie neprime.
3tio. Eadi drugoga paidassa, budi u blagu ili u partiki, desseta glava ima
sse gospodinu generallu datj, kako ye y do do sada zakon bill uchinyen. Ako li
bi sse pako pripetillo chetnikom listor iedno alii dvoye goveda dopelliatj, tako
za iednoch ostavlia sse chetnikom, a za drugoch illi drugiputt, sto bi ista chetta
dopelliala, ima sse za gospodina generalla vazetj, kuliko ye ista chetta za sse
pervi putt uzella, nasto Commandant ima marlivo skerb nositi. Ako li bi pako
chettniki ono iedno govedche budi konya hotili za sse uzetj, tako za gospodina
generalla u zobi okoll iedne illi dvi kuartj, kako sse na govedchetu bude vidillo,
ima commendant uzeti, ali budi par skopacz, kako ie y do sada obderzavano.
4to. Gospodin Commandant nima niednoga suznia od chettnikov pretendiratj izvan dostoyne pechenye na kuhinyu. Ako li bi pako gospodinu Commendantu chetniki od dobre vollie suznia hotelj datj, nekrati mu sse uzetj.
5to. Drugi ostalj ofhciri, voyvode illi budi knezi etc. nimaiu od chettnikov
nistar pretendiratj, izvan ako bi sami kraichnaki z oficziri pogodilli sse y kraychnaki na to privolilj.
6to. Ako bi chettniki strasczem od dobre vollie kakovu pechenyu, koi bi u
no doba na strai bilj, hotili datj, mi suprotti tomu nissmo.
7timo. -Sto sse dostoy birsagov, ima gospodin commendant marlivo spra
viti ili pokupit], i onako spravivssi od rechenoga birsaga sebi treti dell uzeti, a
druga dva della za gospodina generalla, y tako do naimaniega birsaga ima obderzano bitj.
8tavo. Gospodin generali suznye y od chett dobitke, sto za niegovu regallyu
dostoy, za sse rezervira, kako tj y dare od plach. Akolli pako spodoban dar od
koga junaka od dobre vollie obechan prime, suprot tomu negovorimo nistar. Haramye kada ye koy plachu dobili, davali ssu za nass dar po 12 alli po 16 for. S koimi
my niedne pogodbe illi chine nechinimo, nego voyvoda illi officzir, pred koim
plachu dobi, ima nam na znanye dati. A commendant nema niiednoga instaliraty,
niti pripuschatj strau chuvatj, doklam znami za dar nespravi, i od nas orinanczyu neprime.
9no. Zemlye generalske imaiu sse onim pri rukuh ostavitj, koy szu ye do
sada ladaly y dellaly, ako budu pravichnom mirichinom od nih pokorni, kako ye
do sse dobe pogodba uchynyena. A gospoin commendant ima svove osebuine
zemlye y ssinokosse, s koimi mora zadovolan bitj.
lOmo. Ima gospodin commendant stanovito vrime dva krat alli tri krat
naimanye chez letto pravde dersatj.
XXI
l l r a o . Sadasnye vrime razmirya malle pisse chette ima gospodin commendant slobodno pusehati prilikom prohoditj, y marlivo lyudi chuvatj, kako bude
mogal za nye odgovoritj. Akol li bi pako hotill s kakovom velikom voyskom
pojti, ako li bi prilike vidill, ima se gospodin commendant gospodinu generallu
oglassitj, a u absentij generalskoy gospodinu vice generallu.
12mo. Zaradj priateliev ima gospodin Commendant z gospodinom Obristarom
dobro corresdondiratj. I tho vse da marlivo obversseno y obderzano ima bitj.
Datum Carolostady, Anno 1684, die 18. martij.
G. H e r b e r s t a i n m. p.
Iz vana: Instructio Plascensis.
[Ivzornik
u naoj
siirci.)
XVI.
General Porzia
naseljuje
Jesenicu.
U Karlovcu, 13. prosinca 1705.

Mi Hannibal Alphons Emanuel szuete Eimske krune Hercoch od Porcie etc.,
general Oberstar Heruazke y Primorske kraine znano chinimo po ouom naem
Patentu suim i suakomu, kak doide na Nas od Nih Suitlosti Naega Premilostiuega Poglaunika Intimaczia, da bi Imali Pusti grad Jesenichu zouechi iz dobrimi
kraicznimy Junachi opet naseliti, kako ie y peruo do skoro Vrimena naselen bil.
I zato Pokih dob se podlosniki Nasi kraiczni od Plaskoga nikoi nahode, y pred
Nas dohode Ponisno molechi, da bi nim recheni grad Jesenichu naseliti dopuschali, obechuchi oni kuliko sada na miru Turskom, tuliko na E a t t u vasdar Po
teno Rechenoga grada Jesenichu chuuati, y svu Nauadnu Nih czesaroue suitlosti
slusbu (kako y ostali u ouoj generaly Vinturini sluse) vasdar Na punoma Virno
y Poteno do naisadnie kaple kervy ouersavati. Mi zato gledech Nihoue y do
sada Virne na ouoy kraini uchinene slusbe, s koiom se j u Napridak Vasdar
obichu, Daiemo Nim y ostankom Nihouim Recheni grad Jesenichu, da ga mogu
taki Na Prisasno protulitie Do trideset kuch Naseliti y Cunfina malla y Velika
Imenouanomu gradu Jesenichi pristoiechega mirouno laati y uziuati, tako da ih
nima nigdor iz kraine pri nemu malo ni ueliko bantouati pod penu sto zlatih
Dukat. Oni pako, koi se sada Nutar ouih trideset kucz naselly, da Imaiu na
uadnu strasu tuliko nutri u Grau sada, kuliko i Vani (kada potribno bude)
Vasdar Dersati, y u sem kako ie gori Imenovano Virno y Poteno Nih czesarouy
Suitlosti slusiti. I zato za uechega Virouana Radi dasmo rechenim selchem Jeseniczkim ouu Nasu Patentu pod Ruke nae podpisania y Velikoga Pechata Na
ega potuerdienia. V Karlouchu dan Trinaisti misecha Decembra leta 1705.
(L. S.)
H a n n i b a l P r i n c i p od P o r c z i e .
(Ovjerovljeni
suvremeni
prepis
nalazi
se u naoj
sbirci.)
XVII.
Kralj Josip II. poaje
Karlovcu
povelju
slobodnoga kraljevskoga
graa.
U Beu, 8. listopada 1781.

Nos Josephus Secundus, divina favente dementia electus Romanorum Im
perator semper Augustus; Germanise, Hungarian, Bohemiaa, Dalmatian, Croatia?,
Sclavonic, Gallicise, Lodomerise, Rama?, Servise, Cumanise et Bulgaria? rex apo-
XXII
stolicus; archi-dux Austria?; dux Burgundia?, Lotharingia?, Styria?, Charinthia?
et Carniolia?; magnus dux Hetruria?; magnus princeps Transilvania?, marchio
Moravian, dux Brabantia?, Limburgi, Lucemburgi et Geldria?, Vrtemberga?, superioris et inferioris Silesia?, Mediolani, Mantua?, Parma?, Placentia? et Guastalla?,
Osvecinia? et Zatoria?, Calabria?, Barri, Montisferrati et Teschina?; princeps Svevia?
et Carolopolis; comes Habsburgi, Plandria?, Tyrolis, Hannonia?, Kybmgi, Goritia?
et Gradia?, marchio sacri romani imperii, Burgovia?, superioris et inferioris
Lusatia?, Massoponti et Nomenei; comes Namurci, Provincia?, Valdemontis, Albimontis, Zutphania?, Sarverda?, Salma? et Falkensteinii; dominus marchia? Sclavonica? et Mechlinia?, memoria? commendamus, tenore pra?sentium signiflcantes
quibus expedit universis. Quod cum nos sub ipso feliciter suscepti gentium regimini
nostro divinitus concreditarum gubernii limine eo pra?cipuam regiarum curarum
partem converterimus, ut fidelibus ditionum nostrarum populis omnigenam, qua
pro humana? sortis fragilitate perfrui licet, prosperitatem procuraremus, bene gnari,
hanc non nisi alma pace sub pra?sidio legum per industriam, quam excitare
omni ratione contendimus, provehi pra?primis posse, eo etiam studia nostra contulerimus, ut omnis generis tarn intrinseca quam ad oras exteras sed pra?primis
mare versus negotiatio pra?cipuum ad acuendam industriam momentum majora
in dies summat incrementa, atque ipsi etiam Hungaria? regno, partibusque eidem
adnexis, quas natura diversis suis donis tarn munifice cummulavit, novus exurgat
aquirendarum opum, et per has multiplicandarum vita? opportunitatum, augenda?que communis ipsius felicitatis velut unici omnium, quibus continuo fatigamur,
currarum nostrarum scopi, exurgat ramus hincque factum sit, ut diversis maris
adriatici portubus vicissitudine rerum et temporum a limitibus jurisdictionis
sacra? regni Hungaria? corona? subinde avulsis, avita? sua? jurisdiction! restitutis, complura insuper ad provehendum e sinu ditionum hungaricarum mare
versus commercium saluberrima instituta facta sint, nee jam aliud reliquum fuerit,
quam ut portus illi ad unitatem legislativa? potestatis feliciusque concentrandas,
et dirigendas omnes operationes commerciales perpetua serie jurisdiction! hungarica? jungantur, consequenter civitas Carolostadiensis, qua? directionem eorundem
portuum versus ditiones Hungaricas velut militari jurisdiction! obnoxia intersecabat, eidem eximatur, ac provinciali regni Hungaria?, eidemque adnexarum
partium jurisdiction! subjiciatur; hinc posteaquam magni nominis genitrix nostra
desideratissima Maria Theresia Romanorum imperatrix, vidua et regina apostolica civitatem hanc Carolostadiensem sub militari antea constitutam potestate
in nmerum reliquarum antelati nostri regni Hungaria?, partiumque ei adnexa
rum liberarum et regiarum civitatum prioribus adhuc annis benigne cooptasset,
ac regii eatenus diplomatis elargitionem immatura mors pra?vertisset, fideles
ejusdem civitatis cives et inhabitatores nos in eo humillimis exorassent precibus,
ut nos cleinentissimam hanc concessionem regiam edendo eatenus benigno di
plomate ratam, firmamque pronunciare, atque ad seros etiam posteros transmit
t e r dignaremur. Nos itaque volentes benignitatis et munifleentia? nostra? regia?
pra?nominatos civitatis Carolostadiensis cives et incolas participes reddere, demissa? eorundem suplicationi eo promptius deferendum benigne duximus, quod
incolla? hi miseris illis temporibus, dum partes ilia? regni Croatia? incursionibus
Turcarum sa?pius vastarentur, strenuam in profligando hoc hoste sa?pe atque
iterum operam impenderint; item in promotionem annona? pro exercitibus regiis
XXIII
necessarian cum jactura etiam suarum facultatum ac numerosarum navium amissione aeque concurrerint, atqe ipsos alias etiam benignas nostras intentiones in
promotionem commercii directas pro eo, ac situs ipse velut finitimus ditionum
hungaricarum versus portus litoralis hungarici terminus, diligentem eorundem
cooperationem deposcit, graviter secundaturos nobis firmiter pollicemur; ideo pranmentionatam civitatem Carolostadiensem hungaris Karolyvar, germanis Karlstadt, antea sub jurisdictione militari constitutam, novissime vero sub jurisdictionem provincialem regni nostri Hungarian partiumque ei adnexarum revocatam,
et intra ambitum comitatus Szeverinensis constitutam, atque jam antea per
divos Hungarian reges nonnulis privilegiis ornatam, hue intellecto etiam vico
Gaza ac villa Dubovacz alioquin jam antehac ad ipsum civitatis corpus spectante velut perinde in communionem benigni hujusce nostri privilegii clementer
admissa erga certan summan post instituendam eatenus liquidationem pro eidem
cessis beneficiis determinandse in serarium nostrum camerale depensionem in liberam, regiamque civitatem nostram de plenitudine potestatis et authoritatis
nostra? regise creandam, perficiendam, ac in reliquarum nostrarum liberarum,
regiarumque regni nostri Hungarian partiumque eidem adnexarum civitatum,
perpetuique peculii nostri numerum coetumque et ordinem cooptandam, recipiendam et adscribendam esse duximus ex certa nostra scientia animoque deliberato
benignissime concedentes ut amodo imposterum. P r i m o : Universis et singulis
juribus, praerogativis, immunitatibus et privilegiis turn ex lege regni cum
etiam generali antiquarum liberarum, regiarumque civitatum nostrarum consvetudine competentibus libere uti, frui et gaudere valeat, adeoque quartum regni
statum cum sessione et voto ingrediatur, et pro recepta Eegni consvetudine fu
tura dianta articulis regni inseratur, successivisque temporibus ad generales
regni diaetas per consvetas regales litteras evocetur, pro peculio sacra? corona?
nullum alium terestrem dominum recognoscente habeatur, nee ab ea unquam
separari, alienari vel oppignorari ullo pacto possit ac valeat. S e c u n d o : Ma
g i s t r a t e et cives ejus collectivo nomine sumpti pro vero et indubitato regni
nobile censeantur, adeoque cseteras inter nobilitares praerogativas ipsa quidem
civitas in concreto quoad res pro necessitate propria seu communi ex haereditariis regnis et provineiis inducendas immunitate quoque tricesimae gaudeat,
ipsi vero cives singillatim sumpti ad conformitatem aliarum liberarum et re
giarum civitatum earumque civium, solitis civitatis passualibus litteris muniti, a
solutione teloniorum duntaxat et tributorum (ne utiquam tricesimae) semper sint
exempti et immunes; passualesque civitatis litterse legitime confectae, et sub usitato sigillo ab infra plenius describendo cerae rubrae inpresso itinerantibus civibus
extradatae; aliaeque universal expeditiones per civitatem extradandae ubivis locorum
acceptentur, suamque fidedignitatem obtineant. T e r t i o : Contributione publica
post institutiendam eatenus legalem et juxta subsistentes normales ideirco dispositiones conscriptionem et dicationem pro nunc determinanda, anqualiter repartienda, et omni cum exaetitudine deineeps de tempore in tempus in aerarium
nostrum regium militare inferenda; in reliquo publicas contributiones, non secus
et taxas diaetales ad instar reliquarum liberarum regiarum civitatum, inque
conformitate regularum eatenus constitutarum, atque proportionis praestare sit
obligata, consequenter omnes et singuli cujuscunque status et conditionis fundos
civiles ibidem possidentes, beneficiaque mere civilia usuantes non obstante no-
XXIV
bilitari vel militari prorogativa debitas a fundis eorum aliisque beneflciis civilibus contributiones in medium ipsius civitatis prsestare, aliaque communia onera
supportare, ac respectu ejusmodi fundorum beneflciorumpue civilium jurisdictionem
civilem recognoscere teneantur; exceptis, si qui forent, aut deinceps futuri essent,
fundis curialibus regiis privilegiis et immunitatibus provisis, adeoque ratione
ejusmodi fundorum curialium, uti et personarum nobilium curiali libertate et
respective nobilitari prserogativa ad conformitatem legum patriarum salva ulterius permanente; exceptis item nonnullis fundis ad usum ibi constituti militaris
status per nos clementer destinatis, ac edenda eatenus positiva benigna resolutione regia speciflcandis, ad quos perinde civilis jurisdictio neutiquam extendetur,
neque onera publica aut civilia derivabuntur. Q u a r t o : Jus territoriale in terri
torio suo juxta benignam nostram resolutionem medio delegandse ad faciem loci
regise commissionis uberius circumscribendo cum universis eo spectantibus, alias
de lege regni nomine pertinentiarum intelligendis ad instar aliorum dominorum
terrestrium cum jurisdictione, dominio, fructu et utilitatibus appertinentibus habeat et possideat, cunctisque beneflciis regalibus, utpote jure macelli, braxationis, exustionis cremati, laterum exurendorum, pharmacopearum tenendarum,
erigendarum tabernarum, molendinorum, piscaturse, yenationis et aliis quibuscunque
hoc nomine vocitatis intra ambitum territorii sui libere et imperturbate perfruatur. Q u i n t o : Admittimus prseterea et concedimus communitati libera et regise
hujus civitatis nostra? Carolostadiensis, ut judicem et pro ratione modernarum
circumstantiarum sex senatores, e quorum numero unus consulem alter civitatis
capitaneum agere debebit, juxta leges patrias et usum aliarum liberarum et regiarum civitatum nostrarum libere eligat; ut item exteriorem senatum e viginti
quatvor viris perinde liberis votis constituat; notario, vice-notario, simul regi
stratore archivi, flscali, tribuno plebis, camerario simul etiam quanti contributionalis militaris perceptore; item pupillorum curatore, aliisque subalternis officialibus seque ad normam aliarum liberarum regiarumque civitatum isthic perinde
constitui debentibus ; superius attactus loci niagistratus causas judicatui liberarum,
regiarumque civitatum competentes modo et praxi aliis liberis et regiis civitatibus, legibusque regni conveniente judicabit; appellationem autem in causis appellabilibus ad tavernicorum regalium magistrum pro maturiori revisione transm i t t e t ; ac cseteroquin in curanda re pupillari in sensu legum datseque sibi per
regiam commissionem ibidem operantem instructionis procedet, et in omnibus quo
ad singulas policise bonique ordinis et securitatis publics partes datas sibi per
prsefatam commissionem altissimo nomine nostro eorsum delegatam inviationes
fldeliter et ad amussim explebit. S e x t o : Facultas juris gladii exercenclseque in malefactores quosvis in territorio suo deprehensos criminalis eidem jurisdictionis civitati
admittitur, atque ipsam plenam exercendi juris gladii activitatem ad normam alia
rum liberarum regiarumque civitatum cum facultate columnam infamem opportuno loco, et patibulum opera murariorum erigendi ponitur; non absimiliter reliquas etiam universas causas tarn publicum civitatis statum, quam et personas,
fundosque civiles respicientes, ac quovismodo jurisdiction! magistratuali substernibiles judicandi potestas conceditur. S e p t i m o : E t siquidem constitutse nunc
ibidem pro confiniis Carolostadiensibus armorum prasfecturae, et respective stabi
legionis nostra? conflniarise Szluinensis jurisdictionem prascise ad personas, -res et
sedeficia quaacunque ad rem militarem ibidem spectantia, et per nos specifice de-
XXVII
nitatis exemptionem et libertationem cautam esse volumus et vetitam; imo per
expressum statuimus, ut si quae bona immobilia, sive haereditatis sive alio quocumque titulo ad ecclesiasticam vel exteram et alienigenam personam devolvi
contingeret, talis similia bona intra annum (nisi medio tempore se jurium et beneflciorum civilium consortem et particrpem reddiderit) civibus divendere teneatur,
secus penes magistratum stabit, praevia aestimatione et praecio eorundem posses
sor! exoluto eundem ab ejusmodi bonis amovere. Ac ut juris municipalis cursus
et jurisdictio civilis sarta, tectave conservetur et hine neutiquam turbetur, aut
confundatur, per expressum volumus et declaramus, ne ullus alius seu militares,
seu camerales officiales nostri sint, nee etiam comitatus cum praejudicio legum,
et dictae civitatisae nostras Carolostadiensis in eadem quampiam jurisdictionem exercere, judicium contra cives ferre, vel aliis actibus jurisdictionalibus in eos procedere, et semet immiscere, ac etiam in exequendo actu criminali in portis seu alibi
judicium civile impedire praesummant. Cumque justi pro injustis, ac innoxii pro
reorum excessibus non debeant quoquo modo impediri, turbari et inquietari, hinc
prout ssepefatos incolas et cives praelibatae civitatis nostrae Carolostadiensis ubique
locorum propter aliorum debita in persona vel rebus suis arestari et detineri
facere, imo et debitorem civem absque postulata praevie et denegata justicia tur
bari et arestari cautum omnino et vetitum esse volumus et jubemus; ita a quibuslibet vectigalibus, tributis, teloniis et tricesimis intra ambitum prafati regni
nostri Hungariae, ac partium eidem adnexarum, prout et violenta in domos ipsorum ivitis hospitibus, et praeter magistratualem assignationem cujuscumque conditionis hominum condescensione, quarterns et hospitalitate antiqua, liberarum ac
regiarum civitatum nostrarum libertate id exigente exemptosque esse declaramus; ita
tarnen et ea conditione, ut praerepetiti cives, incolae et hospites in omnibus aliis civitatibus nostris regiis sese conformare et ab ingratitudinis ac infldelitatis nota et ma
cula sub poena amissionis et ablationis horum ac aliorum omnium privilegiorum et
libertatum suarum perpetuo sibi cavere, hocque insigne beneficium et non vulgarem
gratiam et clementiam nostram in ipsos collatam, de majestate nostra, haeredibusque
et successoribus nostris legitimis videlicet Hungariae regibus omni fide, constantia
et fidelitate jugiter promereri studeant ac ebeant. Imo cooptamus, recipimus et
adscribimus; salvo tarnen quoad omnia et singula pramrissa jure alieno praesertim
vero ecclesiarum Dei. Quo vero perpetuum et celebrius libertationis hujus benignitatisque et clementiae nostrae regiae erga praefatam civitatem nostram Carolostadiensem, ejusdemque cives et inhabitatores declaratae et elargitae extet documentum, eademque pleniore beneficio decorata clarius in oculos incurrat hominum,
proposita nobis nomine civitatis armorum insignia non solum clementer approbavimus et ratifieavimus, verum etiam in hunc, qui sequitur, modum expressa imposterum ac futuris et perpetuis semper temporibus usuanda, ac usum quoque
cerae rubrae in sigillando, et quavis sigilli eorundem impressione benigne concessimus; scutum videlicet sigillare in figura spherica seu rotunda erectum horisontaliter sectum ac superiore quidem parte palariter bipartitum. Pars prima exhibet
tessellas antelati regni nostri Croatiae, cui memorata civitas nostra Carolosta
diensis ingremiatur, argento et minio stratas. Pars secunda refert in area cocco
tincta, binas anchoras argenteas decussim inscriptas. Pars demum scuti inferior
cyanea, fulgentibus in regione cephalica hinc sole aureo plenam faciem humanam
referente, illinc crescente luna argentea, designat urbem et propugnaculum Caro(Lopaii: Karlovac.)
18
XXVIII
lostadiense suis cum munimentis, aedibusque tum sacris cum profanis, alluentibus
illud fluviiis Colapi et Gorana. In centro majoris hujus scuti continetur aliud
minus pectorale dictum scutum aureum de peculiari clementissimo annutu nostro
initialibus augusti nominis nostri I. II. atris scriptum literis romanis conspicuum.
Scuto porro majori incumbit corona vulgaris aurea, telamonum vices abeuntibus
duabus sirenibus, quae caudis innexis et hsec quidem dextra ilia vero sinistra
manuum crines aureos servantibus scutum respiciunt. Circumferentia denique ipsius
scuti exterior hac epigraphe seu superinscriptione : Sigil. liber et reg. civitatis
Carolostadien. circumducta conspicitur. Quemadmodum haec omnia in principio,
sive capite praesentis benigni diplomatis nostri pictoris edocta manu et artificio
propriis et genuinis suis coloribus clarius depicta et ob occulos intuentium lucidius
posita esse conspiciuntur, decernentes et ex certa nostra scientia, animoque deliberato concedentes, ut memoratse civitatis nostrae liberae, regiaeque Carolostadiensis
cives, hospites et incolae, ac eorum posteri et successores universi sigillo ejusdem
civitatis praevio modo armorum insigniis notato et exculpto universas et quaslibet
litteras quacunque de causa in medio eerundem expediendas cera rubra sigillare.
hujusmodique sigillo in cera colloris praenotati quibuscunque litteris ipsorum a p .
pensa seu appressa perinde sicut litteris seu sigillis aliarum liberarum ac regiarum civitatum nostrarum cera similis coloris in sigillo utentium, vigor et fides
adhibeantur, adhiberique debeant effective et indubitanter. In cujus rei memoriam
firmitatemque perpetuam praesentes litteras nostras secreti majoris sigilli nostri
impendentis, quo ut rex Hungarian apostolicus utimur, munimine roboratas, iisdem
civibus et incolis annotatae civitatis nostrae Carolostadiensis, pro ipsis eorumque
posteris et successoribus in aevum valituras sub evictione fisci nostri regii dandas
duximus et concedendas. Datum per manus fidelis nostri nobis sincere delecti
spectabilis ac magnifici comitis Francisci Eszterhazy de Galantha, perpetui comitis in Prakno, aurei velleris, ac una insignis ordiniis sancti Stephani regis apostolici magnae crucis equitis, comitatus Mossoniensis supremi comitis, camerarii,
consiliariique nostri actualis intimi, curiae item nostrae regiae per Hungariam ma.
gistri et per antelatum regnum nostrum Hungarian aulae nostrae, prout et dicti
ordinis sancti Stephani cancellarii in archiducali civitate nostra Vienna Austria?
die octava mensis octobris, anno domini millesimo, septingentesimo, octuagesimo
primo, regnorum nostrorum Bomani decimo septimo; Hungariae, Bohemiae, et reliquorum anno primo. Beverendissimis, illustrissimis, reverendis item ac venerabilibus in Christo patribus, dominis Josepho e comitibus de Batthyan, perpetuo
in Nemeth-TJjvar, sanctae romanae ecclesiae cardinale, ac sacri romani imperii prin
cipe, Strigoniensis; ac altero Adamo libero barone Patachich de Zajezda, Colocensis et Bacsiensis canonice u n i t a r u m , metropolitanarum ecclesiarum archi-episcopis, comite Francisco Zichy de Vasonk, Jaurinensis, comite Carolo Eszterhazy
de Galantha, Agriensis, Christophoro e comitibus Migazzy de Vaal et Sonnenthurn,
sanctaa romanae ecclesiae cardinale, principe sacri romani imperii, administratore
Vacziensis, Josepho Galyuff Zagrabiensis, Joanne Bapt. Caballini Segniensis et
Modrussiensis seu Corbaviensis, Mathaeo Francisco Kerticza Bosniensis seu Diakoviensis et Syrmiensis;. comite Ladislao Kollonich de Kollegrad, Magno-Varadiensis, Carolo Szalbek Scepusiensis, comite Francisco Berchtold, Neosoliensis, co
mite Antonio de Reva, Mtriensis, Josepho Bayzath Vesprimensis, Joanne Szily
Sabariensis, Ignatio Nagy de Sellye, Albaregalensis, Emerico Kristovich, Csana-
XXV
signanda restrictam imposterum velimus; hine cives et reliqui incolae omnes
cujuscumque nationis, status aut conditionis existant nonnisi a magistratu loci
dependeant, adeoque loci magistratus in cives et incolas Carolostadienses lege
stabilitam, et aliis liberis regiisque eivitatibus legitime competentem jurisdictionem tarn in personalibus quam realibus, fundos videlicet in terreno Carolostadiensi possessos tangentibus (exceptis, qui lege regni et infra puncto deeimo tertio
excipiuntur) exercebit. O c t a v o : Praeterea pro more aliarum liberarum regiarumque civitatum jus quoque praesentandi parocbos ad binas ecclesias parochiales,
in interiori quippe et exteriori civitate sitas, sit et maneat penes eandem civitatem cum ea tarnen obligatione, ut civitas parochorum subsistentise quoad So
lutionen! congruam omni tempore provideat. N o n o : Omnis jurisdictio militaris
quocumque sub titulo considerata antea ibidem vigens et observata in civitate.
ejusque territorio de pleno aboleatur ad certos non nisi fundos militari jurisdictione ex benigna ordinatione nostra regia relinquendos restringenda; nihilominus
tarnen D e e i m o : Incollae civitatis hujus in quibusvis belli alliisque periculosis
circumstantiis debitam ac fidelem correspondentiam cum militari loci prsefectura
fovere, ac in casu inprovisa? necessitatis fortalitii juxta inviationem suae instantiae seu jurisdictionis politics, armis succurere, omnesque periculosas machinationes
et simultates, perversaque et noeiva consilia antevertere, imo similia instantanee
detegere; denique omnia ea, quae fidelibus subditis de homagiali obligatione in
cumbunt, internamque quietem et praesidii securitatem concernunt, juxta invia
tionem a superioritate sua accipiendam prompte, fideliter et accurate observare
teneantur. U n d e c i m o : Cum communis necessitatis et publica? tranquilitatis,
securitatisve partium illarum omni contra vim hostium praesidio destitutarum ratio
svadeat, ut pro nunc prsesidium ratione infra puncto deeimo quarto declaranda
ulterius ibidem permaneat; nihilominus tarnen civitati incumbet i n t e r n * suae securitati prospicere, ideo licebit eidem pro custodia civitatis, sateletes vulgo drabanos, seu hajdones tot numero quod necessarii forent, uti et tympanotribas pro
instituendis publicationibus, vel in casu incendii adhibendos constituere. Qui sa
tellites necessariis armis provisi cum sibi prarponendo civitatis capitaneo nocturno
tempore de more in aliis quoque liberis et regiis eivitatibus observato fine coercendorum in interiori non minus ac exteriore civitate malevolorum hominum et
observandorum antevertendorumque quorumvis excessum circumire et exeubias
agere obligentur. Ne autem hi in obeundis suis muniis per militares quoquo modo
turbentur, omnimode cautum sit, debitaque eatenus ab utrinque cointelligentia
foveatur. D u o d e c i m o : Universa onera publica, quae aliis liberis, regiisque eivi
tatibus, earumque civibus de jure et consvetudine ferenda incumbunt, sive ea
civilia sive militaria sint, civitas haec et cives ejus pariter ferre et praestare te
neantur, per consequens censum etiam regium subin juxta eruendam virium proportionem in specie determinandum ad aerarium nostrum camerale singulis annis
dependere sint obligati. D e c i m o t e r t i o : Admittitur quidem, ut in quibusvis
caducitatibus civilibus, seu personarum, fundorumque, et facultatum civilium flscus
civitatis succedat, talesque caducitates libere apprehendi et pro publico applicari
valeant; in bonis nihilominus mobilibus deficientium, vel ab intestato decedentium nobilium et liberarum personarum in fundo civili degentium, prout et in
universis bonis mobilibus et immobilibus haereditariis in fundo et territorio civi
tatis istius tentis et possessis, quorumvis tarn nobilium liberarumque personarum?
XXVI
quam et civium de nota infidelitatis aut crimine lasse majestatis convictorum
fiscus regius ad mentem articulorum octuagesimi septimi anni millesimi sexcentesimi, quadragesimi septimi, et sexagesimi secundi anni millesimi septingentesimi decimi quinti, immediate succedat, ejusmodique civiles haereditates collationi
regia? eo facto subjaceant, per donatarios attamen jure civili possidendae. D ec i m o q u a r t o : Quoniam limitum pra?sidii ad leges fortalitii sub nomine espla
nade et glacis desiderata extensio fine antevertendarum quarumvis differentiarum positive determinari, ac ratio etiam, qualinam sub conditione ponendorum
in glacis sedificiorum civili semper jurisdiction! subjacentium defigi debeat; hine
nos commissionem ex parte coneurrentium jurisdictionum altissimo nomine nostro
ibidem operaturam ad faciem loci fine designandorum ipsorum etiam terreni civi
tatis limitum exmissuri sumus, eo hie per expressum clementer declarato, quod
praeter fundos pro militari reservatos reliqua omnia immediati juris civilis sint,
quin spatia ex formalitate praesidii sub titulo esplanade et glacis determinanda,
esto haec pro moderna Providentia in eo statu, qui per nos clementer defigetur,
conservanda sint, ideo a fundis civilibus stricte separata intelligi debeant. I) ee i m o q u i n t o : Conceditur ultro ut civitas haec pro celebrandis annualibus nundinis, foris item hebdomadalibus locum, ubi libuerit, in fundo suo territoriali designare et pro majore commoditate eum mutare, proventusque nundinales incassare valeat, ipsas tarnen nundinas in aliud praeter privilegialiter statuendum
tempus transferre eidem neutiquam integrum sit; admittitur praeterea, ut taxa
ponderum, depositoriorum et fori juxta tarifam et regulas audito praevie Severinensi comitatu per nos ultro aeque in proportione statuendas ibidem desummatur.
D e c i m o s e x t o : Militares persona? fundos civiles possidentes, quoad ejusmodi
fundos jurisdiction! et oneribus civilibus ad exigentiam legum subjaceant. D ee i m o s e p t i m o : Limitatio victualium aliarumque rerum venalium in conformitate patriae legum observetur, cui limitationi persona? quoque militares semet accomodare teneantur. D e c i m o o c t a v o : Jure educilli duorum mensium per
civitatem deligendorum ipsi in concreto civitati cum exclusione privatorum educillorum relicto de reliquo admittitur, ut a singulla urna Posoniensi vini extranei
certa in proportione moderna? exaetionis velut prius commissioni remonstrandae
determinanda taxa desummatur, ea tarnen cum circumscriptione, ut nobilitaribus
personis jure civitatis ibidem gaudentibus libera vini induetio, et per vasa distractio admittatur; liberum item sit non modo civibus sed et nobilibus, qui jure
civitatis haud pollent, vinum ad suum proprium usum et necessitatem absque
taxa? ullius depensione inducere, prout et civibus vina in territorio civitatis procreata epocillare. In reliquis autem omnibus jure civitatis haud gaudentibus jus
educillationis interdictum maneat, neque concedatur u t vinum per medias aut
pintas seu minutim e gremio comitatus Zagrabiensis per pontem fiuvii Colapis,
aut aliunde in civitatem inducere possint. D e c i m o n o n o : Quo vero pra?fati
cives, hospites et incolae memorata? civitatis nostra? Carolostadiensis supra declaratis benignis concessionibus, libertatibus et pra?rogativis, aliis aeque liberis et regiis civitatibus nostris communibus et legibus ac constitutionibus regni potissimum
contentis et approbatis omni cum tranquilitate et quiete, secureque et inperturbate uti, frui et gaudere valeant, omneque eatenus impedimentum et cujusvis
dissensionis ansa submoveatur, omnem omnino domorum et fundorum, in vel
extra civitatem existentium sine consensu, aut in praejudicium ipsiusmet commu-
XXIX
dinensis, Antonio libero barone Andrassy de Szent-Kyraly et Krasznahorka, Rosnaviensis, comite Ignatio de Batthyan, perpetuo in Nemeth-Ujvar, Transilvaniensis, comite Paulo Eszterhazy de Galantna. Ouinque ecclesiensis, Antonio Zlatarics. Belgradiensis seu Samandriensis, Josepho Pierer, Tinniensis, Stephano
Jaklin de Elefant, electo Almisiensis, comite Sigismundo Keglevich de Buzin, electo
Makariensis, Raphaele Szentivanyi de -Eadem, electo Arbensis, Stephano Bartha,
electo Noviensis, Gabriele Szerdahely, electo Corzolensis, Emerico Okolicsany, electo
Ansariensis, Georgio Nunkovics, electo Serbiensis, Josepho Peth, electo Drivestensis, Joanne Feja, electo Scutariensis, Emerico libero barone Perenyi, electo
Bacensis, Joanne Ludovico libero barone Schvarczer, electo Bosoniensis, Francisco
Miklossy, electo Biduanensis ecclesiarum episcopis ecclesias dei feliciter gubernantibus;
spectabilibus item ac magnificis, comite Georgio Fekete de Galantha judica? curiae
nostra? regia?, comite Francisco de Nadasd, regnorum nostrorum Dalmatia?, Croatia?,
Sclavonia? bano, comite Adamo de Batthyan, perpetuo in Nemeth-Ujvar, tavernicorum, illustrissimo sacri romani imperii principe Nicoiao Eszterhazy de Galantha
nobilis turma? nostra? pra?toria? Hungarica? capitaneo, antelato comite Francisco
Eszterhary de pra?fata Galantha, curia?, comite Joanne Nepomueno Csaky de Kereszt-Szegh, Agazonum, comite Joanne Nepomueno Erddy de Monyorokrek Cubiculariorum, comite Antonio Ivroly de Nagy-Karoly dapiferorum, comite Leopoldo Palffy de Erdd, janitorum, comite Francisco Xav. Koller de Nagy-Mnye,
pincernarum nostrorum regalium per Hungariam magistris, ac comite Joanne
Palffy ab Erdd, comite Posoniense, ca?terisque quam plurimis sa?pefati regni
nostri Hungaria? comitatus tenentibus et honores.
Josephusm.p.
C o m e s F r a n c i s c u s E s z t e r h a z y m. p.
A l e x a n d e r P a z t h o r y m. p.
(Izvornik povelje u arhivu grada Karlovca.)
XYI1I.
Stalii i redovi prekosavski
mole kralja Franju, da im povrati

s ostalom
Hrvatskom.
ustav i da ih spoji
U Karlovcu, 22. rujna 1814.

Sacratissima ca?sareo regia et apostolica Majestas!
Domine, domine clementissime, benegnissime!
Benigna Majestatis vestra? sacratissima? rescripta ddto 23. et 24. Julii a. c.
quoad deponendum per nos 4. octobris juxta benigne pra?scriptum formulare fi.delitatis juramentum, eo magis nos percuterint, quo magis expensis rite ejusdem
formularis tenoribus convicti fuimus, quod neque altissimis Majestatis Vestra? sacra
tissima? jussis salvis conscientiis nostris plene satisfacere, neque etiam nobis jam
amplius certain de eo spem polliceri possimus, quod nos ad felicem ilium, e quo
injuria temporum ante quinquenium excidimus statum, tarn cito reddituri simus.
Nam, quantum provocatum juramentum attinet, pra?terquam, quod benigne
pra?scriptum formulare ita genericum, ita nobis, qui l e g e s i m p e r i i a u s t r i a c i
i g n o r a m u s , incertum et ubium sit, .ut exinde plurima?, quas nunc pra?videre
non possumus, ingrata? nobis formari possent sequella?, pra?terquam, quod idem
hoc formulare sine ulla prorsus cautella reflexe ad priorem nostrum situm, et cum
sacra corona nexum benigne pra?scriptum sit, insuper tale est, ut cum sine ulla
XXX
prorsus modification acceptari et deponi debeat, nos ad pietatem et justitiam
Majestatis Vestrse sacratissimse reccurrere oporteat, nosque ad eum tristissimum ponamur statuin, ut a depositione ejusdem nos benigne dispensari in profundissima
subjectione petere debeamus.
Ipsamet vestra Majestas sacratissima pro ingenita sibi pietate in benigno
24. Julii rescripto nos ad gravitatem homagialis juramenti reflectere, ipsamet
magnitudinesi pecati perjurii nobis ob occulos ponere, ipsamet ad expendendum
summa cum attentione ipsum formulare juramenti nos provocare dignatur. Ipsam
hanc Majestatis Vestrse sollicitudinem prse occulis constanter habentes, ut in ob
jecto tarn gravi omni possibili cum circumspectione procedamus cum in juramentorum depositione convictio et plena libertas esse debeat nominatim cujuslibet
ad generalem hunc congressum, seu per se seu per plenipotentiarium suum comparentis individui sensum super eo exquisivimus, an cum modificatione, reflexe
nempe ad Constitutionen! Hungarise, vel sine modificatione juramentum prsescriptum deponere paratus sit; post numerata pro et contra vota apparuit, quod pro
modificatione mox a t t i n g e n d a 523. inclusis Turopolyensium nobilibus familiis
pro nulla autem per absolutum modificationis necessitate, cum talis suapte supponi
debeat, non nisi tria et pro formulari sicuti jacet duo duntaxat vota adfuerint.
In tanta votorum pro modificatione superioritate, an nos purissimi Rom anoC a t h o l i c i , nos quorum a n t e n a t i s u b d i v o primum L a d i s l a o et dein
sub C o l o n i a n n o illustrious Hungarise regibus medio s o l e n n i u m p a c t o r u m perpetuam sacrse coronse Hungarise voverunt fidelitatem, nos quos Ma
jestas Vestra sacratissima ante quinquenium non nisi ob imperiosas monarchies
circumstantias a fidelitatis juramento absolvit, neque etiam stante i n a u g u r a l i
j u r a m e n t o sine consensu s t a t u u m etordinum H u n g a r i s e indubie absolvere potuisset, an inquam nos ad depositionem juramenti juxta benigne prsescriptarn formulam sine manifesta divini numinis offensa vel admitti possimus, hoc
nos altissimo Majestatis Vestrse sacratissimse judicio homagiali cum devotione substernimus. Nos certe in conscientiis nostris plene de eo convincimur, quod cum
consequentise ex formulari illo pro nobis exitiosse, pro regno vero Hungarise
summe prsejudiciosse necti possent; cum plurimi ex nobis et perprius toties et
post depulsum etiam hostem iterum constitution! regni Hungarise juramentum voverint, neque tarn cito ejusdem sine manifesta perjurii nota oblivisci possint, nos
illud sine salvatoria clausula nullatenus deponere possimus.
Ductu motivorum horuni Majestatem Vestram sacratissimam iis, quibus possumus ardentissimis exoramus precibus, dignetur nos de tristissima hac situatione
eximere, dignetur nos ad eum statum ponere, ut nos quoque, qui pari cum reliquis Majestatis Vestrse sacratissimse subditis zelo, devotione et fldelitate erga
eandem augustam domum suam ferimur fidelitatem nostram quantotius remonstrare possimus, dignetur pro tranquilitate conscentiarum nostrarum nobis, qui
Majestati Vestrse sacratissimse qua apostolico regi et sacrse coronse arctiori, quam
cseterse Illyrii provincije nexu jungimur, post verba: et i m p e r i i a u s t r i a c i
c o m o d a unice sequentem salvificatoriam clausulam : i n s e n s u c o n s t i t u t i o n i s r e g n i H u n g a r i s e clementer admittere.
Absolutis, quse a nobis religio, quse subditalis erga Majestatem Vestram ingenuitas et non fucata fidelitas exigere videbantur, descendimus ad aliud demissse
remonstrationis nostras objectum metum nempe, ne nos brevi desinamus esse
XXXI
membrum sacra coronas et ne per id constitution em, in qua sola et vivere et
mori desieramus, in perpetuum amittamus.
Sacratissima Majestas ! Durum, admodum durum nobis occidit, quod jam
nunc non modo anxietatem nostram, sed et generalem omnium classium conster
nationem Majestati Vestra sacratissimae in homagiali devotione aperire debeamus.
Prasagiebamus nos jam pridem ob ipsam tarn diu dilatam partium harum cum
comitatu Zagrabiensi jure postliminii reunionem, iminentes cervicibus nostris procellas: tot infructuosae cum nostra, cum confratrum nostrorum remonstrationes
et demissae pro nobis interpositiones, non acceptata item in decretorio momento
tarn prompte oblata per nos insurectio, nos in metu nostro idemtidem confirmab a n t ; leges vero paenales ex codice austriaco excerptse et nobis per gubernium
Majestatis Vestra sacratissimae Labacense pro observamine prascriptae, causarum
item legibus hungaricis decisarum ad Labacense appellatorium imposita deductio,
turn evocatio nostri ad depositionem supra provocati fidelitatis juramenti e x t r a
l a r e s p a t r i o s et sine ulla relate ad priorem nostram constitutionem reflexione; ista et plura alia constitutioni nostra e diametro opposita, nobis omne
ferre dubium de eo eximunt, quod nos a corpore, quocum 700. et quod excedit annis
conjuncti fuimus, imperpetuum separandi et g e r m a n i c a ? alicui provincial adjungendi simus.
Sacratissima Majestas! Non hie nos comemorabimus tristissimas sequellas,
quas sive in linea.comercii, sive in ratione virium et extensionis apostolicum Ma
jestatis Vestrae regnum experietur, non ingrediemur quaestionem illam, an relati
ad nos scopus tarn diuturni, tam dispendiosi belli, in quo ingenita Majestati Ve
strae justitia et dementia tantum, si non plus, quantum celeberrimse victorise mo
menti ad rem contulerunt, obtentus sit ? Illud tarnen, qua fideles et ingenui Ma
jestatis Vestra subditi nullo modo silentio praterire possumus, quod Majestas
vestra sacratissima nos, qui indubie per id non deliquimus, quod victima pro sa
lute totius monarchiae austriaca? esse debucrimus, nulla graviori ac ista esset,
poena afficere posset.
Eumpuntur profecto p r a dolore corda nostra, quoties nos cogitatio ilia
subit, quod n o s p u r i s s i m a C r o a t a r u m i l l o r u m , q u i a n n o 648. has
partes insederunt, p r o g e n i e s , n o s qui plus quam 1000 a n n i s
regnum
l i b e r u m constituebamus, nos qui bona nostra p r o c o n f i n i i s et t u t a m i n e
d i t i o n u m Majestatis Vestrae sacratissimae cedere debuimus, nos qui tot Gr r aec a n i c i s , d e i n V e n e t i s , ac tandem T u r c i c i s bellis t a n t a perpessi su
mus, et m a j o r e m r e g n i n o s t r i partem pro salute aliarum ditionum amisimus,
nos qui Augustas Majestatis Vestrae sacratissimae domui tot decretoriis occasionibus illimitatam fidelitatem testati sumus, nunc post tot patrum nostrorum et
nostra etiam decora, post tantas Majestatis Vestrae sacratissimae fidelitatis et devotionis nostra benignas testificationes et complacentias regias in margine praecipicii versamur, a fratribus et consangvineis nostris proxime divellendi simus,
atque brevi ipsum nomen nationis, patriam, lingvam, mores, vestern amissuri
simus. Utinam Majestas Vestra cruenta ex his considerationibus corda nostra introspicere, utinam consternationem universalem propriis occulis metiri possit: non
pravalerent certe inimicorum nostrorum contra innocentes nos consilia, non pateretur paternum Majestatis Vestrae sacratissimae cor, non justitia et dementia,
nos juribus nostris exui.
XXXII
Explevimus uti nobis videtur ea, quae a nobis subditalis et fllialis erg op
timum et justissimum principem et patrem devotio et fiducia, quae ingenitus pa
triae amor, quae honor a nobis exigit.
Nun-c nobis jam non restat aliud, quam ut nos, justissimam causam nostram justitiae et dementias Majestatis Vestrae sacratissimge in humillitate comendemus, ac in perpetua fldelitate et subjectione emoriamur.
Majestatis vestra sacratissimae humilimi perpetuoque fideles subditi.
Dabantur e generali nostra 22. et subsequis mensis Septembris diebus a. 1814.
Carolostadii celebrata congregatione.
(Ovjerovljeni prepis
u naoj
sbirci.)
SADRAJ.
Strana
Predgovor
Navala Turaka na Unu i Kupu

Osnutak i razvitak Karlovca
Katolike crkve i sveenstvo u Karlovcu i oko njega
kolski zavodi u Karlovcu
0 eparhiji karlovakoj
Karlovaki generali
Karlovaka krajika vojska
Dubovac
Predstojnici Karlovca, odkako je dobio obinsku samoupravu
Prilozi
I
1
21
104
128
139
174
215
230
244
I

Karlovac - Radoslav Lopašić

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Karlovac - Radoslav Lopašić

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

POUI KNJINICA MATICE HRVATSKE."

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

NAKLADOM MATICE HRVATSKE".

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Navala Turaka na Unu i Kupu.

ajvea je nesrea po slovinske narode na jugu provala Turaka

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Dalmaciju. Napast turska bila je za Hrvatsku god. 1406. ve tolika,

Medju pismi manastira Pavlinskoga Strea u zem. arkivu.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

ugnjezdili u Bosni, nastae crni dnevi alostnoj Hrvatskoj. Minuse

Marcelovi: Kegesta, rukopis u nab. arkivu.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

kod mletake republike i kod njemakoga carstva, nije udo, da su Turci

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Opasnost dospje do vrha nakon grozne katastrofe, zbive se 29. ko

Chmel: Actenstiicke, str. 4348.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

tovo nikad imao, trebajui ga svedjer za svoje privrenike, koji pored

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Doista da je bila ve prieka nuda, da se nevoljnoj Hrvatskoj

Jur god. 1520. molili su kranjski stalii kralja Ferdinanda, da primi to

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

knezovi Blagaji za Otoku i Buevi na Uni, knezovi Frankopan-Slunjski

Vidi o tom i zakljuke sabora u Dubravi god. 1537. Fraknoi. Monumenta

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

menitoga grada i varoa dubikoga, neko sjedita upanije dubike,

Confiniaria u *zem. arkivu tajerskom f. 44 br. 13. Pismo Katzianerovo od

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Ibidem str. 31.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

godinu 65.161 for.1 Strae ove razmaknue se iza nekoliko godina

To je najstariji popis i raun o troku za vojsku u Hrvatskoj, a nalazi se

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Ob uredjenju turske krajine ima vanih podataka u arkivu ratnoga ministarstva

Izvjea bisk. Gjure Drakovia kralju Maksimilijanu. U nadbisk. arkivu,

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

oruje god. 1575. Ivana Auersperga, strievia krajikoga zapovjed

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

spasili preko Kupe, te izselili iz svoje djedovine. Na 1. prosinca 1576.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

prije ili poslije na Austrijancih osvetiti, a Biha da e do skora do

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

1. sienja do konca oujka 1578.) dozvolie stalii vei troak za gradnju

Universal-Landtag mit Steier, Krnthen, Grain und Grz zu Brug an der

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Kanje uzela je vojna vlast Steninjak u zakup, te je zapovjednik

Mareti u Croazii polag biljeaka iz ratnoga arkiva.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

skih pokrajina radili, da odtrgnu od kraljevine pojedine njene dielove,

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Osnutak i razvitak Karlovca.

kolica dananjega Karlovca, okruena nizkim gorjem i na

Radoslav Lopai KARLOVAC MH 2010.

Kako su Hrvati i u obde Slovini pri svojih seoba rado traili