SVEUILITE U ZAGREBU

FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET

Svjetlana Luterotti

UVOD U KEMIJSKU ANALIZU

8. izdanje

ZAGREB 2015.

http://moodle.srce.hr/2014-2015/course/view.php?id=5046

ii
Recenzenti:
Prof. dr. sc. Nikola Kujundi
Prof. dr. sc. Alka Horvat
Doc. dr. sc. Dubravka Pavii-Strache

Nakladnik:

Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Sveuilita u Zagrebu

CIP zapis
ISBN 978-953-6256-14-3

1. izd. 2002.

Umnoavanje, preslike ili pretisak nisu doputeni bez odobrenja autorice.

iii

PREDGOVOR

"Uvod u kemijsku analizu" naslov je udbenika prilagoenog nastavi Analitike

kemije I na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu (FBF). To je
radni materijal s predavanja i seminara iz ovog kolegija. Kako je namijenjen studentima
koji stjeu uvodna znanja iz kemijske analize koncipiran je na nain da kroz razne
kemijske pojmove i veliine uvodi studente u procese kemijskog razmiljanja i raunanja.
Tako ih upoznaje s kemijskim temeljima analitike kemije, te obrauje analitika
ispitivanja koja se baziraju na kemijskim reakcijama. Kemijskim reakcijama dobivamo
spojeve koje je mogue podvri postupcima odjeljivanja ili ih pripremamo za kvalitativnu
ili kvantitativnu analizu. Mnogi postupci odjeljivanja se i sami temelje na kemijskim
reakcijama. U tu je svrhu nuno poznavanje teorijskih naela i temeljnih znanja iz ope,
fizike, anorganske i organske kemije. Stoga je pojavljivanje pojmova koji su, strogo
gledano, izvan dosega ovog kolegija prisutno iskljuivo u funkciji kemijske analize
odnosno u onoj mjeri i na onim modelima koji su prema autorici nuni studentu za
uspjeno praenje ovog i naprednijih kurseva iz analitike kemije.
Valja naglasiti da je ovaj materijal, koliko god je to bilo mogue, usklaen s FECS-ovim
Eurocurriculum-om iz analitike kemije. Nadalje, udbenik je oplemenjen nizom izvornih
literaturnih citata, poglavito u podruju novih kromatografskih i srodnih tehnika. Stoga je
koristan ne samo studentima Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta ve svim sluaima
sveuiline nastave iz analitike kemije.

Zagreb, 2015

Svjetlana Luterotti

iv

SADRAJ
Stranica
PREDGOVOR.

iii

I.

OPI POJMOVI....

I.1.

ULOGA ANALITIKE KEMIJE.

I.2.

ANALITIKI PROCES I POSTUPCI..............................................

I.2.1.

UZORAK I UZORKOVANJE..............................................................

I.2.2.

ANALITIKE REAKCIJE I NJIHOVO IZVOENJE

I.2.2.1.

Izvedbene znaajke kvalitativnih kemijskih ispitivanja

12

Granine vrijednosti utvrivanja (otkrivanja) .....................................

12

Selektivnost....

17

I.2.2.2.

Klasifikacija analitikih postupaka

24

I.2.2.3.

Analitiki signal i informacija

25

Sadraj informacije u kvalitativnoj analizi................

27

II.

RAVNOTEE U ANALITIKIM SUSTAVIMA..........

29

II.1.

RAVNOTEE U HOMOGENIM SUSTAVIMA.

33

II.1.1.

IONI I OTOPINE.......................................................................

34

II.1.1.1.

Otapanje ionskih spojeva............

36

II.1.1.2.

Otapanje kovalentnih spojeva.........

38

II.1.1.3.

Elektrolitika disocijacija...............

40

Faktor aktiviteta i aktivitet.

41

PROTOLITIKE REAKCIJE U KEMIJSKOJ

ANALIZI

43

III.1.

KISELO-BAZNE RAVNOTEE.......................................................

43

III.1.1.

AUTOPROTOLIZA, AMFOLITI.........................................................

44

III.1.2.

KISELINE I BAZE...............................................................................

46

III.1.3.

HIDROKSIDI

54

III.1.4.

AMFOTERNOST..........................................................................

56

III.1.5.

HIDROLIZA..

60

III.1.6.

PUFERSKE SMJESE............................................................................

67

III.

IV.

KOMPLEKSNI SPOJEVI I NJIHOVA

ANALITIKA ULOGA...................

71

IV.1.

ANALITIKI ZNAAJNI KOMPLEKSI........................

72

IV.1.1.

OBOJENOST KOMPLEKSA...........................................................

75

IV.1.2.

RAVNOTEE REAKCIJA KOMPLEKSACIJE..................

77

IV.1.3.

KOMPLEKSI S ANORGANSKIM MONODENTATNIM I

BIDENTATNIM LIGANDIMA....................................................

IV.1.4.

84

KOMPLEKSI S ORGANSKIM BIDENTATNIM I

POLIDENTATNIM LIGANDIMA...................................

93

Kelati, kelatni i entropijski efekt............................................................

93

IV.1.5.

PRIMJENA KOMPLEKSNIH SPOJEVA U KEMIJSKOJ ANALIZI..

106

V.

REDOKS REAKCIJE I REAKCIJE

KARAKTERIZACIJE VALENTNOG STANJA 107
Reakcije disproporcioniranja................................................................

115

Reakcije karakterizacije valentnog stanja..........................................

116

VI.

REAKCIJE LUMINESCENCIJE .......

119

VI.1.

FOTOLUMINESCENCIJA

119

VI.2.

KEMILUMINESCENCIJA

123

VII.

HETEROGENE RAVNOTEE..

125

VII.1.

TERMODINAMIKA RAZMATRANJA..

125

Superkritini fluidi

127

Ekstrakcija superkritinim fluidom......................................................

128

VII.2.

SUSTAVI PLINOVITO-TEKUE

129

VII.3.

SUSTAVI PLINOVITO-VRSTO

131

VII.4.

SUSTAVI VRSTO-TEKUE..

133

Utjecaj pH na talone reakcije .

139

SELEKTIVNO TALOENJE I OTAPANJE....

141

VII.4.1.1. Selektivno taloenje i otapanje klorida..

142

VII.4.1.2. Selektivno taloenje i otapanje sulfida..

143

VII.4.1.3. Selektivno taloenje i otapanje hidroksida.

151

VII.4.1.4. Selektivno taloenje karbonata.......................

156

VII.4.1.

vi
VII.4.2.

IONSKA IZMJENA U KEMIJSKOJ ANALIZI..

157

VII.4.2.1. Ravnotea i kinetika ionske izmjene.

159

VII.4.2.2. Primjena ionskih izmjenjivaa...

162

VII.4.3.

METODE KAPILARNE ANALIZE.

164

VII.5.

SUSTAVI TEKUE-TEKUE..

169

Ekstrakcija metalnih iona..

173

VIII.

SLOENE RAVNOTEE...

178

VIII.1.

MASKIRANJE I DEMASKIRANJE.

178

VIII.2.

NEKE SLOENE RAVNOTEE..

185

VIII.2.1.

OTAPANJE TALOGA TEKO TOPLJIVIH SOLI.

190

VIII.2.1.1. Otapanje nastankom slabog elektrolita..............................................

190

VIII.2.1.2. Otapanje stvaranjem kompleksnog iona.........................................

192

VIII.2.1.3. Otapanje promjenom oksidacijskog stanja.

196

VIII.2.1.4. Otapanje u prisustvu suvika strane soli.........................................

196

IX.

POSTUPCI ODJELJIVANJA.......................................

198

IX.1.

TEMELJI KROMATOGRAFSKIH ODJELJIVANJA .................

200

IX.1.1.

OPI POJMOVI

200

Teorija tavana

207

Kinetika teorija ....................................................................................

208

Kromatografske kolone..........................................................................

208

Primjena kromatografskih metoda........................................................

209

PLINSKA KROMATOGRAFIJA.

210

Primjena plinske kromatografije...

215

Analiza para iznad otopine plinskom kromatografijom

(head-space GC)....

215

Inverzna plinska kromatografija ("inverse" GC, IGC)..........................

216

IX.1.3.

KOLONSKE TEKUINSKE KROMATOGRAFIJE...........................

216

IX.1.3.1.

Tekuinska kromatografija visoke djelotvornosti (HPLC)....

220

Primjena HPLC.

222

Ionska kromatografija (IC) ...................................................

224

Primjena ionske kromatografije ...

226

Kromatografija iskljuenjem (SEC)......

227

Primjena kromatografije iskljuenjem..

229

IX.1.2.

IX.1.3.2.
IX.1.3.3.

vii
IX.1.4.

PLONE TEKUINSKE KROMATOGRAFIJE ................................

230

IX.1.4.1.

Tankoslojna kromatografija (TLC) .......................................................

230

Primjena tankoslojne kromatografije ...................................................

232

Papirna kromatografija (PC)..........

233

Primjena papirne kromatografije..............

236

FLUIDNA KROMATOGRAFIJA PRI SUPERKRITINIM

UVJETIMA (SFC)................................................................................

236

IX.1.6.

ELEKTROFOREZA..............

237

IX.2.

NOVI TRENDOVI U KROMATOGRAFIJI I SRODNIM

TEHNIKAMA ODJELJIVANJA........................................................ 238

IX.1.4.2.
IX.1.5.

IX.2.1. KAPILARNA ELEKTROFOREZA (CE) I

KAPILARNA ELEKTROKROMATOGRAFIJA (CEC)....................... 239
IX.2.2.

MICELARNE KROMATOGRAFIJE..................................................... 242

IX.2.3.

"LAB-ON-A-CHIP" (LOC)..................................................................... 243

IX.2.4.

VEZANI SUSTAV TEKUINSKA KROMATOGRAFIJA

SPEKTROMETRIJA MASE (LC-MS, LC-MSn)................................... 244

IX.2.5.

MONOLITNE KOLONE........................................................................ 245

IX.2.6.

"ULTRA PERFORMANCE LIQUID

CHROMATOGRAPHY" (UPLC)..........................................................

245

Primjena UPLC....................................................................................... 247

IX.2.7.

"ULTRA PERFORMANCE CONVERGENCE

CHROMATOGRAPHY" (UPC2)............................................................ 247
Primjena UPC2 ....................................................................................... 248

IX.2.8.

NEKE DRUGE "ULTRA PERFORMANCE"

KROMATOGRAFIJE. 249

IX.2.9.

DVODIMENZIONALNE TEHNIKE .................................................... 250

IX.2.10.

RAZDVAJANJE PROTONIM POLJEM ("FIELD-FLOW

FRACTIONATION", FFF) . 250

X.

LITERATURA.................. 253

XI.

DODATAK - OBJANJENJA KRATICA,

AKRONIMA I TUICA................ 257

I. OPI POJMOVI
Kemijska analiza znai kemijsko rastavljanje, ralanjivanje cjelovitog ili
kompleksnog na sastavne dijelove (grki analysis). Zadaci kemijske analize temeljno se
svode na dobavljanje analitikih informacija o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu
ispitivanog materijala. Kemijskom analizom ustanovljava se sastav neke tvari (kemijskog
spoja ili smjese). Ako se pri tome ustanovljava samo prisutnost pojedinih sastojaka, bez
obzira na njihov stehiometrijski odnos, govorimo o kvalitativnoj analizi, a ako se radi o
odreivanju sadraja (mase, koliine, koncentracije) pojedine sastavnice govorimo o
kvantitativnoj analizi. Dakle, kvalitativna kemijska analiza prethodi kvantitativnoj. Za
utvrivanje prisutnosti nekog sastojka (elementa, spoja, atomske skupine) u ispitivanoj
tvari odnosno materijalu obino se upotrebljava pojam "dokazivanje" ili "detekcija", dok se
u kvantitativnoj analizi koristi pojam "odreivanje".
Kemijsku reakciju na kojoj se analiza temelji prikazuje kemijska jednadba. Ona
predstavlja kratki izraz za neki kemijski proces u kojem reagiraju reaktanti i daju
reakcijske produkte. Kemijska jednadba prikazuje samo poetno i konano stanje te na
temelju nje ne moemo saznati mehanizam kemijske reakcije koja se odigrava preko niza
prijelaznih stanja. Reakcije mogu biti reakcije sinteze produkta, raspada produkta, itd.
Nadalje, u toku kemijske reakcije nastaju, npr., slabo ionizirani spojevi (slabe kiseline,
slabe baze, kompleksi), teko topljivi talozi ili dolazi do razvijanja plinovitih produkata. U
kemijskoj analizi susreu se dva osnovna tipa kemijskih reakcija: reakcije metateze i
redoks reakcije. Za razliku od redoks reakcija kod metatetikih ne dolazi do promjene
oksidacijskog stanja reaktanata.
I.1. ULOGA ANALITIKE KEMIJE
Kemijska analiza trajno je prisutna u ispitivanjima kompleksnih materijala. Ona
ukljuuje provoenje temeljnih znanstvenih i strunih istraivanja, ispitivanje novih
proizvoda i kontrolu toka proizvodnje pomou raznih pokazatelja, analitikih signala, koje
analitiar pretvara u analitiku informaciju o ispravnosti proizvodnog procesa. Konani
proizvod moe se prodavati ili kupovati na temelju atesta koji ukljuuje podatke o
identifikaciji i kvantifikaciji materijala. Nadalje, vana je uloga kemijske analize u
biomedicinskim ispitivanjima hrane, okolia i lijekova, arheolokim istraivanjima,
ispitivanjima umjetnikih djela i drugo Ukratko, uloga i znaaj kemijske analize mogu se
saeti kao:
1. industrijski (kontrola sirovina, meuprodukata tokom tehnolokog procesa i kvalitete
finalnog proizvoda, atest sinteze, oneienja);
2. farmaceutski (analiza kakvoe, valjanosti i bioraspoloivosti lijeka). Za farmaceuta
kemijska analiza slui pri identifikaciji i kontroli istoe istih ljekovitih supstancija i
pripravaka, kao i pomonih ljekovitih tvari, te za kontrolu sadraja djelatnih tvari;
3. prehrambeni i ekoloki (kontrola kakvoe hrane, oneienja u hrani, vodi, zraku, tlu i
drugim materijalima, npr., pesticidima ili metalima kao to su olovo, kadmij ili
eljezo);
4. biomedicinski pri emu je kemijska analiza ukljuena u postavljanje dijagnoze,
prognoze i terapije (analize kompleksnih smjesa, npr., biolokih tekuina, tkiva,
molekula membrana, organela stanica);

2
5. toksikoloki i forenziki (npr., zagaenje uslijed eksplozija ili primjene nervnih i
drugih bojnih otrova u ratu, kriminalistika).
6. istraivaki.
Analitika kemija u uem smislu bavi se analizom anorganskih tvari, no anorganska i
organska analitika ine analitiku kemiju u irem smislu. Uzorak prema porijeklu moe
biti: anorganski (npr., FeCl3, CoSO4), organski (npr., anilin C6H5NH2, CH3OH, HCHO,
protein), ili anorgansko-organski (npr., CaC2O4, vitamin B12, bioloki znaajni pigmenti
poput hemoglobina i klorofila, itd.).
I.2. ANALITIKI PROCES I POSTUPCI
Analitiki proces poinje studijem porijekla uzorka, planom analize i izborom
metode rada, a zavrava obradbom dobivenih podataka i njihovom interpretacijom. Za
odabiranje metode rada i voenje analitikog procesa potrebni su mnogi podaci o materiji
uzorka (porijeklo, agregatno stanje, koncentracija, vrsta materijala, npr., molekula, ion).
Izbor metode uvjetuju priroda materijala uzorka koji moe biti estica materije, tekuina,
plin, suspenzija dakle agregatno stanje uzorka odnosno analita, nadalje fizike i kemijske
znaajke analita, npr., njegova korozivnost ili radioaktivnost koji mogu izazvati popratne
efekte. Neobino je vaan i odnos analita i matrice s obzirom kemijsku strukturu i
kvantitativni udio u uzorku no vani su i vrijeme raspoloivo za analizu, traena ispravnost
analize kao i koliina uzorka poslanog na analizu. S obzirom na sve navedene zahtjeve
ponekad je potrebno modificirati odabranu analitiku metodu. I kvalitativna i kvantitativna
kemijska analiza dijele se u 6 faza:
1.

postavljanje analitikog zadatka;

2. izbor prikladne metode je vrlo bitan. Pri tome vana je koliina uzorka, izvedbene
znaajke metode, trajanje i cijena analize. Ukoliko se primijeni metoda kojom se mogu
dokazati znatno vee koliine analita od one prisutne u naem uzorku analitiar e iskazati
da analita u uzorku nema iako ga ustvari ima. Zato treba naznaiti koja je metoda koritena
i ako je mogue potraiti osjetljiviju. Odabrana metoda treba zadovoljiti svrhu zbog koje se
ta analiza radi pa se po mogunosti za analizu odabire validirana metoda;
3. uzimanje uzorka (uzorkovanje). S obzirom na to da trebamo reprezentativni uzorak
pravilno uzimanje uzorka temelj je valjane analize. Valja paziti da ne doe do meusobnog
oneiavanja uzoraka, a vano je i pravilno uvanje (skladitenje) uzoraka;
4. priprema uzorka za mjerenje je vrlo vana. Nakon vizuelnog pregledavanja uzorak se
esto podvrgava postupcima predobradbe kao sto su mrvljenje (vrsti uzorak se usitnjava
do finog praha u porculanskom ili ahatnom tarioniku, tvrdi uzorci kao to su minerali u
elinom tarioniku ili mlinu), mijeanje, granuliranje, suenje, arenje i kontrola sadraja
vlage, otapanje, rainjanje, ekstrakcija, razrijeivanje, odjeljivanje analita i obogaivanje
kod biolokih materijala. Tijekom ovih postupaka valja paziti da ne doe do gubitaka
analita, kontaminacije uzorka analitom ili meusobnog oneiavanja uzoraka kod rada s
velikim brojem uzoraka. Zatim se pristupa prethodnim ispitivanjima (reakcije suhim putem
direktno na vrstom uzorku) ili reakcijama mokrim putem nakon otapanja ili neke druge
predobradbe vrstog uzorka.

3
Ako se radi o vrstom anorganskom uzorku potrebno je ustanoviti u emu je on topljiv
jer ve topljivost ukazuje koje soli mogu potencijalno biti prisutne. Topljivost se ispituje
tako da se uzme mali dio vrstog uzorka i otopi u ispitanom otapalu uz
mukanje/protresivanje i, eventualno, zagrijavanje. Ako je anorganski ili anorganskoorganski uzorak otopljen u vodi prilazi se sustavnom i izravnom dokazivanju kationa i
aniona. Ako je kao otapalo koritena kiselina prije izvoenja reakcija otopinu treba blago
neutralizirati jer je esto ve produkt sa skupinskim reagensom topljiv u kiselini. Takoer
treba pomno pratiti da li tijekom otapanja u kiselini dolazi do razvijanja plinovitog
produkta koji nastaje razgradnjom aniona prisutnog u vrstoj soli (npr., CO2 iz karbonata,
H2S iz sulfida, SO2 is sulfita ili tiosulfata, NO2 iz nitrita, HCN iz cijanida). vrste
anorganske uzorke koji nisu topljivi u vodi, razrijeenim i koncentriranim kiselinama a niti
u zlatotopci prevodi se u lake topljiv oblik postupkom rainjanja (vidi str. 38, 189).
Za razliku od anorganskih soli organski spojevi rjee su topljivi u vodi a veinom su
topljivi u organskim otapalima, npr., CHCl3, CCl4, C2H5OH, CH3OH, eteru, benzenu, CS2,
itd.
Odjeljivanje je potrebno onda ako u uzorku uz analit nalazimo sastavnice koje
smetaju a iju smetnju ne moemo ukloniti maskiranjem. Ono se provodi ekstrakcijom,
ionskom izmjenom, kromatografijom ili postupcima kapilarne analize;
5.

zavrno mjerenje ukljuuje mjerenje razliitih veliina;

6. interpretacija analitike informacije i procjena rezultata mjerenja. Dakle, utvrivanje

sastava uzorka odnosno izraunavanje koncentracije analita ine zavrnu fazu analitikog
procesa.
Ovisno o koliini uzorka analitike metode se koriste razliitim tehnikama rada
odnosno izvode se u raznim mjerilima: makro-, semimikro-, mikro-, itd. One se razlikuju
po koliini uzorka koji se uzima za analizu odnosno po volumenima upotrebljenih otopina
uzorka i reagensa. Razlikuju se takoer i po laboratorijskom priboru potrebnom za
izvoenje analize. Kratki prikaz analitikih metoda s obzirom na mjerilo daje tablica I.1

4
Tablica I.1. Analitike metode i mjerilo*
Koliina uzorka
(-log g)

IUPAC**

Raniji naziv

Gram-

Makro-

Decigram-

Semimikro-, mezomikro-

Centigram-

Polumikro-

Miligram-

Mikro-

Decimiligram-

Centimiligram-

Mikrogram-

Decimikrogram-

Centimikrogram-

Nanogram-

10

Decinanogram-

11

Centinanogram-

12

Pikogram-

Naziv metode

Ultramikro-, mikro-

Submikro-, ultramikro-

Subultramikro-

* Prema ref.: V. Grdini, Instrumentalne metode analitike kemije, u Tehnika enciklopedija, sv. 6,
Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1979, str. 494-496).
** Meunarodna unija za istu i primijenjenu kemiju.

Mikrogram i nanogram metode koriste se kada su uzorci uslijed tekoe priprave ili
dobivanja (dijelovi tkiva i stanica, teko dostupni materijali, umjetnine) ili opasnosti po
okolinu (radioaktivnost, toksinost, eksplozivnost) ili drugih razloga dostupni u malim
koliinama. Visoka osjetljivost analitike metode moe dozvoliti rad s ekstremno malim
uzorcima.
Glavna sastavnica u uzorku je analit koji ini >10% materije, sporedna sastavnica je
analit kojeg ima 1-10%, a pod analitom u tragovima podrazumijevamo analit prisutan u
koliini manjoj od <1%.
Dokazivanje analita moe se provesti kemijskim, fizikim, fiziko-kemijskim ili
biolokim metodama, primjenom klasinih ili instrumentalnih tehnika analize.
Kvalitativnu analizu mogue je klasificirati:
1. prema svrsi: dokazivanje jedne vrste tvari ili nekoliko vrsti tvari koje pripadaju istoj
kemijskoj skupini;
2. prema tehnici rada: klasina kemijska analiza (primjenom ljudskih osjetila, vid i njuh),
instrumentalna (primjenom instrumenata);
3. prema dobivenom analitikom signalu kojeg moe dati sam analit ili produkt kemijske,
fizike ili bioloke (enzimatske, imunoloke) reakcije;
4. uz primjenu ili bez primjene postupaka odjeljivanja. Klasina kvalitativna analiza za
odjeljivanje koristi selektivno taloenje ili otapanje, ekstrakciju organskim otapalom,

5
ionsku izmjenu, plone kromatografije, dok instrumentalna kvalitativna analiza koristi
kolonske kromatografske postupke odjeljivanja (vidi Postupci odjeljivanja);
5. prema nainu dobivanja informacije (runo, npr., vizualnim ispitivanjem taloga, boje ili
usporedbom spektara), poluautomatski (procjena vremena zadravanja analita na
kromatogramu elektronikim integratorom ili raunalom, vidi Temelji
kromatografskih odjeljivanja) ili potpuno automatizirano (npr., pretraivanje
spektara u raunalskim bazama podataka).
Vodee svjetske farmakopeje za potvrdu identiteta djelatne tvari i kontrolu istoe
osim klasinih ispitivanja i postupaka odjeljivanja primjenjuju i niz instrumentalnih
metoda. Posljednje su metode i temelj glavnine postupaka odreivanja analita.
Farmakopeje propisuju niz klasinih kemijskih reakcija temeljenih na nastajanju obojenih
produkata, bojenju plamena, oslobaanju plinovitih produkata, luminescenciji, redoks
procesima, taloenju i otapanju, amfoternosti, hidrolizi i kompleksaciji u svrhu
identifikacije iona i skupina, ali i kao temelj ispitivanja istoe pa i kvantitativnih analiza.
Stoga su navedene teme iz ope kemije nuan dio ovog materijala.
I.2.1. UZORAK I UZORKOVANJE
Uzorak (U) je dio tvari o kojoj je potrebna odreena analitika informacija. Uzorak
mora biti reprezentativan dio materijala koji se analizira dakle on mora biti homogen (zato
tekui uzorak treba homogenizirati mukanjem a vrstu tvar izmrviti i izmijeati) pa se za
analizu uzima njegov dio. Prije nego li se prie sustavnoj analizi nekog uzorka treba ga
vizuelno ispitati. Ako je uzorak tekuina promatra se njezina boja i miris i izmjeri pH. Ako
se uz tekuinu nalazi i talog treba uzeti u obzir i njegovu boju i izgled (kristalinian,
elatinozan).
Uzorkovanje je dio analitikog procesa kojim se izdvaja jedna ili vie porcija
(alikvota) iz materijala dobivenog na analizu. Shema uzorkovanja treba biti usklaena s
postavljenim analitikim problemom i prirodom traene analitike informacije. Realni
materijali koji dolaze na analizu su heterogeni pa je potrebno provesti pouzdano
uzorkovanje. Jedino u sluaju homogenih uzoraka su manipulacije s uzorcima jednostavne
i izravne. Npr., tekuine i plinovi su esto dovoljno homogeni ili ih se lako homogenizira.
Adekvatno uzorkovanje treba osigurati da sastav uzorka bude isti kao i prosjeni sastav
materijala koji se ispituje. Egzaktne metode uzorkovanja su propisane industrijskim
standardima za svaki materijal. Optimalnu strategiju uzorkovanja treba razraditi zajedno s
naruiteljem analize ili s korisnikom podataka. (Kada se procjenjuje ukupna pouzdanost
kemijskog ispitivanja vano je uzeti u obzir i neizbjeni udio iz postupka uzorkovanja.
Npr., unutar ukupne varijance kao mjere nepreciznosti analitikog procesa varijanca
uzorkovanja je 5-10 puta vea od varijanci ostalih preliminarnih postupaka, mjerenja
analitikog signala i obrade podataka).
Uzorci se obino nose u laboratorij na analizu no ponekad se analiza provodi in situ
uz pomo prenosivih analitikih instrumenata. Npr., svakodnevni primjer je kontrola
koncentracije klora u bazenima za plivanje: uzorak vode se uzima u epruvetu, dodaju
reagensi te se dobivena boja usporeuje s referentom skalom boja na licu mjesta.
Isparljivost, fotoosjetljivost, termika nestabilnost, biorazgradljivost i kemijska
reaktivnost komponenata uzorka vani su podaci pri dizajniranju strategije uzorkovanja i
izboru postupka uzorkovanja. Tijekom svih ovih postupaka mora se paziti da ne doe do

6
kontaminacije ili gubitka analita. Npr., potrebno je temeljito ispiranje posude s tekuim ili
plinovitim uzorkom da bi se izbjegli gubici zbog adsorpcije na stijenkama posude. Nadalje,
tijekom usitnjavanja moe doi do kontaminacije uzorka ali i do gubitka isparljivih
komponenata zbog razvijanja topline (npr., Se, Hg, As u mineralima ili u uzorcima tla).
Takoer, novo formirane estice mogu u kontaktu sa zrakom biti podvrgnute oksidaciji,
npr., Fe2+ u Fe3+. Tijekom prijenosa i uvanja uzoraka moe doi do kemijskih reakcija
koje mogu promijeniti oblik analita. Zato se uzorci paljivo uvaju nakon uzorkovanja,
npr., pri niskoj temperaturi ili dodatkom kemijskih konzervansa ukoliko ovi ne
interferiraju.
Heterogene smjese poput emulzija, praaka, suspenzija ili aerosolova zahtijevaju
statistiko uzorkovanje. Uzorak treba uzimati prema statistiki temeljenom planu koji
teorijski daje istu vjerojatnost svakoj estici ili dijelu tvari da se pojavi u uzorku. Openito,
statistiko uzorkovanje zahtijeva uzimanje dijelova iz svakog odjeljka materijala, koji se
onda kombiniraju, mijeaju i ponovno uzorkuju sve dok se ne dobije laboratorijski uzorak
pogodne veliine. Detalji ove tehnike se razlikuju s obzirom na fiziko stanje ispitivanog
materijala. Tako se razliite tehnike koriste za uzorkovanje plinova, tekuina ili vrstih
tvari. Uzorkovanje velike koliine materijala provodi se strojno. Sluajno uzorkovanje se
provodi tako da se izvorni materijal podijeli u stvarne ili zamiljene dijelove, te se svaki
dio numerira. Izbor onih dijelova iz kojih e se uzeti materijal radi se prema tablici
sluajnih brojeva.
Kod vrstih materijala veliina uzorka ovisi o traenoj preciznosti analize,
heterogenosti materijala, veliini estica. Kada je vrsti materijal sipak (pijesak, brano,
sol) ili kod ispitivanja povrinskih voda koristi se sonda (tzv. "kradljivac" uzorka) koja
slui za sakupljanje uzoraka iz unutranjosti materijala. Jedna od izvedbi sastoji se od dvije
perforirane cijevi, pri emu jedna lagano ulazi u drugu. Otvori se otvaraju odnosno
zatvaraju okretanjem unutarnje cijevi. Kada su otvori zatvoreni sonda se ubacuje u
materijal koji se uzorkuje, otvori se otvaraju te se sakupljaju uzorci s razliitih mjesta
(ovisno o poloaju otvora), te se otvori ponovno zatvaraju prije izvlaenja sonde iz uzorka.
Ako je dobiveni materijal preobilan radi se redukcija njegove veliine. Uobiajeni
postupak ukljuuje usitnjavanje i mijeanje uz oblikovanje stoca, koji se izravna u disk,
podijeli u etvrtine, te naizmjenine etvrtine uzmu odnosno ostave (slika I.1.). Ovakav se
postupak ponavlja dok se masa uzorka ne smanji toliko da se moe transportirati u
laboratorij. U laboratoriju on se usitnjava u prah u mlinu ili u tarioniku (eljeznom ili
ahatnom) da se olaka otapanje te prosijava pa je takav dobro izmijeani prah spreman za
analizu.

Slika I.1. Redukcija veliine uzorka.

7
Uzorkovanje vrstih materijala moe se odnositi i na male mase, npr., tablete. Npr.,
pri analizi lijekova uzima se barem deset sluajno odabranih tableta, pulverizira i
homogenizira u tarioniku. Izvagani alikvot uzima se za analizu.
Kod heterogene tekue smjese vano je da li je to suspenzija, emulzija, smjesa
nemjeljivih tekuina ili tekuina koja sadri vrsti ostatak. Situacija se dodatno komplicira
ako je tekua smjesa nestabilna, npr., ako emulzija sadri isparljive komponente ili
otopljene plinove. Openito se uzimaju sluajni alikvoti s razliitih dubina i s razliitih
mjesta u tekuem uzorku. Oni se mogu analizirati odvojeno ili kombinirati da bi se dobio
sastavljeni uzorak kao statistiki reprezentant izvornog materijala.
Pri uzorkovanju atmosferskog zraka upotrebljena metoda ovisi o kemijskim i
fizikim svojstvima komponenata koje se analiziraju. Obino se atmosferski zrak
propuhuje pri kontroliranoj brzini kroz seriju finih filtara ili kroz stupicu. U oba sluaja
zadravanje analita mora biti kvantitativno. estice se zaustavljaju, npr., na teflonskom
filtru a plinovi bivaju kemijskom reakcijom zadrani u stupici, otopini ili na stupcu.
Uzorak sainjavaju analit i matrica. Analit (A) je dio uzorka koji se dokazuje ili
odreuje, a moe biti: ion (Na+, Fe3+, Cl-, NO3-), atom (Hg, Fe, Pb), radikal (npr., Cl., ili
alkil radikal H3C., radikali organskih kiselina), molekula (Cl2, Br2, H2O, AgNO3),
makromolekula, funkcionalna skupina tj. atomska skupina koja je odgovorna za
karakteristino ponaanje spoja u kojem se nalazi te daje karakteristine kemijske reakcije
(npr., alkoholna -OH, eterska -O-, aldehidna karbonilna -CHO, ketonska karbonilna
C=O, karboksilna -COOH, esterska -COOR, amino -NH2, itd.). Matrica (M) je zbroj
preostalih sastojaka uzorka koji se ne analiziraju a s kojima analit ini cjelinu uzorka. Ako
prikaemo reakciju analita s reagensom (R) kojom nastaje reakcijski produkt (RP) vidljivo
je da matrica moe biti:
1.

indiferentna:
Pb(NO3)2 + NaNO3 Pb2+ + Na+ + 3NO3U

Pb2+ + Na+ + NO3- + SO42- PbSO4 + Na+ + NO3A

2.

RP,
bijeli talog

smetajua:
Pb(NO3)2 + Ba(NO3)2 Pb2+ + Ba2+ + 4NO3U

Pb2+ + Ba2+ + NO3- + 2SO42- PbSO4 + BaSO4 + NO3A

RP, bijeli talog

ili
Pb2+ + Sr2+ + NO3- + 2SO42- PbSO4 + SrSO4 + NO3A

RP, bijeli talog

Smetajuu matricu treba maskirati ili odijeliti od analita.

I.2.2. ANALITIKE REAKCIJE I NJIHOVO IZVOENJE
Za provoenje analize moraju postojati najmanje tri elementa: analit, reagens i
rezultat njihove interakcije:
analit + reagens rezultat interakcije
Rezultat interakcije posljedica je odreene analitike reakcije koja moe biti
uzrokovana kemijskim (anorganski, organski; element, ion, kemijski spoj, smjesa spojeva),
fizikim (elementarne estice, kvanti zraenja) ili biolokim (enzimi, bioloki supstrati,
organele, stanice, organizmi) reagensom kao sredstvom za pobuivanje pogodnih
promjena u uzorku. Reagens moe biti prisutan u bilo kojem agregatnom stanju.
Reakcije u analitikoj kemiji mogu se odvijati mokrim putem (u otopini/s otopinom)
ili suhim putem. Oba tipa reakcija mogu se izvoditi na raznim podlogama (inertne: satno ili
predmetno stakalce, epruveta, Feiglova ploica; aktivne: filter papir, membrane, granule
ionskog izmjenjivaa). Kako uzorak moe doi u sva tri agregatna stanja (najei su
uzorci vrsti ili tekui dok se plinoviti prevode u tekue stanje ili se analiziraju posebnim
postupcima) to se kvalitativna ispitivanja na vrstom uzorku mogu provoditi reakcijama
suhim putem ili reakcijama mokrim putem. Temeljitija i sigurnija su ispitivanja u otopini
pa se u laboratorijskim uvjetima ona najee i rade, dok se reakcije na vrstom uzorku
koriste samo kao predispitivanja ili kao pomoni dokazi.
Anorganske tvari su openito u otopini u ionskom obliku a rjee u obliku
nedisociranih molekula. Stoga se kvalitativna anorganska analiza sastoji od zasebnog
dokazivanja kationa i zasebnog dokazivanja aniona, koji u ravnotei istodobno postoje u
otopini uzorka. Pod reakcijama mokrim putem podrazumijevaju se:
1.

reakcije promjene boje otopine ili pojave luminescencije u otopini:

2Mn2+ + 5PbO2 + 4H+ 2MnO4- + 5Pb2+ + 2H2O
-5e/2

+2e/5
A
bezbojna
otopina

R
vrsta
tvar

RP
ljubiasta
otopina

9
5C2O42- + 2MnO4- + 16H+ 2Mn2+ + 10CO2 + 8H2O
-2e/5
+5e/2

A
bezbojna
otopina

R
ljubiasta
otopina

RP
bezbojna
otopina

RP
plin

Fe3+ + 3SCN- Fe(SCN)3

A

RP, crvena otopina

NO3- + 3Fe2+ + 4H+ 3Fe3+ + NO + 2H2O

+3e
-1e/3

RP

FeSO4 + NO FeSO4.NO
RP, sme

Reakcija nastajanja fluorescirajueg produkta je, npr., reakcija Al3+ s morinom (vidi
Granine vrijednosti utvrivanja, vidi i Fotoluminescencija), itd. Kod svih navedenih
reakcija nastaju topljivi produkti.
2.

reakcije stvaranja taloga (bijelih, obojenih ili fluorescirajuih):

Pb2+ + 2Cl- PbCl2
A

RP, bijeli talog

Ag+ + Cl- AgCl

bijeli talog

Pb2+ + CrO42- PbCrO4

uti talog

2Ag+ + CrO42- Ag2CrO4

crveno-smei talog

Pb2+ + S2- PbS

crni talog

Zn2+ + 2

+ 2H+

O
OH

8-hidroksikinolin
(oksin)

Zn/2

uti talog, fluorescira

uto pod UV svjetlom

10
Meu reakcije nastajanja fluorescirajuih taloga spadaju i reakcija Al3+ s oksinom (vidi str.
105), te Na+ s cink-uranil acetatom (vidi Fotoluminescencija).
Navedenim reakcijama nastaju teko topljivi produkti koji mogu biti topljivi u
razrijeenim ili koncentriranim kiselinama ili luinama. Nastali talozi mogu biti i
kristalinini s karakteristinim oblikom kristala koji se promatraju pod mikroskopom. S
obzirom da oblik kristala ovisi o nizu faktora kao to su pH, koncentracija, temperatura,
prisustvo drugih tvari, brzina kristalizacije, treba ih provoditi pod tono odreenim
uvjetima. Reakcije mikrokristalizacije pokazale su se pouzdanim nainom dokazivanja
bijelih kristalininih taloga koji inae imaju slina fizikalna i kemijska svojstva.
3.

reakcije stvaranja plinova, mirisnih para i lako hlapljivih produkata:

NH4+ + OH- NH3 + H2O
A

RP, plin karakteristinog mirisa

promijeni boju crvenog
lakmus papira u modru

S2- + 2H+ H2S

A

RP, plin karakteristinog mirisa

dokazuje se pomou kapi Ag+, Pb2+,
Hg2+ ili Cu2+ na filter papiru
H+

3CH3OH + H3BO3

B(OCH3) 3 + 3H2O
metilni ester borne
kiseline, zapaljen gori
uto-zelenim plamenom

CO32- + 2H+ H2CO3 CO2 + H2O

mjehurii plina,
obezboji fenolftalein papir
(navlaen s Na2CO3)
H+

CH3COOH + C2H5OH

CH3COOC2H5 + H2O
ester, miris na voe

Dodatkom nekog reagensa moe ispitivani ion prijei u odgovarajui plinoviti produkt koji
se moe identificirati po razvijanju mjehuria (npr., CO2), obojenih para (npr., NO2),
reakciji s nekim reagensom (npr., reakcija SO2 ili H2S) ili indikatorom (npr., NH3, CO2),
po mirisu (npr., NH3, H2S, etil acetat) ili prema boji zapaljenih para (npr., metilni ester
borne kiseline). Ako se reakcija izvodi u epruveti plinoviti produkt se dokazuje
postavljanjem indikator papira ili filter papira impregniranog reagensom iznad otvora
epruvete.
Pod reakcijama suhim putem podrazumijevaju se sublimacija, reakcije taljenja i reakcije bojenja
plamena. Ispitivanje vrstog uzorka ili reakcije suhim putem temelje se na zagrijavanju samog uzorka ili
uzorka pomijeanog s nekim vrstim reagensom (npr., Na2CO3, Na2CO3+KNO3, KHSO4, boraks) prilikom
ega moe doi do fizikih i kemijskih promjena koje su karakteristine za stanovitu tvar u uzorku. Vidljive
pojave su hlapljivost neke tvari ili razvijanje plina osebujnog mirisa, sublimacija, promjena boje vrste tvari
kad se zagrije, stvaranje obojenih talina koje imaju razliitu boju u hladnom i vruem stanju, itd. Na temelju
tih pojava dokazuju se pojedini elementi ili spojevi. Zakljuke izvedene na temelju reakcija na vrstom

11
uzorku treba potvrditi specifinim reakcijama pretpostavljenih iona u otopini. Dakle vrsti uzorak treba
otopiti.
Ipak, ak i neke reakcije taljenja mogu biti specifine, npr.:
Al2O3 + CoO Co(AlO2)2

Thenardovo modrilo

Cr2O3 + 2Na2CO3 + 3KNO3 2Na2CrO4 + 3KNO2 +2CO2

-3e/2
+2e/3
zelen

uta talina

ZnO + CoO CoZnO2

Rinnmannovo zelenilo

MnO + 2KNO3 + Na2CO3 Na2MnO4 + 2KNO2 + CO2

-4e
+2e/2
zelena talina
Meu reakcije taljenja ubrajamo i predispitivanja bojenjem biserki, boraksove biserke,
Na2B4O7x10H2O, ili fosforne biserke, NaNH4HPO4x4H2O. To su prozirne i bezbojne taline a metalni oksidi
ih boje karakteristinom bojom u oksidacijskom i redukcijskom plamenu. Tako, npr., kobalt boji modro i
vruu i hladnu i boraksovu i fosfornu biserku i u oksidacijskom i u redukcijskom plamenu. Neke vrste
anorganske i organske tvari pokazuju svojstvo da zagrijavanjem sublimiraju pa se ovo svojstvo moe
iskoristiti za njihovu identifikaciju i odjeljivanje od spojeva koji ne sposjeduju to svojstvo. Npr., iz smjese
vrstih I2 i Fe2O3 mogue je odijeliti I2 sublimacijom.

Reakcije bojenja plamena slue dokazivanju alkalijskih i zemnoalkalijskih elemenata

(kationa V i VI analitike skupine) koji u obliku lako hlapljivih klorida i nitrata boje
oksidacijski (bezbojni) dio plinskog plamena karakteristinom bojom. Atomi i ioni u
osnovnom energetskom stanju ne mogu emitirati elektromagnetsko zraenje. Ovo je
meutim mogue ako su prevedeni u ekscitirano stanje a to nastupa ako atom ili ion primi
energiju, npr., toplinsku. U viem energetskom stanju, Ep, on ostaje 10-8 s i vraanjem u
osnovno energetsko stanje, E0, emitira monokromatsko svjetlo, ija je frekvencija izravno
proporcionalna razlici energija ovih dvaju energetskih razina:
E = Ep E0 = h;

Npr.:

K+Cl-

disoc.

= c/

h (Planckova konstanta) = 6,63x10-34 J s

c (brzina svjetlosti) = 3,00x108 m s-1

Ko + Clo

Ko + ET Ko*

apsorpcija toplinske energije

Ko* Ko + h

emisija monokromatskog svjetla

Pri povratku u E0 emitira se ljubiasta svjetlost ( = 404 nm) u prisustvu kalija a u

prisustvu natrija uta D-linija ( = 589 nm):
Na+Cl-

disoc.

vrsti uzorak
ili otopina

Nao + Clo
plin

12
Nao + ET Nao*
Nao* Nao + h
Karakteristine boje plamena su sljedee: uto za Na, naranasto-crveno za Ca,
karmin crveno za Sr, ljubiasto za K, uto-zeleno (svjetlucavo) za Ba, modro do modrozeleno za Cu. Ovdje je prisutno naelo atomsko-emisijske spektroskopije (AES), tonije
plamene atomsko-emisijske spektroskopije (FAES), koja je vrlo osjetljiva metoda analize.
I neki drugi elementi daju karakteristine linije ali je za ekscitaciju potrebna velika
toplinska energija (npr., elektrini luk ili iskra). Ako su u uzorku istovremeno prisutni Na+
i K+ onda uta boja plamena natrija potpuno prekrije ljubiastu boju od kalija pa je za
dokazivanje kalija plamen potrebno gledati kroz kobaltovo staklo koje apsorbira ute zrake
a proputa ljubiaste.
I.2.2.1. Izvedbene znaajke kvalitativnih kemijskih ispitivanja
Pod izvedbenim znaajkama analitikih kemijskih reakcija (metoda)
podrazumijevaju se oni parametri ija brojana vrijednost omoguuje procjenu valjanosti
analitikog postupka i njegovu svrsishodnost u rjeavanju postavljenog analitikog
zadatka. Potpuni postupak procjene izvedbenih znaajki naziva se validacijom analitike
metode. Openito, izvedbene znaajke analitike metode obuhvaaju osjetljivost,
preciznost, ispravnost (sustavnu pogreku), granicu dokazivanja i granicu odreivanja,
selektivnost, otpornost i/ili izdrljivost. Strogo valja razlikovati izvedbene znaajke u
kvalitativnoj i kvantitativnoj kemijskoj analizi. Kako je kvantitativna kemijska analiza
izvan dosega ovog udbenika za detalje vezane uz pojmove izvedbenih znaajki u
kvantitativnoj analizi valja konzultirati druge izvore.
U kvalitativnoj kemijskoj analizi pod izvedbenim znaajkama podrazumijevamo
granine vrijednosti utvrivanja, selektivnost i otpornost. Od idealne reakcije trai se da
bude specifina, osjetljiva i jednostavna za izvoenje. Takvih je reakcija malo. S obzirom
na broj iona koji reagiraju pod odreenim uvjetima s nekim reagensom reakcije mogu biti
selektivne ili specifine, a s obzirom na najnii sadraj analita koji se jo pouzdano dade
dokazati mogu biti vie ili manje osjetljive.
Granine vrijednosti utvrivanja (otkrivanja)
Najvei znaaj za odabiranje neke analitike reakcije imaju granine vrijednosti
utvrivanja tj. mogunost sigurnog dokazivanja to manje koliine (mase) analita pomou
odabranog analitikog postupka. Granina vrijednost analita jest najmanja koliina
(apsolutna vrijednost) ili najmanja koncentracija (relativna vrijednost) analita koja se jo
moe signifikantno razlikovati od slijepe vrijednosti koju daje mjerenje slijepog uzorka u
kojem analit nije prisutan; dakle to je onaj najmanji udio analita koji jo izaziva specifini
signal. Granina vrijednost moe se izraziti u kvalitativnom (granica identifikacije) i
kvantitativnom (granica dokazivanja, odreivanja) smislu.
Granine vrijednosti utvrivanja obuhvaaju minimalnu masu analita koja se moe
otkriti i maksimalno razrijeenje analita kod kojeg on jo moe biti otkriven. Maksimalno
razrijeenje i minimalna koncentracija utvrivanja su reciproni. Granica identifikacije, LI,
je najmanja masa analita izraena u gramima koja se moe dokazati potpunim analitikim
postupkom sa zadanom vjerojatnosti. Uz nju uvijek mora biti oznaena i tehnika kojom se
radi jer ova veliina ne obuhvaa volumen otopine u kojem je otopljena dotina koliina

13
supstancije. Granica identifikacije definira se po F. Feigl-u i kao granina vrijednost mase
ili koncentracije tvari koja se nekom reakcijom moe dokazati s 50%-tnom sigurnou. F.
Hahn predloio je pojam granine koncentracije (LC, g cm-3) tj. najnie koncentracije pri
kojoj se neka tvar jo moe dokazati:
LC = LI (g)/V (cm3) = LI (g)/[V (cm3)x106]
Volumen u kojem se izvodi reakcija je vrlo bitan jer nije svejedno da li se odreena
koliina uzorka nalazi otopljena u veem ili manjem volumenu, odnosno to je reakcija
osjetljivija to je mogue u veem volumenu dokazati manju masu ili koliinu analita. Zato
K. Heller osjetljivost reakcije izraava graninim razrijeenjem, LD. Npr., ako je LC
1,0x10-5 g cm-3 znai da e se tom reakcijom analit moi uvijek pouzdano dokazati pod
uvjetom da mu je koncentracija >1,0x10-5 g cm-3. Reciprona vrijednost od LC je LD tj LD
= 1/LC = 1/1,0x10-5 = 1,0x105 cm3 g-1.
H. Malissa predlae da se osjetljivost reakcije izrazi kao granini eksponent:
pD = - log LC
Veina reakcija u kvalitativnoj analizi ima pD 3-8, a najee se koriste one s pD od 5 do
6.
Schoorl je uveo i pojam graninog omjera koji je omjer izmeu najmanje koliine
tvari koja se jo moe dokazati i najvee koliine strane primjese. Slino su H. Malissa i A.
A. Benedetti-Pichler predloili dvije vrijednosti za granini eksponent: pDa (apsolutni
granini eksponent, eksponent osjetljivosti za analit bez matrice uzorka) i pDr (relativni
granini eksponent, eksponent osjetljivosti za analit s odreenim sastavnicama matrice).
Prisutnost stranih primjesa utjee na osjetljivost reakcije i to veinom tako da ju snizuje pa
je pDr < pDa. pD vrijednosti nekih analitikih reakcija u prisustvu i u odsustvu stranih tvari
prikazuje tablica I.2.

14

Tablica 1.2. pD vrijednosti postupaka dokazivanja nekih iona

Ion
+

NH4

3+

Al

Fe

3+

Hg2+/+

Reagens

pDa

Granica smetnje

pDr

Lakmus

5,7

Amini

0,0

1:100 K

4,7

1:1000 Na

4,7

Li, Rb, Cs

5,7

Zr, Th, Sc, Ga

0,0

1:10 Au, Mo, V, Fe, Sb

0,0

1:100 Ti

0,0

1:10 Ti

4,0

1:100 Cr, U, Ce, La, Be, Zn, Mn, Co, Ni

6,0

Morin

K4[Fe(CN)6]

Difenilkarbazid

6,0

4,5

5,0

F , fosfat

0,0

1:2 U

2,8

1:5 Mo

3,0

1:20 Hg, Sb(V), W, Ti, Zr, Tl, Co

3,8

1:30 Ag, Pb, Bi, Cd, Rh, Ir, Pt, Se, Cr,
Th, Zn, Mn, Ni

4,0

1:100 As, Sb(III), Sn, Au, Pd, Te, Nb,

Ta, Al

4,5

SO42-, CrO42-, molibdat, Au, V

0,0

1:100 Ag, Cu, Pb, Bi, Cd, As, Sb, Sn, Pt,
Se, Te, W, Tl

5,0

S2Na-nitroprusid*
4,7
1:100 SO32-, SO42-, S2O32- (specifino)
* Na2[Fe(CN)5NO]
pDa - apsolutni granini eskponent, pDr - relativni granini eksponent

4,7

Kvalitativno se granice identifikacije utvruju tako da se izvedu reakcije dokazivanja

s otopinama analita sve veeg razrijeenja. Razrijeivanje se ponavlja sve dotle dok se
postupkom identifikacije vie ne moe sa sigurnou utvrditi prisutnost analita. Pri tome
postignuta granina koncentracija dokazivanja ne moe se smatrati pouzdanom jer se pri
razrijeivanju i uz sav oprez unose nesustavne pogreke. Promatrajui takvo ispitivanje
vidimo da se kao rezultat moe dobiti pozitivna reakcija (analit je dokazan) ili negativna
reakcija (analit nije dokazan). Procjena granice utvrivanja svodi se dakle u kvalitativnom
smislu na odluivanje DA ili NE (binarno odluivanje) tj. na to da li je neko zapaanje
(razvijanje boje, pojava taloga, pojava kristala) signal uzorka ili signal slijepe probe. Tako
se kvalitativni problem svodi na binarnu situaciju koja doputa samo dvije mogucnosti.
Takvi se problemi u statistici rjeavaju ispitivanjem hipoteza. Postavlja se nulta hipoteza,
H0: "zapaen" rezultat pripada slijepoj probi, i alternativna hipoteza, Ha: "zapaen" rezultat
pripada utvrenoj supstanciji. Ispituje se koja je od tih teza prihvatljiva. Pri ispitivanju
mogu se javiti dvije vrste pogreaka: -pogreke ili pogreke prve vrste, ako se zakljui da
je supstancija prisutna a ona to u stvari nije, i -pogreke ili pogreke druge vrste, ako se
ne zakljui prisutnost supstancije koja je u stvari prisutna. Dakle, pozitivan ishod
ispitivanja ne mora nuno znaiti prisustvo analita kao to niti negativan ishod reakcije ne
mora znaiti odsustvo analita. Ispravnost naeg zakljuivanja ovisi i o selektivnosti
reakcije.

15
Gubitak informacija izazivaju faktori koji smetaju i time mijenjaju granicu
identifikacije. Npr., pogrenu informaciju izazivaju kemijske neistoe reagensa te
oneienja zraka, vode ili posua. Paralelnim radom sa slijepom probom navedene
pogreke mogu se ukloniti. Slijepi uzorak sama je matrica uzorka i reagens tj. otopina bez
analita. Analitiki signal moe se smanjiti uslijed gubitka analita tijekom ispitivanja:
prskanjem, isparavanjem, adsorpcijom analita kao i sekundardnim reakcijama, to sve vodi
promjeni informacije. Veliki je i utjecaj eksperimentalnih parametara, tlaka i temperature,
na signal.
Za osjetljivost vrlo je vana i tehnika rada (na filter papiru, granuli ionskog
izmjenjivaa, Feiglovoj ploici, predmetnom stakalcu ili u epruveti). Izvoenjem reakcija
na aktivnim podlogama kao to su filter papir ili granule ionskog izmjenjivaa dobiva se
znaajno na osjetljivosti. Kod najvanijih tehnika mikrokvalitativne analize i to reakcija u
kapi, reakcija u kapi na smoli i reakcija u prstenastoj zoni na filter papiru granica
identifikacije ovisi i o upotrebljenoj tehnici rada i o svojstvima produkta analitike reakcije
(tablica I.3.).
Tablica I.3. Granice identifikacije nekih iona (g) dobivene raznim analitikim tehnikama
Ion

Reagens

ST

RST

ROT

Fe3+

KSCN*

0,25

0,25

0,15

3+

feron**

0,5

0,002

0,15

Ag

K2CrO4***

0,75

Co2+

KSCN*

0,5

0,16

0,15

Co

2+

PAN**

0,25

0,025

0,08

Co

2+

1-nitrozo-2naftol**,***

0,1

0,003

0,02

tiourea**

0,6

0,1

0,12

Fe

Bi3+

ST - reakcija u kapi ("spot test"), RST - reakcija u kapi na smoli ("resin spot test"), ROT reakcija u
prstenastoj zoni na filter papiru ("ring-oven test")
Tipovi produkata: * jednostavni topljivi kompleks, ** topljivi kelat, *** kristalinini produkt.

S obzirom na granine vrijednosti utvrivanja za identitetne reakcije kojima nastaju

kristalinini talozi najpogodnije je izvoenje ROT, uz nastajanje dobro ili slabo topljivih
kelata najpogodniji je RST. Ako kao produkt nastaje jednostavni kompleks nekad je
pogodniji RST a nekad ROT ovisno o afinitetu produkta prema celuloznim vlaknima ili
smoli.
PRIMJERI poveanja osjetljivosti reakcija:
1.

primjenom katalizatora:
Ag

2Mn2+ + 5S2O82- + 8H2O 2MnO4- + 10SO42- + 16H+

-5e/2

+2e/5
bezbojna
otopina

ljubiasta
otopina

16
2.

primjenom organskog otapala (vidi Sustavi tekue-tekue):

OH

OH

Cd2+ + 2

+ 2H+

OH

Cd/2

naranasta vodena otopina, intenzivno

naranasto-ruiasto u 1-pentanolu

[4-(2-piridilazo)-rezorcinol]
(PAR)

Co2+ + nSCN- [Co(SCN)n]2-n

n = 1-4 (ovisno o koncentraciji liganda)

u vodi svjetlo ruiast

kompleks, u organskom
otapalu intenzivno modar

(vidi Selektivnost, vidi i

Maskiranje i demaskiranje)

2[Fe(CN)6]3- + 2I- I2 + 2[Fe(CN)6]4+1e/2

-2e
smee obojenje I2
u vodi, u CHCl3
intenzivno ljubiasto

3.

primjenom aktivne podloge (tablica I.4., vidi i Primjena ionskih izmjenjivaa):

H
O
H3C-C=NOH
2+

Ni + 2

H3C-C=N
+ 2NH3

H3C-C=NOH

N=C-CH3
+ 2NH4+

Ni
H3C-C=N

N=C-CH3

O
H

dimetilglioksim (DMG)

ruiasto-crveni talog (vidi Selektivnost)

Stvarna struktura kompleksa Ni-DMG je rezonancija s vjerojatnim vodikovim mostovima

NO.H.

17
Tablica I.4. Granica identifikacije Ni2+ reakcijom s DMG u funkciji upotrebljene podloge
Analitika tehnika (nosa)

LI (g Ni2+)

ST*

0,25

RST**

0,01

ROT***

0,05

DMG - dimetilglioksim
*Feiglova ploica, ** anionski izmjenjiva Amberlite IRA-400,
*** filter papir Schleicher&Schll 5892

Granine vrijednosti utvrivanja moe se znaajno poboljati izvoenjem reakcija na filter

papiru prethodno impregniranom reagensom.
Visoko osjetljiva ali ne i specifina je i reakcija Al3+ s morinom (pDa = 6,0):
HO
HO

Al3+ + 3

HO
OH

HO

OH
OH O

+ 3H+

OH
O

O
Al/3

morin, ne fluorescira

OH

intenzivna uto-zelena fluorescencija

Visoko osjetljiva i visoko selektivna reakcija (smetaju samo amini) je i reakcija

dokazivanja NH4+ iona razvijanjem amonijaka (pDa = 5,7).
Selektivnost
Analitiki postupak je selektivan ako se moe u smjesi iona bez prethodnog
odjeljivanja dokazati (odrediti) postepeno vie sastavnica. F. Feigl je definirao pojmove
"selektivan" i "specifian" s gledita kvalitativne kemijske analize. Pod pojmom
specifinosti (reakcije ili reagensa) on shvaa indikativnost za samo jednu supstanciju a
pod pojmom selektivnosti indikativnost za mali broj supstancija. Prema tome reakcije ili
reagensi mogu biti vie ili manje selektivni dok reagens ili reakcija jest ili nije specifina.
Specifinost je najvii stupanj selektivnosti. Kako specifinih reagenasa ima daleko
premalo to se odabiru oni sa to veim stupnjem selektivnosti. Neke selektivne reakcije se
mogu podeavanjem uvjeta prevesti u specifine. Specifina reakcija je takva koja je uz
odreene uvjete (temperatura, otapalo, pH, itd.) karakteristina samo za promatrani ion ili
molekulu pa se pod datim uvjetima moe koristiti za njihovo dokazivanje u prisutnosti
drugih supstancija. Reakcije se klasificiraju kao:
1.

specifine (1)

2.

selektivne (3-5)

3.

skupinske (5-7)

pri emu je u zagradi oznaen broj sastavnica koje reagiraju. Selektivne reakcije
obuhvaaju manji broj iona (3-5), npr., Cl-, Br- i I- reagiraju s Ag+ dajui AgCl, AgBr, AgI.

18
Jo stroe se visoko selektivnom a ne specifinom moe smatrati reakcija, npr., Ni2+
s dimetilglioksimom (vidi str. 16). Oksimske, =NOH, skupine u DMG-u su kiselinske i
elektron donirajue. Osim s Ni2+ s kojim daje ruiasto-crveni talog, DMG pod istim
uvjetima s Fe2+daje crvenu otopinu (Fe2+ se tada maskira s F-), dok s Fe3+ daje smei talog,
s Pd2+ uti talog, s Cu2+ ljubiastu otopinu, a u suviku, s Co2+ smeu otopinu a ne talog pa
posljednja dva kationa ne smetaju dokazivanju Ni2+.
,-dipiridil daje crveni produkt s Fe2+ (vidi Reakcije karakterizacije valentnog
stanja) a svjetlo modri s Cu+, oba u otopini. Ovo je jedna od najselektivnijih reakcija pri
emu ,-dipiridil reagira s Fe2+ i u prisustvu puno Fe3+ ija se uta boja uklanja s F-. Ioni
Cu, Co, Rh, Te, Nb i Ti snizuju osjetljivost reakcije.
Stupanj selektivnosti moe se poveati (vidi Maskiranje i demaskiranje):
1.

promjenom pH:
Ba2+ + SO42- BaSO4

bijeli talog

Ova reakcija ne odvija se kod pH veeg od 7 i u prisutnosti EDTA.

Ba2+ + CrO42- BaCrO4

uti talog

Ovaj talog topljiv je u mineralnim kiselinama ali ne i u octenoj (vidi i str. 22). Pri pH 4-7
reakcija je specifina za Ba2+. Pod tim pH uvjetima u otopini se pomou EDTA zadravaju
ioni iji bi se hidroksidi inae taloili, a Ba2+ se oslobaa s Mg2+. U uzorak dodaje se
EDTA, MgCl2, CH3COONH4 i K2CrO4. Reakcija je specifina u pH podruju 4-7 i uz
EDTA.
Npr., s luinom reagiraju kationi III. i IV. analitike skupine pa se podeavanjem pH
taloe samo ioni Al, Fe, Cr; analogno vrijedi za II. i IV. skupinu kationa koji se taloe sa
S2- (vidi Selektivno taloenje i otapanje);
2.

prisustvom kompleksirajueg agensa (maskiranje):

Npr., dokazivanje iona olova s ditizonom radi se uz NH4OH i KCN. Ono bi zbog
neselektivnosti reagensa bilo nemogue bez dodatka KCN jer bi reakciju ometali ioni Bi,
Cd, Cu(I/II), Fe, Mn, Hg(I/II), Ni, Zn. Ovako su ovi ioni maskirani u obliku kompleksa,
npr., [CuCN)4]3-, [Zn(CN)4]2-, itd. U prisustvu KCN reakcija tee kao:
N=N-C6H5

S-C-N=N-C6H5
Pb

Pb2+ + 2 S=C
NH-NH-C6H5

+ 2H+
NH-N
C6H5

ditizon (zelen)

crveni kelat

19
3.

dodatkom organskog otapala:

Co2+ je mogue dokazati u prisustvu Fe3+ primjenom o-aminobenzojeve kiseline

(antranilna kiselina) koja u slabo kiselom mediju (pH = 4-5) s Fe3+ gradi netopljivi crvenosmei kelat koji se lako ekstrahira u 1-pentanol i boji ga smee-crveno. Kako se antranilati
dvovalentnih kationa ne ekstrahiraju u organska otapala kobalt zaostaje u vodenom sloju i
odjeljuje od eljeza. Predloena je slijedea struktura kelata sa eljezom(III):
H2O
NH2

NH2
Fe
OOC

COO
OH

crveno-smei talog

Opisano ponaanje tumai se prisustvom molekule vode u kompleksu s Fe3+ ionom (vidi
gore) koja se dade zamijeniti molekulom organskog otapala uzrokujui otapanje taloga
kelata u organskoj fazi. To potvruje i injenica da otapala bez kisika (npr., CHCl3, CCl4)
ne ekstrahiraju ovaj kompleks, a otapala s kisikom to ine.
4.

primjenom aktivne podloge:

a) ionskog izmjenjivaa

Cd2+ mogue je dokazati s glioksal-bis(2-hidroksianilom) (1% u C2H5OH) samo uz

primjenu KI, KNaC4H4O6, Na2S2O3 i NaF kao kompleksirajuih sredstava i granula
anionskog izmjenjivaa. Naime, zbog alkalinosti medija u kojem se reakcija odvija
tartarat je nuan da sprijei taloenje hidroksida. Tartarat takoer maskira smetnju iona Pb
i Tl, tiosulfat eliminira smetnje Ag (spreava nastajanje Ag2O), Cu(II) i Au(III), dok Fmaskira reakcije Fe(III), U(VI), Ca, Sr i Ba. Uz ovu maskirajuu smjesu dobiva se
selektivan analitiki postupak u kojem reagiraju samo ioni Cd, Co i Ni. Ispitivanje je
specifino za Cd2+ primjenom anionsko-izmjenjivake smole na koju se analit vee u
obliku tetrajodo kompleksa [CdI4]2- u toku od 1 min (vidi Primjena ionskih izmjenjivaa,
vidi i Ravnotee reakcija kompleksacije). Na ovaj nain analit se odjeljuje od iona Co i
Ni koji bi dali crveno-smee odnosno modro obojenje a koji se iz jodidne otopine ne mogu
sorbirati na zrnca smole anionskog izmjenjivaa. Piperidin je organska baza koja
pospjeuje temeljnu reakciju i poveava joj osjetljivost. Kadmij stvara modro obojenje na
zrncima koje treba promatrati odmah po dodatku piperidina jer se ono nakon nekoliko
minuta gubi sa zrnaca i prelazi u otopinu:

2+

Cd +

OH

OH
_

N=CH CH=N
glioksal-bis(2-hidroksianil)

O
Cd
N=CH _CH=N
modri kelat

+ 2H+

20

Takoer, istovremenom primjenom kationsko- i anionsko-izmjenjivake smole u

RST-u mogue je provesti selektivno dokazivanje iona cinka s cinkonom.
b) filterpapira
Reakcija Al3+ s alizarinom nije specifina reakcija jer i ioni Fe, Cr, U, Mn, Co i Ni daju
obojene produkte s alizarinom, pa ih valja odijeliti kapilarnim postupkom na filter papiru
(vidi Metode kapilarne analize).
5.

ulogom sureagenasa odnosno katalizatora:

Katalizatori ubrzavaju kemijsku reakciju ali mogu utjecati da u reakciji sudjeluje

samo odgovarajui ion, pa prema tome poveati i selektivnost:
Ag

2Cr3+ + 3S2O82- + 8H2O 2CrO42-+ 6SO42- + 16H+

-3e/2

+2e/3
sivo-zelena
otopina

uta
otopina

U reakciji oksidacije Cr(III) u Cr(VI) upotrebljeno je ionsko srebro kao katalizator.

Mogua smetnja nastalog MnO4- moe se ukloniti redukcijom s NaN3 u kiselom mediju i
zagrijavanjem, a Fe3+ moe se maskirati s F-.
Nastali Cr(VI) dalje oksidira dodani reagens, difenilkarbazid, u difenilkarbazon i
difenilkarbadiazon, te reagira s enolnim oblikom difenilkarbazona dajui crveno-ljubiasti
kompleks:
NH-NH-C6H5
C=O
NH-NH-C6H5
difenilkarbazid

6.

NH-NH-C6H5
C=O
N=N-C6H5
keto oblik - difenilkarbazon

N-NH-C6H5
C - OH
N=N-C6H5
enolni oblik

promjenom temperature

Broj visoko selektivnih reakcija je vrlo mali (npr., reakcija na NH4+ ion) dok
apsolutno specifinih reakcija koje bi omoguavale da se u bilo kakvoj smjesi dokae samo
jedna sastavnica nema. Znatno su brojnije selektivne reakcije karakteristine za ione
slinih svojstava. Tako skupinske reakcije (reakcije sa skupinskim reagensima)
omoguavaju smjetanje iona u analitike skupine. Zbog malog broja specifinih reakcija u
analizi se pristupa maskiranju ili odjeljivanju sastavnica koje smetaju taloenjem,
ekstrakcijom, destilacijom, sublimacijom, kromatografijom, ionskom izmjenom,
kapilarnim postupcima na filter papiru. Treba podsjetiti da faktori koji snizuju granicu
identifikacije ujedno smanjuju selektivnost reakcije.

21
PRIMJERI specifinih reakcija:
1.

Na+ + HZn(UO2)3(CH3COO)9

C2H5OH

NaZn(UO2)3(CH3COO)9 + H+

blijedo uti talog fluorescira zeleno

specifina reakcija kojoj strane
soli samo snizuju osjetljivost

2. Dokazivanje amonij iona razvijanjem NH3 (pDa = 5,7) (smetaju organski amini i CN-).
Smetnja cijanid iona moe se sprijeiti dodatkom Hg2+ dajui nedisocirani Hg(CN)2
stabilan u alkalnom mediju:
NH4+ + OH- NH3 + H2O
3.

karakteristian miris

2Bi(OH)3 + 3[Sn(OH)4]2- 2Bi0 + 3[Sn(OH)6]2+3e/2

-2e/3
crni talog

4. Reakcije s jodid ionom, npr., Hg2+ i Bi3+ (vidi Kompleksi s anorganskim

monodentatnim i bidentatnim ligandima):

5.

Bi3+ + 3I BiI3

crni talog

BiI3 + I [BiI4]

uto-smea ot.

[BiI4] + H2O BiOI + 2H+ +3I

naranasti talog

Gutzeitova reakcija:
H3AsO3 + 3H2 AsH3 + 3H2O

uz nascentni vodik nastaje arsin

+6e
-2e/3

H3AsO4 + 4H2 AsH3 + 4H2O

+8e
-2e/4

AsH3 + 6AgNO3 Ag3As.3AgNO3 + 3HNO3

vrsti

ut

Ag3As.3AgNO3 + 3H2O 6Ag0 + H3AsO3 + 3HNO3

+3e/2

-6e
crn

22

6.

Cr(VI) daje specifinu reakciju s H2O2 u kiselom mediju uz dodatak etera:

Cr2O72- + 5H2O2 Cr2O122- + 5H2O
modro-ljubiast
peroksodikromat ion

Peroksodikromat ion se nakon nekog vremena raspada do dikromata odnosno Cr3+ pa se

modra boja mijenja u zelenu ili ljubiastu. Nestabilni reakcijski produkt mogue je
stabilizirati na granulama anionskog izmjenjivaa ili na kelatirajuoj smoli (vidi Primjena
ionskih izmjenjivaa) ili ekstrakcijom u eter (vidi Sustavi tekue-tekue). Prema nekim
autorima smatra se da nastaje postojani modri oksonijum spoj krom peroksida s organskim
otapalom, CrO5.O(C2H5)2. Ovom reakcijom mogue je dokazati 50 g Cr cm-3 (pD = 4,3) a
primjenom ionskog izmjenjivaa ak samo 0,3 g kroma (vidi str. 163)!
7. Pod navedenim uvjetima specifine su i ranije spomenute reakcije na Ba2+ (vidi str. 18
i dolje) i na Cd2+ (str. 19).
Reakciju smetaju ioni koji:
1.

pored analita daju obojene produkte reakcije pod uvjetima izvoenja ispitivanja,

2.

su sami obojeni,

3.

znaajno usporavaju ili inhibiraju tok kemijske reakcije.

Ispitivanje smetnji provodi se promatranjem ponaanja binarne smjese (analit + jedna

supstancija koja potencijalno smeta) mada takav rezultat nije uvijek istovjetan s onim koji
bi se dobio istim ispitivanjem kompleksnih sustava. Prema P. W. Westu paralelno se
provode 4 ispitivanja: 1. samo sa smetajuom tvari, 2. s analitom i sa smetajuom tvari u
odnosu 1:10, 3. samo s analitom iste koncentracije, 4. slijepo ispitivanje. Smetnje stranog
iona nema ako je 1. ispitivanje identino s 4.-im, te kada se u 2.-om razvija boja ili mjeri
neka druga pojava priblinog intenziteta kao u 3.-em. Kada je 1. ispitivanje znaajno
razliito od 4. i slino 2.-om odnosno 3.-em pozitivna smetnja strane tvari; ako 2.
ispitivanje pokazuje slabiji intenzitet od 3.-ega a 1. je jednako 4.-om strani ion snizuje
osjetljivost dokazivanja analita. Za potrebe kvalitativne analize korisno je prikazati utjecaj
strane tvari na osjetljivost postupka identifikacije analita kroz vrijednost pDr u odnosu na
pDa.
R. Belcher predloio je indeks selektivnosti za oznaavanje selektivnosti ili
specifinosti analitikih reakcija:
selektivnost -
analit
Q (reakcija identifikacije)
pH
kompl. agens ili drugi faktor uvjeta reakcije
Npr.:

Ba2+

K2CrO4
4-7
EDTA, Mg2+, NH4-acetat

ili

Ni2+
DMG

7-10

NH4OH

23
Na temelju selektivnosti reakcije su prema R. Belcheru klasificirane u 5 grupa
(tablica I.5.):
Tablica I.5. Klasifikacija postupaka po Belcheru
Klasifikacija postupka

Broj sastavnica koje daju

pozitivnu reakciju

Oznaka reakcije

Specifian

Beta-selektivan

2-3

Gama-selektivan

4-6

Delta (slabo) selektivan

7-10

Neselektivan

>10

24
1.2.2.2. Klasifikacija analitikih postupaka
ANALITIKA SVRHA

TEMELJ KLASIFIKACIJE

PORIJEKLO UZORKA
anorganska analiza

kemijska analiza u uem smislu

organska analiza

kemijska analiza u irem smislu

MJERILO ANALITIKE TEHNIKE

makro, semimikro (semimikro epruveta), mikro (ST, RST, ROT), itd.
POSTUPCI ANALIZE
kemijska ispitivanja

kombinirani s

fizika ispitivanja

postupcima odjeljivanja

fiziko-kemijska ispitivanja

ili bez njih

bioloka ispitivanja
TEHNIKE IZVOENJA
klasina analiza
instrumentalna analiza
KEMIZAM REAKCIJA
reakcije metateze
reakcije oksidoredukcije
NAIN IZVOENJA KLASINIH KEMIJSKIH REAKCIJA
suhim putem

na indiferentnim ili

mokrim putem

na aktivnim podlogama

ZADAA ANALITIKIH POSTUPAKA

kemijska identifikacija
kemijska karakterizacija

kvalitativna analiza

strukturna analiza
odreivanje sadraja

kvantitativna analiza

IZVEDBENE ZNAAJKE
granine vrijednosti utvrivanja (LI, LC, LD, pD)
selektivnost

kvalitativna analiza

otpornost
ispravnost
osjetljivost (nagib kalibracijskog pravca)
granica dokazivanja, granica odreivanja
preciznost
podruje linearnosti/dinamiko podruje

kvantitativna analiza

25

I.2.2.3. Analitiki signal i informacija

Uzorak je dio materije o kojoj je potrebna odreena analitika informacija. Vano je
da analitiar uzorak upozna u izvornom obliku i sam odabere koje e promjene na njemu
izazvati kako bi dobio pravi analitiki signal. Za postizavanje signala potrebna je promjena
stanja analiziranog uzorka. U analitikom smislu je uzorak oblik materije s ukupnom
informacijom:
uzorak = materija + informacija
Zadatak kemijske analize je i obradba i analiza informacija o ispitivanoj materiji.
Informacija obuhvaa rezultate eksperimentiranja, koritenje postojee dokumentacije i
rezultate obradbe podataka. Informaciju dobivamo preko analitikog signala. Analitiki
signal je fiziko stanje neke obavijesti (poruke) o analitu odnosno materijalna predodba te
poruke. No, signali i informacije ne mogu se direktno usporeivati jer su informacije
saznajni sadraj poruke koju prenose signali a signal je svaki dogaaj ili fenomen koji
prenosi informacije (podatke). Signal izaziva reagens.
PRIMJER:
Cl- + Ag+ AgCl
A

RP

Nastajanje bijelog sirastog taloga u ispitivanoj otopini nakon dodatka iona srebra je
pozitivan, kvalitativan dokaz prisustva klorid iona. Bijeli talog je dakle signal a istodobno i
poruka i informacija o klorid ionima. Ako elimo saznati koliinu klorid iona tada se
pomou dodatnih operacija (filtriranje, ispiranje, suenje, vaganje) dolazi do apsolutne
mase AgCl (poruka), a tek raunskim putem (gravimetrijski faktor, badarna krivulja) do
informacije o koliini klorid iona. Analitiku informaciju o analitu dobivamo na kraju
analitikog procesa i nakon obradbe analitikog zadatka:
signal poruka informacija o analitu
U ovisnosti o svojstvu postavljenog zadatka potrebno je vie ili manje informacija.
Traena informacija treba biti dobivena u to kraem vremenu. Dobivena informacija ne
smije biti rezultat pogrenog signala, dakle, ona mora biti tona.
Signal sadri odreenu koliinu informacije o analitu, o njegovoj prisutnosti
(kvalitativni aspekt) i sadraju (kvantitativni aspekt). Prema pojavljivanju signala dobiva
se predodba o prisutnosti ili odsutnosti analita. Tako se zamuenjem otopine ili
stvaranjem sirastog taloga AgCl pokazuje da je premaena konstanta produkta topljivosti i
da je kvalitativno prisutan klorid ion. Intenzitet signala daje informaciju o kvantitativnom
sastavu uzorka. Svi analitiki zadaci svode se na te dvije usko vezane osnovne analize. U
kvalitativnoj kemijskoj analizi analitiki je signal odreena specifina kemijska promjena,
a u kvalitativnoj i kvantitativnoj instrumentalnoj analizi analitiki je signal odreena
specifina fizika promjena.
Grafiki se vrste signala mogu prikazati kao (slika I.2.):

26

Anal. signal

Anal. signal

c) zbirni

Anal. signal

b) poloaja ili stanja

a) pokazni

t
gravimetrija, volumetrija:
funkcija signala ne postoji,
signal neovisan o vremenu, t,
i o koncentraciji analita

t
npr., spektrometrija u otopini/
na vrstof fazi, plamena
AAS/AES, polarografija,
ion selektivne elektrode,
RST: funkcija signala postoji,
signal ovisi o koncentraciji
analita ali praktiki ne ovisi o
vremenu, t

A2
A1

P1

P2

t
npr., kolonska kromatografija,
scintilacijski broja,
neplamena AAS,
rendgenska fluorescencija;
funkcija signala postoji,
signal ovisi o vremenu, t, i o
koncentraciji analita

Slika I.2. Vrste analitikih signala.

Kod analize dobivaju se esto binarna rjeenja. Npr., rezultat je toan ili netoan,
supstancija je prisutna ili nije prisutna, otopina je bezbojna ili obojena, itd. Primjena
binarnih rjeenja vrlo je esta kod klasinih metoda odjeljivanja iona gdje se jedan
element, npr., oznaen znakom B, moe dokazati pomou binarnog rjeavanja u samo 2
koraka u smjesi s jo 3 elementa (npr., A, C i D):
A

DA
A

NE
B

NE

DA

U ovom primjeru s 4 elementa koliina informacija potrebna za verifikaciju prisutnosti ili

odsutnosti elementa B bila bi 2 bit ("binary digits").
PRIMJER: Treba dokazati Hg22+ u prisustvu ostalih kationa I. analitike skupine.
Skupinskim reagensom tj. klorid ionom istaloe se teko topljivi kloridi Hg22+, Ag+ i Pb2+
(vidi Selektivno taloenje i otapanje klorida). Slijedi odjeljivanje PbCl2 otapanjem u
vruoj vodi. U talogu ostaju kloridi ive i srebra. Prisutnost Hg22+ dokazuje se dodavanjem
amonijaka na talog:

27

Pb

Hg

NE

Ag
DA

Hg

Ag

DA

NE

Konanu informaciju o prisustvu ive dobili smo u 2 koraka (2 bit). to je koraka manje
informacija se prije dobiva. Dokazivanje Hg22+ provedeno je sustavnim postupkom koji
zahtijeva prvo odjeljivanje (1. bit) pa dokazivanje (2. bit). To je klasini tok analize.
Drugi nain kvalitativne analize primjena je karakteristinih postupaka identifikacije.
Tako se u navedenom primjeru iva moe dokazati specifinim reagensom bez prethodnog
odjeljivanja. iva je dokazana 1 bitom a informacija je dobivena bre nego u prvom
primjeru:
Pb

Hg

Ag

NE

DA

NE

Klasini tok analize prikladan je ako je uzorak potpuno nepoznat ili ako se
analiziraju sve sastavnice uzorka a ukljuuje odjeljivanje jednog analita od drugih vrsta
tvari ili drugih analita. "Usmjerene" analize mogue su kada se treba utvrditi prisutnost ili
odsutnost samo jednog analita a imamo dovoljno informacija o ostalim sastavnicama
uzorka. Tada se koristi niz karakteristinih postupaka identifikacije bez prethodnog
odjeljivanja. Pojedine vrsti analita mogu se dokazati uzimanjem alikvotnih dijelova
otopine probe i analizirati jednostavnim DA-NE razluivanjem, npr., pomou reakcija u
kapi.
Sadraj informacije u kvalitativnoj analizi
Teorija informacije povezana je s klasinom teorijom vjerojatnosti. Ona omoguuje
matematiku procjenu kvalitativnih metoda raunanjem oekivanog ili prosjenog sadraja
informacije dobivenog analizom. Sadraj informacije je od interesa samo onda kada se
koristi u relativnom smislu tj. kao sredstvo kojim se usporeuje jedan kvalitativni postupak
s drugim.
Najjednostavniji sluaj kvalitativne analize moe biti numeriki prikazan kao 1 bit
odluivanja. Odgovor na pitanje da li je neki spoj ili element utvren ili nije utvren jest
alternativno rjeenje izmeu dvije mogunosti DA i NE i prikazuje se brojevima 0 i 1. Ako
se takva ispitivanja vre nekoliko puta moe se odrediti vjerojatnost za DA i vjerojatnost za
NE to moe biti upotrebljeno za procjenu koncentracije ako su frekvencija raspodjele i
granica identifikacije te metode poznate.
Openito, selektivnost nekog analitikog postupka (I) moe se matematiki izraziti te
procijeniti na temelju sadraja informacije iz odnosa "a priori" vjerojatnosti A0 (npr., broj

28
ukupno ispitanih supstancija ukljuujui i analit) i "a posteriori" vjerojatnosti A (broj
supstancija koje reagiraju ukljuujui i analit):
I = log2 (A0/A)
te se izraava u binarnim jedinicama informacije. Prema preporuenim kriterijima I > 3 bit
oznaava selektivne, I = 1,5-3 bit poluselektivne, a I < 1,5 bit neselektivne analitike
postupke. Npr.: A0 = 20, A = 5, I = 2 bit (postupak je poluselektivan); A0 = 20, A = 10, I = 1
bit (postupak je neselektivan); A0 = 20, A = 2, I = 3,3 bit (postupak je selektivan).
Analogno, kada uzorak ima m0 sastavnica [broj identiteta prije eksperimenta s
podjednakim vjerojatnostima], a postupcima identifikacije se nae "m" sastavnica, gdje je
m < m0, izraz za sadraj informacije koja se odnosi na kvalitativni sastav uzorka moe se
pisati kao:
I = log2 (m0/m)
Interpretacijom eksperimenta, dakle, reducira se broj moguih identiteta na "m". Ako
pretpostavimo, u kvalitativnoj analizi, da se analizirani uzorak sastoji od 100 sastavnica a
da mjerenje daje signal koji odgovara 10 sastavnica, specifina informacija je:
I = log2 (100/10) = 3,3 bit
Ovako dobivena informacija ovisi o ishodu eksperimenta pa razliiti ishodi dovode do
razliitih specifinih informacija. Npr., ako kao tehniku kvalitativne analize koristimo TLC
(vidi Tankoslojna kromatografija) i pretpostavimo da 10 supstancija ima istu RF
vrijednost a da preostalih 90 supstancija ima RF vrijednost nula, tada e u 10%
eksperimenata biti dobivena informacija od 3,3 bit dok e u 90% eksperimenata
informacija biti 0,2 bit [I = log2 (100/90) = 0,2]. Srednja specifina informacija ili sadraj
informacije takvog TLC postupka iznosi: I = (0,1x3,3) + (0,9x0,2) = 0,5 bit, uz
pretpostavku da se svih 100 supstancija moe nai s istom vjerojatnou.
U kvalitativnoj analizi sadraj informacije najee iznosi 0-6,6 bita. Uz manji broj
identificiranih analita brojana vrijednost sadraja informacije je vea: m = m0, I = 0, m <
m0, I > 0. Ako se, npr., pretpostavi da uzorak sadri najvie 20 elemenata a identificira se
samo 6 elemenata m0 = 20, m = 6, I = 1,7.
Kod instrumentalnih metoda kvalitativne analize izraz za sadraj informacije ima
oblik:
I = log2 (z0/z)
gdje z0 predstavlja irinu cijelog podruja u kojem instrument registrira specifine
analitike signale a z povrinu jednog signala. Izraz z0/z prema izrazu m0/m ima
analogno znaenje.

29

II. RAVNOTEE U ANALITIKIM SUSTAVIMA

Mnoge reakcije dovode do potpune kemijske preobrazbe (npr., one kojima nastaju
neionizirane molekule ili plinovi), ali ima i takvih koje dovode samo do djelomine
preobrazbe reaktanata. Velik je broj takvih reakcija u kemijskoj analizi, npr., reakcija
oksidacije arsenita u arsenat jodom:
AsO33- + I2 + H2O AsO43- + 2H+ + 2I-2e

+2e

Reakcija je ustvari nepotpuna jer ostaje neto poetnih supstancija. Ako se poveava
koncentracija H+ iona arsenatni i jodidni ioni se djelomino rekonvertiraju u jod i arsenit
ion. Takve se reakcije odigravaju u oba smjera ali konverzija nikad nije potpuna. Zavrno
stanje do kojeg reakcija stie bez potpune preobrazbe sastojaka ukljuenih u reakciju je
ravnoteno stanje. Kriterij kemijske ravnotee glasi: sustav u kojem se odvija reakcija
dostigao je ravnoteno stanje onda kada je isto takvo stanje postignuto i polaznom i
povratnom reakcijom. U kemijskoj jednadbi, izmeu reaktanata i produkata stavlja se
strelica koja pokazuje u kojem se smjeru odvija reakcija no kada je ona zavrena javlja se
ravnotea izmeu reaktanata i produkata reakcije koja moe vie ili manje biti pomaknuta
na jednu stranu. Kod ravnotenih (reverzibilnih) reakcija stavlja se dvostruka strelica a kod
ireverzibilnih reakcija jednostruka strelica. Kod najveeg broja analitikih reakcija
uspostavlja se dinamika ravnotea (npr., elektrolitika disocijacija). Strogo gledajui
svaka je reakcija reverzibilna ukljuujui i taloenje. No u tim kao i mnogim drugim
reakcijama zaostaje tako malo reaktanata u sustavu na kraju reakcije da se proces moe
smatrati praktiki potpunim i opisati kao jako pomaknut na stranu stvaranja produkata.
Kao to emo pokazati na nizu primjera u narednim poglavljima koncept kemijske
ravnotee trajno je prisutan u kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi i u postupcima
analitikih odjeljivanja, kroz ravnotee kiselo-baznih sustava, reakcije kompleksa, redoks
reakcije, u homogenim i u heterogenim sustavima.
Reverzibilna reakcija se moe prikazati kao:
v1

aA + bB cC + dD
v2

Guldberg-Waage-ov zakon ili zakon o djelovanju masa (ZDM, norveki znanstvenici C.M.
Guldberg i P. Waage, 1867) kae da je brzina neke kemijske reakcije proporcionalna
aktivnim masama onih tvari koje u toj reakciji sudjeluju, npr., za prethodnu openitu
reakciju vrijedi:
v1 = k1 [A]a [B]b

v2 = k2 [C]c [D]d

Kada se izjednae brzina polazne i povratne reakcije uspostavlja se dinamika ravnotea:

v1 = v2
k1 [A]a [B]b = k2 [C]c [D]d

v1 i v2 su brzine polazne i povratne reakcije

30
k1/k2 = {[C]c [D]d}/{[A]a [B]b} = Kc
Kc = {[C]c [D]d}/{[A]a [B]b}
Kc - stehiometrijska (koncentracijska) konstanta kemijske ravnotee; [A], [B], [C], [D] - ravnotene
koncentracije sastavnica A, B, C, D; a, b c, d - stehiometrijski koeficijenti, k1, k2 - konstante brzine polazne i
povratne reakcije.

Izraz za Kc je matematiki izraz ZDM-a. Brojana vrijednost konstante Kc odreuje

poloaj ravnotee te je neovisna o mehanizmu reakcije jer se na kraju reakcije uspostavlja
uvijek isti ravnoteni odnos. Ona je neovisna o apsolutnim koncentracijama tvari
ukljuenih u reakciju ali ovisi o prirodi reagirajuih tvari, temperaturi i tlaku. Tlak utjee
onda ako su reaktanti ili produkti plinoviti a reakcije u otopini neovisne su o tlaku.
Katalizatori ne utjeu na K ali mijenjaju brzinu kojom se ona postie utjeui na brzine
polazne i povratne reakcije. Mnoge spore reakcije se tako ubrzavaju pa postaju analitiki
interesantne. Vea brojana vrijednost konstante ravnotee govori da je ravnotea vie
pomaknuta na stranu stvaranja produkata. Red veliine K iznosi od oko 10-50 do 1050;
brojana vrijednost K >103 znai da su favorizirani produkti reakcije, K od 103 do 10-3
ukazuje da su i reaktanti i produkti prisutni u podjednakim koliinama u ravnotei dok K
<10-3 znai da su favorizirani reaktanti. ZDM vrijedi i za homogene i za heterogene
sustave. Kad se primijeni na kiselo-bazne sustave govorimo o konstantama disocijacije
kiselina (baza) pa daje mjeru slabog elektrolita kao kiseline ili baze, ako ga primijenimo na
kompleksne spojeve radi se o konstanti stabilnosti kompleksa ili njoj recipronoj
vrijednosti konstante nestabilnosti, a kod heterogenih sustava kao to su oni kod kojih
dolazi do taloenja on daje konstantu produkta topljivosti. Redoks reakcije imaju primjenu
tog zakona u konstanti redoks reakcije. (Vrijednostima konstanti kemijske ravnotee, pridruene su

jedinice izuzetno, i to samo u svrhu jasnoe objanjenja pojedinog pojma.)

Kc se smije primijeniti na plinovite sustave, otopine ne-elektrolita i otopine slabih

elektrolita (jer se smiju zanemariti meudjelovanja izmeu iona) dok se na otopine jakih
elektrolita ne smije primijeniti (njihova disocijacija nije reverzibilni proces). (Kod jakih
elektrolita broj nedisociranih molekula je zanemariv pa je K beskonana a kod neelektrolita je koliina ioniziranih tvari blizu 0 pa K tei 0.)
Reakcije koje ukljuuju slabe elektrolite su tipine ravnotene reakcije s definiranom
konstantom ravnotee. Prema vrijednosti konstante moe se zakljuiti da je disocijacija
slabog elektrolita, npr., octene kiseline pomaknuta ulijevo:
CH3COOH + H2O CH3COO- + H3O+
KkCH3COOH = {[H3O+] [CH3COO-]}/[CH3COOH] = 1,8x10-5 (mol dm-3)
Takoer male vrijednosti konstanti kod reakcija taloenja ukazuju da ravnotea ide
potpuno u smjeru nastajanja teko topljivog taloga. Tako je taloenje/otapanje AgCl
definirano konstantom Kpt = 1,8x10-10 to znai da je koncentracija srebrnih i klorid iona
veoma mala tj. da je talog slabo topljiv. Redoks reakcije imaju uglavnom velike vrijednosti
konstanti ravnotee to znai da u otopini ostaje malo reaktanata.
injenica da se jaki elektroliti ne pokoravaju ZDM-u (primjenom veliine stupnja
disocijacije jakih elektrolita dobivenih pri raznim koncentracijama ne dobiva se konstantna
vrijednost za Kc) u suprotnosti je s Arrheniusovom teorijom elektrolitike disocijacije.
Objanjenje se dobiva tek 1923. kada su Debye i Hckel postavili teoriju jakih elektrolita.

31
Po njoj su ovi elektroliti i u koncentriranim vodenim otopinama potpuno disocirani na
ione, ali s obzirom da je svaki pojedini ion opkoljen ionima suprotnog naboja nastalo
elektrostatsko privlaenje smanjuje ionsku pokretljivost pa utjee na vrijednost
ekvivalentne vodljivosti kao da disocijacija nije potpuna i to tim vie to je otopina
koncentriranija. Zato s porastom koncentracije ekvivalentna vodljivost opada a za otopine
jakih elektrolita iskazuje se samo prividan stupanj disocijacije.
Na ZDM nadovezuje se naelo akcije i reakcije ili Le Chtelierovo naelo (H. L. Le
Chtelier, 1884) kao opi sluaj ZDM-a koji kae: promijene li se vanjski uvjeti sustava
koji se nalazi u ravnotei ta se ravnotea pomie u smislu ponovnog uspostavljanja
prvobitnih uvjeta. On je primjenljiv na svaku dinamiku ravnoteu te objanjava utjecaj
koncentracije, temperature i tlaka. Kako su reakcije koje se koriste u analitikoj kemiji sve
ravnotene reakcije do neke mjere vano je razumjeti i znati koristiti ZDM. S analitikog
stanovita vano je poznavati uvjete pod kojima se neka kemijska ravnotea moe
pomaknuti u eljenom smjeru pa se odabirom pogodnih uvjeta moe utjecati na smjer
reakcije prema naim potrebama.
Npr., ako elimo postii oksidaciju arsenita jodom treba dodati NaHCO3 koji reagira
s nastalim H+ i uklanja ih; da bi se uspostavila ravnotea oksidira se vie arsenita (vidi str.
29). U praksi, uz dodatak dovoljne koliine NaHCO3 oksidirat e se sav arsenit u arsenat
to e omoguiti primjenu reakcije za odreivanje As(III). Primjenom Le Chtelierovog
naela mogu se provoditi, usmjeravati ili predviati razliita kemijska odreivanja te se
moe modificirati postupak odjeljivanja i identifikacije i poveati selektivnost reagensa.
PRIMJER 1:
H2S H+ + HS- 2H+ + S2Reguliranjem pH medija pomie se gornja ravnotea i to zakiseljavanjem u smislu
nastajanja nedisociranog H2S a alkaliziranjem dakle uklanjanjem H+ u smislu daljnje
disocijacije H2S i nastajanja vee koliine S2- iona. Ovo je vrlo vano za selektivno
taloenje sulfida razliitih molarnih topljivosti.
PRIMJER 2:
2Pb2+ + Cr2O72- + H2O 2PbCrO4 + 2H+
Pb2+ se dokazuje s dikromat ionom uz stvaranje utog taloga. Nastajanju ovog taloga je
reverzibilna reakcija otapanja. Ako se iz otopine ne uklone protoni reakcija e ii ulijevo tj.
u smislu otapanja taloga dok se vezanjem protona u CH3COOH (puferiranje s acetatnim
puferom!) ravnotea pomie udesno tj. u smislu stvaranja utog taloga. Gornja jednadba
pokazuje i to da e dodatkom kiseline u otopinu CrO42- ravnotea biti pomaknuta u smislu
nastajanja Cr2O72- a dodatkom luine na stranu stvaranja kromata.

32

PRIMJER 3:
I2 + 2OH- IO- + I- + H2O
-1e

+1e

Mg2+ + 2OH- Mg(OH)2

Iz ovog je primjera vidljivo kako dodatak otopine Mg2+ dovodi do remeenja ravnotee
uspostavljene tijekom disproporcioniranja joda u alkalnom mediju (vidi Reakcije
disproporcioniranja). Mg2+ naime troi hidroksid ione za taloenje bijelog elatinoznog
hidroksida; zbog toga dolazi do pomaka ravnotee prve reakcije s desna ulijevo tj. do
regeneracije I2 koji se onda adsorbira na bijeli talog Mg(OH)2 i boji ga smee! Reakcijom
u kapi mogue je dokazati 0,3 g magnezija. (Valja koristiti svjee pripravljenu otopinu
hipojodita.)
Konstanta kemijske ravnotee je stalan broj kod odreene temperature i tlaka i
njezina se brojana vrijednost ne mijenja ako se ne mijenjaju uvjeti okoline. Meutim
promjenom temperature ili tlaka ili primjenom zraenja dolazi do promjene numerike
vrijednosti konstante to za analitiara znai promjenu smjera kemijske reakcije. Npr., niz
reakcija otapanja vanih u kemijskoj analizi su endotermne ili egzotermne. Utjecaj
temperature na konstantu ravnotee jasno je vidljiv kod takvih reakcija: dovoenjem
topline u egzotermni proces on ide prema reaktantima i K pada dok dovoenje topline u
endotermni proces dovodi do pomaka prema produktima i K raste.
Prema Josiahu Willardu Gibbsu (1875.) vrijedi:
G = H - TS
gdje su promjene Gibbsove energije, entalpije i entropije funkcije stanja sustava (G, H
odnosno S) a T termodinamika temperatura.
Stanje ravnotee temelji se na fundamentalnoj termodinamikoj definiciji kod
konstantne temperature i tlaka. Ravnotea se uspostavlja kada je promjena Gibbsove
energije u sustavu minimalna. Smjer i ravnoteno stanje reakcije moe se odrediti iz
promjene Gibbsove slobodne energije u sustavu (G). G se vezuje uz aktivitet a ne
koncentraciju. Termodinamiki pristup kae:
G = Gprod Greakt
G = G0 + RT ln Ka
Pri svakoj temperaturi vrijedi da, ako je G <0 tj. negativna (i/ili H <0, S >0) reakcija
ide spontano onako kako je napisana a ako je G >0 tj. pozitivna (i/ili H >0, S <0) treba
uloiti rad da bi reakcija tekla. To znai da reakcija ide u suprotnom smjeru od napisane,
odnosno da se spontano odvija inverzna reakcija. Ako je G = 0 (i/ili S = 0) uspostavlja
se ravnoteno stanje.
Kada je sustav u ravnotei, v1 = v2 i G = 0. Pod tim uvjetima vrijedi:

33
-G0 = RT ln Ka
G0 - standardna Gibbsova energija, T - apsolutna temperatura, R - univerzalna plinska konstanta (8,314
J K-1 mol-1), Ka termodinamika konstanta kemijske ravnotee.

Koncentracijska konstanta kemijske ravnotee dozvoljiva je za otopine vrlo niskih

koncentracija elektrolita dok za otopine viih koncentracija i ako se zahtijeva egzaktni opis
procesa koncentracije treba zamijeniti aktivitetima (a). Naime poznato je da zbog
Coulombovih sila ioni kao nabijene estice meusobno utjeu. U vrlo razrijeenim
otopinama ioni su udaljeni pa su takve interakcije zanemarive. Dakle valja pisati:
c

G0 = -RT ln Ka = - RT ln (aC aD )/(aA aBb)

c

Ka = Kc [(fC fD )/(fA fBb)]

Termodinamika konstanta kemijske ravnotee je egzaktan oblik ZDM-a no Kc je dobra
aproksimacija Ka. Po termodinamikom konceptu sve bi se konstante (ionizacije, redoks,
topljivosti, kompleksacije) trebale preurediti i uvesti aktivitete. Ipak u razrijeenim
otopinama aktivitet se pribliava koncentraciji, a faktor aktiviteta (fa) postaje 1 to
dozvoljava upotrebu koncentracija za veinu praktinih primjena. Tako se smiju uvrtavati
koncentracije iona u izraz za K ako su to koncentracije slabih elektrolita <0,1
mol dm-3, srednje jakih elektrolita <0,01 mol dm-3 i jakih elektrolita <0,001
mol dm-3.
Ravnotee se mogu uspostaviti u homogenim sustavima i u heterogenim sustavima.
Homogeni sustavi su izgraeni iz jedne faze i ovamo pripadaju ravnotee u plinovima i
otopinama, npr., prave otopine (morska voda), sustavi plinovito-plinovito (npr., zrak, O2,
N2, CO). Od heterogenih sustava (sustavi koji se sastoje od vie faza) za rad analitiara
najvaniji su sustavi vrsto-tekue, tekue-tekue i plinovito-tekue.
II.1. RAVNOTEE U HOMOGENIM SUSTAVIMA
PODSJETNIK:
Kako se veliki dio reakcija u kemijskoj analizi odvija u otopinama to se prvenstveno treba promotriti
ravnotea u otopinama. Pri otapanju elektrolita u vodi dolazi zbog hidratacije do disocijacije elektrolita:
BA(aq) B+(aq) + A-(aq)
Zbog jednostavnosti jednadba se pie bez molekula vode:
BA B+ + Adajui konstantu disocijacije Kd:
Kd = [B+] [A-]/[BA]
to je brojana vrijednost ove konstante vea to je vea i koncentracija iona u odnosu na nedisocirane
molekule u otopini tog elektrolita. Ona znai predstavlja mjerilo za jainu elektrolita te se na temelju nje
izraava, npr., kiseli ili alkalni karakter spojeva. Kod jakih elektrolita to je velika brojana vrijednost i
obratno, npr., Kk za HCN iznosi samo 4,9x10-10. Elektroliti tipa AnB disociraju u sukcesivnim koracima:
AnB A(n-1)B+ + A-

Kd1 = [A(n-1)B+] [A-]/[AnB]

34
A(n-1)B+ A(n-2)B2+ + A-

Kd2 = [A(n-2)B2+] [A-]/[A(n-1)B+]

A(n-2)B2+ Bn+ + (n-2)A-

Kdn = [Bn+] [A-](n-2)/[A(n-2)B2+]

gdje su Kd1, Kd2, Kdn konstante disocijacije za sukcesivne korake disocijacije. Vrijednosti konstanti
disocijacije su vrlo korisne za ustanovljavanje svojstava raznih spojeva jer su im vrijednosti neovisne o
apsolutnim koncentracijama i konstantne su za odreeno otapalo kod odreene temperature.
II.1.1. IONI I OTOPINE
U analitikoj kemiji gotovo sve reakcije se odvijaju meu ionima, pa je zbog toga potrebno
protumaiti grau i nastanak iona. Elementi u periodnom sustavu poredani su prema broju protona i elektrona
rasporeenih u orbitalama i ljuskama. Kemijska svojstva im ovise o broju elektrona u vanjskoj ljusci tzv.
valentnim elektronima. Elektronska teorija valencije objanjava spajanje meu elementima i prijelaz u ione.
Tendencija stvaranja pozitivno odnosno negativno nabijenih iona osniva se na tenji atoma da poprimi
stabilnu elektronsku konfiguraciju plemenitog plina koji se nalazi neposredno ispred ili iza elementa u
periodnom sustavu. To se moe najbolje prikazati promatranjem tree periode:
10Ne

(II perioda)

11Na

- 11 elektrona; 11 - 1 = 10e-, poprima konfiguraciju 10Ne i prelazi u Na+

12Mg

III perioda: 11Na 12Mg 13Al 14Si 15P 16S 17Cl 18Ar

- 12 - 2 = 10e- (10Ne), Mg2+

13Al

- 13 - 3 = 10e- (10Ne), Al3+

14Si

- 14 - 4 = 10e- (10Ne), Si4+(SiO2)

5+

15P

- 15 -5 =10e- (10Ne), P (PO43-)

16S

- 16 - 6 = 10e- (10Ne), S (SO42-)

17Cl

6+

- 17-7 = 10e- (10Ne), Cl7+ (ClO4-)

ili

14 + 4 = 18e- (18Ar), Si4- (npr., SiH4)

ili

15 + 3 = 18e- (18Ar), P3- (npr., PH3)

ili

16 + 2 = 18e- (18Ar), S2- (npr., H2S)

ili

17 + 1 = 18e- (18Ar), Cl- (npr., NaCl)

Prema tome elementi lijevo u periodnom sustavu su elektron donori a desno elektronakceptori. Nastali
ioni pri sudaru daju produkte a reakcije su brze.
Elektroliti su u vodenim otopinama vie ili manje disocirani na svoje ione. U anorganskoj kemijskoj
analizi veina reakcija se provodi s otopinama elektrolita. Zato se i pisanjem kemijskih jednadbi u ionskom
a ne u molekularnom obliku procesi koji se odigravaju u otopinama egzaktnije opisuju. Npr., ako se u
otopinu kalij dikromata dodaje solna kiselina jednadbu bi u molekulskom obliku pisali kao:
2K2CrO4 + 2HCl K2Cr2O7 + 2KCl + H2O
Ako su reaktanti elektroliti ispravnije je jednadbu pisati u ionskom obliku. Dakle, krai i jasniji nain
prikazivanja iste reakcije je:
2CrO42- + 2H+ Cr2O72- + H2O
Reakcije meu vrstim supstancijama se odvijaju vrlo sporo kod sobne temperature. Zato se vrste
tvari obino otapaju prije izvoenja odgovarajuih reakcija. Najvei broj reakcija se odvija u otopinama ali
najei produkti reakcija su slabo topljivi spojevi (npr., BaSO4), slabi elektroliti (npr., CH3COOH),
kompleksne vrste {npr., [Cu(NH3)4]2+}, redoks produkti {npr., Cr(III) u Cr(VI) tj. [Cr(OH)4]- CrO42-},
plinovi (npr., HCN), adsorbati (npr., Mg-kinalizarin lak).
Kao otapalo se obino koristi voda s obzirom na to da se u njoj otapa najvie tvari s razliitim
kemijskim svojstvima. Supstancije topljive u vodi mogu se klasificirati kao elektroliti koji tvore otopine to
provode elektrinu struju i ne-elektroliti koji tvore otopine koje ne provode elektrinu struju. Meu

35
elektrolitima nalazimo veliki broj anorganskih spojeva kao to su kiseline, baze i soli, kao i mnoge organske
kiseline, baze i soli. Za razliku od kiselina i baza praktiki sve soli su jaki elektroliti i dobro disociraju u vodi.
Ne-elektroliti ukljuuju ostale organske spojeve kao to su ugljikohidrati, ugljikovodici i alkoholi. Ova
podjela temelji se na Arrheniusovoj teoriji elektrolitike disocijacije prema kojoj su elektroliti u vodenim
otopinama disocirani na ione za razliku od ne-elektrolita koji otapanjem ne stvaraju ione.
Otopine su homogeni sustavi odnosno homogene smjese tj. smjese istih tvari (npr., alkohol je smjesa
alkohola i vode, benzin je smjesa razliitih ugljikovodika). To je homogena smjesa dviju ili vie tvari u kojoj
onu tvar koja je prisutna u veoj koliini zovemo otapalo a druga je otopljena tvar. Pod otapalom
podrazumijevamo sastavnicu koja ima isto agregatno stanje kao i otopina. Tokom otapanja uvijek se troi
(endoterman proces) ili oslobaa (egzoterman proces) toplinska energija (toplina otapanja) i nastaje promjena
volumena.
Otopina se dakle sastoji od otapala i otopljene tvari:
otopina = ista tvar + otapalo
Otapala mogu biti polarna (H2O, HF, NH3, alkoholi, itd.) ili nepolarna (npr., benzen), a iste tvari
elektroliti (u polarnim otapalima) i ne-elektroliti (u nepolarnim otapalima). Ova pravila imaju iznimke.
Topljivost spojeva je razliita te ovisi o vezi atoma u spoju pa moe doi do disocijacije na ione, reakcije s
otapalom ili molekularnog otapanja. ista tvar moe biti vrsta, plin ili tekuina. Masa tvari koju moemo
otopiti u nekom otapalu ne moe biti neograniena ve ovisi o:
1.

vrsti otapala,

2.

vrsti otopljene tvari,

3.

temperaturi (kod plinova i o tlaku).

Maksimalna koliina tvari koja se uz dane uvjete otapa u nekom otapalu a pri tome daje zasienu
otopinu jeste topljivost te tvari u navedenom otapalu pri odreenoj temperaturi. Prema tome s obzirom na
koliinu otopljene tvari otopine mogu biti: zasiene, nezasiene i prezasiene. Kod zasienih otopina ista
tvar se vie ne otapa pa dio zaostaje na dnu posude. Ovakva otopina sadri maksimalno moguu koliinu
otopljene tvari pri datim uvjetima. Uspostavlja se dinamika ravnotea u sustavu vrsta tvar-zasiena otopina
tj. u jedinici vremena otapa se isto toliko molekula koliko se i taloi. Radi breg otapanja tvari treba umjetno
ubrzati difuziju mijeanjem otopine i zagrijavanjem. Nezasiene otopine su razrijeene te se jo moe otopiti
dodatna koliina iste tvari, a prezasiene otopine sadre veu koliinu tvari od one koja odgovara topljivosti,
nestabilne su pa se viak otopljene tvari izluuje protresivanjem ili cijepljenjem dodatkom kristalia
otopljene tvari. Za potpun opis neke otopine potrebno je poznavati otapalo, otopljenu tvar i njezinu
koncentraciju [npr., maseni postotak: g otopljene tvari u 100 g otopine, maseno-volumni postotak: g
otopljene tvari u 100 cm3 otopine, molaritet (M): molovi otopljene tvari u dm-3 otopine, ppm: g cm-3, ppb:
ng cm-3, ppt: pg cm-3].
Otapanje elektrolita i stvaranje iona posljedica je slijedeih svojstava vode kao dobrog otapala:
1.
2.
3.
4.

male molekule
dipolni karakter
velika dielektrina konstanta (2 = 78,54)
veliki temperaturni raspon u kojem se nalazi u tekuem agregatnom stanju (0-100 oC).

[Dielektrinost ili elektrina permitivnost je omjer izmeu gustoe elektrinog toka i jakosti elektrinog
polja; u vakuumu iznosi 0 = 8,854 F m-1. Relativna dielektrinost je omjer izmeu dielektrinosti nekoga
sredstva i dielektrinosti vakuuma.]
Molekula vode nastala je kovalentnom vezom izmeu kisika i dva vodika koji zatvaraju kut od 105o. Budui
da se sjedite pozitivnog i negativnog naboja ne poklapaju molekule vode posjeduju parcijalni ionski karakter
pa se molekula ponaa kao dipol. Kombinacija razlike elektronegativnosti atoma i nelinearna geometrija
rezultira polarnou molekule vode. Zbog toga dolazi do asocijacije molekula vode i oko svakog atoma
kisika se nalaze 4 atoma vodika:

36

strukturna formula
vode

dipolni karakter
molekule vode

molekule vode povezane vodikovom vezom,

struktura leda je heksagonalna struktura vode

Poto i dva slobodna elektronska para ine isto kut od 105o izmeu sebe i zaposjednutih elektronskih parova
to prostorno rezultiraju 4 valencije usmjerene od kisika prema 4 ugla tetraedra. Ova dva slobodna elektronska
para usmjerena su prema vodikovim atomima odnosno protonima drugih molekula vode. To znai da mogu
elektrostatski vezati suprotno nabijene protone druge molekule i na taj nain meusobno povezati molekule
vode tzv. vodikovom vezom. Zbog ove su veze molekule vode i u tekuem stanju asocirane te su sva
karakteristina svojstva vode u vezi s tom strukturom, odnosno s dipolnim karakterom molekula vode.
Polarni (dipolni) karakter vode moe se izraziti dipolnim momentom kao:
= e .r
- dipolni moment (D, 1 debye = 3,333x10-30 C m, P. Debye, nizozemski fiziar), e - jedinini elektrini
naboj (1,602x10-19 C), r - udaljenost izmeu teita naboja (m).

Dipolni moment vode, H2O = 1,85 D.

II.1.1.1. Otapanje ionskih spojeva
Analitiki znaajni su mnogi ionski spojevi. Oni nastaju spajanjem metala i nemetala tj. najudaljenijih
elemenata u periodnom sustavu. Lijevo u periodnom sustavu su elektrondonori, desno elektronakceptori.
Ionska veza karakterizirana je time to jedan atom prelazi u pozitivno nabijen a drugi mora te elektrone
primiti i prelazi u negativno nabijen. to je manja energija potrebna za oslobaanje elektrona to atom lake
otputa elektron. To su atomi s metalnim karakterom ija je energija ionizacije najmanja; metalni karakter
opada u slijedu: Cs > Rb > K > Na > Li. Dakle u istoj skupini periodnog sustava energija ionizacije raste s
padom atomskog broja a u istoj periodi raste od lijeva na desno. Zato elementi na desno u periodnom sustavu
tzv. nemetali lake primaju elektrone. Broj primljenih i otputenih elektrona ovisi u prvom redu o broju
valentnih elektrona u valentnoj ljusci atoma koji se meusobno povezuju u molekulu. to je vea razlika
elektronegativnosti elemenata to je jaa veza izmeu njihovih atoma u kemijskom spoju.
PRIMJER: NaCl
11Na
17Cl

(1s22s22p63s1) (= 10Ne 3s1) - e- Na+ (1s22s22p6) (10Ne)

(1s22s22p63s23p5) (= 10Ne 3s23p5) + e- Cl- (1s22s22p63s23p6) (18Ar)

Ako se atomu natrija dovede energija ionizacije on moe dati elektron iz 3s orbitale i pri tome prijei u ion s
pozitivnim nabojem dok atom klora prima taj elektron i prelazi u negativno nabijeni ion. Ovako nastali ioni
su suprotno nabijeni i vezani ionskom vezom to se moe prikazati kao: Na+Cl-.
Spojevi koji posjeduju ionsku vezu dolaze kristalizirani a ako dospiju u vodu otapaju se i provode
elektrinu struju zbog prisustva slobodnih iona. U vrstom stanju soli obino tvore ionske reetke u kojima
kationi i anioni zaposjedaju toke takve reetke. Kada se sol stavi u vodu uloga je energije solvatacije da

37
olabavi kristalnu reetku te polarne molekule vode privlae ili odbijaju ione zbog interakcija naboja. Proces
otapanja ionskog spoja prvenstveno se tumai dipolnim karakterom vode. Npr., KCl:
19K (18Ar

4s1 - 1e- K+ (18Ar)

4s1)

17Cl (10Ne

3s23p5)

Cl + 1e- Cl- (18Ar)

te nastali ioni formiraju kristalnu reetku:

K+Cl-K+Cl-K+ClK+Cl-K+Cl-K+ClIoni dolaze u kristalnoj reetci a kristalna reetka ima odreenu energiju koju pri otapanju treba
savladati. Ako se takav kristal baci u vodu ioni na povrini kristala djeluju na dipolne molekule vode tako da
e prema pozitivnom ionu okrenuti kisikov atom molekule vode dok se prema pozitivnom dijelu molekule
vode orijentiraju negativnim dijelom (slika II.1.). Pri tome male molekule vode penetriraju izmeu iona u
reetki, oslabe privlane sile meu ionima pa se oni oslobode iz kristalne reetke termikim gibanjem i
prijeu u otopinu. U vodenoj otopini nastaju formacije koje su izolirane i ioni se vie ne mogu spajati.

- +
+ +
+
+ - +
+

- +
+ -+
+
- - +
+ +

Slika II.1. Shema usmjeravanja molekula vode pod utjecajem iona.

Ioni u otopini razlikuju se od onih u kristalnoj reetki po tome to su okrueni orijentiranim
molekulama vode odnosno oni su hidratizirani. Zbog nastalog plata molekula vode i zbog velike dielektrine
konstante vode smanji se privlana sila meu ionima.
Privlana sila kojom takva dva iona djeluju meusobno moe se izraziti:
Fion-ion = (e1.e2)/(r .4.)
2

- dielektrina konstanta medija (mjera izolatorske moi otapala, H2O = 78,54), F - elektrostatska sila meu
nabojima, e - naboj iona, r - meusobna udaljenost izmeu centara naboja te je ona u vodenoj otopini
smanjena priblino 80 puta u odnosu na onu na zraku.
S obzirom da je Coulombova elektrostatska sila koja djeluje meu ionima obrnuto proporcionalna s
otapala spojevi s ionskom vezom su tee topljivi u otapalima s niom nego u otapalima s viom . Dok
alkoholne otopine ( etil alkohola je 24,3) nekih elektrolita vrlo dobro provode elektrinu struju, benzenske
otopine ( benzena je 2,3) ju praktiki uope ne provode.
Pod intermolekulskim silama promatramo vodikovu vezu (10-160 kJ mol-1), ion-ion (400-4000
kJ mol ), ion-dipol (40-600 kJ mol-1), ion-inducirani dipol (3-15 kJ mol-1), van der Waals-ove [dipol-dipol
(5-25 kJ mol-1), dipol-inducirani dipol (2-10 kJ mol-1), Keesomove i Debyeve, Londonove disperzijske sile
(0,05-40 kJ mol-1)]. Van der Waalsove (J. D. van der Waals) dipolne privlane sile uvjetuju, meu ostalim, i
asocijacije mnogih tvari u tekuem stanju kao i stvaranje aditivnih kompleksa. Molekule vode veu se iondipolnom vezom na ione:
-1

Fion-dipol e1.2/r3
pa se proces otapanja ionskih spojeva moe prikazati openito:
K+Cl- + pH2O [K(H2O)n]+ + [Cl(H2O)m]-

38
Ovaj proces zove se hidratacija. Neki elektroliti otapaju se u amonijaku, HF, organskim otapalima
(etanolu, metanolu, itd.) pa se proces analogan hidrataciji zove solvatacija. Stupanj hidratacije tj. broj
molekula vode i jakost veze hidratiziranih iona i molekula vode ovisi o veliini iona i naboju iona.
Hidratacija je to jaa to je naboj iona vei a ion manji pa unutar skupine stupanj hidratacije opada odozgo
prema dolje. Zbog toga su kationi jae hidratizirani od aniona.
Prema tome je svaki ion u otopini okruen slojem molekula vode koje su za ion vezane ion-dipolnom
vezom i kovalentnom vezom. Hidratacija moe biti tako jaka da nastaju akvokompleksi i veza prelazi u
koordinativno-kovalentnu, {npr., [Cu(H2O)4]2+ modar, [Cr(H2O)6]3+ ljubiasto-modar, [Co(H2O)6]2+
ruiast}. Hidratna voda je ponekad tako tijesno vezana s otopljenom tvari da pri njezinom izdvajanju iz
otopine ona ulazi u sastav njezinih kristala. Voda koja ulazi u strukturu kristala drugih tvari naziva se
kristalnom (npr., CuSO4x5H2O). Posljednji je modar a bezvodni bezbojan.
Ionski spojevi koje otopljene u vodi nalazimo hidratizirane su pravi elektroliti (NaCl, K2SO4, KCl,
NH4NO3, MgCl2, itd.). Neki ionski spojevi su slabo topljivi u vodi, npr., AgCl, PbSO4, BaSO4, SrSO4, ali
otopljeni dio potpuno disocira i ioni su hidratizirani.
U kojoj mjeri e se odvijati otapanje ionskog spoja ovisi o razlici izmeu energije kristalne reetke i
energije hidratacije iona. Dakle dva su temeljna energetska faktora koja odreuju topljivost:
1.

razaranje kristalne reetke odnosno svladavanje energije kristalne reetke,

2.

energija hidratacije.

Ukoliko je energija hidratacije vea od energije kristalne reetke tvar je lako topljiva u vodi i obratno:
Ekr > Eh

slaba topljivost (BaSO4, SrSO4, itd.)

Ekr < Eh

dobra topljivost

PRIMJERI:
KI > KBr > KCl
1,7
2,0 2,2

( elektroneg.)

raste Ekr
pada Ekr, raste topljivost
Vidljivo je da Ekr raste s porastom polarnosti veze (najjaa kod KCl) i opada s porastom radijusa atoma.
AgCl > AgBr > AgI
1,1

0,9

0,6

( elektroneg.)

topljivost raste
Kod halogenida srebra Ekr pojaana je polarizacijom aniona tj. derformacijom raspodjele njegova naboja od
strane kationa tj., Ag+ iona.
Anorganski spojevi netopljivi u vodi i kiselini predobrauju se razliitim postupcima rainjavanja, tj.
digeriraju se s konc. NH4OH, tale s KOH, NaOH, Na2O2, KHSO4, smjesom Na2CO3 i KNO3, Na2CO3 i S,
Na2CO3 i K2CO3, itd. Pri tome dolazi do kemijske reakcije izmeu slabo topljive tvari i sredstva za taljenje a
produkt takve reakcije je topljiv u vodi, kiselini ili luini.
II.1.1.2. Otapanje kovalentnih spojeva
Kod spojeva s kovalentnom vezom s vie raznovrsnih atoma s razliitim afinitetom za elektrone atom
s veim afinitetom jae privlai elektronski oblak kovalentne veze pa dolazi do asimetrine raspodjele
negativnog naboja u molekuli, nastaje dipol i molekula ima djelomian ionski karakter: H2O, NH3, itd.
Molekule u kojima su atomi meusobno povezani zajednikim elektronskim parom tj. kovalentnom vezom
dijele se na nepolarne i polarne, a potonje na one s jae ili slabije izraenim polarnim karakterom. Uz jae

39
izraeni polarni karakter molekule oekuje se poveana disocijacija i topljivost tog spoja u vodi zbog
mogunosti stvaranja H-mostova. to je meusobna udaljenost elemenata u istoj periodi vea to je vie
izraen dipolni karakter spoja. Izmeu elemenata na suprotnim krajevima periodnog sustava nastaje ista
ionska veza:
- +
-

molekule

ionski karakter veze raste

kovalentni karakter veze opada

ioni

Meu spojeve koji se sastoje od nedisociranih molekula spadaju brojne analitiki znaajne kiseline
(npr., HCl, H2SO4, CH3COOH) koje otapanjem u vodi disociraju djelomino (CH3COOH) ili potpuno (HCl).
Takvi spojevi zovu se potencijalni elektroliti.
PRIMJERI:
HCl ( elektroneg. 0,9)
1H

(1s1)

17Cl

(1s22s22p63s23p5)

Povezivanjem klorova atoma s atomom vodika nastaje zajedniki elektronski par, a klor poprima elektronsku
konfiguraciju atoma argona (1s22s22p63s23p6) odnosno svoj oktet a vodik poprima elektronsku konfiguraciju
atoma helija. Meutim dva elektrona koji u molekulskoj orbitali povezuju atom vodika i atom klora u
molekulu HCl su energijski blie atomskim orbitalama klora nego vodika pa se due zadravaju uz jezgru
atoma klora koji ima vei afinitet za elektrone. Znai da je u molekuli HCl kovalentna veza djelomino
ionskog karaktera. Otapanjem HCl u vodi dobiva se otopina koja se ponaa kao elektrolit jer provodi
elektrinu struju pa se reakcija otapanja pie kao:
HCl + H2O Cl- + H3O+

..
..
..
:Cl:H + H:O:H [:Cl:]- +
..
..
..

hidronijum ion

..
H:O:H
..

Dolazi do reakcije s otapalom i nastaju ioni koji provode elektrinu struju. Ako se HCl otopi u benzenu
otopina ne provodi elektrinu struju jer se u otopini nalaze molekule HCl i benzena.
PRIMJERI:

HBr ( elektroneg. 0,7)

1H

- K (1s1)

35Br

- K 2, L 8, M 18, N 7 (18Ar 3d104s24p5) Br- (18Ar 3d104s24p6) (36Kr)

Zajedniki stvoreni elektronski par jae je pomaknut bromu jer je on elektronegativniji pa se javlja parcijalni
ionski karakter, a s vodom dolazi do reakcije:

40
..
:O-H
H
+ H-Br + H2O H3O+ + Brili
+ ioniz.
disoc.
H-F + H2O H3O+.F- H3O+ + F( elneg.1,9)
ionski par
Pri nastajanju ionskog para veza je elektrostatska; pod daljnjim utjecajem dipolnih molekula vode dolazi do
disocijacije. Nastali ionski par ivi trenutano zbog velike dielektrine konstante vode, dok se u drugim
otapalima moe dokazati pa se obino pie samo:
HF + H2O H3O+ + FDrugi kovalentni spojevi polarnog karaktera takoer disociraju ali slabo pa se uspostavlja ravnotea
izmeu nedisociranih molekula i disociranih iona, npr., CH3COOH, NH4OH, H2CO3, HCOOH, H2S, itd.
Sulfidi As, Sn, Hg, Ag, imaju kovalentnu vezu s malim parcijalnim ionskim karakterom pa su slabo topljivi.
Organski spojevi slabo se otapaju u vodi ali uvoenjem polarnih skupina, npr., -OH, -NH2, -COOH, SO3H, itd., topljivost se poveava. U kovalentne spojeve ubraja se Fe(III)-8-hidroksikinolin: van der
Waalsove sile nisu dovoljne da se nadjaa energija kristalne reetke pa je netopljiv, dok uvoenjem sulfonsko
kisele skupine u poloaj 5 [Fe(III)-8-hidroksikinolin-5-sulfonska kiselina], topljivost u vodi se poveava:

SO3

3-

O
Fe/3

netopljiv u vodi

Fe/3

topljiv u vodi

Kada se kovalentnom vezom veu dva atoma koji imaju jednak afinitet za elektrone elektronski oblak
u kovalentnoj vezi je simetrino raspodijeljen. Molekule koje su nastale iz istovrsnih atoma pomou
zajednikog elektronskog para (npr., Cl2, H2, itd.) su isti kovalentni spojevi i nepolarnog su karaktera. U
vodi se otapaju molekularno, npr.:
Cl2 + H2O Cl2.H2O
Br2 + H2O Br2.H2O
Isto vrijedi i za O2, H2, itd.
II.1.1.3. Elektrolitika disocijacija
Otopine elektrolita (kiseline, baze, soli) provode elektrinu struju za razliku od otopina ne-elektrolita
(alkoholi, eeri, aldehidi, ketoni i drugi organski spojevi). U otopinama gdje dolazi do disocijacije poveava
se osmotski tlak u usporedbi s otopinama iste koncentracije u kojima ne dolazi do disocijacije (eer, glicerin,
itd.). Jo 1886. J. H. vant Hoff je naao da se na razrijeene otopine mogu primijeniti plinski zakoni ako se
umjesto plinskog uzme osmotski tlak. Posljednji je upravno proporcionalan molarnoj koncentraciji i
apsolutnoj temperaturi. Eksperimenti na elektrolitima pokazali su neoekivano visoke vrijednosti za osmotski
tlak. 1883. F. M. Raoult je utvrdio da povienje vrelita i snienje ledita ovise o molarnoj koncentraciji
otopljene tvari. U otopinama elektrolita ovi su pomaci bili vei nego to odgovara molarnoj koncentraciji,

41
dakle oni su se ponaali kao da u otopini ima vie estica nego to odgovara broju molekula. Objanjenje daje
1887. S. Arrhenius teorijom elektrolitike disocijacije. Ova teorija tumai povienje osmotskog tlaka,
snienje ledita i povienje vrelita u otopini elektrolita time to se molekula elektrolita odmah po otapanju u
vodi jednim dijelom razlae na ione. Broj estica ovisi o elektrolitu koji disocira. Zbroj pozitivnih naboja
koje nose kationi mora biti jednak zbroju negativnih naboja koje nose anioni. Ispitivanjem elektrine
vodljivosti, snienja ledita i povienja vrelita sve elektrolite mogue je podijeliti na slabe i jake, a njihov
stupanj disocijacije je razliit. Stupanj disocijacije predstavlja omjer izmeu broja disociranih molekula i
ukupnog broja otopljenih molekula te govori o jakosti elektrolita i kree se izmeu 0 i 1. On raste s
razrijeenjem i pri beskonano velikom razrijeenju kada je disocijacija potpuna postaje jednak jedinici. Ako
se radi o jakom elektrolitu disocijacija je potpuna, kod slabog disocijacija je djelomina te se uspostavlja
ravnotea izmeu nedisociranih i disociranih estica, a kod ne-elektrolita je uope nema.

Jaki elektroliti disocirani su praktiki 100%, npr., jake kiseline: HClO4, HCl, HNO3,
H2SO4, HBr, HI, HSCN, jake baze: NaOH, KOH, Ba(OH)2, LiOH, RbOH, CsOH,
Sr(OH)2, Na2O, KNH2, CaO, BaO, Ca(NH2)2, anorganske soli: NaCl, KCl, anorganskoorganske soli: CH3COONa, Na2C2O4. Slabi elektroliti disocirani su <100% pri osrednjim
koncentracijama, te imaju mjerljivu konstantu ravnotee, npr., kiseline: HCN, H3PO4,
H3BO3, H2S, H2CO3, CH3COOH, baze: NH4OH, Sb(OH)3, organske baze: piridin,
piperidin, anilin, itd. Slabi elektroliti (kiseline ili baze) slue, npr., kao acido-bazni i
metalokromni indikatori.
Faktor aktiviteta i aktivitet
Idealne, vrlo razrijeene, otopine ponaaju se kao idealni plinovi izmeu kojih ne postoje privlane
sile. Poveanjem koncentracije dolazi do odstupanja od Raoultovog zakona zbog toga to u koncentriranim
otopinama elektrolita dolaze do izraaja Coulombove interionske privlane sile koje smanjuju slobodu
gibanja iona i njihovu efikasnost pa se otopina ponaa kao da su ionske koncentracije nie od stvarnih.
Privlane sile meu ionima rastu s poveanjem naboja iona i poveanjem njegove koncentracije pa je zato
efektivna koncentracija (aktivitet, a) nia od analitike, teoretske koncentracije te slijedi odnos izmeu
aktiviteta (a) i koncentracije (c):

a = c.fa
fa - faktor aktiviteta (iznosi 0-1), c i a (mol dm-3).
Kod velikog razrijeenja fa poprima vrijednost 1 jer se ioni udaljuju pa "a" tei "c". Za iste tekuine, vrste
tvari i nedisocirane molekule jer nemaju naboja uzima se da je fa = 1.
Da bi se izraunao fa treba prvo saznati ionsku jakost otopine (I) koja ovisi o koncentraciji i naboju
svih prisutnih iona u otopini jer oni svi sudjeluju u ionskim interakcijama:
n
I = 1/2 ci zi2 = 1/2(c1.z12 + c2.z22 ++ cn.zn2) (mol dm-3)
i=1
Npr., za otopinu 0,2 mol dm-3 NaCl i 0,1 mol dm-3 Na2SO4 vrijedi:
I = 1/2 (0,2.12 + 0,2.12 + 0,2.12 + 0,1.22) = (1/2).1,0 = 0,5 mol dm-3
Prema Debye-Hckel-ovom zakonu (P. Debye, E. Hckel, 1923) za vodene otopine pri 25 oC vrijede
izrazi:
log fa = (-A zi2 I1/2)/(1+B a I1/2)

0,1< I <0,2 mol dm-3

zi - naboj iona, I - ionska jakost, A, B - konstante koje ovise o dielektrinoj konstanti otapala i apsolutnoj
temperaturi [u vodenoj otopini pri 25 oC A = 0,51, B = 3,3, a "a" predstavlja promjer hidratiziranog iona
(prema Kiellandu 0,25-1,1 nm)]

42
log fa = (-A zi2 I1/2)/(1+ I1/2)

0,01< I <0,1 mol dm-3

i granini Debye-Hckelov zakon:

log fa = -A zi2 I1/2

I <0,01 mol dm-3

Koeficijent aktiviteta opada s porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. Srednji
koeficijent aktiviteta iona mogue je izraunati na temelju analognih izraza u koje je umjesto kvadrata naboja
promatranog iona uvrten produkt naboja kationa i aniona (z+.z-).
S obzirom na to da svaki ion koegzistira s drugim ionom, tzv. protuionom, koeficijent aktiviteta
pojedinanog iona ne moe se odrediti eksperimentalno. Eksperimentalno se moe odrediti samo srednji
koeficijent aktiviteta za katione i anione a koji za elektrolit AnBm iznosi:
fa = (fAn.fBm)1/(n+m)
Npr., za Cr2(SO4)3 vrijedi: z+ = 3, z- = 2, fa+- = (f+2.f-3)1/5
Poveanjem koncentracije fa opada a u nekim sluajevima prolazi kroz minimum i ponovno raste.
Ovaj fenomen tumai se time to se poveanjem koncentracije otopljene tvari smanjuje broj molekula
otapala jer se one troe na hidrataciju. Dakle, kod visokih koncentracija ne vrijede navedeni izrazi jer dolazi
do nestaice vode za hidrataciju, ioni su blie jedan drugomu pa nastaju ionski parovi i ionski tripleti
(meusobno blisko asocirani ioni). Kako su ioni u ionskim parovima povezani Coulombovim privlanim
silama njihovom nastajanju pogoduju i poveani naboj iona i smanjena dielektrina konstanta otapala. Ti
parovi se ponaaju kao neutralne estice koje ne mijenjaju vodljivost otopine.
Vrijednost koeficijenta aktiviteta poprima dakle 3 osnovne veliine:
a=c
a<c
a>c

fa = 1
fa <1
fa >1

idealna otopina
negativna devijacija od idealne otopine
pozitivna devijacija od idealne otopine

43

III. PROTOLITIKE REAKCIJE U KEMIJSKOJ ANALIZI

III.1. KISELO-BAZNE RAVNOTEE
PODSJETNIK:
Koncept kiselina i baza doivljavao je nekoliko promjena razvojem kemije. Teorija S. Arrheniusa
(kao dio openite teorije elektrolitike disocijacije, 1887.) i W. Ostwalda (1894.) moe se danas smatrati
klasinim konceptom. Prema Arrhenius-Ostwaldovoj teoriji (A.-O.) kiselina je spoj koji sadri ion vodika i
otputa ga, a baza je spoj koji disocijacijom stvara hidroksid ion kada su otopljeni u vodi:
HA H+ + ABOH B+ + OHOvaj je koncept primjenljljiv samo u vodenim otopinama. No u vodenim otopinama slobodni proton ne
egzistira kao takav jer je nestabilan pa se stabilizira vezanjem na slobodni elektronski par vode dajui njegov
hidratizirani oblik (hidronijum ion):
H+ + H2O H3O+
Ovo vrijedi openito za otopine jer protoni reagiraju s molekulama raznih otapala dajui razliite "onium"
ione.
iri uvid u ponaanje kiselina i baza dobiva se protolitikom Brnsted-Lowry-evom teorijom (B.-L.)
(J. N. Brnsted, T. M. Lowry, 1923.) koja se temelji na ponaanju tvari prema protonu. Prema ovoj teoriji
kiselina je proton donor a baza proton akceptor (npr., kiselina HA, a baza B). U ovom e se udbeniku ova
teorija dominantno koristiti jer je ira od A.-O. teorije te nije ograniena samo na vodu kao otapalo:
kiselina baza + H+
npr.:

H2O OH- + H+
k
b

npr.:

NH4+ NH3 + H+
k
b

Kiselina dakle otputanjem protona formira konjugiranu bazu (to je konjugirani kiselo-bazni par, nastala baza
moe primiti proton pod odgovarajuim uvjetima i dati konjugiranu kiselinu). Dakle zajedniko ime za
kiseline i baze je protoliti. Kiseline i baze mogu biti neutralne ili nabijene tvari. Stvarni proces je:
kiselina1 + baza2 baza1 + kiselina2
Kako je acido-bazna reakcija raspodjela protona izmeu barem dva sustava uvijek ukljuujui stvaranje nove
kiseline i nove baze zajedniko ime ovakvih acido-baznih reakcija je protolitike reakcije, a odgovarajua
ravnotea je protolitika ravnotea.
Dok se A.-O. teorija moe primijeniti samo na acido-bazne reakcije u vodenim sustavima B.-L. teorija
objanjava openito i kvantitativno acido-bazne procese u svakom protolitikom otapalu. Protolitika teorija
znaajno je proirila klasini acido-bazni koncept. Gornja jednadba i teorija protolitike reakcije
primjenjljivi su na reakcije koje se klasinim konceptom klasificiraju kao:
1.
npr.:

hidroliza:
CH3COO- + H2O CH3COOH + OHk2
k1
b2
b1

44
CO32- + H2O HCO3- + OHk2
k1
b2
b1
2.
npr.:

3.
npr.:

elektrolitika disocijacija:
HBO2 + H2O BO2- + H3O+
b2
b1
k2
k1
neutralizacija:
CH3COOH + NH3 CH3COO- + NH4+
b2
b1
k2
k1
NH3 + HCl NH4+ + Clk2
b1
b2 k1

G. N. Lewis (1916.) je razvio elektronsku teoriju za kiseline i baze po kojoj se kiselo odnosno bazno
ponaanje pripisuje elektronskoj strukturi spoja. Dakle kiseline su tvari koje mogu primiti elektronski par od
drugog atoma ili skupine uz istovremeno stvaranje kovalentne veze. Baze imaju elektronski par sposoban za
stvaranje kovalentne veze:
npr.:

Cl3B + NH3 Cl3BNH3

Lewisova definicija kiselina openitija je od B.-L.-ove te bez obzira na otapalo ukljuuje sve tvari koje
sadre atome ili molekule s nepopunjenim elektronskim ljuskama. Ona je primjenjljiva na mnoge organske i
anorganske reakcije u kojima H+ nije ukljuen. Npr.:
Ag+ + 2NH3 [Ag(NH3)2]+
Ni2+ + 4CN- [Ni(CN)4]2Prema ovom konceptu kiselo-bazne reakcije su i reakcije kompleksacije pri emu je kiseli partner metalni ion
a ligand kao elektron donor je bazni partner u reakciji. "Lewisove kiseline" meutim ne ukljuuju supstancije
koje su kisele zbog svog proton donirajueg karaktera, npr., HCl, HNO3, H2SO4. Po ovoj teoriji te se kiseline
trebaju tretirati zasebno kao "H-kiseline".
vicarski kemiar G. Schwarzenbach dopunio je Lewisovu interpretaciju definicijom prema kojoj je
kiselina svaka koordinacijski nezasiena molekulska vrsta koja zbog toga ima sklonost da se povee s
ligandom tj. elektrondonorom odnosno bazom. Prema tome je svaki kation kiselina a anion baza. Kiseli
karakter kationa to je jae izraen to je njegov naboj vii i to je kation manji. Analogno je anion to jaa
baza to mu je elektronski par (elektronski oblak) pokretljiviji tj. to je anion vei.
III.1.1. AUTOPROTOLIZA, AMFOLITI
Tvari koje mogu dati ili primiti proton, dakle ponaati se kao kiseline ili baze, zavisno o karakteru
otapala ili reakcijskih partnera nazivamo amfolitima odnosno amfoternim, amfiprotinim supstancijama.
Prema A.-O. teoriji dvojni karakter vode vidljiv je iz injenice da ona disocira na H+ i OH- a prema
protolitikoj teoriji voda je amfolit s kiselim i baznim svojstvima. Kada se u vodi otopi baza voda djeluje kao
kiselina i obratno:
B + H2O BH+ + OH-

voda kao kiselina

voda kao baza

NH3 + H2O NH4+ + OHk1

b2
b1 k2
HA + H2O A- + H3O+

45
HCOOH + H2O HCOO- + H3O+
b2
b1
k2
k1
HCl + H2O Cl- + H3O+
b1
k2
k1 b2
Prema B.-L. teoriji velika veina supstancija je amfoterna. Autodisocijacija otapala ili fenomen autoprotolize
za otapala koja sadre proton je rezultat amfoternog karaktera (npr., H2SO4, HCOOH, CH3COOH, H2O,
CH3OH, C2H5OH, NH3, itd.). Autoprotoliza vode:
2H2O H3O+ + OHili jednostavnije:
H2O H+ + OHprema ZDM:
[H3O+] [OH-]/[H2O]2 = K
Nazivnik je konstanta u vodenoj otopini pa proizlazi da je pri 25 oC:
Kv = [H3O+] [OH-] = 1x10

-14

(mol2 dm-6)

pKv = -log Kv = 14
gdje je Kv ionski produkt vode. Slijedi da u svakoj vodenoj otopini simultano egzistiraju hidronijum i
hidroksid ioni, mijenjanjem koncentracije jednog mijenjat e se koncentracija drugoga da bi se uspostavio
ionski produkt vode. U reakcijama kiselina s bazama protoni i hidroksid ioni daju vodu sve dotle dok se ne
uspostavi Kv. Ionski produkt vode moe se koristiti za raunanje koncentracije:
[H+] = Kv/[OH-] ili [OH-] = Kv/[H+]
Radi elektroneutralnosti u istoj vodi vrijedi:
[H+] = [OH-] = (Kv)1/2 = 10-7 mol dm-3
pa slijedi:
pH + pOH = pKv = 14
pH iste vode je 7, ona je neutralna.
Kada se razmatraju vrlo razrijeene otopine kiselina ili baza u obzir treba uzeti
i [H3O+] ili [OH-] iz kiseline/baze i vode. Ako je [H3O+] iz kiseline ili [OH-] iz baze 10-6
mol dm-3 doprinos iz vode se smije zanemariti.
Autoprotoliza se zapaa i kod drugih otapala osim vode:
NH3 + NH3 NH4+ + NH2CH3COOH + CH3COOH CH3COOH2+ + CH3COOH2SO4 + H2SO4 H3SO4+ + HSO4-

46

CH3OH + CH3OH CH3OH2+ + CH3Olionium ion

liat ion

III.1.2. KISELINE I BAZE

Osnovni strukturni tipovi analitiki znaajnih kiselina jesu jednostavne kiseline (npr., HF, HCl, HBr,
H2S), oksokiseline (npr., HNO3, H2SO4, HClO4, H3PO4, H3BO3, H2CO3, HNO2, HBrO3), i peroksokiseline
(H2SO5, H3PO5, H2S2O8) koje su vrlo jaka oksidacijska sredstva.
Lakoa kojom kiselina HA otputa proton ovisi o snazi H-veze koju ini s kisikom iz vode:
H2O...H-A H2O-H+ + AJaka H-veza oslabljuje H-A vezu i pomae stvaranju H3O+. Openito, to je polarnija
H-A veza jaa je O...H-A H-veza. Zato oekujemo da kiselina s polarnijom H-A vezom bude jaa od one s
manje polarnom H-A vezom. Kako polarnost veze H-A raste s elektronegativnou atoma A predviamo da
e kiselina biti to jaa to je A elektronegativniji. Kiselost dakle raste u nizu:
<

NH3
N-H 0,9

H2O
O-H 1,4

<

HF
F-H 1,9

( elektroneg. u vezi)

Kako je veza H-F najpolarnija proizlazi da je HF kiselina, voda je neutralna a NH3 je baza.
I pored polarnosti i sposobnosti za H-vezu veza H-A moe biti prejaka da se raskine. to je veza H-A
sklonija kidanju tj. slabija to jau kiselinu oekujemo. Kod halo kiselina kiselost je odreena jakou veze.
Tako je veza u HF najpolarnija i najjaa pa je zbog velike snage veze HF najslabija kiselina (slaba kiselina)
unutar halo kiselina, dok su ostale jake kiseline. Red jakosti halo kiselina je:
HF < HCl < HBr < HI
1,9
0,9 0,7 0,4

( elektroneg. u vezi)

to je u skladu sa slabljenjem H-A veze (odozgo prema dolje u skupini). Isti je trend naen kod kiselina
elemenata VI skupine:
H2O < H2S < H2Se < H2Te
1,4
0,4
0,3
0

( elektroneg. u vezi)

gdje takoer i snage veza i polarnosti veza opadaju prema dolje u grupi.
Najvanije anorganske kiseline su oksokiseline; molekule su im povezane vodikovim mostom.
Njihova stvarna struktura ukljuuje OH grupu: npr., H2SO4 je (OH)2SO2, H3PO3 je (OH)2PHO, ClOH, itd.:

HNO3:

N O
O
H

HClO:

Cl O H

(prikazan je jedan
rezonantni hibrid)
Jakost oksokiselina ovisi o jakosti veze O-H. to je ta veza slabija kiselina je jaa. Jakost te veze ovisi
o gustoi elektronskog oblaka oko atoma kisika na koji je vezan vodik. Gustoa elektronskog oblaka a time i
jakost veze s vodikom to je slabija to je vea elektronegativnost sredinjeg atoma. Uz porast
elektronegativnosti sredinjeg atoma vezni elektroni iz O-H idu vie prema O odnosno sredinjem atomu.
Time se smanjuje elektronska gustoa oko kisika. Isti kisikov atom odgovoran je za izvlaenje elektronske
gustoe iz veze O-H i udaljavanje od H. Tako O-H veza postaje slabija a time se radije otputa proton iz O-H
veze. Npr.:

47
HClO > HBrO > HIO
3,0
2,8
2,5

(elneg. centr. atoma)

HClO4 > H2SO4 > H3PO4 > H4SiO4

3,0
2,5
2,1
1,8

(elneg. centr. atoma)

Zato je i jasno zato je u III. periodi HClO4 jaka kiselina a NaOH jaka luina. (Natrij je metalni atom
male elektronegativnosti te pri heterolitikom cijepanju molekule NaOH dolazi samo do pucanja veze
izmeu metalnog atoma i kisika tako da nastaju Na+ i OH- ioni.) Nadalje, to je vie kisikovih atoma vezano
na sredinji atom vei je pozitivni naboj sredinjeg atoma pa time i jaa repulzija prema protonu - kiselina je
jaa. Takoer sredinji atom efikasnije odvlai elektronsku gustou od kisika iz O-H veze, elektroni iz O-H
veze bivaju jae odmaknuti od H i on se lake otcjepljuje.
Jakost kiselina opada u nizovima:
HClO4 > HClO3 > HClO2 > HClO
HNO3 > HNO2
H2SO4 > H2SO3
Ako je elektronegativnost sredinjeg atoma mala veza izmeu sredinjeg atoma i kisika bit e
priblino iste polarnosti kao i veza O-H pa se moe ionizirati sad jedna a sad druga veza. To su amfoterni
spojevi (amfoliti) koji mogu djelovati i kao kiseline i kao baze.
Prema B.-L. teoriji jakost kiseline vidi se iz njezine sposobnosti doniranja protona, ali ona se moe
definirati samo onda ako je takoer definirana akceptorska baza. esto se kiselo-bazne reakcije u
razrijeenim vodenim otopinama smatraju takvima u kojima je voda proton-akceptorska baza. Npr.:
C6H4(OH)COOH + H2O C6H4(OH)COO- + H3O+
b2
b1
k2
k1
Ako se na reakciju disocijacije salicilne kiseline, C6H4(OH)COOH, primijeni ZDM:
K = [H3O+] [C6H4(OH)COO-]/[C6H4(OH)COOH] [H2O]
Kk = [H3O+] [C6H4(OH)COO-]/[C6H4(OH)COOH]
jer se koncentracija vode smatra konstantom. Kk je disocijacijska konstanta kiseline u vodi pa pri odreenoj
temperaturi ovisi samo o proton-donirajuoj sposobnosti kiseline te je pogodna za karakterizaciju jakosti
kiseline. Uz njezinu veu vrijednost kiselina je jaa i obratno. Analogno jakost baze definira se protonakceptorskom sposobnou pa je uvijek pod utjecajem prirode kiseline koja donira proton. to je jaa kiselina
slabija je njezina konjugirana baza i obratno:
C6H5NH2 + H2O C6H5NH3+ + OHk2
k1
b2
b1
Prema ZDM vrijedi:
K = [C6H5NH3+] [OH-]/[C6H5NH2] [H2O]
Kb = [C6H5NH3+] [OH-]/[C6H5NH2]
Smisao Kb je analogan je onom Kk. Disocijacijske konstante nekih kiselina i baza date su u tablici III.1.

48

Tablica III.1. Konstante disocijacije nekih kiselina i baza pri sobnoj temperaturi
Kiselina
Kk
pKk
Baza
Kb
HBO2
7,2x10-10
9,14
C6H5NH2 (anilin)
3,5x10-10
HCN
4,9x10-10
9,31
C5H5N (piridin)
1,3x10-9
-8
HOCl
3,0x10
7,53
C5H11N (piperidin)
1,6x10-3
-5
CH3COOH
1,8x10
4,74
NH4OH (amonijak)
1,8x10-5
-4
HF
3,5x10
3,45
NH2CONH2 (urea)
1,3x10-14
-1
CCl3COOH
3,0x10
0,52
H2NNH2 (hidrazin)
1,7x10-6
-3
H3PO4
Kk1=5,9x10
pKk1=2,23
C6H5NHNH2
1,6x10-9
-8
Kk2=6,2x10
pKk2=7,21
(fenilhidrazin)
Kk3=4,8x10-13
pKk3=12,32
H2CO3
Kk1=4,2x10-7
pKk1=6,38
H2N(CH2)2NH2
Kb1=5,2x10-4
-11
Kk2=5,6x10
pKK2=10,25
(etilendiamin)
Kb2=3,7x10-7
-4
HCOOH
1,77x10
3,75
C6H5CH2NH2
4,2x10-5
(benzilamin)
Cl2CHCOOH
5,5x10-2
1,26
Tris(hidroksimetil)1,2x10-6
aminometan (TRIS)
HClO2
1,0x10-2
2,00
C3H4N2 (imidazol)
6,8x10-8
-2
H2C2O4
Kk1=5,6x10
pKk1=1,25
NH2OH
1,1x10-8
-5
(oksalna kiselina) Kk2=5,2x10
pKk2=4,28
(hidroksilamin)
H2C4H4O6
Kk1=9,1x10-4
pKk1=3,04
CH3NH2 (metilamin)
4,4x10-4
-5
(vinska kiselina)
Kk2=4,3x10
pKk2=4,37
C6H5COOH
6x10-5
4,2
(CH3)2NH
9,8x10-4
(benzojeva kis.)
(dimetilamin)
Salicilna kiselina Kk1=1,0x10-3
pKk1=3,00
(CH3)3N
6,8x10-5
-13
Kk2=4,2x10
pKk2=12,38
(trimetilamin)
5-sulfosalicilna
Kk2=2,1x10-3
pKk2=2,67
C2H5NH2 (etilamin)
6,5x10-4
-12
kiselina
Kk3=1,8x10
pKk3=11,74
Acetilsalicilna
3,2x10-4
3,49
(C2H5)2NH
3,9x10-4
kiselina
(dietilamin)
HNO2
4,6x10-4
3,35
(C2H5)3N
5,6x10-4
(trietilamin)
1,2-dihidroksibenzen Kk3=2,2x10-8
pKk3=7,66
(C2H4OH)NH2
3,2x10-5
-13
-3,5-disulfonska kis. Kk4=2,5x10
pKk4=12,6
(etanolamin)
(tiron)
Eriokrom crno T
Kk1=2,5x10-2
pKk1=1,6
(C2H4OH)3N
5,8x10-7
-7
(EKCT)
Kk2=5,0x10
pKk2=6,3
(trietanolamin)
Kk3=2,5x10-12
pKk3=11,6
H3AsO4
Kk1=5,6x10-3
pKk1=2,25
C8H10O2N4
4,07x10-14
-7
(arsenatna kiselina) Kk2=1,7x10
pKk2=6,77
(1,3,7-trimetilksantin,
Kk3=4,0x10-12
pKk3=11,60
kofein)
Askorbinska kis.
Kk1=5,0x10-5
pKk1=4,30
C10H14N2
Kb1=7,1x10-7
-12
(vitamin C)
Kk2=1,5x10
pKk2=11,82
(nikotin)
Kb2=1,4x10-11
-3
Etilendiamin
Kk1=8,5x10
pKk1=2,07
H2N-(C6H4)2-NH2
Kb1=9,3x10-10
-3
tetraoctena kiselina Kk2=1,8x10
pKk2=2,75
(benzidin)
Kb2=5,6x10-11
-7
Kk3=5,8x10
(EDTA)
pKk3=6,24
Kk4=4,6x10-11
pKk4=10,34
Aminooctena
Kk1=4,6x10-3
pKk1=2,34
H2N-C6H4-NH2
Kb1=1,1x10-8
-10
kiselina (glicin)
Kk2=2,5x10
pKk2=9,6
(p-fenilendiamin)
Kb2=3,5x10-12

pKb
9,46
8,89
2,80
4,74
13,90
5,77
8,80

pKb1=3,29
pKb2=6,44
4,38
5,92
7,17
7,97
3,36
3,01
4,17
3,19
3,41
3,25
4,50

6,24

13,39

pKb1=6,15
pKb2=10,85
pKb1=9,03
pKb2=10,25
pKb1=7,96
pKb2=11,46

Kiseline se po jaini dijele na: jake (pKk <0), umjereno jake (pKk 0-2, Cl2CHCOOH, H3PO4), slabe
(pKk 2-7, CH3COOH, HF, HCOOH), vrlo slabe (pKk >7, HCN, HBO2, H2CO3, H2S). Analogno vrijedi i za
baze.
Za konjugirani kiselo-bazni par vrijedi:
NH4+ + H2O NH3 + H3O+
b2
b1
k2
k1

KkNH4+= [NH3] [H3O+]/[NH4+] = Kh

(Kh konstanta hidrolize)

49

NH3 + H2O NH4+ + OHk2

k1
b2
b1

KbNH4OH = [NH4+] [OH-]/[NH3]

Kb = ([H3O+] [OH-] [NH4+])/([NH3] [H3O+]) = Kv/Kk

odnosno: Kv = Kk. Kb
ili
pKk + pKb = pKv = 14
Odatle je i openita formula za autoprotolitika otapala:
Kautoprot = Kk.Kb
Koristei B.-L. teoriju mogue je opisati razrijeene vodene otopine ali i nevodene sustave ako se Kv
zamijeni konstantom autoprotolize datog otapala.
Jake kiseline i baze su u razrijeenim vodenim otopinama potpuno disocirane pa [H3O+] ili [OH-]
odgovara izvornoj analitikoj koncentraciji kiseline/baze. Dakle, pH se moe izraunati iz koncentracije
kiseline odnosno baze. Koncentracija protona odnosno hidroksid iona iz vode smije se zanemariti. Kod slabih
elektrolita disociran je zanemariv dio. Ukoliko ovakva otopina nije jako razrijeena (10-6 mol dm-3) i ako
nije jako slaba (npr., Kk >10-12) pretpostavlja se da H3O+ ili OH- dolaze samo iz kiseline ili baze. U
suprotnom treba uzeti u obzir i [H3O+] ili [OH-] nastale disocijacijom vode.
Ako imamo slabu kiselinu (npr., CH3COOH):
HA + H2O A- + H3O+
b2
b1
k2
k1

balans naboja: [A-] = [H3O+]

balans masa: [HA]po = [HA] + [A-]
ravnotea
[HA]po = [HA] jer je [A-] zanemariv kod jako
slabih i slabih kiselina

Kk = ([A-] [H3O+])/[HA] = [H3O+]2/[HA]

[H3O+] = ([HA] Kk)1/2
pH

1/2pKk - 1/2 log [HA]

7 1/2pKb 1/2 log [HA]

1/2pKv

1/2pKb

1/2

log

[HA]

Kod srednje jakih kiselina (npr., H3PO4, Cl2CHCOOH) i kod slabih kiselina pri vrlo tonim raunima
i pri niskim koncentracijama vrijedi:
balans naboja: [A-] = [H3O+]
balans masa: [HA]po = [HA] + [A-] = [HA] + [H3O+]
ravnotea
-

[A ] se ne smije zanemariti kod srednje jakih

kiselina i slabih kiselina niskih koncentracija
(npr., [HA] <10-2 mol dm-3)
Kk = ([A-] [H3O+])/[HA] = [H3O+]2/([HA]po - [H3O+])
[H3O+]2 + Kk [H3O+] - Kk [HA]po = 0

(kvadratna jednadba)

{Opi oblik kvadratne jednadbe je: a.x2 + b.x + c = 0 a rjeenja su:

x1,2 = [-b (b2 4a.c)1/2]/2.a. Za zadani problem elementi kvadratne jednadbe su: x = [H3O+], a = 1,
b = Kk, c = -Kk [HA]po}

50
pa dobivamo realno rjeenje:
[H3O+] = {-Kk + (Kk2 + 4Kk [HA]po)1/2}/2
Analogna razmatranja vrijede i za slabe i srednje jake baze:
B + H2O BH+ + OHb1 k2
k1
b2
Kb = ([BH+] [OH-])/[B]

balans naboja: [BH+] = [OH-]

balans masa: [B]po = [B] + [BH+]
ravnotea
+

[B]po = [B] jer je [BH ] zanemariv za jako slabu bazu

Kb = [OH-]2/[B]
[OH-] = ([B] Kb)1/2 = Kv/[H3O+]
pOH

1/2pKb 1/2 log

7 1/2pKk 1/2 log [B]

[B]

1/2pKv

1/2pKk

1/2

log

[B]

pH = pKv pOH = pKv 1/2pKb + 1/2 log [B] = 14 1/2pKb + 1/2 log [B] =
1/2pKv + 1/2pKk + 1/2 log [B] = 7 + 1/2pKk + 1/2 log [B]
ili
Kv2/[H3O+]2 = [B] Kb
[H3O+] = {Kv2/([B] Kb)}1/2 = {(Kv.Kk)/[B]}1/2
pH = 1/2pKv + 1/2pKk + 1/2 log [B] = 7 + 1/2pKk + 1/2 log [B]
Slabe poliprotonske kiseline disociraju u jednostavnim konsekutivnim koracima. Konstanta
disocijacije svakog slijedeeg stupnja ima padajui trend:
Kk1 > Kk2 > > Kkn
Ovo se moe objasniti Le Chtelier-Braunovim naelom po kojem protoni stvoreni u prvom stupnju
disocijacije potiskuju daljnje reakcije disocijacije. Slijedee konstante disocijacije obino se meusobno
razlikuju za nekoliko redova veliine. Ovo se moe pripisati elektrostatskim efektima jer je mnogo tee oteti
proton iz negativno nabijene estice koja je nastala prvim disocijacijskim korakom nego iz neutralne
molekule, pa je taj efekt jae izraen u svakom slijedeem koraku. Kiselinski ostatak ima sve izraeniji
negativni naboj i tee otputa slijedei proton. Trei je razlog statistiki i kae da za neku kiselinu mogunost
uklanjanja protona opada s brojem protona preostalih u molekuli.
Ve i kod dibaznih kiselina drugi disocijacijski korak je esto zanemariv. To su ustvari amfolitni
sustavi:
H2A H+ + HA-

Kk1 = ([H+] [HA-])/[ H2A]

HA- H+ + A2-

Kk2 = ([H+] [A2-])/[HA-]

H2A 2H+ + A2-

Kk = ([H+]2 [A2-])/[ H2A]

HA- se u prvoj reakciji ponaa kao baza a u drugoj kao kiselina. Kk1 i Kk2 su sukcesivne, konsekutivne
konstante disocijacije:

51
Kk1 > Kk2
Kk = Kk1.Kk2

pKk = pKk1 + pKk2

Analogna razmatranja vrijede i za baze.

Ako pretpostavimo kiselinu HnA imamo:
Kk1 = ([H(n-1)A-] [H+])/[HnA]
Kk2 = ([H(n-2)A2-] [H+])/[H(n-1)A-]
Kkn = ([An-][H+])/[HA(n-1)-]
Kk = Kk1.Kk2.Kk3...Kkn
Da bi se izraunao pH u otopinama poliprotonskih kiselina (ili viekiselih baza) trebalo bi uzeti u
obzir doprinos iz svakog stupnja disocijacije, ali ako je odnos izmeu dvije sukcesivne konstante disocijacije
103 ili vei ve se druga disocijacija moe zanemariti i pH raunati kao da je sustav monoprotonski.
Mnogi elektroliti (vievalentne kiseline i baze) disociraju stupnjevito. Npr., ugljina kiselina disocira
u 2 stupnja:
H2CO3 H+ + HCO3-

Kk1

HCO3- H+ + CO32-

Kk2

a fosforna u 3 stupnja:
H3PO4 H+ + H2PO4-

Kk1

H2PO4- H+ + HPO42-

Kk2

HPO42- H+ + PO43-

Kk3

Efekt zajednikog iona na disocijaciju slabog elektrolita, npr., slabe kiseline, ima
veliko praktino znaenje kako u analitikoj kemiji (vidi utjecaj jake kiseline na
disocijaciju H2S, u Selektivno taloenje i otapanje sulfida), tako i u biolokim
procesima, farmaciji i medicini. Npr., zanimljiva je disocijacija i apsorpcija acetilsalicilne
kiseline u elucu. U istom eluanom soku nalazimo HCl u koncentraciji od oko 0,1 mol
dm-3 (pH ~ 1). Zanimljivo je da iako je HCl jaka kiselina koja potpuno disocira ona ne
oteuje eluanu sluznicu za razliku od slabe acetilsalicilne kiseline:
HCl H+ + ClRazlog tomu je taj to je stijenka eluca zatiena nepolarnom lipidnom barijerom i
mucinom. S druge pak strane za slabu kiselinu, acetilsalicilnu (ASA, C9H8O4, pKk = 3,49
pri 25 0C) vrijedi:
OCOCH3
COOH

H+ +

OCOCH3
COO-

52
odnosno:
HA H+ + AKk = [H+] [A-]/[HA] = 3,2x10-4
Kao i drugi slabi elektroliti tako i ASA znaajno disocira u vrlo razrijeenim vodenim
otopinama. Prema Le Chtelierovom naelu ukoliko smanjujemo koncentraciju bilo [H+]
bilo [A-] u gornjoj jednadbi (npr., dodavanjem vode dakle razrijeivanjem) ravnotea se
pomie udesno dakle u smjeru poveanja koncentracije iona to se ostvaruje pojaanom
disocijacijom HA. Npr., snienjem koncentracije ASA, npr., s 0,1 mol dm-3 na 1x10-3
mol dm-3 stupanj njezine disocijacije raste od 6 na 43%. Dakle za 0,1 mol dm-3 ASA
vrijedi:
3,2x10-4 = [H+]2/{0,1-[H+]} = [H+]2/0,1
jer je [H+] << 0,1
pa je ravnotena koncentracija [H+]:
[H+] = 5,7x10-3 mol dm-3
a postotna disocijacija u vodenoj otopini 0,1 mol dm-3 ASA iznosi:
{[H+]/[HA]po} x 100 = (5,7x10-3/0,1) x 102 = 5,7%
dok za 1x10-3 mol dm-3 ASA vrijedi:
3,2x10-4 = [H+]2/{10-3 - [H+]}
odakle proizlazi kvadratna jednadba (vidi str. 49-50) kojom dobivamo za [H+] =
4,31x10-4 mol dm-3. Stupanj disocijacije je tada:
(4,31x10-4/1x10-3) x 100 = 43,1%.
Prisustvo H+ utjee na ravnoteu disocijacije ASA tzv. efektom zajednikog iona te
ju pomie ulijevo dakle u smislu potisnute disocijacije ASA. U prisustvu
0,1 mol dm-3 HCl u elucu 1x10-3 mol dm-3 ASA disocira samo 0,3% jer u ravnotenom
stanju vrijedi:
3,2x10-4 = ({0,1 + [H+]ASA}[A-])/{1x10-3 - [A-]}
pri emu je [H+]ASA koncentracija protona nastalih samo disocijacijom ASA, dok
{0,1 + [H+]ASA} ini ukupnu koncentraciju protona iz oba izvora. S obzirom da vrijedi:
[H+]ASA << 0,1

proizlazi:
3,2x10-4 = 0,1 [A-]/{1x10-3 - [A-]}
[A-] = 3,2x10-6 mol dm-3

{0,1 + [H+]ASA } = 0,1

53
{[A-]/[HA]po} x 100 = (3,2x10-6/1x10-3) x 100 = 0,3%
Dakle, disocijacija 1x10-3 mol dm-3 ASA spustila se s 43% koliko je iznosila u istoj
vodenoj otopini na samo 0,3% u prisustvu jake kiseline, 0,1 mol dm-3 HCl, u elucu. U
neioniziranom obliku ASA je topljiva u zatitnim lipidima stijenke eluca.
Meu slabe elektrolite spadaju i neke analitiki vrlo znaajne tvari kao to su acidobazni i metalokromni indikatori. To su organske boje koji imaju karakter slabe kiseline ili
baze te sadre kromoforne skupine (kinoidne ili azo). S obzirom na pH otopine prisutni su
u nedisociranom ili u ionskom obliku koji su razliito obojeni. Promjenom kiselosti
otopine dolazi ustvari do stvaranja ili do pregradnje jedne kromoforne skupine u drugu. Od
acido-baznih indikatora valja spomenuti metilno crvenilo, metiloran, bromtimol modrilo,
fenolftalein (vidi Fotoluminescencija), lakmus, a od metalokromnih mureksid, Eriokrom
crno T (EKCT), PAN, salicilnu kiselinu, sulfosalicilnu kiselinu, tiron (vidi str. 97-98),
ksilenoloran. Ovi spojevi imaju i ulogu organskih liganada (vidi Kompleksni spojevi i
njihova analitika uloga). Npr., Eriokrom crno T je triprotonska kiselina koja disocira:
OH
Kk3=2,5x10-12 (pKK3=11,6)

O3S

OH
N=N

Kk2 = 5x10-7 (pKk2 = 6,3)

NO2
Sulfonska skupina u EKCT je jako kisela i moe se smatrati potpuno disociranom;
disocijacija fenolskih protona ovisi o pH te je praena promjenom boje otopine. pKk
vrijednosti ovih dviju slabo kiselih skupina iznose 6,3 i 11,6 (vidi tablicu III.1.):
H2A- + H2O HA2- + H3O+

k1
crven
(pH <6)

b2

b1
k2
modar
(pH = 7-11)

HA2- + H2O A3- + H3O+

k1
b2
modar
(pH = 7-11)

b1
k2
naranast
(pH >12)

Ukupna koncentracija indikatora EKCT je:

[EKCT]uk = [A3-] + [HA2-] + [H2A-] + [H3A]
a dominacija pojedinog oblika ovisi o pH. Kompleksacija EKCT s metalnim ionom odvija
se prema jednadbi:
HA2- + B2+ [BA]- + H+

zbog oslobojenih H+ iona reakcija

modri
EKCT

se provodi u puferiranom omediju

crveni
kompleks

EKCT stvara crvene komplekse s nizom metalnih iona, npr., sa zemnoalkalnim i

prijelaznim metalima (vidi tablicu IV.2.). Zbog toga je analitiki koristan samo modro

54
obojeni oblik EKCT, HA2-, koji egzistira u alkalnom mediju. Npr., za kompleks Zn-EKCT
pri pH = 10 (sobna temperatura, I = 0,1 mol dm-3) naena je vrijednost prividne konstante,
log Kst od 17,0.
Openito ponaanje neke monoprotonske slabe indikatorske kiseline u vodenoj
otopini moemo opisati sljedeom ravnoteom:
HA + H2O A- + H3O+
Kk = Ki = [A-] [H3O+]/[HA]
pKi = pH + log [HA]/[A-]
pH = pKi + log([A-]/[HA])
kada je [A-] = [HA] oba su oblika indikatora prisutna u podjednakim koncentracijama
(vidimo kombinaciju boja kiselog i bazinog oblika!) i vrijedi:
pH = pKi
kada je [A-]/[HA] 10 dominira bazini oblik indikatora i njegova boja; obrnuto, kada je
[A-]/[HA] 1/10 dominira kiseli oblik i njegova boja. Odatle proizlazi da je pH podruje
promjene boje indikatora:
pH = pKi 1
Praktiki je to podruje od oko 1-2 pH jedinice oko pKi vrijednosti. Npr., kod kiselih
acido-baznih indikatora fenolftaleina i timolftaleina to je 8,2-10,0 odnosno 9,4-10,6, a kod
bazinih acido-baznih indikatora metilorana i metil crvenila 3,1-4,4 odnosno 4,4-6,2.
Ispod i iznad ovih pH vrijednosti vide se razliite boje kiselog i bazinog oblika (kod
fenolftaleina i timolftaleina bezbojno-crveno odnosno bezbojno-modro, a kod metilnog
crvenila i metilorana crveno-uto).
Minimalni pH pri kojem emo vidjeti modri oblik EKCT je:
pH = pKk2 + log {[HA2-]/[H2A-]} = 6,3 + log (10/1) = 7,3
Kiseli kinoidni ftaleinski indikator je fenolftalein: kiseli oblik je bezbojan a oblik
konjugirane baze crven (vidi str. 121).
Kod bazinih indikatora analogno vrijedi:
B + H2O BH+ + OHMetiloran i metilno crvenilo su slabo bazini azo indikatori: bazini oblik je obojen uto a
kiseli crveno.
III.1.3. HIDROKSIDI
PODSJETNIK:
Openito, pravi elektroliti su spojevi koji sadre stabilnu ionsku vezu koja ne moe prijei u
kovalentnu. Prema tome tipini ionski spojevi su pravi elektroliti. Potencijalni elektroliti sadre kovalentnu

55
vezu s izraenim parcijalnim ionskim karakterom koji omoguuje stanovit stupanj disocijacije spoja pri
otapanju. to je vei ionski karakter kovalentne veze to lake dolazi do heterolitikog cijepanja. Ako je
razlika elektronegativnosti atoma u vezi ~1,7 veza ima 50% ionski a 50% kovalentni karakter.
Heterolitiko cijepanje veze polarnog karaktera moe se prikazati kao:
+ A:B A+ + :Btj., elektronski par koji je bio zajedniki za oba atoma cijepanjem prelazi k elektronegativnijem atomu pa
nastaju kation i anion.
Ako je veza posve ili preteito kovalentna dolazi do homolitikog cijepanja:
A:B A. + B.
tj. nastaju radikali (molekule ili atomske grupe s nesparenim elektronom), npr.:
(NO)2 NO.+ NO.
Poto do heterolitikog cijepanja dolazi izmeu atoma koji se najvie razlikuju po elektronegativnosti
najbolji primjer je promatranje hidroksida elemenata jedne periode i jedne skupine periodnog sustava:
I

II

III

LiOH
NaOH
jaka baza

IV

VI

VII sk.

B(OH)3
Mg(OH)2

II per.

Al(OH)3
Si(OH)4
OP(OH)3
slaba baza slaba kiselina

O2S(OH)2

O3Cl(OH)
jaka kiselina

III per.

KOH

Sc(OH)3

IV per.

RbOH

Y(OH)3

V per.

CsOH

La(OH)3

VI per.

Snaga veze izmeu sredinjeg iona i OH- grupe raste s pozitivnim nabojem sredinjeg iona. Nadalje,
Coulombova sila, npr., izmeu metalnog atoma i OH- grupe, vea je to je manji sredinji atom. Kako
veliina atoma opada s lijeva na desno u periodi to i privlana sila raste izmeu -OH i sredinjeg atoma te
opada bazini karakter hidroksida. Ako promatramo vertikalnu skupinu periodnog sustava svi sredinji ioni
su istog naboja ali raste promjer atoma odozgo prema dolje a time slabi privlana snaga B-OH te OH- grupa
lake disocira i bazinost raste. Moe se zakljuiti da porastom privlane sile izmeu sredinjeg atoma i -OH
grupe opada mogunost ionizacije -OH grupe pa ne dolazi do cijepanja veze sredinji atom-kisik, nego veze
kisik-proton i dok je NaOH jaka baza tj. potpuno disociran na Na+ i OH-, Al(OH)3 je slaba baza, a Si(OH)4 se
ponaa kao kiselina. Bazinost hidroksida raste od desna ulijevo i odozgo prema dolje u periodnom sustavu.
Kao to je ve spomenuto, u molekuli e doi do heterolitikog cijepanja izmeu atoma koji se najvie
razlikuju u elektronegativnosti.
Npr.:

H3PO4

ili

H2SO4
O

O
H

56
heterolitiki e se cijepati veza O-H a ne veza P-O ili S-O, te uz proton nastaju ioni H2PO4- ili HSO4-. Uz vei
negativni naboj na estici daljnje otcjepljenje protona je sve tee te zato i postoje postepene disocijacije (npr.,
kod H2CO3, H3PO4).
Dakle spojevi koji nastaju vezanjem razliitih atoma u periodnom sustavu i O i H mogu posjedovati
veu ili manju bazinost odnosno kiselost. To ovisi o elektronegativnosti atoma i vezi O-H. to je
elektronegativnost atoma na koji je je vezana OH- grupa manja to radije puca veza izmeu sredinjeg atoma i
kisika i spoj je izrazita baza. To se odnosi na elektropozitivne metalne atome koji imaju vrlo mali afinitet za
elektrone i malu pozitivnu valenciju pa veza puca na mjestu metalni atom-OH. Kako je OH- grupa na
sredinji atom vezana preko kisika koji je elektronegativan s porastom pozitivnog naboja sredinjeg iona
raste odbojna snaga prema pozitivno nabijenom protonu u OH- grupi i mogunost ionizacije protona iz OHgrupe, a raste privlana snaga prema negativno nabijenom kisiku u OH- grupi. Znai da s lijeva na desno u
periodnom sustavu raste kiselost ovih spojeva. Tako je, npr., Si(OH)4 slaba kiselina, H3PO4 je jaa kiselina a
H2SO4 jo jaa, dok je HClO4 najjaa te potpuno disocira na ClO4- i H+.
Ove fenomene moemo promatrati i kod istog atoma razliite valencije. Opadanje bazinosti odnosno
poveanje kiselosti hidroksida jednog te istog elementa s promjenom njegove valencije moe se protumaiti
na primjeru kroma:
Cr(OH)2
bazinost raste

Cr(OH)3

O2Cr(OH)2

amfoteran

kiselost raste

Kiseli odnosno bazini karakter spoja B-O-H oito ovisi o znaajkama sredinjeg atoma kao to su
elektronegativnost, pozitivni naboj i promjer te o broju vezanih atoma kisika.
III.1.4. AMFOTERNOST
PODSJETNIK:
Ako je veza izmeu sredinjeg atoma i kisika u spoju B-O-H priblino iste polarnosti kao i veza O-H
moe doi uz odreene uvjete do heterolitikog cijepanja jedne ili druge veze. Spojevi koji tako disociraju
nazivaju se amfoterni. Openito se moe amfoterne spojeve definirati takvima koji se u prisutnosti kiselina
ponaaju kao baze a u prisutnosti baza kao kiseline. Amfoterna svojstva mogu pokazivati neki hidroksidi
(elemenata koji se nalaze u sredini periodnog sustava), npr., Al(OH)3, Zn(OH)2, Pb(OH)2, Sn(OH)2, Cr(OH)3,
Sb(OH)3, sulfidi, oksidi, itd.
Nain na koji e ionizirati spoj B-O-H ovisi o elektronegativnosti atoma B:
1. ako B ima jednaku sklonost prema elektronima kao i H onda je distanca oba elektronska para jednaka pa se
to moe prikazati kao:
B:O:H
2. ako B pokazuje slabiji afinitet za elektrone od H onda su elektroni pomaknuti prema O a drugi se par
udaljuje prema H pa se H ne moe otcijepiti ali moe hidroksilna skupina:
B

:O

:H

B+ + OH-

3. trea mogunost je da B pokazuje jaku elektronegativnost pa se par elektrona pomie prema njemu a drugi
se par pomie prema O i udaljuje od H:
B:

O:

BO- + H+

Kod amfoternih hidroksida uspostavljaju se slijedee ravnotee:

BO- + H+ BOH B+ + OHPrimjenom ZDM dobiva se izraz za konstantu ravnotee:

57
K = ([B+] [OH-])/([BO-] [H+])
Prema tome povea li se koncentracija OH- iona mora porasti [BO-] [H+] a to znai da BOH mora disocirati i
u tom sluaju ponaati se kao kiselina i obrnuto, da bi konstanta ravnotee ostala zadovoljena. Npr.:
Al(OH)3 H+ + [H2AlO3]-

..
..

..
..
Al .. H

H+ +

..
..

ili

..
..
Al .. H

.. - H
O
..-H +

Al

H +

..

Al

: :

Al(OH)3 OH- + [Al(OH)2]+

Ovi hidroksidi su vrlo slabo disocirani; tek u prisutnosti visoke koncentracije H+ dolazi do disocijacije
Al(OH)3, jer se prisutni OH- ioni veu s H+ u H2O a time se remeti ravnotea vrsto-tekue i inae netopljiv
Al(OH)3 se ponaa kao baza i otapa se. Takoer, ako se dodaje veliki suviak baze tj. OH- iona Al(OH)3 se
ponaa kao kiselina pa se moe prikazati ravnoteno stanje:
AlO2- + H+ + H2O

Al(OH)3

+ OH- H2O
kisela disocijacija u prisustvu baze

Al3+ + 3OH+ H+ H2O

bazina disocijacija u prisustvu kiseline

Dodatkom kiseline hidroksid e disocirati bazino i otopiti se; dodatkom baze potiskuje se bazina
disocijacija i zapoinje kisela. Poto je [OH-] iona jake baze (npr., NaOH) vrlo velika (trenutni umnoak
[H+].[OH-] poprima vrijednost >10-14) to se H+ nastali disocijacijom Al(OH)3 odmah uklanjaju i daju vodu do
ponovne uspostave njezinog ionskog produkta. Otopina aluminata je jako alkalina.
Dodatkom kiseline u ravnoteno stanje:
Al(OH)3 Al3+ + 3OHveu se H+ i OH- u H2O i remeti ravnotea vrsto-tekue, a takvo stanje je izraeno produktom topljivosti:
Kpt = [Al3+] [OH-]3
pa e se talog morati otapati, a dodatkom baze:
Al(OH)3 AlO2- + H+ + H2O
potiskuje se bazina disocijacija i zapoinje kisela, osloboeni proton vee se s hidroksilnim ionom u vodu i
remeti ravnoteu. Otopina amonijaka takoer je baza i disocijacijom daje OH- ali vrlo malo utjee na
topljivost Al(OH)3. Razlog je taj to je otopina amonijaka slaba baza i daje malo slobodnih OH- iona. No i to
je dovoljno da se prekorai ionski produkt vode, te se spajaju proton i hidroksid ion u vodu pa dolazi do vrlo
slabog, gotovo neznatnog otapanja Al(OH)3. Kako se OH- uklanjaju i daju nedisocirane molekule vode, raste
koncentracija NH4+ iona koja potiskuje ionako slabu disocijaciju NH4OH. Otapanje Al(OH)3 prestaje kada se

58
zadovolje uvjeti za konstantu ionskog produkta vode. Ovakvo ponaanje razlikuje Al(OH)3 od npr., Zn(OH)2
koji se lako otapa u amonijaku nastajanjem amonijevog kompleksa (vidi str. 87-88, 179).

Ranije spomenuto slabo poetno otapanje Al(OH)3 dodatkom amonijaka moe

uzrokovati veliku negativnu pogreku u rezultatu pri gravimetrijskom odreivanju
aluminija koje se temelji na taloenju Al(OH)3. Stoga ga valja sprijeiti.
Reakcija otapanja Al(OH)3 u luini je reverzibilna: ako se smanjuje koncentracija
OH- Al(OH)3 se ponovno taloi. To se moe postii dodatkom kiseline (H2S, HCl, NH4Cl,
itd.):
Al(OH)3 + OH- Al(OH)4]kompleks tetrahidrokso-Al (ortoaluminat ion)

+ NH4+ NH3 + H2O

Ako dakle u otopinu Na-aluminata koja ima dosta OH- dodajemo amonijanu sol to e OHreagirati s NH4+ i nastat e NH3 + H2O. Znai, koncentracija OH- se smanjuje i reakcija ide
nalijevo te se ponovno taloi Al(OH)3:
AlO2- + NH4+ + H2O Al(OH)3 + NH3
AlO2- + H+ + H2O Al(OH)3
Ako se dodaje suviak kiseline Al(OH)3 se otapa:
Al(OH)3 +3H+ Al3+ + 3H2O
Ove ravnotee taloenja i otapanja lako tumaimo ako Al(OH)3 promatramo kao amfolit.
Slino se ponaa cink: u prisustvu suvika jake luine nastali hidroksid se otapa dajui
hidrokso kompleks (vidi str. 85) a dodatkom amonijeve soli (za razliku od aluminija) ne
dolazi do ponovne pojave Zn(OH)2 ve nastajanja amonijevog kompleksa (vidi str. 87-88).
PRIMJERI:
3H+ + SbO33- Sb(OH)3 Sb3+ + 3OHili
SbO2- + H+ + H2O Sb(OH)3 Sb3+ + 3OH+OH- H2O

+ H+ H2O

KptSb(OH)3 = [Sb3+] [OH-]3

Npr., Cr3+ s NaOH daje Cr(OH)3, daljnjim dodatkom NaOH u hladnom talog se otapa
dajui zelenu otopinu kromit iona koja kuhanjem prelazi u Cr(OH)3:
Cr3+ + 3OH- Cr(OH)3

sivo-zeleni talog

59
Cr(OH)3 + OH- [Cr(OH)4]kromit ion

Cr(OH)3 + 3H+ Cr3+ + 3H2O

Veliki je znaaj amfoternih svojstava u kemijskoj analizi. Ona se esto koriste pri
dokazivanju ili odjeljivanju iona (odjeljivanje kationa III skupine, odjeljivanje sulfida IIa i
IIb podskupine). Aluminij i krom se odjeljuju of eljeza dodavanjem suvika NaOH u
smjesu hidroksida: pri tom nastaju [Al(OH)4]- i [Cr(OH)4]- (posljednji se oksidira s H2O2 u
CrO42-, vidi Reakcije karakterizacije valentnog stanja), a Fe(OH)3 zaostaje kao crvenosmei talog. Dalje, zbog amfoternosti Pb(OH)2 ali ne i Bi(OH)3 odjeljuje se olovo od
bizmuta (vidi Selektivno taloenje i otapanje hidroksida).
Amfoternost ne pokazuju samo hidroksidi nego i sulfidi nekih elemenata. Zbog
amfoternosti sulfida kationa IIb podskupine [As(III), Sb(III) i Sn(II/IV)] oni se selektivno
otapaju u (NH4)2S2 uz zagrijavanje dajui otopinu koja sadri sulfosoli ([SbS4]3-, [SnS3]2- i
[AsS4]3-) i tako odvajaju od sulfida IIa podskupine (vidi Redoks reakcije, Selektivno
taloenje i otapanje sulfida, Otapanje stvaranjem kompleksnog iona, Otapanje
promjenom oksidacijskog stanja). Kasnije dodatkom kiseline ponovno se regeneriraju
netopljivi sulfidi (vidi Redoks reakcije). Npr., As2S3 otapa se u NH4-monosulfidu, NH4polisulfidu, NaOH, NH3, NH4-karbonatu, koncentriranoj HNO3:
otapanje u NH4-monosulfidu:
As2S3 + 3S2- 2[AsS3]3-

tioarsenit

otapanje u NH4-polisulfidu:
As2S3 + 2S22- + S2- 2[AsS4]3-

tioarsenat

-2e/2

+2e/2

otapanje u NaOH, NH3:

As2S3 + 6OH- AsO33-+ [AsS3]3- + 3H2O
otapanje u koncentriranoj HNO3 (vidi i str. 149-150):
As2S3 + 10NO3- + 10H+ 2H3AsO4 + 10NO2 + 3S0 + 2H2O
-2e/2

-2e/3
+1e/10

Meu amfoternim spojevima treba svakako spomenuti i aminokiseline.

Aminokiseline su sastavljene od barem jedne amino skupine i jedne karboksilne skupine
(tablica III.2) a predstavljaju graevne jedinice peptida i proteina. Zbog toga to sadre
ionizirajue skupine dominantni oblik ovakvih molekula u otopini ovisi o pH. Kod niskih
pH-vrijednosti amino skupina je protonirana pa je aminokiselina u obliku protoniranog
kationa i slii tipinoj dvoprotonskoj kiselini. Kod visokog pH glavni oblik aminokiseline

60
je aminokarboksilni anion. U sredinjem pH podruju karboksilna skupina biva u obliku
konjugirane baze a amino skupina u obliku konjugirane kiseline. U tom obliku ona se
ponaa i kao kiselina i kao baza. Takve neutralne molekule koje istovremeno nose
podjednaki broj pozitivnih i negativnih naboja zovu se dipolarni ioni ili "zwitterioni".
Ponaanje glicina moemo prikazati kao:
H3N+CH2COOH H3N+CH2COO- H2NCH2COO"zwitterion"
porast pH

Porastom pH dolazi do otputanja protona, najprije onog kiselijeg. pH kod kojega je

aminokiselina u elektriki neutralnom obliku ("zwitterion") jest izoelektrina toka, pI. To
je srednja vrijednost dviju pKk vrijednosti koje okruuju izoelektrinu strukturu:
pI = (pKk1 + pKk2) = (2,34 + 9,6) = 5,97
i iznosi 5,97 za glicin. S obzirom na to da im je u izoelektrinoj toki neto naboj nula
aminokiseline su kod tog pH najslabije topljive ("zwitterioni" relativno lako kristaliziraju),
i ne kreu se u elektrinom polju (vidi Izoelektrino fokusiranje, u Elektroforeza).
Tablica III.2. Utjecaj strukture na kiselost aminokiselina
Kiselina

pKk1

pKk2

CH3COOH

4,74

2,34

9,6

H3N CH2CH2COOH

3,60

10,19

H3N+CH2CH2CH2COOH

4,03

10,40

4,21

10,69

10,81

H3N CH2COOH
+

H3N CH2CH2CH2CH2COOH
+

H3N CH2CH3

Karboksilna skupina gornjih aminokiselina kiselija je od karboksilne skupine

monokarbonske, octene, kiseline za oko dvije pKk jedinice zbog privlaenja elektrona
susjednog amonij kationa. to su amonij skupina i karboksilna skupina meusobno
udaljenije pKk vrijednosti rastu. Osim toga kiselost amonij kationa je vea u prisustvu
karboksilnog aniona nego bez njega.
III.1.5. HIDROLIZA
PODSJETNIK:
Pri otapanju uzoraka za analizu voda vrlo esto stupa u reakciju s ionima nastalim otapanjem. Uzrok
lei u vlastitoj disocijaciji:
2H2O H3O+ + OHKoncentracija protona ili hidroksid iona moe se poveati ili smanjiti unoenjem izvana ili
oduzimanjem jednog od njih. Ako se iz ravnotenog sustava vode vee OH- ion mora se poveati njezina
disocijacija da bi ionski produkt ostao nenaruen. Ovo se moe dogoditi ako otapanjem soli u vodi nastali ion
vee disocirane ione vode. Ta prisilna disocijacija vode zove se hidroliza. To je protolitika reakcija tj.
sekundarna reakcija soli s vodom. Hidroliza koja je uvjetovana vezanjem H+ iona pokazuje suviak OH- iona

61
i otopina reagira alkalno i obratno. Ako je sol produkt reakcije slabe baze i jake kiseline ili slabe kiseline i
jake baze slaba sastavnica e podlijegati hidrolizi tj. reagirati s vodom dajui kiselu ili alkalnu otopinu.
Anion slabe kiseline ili kation slabe baze soli reagira s molekulom vode dajui molekulu slabe
kiseline tj. slabe baze i oslobaajui OH- ili H+ ione. Pomak ravnotee ionizacije vode prema Le Chtelieru
ovisi o jakosti kiseline ili baze koje stvaraju sol, tj. o proton akceptorskim svojstvima slabe baze odnosno
proton donorskim svojstvima slabe kiseline iz kojih nastaje sol. Npr., otapanje KCN:
KCN K+ + CNK+ i CN- kao ioni mogu istodobno postojati u otopini u velikoj koncentraciji a da meusobno ne stupe u
reakciju. Meutim, u vodenoj otopini postoji i mala koncentracija protona (nastala disocijacijom vode) i
velika koncentracija CN- iona (iz KCN ili NaCN), a oni meusobno mogu stajati u ionskom obliku u omjeru
koji odgovara konstanti disocijacije HCN a koja je data izrazom:
Kk = [H+] [CN-]/[HCN] = 4,9x10-10
Ako se usporedi KkHCN s ionskim produktom vode (Kv =10-14) koji ima manju brojanu vrijednost (tj. voda je
slabije disocirana od HCN) postavlja se pitanje zato e doi do disocijacije vode. Kao to je reeno
koncentracija CN- je vrlo velika i oni e se vezati s protonima iz vode u HCN a time se remeti ravnotea
izmeu nedisociranih molekula vode i disociranih iona. Za ponovno uspostavljanje ravnotee ionskog
produkta vode mora doi do prisilne disocijacije vode tj. javlja se hidroliza. Uslijed toga u otopini raste
koncentracija OH- iona i otopina reagira lunato. Prema ZDM veliko je nastojanje CN- iona da se spoje s H+ u
nedisociranu HCN. Napredovanjem hidrolize raste broj slobodnih OH- iona i [HCN] te je sve manje CNiona, a ujedno raste snaga OH- iona da zadre H+. Uspostavlja se ravnotea koja se za cijanidne soli moe
pisati kao:
CN- + H2O HCN + OHU otopini neke soli dolazi do potpune disocijacije:
BA B+ + AHidroliza kao protolitiki proces dovodi do formiranja nove kiseline i nove baze:
a) kod soli jake kiseline i slabe baze (npr., NH4Cl) vrijedi:
B+ + H2O BOH + H+
k1 b2
b1
k2
NH4+ + H2O NH4OH + H+
b) kod soli jake baze i slabe kiseline (npr., CH3COONa) vrijedi:
A- + H2O HA + OHk1 b2
b1 k2
CH3COO- + H2O CH3COOH + OHAko se primijeni ZDM vrijede tri ravnotee:
1. ravnotea hidrolize:
K = ([BOH] [H+])/([B+] [H2O])

ili

K = ([HA] [OH-])/([A-] [H2O])

gdje [H2O] konstanta, pa je konstanta hidrolize, Kh, za ova dva sluaja:

Kh = ([H+] [BOH])/[B+]

ili

Kh = ([HA] [OH-])/[A-]

62
2. ravnotea disocijacije vode:
H2O H+ + OH-

Kv = [H+] [OH-]

3. ravnotea disocijacije slabog elektrolita:

HA H+ + A-

Kk = ([H+] [A-])/[HA]

(Kk slabe kiseline)

BOH B+ + OH-

Kb = ([B+] [OH-])/[BOH]

(Kb slabe baze)

ili

Na temelju posljednje dvije ravnotee proizlazi sloena ravnotea reakcije hidrolize:

a) kod sustava s kationskom kiselinom:
Kh = ([BOH] [H+])/[B+] = ([BOH] [H+] [OH-])/([B+] [OH-]) = KkB+ =
Kv/Kb = [H+]2/[B+]
vrijedi: [BOH] = [H+]
[B+] = csoli
pa se koncentracija H+ se moe izraziti kao:
[H+] = {([B+] Kv)/Kb}1/2 = [(csoli Kv)/Kb]1/2
pH = 1/2pKv - 1/2pKb 1/2 log csoli = 7 - 1/2pKb 1/2 log csoli
ili preko Kk konjugirane kiseline (npr., NH4+):
pKb = pKv pKk
pH = 1/2pKk - 1/2 log csoli
b) kod sustava s anionskom bazom analogno vrijedi:
Kh = ([HA] [OH-])/[A-] = ([HA] [OH-] [H+])/([A-] [H+]) = KbA-=
Kv/Kk = [OH-]2/[A-]

vrijedi [HA] = [OH-]

[A-] = csoli

[OH-] = {([A-] Kv)/Kk}1/2= [(csoli Kv)/Kk]1/2 = Kv/[H+]

pOH = 1/2pKv 1/2pKk 1/2 log csoli = 7 - 1/2pKk 1/2 log csoli
pOH = 1/2pKb 1/2 log csoli
Vrijedi takoer:
[H+] = {(Kv Kk)/[A-]}1/2 = [(Kv Kk)/csoli]1/2
pH

1/2pKv + 1/2pKk + 1/2 log csoli = 7 + 1/2pKk

pKv 1/2pKb + 1/2 log csoli = 14 1/2pKb + 1/2 log csoli

Kh je to vea to je Kk ili Kb manja.

1/2

log

csoli =

63
PRIMJER 1: otapanje NaHCO3 (sol slabe kiseline i jake baze):
NaHCO3 Na+ + HCO3H2O H+ + OHDisocijacijom nastali H+ ioni iz vode i HCO3- iz NaHCO3 stoje u meusobnom odnosu u ravnotei koja je
diktirana konstantom disocijacije H2CO3:
H2CO3 H+ + HCO3-

Kk1 = [H+] [HCO3-]/[H2CO3] = 4,2x10-7

Disocijacija NaHCO3 i NaOH je potpuna jer su to jaki elektroliti, tj. Na+ i HCO3- te Na+ i OH- ioni mogu
istodobno egzistirati u otopini. Meutim, H2CO3 je slabi elektrolit te H+ i HCO3- ioni ne mogu opstati
slobodni u velikoj koncentraciji ve se veu u H2CO3. U otopini ostaje toliko HCO3- koliko odgovara
konstanti kiselosti H2CO3. Sumarno vrijedi:
HCO3- + H2O H2CO3 + OHH2CO3 H2O + CO2
c) Najjaa je hidroliza soli slabe baze i slabe kiseline:
BA B+ + AB+ + A- + H2O HA + BOH
Kh = ([HA] [BOH])/([B+] [A-])

vrijedi: [HA] = [BOH]

[B+] = [A-] = csoli

Kh = [HA]2/csoli2 = {([HA] [BOH])/([B+] [A-])}.{Kv/([H+] [OH-])} =

Kv/(Kk.Kb)
[HA]2/csoli2 = Kv/(Kk.Kb)
csoli2 [H+]2/Kk2 csoli2 = Kv/(Kk.Kb)
[H+] = [(Kv Kk)/Kb]1/2
pH = 1/2pKv + 1/2pKk 1/2pKb = 7 + 1/2pKk 1/2pKb
Kh = Kv/(Kk.Kb)

Kk > Kb kisela reakcija (npr., NH4NO2)

Kb > Kk lunata reakcija [npr., (NH4)2CO3]
Kk = Kb neutralna reakcija (npr., CH3COONH4)

Ako je pKk = pKb, pH = 1/2pKv = 7. Npr.:

CH3COONH4 CH3COO- + NH4+
CH3COO- + H2O CH3COOH + OHNH4+ + H2O NH3 + H3O+
Kh = Kv/(KkCH3COOH . KbNH4OH) = 10-14/(1,8x10-5)(1,8x10-5) = 10-14/3,2x10-10 = 3,1x10-5
PRIMJER 2: Ako je KkCH3COOH = 1,8x10-5, a koncentracija soli CH3COONa 0,1 mol dm-3 proizlazi:

64
Kh = Kv/Kk = 10-14/1,8x10-5 = 5,6x10-10
[CH3COOH] = [OH-]
Kh = [CH3COOH] [OH-]/[CH3COO-] = [OH-]2/0,1
[OH-] = {([A-] Kv)/Kk}1/2 = (5,6x10-11)1/2 = 7,5x10-6 mol dm-3
[H+] = 10-14/7,45x10-6 = 1,3x10-9 mol dm-3
pH = 8,87

(lunata reakcija)

PRIMJER 3: Za NH4Cl, 0,1 mol dm-3, KbNH4OH = 1,8x10-5, vrijedi:

NH4+ + H2O NH4OH + H+
NH4OH NH4+ + OHKh = [NH4OH] [H+]/[NH4+] = [H+]2/0,1
[H+] = {([B+] Kv)/Kb}1/2 = (5,6x10-11)1/2 = 7,5x10-6 mol dm-3
pH = 5,13

(kisela reakcija)

PRIMJER 4: Zbog hidrolize soli slabe kiseline i slabe baze, otopina amonij hidrogen karbonata reagira slabo
lunato jer je KbNH4OH = 1,8x10-5 Kk1H2CO3 = 4,2x10-7 (vidi Selektivno taloenje karbonata).
PRIMJER 5: Vodena otopina NH4NO2 reagira slabo kiselo jer je HNO2 jai elektrolit od NH4OH: KkHNO2 =
4x10-4 > KbNH4OH = 1,8x10-5.
PRIMJER 6: Vodena otopina amonij sulfida zbog hidrolize (vidi Selektivno taloenje i otapanje sulfida)
reagira slabo lunato: Kk1H2S = 1,0x10-7 < KbNH4OH = 1,8x10-5.
Jakost hidrolize izraava se stupnjem hidrolize. Stupanj hidrolize je broj hidroliziranih
molekula/ukupni broj molekula u otopini. Hidroliza ovisi o:
1.

prirodi (vrsti) soli

2.

koncentraciji soli

3.

temperaturi.

Stupanj hidrolize je vei uz niu koncentraciju soli i uz viu temperaturu.

Soli koje otapanjem u vodi hidroliziraju lunato su: npr., KCN, NaCN, K2CO3, Na2CO3, NaOCl,
CH3COOK, CH3COONa, KNO2, NaNO2, Ba(CH3COO)2 itd., a soli koje otapanjem u vodi reagiraju kiselo:
npr., NH4Cl, ZnCl2, Fe2(SO4)3, Fe(NO3)3, BiCl3, SbCl3, AlCl3, itd. Soli jakih kiselina i jakih baza ne
hidroliziraju, npr.: NaCl, NaNO3, KNO3.
Hidroliza vidljiva prostim okom uz nastajanje hidroliznih taloga topljivih u kiselini moe se prikazati
slijedeim primjerima (hidratacija kationa odnosno prisutvo akvokompleksa je zanemareno):
Sb3+ + Cl- + H2O SbOCl + 2H+
Al3+ + H2O [Al(OH)]2+ + H+

65
Bi3+ + Cl- + H2O BiOCl + 2H+
Cr3+ + H2O [Cr(OH)]2+ + H+
Sn2+ + H2O + Cl- Sn(OH)Cl + H+
Fe3+ + H2O [Fe(OH)]2+ + H+
U posljednjem sluaju nastaje slaba baza, teko topljivi hidroksid eljeza i jaka kiselina, pH <7.

Sa stanovita kvalitativne kemijske analize znaajne su reakcije hidrolize bizmuta i

antimona koje slue kao reakcije dokazivanja ovih iona te hidroliza uto-smeeg
kompleksnog iona [BiI4]- kojom nastaje naranasti talog (vidi str. 21):
[BiI4]- + H2O BiOI + 3I- + 2H+
Reakcije hidrolize esto su analitiki dobro iskoristive; one mogu biti temelj
postupaka dokazivanja, odreivanja i odjeljivanja. Npr., valja spomenuti i reakciju
hidrolize bijelog taloga Ag2S2O3 koja je temelj dokazivanja tiosulfat iona:
2Ag+ + S2O32- Ag2S2O3
Ag2S2O3 + H2O Ag2S +SO42- + 2H+

bijeli talog
koji zbog hidrolize pocrni ve na sobnoj a bre
pri povienoj temperaturi

Treba naglasiti da u reakcije s vodom ulaze i mnogi organski spojevi pa su takve

reakcije esto od velikog analitikog znaaja. Npr., pri povienim temperaturama pojaana
je hidroliza tioacetamida (skupinskog reagensa II analitike skupine kationa) u kiselom:
>T

CH3CSNH2 + H + 2H2O CH3COOH + H2S + NH4+

+

tioacetamid

ili alkalnom mediju:

>T

CH3CSNH2 + 3OH- CH3COO- + S2- + NH3 + H2O

Kloramin T (natrijeva sol N-kloro-p-toluensulfonamida, CH3-C6H4-SO2NClNa+x3H2O) u vodenoj otopini oslobaa jaki oksidans hipoklorit:
CH3-C6H4-SO2-NCl- + H2O CH3-C6H4-SO2-NH2 + ClOkloramin T

hipoklorit

Ovakva otopina u kemijskoj analizi slui kao dobro oksidativno sredstvo (vidi Redoks
reakcije) a ima i jaka antiseptika svojstva.
Amonij karbamat prisutan je u reakcijskom mediju za selektivno taloenje kationa V.
analitike skupine (vidi Selektivno taloenje karbonata). U vruim otopinama
karbamatni ion hidrolizira u amonij ion i karbonat ion prema slijedeoj reakciji:

66
O-

>T

+ H2O CO32- + NH4+

O=C

NH2
Svi derivati karboksilnih kiselina hidroliziraju dajui karboksilne kiseline. Esteri i
amidi reagiraju s vodom polagano pa se takva reakcija ubrzava kiselinom ili bazom.
Hidroliza estera katalizirana kiselinom je ravnotena reakcija s konstantom ravnotee
bliskom jedinici:
H

ili

RCOOR' + H2O

RCOOH + R'OH
enzimi

Nasuprot tome, hidroliza koja je potpomognuta bazom je u biti ireverzibilna reakcija jer je
nastajanje karboksilat aniona energetski povoljno. Npr., masti i ulja (trigliceridi) su triesteri
alkohola glicerola i masnih kiselina i oni hidroliziraju (saponifikacija) zagrijavanjem u
vodenoj otopini luine:
RCOOCH2
RCOOCH

CH2 OH

H2 O

3OH

RCOOCH2

3RCOO

CH2 - OH

>T

triglicerid

CH - OH

sapun
(Na- ili K-sol masne
kiseline, R = C13 do C19)

glicerol

Alkalna saponifikacija koristi se kao temelj postupaka odreivanja estera.

Acetilsalicilna kiselina (ASA) je stabilna pod suhim uvjetima ali u prisustvu vlage
hidrolizira uz nastajanje salicilne i octene kiseline:
OCOCH3
COOH

H 2O

OH
COOH

+ CH3COOH

Hidroliza ASA je katalizirana H+ ili OH- ionima. Salicilna kiselina odnosno salicilat ion
reagira s Fe3+ uz nastajanje ljubiastog kelata (vidi Kompleksi s organskim bidentatnim i
polidentatnim ligandima). Ova reakcija temelj je ispitivanja salicilne kiseline kao
oneienja u acetilsalicilnoj kao i dokazivanja salicilne pa i sulfosalicilne kiseline.
Esteri anorganskih kiselina takoer hidroliziraju. Npr., etilborat lako hidrolizira pri
sobnoj temperaturi:
(C2H5O)3B + 3H2O 3C2H5OH + H3BO3

67

III.1.6. PUFERSKE SMJESE

PODSJETNIK:
Najvanija analitika primjena kiselo-baznih sustava su puferi. Otopine koje sadre slabu kiselinu i
njoj odgovarajuu sol (konjugiranu bazu) ili slabu bazu i njezinu sol (konjugiranu kiselinu) a imaju svojstvo
odravanja konstantnog pH zovemo pufer otopinama ili tamponskim smjesama. Takve otopine dakle sadre
konjugirani kiselo-bazni par a imaju konstantan pH zbog efekta zajednikog iona. Puferi reagiraju s H+ ili
OH- ionima tako da u sustavu dolazi do vrlo male promjene pH.
Regulacija koncentracije H+ iona od vitalnog je znaenja u ivim organizmima; najvaniji fizioloki
puferi su bikarbonatni, fosfatni i proteinski. Npr., krv se odrava na pH vrijednosti 7,4 puferskim
djelovanjem a takoer i druge stanine tekuine. Oceanska mora imaju pH 8,4 zbog kompleksnog puferskog
utjecaja koji ovisi o koncentraciji hidrogenkarbonata i silikata. Rast bakterija se odrava samo u puferiranim
otopinama dok u nepuferiranim kiselost ili alkalinost bakterijskog otpada izaziva tako veliku promjenu pH
otopine da bakterije ugibaju.

Za odvijanje mnogih analitikih reakcija potreban je odgovarajui pH, npr.,

podeavanjem pH moe se poboljati selektivnost neke reakcije. U tu svrhu slue nam
puferi. Oni su vani u reakcijama u kojima se oslobaaju H+ ili OH- ioni. U kemijskoj
analizi primjenjuju se u postupcima odjeljivanja, odreivanja i dokazivanja za odravanje
konstantnog pH.
Ako kiselina openite formule HA disocira u vodi kao otapalu:
HA + H2O H3O+ + Ak1

b2

k2

Kk = ([H3O+] [A-])/[HA]

b1

koncentracija anionske baze moe se regulirati dodatkom soli BA. U praksi su

koncentracije konjugirane kiseline ili baze openito puno vee od koncentracija protona ili
hidroksidnog iona pa se koristi jednostavan oblik:
[H3O+] = (Kk [HA])/[A-]
pH = pKk + log ([A-]/[HA])
Kako su ionizacija HA i protonacija A- obino vrlo niske u mijeanoj otopini moemo
njihove koncentracije uzeti kao priblino jednake onima kiseline i soli dodanih na poetku:
pH ~ pKk + log ([baza]/[kiselina])
Ovo je Henderson-Hasselbachova jednadba koja vrijedi za pH podruje 4-10. Ako se
gornja jednadba izvodi iz reakcije disocijacije baze slijedi:
B + H2O BH+ + OH-

b1

k2

k1

Kb = ([BH+] [OH-])/[B]

b2

[OH-] = (Kb [B])/[BH+]

pOH = pKb + log ([BH+]/[B])
pH = 14 pOH = 14 pKb - log ([BH+]/[B])

68
pH = pKk - log ([BH+]/[B])
pH = pKk + log ([B]/[BH+])
Za kiseli pufer Henderson-Hasselbachova jednadba glasi:
pH = pKk + log ([sol]/[kiselina])
a za bazini:
pH = pKk + log ([baza]/[sol])
U amonijanom puferu koji je smjesa NH4OH/NH4Cl, sol je NH4+ a baza je NH3, a u
acetatnom puferu koji je smjesa CH3COOH/CH3COONa, kiselina je CH3COOH a sol je
CH3COO-. Vidljivo je da pH u puferskim smjesama ovisi o omjeru koncentracija kiseline i
baze i o konstanti disocijacije kiseline te je neovisan o apsolutnim vrijednostima
koncentracija. Kod ovakvih smjesa pH se slabo mijenja dodatkom kiseline ili baze. Ove
smjese su karakterizirane puferskim kapacitetom koji se definira kao molovi jake kiseline
ili jake baze koje treba dodati da se pH 1 litre pufera promijeni za jedinicu. Ako je odnos
koncentracija kiseline i baze premali ili prevelik mali je puferski kapacitet, npr., ako je taj
odnos vei od 30 ili nii od 1/30 praktiki nema puferskog efekta. Puferski kapacitet je
maksimalan kada je koncentracija kiseline jednaka koncentraciji baze. Osim relativnih
vana je i ukupna koncentracija sastavnica pufera (u praksi obino 0,1 mol dm-3 jer kod
viih koncentracija dolazi do izraaja utjecaj faktora aktiviteta). Za postizanje
maksimalnog kapaciteta odnos koncentracije baze prema kiselini ne smije biti manji od 0,1
ili vei od 10. Za ove dvije situacije proizlazi:
pH = pKk + log (1/10) = pKk -1
pH = pKk + log (10/1) = pKk +1
pH = pKk 1
Promjena pH s dodatkom kiseline ili baze najmanja je u podruju pH = pKk (vidi str. 83 i
sliku IV.2). Kod priprave pufera biramo slabu kiselinu ili slabu bazu s takvom pKk ili pKb
vrijednou koja se nalazi unutar 1 pH (pOH) jedinice traenog podruja kiselosti (tablica
III.3.).
Tablica III.3. Neki puferi i njihov pH
Pufer

Sastav (1:1)

pH

Formijatni

HCOOH/HCOONa

3,7

Benzoatni

C6H5COOH/C6H5COONH4

4,2

Acetatni

CH3COOH/CH3COONa

4,7 (pKk 4,74)

Fosfatni

NaH2PO4/Na2HPO4

6,8 (pKk 7,21)

Amonijani

NH4OH/NH4Cl

9,3 (pKk 9,26)

Karbonatni

NaHCO3/Na2CO3

pKk 10,35

PRIMJER: Da bismo izraunali pH i kapacitet pufera koji se sastoji od 0,4

mol dm-3 mravlje kiseline i 0,6 mol dm-3 natrij formijata slijedi:

69
pH = pKk + log ([sol]/[kiselina]) =

KkHCOOH = 1,77x10-4, pKkHCOOH = 3,75

3,75 + log (0,6/0,4) = 3,93

Da bismo izraunali puferski kapacitet moramo znati koliko jake baze (x molova) treba
dodati u 1 litru pufera da pH poraste na 4,93 ili koliko jake kiseline (y molova) treba dodati
da pH padne na 2,93:
dodatak jake baze: pH = 4,93

[H3O+] = 1,18x10-5 mol dm-3

4,93 = 3,75 + log [(0,6 + x)/(0,4 - x)]

x = 0,34 mola jake baze (puferski kapacitet)
ili
dodatak jake kiseline: pH = 2,93

[H3O+] = 1,17x10-3 mol dm-3

2,93 = 3,75 + log [(0,6 - y)/(0,4 + y)]

y = 0,47 mola jake kiseline (puferski kapacitet)
Takoer, valja podsjetiti da je brojana vrijednost pKk ili pKb slabog elektrolita
jednaka pH (pOH) izmjerenog u trenutku kada je neutralizirano pola kiseline (baze)
([baza]=[sol]). Radi se o podruju egzistiranja pufera, vidljivog kao plateau u grafu
neutralimetrijske titracije:
pH = pKk + log ([baza]/[sol]) = pKk + log 1 = pKk
ili
pOH = pKb + log ([sol]/[baza]) = pKb + log 1 = pKb
Mehanizam djelovanja pufera i Le Chtelierovo naelo dobro se mogu prikazati na
primjeru taloenja iona olova ili barija s K2Cr2O7 (vidi str. 18, 22):
2Ba2+ + Cr2O72- + H2O 2BaCrO4 + 2H+
Poto se u ovoj reakciji oslobaaju protoni koji uvjetuju kiseli medij a BaCrO4 je topljiv u
svim kiselinama osim u CH3COOH to pod takvim uvjetima talog nee nastati. Ako se u
ovu smjesu doda CH3COONa koji vrlo dobro disocira osloboeni acetatni ion odmah e
vezati protone osloboene tokom reakcije i reakcija e tei udesno tj. nastat e talog
BaCrO4:
CH3COONa CH3COO- + Na+
Vrijedi takoer:
CH3COOH CH3COO- + H+
Zbog ega e acetatni ion vezati osloboeni proton moe se protumaiti pomou izraza za
konstantu disocijacije octene kiseline. Iz izraza se moe zakljuiti da ukoliko se povea

70
koncentracija protona ili aniona slabe kiseline mora se poveati i koncentracija
nedisociranog oblika kiseline da bi konstanta aciditeta bila zadovoljena, a niska brojana
vrijednost KkCH3COOH govori o jakoj tendenciji vezivanja H+ i CH3COO-:
Kk = [H+] [CH3COO-]/[CH3COOH] = 1,8x10-5
Osim za odvijanje pojedinanih reakcija pufer otopine igraju vanu ulogu i kod
taloenja pojedinih skupina kationa. Tako je amonijani pufer bitan za selektivno taloenje
kationa III skupine jer uz skupinski reagens amonijak mora se dodati prethodno NH4Cl.
Amonijev klorid je sol koja vrlo dobro disocira. Oslobaanje amonijevog iona dovodi do
porasta njegove koncentracije i smanjenja disocijacije NH4OH:
NH4Cl NH4+ + ClNH4OH NH4+ + OHKb = [NH4+] [OH-]/[NH4OH] = 1,8x10-5
Dodatkom amonijeve soli smanjuje se koncentracija OH- iona tj. postie se koncentracija
dovoljna da se istaloe hidroksidi kationa III skupine ali da se ne prekorai produkt
topljivosti hidroksida kationa IV skupine. Amonijani pufer takoer omoguuje selektivno
taloenje karbonata kationa V. analitike skupine u prisustvu magnezija.
Ulogu amonijanog pufera mogue je prikazati i utjecajem na taloenje magnezija.
Dodatkom amonijaka dolazi do taloenja bijelog elatinoznog taloga:
Mg2+ + 2OH- Mg(OH)2
U prisustvu amonijane soli nee doi do taloenja hidroksida magnezija (vidi Otapanje u
prisustvu suvika strane soli) jer je pH u nastalom amonijanom puferu prenizak za
njegovo taloenje (vidi tablice III.3. i VII.6)!

71

IV. KOMPLEKSNI SPOJEVI I NJIHOVA ANALITIKA ULOGA

PODSJETNIK:
Spojevi u kojima se nalaze skupine atoma povezane u vie ili manje stabilne jedinice a mogu dolaziti
u vrstom i tekuem stanju zovu se kompleksni spojevi. Veza meu atomima je koordinacijske prirode a prvi
ju je otkrio 1893. vicarski kemiar A. Werner te se ovi spojevi zovu jo koordinacijski spojevi ili Wernerovi
kompleksi. Neki anioni, npr., klorid ion moe posluiti drugim atomima da napune svoje nepotpune
elektronske ljuske: tako nastaju kompleksi na anionu, npr., ClO-, ClO2-, ClO3-, ClO4-. Isto tako atomi ili
molekule s gotovom oktetnom ljuskom mogu se nasloniti na kation nekog metala. Dakle svaki spoj ili ion
koji se sastoji od sredinjeg atoma i liganada moe se smatrati kompleksom, npr., SO42- [tetraoksosulfato(VI)
kompleks]. U nastalim vezama oba elektrona potjeu od jednog atoma pa nastaje tzv. koordinativna veza.
Kompleksi su stabilni spojevi koji su kombinacija raznih iona ili iona i neutralnih molekula a imaju
svojstva razliita od izvornih tvari. U kompleksima atomi istog elementa mogu imati razliita svojstva.
Prema Lewisovoj teoriji stvaranje kompleksa moe se smatrati kiselo-baznim procesom zato jer metalni
kation vee neutralne molekule (npr., H2O, NH3, itd.) ili anione (I-, CN-, Cl-, itd.) primanjem elektronskog
para poput neke kiseline. Prema tome sredinji metalni ion je kiselina a ligand je baza. Kompleksi se dakle
mogu klasificirati kao spojevi kiselo-baznog karaktera. Iako kovalentna veza igra vanu ulogu u nastajanju
kompleksa treba imati na umu da nastajanje kompleksa ukljuuje takoer elektrostatske interakcije. Mi emo
se meutim usredotoiti na opis i karakterizaciju kovalentne veze.
Kompleksi su polarne molekule ili ioni koji mogu otputati esticu - ligand:
kompleks sredinji atom + ligand
Sredinji atom ili koordinacijski centar je obino metalni ion i to je pozitivna estica a ligandi su skupine koje
okruuju sredinji atom, obino anioni ili molekule s izraenim polarnim karakterom.
Analitiki vani kompleksi sastoje se iz sredinjeg metalnog iona (prijelazni i unutarnje prijelazni
elementi) koji nemaju popunjene s-, p-, d- ili f-orbitale te njihovim popunjavanjem ele poprimiti
konfiguraciju plemenitog plina na desno u periodnom sustavu. Orbitale popunjavaju elektronskim parovima
funkcionalnih skupina liganada. Izmeu metala i liganda nastaje polarna kovalentna veza u kojoj oba
elektrona daje ligand a metal ih prima. Ukoliko je veza nastala iz osamljenog, slobodnog elektronskog para
oznaava ju se strelicom: L B. Njezin parcijalni ionski karakter ovisi o razlici elektronegativnosti
povezanih atoma. Naglaavanje naziva "koordinativna" slui samo tome da se naglasi kako je veza nastala iz
elektronskog para uokolo rasporeenih, koordiniranih, atoma, tj. indicira porijeklo elektrona u veznom
elektronskom paru:
Bn+ + mL: [B:Lm]n+
Poto u vodenim otopinama metalni ion dolazi hidratiziran to bi se jednadbe ispravno trebale pisati:
[B(H2O)m]n+ + :L [B(H2O)m-1:L]n+ + H2O
Preostale akvo skupine sukcesivno se zamjenjuju drugim ligandima dok ne nastane [BLm]n+, gdje m znai
koordinacijski broj metalnog iona.
Kompleksi [BLm]n+ su mononuklearni a ako sadre 2 ili vie sredinjih metalnih iona oni su
polinuklearni, ili mijeani ako je ukljueno vie vrsti liganada (npr., [Fe(CN)5NO]2-, [Fe(CN)5CO]3-). Kod
polinuklearnih kompleksa ligandi ine koordinacijske mostove.

72

IV.1. ANALITIKI ZNAAJNI KOMPLEKSI

Kompleksni spojevi imaju ogroman analitiki znaaj: primjenjuju se za dokazivanja,
odreivanja, odjeljivanja (vidi Sustavi tekue-tekue, vidi Postupci odjeljivanja),
maskiranja i demaskiranja analita (vidi Maskiranje i demaskiranje). Analitiki korisne
ligande moemo podijeliti s obzirom na broj funkcionalnih skupina na:
1. monodentatne (neutralne: NH3, H2O, ionske: CN-, halogenidi, itd.),
2. bidentatne (neutralni: etilendiamin H2N-CH2-CH2-NH2, ,dipiridil, ionski: oksalat
C2O42-, tartarat C4H4O62-, S2O32-, PO43-, itd.,
3. polidentatne (imaju vie atoma koji koordiniraju na sredinji atom),
a s obzirom na naboj na:
..
..
1. ionske [npr., Cl-, F-, Br-, I-, CN- (:CN:)-, izotiocijanat NCS- (:N=C=S:)-, tiocijanat ili
..
.. .. 22,
OH
,
O
(:O-O:)
rodanid SCN- (:S-CN:)
2
..
.. .. , -COO , CH3COO , itd.],
2. neutralne (npr., monodentatni H2O, NH3, CO, NO).
Monodentatni ionski ligandi obino prvo istaloe metalni ion a nastali talog se onda
otopi u suviku reagensa (liganda) uz stvaranje kompleksa (npr., jodo kompleksi, hidrokso
kompleksi, cijano kompleksi).
PODSJETNIK:
Broj monodentatnih liganada koji mogu tvoriti kompleks sa sredinjim atomom je koordinacijski broj
tog sredinjeg iona. Koordinacijski broj je ukupni broj iona ili molekula izravno vezanih sa sredinjim
metalnim atomom. Dakle broj liganada koji se veu na sredinji metalni ion odreen je koordinacijskim
brojem koji moe biti paran [npr., 2 (Ag+, Cu+, Au+, Hg2+), 4 (Ni2+, Cu+/2+, Cd2+, Sn2+, Zn2+, Pb2+, Bi3+, Sb3+,
Al3+, B3+, Ga3+), 6 (Al3+, Cr3+, Zn2+, Ni2+, Fe2+/3+, Co2+/3+, Sb5+, Sn4+), 8] i neparan (3, 5, 7). Sredinji ion ima
zasienu koordinacijsku sferu onda kada je na njega vezan maksimalni broj donorskih grupa. Koordinacijski
broj nije uvijek jednak za neki sredinji ion a vrijednost mu ovisi o vie faktora, prvenstveno o veliini i
elektronskoj strukturi liganada. Npr., kvadratno planarni kompleksi Cu(II) obino uzimaju 2 dodatna liganda
dajui distordirani oktaedar (vidi str. 73). S porastom koncentracije stvaraoca kompleksa raste broj liganada
vezanih na sredinji atom.
Broj koordiniranih liganada ovisi o prostornoj grai sredinjeg metalnog iona i liganada te
elektronegativnosti sredinjeg iona i elektron donorskim osobinama liganada. to je sredinji ion manji i
veeg naboja razmjetaj liganada je laki u prostoru. Ako je ligand jai elektron donor to se u manjem broju
vee na sredinji ion jer svojim vezanjem poveava negativni naboj na sredinjem ionu. Tako se vee manji
broj halogenida nego molekula H2O ili NH3. (Podsjetnik: Paulingovo pravilo o elektroneutralnosti kae: iz
energetskih razloga naboj na atomu u kemijskom spoju ne smije se razlikovati od elektroneutralnosti za vie
od 1 elektrona.) Zbog toga se na sredinji ion vee manje liganada to je on vee elektronegativnosti. to je
metalni kation vee elektronegativnosti vei je negativni naboj na njemu i to manje liganada koji mu donose
elektrone moe koordinirati. Npr., Cu+ (elneg. 1,9) ima vei koordinacijski broj od Au+ (elneg. 2,4):
[Cu(CN)4]3-, [Au(CN)2]Ako je koordinacijski broj 2 ligandi su u istoj ravnini sa sredinjim metalnim ionom.
Stereokonfiguracija je linearna a hibridizacija sp. Dva liganda nalaze se na krajevima osi koja prolazi kroz
sredinji ion (npr., [Ag(NH3)2]+, [Ag(CN)2]-, [Au(CN)2]-, HgCl2):

73

BL2

Trigonalni (trokutasti) poredak supstituenata oko sredinjeg atoma (sp2 hibridizacija) imaju, npr., BCl3, NO3-:
L

BL3

B
L

Kod koordinacijskog broja 4 ligandi ine vrhove tetraedra (hibridizacija sp3, npr., [Cu(CN)4]3-, ili d3s) a u
sreditu je sredinji metalni ion. Tetraedrijsku stereokonfiguraciju imaju takoer npr., [Zn(NH3)4]2+, [ZnCl4]2, [NiCl4]2-, [CuCl4]2-, [CuBr4]2-, [CoCl4]2-, [FeCl4]-:
BL4

L
B

L
L

Mogua je takoer kvadratna planarna stereokonfiguracija (sp2d ili dsp2 hibridizacija) sa sredinjim atomom
u ravnini, tj. s 4 liganda u uglovima kvadrata (npr., Ni-DMG2, [Ni(CN)4]2-, [PdCl4]2-, [PtCl4]2-:
BL4

L
B

[Cu(NH3)4]2+ ima takoer kvadratnu planarnu strukturu dok [Cu(NH3)4(H2O)2]2+ tvori distordirani oktaedar:
OH2
NH3

H3N

Cu

H3N

NH3

OH2
Kod koordinacijskog broja 6 nastaje oktaedrijska stereokonfiguracija (hibridizacija sp3d2, npr., [SiF6]2- ili
d2sp3, npr., [Cr(CN)6]3-), takoer i EDTA kompleksi:
BL6

Kod rednog broja >36 mogu je i koordinacijski broj 8 i heksaedrijska stereokonfiguracija kocke:
L

BL8
L

L
B
L

L
L

Koordinacijskim vezanjem nastaje nova elektronska struktura pri emu metalni ion postie ili se pribliava
strukturi plemenitog plina. Mnogi atomi mogu dolaziti u vie valentnih stanja: Fe(II/III), Co(II/III), Cu(I/II),

74
itd., i kod stvaranja kompleksa stabilniji je onaj koji poprimi konfiguraciju plemenitog plina te ako sadri
manje slobodnih d-orbitala. Npr.:
Zn2+

30 - 2 = 28 + 8 = 36Kr (IV. per.)

Co2+

27 - 2 = 25 + 12 = 37

pribliava se 36Kr, zato oksidacija u Co3+

Co3+

27 - 3 = 24 + 12 = 36Kr

stabilan (npr., [Co(CN)6]3-)

Zato dolazi do oksidacije:

[Co(CN)6]4- [Co(CN)6]3- + elog Kst = 29,5 log Kst = 48
ili
[Co(NH3)6]2+ [Co(NH3)6]3+ + elog Kst = 5,07 log Kst = 32,51
Npr.:

Cu2+

29 - 2 = 27 + 8 = 35

npr., u [Cu(NH3)4]2+

Cu+

29 - 1 = 28 + 8 = 36Kr

npr., u [Cu(CN)4]3-

[Cu(NH3)4]2+ + S2- CuS + 4NH3

[Cu(H2O)4]2+ + S2- CuS + 4H2O
[Cu(CN)4]3- + S2-
log Kst = 30,3
Cd2+

48 - 2 = 46 + 8 = 54Xe (V. per.)

Fe3+

26 - 3 = 23 + 12 = 35

Fe2+

26 - 2 = 24 + 12 = 36Kr

pribliava se 36Kr
postie u kompleksu [Fe(CN)6]4-

Sredinji ioni s parnim brojem elektrona u zadnjim orbitalama (npr., Fe2+, Co3+, Cu+) postiu kompleksnim
vezanjem elektronsku konfiguraciju plemenitog plina 36Kr. Istim takvim kompleksnim vezanjem ioni s
neparnim brojem elektrona, npr., Fe3+, Cu2+ imaju 1 elektron manje a Co2+ 1 elektron vie od stabilne
konfiguracije kriptona. Zbog toga oni nastoje prijei u stabilne komplekse primanjem ili gubitkom elektrona.
S obzirom na popunjavanje d-orbitala kompleksi mogu biti unutarnje i vanjsko orbitalni kompleksi.
Kod prvih ligandi su donirali elektronski par u unutranje d-orbitale sredinjeg metalnog atoma. Stabilnost
takvih kompleksa je velika a i esto su obojeni (cijepanje orbitala na viu i niu energetsku razinu, vidi str.
75, 76). Kod vanjsko orbitalnih kompleksa popunjene su sve vanjske d-orbitale sredinjeg atoma; stabilnost
ovih kompleksa je manja i oni su preteno bezbojni. Struktura kompleksnih spojeva moe se tumaiti
teorijom ligandnog polja i teorijom molekulskih orbitala (vidi udbenike ope kemije). Ligandi slabog
ligandnog polja (npr., halogenidi, H2O) daju najee vanjsko-orbitalne komplekse koji su paramagnetini
(npr., [FeF6]3-, sp3d2 hibridizacija), dok ligandi jakog ligandnog polja (npr., CN-, CO, amini) daju unutarnjeorbitalne komplekse (npr., [Fe(CN)6]3-, d2sp3 hibridizacija) koji su dijamagnetini odnosno nisko spinski i
stabilniji. Kompleksi s koordinacijskim brojem 2 su rijetki. Njih grade monovalentni ioni, npr., Ag(I), Au(I),
s popunjenim d-orbitalama. Oni posjeduju linearnu strukturu, npr., (:NC-Ag-CN:)-, a sredinji atom
iskoritava za vezu 2 hibridne orbitale (s i p). Takvi kompleksi su, npr., [Ag(NH3)2]+, [Ag(CN)2]-,
[Au(CN)2]-. To su takoer vanjsko orbitalni i bezbojni kompleksi.

75

IV.1.1. OBOJENOST KOMPLEKSA

Boja neke tvari uzrokovana je apsorpcijom svjetlosti te ako prozirna tvar proputa odgovarajuu boju
a neprozirna odbija dio vidljivog dijela spektra a drugi dio apsorbira boja tvari je komplementarna
apsorbiranoj. To znai da ako tvar proputa sve dijelove vidljivog spektra (400-700 nm) ona je bezbojna a
ako sve apsorbira onda je crna. Velik dio analitikih primjena kompleksnih spojeva temelji se upravo na
injenici da su oni vrlo esto karakteristino i intenzivno obojeni (za neke primjere vidi tablicu IV.1.). Dakle
i boja kompleksa uzrokovana je apsorpcijom dijela vidljivog spektra a vidi se boja komplementarna
apsorbiranoj, npr., zbog apsorpcije plave boje vidi se uta boja. Tvar je, npr., ute boje ako apsorbira dio
vidljivog spektra od 400-500 nm i 600-700 nm a proputa samo fotone valnih duljina 500-600 nm. Tvari koje
su sastavljene od iona tj. molekula stabilne elektronske konfiguracije plemenitog plina veinom su bezbojne
(npr., spojevi elemenata glavnih skupina periodnog sustava, npr., Ca2+) jer je potrebna velika energija za
pobuivanje stabilne elektronske konfiguracije. Tvari koje sadre ione prijelaznih i unutarnje prijelaznih
elemenata s nepopunjenim d- tj. f-orbitalama su veinom obojene. To osobito vrijedi za ione prijelaznih
elemenata koji sadre nesparene d-elektrone: Cu2+ (1 nesparen elektron), Ni2+ (2 nesparena elektrona), Cr3+ i
Co2+ (3 nesparena elektrona), Mn3+ i Fe2+ (4 nesparena elektrona), Mn2+ i Fe3+ (5 nesparenih elektrona). Ioni
koji ne sadre nesparene elektrone (npr., Cu+, Zn2+, Cd2+) su bezbojni.
Boja kemijskih spojeva koji sadre ione prijelaznih elemenata uzrokovana je tendencijom tih iona da
grade komplekse. Prema teoriji ligandnog polja (TLP) elektrino polje liganada koodiniranih oko sredinjeg
metalnog iona izaziva cijepanje energetskih razina degeneriranih d-orbitala, te kod oktaedrijske koordinacije
nastaje triplet orbitala s niom energijom (d, ili t2g: dxy, dxz, dyz) i dublet orbitala s viom energijom (d ili eg:
dx2-y2, dz2). Jae cijepanje izazivaju ligandi kojima su slobodni elektronski parovi smjeteni u velikim
usmjerenim orbitalama pa ih lako daju sredinjem ionu (npr., CN-, NH3, H2O).

dx2- y2

dz2

(d, eg)
E = 10Dq
(energija
cijepanja,
razdvajanja)

+0.6E
E

d
degenerirane orbitale
(slobodan ion)

-0.4E
dxy

dxz

dyz

(d, t2g)

q naboj ili dipolni moment liganda, D sklonost polarizaciji centralnog metalnog iona.
Razlika u energiji () ovisi o jakosti ligandnog polja (LP) te je vea uz jae LP. Prema tome
elektroni d orbitale s niom energijom mogu apsorpcijom svjetlosne energije prijei u d orbitale s viom
energijom (d d ili d d prijelaz). Zbog preklapanja d orbitala centralnog metalnog atoma i p orbitala
liganda vjerojatno je to ustvari p d prijelaz. Analogija energetskog cijepanja vrijedi i za kvadratno i za
tetraedrijsko ligandno polje. Apsorbirana svjetlosna energija mora biti jednaka energiji cijepanja :
= h. = E
Npr., cijepanje energetskih razina d-orbitala Fe3+-iona u slabom i jakom ligandnom polju ( je energija
sparivanja elektrona) moe se prikazati kao:

76

d
slobodan Fe3+ ion
slabo polje (npr. F-)
E <
jako polje (npr. CN-)
E >
to je vea (jako LP) to se apsorpcija svjetla pomie vie prema ljubiastom tj. UV spektralnom
podruju. Obratno, uz manju (slabo LP) apsorpcija se pomie prema crvenom (IR) spektralnom podruju.
S porastom LP apsorpcija svjetla pomie se prema kraim i obratno to pokazuje spektrokemijski niz
liganada:
I- < Br- < Cl- < F- < OH- < C2O42- ~ H2O < NCS- < pir ~ NH3< en < dip < NO2- < CNporast jakosti LP, porast E i E, pad
pir - piridin, dip - ,'-dipiridil, en - etilendiamin.
Npr., Mn2+ ion je 3d5 sustav, a u kompleksu [Mn(CN)6]4- 1 elektron sredinjeg iona skae iz 3d u 3d
orbitalu:
E

E
d
E

+ h

d
osnovno stanje

d
pobueno stanje

[Mn(CN)6]4- apsorbira u zelenom i tamno je ljubiast i u otopini i kao vrsta tvar. U zelenom podruju
spektra apsorbira i kompleksni ion [Ti(H2O)6]3+ ija je vodena otopina crveno-ljubiasta. Jedan elektron
centralnog metalnog iona Ti3+ (3d1) skoi iz t2g u eg* orbitalu odnosno iz molekulske d-orbitale (nevezne) u
d* orbitalu (protuveznu) (vidi: Teorija molekulskih orbitala, u udbenicima ope kemije). Ovaj skok
(E = 244 kJ mol-1) odgovoran je za jednu apsorpcijsku vrpcu u spektru pri 492,6 nm.
Kada sredinji metalni ion sadri vie od 1 elektrona moe se istovremeno pobuditi vie elektrona a
meuelektronska odbijanja mogu izazvati i dodatna pobuena stanja. Zato u apsorpcijskom spektru moemo
nai vie apsorpcijskih vrpci (maksimuma apsorpcije). to je elektronska konfiguracija stabilnija potrebna je
vea energija za njezino pobuivanje. Npr., elektronska konfiguracija d5 kod Fe3+ (d3d2, npr., u
[Fe(H2O)6]3+) stabilnija je od d6 elektronske konfiguracije Fe2+ (d4d2, npr., u [Fe(H2O)6]2+) pa je prvi
bezbojan a drugi svjetlo zelen te prvi apsorbira u UV a drugi u IR. Kod [Fe(CN)6]4- i [Fe(CN)6]3- elektronska
struktura prvog kompleksa je stabilnija nego drugog koji ima 1 nespareni elektron. Zato se elektroni prvog
tee pobuuju (ut, apsorbira u modrom) nego drugog (smee-ut). Ovdje meutim vei pozitivni naboj Fe3+
povisuje pa su su za oba kompleksa priblino jednake te iznose 404,2 odnosno 418,4 kJ mol-1.

77

Tablica IV.1. Utjecaj liganda na boju kompleksa

Kompleksni ion

Apsorpcija u spektralnom podruju

ruiast

[Co(H2O)6]2+
[Co(NH3)6]

Boja

2+

crvenkast

[Cr(H2O)6]

3+

zelenom

svjetlo ljubiast

[Cr(NH3)6]

3+

zelenom

tamno ljubiast

2+

utom

svjetlo modar

[Cu(H2O)4]

[Cu(NH3)4]2+
[Cu(CN)4]

uto-zelenom

azurno modar

3-

UV

bezbojan

2+

IR

svjetlo zelen

modrom

ut

UV

bezbojan

[Fe(H2O)6]

[Fe(CN)6]4[Fe(H2O)6]
[Fe(CN)6]

3+

3-

(crveno)-smee-ut

[Ni(H2O)6]

2+

crvenom

zelen

[Ni(NH3)6]

2+

zelenom

modar
blijedo ruiast

[Mn(H2O)6]2+
[Mn(CN)6]

4-

zelenom

tamno ljubiast

IV.1.2. RAVNOTEE REAKCIJA KOMPLEKSACIJE

Veina kompleksa su elektroliti i postupno disociraju u vodenim otopinama pri emu
broj reakcijskih koraka ovisi o broju liganada. vedski kemiar N. Bjerrum bavio se
stupnjevitim nastajanjem kompleksa.
Konstanta ravnotee za reakciju kompleksacije moe se prikazati kao:
v1

B + L BL
v2

pa u ravnotei vrijedi:
k1[B][L] = k2[BL]
i
Kst = [BL]/[B][L] = k1/k2
Disocijacija kompleksnih iona odvija se u maloj mjeri pa je to reverzibilan proces.
Pretvaranje jednog kompleksa u drugi je sloen proces. Primjenom ZDM na reakcije
kompleksacije dobiva se ravnotena konstanta koja se zove konstanta stabilnosti, Kst.
Prema ZDM kompleksi se dadu definirati i konstantom nestabilnosti (Knest koristi se u ovom
udbeniku u funkciji brzog i praktinog kemijskog promiljanja i raunanja):
Kst = 1/Knest

78
pKst = -pKnest
log Kst = pKnest
Stabilnost kompleksa ovisi o elektrostatskom faktoru, polarizaciji, energiji stabilizacije
orbitala, kelatnom i entropijskom efektu. Razliita stabilnost kompleksa oituje se u
razliitim konstantama stabilnosti. Konstanta nestabilnosti odnosno disocijacije, raspada
kompleksa, daje nam takoer uvid u jakost kompleksa. to je konstanta nestabilnosti
brojano manja vrijednost kompleks je stabilniji.
Vezanje monodentatnih liganada moe se prikazati na primjeru bakra i amonijaka.
Pri vrlo polaganom dodavanju amonijaka najprije nastaje talog bazine bakrene soli koji se
otapa i modra boja s porastom koncentracije amonijaka postaje sve intenzivnija. Moe se
zakljuiti da se zavisno o koncentraciji amonijaka u otopini Cu(II) iona uspostavlja
ravnotea izmeu raznih vrsti aminskih kompleksnih iona bakra. vedski kemiar J.
Bjerrum ispitivao je ove reakcije kompleksacije i ustanovio da se reakcija odvija u etiri
stupnja. To je sukcesivna zamjena molekula otapala ligandom:
[Cu(H2O)4]2+ + 4NH3 [Cu(NH3)4]2+ + 4H2O
ili
L
B + 4 L: L

L
metalni kompleks

Veina kompleksa s vodom su nestabilni te molekule vode bivaju supstituirane u

prisustvu nekog drugog liganda koji stvara stabilnije komplekse. Npr., supstitucija vode s
cijanid ionom moe se prikazati:
[Cd(H2O)4]2+ + CN- [Cd(H2O)3CN]+ + H2O

Kst1 = 3,0x105 (dm3 mol-1)

[Cd(H2O)3CN]+ + CN- [Cd(H2O)2(CN)2] + H2O

Kst2 = 1,4x105 (dm3 mol-1)

[Cd(H2O)2(CN)2] + CN- [Cd(H2O)(CN)3]- + H2O

Kst3 = 3,6x104 (dm3 mol-1)

[Cd(H2O)(CN)3]- + CN- [Cd(CN)4]2- + H2O

Kst4 = 3,8x103 (dm3 mol-1)

ili sumarno:
[Cd(H2O)4]2+ + 4CN- [Cd(CN)4]2- + 4H2O

Kst = 4 = 5,7x1018 (dm12 mol-4)

Navedene konstante predstavljaju konstante nastajanja cijano kompleksa a brojane

vrijednosti ukazuju na vrstou kompleksa i zovu se sukcesivne ili konsekutivne konstante
stabilnosti. Umnoak sukcesivnih konstanti daje kumulativnu konstantu stabilnosti
kompleksa (4) koja opisuje sumarnu reakciju:

79
4 = [Cd(CN)42-]/[Cd2+][CN-]4
4 = Kst1.Kst2.Kst3.Kst4 = 5,7x1018 (dm12 mol-4)
Iz navedenog primjera je vidljivo da brojane vrijednosti sukcesivnih konstanti stabilnosti
cijano kompleksa kadmija opadaju ovim redom:
Kst1 > Kst2 > Kst3 > Kst4
odnosno
log Kst1 > log Kst2 > log Kst3 > log Kst4
ili
pKst1 < pKst2 < pKst3 < pKst4
odnosno
Knest1 < Knest2 < Knest3 < Knest4
ili
pKnest1 > pKnest2 > pKnest3 > pKnest4
Ovo se tumai injenicom da ve koordinirani ligand odbija ligand koji pridolazi te je
vjerojatnost vezanja svakog slijedeeg liganda manja. Prvi ligand se najjae vee na
metalni ion a zatim odmah drugi, trei, itd.
Dakle, za openitu reakciju:
[B(H2O)m]n+ + mL: [B:Lm]n+ + mH2O
ili krae
Bn+ + mL: [B:Lm]n+
vrijedi da umnoak pojedinanih konstanti stabilnosti kompleksa daje ukupnu konstantu
stabilnosti, formiranja (m ili Kst):
Kst = m = Kst1.Kst2.Kst3..Kstm
ili
pKst = pKst1 + pKst2 + . + pKstm
Npr., jednadbe sukcesivnog nastajanja kompleksa [Zn(CN)4]2- su slijedee:
[Zn(H2O)6]2+ + CN- [Zn(H2O)5CN]+ + H2O
[Zn(H2O)5CN]+ + CN- [Zn(H2O)4(CN)2] + H2O
[Zn(H2O)4(CN)2] + CN- [Zn(H2O)3(CN)3]- + H2O

80
[Zn(H2O)3(CN)3]- + CN- [Zn(H2O)2(CN)4]2- + H2O
ili
[Zn(H2O)6]2+ + 4CN- [Zn(H2O)2(CN)4]2- + 4H2O
Kst = 4 = [Zn(CN)42-]/([Zn2+][CN-]4)

Koncentracija kompleksa

Reakciju kompleksacije metalnog iona s monodentatnim ligandom prikazuje slika IV.1.

pKst1
Bn+

pKst2
[BL](n-1)+

pKst3

pKst4

[BL2](n-2)+ [BL3](n-3)+

[BL4](n-4)+

log [L-]
Slika IV.1. Hipotetska etverostupanjska reakcija kompleksacije s anionskim monodentatnim ligandom.

Proces zamjene ili supstitucije liganda moe biti spor ili brz. S obzirom na
reaktivnost ili brzinu zamjene jednog liganda drugim ligandom kompleksi se dijele na
inertne i labilne. Reaktivnost ovisi o razlici u energiji izmeu kompleksa koji predstavlja
reaktant i aktiviranog kompleksa kao meuprodukta. to je energija aktiviranja vea to je
kompleks manje reaktivan.
Brzinu nastajanja kompleksa najbolje opisuje prosjeno vrijeme koje ligand provede
u koordinacijskoj sferi metalnog iona. Zato je praktino procijeniti brzinu zamjene jednog
liganda, npr., vode, nekim drugim ligandom.
S obzirom da vrijedi da je poluvrijeme reakcije (t1/2) definirano je kao vrijeme
potrebno da polovina reaktanata prijee u produkte, brzinu zamjene vode moe se izraziti
prosjenim poluvremenom zamjene koje se za razliite akvo komplekse kree od 10-9 do
106 s. Zakon brzine reakcije prvog reda primijenjen na reakciju zamjene jedne molekule
vode (oznaena zvjezdicom) moe se pisati kao:
n+

-d[B(H2O)m-1(H2O)*

]/dt = k[B(H2O)m-1(H2O)*

n+

gdje je k konstanta brzine reakcije prvog reda (s-1). Integracijom dobivamo:

[B(H2O)m-1(H2O)*

n+

]t = [B(H2O)m-1(H2O)*

n+

]0 e-kt

indeksi "t" i "0" oznaavaju koncentraciju nakon vremena t i poetnu koncentraciju.

81
Kada je:
[B(H2O)m-1(H2O)*

n+

]t = 1/2[B(H2O)m-1(H2O)* n+]0

t = t1/2
i
t1/2 = 0,693/k
Konstanta brzine zamjene liganda obino je pod utjecajem naravi metalnog iona i liganda.
Npr., sve reakcije koje ukljuuju Cr(III), Co(III) i Pt(IV) su relativno spore u odnosu na
one drugih metalnih iona u istom oksidacijskom stanju. Da bi reakcije kompleksacije bile
analitiki korisne one trebaju biti brze.
Ako kompleks lako otputa ligand on je nestabilan pa je konstanta nestabilnosti
velika a pKnest mala brojana vrijednost. Kompleks je stabilan uz veliku vrijednost Kst
odnosno pKnest. Npr.:
Hg2+ + 4I- [HgI4]2-

log Kst = pKnest = 29,83

pa je ovaj kompleks veoma stabilan. Meutim kompleks [CdI4]2- je puno nestabilniji (vidi
Selektivnost):
Cd2+ + 4I- [CdI4]2-

log Kst = pKnest = 6,05

Metalni ioni konfiguracije plemenitog plina koji u zadnjoj ljusci imaju 2 ili 8
elektrona su, npr., oni IA i IIA skupine: K+, Na+, Li+, Rb+, Mg2+, Ca2+, Ba2+. Stabilnost
kompleksa ovih iona opada s poveanjem promjera metalnog iona. Razlog tomu je
elektrostatski faktor odnosno injenica da kompleks nastaje spajanjem pozitivnog
sredinjeg iona i liganda koji je negativan ion ili dipolna molekula:
Li+ > Na+ > K+ > Rb+ > Cs+
porast stabilnosti

Mg2+ > Ca2+ > Ba2+

Ako su ligandi mali stabilnost kompleksa najvea je uz Li+ odnosno Mg2+, dok, npr.,
EDTA gradi s Ca2+ kompleks velike Kst:
Co-EDTA > Ca-EDTA > Mg-EDTA > Ba-EDTA
porast stabilnosti

Da bi mogli predvidjeti reakcije izmjene liganada sluimo se tabelama s podacima o

stabilnosti, npr., s konstantama stabilnosti, datim za uvjete definirane ionske jakosti i
temperature (tablica IV.2.).

82

Tablica IV.2. Konstante stabilnosti kompleksa (sobna temperatura)

Ligand

Kompleks

log Kst

Ligand

Kompleks

log Kst

NH3

[Ag(NH3)2]+

7,03

CN-

[Fe(CN)6]4-

35,00 (24)

[Cd(NH3)4]

2+

[Co(NH3)6]

2+

[Co(NH3)6]

3+

[Cu(NH3)4]

7,12
5,07

12,59

Hg(NH3)4]2+

SCN

[Ni(NH3)4]
[Ni(NH3)6]

2+

[Zn(NH3)4]2+
2+

[Fe(SCN)]

[Hg(SCN)4]
-

Cl-

2-

3,70

2-

21,0

[HgBr4]
I

[CdI4]

16,9 (17,92)

2-

2-

6,05

[HgJ4]2-

29,83
3-

7,95

S2O3

2-

[Ag(S2O3)2]

8,90

EDTA

Ag-EDTA

7,3

9,46

Ba-EDTA

7,8

3,00

Ca-EDTA

10,7

13,5

21,3

Cd-EDTA

16,6

[AlF6]

3-

19,84

Co-EDTA

16,3

[FeF6]

3-

15,30

Cu-EDTA

18,8

[CdCl6]

5,32

Fe(II)-EDTA

13,7

4-

3,0

Mg-EDTA

8,7

2-

15,07

Mn(II)-EDTA

13,6

[HgCl4]

[PtCl4]2CN

[CdBr4]

19,3

[AgCl4]3-

Br

32,51

2+

2+

[Zn(CN)4]
-

2-

16

Ni-EDTA

18,6

21,1 (19,85-22,0)

Pb-EDTA

18,30

[Cd(CN)4]

2-

18,45 (18,85)

Zn-EDTA

16,5

[Co(CN)6]

4-

29,5 (19,09)

Ca-EKCT

5,4

[Co(CN)6]

3-

48

Mg-EKCT

7,0

[Cu(CN)4]2-

25

Zn-EKCT

17,0 (pH=10)

[Ag(CN)2]

[Cu(CN)4]

3-

30,3 (27,30)

Tiron**

Fe(III)-(tiron)3

46,9

2-

41,4

SA***

Fe(III)-(SA)3

35,3

15,5 (22,0)

Piridin

Cu(II)-(piridin)4

6,0

Fe(III)-(oksin)2

23,6

[Hg(CN)4]

[Ni(CN)4]2[Fe(CN)6]

EKCT*

3-

42 (31)

Oksin

log Kst = pKnest

* EKCT Eriokrom crno T (vidi tablicu III.1. i str. 53-54).
** Tiron 1,2-dihidroksibenzen-3,5-disulfonska kiselina (vidi tablicu III.1. i str. 97-98).
*** SA salicilna kiselina (vidi tablicu III.1. i str. 97-98).

Oksin 8-hidroksikinolin (vidi str. 104-106).

Koncentraciju liganda, sredinjeg atoma ili kompleksa moemo izraunati iz izraza

za konstantu ravnotee. Npr., dodatak liganda mijenja koncentraciju sredinjeg metalnog
iona u otopini:
Fe3+ + F- [FeF]2+
Kst = [FeF2+]/([Fe3+][F-])
[Fe3+] = [FeF2+]/(Kst [F-])

83
pFe = log Kst + log [F-]/[FeF2+] = pKnest + log [F-]/[FeF2+]
Ovo je analitiki je vrlo znaajan primjer: dodavanje F- iona smanjuje koncentraciju
slobodnog Fe3+ koji se sve vie vee u kompleks [FeF]2+. To se svojstvo koristi za vezanje
smetajueg iona Fe3+ iz otopine odnosno njegovo maskiranje (vidi str. 180-181).
Na primjeru analitiki vrlo znaajnog kompleksa [FeSCN]2+ (vidi str. 92 i Reakcije
karakterizacije valentnog stanja) moemo prikazati ponaanje kompleksa kao slabog
elektrolita ili kao pufera:
Fe3+ + SCN- [FeSCN]2+
Kst = [FeSCN2+]/([Fe3+][SCN-]) = 103

log Kst[FeSCN]2+ = pKnest =3,0

[Fe3+] = [SCN-]
[Fe3+]2 = [FeSCN2+]/Kst
[Fe3+] = ([FeSCN2+]/Kst)1/2
pFe = 1/2 log Kst - 1/2 log [FeSCN2+] = 1/2 pKnest - 1/2 log [FeSCN2+]
Ukoliko je meutim [Fe3+] [SCN-] vrijedi:
[Fe3+] = ([FeSCN2+])/Kst [SCN-]
pFe = log Kst + log ([SCN-]/[FeSCN2+]) = pKnest + log ([SCN-]/[FeSCN2+])
pSCN = log Kst + log ([Fe3+]/[FeSCN2+]) = pKnest + log ([Fe3+]/[FeSCN2+])
Djelovanje pufera kod ovakve reakcije kompleksacije oituje se u stabilnosti obojenja iako
se koncentracija jednog od reaktanata poveava ili smanjuje. Ovo ponaanje dobro
prikazuje slika IV.2. (vidi Puferske smjese):
[FeSCN2+]

[Fe3+]=[FeSCN2+]

[Fe3 ]

pSCN

pH

log Kst
(pKnest)

pKk

[kk]

[kk]=[kb]

[kb]

Slika IV.2. Pufersko djelovanje kiselo-baznih sustava (kk - konjugirana kiselina, kb - konjugirana baza).

84
Stabilnosti kompleksa iona Fe3+ s razliitim ligandima moemo pratiti na temelju
njegove reakcije sa SCN- ionom. Obratno, stabilnost nekog kompleksa s tiocijanat ionom
moemo pratiti reakcijom tiocijanata s Fe3+ ionom. Naime, uz poveanu stabilnost
kompleksa koncentracija slobodnog Fe3+ odnosno SCN- iona je sve manja a crvena boja od
kompleksa [FeSCN]2+ postaje sve bljea i dokazivanje ovih iona je sve tee. Npr.:
[FeSCN]2+ Fe3+ + SCN-

crven

logKst = pKnest

[FeCl]2+ Fe3+ + Cl-

ut

log Kst = 2,1

[FeHPO4]+ Fe3+ + HPO42-

bezbojan

log Kst = 9,4

[FeF6]3- Fe3+ + 6F-

bezbojan

log Kst = 15,30

[Fe(CN)6]3- Fe3+ + 6CN-

uto-sme

log Kst = 42

[Hg(SCN)4]2- Hg2+ + 4SCN-

bezbojan

log Kst = 21,23

[Cd(SCN)4]2- Cd2+ + 4SCN-

bezbojan

log Kst = 1,78

= 3,0

Ponaanje kompleksa ovisi i o kiselosti reakcijskog medija (vidi Maskiranje i

demaskiranje). Tako se veoma stabilni kompleksi razaraju tek u jako kiselom mediju a
manje stabilni, npr., kompleksi sa sulfid ionom, ve u slabo kiselom mediju. Npr.,
kompleks [FeF]2+ stabilan je do pH 3,2 a pri niem pH on se razara (vidi Neke sloene
ravnotee).
Kompleksne soli su uglavnom ionski spojevi ije su kristalne reetke izgraene iz
kompleksnih iona suprotnog naboja. Metalni karbonili su kompleksi kod kojih su na
sredinji metalni atom vezane molekule CO. Oni su prema danas ve zastarjeloj podjeli
svrstavani meu tzv. atomske komplekse. Adukti ili molekulski kompleksi sastoje se od
molekula i drugih estica povezanih sa sredinjom molekulom jaim van der Waalsovim
silama te su vrlo nestabilni. Ovamo pripadaju i klatrati, a to su spojevi gdje je sredinja
molekula potpuno okruena drugim molekulama, npr., molekule kroba i joda. (Stvarna
struktura ovog modrog kompleksa je: amiloza, I3-; specija I3- uklopljena je u uzvojnicu
amiloze.)
IV.1.3. KOMPLEKSI S ANORGANSKIM MONODENTATNIM I BIDENTATNIM
LIGANDIMA
1.

Kompleksi s molekulama vode

Fizike i kemijske znaajke iona vezanih u komplekse esto se jako razlikuju od

osobina solvatiziranih iona u otopini pa se veliki broj reakcija u kvalitativnoj i
kvantitativnoj analizi temelji na stvaranju raznih kompleksnih spojeva. Pri otapanju u vodi
svi ioni su hidratizirani ali o nastajanju akvo kompleksa moe se govoriti samo kod kationa
koji primaju slobodne elektronske parove od molekula vode, a to su u prvom redu kationi
prijelaznih metala:
Fe3+ + 6H2O [Fe(H2O)6]3+

bezbojan

Co2+ + 6H2O [Co(H2O)6]2+

ruiast

85
[Co(H2O)6]2+ + 4Cl- [CoCl4]2- + 6H2O

modar

Otopina CoCl2 moe sluiti kao reagens za vlagu, npr., silikagel obino sadri neto Co(II)
spojeva. U bezvodnom stanju on je modar, ali ako navue vlagu postaje ruiast.
Akvo kompleksi su nestabilni i kinetiki labilni.
PODSJETNIK:
[Fe(H2O)6]2+ vanjsko orbitalni (sp3d2 hibridizacija), visoko spinski, jako paramagnetian, svjetlo zelen
kompleks:
3d

4s

4p

4d

[Fe(H2O)6]2+
Fe2+

2.

6 H2O

Kompleksi s hidroksid ionom

Ovi kompleksi imaju praktini znaaj u postupcima dokazivanja i odjeljivanja

odnosno kod amfoternih hidroksida koji se vrlo lako otapaju u suviku jake luine, npr.,
hidroksidi Pb2+, Al3+, Cr3+, Zn2+, Sb(III/V), Sn(II/IV), dajui hidrokso komplekse:
Sn2+ + 2OH- Sn(OH)2
Sn(OH)2 + 2OH- [Sn(OH)4]2Zn2+ + 2OH- Zn(OH)2
Zn(OH)2 + 2OH- [Zn(OH)4]2Neki hidrokso kompleksi gube vodu, npr.:
[Al(OH)4]- AlO2- + 2H2O
[Cr(OH)4]- CrO(OH)2- + H2O
Analogno poznati su SnO22-, PbO22-, HZnO2-, ZnO22-, itd. Za amfoterno ponaanje Al(OH)3
i Cr(OH)3 (vidi Amfoternost). Amfoterni hidroksidi imaju vanu ulogu pri odjeljivanju
kationa. Hidrokso kompleksi mogu se povezati mostovima tvorei polinuklearne strukture.
3.

Kompleksi s halogenidima

Fluoro kompleksi su stabilni i esto se koriste za maskiranje i odjeljivanje iona.

Stabilne fluoro komplekse ine Al3+, Fe3+, Sn4+, La3+, Zn2+, Si4+ i dr.
Openita struktura je:
B3+ + 6F- [BF6]3-

86
ili
B4+ + 6F- [BF6]2Fe3+ + 6F- [FeF6]3log Kst = 15,30

Npr.:

Al3+ + 6F- [AlF6]3log Kst = 19,84

Si4+ + 6F- [SiF6]2Kompleks [SiF6]2- je relativno nestabilan ali upravo to omoguuje odjeljivanje silicija u
obliku lako hlapljivog [SiF6]2-.
PODSJETNIK:
[FeF6]3- vanjsko orbitalni (sp3d2 hibridizacija), visoko spinski, jako paramagnetian, bezbojan oktaedrijski
kompleks:
3d

4s

4p

4d

[FeF6]3Fe3+

6 F-

Kompleksi s Cl- i Br- primjenjuju se mnogo rjee, npr., s Cu2+, Cd2+, Zn2+, Co2+, Fe3+,
itd.
Od stabilnih jodo kompleksa analitiki su najznaajniji oni iona Hg2+ i Bi3+. Npr.,
[HgI4]2- prisutan je u reakcijama karakterizacije valentnog stanja ive (vidi str. 117-118) a
u lunatom mediju (KOH) se koristi kao Nesslerov reagens za dokazivanje NH4+-iona:
Hg
2 [HgI4]2- + NH3 + 3OH- O

N+H2 I- + 7I- + 2H2O

Hg

Reakcija kompleksacije Bi3+ s jodid ionom specifina je reakcija vana u dokazivanju

bizmuta (vidi Selektivnost).
Halogenidi se veu se u manjem broju na sredinji atom nego neutralni ligandi kao
to su H2O, NH3, npr., [FeCl4]- i [Fe(H2O)6]3+.

87

4.

Kompleksi s amonijakom

Ovakve komplekse daju Ag+, Hg2+, Cr3+, Cu2+, Cd2+, Co2+, Ni2+, Zn2+. Amonijak
moe stvarati neobojene ili obojene komplekse:
Ag+ + 2NH3 [Ag(NH3)2]+

Kst[Ag(NH3)2]+ = 1,0x107
Knest[Ag(NH3)2]+ = 1,0x10-7

bezbojna otopina

Nastajanje kompleksa ukljuuje ravnotene stupnjeve koji se mogu izraziti konstantama

ravnotee:
Ag+ + NH3 [Ag(NH3)]+

Kst1 = [Ag(NH3)+]/([Ag+][NH3]) = 1,6x103

[Ag(NH3)]+ + NH3 [Ag(NH3)2]+

Kst2 = [Ag(NH3)2+]/([Ag(NH3)+][NH3]) = 6,3x103
(Pazi: Kst1 < Kst2 za razliku od veine kompleksa s monodentatnim ligandima!)

Dakle svaki korak ima svoju konstantu ravnotee. To su konstante stabilnosti ili
konstante nastajanja (formiranja) kompleksa. esto se reakcije kompleksacije piu
inverzno kao disocijacijske reakcije:
[Ag(NH3)]+ Ag+ + NH3

Knest1 = 1/Kst1 = ([Ag+][NH3])/[Ag(NH3)+]

Knest je konstanta nestabilnosti ili konstanta disocijacije kompleksa. Nije vano koja se
konstanta pie ako se njihove vrijednosti (npr., iz tablica) koriste ispravno. Konstanta
stabilnosti i konstanta nestabilnosti su meusobno reciprone. Tako, npr., [Ag(NH3)2]+ ima
takvu konstantu (ne)stabilnosti (log Kst = pKnest = 7,03) da je dovoljno Ag+ u otopini da se
istaloi s J- u AgJ.
Primjeri:
Cu2+ + 4NH3 [Cu(NH3)4]2+

azurno modar

Cd2+ + 6NH3 [Cd(NH3)6]2+

bezbojan

Ni2+ + 6NH3 [Ni(NH3)6]2+

modar

Analitiki su znaajni i oktaedrijski kompleksi Cr3+ i Zn2+ s NH3 (vidi tablicu IV.1. i
dolje, str. 58, 180). Cr3+ s NH3 daje unutranje orbitalni, visoko spinski kompleks dok
Zn2+ s NH3 daje vanjsko orbitalni, nisko spinski i manje stabilan kompleks.

88

PODSJETNIK:
[Cr(NH3)6]3+ je unutarnje orbitalni (d2sp3 hibridizacija), visoko spinski kompleks, jako paramagnetian,
tamno ljubiast:
24Cr

1s22s22p63s23p63d54s1 (Ar 3d54s1)

Cr3+ Ar 3d3
3d

4s

4p

[Cr(NH3)6]3+
Cr3+

6 NH3

[Zn(NH3)6]2+ je vanjsko orbitalni (sp3d2 hibridizacija), nisko spinski, dijamagnetian, bezbojan kompleks:
30Zn

1s22s22p63s23p63d104s2 (Ar 3d104s2)

Zn2+ Ar 3d10
3d

4s

4p

4d

[Zn(NH3)6] 2+
Zn2+

6 NH3

Nastajanje bezbojnog kompleksa cinka temelj je razliitosti u ponaanju amfoternog

hidroksida cinka od onog aluminija u amonijaku (vidi str. 58). Cinkov hidroksid lako se
otapa u suviku amonijaka:
Zn(OH)2 + 6NH3 [Zn(NH3)6]2+ + 2OHAnalitiki su zanimljivi i oktaedrijski kompleksi [Co(NH3)6]2+ i [Co(NH3)6]3+ (vidi
str. 74):

89

PODSJETNIK:
[Co(NH3)6]2+ je unutarnje orbitalni (d2sp3 hibridizacija), nisko spinski, slabo paramagnetian, crvenkast
kompleks:
27Co

1s22s22p63s23p63d74s2 (Ar 3d74s2)

Co2+ Ar 3d7
3d

4s

4p

4d

[Co(NH3)6] 2+
Co2+

Co2+

6 NH3

[Co(NH3)6]3+ je unutarnje orbitalni (d2sp3 hibridizacija), nisko spinski, dijamagnetian, uto obojen
kompleks:
Co3+ Ar 3d6
3d

4s

4p

4d

[Co(NH3)6] 3+
Co3+

6 NH3

Svi metalni ioni koji stvaraju komplekse s amonijakom grade komplekse i s

piridinom to se mnogo primjenjuje u analitikoj kemiji u postupcima ekstrakcije.
5. Kompleksi sa cijanidom
Razliite komplekse s CN- [(:CN:)-, vee se preko C], stvaraju svi prijelazni metali,
npr., Ag+, Cd2+, Ni2+, Zn2+, ioni bakra, ive, eljeza, kobalta:
B+ + 2CN- [B(CN)2]-

(Ag+, Au+)

B2+ + 4CN- [B(CN)4]2-

(Hg2+, Cd2+, Ni2+, Zn2+)

B2+ + 6CN- [B(CN)6]4-

(Fe2+, Co2+, Mn2+)

B3+ + 6CN- [B(CN)6]3-

(Fe3+, Cr3+ ili Co3+)

Neto drugaije reagira Cu2+:

Cu2+ + 2CN- Cu(CN)2 CuCN + 1/2(CN)2
uti talog

bijeli talog

90
CuCN + 3CN- [Cu(CN)4]3-

log Kst = 30,30

bezbojna otopina
tetraedrijski kompleks

Cd2+ + 2CN- Cd(CN)2

bijeli talog

Cd(CN)2 + 2CN- [Cd(CN)4]2-

log Kst = 18,45

bezbojna otopina

Cd2+: 48 - 2 = 46 + 8 = 54Xe (V. perioda)

Cu+:

29 - 1 = 28 + 8 = 36Kr (IV. perioda)

Kst[Cu(CN)4]3- >> Kst[Cd(CN)4]2-

log Kst[Cu(CN)4]3- > log Kst[Cd(CN)4]2-

Ag+ + CN- AgCN

bijeli talog

AgCN + CN- [Ag(CN)2]bezbojna otopina

Hg2+ + 2CN- Hg(CN)2

Hg(CN)2 + 2CN- [Hg(CN)4]2Fe3+ + 3CN- Fe(CN)3
smee-crveni talog

Fe(CN)3 + 3CN- [Fe(CN)6]3-

26 - 3 = 23 + 12 = 35

uto-smea otopina
log Kst = 42

Fe2+ + 2CN- Fe(CN)2

smei talog

Fe(CN)2 + 4CN- [Fe(CN)6]4uta otopina

log Kst = 35,00

Zn2+ + 2CN- Zn(CN)2

26 - 2 = 24 + 12 = 36Kr

91
Zn(CN)2 + 2CN- [Zn(CN)4]2Ni2+ + 2CN- Ni(CN)2
Ni(CN)2 + 2CN- [Ni(CN)4]2Cijano kompleksi puno se koriste u analitikoj kemiji pri odjeljivanju kationa,
dokazivanju, maskiranju (Cd2+ i Cu2+, i dr.), odreivanju (CN-), itd. Oktaedrijski kompleksi
[Fe(CN)6]4- i [Fe(CN)6]3- vrlo su vani analitiki reagensi koji stvaraju obojene produkte s
mnogim kationima i slue za njihovo dokazivanje, npr., s ionima eljeza, Cu2+, Zn2+:
2Zn2+ + [Fe(CN)6]4- Zn2[Fe(CN)6]

bijeli talog, a s [Fe(CN)6]3- naranasti

2Cu2+ + [Fe(CN)6]4- Cu2[Fe(CN)6]

tamno crveni talog

ili sudjeluju u redoks reakcijama (npr., pri oksidaciji jodid iona u jod, vidi str. 16) i
reakcijama nastajanja modrog produkta KFeIII[FeII(CN)6]xH2O kod karakterizacije
valentnog stanja Fe(II/III) (vidi str. 116-117).
PODSJETNIK:
[Fe(CN)6]3- unutarnje orbitalni (d2sp3 hibridizacija), nisko spinski, slabo paramagnetian kompleks,
log Kst = 42, uto-smea otopina:
26Fe

1s22s22p63s23p63d64s2 (Ar 3d64s2)

Fe3+ Ar 3d5
3d

4s

4p

[Fe(CN)6] 3Fe3+

6 CN-

[Fe(CN)6] 4- unutarnje orbitalni (d2sp3 hibridizacija), nisko spinski, dijamagnetian kompleks, log Kst = 35,00,
uta otopina. U ovom kompleksu Fe2+ postie konfiguraciju 36Kr:
Fe2+ Ar 3d6
3d

4s

[Fe(CN)6] 4Fe2+

6 CN-

4p

92

[Ag(CN)2]- vanjsko orbitalni (sp hibridizacija), linearni, nisko spinski, dijamagnetian, bezbojan kompleks:
47Ag

1s22s22p63s23p63d104s24p64d105s1 (Kr 4d105s1)

Ag+ Kr 4d10
4d

5s

5p

[Ag(CN)2]Ag+

2 CN-

[Au(CN)2]- vanjsko orbitalni (sp hibridizacija), linearni, nisko spinski, dijamagnetian, bezbojan kompleks:
79Au

1s22s22p63s23p63d104s24p64d104f145s25p65d106s1 (Xe 4f145d106s1)

Au+ Xe4f145d10
5d

6s

6p

[Au(CN)2]Au+

2 CN-

6.

Kompleksi s tiocijanatom
..
Tiocijanat, (-S-CN:)-, je ambidentatni ligand koji tvori analitiki znaajne, jarko
..
obojene ali slabo stabilne komplekse [npr., s ionom molibdena, s Co2+ i s Fe3+ (vidi str. 16,
83, 180-181, vidi i Maskiranje i demaskiranje)] u kojima broj tiocijanatnih iona varira
zavisno o koncentraciji reaktanta. Npr.:
Fe3+ + SCN- FeSCN2+ do [Fe(SCN)6]37.

tamno crven topljivi kompleks

Kompleksi s tiosulfatom
Relativno stabilne komplekse s tiosulfatom grade Ag+, Pb2+, Cu+, Hg2+, Bi3+, Cd2+,
3+

Fe :
Ag+ + 2S2O32- [Ag(S2O3)2]3Ion bakra vee se u kompleks uz prethodnu redukciju:
2Cu2+ + 2S2O32- 2Cu+ + S4O62+1e/2

-2e

93
Cu+ + 2S2O32- [Cu(S2O3)2]3-

stabilan kompleks s Cu+

Demaskiranje bakra temelji se na na tvorbi slabo stabilnog kompleksa s Cu2+ (vidi str.
184).
8.

Kompleksi sa sulfidom

Tiokomplekse grade ioni arsena, kositra i stibija. Tako, npr., otapanjem As2S3 u NH4sulfidu nastaje tioarsenit a otapanjem u NH4-polisulfidu tioarsenat ion (vidi Amfoternost).
Za analogne reakcije stibija vidi Redoks reakcije.
IV.1.4. KOMPLEKSI S ORGANSKIM BIDENTATNIM I POLIDENTATNIM
LIGANDIMA
Metalni ioni stvaraju komplekse s organskim molekulama koje danas zauzimaju vrlo
vano mjesto u raznim podrujima kemijske znanosti. Kao organski ligandi dolaze
molekule i ioni koji sadre O, S, N, P tako vezane da svojim elektronskim parom mogu
stvoriti kovalentnu vezu sa sredinjim atomom. Openito su poznati organski ligandi:
1. ioni: C2O42-, C4H4O62- (tartarat), H2N-CH2-COO- (glicinat), ioni aminopolikarbonskih
kiselina, npr., iminodioctene kiseline [HN(CH2COOH)2], nitrilotrioctene kiseline
[N(CH2COOH)3],
etilendiamintetraoctene
kiseline
[(CH2COOH)2N(CH2)2N(CH2COOH)2], itd.
2. molekule: H2N-CH2-CH2-NH2
fenantrolin, ,'-dipiridil, itd.

(etilendiamin),

trietilentetraamin

(trien),

1,10-

Ligandi s 2 ili vie donorskih atoma mogu se vezati s 2 i vie kovalentnih veza i na
taj nain sasvim obuhvatiti sredinji atom. G. T. Morgan i H. D. K. Drew nazvali su ove
kompleksne spojeve kelatima.
Kelati, kelatni i entropijski efekt
Kelati su kompleksi nastali s polidentatnim ligandima u kojima je vie od jednog
donorskog atoma vezano na isti sredinji atom. Prstenaste su strukture i odlikuju se
visokom stabilnou zbog ega imaju veliku analitiku primjenu. Najstabilniji su
peterolani ili esterolani prstenovi: naprezanja u prstenovima su tada minimalna a ako
metalni ion i ligand grade vie ovakvih prstenova stabilnost kelata se poveava. Stabilnost
kelata je openito vea od one ostalih kompleksa za nekoliko redova veliine to je
posljedica kelatnog i entropijskog efekta.
Mogu nastati bezbojni ili obojeni topljivi kelati ili razliito obojeni talozi. Kelati
mogu biti nenabijeni ili mogu nositi pozitivan ili negativan naboj. Nabijeni kelati, npr.,
pozitivno nabijeni kelati eljeza s 1,10-fenantrolinom i negativno nabijeni EDTA kelati
kao i oni koji sadre hidrofilne skupine kao to je sulfonska grupa -SO3- su topljivi u vodi.
Nenabijeni kelati koji ne sadre hidrofilne grupe su netopljivi u vodi, npr., Nidimetilglioksimat.
Ako za primjer uzmemo bidentatni ligand, onda reakcija kompleksacije tee u 2
stupnja:

94
H2N
[Cu(H2O)4]2+

+ H2NCH2CH2NH2

H2O

(CH2)2

Cu

2+

NH2

H2O

etilendiamin

2+

2+

H2O

H2N

(CH2)2

Cu

NH2

+ 2H2O

H2N
+ H2NCH2CH2NH2

H2O

H2N

Cu

(H2C)2

NH2

(CH2)2
NH2

+ 2H2O

ili sumarno shematski:

L
B + 2 :L-L: L

L
metalni kelat

Na taj nain od jedne etverostupanjske reakcije dobili smo dvostupanjsku, a stabilnost

nastalog kompleksa znatno je vea od one tetraaminskog kompleksa.
Ako bi sada primijenili ligand s 4 slobodna elektronska para (tetradentatni) reakcija
bi se odvijala u jednom stupnju, nastao bi 1:1 kelatni kompleks velike konstante
stabilnosti:
[Cu(H2O)4]2+ + H2N-(CH2)2-HN-(CH2)2-NH-(CH2)2-NH2
trietilentetraamin (trien)

H2N

(CH2)2

H2N

Cu

NH

(H2C)2

NH

(CH2)2

modri kelat, max 575 nm

ili shematski:
.. ..
B + :L-L-L-L:

L
L

B
L

metalni kelat

2+

+ 4H2O

95

Trietilentetraamin koristi se kao analitiki reagens u postupcima kelatometrijskih i

spektrofotometrijskih odreivanja anorganskih iona.
Nestabilnost kompleksa govori openito o istiskivanju liganda iz koordinacijske sfere
molekulama otapala. Zbog toga, ako jedna molekula otapala i ue u sferu koordinacije
polidentatni ligand ostaje svojim drugim dijelom u sferi to pridonosi stabilnosti
kompleksa. Ovako se tumai velika stabilnost kelata. Osim toga stabilnost kelatnog
kompleksa uzrokovana je potpunijom dehidratacijom sredinjeg iona jer jedan polidentatni
ligand istisne vie molekula otapala. Npr.:
[Cu(H2O)4]2+ + NH3 [Cu(H2O)3NH3]2+ + H2O
[Cu(H2O)4]2+ + en [Cu(H2O)2en]2+ + 2H2O

en etilendiamin

[Cu(H2O)4]2+ + NTA3- [CuNTA]- + 4H2O

NTA - nitrilotrioctena kiselina

Stabilnost kompleksa ovisi o razlici u energiji izmeu reaktanata tj. sredinjeg metalnog
atoma i liganda te produkta (nastalog kompleksa). to je nastali kompleks stabilniji to ima
nii sadraj energije. Monodentatni ligandi veu se za sredinji metalni atom u
sukcesivnim koracima pri emu svaki korak ukljuuje priblino jednaku promjenu
entalpije za razliku od polidentatnih liganada koji se inkorporiraju u jednom koraku
ukljuujui veu promjenu entalpije. Zato je kelat stabilniji od slinog kompleksa
sastavljenog od monodentatnih liganada.
H2N-(H2C)2

(CH2)2-NH2
N-(CH2)2-N

H2N-(H2C)2

(CH2)2-NH2

pentaetilenheksaamin (penten)

2+

H3N

NH3

NH3

Ni
H3N

H2N

Ni(II)-heksaamino kompleks

NH3

NH3

NH2

NH2

(H2C)2 (CH2)2 Ni
N

(CH2)2

(CH2)2

N
(CH2)2

NH2

2+

Ni(II)-penten kompleks

96
U prvom kompleksu ukljuene su pojedinane molekule NH3 dok su u drugom amino
grupe vezane preko -CH2-CH2- lanaca. Razlika u stabilnosti moe se objasniti time to se
jedan izolirani ligand moe lako ukloniti, npr., u koliziji s molekulom vode ili zbog
termikog gibanja. U drugom sluaju potrebno je istovremeno maknuti 6 atoma duika
povezanih ugljikovodikovim lancima u pentenu. Dakle, svaki koordinacijski vezani duik
tee je istisnuti iz ve nastalog kompleksa nego NH3 jer e jo uvijek drugi ostati vezan;
ako jedna veza pukne polidentatni ligand se dri s drugom pa je stabilnost poveana.
Numerika procjena kelatnog efekta dobiva se iz razlike u konstantama stabilnosti
kompleksa istog metala s polidentatnim i monodentatnim ligandima s istim donorskim
skupinama. Npr., Ni(II)-heksaamino kompleks ima log Kst od 8,90 dok Ni(II)-penten
kompleks ima log Kst 19,3. Nadalje, kumulativna konstanta stabilnosti kompleksa
[Cu(NH3)4]2+ iznosi log Kst = 12,59 (log Kst1 = 4,13, log Kst2 = 3,48, log Kst3 = 2,87, log
Kst4 = 2,11), ona kompleksa Cu-etilendiamin log Kst = 20,03 (log Kst1 = 10,72, log Kst2 =
9,31), a konstanta stabilnosti Cu-triena iznosi log Kst = 20,5. Stabilnost Cu-triena gotovo je
108 puta vea od stabilnosti kompleksa [Cu(NH3)4]2+!
Poveana stabilnost kelata tumai se i time da ako jedan duik iz bi- ili
tetradentatnog liganda reagira s metalnim ionom drugi je u neposrednoj blizini i veza
metal-N se uspostavlja bre i jednostavnije nego pri ulasku druge molekule NH3 koja se
mora pribliiti s neke udaljenosti i vezati. Kao to je ve reeno pri kelataciji s
polidentatnim ligandom dolazi i do potpune dehidratacije sredinjeg metalnog iona u
jednom koraku.
Formiranje kompleksa metalnog iona s polidentatnim ligandom moe se opisati kao:
[B(H2O)m]n+ + Y4- [BY]n-4 + mH2O
Nastajanje kelata nastoji poveati nered sustava (2 entiteta konvertirana su u m+1 entitet),
dakle entropija je poveana (entropijski efekt). Kako ovo dovodi do pada entalpije to
doprinosi poveanoj stabilnosti kelata.
Kelati nastaju izmeu metalnog iona i liganda koji je organska molekula a moe
posjedovati dvije vrste grupa:
1. grupe kiselog karaktera koje sadre vodik koji se moe zamijeniti s metalom uz
nastajanje kovalentne veze, npr., -COOH, -OH, -SO3H, itd.;
2. grupe bazinog karaktera koje sadre slobodan elektronski par sposoban da stvara
donorsku vezu: amino -NH2, imino =NH, tercijarni duik =N-, oksimske =NOH,
karbonilne
C=O, itd.
Ligandi koji sadre i kisele i bazine skupine mogu tvoriti elektriki neutralne kelate,
npr., dimetilglioksim koji s Ni2+ tvori kompleks s peterolanim prstenovima dodatno
stabiliziran vodikovim mostovima kao ruiasto-crveni voluminozni talog (vidi str. 16).
Najjednostavniji organski ligand je glicin, aminooctena kiselina, gdje vodik iz karboksilne
skupine odlazi i izmeu metalnog iona i kisika ostvaruje se kovalentna veza, a duik iz NH2 grupe daje svoj slobodni elektronski par:

97

O
+ Cu2+ O = C

2 H2N-CH2-C

OH

H2N

C = O + 2H+

Cu

H2C

NH2

glicin

CH2

modar kelat

Npr., ligand acetilaceton (2,4-pentandion, pKk 9) podvrgnut je keto-enolnoj tautomeriji:

O

OH

H3C-C-CH2-C-CH3 H3C-C=CH-C-CH3
keto oblik

enolni oblik

Enolni oblik acetilacetona (ima ga do 20 % u vodenoj otopini acetilacetona) kelatira:

O

H3C-C = O

2 H3C-C=CH-C-CH3 + Cu2+

HC

OH

H3C-C - O

O - C-CH3
Cu

CH

+ 2H+

O = C-CH3

kvadratno planarni modri kelat

Acetilaceton s berilijem gradi tetraedrijski a s aluminijem oktaedrijski kompleks. U kiselim

otopinama gradi s Fe3+ crveni kelat (analogno reakciji fenola); ta je reakcija temelj
dokazivanja (moe se dokazati 1 g Fe ST-om) ili odreivanja feri iona. Reakciju smetaju
Hg22+, UO22+ i titan, dok Fe2+ s acetilacetonom daje uto obojenje.
Ligandi s kiselim skupinama daju elektriki neutralne ili nabijene kelate, katione ili
anione. Kelatni anioni nastaju onda kada u organskom ligandu postoji vei broj kiselih
grupa nego to odgovara pozitivnom naboju metalnog iona. Takvi ligandi mogu biti
razliiti fenoli; ako se uz fenolsku skupinu u orto poloaju nalazi jo koja kisela skupina
ona pojaava boju i daje veu stabilnost kompleksa. Npr., tiron, salicilna kiselina i topljiva
5-sulfosalicilna kiselina reagiraju s Fe3+ dajui topljive komplekse ija boja ovisi o
kiselosti medija, te mogu sluiti i kao analitiki reagensi i kao metalokromni indikatori
(vidi str. 53):
R2-

[FeR]+

[FeR2]-

[FeR3]3-

pH=1-3

pH=3-5

alkalno

salicilat

crveno-ljubiast

difenolat

modro-zelen

rumeno-crven
modro-ljubiast

naranasto-ut
naranasto-crven

Najstabilniji kompleksi su tipa [FeR3]3-.

Ljubiasto do crveno-ljubiasto obojenje u slabo kiselom mediju odgovara
kompleksu salicilne kiseline s Fe3+ (vidi tablice III.1. i IV.2.):

98

O
C O
Fe
O

Ovakav kompleks ne daje Fe2+ kojeg prethodno treba oksidirati, npr., s peroksodisulfatom.
Reakciju Fe3+ mogue je maskirati s fluorid ionom. Na ovoj se reakciji temelji
spektrometrijsko odreivanje salicilne kiseline kao oneienja u acetilsalicilnoj kiselini i
njezinim pripravcima, dokazivanja salicilne i sulfosalicilne kiseline (vidi Granine
vrijednosti utvrivanja, vidi i Primjena ionskih izmjenjivaa) te spektrometrijsko
odreivanja eljeza u pH podruju 2,6-2,8. Reakcija je selektivna jer smeta samo Ti4+.
Izvedena kao reakcija u kapi ova reakcija ima vrijednost pD od 5,5. Dokazivanje eljeza
mogue je provesti i reakcijom u kapi na filter papiru impregniranom salicilnom kiselinom.
Primjenom 5-sulfosalicilne kiseline (vidi tablicu III.1.) mogue je dokazati 100 ng eljeza
reakcijom u kapi odnosno 40 ng eljeza reakcijom u kapi na smoli ili ga odrediti
spektrometrijski.
Difenol, tiron (1,2-dihidroksibenzen-3,5-disulfonska kiselina ili katehol-3,5disulfonska kiselina) (vidi tablice III.1. i IV.2.), daje crveni, stabilni anionski kompleks s
Fe(III) u alkalnom mediju (pKnest = 46,9):
9-

O3S

Fe
SO3

O
3

Reakcijom u kapi postie se granica identifikacije od 50 ng (pD = 6) a reakcijom u kapi na

smoli granica identifikacije od 8 ng eljeza! (vidi Granine vrijednosti utvrivanja, vidi
i Primjena ionskih izmjenjivaa). Ova reakcija je i temelj spektrometrijskog odreivanja
eljeza.
Slijedeu reakciju daju spojevi s najmanje dvije -OH skupine a slui dokazivanju
glicerola:
CH2OH
CHOH
CH2OH
glicerol

CH2OH
+

Cu(OH)2

CHO

Cu

2H2O

CH2O
azurno modri kompleks

Analitiki vrlo znaajan je i kompleks Fe3+ s feronom (8-hidroksikinolin-7-jodo-5sulfonska kiselina):

99

SO33

+
N

3-

SO3
Fe3+

+
N

I
OH

3H+

I
O
Fe/3

feron

zeleni kelat

Ovom reakcijom na Fe3+ (Fe2+ ju ne daje!) nastaje negativno nabijeni kompleks zbog dobro
disociranih sulfonsko kiselih skupina. Ako se reakcija izvodi kao reakcija u kapi na
Feiglovoj ploici postie se granica identifikacije od 0,5 g Fe3+ (vidi tablicu I.3., vidi i
Primjena ionskih izmjenjivaa) a ako se izvodi reakcijom u kapi na smoli LI se sputa
ak na 2 ng Fe3+! Visoku selektivnost reakcije s Fe3+ moe se postii odnosno izbjei
smetnja Al3+, Zn2+ i PO43- ekstrakcijom zelenog kelata u obliku ionskog asocijata s
tetrabutil amonijevim kationom u izoamilni alkohol (vidi Sustavi tekue-tekue).
Hidroksamske kiseline su bioloki vani spojevi ali i vani analitiki reagensi. To su
organski ligandi koji reagiraju s nizom metalnih iona dajui karakteristino obojene i
stabilne kelate koji su temelj postupaka dokazivanja ili odreivanja. Hidroksamske kiseline
se odlikuju amidnom strukturom i slabo kiselim karakterom (pKk oko 9). Openita
struktura hidroksamskih kiselina je slijedea:
R1 N OH

R1 vodik ili radikal, R2 radikal

R2 C = O
Npr., cimethidroksamska kiselina je monohidroksamska kiselina i bidentatni ligand, koja s
Fe3+ u kiselom mediju daje crveni do ljubiasti neutralni kompleks a koji je temelj
dokazivanja eljeza reakcijom u kapi ili volumetrijskog odreivanja:
H N OH

H NO
3+

+ Fe
CH = CH C = O

+ 3H+

Fe/3
CH = CH C = O

Trihidroksamska kiselina, desferioksamin B, komercijalno je poznat kao farmaceutski

preparat (Desferal, deferoksamin mesilat, kelator eljeza) a slui i kao osjetljivi analitiki
reagens za dokazivanje i odreivanje iona eljeza i vanadija. Reakcijom u kapi mogue je
dokazati 29 ng a reakcijom u kapi na smoli samo 0,3 ng eljeza (vidi Granine
vrijednosti utvrivanja, vidi i Primjena ionskih izmjenjivaa).
PAN [1-(2-piridilazo)-2-naftol] i PAR [4-(2-piridilazo)-rezorcinol] su heterociklike
azo boje koje imaju ulogu tridentatnih liganada te su vani analitiki reagensi i
metalokromni indikatori (vidi tablice I.3., IV.3., vidi i Primjena ionskih izmjenjivaa).
Oni slue dokazivanju mnogih metalnih iona s kojima tvore u vodi netopljive, obojene
komplekse. Ovakve reakcije mogu posluiti i za opa ispitivanja na teke metale kao

100
oneienje u raznim pripravcima, npr., lijekovima. Uvoenjem ovih reagenasa u matricu
ionskog izmjenjivaa dobiva se kelatirajui ionski izmjenjiva koji omoguuje dokazivanje
nanogramskih masa metalnih iona. Reakcije obaju reagenasa s metalnim ionima temelj su i
postupaka spektrometrijskih odreivanja (vidi str. 175).

Analit

Co2+

Tablica IV.3. PAN i PAR u dokazivanju nekih metalnih iona RST-om

na kationsko-izmjenjivakoj smoli
PAN
PAR
Boja

LI
(ng u 0,04 cm3)

Boja

LI
(ng u 0,04 cm3)

Modro-zeleno

0,2

Sivo

0,08

2+

Cu

Crveno-ljubiasto

0,16

Ljubiasto-ruiasto

0,2

Fe3+

Smee-ljubiasto

0,16

Crveno-smee

0,08

2+

Ljubiasto-ruiasto

0,1

2+

Crveno

3,2

Naranasto-smee

32

Ni

Hg

Primjenom ionsko-izmjenjivakih smola (vidi Granine vrijednosti utvrivanja, vidi i

Primjena ionskih izmjenjivaa) poveava se selektivnost i osjetljivost reakcija izmeu
metalnih iona i PAR-a ili PAN-a. Reakcije u kapi na kiseloj smoli omoguuju osjetljivo
dokazivanje metalnih iona vanih u kontroli kakvoe lijekova (vidi tablicu IV.3.).
Ako organska molekula sadri najmanje dvije bazine grupe u pogodnom poloaju a
ne sadri kisele grupe reakcijom s metalnim ionom mogu nastati kelatni kationi kakvi su,
npr., kelati bakra s etilendiaminom i trietilentetraaminom (trienom). Analitiki su vani i
stabilni obojeni kelatni kationi eljeza s 1,10-fenantrolinom:
2+

Fe

3+

+ e-

crven (feroin)

Fe

blijedo modar

Kompleks Fe(II) s 1,10-fenantrolinom i s njegovim 5-nitro derivatom vani su redoks

indikatori. 1,10-fenantrolin reagira i s Cu+.
Uvoenje supstituenata u molekulu liganda utjee na stabilnost kompleksa zbog
promjene gustoe elektrona ili zbog sterikih faktora. Npr., 1,10-fenantrolin daje s Fe2+
stabilan crveno obojeni kompleks koji zbog svojih konjugiranih -veza djeluje kao snaan
-akceptor. Uvoenjem -NO2, -SO3H, itd., raste stabilnost kompleksa. Ako se uvedu -CH3
skupine u poloaje 2 i 9 nastaju sterike smetnje i ne nastaje kompleks sa eljezom.
Istovremeno sa Cu+ iji je koordinacijski broj 4 daje stabilan i obojen kompleks [CuL2]+ jer
u tetraedrijskom kompleksu -CH3 skupine jedna drugoj ne smetaju:

101

CH3
N
2

CH3
N

+ Cu+

Cu
N

N
CH3

CH3

tamno naranasto-crveni kelat

(maks 450 nm)

2,9-dimetil-1,10-fenantrolin
(neokuproin)

2,9-dimetil-1,10-fenantrolin

Fe2+

Analitiki je vana i reakcija nastajanja utog kelatnog kationa bizmuta s tioureom:

Bi3+ + n SC(NH2)2 {Bi[SC(NH2)2]n}3+
Ovu selektivnu reakciju dokazivanja bizmuta izvodi se kao reakciju u kapi na filter papiru
ili na granulama ionskog izmjenjivaa (vidi Granine vrijednosti utvrivanja, vidi i
Primjena ionskih izmjenjivaa).
Alkalna otopina biureta oboji se dodatkom bakrenog sulfata ljubiasto-ruiasto zbog
nastajanja koordinacijskog spoja s Cu(II) ionom u kojem su amino skupine zamijenile
etiri molekule vode iz hidratiziranog iona bakra:
O=C - NH2
2

HN
O=C - NH2

O=C - NH2
+ [Cu(H2O)4]2+

HN
O=C - NH2

NH2 - C=O
Cu

NH

2+

+ 4H2O

NH2 - C=O

biuret

Luina uklanja s aminoskupina dva protona dajui najprije netopljiv neutralni kompleks, a
zatim jo dva protona, dajui sol koja se otapa u vodi. Biuret reakcija slui dokazivanju i
spektrometrijskom odreivanju uree ali ju daju i proteini i peptidi jer peptidna veza u
proteinima moe dovesti do stabilnog kompleksa s bakrom u kojem nastaju peterolani
prstenovi.
Specifinu reakciju iona dvovalentnog eljeza s bidentatnim ligandom ,'dipiridilom (vidi Reakcije karakterizacije valentnog stanja) moemo iskoristiti i za
dokazivanje Fe3+ nakon njegove redukcije s tioglikolnom kiselinom; reakcijom u kapi
mogue je dokazati 30 ng a reakcijom u kapi na smoli 5 ng eljeza (vidi Granine
vrijednosti utvrivanja, vidi i Primjena ionskih izmjenjivaa):

102

S-CH2-COO2Fe3+ + 2HS-CH2-COO- 2Fe2+ + 2H+ +

tioglikolna kiselina
(merkaptooctena kiselina)

S-CH2-COOditioglikolna kiselina

U amonijakalnom mediju Fe2+ daje s tioglikolnom kiselinom crveno-ljubiasti kompleks,

[Fe(SCH2COO)2]2-, na temelju kojeg je mogue provesti osjetljivo dokazivanje ili
spektrometrijsko odreivanje ukupnog eljeza.
Jednu od najvanijih skupina kelatnih kompleksa, preteito anione, ine kompleksi
metalnih iona s aminopolikarbonskim kiselinama, kompleksonima ili kelonima, koje je u
analitiku praksu uveo vicarski kemiar G. Schwarzenbach. Najznaajniji predstavnik te
grupe je etilendiamin tetraoctena kiselina (npr., kao di-Na sol, komplekson III) a
najjednostavniji je iminodioctena kiselina:
CH2COOH
HN
CH2COOH
iminodioctena kiselina
(IDA)

CH2COOH
N-CH2COOH
CH2COOH
nitrilotrioctena kiselina
(NTA, komplekson I)

HOOCH2C

CH2COOH
N-CH2-CH2-N

HOOCH2C

CH2COOH

etilendiamin tetraoctena kiselina

(EDTA, komplekson II)

Vani su i i daljnji lanovi serije, npr:

(HOOCH2C)2-N

N-(CH2COOH)2

cikloheksandiamin tetraoctena kiselina

(CDTA, komplekson IV)

Vrlo esto primjenjivan reagens za maskiranje iona je EDTA (vidi Maskiranje i

demaskiranje) koja stvara bezbojne kelate. Ona ima est funkcionalnih skupina, to je
ionski ligand, reagira s metalnim ionima u omjeru 1:1 i koristi se u kompleksometriji.
EDTA ili H4Y jeste tetraprotonska kiselina pa se moe koristiti kao primjer polidentatnog
liganda na koji utjee pH:
H4Y + H2O H3Y- + H3O+
H3Y- + H2O H2Y2- + H3O+
H2Y2- + H2O HY3- + H3O+
HY3- + H2O Y4- + H3O+
Odgovarajue konstante ravnotee su:

103
Kk4 = ([Y4-][H3O+])/[HY3-] = 4,57x10-11 (mol dm-3)
[HY3-] = ([Y4-][H3O+])/Kk4
Kk3 = ([HY3-][H3O+])/[H2Y2-] = 5,75x10-7 (mol dm-3)
[H2Y2-] = ([HY3-][H3O+])/Kk3 = ([H3O+]2[Y4-])/(Kk3.Kk4)
Kk2 = (H2Y2-][H3O+])/[H3Y-] = 1,78x10-3 (mol dm-3)
[H3Y-] = ([H2Y2-][H3O+])/Kk2 = ([H3O+]3[Y4-])/(Kk2.Kk3.Kk4)
Kk1 = (H3Y-][H3O+])/[H4Y] = 8,51x10-3 (mol dm-3)
[H4Y] = ([H3Y-] [H3O+])/Kk1 = ([H3O+]4[Y4-])/(Kk1.Kk2.Kk3.Kk4)
Kk1 > Kk2 Kk3 Kk4
to ukazuje da se za raunanje pH u istoj vodenoj otopini EDTA u obzir smiju uzeti samo
prva dva disocijacijska koraka.
Ako ukupnu koncentraciju slobodne ili nekompleksirane EDTA u svim oblicima
prikaemo kao [EDTA]uk za balans masa vrijedi:
[EDTA]uk = [Y4-] + [HY3-] + [H2Y2-] + [H3Y-] + [H4Y]
Supstitucijom gornjih etiriju izraza za koncentracije pojedinih vrsti EDTA dobiva se:
[EDTA]uk =
[Y4-]{1+[H3O+]/Kk4+[H3O+]2/(Kk3Kk4)+[H3O+]3/(Kk2Kk3Kk4)+[H3O+]4/(Kk1Kk2Kk3Kk4)}

Ako izraz u vitiastoj zagradi oznaimo kao proizlazi:

[EDTA]uk = [Y4-]
[Y4-] = [EDTA]uk/
to predstavlja raspoloivost liganda Y4- za kompleksaciju. Ona je oito u funkciji
odnosno [H3O+]. Dakle, to je via [H3O+] nia je raspoloivost Y4-. 1/ udio je ukupne
EDTA koja egzistira kao Y4-. (Odnos 1/ neki autori oznaavaju kao F4.):
[Y4-]/[EDTA]uk = 1/
Ako promatramo reakciju kompleksacije 1:1:
Bn+ + Y4- [BY]n-4
s konstantom ravnotee:
Kst = [BYn-4]/([Bn+][Y4-])

104
te ako supstituiramo [Y4-] dobivamo:
[BYn-4]/[Bn+][EDTA]uk = Kst/
Vidljivo je da vrijednost Kst/ koju se esto naziva uvjetnom konstantom formiranja varira
s pH. Uz pad pH raste a kondicionalna konstanta opada i reakcija postaje manje
kvantitativna. S porastom pH se pribliava jedinici te reakcija postie kompletnost
diktiranu s Kst. Kada je pH otopine dovoljno nizak da osigura dominaciju drugih aniona
EDTA osim Y4-, npr., H2Y2- (pH 3-6), dolazi do slijedeih reakcija kompleksacije:
H2Y2- + Bn+ [BY]n-4 + 2H+
H2Y2- + B2+ [BY]2- + 2H+
H2Y2- + B3+ [BY]- + 2H+
H2Y2- + B4+ [BY] + 2H+
Zbog oslobaanja H+ ove reakcije se provode uz pufer.
Npr., Cu2+ s EDTA (H2Y2-) daje vrlo stabilan, bezbojan, oktaedrijski, u vodi topljiv
kompleks:
-

CH2COO-

OOCH2C

Cu2+

N-(CH2)2-N
HOOCH2C

CH2COOH

2-

O
O O

C
CH2

CH2

C
O

Cu
N

O
C
O

CH2
O
C

CH2
CH2

2H+

CH2

O
Anionske kelate se moe ponekad ekstrahirati u organska otapala u obliku ionskih asocijata
s velikim hidrofobnim organskim kationima (vidi Sustavi tekue-tekue).
Ponekad se selektivnost kompleksirajueg agensa moe poveati manjom
modifikacijom njegove strukture, npr., 2,9-dimetil-1,10-fenantrolin (str. 100-101).
Nadalje, 8-hidroksikinolin (oksin) daje obojene produkte s mnogim ionima, npr., s Cu2+,

105
odnosno taloi niz metalnih iona osim alkalija. No kontrolom kiselosti moe se provesti
odjeljivanje iona po skupinama:

Cu2+

2
N

OH

+ 2H+
O
2

Cu/2

8-hidroksikinolin
(oksin)

Meutim s 2-metil-5-nitrozo derivatom mnogi metali ne daju produkte:

NO

H3C

OH

Vana primjena oksina je za odreivanje Mg2+ i Al3+; dakle ne moe ga se koristiti za

odjeljivanje Al3+ od Mg2+. Ako se meutim uvede metilna skupina u poloaj 2 (2-metil-8hidroksikinolin ili 8-hidroksikinaldin) on kompleksira samo s Mg2+. Metilna grupa steriki
onemoguuje stvaranje kompleksa s Al3+:

Al3+ + 3
N

OH

+ 3H+
N

O
Al/3

zeleno-uti kristalinini talog

(ekscitacija 392 nm, fluorescencija 518 nm)

+ Al3+
H3C

OH

2-metil-8-hidroksikinolin
(2-metiloksin, 8-hidroksikinaldin)

H3C

kinaldin (2-metilkinolin)

HOOC

kinaldinska kiselina
(kinolin-2-karboksilna kiselina)

Npr., Zn2+ taloi se s oksinom (vidi jednadbu na str. 9) ali i s kinaldinskom

kiselinom u svrhu gravimetrijske analize ali mu smetaju bakar i kadmij. U obliku 8hidroksikinaldinata cink je mogue selektivno istaloiti iz octeno puferiziranog medija te
odijeliti od aluminija i magnezija.

106
Mg2+ taloi se i s 8-hidroksikinolinom (oksinom) i s 8-hidroksikinaldinom (2metiloksinom) u alkalnom mediju uz amonijak to moe posluiti u svrhu njegove
gravimetrijske analize. Za selektivno taloenje i odreivanje magnezija s oksinom smetnje
tekih metala osim Cu2+, Cd2+ i Zn2+ uklanjaju se s NaOH i Na-tartaratom a one Cu2+, Cd2+
i Zn2+ taloenjem iz octeno kiselog medija. Al3+ reagira s oksinom u neutralnom i slabo
kiselom mediju.
IV.1.5. PRIMJENA KOMPLEKSNIH SPOJEVA U KEMIJSKOJ ANALIZI
Teoretska razmatranja o kompleksima potrebna su za predvianje reakcija u
otopinama kompleksa ovisno o analitikom cilju. Tu su mogunosti neograniene uz
upotrebu organskih reagenasa. Analitiki znaaj kompleksa je ogroman; njih koristimo u
kvalitativnoj i kvantitativnoj analizi, za odjeljivanja (vidi Postupci odjeljivanja),
maskiranja i demaskiranja (vidi Maskiranje i demaskiranje) analita. Jedna od metoda
spreavanja ili usmjeravanja taloenja je stvaranje jakih kompleksa. Primjenom
odgovarajuih liganada moe se poveati i selektivnost analitikih postupaka. Tako neki
ligandi stvaraju stabilne komplekse sa samo nekoliko metalnih iona. Npr., DMG ini
netopljive komplekse s Ni2+, Pd2+ i Fe3+ ali i topljive komplekse s drugim ionima (Fe2+,
Co2+, Cu2+) (vidi str. 16-18 i tablicu VIII.1.). Ioni eljeza dadu se maskirati pa je DMG
selektivan za Ni2+ i Pd2+.
Osjetljiva dokazivanja analita mogue je provesti stvaranjem ili razaranjem
kompleksa. Stvaranje obojenog ili fluorescirajueg kompleksa omoguuje dokazivanje
pojedinog iona ili organskog spoja. Tako, npr., stvaranje kompleksa [FeSCN]2+ je dokaz
prisustva Fe3+ ili SCN- (vidi str. 92 i 180-181). Crveno-ljubiast kompleks Zn-ditizona
dokazuje prisustvo Zn2+ a uto obojenje [BiI4]- karakterizira Bi3+ (vidi str. 21). Reakcije
nastajanja lako ili teko topljivih obojenih kompleksnih spojeva esto se izvode kao
reakcije u kapi. Potonje se uspjeno mogu koristiti i za dokazivanje prisustva organskih
funkcionalnih skupina. Reakcije kompleksacije kojima nastaju obojeni produkti temelj su
ne samo reakcija dokazivanja nego i spektrometrijskih postupaka odreivanja iona ili
molekula u vodenom mediju ili organskom otapalu.
Primjena kelata u analitikoj je kemiji velika jer su visoke stabilnosti i esto su
intenzivno obojeni. Nastajanje topljivih odnosno netopljivih koordinacijskih spojeva ini i
temelj niza kvantitativnih metoda analize kao to su kompleksometrijska, fluorimetrijska,
gravimetrijska ili spektrometrijska odreivanja. Tako, npr., polidentatni ligandi koji tvore
nabijene, u vodi topljive kelate koriste se u volumetrijskoj analizi, a neutralni, u vodi
netopljivi kelati koriste se u gravimetrijskoj analizi, ili nekoj drugoj nakon otapanja u
organskom otapalu. Odjeljivanja primjenom koordinacijskih spojeva mogue je provesti na
temelju razlike u njihovim topljivostima, ili postupcima ekstrakcije organskim otapalom,
na ionskim izmjenjivaima ili na drugim nepokretnim fazama.

107

V. REDOKS REAKCIJE I REAKCIJE KARAKTERIZACIJE

VALENTNOG STANJA
Vrlo vano mjesto u kemijskoj analizi pripada redoks reakcijama koje su esto temelj
postupaka dokazivanja, odreivanja ili odjeljivanja.
PODSJETNIK:
Klasina definicija oksidacije je spajanje nekih tvari s kisikom ili oduzimanje vodika toj istoj tvari.
Redukcija je spajanje neke tvari s vodikom ili oduzimanje kisika. Danas znamo da je to prijelaz elektrona.
Ako neka tvar gubi tj. daje elektrone poveavajui svoj pozitivni naboj ona se oksidira; pri tome reducira
reakcijskog partnera i ima ulogu reducensa. Oksidans je tvar koja oduzima elektrone oksidiranoj tvari tj.
prima te elektrone pri emu se sama reducira tj. smanjuje svoj pozitivni naboj. Oksidansi su elektron
akceptori a reducensi elektron donori.
Redoks reakcija moe se ralaniti:
oksidacija
reducens

oksidans + elektron
redukcija

Ovoj jednadbi odgovarajui sustav davanja i primanja elektrona naziva se takoer i reduktivno- oksidativni
sustav (korespondirajui redoks par) ili redoks sustav. Ukupni broj primljenih i otputenih elektrona mora biti
jednak.
Poznata oksidacijska sredstva su: H2O2, Na2O2, MnO4-, S2O82-, NO3-, Cr2O72-, CrO42-, ClO3-, BrO3-,
IO3 , PbO2, ClO-, Cl2, Br2, I2, a redukcijska: Sn2+, H2S, S2O32-, HI, Fe2+, AsO33-. Redoks reakcije provode se u
kiselom, neutralnom ili alkalnom mediju.
-

Redoks sustav se analogno protolitikom moe se prikazati kao:

oks1 + red2 red1 + oks2
Pri tome nastali oksidans i reducens su uvijek slabiji od onih koji su reagirali kao to je sluaj i s protolitima.
Primjenom ZDM dobiva se:
K = ([red1][oks2])/([oks1][red2])
Analogno konjugiranom kiselo-baznom paru za svaki redoks par vrijedi: ako je oksidirani oblik
redoks para jaki oksidans reducirani oblik redoks para bit e slabi reducens i obratno.
Budui da se radi o reakcijama prijenosa elektrona gledajui periodni sustav na lijevo se nalaze
reducensi tj. elementi koji su elektron donori (metali) a oni ija je elektronegativnost vea (nemetali) su
oksidansi tj. elektron akceptori. Oksidacijsko sredstvo je to jae to posjeduje vei afinitet za elektrone pa su
metali zbog male elektronegativnosti jaka redukcijska sredstva, a fluor zbog svoje maksimalne
elektronegativnosti najjae oksidacijsko sredstvo.
Reducensi su uglavnom metali koji se mogu svrstati po svojoj oksidativnoj snazi. Na taj nain
dobivamo elektrokemijski red napetosti. Tu su metali poredani prema veliini standardnog redoks
potencijala, E0, u 1 mol dm-3 otopini pri 25 oC i u odnosu na normalnu H2-elektrodu kao referentnu toku (E0
za H2 = 0):

108

K > Ca ~ Na > Mg > Al > Mn(0/II) > Zn > Cd ~ Fe(0/II) ~ Cr(II/III) > Co(0/II) > Ni > Sn(0/II) > Pb(0/II) >
Cr(0/III) > H2 > Sn(II/IV) > Cu(I/II) > Cu(0/II) > Fe(II/III) > Ag > Hg(0/II) > Au > Ce(III/IV)
negativne vrijednosti E0
lijevi reducira desnog

pozitivne vrijednosti E0
desni oksidira lijevog
reduktivni karakter raste, E0 pada
oksidativni karakter raste, E0 raste

Iz elektrokemijskog reda napetosti metala vidljivo je da je kalij najjai reducens a najslabiji oksidans, dok je
cerij najjai oksidans a najslabiji reducens. Alkalijski metali su najjaa redukcijska sredstva. Dakle, neki
metal moe reducirati katione koje ini bilo koji metal nadesno (ili ispod) u elektrokemijskom nizu.
Oksidoredukcija tee to bre i lake to su elementi u seriji udaljeniji.

Oksidacijska mo halogenih elemenata moe se prikazati s obzirom na njihovu

elektronegativnost datim slijedom. F2 je najjai oksidans a jod najslabiji meu halogenim
elementima koji se onda mogu svrstati po oksidativnim svojstvima:
F2 > Cl2 > Br2 > I2
oksidacijska mo raste
redukcijska mo raste

Zato je mogue provesti slijedee oksidacije klorom:

Cl2 + 2Br- Br2 + 2Cl+2e
-2e

Cl2 + 2I- I2 + 2Cl+2e

-2e

ali vrijedi i:
Br2 + 2I- I2 + 2Br+2e
-2e

Za oksidaciju elementarnim klorom danas se umjesto klorne vode koriste kisele otopine
hipoklorita odnosno kloramina T (vidi str. 65) jer se u kiselom mediju odigrava slijedea
polureakcija:
2HClO + 2H+ + 2e- Cl2 + 2H2O
a u prisustvu klorid iona disproporcioniranje:
ClO- + 2H+ + Cl- Cl2 + H2O
+1e

-1e

(E0 = +1,63 V)

109
Pomou kloramina T u kiselom mediju mogue je oksidirati I- u I2, I2 u IO3-, Br- u Br2 (vidi
Maskiranje i demaskiranje), Sn2+ u Sn4+, ili [Fe(CN)6]4- u [Fe(CN)6]3-.
PRIMJERI:
Fe2+ + Ce4+ Fe3+ + Ce3+
-1e

+1e

Gornja reakcija temelj je oksidimetrijskog, cerimetrijskog, odreivanja eljeza.

Fe + Cu2+ Fe2+ + Cu
-2e

+2e

Cu + 2Ag+ Cu2+ + 2Ag

-2e

+1e/2

Zn + 2Fe3+ 2Fe2+ + Zn2+

-2e
+1e/2

Zn + Hg2+ Zn2+ + Hg0

-2e

+2e

Reakcije otapanja esto su reakcije prijenosa elektrona. Kod otapanja metala u

neoksidativnoj kiselini dolazi takoer do redoks procesa pri emu ioni vodika djeluju kao
oksidans:
Zn + 2H+ Zn2+ + H2
-2e

+2e

Svi metali koji se mogu tako oksidirati zovu se "neplemeniti" a oni drugi "plemeniti". Iz
otapanja metala u neoksidativnim kiselinama proizlazi da e se neki metal to lake otapati
to lake otputa elektrone valentnosti tj. to mu je afinitet prema elektronima manji. Taj se
afinitet naziva elektroafinitet.
Prema tome moemo openito kazati da jaina nekog oksidacijskog ili redukcijskog
sredstva zavisi o redoks potencijalu odgovarajueg redoks para. Ovaj se potencijal moe
teoretski izraunati pomou Nernstove jednadbe (W. Nernst). Openito za redoks par
vrijedi pri 25 oC:

110
E = E0 + (2,303RT/nF) log ([oks]/[red]) = E0 + (0,059/n) log ([oks]/[red])
E - redoks potencijal redoks para (V); [oks], [red] ravnotena koncentracija oksidiranog, reduciranog oblika
redoks para, E0 - standardni redoks potencijal (V) (dobiva se kada je [oks] = [red], tj. njihov omjer = 1, tada
je E = E0); R - univerzalna plinska konstanta (8,314 J K-1 mol-1); T - apsolutna temperatura (K); F - 1 Faraday
= 96500 C (A s); n - broj prelazeih elektrona.

Iz jednadbe je vidljivo da redoks potencijal raste s koncentracijom oksidiranog oblika i

obratno. Takoer to je broj izmijenjenih elektrona vei promjena potencijala je manja.
Kod mnogih redoks sustava redoks potencijal ovisi o [H+] (npr., kod oksidacija s Cr2O72- i
MnO4-) pa je dat jednadbom:
E = E0 + (0,059/n) log {([oks] [H+]m)/[red]}
Npr., za reakciju:
6Fe2+ + Cr2O72- + 14H+ 6Fe3+ + 2Cr3+ + 7H2O
-1e/6

+6e

vrijedi:
ECr2O72-/Cr3+ = E0Cr2O72-/Cr3+ + (0,059/6) log{([Cr2O72-] [H+]14)/[Cr3+]2}
Znai da oksidativna mo Cr2O72- raste s porastom [H+]. Gornja reakcija temelj je
titrimetrijsklog, oksidimetrijskog odreivanja Fe2+.
Brojana vrijednost konstante kemijske ravnotee pokazuje poloaj redoks ravnotee
ali smjer reakcije moe se predvidjeti i na temelju E0. Sustav s viim E0 e oksidirati onaj s
niim E0. Spontanost redoks reakcije kao i njezin smjer ovisi osim o E0 i o koncentracijama
oksidansa, reducensa i vodikovih iona to je sve obuhvaeno Nernstovom jednadbom pa
za openitu redoks reakciju:
oks1 + red2 red1 + oks2
vrijedi:
E1 = E10 + (0,059/n1) log ([oks1]/[red1])
E2 = E20 + (0,059/n2) log ([oks2]/[red2])
U ravnotei vrijedi:

E1 = E2

E10 + (0,059/n1) log ([oks1]/[red1]) = E20 + (0,059/n2) log ([oks2]/[red2])

Ako je n1 = n2 = n vrijedi:
E10 E20 = (0,059/n) {log ([oks2]/[red2]) log ([oks1]/[red1])}
E10 E20 = (0,059/n) {log ([oks2] [red1])/([red2] [oks1])} = (0,059/n) log K
log K = [n(E10 E20)]/0,059

111
Proizlazi da:
1. ako je E10 > E20, log K >0, K >1, ravnotea je pomaknuta udesno i to utoliko vie to je
razlika E10 - E20 vea;
2. ako je E10 < E20, log K <0, K <1, ravnotea je pomaknuta ulijevo i to u mjeri ovisnoj o
razlici E10 i E20;
3. ako je E10 ~ E20, K ~ 1, uspostavljena je ravnotea sa znatnom koliinom reaktanata i
produkata reakcije. Poveanjem koncentracije odgovarajuih tvari moe se ravnoteu
pomicati ulijevo ili udesno.
Redoks reakcije imaju velike konstante ravnotee ali male brzine koje se mogu ubrzati
katalizatorima.
to je redoks potencijal nekog redoks para vei to je njegov oksidirani oblik jai
oksidans a reducirani oblik slabiji reducens. Obratno, to je redoks potencijal nekog redoks
para nii to je njegov oksidirani oblik slabiji oksidans a reducirani oblik jai reducens. Ako
je E1 vei od E2 prvi sustav djeluje kao oksidans, reakcija se odvija spontano a u toki
ekvivalencije se navedeni potencijali izjednae.
Jedna te ista supstancija moe biti i oksidans i reducens ovisno o reakcijskom
partneru, pH i drugim uvjetima reakcije. Sustavi u sredini elektrokemijskog niza mogu biti
i oksidansi i reducensi. Takoer to je vii stupanj oksidacije atoma to je on jae
oksidacijsko sredstvo. Npr., kod NO3-, MnO4-, Cr2O72- sredinji atom ima svoju
maksimalnu valenciju dok SO32-, AsO33- mogu biti i oksidansi i reducensi. Dakle, elementi
koji dolaze u vie valencijskih stanja mogu svoje dvije krajnje valencije upotrijebiti tako da
stvore prijelazni oblik. Prijelazni oblik moe imati svojstva oksidansa i reducensa. Tako je
Sn(II) prijelazni oblik izmeu elementarnog kositra i Sn(IV):
Sn0 + Sn4+ 2Sn2+
-2e

+2e

Kositar moe biti i oksidans i reducens:

kositar kao reducens:
Sn2+ + Hg2+ Hg0 + Sn4+
-2e
+2e

ili
Sn2+ + 2Hg2+ Hg22+ + Sn4+
-2e
+2e

ili
Sn2+ + 2Fe3+ 2Fe2+ + Sn4+
-2e
+1e/2

112
kositar kao oksidans:
Sn2+ + Zn0 Sn0 + Zn2+
+2e

-2e

Analogno nastaje Fe(II) kao prijelazni oblik:

Fe0 + 2Fe3+ 3Fe2+
-2e
+1e/2

Iz niza primjera koji slijede vidljivo je da i peroksidni ion (O22-) moe imati ulogu i
oksidansa i reducensa, no izraenije su njegove osobine kao oksidansa.
SO32- znaajnije je redukcijsko nego oksidacijsko sredstvo naroito u alkalnom
mediju:
SO32- + 2OH- SO42- + H2O + 2eStoga otopine sulfita nisu postojane jer dolazi do oksidacije kisikom iz zraka u sulfat:
2SO32- + O2 2SO42-2e/2

+4e

Aktivnost MnO4- kao oksidansa ovisi o pH medija: on je najjai oksidans u kiselom

mediju; u slabo kiselom ili u bazinom ide do MnO(OH)2 (smei talog) i MnO42- (zelen):
MnO4- + 8H+ + 5e- Mn2+ + 4H2O

(jako kiseli medij, pH <1, E0 = 1,507 V)

MnO4- + 4H+ + 3e- MnO2 + 2H2O

(slabo kiseli/neutralni medij, pH 7, E0 = 1,692 V)

MnO4- + 2H2O + 3e- MnO2 + 4OH- (neutralni medij, E0 = 0,59 V)

MnO4- + 1e- MnO42-

(jako alkalan medij, E0 = 0,56 V)

Npr., za oksidaciju C2O42- s MnO4- vidi str 9, a oksidacije H2O2, Cl- ili NO2- s MnO4odvijaju se prema slijedeim jednadbama:
2MnO4- + 5H2O2 + 6H+ 2Mn2+ + 8H2O + 5O2
+5e/2

-2e/5

2MnO4- + 10Cl- + 16H+ 2Mn2+ + 5Cl2 + 8H2O

+5e/2

-2e/5

(H2O2 kao reducens!)

113
2MnO4- + 5NO2- + 6H+ 5NO3- + 2Mn2+ + 3H2O
+5e/2
-2e/5

U zasienim otopinama metalnih sulfida S2- ioni mogu biti oksidirani do

elementarnog sumpora nekim oksidansima (vidi Amfoternost, Selektivno taloenje i
otapanje sulfida, Otapanje promjenom oksidacijskog stanja). Sulfidi As(III), Sb(III) i
Sn(II) topljivi su u jakim oksidacijskim kiselinama a i u otopini amonij sulfida i polisulfida
(vidi Amfoternost). Ako je u otopini sulfida prisutan i disulfid ion dolazi do izraaja
njegovo oksidacijsko djelovanje. Upravo oksidativno otapanje sulfida kationa IIb
podskupine u (NH4)2S2 temelj je odjeljivanja ovih kationa od kationa IIa podskupine (vidi
Selektivno taloenje i otapanje sulfida). Reakcije otapanja Sb2S3 u amonij sulfidu i u
amonij polisulfidu su slijedee:
Sb2S3 + S2- 2[SbS2]Sb2S3 + S2- + 2S22- 2[SbS4]3-2e/2

+2e/2

Zakiseljavanjem otopine sulfosoli u gornjim ravnoteama one se pomiu ulijevo jer se S2vee s H+ u H2S te se ponovno taloe sulfidi (vidi Amfoternost), npr.:
2[SbS2]- + 2H+ Sb2S3 + H2S
to je metalni sulfid tee topljiv potrebno je upotrijebiti jai oksidans za njegovo otapanje
jer s padom koncentracije sulfid iona redoks potencijal sustava S0/S2- postaje sve
pozitivniji. Npr., ako promotrimo KptHgS (1,6x10-52), KptCuS (7,9x10-36), KptCdS (7,9x10-27) i
KptFeS (5,0x10-18) vidimo da je za otapanje HgS potreban najjai oksidans a najlake je
oksidirati FeS. Tako se HgS moe otopiti tek u zlatotopci (vidi Otapanje promjenom
oksidacijskog stanja), kuhanjem u konc. HNO3 otapa se CuS a HgS vrlo polagano, dok se
mokri FeS oksidira ve atmosferskim kisikom:
PRIMJERI:
3HgS + 2NO3- + 12Cl- + 8H+ 3[HgCl4]2- + 3S0 + 2NO + 4H2O
-2e/3

+3e/2

FeS + 3NO3- + 4H+ Fe3+ + SO42- + 3NO + 2H2O

-1e

-8e
+3e/3

H2O2 u amonijakalnoj otopini oksidira As2S3 u AsO43- pri emu se oksidira i S2- u SO42-ion,
NiS u octeno kiseloj otopini a PbS u neutralnom mediju:
As2S3 + 14H2O2 + 12NH4OH 2AsO43- + 3SO42- + 12NH4+ + 20H2O
-2e/2

-8e/3
+2e/14

114
(Gornja reakcija moe se pisati i kao:
As2S3 + 14H2O2 + 12OH- 2AsO43- + 3SO42- + 20H2O)
-4e
-24e
+2e/14

NiS + H2O2 + 2H+ Ni2+ + S + 2H2O

-2e

+2e

PbS + 4H2O2 PbSO4 + 4H2O

-8e

+2e/4

U sljedeoj reakciji s dikromat ionom u kiselom mediju, H2O2 ponovno ima ulogu
reducensa:
Cr2O72- + 3H2O2 + 8H+ 2Cr3+ + 3O2 + 7H2O
+3e/2
-2e/3

PRIMJERI nekih drugih analitiki znaajnih redoks reakcija:

6I- + BrO3- + 6H+ 3I2 + Br- + 3H2O
-2e/3

+6e

2I- + 2NO2- + 4H+ I2 + 2NO + 2H2O

-2e

+1e/2

6I- + Cr2O72- + 14H+ 3I2 + 2Cr3+ + 7H2O

-2e/3

+3e/2

6I- + 2CrO42- + 16H+ 3I2 + 2Cr3+ + 8H2O

-2e/3

+3e/2
u prisustvu joda sloj CHCl3 obojen
je ljubiasto do ljubiasto-crveno

2I- + H2O2 + 2H+ I2 + 2H2O

-2e

+2e

115
3ClO4- + 8NH4+ 3Cl- + 4N2 + 8H+ + 12H2O
+8e/6 tj. 3
-6e/8 tj. 4

2Mn2+ + 5BrO- + 6OH- 2MnO4- + 5Br- + 3H2O

-5e/2

+2e/5

I2 + SO32- + H2O 2I- + SO42- + 2H+

+2e
-2e

I2 + 2S2O32- 2I- + S4O62+2e

-2e

5SCN- + 16MnO4- + 43H+ 16Mn2+ + 5HSO4- + 5NO3- + 5CO2 + 19H2O

+5e/16
-8e/5
-8e/5

ili
5SCN- + 6MnO4- + 13H+ 6Mn2+ + 5SO42- + 5HCN + 4H2O
+5e/6

+2e/5
-8e/5

S2O32- + 4ClO- + 2OH- 2SO42- + 4Cl- +H2O

-8e

+2e/4

2IO3- + 5HSO3- + 2H+ I2 + 5HSO4- + H2O

+10e

-2e/5

Reakcije disproporcioniranja
Za reverzibilni proces oksidoredukcije kod kojeg element u srednjem oksidacijskom
stanju istovremeno oksidira i reducira sam sebe (disproporcioniranje ili dismutacija)
tipian su primjer reakcije Hg(I) te halogena s luinom. Pri sobnoj temperaturi odvija se
slijedea reakcija:

Cl2 + 2OH- Cl- + ClO- + H2O

+1e

-1e

116
Ova reakcija slui za industrijsko dobivanje hipoklorita koji su prilino stabilni u alkalnim
otopinama ali su neto slabiji oksidansi od HClO.
Pri povienoj temperaturi odvija se reakcija:
3Cl2 + 6OH- 5Cl- + ClO3- + 3H2O
+1e/5
-5e

Pri pH >9 dolazi do:

I2 + 2OH- I- + IO- + H2O

(vidi str. 32)

+1e
-1e

a duljim stajanjem dolazi do daljnjeg disproporcioniranja:

3IO- IO3- + 2I+2e/2

-4e

Vrijedi takoer:
IO3- + 5I- + 6H+ 3I2 + 3H2O
+5e

-1e/5

Analogna reakcija odigrava se i izmeu iona broma.

Reakcije disproporcioniranja Hg(I) imaju vanu ulogu u reakcijama karakterizacije
valentnog stanja iona ive (str. 117-118).
Reakcije karakterizacije valentnog stanja
Veina elemenata koji dolaze u vie oksidacijskih stanja mijenjaju boju promjenom
valentnog stanja pa se ovo svojstvo koristi kod njihovog dokazivanja: npr., Mn2+ - svjetlo
ruiast, MnO(OH)2 smei talog, MnO42- - zelen, MnO4- - ljubiast, Cr(III): kao sivozeleni Cr3+ (u kiselom) ili kao zeleni [Cr(OH)4]- (kromit, u lunatom), Cr(VI): CrO42- ut
(postojan u lunatom), Cr2O72- naranast (u kiselom). Kod odjeljivanja i dokazivanja
pojedinih iona koriste se i reakcije kod kojih dolazi do promjene valentnog stanja nekih
iona, npr., oksidacija kromit iona vodik peroksidom u alkalnom mediju, prijelaz bezbojnog
dvovalentnog mangana u ljubiasti Mn(VII) u permanganatu, (per)klorata u klorid koji se
taloi s Ag+, nestankom ljubiaste boje MnO4- identificira se pod tono definiranim
uvjetima prisutnost reducensa oksalata, Sb(III) se oksidira u Sb(V) koji reagira s
rodaminom B dajui ljubiasto obojenje, itd.
Poznato je da mnogi elementi dolaze u vie valentnih stanja kao, npr., Fe(II), Fe(III),
As(III), As(V), Cr(III), Cr(VI). Razluivanje meu ionima razliitog valentnog stanja moe
se provesti reakcijama karakterizacije. Evo nekoliko primjera:

117
Fe(II/III):
Fe3+ + 3SCN- Fe(SCN)3

crveno obojenje

Fe2+ + SCN-
2+

2+

Fe + 3

Fe
N

,-dipiridil ruiasto-crveni kelat (vidi str. 18)

Fe3+ + ,-dipiridil
ili
Fe3+ + K+ + [Fe(CN)6]4- + H2O KFeIII[FeII(CN)6]xH2O
(ranije Fe4[Fe(CN)6]3, Berlinsko ili prusko modrilo)

Fe2+ + K+ + [Fe(CN)6]3- + H2O KFeIII[FeII(CN)6]xH2O

(ranije Fe3[Fe(CN)6]2, Turnbullovo modrilo)

U oba gornja sluaja nastaje modri talog ili modra koloidna otopina istog kemijskog
sastava.
Hg(I/II):
Hg22+ + 2OH- Hg2O + H2O
>T

Hg2O

HgO + Hg0

crni talog
disproporcioniranje Hg22+

-1e
+1e
uti talog sivi talog

Hg2+ + 2OH- HgO + H2O

uti talog

Hg22+ + 2I- Hg2I2

maslinasto-zeleni talog

Hg2I2 + 2I- [HgI4]2- + Hg0

disproporcioniranje Hg22+

ili

-1e

+1e
bezbojna
otopina

sivi talog

118
Hg2+ + 2I- HgI2

crveni talog

HgI2 + 2I- [HgI4]2-

bezbojna otopina

Cr(III/VI):
2[Cr(OH)4]- + 3H2O2 + 2OH- 2CrO42- + 8H2O
-3e/2

+2e/3
sivo-zelena
otopina

CrO42- + 2Ag+ Ag2CrO4

uta
otopina
crveno-smei talog

119

VI. REAKCIJE LUMINESCENCIJE

Ekscitacija molekula apsorpcijom energije dogaa se vrlo brzo (10-15 s) do neke od
titrajnih razina vieg energetskog stanja. Apsorbirana energija moe se emitirati u obliku
svjetlosti a ta se pojava zove luminescencija ili hladno svjetlucanje. S obzirom na energiju
koja ju je izazvala luminescencija se dijeli na:
1.

fotoluminescenciju (izazvana svjetlosnom energijom),

2.

kemiluminescenciju (energija je osloboena u kemijskoj reakciji),

3.

elektroluminescenciju (izazvana elektrinom energijom),

4.

triboluminescenciju (izazvana energijom trenja).

VI.1. FOTOLUMINESCENCIJA

Kod procesa fotoluminescencije energija primarnog zraenja alje elektron iz

temeljne energetske razine u viu energetsku razinu iz koje se vraa emisijom sekundarnog
zraenja. S obzirom na trajanje sekundarnog zraenja fotoluminescencija dijeli se na:
1.

fluorescenciju: ona traje dok djeluje primarno zraenje,

2.

fosforescenciju: sekundarno zraenje traje i nakon prestanka primarnog zraenja.

Procesi apsorpcije su u oba sluaja jednaki.

Apsorpcijom kvanta UV-svjetlosti molekula ili ion prelazi iz osnovnog singletnog
stanja u pobueno singletno stanje gdje ostaje 10-8 s za koje vrijeme izvodi gibanja
translacije i rotacije pa dio primljene energije potroi. Zbog toga emitirano svjetlo ima
veu a manju energiju od upadnog. To je Stokes-ovo pravilo (G. G. Stokes). Proces
nezraee (vibracijske) relaksacije traje 10-10 s a zraenje se emitira nakon 10-8-10-6 s.
Fluorescencija nastupa kada se molekula koja je ekscitirana do vie titrajne razine
singletnog pobuenog stanja vraa izravno preko najnie titrajne razine na bilo koju
titrajnu razinu osnovnog singletnog stanja i pri tome viak energije emitira u obliku svjetla
fluorescencije (S1 S0 + h.fl, slika VI.1.). Ako je molekula ve prije izlaganja djelovanju
UV-svjetla sadravala veu energiju nego to odgovara osnovnom singletnom stanju
energija emitiranog zraenja vea od energije apsorbiranog zraenja. Kod rezonantne
fluorescencije energija primarnog i sekundarnog zraenja su jednake. Ona se javlja kod
plinova pod niskim tlakom.
Ako s vie pobuene singletne razine ne dolazi do izravnog prijelaza u osnovno
singletno stanje nego u tzv. tripletno stanje tada dolazi do fosforescencije. A. Jablonski
1935. kae da je fosforescencija emisija iz dugo ivueg metastabilnog stanja u temeljno
stanje; dugo vrijeme fosforescencije posljedica je spinski zabranjenog prijelaza. Prijelaz iz
pobuenog singletnog stanja ide nakon unutarnjeg prijelaza preko energijski nieg
tripletnog stanja postupno u osnovno singletno stanje (T1 S0 + h.fosf, slika VI.1.). Ova
spora radijacijska dezaktivacija traje 10-4-10 pa i vie sekundi. Valna duljina svjetla
emitiranog fosforescencijom vea je od one emitirane fluorescencijom.

120

Vibracijska
relaksacija
Prijelaz unutar
sustava

E
S1

Fosforescencija, h2

Apsorpcija, h1

Fluorescencija, h1'

T1

S0

Rezonantna fluorescencija

Singletno
temeljno
stanje

Singletno
pobueno
stanje

Tripletno
pobueno
stanje

Slika VI.1. Energetski dijagram koji opisuje fluorescenciju i fosforescenciju i shematski opis singletnih i
tripletnih stanja. S0, S1, T1 - temeljno singletno, pobueno singletno i pobueno tripletno stanje s titrajnim
razinama.

Mehanizam fluorescencije moe se prikazati kao:

a) proces apsorpcije:
M + h. M*

E = h. = h c/

EUV-svjetla
h = 6,63x10-34 J s
c = 3x108 m s-1

b) proces emisije:
M* M + h.

E < E

h. < h.

EVis-svjetla

Sposobnost fluorescencije najee pripada organskim molekulama koje posjeduju:

1.
planarnu konfiguraciju odnosno relativno krutu strukturu u molekuli (npr., metalni
kompleksi),

121
2.

konjugirane dvostruke veze ili visoku rezonantu stabilnost, npr., aromatski spojevi,

3.
aromatski spojevi s elektron donirajuim skupinama, npr., -NH2, ili s kiselim
skupinama, npr., fenolskim.
Fluorescenciju dakle pokazuju poliaromatski ugljikovodici i heterocikli. Razne
fluorescentne boje javljaju se i u nekim mineralima a vrlo esto u biolokim sustavima
(npr., vitamin B2 ili riboflavin, vitamin E ili tokoferol, etc.)
Molekule koje su sline po konfiguraciji a razliite po sposobnosti fluorescencije su
fenolftalein i fluorescein:
-

O
C

C
COO-

Fenolftalein [kinoidni, bazini oblik,

crven kod pH >10,0 (vidi str. 54), ne fluorescira]

COO-

fluorescein
(ut, pod UV fluorescira uto-zeleno)

Fenolftalein nema planarnu strukturu te se pojedini dijelovi molekule zbog primljene

energije mogu vrtjeti oko centralnog atoma ugljika i na taj nain utroiti energiju. Kod
fluoresceina ugradnjom kisika u molekulu stvara se planarna konfiguracija i nema rotacije
pojedinih dijelova molekule. Fluorescein i eozin su adsorpcijski indikatori (fluorescein je
ut, eozin Y je 2',4',5',7'-tetrabromo-fluorescein i on je crven, a eozin B je dibromo,
dinitro-fluorescein).
Broj anorganskih tvari koje fluoresciraju je prilino malen. Intenzivno fluoresciraju u
otopinama i u vrstom stanju kompleksni spojevi urana i platine {uranil nitrat, UO2(NO3)2,
NaZn(UO2)3(CH3COO)9, barijev platinski cijanid, Ba[Pt(CN)4] (tetrahidrat), te soli rijetkih
zemalja}. U ivinim fluorescentnim svjetiljkama upotrebljavaju se neki fosfati kalcija s
tragovima tekih kovina kao fluorescentne naslage, jer pokazuju dobru sposobnost
fluorescencije.
Fluorescenciju se izaziva UV-zraenjem iz UV-svjetiljki s odgovarajuim filtrom. Za
kvalitativnu analizu obino se koristi ivina svjetiljka u kombinaciji s odgovarajuim
optikim filtrima. ivine svjetiljke mogu biti visokotlane koje emitiraju intenzivnu UV
linijsku skupinu ive s ~ 365 nm. Kada se na takvu svjetiljku stavi optiki filtar od stakla
nikal oksida dobije se skoro monokromatsko svjetlo najpogodnije za izazivanje
fluorescencije (365 nm). Svjetiljke koje intenzivno emitiraju ivinu rezonantu liniju (253,7
nm) su tzv. niskotlane. Ovo je svjetlo tetno za oi (zatitne naoale!).
Boja i intenzitet fluorescencije su karakteristine veliine a uvjetovane su kemijskom
strukturom tvari i njenom koncentracijom te ovise o pH, temperaturi i otapalu. Fenoli i
anilin, zbog prisustva kiselih protona, pokazuju jaku ovisnost fluorescencije o pH. Boja
fluorescencije moe se promatrati u stupcu tekuine u epruveti ili kiveti, na satnom staklu
ili na filter papiru (npr., vidi reakciju dokazivanja Al3+ s morinom na str. 17). Otapalo
esto utjee na fluorescenciju tvari pa o tome treba voditi rauna. Mjerenje intenziteta
fluorescencije temelj je fluorimetrijske kvantitativne analize.

122
U organskoj analizi koristimo injenicu da mnogi tipovi organskih molekula
fluoresciraju ili mogu biti prevedeni u fluorescirajue molekule. Proteini i druge bioloki
djelatne tvari esto stvaraju kompleksne spojeve koji dobro fluoresciraju. Fluorescencija i
kemiluminescencija slue za dokazivanje i odreivanje tragova metabolita lijekova,
vitamina, npr., riboflavina (B2, fluorescira uto), tiamina (B1), i tokoferola (E), u biolokim
tkivima i tekuinama, za odreivanje kinina (fluorescira modro), u kontroli kvalitete
doziranja lijekova, itd. Nadalje, adsorbati esto pokazuju intenzivnu fluorescenciju (npr.,
kromatografske mrlje, vidi Tankoslojna kromatografija, vidi i Papirna
kromatografija). Temeljem fluorescencije prate se i mnoge enzimske reakcije.
U anorganskoj analizi fluorescencija slui najee za odreivanje metalnih iona u
obliku fluorescirajuih kelata s organskim reagensima, npr., s oksinom, morinom. Npr., s
oksinom fluorescirajue taloge daju Zn2+ i Al3+ (vidi str. 9, 105). Nadalje, Al3+ moemo
dokazati ili odrediti s morinom koji s ionom aluminija daje kelat koji pokazuje intenzivnu
uto-zelenu fluorescenciju (vidi str. 17). Vana reakcija fluorescencije je i ona iona Na+ s
Zn-uranilacetatom kojom nastaje zeleno fluorescirajui talog (vidi str. 21).
Primjese (ioni i molekule) prisutne u uzorku mogu utjecati na fluorescenciju
inhibitorski ili aktivatorski. Ova se svojstva mogu koristiti za njihova odreivanja jer su
efekti proporcionalni koncentraciji aktivatora odnosno inhibitora.
Inhibitorski djeluju mnogi metalni i drugi ioni (npr., Mn, Ni, Co, I-, Br-, NO2-,
-COO-). Teki metali kao inhibitori, npr., Hg2+, smanjuju fluorescenciju kompleksacijom.
Pod djelovanjem inhibitora fluorescencija spojeva pod UV-svjetlom slabi. Inhibitorsko
djelovanje smanjuje kvantni prinos. Ono se moe tumaiti:
1. apsorpcijom primarnog zraenja; to je tzv. efekt "unutarnjeg filtra". estica gasila
(inhibitor, Q) oduzima apsorpcijom dio primarnog zraenja tvari koja fluorescira. Time joj
ustvari smanjuje mogunost apsorpcije i emisije. Oduzimanje energije moe nastupiti zbog
pucanja veze;
2. fizikalno-kemijskom interakcijom izmeu molekula fluorescentne tvari i molekula
gasila. Ovamo spadaju 2 tipa gaenja fluorescencije:
a) dinamiki tip:
M + h. M*
M* + Q M + Q

apsorpcija
dezaktivacija odnosno oduzimanje energije ekscitacije
putem sudara, npr., s molekulama otapala

b) statiki tip:
M + h. M*
M* + Q MQ

apsorpcija
prilikom sudara estica nastaje asocijat koji vie
nema sposobnost fluorescencije pa ju gasi

Postoji mogunost apsorpcije fluorescencije i od strane neke druge tvari u otopini.

Aktivatorsko djelovanje se sastoji u tome da tvar koja pokazuje neznatnu
fluorescenciju dodavanjem, npr., iona lakih kovina (Ca, Ba, Mg) stvara komplekse koji
pokazuju znatno jau fluorescenciju. Npr., antibiotik tetraciklin pod UV-svjetlom pokazuje
slabu naranastu fluorescenciju u vrstom stanju i u otopini a njegovim kelatiranjem s

123
lakim metalima [Ca, Mg (zelena fluorescencija), Ba] intenzitet fluorescencije se pojaava
proporcionalno koncentraciji iona, pa je mogue odreivanje ovih iona:
N(CH3)2

HO CH3

Ca2+ + 2

OH
OH O

N(CH3)2

HO CH3

OH

CONH2

OH O

OH O

CONH2

Ca/2
tetraciklin
slaba uto-naranasta fluorescencija

+ 2H+

OH
OH

intenzivna uto-zelena fluorescencija

Npr., mogue je odrediti tetraciklin u serumu nakon prevoenja u anhidrotetraciklin i

kompleksacije s Al3+ u CHCl3 (akt = 475 nm, em = 550 nm).
VI.2. KEMILUMINESCENCIJA
Energija pobuivanja oslobaa se u kemijskoj reakciji. Produkt reakcije nastaje u
ekscitiranom elektronskom stanju. Reakcije kemiluminescencije mogu se koristiti za
dokazivanje i odreivanje, npr., za odreivanje organofosfornih spojeva (pesticida i bojnih
otrova kao to su tabun, sarin) jer je intenzitet emisije svjetla proporcionalan koncentraciji
organofosfornog spoja:
C3H7 - O

C2H5 - O

(CH3)2N

P
H3C

sarin, CH3PF(O)OC3H7-i
(izopropilester metilfluorofosfonske kiseline)

R1

O(S)

R2

O
P

R2

CN
tabun

R1
+ H2O2

+ HX
O(O)H

(X- - halogenid)

124

R1

NH2 O

O
P

R2

R1
NH

NH

O(O)H

NH2 O

R2

OH

+ E + H2O

luminol

dehidroluminol

plavo
svjetlo

Insekticid odnosno nervni bojni otrov je katalizator, odnosno prenositelj kisika, pa se

gornja reakcija moe pisati i kao:
NH2 O

R1

O(S)

NH2

P
R2

NH
NH

+ H2O2

+ E + 2H2O

Reakcije kemiluminescencije mogu se provoditi u otopini ili na aktivnoj podlozi

reakcijom u kapi (npr., na membrani, filter papiru).
U kemiluminometrijskim biosenzorima detekcija H2O2 s luminolom koristi se za
praenje reakcija koje kataliziraju oksidaze. Na tom se principu moe odrediti i sadraj
holina i acetilholina prema reakcijskoj shemi:
acetilholinesteraza

(CH3)3N+CH2CH2OCOCH3

(CH3)3N+CH2CH2OH + CH3COO-

acetilholin

holin

(CH3)3N+CH2CH2OH + H2O + 2O2

holinoksidaza

(CH3)3N+CH2COOH + 2H2O2

holin

betain
NH2 O

NH2
NH

2H2O2 +

NH

peroksidaza hrena

COOH
COOH

O
luminol

aminoftalat

+ N2 + 2H2O + E

125

VII. HETEROGENE RAVNOTEE

VII.1. TERMODINAMIKA RAZMATRANJA
Ravnoteni sustav koji se sastoji od vie od jedne faze naziva se heterogenim
ravnotenim sustavom. Viefazne ravnotee iroko su primijenjene u svim tehnikama i
procesima odjeljivanja (vidi Postupci odjeljivanja, vidi Temelji kromatografskih
odjeljivanja) te su od velikog znaenja u kemiji okolia a i prirodni kemijski ciklusi
temeljeni su na viefaznim sustavima. Odatle je jasan ogroman znaaj heterogenih
ravnotea u analitikoj kemiji. Npr., kvaliteta svjee vode uglavnom je odreena
otopljenim tvarima iz drugih faza kao to su otopljeni plinovi iz atmosfere, tragovi metala
iz minerala i industrijskih procesa i polutanti iz vrstih, tekuih i plinovitih otpada.
PODSJETNIK:
Temelje naela heterogenih ravnotea daje J. W. Gibbs 1876., Gibbsovim faznim pravilom. Izmeu
razliitih faza uspostavlja se termodinamika ravnotea onda kada su uspostavljene termika, mehanika i
kemijska ravnotea, pa prema Gibbsovoj fundamentalnoj jednadbi za diferencijal slobodne energije (dG)
vrijedi:
dG = Vdp SdT + idni = 0
V - volumen, S - entropija, ni - molni broj sastavnice "i" (ekstenzivne varijable); T - temperatura , p - tlak, i kemijski potencijal sastavnice "i" (intenzivne varijable).
Stoga V, S i ni kao aditivna svojstva moemo za cijeli sustav dobiti kao zbrojeve volumena, entropija i
molnih brojeva raznih faza, npr., faza 1, 2 i 3.
Cijeli multifazni sustav odvojen je od svoje okoline granicama koje ne dozvoljavaju izmjenu topline,
rada i materije; dakle sustav je termodinamiki zatvoren. Istovremeno faze unutar sustava su odvojene
faznim granicama koje dozvoljavaju izmjenu topline, rada i materije. To znai da ukoliko je ravnotea u
sustavu naruena moe doi do izmjene neke ili svih ovih veliina.
Ako promatramo mehaniku ravnoteu u dvofaznom sustavu s fazama 1 i 2 i pretpostavimo da je tlak
u fazi 1 (p1) vii od tlaka u fazi 2 (p2) jedna faza ekspandira a druga je komprimirana pa je uinjen mehaniki
rad w. Ovaj rad uinjen je pod ravnotenim uvjetima tako da proces postaje reverzibilan (w = wrev). Zato
moemo izraunati promjene volumena u svakoj fazi kao:
V1,2 = w/p1,2
a kako su entropija i sastav cijelog sustava nepromijenjeni ukupna promjena volumena sustava mora biti:
V = V1 + V2 = w/p1 + w/p2 = 0
Dakle, za mehaniku ravnoteu nuno je da tlakovi svih faza budu jednaki, pa za dvofazni sustav vrijedi:
p1 = p2
pa se u stanju ravnotee ne mijenja volumen pojedinanih faza i ne dolazi do izmjene rada izmeu faza
sustava.
Analogno, za termiku ravnoteu ekstenzivnu varijablu V zamjenjujemo sa S a intenzivnu varijablu p
s T, te zakljuujemo da je za termiku ravnoteu nuno da temperatura svih faza bude jednaka te za dvofazni
sustav proizlazi:
T1 = T2

126
U stanju ravnotee pojedine faze ne izmjenjuju toplinu i entropija ostaje konstantna.
to se kemijske ravnotee tie kao intenzivnu varijablu uvodimo kemijski potencijal i i broj molova
sastavnice "i" ni kao ekstenzivnu varijablu. Kod kemijske ravnotee ne dolazi do neto transporta materije
kroz fazne granice te kemijski potencijal za promatranu sastavnicu sustava "i" mora biti jednak u svakoj fazi.
Dakle za dvofazni sustav vrijedi:
i1 = i2
Stanje sustava koji se sastoji od "f" faza i "k" sastavnica valja opisati tako da se specificira
temperatura, tlak i sastav svake faze. Ako se takav sustav nalazi u ravnotei potreban je samo ogranieni broj
varijabli da ga opie. Taj broj nezavisnih, intenzivnih varijabli naziva se brojem stupnjeva slobode, F. Moe
se kazati i da je F broj varijabli koje odreuju ravnoteno stanje (tlak, temperatura, koncentracija sastavnica)
koje se mogu nezavisno mijenjati a da se time ne mijenja broj faza. Sastavnica "i" u fazi 1 karakterizirana je
molnim udjelom Xi1 koji se dobije iz:
Xi1 = ni1/ni1

gdje je

ni1 = 1

Da bismo opisali sastav faze 1 trebamo k - 1 molnih udjela jer posljednji moemo izraunati iz zadnje
jednadbe, pa je faza potpuno opisana s 2 + (k - 1) varijabli. Kako T i p poprimaju istu vrijednost u svim
fazama u ravnotei ukupni broj varijabli u cijelom sustavu je: 2 + (k - 1)f. Budui da je kemijski potencijal
svake sastavnice isti u svakoj fazi sustava u ravnotei to se broj nezavisnih varijabli reducira za f - 1 za svaku
sastavnicu ili za k(f - 1) za cijeli sustav. Odatle proizlazi da je broj nezavisnih varijabli ili broj stupnjeva
slobode: 2 + (k - 1)f k(f - 1), dajui:
F = k f +2
To je Gibbsovo fazno pravilo openito primjenjljivo na ravnotene sustave. Za jednofazni sustav s jednom
sastavnicom, proizlazi da je maksimalni broj stupnjeva slobode 2, pa je za opisivanje takvog sustava
najprimjereniji dvodimenzionalni dijagram, npr., fazni dijagram vode (slika VII.1.).

podruje
superkritinog
fluida

p (atm)
pc

kritina
toka
voda
tlak para tekuine
led

0,006

trojna toka

para

tlak sublimacije
vrste tvari
Tt 0,01
Slika VII.1. Fazni dijagram vode (nije crtan u mjerilu).

Tc

T (C)

127
Iz ovog dijagrama je vidljivo da je:
1. tlak para leda ispod 0 oC nii je od onog tekue vode pa je u toj regiji led stabilni oblik vode. Ispod tlaka
od 0,006 atm (4,58 mm Hg) led ne moe prijei u vodu pa je jedini mogui put preobrazbe sublimacija;

2. u zatvorenom sustavu, faza vode i pare istodobno postoje dok se ne dostigne kritina toka . Ona je
karakterizirana kritinim tlakom (pc = 218,3 atm) i kritinom temparaturom (Tc = 374,1 oC). Iznad navedenog
tlaka i temperature egzistira samo jedna faza, superkritini fluid, ija su svojstva posve drugaija od onih
tekue vode i vodene pare. Superkritina regija ima 2 stupnja slobode, tj., kod stalne temperature mogue je
primijeniti bilo koji tlak, a kod datog tlaka postoji slobodan izbor temperature sve dok vrijedi T > Tc i p > pc;
3.

u trojnoj toki vode (0,01 oC, 0,006 atm) istodobno postoje sve tri faze i nema stupnjeva slobode;

4. injenica da se ravnoteni pravac vrsto-tekue (prikaz svih T i p kod kojih je ravnotea taljenjesmrzavanje mogua) nagiba nalijevo govori da talite vode slabo ovisi o tlaku te opada s porastom tlaka
(anomalino ponaanje vode prema drugim supstancijama!).

Superkritini fluidi
Kritina toka jeste toka temperature i tlaka iznad koje nestaje razlika izmeu plina i tekuine i iznad
koje se plin vie ne moe ukapljiti. Naime, kako se dovoenjem topline poveavaju temperatura i tlak
ravnotenog sustava tekuina-plin poviena temperatura poveava tendenciju molekula u tekuini da se
odvoje stvarajui plin ali vii tlak nastoji molekule plina sabiti zajedno tvorei tekuinu. Drugim rijeima,
tekuina postaje slinija plinu a plin postaje sliniji tekuini. Kada T i p postignu svoje kritine vrijednosti
svojstva kao to su gustoa, indeks loma, boja, toplinska vodljivost i viskoznost postaju ustvari jednake u
obje faze. Konano preostale male razlike izmeu tekuine i plina potpuno nestaju kod malo vie T i/ili p.
Temperatura u kritinoj toki zove se kritina temperatura Tc: to je najvia temperatura kod koje se plin moe
utekuiti poveanjem tlaka. Najnii tlak potreban da utekui plin pri kritinoj temperaturi zove se kritini
tlak, pc. Iznad kritine temperature nikakav tlak ne moe utekuiti plin jer gibanje molekula postaje
presnano da bi intermolekularne sile mogle zadrati molekule zajedno kao tekuinu. Kada su
intermolekularne privlane sile jake kritine su temperature visoke. Iznad pc i Tc postoji samo jedna faza, faza
superkritinog fluida (SF) definirana s dva stupnja slobode: tlakom i temperaturom. Dakle, superkritini fluid
je jedinstvena faza kada se tekuina ne moe razlikovati od plina a fizika svojstva su joj izmeu tih dvaju
stanja.

Kao SF preferiraju se spojevi s niskom kritinom temperaturom i kritinim tlakom,

prvenstveno nepolarni, npr., pentan i heksan. U kemijskoj analizi esto se koristi CO2 ije
su prednosti da ima niski pc i Tc te da je netoksian, kompatibilan s veinom detektora,
lako dobavljiv, relativno jeftin i nezapaljiv (slika VII.2.).
Superkritini fluidi (tablica VII.1.) otapaju razliite spojeve od onih visoke do onih
male molekularne mase. To ih ini zanimljivima u ekstrakciji superkritinim fluidima
(SFE, za postupke ekstrakcije, vidi takoer Sustavi tekue-tekue) i u fluidnoj
kromatografiji pri superkritinim uvjetima (SFC, vidi Temelji kromatografskih
odjeljivanja).
Odabirom adekvatnog p i T mogu se postii velike promjene u gustoi superkritinog
fluida. Dakle, za razliku od tekuina superkritini fluidi se dadu komprimirati i tako se
moe varirati njihova gustoa. Time im se modificiraju i solvatacijska svojstva i
sposobnost otapanja razliitih otopljenih tvari; uz veu gustou superkritinog fluida esto
su mu poboljana solvatacijska svojstva i topljivost otopljene tvari. Topljivost u
superkritinim fluidima esto nadilazi onu u tekuinama pa su superkritini fluidi
ekstrakcijski mediji s povoljnim svojstvima prilagodljivim analitikim potrebama.

Trojna toka H2O: tlak: 0,006 atm (=4,58 mm Hg=610 Pa); temperatura: 0,01 oC.
Kritina toka H2O: tlak 218,3 atm (=22,1 MPa), temperatura: 374,1 oC (=647,3 K).

128

p (atm)
superkritini
CO2
pc 72,9

tekuina

kritina
toka

krutina
trojna
toka

plin

Tc 31,1

T (C)

Slika VII.2. Fazni dijagram ugljinog dioksida.

Ekstrakcija superkritinim fluidom

Efikasnost SFE uvjetovana je sljedeim uvjetima: tlakom, temperaturom,
koncentracijom modifikatora i duljinom trajanja ekstrakcije.
Topljivost tvari u SF-u ovisi o kompleksnoj ravnotei izmeu gustoe SF-a, tlaka
para otopljene tvari i repulzija otopljena tvar-SF, koje su kontrolirane temperaturom i
tlakom. Ovisnost topljivost neke tvari u SF-u o temperaturi temelji se na dva fenomena.
Jedan je porast isparljivosti krutine s porastom temperature to uzrokuje porast tlaka para, a
drugi je pad gustoe SF-a. Ako je dominantan utjecaj gustoe SF-a, tada topljivost u SF-u
opada s porastom temperature pri stalnom tlaku jer opada gustoa SF-a, dok ukoliko
dominira tlak para topljivost raste.
Ako topljivost tvari u SF-u dominantno ovisi o gustoi a ne o tlaku para ta topljivost
raste s porastom gustoe SF-a (vii tlak pri stalnoj temperaturi). Ako tlak raste i dalje, rastu
i repulzije izmeu otopljene tvari i SF-a. Kada tlak dosegne neku vrijednost kod nekih
otopljenih tvari te odbojne sile mogu postati vee od poveanja topljivosti zbog poveanog
tlaka. Tada topljivost opada a time i efikasnost ekstracije.
Najei SF za SFE je CO2. Ako on ne moe obaviti kvantitativnu ekstraciju tvari
zbog slabe solvatacijske snage dodaje mu se neko polarno organsko otapalo, tzv.
modifikator (ko-otapalo). To moe biti neki alkohol; najei je metanol.
SFE sa CO2 se pokazala puno efikasnijom za npr., ektrakciju nekih fitokonstituenata
iz biljnog materijala od tzv. Soxhlet ekstrakcije organskim otapalom. Ovo se moe pripisati
razbijanju stanica od strane SF-a ime se poveava kontaktna povrina izmeu vrste i
tekue faze te omoguuje bolji prodor otapala u ekstrahirani materijal. SFE s CO2 moe se
uspjeno primijeniti za ekstrakciju razliitih aktivnih tvari poput steviozida, masnih
kiselina, eterinih i drugih ulja iz razliitih kompleksnih uzoraka poput sjemenki, voa,
lia, cvjetova, podemnih stabljika, sa ili bez modifikatora. SFE moe sluiti i za
ekstrakciju antioksidansa, lijekova, prehrambenih proizvoda, bojila, pesticida.

129
Tablica VII.1. Svojstva nekih fluida u kritinoj toki
Supstancija

Tc (oC)

pc (atm)

dc (g cm-3)

Acetonitril

274,7

47,7

0,24

Ar

-122,3

48,0

n-Butan

152

37,5

Cl2

144

76,1

CO2

31,1

72,9

CS2

279

78

Dietil eter

192,6

35,6

0,27

Etan

32,2

48,2

0,20

He

-267,9

2,26

Kr

-63,8

54,3

Metan

-82,1

45,8

Metanol

240

78

N2

-147

33,5

Ne

-228,7

26,9

NH3

132,5

112,5

NO2

157,8

100

O2

-119

49,7

1-Pentan

191

39,9

0,24

n-Propan

96

42

0,22

Voda

374,1

218,3

0,34

0,23

0,47

0,27

0,24

Ekstrakcija superkritinim fluidom je vana tehnika ukoncentriravanja. Npr.,

ekstrakciju moemo provesti ugljinim dioksidom koji pri superkritinim uvjetima [iznad
31,1 0C i 72,9 atm (= 7,39 MPa)] pumpamo kroz ekstrakcijsku komoru koja sadri uzorak.
Ekstrahirani analiti sakupljaju se u pogodno otapalo prije analize ili izravno proputaju u
plinski, tekuinski ili SF kromatograf. SFE je brza i efikasna metoda te omoguuje
ukoncentriravanje tragova komponenata iz najrazliitijih uzoraka. Npr., postupcima SFE i
SFC sa superkritinim CO2 mogue je odijeliti i analizirati karotenoide u uzorcima povra.
VII.2. SUSTAVI PLINOVITO-TEKUE
Plinovi su do izvjesne mjere topljivi u tekuinama. Ravnoteni proces odvija se na granici izmeu
otapala (npr., vodene otopine) i atmosfere. Topljivost plinova u tekuinama moe se izraunati na temelju
Henry-eva zakona. W. Henry pronaao je 1803. da je koliina plina apsorbiranog u tekuini kod date
temperature proporcionalna parcijalnom tlaku plina iznad tekuine. Koncentracija plina [A] (mol dm-3)
rauna se prema:
[A] = pA KAH
pA - parcijalni tlak plina (Pa ili atm), KAH - faktor proporcionalnosti (Henry-eva konstanta).
Vaan apsorpcijski proces je apsorpcija neeljenih plinovitih tvari tekuinama (proces ispiranja), npr.,
kod proiavanja od otpadnih plinova nastalih u spalionicama smea.

130
Pretvorba supstancije iz plinovitog u tekue stanje zove se kondenzacija te je inverzna isparavanju. U
otvorenom sustavu tekuina je u ravnotei s vlastitom parom pa je tlak para rezultat ove ravnotee te ovisi o
supstanciji i temperaturi. Pri toki kljuanja para postie atmosferski tlak (760 mm Hg). Isparavanje tvari
kombinirano s kondenzacijom ini destilaciju kojom dobivamo destilat kao rekondenziranu fazu. Destilacija
je korisna za odjeljivanja velikih volumena kompleksnih tekuih smjesa, a efikasnost takvog odjeljivanja
moe se poveati viekratno ponovljenim destilacijama. Destilacijom u procesnoj industriji, npr.
Petrokemijskoj, sirova se nafta frakcionira u komercijalne produkte: benzin, loivo ulje i prirodni plin.
Usprkos efikasnijim tehnikama odjeljivanja destilacija se jo uvijek rutinski koristi u preparativne svrhe ali i
u istraivakim laboratorijima za odjeljivanje ili proiavanje sintetiziranih spojeva od njihovih
nuzprodukata.
Binarna smjesa odnosno smjesa dviju potpuno mjeljivih tekuina pokazuje toku kljuanja koja
zavisi o sastavu tekue faze. Hlapljivija tvar ima vei tlak para od manje hlapljive te hlapljiviju sastavnicu
moemo ukoncentrirati u plinovitoj fazi u odnosu na tekuu fazu. Ako je odnos koncentracija u tekuoj i
plinovitoj fazi:
XA/XB odnosno YA/YB
moe se izraunati relativna isparljivost, , kao:
YA/YB = (XA/XB)
= (YAXB)/(YB XA) = pAo/pBo
XA, XB, YA, YB - molni udjeli sastavnica A i B u tekuini i u plinovitoj fazi.
pa je mjera obogaivanja tvari B u plinovitoj fazi te u praksi iznosi od 1,0 do 5,0. je dakle omjer
ravnotenog tlaka para supstancija A i B kod date temperature (slika VII.3.).
Ako je plinovita faza u destilacijskom procesu kondenzirana dobiva se tekua faza s viom
koncentracijom isparljivije sastavnice (B) u odnosu na izvornu smjesu (vidi sliku VII.4.). Slika prikazuje
zamiljeni sustav kojim se na temelju 3 teorijska koraka (tzv. tavana) moglo ukoncentrirati tvar B od 10 na
90%. Openito, linije sastava tekue i plinovite faze ne pokazuju pravilnu zakrivljenost kao to je ova
prikazana slikom VII.3. Realna je slika VII.4. koja daje dijagram za binarnu smjesu voda-etanol. Ova slika
pokazuje da nije uvijek mogue dobiti iste tekuine te pokazuje minimalno vrelite kod 96% etanola. U ovoj
toki jednak je sastav plinovite i tekue faze te se ne moe postii daljnje odjeljivanje. Kaemo da su etanol i
voda stvorili azeotropsku smjesu kod 96% etanola.

Prema ovom naelu mogue je pripraviti dobro definirane otopine. Npr., HCl i voda
daju smjesu, tzv., solnu kiselinu konstantnog vrelita. Ona se pripravlja destilacijom HCl
(spec. masa 1,18, ~38%), a moe ju se uvati dugo vremena bez promjene sastava, te ju se
moe koristiti kao primarni standard kod kiselo-baznih titracija.
Temelj funkcioniranja razdiobne plinske kromatografije (GLC) jeste razdijeljenje
tvari izmeu plinovite i tekue faze (vidi Plinska kromatografija). Ravnotea tekuinaplin uspostavlja se u jo nekim analitiki vanim sustavima kao npr., pri analizi para iznad
otopine plinskom kromatografijom ("head space" GC).

131

a
T

Sastav
pare

Sastav
tekuine

10
90

90
10

Sastav faza

A (%)
B (%)

Slika VII.3. Fazni dijagram hipotetske smjese sa sastavom tekue i plinovite faze: a - vrelite istog A, b vrelite istog B.

T(C)
Sastav
pare

Sastav
tekuine
78
96% EtOH
0
100

Sastav faza

100 Voda (%)

0 Etanol (%)

Slika VII.4. Fazni dijagram binarne smjese voda-etanol (nije crtano u mjerilu).

VII.3. SUSTAVI PLINOVITO-VRSTO

vrste tvari koje imaju vrlo velike povrine imaju sposobnost da adsorpcijom veu
plinovite ili otopljene tvari to je temeljno naelo adsorpcijskih kromatografija. Adsorpcija
plinova na vrste tvari prisutna je u GSC (vidi Plinska kromatografija). U tom procesu
vrsta tvar koja adsorbira plin je adsorbens a adsorbirana tvar je adsorbat. Adsorpcija se
odvija na vanjskoj povrini vrste tvari i/ili na njenoj unutarnjoj povrini tj. u porama,
pukotinama ili kapilarnim kanalima. Adsorpcija se openito temelji na fizikim privlanim
silama, npr., van der Waalsovim. Kemijska adsorpcija (kemisorpcija) dogaa se kada su

132
ukljuene kemijske sile. Ona se obino dogaa kod vie temperature i obino je sporija od
fizike adsorpcije.
Proces inverzan adsorpciji, dakle postupak kojim se adsorbat skida s povrine
adsorbensa, je desorpcija. Procesi adsorpcije i desorpcije u veini analitikih primjena
trebaju biti reverzibilni. To je rijetko sluaj kod kemisorpcije; i kod fizike adsorpcije
procesi ne mogu biti potpuno reverzibilni pa se zato pripravljaju adsorbensi s kontroliranim
svojstvima. Nakon to se neka tvar adsorbira odnosno ukoncentrira, desorbira ju se i
analizira. Desorpcija isparljivih komponenti sa vrstog nosaa moe se provesti ispiranjem
s otapalom ili termikom desorpcijom.
PODSJETNIK:
Koliina adsorbiranog plina izraava se kao volumen adsorbiranog plina pri standardnoj temperaturi i
tlaku, a raspodjela tvari izmeu vrste i plinovite faze opisuje se adsorpcijskom izotermom. Kod viih
tlakova para i pri niim temperaturama adsorbira se vei volumen plina. to je vei tlak plina kod odreene
temperature ili to je vea koncentracija tvari otopljene u plinu ili tekuini koja granii s vrstim
adsorbensom to je vea i koliina adsorbirane tvari na povrini vrste tvari nakon uravnoteenja.
Izoterma je grafiki ili matematiki prikaz procesa koji se odvija pri konstantoj temperaturi, npr.,
promjena volumena ili tlaka.

Adsorpcija plinova na vrste povrine je od opeg kemijskog znaenja ali nekoliko je

analitiki znaajnih primjena: adsorpcija plinova na aktivni ugljen koristi se rutinski za
proiavanje kontaminiranog zraka, za uklanjanje toksinih tvari iz atmosfere (npr.,
plinske maske) ili za proiavanje plinova iz pei za spaljivanje smea. Carbo animalis
koristi se i u medicini, npr., za vezivanje plinova, otrova i drugih tetnih tvari kod crijevnih
oboljenja. Adsorpcija plinova na vrste nosae koristi se za sakupljanje uzoraka u
stupicama kod odreivanja polutanata i opasnih tvari u zraku (industrijska higijena) (vidi
Uzorak i uzorkovanje) i u sredstvima za proiavanje plinova. Plinovi se adsorbiraju na
specijalno pripravljenim materijalima (npr., silika gel, glinica tj. Al-oksid, porozni
polimeri, poliuretanske pjene, molekularna sita) koji se koriste da ukoncentriraju
sastavnice plinovitih uzoraka na adsorbensu prije nego ih se termiki desorbira (naglom
evaporacijom) i uvodi u, npr., plinski kromatograf (vidi Plinska kromatografija) radi
odjeljivanja i odreivanja.
Kao uobiajeni adsorbensi za reverzibilnu adsorpciju odnosno ukoncentriravanje
plinova u tragovima u modernoj analizi koriste se za aktivni ugljen, molekularna sita,
porozni polimeri, itd. Da bi se poveala aktivnost adsorbensa esto ih se obrauje kemijski
ili termiki. Aktivni ugljen postoji u nizu oblika s razliitim povrinama, poroznou i
aktivnou povrine. Fizikim ili kemijskim sredstvima modificiraju se i svojstva silika
gela i glinice da bi se dobili raznovrsni i reproducibilni adsorbensi. Prirodni zeoliti imaju
dobro definiranu strukturu s porama dimenzija molekula pa ih zovemo molekularnim
sitima, a veliina pora moe se regulirati postupcima priprave. Molekule plinova koje su
manje od pora ulaze u poroznu strukturu dok vee molekule ne mogu ui pa prolaze kroz
kolonu punjenu molekularnim sitom bez znaajne retencije. Nadalje, znaajni su porozni
polimeri stirena popreno vezanog divinilbenzenom (DVB), npr., Chromosorb, XAD.
Postupci uzorkovanja na kolonama punjenih adsorbensom obino se provode sa
stalnim protokom plina. Adsorbensi mogu biti impregnirani specijalnim kemikalijama tako
da se javlja promjena boje u funkciji koncentracije plina pa se koriste za brzo ispitivanje
toksinih plinova u industriji i okoliu. Ovi indikatori mijenjaju boju kada je adsorbirana

133
kritina koliina plina. Tako je mogue detektirati toksine tvari u zraku, npr., u
industrijskim higijenskim ispitivanjima. Npr., za "hvatanje" SO2 iz zraka koristi se sloj
estica aktiviranog ugljika odnosno ugljika impregniranog reagensom koji s analitom daje
produkt, npr., sulfat, kojeg e adsorbirati aktivna podloga.
VII.4. SUSTAVI VRSTO-TEKUE
U dosadanjim poglavljima esto smo se puta susreli s teko topljivim talozima kao
produktima analitiki vanih kemijskih reakcija. Teko topljive soli ili kompleksi esto su
temelj postupaka identifikacije, odjeljivanja ili gravimetrijskih odreivanja. Teko topljive
taloge grade taloni reagensi, anorganski (npr., H2S, NH4OH) ili organski (npr., 8hidroksikinolin, dimetilglioksim, natrij tetrafenilborat ili kalignost, (C6H5)4B-Na+,
benzidin, supstituirane arsonske kiseline). Tetrafenilborat je vrlo selektivan reagens za K+ i
NH4+. Dokazivanje K+ radi se u slabo kiseloj otopini uz nastajanje kristalininog bijelog
taloga. Na temelju iste reakcije taloenja mogue je gravimetrijski odrediti kalij ak u
prisustvu velikih koliina natrija i litija:
K+

Benzidin (H2N-C6H4-C6H4-NH2) taloi sulfat, a supstituirane arsonske kiseline koje imaju

strukturu:
OH
R-As=O
OH

R je organski radikal (fenil, propil)

stvaraju taloge s etverovalentnim metalnim ionima, npr., kositra, cirkonija, titana i torija,
u stehiometrijskom odnosu 2:1. Organski radikal u sastavu ovog reagensa odreuje koji e
se kation moi istaloiti i pod kojim uvjetima.
Reakcija gdje se uspostavlja ravnotea izmeu vrste faze i zasiene otopine moe se
predoiti jednadbom:
otapanje

BA

B+ + A-

taloenje
talog
zasiena otopina

vrsta sol nalazi se u dinamikoj ravnotei sa svojim ionima u zasienoj otopini. Kod
teko topljivih soli njihove su otopine vrlo razrijeene i ne moramo voditi rauna o
efektima interakcija meu ionima ak kada su one i zasiene.
Ako je BA teko topljiva sol (npr., AgCl) dodatkom Ag+ iona u otopinu s Cl- ionima
dolazi do momentalnog taloenja AgCl. Brzo se uspostavlja heterogena dinamika
ravnotea izmeu taloga i njegovih iona u otopini pa se moe primijeniti ZDM:

134
K = ([B+][A-])/[BA]

[BA] je konstanta K' jer je to vrsta faza

K.K' = Kpt = [B+][A-]

Npr.:

AgCl Ag+ + ClKpt = [Ag+][Cl-]

Produkt topljivosti (Kpt) je umnoak ravnotenih koncentracija slobodnih iona u

zasienoj otopini iznad teko topljivog taloga (tablica VII.2.). to je brojana vrijednost
Kpt manja to je i topljivost nia odnosno nia je koncentracija iona u otopini iznad taloga.
Obrnuto, ako se eli taloiti neki ion s reagensom u teko topljiv produkt taloenje e biti
to kvantitativnije to je produkt topljivosti toga spoja nii.
Molarna topljivost spoja, s (mol dm-3), je molarna koncentracija spoja u zasienoj
otopini. Npr.:
KptAgCl = [Ag+][Cl-] = 1,8x10-10 (mol2 dm-6)
pa je molarna topljivost:
s = [Ag+] = [Cl-] = (Kpt)1/2 = 1,3x10-5 mol dm-3
Npr., za uti talog PbI2 vrijedi:
PbI2 Pb2+ + 2IKptPbI2 = [Pb2+][I-]2 = 8,7x10-9 (mol3 dm-9)
KptPbI2 = s (2s)2 = 4s3
s = (Kpt/4)1/3 = 1,3x10-3 mol dm-3
Dakle molarna topljivost PbI2 iznosi 1,3x10-3 mol dm-3, to odgovara koncentraciji Pb2+
iona u zasienoj otopini. U istoj otopini bit e 2x1,3x10-3 = 2,6x10-3 mol dm-3 I- iona.
Molarna topljivost moe se izraunati iz Kpt i obratno.
Topljivost nekog spoja BaAb jeste:
BaAb aBb+ + bAaKpt = [Bb+]a [Aa-]b
s = [Bb+]/a
Kpt = (a.s)a (b.s)b = aa.bb.s(a+b)
s = [Kpt/(aa.bb)]1/(a+b)

odnosno

s = [Aa-]/b

135
PRIMJER 1:
Al(OH)3 Al3+ + 3OHKptAl(OH)3 = [Al3+][OH-]3 = 2,0x10-33 (mol4 dm-12)
KptAl(OH)3 = s (3s)3 = 27s4
s = (KptAl(OH)3/27)1/4 = 2,9x10-9 mol dm-3
[OH-] = 3s = 8,7x10-9 mol dm-3
PRIMJER 2:
Sb2S3 2Sb3+ + 3S2Kpt = [Sb3+]2 [S2-]3
s = [Sb3+]/2

s = [S2-]/3

Kpt = (2s)2 (3s)3 = 4s2 . 27s3 = 108 s5 = 1,7x10-93 (mol5 dm-15)

s = (Kpt/108)1/5 = 1,1x10-19 mol dm-3
Numerika vrijednost Kpt je kvantitativna mjera granice topljivosti soli. Kpt je ionski
produkt zasiene otopine. Ako je produkt koncentracija iona soli u otopini nii od Kpt radi
se o nezasienoj otopini u kojoj se moe otopiti dodatna koliina vrste tvari do granice
odreene s Kpt. Ako je on vei od Kpt otopina je momentalno prezasiena te dolazi do
taloenja dok se ionski produkt ne izjednai s Kpt.
Vano je prouiti utjecaj promjena uvjeta, npr., pH kao i efekte zajednikog/stranog
iona na zasienu otopinu. (I druge su ionske ravnotee pod utjecajem efekta soli. Tako npr., 0,10 mol

dm-3 otopina CH3COOH je u vodi ionizirana 1,3% a u 0,10 mol dm-3 NaCl 1,7%.)

Heterogena ravnotea vrsto-tekue dade se pomicati udesno ili ulijevo utjecajem

izvana na sustav:
1. tako da se smanji koncentracija iona otopljene soli, npr., poveanjem volumena
otopine (razrijeivanjem). U tom sluaju ravnotea se pomie s lijeva na desno, tj., sol se
otapa,
2. poveanjem koncentracije iona soli ravnotea se pomie na lijevo tj. sol se taloi
(efekt zajednikog iona),
3. dodatkom stranog iona ravnotea se pomie udesno tj. sol se otapa (utjecaj stranog
iona). Ovo se dogaa zato jer strani ioni stvaraju takve uvjete u otopini da su ioni taloga
jae zadrani u otopini.
U posljednja dva sluaja radi se o tzv. efektu soli a moe ga izazvati strani ili
zajedniki ion. Utjecajem stranih ili zajednikih dolazi do pomicanja ravnotenog stanja
prema Le Chtelieru: Kpt se ne mijenja ali se mijenja topljivost.

136

Tablica VII.2. Podaci topljivosti za neke teko topljive soli i hidrokside pri sobnoj temperaturi
s ( mol dm-3)

Formula

Kpt

AgBr

5,2x10-13

AgCl

1,8x10-10

AgI

8,3x10-17 (1,5x10-16)

AgOH

1,3x10-8

Ag2CO3

6,3x10-12

Ag2S

2,5x10-50 (5,5x10-51)

Al(OH)3

2,0x10-33 (1,0x10-33 - 2x10-32)

BaCO3

5,5x10-10 (5,1-8,1x10-9)

BaSO4

1,1x10-10 (1,5x10-9)

Bi2S3

1x10-97 (1x10-96)

CaCO3

6,6x10-9

CaSO4

4,8x10-5

CdS

7,9x10-27 *, 1x10-28 **

Co(OH)2

1x10-16

CoS

7,9x10-23 (10-22-10-26)

Cr(OH)3

1x10-30 (6,7x10-31)

CuS

7,9x10-36 (8x10-37)

Fe(OH)3

4,0x10-38 (2,0x10-39 - 6x10-38)

FeS

5x10-18 (10-18-10-21)

HgS

1,6x10-52 ***, 4,0x10-53 **

Hg2Cl2

1,3x10-18

Hg2I2

1,3x10-28

MgCO3

(1,0-2,6)x10-5

Mg(OH)2

1,8x10-11 (1,1x10-11 - 8,9x10-12)

Mn(OH)2

6,3x10-15 (2x10-13)

MnS

1x10-15

Ni(OH)2

1,6x10-14 (6,5x10-18 - 1,6x10-16)

NiS

2,0x10-21 (10-21 10-26)

4,5x10-11

PbS

2,5x10-27 (10-27 10-29)

5x10-14

PbSO4

1,6x10-8

Sb2S3

1,7x10-93 (3,0x10-59)

SnS

1x10-25 (10-25-10-28)

SrCO3

1,1x10-10 (9,4x10-10)

Zn(OH)2

1x10-17 (5x10-17)

ZnS

1,6x10-24 , 2,5x10-22 (10-22-10-25)

* uti, ** crveni, *** crni, -, -

8,9x10-14*, 1x10-14 **

8,9x10-12

2,8x10-18

1,3x10-26 ***, 6,3x10-27 **

3,2x10-8

3,2x10-13

1,3x10-12 , 1,6x10-11

137
Uz dodatak stranog elektrolita dolazi do poveanih interionskih atrakcija a zbog
poveane ionske jakosti opada fa i aktivitet iona pa aktivitet postaje nii od koncentracije.
Kpt tada treba raunati kao umnoak aktiviteta a ne koncentracija. Poveanje ionske jakosti
dovodi do poveanja topljivosti soli!
Utjecaj zajednikog iona na smanjenje topljivosti teko topljivog taloga moemo
dokumentirati na primjeru AgCl:
AgCl Ag+ + ClKpt = [Ag+] [Cl-] = 1,8x10-10 pri 25 oC
Molarna topljivost AgCl u vodi iznosi 1,3x10-5 mol dm-3. Dodatkom natrijeva klorida u
zasienu otopinu iznad taloga AgCl raste koncentracija Cl- iona (konc. Cl- iona iz taloga
zanemarivo mala u odnosu na Cl- dodan iz NaCl). Sustav odgovara na to prema Le
Chtelierovom naelu: dodani Cl- ioni pomiu ravnoteu prema vrstom AgCl snizujui
koncentraciju Ag+ i taloei ga kao AgCl. Zato je topljivost AgCl, npr., u 0,1 mol dm-3
otopini NaCl, 104 puta nia nego u vodi:
[Ag+] = Kpt/[Cl-] = 1,8x10-10/0,10 = 1,8x10-9 mol dm-3
Koncentracija taloenog iona zaostalog u otopini moe se jako reducirati ako se za
taloenje koristi taloni reagens u suviku. Ipak, openito vrijedi da treba izbjegavati
preveliki suviak zajednikog iona jer pri visokim ionskim koncentracijama efekt soli
poveava topljivost soli a kod nekih taloga poveanu topljivost moe izazvati nastajanje
kompleksnog iona. Katkada se efekt zajednikog iona koristi za spreavanje nastajanja
taloga. Npr., nastajanje taloga Mg(OH)2:
Mg(OH)2 Mg2+ + 2OHTaloenje se moe sprijeiti odravanjem niske koncentracije OH- iona. Ako je izvor OHiona amonijak:
NH3 + H2O NH4+ + OHKoncentracija OH- se moe kontrolirati dodatkom NH4+ iona (NH4+ je strani ion u reakciji
taloenja Mg2+ s OH-). Ako se dodaje NH4+ ravnotea disocijacije amonijaka se pomie
ulijevo i smanjuje se koncentracija OH- iona (vidi Puferske smjese). Na taj se nain
postie da se [OH-] moe odrati na stupnju koji ne izaziva taloenje Mg(OH)2.
Slijedi primjer za efekt stranog iona. Zbog dodatka strane soli, npr., KCN u
koncentraciji od 1,0x10-3 mol dm-3, talogu CdS moemo ilustrirati poveanje njegove
topljivosti (pKptCdS = 27,8). Zbog dodanih CN- iona dolazi do nastajanja kompleksa
[Cd(CN)4]2- te do izvlaenja Cd2+ iona iz zasiene otopine iznad taloga (log Kst1 = 5,5, log
Kst2 = 5,1, log Kst3 = 4,6, log Kst4 = 3,6; log Kst = log 4 = 18,8). Posljedino, ravnotea se
pomie u smjeru pojaanog otapanja taloga:
CdS Cd2+ + S2Kpt = [Cd2+][S2-] = s2 = 7,9x10-27

138
U istoj vodenoj otopini vrijedi:
s = [Cd2+] = [S2-] = (Kpt)1/2 = 8,9x10-14 mol dm-3
U 0,0010 mol dm-3 otopini KCN vrijedi:
s = [S2-] = [Cd2+] + [Cd(CN)4]2te vrijede aproksimacije:
[Cd2+] [Cd(CN)42-]

s = [S2-] = [Cd(CN)42-]

Nadalje vrijedi:
Kst[Cd(CN)4]2- = [Cd(CN)42-]/([Cd2+][CN-]4)
[S2-] = [Cd(CN)42-] = Kst[Cd(CN)4]2- [Cd2+][CN-]4 = Kst[Cd(CN)4]2-(KptCdS/[S2-])[CN-]4 =
= (6,31x1018) (7,9x10-27/[S2-]) (10-3)4
[S2-]2 = 5,0x10-20
[S2-] = 2,2x10-10 mol dm-3 (topljivost je poveana 2500 puta u odnosu na onu u
vodenom mediju, vidi i str. 195).
Kod teko topljivih taloga hidroksida vrijede slijedee aproksimacije:
1. ako je [OH-] nastala disocijacijom hidroksida >1,0x10-6 mol dm-3 smije se zanemariti
disocijacija vode [gotovo svi hidroksidi tipa B(OH)2, npr., Ca(OH)2, Mg(OH)2, Fe(OH)2];
2. ako je [OH-] nastao disocijacijom hidroksida <1,99x10-9 mol dm-3 smije se zanemariti
[OH-] iz taloga i raunati s pH 7 [gotovo svi talozi sastava B(OH)3, npr., Fe(OH)3, prema
nekim autorima i Al(OH)3];
3. ako ne vrijedi niti 1 niti 2 ne smije se zanemariti disocijacija vode [npr., kod Be(OH)2,
Cr(OH)3].
PRIMJER:
Fe(OH)3 Fe3+ + 3OHKptFe(OH)3 = [Fe3+] [OH-]3 = s (3s)3 = 27s4 = 4,0x10-38 (mol4 dm-12)
s = [Fe3+] = (Kpt/27)1/4 = 2,0x10-10 mol dm-3
[OH-] = 3s = 5,9x10-10 mol dm-3
Dakle zadovoljeni su kriteriji:
s <6,63x10-10 mol dm-3

[OH-] <1,99x10-9 mol dm-3

pa vrijedi: [OH-] = 1,00x10-7 mol dm-3 (iz disocijacije vode)

139
Kpt = s [OH-]3 = s (1,00x10-21) = (6,63x10-10) (1,00x10-21)
Kpt <6,63x10-31
Utjecaj pH na talone reakcije
Topljivost slabo topljivih soli varira s kiselou medija kao to i taloenje moe
promijeniti pH sredine u kojoj se izvodi. Mnogi kationi stvaraju teko topljive hidrokside
kod kojih dolazi do efekata hidrolize kationa (vidi Hidroliza) ili amfoternosti taloga (vidi
Amofternost):
BOH B+ + OHB+ + H2O BOH + H+

hidroliza kationa

K1 = ([BOH][H+])/[B+]
BOH BO- + H+

utjecaj alkalnog medija (amfoternost hidroksida)

K2 = ([BO-][H+])/[BOH]
U kiselom mediju zadnje dvije kemijske ravnotee pomaknute su ulijevo. Mijenjajui
medij od alkalnog prema kiselom od potpune dominacije aniona, preko hidroksida
dolazimo do dominacije kationa. Prisustvo pojedinih oblika ovisno o pH moe se prikazati
shematski:
B+

BO-

BOH
pK1

pK2

pH

Topljivost hidroksida definirana je s Kpt i "s":

s = [B+] + [BOH] + [BO-]
[B+] = ([BOH][H+])/K1 = K [H+]
[BO-] = ([BOH] K2)/[H+] = K/[H+]

[BOH] zanemariv
topljivost hidroksida izravno je
proporcionalna koncentraciji protona

topljivost hidroksida obrnuto je

proporcionalna koncentraciji protona.

Pojednostavljen izraz za ovisnost topljivosti o pH glasi:

s = [B+] + [BO-] = K [H+] + K/[H+]
Navedeni izraz grafiki je prikazan na slici VII.5. Topljivost "s" varira s pH prema
prikazanoj krivulji (slika VII.5.a) tako da je lijevi dio krivulje funkcija od K[H+] a desni
dio je funkcija od K/[H+]:

140

B+

BOH

s (mol dm-3)

b)
s (mol dm-3)

a)
BO-

s = K'[H+]

B+

BOH
s = K'[H+]

K''
s = [H+]

pH

pH

Slika VII.5. Ovisnost topljivosti teko topljivih hidroksida o pH: a) amfoteran, b) neamfoteran hidroksid.

Npr., hidroksid aluminija moe dati anion AlO2- i kation Al3+ jer ima amfoteran
karakter te mu odgovara cijeli tok krivulje sa slike VII.5.a. Neamfoterni hidroksid, npr.,
hidroksid srebra ili eljeza otapanjem daje samo katione metala pa e topljivost biti
proporcionalna porastu kiselosti. Tada vrijedi samo lijevi dio krivulje (slika VII.5.b).
PRIMJER:
Al(OH)3 Al3+ + 3OHhidroliza kationa:
Al3+ + 3H2O Al(OH)3 + 3H+

K1 = ([Al(OH)3] [H+]3)/[Al3+]
[Al3+] = ([Al(OH)3] [H+]3)/K1 = K [H+]3

amfoterno ponaanje u suviku luine:

Al(OH)3 AlO2- + H2O + H+

K2 = ([AlO2-] [H+])/[Al(OH)3]
[AlO2-] = (K2 [Al(OH)3])/[H+] = K/[H+]

s = [Al3+] + [AlO2-] = K [H+]3 + K/[H+]

Amfoterni hidroksidi se otapaju i u kiselinama i u luinama (vidi Amfoternost, vidi
i Selektivno taloenje i otapanje hidroksida). Al3+ se iz 0,01 mol dm-3 otopine poinje
taloiti kod pH 4 a kod pH 5 njegova se koncentracija smanji na 10-5 mol dm-3. Nadalje,
otapanje zapoinje od pH 9 do 12. Slijedi da su optimalni uvjeti taloenja Al(OH)3 pri pH
5-9.
Kada se u kiselu otopinu cinka polagano dodaje luina pH e porasti dok se ne
zadovolji Kpt za Zn(OH)2 (slika VII.5.a.). Tada daljnje dodavanje luine ne mijenja znatno
pH (nagli pad krivulje), jer se hidroksid ioni veu prema reakciji:

141
Zn2+ + 2OH- Zn(OH)2

bijeli talog

Daljnjim dodavanjem luine pH naglo poraste (dno krivulje) do momenta kada poinje
otapanje hidroksida (uzlazni dio krivulje) uz nastajanje cinkat iona:
Zn(OH)2 + OH- [Zn(OH)3]-

(ili HZnO2- + H2O)

odnosno daljnjim dodatkom luine:

Zn(OH)2 + 2OH- [Zn(OH)4]2-

(ili ZnO22- + 2H2O)

Dakle takoer vrijedi:

Zn(OH)2 HZnO2- + H+
odnosno
Zn(OH)2 ZnO22- + 2H+
Strmina krivulje tj. promjena pH da se topljivost hidroksida spusti za isti faktor (npr.,
s 10 na 10-5 mol dm-3) ovisi o oksidacijskom stanju kationa. Npr., kod Fe(OH)3 pH = 1,
kod Zn(OH)2 pH = 2, a kod AgOH pH = 3.
-2

Ponaanje neamfoternih sulfida (npr., NiS, CoS) i amfoternih sulfida (npr., Sb2S3,
SnS2, vidi Amfoternost, Redoks reakcije, Selektivno taloenje i otapanje sulfida) u
ovisnosti o pH medija moe se grafiki prikazati analogno ponaanju hidroksida sa slike
VII.5.
VII.4.1. SELEKTIVNO TALOENJE I OTAPANJE
Postupci selektivnog taloenja i otapanja analitiki su vrlo znaajni te su temelj
klasinih postupaka odjeljivanja iona. Podsjetimo se da se teko topljiva sol pri odreenoj
temperaturi poinje taloiti kada koncentracija iona te soli prekorai vrijednost Kpt.
Obrnuto ako se eli sprijeiti taloenje teko topljive soli mora se koncentracija iona
odrati ispod vrijednosti potrebne da se prekorai Kpt. esto otopina sadri vie od jednog
iona sposobnog za taloenje s talonim reagensom. Prvo se dakako taloi tee topljiva sol a
ako se taloni reagens nastavlja dodavati moe se doi do toke kada se i lake topljiv talog
poinje taloiti zajedno s tee topljivim. U analizi realnog uzorka potrebno je istaloiti
jedan ili vie iona iz smjese tako da ostali ioni ostanu u otopini. Kasnije se ioni iz otopine
taloe drugim reagensom ili istim reagensom kod drugih uvjeta. Npr., regulacija kiselosti
esto omoguuje ili spreava taloenje soli slabih kiselina. Taloenje je mogue sprijeiti
ili usmjeriti i stvaranjem jakih kompleksa.
Analitike metode za dokazivanje anorganskih iona slue se skupinskim reagensima
pomou kojih se provodi taloenje pojedinih skupina iona i njihovo odjeljivanje.
Benzoatna metoda svrstava katione u 5 skupina, a tioacetamidna ili H2S metoda u 6
analitikih skupina. U pojedine skupine svrstani su kationi koji pod odreenim uvjetima
(pH, temperatura, itd.) s odreenim reagensom daju teko topljiv talog. To vrijedi i za
anione.

142
Taloenje se openito moe provesti na 3 naina:
1.

izravno taloenje

2.

frakciono taloenje

3.

selektivno taloenje (npr., iz puferiranih otopina).

Izravno taloenje je najjednostavnije i sastoji se u tome da analit s talonim

reagensom dade teko topljivi produkt. Npr., izravno je taloenje kationa I. skupine s HCl.
Frakciono taloenje potrebno je izvesti onda ako se u otopini nalazi vie iona koji s
talonim reagensom stvaraju talog. Moe ih se frakciono taloiti ako im se vrijednosti za
Kpt bitno razlikuju. Npr., ako se u smjesu halogenida [Cl-, Br-, I- (anioni IV. analitike
skupine)] dodaje AgNO3 sva tri aniona reagiraju dajui razliito obojene taloge i taloge
razliite topljivosti. Najtee topljiv je AgI a najlake AgCl:
KptAgCl = 1,8x10-10

s = 1,3x10-5 mol dm-3

KptAgBr = 5,2x10-13

s = 7,2x10-7 mol dm-3

KptAgI = 8,3x10-17

s = 9,1x10-9 mol dm-3

Kod frakcionog taloenja bitno je da razlike vrijednosti molarnih topljivosti odnosno Kpt
budu to vee. Taloenje se provodi polagano i ujedno radi se odjeljivanje nastalog taloga
ako se eli provesti odjeljivanje. Taloenje svakog pojedinog taloga zapoinje onda kada
se prekorai Kpt spoja tako da e se AgI vrlo brzo istaloiti (uti talog). Kada se
kvantitativno istaloi I- nastaje period kada se nita ne taloi dodavanjem AgNO3 sve dok
se ne prekorai KptAgBr: tada se taloi svijetlo uti AgBr sve dok se Br- ne istaloi
kvantitativno i tek zatim poinje taloenje bijelog taloga AgCl.
Selektivno taloenje u otopini u kojoj postoji vie iona koje taloi zajedniki reagens
regulira se kontrolom koncentracije dodanog reagensa pomou neke paralelne reakcije.
Takva paralelna reakcija moe biti stvaranje slabe kiseline, odnosno baze ili puferiranje
otopine. Na tome se temelji selektivno taloenje i odvajanje sulfida, hidroksida, karbonata i
drugih teko topljivih soli. Odjeljivanje iona unutar skupine provodi se selektivnim
otapanjem koje se esto temelji na svojstvima amfoternosti taloga.
VII.4.1.1. Selektivno taloenje i otapanje klorida
Kationi I. analitike skupine izravno se taloe kao teko topljivi kloridi. Topljivosti
klorida kationa I. skupine su su date u tablici VII.3.
Tablica VII.3. Podaci topljivosti za neke teko topljive kloride
Analitika skupina

Formula

Kpt

s (mol dm-3)

AgCl

1,8x10-10

1,3x10-5

PbCl2

1,7x10-5

1,6x10-2

Hg2Cl2

1,3x10-18

6,9x10-7

Ove se kloride dade odijeliti s obzirom na razlike u topljivosti. Tako se PbCl2 otapa ve u
vruoj vodi, AgCl u koncentriranom NH4OH (vidi Otapanje stvaranjem kompleksnog
iona) dok Hg2Cl2 uz NH4OH disproporcionira (vidi Reakcije disproporcioniranja):

143
Hg2Cl2 + 2NH3 HgNH2Cl + Hg + NH4+ + Cl-1e

+1e
bijeli talog crni talog

Ako se u talogu nalazi Hg2Cl2 u velikom suviku srebro ne prelazi u [Ag(NH3)2]+ nego se
odvija reakcija:
Hg + 2AgCl 2Ag + HgCl2
pa se talog digerira u zlatotopci.
Dodavanjem HCl postigli smo:
1. izravno taloenje samo kationa I. skupine, jer su kloridi kationa svih ostalih skupina
topljivi u vodi
2.

da Cu2+ s H2S ne daje koloidnu otopinu CuS

3.

da je arsen u kationskom obliku

4. regulaciju kiselosti koja omoguuje selektivno taloenje kationa II. skupine kao
sulfida.
VII.4.1.2. Selektivno taloenje i otapanje sulfida
Sulfidni ioni tvore analitiki znaajne, teko topljive, obojene taloge s nizom
metalnih iona koje zbog jednostavnosti prikazujemo kao jednostavne molekule poput BS
ili B2S3. Ovi talozi mogu imati razliite kristalne strukture to se oituje u razliitim
fizikim svojstvima kao to su boja i topljivost. Postupno, selektivno, taloenje metalnih
sulfida mogue je zato jer postoje velike razlike meu njihovim Kpt odnosno "s"
vrijednostima. Fenomen da disocijacija talonog reagensa moe ovisiti o pH medija koristi
se za selektivno taloenje sulfida. Tako u kiselom mediju H2S kao taloni reagens slabo
disocira i koncentracija sulfid iona je dovoljna samo za taloenje najtee topljivih sulfida.
U alkalnom mediju, ionizacijom se stvara koncentracija sulfid iona dovoljna i za taloenje
lake topljivih sulfida. Tako se kontrolom koncentracije S2- iona kao talonog reagensa
mogu prvo istaloiti tee topljivi a zatim lake topljivi sulfidi (tablica VII.4.). Kod
selektivnog se taloenja postavlja vie pitanja: koji e se ion taloiti prvi iz smjese ako se
reagens dodaje polagano, da li e se taj ion istaloiti potpuno prije nego se ponu taloiti
drugi ioni, i uz koje uvjete e se postii odvojeno taloenje.
Gotovo svi kationi I, II, III. i IV. analitike skupine taloe se kao sulfidi ali su sulfidi
kationa I. i II. skupine tee topljivi od sulfida kationa III i IV skupine pa se upravo na
razlici topljivosti sulfida temelji odjeljivanje ovih kationa. Tako su kationi I. i II. analitike
skupine metalni ioni tzv. sumporovodine skupine, a kationi III. i IV. analitike skupine
metalni ioni skupine amonij sulfida. Iza taloenja kationa I. skupine kao teko topljivih
klorida s razr. HCl zaostaje kiseli medij pogodan za selektivno taloenje kationa II.
analitike skupine. Ako kationi I. skupine nisu kvantitativno odvojeni sutaloe se s II.
skupinom u obliku sulfida.
Da bi se istaloili kationi II. skupine kao sulfidi potrebna je manja koncentracija S2nego za sulfide kationa IV. skupine uz pretpostavku da se u otopini nalaze i jedni i drugi u

144
priblino jednakim koncentracijama. Dakle, ako se u otopini nalazi tolika [S2-] dovoljna
samo da se prekorai Kpt sulfida kationa II. skupine ali ne i Kpt sulfida kationa IV. skupine
istaloit e se samo sulfidi kationa II. skupine dok e kationi IV. skupine ostati u otopini.
Na ovom se primjeru dobro moe pokazati kako se sva razdvajanja u skupine a i
razdvajanja iona unutar skupine temelje na podeavanju odgovarajue kemijske ravnotee.
Ovdje se radi o sloenim ravnoteama.
Taloenje zapoinje kada umnoak molarnih koncentracija iona koji tvore talog
postane vei od Kpt (prezasiena otopina):
[B2+][S2-] = Kpt < [B2+][S2-]
zasiena ot.

prezasiena ot.

Ako se u neutralnu otopinu u kojoj se nalaze neki kationi II, III. i IV. skupine (npr., Hg2+,
Cu2+, Bi3+, Fe3+, Zn2+, Ni2+) uvede H2S taloit e se svi kao sulfidi. Pri tome e se neki
taloiti odmah a neki naknadno. Ako se meutim prije uvoenja H2S doda HCl (i to toliko
da joj koncentracija u otopini bude 0,3 mol dm-3) taloit e se samo kationi II. skupine kao
sulfidi dok e drugi kationi ostati u otopini. Zato treba protumaiti:
1.

ionizaciju H2S

2.

razlike Kpt i "s" sulfida kationa II, III. i IV. skupine

3.

utjecaj kiselosti

4.

efekt zajednikog iona.

Ravnotea koju uspostavlja H2S u vodenoj otopini dobar je primjer ravnotee koja se
lako moe pomicati u oba smjera. H2S je slaba dibazina kiselina koja disocira u 2 stupnja:
H2S HS- + H+

Kk1 = [HS-][H+]/[H2S] = 1,0 x10-7

pKk1 = 7,0

HS- S2- + H+

Kk2 = [S2-][H+]/[HS-] = 1,2x10-13

pKk2 = 12,92

+ H+ (npr., iz HCl)
Zbog poveane [H+] prema Le Chtelierovom naelu smanjuje se [S2-] tj. disocijacija H2S
ide u smjeru nastanka HS-. To je efekt zajednikog iona (vidi i str. 31).
U otopini H2S nalaze se S2-, HS- i H2S iji udjeli ovise o pH:

H2S
5

HS8

12

S213

pH

Vidljivo je da u jako bazinim otopinama (pH >13) egzistira samo S2- ion; poveanjem
kiselosti koncentracija S2- iona se smanjuje a poveava koncentracija HS- iona koji
dominira u pH podruju 8-12, a pri pH <5 postoji samo H2S.

145

Tablica VII.4. Podaci topljivosti za neke teko topljive sulfide

Analitika skupina

Formula

Kpt

s (mol dm-3)

Ag2S
PbS

2,5x10-50 (5,5x10-51)
2,5x10-27 (10-27-10-29)

~10-14-10-17

IIa

Bi2S3
CdS
CuS
HgS

1x10-97 (1x10-96)
7,9x10-27, 1,0x10-28
7,9x10-36 (8x10-37)
1,6x10-52 *, 4,0x10-53 **

~10-14-10-27

IIb

As2S3
Sb2S3
SnS2
SnS

-93
1,7x10 (3,0x10-59)
1x10-70
1,0x10-25 (10-25-10-28)

~10-13-10-24

III

FeS
Fe2S3***

5x10-18 (10-18-10-21)
1,0x10-88

~10-9 (10-18 ***)

IV

CoS
NiS
MnS
ZnS

7,9x10-23 (10-22-10-26)
2,0x10-21 (10-21-10-26)
1x10-15
-24
1,6x10 , 2,5x10-22 (10-22-10-25)

~10-8-10-12

* Crni, ** crveni. *** Postojanje Fe2S3 je upitno, vjerojatno se radi o smjesi FeS+S. -, -modifikacija.

Da bi se dakle istaloili samo sulfidi kationa II. ali ne i IV. skupine treba izraunati
[S2-] potrebnu za taloenje a time i pH kod kojeg e se moi postii eljena [S2-]. Ukupna
koncentracija H2S u vodenoj otopini je:
[H2S]uk = [H2S] + [HS-] + [S2-]
Iz sukcesivnih konstanti ravnotee slijedi konstanta disocijacije H2S:
[HS-] = ([H+][S2-])/Kk2
Kk1 = ([H+][H+][S2-])/(Kk2 [H2S]) = ([H+]2 [S2-])/(Kk2 [H2S])
Kk1.Kk2 = ([H+]2 [S2-])/[H2S] = Kk = 1,2x10-20
Ove relacije na prvi pogled govore da se radi o procesu tokom kojeg se stvara jedan sulfid
ion na svaka dva hidronijum iona. Meutim, u svakoj otopini H2S [H3O+] je mnogo vea
nego [S2-]. Veina molekula H2S koje disociraju ine to do stupnja HS- a S2- ioni rezultiraju
samo iz slabe sekundarne ionizacije. Analitiki je dakle vana ravnotea drugog stupnja
disocijacije koja je odgovorna za koncentraciju sulfid iona u otopini. Ako se u ovoj
ravnotei smanjuje koncentracija H+ iona vezanjem u H2O a dodatkom OH- iona, ravnotea
e se pomaknuti udesno dakle u smislu disocijacije HS- iona ime e se poveati
koncentracija S2- iona. Obratno, ako u otopinu H2S dodajemo H+ (u obliku jake kiseline) da
bi konstanta ravnotee ostala stalna ravnotea e se pomicati ulijevo to e rezultirati
smanjenjem koncentracije S2- iona. Dakle, koncentracija sulfid iona regulira se kiselou
odnosno primjenom efekta zajednikog iona na ionizaciju H2S.
Kako je topljivost H2S ~ 0,1 mol dm-3 (koncentracija zasiene vodene otopine H2S
koja se dobiva uvoenjem plinovitog H2S u vodu) slijedi:

146
[H+]2 [S2-] = 1,2x10-21 mol3 dm-9
To je ionski produkt za H2S vaan za regulaciju taloenja sulfida razliite topljivosti.
Dakle, selektivno taloenje sulfida provodi se kontrolom koncentracije S2- iona a ova je
vezana uz koncentraciju protona na temelju ionskog produkta H2S koji vrijedi za uvjete
zasiene otopine pri 25 oC:
[H+]2 [S2-] = 1,2x10-21 mol3 dm-9
pS = 20,8 2pH
pS ~ 21 - 2pH
Iz ionskog produkta se vidi da se uz definiranu koncentraciju H+ iona dobiva tono
odreena koncentracija S2- iona; ako je [H+] velik taloit e se samo najtee topljivi sulfidi
(sulfidi kationa II. skupine) dok se u alkalnom mediju taloe i lake topljivi sulfidi (npr.,
sulfidi kationa IV. skupine). Kontrola [S2-] postie se primjenom HCl, HClO4, (NH4)2CO3 i
NH4OH.
[H+] dobivamo iz prvog ionizacijskog koraka a [S2-] iz drugog (vidi i str. 31):
H2S HS- + H+

[HS-] = [H+]

[H2S]po = [H2S]

Kk1 = ([HS-][H+])/[H2S] = ([HS-][H+])/0,1 = [H+]2/0,1 = 1,0x10-7

[H+] = [(1,0x10-7) (0,1)]1/2 = 1,0x10-4 mol dm-3
pH = 4,0.
U reakciji taloenja sudjeluju sulfidi iz druge disocijacijske ravnotee:
HS- S2- + H+

[HS-] = [H+] = 1,0x10-4 mol dm-3

Kk2 = ([S2-][H+])/[HS-] = 1,2x10-13

[S2-] = (Kk2 [HS-])/[H+] = Kk2 = 1,2x10-13 mol dm-3
Koncentracija sulfid iona priblino je jednaka Kk2 u svakoj otopini H2S koja ne sadri ione
nastale iz nekog drugog elektrolita. S koncentracijom sulfida od 10-13 mol dm-3 taloe se ne
samo sulfidi II. nego i IV. skupine to se raunski moe utvrditi ako se pomnoe
koncentracija S2- s koncentracijom kationa koji ostaje u otopini nakon taloenja svog
sulfida. Kation se smatra kvantitativno istaloenim ako mu se poetna koncentracija smanji
na 1x10-5 mol dm-3 jer ga obinim kvalitativnim reakcijama ne moemo vie dokazati. (U
literaturi se kao kriterij kvantitativnog taloenja pojavljuje i maksimalno dozvoljena
koncentracija u otopini zaostalog metalnog iona od 1x10-6 mol dm-3.) Za sulfid
dvovalentnog kationa B2+ vrijedi:
[B2+] [S2-] = Kpt
[S2-] = Kpt/[B2+] = Kpt/10-5

147
[S2-] (10-5) = (1,2x10-13) (10-5) = 1,2x10-18 mol2 dm-6
Dakle uz [S2-] od 1,2x10-13 mol dm-3 taloit e se svi sulfidi dvovalentnih kationa s
Kpt 10-18 (svi sulfidi kationa II. skupine te iz IV. skupine ZnS, CoS, NiS, ali ne i MnS).
Kako [S2-] ovisi o pH to mijenjanjem [H+] moemo selektivno taloiti ione. Teko
topljivi sulfidi e se iz kisele otopine kvantitativno taloiti onda kada vrijedi:
[S2-] = 1,2x0-21/[H+]2 = Kpt/10-5
[H+] = (1,2x10-26/Kpt)1/2
Utvreno je da u otopini koja je 0,3 mol dm-3 s obzirom na HCl (pH 0,5) nastaje
koncentracija S2- iona dovoljna za taloenje sulfida kationa II. skupine ali ne i sulfida
kationa IV. skupine. Pri toj kiselosti taloe se sulfidi Hg2+, Pb2+, Cu2+, Bi3+, Cd2+, Sn2+, ali
ne i sulfidi Fe2+, Co2+, Ni2+, Mn2+ i Zn2+.
PRIMJER 1: Kolika je [S2-] u HCl otopini koja je zasiena s H2S ako je pH 3,0?
[H+] = 1,0x10-3 mol dm-3
(1,0x10-6) [S2-] = 1,2x10-21
[S2-] = 1,2x10-15 mol dm-3
U zasienoj vodenoj otopini istog H2S [S2-] = 1,2x10-13 mol dm-3. U upravo opisanoj
otopini H2S zajedniki ion, H+, potisnuo je ionizaciju H2S. S obzirom da otopina sadri H+
ione i iz drugog izvora osim H2S [H+] nije jednak [HS-] pa i [S2-] nije jednak Kk2. U
gornjem primjeru kvantitativno e se taloiti sulfidi dvovalentnih kationa s Kpt manjim od
produkta: (1,2x10-15) (10-5) = 1,2x10-20.
Dakle, optimalni uvjeti za taloenje sulfida kationa II. skupine ali ne i taloenje
sulfida kationa III. i IV. skupine su slijedei:
[H2S] = 0,1 mol dm-3 (zasiena otopina)
[H+] ~ 0,3 mol dm-3 (~ 1% HCl), pH 0,5
[H+]2 [S2-] = 1,2x10-21 mol3 dm-9
[S2-] = 1,2x10-21/0,09 = 1,3x10-20 mol dm-3
Za kvantitativno taloenje B2+ iona vrijedi:
[B2+][S2-] = (1,3x10-20) (10-5) = 1,3x10-25 mol2 dm-6
Pod ovim uvjetima istaloit e se kvantitativno svi sulfidi dvovalentnih kationa s
Kpt 10-25 pa i SnS kao najtopljiviji talog (Kpt = 1,0x10-25) meu sulfidima kationa II.
analitike skupine, ali ne i ZnS (Kpt = 1,6x10-24) kao najtee topljiv sulfid kationa IV.
skupine.

148
PRIMJER 2: Za SnS kao najtopljiviji sulfid kationa II. skupine vrijedi:
KptSnS = [Sn2+][S2-] = 1,0x10-25
[S2-] = 1,0x10-25/10-5 = 1,0x10-20 mol dm-3
Sn2+ e biti kvantitativno istaloen onda kada koncentracija S2- bude 1,0x10-20
mol dm-3. Koja koncentracija H+ iona odgovara navedenoj koncentraciji S2-?
[H+]2 [S2-] = 1,2x10-21
[H+] = (1,2x10-21/1,0x10-20)1/2 = (0,12)1/2 = 0,35 mol dm-3
Ovoj [H+] odgovara pH = 0,46. Znai da bi kvantitativno istaloili i najtopljiviji sulfid
kationa II. skupine, SnS, taloenje treba provesti kod [H+] 0,35 mol dm-3 tj. kod
pH 0,46. Istaloit e se dakako i svi tee topljivi sulfidi.
Promatrajui sustave u kojima dolazi do taloenja sulfida treba uzeti u obzir i
injenicu da kiselost otopine raste kada se sulfid taloi. Taloenje II. skupine zapoinje kod
pH 0,5. No s obzirom na to da se tokom taloenja medij zakiseljava, da bi se istaloio i
SnS, kiselost se reducira razrijeivanjem s jednakim volumenom vode.
PRIMJER 3: Za uti CdS vrijedi:
KptCdS = [Cd2+][S2-] = 7,9x10-27
[S2-] = 7,9x10-27/10-5 = 7,9x10-22 mol dm-3
Znai da e Cd2+ biti kvantitativno istaloen onda kada koncentracija S2- bude
7,9x10-22 mol dm-3. Koja koncentracija H+ odgovara navedenoj koncentraciji S2-?
[H+]2 [S2-] = 1,2x10-21
[H+] = (1,2x10-21/7,9x10-22)1/2 = (1,52)1/2 = 1,23 mol dm-3
ili
[H+] = (1,2x10-26/7,9x10-27)1/2 = (1,52)1/2 = 1,23 mol dm-3
Znai da bi kvantitativno istaloili CdS taloenje treba provesti kod [H+] 1,23
mol dm-3. Istaloit e se dakako i svi tee topljivi sulfidi. Kako se tokom taloenja kiselost
otopine poveava zbog reakcije:
Cd2+ + H2S CdS + 2H+
taloenje poinjemo oko pH 0,5. Da pri tome ne bi dolo i do taloenja -ZnS (KptZnS =
1,6x10-24) [Zn2+] mora biti nia od:
[Zn2+] = KptZnS/7,9x10-22 = 1,6x10-24/7,9x10-22 = 2,0x10-3 mol dm-3
tj. taloenje se radi iz otopine sa [Zn2+] <2,0x10-3 mol dm-3.

149
PRIMJER 4: Ako je [Co2+] = 0,2 mol dm-3, minimalna [S2-] treba biti:
[S2-] = KptCoS/[Co2+] = 7,9x10-23/0,2 = 4,0x10-22
[S2-] 4,0x10-22 mol dm-3
[H+] potrebna za dobivanje te [S2-] u zasienoj otopini H2S jeste:
[H+] = (1,2x10-21/4,0x10-22)1/2 = (3,04)1/2 = 1,74
[H+] 1,74 mol dm-3
To je maksimalna kiselost kod koje moe zapoeti taloenje CoS iz 0,2 mol dm-3 otopine
Co2+.
Meusobno odjeljivanje kationa II. analitike skupine temelji se na topljivosti
amfoternih sulfida (sulfidi kationa IIb. podskupine) u polisulfidu; tim selektivnim
otapanjem oni prelaze u topljive sulfo soli i odvajaju se od sulfida kationa IIa. podskupine.
Za reakcije otapanja As2S3 i Sb2S3 u amonij sulfidu, amonij polisulfidu i konc. HNO3 (vidi
Amfoternost, vidi i Redoks reakcije).
Dakle, u zasienim otopinama metalnih sulfida S2- ioni mogu biti oksidirani do
elementarnog sumpora nekim oksidansima. Posljedica toga je pomak ravnotee i
oksidativno otapanje taloga (vidi Redoks reakcije, vidi i Otapanje promjenom
oksidacijskog stanja). Ako je oksidans, npr., HNO3, moe se za otapanje teko topljivih
sulfida dvovalentnih kationa (npr., CuS, PbS) pisati:
3BS + 2NO3- + 8H+ 3B2+ + 3S0 + 2NO + 4H2O
-2e/3

+3e/2

Ako se oksidans doda u suviku redoks reakcija ide i dalje te se sumpor oksidira do HSO4iona:
3BS + 8NO3- + 11H+ 3B2+ + 3HSO4- + 8NO + 4H2O
-8e/3

+3e/8

Ovu reakciju treba uzeti u obzir onda kada su u uzorku prisutni metalni ioni koji pripadaju
skupini sumporne kiseline (Pb2+, Ca2+, Sr2+, Ba2+, Ra2+) jer se mogu taloiti njihovi teko
topljivi sulfati.
Neki daljnji primjeri otapanja teko topljivih sulfida u konc. HNO3 su sljedei:
Bi2S3 + 2NO3- + 8H+ 2Bi3+ +3S0 + 2NO + 4H2O
-2e/3

+3e/2

As2S5 + 40NO3- + 30H+ 2H3AsO4 + 5SO42- + 40NO2 + 12H2O

-8e/5

+1e/40

150
Analogno, neki autori i otapanje As2S3 u konc. HNO3 (vidi i str. 59) piu uz nastajanje
sumporne kiseline:
As2S3 + 28NO3- + 22H+ 2H3AsO4 + 3SO42- + 28NO2 + 8H2O
-2e/2
-8e/3

+1e/28

ili
3As2S3 + 28NO3- + 10H+ + 4H2O 6H3AsO4 + 9SO42- + 28NO
-2e/2/3
-8e/3
+3e/12
[Kako je arsenatna kiselina umjereno jaka u prvom disocijacijskom koraku (vidi tablicu III.1.), prema nekim
autorima meu produktima pie se H2AsO4- umjesto H3AsO4. H3AsO4 u jako kiselom je jaki oksidans, u vrlo
slabo kiselom i neutralnom mediju dominira H2AsO4- a u lunatom HAsO42-.]

SnS2 + 16NO3- + 12H+ H2SnO3 + 2SO42- +16NO2 + 5H2O

-8e/2

+1e/16
(Metastanatna kiselina, H2SnO3, je bijeli talog.)

Lake topljivi sulfidi obino se otapaju u hladnim razrijeenim mineralnim

kiselinama. Iznimke ine sulfidi kobalta i nikla. Razlog je taj to iz inicijalno istaloenih modifikacija nastaju -modifikacije koje su tee topljive. Zato se selektivno otapanje kao
temelj meusobnog odvajanja kationa IV. analitike skupine provodi otapanjem lake
topljivih MnS i ZnS u razrijeenoj HCl (npr., vidi Neke sloene ravnotee). Kao
neotopljeni talozi ostaju CoS (ovaj u suviku NH4-sulfida moe tvoriti i Co2S3) i NiS (u
suviku NH4-soli i NH4-sulfida oneienog s NH4-polisulfidom nastaje koloidni oblik)
koje je mogue otopiti tek u oksidacijskim otapalima poput konc. HNO3, zlatotopke,
NaOCl, ili u konc. HCl kojoj je dodan KClO3.
Ako je hidroksid nekog metalnog iona tee topljiv nego njegov sulfid, kao npr., kod
Al , Ce3+/4+, Be2+, Cr3+, dodatkom amonij sulfida taloi se hidroksid. Ovo se dogaa zato
jer je otopina amonij sulfida alkalna otopina koja je izvor i hidroksidnih i sulfidnih iona
(vidi Hidroliza).
3+

Reakcije taloenja teko topljivih sulfida osim unutar sustavne analize kationa mogu
posluiti i za odjeljivanje kationa iz smjese uzorka.
PRIMJER 5: Ako se u otopini nalaze Pb2+ i Mn2+ u koncentracijama od
10-2 mol dm-3 da li e se oni moi odvojiti taloenjem s H2S (KptPbS = 2,5x10-27, KptMnS =
1x10-15)?
Poto PbS ima manji Kpt od MnS treba se i prvi taloiti. Za njegovo kvantitativno taloenje
potrebna je koncentracija S2- iona od barem:

151
KptPbS = [Pb2+][S2-] = 2,5x10-27
[S2-] = KptPbS/[Pb2+] = 2,5x10-27/10-5 = 2,5x10-22
[S2-] 2,5x10-22 mol dm-3
Da bi postigli traenu [S2-] potrebna [H+] ne smije biti via od:
[H+] = (1,2x10-21/[S2-])1/2 = (1,2x10-21/2,5x10-22)1/2 = (4,8)1/2 = 2,19
[H+] 2,19 mol dm-3
Taloenje MnS bi zapoelo kada bi koncentracija sulfid iona bila:
KptMnS = [Mn2+][S2-] = 1x10-15
[S2-] = KptMnS/[Mn2+] = 1x10-15/10-2 = 1x10-13
[S2-] 1x10-13 mol dm-3
a da bi nastala potrebna koncentracija sulfid iona koncentracija protona treba biti nia od:
[H+] = (1,2x10-21/[S2-])1/2 = (1,2x10-21/1x10-13)1/2 = (1,2x10-8)1/2 = 1,1x10-4
[H+] 1,1x10-4 mol dm-3
pH 4,0
S obzirom na veliku razliku kiselosti dozvoljenih za kvantitativno taloenje PbS i poetak
taloenja MnS ne dolazi do sutaloenja ova dva sulfide i mogue je kontrolom pH provesti
njihovo selektivno taloenje odnosno odvajanje Pb2+ od Mn2+.
VII.4.1.3. Selektivno taloenje i otapanje hidroksida
Metalni ioni stvaraju teko topljive hidrokside i tako se taloe iz otopine (tablica
VII.5.). Razliite konstante produkata topljivosti, razliiti pH i amfoternost hidroksida
dozvoljavaju odvojeno taloenje i odjeljivanje hidroksida. Koncentracija hidroksid iona
mora zadovoljiti samo Kpt hidroksida metala kojeg se eli odvojiti od ostalih iona koji
stvaraju hidrokside druge topljivosti. Slabije topljivi hidroksidi e se taloiti u slabo
kiselom mediju a konstantan pH postie se puferiranjem otopine (vidi Puferske smjese).
Dakle, tee topljivi hidroksidi se kvantitativno taloe pri niim [OH-] tj. iz kiselijih otopina
a lake topljivi hidroksidi pri viim [OH-], dakle iz alkalnijih otopina. Tako se provodi
odvajanje tee topljivih hidroksida trovalentnih metala od topljivijih hidroksida
dvovalentnih metala. [Hidroksidi su koloidni talozi kao Cr(OH)3, Al(OH)3, Fe(OH)3, etc. Koloidni
hidroksidi veoma aktivno adsorbiraju obojene ione pa takva adsorpcija izaziva karakteristine promjene boje
taloga i moe sluiti za dokazivanje analita.]

152

Tablica VII.5. Podaci topljivosti za neke teko topljive hidrokside

Analitika skupina

Formula

Kpt

s (mol dm-3)

III

Al(OH)3
Cr(OH)3
Fe(OH)3

2,0x10-33 (1,0x10-33-2x10-32)
1x10-30 (6,7x10-31)
4,0x10-38 (6x10-38-2,0x10-39)

~ 10-8-10-10

IV

Co(OH)2
Mn(OH)2
Ni(OH)2
Zn(OH)2

1x10-16
6,3x10-15 (2x10-13)
1,6x10-14 (1,6x10-16-6,5x10-18)
1x10-17 (5x10-17)

~ 10-5-10-6

VI

Mg(OH)2

1,8x10-11 (1,1x10-11-8,9x10-12)

~ 10-4

Taloenje hidroksida kationa III. ali ne i IV. analitike skupine mogue je zbog
velikih razlika Kpt i "s". Kpt hidroksida III. skupine lee u intervalu 10-30-10-38, dok su Kpt
hidroksida kationa IV. skupine 10-14-10-17 to zahtijeva visoku koncentraciju OH-. Zbog
toga treba izraunati:
1.

koji e se hidroksid prvi istaloiti

2.

[OH-] potrebnu za kvantitativno taloenje tee topljivog hidroksida

3.

pH zavretka taloenja tee topljivog taloga

4.

pH poetka taloenja lake topljivog hidroksida.

Izraunavanjem pH vrijednosti pri kojima poinje taloenje i pH vrijednosti pri

kojima e ono biti zavreno dobivamo odgovor na pitanje koje hidrokside moemo
selektivno taloiti. pH poetka taloenja hidroksida ovisi o Kpt i o poetnoj koncentraciji
metalnog iona u otopini. Poveanjem pH medija moe doi do sutaloenja karbonata i
hidroksida. Tako se BaCO3 ili MgCO3 sutaloe uz Al(OH)3 i Zn(OH)2 ako se puferiranjem
ne odrava konstantan pH povoljan samo za taloenje hidroksida. To neeljeno sutaloenje
moe dovesti do pogrenih zakljuaka i rezultata analize.
Hidroksidi trovalentnih metala (III. analitika skupina kationa) taloe se pri niim pH
od dvovalentnih metala (tablica VII.6.). Npr., taloenje Cr(OH)3 poinje pri pH 4,6 (iz
10-2 mol dm-3 otopine) a kvantitativno je kod pH 5,9 (kriterij 10-6 mol dm-3). Jo tee
topljivi Fe(OH)3 i Al(OH)3 taloe se iz jo kiselijih otopina. Ovo nam omoguuje da
taloenjem s NH4OH u prisustvu NH4Cl (pKkNH4+ = 9,25, vidi Tablicu III.1. i Puferske
smjese) odvojimo katione III. od kationa IV. analitike skupine. Naime, hidroksidi kationa
IV. analitike skupine se pri gornjim uvjetima ne taloe, a neki ioni grade s amonijakom
komplekse (vidi Kompleksi s anorganskim monodentatnim i bidentatnim ligandima),
npr., crvenkasti [Co(NH3)6]2+, modri [Ni(NH3)6]2+, bezbojni [Zn(NH3)6]2+, ljubiasti
[Cr(NH3)6]3+. Ovo dovodi do otapanja odgovarajuih hidroksida. Mg(OH)2. poinje se
taloiti kod pH 9,6 (iz 10-2 mol dm-3 otopine) a kvantitativno je istaloen kod pH 12,4
(kriterij 10-6 mol dm-3).

153

Tablica VII.6. pH taloenja i otapanja nekih hidroksida

Formula

pH taloenja

Neamfoterni

Amfoterni

Poetak
taloenja
Pb(OH)2

7,2

Sn(OH)2

1,5

Al(OH)3

3,8

Kvantitativno taloenje

4,8 , 5,2
a

Cr(OH)3

pH otapanja

5,0 (4,6 )
a

5,5 , 5,8

Zn(OH)2

6,5 (6,3 )

7,6 , 8,2

Bi(OH)3

4,0

Cu(OH)2

5,0

Cd(OH)2

8,3

Fe(OH)3

2,2a

3,2b, 3,4c

Mn(OH)2

8,3 (8,8a)

10,3b, 10,7c

Ni(OH)2

7,4 (7,6a)

9,2b, 9,6c

Co(OH)2

7,5

8,7

Poetak
otapanja

Potpuno otapanje

9-10

13

10

13
9-12
13-14

10-11

13

13,8b

Ca(OH)2
9,6 (10,4a)

Mg(OH)2

11,9b, 12,4c

Poetak taloenja iz 10 mol dm otopine.

Zavretak taloenja: b kriterij 10-5 mol dm-3, c kriterij 10-6 mol dm-3.
a

-2

-3

Najee se taloenje provodi iz puferiranih otopina (vidi Puferske smjese). III.

skupina kationa taloi se uz pufer otopinu NH4Cl/NH4OH. Razlog tomu je taj to se i
kationi IV. skupine taloe u obliku hidroksida (to se nastoji izbjei) samo je njihov
produkt topljivosti mnogo vei od Kpt hidroksida kationa III. skupine. Dodavanjem NH4Cl
poveava se koncentracija NH4+ iona jer NH4Cl potpuno disocira a na taj se nain smanjuje
disocijacija NH4OH te se postie tolika koncentracija OH- iona koja je dovoljna da se
istaloe samo hidroksidi kationa III. skupine ali nije dovoljna da se istaloe hidroksidi
kationa IV. skupine. pH otopine iz koje se eli selektivno istaloiti hidrokside kationa III.
skupine mora biti 7 to znai da je upotrebljiv omjer NH4OH:NH4Cl od 1:100. Uz visoku
koncentraciju NH4OH (NH4OH sadri i karbonate!) dolo bi do nastajanja kompleksa i
taloenja kationa IV. skupine pa se NH4OH dodaje samo do slabog mirisa:
pH = pKkNH4+ + log {[baza]/[sol]} = 9,25 + log (1/100) = 7,25
Nakon taloenja kationa III. skupine u obliku hidroksida amfoterni hidroksidi Al(OH)3 i
Cr(OH)3 se otope u NaOH. Fe(OH)3 se ne otapa u suviku luine a hidroksidi aluminija i
kroma prelaze u [Cr(OH)4]- i [Al(OH)4]- (vidi Amfoternost) te se na taj nain odjeljuju od
eljeza. Dodavanjem H2O2 sivo-zeleni kromit ion prelazi u lunatom mediju u uti kromat
ion (vidi str. 118) i taloi kao uti talog PbCrO4 te tako odvaja od aluminija kao aluminat
iona; preostaje samo dokazivanje aluminija.
U prisustvu (NH4)2S ili Na2S (vidi Hidroliza) takoer dolazi do taloenja Al(OH)3; u
suviku Na2S, kod pH 10, poinje otapanje hidroksida uz nastajanje aluminat iona:

154
2Al3+ + 6H2O + 3S2- 2Al(OH)3 + 3H2S
Al(OH)3 + S2- AlO2- + H2O + HSNpr., razdvajanje Cu2+, Pb2+ i Bi3+ moe se temeljiti na razliitoj topljivosti njihovih
hidroksida koje ine s NH4OH:
Cu2+ + 2OH- Cu(OH)2

svjetlo modar talog

Pb2+ + 2OH- Pb(OH)2

bijeli talog

Bi3+ + 3OH- Bi(OH)3

bijeli talog

Cu(OH)2 postoji samo kada su prisutne ekvivalentne koliine Cu2+ i OH- iona; u suviku
amonijaka Cu-hidroksid se otapa tvorei topljivi azurno-modri kompleks (vidi Kompleksi
s anorganskim monodentatnim i bidentatnim ligandima):
Cu(OH)2 + 4NH3 [Cu(NH3)4]2+ + 2OHi na taj nain bakar prelazi u otopinu pa se moe odijeliti od Pb- i Bi-hidroksida. Ako se
zaostalom talogu Pb- i Bi-hidroksida doda otopina alkalijske luine Pb(OH)2 e se kao
amfoteran spoj (vidi Amfoternost) otopiti u suviku luine dok e kao neotopljen talog
zaostati Bi-hidroksid:
Pb(OH)2 + 2OH- [Pb(OH)4]2Taloenjem u obliku teko topljivih hidroksida mogue je odijeliti katione iz smjese
ukoliko se topljivosti takvih hidroksida znaajno razlikuju.
PRIMJER 6: Pod kojim uvjetima e se taloiti hidroksidi Fe3+, Mg2+ i Cd2+ ako njihove
koncentracije u smjesi uzorka iznose 10-2 mol dm-3, te da li je ovakvim taloenjem mogue
odijeliti ove katione? (KptFe(OH)3 = 4,0x10-38, s = 2,0x10-10 mol dm-3; KptMg(OH)2 =
1,8x10-11, s = 1,7x10-4 mol dm-3; KptCd(OH)2 = 1,26x10-14, s = 1,8x10-5 mol dm-3 )
Iz navedenih molarnih topljivosti vidi se da se prvi taloi Fe(OH)3, za njim Cd(OH)2 te
zadnji Mg(OH)2:
KptFe(OH)3 = [Fe3+] [OH-]3 = 10-2 [OH-]3 = 4,0x10-38
[OH-] = (4,0x10-38/10-2)1/3 = 1,6x10-12
[OH-] 1,6x10-12 mol dm-3

pOH 11,8

pH 2,2
Jasno je ve iz velike razlike u molarnoj topljivosti da se prvi taloi Fe(OH)3, te se on
poinje taloiti pri pH 2,2. Kako je u kemijskoj analizi vano da doe do kvantitativnog
taloenja a to znai da koncentracija iona u otopini nakon taloenja padne ispod 10-5
mol dm-3 vrijedi da e se Fe3+ kvantitativno istaloiti kada:

155
[OH-] = (4,0x10-38/10-5)1/3 = 1,6x10-11
[OH-] 1,6x10-11 mol dm-3

pOH 10,8

pH 3,2
Fe(OH)3 e se prestati taloiti kod pH 3,2 a Cd(OH)2 e se poeti taloiti kada bude
zadovoljeno:
KptCd(OH)2 = [Cd2+] [OH-]2 = 10-2 [OH-]2 = 1,26x10-14
[OH-] = (1,26x10-14/10-2)1/2 = 1,12x10-6
[OH-] 1,12x10-6 mol dm-3

pOH 5,9

pH 8,1
Taloenje Cd(OH)2 zavrit e kada vrijedi:
[OH-] = (1,26x10-14/10-5)1/2 = 3,54x10-5
[OH-] 3,54x10-5 mol dm-3

pOH 4,44

pH 9,56
Mg(OH)2 e se poeti taloiti kada:
KptMg(OH)2 = [Mg2+] [OH-]2 = 10-2 [OH-]2 = 1,8x10-11
[OH-] = (1,8x10-11/10-2)1/2 = 4,2x10-5
[OH-] 4,2x10-5 mol dm-3

pOH 4,38

pH 9,62
Taloenje Mg(OH)2 zavrit e kada vrijedi:
[OH-] = (1,8x10-11/10-5)1/2 = 1,3x10-3
[OH-] 1,3x10-3 mol dm-3

pOH 2,9

pH 11,1
Znai da taloenje Fe(OH)3 poinje kod pH 2,2 a kvantitativno je kod pH 3,2, dok do
taloenja Cd(OH)2 odnosno Mg(OH)2 nee doi sve do pH 8,1 odnosno 9,6. Prema tome
mogue je odijeliti Fe3+ od Cd2+ ili Mg2+jer ne dolazi do sutaloenja Cd(OH)2 ili Mg(OH)2
s Fe(OH)3. Meutim odjeljivanje Cd2+ od Mg2+ mogue je samo uz vrlo finu i paljivu
regulaciju pH.

156
VII.4.1.4. Selektivno taloenje karbonata
Mnogi se ioni taloe kao karbonati no u tijeku sustavne analize kationa
podeavanjem pH dolazi do taloenja samo zemnih alkalija. Ovi kationi (V. analitika
skupina) taloe se kao karbonati iz amonijakalne otopine pomou (NH4)2CO3 kao
skupinskog reagensa. Selektivno taloenje kationa V. skupine u prisustvu Mg2+ mogue je
zbog njihove razlike u Kpt (tablica VII.7.).
Tablica VII.7. Podaci topljivosti za neke teko topljive karbonate
Analitika skupina

Formula

Kpt

s (mol dm-3)

BaCO3

5,5x10-10 (5,1-8,1)x10-9

~ 10-4-10-5

CaCO3

6,6x10-9

SrCO3

1,1x10-10 (9,4x10-10)

MgCO3
MgCO3.(H2O)3

(1,0-2,6)x10-5
5,62x10-5

VI

~ 10-3-10-2

Za selektivno taloenje kationa V. skupine koncentraciju CO32- treba odrati na

odreenoj vrijednosti jer prevelika [CO32-] moe sutaloiti Mg-karbonat, Mg-bazini
karbonat ili Mg-hidroksid. Oni za svoje taloenje trebaju pH 9,5-11,5. Preniska
koncentracija CO32- pak ne dovodi do taloenja kationa V. skupine jer se njihova
koncentracija tokom sustavne analize moe znatno sniziti zbog gubitaka u prethodnim
skupinama. Kako koncentracija kationa V. skupine moe biti niska to trai znatnu [CO32-]
jer u suprotnom moe taloenje karbonata potpuno izostati:
Kpt = [B2+] [CO32-]
Koncentracija NH4+-soli u amonijanom puferu (vidi Puferske smjese) odreuje pH
medija, a pH odreuje [CO32-]. pCO3 potreban za kvantitativno taloenje Ca2+, Ba2+ i Sr2+
(kriterij 10-5 mol dm-3) iznosi 3,2 (3,2-5,0, pH 9,6-10,5), odnosno (kriterij 10-6 mol dm-3)
2,2 (2,2-4,0, pH 10,1-11,0). Uz pCO3 od 3,2 poinje se taloiti Mg2+ ako mu je
koncentracija 10-2 mol dm-3 a uz pCO3 2,2 ako mu je koncentracija 10-3 mol dm-3. To
znai da za poetak taloenja MgCO3, Mg(OH)2 i MgCO3.(H2O)3 iz 10-2 odnosno 10-3
mol dm-3 otopine pH treba biti 9,5-11,0 odnosno 10,0-11,5. Za taloenje kationa V.
analitike skupine dovoljan je pH od 9,0-9,2 (pCO3 = 5,9-6,3) to osigurava da se soli
Mg2+ ne sutaloe. Kako pH ovisi o [NH4OH]/[NH4+] i podeava se mijenjanjem [NH4+]
potrebno je da bude [NH4OH]/[NH4+] = 1/2 (obje 0,1 mol dm-3 otopine). Dakle, radi
selektivnosti taloenja karbonata kationa V. analitike skupine mora se rtvovati
kvantitativnost njihovog taloenja.
Komercijalni (NH4)2CO3 uvijek sadri HCO3- i karbamatne ione (NH2COO-) koji sa
zemnoalkalijama daju lako topljive soli. Njih moemo ukloniti grijanjem reakcijske
otopine pri 60 0C pri emu se amonij hidrogenkarbonat raspada:
>T

2HCO3 CO32- + CO2 + H2O

-

a karbamat ioni hidroliziraju u amonijeve i CO32- ione (vidi Hidroliza). Iako se taloenje
provodi pri povienoj temperaturi otopina s talogom ne smije kipjeti jer dolazi do
razgradnje reagensa:

157
>T

2NH4 +

CO32-

2NH3 + CO2 + H2O

U talonom mediju imamo amonijani pufer a otopina NH4-karbonata je sol slabe

baze i slabe kiseline pa hidrolizira (vidi Hidroliza):
NH4+ + CO32- + H2O HCO3- + NH4OH
Taloni medij sadri NH4OH, NH4+, CO32-, HCO3-, amonij karbamat. Kod kiselijeg
pH CO32- e biti u obliku HCO3- (ove su soli topljive!) a uz vii pH ima vie CO32-:
CO32- + H2O HCO3- + OHili
CO32- + NH4+ HCO3- + NH3
Posljednja jednadba pokazuje da tokom taloenja ne smije biti prisutna velika koliina
NH4-soli jer karbonati prelaze u bikarbonate a oni su topljivi u vodi. Ona takoer pokazuje
da u prisutnosti amonijaka hidrogenkarbonat prelazi u karbonat.
Dakle, podeavanjem [NH4+] odnosno podeavanjem pH amonijanog pufera
podeava se [CO32-] dovoljna za taloenje kationa V. skupine ali ne i Mg2+ kao karbonata
ili hidroksida.
U sustav su ukljuene sljedee ravnotee:
1. ravnotea disocijacije NH4OH (pomou NH4+-soli se ova disocijacija potiskuje i
odreuje [H+] tj. pH)
2.

ravnotea disocijacije HCO3- (odreena s pH) koja odreuje [CO32-]

3.

ravnotea taloenja teko topljivog karbonata.

VII.4.2. IONSKA IZMJENA U KEMIJSKOJ ANALIZI

Ponaanje teko topljivih elektrolita ne moe se uvijek izraziti s Kpt. Mnogi minerali
ponaaju se drugaije: npr., anion kod silikata moe biti dio netopljive kristalne strukture a
kationi su prisutni samo da kompenziraju viak negativnog naboja vrsto fiksiranih aniona.
Kako se kationi dre kristalne reetke samo elektrostatskim silama oni okupiraju upljine,
meuprostore reetke te mogu lako biti zamijenjeni drugim kationima slinog naboja i
veliine. Ovakva zamjena zove se ionska izmjena.
Ionski izmjenjivai i proces ionske izmjene od ogromnog su ekolokog i analitikokemijskog znaenja. Prirodni anorganski alumosilikatni izmjenjivai su gline (npr.,
montmorilonit) a sintetski gel permutiti (za mekanje vode), dok se uz prirodne zeolite
(npr., analcit, kabazit) pripravljaju i sintetski. Prirodni organski izmjenjivai su, npr.,
ugljeni i celuloza koja je hidrofilne i porozne naravi pa je izmjena iona brza. Ona moe biti
neobraena ili obraena uvoenjem izmjenjivakih skupina. U modernoj laboratorijskoj
praksi prirodni ionski izmjenjivai zamijenjeni su sintetskim produktima, ionskoizmjenjivakim smolama koje datiraju negdje od polovice dvadesetog stoljea. Vani su i

158
sintetski gel izmjenjivai dobiveni iz popreno vezanog dekstrana (Sephadex) ili
poliakrilamida (Bio-Gel). To su i molekularna sita. Svi navedeni ionsko-izmjenjivaki
materijali netopljivi su u vodi ali mogu izmjenjivati vlastite pokretljive protuione s ionima
iz okolnog medija, npr., iz morske vode koja sadri ~ 0,7 mol dm-3 elektrolita.
Komercijalno su nabavljive anionsko- i kationsko-izmjenjivake smole razliitih
veliina zrnaca (u meshima) i pod razliitim imenima (npr., Dowex, Amberlite, itd.).
Matrica ovakvih smola se obino dobiva polimerizacijom stirena (C6H5-CH=CH2) ili
(met)akrilne kiseline (akrilna ili propen kiselina: CH2=CH-COOH) i divinilbenzena (DVB,
CH2=CH-C6H4-CH=CH2, 4-12%) dajui trodimenzionalnu mreastu strukturu C-atoma
koja nosi tzv. ionizirajue skupine odgovorne za tip ionskog izmjenjivaa. Sadraj DVB
odreuje stupanj umreenja i mehanika svojstva smole odnosno stupanj bubrenja i
pokretljivost protuiona. Ionizirajue skupine sastoje se od tzv. fiksiranih i izmjenjljivih
iona. Fiksirani ioni odnosno skupine su direktno i vrsto vezane za matriks i karakteristine
su za pojedinu vrstu izmjenjivaa. One mogu biti pozitivno ili negativno nabijene.
Izmjenjljivi protuioni su ioni koji se veu na fiksirane ione pa su prema tome suprotno
nabijeni. Ako su to H+ ili OH- ioni takav izmjenjiva moemo smatrati polimernom
polikiselinom ili polimernom polibazinom molekulom. Ako matrica nosi negativni naboj
izmjenjljivi protuioni su pozitivnog naboja pa se radi o kationskom izmjenjivau. Obratno,
kod anionsko-izmjenjivake smole pozitivni naboj je ugraen u matriks te mora biti
kompenziran negativnim nabojem iona koji se lako izmjenjuju s drugim anionima iz
otopine koja je u kontaktu sa smolom. Budui da se protuioni u momentu ionske izmjene
izmjenjuju s ionima iz okolnog medija, oni dakle odlaze a na njihovo mjesto se veu drugi
ioni ali istog predznaka naboja iz otopine.
Prikazana je struktura jednog sulfonskog, jako kiselog, kationskog izmjenjivaa:
-CH-CH2-CH-CH2SO3-H+

-CH-CH2-CH-CH2-CH-CH2SO3-H+

-CH-CH2Ionsko-izmjenjivake smole su visokopolimerne smole tj. visokomolekularni

polielektroliti praktiki netopljivi u vodi u kojoj bubre, te su karakterizirani visokom
kemijskom, termikom i mehanikom stabilnou odnosno visokim i stabilnim ionskoizmjenjivakim kapacitetom, a ponaanje funkcionalnih skupina slabih elektrolita ovisi o
kiselosti reakcijskog medija. One dolaze u obliku zrnaca promjera 0,1-1 mm. Jako porozni
tzv. makroretikularni izmjenjivai velikih pora od nekoliko desetaka nm slue za rad u
organskim otapalima (Amberlyst smole), npr., otapalima visoke dielektrine konstante
(etanol, metanol, aceton, itd.).
Bubrenjem ionskog izmjenjivaa u vodi on postie strukturu hidrofilnog gela to
omoguuje brzu ionsku izmjenu. Uzroci bubrenja su:

159
1.

smanjivanje razlika osmotskih tlakova u pori i u vanjskom mediju

2. smanjivanje elektrostatskih repulzija izmeu istoimeno nabijenih fiksiranih naboja u

izmjenjivau.
Na veliinu bubrenja utjeu svi faktori koji mijenjaju 1. ili 2. uvjet, tj., gustoa fiksiranih
nabijenih grupa (kapacitet), naboj protuiona i nain vezanja protuiona, stupanj umreenja,
koncentracija elektrolita u vanjskoj otopini i polarnost otapala.
Kapacitet ionske izmjene nekog izmjenjivaa karakteristina je veliina odreena
sadrajem mobilnih iona aktivnih skupina u izmjenjivau. Ukupni ili maksimalni kapacitet
predstavlja konstantnu vrijednost za promatrani izmjenjiva, dok su stvarni (efektivni) i
probojni (dinamiki) kapacitet nii od ukupnog i ovise o eksperimentalnim uvjetima
(kiselost medija, koncentracija iona). Probojni kapacitet predstavlja gornju granicu do koje
se
izmjena
odvija
kvantitativno.
Kapacitet
se
izraava
kao
-1
-3
mmoli izmijenjenog iona g (cm ) izmjenjivaa. Kapacitet ionske izmjene i
kiselost/bazinost
funkcionalnih
skupina
moe
se
odrediti
jednostavnom
alkalimetrijskom/acidimetrijskom titracijom u prisustvu soli slabog elektrolita.
Posebni tipovi ionskih izmjenjivaa su:
1.

tekui izmjenjivai koji se dobivaju otapanjem hidrofobnih spojeva s ionogenim

skupinama u organskim otapalima (npr., tekui amini, masne kiseline, dialkilfosfati).
Slue u ekstrakcijskim protustrujnim postupcima;

2. specifini ili selektivni izmjenjivai dobivaju se uvoenjem selektivnih funkcionalnih

skupina. Temelj su semipermeabilnih elektrokemijskih membrana (pod naponom takva
membrana proputa katione ili anione ovisno o ugraenom izmjenjivau) koje ine ionselektivne elektrode;
3. elektron i redoks izmjenjivai su popreno vezani polimeri s ugraenim reverzibilnim
redoks parovima ili redoks parovima kao protuionima. Slue za izvoenje redoks
reakcija bez oneiavanja reakcijskog medija;
4.

ionski izmjenjivai kao katalizatori gdje katalitiku funkciju obavlja protuion bez
oneiavanja reakcijskog medija.

VII.4.2.1. Ravnotea i kinetika ionske izmjene

Ako se kationski izmjenjiva oznai kao R- H+, anionski kao R+ OH- gdje je
polimerni matriks, R- odnosno R+ fiksirani ion, onda se proces kationske ionske izmjene
moe pisati kao:

R H + B + H2O R B + H3O
-

i konstanta heterogene dinamike ravnotee kao:

K = ([B+][H3O+])/([H+][B+])
gdje su [B+] i [H+] udjeli mjesta na smoli okupiranih s B+ i H+, a proces anionske izmjene
kao:

R OH + A R A + OH
+

160
Zrnca ionsko-izmjenjivake smole sastoje se od praktiki netopljive (hidrofobne)
gigantske organske molekule mreaste polimerne strukture na koju su kovalentno vezane
kisele ili bazine reaktivne skupine gdje je:
R- - jako kisela -SO3- (iz -SO3-H+, pKk < 1); slabo kisela COO- (iz COOH, pKk = 4-5),
fenolna O- (iz OH), -S- (iz SH), itd.;
R+ - jako bazina -NR'3+ (pKb > 1, R' je radikal, npr., -CH3) ili -NH3+, =NH2+, NH+
koje u vodenom mediju nastaju reakcijom s vodom:

NH2 + H2O NH3+OHpa OH- skupina stupa u reakciju zamjene s anionom iz otopine.
Smole mogu sadravati i kelatirajue funkcionalne skupine, npr., IDA, 8hidroksikinolin, PAN, PAR, itd. Njihove su selektivnosti sline onima slobodnih liganada.
Ionska izmjena je proces prijelaza iona iz otopine (tekua faza) u polimernu strukturu
(vrsta faza) i obratno to se shematski moe prikazati (slika VII.6.):

Granula ionskog izmjenjivaa,

difuzija u gelu
Mijeana
otopina

B+

B+

A+

A+
Film (Nernstov difuzioni sloj),
difuzija u filmu

Slika VII.6. Shematski prikaz procesa ionske izmjene.

Ako dakle pretpostavimo izmjenu:

R-A+ + B+ R-B+ + A+
pri izmjeni ion B+ najprije difundira iz otopine u upljine unutar izmjenjivaa da bi doao u
dodir s ionom A+ i mogao ga zamijeniti: radi odranja elektroneutralnosti A+ mora
difuzijom prijei iz izmjenjivaa u otopinu. Tok izmjene sastoji se iz 3 procesa:
1.

difuzija iona B+ iz otopine do povrine izmjenjivaa kroz Nernstov difuzioni sloj

tekuine koji je smjeten neposredno uz zrno smole i istovremena difuzija iona A+ s
povrine izmjenjivaa u otopinu (difuzija u filmu);

2.

difuzija iona B+ u porama smole do mjesta izmjene tj. do fiksiranog ionskoizmjenjivakog mjesta i istovremena difuzija izmijenjenog iona A+ u suprotnom
smjeru do otopine (difuzija u zrnu izmjenjivaa, gel difuzija);

3.

reakcija zamjene iona A+ s ionom B+ na fiksnim dijelovima funkcionalne skupine

smole.

161
Najbra je trea reakcija tako da konanu brzinu ionske izmjene odreuje najsporija
reakcija tj. difuzija u otopini ili u izmjenjivau. Koji e od ovih procesa biti sporiji ovisi o
stupnju umreenja ionskog izmjenjivaa, dimenziji zrna, debljini difuzionog sloja,
koncentraciji elektrolita, tipu ionsko-izmjenjivakih skupina, veliini izmjenjivanog iona i
polarnosti reakcijskog medija.
Iz jednadbi izmjene vidi se da je proces izmjene iona takav reverzibilni proces
tokom kojeg se uvijek izmjenjuju stehiometrijski ekvivalentne koliine istoimeno nabijenih
iona. Dakle zbog vezanja izvjesne koliine metalnog iona izmjenjiva otputa uvijek
ekvivalentnu koliinu ranije vezanog istoimenog iona. Npr., uspostavljena dinamika
ravnotea moe se prikazati:

SO3-H+ + Na+ SO3-Na+ + H+

N(CH3)3+OH- + Cl- N(CH3)3+Cl- + OHDonnanova teorija membrane (F. G. Donnan) tj. Donnanova ravnotea (takoer
Gibbs-Donnan-ov fenomen) izmeu otopine u estici izbubrenog ionskog izmjenjivaa i
izvan nje, najjednostavnije tumai ionsku izmjenu, tj. selektivnost ionskog izmjenjivaa.
Ona kae da je uzrok selektivnosti razlika u aktivitetima iona u izmjenjivau i u vanjskoj
otopini: smanjeni aktivitet iona u izmjenjivau dovodi do smanjenja odgovarajueg faktora
aktiviteta () pa afinitet za taj ion raste. Sa smanjenim aktivitetom iona raste selektivnost za
taj ion. Prema Donnanovoj teoriji nabubreni ionski izmjenjiva u otopini elektrolita je
dvofazni sustav poput dviju otopina elektrolita odijeljenih polupropusnom membranom. U
jednoj od njih je elektrolit iji jedan ion ima dimenzije koloida tako da kroz membranu
moe proi samo drugi ion manjih dimenzija i otapalo. Zbog razlike koncentracija dviju
otopina nastaju razlike osmotskih tlakova pa nastaje difuzija kroz membranu radi
uspostavljanja ravnotee tj. izjednaavanja aktiviteta elektrolita u obje faze:

R-A+

izmjenjiva

elektroliti: A+X- i B+X-

(X- - koion istog naboja kao polianion)

otopina

aA+aX- = aA+aXaB+aX- = aB+aXDijeljenjem gornjih jednadbi i uvoenjem stehiometrijskih koncentracija dobiva se:
([A+] A+)/([B+] B+) = ([A+] fA+)/([B+] fB+)
(A+/B+) (fB+/ fA+) = ([A+][B+])/([A+][B+]) = KsAB = KDB/KDA
Koeficijent selektivnosti, KsAB, je omjer ravnotenih koncentracija iona A+ i B+ u
izmjenjivau i u otopini te kod razrijeenih otopina kada je fA+, fB+ = 1 ovisi samo o
A+/B+. Kod niskih koncentracija elektrolita afinitet izmjenjivaa prema nekom ionu raste s
porastom njegove valencije i atomskog broja ali opada s porastom promjera hidratiziranog
iona. Dakle selektivnost ovisi o prirodi izmjenjivanog iona, sastavu i prirodi izmjenjivaa.
Za efikasno odjeljivanje iona A+ od iona B+ treba biti KDA KDB a time i KsAB 1. Vidimo
da se Ks definira za par promatranih iona (npr., A+ i B+) koje treba odijeliti iz smjese.
Dakle poznavanje vrijednosti Ks od analitikog je znaenja kada se ionski izmjenjiva

162
koristi za odjeljivanje iona, npr., u ionskoj kromatografiji (vidi Temelji kromatografskih
odjeljivanja) ili pri izvoenju reakcije u kapi na smoli (vidi dolje): povoljan Ks dodatno
poboljava selektivnost takve reakcije.
Ravnoteni odnos koncentracija iona A ili iona B raspodijeljenog u objema fazama
dat je koeficijentom distribucije KD. Npr., za ion B+ vrijedi:
KDB = [B+]/[B+]
Koeficijent distribucije KD dakle govori da li je neki ion (npr., ion B+) mogue efikasno
ukoncentrirati na ionskom izmjenjivau to je analitiki vano pri analizi tragova analita,
npr., u ekolokim uzorcima. Takoer, visoki KD dodatno poboljava osjetljivost reakcije u
kapi na smoli (vidi dolje).
Na vrijednosti Ks i KD utjee i koion prisutan u otopini koji moe imati ulogu liganda
i stvarati anionski kompleks te promijeniti afinitet izmjenjivaa prema ionu Bn+:
Bn+ + mYy- [BYm]n-my
VII.4.2.2. Primjena ionskih izmjenjivaa
Vana je primjena ionskih izmjenjivaa u analitikoj kemiji, u kvalitativnoj
mikroanalizi u reakciji u kapi na smoli ("resin spot test", RST), za ukoncentriravanje
tragova iona iz razrijeenih otopina (npr., prirodnih voda) "batch" ili kolonskim
postupkom, u kvantitativnoj analizi soli i za odjeljivanja kolonskom ionskoizmjenjivakom kromatografijom (vidi Temelji kromatografskih odjeljivanja). Velike
su mogunosti primjene ionskih izmjenjivaa u medicini i farmaciji. U farmaciji to je
terapijski i analitiko-kemijski aspekt primjene, npr., za pripravu deionizirane vode (za
izradu parenteralnih otopina i onih kapi), pri prevoenju soli farmaceutskih organskih
kiselina ili baza iz jednog u drugi ionski oblik (npr., penicilin, streptomicin, B1 vitamin), u
medicinskoj biokemiji za odjeljivanje makromolekularnih polielektrolita, eera,
nukleotida i aminokiselina, za izolaciju i ukoncentriravanje alkaloida (npr., kinin, nikotin,
skopolamin, atropin, morfij i kurare alkaloida), vitamina B12, hormona, fermenata
antibiotika (streptomicin, neomicin), analizu farmaceutskih pripravaka (npr., odreivanje
sadraja elektrolita u parenteralnim otopinama, odreivanje alkaloida u drogama,
analgetika, lokalanestetika, simpatomimetika i spazmolitika), te uklanjanje smetajuih
iona.
Primjena ionskih izmjenjivaa u ljekovitim oblicima prua velike mogunosti
posebice glede pripravaka produljenog djelovanja, smanjivanja nadraujueg ili toksinog
djelovanja ljekovite tvari ili spreavanja utjecaja probavnog trakta na ljekovitu supstanciju.
U praksi meutim odrala se samo primjena anionskih izmjenjivaa za vezivanje unih
soli, za vezivanje citotoksina kod kolitisa i za oslobaanje F- pri prevenciji karijesa,
kationskih kod hiperkaliemije, hiperkalcurije, te u tekuem pripravku s jako kiselom stirenDVB smolom s vezanim Fe2+ ionom (sniena toksinost Fe2+!) (npr., Liquifer ferrous
polystyrene sulfonate, Martindale 2002.). Npr., bazine anionsko-izmjenjivake smole
kao to su kolestiramin (smola s kvarternim amonijevim skupinama na stiren-DVB
kopolimeru), kolestipol [kopolimer dietilentriamina i epiklorhidrina (1-klor-2,3epoksipropan)] i kolekstran hidroklorid (hidroklorid dietilaminoetil dekstrana) mogu sluiti
u lijeenju hiperkolesterolemije.

163
Reakcije u kapi na granulama ionskog izmjenjivaa su daleko osjetljivije od reakcija
u kapi koje se izvode na porculanskim ploicama s udubljenjima a i od reakcija u kapi na
filter papiru. RST reakcije izvode se na nekoliko zrnaca ionsko-izmjenjivake smole koja
se stave u udubinu porculanske ploice. Granica identifikacije ovih reakcija je vrlo niska,
do 10-9-10-10 g, i to zato to volumni omjer izmeu dvije tekue faze (one unutar i one
izvan granule ionskog izmjenjivaa) iznosi do nekoliko tisua pa je koncentracija iona u
smoli daleko vea od one u vanjskoj otopini. Osim toga vano je znati da se intenzitet boje
reakcije na zrnu poveava s vremenom zbog relativno spore difuzije iona u mreastu
strukturu smole, tako da je za optimalni intenzitet boje potrebno priekati izvjesno vrijeme
(ca 10 min, vidi Izvedbene znaajke kvalitativnih kemijskih ispitivanja). Osjetljivost
reakcije uvjetovana je i vrlo malom povrinom to se najbolje vidi usporedbom povrine s
onima kod reakcija u kapi u jaici ili na filter papiru. Ako znamo da je promjer jaice ca 18
mm onda je povrina na kojoj se reakcija izvodi u toj jaici jednaka:
2

P = r = 9 .3,14 = 254,34 mm

Izvoenjem reakcije na filter papiru smanjuje se povrina ovisno o promjeru mrlje koja
nastaje na filter papiru kada se kapne kap uzorka. Ako je, npr., promjer mrlje 16 mm onda
je povrina:
2

P = r = 8 .3,14 = 200,9 mm

No izvoenjem reakcije na 3 granule ionskog izmjenjivaa smjetenih u jaici dobije se

povrina:
2

P = 4r .b
gdje je "b" broj zrnaca koja su vrlo sitna tako da im je prosjeni promjer ca 0,4 mm pa je
povrina na kojoj je ukoncentriran reakcijski produkt:
2

P = 4.0,2 .3,14.3 = 1,5 mm

Primjenom ionskog izmjenjivaa odnosno reakcije u kapi na smoli mogue je poveati

osjetljivost niza reakcija (vidi Izvedbene znaajke kvalitativnih kemijskih ispitivanja,
vidi takoer Kompleksi s organskim bidentatnim i polidentatnim ligandima, vidi
tablicu I.3.), npr., Ni2+ s DMG (vidi str. 16), Bi3+ s tioureom (vidi str. 101), Cr(III/VI) i
Hg2+ s difenilkarbazidom (vidi tablicu I.2., vidi str. 20), Fe(II/III) s 1,10-fenantrolinom
(vidi str. 100), Fe3+ sa salicilnom kiselinom, sulfosalicilnom kiselinom, tironom (1,2dihidroksibenzen-3,5-disulfonska kiselina), feronom (8-hidroksikinolin-7-jodo-5-sulfonska
kiselina) i desferioksaminom B (vidi str. 97-99), eljeza s ,'-dipiridilom (vidi str. 18,
117), reakcije metalnih iona s PAR-om i PAN-om (vidi str. 99-100, 175-176), i drugih,
npr., Cr(VI) s H2O2 (vidi str. 22).
S obzirom na temelj funkcioniranja ionskih izmjenjivaa njihovom primjenom
poveava se selektivnost analitike reakcije jer je onemoguena smetnja suprotno nabijenih
iona koji ostaju u otopini. Promjenom uvjeta reakcije, kao npr., pH, primjenom
kompleksirajuih agenasa i odabirom pogodne vrste ionskog izmjenjivaa moe se dodatno
poveati selektivnost reakcije. Vaan primjer poveanja selektivnosti jeste onaj gdje
primjenom anionskog izmjenjivaa i kompleksirajuih agenasa dobivamo specifinu
reakciju na Cd2+ s glioksal-bis(2-hidroksianilom) (vidi Izvedbene znaajke kvalitativnih

164
kemijskih ispitivanja). Selektivna sorpcija [CdI4]2- na anionski izmjenjiva, npr., u Clobliku, mogla bi se prikazati kao:
Cl
Cl

+ [CdI4]2-

[CdI4] + 2Cl-

a nastajanje obojenog kelata na smoli:

-2HI

[CdI4] +

OH

OH

N=CH CH=N
glioksal-bis(2-hidroksianil)

I2

O
Cd
+
N=CH CH=N

modro obojena zrnca smole

Primjenom ionskih izmjenjivaa mogue je poveati i stabilnost reakcijskih

produkata, npr., modrog peroksodikromata kod specifinog dokazivanja kroma (vidi str.
22).
Meu sustave vrsto-tekue valja ubrojiti i one na kojima se temelje adsorpcijska
tekuinska kromatografija, LSC (vidi Temelji kromatografskih odjeljivanja) i
ekstrakcija na vrstoj fazi (vidi Postupci odjeljivanja).
VII.4.3. METODE KAPILARNE ANALIZE
Pod pojmom kapilarna analiza podrazumijevaju se u analitikoj kemiji reakcije koje
se izvode s vrlo malim volumenima otopine (uzorka i reagensa), odnosno kapima, na
razliitim aktivnim podlogama kao to su filter papir, oksiceluloza, granule ionskog
izmjenjivaa i vrsti adsorbensi (silikagel, Al2O3, MgO, itd.). Ve sam naziv kae da su
aktivne podloge takve koje zbog svoje kemijske strukture sudjeluju na neki nain u
reakcijama koje se na njima izvode. Na temelju fiziko-kemijske naravi reakcije podloge s
analitom razlikujemo kapilarno aktivne tvari kod kojih je favoriziran efekt adsorpcije,
ionske izmjene ili neke druge pojave, i kapilarno slabo aktivne tvari.
Filter papir po svojoj strukturi je sluajan splet celuloznih niti dobivenih lanastim
povezivanjem oko 1200 makromolekula celuloze. Makromolekula celuloze sastoji se iz
oko 2000 molekula glukoze povezanih preko kisikovih atoma u jedinice celobioze:

165

CHO
CHOH

CHOH

OH
- 2H2O

CHOH
CHOH
CH2OH
glukoza

CH2OH
OO

OH

OH

O O
CH2OH

OH

celobioza

Celuloza je dakle mrea polimernih lanaca ugljikovodika hidrofilnog karaktera te popreno

umreenih stabilnim H-vezama. Celulozna vlakna mogu potjecati od drvne celuloze i od
lintersa tj. kratkih vlakana pamunih sjemenki neupotrebljivih u pamunoj industriji. Kako
filter papiri predstavljaju njihovu mjeavinu to kvaliteta filter papira raste s porastom
sadraja lintersa. Meusobnim povezivanjem niti celuloze u paralelne skupove nastaju
miceli ili kristaliti a oni dalje stvaraju snopove tzv. fibrile koji se povezuju u vlakanca koja
su gusto isprepletena i ine strukturu filter papira. Izmeu vlakanaca se nalaze
meuprostori tzv. pore a i izmeu lanaca celuloze su dosta veliki prostori tako da je
struktura celuloze vrlo rahla. No i unutar vlakanaca se nalaze uski prostori tzv. lumeni koji
su ispunjeni zrakom te su odgovorni za sposobnost usisavanja odnosno za kapilarnu
sposobnost filter papira. Promatrajui nakupine vlakanaca moe se primijetiti izvjestan
stupanj orijentacije vlakanaca tako da se veinom tekuina iri po filter papiru u obliku
vie ili manje naglaene elipse. Zbog toga je geometrijska struktura filter papira od bitnog
znaenja za metode odjeljivanja na filter papiru.
Na molekulama celuloze nalaze se slobodne hidroksilne skupine koje su nositelji
ionsko-izmjenjivakih sposobnosti filter papira, a prilikom tehnoloke obrade kod
bijeljenja i osvjetljavanja vlakana celuloze oksidacijom primarne alkoholne skupine CH2OH nastaje i manji broj karboksilnih skupina -COOH koje poveavaju ionskoizmjenjivaki karakter papira i to kao kationskog izmjenjivaa koji svoje protone
zamjenjuje s metalnim ionima (vidi Ionska izmjena u kemijskoj analizi). Ako se
primjenom oksidansa znatno povea broj karboksilnih skupina nastaje oksiceluloza koja je
obino vie zastupljena u kromatografskim filter papirima pa oni zato imaju izraenija
svojstva ionskog izmjenjivaa. Osim toga, filter papir posjeduje i veliku mo adsorpcije
kako zbog svoje velike povrine tako i zbog stvaranja H-mostova preko -OH skupina
celuloze ili reakcija s aldehidnim skupinama stvorenim cijepanjem molekule celuloze i
razaranjem prstena glukoze, najee na krajevima lanaca. Osim toga, moe doi do
uvlaenja soli u fibrile kao i do stvaranja kompleksnih formacija.
S obzirom na razliita kemijska i fizika svojstva mogu se filter papiri podijeliti na
kvalitativne, kvantitativne i kromatografske filter papire. Za primjenu filter papira osobito
u kromatografske svrhe mora se voditi rauna i o sadraju vode koja moe biti na razliite
naine vezana na filter papir, a najinteresantnija je ona koja se nalazi u intersticijarnim
prostorima (lumenima, porama) te zadrava svojstva otapala.
Filter papiri se u metodama kapilarne analize koriste:
1.

za izvoenje reakcija u kapi,

2.

kod metode krune (horizontalne) kromatografije,

166
3.

u silaznoj i uzlaznoj papirnoj kromatografiji.

Kapilarna analiza moe se primijeniti u odjeljivanju odnosno poveanju selektivnosti

reakcija ali i osjetljivosti reakcija.
Npr., reakcija aluminija s alizarinom:
Al(OH)2
O

OH

O
OH

Al(OH)3 +
O
alizarin

O
OH

+ H2O

O
ruiasto-crveni talog
ili koloidna otopina
alizarinskog laka

Reakcija se izvodi tako da se uzorku dodaje alizarin i amonijak do mirisa i promjene boje
alizarina u ljubiastu, a zatim CH3COOH do nestanka mirisa na amonijak i nestanka
ljubiaste boje. Stvaranje laka temelji se na adsorpciji boje na Al(OH)3. Ovo nije
specifina reakcija jer i ioni Fe, Cr, U i Mn daju obojene alizarinske lakove pa ih valja
odvojiti kapilarnim postupkom na filter papiru impregniranim s [Fe(CN)6]4-. Smetajui ioni
ostaju kao teko topljivi talozi u centru a ion Al3+ difundira. Dodavanjem alizarina i
parenjem nad NH3 i suenjem nastaje crveni prsten Al-alizarinskog laka. U prisustvu urana
koji s alizarinom daje modri lak na filter papiru impregniranom alizarinom nastaje u
sredini modra mrlja a oko nje crveni rub od produkta s aluminijem u prisustvu NH3. U
prisutvu iona Ni i Co na filter papiru impregniranom s alizarinom potrebno je parenje nad
NH3, suenje i potapanje u vruu 0,01 mol dm-3 HCl: na taj nain nestaje boja alizarinskih
ili aminskih produkata iona Co i Ni i parenjem nad NH3 vidi se Al-alizarinat.
Pod pojmom reakcije u kapi (F. Feigl, prva polovica 20-og stoljea,
"Tpfelanalyse", "spot test", ST) podrazumijevaju se reakcije dokazivanja koje se izvode s
kapima analiziranog uzorka i to na inertnoj ili kapilarno aktivnoj podlozi, najee filter
papiru. Ovo su vrlo osjetljive reakcije tako da je mogue dokazivanje vrlo malih koliina
analita. Uzrok tome treba traiti u zakonitostima koje vladaju izmeu dviju faza pri
izvoenju reakcija u kapi. Kada kapi dou u kontakt s hrapavom povrinom filter papira
one se po njoj raire u vie ili manje pravilnim krugovima kojih je veliina upravo
uvjetovana povrinskom napetou tako da se otopine s veom povrinskom napetou
obino polaganije razlijevaju. Zato su anorganske soli (elektroliti) kapilarno slabo aktivne
tvari a organski spojevi (ne-elektroliti) otopljeni u vodi kapilarno aktivne tvari. Ovisno o
veliini kapi i vrsti tvari otopljene u otapalu nastaju dakle razliito velike mrlje na filter
papiru, kojima je povrina:
P = r2
Dakle veliina povrine ovisi o radijusu pa tako nain irenja tekuine po filter papiru
utjee na osjetljivost reakcije.
Kapilarnost i vlaknasta struktura koji mu daju vrlo izraena adsorpcijska svojstva, te
ionsko-izmjenjivaka svojstva filter papira dovode do ukoncentriravanja iona na povrini
vlakana, zadravanja reakcijskog produkta na mjestu nanoenja to sve znatno poveava

167
vidljivost obojenih produkata. Ovome pridonosi i kontrastna bijela podloga. Zbog svega
ovoga filter papir slui za izvoenje vrlo osjetljivih reakcija.
S obzirom na interakcije koje mogu nastati izmeu reaktanata i filter papira a
uvjetovane su i kemijskim svojstvima celuloze, npr., kao ionskog izmjenjivaa, nije
svejedno da li se prvo nanosi otopina uzorka, npr., metalnog iona, ili organskog reagensa
kojim se filter papir impregnira a tek onda nanosi otopina iona. Kada se kap uzorka nanese
na filter papir otapalo se zbog kapilarne aktivnosti iri inei krunu mrlju oko toke
nanoenja. Istovremeno se dogaaju i drugi procesi, kao to su koagulacija i adsorpcija:
vrste estice se adsorbiraju na zidove kapilara dok se difuzija otopine nastavlja, kao da se
odvija dvodimenzionalna filtracija. Tako je talog u obliku obojene mrlje okruen prstenom
otopine koja je difundirala a na kojemu se onda mogu provesti daljnje reakcije ili se mogu
detektirati drugi ioni. Zbog svih ovih interakcija veliku vanost ima i kvaliteta filter papira
tako da postoje ili posebni filter papiri za reakcije u kapi ili se koriste fini kvantitativni
filter papiri izraeni iz iste celuloze s jednakomjerno gusto isprepletenim nitima i
neznatnim sadrajem oneienja (0,8 g pepela cm-2 papira). Kvalitativni filter papiri ne
zadovoljavaju kako zbog svoje grube i nepravilne strukture tako i zbog relativno visokog
postotka oneienja, osobito iona Fe, Ca i Mg.
Modifikaciju krune kromatografije na filter papiru u irem smislu, ini, danas ve opsolentna ali
duhovita, tehnika krune pei (ring oven, RO, H. Weisz, 1954.). Ona omoguava odjeljivanja mikro- i
ultramikro koliina tvari temeljem razlika u njihovoj topljivosti, primjenom ekstrakcije i selektivne eluacije.
U sredite filter papira nanosi se analizirani uzorak u volumenu od nekoliko mm3 (l) koji se obradi s
talonim reagensom tako da on prijee preko rubova nanesene mrlje kako bi se osigurala kvantitativnost
taloenja. Na taj nain dobije se tzv. sredinji disk koji predstavlja mrlju s talogom. Neistaloene ili topljive
sastavnice se pogodnim otapalom (eluensom) zbog kapilarnosti filter papira eluiraju preko transportne zone u
prstenastu zonu koja ima promjer otvora grijaeg tijela (metalna prstenasta ploica). Eluiranje u vrlo usku
prstenastu zonu je omogueno time to je grijae tijelo zagrijano na temperaturu koja je za nekoliko
stupnjeva via od vrelita upotrebljenog otapala. Opreznim eluiranjem postie se to da se otapalo kada doe
do grijaeg tijela isparava i tako se eluirana sastavnica zaustavlja u tankoj prstenastoj zoni. Temperatura
povrine mora biti ~105-110 oC ako se koriste vodene otopine, a ako se koriste organska otapala potrebna je
drugaija temperatura. S obzirom da se zbog strukture filter papira kap iri u obliku vie ili manje naglaene
elipse, eluens valja dokapavati oprezno i to vie u smjeru manje osi elipse kako bi se postigla pravilna i uska
prstenasta zona. Zbog toga je i vano odabrati filter papir koji ima takav raspored celuloznih niti da se
tekuina po njemu iri to ravnomjernije u svim pravcima. Osim toga on mora sadravati to manje
oneienja jer se i ona mogu eluirati u prstenastu zonu pa mogu ometati reakcije dokazivanja.
Pogodnost ove tehnike je upravo u tome to se primjenom ak i ekstremno velikog volumena otapala
eluirana sastavnica ne razrjeuje nego ukoncentrirava u usku prstenastu zonu (debljina ca 0,1-0,3 mm). Na taj
je nain omogueno vrlo osjetljivo dokazivanje i odreivanje eluirane sastavnice. Naime, povrine ovako
dobivenih prstenova iznose ovisno o njihovom promjeru 7-20 mm2, to je 3-10 puta manja povrina od one
krune mrlje promjera 10 mm koja iznosi 78,5 mm2. Toliko puta je vea i koncentracija analita u prstenu u
odnosu na koncentraciju u izvornoj mrlji uzorka.
Odjeljivanjem na filter papiru nastaju slijedee zone:

uzorak
sredinji disk
transportna zona

prstenasta zona

168

Primjer odjeljivanja iona Ni2+ i Fe3+:

+ H2S
plin

+HCl
razr.

uzorak
(Ni2++Fe3+)

sredinji disk
(NiS+Fe2S3)

NiS

prstenasta
zona (Fe3+)

Disk s NiS izreemo, stavimo na novi filter papir i eluiramo s kiselinom, npr., HNO3, u prstenastu zonu. Isto
odjeljivanje prikazano je shematski kao:
Ni2+ + Fe3+
+ H2S, taloenje NiS + Fe2S3
+ HCl, eluiranje Fe3+
prstenasta zona (Fe3+)

disk (NiS)

okupati u K4[Fe(CN)6]
modri prsten KFeIII[FeII(CN)6]xH2O
(vidi str. 117)

izrezati disk i staviti na novi filter papir

eluirati Ni2+ ion s HNO3, nova prstenasta
zona s Ni2+, okupati u DMG, pariti nad NH3
ruiasti prsten Ni(DMG)2 (vidi str. 16)

Povrina prstenaste zone moe se izraunati kao povrina krunog vijenca:

2

P = (r1 - r2 ) = [(r1 + r2)(r1 - r2)]

pa za prsten promjera d1 = 22 mm i debljine 0,2 mm proizlazi povrina od:
2

P = (11 - 10,8 ) = (121-116,64) = 3,14.4,36 = 13,69 mm2

2

Ako je prsten irok ak 1 mm povrina e mu biti manja od 70 mm , a moe se izraunati na 2 naina:

2

2r x irina = 22.3,14.1 = 69,1 mm

ili
2

P = (11 - 10 ) = 3,14(121 - 100) = 65,9 mm2

Velika je primjenjljivost ove tehnike u mikrokvalitativnoj analizi (npr., umjesto jedne reakcije
dokazivanja u jednoj kapi uzorka moe se provesti vie reakcija koristei segmente prstena). Zbog
ukoncentriravanja ispitivane supstancije znatno se poveava osjetljivost reakcije dokazivanja (vidi Granine
vrijednosti utvrivanja) ak i ako se izvodi u cijelom prstenu a pogotovo ako se prsten podijeli u nekoliko
segmenata, jer e svaki segment dati reakciju jednakog intenziteta. Osim toga mogue je istovremenuo
dokazivanje nekoliko sastavnica. Zbog mogunosti baratanja s malim koliinama uzoraka i zbog svoje velike
osjetljivosti ova metoda veoma je pogodna u analizi tragova bioloki aktivnih tvari, npr., toksikoloki
znaajnih, koristi se pri ispitivanju biolokih i tehnikih materijala, farmaceutsko-kemijskih pripravaka, u
ekolokim istraivanjima (pri ispitivanju pitkih i otpadnih voda, atmosfere), ivenih namirnica, itd., a dade
se kombinirati i s drugim tehnikama, npr., s elektrokemijskim, kromatografskim (npr., TLC), ekstrakcijom s
organskim otapalom, ionskom izmjenom, volumetrijom, spektrometrijom, itd.

169
Analiti koji se dadu osjetljivo dokazati su npr., metalnih ioni, kiselinski radikali, organski spojevi (na
temelju reakcija funkcionalnih skupina), radionuklidi. Kako intenzitet boje prstena raste s koncentracijom
analita, to se ova metoda krune papirne kromatografije moe koristiti i za polukvantitativnu analizu
metalnih iona, aniona, organskih spojeva, tzv. metodom kolorimetrije prstenova (pogreka iznosi 5-10%),
radioaktivnih supstancija metodom autoradiografije. U svrhu kvantitativne analize, izree se prsten ili disk s
ukoncentriranim analitom te ga se ekstrahira pogodnim otapalom i u dobivenoj otopini odredi ultramikro
titracijom, najee kompleksometrijskom.

VII.5. SUSTAVI TEKUE-TEKUE

Ekstrakcija organskim otapalom ("solvent extraction", SE) ili ekstrakcija tekuetekue je proces kada se otopljena tvar raspodjeljuje izmeu dviju faza koje se ne mijeaju.
Prenoenje tvari iz jedne faze u drugu zove se razdjeljenje. Kemijski spoj se razdjeljuje s
obzirom na relativnu topljivost u pojedinoj fazi i postie ravnoteu. Temeljni proces je
ustvari isti kao kod razdjelne kromatografije (vidi Temelji kromatografskih
odjeljivanja) ali je razlika u eksperimentalnoj tehnici.
Ekstrakcija organskim otapalom obino se koristi radi ukoncentriranja ili odjeljivanja
pojedinanih kemijskih tvari ili skupine tvari meusobno ili od matrice. Kao metoda
odjeljivanja SE je vrlo jednostavna i relativno brza a ima prednost pred selektivnim
taloenjem zbog vee istoe odijeljenih tvari (ko-ekstrakcija se rijetko susree) a i
odjeljivanja vrlo malih koliina. Danas je esto zamijenjena efikasnijim kromatografskim
tehnikama odjeljivanja (vidi Temelji kromatografskih odjeljivanja).
Kod ekstrakcije organskim otapalom dolazi do razdjeljenja unutar para nemjeljivih
otapala: voda-organsko otapalo. S obzirom na veliku sposobnost uvlaenja molekula vode i
hidratacijske energije mnoge jednostavne soli metalnih iona se lako otapaju u vodi ali ne i
u organskim otapalima. U prisutnosti organskog otapala koje posjeduje daleko niu od
vode dolazi do smanjenja disocijacije, poveava se asocijacija suprotno nabijenih iona u
neutralne molekule ili ionske parove (asocijate) te ne dolazi do solvatacije iona pogotovo
kada su molekule organskog otapala slabo dipolnog karaktera ili ga uope ne posjeduju.
Posljedica je smanjenje ili nestanak naboja estica a time i elektrostatskih interakcija
izmeu otopljene tvari i vode tj. smanjenje afiniteta prema vodi i istovremeno poveanje
topljivosti u organskom otapalu.
Ako se neka tvar A otapa u dvije tekuine koje se meusobno ne mijeaju ona se
razdijeli izmeu te dvije faze i uspostavi se heterogena ravnotea:
Av Ao
KD = [A]o/[A]v
gdje su [A]o i [A]v ravnotene koncentracije razdijeljene tvari A u organskoj i vodenoj fazi,
dok je KD koeficijent razdijeljenja. Ovu zakonitost utvrdili su M. Berthelot i E. Jungfleisch
(1872.) a obrazloio ju je W. Nernst (1891.). Egzaktan izraz ukljuuje aktivitete:
KD' = aAo/aAv = ([A]o fo)/([A]v fv) = KD (fo/fv)
gdje su fo i fv odgovarajui faktori aktiviteta i KD je egzaktna termodinamika veliina i
konstanta je kod konstantne temperature. U vrlo razrijeenim otopinama koeficijent
aktiviteta moe se smatrati jedinicom pa je koeficijent razdijeljenja konstanta jednaka

170
omjeru koncentracija. Koeficijent razdijeljenja primjenljiv je na jednu kemijsku tvar
prisutnu u obje faze.
Nernstov zakon razdijeljenja kae da se otopljena tvar raspodjeljuje izmeu dvije
tekue faze koje se ne mijeaju tako da je u ravnotei odnos koncentracija te tvari u dvije
faze konstantan pri konstantnoj temperaturi i ako je molekularno stanje promatrane tvari u
obje faze isto. Raspodjela tvari izmeu dva otapala esto moe biti oteana zbog sporednih
reakcija bilo u vodenoj ili organskoj fazi: u vodenoj fazi dolazi do disocijacije a u
organskoj do asocijacije tvari odnosno polimerizacije. U praktinim kemijskim
postupcima, npr., pri ekstrakciji kiseline HA iz vodene u organsku fazu baratamo s vie od
jednog entiteta, tj. disociranim i nedisociranim oblicima kiseline. Zato se KD odnosi samo
na odnos koncentracija nedisociranog oblika, npr.:
KD = [HA]o/[HA]v
to ne daje potpunu informaciju jer u vodenoj fazi kiselina moe istovremeno postojati i u
disociranom obliku a u organskoj se fazi mogu javiti i ionski parovi. Zato se definira odnos
ukupnih koncentracija otopljene tvari to je praktini nain opisivanja ravnotei
razdjeljenja, te se primjenjuje tzv. distribucijski odnos (Dc):
Dc = cAo/cAv
gdje su cAo i cAv ukupne koncentracije tvari A u organskoj i vodenoj fazi koje ukljuuju
razne oblike otopljene tvari. Dc se mijenja s promjenom eksperimentalnih uvjeta, npr., pH.
Ako je u obje faze prisutan isti oblik tvari vrijedi da je KD = Dc.
Na primjer ako pretpostavimo da je kiselina HA umjereno jaka u vodenoj fazi i
dominantno nedisocirana u organskoj fazi za vodenu fazu vrijedi:
Kk = ([H+]v [A-]v)/[HA]v
te ako pretpostavimo da ioni ne mogu egzistirati u nepolarnoj organskoj fazi Dc je:
Dc = [HA]uko/[HA]ukv
odnosno:
Dc = [HA]o/([HA]v + [A-]v)
Primjenom gornjih izraza dobiva se:
[A-]v = (Kk [HA]v)/[H+]v = (Kk [HA]o)/(KD [H+]v)
Dc = [HA]o/{([HA]o/KD) + (Kk [HA]o)/(KD [H+]v)}
i pojednostavljeno proizlazi:
Dc = (KD [H+]v)/([H+]v + Kk)
Iz slike VII.7. vidljive su dvije linearne regije: kada je [H+]v > Kk tada je Dc KD a kada je
Kk > [H+]v tada je:

171
Dc = (KD [H+]v)/Kk
Dakle, Dc jako ovisi o pH vodene otopine onda kada je pH > pKk.

log Dc

log KD

pKk

pH

Slika VII.7. Dc u funkciji pH pri razdjeljenju hipotetske karbonske kiseline izmeu organske i vodene faze.

Drugi primjer odnosi se na situaciju kada ekstrahirana tvar polimerizira u organskoj

fazi (slika VII.8.). Npr., ako ekstrahiramo CH3COOH u nepolarno organsko otapalo, npr.,
benzen, ona u organskoj fazi moe dimerizirati. Tu su prisutna 2 meusobno povezana
ravnotena stanja. Ako pH odravamo ispod 2 dominantni oblik CH3COOH u vodenoj fazi
je nedisocirana kiselina:
CH3COOHv CH3COOHo
KD = [CH3COOH]o/[CH3COOH]v
gdje KD opisuje razdjeljenje molekulskog oblika CH3COOH izmeu 2 faze i Kdim,o opisuje
dimerizaciju u organskoj fazi:
2CH3COOHo (CH3COOH)2o

i b +2
N ag

log [CH3COOH]o

Kdim,o = [(CH3COOH)2]o/[CH3COOH]o2

pKdim,o

+1
b
i
g
Na
log [CH3COOH]v
Slika VII.8. Hipotetska ekstrakcija octene kiseline iz vodenog u organsko otapalo u kojem dimerizira.

Iz gornjih primjera vidljivo je da varijacije Dc izazivaju zakrivljenost u grafovima co

(ukupna koncentracija svih oblika prisutnih u organskoj fazi) vs. cv (ukupna koncentracija
svih oblika prisutnih u vodenoj fazi). Ti grafovi su izoterme razdjeljenja (vidi Temelji

172
kromatografskih odjeljivanja). Kod jednostavnih molekulskih oblika koji ne disociraju
niti ne polimeriziraju razdjeljenje je izravno. Razdjelna izoterma je tada pravac s nagibom
+1 i predstavlja sluaj kada je Dc konstantan.
Npr., kod distribucije joda izmeu vode i CCl4 ako u vodenoj fazi nije prisutan IKD = Dc. Ako se u vodeni sloj doda I- dolazi do sporedne reakcije:
I2 + I- I3zbog koje stehiometrijska koncentracija joda u vodenom sloju raste.
Ako prikaemo odjeljivanje sastavnice A od sastavnice B primjenom organskog
otapala u idealnom sluaju jedna faza treba sadravati samo sastavnicu A a druga samo
sastavnicu B. U praksi to nije sluaj pa se, npr., u prvom izdvojenom dijelu (faza 1) uz B
nalazi i neto A, u fazi 2 pored A i neto B. Odnos koncentracija A i B u fazi 2 podijeljen s
odnosom A i B u fazi 1 daje faktor odjeljivanja ():
= (cA/cB)2/(cA/cB)1 = (cA/cB)o/(cA/cB)v = (cAo/cAv) (cBv/(cBo) =
= (cAo/cAv)/(cBo/cBv) = DcA/DcB
Ako se u fazi 2 pored 99,9% A nalazi nakon procesa odjeljivanja 0,1% tvari B i pored
99,9% B zaostaje u fazi 1 0,1% A tada je faktor odjeljivanja:
= (99,9:0,1)/(0,1:99,9) 106
Velika brojana vrijednost govori u prilog efikasnom odjeljivanju A od B. U analitikom
smislu ekstrakcija se smatra efikasnom onda kada u vodenoj fazi zaostane manje od 0,1%
izvorne koliine tvari.
Efikasnost ekstrakcije, kao mjera ukoncentriravanja, moe se izraziti:
cVv = cvVv + coVo
Dc = co/cv

odnosno

co = Dccv

cVv = cvVv + DccvVo = cv(Vv + DcVo)

cv = c[Vv/(Vv + DcVo)] = c{(Vv/Vo)/[(Vv/Vo) + Dc]} = cv1
cvn = c{(Vv/Vo)/[(Vv/Vo) + Dc]}n = c[Vv/(Vv+DcVo)]n
Dakle, koncentracija neekstrahirane tvari u vodenoj fazi opada eksponencijalno. Ako je
Vv = Vo:
cvn = c[1/(1 + Dc)]n
c - poetna koncentracija u vodenoj fazi, Vv, Vo - volumen vodene i organske faze, cv, co - koncentracije u
vodenoj i organskoj fazi nakon uravnoteenja, cv1, cvn, - koncentracije u vodenom sloju nakon prve odnosno
n-te ekstrakcije, 1, , n - broj ekstrakcija.

173
esto se u analitikoj kemiji primjenjuje stupanj ekstrakcije, Euk, koji predstavlja
omjer izmeu koliine ekstrahirane tvari (bez obzira u kojem obliku) i ukupne koliine
raspodjeljene tvari u oba otapala. On ima vrijednost 0-1 tj. 0-100% pri emu vrijednost 1
odnosno 100% odgovara potpunoj ekstrakciji:
Euk = [coVo/(coVo + cvVv)] = {[(co/cv)Vo]/[(co/cv)Vo] + Vv]} =
= [DcVo/(DcVo + Vv)] = {Dc/[Dc + (Vv/Vo)]}
Ako je Vv = Vo
Euk (%) = [Dc/(Dc + 1)]100
Ako je distribucijski odnos mali potrebno je provesti vei broj ekstrakcijskih koraka.
Dobra ekstrakcija postie se ponovljenim ekstrakcijama s malim volumenima organskog
otapala. Viestruke ekstrakcije s malim volumenima Vo daju kompletniju ekstrakciju nego
jedna ekstrakcija s velikim Vo.
Ekstrakcija metalnih iona
Zbog svog naboja hidratizirani metalni ioni ne ekstrahiraju se dobro u organsku fazu
no mogua je ekstrakcija neutralnih kompleksa osobito ako su oni kovalentne naravi.
Spojevi koji se ekstrahiraju ekstrakcijom s otapalom su:
1.

jednostavni kompleksi (npr., GeCl4),

2.

nenabijeni kelati (npr., Cu-PAN, Co-PAN, Cd-PAR, itd.),

3.

ionski asocijati.

SE je efikasna metoda obogaivanja tragova metalnih iona iz vodenih otopina u

organska otapala (npr., CCl4) primjenom organskog liganda HL te stvaranjem hidrofobnih
metalnih kelata [BLn].
U veini ekstrakcija metalnih iona mora ih se prevesti u oblik topljiv u organskom
otapalu. Zato prvo treba ukloniti koordinirane molekule vode te formirati nenabijeni oblik
tvari nastajanjem neutralnih kompleksa ili ionskom asocijacijom. U prvom sluaju to se
esto postie kelatiranjem, npr., s 8-hidroksikinolinom, dimetilglioksimom, ditizonom,
dietilditiokarbamatom, acetilacetonom, kupferonom (amonijeva sol N-nitrozofenil
hidroksilamina), kinalizarinom, salicilaldoksimom, 1-nitrozo-2-naftolom, PAR-om, PANom. Npr., Ni2+ ali ne i drugi kationi selektivno se ekstrahira iz slabo bazine citratne
otopine u CHCl3 u obliku Ni(DMG)2 kompleksa. Nasuprot tome, teko topljivi kompleksi
oksina s vie od 25 razliitih metalnih iona mogu se ekstrahirati u CHCl3.
Nadalje, mogua je ekstrakcija Tl(III) iz vodene kloridne otopine s tributil fosfatom
(TBP) u heksan u obliku TlCl3. Niz metalnih iona dade se ekstrahirati u neka organska
otapala u obliku anionskih kompleksa. Ovo se naroito odnosi na tetraedrijske komplekse,
npr., [FeCl4]-, ClO4-, koji se dobro ekstrahiraju kao kiseline. Ovisno o prirodi organskog
otapala takve tvari mogu postojati kao anioni preko irokog podruja pH ponaajui se kao
jake kiseline. Zanimljiva je distribucija Fe(III) izmeu HCl i metil izobutil ketona (MIBK):
kod niskih koncentracija Fe(III) postoji linearni odnos izmeu Fe(III) oblika u vodenoj i
organskoj fazi s nagibom pravca +1, kod viih koncentracija Fe(III) u organskoj fazi nagib

174

Na

gib

+1

[Fe(III)]uk,MIBK

je +0,5 te kod jo viih javlja se ponovno nagib +1. U posljednjem sluaju nastaje
dominacija ionskog para H+, [FeCl4]- (vidi str. 176) u organskoj fazi (slika VII.9.).

Na

gib

+1

,5
Nagib +0

[Fe(III)]uk,v
Slika VII.9. Prikaz ekstrakcije Fe(III) iz vodene solno kisele otopine s MIBK.

Za odjeljivanje i ukoncentriravanje metalnih iona najvanije je nastajanje nenabijenih

kelata. Npr., promotrit emo prijenos metalnog iona u organsku fazu primjenom
kelatirajueg agensa koji je slaba monoprotonska kiselina (npr., ditizon, PAN, kupferon,
oksin). Vane su slijedee ravnotee:
HL + H2O H3O+ + L-

protoliza kelatora

Kk = ([H3O+][L-])/[HL]
Nastajanje kompleksa moe se predstaviti reakcijom:
Bn+ + nL- [BLn]

n = [BLn]/[Bn+] [L-]n

Raspodjela organskog reagensa izmeu vodene faze i faze organskog otapala je:
HLv HLo
KDL = [HL]o/[HL]v
Raspodjela koncentracije nastalog kompleksa izmeu vodene i organske faze je:
[BLn]v [BLn]o
a koeficijent razdijeljenja:
KDB = [BLn]o/[BLn]v
Za distribucijski odnos vrijedi:
DcB = [BLn]o/([BLn]v + [Bn+]v)
Ako je [BLn]o jedini oblik koji sadri kompleksirani metal i to u organskoj fazi a
koncentracija kompleksa [BLn]v u vodi tako mala da se moe zanemariti i Bn+ je jedini

175
oblik metala u vodenoj fazi i ako se pretpostavi da se ne odigravaju nikakve sporedne
reakcije moe se dati izraz:
n

DcB = [BLn]o/[Bn+]v = (n KDB Kk [HL]o )/(KDL [H3O+]v )

Prema tome moe se zakljuiti da ekstrakcija metalnih kelata ovisi samo o [H3O+] u
vodenoj fazi i koncentraciji reagensa tj. kelatora u organskoj fazi a ne o poetnoj
koncentraciji metalnih iona. U praksi se obino koristi veliki suviak reagensa zbog ega se
vrijednost [HL]on moe smatrati konstantnom pa ako se sve konstante u gornjem izrazu
udrue u jednu konstantu, K*, dobiva se pojednostavljen izraz:
n

DcB = K*/[H3O+]v

Ako je prisutno vie kompleksa u 2 faze, ako dolazi do hidrolitike disocijacije ili
polimerizacije ravnotee su puno kompliciranije.
Neutralni kelati najlake se otapaju u nepolarnim otapalima poput benzena, CCl4 i
CHCl3.
Ioni kobalta reagiraju s PAN-om [PAN - 1-(2-piridilazo)-2-naftol] dajui
oktaedrijske komplekse (vidi Kompleksi s organskim bidentatnim i polidentatnim
ligandima). Co2+ najprije reagira s PAN-om dajui crveni neutralni kelat, [CoII(PAN)2]0
(vidi str. 100) koji se ve s atmosferskim kisikom ili s H2O2 u vodenoj otopini oksidira u
stabilniji zeleni kompleks [CoIII(PAN)2]+ (vidi str. 74):
+

O
Co/2
smee-crven

e-

O
2

Co/2

zelen

Ovaj kompleks je vrlo stabilan ak i u jako kiseloj otopini. Prema teoriji ligandnog polja
stabilizirana je oktaedrijska konfiguracija trovalentnog kobalta. Ipak, ako se prije PAN-a u
reakcijsku smjesu doda EDTA onemogueno je nastajanje kompleksa Co(III)-PAN.
Kompleks Co(III)-PAN je zeleni talog koji se dade otopiti i ekstrahirati u organska otapala,
npr., CHCl3, u obliku mijeanog kompleksa koji nastaje u prisustvu anionskog liganda,
npr., CH3COO-, Cl-, ClO4-, te je temelj spektrometrijskog odreivanja Co2+ iona. Isti sustav
moe posluiti i za odjeljivanje iona kobalta od drugih metalnih iona. U slabo kiselom
mediju (pH 4-5) Co2+ gradi tamno smee-crveni, Ni2+ gradi crveni a Fe3+ crveno-smei
kompleks s PAN-om. Zakiseljavanjem s HCl do pH 1 otopina sa eljezom i niklom oboji
se uto, vjerovatno zbog razaranja odgovarajuih kompleksa. Istovremeno Co(II)-PAN se
u jako kiselom mediju u prisustvu vode oksidira u Co(III)-PAN (vidi gore), te ga se moe
otopiti i ukoncentrirati u CHCl3 kojeg oboji tamno zelenom bojom. Na ovaj nain mogue
je vrlo osjetljivo i selektivno dokazivanje Co2+ u prisustvu suvika Ni2+ i Fe3+ iona.
Zbog elektronske konfiguracije PAR-a [4-(2-piridilazo)-rezorcinol] (vidi str. 16 i
Kompleksi s organskim bidentatnim i polidentatnim ligandima) u njegovom

176
kompleksu s kobaltom je trovalentni oblik kobalta jo dodatno stabiliziran pa je on stabilan
i u prisustvu askorbinske kiseline kao reducensa.
Pored ekstrakcije neutralnih molekula (I2, AsCl3) i neutralnih kelatnih kompleksa u
analitikoj praksi vri se vrlo esto ekstrakcija ionskih parova (asocijata). Naime u
organskim otapalima s niskom esto se opaa fenomen ionskog sparivanja. Kod
neutralnih estica, ionskih asocijata, suprotno su nabijeni ioni vezani samo elektrostatskim
silama. esto se koriste pozitivno nabijeni reagensi, npr., soli tetraalkil amonijevih kationa
R'4N+ (npr., tetrabutil amonijev klorid ili acetat). Nasuprot tome alkil sulfati (R'OSO3-)
koriste se kao negativno nabijeni agensi za ionsko sparivanje. Tu je vana duljina alkilnog
lanca. Ravnoteno stanje kod procesa nastajanja ionskih parova jako ovisi o temperaturi.
Kod ionske asocijacije metalni ion moe biti koordinativno ugraen u kation ili anion
ionskog para koji se ekstrahira:
Bn+ + mL [BLm]n+
[BLm]n+ + nX- [BLm]n+, nXmetal ugraen u kation, npr., [Cu(2,9-dimetil-1,10-fenantrolin)2]+ (vidi
Kompleksi s organskim bidentatnim i polidentatnim ligandima); za
ionsko sparivanje anioni (npr., ClO4-, NO3-, ftalat, tetrafenilborat) koje
moemo spektrofotometrijski odrediti nakon ekstrakcije kelata Cu(I) s
kuproinom ili neokuproinom u organsko otapalo

Bn+ + (n+a)L- [BLn+a]a[BLn+a]a- + aY+ aY+, [BLn+a]ametal ugraen u anion, npr., H+, [FeCl4]-; EDTA kompleksi u ionskim
asocijatima s organskim kationima, ili [Fe(feron)3]3- kompleks u ionskom
asocijatu s tetrabutil amonijevim kationom (vidi Kompleksi s organskim
bidentatnim i polidentatnim ligandima), tiocijanato kompleksi

Kao organska otapala od velikog su znaenja ona otapala koja sadre kisik te imaju
jaku koordinacijsku sposobnost. To su alkoholi, eteri, esteri i ketoni koji su dobri elektron
donori i esto su dio ekstrahirane tvari (npr., metilizobutilketon, dietileter, i dr.). Oni s
protonima pod jako kiselim uvjetima ine oksonijum katione ija se openita struktura
moe prikazati kao: (R2O)pH+, gdje je R alkil radikal a p je koeficijent. Struktura
oksonijum kationa s dietileterom moe se prikazati kao: [(C2H5)2O]pH+. Metali koji ine
anionske komplekse u jakoj kiselini, npr., s F-, Cl-, Br-, I-, SCN-, mogu se ekstrahirati u
takva otapala kao ionski parovi.
Npr., ekstrakcija Fe(III) iz solno kiselog medija s dietileterom dovodi do toga da u
eterski sloj prelazi ionski asocijat sastava (vidi str. 174):
[(C2H5)2O]3H+ (H2O)x, [FeCl4]Slian je sluaj kod ekstrakcije Fe(III) iz kiselih otopina koje sadre tiocijanat pomou
polarnih organskih otapala:
H(n-3) (H2O)m Sp [Fe(SCN)n (H2O)(6-n)]

177
gdje S predstavlja molekulu organskog otapala, a, m, n, i p su odgovarajui koeficijenti.
Analogne asocijate grade i drugi metalni ioni. Tako i trovalentno eljezo i
trovalentni/peterovalentni molibden grade crveno obojene tiocijanato komplekse a kobalt
intenzivno modri, koji se lako ekstrahiraju u organska otapala. Ovi metalni ioni mogu se na
taj nain dokazati i/ili spektrometrijski odrediti. Isti sustavi mogu posluiti za meusobno
odjeljivanje metalnih iona: u sluaju smjese Fe3+ ili Co2+ s Al3+, crveni eljezov kompleks
mogue je ekstrahirati u etilacetat, a modri kobaltov u 1-pentanol/dietileter (1:9), dok Al3+
zaostaje u vodenom sloju. Za odjeljivanje iona eljeza od iona molibdena, smjesu
Fe3++MoO42- treba obraditi sa SnCl2 pri emu se reduciraju oba iona: Fe3+ prelazi u Fe2+
koji zaostaje u vodenoj fazi, a MoO42- prelazi u Mo3+ i/ili Mo5+ koji u obliku tiocijanatnog
kompleksa prelazi u 1-pentanol.
Iz niza navedenih primjera vidljivo je da se primjenom SE poveava se i osjetljivost i
selektivnost analitikih reakcija (vidi Izvedbene znaajke kvalitativnih kemijskih
ispitivanja).

178

VIII. SLOENE RAVNOTEE

VIII.1. MASKIRANJE I DEMASKIRANJE
Maskiranje je jednostavan postupak pri kojem se jedna ili vie sastavnica neke
smjese bez fizikog odjeljivanja tako kemijski preoblikuju da su time sprijeene njihove
karakteristine reakcije. Takav postupak primjenjuje se onda kada se u smjesi nalazi vie
sastavnica koji reagiraju s istim analitikim reagensom. Ovdje se radi o kompetirajuim
ravnoteama. Radi procjene i predvianja odnosa ravnotea reakcije maskiranja i temeljne
analitike reakcije u sloenom sustavu, uvode se pojmovi "omjera selektivnosti" i "omjera
maskiranja" (K. L. Cheng, 1961.). Vrijednosti ovih omjera mogu posluiti kao indeks
obima maskiranja i obima temeljne analitike reakcije za odreeni sustav:
omjer selektivnosti (OS) = pBp2/pBm
omjer maskiranja (OM) = pBm2/pBp
pBp i pBm - negativni logaritmi koncentracije metalnog iona B nastalog disocijacijom produkta metaltemeljni analitiki reagens odnosno kompleksa metal-maskirajui agens.

Maskirajui agensi slue poveanju selektivnosti neselektivnih analitikih postupaka

(vidi Izvedbene znaajke). U naim razmatranjima kao temeljne analitike reakcije
promatrat emo reakcije taloenja ili kompleksacije, a kao reakcije maskiranja reakcije
kompleksacije. Ako su u reakcijskom sustavu prisutni metalni ion, analitiki reagens i
maskirajui agens ravnotea ima tendenciju pomaka prema temeljnoj analitikoj reakciji
kada je pBp > pBm. Bez obzira na prisustvo kompetirajueg maskirajueg sredstva uz veu
pBp lake je nastajanje kompleksa ili taloga kao produkta temeljne analitike reakcije.
Dakle indeks pBp2/pBm govori da li se temeljna analitika reakcija odvija ili ne odvija pod
uobiajenim uvjetima izvoenja ali u prisustvu maskirajueg agensa. Kada je pBp/pBm
>1,1 ili OS = pBp2/pBm >7 postoji tendencija dominacije temeljne analitike reakcije; kod
niih vrijednosti favorizirana je reakcija maskiranja.
Tako, npr., EDTA (vidi Kompleksi s organskim bidentatnim i polidentatnim
ligandima) uspjeno maskira reakcije DMG s Cu2+ (smee-ljubiasta otopina), s Ni2+
(crveni talog) i s Co2+ (uto-smea otopina) uz odgovarajue OS vrijednosti od 6,5, 5,6 i
4,9 (vidi tablicu VIII.1.). Istovremeno uz OS vrijednost od 7 maskiranje Ag+ uz Cl- ovisit
e o koliini i EDTA i Cl- (tablica VIII.2.).
Dakle raunanjem OS ili OM mogue je predvidjeti da li e dominirati temeljna
analitika reakcija ili reakcija maskiranja. Oni se mogu izraunati ako se zna pB vrijednost
ukljuena u ravnoteu. Nije potrebno poznavati pB vrijednosti stupnjevitih reakcija
nastajanja kompleksa ve ukupne pB vrijednosti. Pri tome u obzir treba uzeti kiselost
medija, ionsku jakost, temperaturu i otapalo zbog njihova utjecaja na vrijednost konstanti
ravnotee.

179
Tablica VIII.1. Reakcije nekih metalnih iona s DMG u prisustvu EDTA i BHEG*,**
Ravnotea

log Kst
ili pKpt

Cu2+ + 2DMG [Cu(DMG)2] + 2H+

23,30

OM

OS

Opaanje
ljubiasto-smea otopina

Cu2+ + 2BHEG- [Cu(BHEG)2]

13,35

5,7

8,6

smea otopina

Cu2+ + EDTA4- [Cu-EDTA]2-

18,8

11,3

6,5

nema reakcije, m

Ni2+ + 2DMG [Ni(DMG)2] + 2H+

21,7

Ni2+ + 2BHEG- [Ni(BHEG)2]

10,8

4,1

9,6

crveni talog

Ni2+ + EDTA4- [Ni-EDTA]2-

18,6

12,0

5,6

nema reakcije, m

Co2+ + 2DMG [Co(DMG)2]+ 2H+

18,94

crveni talog

uto-smea otopina

Co2+ + 2BHEG- [Co(BHEG)2]

8,8

3,1

9,0

uta otopina

Co2+ + EDTA4- [Co-EDTA]2-

16,3

10,4

4,9

nema reakcije, m

log Kst = pKnest

m uspjeno maskiranje
* BHEG N,N-bis(2-hidroksietil)glicin [(HOCH2CH2)2N-CH2COOH]; DMG dimetilglioksim; EDTA
etilendiamin tetraoctena kiselina [(CH2COOH)2N(CH2)2N(CH2COOH)2].
** pBp i pBm raunati na temelju 1 mol dm-3 koncentracija kompleksa metal-analitiki reagens i kompleksa
metal-maskirajui agens.
Tablica VIII.2. Konstante ravnotee reakcija kompleksacije i taloenja iona srebra*
Kpt

OM

OS

Uinak EDTA
(pH 10)

2Ag+ + 2OH- Ag2O + H2O

2x10-8

3,41

4,0

bez taloga, m

CrO42-

2Ag+ + CrO42- Ag2CrO4

1,1x10-12

3,6

3,6

bez taloga, m

Cl-

Ag+ + Cl- AgCl

1,8x10-10

2,59

7,0

talog

IO3-

Ag+ + IO3- AgIO3

3,0x10-8

3,41

4,0

bez taloga, m

Br-

Ag+ + Br- AgBr

5,2x10-13

2,12

10,3

talog

I-

Ag+ + I- AgI

8,3x10-17

1,62

17,8

talog

S2O32-

Ag+ + 2S2O32-
[Ag(S2O3)2]3-

2,82

5,9

kompleks, m

SCN-

Ag+ + SCN- AgSCN

2,16

10,0

talog

CN-

Ag+ + 2CN- [Ag(CN)2]-

2,02

11,4

kompleks

S2-

2Ag+ + S2- Ag2S

2,5x10-50

0,79

73,8

talog

p-dimetilaminobenziliden
rodanin

Ag+ + C12H12N2OS2
AgC12H11N2OS2

8,1x10-19

1,36

25,1

talog

Temeljni
reagens

Ravnotea

OH-

Kst

3,2x1013
1,0x10-12
1,3x1021

m uspjeno maskiranje
* pBp i pBm (= pAg+) raunati na temelju 1 mol dm-3 koncentracija kompleksa metal-glavni reagens i
kompleksa metal-EDTA.

180

U irem smislu, maskiranje se moe provesti:

1.

Otapanjem:

Pri tome koristi se taloni reagens koji e s odreenom sastavnicom dati talog a s
drugom topljivi spoj. Npr., u prisustvu jake luine dolazi do sljedeih reakcija:
Al3+ + Fe3+ + 7OH- [Al(OH)4]- + Fe(OH)3
maskiran

ili
Cr3+ + Fe3+ + 7OH- [Cr(OH)4]- + Fe(OH)3
maskiran

a uz NH4OH:
2Al3+ + Zn2+ + 6NH4OH 2Al(OH)3 + [Zn(NH3)6]2+ + 6H+
dok bi uz NaOH nastali samo topljivi oblici [Al(OH)4]- i [Zn(OH)4]2-.
2.

Oksidacijom (vidi Redoks reakcije), npr.:

2Br- + Cl2 Br2 + 2Cl-2e

+2e
uto-smee obojenje
Br2 u CHCl3

2I- + Cl2 I2 + 2Cl-2e

+2e
ljubiasto obojenje
I2 u CHCl3

Jod se maskira daljnjom oksidacijom:

I2 + 5Cl2 + 6H2O 2IO3- + 10Cl- + 12H+
-10e

+2e/5
bezbojan

3.

Redukcijom (vidi Redoks reakcije):

Fe3+ + Co2+ + 10SCN- [Fe(SCN)6]3- + [Co(SCN)4]2crveno

modro

181

Fe3+ se maskira redukcijom:

2Fe3+ + Sn2+ 2Fe2+ + Sn4+
+1e/2

-2e

Fe2+ + SCN-
4.

Kompleksacijom:

Maskiranje se moe temeljiti na stvaranju odreenih kompleksnih vrsta a o

stabilnosti nastalih kompleksa ovisi koji e ion biti maskiran a kojim e se ionima
omoguiti da stupe u reakciju. Dobar maskirajui ligand mora stvarati vrste, bezbojne
komplekse s ionom kojeg treba maskirati i slabe komplekse s ionom kojeg treba dokazati
ili s njime uope ne treba reagirati.
Npr., Co2+ ion moe se dokazati pomou tiocijanat iona s kojim stvara modar
kompleks [Co(SCN)4]2- (vidi str. 16 i Kompleksi s anorganskim monodentatnim i
bidentatnim ligandima). U prisustvu Fe3+ paralelno se stvara crvena boja od [FeSCN]2+
(vidi str. 83). Dodatkom F- iona Fe3+ ion prelazi u bezbojan, stabilni heksafluoro kompleks
[FeF6]3- (log Kst = 15,30, vidi Kompleksi s anorganskim monodentatnim i bidentatnim
ligandima). Kobalt ne stvara stabilan kompleks s F- pa se sad moe zamijetiti modra boja
Co-kompleksa. Intenzitet boje pojaava se ekstrakcijom s organskim otapalom. Ovakvo
dokazivanje Co2+ uz Fe3+ sa SCN- mogue je kod pH povoljnog za stvaranje fluoro
kompleksa eljeza (vidi Neke sloene ravnotee). Nestanak crvene boje [FeSCN]2+ moe
ukazivati na prisustvo F- (i posluiti njegovom dokazivanju) i/ili uspjeno maskiranje Fe3+.
U kvalitativnoj analizi moe biti korisno ne samo nastajanje ve i razaranje obojenog
kompleksa koje omoguuje vizualizaciju drugog iona.
Npr., prevoenje modrog Cu(II)-amino kompleksa u bezbojni cijano kompleks slui i
za dokazivanje CN- i za maskiranje Cu2+. Zbog razliite stabilnosti cijano kompleksa (vidi
Kompleksi s anorganskim monodentatnim i bidentatnim ligandima) moemo dokazati
Cd2+ kao uti CdS u smjesi s Cu2+. Zbog velike stabilnosti cijano kompleksa bakar s H2S
ne daje crni talog:
[Cd(CN)4]2- + S2- CdS + 4CNuti talog

[Cu(CN)4]3- + S2-
Za reakcije nastajanja [Cu(CN)4]3- (log Kst = 30,30) i [Cd(CN)4]2- (log Kst = 18,8) vidi str.
89-90.
Dobar maskirajui ligand je EDTA (vidi Kompleksi s organskim bidentatnim i
polidentatnim ligandima), odnosno njezina dinatrijeva sol (Na2H2Yx2H2O):
Na2H2Y 2Na+ + H2Y2-

182
koja s metalnim ionima stvara komplekse u omjeru 1:1 bez obzira na njihovu valenciju to
je vidljivo iz reakcije:
Bn+ + H2Y2- [BY]n-4 + 2H+
Uspjeno maskiranje reakcija DMG s Cu2+, Ni2+ i Co2+ primjenom EDTA prikazano je u
tablici VIII.1.
5.

Ekstrakcijom:

Nakon ekstrakcije modrog kompleksa [Co(SCN)4]2- ili crvenog kompleksa

[Fe(SCN)6]3- u organsko otapalo u obliku ionskog para (vidi str. 176), mogue je dokazati
aluminij u vodenom sloju. Isto tako mogue je dokazati dvovalentne katione, npr., Co2+, u
prisustvu Fe3+ nakon ekstrakcije kelata Fe(III)-antranilna kiselina u 1-pentanol (vidi str.
19).
Demaskiranje je postupak inverzan maskiranju odnosno proces kojim se maskirana
sastavnica oslobaa iz svog maskiranog oblika i vraa joj se sposobnost da sudjeluje u
odreenoj analitikoj reakciji. Dakle ion koji je maskiranjem doveden u nereaktivan oblik
prevodi se ponovno u reaktivan oblik oslobaanjem iz maskiranog oblika:
maskiranje

B+L

BL
demaskiranje

Ovaj se postupak moe temeljiti na razliitim mehanizmima i provesti na nekoliko naina:

1.

Regulacijom pH:

Stabilnost kompleksa jako ovisi o pH. Demaskiranje se moe postii snienjem ili
povienjem pH. Npr., pri pH 3,2 razara se kompleks [FeF]2+ i Fe3+ se demaskira (vidi
Neke sloene ravnotee). Nadalje, veina iona tekih metala ini relativno stabilne
komplekse sa CN- ionom. Ovi kompleksi nestabilni su u kiselom mediju te se razaraju
dodatkom jake mineralne kiseline uz nastajanje HCN i oslobaanje maskiranih metalnih
iona. Razaranje vrlo stabilnih kompleksa postie se tek pri visokoj kiselosti.
Zakiseljavanjem medija mogue je demaskirati ione i iz amonijevih kompleksa (vidi
Ravnotee reakcija kompleksacije, Kompleksi s anorganskim monodentatnim i
bidentatnim ligandima, Neke sloene ravnotee).
PRIMJERI:
[Ag(CN)2]- + 2H+ Ag+ + 2HCN
2Ag+ + CrO42- Ag2CrO4

crveno-smei talog

[Ag(NH3)2]+ + 2H+ Ag+ + 2NH4+

Ag+ + Cl- AgCl

bijeli sirasti talog

183
[Cu(NH3)4]2+ + 4H+ Cu2+ + 4NH4+
Cu2+ + HN=C-C=NH HN=C-C=NH + 2H+
HS SH

S S
Cu

ditiooksamid)
(rubeanska kiselina)

zeleno-crni talog

Poznato je da EDTA s mnogim ionima stvara komplekse razliitih stabilnosti ovisno o pH

medija. Zemnoalkalijski metali kod pH >5 daju vrste komplekse s EDTA a kod pH 1-2
mogu se demaskirati. Npr., Ba2+ se ne taloi sa sulfatom u prisustvu EDTA kod pH >7 no
snienjem pH na 5 barij se oslobaa iz EDTA kompleksa i tvori bijeli talog sa sulfatom:
[BaY]2- + 2H+ Ba2+ + H2Y2Ba2+ + SO42- BaSO4

bijeli talog

Nekad se moe koristiti i porast pH. Npr., kompleksi Al-oksalata, Zr-F i Fe-SCN se
razlau u otopini koja je alkalizirana. Nastaje talog hidratnog oksida metala koji se
odfiltrira ime se eliminira maskirajui agens a hidroksidi se ponovno otope.
2.

Prevoenjem maskirajueg agensa (liganda) u nereaktivan oblik:

Demaskiranje iz cijanidnih kompleksa mogue je provesti s HCHO. Na ovaj nain

nastaje neionizirani spoj stabilniji od maskiranog oblika. Npr.:
[Zn(CN)4]2- + 4HCHO + 4H2O Zn2+ + 4HOCH2CN + 4OHhidroksiacetonitril
(cijanoglikolna kiselina
ili glikolonitril)

3Zn2+ + 2[Fe(CN)6]3- Zn3[Fe(CN)6]2

naranasti talog s [Fe(CN)6]3-,
a s [Fe(CN)6]4- bijeli talog
(vidi Kompleksi s anorganskim
monodentatnim i bidentatnim ligandima)

Primjer ireverzibilnog nastajanja hidroksiacetonitrila moe se svrstati i u postupke

demaskiranja kemijskim razaranjem. Da bi ova metoda bila uspjena potrebno je imati
blage uvjete za reakciju da ne bi dolo do gubitka ili promjene maskiranog oblika.
Takoer, EDTA esto se razara digeriranjem s jakom kiselinom (vidi Kompleksi s
organskim bidentatnim i polidentatnim ligandima) ili s jakim oksidansom [npr.,
KMnO4, Ce(IV)-sulfat] u kiselom mediju.
Kod fluoro kompleksa metal esto moe biti osloboen dodatkom boratne soli:
[SnF6]2- Sn4+ + 6F-

184
4F- + BO33- + 6H+ [BF4]- + 3H2O
3.

Reakcijama zamjene tj. stvaranjem kompleksa vee stabilnosti:

Ono se provodi dodavanjem iona koji s ligandom s kojim je neki ion maskiran stvara
kompleks vee stabilnosti:
[Ni(CN)4]2- + 2Ag+ 2[Ag(CN)2]- + Ni2+

log Kst = 15,5

log Kst = 21,1

Sada Ni2+ s DMG daje ruiasto-crven talog (vidi jednadbu na str. 16).
[Cd(CN)4]2- + 2Ag+ 2[Ag(CN)2]- + Cd2+

log Kst = 18,8

log Kst = 21,1

Za EDTA komplekse vrijedi:

[MgY]2- + Ca2+ [CaY]2- + Mg2+

log Kst = 8,7

log Kst = 10,7

Na ovaj nain mogue je odrediti Ca2+ a demaskirati Mg2+. Za stabilnosti EDTA

kompleksa (vidi tablicu IV.2):
[BaY]2- + Mg2+ [MgY]2- + Ba2+

log Kst = 7,8

log Kst = 8,7

Ba2+ + CrO42- BaCrO4

uti talog

Ako EDTA nije prisutan u velikom suviku dodatkom velike koliine kalcija oslobaa se i
kobalt iz kompleksa te moe reagirati s dietilditiokarbamatom.
4.

Promjenom valentnog stanja sredinjeg metalnog iona

Neki metalni ioni u niim valentnim stanjima stvaraju komplekse vee konstante
stabilnosti pa je primjenom oksidansa mogue provesti demaskiranje:
[Cu(S2O3)2]3- + oksidans uz OH- [Cu(S2O3)2]2vrst kompleks

kompleks male Kst

To omoguuje da Cu(II) reagira s PAN-om kod pH >7 u prisustvu tiosulfata, dajui crveno
obojeni kelat (vidi Kompleksi s organskim bidentatnim i polidentatnim ligandima).
5.

Fizikim odstranjivanjem liganda

Na temelju razlike u Kpt nekih spojeva mogue je provesti demaskiranje. Npr.,

vrijedi:
KptAgI < KptAgBr < KptAgCl

185
pa ako su Cl- i Br- bili maskirani na temelju sljedeih reakcija ih se demaskira, a AgBr
odnosno AgI se uklanjaju filtriranjem:
AgCl + Br- AgBr + ClAgBr + I- AgI + BrRadi demaskiranja mnoge se supstancije mogu ukloniti otparavanjem. Npr.,
maskirajui ligandi F- i CN- mogu se otpariti u prisustvu jake kiseline.
VIII.2. NEKE SLOENE RAVNOTEE
Upoznali smo se s nizom ravnotenih konstanti jednostavnih reverzibilnih procesa
(Kk, Kb, Kv, Kpt, itd.). No u analitikoj praksi esto se susreemo s vie ili manje sloenim
reverzibilnim procesima (npr., Kh koja ukljuuje Kv i Kk ili Kb). Npr., ako u otopinu
kiseline dodamo reagens koji taloi anion kiseline (bazu) stupanj njezine protolize se
poveava; taloenje teko topljivog elektrolita biti e tee ili e potpuno izostati ako mu je
jedan od iona u obliku kompleksa; potencijal redoks para se mijenja kada se jedan od iona
u ravnotei taloi, itd. Da bismo mogli predvidjeti tok neke reakcije u sloenim uvjetima
treba poznavati ravnotenu konstantu sumarne reakcije (Ksum). Na temelju veliine Ksum
moemo suditi o ravnotenom stanju u sloenom sustavu. Konstante ravnotee za pojedine
reakcije mogu se algebarski kombinirati da bi se dobile konstante ravnotee za reakcije
koje su kombinacije izvornih. To su sloeni sustavi. Pravila su slijedea:
1. ako se temeljne reakcije zbrajaju ukupna K ravnotee je produkt pojedinanih
konstanti (npr., kod viestupanjskih reakcija kompleksacije Kst = Kst1.Kst2..Kstm
odnosno pKst = pKst1 + pKst2 ++ pKstm (vidi Kompleksni spojevi i njihova analitika
uloga);
2. ako se pie inverzna reakcija konstanta je reciprona vrijednost od konstante polazne
reakcije (npr., Kst = 1/Knest odnosno pKst = -pKnest (vidi Kompleksni spojevi i njihova
analitika uloga);
3. ako se reakcija multiplicira s faktorom "r" konstanta ravnotee se podie na r-tu
potenciju. Ako se reakcija podvostruuje, potrostruuje itd. konstanta se kvadrira, kubira,
itd. Ako se reakcija mnoi s 1/2 nova konstanta je drugi korijen izvorne konstante.
Mogue su sljedee brojane vrijednosti Ksum:
Ksum >1 (pKsum <0)

ravnotea je pomaknuta udesno i to utoliko vie

to je Ksum vei od 1

Ksum =1 (pKsum =0)

pri uspostavljenoj ravnotei produkti

koncentracija svih sastavnica s lijeve i s desne
strane jednadbe moraju biti jednaki

Ksum <1 (pKsum >0)

ravnotea je pomaknuta ulijevo i to utoliko vie

koliko je vrijednost Ksum manja od 1.

186
PRIMJERI
U primjerima koji slijede upoznat emo se s nekim kompeticijama ravnotea
taloenja, kompleksacije ili disocijacije slabog elektrolita, kombiniranih u sloenim
ravnotenim sustavima. Pri raunanju Ksum takvih sloenih ravnotea algebarski
kombiniramo konstante jednostavnih ravnotea i stavljamo u odgovarajue odnose (npr.,
odnos vie Kpt ili Kst ili Knest vrijednosti ili odnos Kpt i Kk, itd.).
1.

Nai Ksum za sustav:

Pb2+ + 2HF PbF2 + 2H+

disocijacija HF:

HF H+ + F-

KkHF = 3,5x10-4 (pKk = 3,45)

otapanje PbF2:

PbF2 Pb2+ + 2F-

KptPbF2 = 3,2x10-8

Ove se reakcije moe napisati kao dvostruku reakciju disocijacije slabe kiseline HF i kao
inverznu reakciju otapanja PbF2 tj. reakciju taloenja PbF2, i zbrojiti:
2HF 2H+ + 2FPb2+ + 2F- PbF2
Pb2+ + 2HF PbF2 + 2H+
Ksum = ([PbF2][H+]2 [F-]2)/([Pb2+][HF]2 [F-]2) = (KkHF)2/KptPbF2 =
= (3,5x10-4)2/3,2x10-8 = 3,8
pKsum = -0,6
Zakljuak: Ksum pokazuje da je ravnotea u sloenom sustavu pomaknuta prema
produktima pa je favorizirana reakcija taloenja PbF2 (temeljna analitika reakcija) nad
inverznom reakcijom.
2. Problem koji ukljuuje dvije ravnotee i spada u kategoriju simultanih ravnotea jest i
taj koji ukljuuje ravnoteu taloenja, npr., CoS i disocijaciju H2S. U obje je ravnotee
ukljuen isti ion, S2-:
CoS Co2+ + S2-

KptCoS = [Co2+][S2-] = 7,9x10-23

H2S 2H+ + S2-

KkH2S = ([H+]2 [S2-])/[H2S] = 1,2x10-20

Co2+ + H2S CoS + 2H+

Ksum = ([CoS][H+]2 [S2-])/([Co2+][H2S][S2-]) = KkH2S/KptCoS =
= 1,2x10-20/7,9x10-23 = 1,52x102

187
pKsum = -2,2
Zakljuak: Ravnotea je pomaknuta u smjeru nastajanju produkta dakle taloenja CoS.
3. Openita reakcija otapanja teko topljivog sulfida dvovalentnog kationa B2+, BS, u
razrijeenoj neoksidativnoj kiselini je (vidi Selektivno taloenje i otapanje sulfida):
BS + 2H3O+ B2+ + H2S + 2H2O
Ksum = ([B2+][H2S][S2-])/([BS][H3O+]2 [S2-]) = KptBS/KkH2S = KptBS/1,2x10-20
a)

MnS + 2H3O+ Mn2+ + H2S + 2H2O

Ksum = ([Mn2+][H2S][S2-])/([MnS][H3O+]2 [S2-]) = KptMnS/KkH2S =
= 1x10-15/1,2x10-20 = 8,3x104
pKsum = -4,9

Zakljuak: Ravnotea je pomaknuta udesno; MnS se dade otopiti u neoksidativnoj kiselini.

b)

CuS + 2H3O+ Cu2+ + H2S + 2H2O

Ksum = ([Cu2+][H2S][S2-])/([CuS][H3O+]2 [S2-]) = KptCuS/KkH2S =
= 7,9x10-36/1,2x10-20 = 6,6x10-16
pKsum = 15,2

Zakljuak: Ravnotea je pomaknuta na lijevu stranu pa se CuS ne otapa u razrijeenim

neoksidativnim kiselinama. On se otapa u konc. HNO3 uz zagrijavanje (vidi Redoks
reakcije, Selektivno taloenje i otapanje sulfida, Otapanje promjenom oksidacijskog
stanja).
4. Meusobne transformacije teko topljivih soli srebra takoer su primjeri sloenih
ravnotea:
a)

AgCl + I- AgI + ClKsum = ([AgI][Cl-][Ag+])/([AgCl][I-][Ag+]) = KptAgCl/KptAgI =

= 1,8x10-10/8,3x10-17 = 2,2x106
pKsum = -6,3

Zakljuak: Velika Ksum odnosno niski pKsum kae da je ravnotea pomaknuta udesno tj. da
AgCl pod utjecajem I- lako prelazi u AgI a inverzna reakcija nije mogua.
b)

AgCl + Br- AgBr + ClKsum = KptAgCl/KptAgBr = 1,8x10-10/5,2x10-13 = 3,5x102

188
pKsum = -2,5
Zakljuak: Ravnotea je pomaknuta udesno i reakcija je mogua.
c)

Ag2CrO4 + 2Cl- 2AgCl + CrO42Ksum = ([AgCl]2 [CrO42-][Ag+]2)/([Ag2CrO4][Cl-]2 [Ag+]2) =

= KptAg2CrO4/(KptAgCl)2 = 1,1x10-12/(1,8x10-10)2 = 3,4x107
pKsum = -7,5

Zakljuak: Ravnotea je pomaknuta udesno; Ag2CrO4 kuhanjem s Cl- prelazi u AgCl.

5.

Npr., mijeanjem dvaju teko topljivih taloga moe doi do interakcije meu njima:
ZnS + PbSO4 ZnSO4 + PbS
Ksum = [ZnSO4][PbS][Zn2+][SO42-][Pb2+][S2-]/[ZnS][PbSO4][Zn2+][SO42-][Pb2+][S2-] =
= (KptZnS KptPbSO4)/(KptZnSO4 KptPbS) = (2,5x10-22 .1,58x10-8)/(3,53 . 2,51x10-27) =
= 4,46x10-4
pKsum = 3,4

Zakljuak: Zbog nastajanja tee topljivog PbS dolazi do polagane interakcije izmeu ZnS i
PbSO4 (panja: nastali ZnSO4 je dobro topljiv!).
6. Ako u otopinu [FeSCN]2+ dodamo F- ion nastaje stabilniji kompleks [FeF]2+; daljnjim
zakiseljavanjem ovaj se kompleks razara i vraa se boja od [FeSCN]2+:
a)

[FeSCN]2+ + F- [FeF]2+ + SCNKsum = [FeF2+][SCN-][Fe3+]/[FeSCN2+][F-][Fe3+] = Kst[FeF]2+/Kst[FeSCN]2+ =

= Knest[FeSCN]2+/Knest[FeF]2+ = 1,0x10-3/5,2x10-6 = 190,8
pKsum = -2,3

b)

[FeF]2+ + H+ Fe3+ + HF
Ksum = [Fe3+][HF][F-]/[FeF2+][H+][F-] = 1/(Kst[FeF]2 KkHF) = Knest[FeF]2+/KkHF =
= 5,2x10-6/3,5x10-4 = 1,5x10-2
pKsum = 1,8

Zakljuak: Vrijednost Ksum ukazuje da je za razaranje kompleksa [FeF]2+ potreban jako

kiseli medij (pH <3.2) (vidi Ravnotee reakcija kompleksacije, vidi i Maskiranje i

189
demaskiranje). U tom pH podruju nemogue je maskirati eljezo s F- pa je nemogue
selektivno dokazati kobalt s tiocijanatom u prisustvu iona eljeza.
7. Razaranje kompleksa u kiselom mediju moe posluiti demaskiranju i nekih drugih
metalnih iona. Npr.:
[Ag(NH3)2]+ + 2H+ + Cl- AgCl + 2NH4+
S obzirom da vrijedi (vidi Hidroliza):
KhNH4+ = Kv/KbNH4OH = 5,6x10-10
za Ksum proizlazi:
Ksum = [AgCl][NH4+]2[Ag+][NH3]2/[Ag(NH3)2+][H+]2[Cl-][Ag+][NH3]2 =
= 1/[Kst[Ag(NH3)2]+ (KhNH4+)2 KptAgCl] = Knest[Ag(NH3)2]+/[(KhNH4+)2 KptAgCl] =
= 9,3x10-8/[(5,6x10-10)2 . 1,8x10-10] = 1,7x1021
ili
Ksum = [AgCl][NH4+]2[Ag+][NH3]2[OH-]2/[Ag(NH3)2+][H+]2[Cl-][Ag+][NH3]2[OH-]2 =
= (KbNH3)2/[Kst[Ag(NH3)2]+ (Kv)2 KptAgCl] =
= [Knest[Ag(NH3)2]+ (KbNH3)2]/[(Kv)2 KptAgCl] =
= [9,3x10-8 . (1,8x10-5)2]/[(10-14)2 .1,8x10-10] = 1,7x1021
pKsum = -21,2
Zakljuak: Zakiseljavanjem otopine [Ag(NH3)2]+ s razr. HNO3 uz lakmus papir dolazi do
demaskiranja iona srebra (vidi str. 182) a u prisustvu Cl- iona do taloenja AgCl.
8. Ksum ravnotenih reakcija zamjene iona, primijenjenih pri rainjanju teko topljivih
sulfata, jesu:
a)

SrSO4 + CO32- SrCO3 + SO42Ksum = [SrCO3][SO42-][Sr2+]/[SrSO4][CO32-][Sr2+] = KptSrSO4/KptSrCO3 =

= 2,8x10-7/1,1x10-10 = 2,5x103
pKsum = -3,4

b)

BaSO4 + CO32- BaCO3 + SO42Ksum = [BaCO3][SO42-][Ba2+]/[BaSO4][CO32-][Ba2+] = KptBaSO4/KptBaCO3 =

= 1,1x10-10/5,5x10-10 = 0,2

190
pKsum = 0,7.
Zakljuak: Ksum vrijednosti za gornje reakcije zamjene iona pokazuju da je kuhanjem s
(NH4)2CO3 ili s konc. Na2CO3 odnosno rainjanjem sa vrstim Na2CO3 mogue teko
topljive sulfate Sr2+ i Ba2+ prevesti u karbonate topljive u kiselini.
9.

[Ag(NH3)2]+ + 2CN- [Ag(CN)2]- + 2NH3

Ksum = ([Ag(CN)2-] [NH3]2 [Ag+])/([Ag(NH3)2+] [CN-]2 [Ag+]) =
= Kst[Ag(CN)2]-/Kst[Ag(NH3)2]+ = 1,3x1021/1,1x107 = 1,2x1014

ili
Ksum = Knest[Ag(NH3)2]+/Knest[Ag(CN)2]- = 9,3x10-8/7,9x10-22 = 1,2x1014
pKsum = -14,1
Zakljuak: Ravnotea je pomaknuta jako udesno; dakle dodatkom CN- iona u otopinu
[Ag(NH3)2]+ lako nastaje stabilniji kompleks [Ag(CN)2]-.
10. Sloeni sustav hidrolize soli moemo prikazati na primjeru hidrolize anionske baze
CH3COO- (vidi str. 61-62):
CH3COO- + H2O CH3COOH + OHKsum = KhCH3COO- = KbCH3COO- = [CH3COOH][OH-][H+]/[CH3COO-][H+] =
= Kv/KkCH3COOH = 10-14/1,8x10-5 = 5,6x10-10
pKsum = 9,3
Zakljuak: Niska vrijednost Ksum govori da je stupanj hidrolize nizak.
VIII.2.1. OTAPANJE TALOGA TEKO TOPLJIVIH SOLI
Nakon zavrenog taloenja proces otapanja postie se smanjenjem koncentracije
jednog ili oba iona u zasienoj otopini iznad teko topljivog taloga. Npr., ioni slabo
topljive soli koji se u zasienoj otopini nalaze u ravnotei sa vrstom fazom mogu
uestvovati u sporednim reakcijama ako su u otopini prisutne druge supstancije. Poto se
tim reakcijama uklanja dio iona iz otopine naruava se ravnoteno stanje te da bi se
ravnotea ponovno uspostavila mora se jedan dio taloga otopiti. Znai da se topljivost
taloga poveava. Ovo su tipini sloeni ravnoteni sustavi. Otapanje taloga moe se
provesti na 4 naina:
VIII.2.1.1. Otapanje nastankom slabog elektrolita
Slabo topljiva sol otopit e se u kiselini onda ako je pogodan odnos izmeu Kpt i
konstante ionizacije slabog elektrolita koji nastaje (vidi Ravnotee u analitikim
sustavima). Mnogi talozi koji sadre anion koji ima jaka bazina svojstva vrlo se lako

191
otapaju u kiselinama, samo kiselina koja otapa talog mora biti jaa od kiseline koja nastaje.
Nastajanje slabog elektrolita moe se iskoristiti za otapanje taloga koji je nastao iz slabe
kiseline i slabe baze. Npr., otapanje CaC2O4 u kiselini:
CaC2O4 Ca2+ + C2O42vrsta faza

tekua faza

KptCaC2O4 = [Ca2+][C2O42-]
+ H+ HC2O4CaC2O4 + H+ Ca2+ + HC2O4Ksum=([Ca2+][HC2O4-][C2O42-])/([CaC2O4][H+][C2O42-]) = KptCaC2O4/Kk2H2C2O4
= 8,5x10-9/5,2x10-5 = 1,6x10-4
pKsum = 3,8

Kk1H2C2O4 = 5,6x10-2 (pKk1 = 1,25)

Kk2H2C2O4 = 5,2x10-5 (pKk2 = 4,28)

Oksalat ion posjeduje jaka bazina svojstva jer je jaka konjugirana baza slabe kiseline.
Dodavanjem HCl protoni se veu s oksalat ionima u nedisociranu (slabu) oksalnu kiselinu.
Uklanjanjem oksalat iona remeti se ravnotea te se mora poveati koncentracija Ca2+ i
dolazi do posljedinog otapanja taloga. Dodatkom dovoljne koliine kiseline moe se
otopiti sav talog.
Analogno e se otapati karbonati zemnih alkalija u octenoj kiselini koja je jaa
kiselina od nastalog slabog elektrolita HCO3-:
H2CO3 H+ + HCO3-

Kk1H2CO3 = 4,5x10-7

(pK k1H2CO3 = 6,4)

HCO3- H+ + CO32-

Kk2H2CO3 = 5,6x10-11

(pK k2H2CO3 = 10,3)

CaCO3 + H+ Ca2+ + HCO3Ksum = ([Ca2+][HCO3-][CO32-])/([CaCO3][H+][CO32-]) = KptCaCO3/Kk2H2CO3 =

= 6,6x10-9/5,6x10-11 = 1,2x102
pKsum = -2,1 (lako otapanje)
Soli koje sadre anion jake kiseline (npr., AgCl) koji je dakle slaba baza vrlo se teko
tope u kiselinama pa kiselost ne utjee na ravnoteu vrsto-tekue. Ravnoteno stanje
takvog sustava neovisno je o promjeni pH. Takve soli su i bromidi, jodidi, tiocijanati, itd.
Talozi s veim Kpt vrijednostima imaju veu poetnu topljivost pa su u kiselinama lake
topljivi.

192
VIII.2.1.2. Otapanje stvaranjem kompleksnog iona
Ako jedan od iona taloga u zasienoj otopini stvara kompleksni spoj smanjuje se
njegova koncentracija i remeti ravnotea u sustavu. Nastajanje kompleksnog iona moe se
promatrati na primjeru otapanja taloga u suviku talonog reagensa (npr., otapanje HgI2 u
suviku I-, vidi Reakcije karakterizacije valentnog stanja, vidi i Kompleksi s
anorganskim monodentatnim i bidentatnim ligandima) ili dodavanjem drugog liganda
s kojim metalni ion stvara kompleks (npr., otapanje halogenida srebra). Sumarna reakcija
otapanja taloga ovisit e o Kpt i konstanti stabilnosti (nestabilnosti) nastalog kompleksa
(vidi tablicu VIII.3.).
Dakle dodavanjem NH3, CN- ili S2O32- u ravnoteni sustav s talogom AgCl, Ag+ ioni
reagiraju s ovim ligandima dajui kompleksne ione pa se koncentracija Ag+ iona smanjuje i
talog se otapa.
Openito se reakcije otapanja Ag-halogenida (AgX) mogu pisati kao:
AgX + 2NH3 [Ag(NH3)2]+ + XAgX + 2CN- [Ag(CN)2]- + XAgX + 2S2O32- [Ag(S2O3)2]3- + Xte vrijede slijedee sumarne konstante:
Ksum = ([Ag(NH3)2+] [X-][Ag+])/([AgX][NH3]2 [Ag+]) = KptAgX Kst[Ag(NH3)2]+ =
= KptAgX/Knest[Ag(NH3)2]+ = KptAgX/9,3x10-8
Ksum = ([Ag(CN)2-] [X-][Ag+])/([AgX][CN-]2 [Ag+]) = KptAgX Kst[Ag(CN)2]- =
= KptAgX/Knest[Ag(CN)2]- = KptAgX/7,9x10-22
Ksum = ([Ag(S2O3)23-] [X-][Ag+])/([AgX][S2O32-]2 [Ag+]) = KptAgX Kst[Ag(S2O3)2]3- =
= KptAgX/Knest[Ag(S2O3)2]3- = KptAgX/3,2x10-14
Vane su dvije ravnotee, ravnotea vrsto-tekue, npr.:
AgCl Ag+ + Cldefinirana s Kpt, npr.: KptAgCl = [Ag+][Cl-] = 1,8x10-10

sAgCl = 1,3x10-5 mol dm-3

i ravnotea nastajanja/disocijacije kompleksa, npr.:

Ag+ + 2NH3 [Ag(NH3)2]+
definirana s Kst odnosno s Knest.

ili

[Ag(NH3)2]+ Ag+ + 2NH3

193
Npr., reakcije otapanja AgCl su slijedee:
AgCl + 2CN- [Ag(CN)2]- + ClAgCl + 2NH3 [Ag(NH3)2]+ + ClAgCl + 2S2O32- [Ag(S2O3)2]3- + Cla reakcije kompleksacije definirane kao:
Kst[Ag(CN)2]- = ([Ag(CN)2-]/([Ag+][CN-]2)
Knest[Ag(CN)2]- = ([Ag+][CN-]2)/[Ag(CN)2-] = 7,9x10-22
Kst[Ag(NH3)2]+ = ([Ag(NH3)2+]/([Ag+][NH3]2)
Knest[Ag(NH3)2]+ = ([Ag+][NH3]2)/[Ag(NH3)2+] = 9,3x10-8
Kst[Ag(S2O3)2]3- = ([Ag(S2O3)23-]/([Ag+][S2O32-]2)
Knest[Ag(S2O3)2]3- = ([Ag+][S2O32-]2)/[Ag(S2O3)23-] = 3,2x10-14

log Kst[Ag(CN)2]- =
= pKnest[Ag(CN)2]- = 21,1
log Kst[Ag(NH3)2]+ =
= pKnest[Ag(NH3)2]+ = 7,03
log Kst[Ag(S2O3)2]3- =
= pKnest[Ag(S2O3)2]3- =13,5

AgCl je topljiv u NH3, CN- i S2O32- to pokazuju vrijednosti konstanti sloene ravnotee
Ksum pri otapanju:
Ksum = ([Ag(NH3)2+][Cl-][Ag+])/([AgCl][NH3]2 [Ag+]) = KptAgCl Kst[Ag(NH3)2]+ =
= KptAgCl/Knest[Ag(NH3)2]+ = 1,8x10-10/9,3x10-8 = 1,9x10-3
Za otapanje je potrebna koncentrirana otopina NH4OH u suviku! Za otapanje AgCl u
otopini cijanida i tiosulfata vrijedi:
Ksum = KptAgCl Kst[Ag(CN)2]- = KptAgCl/Knest[Ag(CN)2]- = 1,8x10-10/7,9x10-22 = 2,3x1011
Ksum = KptAgCl Kst[Ag(S2O3)2]3- = KptAgCl/Knest[Ag(S2O3)2]3- = 1,8x10-10/3,2x10-14 = 5,6x103
to pokazuje da je AgCl lako topljiv u oba medija.
AgBr teko je topljiv u konc. NH4OH a lako u CN- i S2O32- (KptAgBr = 5,2x10-13,
sAgBr = 7,2x10-7 mol dm-3):
Ksum = KptAgBr Kst[Ag(NH3)2]+ = KptAgBr/Knest[Ag(NH3)2]+ = 5,2x10-13/9,3x10-8 = 5,6x10-6
Ksum = KptAgBr Kst[Ag(CN)2]- = KptAgBr/Knest[Ag(CN)2]- = 5,2x10-13/7,9x10-22 = 6,6x108
Ksum = KptAgBr Kst[Ag(S2O3)2]3- = KptAgBr/Knest[Ag(S2O3)2]3- = 5,2x10-13/3,2x10-14 = 16

194
AgI je teko topljiv talog te zbog toga ima vrlo malo slobodnih Ag+ iona i ne moe
stvarati kompleks s amonijakom u kojem se niti ne otapa, no otapa se u KCN i Na2S2O3 jer
su cijano i tiosulfato kompleksi znatno stabilniji od kompleksa s amonijakom (KptAgI =
8,3x10-17, sAgI = 9,1x10-9 mol dm-3):
Ksum = KptAgI Kst[Ag(NH3)2]+ = KptAgI/Knest[Ag(NH3)2]+ = 8,3x10-17/9,3x10-8 = 8,9x10-10
Ksum = KptAgI Kst[Ag(CN)2]- = KptAgI/Knest[Ag(CN)2]- = 8,3x10-17/7,9x10-22 = 1,1x105
Ksum = KptAgI Kst[Ag(S2O3)2]3- = KptAgI/Knest[Ag(S2O3)2]3- = 8,3x10-17/3,2x10-14 = 2,6x10-3
Za Ag2S vrijedi:
Ag2S 2Ag+ + S2KptAg2S = [Ag+]2 [S2-] = 2,5x10-50

sAg2S = 1,8x10-17 mol dm-3

Pretpostavljene reakcije otapanja su:

Ag2S + 4NH3 2[Ag(NH3)2]+ + S2Ag2S + 4CN- 2[Ag(CN)2]- + S2Ag2S + 4S2O32- 2[Ag(S2O3)2]3- + S2pa za Ksum dobivamo:
Ksum = ([Ag(NH3)2+]2 [S2-][Ag+]2)/([Ag2S][NH3]4 [Ag+]2) =
= KptAg2S (Kst[Ag(NH3)2]+)2 = KptAg2S/(Knest[Ag(NH3)2]+)2 = 2,5x10-50/8,6x10-15 = 2,9x10-36
Ksum = ([Ag(CN)2-]2 [S2-][Ag+]2)/([Ag2S][CN-]4 [Ag+]2) =
= KptAg2S (Kst[Ag(CN)2]-)2 = KptAg2S/(Knest[Ag(CN)2]-)2 = 2,5x10-50/6,2x10-43 = 4,0x10-8
Ksum = ([Ag(S2O3)23-]2 [S2-][Ag+]2)/([Ag2S][S2O32-]4 [Ag+]2) =
= KptAg2S (Kst[Ag(S2O3)2]3-)2 = KptAg2S/(Knest[Ag(S2O3)2]3-)2 = 2,5x10-50/1,0x10-27 = 2,5x10-23
Ag2S se ne otapa niti u konc. NH4OH, niti u KCN niti u Na2S2O3!
Opisana ponaanja soli srebra saeta su u tablici VIII.3.

195

Tablica VIII.3. Maskiranje nekih talonih reakcija srebra

Produkti
talone
reakcije

Kompleksne vrste i podaci stabilnosti (Ksum, pKsum**)

Kpt

[Ag(NH3)2]+

[Ag(S2O3)2]3-

[Ag(CN)2]-

log Kst[Ag(NH3)2]+ = 7,03

log Kst[Ag(S2O3)2]3- =13,5

log K st[Ag(CN)2]- = 21,1

Ag+ + Cl-
AgCl

1,8x10-10

(1,9x10-3, 2,7)

(5,6x103, -3,7)

(2,3x1011, -11,4)

Ag+ + Br-
AgBr

5,2x10-13

+
(5,6x10-6, 5,3)

(16, -1,2)

(6,6x108, -8,8)

Ag+ + I-
AgI

8,3x10-17

+
(8,9x10-10, 9,1)

(2,6x10-3, 2,6)

(1,1x105, -5,0)

2Ag+ + S2-

2,5x10-50

+
(2,9x10-36, 35,5)

+
(2,5x10-23, 22,6)

+
(4,0x10-8, 7,4)

Ag2S*

+ prisustvo taloga, - odsustvo taloga

log Kst = pKnest
* Dodavanjem S2- [Ag(CN)2]- bi se raspao.
** Ksum je sumarna konstanta reakcije otapanja.

Npr., za otapanje CdS u prisustvu nekog monodentatnog anionskog liganda (Y-),

npr., CN- ili I- iona, openito vrijedi sloena ravnotea (vidi i str. 138):
CdS + 4Y- [CdY4]2- + S2Ksum = ([CdY42-][S2-])/([CdS][Y-]4) = ([CdY42-][S2-][Cd2+])/([CdS][Y-]4 [Cd2+]) =
= KptCdS Kst[CdY4]2- = KptCdS/Knest[CdY4]2Tako u prisustvu CN- iona vrijedi:
CdS + 4CN- [Cd(CN)4]2- + S2Ksum = KptCdS Kst[Cd(CN)4]2- = KptCdS/Knest[Cd(CN)4]2- = 7,9x10-27 .6,31x1018 =
= 7,9x10-27/1,58x10-19 = 5,0x10-8
a u prisustvu I- iona (log Kst[CdI4]2- = 6,1):
CdS + 4I- [CdI4]2- + S2Ksum = KptCdS Kst[CdI4]2- = KptCdS/Knest[CdI4]2-= 7,9x10-27 .1,26x106 =
= 7,9x10-27/7,93x10-7 = 1,0x10-20
Sloena ravnotea u oba je sluaja dominantno pomaknuta ulijevo zbog vrlo niske
topljivosti taloga CdS, no vie u potonjem sluaju zbog nie stabilnosti [CdI4]2- od one
[Cd(CN)4]2-.

196
VIII.2.1.3. Otapanje promjenom oksidacijskog stanja
Ako je, npr., anion taloga neki reducens moe ga se ukloniti iz zasiene otopine
iznad taloga oksidacijom, te pomicanjem ravnotee otopiti talog. Topljivost taloga moe se
dakle poveati ako se promijeni oksidacijsko stanje jednog ili oba iona tog taloga. Tako se
dadu otopiti svi teko topljivi sulfidi. Sulfid ion oksidira se do elementarnog sumpora ili
sulfata. Otapanje sulfida dvovalentnih kationa u oksidativnoj kiselini (vidi Selektivno
taloenje i otapanje sulfida, str. 149-150, vidi i Redoks reakcije) je slijedee:
3S2- + 8H+ + 2NO3- 3S0 + 2NO + 4H2O
-2e/3

+3e/2

Ovdje Ksum ovisi o Kpt i o redoks potencijalu redoks para. Oksidacija sulfida to je laka to
je Kpt sulfida vei. Tako se MnS (Kpt = 1x10-15) oksidira ve na zraku, a kod teko
topljivog Hg(II)-sulfida (Kpt = 1,6x10-52) premala je koncentracija S2- u ravnotei s talogom
pa se on otapa tek u zlatotopci (vidi str. 113).
Za reakcije otapanja As2S3 i Sb2S3 u konc. HNO3, u amonij polisulfidu i u
amonijakalnoj otopini pomou H2O2 vidi Amfoternost i Redoks reakcije.
VIII.2.1.4. Otapanje u prisustvu suvika strane soli
Ako se u otopinu iznad taloga dodaje suviak strane soli moe doi do otapanja
(efekt stranog iona, vidi Sustavi vrsto-tekue). Ovakav se dodatak soli moe uiniti i
prije taloenja da do taloenja uope ne doe.
Talog nekog hidroksida moe se otopiti pomou soli koja hidrolizira. Npr., Mg(OH)2
(KptMgOH)2 = 1,8x10-11) moe se otopiti ako se dodaje NH4+ ion u suviku (vidi Puferske
smjese, vidi i Sustavi vrsto-tekue), npr., u obliku soli NH4Cl:
Mg(OH)2 Mg2+ + 2OHNH4+ + H2O NH4OH + H+ H2O

KhNH4+ = Kv/KbNH4OH = 5,6x10-10

Reakcija otapanja je:

Mg(OH)2 + 2NH4+ Mg2+ + 2NH4OH
Ksum = ([Mg2+][NH4OH]2[OH-]2)/([Mg(OH)2][NH4+]2[OH-]2) =
= KptMg(OH)2/(KbNH4OH)2 = 1,8x10-11/(1,8x10-5)2 = 5,6x10-2
ili
Ksum = ([Mg2+][NH4OH]2[OH-]4[H+]2)/([Mg(OH)2][NH4+]2[OH-]4[H+]2) =
= [(Kv)2 KptMg(OH)2]/[(KbNH4OH)2 (Kv2)] = [(KhNH4+)2 KptMg(OH)2]/(Kv)2
ili

197
Ksum = ([Mg2+][NH4OH]2[OH-]2[H+]2)/([Mg(OH)2][NH4+]2[OH-]2[H+]2) =
= [(KhNH4+)2 KptMg(OH)2]/(Kv)2 = [(5,6x10-10)2 . 1,8x10-11]/10-28 = 5,6x10-2
pKsum = 1,3.
Vodena otopina NH4Cl vlada se kao slaba kiselina pa se proton vee na hidroksil ion iz
taloga dajui slabi elektrolit - vodu - i talog se otapa. Moe se rei i da NH4+ ion odmah
vee OH- ion u slabo disociranu bazu NH4OH a da bi se uspostavila ravnotea sustava
talog se mora otapati.
Npr., ako se suviak NH4Cl nalazi u otopini iz koje se eli istaloiti zemnoalkalijske
metale odnosno katione V. analitike skupine, arenjem je potrebno prethodno ukloniti
NH4-soli. Razlog je taj to NH4+ ion s karbonat ionom [skupinski reagens za katione V.
analitike skupine je (NH4)2CO3] daje u vodi topljive hidrogen karbonate pa e talog
izostati (vidi Selektivno taloenje karbonata):
BaCO3 Ba2+ + CO32+ NH4+ HCO3- + NH3
Sloena reakcija otapanja BaCO3 je (KptBaCO3 = 5,5x10-10):
BaCO3 + NH4+ Ba2+ + HCO3- + NH3
Ksum = ([Ba2+][HCO3-][NH3][CO32-][H+][OH-])/([BaCO3][NH4+][CO32-][H+][OH-]) =
= (Kv KptBaCO3)/(KbNH4OH Kk2H2CO3) = (10-14 . 5,5x10-10)/(1,8x10-5 . 5,6x10-11) =
= 5,5x10-24/10,1x10-16 = 5,5x10-9
ili
Ksum = (KhNH4+ KptBaCO3)/Kk2H2CO3 = (5,6x10-10 . 5,5x10-10)/5,6x10-11 = 5,5x10-9
pKsum = 8,3

198

IX. POSTUPCI ODJELJIVANJA

U analitikoj praksi analit u uzorku treba detektirati ili odrediti u prisustvu drugih
tvari. Ako one smetaju moe ih se maskirati ili provesti postupak odjeljivanja. Odjeljivanje
je posebno vano u analizi tragova analita gdje ono moe posluiti i ukoncentriravanju
analita. Ako analitikom ispitivanju tvari A smetaju sastojci B, C, D, itd. da bi analiza bila
uspjena potrebno je (ako se ne radi o maskiranju) uzorak transformirati tako da se analit
nae u jednoj fazi a smetajue tvari u drugoj fazi. Ovakvo odjeljivanje moe se postii na
vie naina, npr., taloenjem/otapanjem (vidi Selektivno taloenje i otapanje),
destilacijom (vidi Sustavi plinovito-tekue), uvoenjem dodatnog sredstva koje
predstavlja novu fazu (npr., organsko otapalo, ionski izmjenjiva ili adsorbens, vidi
Sustavi tekue-tekue, Sustavi plinovito-vrsto, Sustavi vrsto-tekue) i djelovanjem
nekih vanjskih sila (npr., kinetiki efekti). Sam uzorak moe biti jednofazni ili viefazni
sustav.
Odjeljivanje dviju faza nikada nije potpuno. Efikasnost odjeljivanja moe se izraziti
faktorom odjeljivanja, S ("separation"). Dakle, za kvantitativno odjeljivanje analita A
neophodno je da odgovarajui faktor odjeljivanja bude blizu 1 tj.:
1> S >0,999
to znai da nakon provedenog odjeljivanja najvie 0,1% analita A nije prelo iz faze 1 u
fazu 2 (vidi Sustavi tekue-tekue). S druge strane smetajua tvar B treba imati isto toliki
faktor zadravanja (R), dakle:
1> R >0,999.
To znai da najvie 0,1% smetajue tvari B smije prijei u fazu 2, jer:
S = mA2/(mA1 + mA2)
R = mB1/(mB1 + mB2)
mA, mB - masa analita, smetajue tvari.

Postupkom odjeljivanja, masa analita A, mA0, rasporeuje se izmeu 2 faze i to

dijelom mA2 u fazi 2 i dijelom mA1 u fazi 1. "S" pokazuje karakteristinu efikasnost
odjeljivanja. Pored toga ovaj kvocijent pokazuje vjerojatnost s kojom se estice A nalaze u
fazi 2. Kod konstantne temperature ova se vjerojatnost moe opisati izrazom:
S = mA2/(mA1+mA2) = mA2/mA0 = f(W1, W2, V1, V2, n)
W1 i W2 - sile koje djeluju izmeu estica u fazi 1 odnosno 2, V1 i V2 - volumeni obih faza, n - broj stupnjeva
razdjeljenja.

Veliine V1, V2 i n se mijenjaju zavisno od primijenjene tehnike rada a W1 je najee

zadana kakvoom (svojstvom, sastavom, stanjem, oblikom) uzorka. Vrijednost W2 koja
pokazuje snagu vezanja analita s esticama faze 2 se eksperimentalno odreuje za svaki
postupak odjeljivanja a zavisno o funkciji odjeljivanja.
Postupci odjeljivanja u analitikoj kemiji temelje se na heterogenim ravnoteama
(vidi Heterogene ravnotee) opisanim, npr., produktom topljivosti Kpt (vidi Sustavi

199
vrsto-tekue), Nernstovim zakonom razdjeljenja (vidi Sustavi tekue-tekue), Henryevim zakonom, izotermom ionske izmjene (vidi Ionska izmjena u kemijskoj analizi),
adsorpcijskim izotermama (L. Langmuir, H. Freundlich), itd. Kod nekih metoda funkcija
odjeljivanja nije matematiki poznata (npr., kod ekstrakcija vrsto-tekue) ili se do nje
dolazi empirijski (npr., kromatografske metode).
Taloenje i naknadno odjeljivanje vrste od tekue faze je meu najstarijim
metodama odjeljivanja (vidi Selektivno taloenje i otapanje). Selektivna otapanja temelje
se takoer na odjeljivanju vrste od tekue faze. Odjeljivanja temeljem procesa taloenja
optereena su znaajnim stupnjem oneienja zbog sutaloenja, naknadnog taloenja, itd.
Vana grupa metoda odjeljivanja su odjeljivanja plin-vrsta tvar (vidi str. 131) i
plin-tekuina (vidi str. 129). Ove se metode temelje na isparljivosti tvari. Plinoviti sastojci
(npr., CO2, H2O) mogu se osloboditi termikom obradbom vrstih tvari. Pojedinane
plinovite sastavnice se zatim selektivno sakupljaju na vrstim adsorbensima ili otapaju u
tekuinama. Kod tekuih uzoraka analit ili smetajue tvari prevode se u plinoviti produkt i
odvajaju destilacijom. Tako se analit moe odvojiti od smetajuih sastojaka i
ukoncentrirati. Destilacija je vana i za odjeljivanje, dokazivanje i odreivanje sastojaka u
smjesama organskih tekuina. Nadalje, otparavanjem dade se ukloniti, npr., krom kao
kromil klorid iz jako kiselog medija, dok se silicij otparava kao fluorid. Ioni As, Ge, Se,
Sn, itd., mogu se ukloniti u obliku halogenida.
Ukoliko je koncentracija analita u uzorku (npr., u ekolokim uzorcima, otpadnim ili
prirodnim vodama, hrani) blizu ili ispod granice detekcije takav analit treba ukoncentrirati
prije mjerenja. Isto tako ako se radi o kompleksnom ili oneienom uzorku prije analize
analita ga treba osloboditi smetajuih tvari. Na taj nain pojednostavnjuju se uvjeti analize,
produljuje ivot kromatografske kolone i dobivaju ispravniji rezultati. U takvim
sluajevima mogue je upotrijebiti ekstrakciju organskim otapalom (vidi Sustavi tekuetekue), ekstrakciju superkritinim fluidom (vidi str. 127, npr., vidi i ref. Erkucuk et al.,
2009, Ma et al., 2008, Ollanketo et al., 2001, Reverchon i De Marco, 2006.), ionsku
izmjenu (vidi Ionska izmjena u kemijskoj analizi), te postupak ekstrakcije na vrstu
fazu. Postupci ekstrakcije superkritinim fluidom, postupci ekstrakcije na vrstu fazu i
postupci solvent ekstrakcije esto prethode analizi HPLC-om. Npr., ekstrakcija karotenoida
iz alge Spirulina sa superkritinim CO2 uz etanol kao modifikator moe prethoditi HPLC
separaciji na C18 koloni (npr., vidi ref. Careri et al., 2001.).
Metode solvent ekstrakcije temelje se na razdjeljenju tvari izmeu dva otapala koja
se meusobno ne mijeaju (vidi Sustavi tekue-tekue). Kombinirana s odgovarajuom
kemijskom transformacijom i pod selektivnim uvjetima solvent ekstrakcija je vana
metoda odjeljivanja u analizi tragova analita koja omoguuje obogaivanje i selektivno
dokazivanje/odreivanje. Ovi se postupci koriste u analitikim i organskim sintetskim
laboratorijima te u preparativnim industrijskim procesima (kontinuirani ekstrakcijski
procesi odnosno protustrujni ekstrakcijski sustavi). Ekstrakcijom se moe poveati
selektivnost i osjetljivost reakcije, provesti odjeljivanje i ukoncentriravanje specija. Npr.,
mogue je provesti ekstrakciju karotenoida iz voa i povra (npr., vidi ref.
Taungbodhitham et al., 1998.).
Pri analizi organskih spojeva iz uzoraka okolia radi se izolacija i ukoncentriravanje,
npr., ekstrakcija organskim otapalom. Da bi se skratilo vrijeme izolacije i smanjio potroak
organskih otapala tradicionalna ekstrakcija zamjenjuje se postupcima ekstrakcije na vrstoj
fazi ("solid phase extraction" ili "solid-liquid extraction", SPE) ili mikroekstrakcije na

200
vrstoj fazi (SPME). Kod SPE se smetajue sastavnice uzorka na sorbensu zadravaju na
temelju slinih mehanizama kao to su i oni temeljem kojih se sastavnica odjeljuju na
kromatografskoj koloni. SPE i SPME poivaju na razdjeljenju, adsorpciji, kinetikim i
difuzijskim mehanizmima. Otopina uzorka prolazi kroz plastinu cijev napunjenu
sorbensom kojeg ine estice silicij dioksida ili kemijski modificirani SiO2 (slian onome u
HPLC ali krupnijih estica [vidi Tekuinska kromatografija visoke djelotvornosti
(HPLC)]. Ulogu stacionarne faze mogu imati, npr., modificirani divinilbenzenski polimeri
hidrofilnog ili hidrofobnog karaktera. Pogodnim izborom sorbensa i otapala na sorbensu se
moe zadrati analit ili matrica uzorka a u eluatu isprati nezadrane sastavnice. Ovakvi
sustavi su kompatibilni s GC i LC. SPE se obino koristi za ukoncentriravanje
poluisparljivih i neisparljivih organskih polutanata. Tipini su primjeri ekstrakcija
poliaromatskih ugljikovodika (PAH), polikloriranih bifenila (PCB), niza pesticida. SPE je
jo uvijek "zlatni standard" u odreivanju lijekova i njihovih metabolita u biolokim
uzorcima. SPME uvedena je radi izolacije i ukoncentriravanja polutanata iz razliitih
matrica. Ona se esto koristi za odreivanje raznih organskih mikropolutanata u vodi to
omoguuje ekstrakciju bez otapala.
Dok se metode solvent ekstrakcije najee temelje na razdjeljenju nenabijenih tvari
izmeu dvije tekuine metode ionske izmjene (vidi Ionska izmjena u kemijskoj analizi)
se mogu koristiti za vezivanje iona iz otopine na vrstu tvar. Tako se mogu ukloniti
smetajue tvari, ukoncentrirati tragovi analita i odijeliti organske i anorganske sastavnice u
otopini.
Kromatografske metode odjeljivanja analitiki su vrlo iroko primijenjene. Tvari
koje treba odijeliti podvrgnute su ponovljenim razdiobama izmeu dvije faze, nepokretne
(stacionarne) faze koja moe biti biti vrsta tvar ili tekuina i pokretne (mobilne) faze koja
moe biti plin ili tekuina. Pod pojmom kromatografskih metoda podrazumijeva se skup
kromatografskih postupaka koji omoguuju odjeljivanje a potom selektivno i osjetljivo
dokazivanje/odreivanje sastavnica u multikomponentnim uzorcima (smjesama),
ukljuujui i one gdje su sastavnice kemijski vrlo sline i prisutne u vrlo niskim
koncentracijama.
IX.1. TEMELJI KROMATOGRAFSKIH ODJELJIVANJA
IX.1.1. OPI POJMOVI
Efikasno odjeljivanje kemijski slinih spojeva mogue je jedino ponovljenim
koracima odjeljivanja. Efikasna viestruka odjeljivanja mogua su primjenom
kromatografskih metoda koje su danas prisutne u veini analiza. Prema ref. 7
"Kromatografija je fizikalna metoda separacije u kojoj se sastojci raspodjeljuju izmeu
dviju faza, od kojih je jedna nepokretna dok se druga kree u odreenom smjeru (pokretna
faza)".
Kromatografije se temelje na pojavama adsorpcije, razdjeljenja, ionske izmjene ili
iskljuenja koje omoguuju odjeljivanje sastojaka iz smjese. Uzorak otopljen u pokretnoj
fazi koja je tekuina, plin ili superkritini fluid kree se preko nepokretne faze koja moe
biti u koloni ili na plohi. Dakle, kromatografski postupci odjeljivanja temelje se na razdiobi
izmeu nepokretne faze velike povrine i pokretne faze koja prelazi preko nepokretne faze,
dakle, na odnosu ravnotenih koncentracija uspostavljenih u te dvije faze. Ravnotee koje
odreuju fenomene razdiobe ovise o svojstvima obih faza i distribuiranih tvari. S obzirom

201
na prirodu faza i dominirajue sile koje utjeu na razdiobu kromatografske metode
odjeljivanja mogue je klasificirati kao u tablici IX.1.
Tablica IX.1. Klasifikacija kromatografskih i srodnih metoda
Mehanizam odjeljivanja

Adsorpcija

Razdjeljenje/
adsorpcija

Ionska izmjena
Iskljuenje (veliinom i
oblikom molekula)
Migracija iona u
elektrinom polju
Razliiti

Nepokretna faza

Pokretna faza

Izvedbena
tehnika

Oznaka metode

vrsta

tekua

kolonska

LSC

vrsta

tekua

plona

TLC

vrsta

plin

kolonska

GSC

tekuina na
vrstom nosau

tekua

kolonska

HPLC, LLC
(LC), UPLC
(UHPLC)

tekuina na
vrstom nosau

tekua

plona

PC, TLC

tekuina na
vrstom nosau

plin

kolonska

GLC (GC)

tekuina na
vrstom nosau

superkritini fluid

kolonska

SFC, UPC2

vrsta

tekua

kolonska

IEC (IC)

vrsta

tekua

plona

TLC

vrsta

tekua

kolonska,
plona

SEC (gel
kromatografija)

kolonska,
plona

elektroforeza
FFF

FFF "field flow fractionation", GLC (GC) "gas-(liquid) chromatography", GSC "gas-(solid)
chromatography", HPLC "high-performance liquid chromatography", IEC (IC) "ion-(exchange)
chromatography", LLC (LC) - "liquid-(liquid) chromatography", LSC "liquid-(solid) chromatography", PC
- "paper chromatography", SEC - "size exclusion chromatography", SFC - "supercritical fluid
chromatography", TLC "thin-layer chromatography", UPC2 - "ultra performance convergence
chromatography", UPLC (UHPLC) - "ultra (high) performance liquid chromatography"

Adsorpcijska kromatografija temelji se na izravnoj interakciji analita s povrinom

vrstog adsorbensa kao nepokretne faze. Adsorpcijska kromatografija je dakle
diferencijalna migracijska metoda analize u kojoj se sastojci smjese ukoncentrirane u uskoj
zoni (vrpci) na poroznom adsorpcijskom mediju odvajaju protokom tekueg/plinovitog
sredstva za ispiranje. Kod razdjelnih kromatografija tekua nepokretna faza imobilizirana
je na vrstom nosau a pokretna faza je tekuina, plin ili superkritini fluid. Npr., vrsti
nosa (npr., silika gel ili celuloza) moe biti obraen s vodom dok je eluens otapalo koje se
ne mijea s vodom. Tada se sastavnice odjeljuju viestrukim procesom razdjeljenja izmeu
dvije tekue faze. U odnosu na razdjeljenje izmeu dviju tekuina adsorpcija je energetski
povoljnija te dovodi do kraih vremena zadravanja. Nasuprot tome, adsorpcijske izoterme
pokazuju usko linearno podruje pa lako dolazi do preoptereenja nepokretne faze.
Istovremeno naziv "tekuinska" odnosno "plinska" kromatografija oznaava samo
fizikalno stanje pokretne faze. Kako mehanizam razdiobe izmeu nepokretne i pokretne
faze nije uvijek jednoznaan to je klasifikacija temeljem agregatnog stanja pokretne faze
univerzalnija i uglavnom danas prihvaena.

202
Jedan od temeljnih i praktinih koncepata kromatografskih odjeljivanja je odnos
ravnotenih koncentracija tvari u nepokretnoj i pokretnoj fazi:
K = cS/cM
K - koeficijent razdiobe, cS, cM - ravnotene koncentracije otopljene tvari na nepokretnoj i u pokretnoj fazi.

U razdjelnim kromatografijama taj koeficijent odgovara Nernstovom koeficijentu

razdjeljenja KD (vidi Sustavi tekue-tekue). Analogno, u adsorpcijskim
kromatografijama cs i cm imaju znaenje koncentracije tvari adsorbirane na adsorbensu kao
nepokretnoj fazi i koliine otopljene tvari u pokretnoj fazi (vidi dolje), a u ionskoizmjenjivakoj kromatografiji K odgovara koeficijentu distribucije KD (vidi Ionska
izmjena u kemijskoj analizi). Uz vei K jae je zadravanje otopljene tvari na
nepokretnoj fazi. to se sastavnice vie razlikuju po vrijednostima K to se one zaustavljaju
na razliitim mjestima nepokretne faze i bolje meusobno odjeljuju. Ako se na stupcu eli
odijeliti sastavnice A i B od kojih sastavnica A ima vei koeficijent K onda se ona vre
vee na nepokretnu fazu te sporije putuje. Ovisno o duljini puta razliita je i efikasnost
odjeljivanja sastavnica tako da na poetku puta ne dolazi do kvantitativnog odjeljivanja
nego tek nakon duljeg puta. Zbog toga se kromatografija mora provoditi na stupcu
odgovarajue visine.
Adsorpciju otopljene tvari na vrsti adsorbens dobro opisuju Freundlichova izoterma:
x/m = kc1/n
ili
Langmuirova izoterma:
x/m = k1k2c/(1 + k1c)
x - koliina adsorbirane tvari; m - masa adsorbensa; c - ravnotena koncentracija tvari u tekuoj fazi; k, n, k1 konstante (k1 ovisna o supstanciji); k2 - koliina adsorbata potrebna da pokrije jedininu povrinu adsorbensa
monomolekularnim slojem.

Adsorpciju plinova na vrstu fazu dobro opisuje Langmuirova izoterma.

Kromatografske ravnotee moe se grafiki prikazati odgovarajuim izotermama
koje mogu biti linearne i nelinearne (slika IX.1.). Pri niim koncentracijama tvari
ravnoteni odnos koncentracija na nepokretnoj i u pokretnoj fazi je linearan dok kod viih
koncentracija moe nastupiti zasienje nepokretne faze te pravac prelazi u plateau
paralelan s osi apscise. Odjeljivanje je najbolje kada je izoterma kromatografskog procesa
linearna; tada nagib pravca odgovara koeficijentu razdiobe K (slika IX.1.a.).

203

a)

b)
cS

cM
Anal. signal

Anal. signal

cM

cS

t ili V

cM
Anal. signal

cS

c)

t ili V

t ili V

Slika IX.1. Tipovi kromatografskih izotermi i odgovarajui analitiki signali detektora.

Izoterma IX.1.b. opisuje situaciju kada je na raspolaganju samo ogranieni broj veznih
mjesta na nepokretnoj fazi (npr., adsorpcijska izoterma plina ili otopljene tvari na vrsti
adsorbens ili izoterma ionske izmjene). Izoterma sa slike IX.1.c. moe se javiti, u
razdjelnoj kromatografiji (vidi Sustavi tekue-tekue), ili kod adsorpcije plina na vrstu
fazu kada parcijalni tlak plina postie toku ukapljivanja. Neki je autori tumae kao
posljedicu procesa preoptereenja (overloading) kromatografiranom tvari. U sluajevima
b) i c) vidi se zavrno razvlaenje (povlaenje, "tailing") odnosno poetno razvlaenje
(pruanje, "fronting", pa i "overloading") pikova. Oba ova fenomena su nepoeljna jer
dovode do slabog odjeljivanja tvari i jae su izraena pri viim koncentracijama
kromatografirane tvari, dakle posljedica su preoptereenja kolone ili plohe uzorkom.
Kromatografska analiza ukljuuje:
1.

adsorpciju supstancija na nepokretnu fazu,

2.

odjeljivanje adsorbiranih supstancija kontinuiranim protokom pokretne faze,

3.

sakupljanje odvojenih supstancija progresivnom eluacijom,

4.

kvalitativnu ili kvantitativnu analizu odvojenih i sakupljenih tvari.

Kromatografski postupak moe se provoditi na koloni (stupcu) ili na ravnoj plohi

(papir ili tanki sloj). Kolonski kromatografski postupci najee se koriste u svrhu
odjeljivanja, ukoncentriravanja, u svrhu kvantitativne analize ili u preparativne svrhe. U
kvalitativnoj kemijskoj analizi najee su primijenjene tankoslojna, papirna, kolonska
adsorpcijska i plinska kromatografija.
Zapis analitikog signala u funkciji vremena ili volumena eluata zove se
kromatogram. S obzirom na tip razvijanja kromatograma razlikujemo plone i
diferencijalne kromatograme. Kod plonih tehnika, PC i TLC, nepokretna faza je ploha/na
plohi a pokretna faza se kree silama kapilariteta ili pod utjecajem gravitacije preko
nepokretne faze. Tako dobivamo plone kromatograme kod kojih razne sastavnice uzorka
prelaze razliite udaljenosti u istom vremenu pa se po zavretku odjeljivanja detektiraju na

204
nepokretnoj fazi. Diferencijalne kromatograme dobivamo kolonskim tehnikama, npr.,
HPLC, GC, SFC. Ovdje svi sastojci prelaze isti put ali zbog specifinih interakcija s
nepokretnom fazom na izlazu iz kolone se pojavljuju u razliitom vremenu pa ih se
detektira izvan nepokretne faze.
Najvanija metoda kolonske kromatografije je metoda ispiranja (eluiranja). Uzorak
otopljen u pokretnoj fazi nanosi se na poetak kolone a zatim se pokretnom fazom provodi
ispiranje sve dok se odvojene tvari ne detektiraju na izlazu iz kolone. Sastojci se
raspodjeljuju izmeu pokretne i nepokretne faze. Supstancije koje su jae zadrane na
nepokretnoj fazi trebaju dulje vrijeme za eluiranje od onih slabije vezanih. Ako pratimo
zone uzdu kolone uoava se poveavanje razmaka izmeu vrpci pojedinih sastavnica, ali i
njihovo irenje (slika IX.2.).

primarno
adsorb.
smjesa

A+B

sekund.
adsorb.
komp.

Stupac

A
B

otapalo

filter papir

c)

cB

Duljina puta migracije

b)

Duljina puta migracije

a)

cA B

cAmaks

cBmaks

porculanska
ploica

Konc. iona u eluatu

Konc. iona u eluatu

Slika IX.2. Odjeljivanje tvari A i B kromatografijom ispiranjem: a) razvijanje kromatograma na nepokretnoj

fazi, b) i c) diferencijalni kromatogrami dobiveni detektorom u raznim fazama ispiranja.

Anal. signal

tR A
tR B

tM

whA
B

wbB

hA

hB
wbA
t

Slika IX.3. Kromatogram smjese sastavnica A i B.

tM (zadrano vrijeme) je zadrano vrijeme pokretne faze, tj. vrijeme potrebno da

molekule pokretne faze prou kroz kolonu. Takoer, to je vrijeme zadravanja

205
nezadranog spoja, tj., spoja koji se uope ne zadrava na nepokretnoj fazi (slika IX.3.).
Obino ga se opisuje kao "mrtvo vrijeme" koje ustvari ukljuuje ukupno vrijeme od
momenta injektiranja do momenta pojave molekula otapala. tRA i tRB su ukupna vremena
zadravanja tvari A i B, wbA i wbB irine pikova na baznoj liniji, wh irina pika na polovici
visine pika (h).
Koritenjem vremena zadravanja (tR) moe se izraunati prosjena linearna brzina
putovanja analita (v):
v = L/tR
L - duljina punjenja kolone stacionarnom fazom.

Tvari koje nisu zadrane na nepokretnoj fazi svo vrijeme provode u pokretnoj fazi; one
koje reagiraju s nepokretnom fazom ostaju u pokretnoj fazi samo dio vremena. Brzina
migracije analita (v) izraava se i kao dio brzine putovanja pokretne faze ():
v = [(cMVM)/(cMVM + cSVS)] = {1/[1+(cSVS/cMVM)]} = {1/[1+K(VS/VM)]}
VM, VS - volumen pokretne, nepokretne faze.

Faktor zadravanja (faktor kapaciteta, odnos distribucije masa), k', jeste:

k' = qS/qM = cSVS/cMVM = K(VS/VM) = K/
qS, qM - koliina otopljene tvari u nepokretnoj, pokretnoj fazi.

Omjer VM/VS ini odnos faza . Iz prethodnih jednadbi slijedi:

v = {1/[(1+(K/)]} = [1/(1 + k')]
i
L/tR = (L/tM)[1/(1 + k')]
Konano, relacija izmeu faktora kapaciteta kao mjere koeficijenta razdiobe, i vremena
zadravanja je:
k' = (tR tM)/tM = tR'/tM
tR' - prilagoeno vrijeme zadravanja, tM - zadrano vrijeme.

k' se moe odrediti iz kromatograma iz ukupnih vremena zadravanja sastojaka i zadranog

(mrtvog) vremena. k' obino iznosi 1-5; ako je k' <1 sastojci se eluiraju prebrzo tj. tR se ne
razlikuje od tM; ako je k' >20 vremena zadravanja su preduga.
Faktor odjeljivanja (faktor selektivnosti, ) takoer je mjera odjeljivanja 2 supstanci:
= KA/KB = k'A/k'B = t'RA/t'RB
Razluivanje pikova ili kromatografska rezolucija, Rs, karakterizira selektivnost
cijelog sustava. Za odvajanje dvaju Gaussovih pikova A i B rauna se koritenjem njihovih
baznih irina:

206
Rs = (tRA tRB)/[(wbA + wbB)/2] = t/wb

wb wbA wbB

odnosno:
Rs = 1,18 t/(whA + whB)
Razluivanje Rs ukazuje na sposobnost kromatografske kolone da odvoji dva analita. U
sluaju podjednakih simetrinih pikova govorimo o Rs = 1. Kod pikova razliitog
intenziteta ili kod asimetrinih pikova za potpuno odjeljivanje potreban je vei Rs. Relacije
koje povezuju Rs s N, k' i su:
Rs = (N1/2/4)[(tRA - tRB)/tRA] = (N1/2/4)[(k'A k'B)/(1 + k'A)] =
= (N1/2/4)[( - 1)/][k'A/(1 + k'A)]
a odatle:
N = 16Rs2 [/( - 1)]2 [(1 + k'A)/k'A]2
N - broj teorijskih tavana kolone.

Izraz za Rs obino se daje u pojednostavljenom obliku kada su k' slini (k'A k'B = k',
1):

Rs = (N1/2/4)( - 1)[k'/(1 + k')]

Odjeljivanje je mogue optimirati modifikacijom tj. izmjenom nepokretne faze, k'
promijeniti variranjem temperature u GC ili sastava pokretne faze u LC, N se moe
promijeniti promjenom duljine kolone ili optimiranjem visine tavana. Na visinu tavana
moe se utjecati brzinom protoka pokretne faze, veliinom estica punila kolone,
viskoznou faza i difuzijskim koeficijentima, ili debljinom filma imobilizirane tekuine
na vrstom nosau.
Izbor radne temperature jako utjee na sva kromatografska odjeljivanja (npr., vidi
ref. Heinisch i Rocca, 2009, Jensen et al., 2012.) u veini kromatografskih odjeljivanja
zadravanje analita opada s temperaturom. Termodinamiki odnos izmeu faktora
zadravanja (kapaciteta), k', i termodinamike temperature (T, u Kelvinima) omoguuje
ispitivanja mehanizama zadravanja na nepokretnoj fazi:
ln k' = -H0/RT + S0/R + ln (1/)
U gornjoj, tzv. van't Hoffovoj jednadbi H0 i S0 su standardna entalpija i standardna
entropija prijenosa otopljene tvari iz pokretne na nepokretnu fazu, R je univerzalna plinska
konstanta, = VM/Vs (vidi str. 205). Pravac ln k' u funkciji 1/T omoguuje raunanje
vrijednosti standardne entalpije prijenosa iz vrijednosti nagiba (-H0/R) i standardne
entropije prijenosa iz vrijednosti odsjeka [S0/R + (ln 1/)]. Linearni prikaz van't Hoffove
jednadbe ukazuje na to da se H0 prijenosa ne mijenja s promjenom temperature dok
nelinearna funkcija ukazuje na to da je dolo do promjene u naravi interakcije izmeu
otopljene tvari i pokretne faze ili izmeu otopljene tvari i nepokretne faze ili oboje (vidi
sliku IX.4.).

ln k

207

linearna funkcija

1/T
Slika IX.4. Mogue ovisnosti ln k' o 1/T u inverzno faznoj HPLC za razliite analite u istoj mobilnoj fazi.

Ako pogledamo linearnu funkciju vidimo pozitivan nagib koji govori u prilog
favorizirane negativne promjene entalpije ali govori takoer da uz porast temperature
opada zadravanje analita na stacionarnoj fazi.
Kod niih temperatura H0 je negativna i dominantna, a nia je i G0 (vidi i str. 3233) to favorizira zadravanje analita. Kako temperatura raste, retencija analita se smanjuje
jer vrijednost G0 postaje sve manje negativna pa ak i pozitivna u jednom trenutku. Ovo
vrijedi i za zadravanje u GC u kojoj nakon adsorpcije/razdjeljenja dolazi i do pada S0.
U razdjelnoj tekuinskoj kromatografiji, npr., HPLC, valja spomenuti i
eksponencijalnu ovisnost distribucijskog odnosa, Dc, odnosno koeficijenta razdjeljenja, KD,
otopljene tvari (vidi str. 169-171) o temperaturi:
KD exp (-H0/RT)
Tako npr., promjena temperature za 20 K moe dovesti do dvostruke promjene KD. Kako je
H0 obino negativna, povienje temperature dovodi do pada KD odnosno Dc i pada
vremena zadravanja u kolonskoj kromatografiji, a poveanja RF u plonoj kromatografiji
(vidi Plone tekuinske kromatografije). Dakle povienjem temperature postiemo bre
eluiranje s kolone ali i manje efikasnu separaciju i obratno pa je pri postavljanju metode
potrebno pronai optimalnu radnu temperaturu. Isto tako je vano da radna temperatura
bude strogo kontrolirana i stalna da bi se mogle provesti valjane usporedbe i analize.
Teorija tavana
A. J. P. Martin i R. L. Synge uveli su pojmove visine tavana (visina ekvivalentna
teorijskom tavanu, HETP) i broja tavana radi primjene koncepta pojedinanih koraka
razdiobe na koloni. U svakom tavanu (slika IX.5.) dolazi do uravnoteenja u razdiobi
kromatografiranih komponenata izmeu nepokretne i pokretne faze. Putovanjem
supstancije uzdu kolone dolazi do postupnog prijelaza iz jednog koraka odjeljivanja (tj.
uravnoteene pokretne faze) u slijedei.
Broj teorijskih tavana, N, dobiva se iz:

208
N = L/HETP = 16(tR/wb)2 = 5,545(tR/wh)2
Broj teorijskih tavana i HETP karakteriziraju efikasnost kolone: uz manji HETP vea je
efikasnost kolone i bolja rezolucija. Vrijedi takoer:
tR N
dakle, vrijeme zadravanja izravno raste s brojem teorijskih tavana N.
duljina punjena u koloni

teorijski tavan
Slika IX.5. Teorijski tavan u horizontalno postavljenoj koloni.

Kinetika teorija
irenje pikova uzdu kolone posljedica je kinetikog efekta koji se odvija kod
odreene brzine procesa prijenosa analita izmeu pokretne i nepokretne faze, tokom
njegovog putovanja, i izravno je proporcionalna brzini protoka pokretne faze.
Minimalni HETP se kod tekuinske kromatografije postie kod niih brzina protoka
nego kod GC. Npr., van Deemterova jednadba (J. J. van Deemter) kae:
HETP = A + B/u + C u
- prosjena linearna brzina protoka pokretne faze, A-C - konstante (A mjera Eddyjeve difuzije, B
longitudinalne difuzije i C prijenosa mase izmeu pokretne i nepokretne faze).

U sluaju imobilizirane tekue nepokretne faze dominira ravnotea razdjeljenja. Uz

deblji film i manji difuzijski koeficijent transport mase supstancije bit e sporiji. Ako je
nepokretna faza vrsta koeficijent transfera mase (C) ovisi o brzini procesa adsorpcije i
desorpcije. Kako difuzijski koeficijenti variraju s veliinom molekula, irenje pika ovisi i o
relativnoj molekularnoj masi: uz male Mr bolja je efikasnost odjeljivanja na koloni.
Iz kinetike teorije je vidljivo da HETP izravno ovisi o veliini estica nosaa
nepokretne faze kroz koeficijent transfera mase, C. Van Deemterove krivulje na slici IX.6.
pokazuju da uz manju veliinu estica nosaa dolazi do smanjenja HETP i poveanja
efikasnosti odjeljivanja na koloni.
Kromatografske kolone
Tri su temeljna tipa kolona koje se koriste u plinskoj i tekuinskoj kromatografiji:
konvencionalne punjene kolone, punjene kapilarne kolone i kapilarne kolone s otvorenom
cijevi ["open tubular", OT, npr., adsorpcijska ("porous layer OT, PLOT, koristi se u
GCS), s tekuom stacionarnom fazom na nosau ("support-coated OT, SCOT), s tekuom
stacionarnom fazom na stijenci ("wall-coated OT, WCOT), iz silikagela ("fused-silica
OT, FSOT)]. Punjene kolone su obino cijevi od stakla ili nehrajueg elika punjene

209
stacionarnom fazom, ili finim inertnim materijalom (najee temeljenim na dijatomejskim
zemljama) prekrivenim tekuom stacionarnom fazom.
Veina punjenih kolona u GC-u je duine 1-5 m te unutarnjeg promjera od 5 mm.
Kapilarna kolona izraena je od taljenog silikagela (proieno silikatno staklo) ili
nehrajueg elika obino duine od 10 do nekoliko desetaka metara i prosjenog i.d. od
250 m (0,1-0,53 mm) koji nosi materijal prevuen stacionarnom tekuinom. Stacionarne
faze su obino visokomolekularni termiki stabilni polimeri, npr., polisiloksani i polietilen
glikoli. Ulogu stacionane faze mogu imati i male porozne estice polimera ili zeolita (npr.,
glinica, odnosno aluminijev oksid, ili molekularna sita). Kapilarne kolone omoguavaju
veu efikasnost odjeljivanja od punjenih ali lake dolazi do njihova preoptereenja.
Tekuinska kromatografija koristi plastine ili staklene kolone duine od nekoliko
cm do nekoliko metara i promjera 2-5 mm; dulje i ire kolone koriste se u preparativne
svrhe. HPLC kolone su od nehrajueg elika obino dugake 5-30 cm (tipine dimenzije
250 mm x 4,6 mm). Krae kolone skrauju vrijeme analize i smanjuju tlak to omoguava
bolju kontrolu brzine protoka mobilne faze, daju bolji oblik pikova i smanjuju trokove
analize. Ue kolone smanjuju potronju otapala. Kapilarne kolone duine su 50-150 mm.
Kolone duine 50 ili 30 mm dobre su za LC/MS analize; i.d. je obino 0,05 do 4,6 mm, a u
sluaju preparativnih kromatografija i vie.
Primjena kromatografskih metoda
Kromatografske metode koriste se za odjeljivanja, u kvalitativnoj i kvantitativnoj
analizi i u preparativne svrhe. U plonom kromatogramu kvalitativna informacija je
locirana na mjestu zaustavljanja supstancije na nepokretnoj fazi a u diferencijalnom
kromatogramu u vrijednosti tR ili volumenu zadravanja. Usporedbom tR ispitivane
supstancije s onima referentnih standardnih supstancija mogue je ustanoviti
prisustvo/odsustvo supstancije. Za pouzdanu identifikaciju supstanci kromatografsko
odjeljivanje kombinira se sa spektrometrijskim detektorima, npr., GC sa spektrometrom
masa, a HPLC vrlo esto s UV/Vis ili fluorescencijskim detektorom, detektorom s diodnim
nizom ("diode array") ili spektrometrom masa.
Kolonskim kromatografijama mogue je istovremeno kromatografirati samo jednu
smjesu a plonim kromatografijama vie smjesa istovremeno.

HETP

podruja
optimalnih
u
5 m
10 m
3,5 m
1,7 m

u
Slika IX.6. Utjecaj veliine estica nosaa na HETP u tekuinskoj kromatografiji (nije crtano u mjerilu).

210
U kvalitativnoj kromatografskoj analizi multikomponentne smjese treba znati da je
kapacitet pikova, n, kolone ogranien. On se odnosi na broj pikova koji se mogu razdvojiti
u liniji na definiranom prostoru. U eluacijskoj kromatografiji, "n" se prema J. C. Giddingsu
moe izraunati kao:
n = 1 + (N1/2/4) ln(VRn/VR1)
VR1 i VRn - ukupni volumeni zadravanja prvog i posljednjeg eluiranog pika.

Ako broj sastavnica u uzorku prelazi "n" neizbjeno dolazi do preklapanja pikova.
Ispravnu kvalitativnu i kvantitativnu kromatografsku analizu mogue je provesti
samo uz odgovarajue standarde. Pod unutarnjim standardom podrazumijevamo spoj
poznate koncentracije koji je dodan uzorku i koji je vrlo esto kemijski srodan analitu. Pod
vanjskim standardom podrazumijeva se spoj, najee sam analit, iz kojeg se prireuju
standardne otopine poznate koncentracije koje se mjere odvojeno od nepoznatog uzorka ali
pod jednakim eksperimentalnim uvjetima te slue u svrhu postavljanja kalibracijske
funkcije.
Temelj kvantitativne analize u kolonskoj kromatografiji je procjena visine ili
povrine pika. Mjerenje povrine mogue je provesti automatskom numerikom
integracijom ili runo (produkt visine i irine pika na polovici njegove visine: P = h.wh).
Ako se procjenjuje visina pika ne smije doi do promjene njegova oblika promjenom
kromatografskih uvjeta; inae visina pika nije vie u proporciji s koncentracijom analita.
Ako se mjeri povrina pika njegovo irenje ne igra ulogu. Varijable poput temperature
kolone, sastava i brzine protoka pokretne faze i injektiranog volumena uzorka moraju se
strogo kontrolirati te sprijeiti preoptereenje kolone. U plonoj kromatografiji, npr., u
TLC, moe se izmjeriti ukupni intenzitet boje ili fluorescencije mrlje supstancije.
Najnovije svjetske farmakopeje za odjeljivanja i odreivanja preteno predlau GC,
HPLC i kromatografiju iskljuenjem. Istovremeno za dokazivanja i u ispitivanjima istoe
predlau se odjeljivanja ekstrakcijom s organskim otapalom, papirnom ili tankoslojnom
kromatografijom i plinskom kromatografijom. Zbog tih e razloga ovaj tekst obraivati
detaljnije samo kromatografiju na stupcu adsorbensa, tankoslojnu, papirnu, plinsku
kromatografiju i HPLC. Za ostale kromatografske postupke valja konzultirati druge
udbenike.
IX.1.2. PLINSKA KROMATOGRAFIJA
U plinskoj kromatografiji pokretna faza je plin i ona se uvijek provodi u koloni. Pod
plinskom kromatografijom, GC, uobiajeno se podrazumijeva plinsko-tekuinska
kromatografija (GLC) iji temelj funkcioniranja jeste razdijeljenje tvari izmeu pokretne
plinovite i nepokretne tekue faze (vidi Sustavi plinovito-tekue). Ona se provodi tako da
se analizirani spojevi prevedeni u plinoviti oblik eluiraju pomou plina kao pokretne faze
uzdu kolone. Pokretna faza je sam plin nosa pa nema interakcija s analitom. Kod GC je
longitudinalna difuzija izraenija nego u drugim kromatografijama. Razlog su daleko vei
difuzijski koeficijenti u plinovima nego u tekuinama (~104 puta).
Kod GSC odjeljivanje se temelji na adsorpcijsko-desorpcijskom procesu izmeu
plinovite i vrste faze (vidi Sustavi plinovito-vrsto). Tipine nepokretne faze ine
anorganski adsorbensi kao, npr., molekularna sita (Al-silikat), silika gel, dijatomejske

211
zemlje (silicijevi skeleti micelularnih algi koje sadre 90% amorfne silicijeve kiseline) ali i
porozni polimeri kao stiren-DVB kopolimerizati, aktivni ugljen ili teflon. Prednosti GSC
pred razdjelnom GLC su iroki radni temperaturni interval, stabilnost bazne linije, brzo
uravnoteenje. Nedostaci su asimetrini pikovi koji nastaju zbog uskog linearnog podruja
adsorpcijske izoterme, duga vremena zadravanja zbog velikih adsorpcijskih entalpija,
heterogene povrine i katalitike aktivnosti mnogih adsorbenasa i ogranieni broj
adsorpcijskih medija koje je teko standardizirati. GSC je vana za odjeljivanja plinova
niskog vrelita kao to su duik, kisik, metan, CO2, CO ili inertni plinovi, kao i lagani
ugljikovodici, te u analizi plinova u zraku.
Da bi se mogao ustanoviti utjecaj tlaka i temperature u plinskoj kromatografiji
umjesto vremena zadravanja valja uvesti pojam volumena zadravanja. Ukupni volumen
zadravanja, VR, i zadrani volumen, VM, dobivaju se mnoenjem odgovarajuih vremena i
brzine protoka plina nosaa (F):
VR = F.tR

VM = F.tM

Za procjenu zadranog vremena (tM) mogue je koristiti zrak ili metan. Da bi se

korektno opisalo zadravanje specije na nepokretnoj fazi treba korigirati VR s VM ime se
dobiva prilagoeni volumen zadravanja (VR'):
VR' = VR VM
te analogno vrijedi i za vrijeme zadravanja:
tR ' = tR tM
Prilagoeni volumen zadravanja karakteristian je za kromatografiranu tvar i izravno
vezan preko volumena nepokretne faze VS s koeficijentom razdiobe K:
K = VR'/VS.
Zbog pada tlaka uzdu kolone prilagoeni volumen zadravanja korigira se Martinovim
faktorom "j" (korekcijski faktor stlaivosti) i dobiva se isti volumen zadravanja (VN):
VN = j.VR'
Analogno iz ukupnog volumena zadravanja dobiva se korigirani volumen zadravanja
(VRo):
VRo = j.VR
Faktor "j" dobiva se na temelju ulaznog i izlaznog tlaka kolone. Iako je specifini volumen
zadravanja, Vg, najmanje pod utjecajem uvjeta analize s obzirom na to da je njegovo
odreivanje mukotrpno, za poredbena ispitivanja obino se koristi prilagoeni volumen
zadravanja ili relativne vrijednosti zadravanja:
Vg = (VN.273,15)/(mS.T)
Vg - specifini volumen zadravanja, VN isti volumen zadravanja, mS - masa nepokretne faze (g), T
temperatura kolone (K).

212
Faktor koji ukazuje da li se neki analitiki problem moe rijeiti upotrebljenom
kolonom je efikasnost odjeljivanja koja ovisi o tlaku para spojeva i stupnju interakcije s
nepokretnom fazom. Efikasnost odjeljivanja moe se izvesti iz Raoultovog i Henry-evog
zakona (vidi Sustavi plinovito-tekue) te je poznata kao formula odjeljivanja prema E. F.
G. Heringtonu:
log (VgA/VgB) = log (pBo/pAo) + log (Bo/Ao)
gdje su VgA i VgB specifini volumeni zadravanja za specije A i B. Uzimajui u obzir
vremena zadravanja odjeljivanih tvari A i B slijedi:
tRA/tRB (pBoBo/pAoAo)
ili
log (tRA/tRB) log (pBo/pAo) + log (Bo/Ao)
pBo i pAo - tlakovi para istih tvari B i A pri datoj temperaturi, Bo i Ao - koeficijenti aktiviteta tvari B i A u
stacionarnoj tekuini pri beskonanom razrijeenju.

Proizlazi da je odjeljivanje dviju tvari odreeno njihovim relativnim isparljivostima.

Tlakovi para ovise o temperaturi, a razlike u tlakovima para ine temelj odjeljivanja
kemijski srodnih spojeva, npr., lanova homolognog niza. S druge pak strane koeficijenti
aktiviteta ukazuju na interakcije izmeu sastavnica uzorka i nepokretne faze. Dakle,
supstancije s istim vrelitima mogu se odijeliti na temelju razlika koeficijenata aktiviteta.
Relativna isparljivost, relativno zadravanje dvaju sastojaka ili faktor odjeljivanja, ,
je:
= tRA'/tRB' = VNA/VNB = VgA/VgB = KA/KB
Plinsko kromatografski sustavi razlikuju se po tipu plina nosaa, sustavu injektiranja,
kolonama i detektorima (slika IX.7.). Kao plinovi nosai mogu posluiti He, Ar, N2, CO2,
H2. Protok plina nosaa kao pokretne faze mora biti konstantan za reproducibilna mjerenja.
Spojevi koji se kromatografiraju, otopina ili plin, injektira se preko injektora u struju plina
nosaa. Tu po potrebi moe doi do isparavanja supstancije koja onda noena plinom
nosaem ulazi u kolonu. Temperatura sustava za evaporaciju obino je 50 oC iznad vrelita
najtee isparljive sastavnice smjese.
Kolone mogu biti punjene ili kapilarne. Kod punjenih kolona nepokretna faza
imobilizirana je na granuliranoj podlozi. Najei vrsti nosa su dijatomejske zemlje. Kod
kapilarnih kolona unutarnja stijenka kapilare je prevuena izravno ili preko tankog sloja
poroznog vrstog nosaa (npr., dijatomejske zemlje) tankim filmom tekue nepokretne
faze. (Kapilara je otvorena cijev duljine i do 100 m, unutarnjeg promjera 0,1-1 mm.)
Detektori moraju omoguiti selektivno i/ili osjetljivo dokazivanje. Najei su
plameno-ionizacijski detektor (FID), detektor toplinske vodljivosti (TCD) i detektor
zahvata elektrona (ECD). U obzir dolaze i termionski detektor (TID) za spojeve s duikom
ili fosforom (jo i NPD), te spektroskopski detektori. Za pouzdanu identifikaciju
odijeljenih spojeva sve vie se koristi GC-MS sustav dakle spektrometar masa kao
detektor.

213
Tekuine koje se koriste kao nepokretne faze trebaju biti termiki i kemijski stabilne,
niske isparljivosti s temperaturom vrelita ~100 oC iznad traene temperature kolone.
Takve tekuine moraju davati razliite K za razne analite. Tipine polarne nepokretne faze
nose funkcionalne skupine kao to su nitrilo (-CN), C=O, -OH, trifluoro ili poliesterske.
One pokazuju znaajnu selektivnost za alkohole, organske kiseline ili amine. Nepolarne
nepokretne faze su ugljikovodici ili siloksani pogodni za odjeljivanje zasienih ili
halogeniranih ugljikovodika. Analiti osrednje polarnosti (eteri, ketoni, aldehidi) odjeljuju
se na modificiranim fazama. Mogunosti odjeljivanja na nekim nepokretnim fazama
prikazuje tablica IX.2.

mjera
protoka
prica
injektor

septum

detektor

sustav
podataka

regulacija tlaka
regulator
protoka
kolona

spremnik plina
nosaa

kolonska pe

Slika IX.7. Shematski prikaz plinskog kromatografa.

Tablica IX.2. Neke tekue nepokretne faze u GC

Analit

Nepokretna faza*

Temperatura (oC)

Polarnost

Ugljikovodici

Apolan-87

50-300

Nepolarna

Poliglikoli

Polietilenglikol (CARBOWAX)

50-225

Polarna

Esteri

Etilen glikol sukcinat

Diizodecil adipat

100-200
20-125

Jako polarna
Srednje polarna

Spojevi s
duikom

1,2,3-Tris-(2-cijanoetoksi)-propan
(CYANO B)

110-200

Polarna

Silikoni

Metil siloksani (OV-1, SE-30)

Fenil siloksani (OV-22)
Nitrilo siloksani (OE-4178)

20-300

Nepolarne
Srednje polarne
Jako polarne

* U zagradi su naznaeni komercijalni nazivi.

214
Kemijske strukture tabeliranih nepokretnih faza su slijedee:
H37C18

C2H5

C18H37

CH (CH2)4 C (CH2)4 CH
H37C18

C2H5

C18H37

Apolan-87

HO CH2 CH2 (O CH2 CH2)n OH

Polietilen glikol

HO CH2 CH2 O C CH2 CH2 C O CH2 CH2

OH

Polietilen glikol sukcinat

CH2 O CH2 CH2 CN

CH O CH2 CH2 CN
CH2 O CH2 CH2 CN
1,2,3-Tris-(2-cijanoetoksi)-propan

CH3

CH3

CH3

CH3 Si O Si O
CH3

CH3

Si CH3
n

CH3

Polidimetil siloksani

Selektivnost tekue nepokretne faze mogue je mijenjati uvoenjem pogodnih

supstituenata. Kiralne faze koriste se za odjeljivanja optikih izomera (enantiomera). Njih
se moe dobiti, npr., iz optiki aktivnih amino kiselina.
Tipine interakcije analita s nepokretnom fazom ukljuuju:
1.

nespecifine disperzijske sile (Londonove sile) koje su tipine za alkane ili benzene,

2.

orijentacijske sile (Keesomove sile) izmeu trajnih dipola, npr., u vodikovim vezama,

3.

indukcijske sile (Debyeve sile) izmeu stalnih i induciranih dipola,

4. sile kemijskog vezivanja kroz prijenos naboja pri kompleksaciji, npr., izmeu nekog
aromatskog ugljikovodika i metalnog iona u kiralnoj fazi.
Koeficijent razdiobe u GC izraen volumenima ovisi o temperaturi kao i svaka
ravnotena konstanta. Volumeni zadravanja takoer ovise o tlaku para spojeva. Porast

215
temperature poveava tlak para i dovodi do vee brzine ispiranja, to opisuje ClausiusClapeyronova jednadba (E. Clapeyron, 1834, R. E. Clausius, 1850):
log p = (-H0vap/2,303RT) + konst
gdje je H0 diferencijalna molarna entalpija isparavanja iste supstancije. Vidljivo je da s
padom temperature logaritamski pada tlak para (p) kromatografirane supstancije i raste
vrijeme zadravanja (vidi i str. 206-207). Ova jednadba je kvantitativni izraz Le
Chtelierovog naela primijenjenog na heterogene sustave.
Kod izotermne GC temperatura kolone je konstantna te je ovakvo odjeljivanje
zadovoljavajue ako treba odijeliti spojeve ogranienog podruja vrelita. Ako je podruje
vrelita sastavnica smjese iroko provodi se temperaturno programirana GC kada se
temperatura tokom analize poveava stupnjevito ili kontinuirano, a da se pri tom ne narue
niti granice dokazivanja niti preciznost mjerenja pika. Temperaturno programiranje u GC
analogno je gradijentnom ispiranju kod LC i programiranju tlaka kod SFC.
Primjena plinske kromatografije
GC se mnogo primjenjuje za ispitivanje istoe supstancija, za odjeljivanje
supstancija iz smjesa, u preparativne svrhe, kvalitativnoj i kvantitativnoj kemijskoj analizi.
Kvalitativnu informaciju mogue je dobiti iz podataka zadravanja, npr., iz
prilagoenog volumena ili vremena zadravanja analita, u odnosu na referentne standardne
supstancije. Podaci zadravanja jako ovise o eksperimentalnim uvjetima: temperaturi
kolone, protoku i tipu plina nosaa, padu tlaka u koloni, tipu i koliini nepokretne faze i
dimenzijama kolone.
Za kvalitativnu analizu ugljikovodika vrlo je koristan Kovtsev indeks zadravanja
(I) (E. Kovts, 1958.). Unutar homologne serije n-alkana postoji linearni odnos izmeu
logaritma prilagoenog vremena zadravanja i broja C-atoma ("x") u analiziranom spoju te
vrijedi relacija: I = 100x, pri svim temperaturama i na svim kolonama. Ispitivana
supstancija se kromatografira u smjesi s najmanje dva n-alkana iji tR'-ovi moraju
okruivati tR' ispitivanog spoja. Indeks se rauna kao:
I = {100y [(log tRx' log tRz')]/[(log tR(z+y)' log tRz')]} + 100z
gdje su tRx', tRz' i tR(z+y)' prilagoena vremena zadravanja nepoznate ispitivane supstancije
s "x" C-atoma i dva standarda, odnosno poznatog n-alkana sa "z" C-atoma i poznatog nalkana sa "z+y" C-atoma. Indeksi zadravanja za mnoge supstancije i najrazliitije
nepokretne faze mogu se pronai u zbirkama podataka. Oni su relativno neovisni o
temperaturi.
U svrhu kvantitativne analize mjere se visina ili povrina pika kao mjera
koncentracije analita. Vani preduvjeti za pouzdano odreivanje su potpuno i
reproducibilno isparavanje uzorka, dobro odjeljivanje i korektna identifikacija sastojaka.
Analiza para iznad otopine plinskom kromatografijom ("head-space" GC)
"Head-space" plinska kromatografija je metoda koja je posebno pogodna za
odjeljivanje i odreivanje isparljivih spojeva prisutnih u tekuim uzorcima. Ona se temelji
na analizi parne faze koja je u ravnotei s tekuom fazom (vidi str. 129). Isparljive spojeve

216
moe se analizirati GC-om i nakon nagle termike desorpcije sa vrstog uzorka (vidi
Sustavi plinovito-vrsto).
Uzorak se uvodi u spremnik sa sustavom pipaca koji omoguuju prolaz plina nosaa.
Ovdje se uzorak dri na traenoj i kontroliranoj temperaturi dovoljno dugo da se omogui
uspostavljanje ravnotee izmeu vrste ili tekue i parne faze. Nakon toga u spremnik se
uvodi plin nosa, otvara odgovarajui pipac tako da plin ekspandira prema
kromatografskoj koloni i nosi sobom isparene spojeve.
Inverzna plinska kromatografija ("inverse" GC, IGC)
IGC je modifikacija konvencionalne GC. Za razliku od konvencionalne GC, ovo je
fizika metoda karakterizacije povrina vrstih tvari, prakastih i vlaknastih, tankih
filmova, sintetskih i biolokih polimera, kopolimera i smjesa polimera, staklenih i ugljinih
vlakana, ugljena, vrste hrane, farmaceutskih materijala, etc. (npr., vidi ref. Jones et al.,
2012.).
U IGC su uloge stacionarne i mobilne faze zamijenjene u odnosu na
konvencionalnu GC: plin ili para (test molekula) se injektira pri vrlo niskoj koncentraciji u
kolonu punjenu vrstim uzorkom koji se ispituje. Vrijeme zadravanja se mjeri
uobiajenim GC detektorima (plameno-ionizacijski ili detektor toplinske vodljivosti). To je
i podruje Henry-eva zakona ili linearno podruje adsorpcijske izoterme. Kod
beskonanog razrjeenja test molekula, zadravanje je posljedica samo interakcija sa
vrstom fazom.
IX.1.3. KOLONSKE TEKUINSKE KROMATOGRAFIJE
Kod tekuinske kromatografije pokretna faza je tekuina a odjeljivanje se provodi u
koloni ili na plohi. Odjeljivanja primjenom tekue pokretne faze temelje se na adsorpciji,
razdjeljenju, ionskoj izmjeni (vidi Sustavi vrsto-tekue, i Sustavi tekue-tekue) i
iskljuenju. Kao peto naelo moe se navesti ono prisutno u afinitetnoj kromatografiji.
(vidi i str. 222). Ona se temelji na specifinoj interakciji izmeu otopljene tvari i specije
vezane na nepokretnu fazu. Npr., neko antitijelo vezano za nepokretnu fazu moe
specifino reagirati s jednim proteinom iz smjese proteina. Taj protein zadrava se na
koloni (K ) dok ostale sastavnice smjese prolaze kroz kolonu (K 0). Poslije
odjeljivanja zadrani protein mogue je eluirati s kolone nekim eluensom koji oslabljuje
interakciju s nepokretnom fazom.
Kromatografije u kojima je nepokretna faza polarna a pokretna faza manje polarna ili
nepolarna (npr., sastavljena od metilen klorida i izooktena) su kromatografije normalnih
faza ("normal-phase", NP); obratno vrijedi za kromatografije obrnutih faza ("reversephase", RP), npr., uz ugljikovodike kao nepokretnu i vodu ili metanol kao pokretnu fazu.
Najee koritena tekuinska kromatografija je ona temeljena na razdjeljenju dok je
adsorpcijska najstarija. Poeci adsorpcijske kromatografije pripisuju se ruskom botaniaru
M. Tswet-u koji je 1906. godine proputao eterski ekstrakt zelenih biljnih listova kroz
stupac CaCO3 i ustanovio da se pojedini pigmenti adsorbiraju na razliitim mjestima te
stvaraju obojene ute i zelene zone. Rad Tswetove adsorpcijske kromatografije temelji se
na tome da se staklena cijev jednolino napuni adsorbensom (nepokretna faza) te na vrh
stupca nalije otopina koja se eli analizirati. Tvari se odmah na vrhu stupca adsorbiraju
(primarna adsorpcija). Ako se sada proputa preko stupca sekundarno otapalo (pokretna

217
faza) tzv. razvija (eluiranje je i razvijanje kromatograma) u njemu se pojedini sastojci
razliito otapaju i putuju niz adsorbens, te se na temelju svoje razliite topljivosti u otapalu
i adsorpcije na adsorbensu zaustavljaju na razliitim mjestima (sekundarno adsorbirane
supstancije). Ispiranje zona otapalom se nastavlja dok sastavnice ne prijeu u eluat kao
odvojene frakcije. Ako su odvojeni sastojci obojeni moe ih se vizualizirati na stupcu
adsorbensa. Ovako odvojene zone moe se i izrezati te eluiranjem s pogodnim otapalom
dobiti odvojene sastavnice koje se moe kvantitativno analizirati. Neobojene sastavnice
moe se prevesti u obojene prelijevanjem stupca odgovarajuim reagensima.
Adsorbensi se razlikuju po polarnosti, hidrofilnosti i kiselosti/bazinosti. Efikasnost
adsorpcije ovisi i o svojstvima adsorbata: npr., polarne organske supstancije se vrsto
adsorbiraju iz otapala na polarni Al2O3; adsorbirana supstancija takoer lako se eluira s
kolone polarnim otapalom. Hidrofilni adsorbensi veu vee koliine vode dok hidrofobni
adsorbensi dobro adsorbiraju nepolarne tvari iz vodenih otopina. Isto tako SiO2 kao kiseli
adsorbens dobro vee bazine tvari a Al2O3 kao bazini adsorbens dobro vee kisele tvari.
Upravo s obzirom na svoj ionsko-izmjenjivaki karakter celuloza je nositelj negativnog
naboja pa je zato vrlo pogodna za vezivanje kationa. Kao tipine nepokretne faze u LSC
koriste se silika gel i glinica ije je zadravajue ponaanje podjednako a adsorpcija se
dogaa na aktivnim centrima povrine. Budui da jako polarne molekule mogu
dezaktivirati povrinu adsorbensa vaan je sadraj vode prisutan u otapalu.
Za razliku od plinske kromatografije gdje je pokretna faza inertni plin, u tekuinskoj
kromatografiji dolazi do znaajnih interakcija izmeu supstancije i tekue pokretne faze.
Pokretna faza se odabire na temelju mehanizma odjeljivanja, no kako se oni esto
meusobno preklapaju pokretna faza se esto bira i na temelju iskustva ili sustavnim
postupkom multivarijacijskog optimiranja. Znamo da zadravanje eluiranih sastojaka ovisi
o N, k' i ukljuenih u izraz za razluivanje pikova Rs (vidi str. 205). Postavljanje
odgovarajueg k' ne mora automatski osigurati dobro odjeljivanje definirano faktorom
odjeljivanja . Odjeljivanje treba prvenstveno optimirati adekvatnim izborom nepokretne
faze te dodatno sastavom pokretne faze: polarnost kromatografiranih tvari podeava se
onoj nepokretne faze dok pokretna faza treba biti znaajno razliite polarnosti. Pokretna
faza se odabire tako da k' poprima vrijednost 2-5. Npr., smjesa metanola, acetonitrila i
tetrahidrofurana koristi se u kromatografiji obrnutih faza a voda slui za podeavanje
vrijednosti k'. U kromatografiji normalnih faza koristi se smjesa dietil etera, metilen klorida
i kloroforma a snaga ispiranja podeava se s n-heksanom. U tekuinskoj kromatografiji
normalnih faza (NPLC, "normal-phase liquid chromatography", ili NP-HPLC) polarni
spojevi se eluiraju posljednji; to je pokretna faza nepolarnija vrijeme zadravanja im je
dulje. U kromatografiji obrnutih faza (RPLC, "reverse-phase liquid chromatography", ili
RP-HPLC) polarni se spojevi eluiraju prvi te to je pokretna faza polarnija jae se
zadravaju nepolarni spojevi. Ako je polarnost pokretne faze slina onoj
kromatografiranog sastojka dobiva se prekratki tR; ukoliko su polarnosti nepokretne faze i
kromatografiranog sastojka isuvie sline vremena zadravanja su preduga.
Uvoenjem RPLC-a analitiari su se brzo odmaknuli od NPLC-a jer RPLC osigurava
otpornost i pouzdanost metode te omoguuje gradijentnu eluaciju. NPLC ipak omoguuje
vei izbor otapala nego RPLC ime se regulira selektivnost analize; primjenjljiva je u
analizi spojeva razliitih polarnosti i s razliitim funkcionalnim skupinama, odnosno
organskih spojeva jer su topljivi u normalno-faznim otapalima te za odjeljivanje
pozicijskih izomera, stereoizomera, dijastereoizomera i kiralnih spojeva. Za razliku od
RPLC, NPLC pokazuje duga vremena uravnoteenja, teko se primjenjuje gradijentna

218
eluacija, slaba je kompatibilnost s MS detektorom, te je ograniena istoa reagenasa koji
se koriste. RPLC, pak, zahtijeva injektiranje uzorka u otapalo kompatibilno s vodom (to
moe zahtijevati dugotrajne postupke ponovljenih ekstrakcija i suenja), a i teko je
zadravanje polarnih spojeva.
Da bi se procijenila polarnost otapala postavljene su eluotropske serije. Prema L. R.
Snyder-ovom indeksu polarnosti, P', otapala su klasificirana kao jako polarna, slabo
polarna ili nepolarna (tablica IX.3.).
Polarnost smjese otapala mogue je procijeniti na temelju indeksa polarnosti
pojedinanih otapala zbrajanjem. Npr., za polarnost smjese metanol/voda (30/70) proizlazi:
PMeOH/H2O = 0,3 PMeOH + 0,7 PH2O = 1,53 + 7,14 = 8,67
ili openito za smjesu otapala:
m

Psmjese = i.Pi'
i=1
m - broj otapala u smjesi, i - volumni udio otapala "i", Pi' indeks polarnosti otapala "i".
Tablica IX.3. Eluotropska serija otapala u tekuinskoj kromatografiji
Otapalo

Indeks polarnosti,
P

Snaga ispiranja (SiO2)

Fluoroalkan

< -2

-0,2

Cikloheksan

0,04

0,03

n-Heksan

0,1

0,01

CCl4

1,6

0,11

Diisopropil eter

2,4

0,22

Toluen

2,4

0,22

Dietil eter

2,8

0,38

Metilen diklorid

3,1

0,34

Tetrahidrofuran

4,0

0,35

CHCl3

4,1

0,26

Etanol

4,3

0,68

Dioksan

4,8

0,49

Metanol

5,1

0,73

Acetonitril

5,8

0,50

Voda

10,2

visoka

Snage ispiranja date u tablici IX.3. prvenstveno se odnose na polarne nepokretne

faze u adsorpcijskoj kromatografiji, silika gel i Al2O3, nakon dijeljenja s faktorom 0,8. Ako
se koriste nepolarne nepokretne faze eluotropska serija se invertira. Npr., jako polarna
voda ima slabu snagu ispiranja u odnosu na nepolarni heksan na ugljikovodikovim fazama.
Openito, snaga eluacije poveava se kada je mobilna faza slinija stacionarnoj fazi.

219
Openito se moe kazati da u adsorpcijskoj tekuinskoj kromatografiji tR raste u
slijedeem nizu:
alkeni < aromatski ugljikovodici < halogenirani spojevi i sulfidi < eteri < nitro spojevi <
esteri alkoholi amini < sulfoni < sulfoksidi < amidi < karbonske kiseline.
Tekuinska kromatografija na stupcu adsorbensa iroko se primjenjuje u organskoj
kemiji pri dokazivanju, odjeljivanju i proiavanju spojeva. Ova kromatografija koristi se
za rad s veim volumenima otopina te moe posluiti za izolaciju veih koliina tvari kod
preparativnog rada. Za brza proiavanja i odjeljivanja na silika gelu dakle u sustavu
normalnih faza danas se koristi brza preparativna kolonska flash kromatografija.
Odjeljivanja se temelje na rezultatima dobivenim TLC-om koji se prenose u preparativno
mjerilo.
LSC posebno je pogodna za odjeljivanje nepolarnih supstanci koje je teko otopiti u
vodi pa ih je teko kromatografirati razdjelnom kromatografijom. Poput razdjelne
kromatografije lako je analizirati spojeve s razliitim funkcionalnim skupinama a mogue
je i efikasno odjeljivanje stereoizomera.
U klasinoj razdjelnoj LC su na nosa, npr., silika gel ili Al2O3, fizikom
adsorpcijom imobilizirane tekuine, npr., voda ili trietilen glikol, dok je pokretna faza
nepolarna. Gubitak tekue nepokretne faze ispiranjem s pokretnom fazom moe se izbjei
meusobnim zasiivanjem faza. No niti u tom sluaju nije mogue koristiti gradijentno
ispiranje. Zbog toga je u praksi puno vanija nepokretna faza koja je kemijski (kovalentno)
vezana za nosa. Kod kemijski vezanih nepokretnih faza nije posve jasno da li je
zadravanje tvari rezultat njihove fizike adsorpcije na povrinu ili razdjeljenja izmeu
dvije tekuine. Ovakve se faze mogu pripraviti za kromatografije normalnih ili obrnutih
faza. Klasina tekuinska kromatografija koristi se danas samo u preparativne i
preliminarne svrhe. Da bi se postigla poboljana efikasnost odjeljivanja tekuinskom
kromatografijom treba koristiti vrsti nosa malih estica (vidi sliku IX.5.). Takoer, kod
veih estica nosaa manje brzine protoka pokretne faze pogoduju smanjenju HETP
vrijednosti.
"Flash" kolonska kromatografija, poznata i kao kromatografija srednjeg tlaka, se od
konvencionalne i spore kromatografije pod utjecajem sile tee (npr., vidi sliku IX.2.)
razlikuje po sitnijim esticama stacionarne faze i plinom pod tlakom koji potiskuje otapalo
kroz kolonu sa stacionarnom fazom (npr., vidi ref. Still et al., 1978.). Ovo rezultira brim i
boljim odjeljivanjem sastavnica smjese uzorka. Kod "dry flash" kromatografije koristi se
odsisavanje umjesto vanjskog tlaka ime se izbjegava opasnost od prsnua staklene kolone.
U "flash" kromatografiji se veliina zrnaca silika gela kao stacionarne faze kree 40 do 63
m a u konvencionalnoj kolonskoj kromatografije 63 do 200 m. Tlak zraka za
potiskivanje iznosi 70-105 kPa. Obino se koristi dvokomponentna smjesa otapala s
jednim polarnijim otapalom, a Rf dobiven TLC-om (vidi Tankoslojna kromatografija) na
silika gelu s istim otapalom treba leati izmeu 0,15 i 0,20. Staklena kolona puni se tako da
se najprije iznad ventila stavlja sloj vate pa istog pijeska, te silika gel kojeg se natopi s
mobilnom fazom, a nakon aplikacije uzorka otopljenog u mobilnoj fazi i novi gornji sloj
pijeska prije dodataka novih porcija otapala.

220
IX.1.3.1. Tekuinska kromatografija visoke djelotvornosti (HPLC)
HPLC je visoko efikasna razdjelna kromatografija koja se u 75% primjena danas
koristi kao kromatografija obrnutih faza. Osnovni konstrukcijski dijelovi u HPLC
kromatografu su rezervoar za otapala pokretne faze, pumpa, injektor, po mogunosti
predkolona, kolona za odjeljivanje i detektor (slika IX.8.).
Otapala koja se koriste kao pokretna faza trebaju biti visoke istoe (kromatografske,
HPLC istoe) i valja ih osloboditi otopljenih plinova ili suspendiranih estica, npr.,
pomou mikroporoznih filtera pod vakuumom. Pumpa slui ubacivanju pokretne faze pod
visokim tlakom (do 15 MPa) stalnom brzinom (0,1-10 cm3 min-1) u kolonu. Uzorak se
unosi automatskim sustavom za injektiranje ("autosampler"), ili manualno mikrolitarskom
pricom ("syringe") kroz 6-kanalni ventil u sustav za injektiranje tzv. petlju [zapremnina 5
do 500 mm3 (l)] u kojoj se odrava tlak. Prebacivanjem ventila otapalo prolazi kroz
injektor te sobom nosi uzorak na kolonu. Kratka predkolona (guard column ili zatitna
kolona) ili predkolonski filter postavljaju se ispred analitike kolone da bi je sauvali od
netopljivih i topljivih oneienja iz uzorka, npr., tvari koje se ireverzibilno veu na
stacionarnu fazu odnosno vrstih estica. Ova kolona je kraa od analitike i obino
punjena istim materijalom kao i analitika kolona. Analitika kolona je najee cijev
izraena iz nerajueg elika, duljine 250 ili 150 mm a unutarnjeg dijametra 4,6 mm,
punjena punilom (npr., silika gel, dijatomejske zemlje) u obliku zrnaca veliine 3,5 ili 5
m, koje nosi tekuu stacionarnu fazu. Tako se obino dobiva N od ca 50.000 po metru.
Konvencionalna 4,6-mm kolona zamijenjena je prvo s 1-mm-skom a danas s 300- ili ak
75m-skom kapilarnom kolonom.
prica
injektor

komora za
mijeanje
otapala

pumpa

predkolona

brtva

kolona

spremnici
otapala

detektor

sustav
podataka

Slika IX.8. Shematski prikaz HPLC kromatografa.

Kao detektori vani su spektroskopski detektori, detektori fluorescencije, detektori

indeksa loma i elektrokemijski detektori. Detektori mogu pratiti znaajke pokretne faze ili
otopljene tvari. U prvom sluaju mjeri se indeks loma ili vodljivost pa je analit odnosno
otopljena tvar dokazan neizravno promjenom ovih veliina. U drugom sluaju prate se
karakteristike otopljene tvari kao to su apsorpcija u UV/Vis ili IR podruju, fluorescencija
ili struja na elektrodi. Vrlo su dobri detektori s diodnim nizom ("photodiode array

221
detector") (HPLC-DAD ili HPLC-PDA sustav) koji omoguuju snimanje cijelog spektra
eluiranog sastojka u UV/Vis: apsorbancija se snima u ovisnosti o vremenu zadravanja i o
valnoj duljini. Meu spektroskopskim detektorima valja spomenuti i spektrometar masa
(MS) za identifikaciju organskih spojeva te atomsko-apsorcijsku spektroskopiju (AAS) ili
atomsko-emisijsku spektroskopiju (AES) za specijaciju elemenata. (Pod specijacijom elementa
podrazumijeva se njegovo stvarno stanje, npr., oksidacijsko stanje i nain vezivanja.) Sve su ovo dobri
primjeri kombiniranih metoda ("hyphenated techniques"). Danas u farmakokinetici,
razvoju lijekova i proteomici vani su sustavi HPLC-MS (LC-MS) i LC-MS/MS, odnosno
LC-MSn (vidi kasnije).
Kao nosa tekue nepokretne faze najee je prisutan silika gel. (Za razliku od ionskoU inverzno faznoj
kromatografiji koristi se silanizirani silika gel i pripravlja se tako da se silika gel obrauje s
agensom za silaniziranje, npr., s dimetildiklorosilanom. Tako se silanolske skupine
transformiraju u dimetilsilil malog adsorpcijskog kapaciteta. Kao i kod GC, povrina
potpuno hidroliziranog silika gela sadri silanolske skupine (Si-OH). Njihovom reakcijom
s organoklorosilanom nastaje siloksan:
izmjenjivake smole on nije elastian te primanjem vode ne mijenja volumen.)

R
- Si - O - Si - R1
R
gdje je alkilna skupina R1 u praksi najee -C18H37 (oktadecil) ili -C8H17 (oktil) (u starijoj
literaturi kao n-oktadecil odnosno n-oktil) inei nepolarnu nepokretnu fazu za kromatografiju
obrnutih faza. Dugi lanci ugljikovodikovih skupina postavljeni su meusobno paralelno a u
odnosu na povrinu estice okomito, inei etkastu povrinu. U kromatografiji normalnih
faza na silika gel mogu biti vezane polarne skupine, npr., dioli, cijano, amino, dimetilamino
ili diamino (vidi tablicu IX.4.).
Valja razlikovati izokratnu od gradijentne HPLC: kod izokratne radi se s jednim
otapalom stalnog sastava, ali bolje se i bre odjeljivanje postie primjenom gradijentnog
ispiranja kada se sastav pokretne faze stalno mijenja. Uinak gradijenta otapala moe se
usporediti s temperaturnim gradijentom u GC.
HPLC obrnutih faza je u pravilu metoda koja se prva ispituje kada se rjeava neki
novi analitiki problem. Uobiajena nepokretna faza je C18 (ODS) a zadravanje tvari i
selektivnost podeavaju se variranjem sastava pokretne faze. Ukoliko izokratno eluiranje
ne dovodi do eljenog odjeljivanja primjenjuje se gradijentno ispiranje. Nadalje, snaga
ispiranja pokretne faze moe se modificirati variranjem pH ili dodavanjem reagenasa koji
tvore ionske parove s ionom u otopini (kromatografija ionskih parova). U oba sluaja
nastoji se stvoriti neutralne kemijske vrste u pokretnoj fazi koje stupaju u interakciju s
nepolarnom nepokretnom fazom. Da bi se promijenila polarnost analita i poveala
osjetljivost dokazivanja mogue je analit derivatizirati. Enantiomere mogue je odijeliti
primjenom kiralnih faza; obino se u tu svrhu koristi silika gel kao nosa na koji je
kemijski vezan optiki aktivni polimer. Npr., za odjeljivanje enantiomera amino kiselina
koristi se kiralna faza dobivena iz optiki aktivnog Cu(II)-L-prolin kompleksa.

222
Primjena HPLC
HPLC koristi se za odjeljivanja i odreivanja polarnih i nepolarnih spojeva u
farmaceutskoj, biokemijskoj, forenzikoj, klinikoj i industrijskoj praksi. Npr., vana je
primjena HPLC u ispitivanjima hrane, tla, zraka, industrijskih procesnih i drugih otpadnih
tekuina na prisustvo i sadraj tetnih supstancija, npr., pesticida, polikloriranih bifenila
(PCB) ili policiklikih aromatskih ugljikovodika (PAH) kao potencijalnih karcinogena i
mutagena. Nadalje HPLC primjenjuje se za odjeljivanje alkana, lipida, steroida, eera,
lipofilnih vitamina, itd. Tako su opisane i brojne analize karotenoida iz kompleksnih
uzoraka HPLC-om (npr., vidi ref. H. Pfander et al., 1994, Huck et al., 2000, Kurz et al.,
2008).
Tablica IX.4. daje strukture nekih silikagelskih stacionarnih faza za HPLC, ionske i
druge kromatografije, te SPE.
Ovdje jo valja spomenuti "high performance affinity chromatography" (HPAC, vidi
i str. 216) i "hydrophilic-interaction (liquid) chromatography" (HILIC). HILIC je varijanta
normalno fazne LC te se djelomino preklapa s drugim kromatografskim primjenama
poput ionske kromatografije i RPLC. Ona datira od 1990. te koristi hidrofilnu stacionarnu
fazu i organsko otapalo kao mobilnu fazu tako da je temeljni mehanizam odjeljivanja
razdjeljenje tekue-tekue: analiti se eluiraju redoslijedom poveane polarnosti i stupnja
solvatacije. Tu se koriste razliite stacionarne faze koje su u veini sluajeva nabijene a
ionske interakcije i razdjeljenje temeljem polarnosti su baza separacija u HILIC-u. HILIC
je pogodna, npr., za razlikovanje izmeu glutaminske kiseline i ostalih organskih kiselina
sline polarnosti. Selektivnost zwitter ionske HILIC stacionarne faze mogue je
regulirati sastavom mobilne faze i jakosti pufera.

223

Tablica IX.4. Struktura nekih sililskih stacionarnih faza za HPLC, neke druge kromatografije i SPE
Struktura

Primjena
Silikagel je normalno fazni materijal koji se koristi za odjeljivanje polarnih
organskih spjeva.
C1, trimetil- je inverzno fazni materijal sa selektivnou za polarne i neionske organske spojeve.
C4, butil- kolone su esto sline selektivnosti onima C18.
C6, heksil- inverzno fazni materijal. U kromatografiji ionskih parova.
C8, RP-8, oktil- uobiajeni inverzno fazni materijal sa primjenama slinim
kao i C18 ali slabijeg zadravanja analita.
C18, RP-18, oktadecil-, ODS najei inverzno fazni materijal. Snano
zadrava nepolarne tvari.
CN, cijano, cijanopropil, nitrilo cijano-modificirana povrina je vrlo slabo
polarna. Za brze separacije smjesa razliitih sastavnica. Za normalno i
inverzno faznu HPLC.
NH2, amino kao polarna faza ili slabi anionski izmjenjiva. U normalno
faznom modu za selektivno zadravanje aromatskih spojeva.
NO2, nitro - normalno fazni materijal za aromatske i druge konjugirane
spojeve.
OH, diol - normalno ili inverzno fazni materijal. Inverzno fazni mod se
koristi za gel filtracijsku kromatografiju proteina i peptida, a normalno
fazni mod daje selektivnost silikagelu i ne dezaktivira se s vodom.
C6H5, fenil - inverzno fazni materijal za analizu aromatskih spojeva. Fenil
pokazuje slabe interakcije tipa dipol-inducirani dipol s polarnim analitima.
Obino za skupno odjeljivanje kompleksnih smjesa. Amino spojevi
pokazuju neke specifine interakcije.
Kvarterni amin, jaka baza - obino kao anionski izmjenjivai. Za
odjeljivanje spojeva koji mogu nositi negativni naboj, npr., nukleotida,
nukleozida, te slabih organskih kiselina kod pH iznad njihovog pKk.
Sulfonska kiselina, jaka kiselina - kao kationski izmjenjivai. Za
odjeljivanje pozitivno nabijenih bazinih spojeva, npr., organskih baza.
DEAE, dietilaminoetil, i polietilenimin - slabe baze kao anionski
izmjenjivai. Za analize i proiavanje negativno nabijenih kiselih
proteina, nukleinskih kiselina i peptida.

CM, karboksimetil, slaba kiselina - kao slabi kationski izmjenjivai.

Analize i proiavanje pozitivno nabijenih bazinih proteina i peptida.

224
IX.1.3.2. Ionska kromatografija (IC)
Varijanta ionsko-izmjenjivake kromatografije visokih izvedbenih znaajki zove se
ionska kromatografija (IC) koja odjeljuje i/ili analizira ione, poglavito anorganske,
primjenom ionskih izmjenjivaa.
Klasina ionsko-izmjenjivaka kromatografija (IEC) obino se radi na poroznoj
ionsko-izmjenjivakoj smoli, stiren-DVB kopolimerizatu. Tako je, npr., mogue odijeliti
metalne ione na kationskoizmjenjivakoj smoli zbog razlika njihovih koeficijenata
distribucije, KD, u mediju voda aceton HCl:
[Bn+]
KD =

______

[Bn+]

gdje su [Bn+] i [Bn+] koncentracije promatranog metalnog iona u izmjenjivau odnosno u

otopini (vidi tablicu IX.5., vidi i Ionska izmjena u kemijskoj analizi). Da bi odjeljivanje
dvaju metalnih iona bilo uspjeno, jedan metalni ion mora pokazivati visoki KD i time biti
vrsto vezan za smolu, a drugi niski KD tako da se lako eluira s kolone. Pokazalo se da
aceton poveava razlike u KD vrijednostima za mnoge metalne ione u solno kiselom
mediju. Naime, poveanjem koncentracije acetona KD vrijednosti za metalne katione
opadaju zbog poveane tendencije stvaranja anionskih kloro kompleksa te slabijeg
zadravanja metalnih iona na kationsko-izmjenjivakoj smoli. Npr., vrijednosti navedene u
tablici IX.4. za KD za Zn2+ i Fe3+ pokazuju da e se Zn2+ lako eluirati sa smjesom 60%
aceton 0.5 mol dm-3 HCl dok e se Fe3+ pri tim uvjetima zadrati na smoli. Njega emo
eluirati eluensom 70% aceton 0.5 mol dm-3 HCl. Tako je mogue uspjeno odijeliti, npr.,
Cd2+ od Zn2+ ili Bi3+, te Zn2+ od Fe3+ ili Cu2+.
Odjeljivanje metalnih iona na anionsko-izmjenjivakoj smoli iz otopina razliite
koncentracije HCl mogue je zbog razlike koeficijenata distribucije, KD, za kloro
komplekse koji nastaju:
[BClm(n-m)+]
KD =
[BClm(n-m)+]
pri emu su [BClm(n-m)+] i [BClm(n-m)+] koncentracije promatranog kompleksnog iona u
izmjenjivau i u otopini. Ponovno, da bi odjeljivanje bilo uspjeno jedan kompleks mora
pokazivati visoki KD (nisku konstantu eluacije) i tada biti vrsto vezan za smolu, a drugi
niski KD (visoku konstantu eluacije) tako da se lako ispire s kolone. Navedene vrijednosti
za KD za nikal i kobalt pokazuju da se kobalt vrsto vee na anionsko-izmjenjivaku smolu
iz 9 mol dm-3 HCl u obliku tetraedrijskog modrog kompleksa [CoCl4]2-, a eluira s 3 mol
dm-3 HCl. Istovremeno, svojstvo nikla da se ne vee na anionski izmjenjiva ve da se
odmah ispire s kolone pripisuje se injenici da on vjerojatno ne tvori negativno nabijene
komplekse niti u konc. HCl (vidi tablicu IX.5.). Slino je mogue odijeliti i Ni2+, Mn2+,
Co2+, Cu2+, Fe2+ i Zn2+ gradijentnim ispiranjem s HCl. Sakupljene ione moemo odrediti
titrimetrijski ili spektrometrijski.

225
Anionsko-izmjenjivaka smola u NO3- obliku moe posluiti odjeljivanju halogenida
iz smjese: ona najjae vee I-, zatim Br- i najslabije Cl- ion. Stoga je redoslijed eluiranja
halogenida iz smjese s NO3- ionom inverzan. (tablica IX.5.).
Moderna ionska kromatografija (IC) koristi ionsko-izmjenjivaki materijal kao film
na neporoznim staklenim ili polimernim zrncima (promjer 30-40 m) ili kao film tekueg
ionskog izmjenjivaa na poroznom silika gelu ili celulozi (vidi i tablicu IX.4.).
Tablica IX.5. Odjeljivanje iona na kolonama s ionskim izmjenjivaima
Eluens
Kationski izmjeniva
Odjeljivani ioni
40% aceton0.5 mol dm-3 HCl
70% aceton0.5 mol dm-3 HCl
60% aceton0.5 mol dm-3 HCl
70% aceton0.5 mol dm-3 HCl
70% aceton0.5 mol dm-3 HCl
90% aceton0.5 mol dm-3 HCl
60% aceton0.1 mol dm-3 HCl
70% aceton0.2 mol dm-3 HCl
Eluens

1
Amberlite IR-120 (H+)

1
Amberlite IR-120 (H+)

130

KDZn

KDFe
0

0
Amberlite IR-120 (H+)

44

KDZn

KDCu
0

0
Amberlite IR-120 (H+)

130

KDBi

KDCd
0

Anionski izmjenjiva
Amberlite IRA-400 (Cl-)

Odjeljivani ioni

-3

9 mol dm HCl
3 mol dm-3 HCl
0.5 mol dm-3 NaNO3
2 mol dm-3 NaNO3

36
KDZn

KDCd

KDNi

Amberlite IRA-400 (NO3-)

0
0

KDCo

50
0

ClI-

Za detekciju iona esto se koristi detektor elektrine vodljivosti. Tada se osim

analitike kolone koristi jo jedna, tzv. kolona potiskivanja (suppressor column). Npr.,
za odreivanje kationa koristi se kationska kolona kao analitika, HCl kao mobilna faza a
supresorska kolona mora sadravati anionski izmjenjiva u OH- obliku:
H+ + Cl- + OH- Cl- + H2O
S obzirom da nastaje voda, ioni kao analiti ostaju jedine vodljive specije, npr., kationi Na+,
Mg2+, ili drugi.
Kod analize smjese aniona kao supresorska koristi se kolona s kationskim
izmjenjivaem u kiselom obliku. Nakon to su analiti (npr., anioni Cl-, NO3- = X-)
odijeljeni na analitikoj koloni punjenoj s anionskim izmjenjivaem, npr u HCO3- obliku,
i/ili ako eluens sadri NaHCO3/Na2CO3 dogaa se:

HCO3 + X- + Na+

X + HCO3- + Na+

Sada izlazna otopina (eluat) reagira u supresorskoj koloni:

226

Na+ + HCO3- + H+ Na+ + H2CO3

2Na+ + CO32- + 2H+ 2Na+ +H2CO3
U gornjim reakcijama nastaje slaba ugljina kiselina to potiskuje vodljivost mobilne faze
pa se lako mjeri vodljivost odijeljenih iona koji nisu zahvaeni gornjim reakcijama.
Umjesto nepraktine supresorske kolone danas se koristi membranski supresor koji
se stalno regenerira. Primjena supresora moe se izbjei ako je vodljivost mobilne faze
niska. Tada se radi s ionskim izmjenjivaima niskog kapaciteta i s eluensima niske
vodljivosti. To su, npr., organske kiseline poput izoftalne, benzojeve ili salicilne. pH
eluensa treba strogo kontrolirati da bi se odrala stalna ionska jakost i temeljna vodljivost
eluensa koja se potiskuje elektroniki.
Sustavom s jednom kolonom analiziraju se organski ioni, npr., amino kiseline uz
uobiajenu HPLC aparaturu. Uz primjenu spektrometrijskih detektora takoer nije
potrebna supresorska kolona. Npr., izoftalna kiselina apsorbira u UV podruju i daje stalnu
apsorpciju dok se ioni koji se eluiraju s kolone mjere indirektno spektrometrijski. Izravna
spektrometrijska detekcija koristi se i za odreivanje, npr., metalnih iona s PAR-om koji se
unosi u struju eluata. Kada se u eluatu pojave metalni ioni nastaju obojeni kelati. Mogua
je i spektrometrijska detekcija rijetkih zemalja s gradijentom smjese H2O-hidroizomaslana kiselina. Koriste se i detektori indeksa loma ili mjerenje radioaktivnosti.
U ionsko-izmjenjivakoj kromatografiji esto se koristi gradijentno ispiranje stalnom
promjenom sastava eluensa (vidi Tekuinska kromatografija visoke djelotvornosti
(HPLC)), stupnjevito ispiranje kada se sastav mobilne faze mijenja kod odreenih toaka
tijekom odjeljivanja i ispiranje uz kompleksaciju kada reagens tvori komplekse razliitih
stabilnosti sa sastavnicama uzorka. esto primijenjeni eluensi su kiseline, baze i puferi.
Jedna varijanta ionsko-izmjenjivake kromatografije shematski je prikazana na slici
IX.9.: ioni razliitih naboja mogu se odvojiti eluensom s postupno poveanom ionskom
jakosti.
Primjena ionske kromatografije
Osim za odjeljivanje i odreivanje anorganskih kationa i aniona IC slui i u analizi
organskih ionskih specija. Tako je mogue odrediti organske kiseline u vinima (npr.,
limunsku, vinsku, malinu, jantarnu, mlijenu, octenu) na kationskoj sulfonskoj koloni u
H+ obliku (eluens: 1,9 mol dm-3 H2SO4 + 2% acetonitril), uz konduktometrijsku
detekciju, ili s oktansulfonskom kiselinom u 2-propanolu kao mobilnom fazom. U pravilu
ove kiseline se eluiraju u slijedu svojih pKk vrijednosti: jake kiseline eluiraju se brzo zbog
toga to porozna stacionarna faza izbacuje anionski oblik pa vrijedi KD 0.

227

_
__

+
_
+ _
+ _
+

_
__

+
+
+

_
__
__

+
+
+

_
_

_
__
_
__

__

__

Slika IX.9. Razvijanje ionsko-izmjenjivakog kromatograma na koloni.

IX.1.3.3. Kromatografija iskljuenjem (SEC)

U kromatografiji iskljuenjem po veliini (size exclusion chromatography, SEC) i
obliku molekula (takoer i gel kromatografija), molekule koje se razlikuju u veliini
mogue je odijeliti proputanjem pokretne faze kroz nepokretnu fazu koja se sastoji od
mree poroznog polimernog gela. Za razliku od ostalih tekuinskih kromatografija gel
kromatografija se ne temelji na kemijskoj ili fizikoj interakciji analita s nepokretnom
fazom. Razlog je taj to je u SEC prisutna samo jedna tekua faza pa je razlika izmeu
pokretne i nepokretne faze nejasna. Npr., polarne skupine u mekanom umreenom
Sephadex gelu apsorbiraju vodu ili drugo polarno otapalo; voda u gelu smatra se
nepokretnom fazom a voda koja se kree kroz kolonu mobilnom fazom.
Kao nepokretne faze koriste se zrnca od poroznog stakla ili silika gela (vidi i tablicu
IX.4.), te polimeri i polisaharidi. Veliina im se kree od 5 do 10 m. Porozna stakla i
silika gel su krute strukture s kontroliranom veliinom pora (4-250 nm) i vrlo su korisni pri
odjeljivanju kada se mobilna faza ubacuje pod visokim tlakom kao u HPLC [vidi i
Tekuinska kromatografija visoke djelotvornosti (HPLC)]. Ove nepokretne faze
omoguuju brzo uravnoteenje. Da ne bi dolo do adsorpcije na njihovu povrinu ona se
dezaktivira silanizacijom. Hidrofobni polimeri nalie ionsko-izmjenjivakim smolama
(popreno vezani kopolimerizati stirena i DVB) ali nemaju ionsko-izmjenjivake skupine.
Njihova je veliina pora odreena koliinom DVB i stupnjem umreenja (vidi Ionska
izmjena u kemijskoj analizi). Stiren-DVB kopolimerizati (komercijalni naziv Styragel)
odvajaju molekule s molekularnom masom od 200 do >5x107 a porozni silika gel (Porasil)
odvaja molekule s molekularnom masom od <200 do >106.

228
Hidrofilni gelovi koriste se za odjeljivanja iz vodenih i polarnih otapala a hidrofobni
za rad u slabo polarnim otapalima [tetrahidrofuran (THF), benzen, CHCl3, cikloheksanon,
etc.]. Hidrofilni gelovi su, npr., agar, krob, poliakrilamid i popreno vezani dekstran koji
sadre hidroksilne ili amidne skupine i bubre u vodenim medijima. Poprene veze zaslune
su za njihovu netopljivost u vodi a stupanj poprenog vezanja odreuje veliinu pora.
Predstavnici su im Bio-Gel i Sephadex koji dolaze u obliku zrnaca. Gelovi s agarozom nisu
popreno umreeni ali imaju velike pore te mogu odjeljivati spojeve s molekularnom
masom do 2x108.
Gel kromatografija ukljuuje gel-filtracijsku i gel-propusnu (permeacijsku)
kromatografiju. U gel-filtracijskoj kromatografiji koristi se hidrofilna stacionarna faza,
npr., Sephadex, za odjeljivanje vodotopljivih analita odnosno hidrofilnih biopolimera, uz
vodene eluense. Sephadex-i se dobivaju iz polisaharida dekstrana te neki mogu sluiti za
odvajanje molekula s molekularnom masom od 100 do 1000 a drugi za odvajanje molekula
s molekularnom masom >100.000. Gel-propusna kromatografija koristi hidrofobne
stacionarne faze polistirenskog ili silika gel tipa i nepolarna organska otapala (npr., THF,
metilen klorid, toluen) te slui za analize analita teko topljivih u vodi, npr., masnih
kiselina.
Pore gela iskljuuju molekule vee od neke kritine veliine dok manje molekule
prolaze kroz strukturu gela difuzijom. Iskljuene molekule prolaze kroz sustav bre od
malih molekula koje difundiraju u gel. Difuzija u gelu varira s oblikom i veliinom
molekule jer su pore razliitih veliina sluajno distribuirane kroz gel. Tako se manje
molekule eluiraju pri brzinama koje ovise o stupnju njihove difuzije u gel pa se sastavnice
smjese uzorka eluiraju redoslijedom padajue veliine ili molekularne mase. Molekule
koje su potpuno iskljuene iz gela (s promjerom veim od prosjenog promjera pora)
eluiraju se zajedno s mobilnom fazom kao prve eluirane sastavnice. Molekule promjera
manjeg od onoga pora stacionarne faze penetriraju u gel i ostaju najdulje u stacionarnoj
fazi pa se eluiraju posljednje. Molekule srednjeg promjera koje penetriraju u pore zavisno
o veliini i obliku pojavljuju se u eluatu s razliitim vremenima zadravanja.
Slika IX.10. shematski prikazuje princip funkcioniranja gel kromatografije.
Eluacija sastavnica smjese izraava se volumenima zadravanja (vidi i Plinska
kromatografija). Za one analite ija molekularna masa ili oblik molekule pada u podruje
frakcioniranja gela, tj., iji K iznosi 0-1, volumen zadravanja je priblino linearna funkcija
logaritma molekularne mase. U gel kromatografiji mrtvi volumen, odgovara volumenu
mobilne faze potrebnom za eluaciju potpuno iskljuenih molekula. Za ove molekule K =0,
za one sa slobodnom propusnou unutar pora K =1, a za one s djelominim iskljuenjem
0 K 1. Ako meutim molekule stupaju u interakciju sa stacionarnom fazom poput
adsorpcije na povrini gela, K moe biti >1.
Detekcija eluiranih sastavnica radi se praenjem nekog fizikog svojstva eluata kao
to je indeks loma, apsorpcija molekula u UV dijelu spektra, ili sakupljanjem i analizom
frakcija. Stoga se koriste refraktometrijski ili spektrometrijski (UV, IR) detektori, te
protoni viskozimetar za spojeve visoke molekularne mase.

229

Pokretna faza
pore

molekule

Granula gela
(nepokretna faza)
Slika IX.10. Princip gel kromatografije.

Primjena kromatografije iskljuenjem

Kromatografija iskljuenjem vana je za odjeljivanje molekula razliitih veliina,
visokomolekularnih specija (molekularna masa >2000) poput proteina ili polimera, te
ustanovljavanje distribucije veliina tih molekula. U biokemiji SEC slui proiavanju
makromolekula, odsoljavanju visokomolekularnih prirodnih materijala ("desalting":
uklanjanje soli s malom molekularnom masom) i njihovom odjeljivanju od spojeva nie
molekularne mase. Tako se, npr., odjeljuju proteini od niskomolekularnih peptida i amino
kiselina.
S obzirom na to da kod polimera ne govorimo o pojedinanoj vrijednosti
molekularne mase mogue je saznati samo prosjenu vrijednost te opisati njezinu
distribuciju oko te vrijednosti. Otopina polimera esto se pripravlja u THF-u te proputa
kroz spiralnu kapilarnu kolonu punjenu zrncima od popreno vezanog polistirena.
Kolona, tj. stacionarna faza, kalibrira se temeljem relacije:
log M = b0 - b1 log VR
b0, b1 - parametri regresijskog pravca, VR - volumen zadravanja.

tj., eluiranjem standardnih supstanci poznate molekularne mase ili intervala molekularnih
masa. Molekularna masa sastavnice uzorka dakle odreuje se u odnosu na standarde. Kao
vodotopljivi standardi koriste se dekstran, polietilen glikol, sulfonirani polistireni ili
proteini, a kao u vodi netopljivi standardi polistiren, poli(tetrahidrofuran), poliizopren.
Prednosti gel kromatografije jesu brze eluacije analita, uski pikovi, te injenica da
nema interakcija analita i utjecaja na kolonu niti gubitaka analita. To omoguuje i
preparativni rad. Nedostaci ove tehnike su da je kapacitet pikova ogranien, da se ne moe
odijeliti analite sline veliine, npr., izomere, te se molekularna masa odijeljenih spojeva
treba meusobno razlikovati barem za 10%. Takoer, obino se mjeri hidrodinamiki
volumen molekula (a ne masa) te ovaj prevodi u aproksimativnu vrijednost molekularne

230
mase. Za vrlo egzaktno mjerenje molekularnih masa zato valja koristiti tehnike
spektrometrije masa, npr., ESI-MS, MALDI MS.
IX.1.4. PLONE TEKUINSKE KROMATOGRAFIJE
IX.1.4.1. Tankoslojna kromatografija (TLC)
Tankoslojnu kromatografiju esto se koristi u preliminarnim ispitivanjima prije
postavljanja kolonskog odjeljivanja. Odjeljivanja TLC-om temelje se na adsorpciji,
razdjeljenju (razdjeljenje normalnih faza i obrnutih faza), ionskoj izmjeni, iskljuenju
veliinom molekula ili kombinaciji ovih mehanizama. TLC esto je primijenjena u
postupcima pretraivanja ("screening tests") u kemijskim, industrijskim, klinikim,
farmaceutskim, biokemijskim ili biolokim laboratorijima.
Kromatogram dobiven TLC-om jeste ploni kromatogram. Kao vrijednost
zadravanja u TLC koristi se faktor zaostajanja, RF ("relate-to-front"):
RF = zR/zM

zR < zM

RF <1

gdje su zR i zM put analita odnosno pokretne faze (slika IX.11.). Kod simetrinih mrlji
promatra se sredite mrlje a kod asimetrinih mjesto maksimalnog intenziteta boje mrlje.
zM
start

front
A

kap
uzorka
zRA

Anal. signal

zRB
A

Duljina puta
Slika IX.11. Shematski prikaz procjene mrlji u horizontalnoj TLC.

Vrijeme koje supstancija provede u pokretnoj fazi (tR) dobiva se iz:

tR = zR/
gdje je srednja linearna brzina protoka pokretne faze. U vremenu tM pokretna faza prelazi
udaljenost zM. Po analogiji s tR u kolonskoj kromatografiji (str. 204-205) slijedi:
tM = zM/

231
k' = (zM zR)/zR
ili primjenom vrijednost RF:
k' = [1 (zR/zM)]/(zR/zM) = (1 RF)/RF
Odnos izmeu koeficijenta razdiobe K i RF moe se prikazati primjenom omjera faza
(vidi str. 205):
RF = 1/(1 + k') = 1/(1 + K/)
Migracijske udaljenosti mogu se upotrijebiti za raunanje broja teorijskih tavana i njihove
visine. Za TLC vrijedi:
N = 16 (zR/w)2

HETP = zR/N

w irina mrlje u smjeru razvijanja kromatograma.

Nepokretna faza je tanki sloj fino dispergiranih estica nanesen na staklenu ili
plastinu plou, a pokretna se faza kree kapilarnim silama ili silom gravitacije uzdu tog
sloja. Kao nepokretne faze dolaze u obzir anorganski adsorbensi (silika gel, glinica i MgO,
hidroksidi), organske nepokretne faze (ionski izmjenjivai i molekularna sita, poliamidi,
celuloza, aktivni ugljen), itd. Debljina tankog sloja kree se od 0,2 do 2 mm; u analitike
svrhe najbolja debljina je 0,25 mm. Vanu ulogu igra i postotak vode u adsorbensu: uz
manji sadraj vode aktivnost adsorbensa je vea. Neposredno prije primjene, ploe s
adsorbensom mogu se aktivirati grijanjem 1 sat pri 100-105 oC.
Uzorak se nanosi u obliku kapi na udaljenosti 1-2 cm od ruba ploe tj. iznad razine
otapala. Prije zapoinjanja kromatografskog procesa otapalo iz otopine uzorka treba biti
otpareno. Ploa se stavlja u zatvorenu komoru zasienu parama otapala tj. pokretne faze te
se otapalo die silama kapilariteta, neujednaenom brzinom. Kada je pokretna faza prela
ca 2/3 ploe razvijanje ploe je zavreno i ona se vadi iz komore (slika IX.12.).
Modifikacijom tankog sloja na ploi dobivena je TLC visoke djelotvornosti
(HPTLC, "high-performance thin-layer chromatography") kojom se postiu bra i bolja
odjeljivanja uz manji utroak otapala. Ovdje su ploe manje (10 cm puta), sa sitnijim
esticama (10 m) i tanjim slojevima (0,15 mm). Koristi se silika gel
(nemodificirani/modificirani/kemijski vezani C18, nano estice), celuloza, etc. Mogui
detekcijski sustavi su UV, fluorimetrijski, HPTLC-MS, luminografska detekcija, i dr.
poklopac

tanki
sloj

podlona
ploa

otapalo
(razvija)

Slika IX.12. Komora za TLC.

232
U najnovijim svjetskim farmakopejama navode se klasina uzlazna TLC, uzlazna
TLC s kontinuiranim razvijanjem, horizontalna TLC i, vrlo vano, HPTLC na ODS
(oktadecilsilil) silika gelu kao stacionarnoj fazi. U horizontalnoj TLC razvijanja se rade s
obje strane prema sredini pa se moe kromatografirati dvostruko vie uzoraka.

Otapalo 1

Nadalje, TLC moe se razvijati kao jednodimenzionalna ili dvodimenzionalna (slika

IX.13.). Selektivnost TLC odnosno efikasnost odjeljivanja TLC-om moe se poveati
dvodimenzionalnim razvijanjem s razliitim pokretnim fazama u svakom smjeru.

Otapalo 2
Slika IX.13. Shematski prikaz dvodimenzionalno razvijene TLC.

Za uspjeno odjeljivanje TLC-om treba odabrati adekvatan adsorbens i otapalo a

zavisno o karakteru supstancije (topljivost, polarnost, kisela/bazina svojstva, mogua
reakcija s adsorbensom ili eluensom, mo adsorpcije). Npr., zasieni ugljikovodici slabo se
ili nikako ne adsorbiraju na polarni adsorbens, a nezasieni dobro jer imaju vie dvostrukih
i konjugiranih veza. Na snagu adsorpcije utjeu i funkcionalne skupine:
-Cl < -H < -CH3 < -OCH3 < -NO2 < -NH2 < -OH < -COOH
porast polarnosti i snage adsorpcije

Usporedbom s HPLC vidljiva su slijedea ogranienja TLC:

1. neujednaena brzina putovanja otapala na koju se moe utjecati veliinom estica i
tipom otapala. Smanjenje brzine putovanja otapala tokom razvijanja kromatograma dovodi
do irenja mrlji. To ograniava duljinu puta i broj teorijskih tavana;
2. zbog dodatnih ravnotei izmeu plinovite faze i smjese razvijaa na tankom sloju
moe tokom odjeljivanja doi do promjene sastava pokretne faze. Ovo moe naruiti
reproducibilnost odjeljivanja.
Navedena ogranienja mogu se djelomino izbjei u sustavu OPTLC ("over-pressured
thin-layer chromatography") ili rotacijskom plonom kromatografijom.
Primjena tankoslojne kromatografije
TLC je vana kao metoda pretraivanja, emu pogoduje i mogunost istovremenog
kromatografiranja nekoliko uzoraka na istoj ploi. Ona je nadalje vana u potvrdi identiteta
supstancije, ispitivanju istoe pa i tragova oneienja u farmaceutskim pripravcima, u
preparativne svrhe i u kvantitativnoj analizi.

233
Tijekom pretraivanja obino se ne radi instrumentalno ve vizuelno dokazivanje.
Lociranje mrlji temelji se na obojenju ili luminescentnim znaajkama analita (vidi Reakcije
luminescencije) to je u pravilu fluorescencija kod organskih odnosno fosforescencija kod
anorganskih spojeva. Ako je tanki sloj impregniran fluorescentnim indikatorom (npr.,
derivati pirena, fluorescein, morin ili rodamin B) mogue je pod UV svjetlom locirati
analite kao nefluorescirajue mrlje. Prskanjem sloja s nespecifinim jakim oksidansom
(npr., HNO3, KMnO4 ili H2SO4) nastaju crne mrlje u prisustvu organskih spojeva.
Prskanjem sa skupinskim ili specifinim reagensima ili ligandima mogue je vizualizirati,
npr., ili metalne ione, ili NH2 grupe s ninhidrinom, fenole s Fe3+, reducirajue eere s
anilin ftalatom.
Kvalitativna analiza temelji se na podacima zadravanja i instrumentalnoj detekciji.
Identifikacija supstancije u mrlji mogua je uz istovremeno kromatografiranje standardnih
referentnih supstancija na istoj ploi: radi se usporedba RF vrijednosti i boje mrlje
nepoznate tvari i referentne supstancije. Procjena apsolutne vrijednosti RF jako je pod
utjecajem eksperimentalnih uvjeta kao to su debljina tankog sloja, sadraj vlage u
pokretnoj i u nepokretnoj fazi, temperatura, stupanj zasienja komore parama pokretne
faze i veliina mrlje uzorka. Zato je bolje koristiti relativni faktor zaostajanja, Rrel, koji se
za analit "i" odreuje usporedbom sa standardnom supstancijom "st":
Rrel = RFi/RF(st)
Instrumentalna detekcija analita radi se primjenom denzitometra odnosno mjerenjem
difuzne refleksije u UV/Vis spektralnom podruju, no mogue je i izravno povezivanje
TLC s IR spektrometrom. Odvojene supstancije mogue je i skinuti s ploe i obraditi za
daljnju analizu bilo kojom spektroskopskom metodom. Instrumentalna kvantitativna
analiza temelji se na fotometrijskoj procjeni denzitometrom ali i na mjerenju intenziteta
fluorescencije ili radioaktivnosti. U kvantitativnoj analizi vano je provesti korekciju
signalom pozadine koji jako ovisi o kvaliteti materijala tankog sloja.
IX.1.4.2. Papirna kromatografija (PC)
Plona izvedba razdjelne kromatografije je papirna kromatografija. Prvi poeci
kromatografije na papiru ("paper chromatography", PC) mogu se pripisati pokusima F. F.
Rungea koji je jo 1822. god. na filter papir dokapavao razliite otopine boja pri emu je
uoio odvajanje boja u koncentrine prstenove. Ovu je pojavu nazvao "kapilarna analiza".
Kapilarnom analizom se kasnije bavio C. F. Schnbein, koji je 1861. god. uronio trake
filter papira u vodene otopine anorganskih soli i ustanovio da voda obino putuje bre od
anorganskih supstancija koje se zaustavljaju na razliitim visinama u vie ili manje
odvojenim zonama. Pri tome je ustanovio odreene zakonitosti tj. da se kod ponovljenih
pokusa ista supstancija uvijek zaustavlja na istom mjestu. Slina ispitivanja proveo je
1901. god. F. Gppelsrder koji je ispitivao organske spojeve te uveo kapilarnu analizu u
analize obojenih supstancija. No prave temelje razdjelnoj kromatografiji postavili su 1944.
god. R. Consden, A. H. Gordon i A. J. P. Martin koji su na vodom impregniranom filter
papiru pokuali odvojiti aminokiseline pomou organskih otapala koja su pustili da putuju
preko filter papira i tako povlae za sobom analizirane sastojke koji putuju razliitom
brzinom.
Kromatografija na papiru temelji se na injenici da se otopljene tvari nanesene u vrlo
malim koliinama na filter papir razdjeljuju izmeu otapala kojim je impregniran filter
papir dakle onog koje miruje (nepokretna faza) i otapala koje putuje po papiru (pokretna

234
faza). Nepokretne faze mogu biti vodeni, hidrofilni, ili hidrofobni sustavi (kromatografija
normalnih ili obrnutih faza). Postoji niz kombinacija otapala koji ine pokretnu fazu. To
odreuje da li je mogue odjeljivanje hidrofilnih ili hidrofobnih vrsti tvari. Nepokretna
faza je kod papirne kromatografije konvencionalno voda kojom je impregniran filter papir,
a pokretna faza neko organsko otapalo ili smjesa otapala zasieno s vodom koje se kree u
kapilare filter papira. Temeljem razliite topljivosti supstancija u vodi i u organskim
otapalima, koji odnos je dat koeficijentom razdjeljenja, jasno je da kromatografiranjem
dolazi do odvajanja onih tvari koje imaju pod odreenim uvjetima dovoljno razliite KD.
Prema tome se kod kromatografiranja stalno uspostavlja ravnotea uzdu trake filter papira
prema Nernstovom zakonu razdjeljenja. Mehanizam odjeljivanja papirnom
kromatografijom nije odreen samo razdjeljenjem izmeu dvije tekue faze nego se u obzir
mora uzeti i ravnotea ionske izmjene zbog celuloze filter papira koja je ionski izmjenjiva
niskog kapaciteta.
Na pokretljivost tvari utjeu kvaliteta i poroznost filter papira i sadraj vode u papiru,
te karakteristike odjeljivanih tvari. Ovi parametri odreuju brzinu putovanja otapala i
supstanci i veliinu razdijeljenja. U zatvorenom sustavu brzo se uspostavlja ravnotea
izmeu otapala imobiliziranog na papiru i para otapala pokretne faze pa su vrijednosti
zadravanja vrlo reproducibilne. Zaustavljanje sastojaka uzorka definirano je faktorom
zaostajanja RF:
RF = 1/(1 + K/) = 1/(1 + KP)
gdje je P poroznost filter papira (omjer volumena nepokretne i pokretne faze,
P = VS/VM = 1/, za vidi str. 205). On je konstantan a ovisan je o svojstvima
upotrebljenog filter papira.
Papir moe biti impregniran adsorbensima kao to su dijatomejske zemlje, glinica,
silika gel ili ionski izmjenjivai (kationski ili anionski) pa tada pokazuje njihova svojstva
to utjee na zadravanje nepokretne tekuine i na redoslijed razdiobe smjese.
poklopac
staklena ploa
front
filter papir
kap
uzorka

komora
start
otapalo

Slika IX.14. Komora za uzlaznu PC.

Mjesto gdje se nanosi ispitivana supstancija oznaava se kao start a najudaljenija

toka do koje je dolo otapalo je front (slika IX.14.). Ovisno o smjeru putovanja pokretne
faze razlikujemo uzlaznu, silaznu i horizontalnu PC. Vodee svjetske farmakopeje

235
propisuju i uzlaznu i silaznu PC. Kod uzlazne kromatografije se traka ili vei komad filter
papira savijen u obliku valjka, nakon nanoenja probe na start, uroni u sloj otapala u
komori za kromatografiranje koja je prethodno zasiena vodenom parom i komora zatvori.
Pokretna faza uslijed kapilariteta ulazi u papir i podigne se do visine fronta tj. do linije
neto ispod ruba filter papira u kojem momentu se kromatografiranje prekine. Otapalo za
sobom povlai sastavnice smjese koje se zaustavljaju na razliitim ali kod odreenih uvjeta
reproducibilnim udaljenostima. Kod papirne kromatografije se meutim ee koristi
silazna kromatografija jer zbog djelovanja sile tee otapalo bre putuje prema dolje pa ona
krae traje (slika IX.15.). Sada se startna linija nalazi na gornjem dijelu filter papira, koji
se gornjim krajem pomou staklene ploe ili motki uroni u posudu s otapalom smjetenu
na gornjem dijelu komore. Kako otapalo putuje prema dolje ono povlai za sobom
pojedine sastavnice iz otopine uzorka koje putuju razliitim brzinama tj. zaustavljaju se na
razliitim mjestima i daju mrlje na papiru.
Horizontalna radijalna PC radi se na okruglom filter papiru na koji se u blizini
sredita nanese ispitivana otopina. Pokretna faza se kruno iri iz sredita pa govorimo o
krunoj kromatografiji. Ona se obino provodi u Petrijevoj zdjelici a kao prenosilac
pokretne faze slui jeziac izrezan od ruba do sredita okruglog papira i uronjen u pokretnu
fazu, tapi filter papira ili pamuni stijenj.
poklopac
smjesa
A+B

stand.
supst.

start

start
staklena ploa

zRA

B A

A
zRB

otapalo

zM
komora
B
filter papir
front

front

Slika IX.15. Shema silazne PC.

Ukoliko putovanjem otapala u samo jednom smjeru nije dolo do potpunog

odjeljivanja mrlji moe se primijeniti dvodimenzionalna kromatografija. Tada se papir
osui i zaokrene za 90o te kromatografira s istom ili razliitom pokretnom fazom.
Za svaku odijeljenu tvar se moe izraunati RF vrijednost analogno kao kod TLC
(vidi str. 230):
RFA = zRA/zM

ili RFB = zRB/zM

RF predstavlja omjer puta supstancije od starta (zRA, zRB) i puta otapala od starta do fronta
(zM) (npr., u mm). RF je vrijednost koja je karakteristina za neku tvar ali samo kada se

236
kromatografira pod istim uvjetima: ista pokretna faza iste istoe, ista vrsta filter papira,
ista temperatura i isti smjer kromatografiranja.
Kod plonog kromatografiranja treba raditi tako da se paralelno s ispitivanom
smjesom nanesu i otopine standardnih supstancija tj. otopine koje sadre upravo one tvari
koje oekujemo u naoj smjesi te ih se kromatografira istovremeno s uzorcima.
Usporedbom visine mrlje standardne supstancije s mrljom jedne od odvojenih sastavnica
smjese zakljuuje se o kojoj se sastavnici u uzorku radi. Isto tako se na irim trakama
papira moe istovremeno odvajati i nekoliko smjesa.
Vizualizacija odijeljenih sastojaka moe se provesti izravno ako su oni obojeni ili
ako fluoresciraju pod UV-svjetlom (vidi Fotoluminescencija), dok se bezbojne tvari mogu
vizualizirati nakon prskanja s odgovarajuim reagensom kojim se prevode u obojene
produkte ili produkte koji fluoresciraju. Njihova se prisutnost u analiziranoj smjesi tada
moe dokazati na temelju karakteristine pozicije na plonom kromatogramu tj. RF
vrijednosti dok se polukvantitativna analiza moe provesti poredbom veliina razvijenih
mrlja. Alternativno, mrlje je mogue izrezati s papira te spojeve isprati s papira i odrediti
nekom mikroanalitikom metodom.
Primjena papirne kromatografije
Kromatografija na papiru primjenjuje se u analitikim laboratorijima u svim granama
kemije, u farmaciji i u biokemiji, gdje se koristi za odjeljivanja i identifikaciju, najee
organskih a rjee i anorganskih tvari. Kromatografija na papiru je posebno interesantna za
odjeljivanja aminokiselina, hemoproteida, eera, lipida, hormona, enzima, vitamina, itd.
Glavna ogranienja PC u odnosu na TLC koja se danas preferira su dulja vremena
razvijanja, zone koje nisu jasno definirane, skromna ispravnost kvantitativne analize i
ponekad teka reprodukcija uvjeta razvijanja kromatograma.
IX.1.5. FLUIDNA KROMATOGRAFIJA PRI SUPERKRITINIM UVJETIMA (SFC)
Fluidna kromatografija pri superkritinim uvjetima vrlo je slina HPLC. Umjesto
tekuine kao mobilna faza u SFC koristi se SF; stoga se zbog tehnikih problema SFC
sporo razvijala. Aparatura za SFC puno je skuplja od one za HPLC. SFC moe se raditi
kao punjena kolonska ili kao kapilarna kolonska. Stacionarne faze u SFC sline su onima u
HPLC. Efikasnost odjeljivanja ili broj teorijskih tavana podjednak je u SFC kao i u HPLC.
Mobilna faza transportira se kao plin ili kao tekuina u pe gdje se grije do kritine
temperature i pumpa preko injektora kroz kolonu i detektor. Iznad detektora nalazi se
podeava tlaka koji odrava tlak u sustavu. Topljivost i kromatografsko zaustavljanje
supstancija lako se kontrolira tlakom i temperaturom odnosno gustoom SF-a (vei tlak,
vea gustoa i bre eluiranje) pa se vrijeme zadravanja sastavnica moe regulirati
programiranjem tlaka. SFC-om se postie dobro odjeljivanje neutralnih i kiselih spojeva.
Polarnost nepolarnih eluensa a time i selektivnost kromatografskih separacija moe se
poveati dodatkom polarnih modifikatora, najee alkohola. Najee se kao mobilna faza
koristi superkritini CO2 s metanolom ili etanolom kao modifikatorom. Analitiki korisna
je kombinacija ekstrakcije superkritinim fluidom i separacije pomou SFC (npr., vidi ref.
Pfander et al., 1994.). Npr., uspjena separacija karotenoida iz kompleksnih uzoraka moe
se provesti pomou SFC sa superkritinim CO2 uz 1% etanola, ili sa superkritinim
propanom.

237
IX.1.6. ELEKTROFOREZA
Veina elektroforetskih postupaka izvorno nisu kromatografske metode jer u
elektroforezi ne dolazi do razdiobe analita izmeu pokretne i nepokretne faze. Meutim
instrumentacija koja se koristi u klasinoj papirnoj elektroforezi i u suvremenoj kapilarnoj
elektroforezi vrlo je slina onoj odgovarajuih kromatografskih postupaka.
Tako plonu elektroforezu moemo promatrati kao specijalnu metodu papirne ili
tankoslojne kromatografije u kojoj se odjeljivanje temelji na razliitim pokretljivostima
elektriki nabijenih tvari u elektrinom polju. Efikasnost odjeljivanja funkcija je
elektrinog napona, pH, ionske jakosti i strukture nosaa. Najee se primjenjuje tzv.
elektroforeza na nosau: ioni putuju preko nosaa koji je papir ili gel [npr., agar, neki
polimer kao poliakrilamid (PAGE), silika gel]. Elektroforeza na polimerima iroko se
primjenjuje u rutinskim analizama u biologiji ili biokemiji. Nosa je najee zasien
otopinom tzv. osnovnog elektrolita te je krajevima uronjen u otopine pufera u koje su
uronjene elektrode. Dakle, u klasinoj elektroforezi odjeljivanje se provodi primjenom
horizontalnog elektrinog polja uzdu trake filter papira ili sloja gela ili kolone.
Slika IX.16. ilustrira sustav za elektroforezu na papiru a slika IX.17.
elektroferogram trokomponentne smjese.
nosa
(filter papir)

poklopac

elektroda

elektroda

+
puferske
otopine
dijafragma

Slika IX.16. Elektroforeza na papiru.

U elektrinom polju jaine E, ioni ili koloidne estice naboja Q i radijusa r, kreu se
u mediju viskoznosti , brzinom v:
v = QE/6r
Nakon nekog vremena razne vrste iona moe se nai na razliitim mjestima nosaa
ovisno o njihovim pokretljivostima. Ako je unutarnje trenje medija malo odjeljivanje e
biti slabo jer se difuzija protivi efektu elektrinog polja. Ova difuzija se moe potisnuti u
mediju stabiliziranom kromatografskim nosaem.
Sastavnice odijeljene na elektroferogramu
detektirati/odrediti nakon bojenja ili fotometrijski.

(slika

IX.17.)

mogue

je

238

Anal. signal

Duljina puta
Slika IX.17. Elektroferogram trokomponentne smjese.

Izoelektrino fokusiranje ("isoelectric focusing", IEF) je modifikacija elektroforeze

koja slui za analizu amfolita, npr., amino kiselina i peptida a temelji se na injenici da se
amfoliti pri izoelektrinoj toki vie ne kreu u elektrinom polju (vidi Amfoternost).
Primjenom pH gradijenta dobivenog pomou puferskih smjesa amfoliti migriraju samo do
uspostave izoelektrine toke i tada se zaustavljaju i ukoncentriravaju.
Suvremena modifikacija elektroforeze, tzv. kapilarna elektroforeza ("capillary
electrophoresis", CE) odnosno kapilarna elektroforeza visoke djelotvornosti ("high
performance capillary electrophoresis", HPCE), visoko je uinkovita metoda. Ona datira
od 1981. Kod CE instrumentalni sustav sastoji se od dvije puferske otopine, kapilare i
rashladnog ureaja, visokovoltanog izvora napona, sustava za unoenje uzorka i
detektora. Kapilare su izraene iz kemijski ili adsorpcijski modificiranog silika gela a
sastavnice smjese uzorka putuju kroz hlaenu kapilaru punjenu osnovnim elektrolitom
prema elektrodi suprotnog naboja. Krajevi kapilare su uronjeni u otopine s elektrolitom u
koje su uronjene i elektrode. CE moe odjeljivati i nabijene i nenabijene molekule.
Uspjeno se koristi kod najrazliitijih analiza, amino kiselina, peptida, proteina,
nukleinskih kiselina i drugih biopolimera, a mogue je i odreivanje elektrolita u
biolokim tekuinama.
IX.2. NOVI TRENDOVI U KROMATOGRAFIJI I SRODNIM TEHNIKAMA
ODJELJIVANJA
Kapilare su budunost analitikih odjeljivanja, posebice u tekuoj fazi. Odjeljivanja
u mikro mjerilu nude brza odjeljivanja i analize visoke rezolucije i selektivnosti (vidi ref.
C. Yan, 2013). Pri tome se smanjuje utroak uzoraka i reagenasa, te vrlo to je vrlo vano,
otapala, ak i nekoliko tisua puta, u odnosu na HPLC. Meu najpopularnije
kromatografske i elektrokinetike tehnike u mikro mjerilu spadaju kapilarna elektroforeza
("capillary electrophoresis", CE), kapilarna elektrokromatografija ("capillary
electrochromatography", CEC), tlana CEC ("pressurized CEC", pCEC), micelarna
elektrokinetika kromatografija ("micellar electrokinetic chromatography", MEKC),
kapilarno izoelektrino fokusiranje ("capillary isoelectric focusing", CIEF), kapilarna gel
elektroforeza ("capillary gel electrophoresis", CGE), kapilarna izotahoforeza ("capillary
isotachophoresis", CITP), i kapilarna tekuinska kromatografija ("capillary liquid
chromatography", CLC), kao i LC temeljena na mikroipu i multidimenzijske kapilarne

239
separacije. Ovakve postupke smo u manjoj mjeri spominjali u prethodnim poglavljima, a u
veoj mjeri e oni biti zastupljeni u tekstu koji slijedi.
IX.2.1. KAPILARNA ELEKTROFOREZA (CE) I KAPILARNA
ELEKTROKROMATOGRAFIJA (CEC)
Kapilarna elektroforeza ("capillary electrophoresis", CE, takoer i "capillary zone
electrophoresis", CZE, npr., vidi ref. Marina i Torre, 1994, Sekhon, 2011.) i kapilarna
elektrokromatografija ("capillary electrochromatography", CEC, slika IX.18.) su moderne
analitike tehnike razvijene zadnjih godina. Dok CE prolaskom visokog napona kroz
krajeve kapilarne cijevi punjene analitom odjeljuje analite na temelju odnosa masa/naboj,
HPLC odjeljuje analite njihovim prolaskom pod visokim tlakom kroz kolonu punjenu
stacionarnom fazom: odjeljivanje je posljedica interakcija sa stacionarnom/mobilnom
fazom.
CE moe se koristiti za odjeljivanje nabijenih specija temeljem odnosa veliina/naboj
u maloj kapilari punjenoj elektrolitom. Nabijene polimere poput DNA mogue je odvojiti
primjenom kapilare s gelom odnosno polimerom na unutarnjoj stijenki ("capillary gel
electrophoresis", kapilarna gel elektroforeza), a odjeljivanje metalnih iona i eera
primjenom CE s razliitim puferima. CE je primijenjena za brojne analize lijekova,
klinikih i forenzikih uzoraka, razliitih kemikalija i prirodnih proizvoda. CE je esto
pogodna za analize bazinih spojeva ali je teko definirati iroko primjenjljive uvjete. Za
analize neutralnih i kiselih spojeva boljima su se pokazali UPLC i UPC2 (vidi str. 245 i
247). Njezine prednosti su visoka razluivost, kratko vrijeme analize, mali utroak uzorka i
otapala, raznolika primjenljivost u industriji od razvoja lijeka do kontrole kvalitete, i
ionske analize. Pionirsku ulogu ovdje ima Agilent Technologies (nekad Hewlett-Packard,
SAD). Inovacije ukljuuju DAD detekciju, kapilare s produljenim putem svjetla,
automatsko sakupljanje frakcija, kapilarnu elektrokromatografiju (CEC), visoko osjetljivu
detekcijsku eliju te povezivanje sa spektrometrijom mase (CE-MS). Npr., kapilarna
elektroforeza s MS detekcijom moe posluiti odreivanju droga u urinu (npr., vidi ref.
Kohler et al., 2013). CE sustav moe se koristiti i za izotahoforezu (koristi diskontinuirano
elektrino polje za stvaranje otrih granica izmeu sastavnica uzorka), izoelektrino
fokusiranje i afinitetnu elektroforezu.

240

punjena kapilara

detektor

izvor napona

uzemljenje

puferske
otopine
elektrode

Slika IX.18. Shematski prikaz sustava za kapilarnu elektrokromatografiju.

Elektroosmoza podrazumijeva kretanje tekuine izazvano primjenom elektrinog

potencijala uzdu poroznog materijala, kapilarne cijevi, membrane, mikrokanalia, ili
nekog drugog tekueg vodia, te je odgovorna za kemijska odjeljivanja u kapilarnoj
elektroforezi. Elektroosmotski protok (electro-osmotic flow, EOF, slika IX.19.) je
uzrokovan Coulombovim silama induciranim elektrinim poljem na pokretni elektrini
naboj u otopini. Pod alkalnim uvjetima povrinske silanolske skupine taljenog silikagela
postaju ionizirane to stvara negativno nabijenu povrinu. Ovakva povrina imat e sloj
gotovo nepokretnih pozitivno nabijenih iona. Pozitivni ioni elektrolita dodanog analitu se
akumuliraju u elektrinom dvostrukom sloju na estice nosaa i kreu prema katodi nosei
mobilnu tekuinu sobom. Brzina kretanja tekue faze u kapilari (u) je (jednadba
Smoluchowskog):
u = r o E
r, o - dielektrina konstanta ili relativna permitivnost medija, odnosno permitivnost vakuuma, - zeta
potencijal, E - jaina elektrinog polja, - viskoznost medija.

Izvor el. napona

+ + + + + + + + + + +

Stijenke
kapilarne cijevi

+ + + + + + + + + + +
Slika IX.19. Shema elektroosmotskog protoka (EOF).

Kapilarna elektrokromatografija poznata je 10-ak godina, ali tek u posljednje vrijeme

zanimanje za nju naglo raste. U CEC, mobilna faza ili pufer prolazi kroz kromatografsku
kolonu pomou elektrinog polja, a ne tlaka. Odjeljivanje sastavnica kapilarnom

241
elektrokromatografijom temelji se na interakcijama sa stacionarnom fazom i
diferencijalnoj elektroforetskoj migraciji. CEC je dakle minijaturizirana hibridna tehnika
odjeljivanja koja kombinira HPLC i CE. Temeljni mehanizam ovdje ini elektroosmotski
protok ("electroosmotic flow", EOF) koji nastaje primjenom elektrinog polja, tj. napona
na kapilaru koja obino nosi stacionarnu fazu tipinu za HPLC (slika IX.19.).
U kapilarnoj elektrokromatografiji koriste se monolitne kapilarne kolone. Najee
stacionarne faze su kemijski vezane za silika gel, normalno i inverzno fazne, zatim s
ionsko-izmjenjivakim skupinama, s polimerima poput poliakrilamida, polistirena, estera
metakrilne kiseline (npr., vidi ref. Adalid et al., 2007.), s celulozom. Uzorak se u kapilaru
unosi izvlaenjem ili tlakom a kretanje analita se potie elektrinim poljem. Analiti se
odvajaju svojom elektroforetskom pokretljivou te se njihovi pikovi detektiraju u funkciji
vremena na izlazu iz kapilare. Podaci s detektora odlaze, npr., u integrator ili raunalo.
CEC sjedinjuje kromatografske parametre HPLC-a i visoku efikasnost CE-a. EOF
transportira otopljene tvari uzdu kapilare prema detektoru. Efikasnost kolone u CEC je
mnogo vea od one u HPLC-u jer EOF stvara profil "epa" u protoku za razliku od
parabolinog profila kod HPLC-a, to reducira irenje pikova i dovodi do visoke
efikasnosti odjeljivanja s nekoliko stotina tisua tavana po metru. Dakle, N je vei od
onoga u HPLC. Osim toga, elektriki voeni protok mobilne faze neovisan je o duljini
kolone i promjeru estica nosaa stacionarne faze pa je uz EOF mogue koristiti estice
veliine 1-3 m to dodatno poveava efikasnost odjeljivanja.
Instrument za CEC identian je onomu za CE osim to se koristi kapilara sa
stacionarnom fazom (slika IX.18.). EOF nastaje primjenom napona do 30 kV uzdu
kolone koja je punjena elektrolitima, najee puferom koncentracije 150 mmol dm-3.
Pozitivni ioni iz dodanog elektrolita (vidi Elektroforeza) se akumuliraju u dvostrukom
elektrinom sloju na estice punila te se kreu prema katodi i vuku sobom tekuu mobilnu
fazu. Dijametar kolone je obino vrlo mali (~50100 m) a detekcija se provodi u UV,
elektrokemijski, spektrometrom masa ili laserski induciranom fluorescencijom.
Za usporedbu, i CE i CEC se odvijaju u kapilari a elektriki napon je pokretaka sila.
Obje tehnike koriste male volumene otapala i pokazuju visoku efikasnost odjeljivanja. CE
je najbolja za nabijene molekule dok se male neutralne molekule mogu odijeliti primjenom
micelarnih tehnika ali ne tako efikasno kao HPLC-om. Za razliku od CE i HPLC kod CEC
kapilarna kolona slui kao injektor, pumpa, ureaj za odjeljivanje i detektor (u UV) to
postavlja velike zahtjeve da bi ona optimalno funkcionirala. Takoer, visoki napon esto
dovodi do Joulovog zagrijavanja i stvaranja mjehuria, isuivanja kolone te prekida struje.
To se dogaalo kada su na CE instrumentu raeni pokusi bez primjene tlaka. Ovo je
rijeeno u tlanoj CEC (pCEC) kada se mobilna faza vodi i hidraulikim tlakom i
elektroosmotskim protokom kao pokretakom silom. Stoga je panja posveena tlanoj
CEC (pCEC) (jo i elektrokinetika HPLC, eHPLC).
pCEC koristi kombinaciju mehanizama odjeljivanja karakteristinih za HPLC ili
ionsku izmjenu i elektroforezu U pCEC (npr., vidi ref. Liang et al., 2005, Y. Wu et al.,
2010, W. Wu et al., 2010, Zhang et al., 2003.), dvojni mehanizam ju ini pogodnom za
nabijene i neutralne molekule i dramatino poveava separacijsku efikasnost (selektivnost)
u odnosu na HPLC ili CE: mehanizam zadravanja za neutralne spojeve je kromatografsko
razdjeljenje, a za nabijene spojeve i kromatografsko razdjeljenje i elektroforetska
pokretljivost. Stoga se u pCEC postie visoko razluivanje, visoki kapacitet pikova i

242
visoka brzina odjeljivanja. pCEC moe posluiti i odjeljivanju enantiomera. pCEC moe
koristiti gradijentnu eluaciju, te MS kao detekcijski sustav.
Takoer, mogue je provesti neovisno pCEC, HPLC i CE na istom sustavu.
Usporedba odjeljivanja tri flavona pomou pCEC, HPLC i HPLC prikazana je
kromatogramima na slici IX.20. Vidljiva je najvea efikasnost pCEC: dobro odjeljivanje
pikova u najkraem vremenu.
IX.2.2. MICELARNE KROMATOGRAFIJE
Dodatkom povrinski aktivne tvari elektrolitu mogue je odijeliti neutralne spojeve
micelarnom elektrokinetikom kromatografijom. Micelarna elektrokinetika kromatografija
("micellar electrokinetic chromatography", MEKC) je modifikacija kapilarne elektroforeze
kojom se uzorci odjeljuju razdjeljenjem izmeu micela (pseudo-stacionarna faza) i okolne
vodene otopine pufera (mobilna faza).
Micelarna tekuinska kromatografija ("micellar liquid chromatography", MLC) je
oblik inverzno-fazne tekuinske kromatografije koji koristi vodenu micelarnu otopinu kao
mobilnu fazu. Ova tehnika eliminira potrebu za uklanjanjem proteina koji obino
interferiraju u kromatografskim analizama seruma krvi, urina ili sline. Tako omoguava
praenje tragova lijekova u punim tjelesnim tekuinama primjenom micelarnih ili
koloidnih spojeva koji odravaju proteine u otopini. Koristi se za praenje propisanih ili
nedozvoljenih lijekova, npr., dietilamida lisergine kiseline i tetrahidrokanabinola.
Micele su izgraene od povrinski aktivne tvari, ili detergenta, monomera koji na
jednom kraju imaju hidrofobnu skupinu ili "rep" i hidrofilnu skupinu ili "glavu" na drugom
kraju. Polarna "glava" moe biti anionska, kationska, zwitter-ionska ili neionska. Miceli su
agregati ovih monomera koji nastaju onda kada koncentracija povrinski aktivne tvari
dosegne kritinu micelarnu koncentraciju.

243

Slika IX.20. Odjeljivanje tri flavona pomou: a) pCEC, b) HPLC, i c) HPLC. Kolona: a) i b): 50 cm
(efektivna duljina 25 cm)150 m i. d. Kapilara s 5-m C18. c): 250 mm4.6 mm i. d., 5-m C18. Mobilna
faza: metanol-Na2HPO4 (15 mmol dm-3) (55:45, v/v). Brzina protoka: a) 500 nL min-1, b) 400 nL min-1, i c) 1
mL min-1. Napon: a) 10 kV, b) i c) 0 kV. Detektor: UV pri 360 nm. Identifikacija pikova: 1) kvercetin, 2)
izoramnetin, 3) kempferol.
(Uz dozvolu preuzeto iz lanka: Y. Wu, Y. Wang, Z. Zhao, K. Wu, Y. Wang i C. Yan, Am. Lab. 42 (2010)
38-41.)

IX.2.3. "LAB-ON-A-CHIP" (LOC)

"Lab-on-a-Chip" (LOC) ureaj je koji smanjuje i integrira jednu ili vie
laboratorijskih funkcija u format "chip"-a (veliine od nekoliko kvadratnih milimetara do
centimetara). To su integrirani poluvodiki ureaji koji slue kao laboratorij za ispitivanje i
analizu vrlo malih kemijskih i klinikih uzoraka. Oni se obino sastoje od mree kanala
napravljenih na poluvodikoj ploi. LOC koristi ekstremno male volumene reagenasa i
uzoraka, ak manje od pikolitra, to vodi smanjenju koliine otpada, cijene i vremena, a
poveava sigurnost analize. Ponekad, meutim, nije mogue izbjei kemijske interakcije,
te u minijaturiziranom sustavu osigurati traene analitike parametre.
CE se esto koristi kao LOC separacijska tehnika u razliitim oblicima: kapilarna
elektroforeza slobodne otopine, kapilarna gel elektroforeza, micelarna elektrokinetika
kapilarna kromatografija, izotahoforeza, kapilarna elektrokromatografija, sinhronizirana
ciklika kapilarna elektroforeza, elektroforeza slobodnog protoka. Duljina kapilara
produena je kanalima u obliku serpentina.
Danas se LOC preteito primjenjuje i razvija u svrhu analiza u molekularnoj biologiji
i biokemiji, npr., reakcije nukleinskih kiselina, PCR ("polymerase chain reaction"),
dijagnostici HIV-a, etc.

244

IX.2.4. VEZANI SUSTAV TEKUINSKA KROMATOGRAFIJA

SPEKTROMETRIJA MASE (LC-MS, LC-MSn)
HPLC-MS (ili LC-MS) je bioanalitika tehnika koja ukljuuje HPLC povezanu sa
spektrometrom masa (MS). To je mona tehnika visoke osjetljivosti i selektivnosti naroito
u analizama kompleksnih smjesa. Njezina osnovna prednost pred GC-MS je to moe
analizirati puno iri dijapazon spojeva, npr., termiki labilne spojeve, visoko polarne
spojeve ili one visoke relativne molekulske mase; ak se i proteini mogu rutinski
analizirati. Komponente eluirane s kromatografske kolone uvode se u spektrometar masa
preko suelja kao to su "electrospray ionisation" (ESI) i "atmospheric pressure chemical
ionisation" (APCI). Kako u prvom sluaju gotovo ne dolazi do fragmentacije molekula
koristi se vezani sustav LCMS/MS ("high-performance liquid chromatography tandem
mass spectrometry"). To je sustav koji omoguuje odjeljivanje komponenata smjese i
njihovu detekciju na temelju omjera mase i naboja (m/z) nabijenih specija.
Ova bioanalitika metoda koristi se u brojne svrhe. Moe se koristiti za odreivanje
metabolita u biolokim tekuinama pri razvoju lijekova ili u farmakokinetikim studijama.
U podruju ispitivanja i praenja kvalitete prirodnih i otpadnih voda moe se koristiti za
odreivanje herbicida u vodi i u biolokim uzorcima. Vrlo je primjenjljiva u analizama
kompleksnih uzoraka kao to su kliniki uzorci ili uzorci hrane. Zato je primjenjljiva u
prehrambenoj industriji za analizu hrane, za praenje metabolizma ksenobiotika u
klinikim uzorcima, od kojih su neki toksini spojevi i zagaivai.
"Tandem mass spectrometry" (vidi shemu na slici IX.21.), npr., MS/MS ili MS2,
ukljuuje vie koraka selekcije MS-om (s vie pojedinanih MS elemenata odijeljenih u
prostoru ili s jednim MS-om kada se MS koraci rade u razliitim vremenima), uz
fragmentaciju koja se dogaa meu koracima. LC-MSn oznaava viestruki broj
provedenih stupnjeva MS identifikacije (n = 1-10, najee 1-3, MS, MS/MS,
MS/MS/MS), potrebnih u sekvencijskim analizama kompleksnih smjesa, pri fragmentaciji
peptida, npr., pri analizi glikoproteina i sekvencioniranju glikopeptida, etc.
uzorak ionizacija m/z separacija fragmentacija m/z separacija detekcija
MS1
ion-prekursor

MS2
ion-produkt

Slika IX.21. Shema funkcioniranja tandem spektrometrije masa.

Ovom tehnikom mogua je kvalitativna analiza: snimanje spektra uzorka,

odreivanje molekulske mase spoja, analiza fragmentacije odreenog molekulskog iona, te
detekcija prekursora odreenog fragmenta. Takoer je mogua i kvantitativna analiza
koritenjem standardne otopine analita i internog standarda. Iako se pretpostavlja da ova
tehnika osigurava visoku selektivnost analize, primijeeni su brojni primjeri interferencija
matrice uzorka i metabolita.
Zadnjih godina LC-MS/MS je izrasla u pravu alternativu "antibody-based
immunoassays" u rutinskom praenju terapije lijekovima ili drugih analita. U
transplantacijskoj medicini procjena koncentracije imunosupresivnog lijeka temeljem
spektrometrije mase smatra se zlatnim standardnim dijagnostikim postupkom. HPLCMS/MS kombinira se s ekstrakcijom na vrstoj fazi (SPE) u sustav koji omoguuje, npr.,
praenje ciklosporina A i imunosupresiva takrolimusa, sirolimusa i everolimusa iz 50-l

245
(mm3) alikvota pune krvi obraene s EDTA, uz ukupno trajanje analize od samo 3,4 min
(npr., vidi ref. Seger et al., 2009.). Vrijedno je zabiljeiti i odreivanja karotenoida u vou
ili povru pomou HPLC-MSn sustava (npr., vidi ref. Huck et al., 2000, Kurz et al.,
2008.).
IX.2.5. MONOLITNE KOLONE
Monolitne kolone komercijalno su dobavljive zadnjih desetak godina i najee se
koriste kod HPLC i CEC. Bazirane su na silikagelu i omoguuju vrlo brze analize te
izravno injektiranje neistih ili viskoznih uzoraka. One skrauju vrijeme zadravanja za
ak 50% uz visoke brzine protoka mobilne faze do 9 cm3 min-1 ali niski povratni tlak.
Pripravljaju se kao C8, C18, silikatne, takoer u obliku diska od poroznog metakrilata. Ove
je kolone mogue pripraviti u raznim mjerilima, od kapilarnih do polupreparativnih. esto
se pripravljaju izravno u koloni, dakle reakcijom polimerizacije in situ, pod strogo
kontroliranim uvjetima.
Konvencionalne stacionarne faze ine sitna zrnca inertnog materijala, obino
modificiranog silikagela, koja se tijesno pune u cijevi (kolone). Monolitne kolone sadre
velike propusne kanale umjesto zrnaca te nude viestruke puteve kretanja otopljene tvari.
Stoga je i veliki dio povrine takvog materijala dostupan otopljenoj tvari, a povezanost
kanala u monolitu stvara male tlakove i lako postizavanje visokih brzina protoka mobilne
faze. Znamo da, ako opada veliina zrnaca, da bi se postigla poveana kromatografska
rezolucija i bre odjeljivanje, dolazi do poveanja tlaka u sustavu (vidi dolje, UPLC). Ovi
tlakovi naroito rastu kod velikih biomolekula. Zato su monolitne kolone dobre za
odjeljivanja velikih molekula. Uz monolitnu kolonu, takoer, dinamiki kapacitet vezanja,
kao mjere koliko se uzorka moe vezati na stacionarnu fazu, moe biti vei i za red
veliine nego kod granulirane stacionarne faze. Kod monolita, takoer, ne javljaju se efekti
Eddyjeve difuzije i sila smicanja koji kod konvencionalnih punjenja dovode do pada
rezolucije i kapaciteta; to pokazuju van Deemterova jednadba i krivulje (vidi str. 208209). Prednost monolitnih kolona je i u veoj reproducibilnosti analiza, inter-kolonskih ili
izmeu serija analiza, ali i u njihovoj veoj fizikoj i mehanikoj otpornosti. Naime,
granulirane stacionarne faze trae da ih se dri u otapalu jer se na zraku unitavaju zbog
isuivanja pora. Manjkavost monolita jeste pak efekt "zida" jer se naroito silikatni
monoliti mogu odvajati od stijenke kolone pa mobilna faza tada ide i oko i unutar
monolitne faze, to sniava kromatografsku rezoluciju.
IX.2.6. "ULTRA PERFORMANCE LIQUID CHROMATOGRAPHY" (UPLC)
Dok je HPLC poznata ve tridesetak godina zadnjih nekoliko godina pojavljuje se
"ultra performance liquid chromatography" (UPLC, takoer i UHPLC, ultra djelotvorna
tekuinska kromatografija). Ona zadrava principe i selektivnost HPLC-a ali ima
poboljanu osjetljivost, rezoluciju, N i kapacitetni faktor te krae vrijeme analize ime
proiruje primjenljivost kromatografije. Sitne estice kakve se koriste kod UPLC
omoguuju rad s veim brzinama protoka bez gubitka efikasnosti odjeljivanja i N (vidi
sliku IX.6.). Razvoj UPLC-a temelji se na van Deemter-ovoj jednadbi (vidi str. 208) koja
opisuje odnos izmeu HETP-a i prosjene linearne brzine protoka mobilne faze. Prema van
Deemter-u uz pad veliine estica nosaa stacionarne tekuine ispod 2,5 m postie se
poveana kromatografska efikasnost bez obzira na poveanje brzine protoka mobilne faze.
Kako Rs ovisi o N1/2 (vidi str. 206) a vrijedi da je:

246
N L/dp
ali i da je:
uopt 1/dp
gdje je L duljina stupca stacionarne faze u koloni, dp dijametar estice a uopt optimalna
brzina protoka mobilne faze. Proizlazi da kako dp opada, npr., 3 puta (od 5 m tipinog za
HPLC na 1,7 m tipinog za UPLC) tako i N raste 3 puta a Rs 1,7 puta! Kako je N
proporcionalan duljini kolone, nju se moe skratiti za onaj isti faktor za koji se smanjuje dp
bez gubitka Rs. Takoer, kako je vrijeme analize inverzno proporcionalno brzini protoka
mobilne faze moemo kazati da koristei 3x vei protok (zbog manjih estica) te zbog
skraivanja kolone na treinu (ponovno zbog manjih estica) vrijeme UPLC analize se
skrauje 9x a osjetljivost poraste 3x u odnosu na HPLC. To je vano kod mnogih primjena,
npr., mapiranja peptida.
Kada su pikovi ui oni su vii te ih je lake odvojiti. Kako je N inverzno
proporcionalan kvadratu irine pika (vidi str. 208) a i visina pika h obrnuto proporcionalna
njegovoj irini w:
h 1/w
to ukazuje da ui pikovi ne znae samo bolju osjetljivost nego i vii N i Rs.
Kako je ve reeno, iz van Deemter-ovih krivulja proizlazi da kako dp opada uopt
potreban za postizanje maksimalnog N raste (vidi sliku IX.6.). No, to stvara puno vee
tlakove u UPLC sustavu u odnosu na HPLC. Ovdje vrijedi da tlak p ovisi o u i dp i duljini
kolone prema:
p u . (1/dp)2 (1/dp)3 L
odakle proizlazi da tlak u sustavu poraste 27x uz istu duljinu kolone a uz 3x krau kolonu
tlak poraste samo 9x.
Kod UPLC-a potreban je novi sustav unoenja otapala i uzorka, autoinjektora,
detektora, sustava obrade podataka. Tako u 15-cm koloni punjenoj 1,7-m esticama pri
optimalnom protoku tlak iznosi oko 105 MPa (ca 1000 bara) pa su potrebne pumpe koje e
mirno i reproducibilno putati otapalo kod takvih tlakova i u gradijentnom i u izokratinom
modu. to se detektora tie osjetljivost u UPLC je 2-3 puta via od one u HPLC pa je i MS
detekcija poboljana kod UPLC-a. Volumeni injektiranih uzoraka su vrlo mali, npr.,
dijelovi mikrolitra to zahtijeva i protone detektorske elije. Temperatura kolone moe
biti do 65 oC.
Priprava malih estica (manjih od 2 m) zadovoljavajuih znaajki je zahtjevan
zadatak. "Waters Corporation" (Milford, MA, SAD) koji u analitiku praksu i uvodi UPLC
sustav pripravio je mehaniki stabilne 1,7-m estice premotavanjem metilnih skupina u
silikagelskoj matrici.
Za razliku od 1,7-m poroznih estica nosaa, posljednji se podaci odnose na estice
nosaa od samo 1,3 m koje su izgraene od neporoznog sredinjeg dijela i porozne ljuske

247
(vidi Sanchez et al., 2013). Njima su dobiveni HETP-ovi od samo 2,2 m odnosno N
>450.000 m-1, te poveani kapacitet pikova. Ovakvi sustavi primjenjljivi su tamo gdje je
potrebna visoka razluivost, npr., u mapiranju peptida.
Primjena UPLC
Mnogobrojni su primjeri poboljanja odjeljivanja bioaktivnih molekula UPLC-om u
odnosu na HPLC. Npr., za odjeljivanje pseudoefedrina, ibuprofena i butilparabena
(unutarnji standard) HPLC-om trebalo je vie od 12 min a UPLC-om manje od 30 s (npr.,
vidi ref. Swartz, 2005, Mensch et al., 2007.). Dok se u HPLC-u obino koriste 10-30-cm
kolone s 3-10-m esticama a trajanje analize je od 10-30 min kod UPLC su kolone krae,
5-15 cm, estice dijametra 1,7 m a trajanje analize samo 1-2 min. Tipine UPLC kolone
su, npr., C18 ili C8 ili fenilne, dimenzija 2,1x50 mm. Mobilna faza sastavljena je obino iz
acetonitrila ili metanola i pufera pH 3 ili 10 uz izokratno ili gradijentno ispiranje. Brzina
protoka iznosi do 1,0 cm3 min-1, injektirani volumen uzorka do maksimalno 5 mm3 (l),
detekcija, npr., u UV ili MS-om. Analogno HPLC-u koriste se i vezani sustavi UPLCMS/MS.
U podruju razvoja novih lijekova UPLC nadilazi mogunosti HPLC-MS-a. Tako
uvoenjem UPLC-a u MS sustav dolazi do manje supresije iona interferirajuih spojeva i
do bolje definirane ionizacije metabolita (npr., vidi Rodriguez-Aller, 2013). Bez dobre
rezolucije UPLC-a mogue je pogreno identificirati metabolit lijeka ili previdjeti neku
toksinu speciju. Dodatna osjetljivost UPLC-a naroito je vana kod MS/MS sustava.
Vana primjena UPLC je i u forenzici i analizi okolia, npr., u analizama eksploziva u tlu,
vodama.
IX.2.7. "ULTRA PERFORMANCE CONVERGENCE CHROMATOGRAPHY" (UPC2)
Tri su glavne kromatografske tehnike: GC, LC, i sada CC ("convergence
chromatography"). CC omoguava poveanu snagu odvajanja u odnosu na GC. Jo 1965.,
kao pravi vizionar, J. C. Giddings u svom lanku je kazao: One of the most interesting
features of ultra high pressure gas chromatography would be convergence with classical
liquid chromatography.
Dok sve tri tehnike, GC, LC i CC, koriste stacionarne faze koje ulaze u interakciju s
analitima, one se razlikuju s obzirom na mobilne faze koje ih nose uzdu stacionarne faze.
Dok GC koristi plin kao mobilnu fazu, LC tekuinu, dotle CC koristi i plinove i tekuine.
Primarna mobilna faza u CC je superkritini CO2 koji je mjeljiv sa svim organskim
otapalima. Odatle ta konvergencija mobilnih faza u kombinaciji s velikim izborom
stacionarnih faza, NPLC i RPLC tipa, ini CC monom analitikom tehnikom. Kao
detekcijski sustav spominju se PDA i MS.
Waters Corporation je u 2012. predstavila ACQUITY UPC2 System (UPC2, jo i
UPC, UPC, UPC2, takoer i UHPSFC) dizajniran na temeljima ACQUITY UPLC
tehnologije (vidi IX.2.6., str. 245). UPC2 je kromatografski sustav koji je tek inauguriran i
jo trai svoje teorijske temelje. Tu se koristi tekui CO2 kao mobilna faza, u smjesi s
organskim modifikatorima, da bi se poboljala selektivnost normalno-fazne tekuinske
kromatografije a zadrala jednostavnost primjene inverzno-fazne tekuinske
kromatografije. Metoda je visoko efikasna, dolazi do brzih uravnoteenja uz iroki izbor
normalno faznih ili inverzno faznih kolona.

248
UPC2 povezuje potencijale SFC-a i UPLC-a. Variranjem sastava mobilne faze, tlaka,
temperature i stacionarne faze u UPC2, mogue je odijeliti, identificirati i kvantificirati
strukturne analoge, izomere, smjese enantiomera i dijastereoizomera. S obzirom na to da je
CO2 primarna mobilna faza u UPC2, smanjuje se uporaba toksinih i lako isparljivih, a
esto i vrlo skupih otapala. Kako UPC2 nadilazi mogunosti GC, HPLC i SFC, mogua su
odjeljivanja i hidrofobnih i kiralnih spojeva, lipida, termiki labilnih spojeva, polimera, itd.
Takoer, zbog male upotrebe otapala i visoke rezolucije, uskih pikova i brzih separacija,
komplementarna je s MS detekcijom.
Komprimirani CO2 je primarna mobilna faza za UPC2, koja nudi niz prednosti pred
plinom i tekuinama kao mobilnim fazama u GC i LC. CO2 sam ili u kombinaciji s kootapalom je mobilna faza male visoznosti koja postie vee brzine difuzije i poboljani
transfer mase nego tekuine u HPLC-u. U usporedbi s GC, CO2 je mobilna faza koja
omoguava odjeljivanja pri znatno niim temperaturama. Sve ovo omoguuje odjeljivanje
molekula veeg raspona polarnosti. Uz primjenu sub-2-m estica, mogue je precizno
varirati sastav mobilne faze, tlak i temperaturu. Jedna od prednosti je i mogunost izravnog
injektiranja organskog ekstrakta ime se eliminira najdulji dio analitikog postupka
(otparavanje i rekonstitucija vrstog oblika uzorka) i osigurava brzina analize. Prednosti
UPC2 su osim skraenog vremena analize, pouzdanost, robustnost i osjetljivost analiza
kompleksnih uzoraka.
Primjena UPC2
UPC2 primijenjen je uspjeno u separaciji i odreivanju dijastereoizomera
fulvestranta, primjenom superkritinog CO2 (75%) u smjesi s metanolom i acetonitrilom
kao ko-otapalom, na kiralnoj koloni, i postignute su dobre izvedbene znaajke analitikog
postupka (vidi ref. Rao et al, 2013). Takoer je opisana primjena u simultanom
odreivanju vitamina A i E u formulacijama za djecu (vidi ref. Yang, 2013).
Kako je fokus interesa istraivaa u regulatornoj industriji puna karakterizacija
uzorka, pouzdana i potpuna identifikacija svih oneienja, razgradnih produkata, ili
strukturno slinih spojeva, potrebne su metode koje omoguuju razliite redosljede
eluiranja pikova. U ovom kontekstu UPC2 ini metodu izbora.
Slika IX.22. prikazuje van Deemterove krivulje i pad tlaka nastalog u koloni u
funkciji linearne brzine protoka mobilne faze za 1,7- i 3,5-m estice. Ovi grafovi ukazuju
na prednosti i ogranienja kolona punjenih sa sub-2-m esticama u UPLC i UPC2. Dok
HPLC i konvencionalna SFC koriste kolone punjene s 5- ili 3,5-m esticama kolone u
UPLC i UPC2 punjene su s 1,7 m-im esticama (vidi UPLC, vidi SFC, vidi i sliku
IX.6.). Na slici IX.22.A. je vidljivo da je HPLC najmanje uinkovita meu prikazanim
tehnikama. Vidljiva je i prednost SFC-a pred HPLC-om zbog smanjene viskoznosti SF-a u
odnosu na vodeno-organske mobilne faze u HPLC-u, to dovodi do pada difuzijskog
koeficijenta i porasta uopt od ca 4 puta. UPC2 krivulja ukazuje na prednosti i SFC-a i
UPLC-a. Slika IX.22.B. pokazuje normalizirani pad tlaka u koloni; on je inverzno
proprcionalan s dp2 odnosno dp3 (vidi str. 246).

249

3
2
4

1
4
3

Slika IX.22. Kinetika efikasnost i normalizirani pad tlaka u funkciji linearne brzine protoka mobilne faze za
butilparaben, uz estice od 1,7 i 3,5 m. (A) Kolone: 1 - XTerra RP18 50 mm4,6 mm, 3,5 m, 2 - Acquity
Shield C18 50 mmx2,1 mm, 1,7 m, obje ispitane pod LC uvjetima: H2O/acetonitril (60/40, V/V), 30 oC,
injektiran 1 mm3 (l) uzorka, detekcija pri 254 nm. 3 - Acquity UPC2 BEH 2-EP 100 mm3,0 mm, 3,5 m,
4 - 100 mm3,0 mm, 1,7 m, obje kolone ispitane pod SFC uvjetima: CO2/MeOH (96/4, V/V), 40 oC, tlak
150 bara, injektiran 1 mm3 (l) uzorka, detekcija pri 254 nm. (B) Pad tlaka u koloni normaliziran na 1 metar
duine kolone. 1 - HPLC, 2 - UPLC, 3 SFC, 4 UPC2.
(Uz dozvolu preuzeto iz lanka: A. Grand-Guillaume Perrenoud, J.-L. Veuthey i D. Guillarme, Comparison
of ultra-high performance supercritical fluid chromatography and ultra-high performance liquid
chromatography for the analysis of pharmaceutical compounds, J. Chromatogr. A 1266 (2012) 158-167.)

IX.2.8. NEKE DRUGE "ULTRA PERFORMANCE" KROMATOGRAFIJE

Meu UP kromatografijama valja spomenuti i "ultra-high performance hydrophilic
interaction chromatography" (UPHILIC). Koristei sub 2-m estice nosaa i uz MS kao
detektor mogue je koristiti "supercritical fluid chromatography" (UPSFC, odnosno
UHPSFC ili UPC2) [vidi i Fluidna kromatografija pri superkritinim uvjetima (SFC),
vidi i ref. Grand-Guillaume Perrenoud et al., 2012.], ili provesti brzo kromatografsko
odjeljivanje agregata proteina na principu iskljuenja po veliini molekula [vidi
Kromatografija iskljuenjem (SEC), vidi i ref. Fekete et al., 2013.].

250
IX.2.9. DVODIMENZIONALNE TEHNIKE
Dvodimenzionalna kromatografska odvajanja ne provode se samo u plonim
kromatografijama (TLC, PC) nego i u kolonskim, npr. GC i HPLC te u elektroforezi na
poliakrilamidnom gelu (2D-PAGE) (npr., vidi ref. Stoll i Carr, 2005.). Dvodimenzionalna
gel elektroforeza je meu osnovnim tehnikama proteomike.
Dvodimenzionalna kromatografija je tip kromatografije u kojoj se injektirani uzorak
odvaja prolaskom kroz dvije razliite separacijske faze. To se postie injektiranjem eluata
iz prve u drugu kolonu. Obino druga kolona ima razliiti separacijski mehanizam od prve
tako da pikovi koji su slabo odvojeni u prvoj mogu biti potpuno odijeljeni u drugoj koloni.
Npr., iza C18 kolone moe slijediti fenilna kolona. Ili, dvije kolone mogu raditi pri
razliitim temperaturama. Izlaz iz poetne HPLC kolone u drugu radi se automatski ili
runo. Druga faza odjeljivanja mora biti puno bra od prve jer postoji samo jedan detektor.
2D tehnike osiguravaju jak porast kapaciteta pikova. Koriste se za analize benzina i drugih
naftnih derivata te odnedavno i smjesa proteina.
Dvodimenzionalna HPLC (2D-LC) slui analizi kompleksnih smjesa sukcesivnom
primjenom razliitih kromatografskih koraka. Mogua je kombinacija ionske i HPLC
analitike kolone izmeu kojih se postavlja SPE kolona.
2D-LC koristi se kao alternativa 2D gel elektroforezi u proteomici. Ona moe
odvojiti veliki broj staninih proteina, npr., koritenjem pI tj. izoelektrinim fokusiranjem
u prvoj dimenziji i pomou hidrofobnosti koristei neporoznu (NP) inverzno-faznu HPLC
(inverzno fazna, "reverse-phase", RP) u drugoj dimenziji (IEF-NP RP HPLC sustav). Svaki
je pik sakupljen eluacijom s HPLC-a te se sakupljeni proteini identificiraju proteolitikim
enzimima. IEF-NP RP HPLC sustav (npr., vidi ref. Wall et al., 2000.) je dobra alternativa
2D gel separaciji u "screening"-u profila proteina jer daje bolje rezultate za bazine
proteine i one niske molarne mase od 2D gel separacije, npr. pri mapiranju staninih
proteina.
IX.2.10. RAZDVAJANJE PROTONIM POLJEM ("FIELD-FLOW
FRACTIONATION", FFF)
U kasnim 1960-tim godinama J. Calvin Giddings postavio je temelje nove analitike
tehnike razdvajanja protonim poljem ("field-flow fractionation", FFF) (npr., vidi ref.
Giddings, 1966, 1984 i 1993, Jiang et al., 1999.).
Razdvajanje protonim poljem odjeljuje molekule, estice i stanini materijal u
rasponu molekulskih masa od ca 103 puta. FFF slui odvajanju malih makromolekula mase
od nekoliko stotina, do koloidnih specija i estica do dijametra od 100 m. To je skupina
tehnika koje se moe smatrati jednofaznim analozima kromatografije. FFF ima neke
slinosti s kromatografijom, s elektroforezom i s ultracentrifugiranjem, ali se zaustavljanje
analita ne moe predvidjeti iz kromatografske teorije. Prednost FFF-a pred kolonskom
SEC kromatografijom je njezina mogunost da odijeli i topljive i koloidne sastavnice preko
irokog poduja veliina.
Poput kromatografije i FFF je eluacijska tehnika, ali za razliku od kromatografije
ovdje se odjeljivanje ne temelji na razdiobi izmeu stacionarne i mobilne faze nego na
razdiobi u regije razliitih brzina nosaa u protonom kanalu pod utjecajem primijenjenog

251
polja. Difuzija estica u nosau opire se sili polja pa je odgovorna za poziciju sloja svake
specije nakon uravnoteenja.
FFF je vrlo korisna za odjeljivanja i ispitivanja makromolekula, proteina, koloidnih
estica i nanoestica pa se koristi u analizi razliitih kompleksnih uzoraka kao to su
polimeri, praci, emulzije, koloidi, geoloki sedimenti, biopolimeri, bioestice, kompleksni
proteini, micele, polisaharidi, sintetski polimeri, itd., i u razliitim biotehnolokim
procesima proizvodnje novih nanomaterijala kada nastaju uzorci razliitih molekulskih
masa, veliina, oblika, naboja, stupnjeva grananja ili mikrostruktura koje je postojeim
analitikim metodama vrlo teko karakterizirati. FFF primjenjuje se u proteomici, u analizi
proteina i proteinskih kompleksa (raspon veliina proteina 10-4-100 m), za prouavanje
agregacije proteina priona, izuavanje virusa, bakterija, etc. (npr., vidi C. Bria, et al.,
2013).
U kanalu u obliku trake (a ne cijevi!) stvara se laminarni protok nosaa i profil tog
protoka je parabolian (slika IX.22.). Primijenjeno polje je uniformno ali je okomito na
protok, a komponente uzorka se pomiu i eluiraju. Tip polja, njegova jaina, znaajke
nosaa i njegova brzina kretanja te geometrija kanala odreuju selektivnost, brzinu i
ispravnost analize. Primijenjeno polje odjeljuje estice na temelju njihovog fizikog
svojstva, npr., veliine, gustoe, difuzijskog koeficijenta, elektrinog naboja ili
molekularne mase. Ovo odreuje FFF sub-tehniku koju treba primijeniti. Polje valja
odabrati tako da ono razliito utjee na razliite estice u uzorku, npr., sedimentacijsko,
toplinsko, elektrino, magnetsko.

Protok nosaa
- ulaz

Parabolini
profil
protoka

Polje

Akumulacijski zid

w
l1

Zona 1

l2

Protok nosaa
- izlaz

Zona 2

Slika IX.23. Poveani presjek FFF separacijskog kanala i profil protoka nosaa [l1, l2 - debljina
koncentracijskog profila (srednja udaljenost estica od "zida") zone 1 odnosno 2; w - debljina kanala].

Tehnika FFF dijeli se s obzirom na svojstva analiziranih estica i primijenjeno

vanjsko polje na sedimentacijsku, protonu, termiku, elektrinu i magnetsku.
Sedimentacijska (modificirana centrifuga, poveanje gravitacijske sile) i termika
(toplinsko polje, termika difuzija) su najee primijenjene sub-tehnike a razvijeni su i
odgovarajui komercijalni instrumenti. Instrumentalni sustav sadri FFF kanal, izvor polja,
sustav pumpe, detektor, mjera protoka, sakuplja frakcija. Kanal je poput trake (plastina
ili metalna) debljine 0,05-0,5 mm obino duine nekoliko desetaka do 100 cm i irine 2-3
cm. Obino se injektira 10-200 l (mm3) uzorka koncentracije <1%. Osjetljivost se postie
i primjenom pogodnog detektora kojim se mogu detektirati agregati pri zastupljenosti od
samo 0,1% uz uvjet da su dobro odijeljeni od drugih estica.
Injektirani uzorak zapoinje svoj put u FFF kanalu kao ep ("plug") u kojemu je
koncentracija makromolekula uniformna preko cijele irine kanala. Odmah nakon toga
estice se distribuiraju pod utjecajem vanjskog polja (vrijeme relaksacije). Ovo obino
traje nekoliko sekundi do 1 sata te ovisi o uzorku, tipu i jaini polja, debljini kanala. Tada
se estice kreu prema jednoj strani kanala, tzv., akumulacijskom "zidu". Ovo se odigrava
sve do postizanja stalnog stanja ("steady-state") stvaranjem diskretnih, uskih slojeva

252
estica paralelnih sa zidom i s eksponencijalnom koncentracijskom distribucijom tako da
je najvia koncentracija najblia zidu. Zbog parabolinog profila protoka tekueg nosaa
ranije stvorene zone estica noene su prema izlazu s trake kanala razliitim brzinama
zavisno koliko su daleko od najbreg toka u sredini. Ovo rezultira odjeljivanjem i
razlikama u vremenima zadravanja. Brown-ov mehanizam opisuje kretanje veine
submikrometarskih estica; tada manje estice putuju bre od veih. Naprotiv, na estice
>1 m primjenjuje se steriki mehanizam; tada se prve ispiru najvee estice.
FFF sub-tehnike mogue je sprezati s jednostavnijim i sa sloenijim sustavima
detekcije kao to su UV/Vis, indeks loma, fluorescencijski, MALS ("multi-angle light
scattering", viekutno svjetlosno rasprenje), ili tehnike spektrometrije masa da bi se dobile
dodatne informacije o konformaciji i identitetu eluiranih frakcija. Tada FFF slui za
odjeljivanje uzoraka (npr., razdvajanje unutarstaninih vrsta prema veliini estica) koje
prethodi analizi dobivenih frakcija primjenom naprednih tehnika spektrometrije masa za
analize visokomolekularnih biomolekula, poput MALDI-TOF MS ("matrix-assisted laser
desorption-ionization time-of-flight mass spectrometry"; npr., analize frakcioniranih
bakterijskih vrsta, proteina, peptida), ESI-TOF MS ("electrospray ionization time-of-flight
mass spectrometry"; npr., podaci o kvarternoj strukturi frakcioniranih proteina), etc.

253

X. LITERATURA
1.

A. M. Adalid, J. M. Herrero-Martnez, S. Rosell, A. Maquieira, F. Nuez: Fast determination of

prominent carotenoids in tomato fruits by CEC using methacrylate ester-based monolithic columns,
Electrophoresis 28 (2007) 4120-4127.

2.

P. W. Atkins i J. A. Beran, General Chemistry (Updated version), 2. izd., Scientific American Books,
New York, 1992.

3.

M. T. Beck, Chemistry of Complex Equilibria, Van Nostrand Reinhold Co., London - Akadmiai
Kiad, Budapest, 1970.

4.

C. Bria, F. Violleau i S. K. R. Williams, Field-flow fractionation for biological, natural, and synthetic
polymers: Recent advances and trends, LCGC EUROPE 26(12) (2013) 660-671.

5.

M. Careri, L. Furlattini, A. Mangia, M. Musci, E. Anklam, A. Theobald i C. von Holst, Supercritical

fluid extraction for liquid chromatographic determination of carotenoids in Spirulina Pacifica algae: a
chemometric approach, J. Chromatogr. A 912 (2001) 61-71.

6.

. Cerjan-Stefanovi, Osnove analitike kemije, Tehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,

1983.

7.

. Cerjan-Stefanovi i dr. (ur.), Kromatografsko nazivlje, IUPAC preporuke 1993. i 1998., Hinus Sekcija za kromatografiju HDKI, Zagreb, 1999.

8.

F. A. Cotton, G. Wilkinson, C. A. Murillo i M. Bochmann, Advanced Inorganic Chemistry, 6. izd.,

John Wiley & Sons, Chichester, 1999.

9.

R. A. DeLorenzo: Problem Solving in General Chemistry, 2. izd., Wm. C. Brown Publishers,

Dubuque, 1993, 258-267.

10.

J. G. Dick, Analytical Chemistry, McGraw-Hill, New York, 1973.

11.

A. Erkucuk, I. H. Akgun i O. Yesil-Celiktas, Supercritical CO2 extraction of glycosides from Stevia

rebaudiana leaves: Identification and optimization, J. Supercrit. Fluids 51 (2009) 29-35.

12.

I. Ekinja i Z. olji, Kvalitativna kemijska analiza, Tehnoloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb,
1984.

13.

S. Fekete, K. Ganzler i D. Guillarme, Critical evaluation of fast size exclusion chromatographic

separations of protein aggregates, applying sub-2 m particles, J. Pharm. Biomed. Anal. 78-79 (2013)
141-149.

14.

F. W. Fifield i D. Kealey, Principles and Practice of Analytical Chemistry, 5. izd., Blackwell Science,
Oxford, 2000.

15.

I. Filipovi i S. Lipanovi, Opa i anorganska kemija, kolska knjiga, Zagreb, 1987.

16.

I. Filipovi i P. Sabioncello (ur.), Laboratorijski prirunik, I. dio Knjiga druga, 2. izd., Tehnika
knjiga, Zagreb, 1978.

17.

A. Gertner, V. Grdini i J. Mili, Resin Spot Test kao postupak identifikacije iona kod metode
krune pei, Acta Pharm. Jugosl. 23 (1973) 107-111.

18.

J. C. Giddings, A critical evaluation of the theory of gas chromatography, u: Gas Chromatography (ur.
A. Goldup), Elsevier, Amsterdam, 1965, str. 3-24.

19.

J. C. Giddings, A new separation concept based on a coupling of concentration and flow

nonuniformities, Sep. Sci. 1 (1966) 123-125.

20.

J. C. Giddings, Field-flow fractionation, Sep. Sci. Technol. 19 (1984) 831-847.

21.

J. C. Giddings, Field-flow fractionation: analysis of macromolecular, colloidal, and particulate

materials, Science 260 (5113) (1993) 1456-1465.

22.

A. A. Gordus, Schaums Outline of Theory and Problems of Analytical Chemistry, McGraw-Hill, New
York, 1985.

254
23.

A. Grand-Guillaume Perrenoud, J.-L. Veuthey i D. Guillarme, Comparison of ultra-high performance

supercritical fluid chromatography and ultra-high performance liquid chromatography for the analysis
of pharmaceutical compounds, J. Chromatogr. A 1266 (2012) 158-167.

24.

V. Grdini, Instrumentalne metode analitike kemije, u Tehnika enciklopedija, sv. 6, Jugoslavenski

leksikografski zavod, Zagreb, 1979, str. 494-496.

25.

V. Grdini, Ring oven method in analytical chemistry, Acta Pharm. Jugosl. 25 (1975) 195-222.

26.

V. Grdini, S. Luterotti i L. Stefanini Orei, Surface and capillary effects on detection limits of
chromophoric analytical systems, Microchem. J. 28 (1983) 107-117.

27.

V. Grdini, S. Luterotti i L. Stefanini-Orei, Analytical Profile of the Resin Spot Test, CRC Press,
Boca Raton, 1990.

28.

V. Grdini, M. Medi-ari i L. Stefanini Orei, Selectivity and information content of microchemical

detection of hydrazines with selenious acid and 1-naphthylamine, Acta Pharm. Jugosl. 32 (1982) 201207.

29.

V. Grdini i L. Stefanini-Orei, Znanstvena i praktina analiza, Farm.Glas. 34 (1978) 33-128.

30.

D. C. Harris, Quantitative Chemical Analysis, 8. izd., W. H. Freeman and Co., New York, 2010.

31.

S. Heinisch i J.-L. Rocca, Sense and nonsense of high-temperature liquid chromatography, J.

Chromatogr. A 1216 (2009) 642-658.

32.

Y. Jiang, M. E. Miller, M. E. Hansen, M. N. Myers i P. S. Williams, Fractionation and size analysis of

magnetic particles using FFF and SPLITT technologies, J. Magn. Magn. Mat. 194 (1999) 53-61.

33.

D. S. Jensen, T. Teutenberg, J. Clark i M. R. Linford, Elevated temperatures in liquid chromatography,

Part II: Basic thermodynamics of elevated temperature LC, including the van't Hoff relationship,
LCGC NORTH AMERICA 30 (11), Nov 1, 2012.

34.

M. D. Jones, P. Young i D. Traini, The use of inverse gas chromatography for the study of lactose and
pharmaceutical materials used in dry powder inhalers, Adv. Drug Deliv. Rev. 64 (2012) 285-293.

35.

C. W. Huck, M. Popp, H. Scherz i G. K. Bonn, Development and evaluation of a new method for the
determination of the carotenoid content in selected vegetables by HPLC and HPLC-MS-MS, J.
Chromatogr. Sci. 38 (2000) 441-449.

36.

M. Katelan-Macan, Kemijska analiza u sustavu kvalitete, kolska knjiga, Zagreb, 2003.

37.

D. Kealey i P. J. Haines: Analytical Chemistry, u: Instant Notes (ur. B. D. Hames), BIOS Scientific
Publishers, Oxford, 2002.

38.

R. Kellner, J.-M. Mermet, M. Otto i H. M. Widmer (ur.), Analytical Chemistry, Wiley-VCH,

Weinheim, 1998.

39.

J. H. Kennedy, Analytical Chemistry: Principles, 2. izd., Saunders College Publishing, New York,
1990.

40.

D. Kodrnja, D. Pavii-Strache i S. Luterotti, Praktikum iz analitike kemije I (Interna skripta),

Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2006.

41.

I. Kohler, J. Schappler i S. Rudaz, Highly sensitive capillary electrophoresis-mass spectrometry for

rapid screening and accurate quantitation of drugs of abuse in urine, Anal. Chim. Acta 780 (2013) 101109.

42.

C. Kurz, R. Carle i A. Schieber, HPLC-DAD-MSn characterisation of carotenoids from apricots and

pumpkins for the evaluation of fruit product authenticity, Food Chem. 110 (2008) 522-530.

43.

Z. Liang, L. Zhang, J. Duan, C. Yan, W. Zhang i Y. Zhang, On-line concentration of proteins in

pressurized capillary electrochromatography coupled with electrospray ionization-mass spectrometry,
Electrophoresis 26 (2005)13981405.

44.

S. Luterotti, Gravimetrijska analiza, Interna skripta, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita u

Zagrebu, Zagreb, 1977.

45.

S. Luterotti, Hydroxamic acids in the analysis of ionic vanadium and iron, Rev. Anal. Chem. 11 (1992)
195-267.

255
46.

Q. Ma, X. Xu, Y. Gao, Q. Wang i J. Zhao, Optimization of supercritical carbon dioxide extraction of
lutein esters from marigold (Tagetes erect L.) with soybean oil as a co-solvent, Int. J. Food Sci. Tech.
43 (2008) 1763-1769.

47.

M. L. Marina i M. Torre, Capillary electrophoresis, Talanta 41 (1994) 1411-1433.

48.

Martindale The complete drug reference (S. C. Sweetman, ur.), 33. izd., Pharmaceutical Press,
London 2002, str. 1943.

49.

D. L. Massart, B. G. M. Vandeginste, S. N. Deming, Y. Michotte i L. Kaufman, Chemometrics: A

Textbook, Elsevier, Amsterdam, 1988, str. 127-136.

50.

T. McKee i J. R. McKee, Biochemistry An Introduction, Wm. C. Brown Publishers, Dubuque, 1996.,

str. 79-85.

51.

J. Mensch, M. Noppe, J. Adriaensen, A. Melis, C. Mackie, P. Augustijns i M. E. Brewster, Novel

generic UPLC/MS/MS method for high throughput analysis applied to permeability assessment in
early drug discovery, J. Chromatogr. B 847 (2007) 182-187.

52.

C. E. Mortimer, Chemistry - A Conceptual Approach, 4. izd., D. Van Nostrand, New York, 1979.

53.

C. R. Noller, Kemija organskih spojeva, Tehnika knjiga, Zagreb, 1967.

54.

M. Ollanketo, K. Hartonen, M.-L. Riekkola, Y. Holm i R. Hiltunen, Supercritical carbon dioxide

extraction of lycopene in tomato skins, J. Food Res. Technol. 212 (2001) 561-565.

55.

L. Pataki i E. Zapp, Basic Analytical Chemistry, u Pergamon Press Series in Analytical Chemistry (ur:
R. Belcher, D. Betteridge i L. Meites), Pergamon Press, Oxford & Akadmiai Kiad, Budapest, 1980.

56.

H. Pfander, R. Riesen i U. Niggli, HPLC and SFC of carotenoids scope and limitations, Pure Appl.
Chem. 66 (1994) 947-954.

57.

D. J. Pietrzyk i C. W. Frank, Analytical Chemisty - An Introduction, Academic Press, New YorkLondon, 1974.

58.

S. H. Pine, J. B. Hendrickson, D. J. Cram i G. S. Hammond, Organska kemija, kolska knjiga, Zagreb,

1984, str. 785-792.

59.

G. V. N. Rao, G. Gnanadev, B. Ravi, D. Dhananjaya, P. Manoj, B. Indu i R. V. Nadhb, Supercritical

fluid (carbon dioxide) based ultra performance convergence chromatography for the separation and
determination of fulvestrant diastereomers, Anal. Meth. 5 (2013) 4832-4837.

60.

E. Reverchon i I. De Marco, Supercritical fluid extraction and fractionation of natural matter, J.

Supercrit. Fluid. 38 (2006) 146166.

61.

M. Rodriguez-Aller, R. Gurny, J.-L. Veuthey i D. Guillarme, Coupling ultra high-pressure liquid

chromatography with mass spectrometry: Constraints and possible applications, J. Chromatogr. A
1292 (2013) 2-18.

62.

J. B. Russell, General Chemistry, 2. izd., McGraw-Hill, New York, 1992.

63.

A. C. Sanchez, G. Friedlander, S. Fekete, J. Anspach, D. Guillarme, M. Chitty i T. Farkas, Pushing the

performance limits of reversed-phase ultra high performance liquid chromatography with 1.3 m coreshell particles, J. Chromatogr. A 1311 (2013) 90-97.

64.

C. Seger, K. Tentschert, W. Stggl, A. Griesmacher i S. L. Ramsay, A rapid HPLC-MS/MS method

for the simultaneous quantification of cyclosporine A, tacrolimus, sirolimus and everolimus in human
blood samples, Nat. Protoc. 4 (2009) 526-534.

65.

B. S. Sekhon, An overview of capillary electrophoresis: Pharmaceutical, biopharmaceutical and

biotechnology applications, J. Pharm. Ed. Res. 2 (2011) 2-36.

66.

D. A. Skoog, D. M. West i F. J. Holler, Fundamentals of Analytical Chemistry, 6. izd., Saunders

College, Fort Worth, 1992.

67.

D. A. Skoog, D. M. West i F. J. Holler: Osnove analitike kemije, 6. izd. engl., 1. izd. hrv., kolska
knjiga, Zagreb, 1999.

68.

W. C. Still, M. Kahn i A. Mitra, Rapid chromatographic technique for preparative separations with
moderate resolution, J. Org. Chem. 43 (1978) 2923-2925.

256
69.

D. R. Stoll i P. W. Carr, Fast, comprehensive two-dimensional HPLC separation of tryptic peptides

based on high-temperature HPLC, J. Am. Chem. Soc. 127 (2005) 50345035.

70.

M. E. Swartz, Ultra performance liquid chromatography (UPLC): An introduction, Sep. Sci. Redef.
2005, 8-14.

71.

Z. olji, Kvalitativna kemijska analiza anorganskih tvari, Fakultet kemijskog inenjerstva i

tehnologije - HINUS, Zagreb, 2004.

72.

A. K. Taungbodhitham, G. P. Jones, M. L. Wahlqvist i D. R. Briggs, Evaluation of extraction method

for the analysis of carotenoids in fruits and vegetables, Food Chem. 63 (1998) 577-584.

73.

M. Valcrcel, Principles of Analytical Chemistry - A Textbook, Springer-Verlag, Berlin-Heidelberg,

2000.

74.

D. B. Wall, M. T. Kachman, S. Gong, R. Hinderer, S. Parus, D. E. Misek, S. M. Hanash i D. M.

Lubman, Isoelectric focusing nonporous RP HPLC: A two-dimensional liquid-phase separation
method for mapping of cellular proteins with identification using MALDI-TOF mass spectrometry,
Anal. Chem. 72 (2000) 10991111.

75.

Y. Wu, Y. Wang, Z. Zhao, K. Wu, Y. Wang i C. Yan, Pressurized capillary electrochromatography:

Instrumentation, columns and applications, Am. Lab. 42 (2010) 38-41.

76.

W. Wu, Y. Wu, M. Zheng, L. Yang, X. Wu, X. Lin i Z. Xie, Pressurized capillary

electrochromatography with indirect amperometric detection for analysis of organophosphorus
pesticide residues, Analyst 135 (2010) 2150-2156.

77.

C. Yan, Contemporary Microscale Separation Technology, HNB Publishing, New York (NY), 2013.

78.

J. Yang, Simultaneous determination of vitamins A and E in infant formula by UltraPerformance

Convergence Chromatography with PDA detection, Food Eng. Ingred. 38 (2013) 30-31.

79.

K. Zhang, R. Gao, Z. Jiang, C. Yao, Z. Zhang, Q. Wang i C. Yan, Pressurized capillary

electrochromatography separation of peptides with strong cation exchange and hydrophilic interaction,
J. Sep. Sci. 26 (2003) 13891394.

80.

B. Zorc, Farmaceutska kemija - Odabrana poglavlja, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveuilita u

Zagrebu, Zagreb, 2001.

257

XI. DODATAK OBJANJENJA KRATICA, AKRONIMA I TUICA

A - analit
AAS atomsko-apsorpcijska spektroskopija
AES atomsko-emisijska spektroskopija
A.-O. - Arrhenius-Ostwaldova teorija
APCI ("atmospheric-pressure chemical ionization") - kemijska ionizacija pri atmosferskom tlaku
BHEG - N,N-bis(2-hidroksietil)glicin [(HOCH2CH2)2N-CH2COOH]
bit - "binary digit"
B.-L. - Brnsted-Lowry-eva teorija

CE ("capillary electrophoresis") kapilarna elektroforeza

CEC ("capillary electrochromatography") - kapilarna elektrokromatografija
CE-MS ("capillary electrophoresis mass spectrometry) - kapilarna elektroforeza-spektrometrija mase
CGE ("capillary gel electrophoresis") - kapilarna gel elektroforeza
CIEF ("capillary isoelectric focusing") - kapilarno izoelektrino fokusiranje
CITP ("capillary isotachophoresis") - kapilarna izotahoforeza
CLC ("capillary liquid chromatography") - kapilarna tekuinska kromatografija
CZE ("capillary zone electrophoresis") - kapilarna elektroforeza

DAD ("diode array detector") - detektor s diodnim nizom

"detection", "identification" - dokazivanje, detekcija, utvrivanje
"determination" odreivanje
dip - ,'-dipiridil
DMG dimetilglioksim
DVB divinilbenzen
EC ("exclusion chromatography") kromatografija iskljuenjem
ECD ("electron capture detector") - detektor hvatanja elektrona
EDTA, H4Y - etilendiamin tetraoctena kiselina
eHPLC - elektrokinetika HPLC
en etilendiamin
EOF ("electroosmotic flow") - elektrosomotski protok
ESI ("electrospray ionization") - ionizacija elektrorasprivanjem
ESI-TOF MS ("electrospray ionization time-of-flight mass spectrometry") spektrometrija mase s
ionizacijom elektrorasprivanjem i analizom vremena leta iona

258
FFF ("field flow fractionation") - razdvajanje protonim poljem
FID ("flame-ionization detector")- plameno-ionizacijski detektor
FSOT ("fused-silica OT) - otvorena kapilarna kolona iz silikagela

GC ("gas chromatography") - plinska kromatografija

GC-MS ("gas chromatography - mass spectrometry") - vezani sustav plinska kromatografija-spektrometrija
mase
GLC ("gas-liquid chromatography") - plinsko-tekuinska kromatografija
GSC ("gas-solid chromatography") - plinsko-vrsta kromatografija

"head space GC" - analiza para iznad otopine plinskom kromatografijom

HETP ("height equivalent to one theoretical plate") - visina tavana (odsjeka)
HILIC ["hydrophilic-interaction (liquid) chromatography"] - tekuinska kromatografija s hidrofilnim
interakcijama
HPAC ("high performance affinity chromatography") - afinitetna kromatografija visoke djelotvornosti
HPCE ("high-performance capillary electrophoresis") - kapilarna elektroforeza visoke djelotvornosti
HPLC ("high-performance liquid chromatography") tekuinska kromatografija visoke djelotvornosti
HPLC-MS, LC-MS ("high-performance liquid chromatography - mass spectrometry") - vezani sustav
tekuinska kromatografija visokog uinka - spektrometrija mase
HPLC-MS/MS, HPLC-MS/MSn ("high-performance liquid chromatography - tandem mass spectrometry") vezani sustav tekuinska kromatografija visokog uinka tandem spektrometrija mase
HPTLC ("high-performance thin-layer chromatography") - tankoslojna kromatografija visoke djelotvornosti

IC, IEC ["ion (exchange) chromatography"] - ionska kromatografija; ionsko-izmjenjivaka kromatografija

i.d. ("internal diameter") - unutarnji promjer
IDA - iminodioctena kiselina
IEF ("isoelectric focusing) izoelektrino fokusiranje
IEF-NP RP HPLC ("isoelectric focusing and non-porous reverse-phase high-performance liquid
chromatography") - izoelektrino fokusiranje u prvoj dimenziji i neporozna inverzno-fazna HPLC u
drugoj dimenziji
IGC ("inverse gas chromatography") - inverzna plinska kromatografija
IR (infrared) - infracrveno spektralno podruje
IUPAC (International Union of Pure and Applied Chemistry) - Meunarodna unija za istu i primijenjenu
kemiju
LC ("liquid chromatography") - tekuinska kromatografija (2D - dvodimenzionalna-)
LC - granina koncentracija analita (g cm-3)
LD - granino razrijeenje analita (cm3 g-1)
LI - granica identifikacije analita (g)
LLC ("liquid-liquid chromatography) - tekuinsko-tekuinska kromatografija
LOC ("lab-on-a-chip") - laboratorij u "chip"-u
LP - ligandno polje

259
LSC ("liquid-solid chromatography") - tekuinsko-vrsta kromatografija

M - matrica uzorka
MALDI ("matrix-assisted laser desorption/ionization") - matricom potpomognuta desoprcija/ionizacija
laserom
MALDI-TOF MS ("matrix-assisted laser desorption/ionization time-of-flight mass spectrometry") spektrometrija mase ionizacijom u matrici s laserom i analizom vremena leta iona
MALS ("multi-angle light scattering") - viekutno svjetlosno rasprenje
MEKC ("micellar electrokinetic chromatography") - micelarna elektrokinetika kromatografija
HPLC - minijaturizirana HPLC
MIBK - metilizobutil keton
MLC ("micellar liquid chromatography") - micelarna tekuinska kromatografija
MS (mass spectrometer, mass spectrometry) spektrometar masa, spektrometrija masa

Na2H2Yx2H2O - dinatrijeva sol EDTA

NP - normal phase, takoer non-porous
NPLC ("normal-phase liquid chromatography") - tekuinska kromatografija normalnih faza
NTA - nitrilotrioctena kiselina

ODS - oktadecilsiloksan
OM - omjer maskiranja
OPTLC - "over-pressured thin-layer chromatography"
OS - omjer selektivnosti
OT ("open tubular") - otvorena kapilarna kolona

PAGE

("polyacrylamide gel
dvodimenzionalna-)

electrophoresis"

elektroforeza

na

gelu

poliakrilamida

PAN - 1-(2-piridilazo)-2-naftol
PAR - 4-(2-piridilazo)-rezorcinol
pB, pH - negativni logaritam molarne koncentracije metalnog iona Bn+ ili H+
PC ("paper chromatography") - papirna kromatografija
pCEC ("pressurized capillary electrochromatography") - tlana kapilarna elektrokromatografija
PCR ("polymerase chain reaction") - reakcija lananog umnoavanja
pD - negativni logaritam granine koncentracije analita (granini eksponent, eksponent osjetljivosti)
PDA ("photodiode array detector") - detektor s diodnim nizom
penten - pentaetilentetraamin
pir - piridin
PLOT ("porous layer OT") - otvorena adsorpcijska kapilarna kolona

R reagens
Rf (relate to front) - faktor zaostajanja

(2D

260
ROT ("ring-oven test") reakcija u prstenastoj zoni na filter papiru
RP - reakcijski produkt
RPLC ("reverse-phase liquid chromatography") - tekuinska kromatografija obrnutih faza
RST ("resin spot test") - reakcija u kapi na smoli
SCOT ("support-coated OT") - otvorena kapilarna kolona s tekuom stacionarnom fazom na nosau
SE ("solvent extraction") - ekstrakcija otapalom, ekstrakcija tekue-tekue
SEC ("size exclusion chromatograhy") - gel kromatografija
SF superkritini fluid
SFC ("supercritical fluid chromatography") - fluidna kromatografija pri superkritinim uvjetima
SFE ("supercritical fluid extraction") - fluidna ekstrakcija pri superkritinim uvjetima
SPE ("solid phase extraction", "solid-liquid extraction") - ekstrakcija na vrstu fazu
ST ("spot test") - reakcija u kapi
TCD ("thermal conductivity detector") - detektor termike vodljivosti
TLC ("thin-layer chromatography") tankoslojna kromatografija
TLP - teorija ligandnog polja
tM, tR - zadrano vrijeme (mrtvo vrijeme), vrijeme zadravanja
trien - trietilentetraamin
TOF MS ("time-of-flight mass spectrometry") - spektrometrija mase mjerenjem brzine leta iona
UPC2, UPC2, UHPSFC ("ultra performance convergence chromatography", "ultra high performance
supercritical fluid chromatography") - ultra djelotvorna konvergirajua kromatografija; ultra visoko
djelotvorna kromatografija sa superkritinim fluidom
UPLC, UHPLC ["ultra (high) performance liquid chromatography"] - ultra (visoko) djelotvorna tekuinska
kromatografija
UV/Vis (ultraviolet/visible) - ultraljubiasto/vidljivo spektralno podruje
WCOT ("wall-coated OT") - otvorena kapilarna kolona s tekuom stacionarnom fazom na stijenci

ZDM - zakon o djelovanju masa