Latinski jezik spada u skupinu romanskih jezika.

Dobio je naziv po pokrajini Laciju (Latium),

govorili su ga Rimljani. Danas je to mrtvi jezik: nijedan narod svijeta ne koristi ga u
svakodnevnoj komunikaciji, osim to se koristi u Vatikanu i veinom za vrijeme misa. No,
budui da se osim u rimskoj knjievnosti latinski jezik koristio i u srednjem vijeku, a i danas se
koristi u medicini, veterini i agronomiji, to nikako nije zanemariv jezik. Romanski jezici (poznati
i kao novolatinski jezici) podskupina su italskih jezika, posebno oni koji su se razvili iz
dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon
raspada Rimskog Carstva, govorili obini ljudi na prostoru
dananje Italije, Portugala,panjolske, Francuske, Rumunjske. Mnoge su rijei u navedenim
jezicima latinskog podrijetla. I hrvatski, i primjerice engleski jezik,
obiluju latinizmima (latinskim posuenicama iusvojenicama).
Klasini izgovor
c se ita kao k
i se ita kao j na poetku rijei, inae kao i
qu se ita kao kv
x se ita kao ks
ch se ita kao h
ph se ita kao f
rh se ita kao r
th se ita kao th u grkim rijeima
ae se ita kao ai (aj)
oe se ita kao oi (oj)
dupla slova (rr, pp, ll...) se itaju kao jedno
Tradicionalni izgovor
c se ispred e, i, y, ae, oe ita kao c, a inae kao k
s se izmeu samoglasnika ita kao z
ti se ita kao ci ako nije iza s, t ili x
ae i oe itaju se kao e
Vrste rei
U latinskom jeziku postoji 9 vrsta rijei:
Promjenjive:
Nepromjenjive:
Imenice
Prilozi
Pridjevi
Prijedlozi
Brojevi
Veznici
Zamjenice
Uzvici
Glagoli
Kod promjenjivih vrsta rijei, imenice, brojevi i zamjenice sklanjaju se (dekliniraju), glagoli se
spreu (konjugiraju), dok se pridjevi i sklanjaju (dekliniraju) i kompariraju.
Imenice [uredi]

U latinskom jeziku postoji pet deklinacija:

1. ili a-deklinacija
2. ili o-deklinacija
3. deklinacija, za:
konsonantske osnove
i-osnove
4. ili u-deklinacija
5. ili e-deklinacija
Imenice se dekliniraju na sljedei nain:
u 1., 2., 4., 5. deklinaciji uklonimo karakteristini nastavak za nominativ jednine, te potom na
tako dobivenu osnovu rijei dodajemo ostale nastavke
u treoj deklinaciji osnova imenice dobije se tako da se od genitiva mnoine odbaci
karakteristian nastavak -um, te se na tu osnovu dodaju nastavci.
Npr. servus, -i , m. = rob. Nominativ jednine jest servus, uklonimo -us i dobijemo serv-, te na tu
osnovu dodajemo ostale nastavke: genitiv jednine glasi servi, dativ glasi servo itd.
Imenice se u rjeniku navode u sljedeem obliku: amicus, -i, m.
Amicus je oblik za nominativ jednine, -i je nastavak za genitiv jednine (te po ta dva oblika
nedvosmisleno znamo kako se imenica deklinira), a m. je oznaka roda. Rod moe biti m.
(masculinum, muki rod), f. (femininum, enski rod) i n. (neutrum, srednji rod).
1. ili a-deklinacija Imenice su veinom enskog roda zbog ega se ova deklinacija jo naziva i
enskom deklinacijom. Izuzeci su imenice koje oznaavaju muku osobu, npr. agricola, ae, m. =
ratar;pharmaceuta, ae, m. - apotekar, farmaceut
pade
jednina mnoina

-a

-ae

-ae

-rum

-ae

-s

-am

-s

-a

-ae

Ab -
-s
2. ili o-deklinacija U drugoj deklinaciji imenice su mukog (masculinum) ili srednjeg roda
(neutrum). Mukog su roda one imenice koje u nominativu jednine zavravaju na us (npr. populus) ili -er (npr.paediater), a srednjega one na -um (npr. oppidum).
Imenice 2. deklinacije moemo podijeliti na tri podgrupe:
I -US (masculinum)
II -ER (masculinum)
III -UM (neutrum)
Imenice virus (otrov) , vulgus (svjetina) i pelagus (more) srednjeg su roda iako u nominativu
jednine zavravaju na -us. Kod tih imenica nastavak za akuzativ jednine je -us.

-US
-ER
-UM
pade
pade
pade
jednina mnoina
jednina mnoina
jednina mnoina

-us

-i

-er

-i

-um

-a

-i

-orum

-i

-orum

-i

-orum

-o

-is

-o

-is

-o

-is

-um

-os

-um

-os

-um

-a

-e

-i

-er

-i

-um

-a

Ab

-o

-is

Ab

-o

-is

Ab

-o

-is

3. deklinacija Ovoj deklinaciji pripadaju one imenice kojima osnova zavrava ili na suglasnik
(to su tzv. konsonantske osnove), ili na samoglasnik i (tzv. i-osnove).
Osnova imenica dobije se tako da od genitiva jednine odbacimo karakteristian nastavak, a u
treoj deklinaciji to je -is.
U ovoj deklinaciji zastupljene su imenice sva tri roda.
Uobiajeni zavreci imenica mukog roda u nominativu i genitivu jednine su:
-or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice enskog roda obino zavravaju na:
-io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis; -us, -udis; -x, -cis; -x, -gis
Imenice srednjeg roda najee zavravaju na:
-en, -inis; -us, -eris; -us, -oris.
I-osnovama pripadaju:
jednakoslone imenice, tj. one imenice koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak broj
slogova, npr. civis, -is, m.
imenice koje ispred nastavka -is u genitivu jednine imaju dva ili vie suglasnika, npr. ars, artis,
f.
imenice srednjeg roda koje u nominativu jednine zavravaju na -e, -al ili -ar, npr. mare, -is, n..
Masculinum, femininum
pade
jednina

mnoina

/nominativ/** - vidi gore -es

-is

-(i)um*

-i

-ibus

-em

-es

/nominativ/**

-es

Ab -e
-ibus
* Imenice mukog i enskog roda i-osnova razlikuju se od imenica mukog i enskog roda
konsonantskih osnova samo u genitivu mnoine, koji zavrava na -ium, a ne na -um.
** oblik nominativa u rjeniku je posebno oznaen. primjer: imenica vox,-cis,f.
nominativ: vox
osnova imenice: voc- (dobije se tako da se makne genitivni nastavak -IS)
deklinacija

vox
vocis
voci
vocem
vox
voce

voces
vocum
vocibus
voces
voces
vocibus

Neutrum
pade
jednina

mnoina

/nominativ/** - vidi gore -a

-is

-um*

-i

-ibus

/nominativ/**

-a

/nominativ/**

-a

Ab -e
-ibus
Imenice srednjeg roda i-osnova imaju u ablativu jednine -i (a ne -e), u genitivu mnoine -ium (a
ne -um), a u nominativu, akuzativu i vokativu mnoine zavravaju na -ia (a ne na -a):
4. ili u-deklinacija [uredi]
U genitivu jednine imenice ove deklinacije zavravaju na -us. U nominativu jednine imenice
mukog roda zavravaju na -us, a srednjeg na -u. Imenice enskog roda u ovoj su deklinaciji
rijetke. Primjeri: cantus, -us, m. - pjesma; manus, -us, f. - ruka, aka; genu, -us, n. - koljeno.
Masculinum, femininum Neutrum
pade
pade
jednina mnoina
jednina mnoina

-us

-us

-u

-ua

-us

-uum

-us

-uum

-ui

-ibus

-u

-ibus

-um

-us

-u

-ua

-us

-us

-u

-ua

Ab -u
ibus
Ab -u
ibus
5. ili e-deklinacija Imenice ove deklinacije preteno su enskog roda, jedino su dies,ei,m dan
i meridies,ei,m podne mukoga roda, imenica dies moe biti i enskog roda kada znai odreeni
rok. Relativno su malobrojne, a neke nemaju oblike za sve padee. Samo dies i res stvar imaju
potpunu mnoinu, a neke imenice imaju samo n,a,v mnoine.
pade
jednina mnoina

-es

-es

-ei

-erum

-ei

-ebus

-em

-es

-es

-es

Ab

-e

-ebus

Glagoli
Glagoli se u latinskom konjugiraju i upravo su po nainu konjugacije podijeljeni na 5 grupa:
I-a konjugacija -ARE
II-e konjugacija -RE
III-konsonantska konjugacija -RE
III-io konjugacija -RE *
IV-i konjugacija -IRE
Isto tako latinski glagoli, kao i hrvatski, imaju prola, sadanje i budua vremena, ali i naine i
stanja. No, glagoli se, kao i latinske imenice, predstavljaju. I to tako da se napie u 1. licu sg.,
broj konjugacije (NA LATINICI, NE RIMSKI!), i znaenje. A ita se 1. lice sg., infinitiv i
znaenje. Infinitiv se tvori tako da se iz zadanog 1. lica sg. makne -O i doda jedan od gore
navedenih nastavaka.
npr. AMO, 1.=VOLJETI
. AMO, AMARE, VOLJETI
LEGO, 3.=ITATI
. LEGO, LEGRE, ITATI
*Glagoli III-io konjugacije se predstavljaju kao glagoli III-kons. (npr. capio, 3.=oteti,
zgrabiti [. capio, capre=oteti, zgrabiti]), a konjugiraju se po nastavcima za IV-i konjugaciju
[capio, capis, capit, capmus, captis, capiunt])
Glagol BITI [uredi]
Glagol biti se na latinskom predstavlja SUM, ESSE, FUI gdje:
SUM oznaava 1. lice sg. indikativa prezenta aktivnog (JESAM)
ESSE oznaava infinitiv (BITI)
FUI oznaava 1. lice sg. indikativa perfekta aktivnog (SAM)
Indikativ prezenta aktivnog
lice jednina mnoina
1. -O

-MUS

2. -IS'

-TIS

3. -T

-NT

Ovi nastavci se dodaju na prezentsku osnovu koja se dobije tako da se u I-a, II-e i IV-i
konjugaciji u infinitivu makne nastavak -RE, a u III-kons. i III-io se mie itav -ERE.
U III-kons. konjugaciji izmeu prezentske osnove i nastavaka dodaju se tematski vokali:
-i- (u 2. i 3. licu jednine te u 1. i 2. licu mnoine)
-u- (u 3. licu mnoine)
npr. lego, 3.=itati
lego
legmus

 legis legtis
legit
legunt

U III-io i IV-i konjugaciji izmeu prezentske osnove i nastavaka takoer se dodaju tematski
vokali:
-u- (u 3. licu mnoine)
npr. capio, 3.=oteti, zgrabiti, uzeti | punio, 4.=kazniti
capio || punio
capis || punis
capit || punit
capmus || punimus
captis || punitits
capiunt || puniunt
GLAGOL BITI
lice jednina

mnoina

1. SUM

SUMUS

2. ES

ESTIS

3. EST

SUNT

Imperativ I. [uredi]
lice I-a

II-e

III-kons. III-io IV-i

2. sg. -A

-E

-E

2. pl. -ATE -ETE -ITE

-E

-I

-ITE -ITE

Imperativ I. je blai zapovjedni nain, koristi se u knjievnim djelima. U imperativu I. latinskoga

jezika postoje samo 2 lica: 2. lice jednine (singulara/sg.) i 2. lice mnoine (plurala/pl.). Imperativ
I. tvori se na sljedei nain:
Singular
U I-a, II-e i IV-i konjugaciji 2. lice sg. jednako je prezentskoj osnovi [npr. AMA! (voli!) |
HABE! (imaj!) | PUNI! (kazni!)]
U III-kons. i III-io konjugaciji na prezentsku osnovu dodaje se tematski vokal -e [npr. LEGE!
(itaj!) | FUGE! (bjei!)]
Plural
U I-a, II-e i IV-i konjugaciji na 2. lice sg. dodaje se nastavak -TE [npr. AMATE! (volite!) |
HABETE! (imajte!) | PUNITE! (kaznite!)]
U III-kons. i III-io konjugaciji na prezentsku osnovu dodaje se tematski vokal -- te nastavak TE [npr. LEGTE! (itajte!) | FUGTE! (bjeite!)]
GLAGOL BITI
lice jednina

mnoina

2. ES

ESTE

Indikativ imperfekta aktivnog

lice jednina mnoina
1. -BAM -BAMUS
2. -BAS

-BATIS

3. -BAT

-BANT

Indikativ imperfekta aktivnog tvori se na isti nain kao i indikativ prezenta aktivnog, samo s
ovim nastavcima. Kroz sve konjugacije ovi nastavci izgledaju ovako:
I-a
II-e
III-kons. III-io
IV-i
-ABAM -EBAM -EBAM -IEBAM -IEBAM
npr.
AMO, 1. LEGO, 3. PUNIO, 4.
1. sg. AMABAM
LEGEBAM
PUNIEBAM
2. sg. AMABAS
LEGEBAS
PUNIEBAS
...
...
...
GLAGOL BITI
lice jednina

mnoina

1. ERAM

ERAMUS

2. ERAS

ERATIS

3. ERAT

ERANT

Imperativ II. Imperativ II. koristi se u slubenim spisima i dokumentima. Postoje etiri lica: 2.
sg., 3. sg., 2. pl. i 3. pl.
lice I-a
II-e
III-kons. III-io IV-i
2. sg. -TO

-TO

-ITO

-TO

-TO

3. sg. -TO

-TO

-ITO

-TO

-TO

2. pl. -TOTE -TOTE -ITOTE -TOTE -TOTE

3. pl. -NTO
npr.
AMO, 1.
2.sg. AMATO
3.sg. AMATO
2.pl. AMATOTE
3.pl. AMANTO

-NTO

CAPIO, 3.
CAPITO
CAPITO
CAPITOTE
CAPIUNTO
GLAGOL BITI

-UNTO -UNTO -UNTO

lice jednina

mnoina

2. ESTO

ESTOTE

3. ESTO

SUNTO

Pridjevi
Latinski se pridjevi dijele na dvije skupine:
pridjevi koji se dekliniraju po a-deklinaciji (u enskom rodu) odnosno o-deklinaciji (u mukom i
srednjem rodu). U rjeniku uz njih stoji oznaka 3. Primjer: altus, 3 ita se "altus, alta, altum"
pridjevi tree deklinacije. Oni pripadaju i-osnovama. Sa svoje strane, oni se opet dijele na tri
skupine, ovisno o broju oblika u nominativu jednine. Tako postoje:
pridjevi s 3 zavretka: pridjev u nominativu jednine ima za svaki rod poseban oblik.
Primjer: celeber, -bris, -bre - pritom je celeber oblik za nominativ jednine mukog
roda; celebrisenskog roda, a celebre srednjeg. Genitiv jednine za sva tri roda je
predvidljiv: celebris.
pridjevi s 2 zavretka: pridjev u nominativu jednine ima jedan oblik za muki i enski rod, a
drugi oblik za srednji rod. Primjer: omnis, -e - pritom je omnis oblik za nominativ jednine
mukog i enskog roda, a omne srednjeg. Genitiv jednine za sva tri roda je predvidljiv: omnis.
pridjevi s jednim zavretkom: pridjev u nominativu jednine ima isti oblik za sva tri roda.
Rjenika oznaka koja slijedi upuuje na genitiv jednine. Primjer: audax, -acis - pri emu
jeaudax nominativ jednine sva tri roda, a audacis genitiv jednine za sva tri roda.
Deklinacija pridjeva
Pridjevi a i o deklinacije dekliniraju se kao i imenice tih deklinacija.
Pridjevi tree deklinacije dekliniraju se: Singular
N-er,ris,re;is,e;razliito;
G-is
D-i
A-em (m,f); =N (n)
V-=N
AB-i
Plural
n-es(m,f);ia(n)
g-ium
d-ibus
ak =N
v=N
ab-ibus
Zamenice
Zamenice se djele na:
osobne
posvojne
povratne
pokazne
upitne
odnosne
neodreene
Zamjenice za prva lica nemaju vokativ.

Licne zamenice
U latinskom postoje osobne zamjenice za 1. i 2. lice sg. i pl. ,trea lica nadomjetaju se
pokaznom zamjenicom.
Prvo lice

Drugo lice

ego, me
ja m. i f.

ns, nostrum
mi m. i f.

t, tu
ti m. i f.

Singular

Plural

Singular Plural

Nominativ ego

ns
1

vs, vestrum
vi m. i f.

vs

tu

vestrum1

Genitiv

me

nostrum

Dativ

mihi

nbs

tibi

vbs

Akuzativ m

ns

vs

Vokativ

Ablativ
moe biti i nostr ili vestr

a me\mecum a nbs\nobiscum a t\tecum a vbs\vobiscum

Glagolske imenice
Supin
U latinskom postoje dva oblika supina. Nastali su od akuzativa i dativa ili ablativa glagolske
imenice etvrte deklinacije. Oblik u akuzativu je etvrti osnovni dio glagola koji se navodi
urjeniku (od gl. amo,1. amavi,amatum, amatum je supin), po obliku je jednak akuzativu jednine
srednjeg roda participa perfekta pasivnog, dakle zavrava na -um.
Koristi se samo s glagolima kretanja i oznaava namjeru, prevodi se infinitivom ili namjernom
reenicom (da pobjedi,da ...). Na primjer, "Gladiatores adfuerunt pugnatum" na latinskom
znai: "Gladijatori su doli da se bore" ili "Gladijatori su doli boriti se", "I dormitum!" znai
"Idi spavati".
Drugi oblik supina koristi se s pridjevima i nekim izrazima s glagolom esse (fas est,nefas est...).
Nastao je od dativa svrhe dativus finalis ili od ablativa obzira (odgovara na pitanje: s obzirom na
to). Najjednostavnije reeno tvori se tako da od supina na -um odbacimo zavrno -m i
produljimo "u". Prevodi se infinitivom. Primjeri: "Multae res faciles sunt dictu, difficiles
sunt factu". (dictu i factu su supini)-"Mnoge stvari su lagane za rei, a teke su za napraviti.".
"Horribile visu est"-" Strano (je) za vidjeti".
Brojevi
Neki brojevi se dekliniraju, neki ne. Dekliniraju se:
1,2,3,200,300,400,500,600,700,800,900,2000,3000,...(tisuice) Ostali brojevi se ne dekliniraju.
pade 1
2
3
N/n

unus, una, unum

duo, duae, duo

tres, tria

G/g

unius

duorum, duarum, duorum trium

D/d

uni

duobus, duabus, duobus

A/a

unum, unam, unum duo(s), duas, duo

tribus
tres, tria

AB/ab uno, una, uno

duobus, duabus, duobus

tribus