Sie sind auf Seite 1von 47
MATICA HRVATSKA POVIJESNA KNJIZNICA Knjiga 2. Urednik IVICA PRLENDER © Matica hrvatska, Zagreb 1999 CIP— Katelogizacie u publikacift Nacionalna i sveuéiliina biblioreka, Zagreb DK 94 (497.5) "4/17" 94 497.6) "1417" MOACANIN, Nenad ‘Turska Hrvatska: Hrval pod vlzS¢u ‘Osmanskog carstva do 1791. godine - preisptivanja / Nenad Moaéanin, - Zagreb : ‘Matic hrvatska, 1999. ~ 207 str. 19 em. — (ovijesna kajiznica; kn) 2) Bibliografija: ste. 201-206, ISBN 953-150-535-7 991202092 NENAD MOACANIN TURSKA HRVATSKA Hrvati pod vlaéu Osmanskoga Carstva do 1791. Preispitivanja MATICA HRVATSKA, ‘ZAGREB 1999 4 PREDGOVOR Naslov Turska Hrvatska odabrao sam stoga to. drzim da je siniboligan. Simboligno pak ne poimam, kako to éesto biva, keer nesto »nepravos, ou neznatnoj mjeri«, »tek tolikoe ili »minimalno«, Istinski simbol svijest dijelom zahvaéa, a jelom joj on neprestance izmiée —i u tome je njegova trajna moé i privlatnost. Izgubi li ono fascinantno, postaje tek znakom, Zato iari¢aj Turska Hrvatska ne cli biti »znanstve- nim«, On ne »dokaznje« niti definira neke povijesne, teri- torijalne, politigke, etnitke, vjerske ili kulturne entitete i identitete, Naslov tek dotige zamrero klupko asocijacija. Stanovita je definicija u podnaslovn. ‘oj poyijesti. Prema tome, teZiSte prikaza naslo bi se u oblasti analize oblika vlasti Ostaanskoga Carstva na hrvatskim prostorima, posebice na tlu danainje Republike Hrvatske. Valjalo bi, dodude, teziti tome da budu prikazani svi prostori na kojima Hrvati Zive, ii su na njima nekoé ivjeli njihovi preci ili pak na njima Zive drugi, ali je i proglost tih drugih neophodno upoznzti kako bi se dospjelo do celovitije spoznaje hrvatske povijesti. Drugim rijecima nuzno je posvetiti dovoljno prostora i slici struktura, pro- cesa i zbivanja u Bosni i Hercegovini, Pri tome ée Gitatelju, na Zalost, u stanovitoj mjeri ostati uskraéen prikaz nekih pojava, dok ée gradiva druge vrste rekome biti mozda i odvise. To je nuzna posljedica, s jedne strane, wie historio- grafske specijalizacije pisca ovih redaka (drustvena i gospo- darska povijest), a s druge strane objektivnog sveukupnog 7 stanja u historiografiji. Ova posljednja napomena znati, da povijest podruéja RH pod osmanskom viaséu donedavna skoro uopée nije bila prougavana profesionalno-turkoloski i ktomu sustavno, dok se to za povijest BiH u ranom novom vijeku naéelno mode re¢i, ali s primjedbom da je pri tome nerijetko izostajalo kretanje ukorak s postignuéima suvre- mene historiogratije w svijetu. Zhog svega toga ovdie nije bilo moguée izbjeci stanovite neujednaéenosti. Konatno bih elio reéi i to, da se nisam htio zaustavljati na odavna dobro poznatim prikazima ra- tovanja i bitaka, odnosno na natuknicama © putnicima, putopiscima, misionarima, znamenitim obraenicima na islam, protuturskim knjizevnim motivima, planovima i za- vjerama i slizno. Tim se poljem nisam bavio u vlasticom istraZivanju, a literatura je dosta opscina i pristupaéna — mada bi se i tu tematiku moglo itekako produbiti i osuvce- meniti, Isto vrijedi za povijesti crkve, umjetnost i knjiZev- nost (tko bi, primjerice, ovdje sazeo pitanja epskog kaziva- njal) i, ne na posljednjem mjestu, za sklop tema iz oblasti dubrovatko-turskih odnosa, te gospodarske simbioze gra- dova u mletatkoj Dalmaciji s osmanskim zaledem, poslov: nje skela (skala) i slicno. Buduéa ée sinteza sve to morati obuhvatiti, a meni neka to ovom prilikom bude oprosteno. Osnovni mi je cilj dakle bio da u granicama moguénosti ispunim praznine, odnosno ponudim nove moguénosti t maéenja veé poznatoga. Pri tome sam mijestimice, kako bi ukupna problematika bila Sto je vise moguce pokrivena, uz neke svoje primjedbe slijedio radove drugih (primjetice Bosanski paSaluk u 18. stoljecu) a u odnosu na viastite dosadainje radove poneto ponovio (ako je bilo nuino onda i doslovce), ponesto modificirao ili odbacio, a dosta toga (jo8 nepoznatog) i dodao. Tako je rasprava o Vlasima znatno preraden jo neobjavijeni rad s medunarodnog sku- pa, a rasprava o islamizaciji u Bosni potpuno je nova i od potetka napisana za ovu prigodu. Nov je rad i o turskom 8 Osijeku, koji, buduei da je veé predviden za objavijivanje u izdanju primarno namijenjenom uskom strugnom krugu, izvan kojeg bi se novi pogledi tesko mogli prosiriti, na ovaj naéin Zelim pribliziti mnogo sirem Gtateljstvu. Umjesto razbacanih fragmenata po rijetkim, skupim i gotovo nedo- stupnim izdanjima, dijelom inozemnin, na ovaj nagin ta- telj mote razmjerno lako dod do-safetka koji. mu nudi siguran pristap barem nekim temeljnim pitanjima. ‘Ovu knjigu stoga valja shvatiti i ditati kao vodit kroz teme i probleme s glavnom svrhom da koliko je moguée ispravi i dopuni vige grubih netognosti u postojeéoj, velikim dije- Jom zastarjeloj historiografiji, te da naznati puteve prema sintezi na osnovama koje ée postovati dosege stvremene historijske znanosti u oblasti historijske osmanistikee kao ogranka turkologije. Danas je jo8 prerano konstruirati sin- tezu, Maksimum koji sam mozda uspio ovdje ostvariti jest svojevrsni izlazak na netto stabilnije »promatraéko mjesto« s kojega tek puca pogled na povijesni krajolik. Pri tome se bit istrazivatkoga pristupa sastojala u povezivanju dvaju clemenata: vrlo opseine faktoloske materije, kojom raspo- lazemo zahvaljujuci naporima generaciia u hrvatskoj i bo- sansko-hercegovackoj historiografiji u ovih stotinjak godi- na, s jedne strane, i metoda koje su rezvijene na Zapadu {posebice tzv. »kliometritkih« raéunanje), sa svojom podvr- stom u oblasti osmanistike, s druge strane. Ovim retcima nastojim pokazati koliki posao zaprave predstoji, kako bi toga Sire Eitateljstvo postalo svjesno. Feci quod potui, faciant meliora potestes. U Zagrebu, 22. veljate 1998. Nenad Moacanin O IZVORIMA Ovdje bih govorio samo o osmansko-turskim izvorima i to u opéenitom smislu, bez pretenzija da sastavljam neku iscrpnu bibliografiju. Najvazniji su turski izvori tav. defteri, totnije popisni defteri, 8to najéeSée znati popisi izvora ptihoda koje dréava neposredno ili posredno (putem nadar- bina u korist njenih sluzbenika) uziva na odredenom po- drugju:U povijesnom smislu defter je svaka sluzbena >knji ga« nekog vojnog, upravnog, raéunskog itd. nadlestva u islamskim zemljama: U Osmanskom su Carstvu broj i ra- znovrsnost deftera vjerojatno nadmasili postignuéa u toj oblasti drugih klasitnih islamskih drZava. Za istrazivanje drustvene i gospodarske povijesti, zatim onomastike i sl. najvazniju skupinu gine tzv. tabrir defterleri, »popisni def- teri« koje je sastavijala financijska uprava radi Sto tognije evidencije dréavnih prihoda. Tako se ti defteri mogu nazvati i poreznima. Unutar te skupine posebno su bogati podacima defteri tipa mufassal, »detaljnie, Oni sadrée mnostvo poda- taka o svim izvorima poreza u jednom sandzaku, Sto se u praksi uvelike podudara s popisom naseljenih mjesta, nena- seljenih, ali stvarno ili potencijalno iskoristivih Gestica i drugih nekretnina, zatim kuéedomacina, ponekad sa zani- manjem, porijeklom i bragnim statusom, vrste proizvoda koje se oporezuju i iznos trogodignjeg prosjeka poreza, prihode od zakupa regalija i sl. Ceste su i biljekke koje tumate posebni status pojedinih skupina, zatim informacije toponomastitkoga znataja, nazivi gradskih Cetvrti i vainijih objekata u gradu itd. Sve je to, medutim strogo podredeno cilju maksimalnog olak¥anja snalazenja na terenu porezni- 10 cima, pa se defteri ne smiju smatrati statistikama, Zak ni elementarnim. Za hevatsku povijest ad najveéeg je anazenja skupina od dvadeset do dvadeset i pet ovakovih mufassala koji na vise tisuéa stranica pokrivaju podrugja sandiaka izmedu Drave, Dunava i Jadrana. Osim ovih vazan su izvor i defteri tipa ~idimal, »sumarni«, »sinoptitki« (¢ raspodjelom nadarbina medu spahije bez imena kuéedomacina i specifikacije proi- zvoda), defteri glavarine krS¢ana-(diiziia, tur. cizye, popu- larno »haraée), popisi anova vojnih posada i njihovih plaéa, defteri regesta carskih naredbi o vainijim pitanjima (nithimme defterleri) i mnogi drugi. Takvih popisa ima vise stotina. Najveéi dio deftera Guva se u Athivu Predsjednigtva viade u Istanbulu (Basbakanlik Osmanli' Arsivi), ‘dok se stanoviti broj nalazi i u arhivsko-biblioteénim ustanovama zapadnoeuropskih metropola (najvige u betkoj Osterrei- chische Nationalbibliothek). Vanjski izgled deftera.u skladu je s opéim obiljezjima orijentalnih knjiga. Povez jc kozni na preklop, a oblik izduzen (npr. 30 x 12 cm). Papir je obiéno uvozni, zapadne (talijanske) izrade, a tinta crna, mjestimice radi isticanja pojedinih rijeti (naslov isl.) crvena, ktomu osuSena zlatnim prahom, Narativnih izvora takoder ima dosta, anatan je broj opisa provala akindiija i bitaka, te kronika o bosanskim prilikama domacih autora, koje su prema kraju ovdje razmatranog perioda sve brojnifi i obavjesniji ‘Najvainiji je pak putopis tzv. Sejahatnama osmanskoga pisca Evie Celebija (tar, Evlié Celebi Ietanbul, 25° 5, 1611, Istanbul?, poslije 1682). Iz situirane obitelji s dobrim vezama na dvora, osposobljen je za hafiza (koji zna Kur’an napamet) i mujezina te je savladao umijace kaligrafije. Nije ga zanimala redovita karijera u dréavnoj sluzbi, vee se odlutio za putovanja, obitno se prikljuéujuci pratnji veliko- dostojnika i vojskovoda. Tako je obigao najveci dio Bliskog rt Istoka i Osmanskoga Carstva u Europi, a na prostorima Bosanskog pagaluka posjetio je gotovo svako znatnije grad- sko naselje. Na susjednim’hrvatskim podrugjima pod hab- sburskom i mletatkom vla8¢u obi8zo je veéi broj vaznijih gradova, dok se njegova putovanja po Srednjoj i Istotno} Europi onkraj turske granice vecim dijelom mogu smatrati izmastanim, Evlijina sjecanja prikupljena su u Putopisu (Seyahatndme) u deset svezaka. Putopis predstavlja prvora- zredni, iznimno opseéni povijesni izvor. Za hrvatsku i bo- sansku povijest najvainije su V. i VI. knjiga. Donedavna esto na mnogim mjestima hiperkrititki proglaavano ne- pouzdanim, Evlijino djelo danas, nakon objavijivanja auto- grafa i svestranijeg sravnjivanja s ostalim vrstama izvora nudi sve vige moguénosti valjana znanstvenog uvida. 2 uUvoD Hyrvati, kao pleme-nositelj hrvatskoga mena, dolazili su u dodir s turkijskim narodima takore¢i oduvijek. Dodirima s turkijskim narodima pripada velika ulega. Naposijetku ne bi se smjelo zaboraviti da tome sklopu neizravno iu jednom osobitom, airem smislu pripadaju i hrvatsko-madarski od- nosi u najstarijem razdoblju (u madarskoj etnogenezi sre- di’nje mjesto pripada turkijskim skupinama i njihovom modelu ustroja druStva i kulture, premda su one konaéno u jezitnome smislu »ugrificiranes). Jo8 u prahrvatsko doba moralo je biti uzajamnih utjecaja na prostorima sjeverno od Crnoga mora. Tom razdoblju mogli bismo pripisati nekolicinu vjerojatnih jezitnih posu- denica (mozda nekih naziva za vise sluzbe u kasnijoj i sada8njoj hrvatskoj domovini, odnosno neka od imena narodnih voda iz 7. stoljeéa). Tijekom kasnije hrvatsko- ugarske politike simbioze na hrvatskin bi se prostorima pojavljivali pojedinagno ili u malim skupinama pripadnici turkijske kipéatke grane, Petenezi i Kumani, neki od njih veé kao muslimani. Ti su susreti svakako bili razmjerno marginalna pojava ido njih je dolazilo u kontekstu trgovine, neke dréavne sludbe i sl. Daleko je vecih i ktomu sudbono- snih razmjera bila provala Tatara u 13. stoljeéu (»Tatar« je izvorno naziv jednog od mongolskih plemena, no oko 1242. on ve€ oznatava skoro iskljutivo kipéacke Turke). B OSMANSKO CARSTVO: POSTANAK, EKSPANZIJA 1 UZMAK Potkraj 14. stoljeéa Hrvati sve vige dclaze u dodir s maloa- zijskim Turcima oguskoga ogranka, dakle s Anadolskim Turcima ili Osmanlijama, Ti €e doditi daleko po znagenju prematiti sve ostale i potrajat ce do dvadesetog stoljeca, na Koncu kojeg ée i dozivjeti kvalitativai obrat uspostayom prijateljskih medudrzavnih odnosa Republike Hrvatske i laiéke Turske Republike kao nacionalne drZave koja je nastala na ruscvinama previvjelog Osmanskog Carstva. Od konca 14. stoljeéa Bosna i Hrvatska sve vie potinju osje¢ati pritisak Osmanskih Turaka. Turski pritisak tak pospjeSuje jatanje polozaja katoliéke.crkve u Bosni jer.se ona ne.moze uspje3no braniti bez pomoéi pape i Ugarske (premda se ta pomot paleazala nedesatnon). atl: i Zinjenica da Bosna zavrSava svoju srednjovjekovnu povijest kao pretezito kato- liéka zemlja, a kraljica Katarina je oporuéno ostavlja papi. No unatoé svim nastojanjima, ‘Bosnz, a zatim i vedi dio Hrvatske (konaéno i Ugarske) do sredine 16. stoljeéa dos- pijeva pod tursku vlast. Hrvatsku (staru, a donekle i Slavo- niju uw srednjovjekovnome znagenju) najteze su pogodile neprestane razorne pliackaske provaleu drugoj polovici 15. stoljeéa. Kulminaciju tih zala svakako predstavija bitka na Krbavskom polju 1493, Kasnija su turska osvajanja u 16. stoljeéu samo posljedica toga. Sada se postavija pitanje preispitivanja najprije posljedica turskih osvajanja, a potom i Gitava razdoblia osmanske vladavine, Sto znati pojam Osmanlije (osmansko-turski 4l-i ‘Os- mén, turski Osmanlilar)? Motemo roti da je to vladgjué dinastija ‘tu Osmanskom Carstva; viadajudi sloj, driave; maloazijski Turci za razliku od ostalih srodnih turkijskih skupina, Prvo je znagenje najuobitajenije. Ime potjete od Osmana, osnivata driave i sina rodonaéelnika Extogrula (po nekim, ne odvige pouzdanim tumagenjima, radi se o turkmenskome »Atamans, koje bi potom bilo vislamizirano« u lik »Osmane). Osman je vladao od 1281(2) do 1326, a sam je njegov bejlik (knezevina) uremeljen 1288. Posljednji je vladajuci dan dinastije bio Mehmet VI Va- hideddin (1918-1922), a posljednji halifa (kalif,. vrhoyni poglavar muslimana) Abdiilmecit Il (1922-24), Osmanski sultani igraju Kljuénu ulogu u razdoblju uspona Carstva, posebice Bayezit I, Mehmet II Fatih (Osvajaé) i Sitleyman I Kanuni (Zakonodavac; po zapadnjakom raéunanju Sulej- man II Veliganstveni). Poslije 1541, odnosno 1566, u razdo- bijima stagnacije i propadanja, sultani su ili posve nesposob- ne osobe ili su po strani od politike, s iznimkom reformista (Selim III, Mahmud II) i reakcionarnih diktatora (Abdilha- —mit Il) Samo je pak Osmansko Carstvo nastalo kao-nevelikea knezevina u sjeverozapadno| Malo} Aziji koncem 13, stolie- éa. Smatramo ga drZavom maloazijskih Turaka pod dinasti- “Jom Osmanlija (1288-1922), Od pogetnih 1500 km? u sjeverozapadnoj Anadoliji (kneZevina na pogetku Osmano- ve viadavine) Carstvo je oko 1600. godine obuhva¢alo preko 2,5 mil. km? (s vazalnim driavama 3,5 mil.) i brojilo 30-35 milijuna itelja, pruzajuéi se preko teritorija trideset i pet suvremenih dréava-u srednjoj, jugoistoéno} i istoénoj Europi, Aziji i Africi. Carstvo je podivalo_ponajvige na ustanovama »klasiénihe monarhija Bliskog Istoka, uz.stano- vite preostatke ustanova plemensko-nomadskog porijekla ies dosta tragova poretka Bizanta i balkanskih driava. U arapskim podrugjima (osim Sirije) predosmanske su ustano- ve ostale uglavnom netaknute. Uz dominaciju Serijata snaz- no se razvilo de facto »svjetovno« zakonodaystvo (kanuni, osobito u vrijeme Siileymana I »Zakonodaveas), éesto i na Stetu Serijata. Osnovno je bogatstvo Carstva finila drzavna 18 zemlja (eré-i miri), kategorija koja ‘¢ obubvaéala do 90% uikap prihoda najveéeg dijela vojske, pokrajinskog konjanigtva (spahija). Izvorno je dodjela takvih »placac bila vezana tazdoblie i valianost vréenja sluzbe, bez prava nasljeda: Odatle je ta ustanova nazvana timarsko-spahijskim sust: vom, a osmanski sé sustav, da bi se preko analogije Take shvatila njegova bit, moze nazivati_prebendalizmom. To podrazumijeva razmjerno jeftinu, iz7jezbanu i disciplinira- au vojsku, koja nasuprot plemickim i najamnitkim armija- ma Zapada mode dosta brzo i lake nadoknaditi gubitke. Posebnu je udarnu moé imao elitni janiarski korpus. U »klasiénom« se razdoblju na Zapadu stediSte mogi i odiuéivanja u Carstvu nazivalo nama poneSto-nejasnim nazivom Porta: On je zapravo vigematan. Porta(ar..hab, Wet ~>yratae)najprije zhadi sjediste_vlade — carskog divana, et ‘biéno zvano bab-i sedet—-me"ab, »dveri koje pohodisre aq, zatim je to rezidencija velikog vezira bab-i “ali = Visoka Porta zapadnih izvora, te _konaéne sjediéte Xejhulislama eh menets: ¢ ~ = Vojna ekspanzija, zapoteta jo’ wMaloj Azijikao pogra- aiéno éetovanje Kasnije caodjenuto ieologiom Borde va Vjeru, bila je tjekom prva dva stoljeéa »osudena« na uspjch, kako stvaranjem tehnitkih preduvjeta (timarsko-spahijskt sustay, janiéari), tako i povoljnim politi¢kim i gospodarskim procesima u regiji gdje se u uvjetima opéeg rasula javlja teinja 2a objedinjujuéom silom. Sirenje granica Carstva preko tih okvira u_16. stoliecu posljedica je nentropije« sustava koji je sam sebi postao svrhom, tj. nude da se na svaki natin iznadu prihodi za sve veéi broj spahija, pa i onda kada pohodi izlazu Tjudske i materijalne resurse prevelikim naprezanjima (viranske« i »be¢ke« kampanje). Osmanske vojske vise nisu mogle savladati goleme logistitke poteskoée iu dostatnoj mjeti usvojiti postignuéa zapadne znanosti i tehnike. U razdoblja povlacenja i gubljenja teritorija Car- 19 stvo pokuSava mijenjati i reformirati svoje ustanove, tako da se u 19. stoljecu pojavljuju elementi liberalizma, indu- strijalizacije i kulturne modernizacije. Tanzimatske reforme treba poznavati zhog prilika u Bosni u 19. stoljecu pa éemo ukratko prikazati. Tanzimat (osm. tur. Tangimdt-i Hay- riyye, »spasonosni novi poredake) jest skup mjera za preu- strojstvo Osmanskoga Carstva u pravcu modernizacije pre- ma europskim modelima u prvoj polovici 19. stoljeéa, a takoder i naziv za razdoblje obiljezeno provedbom tih miera. Prethode mu vise ili manje uspjesni poku¥aji reforme za Selima Ill (1789-1807) i Mahmuda II (1808-39), koji su rezultirali ukinuéem janiéarskog korpusa i timarskog susta- va. Liberalizacija i demokatizacija provodena je u vise faza, potevii s glasovitim »éasnim carskim pismom« (Hatt-i serif) proglatenim u parku Giilhane ispod carske palaée 3. 11. | 1839. Novi je poredak imao jaméiti ravnopravnost podani- ka bez obzira na vjeroispovijest, sigurnost Zivota, éasti i | privamnog vlasnistva, pravedno i javno sudovanje, novi, pravedni porezni sustav, te opéu vojnu obvezu: Slabost je reforme bila u Ginjenici Sto je bila oktroirana, ne pozivajuéi se na narodni suverenitet. Razdoblje Tanzimata kulminiralo je donoSenjem ustava iz 1876. godine, sto je bila posebna zasluga velikog vezira Midhat-pa¥e. PokuSalo se i s usposta- vom parlamenta prema belgijskom uzoru. No ukupni je rezultat svih tih mjera bio dosta ograni¢en, jer su naslijedeni socijalni, vjerskd i etnigki konflikti, opéa zaostalost i medu- narodne prilike uvelike poniStavali nastojanja reformatora. Ubrzo su uslijedili osobna diktatura sultana Abdiilhamita II (1876-1909) te nacionalisti¢ki pokreti Mladoosmanlija i potom Mladoturaka koji su Zeljeli id mnogo dalje od ‘Tanzimata. — U Bosni i Hercegovini su rano reformno razdoblie, a zatim i Tanzimat izazivali Zestoke otpore domaée feudalne kaste, Sto se posebice otitovalo u pokretu Husein-kapetana Gradadteviéa (1831-32) i otporima koje je gusio Omer- —paga Latas (1849-51). Konzervativna pobuna, koliko re- akcionarne naravi, toliko i neuspjeSna, doprinosila je, me- dutim, pojaéavanju. svijesti 0 posebnom etnopoliti¢kom identitetu. Usporedno s time jaca i moderna turska nacio- nalna svijest, nespojiva s teokratskim univerzalizmom is- lamskoga carstva. Tek nakon potpunog sloma u Prvom svjetskom ratu néstaju unutrainje zapreke uspostavi laigke turske republike. 21 VJERSKO I SVJETOVNO U TEMELJIMA USTROJA CARSTVA Serfjat ar. Sara, tus. seria, »ravni pute, islamsko pravo) 2a islamsko pravo za razliku ad islamaske’pravine zianosti; “ar: figh. Nastalo je unosenjem islamskih etickih nacela larg daicruiucih korektiva u korpus velo taznorodne predi. slamske i neislamske prayne prakse. Stanovite manje tazlike B tumatenju Serijata potjeéu od vjerskopiravnity skola, ar, iniadhab, tar. mechep. U Osmanskom je Carsten dominirala hanefiskaSkola, kop esate Tazmjerao liberainom. Us Kuran kao temel odje¢ 20 temnel prava, podjednali, RO HET VERT Tog, objeleti ima swana (ar, »obi¢aju), konglomerat sta ‘ap- Seog nog chiang ree koje valianase Soe, Rostupel i otitovanja 30 s¢ $ manje ili vise pourdascey (Prorokova sitnna): Ze Pripisuju Poslanik Muhamme prewzetn tide pravnir prak Ksu ignalazeni su fiktivni ishameki Presedani, pa tako u Serijat pritietu (obitno posredovanjem tenth obraéenilca) element rimskog i bizantskog prava, ke, nonskog pravaistognih crkava, Talniuda i sasanidskog prava Na podrugju Osmanskog Carstva velike se primjeriivaio obitaino pravo (rf) i Ss¥jetovni zakonia —lanuni, docs Povréno »harmonizirani« sa Serijatom, Serijat je prije svega sustay obveta, pi SE pravno televantne adaje mogu padi- elt § obzitom na stipany obvezainowi Tabs oe razlileujy -obvezatne, preporueljive, dopustene, pokiidiie i zabranjene i: Glede okolnostiu kojima do njih dolaz, razlileuje S¢ Povod, uzrok, uvjet, naznaka i pravna zapreka, Hanefi, ska skola jo8 razlikuje obveze spram Boga, obveze spram Covjeka i obveze mjcSovita tipa (primjerice 1. duznosti Kulta, kazne prema Kur'anu i sunni, placanje desetine « 22 zembjarine; 2. naplata Stetes 3. primjena odmazde). Uz Petoreroéianu podjela prema stupnja obvezatnost, koje mote imati dodira sa stoigkom etikom, postoje | dvozlan dobroflose (moguéa veza s bibliskom predajom) 1 bij Poltulno (moguéi dodir s grékom estetikom). Prvotna fe, medutim, arapska podjela na tabu j dopuiteno (bardm — bald). an a fin), od gr&. kanon, wakons, predstavlia prema Tosmanskom shvacanju »propise ili vodredbue Koja sultas donOst i sklopur vadministiranjac eee i One su praktieki zakoni. al 12ben Smatrat, fer zakcon j u_islamsl blast Pbicainog prava orf) ng snazt Wnekom keg toe ig osmanska driava pretzela jecom denis w (bareni ‘né o€ito}) suprotnosti sa Serjatskim natelima,Osmancie Pravnici sii narotito WT, stoljogu razvli zamjetnu sposob. hast formaliranja kanuna, i tako zap:avo provodili zakonc, davau djelatnost. Vegi dio korpusa kanuina donio ic fiktiv= nos sultan Suleiman (na Zapaduvan S, Ih sVeligansteeais) Pa je stoga prozvan Kani .»Zakonodavace. Kanunname (Kéninndme) sa zbirke od vise kamvna, a dbase tion dolec menta javljaju na pogetku ili katkada unutar popisnih det, tera, obiéno tev. reufassala, Oni su vatni povijesni izvor va drustvenu i gospodarsku: povijest nekog kraja, ito osobing a oblast agrarnih odnosa. Konaéno, u stanovitom emisle njih sei moze smatrati administrativnim mjerama (oa rakore skom snagom) jer nisu nastajali nici plans, nit! susterno Gilt Kontrole nad proiavodnjom i cijenama, vet prie prod, stavljaju ad hoc odgovore na prituzbe koje su podrosil say Radzornici, irokracie i »jaynoste, Stoga neki porezni pox isi imaju kanune ili kanunname, neki nemaje, a uz neice Sc ber ili s malim izmjenama ponavljaju stare odredbe. Obitno stariie popise prate kratki kenuni il pak nemajy 2 nikakvih popramih zakonskih odredbi. To indicica da u agrarnim odnosima ili nije bilo odstupanja od standardne norme, ili nije izbio kakav veéi spor u toj oblasti, pa da ga treba regulirati, ili se pak prema lokalnim prilikama kan nom propisuje ono to se mijenja u odnosu na predosman- sko razdoblje. U sferi trgovine to pak znati da se bez vecih teSko¢a primjenjuju mjesne obigajne norme ili ranije objav- Jjene odredbe na snazi u najblizoj osmansko} upravnoj jedinici odakle je oblast svojedobno bila osvojena i neko vrijeme joj bila podredena kao krajiSte. Zato ne treba smatrati da zbog izostanka ili oskudnosti odredbi gospodar- ske aktivnosti jo8 nisu dovoljno razvijene i intenzivne. PROVALE I PUSTOSENJA Prve turske provale i haranja na hrvatskim prostorima zapotinju koncem 14. stoljeéa, najveci ée zamah imati u 15, neSto manjiu 16, au sliedeéim ée stoljecima biti slabe, rede, pa ¢e i gotovo sasvim prestati. Nositelji provala bili su uglavnom ty. akindéije (tar, akincilar vharatelji«, od akin, »bujicas; njem. »Renner und Brenners). Akindyije kao lake konjani 1a grani provale na néprijateliski ~teritorij kao vod w osvajanja-obigne je predvodio mjesni sanddakbeg, Provala manjeg dijela akindzija, oko stotinu, ~~ nazivala se haramiluk a uiesnici haramije, dok je jo8 manj, odred nazivan ceta, Akindzije su upisivani u posebne deftere a dijelili su se na razrede timarnika i slobodnih bastinika Pojedine su skupine nazivane prema imenima glasovitih zapovjednika (Evrenos-bega, Mihaloglua, Malkot-bega i dr.). Na nagem podrugju iskljudivo sastavijen od muslimana, odred je ukljuéivao kako pridosle »e:nitke« Turke tako ; mjesno islamizirano seosko stanovnii:vo. Ima, medutim, i primjera ukljucivanja gradana manjih naselja, poglavito u haramiluk i écte. OSVAJANJA | UZMACL Ratna povijest, kronologija velikih bitaka i sl. odavna je razmjerno dobro poznata pa u tom pogledu smatram do- stanim upute na postojecu literaturu. Organizacija vojno- upravnih, sudbeno-upravnih i drugih teritorijalnih jedinica slabije je poznata i tomu bih ovdje posvetio vise pozornosti. .- _ Trajniju ée vlast nad nekim dijelom hrvatskih prostora Osmaniije ostvariti 1451, a formalno, u teoriji, njihova ée vlast prestati istom 1908. godine, Povijest hrvatskih zemalja pod osmanskom vlaSéu moemo pratiti i kroz nastanak, Promjene te nestanak pojedinih upravnih jedinica. Prva je i najstarija Bosanski sandZak. To je bila osmanska”Vojio= upravna jedinica za podrugje koje se u vrijeme najveéeg teritorijalnog sirenja kao pojas nejednake Sirine pruzalo u smjeru jugoistok-sjeverozapad od Kosova do Pokuplja. ‘Tzy. »turskci ratovi« u hrvatskoj povijesti zapravo.najveéim ‘Gijelom predstavijaju borbe sa snagama Bosanskog sandza- ‘ka (do 1580), odniosno paSaluka (nakon te godine).. "Osmianlije sit prvi puta wspestavili trajau kontrola nad nekini podrugjem u Bosni 1451, w kontekstu prodora tut- skih odreda koji su nadirali s prostora skopskog krajiSta. Nakon pada bosanskoga kraljevstva 1463. uspostavljen je sanidzake’sa"sjedisiem ali j¢-ono_nakon_ugars! protuofanzive premjelteno u6arajevon ase, sandzak je podijelen na alajere enju_vojnih Okeiga (eles Sarajevo, Kraljeva zemlja, Zemlja Pavlovica, “Zemilja’ Kovacevica i Hercegovina): Tada je u sjevernom dijelu sandZaka izdvojen manjiterivorij i povjeren marionet- skom »bosanskom kraljue [1465-1476(?)]. Nakon 1470, A 26 SRO Aes) Ma uted (noe Pismo Veli-vojvode iz Potege kadtelany Kurjeva sa zahtjevom za predaju (eliaga 1538) izdvojena je Hercegovina, a preostali se teritorij dijeli na Best manjih vilajeta i pet kadiluka, Sto ée potrajati do 1525. Tada se sand¥ak prosifuje stvaranjem »vilajeta Hrvati« na podrugju ufe jezgre starog hrvatskog kraljevstva, ali gubi to podrugje kada se ono ukljuéuje WKIiski sandzak (1537).,Po imenovanjima bivSih beglerbegova na mjesto” bosansiih sandZakbega jo u 15. stoljecu vidi se da je on veé tada (kao i smederevski sandzak kao prethodnik budimskoga) imao ulogu ravnu ulozi beglerbegluka, ali takvom upravnom jedinicom nije mogao biti proglasen iz jednostavna razloga 5to nije donosio dovolino prihoda primjerenih beglerbegov- skim nadarbinama. To uvelike moze pomoéi razumijevanju polozaja »krajiikih vilajeta« i razrje¥enju dileme kada posta- jencki sandiak (primjerice Srijemskog, ili »vilajeta Hrvati«). Na neki nagin su to neformalni sandiaci jednog de facto pasaluka, ali se joS nisu stekli svi uvjeti da redovita podjela zaiivi. Sirenje Bosanskog sandzaka prema sjeverozapadu potrajalo je jo3 dvadesetak godina do osnutka sandiaka Zaéasna (Cazmanski, zatim s promjenom sjedista Pakracki, ‘andZak) 1557. a nakon toga prodot ma na prostoru izmedu Une i Kupe do oko 1590. godine. Oko godine 1700. Bosanski se sandiak dijelio na kadiluke Novi Pazar, Mitrovica (Kosovska), Stari Vlah, Sarajevo, Kladanj, Travnik, TeSanj, Vigegrad, Derventa, Rogatica, Banja Luka, Jajce, Kamengrad, Biha¢ i Kostajnica (Kozarac). { Osnutkom Bosanskog ejaleta 1580. godine ovaj je sandzak postao “matithi, t2v. »pafa sandzake, Veti dio sandiaka doZivio je intenzivnu islamizaciju, posebno sredisnji i jugo- istogni krajevi. Sandak je prestao postojati u vrijeme refor- mi Omer-page Latasa.1850-52. godine. Mlada je.upravna jedinica Bosanski paSaluk (tur. eydlet—i Bosna, Bosna eydleti) kao vojno-upravna jedinica najviseg ranga za podrugje Bosné, Hercegovine, Dalmacije (bez pri- morskih gradova), Like, Slavonije i nekih susjednih podrué- ja u danagnjoj Crnoj Gori i Srbiji, Osnovan je 1580. i tada 28 je-obuhvatio-ne-samo.gotovo titay krvatski korpus u okvi- _ im gc éc. Nakon 1600. iz njegova je sklopa izdvojena sredn.a Slavonija, a poslije 1699. ograniéen je manje ili vige.na prostor dananje Bosne i Hercegovine. Stedinom 18. stoljeéa izgubio je najvedi dio donjeg Podrinja na desnoj obali, a 1833. izdvojila se Her- cegovina, Stari naziv za paSaluk ejalet ukinut je 1865, te se poginje rabiti naziv vilajet, koji pak ima drugi smisao od pojma vilajeta iz 15. stoljeéa. Taj je Bosanski vilajet obuhva- tio i Hercegovinu. Godine 1877. izdvojen je iz njegova sklopa Novopazatski sandiak, a sljedeée je godine uslijed austrougarske okupacije vilajet prestao postojati. Naziv pa¥aluk nije nikada bio sluzben, i znaéio je status i funkeiju ae, koja je iznad begovske. U praksi se pak naziv prenosio i na teritorij kojim upravlja pa¥a. Tijekom 17. stoljeéa zapoéinje inflacija titulatura, pa naslov pa’e dobivaju i sandzakbezi, a pojam pafaluka pofinje se protezati i na hijerarhijski nize jedinice. Takoder u 17. st. raste uloga beglerbega na raéun sandzakbegova pojedinih sand¥aka, 8t0 je u skladu s politikom centralne vlasti da se pojata polozaj namjesnika provincija na koje se pak koliko je moguée prenose troskovi obrane i uprave. Da se u uvjetima inflacije i povetanih izdataka ne smanje prihodi beglerbega — pave, on testo dobiva u apanazu (tur. arpalik) prihod pojedinih sandZaka, pa stoga tim oblastima upravijaju pa8ini mutese- limi (viceguverneri). Neki se pak sandéaci spajaju ili ukida- ju. Zbog istodobne pojave povecavanja nameta u korist beglerbega u Bosanskom paSaluku izbijaju velike bune, osobito w 18. stoljecu. 29 OD STRATEGIJSKE PREKRETNICE DO. STABILIZACHE. Hrvatski su prostori u razli¢ito vrijeme bili izlozeni turskim napadima raaligitog karaktera, intenziteta i provenijencije: U1. stoljeéu, osvajanje Bosne i vrlo jake provale akindzija nanose najveée Stete i izazivaju jo8 veéa i po posljedicama dalekoseZnija razaranja negoli osvajatki pohodi 16, stoljeéa,_. Tada je naime Hrvatska doista na glavnom praveiiu koji u to vrijeme jo ne smjera prema Srednjoj Europi, nego prema Italiji, Kasnije, kada linija Dunava postaje-najvaz jim pravcem kretanja glavnine redovite vojske Carstva na sjever s Beom kao konaénim ciljem, sredi8nje trape mat raju hrvatskim rubnim podrugjem na istoku, dok prodori osnanskih pokrajinskih odreda iz Bosanskoga sandzaka prema moru i Pounju nailaze na krajéve koji su dotadagnjim provalama veé ztiatio oslabljeni i opusto8eni. Konatno do’ pedésetih godina ofanzivna moé Osmanlija iz Bosne slabi na sjeveru i jugu, da bi na sredignjem sektoru jo8 neko vrijeme pokazivala ambicije, zakljueno s Hasan— pa8inom velikom navalom i slomom 1593. godine. Turski izvori za bitku kod Siska jo8 uvijek nisu detaljno prouéeni, a nisu ni u potpunosti poznati. Oni mogu doprinijeti jos mnogim spoznajama, kao primjerice uvijek problematiéno} procjeni brojéane snage Hasan-pasine vojske (vrlo vjerojat- no oko petnaest tisuéa). Ovime na neki natin podinje i sedamnaesto stoljeée, razdoblje dosta stabilne granice koje ée zavr%iti propaséu turske vlasti u najvecem dijelu hrvatskih zemalja u kontekstu globalnoga rata nakon 1683, kada se snage Bosanskoga paSaluka, oslabljene porazima i gubicima na drugim ratigtima, nisu mogle uéinkovito oduprijeti na- 30 vali zdruzenih protivnika. Uzroci su oslabljenom polo%aju Osmanlija u 17. stoljeéu vigestruki, no prije svega valja naglasiti da je odluéujuéi gimbenik.u-tome.bila sama narav timarsko-spahijskoga sustava. Na neki je natin. Carstvo postalo talac ‘osnova'‘ia kojima je. izgcadeno: Sirilo ga je, branilo i stabilizitdlo brojino profesionalno konjanistvo iz- drZavano nadarbinama u vidu prava na rentu (desetina i ~ tistojbie). Mehanizam pretvaranja dobrovoljaca, oslobod nih zarobljenika i obraéenika, pripadrika svite vikih dosto- janstvenika te njihovih sinova i rodaka u spahije nije bilo ‘moguce zaustaviti, i da bi se namaknula sredstva za njihove plage u obliku nadarbina-timara moralo se nastavijati s osvajanjima na sve strane, Zesto i protiv vojne i gospodarske ~ logike. se_pak na granicama Bosanskoga paialuka.provodi nd‘taj~_ a vojna moé umjest je i plagene posade ‘Wkeajiskim trdavama koji su smjenjivi, sve vie oslanja na kastu nasljednih ufivalaca nadarbina i muslimanskog slo- bodnog seljaka-vojnika sa stalnim i odredenim izvorom plaéé“u gotovn iz najblizeg izvora regalnih prihoda (tzv. odiakluk). Tu moxemo nazrijeti i zaéetke povijesti musli- manskoga plemstva, Nije sluéajno da se knjizevna tematika o muslimanskim krajiSkim ratnicima kao konkretnim i ovo- zemaljskim osobama (za razliku od renijih mitskih, poput »Derzelez Alijes) u razvijenijem i bogatijem obliku javlja upravo nakon jaéanja i ukorjenjivanja lokalnih »dinastijac i svojevrsne »feudalizacijex sustava koji je dotle bio merito- keatski. ‘Na éitavoj granici od Drave do zaleda Dubrovnika Os- manlije drée znatno vie vojske u tvrdavama negoli u vrije~ me ofanzivnih naleta osamdesetih godina 16. stoljeéa, uka- 31 pno preko 13.000 judi. To govori o posve defanzivnom stavu. Posebice su snaino ojaéane posade u Pounju, gdje je 1643. bilo 2-3 puta vige vojske negoli u vrijeme popisa 1586, Osobito je snazno utyrden Bihaé u kojem je boravilo 1219 vojnika. To je ujedno i graniéno podrugje bosanskoga sandZaka (koji se pruza poput dijagonale od jugoistoka prema sjeverozapadu), sredi’nje vojno-uprayne jedinice uhutar Bosanskoga paaluka i nije neobitno da je bana tom sektoru fronte u ranijem razdoblju bio i najveci pritisak, a zati i najevrdi obrambeni sustav. Bilo bi anakronistizki zamisijati da su kljuéni vojnopoliti¢ki timbenici Carstva na najvi8oj razini (veliki vezir i njegov divan, dakle Porta) ikada razmisljali o Hrvatskoj kao prioritetu, odnosno zemiji koju treba presje¢i na najuZem dijelu. Da je to sama Porta hrjela, uspjela bi. Ovako je veé svojim geografskim poloZajem bosanski sandak s akinddijskim tradicijama i najveéim bro- jem keajiskih trupa koje Zive od pljaéke iza pljagku pritiskao na najosjetijivijem mjestu, neminovnoscu jednoga sustava koji na drugi nagin ne mote Ziyjeti. Kao osobitost turskog vojnokrajiskog uredenja treba spomenuti i kapetanije, te netoéno prebacivanje kasnijih sadréaja toga pojma wu 16. i dijelom w 17. st. Kapetanija u smislu teritorija s nasljednim kapetanima kao zapovjednicima sve vojske u takvom voj- nom okrugu i zamalo lokalnih dinasta, prije 17. stoljeca zapravo nema. Kapetani se pojavljuju, ali na drugi naéin no Sto je to u kasnijim stoljecima. Oni mogu biti zapovjednici lakog pjeSaStva u vaznijim tvedavama na vecim rijekama sa Sirim ovlastima, ili pak zapovjednici tog istog roda vojske u nizu malih utvrda; katkada su to zapovjednici konjanistva, ako ga ima u tvrdavi Osim ojatanih posada, za 17. je stoljeée karakteristitna pojava i ukljudivanje sve veceg broja pripadnika kr8canske raje (ne samo Viaha) u pomoéne vojne i ornénitke odrede. Veé je Hasan=paia potetkom devedesetih godina 16. st. mobilizirao sve Sto se moglo kretati i nositi orudje. Sada je 32 ro pak bio natin da se skrene pogibelj od hajduka u praveu koji bi za dréavu bio po%eljan, te da se obrana osloni na lokalne snage. Polozaj samih Viaha nije bio ni izdaleka jednak é-nerijerko su uz vojnu sluZbu bili podvegnuti pore~ znom opterecenju koje nije bilo lakée od tereta nametnutih, vobinoj« raji. Mjestimice (npr. u dalmatinskoj Zagori) njihova su podavanja bila razdijeljena titularima nadarbina i na taj su natin izgubili polozaj »carskih« podlodnika. § druge strane u skladu s naéelom samoizdrZavanja uprave i obrane pasaluka, znatno je pojatano porezno opterecenje i to tako da su stare redovite dazbine oscale iste i zapravo gubile na teZini uslijed inflacije, a povecani su nekadatnji izvanredni nameti u korist drzave i umnazani novim vrsta- ma davanja u korist pokrajinske blagajne. _ Usvakom sluéaju sedamnaesto sto je¢e je doba ravnoteze. Habsburgovci su tek postigli dosta povoljan mir 1606, a veé su 1618, stupili u sukob europskih razmjera. I to je mozda jo8 vaznije, pomisao na otpotinjanje velikog otvorenog rata nije bila moguéa veé abog same austrijske »doktrine protu- turske bitkee, Osmanlije pak imaju previSe posla s unutra’- njom stabilizacijom i sada viSe nemaju vojsku koja bi toliko uyjerljivo prednjatila kvalitetom nad zapadnim armijama. S obzirom na dinjenicu da Bosanski paSaluk vige ne pokazuje nekadainje agresivnosti na pravcu prema Kupi, a drugdje jos i manje, moZemo reéi da u 17. stoljeéu polozaj Banske Hrvatske, alii dalmatinskih gradova pod mletaékom vlaséu prema Osmanskome Carstvu vise odreduju opée prilike u odriosima velesila, negoli lokalni konflikti. Tako se za Hr- vatsku iznova aktualizira pitanje odnosa zemalja krune sv. Stjepana prema Osmanlijama, u kontekstu odbacivanje hab- sburskih pokuaja centralizacije. Sami Turci vise puno ne mogu racunati s moguéno8¢u velikih osvajanja na nekada’- njem glavnom pravcu prema Beéu, jer su preustrojili i »feudalizirali« drustvo i vojsku na Stetu stare ratnitke kaste au korist birokracije, plaéenika i cleme, kojima ne treba 33 toliko novih teritorija, No zato pokuSavaju iskoristiti neza- dovoljstvo politikem Habsburgovaca, pa podupiru Istvana Bocskaya i Bethlena Gabora, drie¢i da ée im oni pomoci da se domogan protektorata nad cijelom Ugarskom (dakle i nad Hrvyatskom), a u jednom trenutku (1620) éak i nad Ce8kom (Osman Il). Ova zbivanja ne ukljuéujuu tolikoj mjeti Hrvatska jer nju ne optereéuje konfrontacija izmedu katolika i protestanata. U to je vrijeme u percepciji Osman- lija Havatska gotovo isto sto i »vilajet Zrinskogas. Na Zrinske se gleda kao na respektabilne, ali nepomirljive protivnike. U trenutku kada oni zajedno s ugarskim velika- Sima nastupaju kao »malkontentie, Osmanlije bi im (¥. Petru Zrinskom) pruéili podrSku, ali sa »zadr8kome i wz nevjericus ktomu se osvajanje Kandije drialo pretim po- slom. No i da nije bilo te okolnosti, tesko je zamisliti da bi eventualna podrska bez oklijevanja ita mogla promijeniti, kao Sto nije uspjela uévrstiti ni potonji pokret i pretenzije Imre Thékélya nakon 1681. U sedamnaestome stoljeéu Osmanlije dakle pokuSavaju osvajati vise politikom kakva je naputena jo od Zapoljine nagodbe s Ferdinandom, negoli golemim pohodima u stilu Sulejmana.Kamunija, Mjereno turskim standardima, osmanske sredifnje trupe nisu gore — mozda su u ponegem i kvalitetnije no Sto su bile prije stotinu godina —no protivnikov je krajiSki obrambeni sustav daleko évriti, a zapovijedanje i tehnika postaju moderniji. Konsolidacija obrane i izgradnia voinokrajigkoga sustava u Hrvatskj, f osinanski prijelazna defanzivnu sdokerinuc postali’su u uvjetima neprestanoga malog rata na granici podlogom za ve uspjesnije udarce koje ce u 17. stoljecu keajiSnici, a osobito Zrinski nanositiTurcima, éak i u vrije- me formalnoga mira. Niz pobjeda i uspjeha u borbama na grantici’dodamno su, uz gubitak Novog Zrina i moguénost Sirenja posjeda u slutaju rata, poticali su Zrinske u Zel se izazove globalni sukob. No ni tada, povth drugih nepo- voljnih okolnosti (europski zapleti, Francuska) vojna dok- 34 trina vodetih habsburskih vojskovoda nije bila sklona ula- ska u veliki rat s otvorenim masovnim bitkama. Optudivati danas Montecuccolija »koji samo éeka« za zakulisne igte s politi¢kim nabojem znaéi ne shvaéati -azlozno i odgovorno pontaSanje ponajboljeg profesionalca u svome zanatu. Bit je njegove doktrine da otvoreni i masovni sukob na razini velikih vojski moze poluéiti uspjeh ili u sluéaju kada se Osmanlije nalaze na terenu u iznimn nepovoljnom polo- Zaju, ili u sluéaju kada se nakon uspje3ne obrane moze prijedi u protuudar. Najveéi je problem iugarske i hrvatske politike u odnosu spram Osmanskoga Carstva toga vremena bilo pomanjkanje jasne dugorotne vizije: osjecajuci kako im turska vlast skuéava i ugroZava osnove gospodarske i poli- titke moti, i time im SoviSe smanjaje izglede u otporu habsbur8koj centralizaciji, hrvatski i ngarski velikagi bi isto- dobno poticali viadara na rat protiv Osmanlija, tradili bi tursku potporu u pokudaju da tog istog onekorisnoge i zapravo Skodljivog vladara 2bace, s gotovo sigurnim neizre- éenim namjerama da se potom opet ckrenu protiv nezelje~ nog saveznika-pokrovitelja, te konaéno tradili veliku kon- frontaciju s Turcima usprkos Ginjenici da ako zato i ima vojnitkih preduvjeta, oni tek podinja dozrijevati. Nikola Zrinski zalagao se za stajacu vojsku kakve nije bilo (a predla- gao ju je jo8 carski zapovjednik Schwendi u vrijeme njegova pradjeda) i u praksi izveo sjajnu diveraiju w zimsko vrijeme (Osijek), na istoj crti promiiljanja kao i Montecuccoli. Konagno je avantura Kara Mustafe (na tragu reforme vezira iz obitelji Kopriilii pogresno skvacene kao restaura- cija osvajaékog »zlatnog dobas) dovela do globalnog rata. Nova stvarnost za Hrvatsku e biti te:itorijalni dobici, ali i posve teritorijalizirana Vojna Krajina kao corpus separa- tum. Osim toga, snano utvrdena turska obrambena linija u Pounju pokazala se doista otporrom i odredila novu granicu za sljededa stoljeéa. Ne na posljednjem mjestu za Hrvatsku je vaéna polititka posljedica velikoga rata ta, da 35 se nagla po strani od vojnopoliti¢kih kombinacija o protu- habsbur$koj ugarsko-turskoj suradnji. Uopée je to trenutak kada se pojavijuju napukline u hrvatsko-ugarskoj »idili«, i ta pojava niposto nije nepovolina, Kasniji ratovi pokazat ée ne toliko slabost Osmanskoga Carstva koliko nadmoé ranomoderne Europe i nadasve vojnigki genij princa Eugena Savojskoga, donekle i drugih vojskovoda rata 1683-1699. Sami po sebi Habsburgovei teSko da bi i tada mogli bitno potisnuti Osmanlije, Naposli- jetku nakon 1683. prvi je puta nakon srednjeg vijeka ustro- jena jedna doista djelotvorna europska protuturska koalici- ja, i to ne vige uz presudnu ulogu viteike romantike sa Zapada, nego daleko kvalitetniji savez susjednih i za protu- tursku akciju kudikamo dublje zainteresiranih dréava. Na- kon zenita HabsbarSke moéi 1718. doéi ée do otrjeinjenja 1740. Premda su mnogi zapovjednici iz ranijih pobjednickih ratova i dalje bili na svojim mjestima, a trupe slignog ili istog sastava i porijekla kao i prije, princa Hildburghausena razbija lokalna bosanska vojska, Iako je 1791. odrZan status quo, posljednji je habsburSko-turski rat na neki naéin pred- stavljao jo8 veéu sramotu za Habsburgovce s obzirom na tada veé golemu razliku u stupnju materijalno-tehnitkog i zanstvenoga razvitka dviju imperija. 36 SANDZACI I PASALUCI Bibacki sandéak i kapetanijaTojebilaosmans! na Vojno-upravna jedinica, nastala-na prijelazwiz-16. v.17. ‘asnije je ukidan i obiiavljan, prije svega zavisno hika), a kadiluke Bihaé i Kamengrad. Islamizaija je intenzivno 72- hyatila njegov sjeverniji dio. Pitanje nastanka Bihackog sandzaka i njegove uloge, zatim bihatke kapetanije i uopée znaéenja i uloge grada nakon 1592. pa do ukinuéa sandzaka i danas je velo nejasno. Sandzak je v svakom sluéaju, u vrijeme kada mu mozemo sa sigurnoséu naznaciti granice, obuhvaéao podrugje od izvora Une i Sane pa do graniéne zone u Pokuplju, Vierojatnije je da je njegov jugoistoéni dio kao krajiste jo8 od pozetka 16. stoljeéa vecim dijelom pripao m-sandzakn, a 1580. Bo Tom je podrugju, zaokruzenom osvajanjem Bihaéa, namijenjena nloga daljeg prodiranja w stediste banske Hirvatske — ali ubrzo sve vige i uloga odbijanja uzvrataih udara. Cini se da je veé prije 1580. ondje osnovan sandiak, ali je sigurno da je uprava morala dosta nalikovati onoj u starim vilajetima. Nakon 1565, (tesko je re¢i toéno kada), sjedigtem je krajista postala Krupa, po kojoj se u jednom popisu smjene titulara nadarbina 1586. naziva istoimeni sancZak (iste godine on- dje je zabiljezena i najjaéa posada u Pcunju, nakon Kostaj- nice koja je pripadala Bosanskome sandzaku). Povremeno je mokda tamo$nji krajifki beg stolovao i u Ostro8cu. U vrijeme velike Hasan-pasine ofanzive nastojalo se usposta- viti sredi8te vojno—upravne vlasti u Sisk, odnosno u Petrinji 37 (tur. Yersi Hisar ili Cigerdelen), sto se zbog br2og gubitka te tvrdave uskoro izjalovilo, pa je ta uloga pripala Bihaéu, gdje je vjerojatno od prvih godina sedamnaestog stolje¢a i sluz- beno sjediste sandéaka. Ceritki sandzak je bio voino-uprayna jedinica za veti dio danaSnje zapadne Slavonije, Nastao je je1557. izdvajanjem podrugja na lijevo} obali Save iz okvira Bosanskoga sandZa- ka, Prvobitna se granica na Cesmi poslije osvajanja Cazme nije mogla odréati, pa uzmige do Moslavine, a odatle (1591) na Ilovu. Nakon gubitka dijela teritorija devedesetih godina 16. st. obuhvaéao je prostor od Hove do vrhova zapadno- slavonskog gorja s nastavkom u Posavini do Brodskog Drenovea, ali bez. Jasenovea i Gradike (tj. turske, tvrdave »Nova Gradigkac, danainje Stare Gradiske). Po Cazmi je sandzak do kraja osmanske vlasti nazivan »Zaéasnas, a po faktigkom srediitu Pakratki;odnosno Cernigki. Do 1580. nalazio se u sklopu- Rumelijskog, a potom Bosanskog ejale- ta. Kadiluk za cijeli sandzak nalazio se isprva u Kraljevoj Velikoj, kasnije se javlja jo3 jedan u Cerniku, a moda i u Pakracu. Formalno se sjedigtem sandZaka smatrala Cazma do 1560. (premda je ve€ bila napustena), no stvarno se ono nalazilo u Pakracu do oko 1600. Podrugje isto¢no od Cernika pretezito je bilo nastanjeno zemljoradnitkom ra- jom, a prema zapadu i sjeveru prudao se prostor krajista s utvrdama, naseljen uglavnom Vlasima te rijetkim enklava- ma zemljoradnika i gradana (npr. Pakrac). Islamizacija se rijetko Sirila ivan tvrdava, Hercegovatki sandiak jest vojna i upravna jedinica 22 po- ~-dfuge od Cetine nia Zapadu do Lima na istokii: Osnovan je 1470. sa sredistem uFotied potetka do 1572¥Na pogetku je u Foti osnovan ikadiluk zvan »kadilok~Drina« (od 1483/95 »kadiluk Fotae) koji je obuhvaéao titavu Herce- govinu. Novi se kadiluci pojavijuju poslije 1510. Kako je 38 sandiakbeg esto uredovao iz Mostara, Mostar se nerijetko smatrao faktitkim centrom sandZaka, Od 1572. do-1833. “gjedite sandZakbega nalazilo se u Pljevijima, premda je za yrijeme sandZakbegova izbivanja njegov zamjenik boravio u Fodi, Isprva u Rumelijskom, od 1580. Hercegovatki je sandZak u sastavu Bosanskog paSaluka. Kao sjedi8ta kadilu- ka spominju se Mostar, Imotski, Ljubuski, Duvno, Gabela, Blagaj, Stolac, Nevesinje, Ljubinje, Cetnica, Fota, Pljevlja, Cajnige i Prijepolje. U dijelu Hercegovine djelomitno je poéetkom 17, stoljeéa kadiluk Konjic zamijenio stari kadi- luk Neretva, pribrajan Kli8kom sandéaku. Osim gradova, islamiziran je jaée sjeverni i sjeveroistofni dio sandzaka. U razdoblju 1833-1865. Hercegovina je kila posebni paSaluk. Kligki_sandéak tori vojno-upravna jedinica na prostoru izmedu Krke, donje Cetine i gornje Nerstve, ispiva ol uhva- | ‘a6 i sjevermu Dalmaciju s yecim dijelom Like. Formalno sjedisté-bilo “u Klist ali je kbeg uglavnom stolovao u Livau, Nastao je izdvajanjem Sireg podrugja na “Aapadd BORA Sandéaka 1537, a nakon teritorijalnih gubicaka na prijelazu 17/18. st. postoji kao sandzak u sma- njenom opsegu do ukinuéa 1826. Do 1580. u Rumelijskom, potom u Bosanskom beglerbegluku (@jatett, pasaliiku), Naj- “Vee Radituk“Kliskogsaiidzaka bio je tzv. skradinski sa sjedistem u Livnu. Uz njega se nakon 1580. javljaju kadiluci Klis, jezero (Gélhisar), Prusac (Akhisar) i Neretva (sjedi8te Konjic). Jo¥ nije dovoljno rasvijetljen status podrugja izme- du Une i Sane (kadiluci Kamengrad i Novosel/Petrovac), odnosno njihove pripadnosti Kli8kom ili Bosanskom san- dzaku prije 1580. Osim Livna, kao grad se u 17. stoljecu osobito razvio Drnif, Islamizacija je na selu intenzivnije zahvatila sjeveroistoéne dijelove sandzaka, a na danaSnjem podrugju Dalmacije bila je neSto jaéa uz Cetinu. 39 Kréki (Lighi) sandak bio je osmanska vojno-upravna jedi- nica za podruéjé sjeveine Dalmacije i Like, osnovan 1580. u okviru Bosanskoga pasala injem iz Kliskog san- déaka, Tada su Osmanlije pokusali naseliti sto viSe Vlaha na tom podrugju da pojagaju obranu, uvelike oslabljenu pro- valama uskok. I2 rasutih podatalea 0 stanovnistva znamo da je koncem 16. stoljeéa bilo oko 2500 domaéinstava migranata, 400 naseljenih mjesta u li¢kom dijelu oblasti i 800 kuéa na vakufima kod Vrane, Sjedite mu je bilo u Kninu, a sandéakbeg bi povremeno boravio i u Udbini, odnosno u Ribniku. Putopisac Evlija Celebi, govoreéi 0 »gradu Likas yjerojatno misli na Ribnik. Naziv je sandzak- bega katkada glasio »mir-i liva polja litkog i krbavskog, zemlje onkraj Krke i polja kotarskogac, Dijelio se na dva kadiluka, kninski i kotarski. Islemizacija je uglavnom ostala ogranigena na gradove. Veéi dio povijesti sandZaka ispu- njen je sukobima i zapletima u borbi za vlast, pri emu je prednjatio avanturisti¢ki »vladar« i »osnivaé dinastije« Ha- lil-beg Memibegovié (umro 1654. godine u mletaékom zatvoru). Poteski je sandiak bio.vojne-upravna jedinica za yeti dio teritorija izmedu Save i Drave. Poteci “1537, ali'se uprava redovitoga tipa’ ‘8€¥ protjerivanjem Turaka 1687, kratkotrajnim pokusa- jem obnove 1691. Nakon Sto su mu se pedesetih godina 16. st. ustalile granice, u njegov su sastav ulazili kadiluci Pozega, Brod, Dakovo (isprva Gorjani i Podgoraé), Osijek, Oraho- vica i Virovitica. Kao kadiluk w 17. se stoljeéu spominje i Valpovo, a moguée je da su kadije uredovale i u Slatini. Do 1541. pripadao je Rumelijskom, zatim do 1580. Budim- skom, pa do 1600. Bosanskom beglerbegluku. Poslije toga podreden je ejaletu Kaniza, premda se kroz prvu polovicu 17. stoljeéa osjeéala i vlast bosanskog pa’e. Izvan gradova islamizacija je jage zahvatila podeski kraj, u manjoj mjeri 40 Kadiluci Slavonije i Srijema w 16. 17. stoljeéa blitu okolicu Osijeka i Orahovice, dok je drugdje uglavnom izostala. Zbog blizine granice i sigurnosnih razloga vige od dewwrrine seoskog Zivlja pripadalo je raji s posebnim statu- som (Vlasi, uvari puteva, mostari i sl. Srijemski je sandéak bio osmanska vojno-upravna jedinica iamedir Dunava i Save sa sjedistent,u Hoku:“Kao-ktajitte (ilajer) obubivaéad je i podrugje osjetkog kadiluka, gdje je vjerojatno stolovao krajifki vojvoda kao sluzbenik’ smede- revskog sandakbega. Otkako se pogetkom éetrdesetih go- dina 16. stoljeéa ustalio redoviti ustroj, sandzakbeg rezidira tu Tloku (koncem stoljeéa kraée vrijeme a Mitrovici). Zapad- na je granica sandZaka isla Vukom te se izmedu Ivankova i Dakova spustala na Savu. Do osamdesetih godina 16. st. srijemski su kadiluci bili llok, Nijemei, Mitrovica i Petrova~ radin, dok su kasnije osnivani novi: do 1588. Irig, au 17. stoljeéu Slankamen, Grgurevci, Rata, Morovié i Vukovar 44 (nahija Zemun nalazila se u sastavu beogradskog kadiluka). Za razliku od srijemskog krajiSta-vilajeta dvadesetih i tride- setih godina 16. st. sand#ak je kao redovita upravna jedinica utemeljen moida istom kad je uspostavljen Budimski paga- luk, u sastavu kojeg je i ostao do konca osmanske vlasti. Fakticki je prestao postojati 1688, a turska se viast defini- tivno povukla iz jugoistotnog dijela 1717. Islamizacija je gotovo u porpunosti bila ograniéena na gradove (donekle s iznimkom Karlovaca, koji do potetka 17. st. ostaje veci keSéanski grad). Zvomitki se sand#ak kao osmanska vojno-upravna jedini “ca prostirao $ objé strané’donjeg toka Drine. Osi 1480/81. sa sjedistem u Zvorniku, prositio”se do Save osvajanjima 1521. godine, Spodetka je pripadao Rumelij- skom, a od 1580. bosanskom paSaluku, Na njegovom su se teritoriju nalazili kadiluci Srebrenica, Brvenik, Sabac, Zvor- nik, Birée, Tuzla, Graganica, Bijeljina, Krupanj-Bohorina i Jadar-Ptigar (Loznica). Islamizacija je snazno zahvatila ve~ nu podrugja zapadno od Drine. Sandiak je presto posto- jati 1833: godine, Budimski je pasaluk (tur. Budan eydleti, eydlet-i Budtin) » pokajiina Osmanskoga Carstva i vojno-upravna jedinica 2a Yeciniu osvojenih teritorija u srednjem Podunaviju od 1541, sjedistenr a BoulinrayProtezao se “od daiiasnje juzneStovatke do sjeverne-Srbije. Njegova je uspostava ‘islijedifa nakon nenspjeha pokuaja da se Ugarska veZe uz beri udivali taniinno visokeédarbine'i snésili odgovornost za obranu Gitavog sjeverozapadnog dijela Carstva, te im je u tome smislu bio podreden i bosanski beglerbeg, a kasnije i zapovjednici novih paSaluka u Egeru i Kanizi. Granice pafaluka dosta su se mijenjale, osobito za vrijeme rata 1593-1606. Jos 1580. izdvojen je Poze%ki sandZak i pripo- 42 Budimski su begler- jen Bosanskome paSaluku, a zatim 1600. Kaniskome. Bu- duéi da se tako Kanitki ejalet protegnuo do Dunava a Egerski obuhvatio Batku, Budimski je paSaluk izgubio teri- torijalnu povezanost sa svojim juznim dijelom. To medutim u opisanim uyjetima kada je budimski paa bio nadreden susjednim namjesnicima nije imalo veéeg znagenja. Islami- zacija je zalwvatila gradove, dok se na sel. nesto vie osjeéala samo u dijelu Slavonije. Hrvati su Ziyjeli kompaktnije u dijelu paSaluka izmedu Save, Drave i Dunava, ali ih je bilo i po drugim predjelima, Dosta se doseljavalo s juga, iz dinarskih krajeva. Osmanska je vlast konatno prestala 1699. (s korekcijom 1718), no tragovi su se toga razdoblja u raznim oblastima Zivota osjecali jo8 dosta dugo u 18, stoljeéu. _Beg (tur. bey »gospodins, »vojvodas, »vladar oblasti« itd., eiiitiofogija kineska ili perzijska). U Osmanskom Carstva vi8i voino—aj iasloy, od zaima; Waivatcha vece nada ‘bine Ho saneaRB EEE Po akbega. Poraba se s inflécijom titulatura u— PORRISEAS CIN: Slt ante Begluz oznagava funkciju boga, podrucje njegove viasti (pograriitni begink; Osmanov begtukie:}y-zatint stanovite prihode koji pripadaju begu, »begovo pravos, pa kat i Fiznicu. “Aga (tur. aga »stariji brats, »starjesinay, »zapovjednike) teri je Krajny ¢ porabe, od oznake za zapovjednike “Gata i nekih visokih vojno-upravnih duinosnika Bsoba, ukoliko ne pripadaju vjerskim uglednicima ili pak ne ‘nose haslov beg. Ipak se nerijetko ta dva naslova zamjenjuju u praksi. U kasnom razdoblju_naslov tasnika od uvodenja Tanzimata do 1908. Zvanje age, odred pod nje- govim zapovjednistvom, te teritorij nad kojim je nadlezan naziva se agaluk. Boglerbegluk (tur. beylerbeyligi »zvanje bega nad begovi- mae): DuzIOst beglerbega i teritorij nad kojim ve8i nadzor. 43 Najveca vojno-upravna jedinica u Osmanskom Caistvu (provincija, njem. »Statthalterschate farijesni8tvo; katka- da u lat, izvorima »regntims, tal. »regnos). Beglerbegluk koncem 16. st. potiskuje termin gjalet, a ovaj pak w 19. st zamjenjuje naziv vilajet: Beglerbeg, takoder avan mir-iliva’, utiva najvecu nadarbitti u okvira timarsko-spahijskoga sustava u vrijednosti od milijun i vi8e akéi. Od prvobitno dva beglerbegluka, Rumelijskog i Aradolhog se veli- kih pokrajina aie 25-300 17., Se ence sit 1541) i Bosaiskt (1580). Budimski je beglerbeg bio nadre- den vonicome Kapetanije. Prije 18. stoljeéa kapetanije na prostorima Bo- sne i Hrvatske nastaju_u prvom redu kao vojne oblasti pod nadzoroWa Kapétana, glednijeg aaiitia koji zapovijeda aza- pima (lakom pjeSaitvu) u nekoj od glavnih twrdava na vodenim prometnicama (npr. »kapetan Save« u Gradiski od 1537, »kapetan Dravee itd.). No naslov kapetana mogu nositi i zapovjednici azapa u manjim utvrdama, ponekad i age farisa (tvrdavskog konjanistva). Takav je bio i sluéaj Mustajbega Ligkog poznatog iz narodne pjesme (kapetan i aga farisa u Bihaéu 1643), Oni u nagelu jo8 ne upravljaju teritorijem, nego vojskom i pristanignim instalacijama (pa mu tako pripada dio prihoda od taksi na skelama u oblasti gdje je nadie¥an, nadzire tzv. vorare i si.). $ jatanjem feudalizma slignog zapadnim modelima, kapetanije postaju jasno omedeni teritoriji, takoder i u unutra’njosti Bosne, Sve su sluZbe nasljedne, kapetani su stajali na Zelu mjesnih »dinastijac i stolovali u syojim geadovima i kulama. Godine 1829. bilo ih je 39, a ukinute su 1835. u sklopu mjera Tanzimata. KrajiSte — serhat. Osmansko Carstvo je na svojim granica- ma uspostavijalo razligite oblike vojne i teritorijalne orga- iji_beglerbegluci Budimsk {hteineljen nizacije u obrambene i navalne svrhe, Na Balkanu, pa onda ~raerhrvatskim prostorima, to su najprije bili tzv..vilajeti ~kao-podruéja privremene uprave pod zapovjednistvom san- dzakbega najisturenijeg sandzaka (npr. »vilajet Hrvati«, ovi- san 0 Bosanskom sandZaku, »vilajet Srijem i Podegac ovisan o Smedervskom sandéaku). U vilajetima takvoga tipa obi¢- no su svi prihodi pripadali sandéakbegovom hasu (nadarbi- ni najvi8eg ranga i iznosa), a stanovni8tvo zaduieno razlidi- tim vojnim i poluvojnim obvezama uz smanjeni porezni reret. Nakon éetrdesetih godina 16. stolieca takvi vilajeti solidacijom turske viasti svi pograniéni teri- dijelovima pojedinil saridzakar kao redovitih To ipake ne anadi da njihova rabna pourudja uz granici neni faktithi poseban statu koji se ofituje prije svega u veCem broju utvrda sa stalnim posada- ma te u slaboj naseljenosti i niskom stupnju gospodarske rentabilnosti (pretezito stanovni8tvo Vlasi — stoéari). Pri tome se mote razlikovati uze i Sire pojaseve serhada, kraji8ta (tur, serhat prema perz.-ar. slo%enici). Veé je cijelo podrugje zapadno i sjeverno od Rumelijskog paSaliaka (hrvatsko-bo- sanski i ugarski prostor) 5 glavnim centrom u Budima § _sekundarnim u Sarajevu/Banjoj Luci bilo obiljezeno stano- “Vitim clementima vkrajiskoge statusa, pogevsi od Sirih ovla: “stiivecih prihoda beglerbega negoli u drugim ejaletima. No u_uzem bi se smislu krajistem mogac zvati_pojas utvrda nejednake sirine (10-50 km u dubinu) koji se na hrvatskom podrugju protezao od Dravé do zaleda Dubrovaike, stedinom 17, stoljeéa bilo stacionirano oko 13.000 vojnika. “U 17. stoljeéu u Bosni funkciju nositeljz pogranitne obratie postupno prenzimaju kapetanije. Kadiluk (tut. kadilik, kaza) je sudbeno-upravna oblast koja Za. Taulirod vojuo-upravoih-Gandlak TL) a8e-oslany ‘na geografske i demografske-&imbenixe, a ponckad-i-na ‘povijesne okolnosti. Moze se podudarati s granicama cita-— vog sandiaka, ali i jedne nahije. Za uspostavu kadiluka ‘presidno je bilo postojanje znathijeg gradskog naselja i “muslimanske Zajédnice, kako bi kadija uredovao prije svega u pitanjimd Setijatskog prava. Kadiluke se pribliino rangi- ralo prema vainosti grada u kojem se nalazilo sjediste takve oblasti. Tako se na hrvatsko-bosanskim prostorima spomi- nju kaze od »150, 300 i 500 aktie, njih 60-70 u drugoj polovici 17. stoljeca (najbrojnije su bile one u rangu od 150). Jo8 je sporno pitanje predstavijaju.li ti iznosi visinu dnevnica kadija; ini se da je tako trebalo biti barem u navelu. Kadiluci su nerijetko osnivani, ukidani, spajani i dijeljeni prema potrebama kadrovske politike, osobnih i grupnih interesa, neovisno 0 »objektivnim« ¢imbenicima. U manjim, su mjestima prema potrebi uredovali kadijini 2astupnici,. naibi (nijabet — ispostava). Kadijom (ar. qaddi, tur. kadi, seadac«) se u Osmanskome Carstvu haziva sudac. (Serijat- skog suda), notar Koji uvodi i sidake “kiijige-(sidzile) sve prediiété koji pristi2u na sud (posjedovne sporove, prijenos ostavatine, naredbe ‘centralne viasti itd.), nadzornik poslo- vanja zaklada i izvora dréavnih prihoda, duzan bdjeti nad provedbom carskim faredbi, prikupljanjem poreza, poslo- Falovio eee vant Sodio vase o wei dogada- jima u svome okrugu, prosliedivati prituzbe i predlagati osobe za imenovanje u stanovite sluzbe (npr. osoblje déa- mija). Njegova je uloga u gradu donekle usporediva s ulo- gom piadonacelaikar Siivia kaayje Wjednom gradu tralala edjegodine, ado sTjedecegimenovanjaFadijesu borat Wistanbulu, uzivajuéi posebni tip hadarbine (arpalik). ‘Ovlasteni strutnjak Koji izdaje pravna mislenja (fetve) u itanjima vjerskoprayne naravi naziva sé muftifa-(ar. mufiz, tur” miifia). Fetve su odgovori na pitanja Koja moze posta- viti_svaki_miuslinvany prema su stvarna mena _osoba zamiijenjena fiktivnima, a odgovor s€ obieno svodi na »da« 46 ili »ne«. Ovlattenje da izrite fetve od pripadnika uleme najée8ée dobiva muderris (profesor medrese). U fetvama muftije ponekad navode konzultirane Serijatske autoritete, ali i »svjetovne« izvore poput fermana, carskih deftera i sl. ‘Tako.su muftije u Osmanskom Carstvu faktitki djelovali zakonodavno, $to je islamu nagelno strano. Istanbulski muftija s vremenom kao vrhovni vjerski autoritet nadkrilju- je kazaskere (ovoine suce« nadredene pokrajinskim kadija- ma) i stjece naslov Sejhulislama, Financijsko—upravne oblasti nazivaju se emaneti ili emin- Juci. Njima na €elu stoji emin (ar.-tur. ein, »povjerenike). Toje sluzbenik sredignje financijske up-ave u Osmanskom Carstvu, zaduzen da ubire prihode od dsZavnih dobara, kao Sto su sela carskog hasa, pristaniSta, so.ane i sl. Buduei da su se ti prihodi obiéno izdavali u zakup, emini su najéesce nadzirali poslovanje zakupnika (amila), dok je njih same kontrolirao kadija. Eminima je ipak nerijetko uspijevalo da postanu zakupnici. Te su funkcije isto tako éesto bile povje- ravane utjecajnim mjesnim prvacima, napose vojnim zapo- vjednicima, Oni sa mogli ubirati i drige vrste »carskog blagas, primjerice haraé, Oblast zakupz prihoda pod nad- zorom odredenog emina nazivala se eminluk ili emanet (npr. prihodi svih skela na Savi od Brodauzvodno). Emaneti kao financijsko-upravne oblasti obuhvacali su dosta velike regije, katkada i zemljopisne cjelina poput podrudja uz velike rijeke, morsku obalu i slitno, ali njihove su granice bile velo nestalne i podlozne éestim spajanjima, razdvajanji- ma, smanjivanju i proSirivanju. Tako je na primjer 1564. godine u Osijeku bilo sjedite golemog emaneta koji je a tom trenutku obuhvatio podrudje svih sandzaka izmedu Drave i mora osim Zvorni¢kog i Hercegovackog. Njime je uz emina kao nadzornik upravijao kapetan Dravske kape- tanije, kontrolirajuéi regalne prihode od zaplijenjenih do- bara, nerasporedenih vojnitkih plaéa i casnih dobara. 47 VOJNICKI PREBENDALIZAM OSMANSKE DRZAVE ‘Timarsko-spahijski sustav (tur. dirlik, »svedstva za izdrZa- vanje, plaéae) uobitajeni je naziv za osmansko-turski feu- dalizam s obiljezjima meritokracije i »prebendalizmas, po- sluZbi_u upravijanju pokrajinama. Niu je predstavljalo spa~"_ —hijsko Konjanistvo (perz, sipdhi, »konjanike) podijeljeno prema plat tazredima na timarnike (perz, timdr, »njega__ fond. pravo na rentu u vrijednosti do 19999 akti) ‘ar-tur. zedmet, »gospodstvos, nadarbina do 99 99! . ‘Njima je zapovijedao Sandzakbeg\(tur. sancak ili ar. liva’, sstjeg vojni okruge), dok je sandéakberima-zapoviedao beglerbeg, utivajuci nadarbine najiteg tanga (ar. hss, »na- Fouit, izniman«). Has sand¥akbega vrijedio je obiéno izmedu 200 000 i 600 000 akéi, a »plagas beglerbega milijun do dva. Timari su ponekad doznativani-ivojnicima.ne-spahij= skog’statusa, napose posadnicima twrdava umjesta plaée_u. gotovu, Skupini zaima pripadali su niti Casnici spahijskog Konjaniitva poput alajbega, subaie i sl. Ova se strukura preplitala sa sustavom sluzbi na dvoru. Tako su spahijama mogli postati i pripadnici centralnii, trupa, (janigari i tzv. »dvorski spahijes), porijeklom robovi ili prikupljeni devsirmom. Osim ovih, timare su dobivali sinovi i rodaci Zasnika spahijske vojske, tlanovi njihove pratnje te konaéno dobrovoljci iz redova raje. Zeamete su pak mogli steci u sluéaju zasluga na bojnom poljusUkoliko bi se i dale isticali mogla je uslijediti karijera sandZakbega, beglerbega, vezira u carskom vijeéu i konatno velikog vezi- ra, Clanovi svite pokrajinskih velikodostojnika te sinovi 48 sandakbegova i jo visih zapovjednika mogli su izravno dobiti zeamet; visoki zapovjednici centrelnih trupa kao i visi dvorani t2v, -vanjske shuzbe« saraja dobivali bi zeamete ili pak uz odgovarajucu funkeiju i hasove sandzakbega i begler- bega. Sredinom 16. stoljeca spahijski su odredi mogli brojati 80-90 000 ljudi, jer su suldadno visini prihoda timarnici i zaimi opremali dodatne borce. Nadarbinski je sustav pre- vladaou vrijeme _ Osvajata, a vehi “pod Siileymano: btzario propada uslijed prestanka osvajanja, opadanja ulo: ge konjanistva i nesklada izmedu fi nosti spahija i'sve vecih Zivotnih” sporednii ulogu, nadarbine se naposlijetku sluzbeno doki- daju 1831. godine. Urazvitku Bosanskog paSaluka poscbno je karakteristitna pojava tzv. vodakluk-timara« (tur. ocak, vobitelj, obiteljski posjed«) nakon bitke kod Siska 1593, Gime se uévricuje inate nezakonito nasljedivanje nadarbine neovisno o tome da li se pretendent iskazao u sluZbi ilinije. Janigare (tax. yeni geri, »nova vojskae) kao posebnu skupinu “Vojnitke elite mozemo_definirati_kao dio stajace vojske sredignje vlasti Osmanskaga Carstva (ka-_ pike). Odved jeutemelien_u_vrijeme, sultan mladiéa prikupljenih devsirmom»medu krScanskim, mjesti- mice (Bosna) i muslimanskim puéanstvom. Dio je pak pro- lazio obuku za nevojnitke sluzbe na dvoru, a oko 1500. godine velitina je kontingenta sto ga je trebalo prikupiti mogla iznositi deset do dvadeset tisuéa djecaka, Uz osobe naplagivalo se i 100 do 300 akéi »troika za odjeéu« po pojedincu, natelno ne u selu odakle su odvodeni i ne od siromasnijih. Sligne su ustanove imale i druge islamske 49 \ dréave, ali su tada ovakvi odredi bili iskljugivo sastavljeni ‘od ratnih zarobljenika, tako da je osmanska praksa bila spojiva sa Serijatskim naéelima tek uz pomoé pravne »akro- batike«. Ni kupljenje muslimanskih djeéaka ne bi bilo spo- jivo sa Serijatom, pa nije teSko zamisliti da se na potetku u osnovi nije radilo toliko o zabrani uzimanja sinova musli- mana, koliko anadolskih Turkmena, koje je vlast nisko cijenila i vjetito sumnjitila. Pri odabiru djetaka vlast se rukovodila dijelom racionalnim kriterijima, a dijelom pri- vidnim ili stvarnim predrasudama. Jo§ premalo znamo 0 konkretnim sluéajevima, Idealni su zahtjevi formulirani u traktatu o postanku janiéarskog reda (1606): prednost ima- ju sinovi sveéenika i »boljih« judi; jedinog sina se, barem u principu, ne uzimas od dvojice ili vige njih uzima se onoga koji ostavlja »najbolji dojame; ne uzima se: sirogad jer su »pohlepna i neodgojenaw; sinove seoskih knezova jer su knezovi »podlaci i djeca su im takvas; sinove stotara »jer rastu u planini i neuki su«; »Sugave«; Cosave jer su »smut- Ijivci-i kukavicess »brbljavces; obrezane jer su vjerojatno Turci, dakle »nepouzdani«; oZenjene »jer su bestidnies obrt- nike »jer ne podnose tegobe sluzbes; one koji su neko vrijeme divjeli u Carigradu »jer su bestamnie; visoke rastom »jer su glupi i jedino u sultanovoj pratnji vizgledom mogu plasiti neprijateliacs niske rastom »jer su smuthiveie, Dréalo se ktomu da uzvratne posijedice uspona domacega sina u turskoj sredini znaée dodatnu opasnost, jer bi obracenik sada trebao biti protivnik nevjerni8tva, a Turéin —janitar samo bi podupro zloéu svoje buntovne i nepouzdane rod bine i zemljaka. U prvom ée slu¢aju kontrola nad provinci- jom jaéati, a u drugome slabiti. Janiéari su bili stalno smje8teni u vojarnama i pod oruz- jem. Nisu se smjeli Zeniti niti baviti dopunskim, nevojni¢kim zanignanjem. Te sc odredbe zanemaruju veé od stedine 16. me ‘a Raprijelazu u sedamnaesto ukida se devSitma. U edge po o€ ju primati i sinovi i braca janigara, te s razloga, ; % 4 4 Staesee 4 prestiza i materijalne koristi i raznoliki nevojnigki svijet. Sami se pak janigari sve vige bave trgovinom i nastupaju politi¢ki. Bili su pod sna%nim utjecajem heterodoksnog ~derviskog reda bektasija. Sultan Mahmud Il dao je 1826. kao prepreku modernizaciji-pogubiti janigarske vode,-a Eitav odred je zajedno s bektasijskim redom raspusten.-U pravilu janigari nisu bili stacionirani u-provineiji, osim pojedinaéno (npr. po kazni) ili pak u manjem broju u strategijski osobito vaznim tvrdavama. Ponegdje bi skupine janigara boravile kraée vrijeme na smjenu u sluéaju potrebe da se stabilizira kontrola novoosvojenog podrutja, Sto vri- jedi i za hrvatske krajeve. § popustanjem prvobitne stege gubise i razlika izmedu janiéara i tzv. mustahfiza kao odreda néavara tvrdava« u pokrajini. 51 TURSKA KRAJINA: POSADE UTVRDAVAMA, Na potezut od Drave do zaleda Dubrovnik u granitnome asu bilo je razmjerno nevelik broj spahija (vjerojamno nekoliko stotina, svakako manje od tisuéu). Nakon velikih osvajanja poslije 1521. pa do pogetka pedesetih godina 16. stoljeca, na "sjeverozapadnoj se periferiji Carstva pojavio golemi prostor serhada, »krajiétax u okvir kojega su i svi dijelovi zemalja Ugarsko-hevatsleo-Bosanskoga svijeta kojimia su vilayet, »vlast, Kerajiste kaajitkog ‘bega w ime san najblizeg 4 sandZaka (15. i potetak16-st.), npr. 1455. [(ivilajet Hodidjede) sandiak Skopje]; 1528. [(ovila- | jet Hrvatic) sandzak Bosna]; 2. velike vojne oblasti.na koje ' se dijelio Bosanski sandz. i | krajinu nakon_ukic Bodine (ovilajet Bo: rrajiSta vojvo- da se turski nazivao subas? (subaia), pa se vilajeti ponekad izjednaéuju sa subasilucima. Potonji termin ipak Ce8ée ozna- ava ute podrugje, ajavlja se iu oblastima s posve redovitom upravom, jer zaimi dobivaju titulu bega i subase, Subasa se i tisuéa onih Kojima je plaéa bila kolestivna nadarbina, te | od i jo’ moze nazivati deribasa i serasker (ceribasi, ser‘asker), npt. 1569. »serasker Osijeka i Dakovas, starjeSina spahija dvaju | — kadiluka. Svim spahijama w sandéaku zapovijeda sandzak- | beg, a njegov je organ alajbeg, nadreden subaSamay Seraske- 5S fey etiam Saas bint erat (diploma) o imenovanju jednog lana posade utvede Moslavine (1587) 56 ra-subasu valja razlikovati od seraskera kao naslova velikog vezita dok zapovijeda osmanskom a:mijom na velikom pohodu. Posebno nam je zanimljiva uprayna jedinica »Vilajet Hr- vati« kao privremena osmanska vojno-apravna tvorba dva- desetih godina 16, stoljeca, krajigte ra podrugju izmedu Cetine i Zrmanje sa Sirim 2aledem. Moguice je da su se granice té oblasti Bosanskog sandZaka vecim dijelom podu- darale s granicama kasnijeg Kliskog sardzaka (na istoku do Uskoplja i Neretve). Clanovi tvrdavskih posada mogu se na neki nagin sma- trati i gradanima, osobito ondje gdje nikada nije zabiliezeno posebno civilno stanovnistvo. U mnogim gradovimav wien pograniénom pojasu koje je obigao, Evlija Celebi je prim jetio duéane i kuée iavan same utvrde. Zato je. sasvim ptimjereno pojmiti ova »vojsku« po utvrdama uz grenica, osim onih najmanjih ili najisturenijih, ko lanac »gradanski milicijas koje istodobno pripadaju vojnizkome staleZu, pri- majui nesto malo noveaili zajedniéki dijele kakvu nadarbinu, obraduju nesto zemlje, bave se sitnom treovinom i ako placaju porez (primjerice manji pauSal od diftluka), onda to uu korist nadarbine svojih zapoyjednika, pojedinih sandzak- begova. Tako se na granici brie pojevila moguénost da muslimanska raja barem formalno popravi svoj pravni po- lozaj. S7 REGIONALNI PRIMJER:-OKO BIHACA Zadaéa je buducih istrazivata da osvijetle razdoblje pros- losti Bihaéa koje je joS i danas, zbog nedostatno proutenih, odnosno teze dostupnih turskih izvora, velo slabo poznato. Osmanska dominacija u Siroj okolici grada, a zatim rano razdoblje turskog Bihaéa, teme su pune nejasnoéa i. pro- turjeénih vijesti. Ktomu su i sami turski izvori za predjele danaSnje zapadne Bosne, sve do 18. stoljeéa, opéenito os- kudniji negli moda 2a ijedan dio hrvatsko-bosanskog zemljopisnog prostora nad kojirm je bila uspostavljena os- manlijska vlast. Prema dosadainjem stupnju razvitka znan- stvenoga istrazivanja, mogli bismo opéenito ustvrditi da je uspostava turskih upravnih jedinica na cijelom podrugju zapadno od Vrbasa napredovala razmjerno sporo i da se dugo vremena nije uspijevala valjano uévrstiti redovita or- ganizacija. Osnovni bi razlog tome mogla biti velo slaba naseljenost (posljedica povijesnih i antropogeografskih pre~ duvjeta i okolnosti te osobito jakih turskih provala jo8 od 15. stoljeéa), pa su i izvori vrlo rijetki sve do oko 1540. godine. U kraju oko Sane, osvojenom oko 1500. (a ne 1463), postojao je subasiluk u Kamengradu Sto upucuje na IkrajiSki status, dok je sligna situacija mogla vladati i u Posavini s obje strane Save (kapetanija kao krajiste sa sjedi- Stem u Gradiski od 1535), za to ima stanovitih indicija. Cini se dakle da su svi hrvatski prostori od stednjejadran- skog zaleda pa do nizih, prisavskih dijelova danainje sje- verne Bosne sve do konca tridesetih ili pak ponegdje po- éetka Getrdesetilt Godiva 16. stoljeéa nakon osvajanja bi podredeni reviniia iilajéta kao privremenih upravnih jedi- 58 nica, zapravo krajiita kao pojas teritorija koji je ustrojen poput tampona izmedu redovito organiziranoga sandiaka (x ovom sluéaju Bosanskoga) i neprijateliskog podrugja. Tako bistno uz veé poznati »vilajet Ervati« (od Cetine na jugu do Like na sjeverozapadu), mogli pretpostaviti i posto- janje (cijekom deset ili petnaest godina nakon pada Jajca) u najmanju ruku na nadin vilajeta ustrojene oblasti izemedu Vrbasa i Une, Od éetrdesetih godina nadalje djelovat ée veé redovita uprava Bosanskoga sandzaka, kojem se vjerojatno koncem pedesetih godina sjediste pomite blize pograniéno} zoni, u Banju Luka. No jo3 dugo ée za to golemo podragje ostati jedan jedini kadiluk (Kobat ili Banja Laka), Sto svje- dogi 0 sporom tijeku urbane islamizacije. Oko 1570. javlja se kadiluk Kamengrad, te se stanje delje nije mijenjalo sve do pada Bihaéa, bez obzira na nastavak turskih osvajanja u Pounju. Sandiak je u vrijeme kada mu mo%emo sa sigurnoséu oznatiti granice, obuhvaéao podruéje od izvora Une i Sane pa do Pokuplia. Vjerojatnije je da je jugoistogni dio kao krajiste jo od pogetka 16. stoljeca vecim dijelom pripao 1537. Kligkom sandzaku, a 1580. Bosanskome; osobito je nejasno pitanje pripadnosti podrugja oko Petrovca, koje se tijekom 17. stoljeéa esto spominje kao da pripada Kli8kom, sandzaku. Tom je podrugju, upotpunjenom osvajanjem Bi- haga, namijenjena uloga daljeg prodiranja u sredi8te Hrvat- ske —ali ubrzo sve vite i defanzivna uloga. Nije jasno, da li je veé oko 1580. ondje osnivan sandZak, ali je sigurno da je uprava morala dosta nalikovati onoj u starim vilajetima. U vrijeme Hasan-pasine navale i neposredno nakon nje nasto- jalo se uspostaviti sredi8te vojno-upravne viasti u Pevrinji, Sto se zbog brzog gubitka te tvrdave uskoro izjalovilo (1594. to se poknialo éak i sa Sislom!), pa je odabran Bihaé, gdje je vjerojatno od pogetka sedamnaestog stoljeéa i sluzbeno sjedi8te sandzaka. 59 Ovedie je prilika da predlozimo rjeSenje iza dosta neuvjer- Ijivo nagadanje o »skrivaticie u izvorima 17. st. koji kao da sugeriraju naizmjeniéno ukidanje i vra¢anje u Zivot Bihaé- kog sandzaka. Uogeno je u prvi mah neobiéno spominjanje, pa presucivanje njegove egzistencije u razlititim izvorima. Dréim da se radi zapravo o Ginjenici da je éitav kraj vrlo izloeno krajiSte, i kao takav 4 povedanoj meri zavisi od beglerbega, Stovise nerijetko se nalazi pod njegovom izrav- nom upravom (kao tzv. arpaluk s pasinim zastupnikom, muteselimom). To posebice vrijedi u 17. i 18. stoljecu, kada uloga beglerbega postaje sve veéa, i to na Stetu sandzakbe- gova u manjim upravnim jedinicama. Zato se mode re¢i da sandzak postoji do podetka 18. stoljeéa (1711), a mozda i lo sredine, neprekidno, ali ne i potpuno vindividualizirans. Velika je nevolja Sto upravo u vrijeme pada Bihaca kon- cem 16. stoljeéa slabi, pa i prestaje sastavljanje detaljnih katastarskih deftera, kojima se u nekom sand#aku uevrduju izvori prihoda, prije svega spahijskih. Tako prakti¢ki nema- mo nikakvih orijentira u pitanja agrarnih odnosa za starije razdoblje. Moglo bi se tek pretpostaviti, da je vecina nemu- slimanskog stanovnitva, bez obzira da li je bilo starosjedi- latko ili doseljeno, ratarsko ili stofarsko, bila obvezana davati na ime podavanja uglavnom novéani pausal, Ostali su pak kao i dio neprivilegiranog muslimanskog puéanstva vjerojatno davali desetinu i ostale uobitajene dazbine, s tim da su po svoj prilici obradivali i zemlju u posjedu drugih, prije svega vojnitke kaste. Na to upuéuje analogija sa situ- acijom u Lici pod osmanskom vla’éu 1604. gdje posade gradova, odito vee trajnije naseljeno i razmjerno udomaé no stanovni8tvo, wzivaju najvedi dio boljeg obradivog ze- mijista u okolici. U tom smjeru razmisljanje navodi i doku- ment koji je nastao vjerojatno 1595, a govori o »nedavno« osvojenim krajevima na bosanskom kraj, i tvrdi da su | oni bili popisani, ali da su pripadnici mjesne vojnitke kaste, od sandzakbega do tvrdavskih posada — uspjeli dobiti 60. sudske potvrde da je zemfjaykoja bi imala biti dréavna u njihove posjedu. kao éiftluci. Stoga se na njoj ne moze naseljavati raja i drzava gubi prihod od svojih poreza. Te&ko da je centralnoj vlasti uspjelo promijeniti stanje. Konaéno nas ne bi iznenadio niti zakljuéak da jeu Bihacu, a vjerojatno iu veéini turskih pograniénih utvrda, barem onih vaznijih, doslo do pojave stanovitog »funkcionalnog paralelizma« spram naéina na koji je bihaéka komuna desetljecima prije 1592. bila uklopljena u obranu: grad se branio poglavito tako, da su se gradani militarizirali, au novim uyjetima turske vlasti nije te3ko s obzirom na sve Sto je naprijed reteno zamisliti vojnike koji se pretvaraju u gradane, pa se i upuitaju u zemljoradnju, na ovaj ili onaj nagin (er su i turskim grani¢arima place bile slabe i neredovite).. Drugo je krupno pitanje problem nastanka i djelovanja bihaéke kapetanije. Tu bi bilo nuino ponesto korigirati shvaéanja dosadasnje historiografije. Kapetanija kao terito- rija s nasljednim kapetanima kao zapovjednicima sve vojske u takvom vojnom okrugu i zamalo lokalnih dinasta, prije druge éetvrtine 17. stolje¢a zapravo nigdje nema —pa tako niu Biha¢u. Kapetani se pojavljuju, ali na drugi natin no to je tou kasnijim stoljecima. Oni mogu bit! zapovjednici lakog pjeSaitva u vatnijim tvrdavama na vecim rijekama sa Sirim ovlastima (npr. »kapetan Savee u Graditki od 1537), ili pak zapovjednici tog istog roda vojske u aizu malih utvedas katkada su to zapovjednici konjanigtva, ako ga ima u tvrda- vi. Niu prvom sluéaja, kada se radi o begovima u rangu zaima, a pogotovo ne u drugome, ne redi se 0 zapovjedni- cima »sve vojske na to&no omedenom teritorijue, Inave bismo zbog broja kapetana morali govoriti 0 desecima »dodatnihe kapetanija. Ovdje valja dometnuti jo8 i to, da jedan spomen — vjerojatno kapetana Gradiske —iz 1540. ukazuje na to da se barem mjestimice za ove krajeve tj. dio Posavine oko Graditke i Jasenovea i dio donjeg Pounja medu osmanskim zapovjednicima rabio naziv »Hrvatskax. 61 Javlja se i naziv »Islovin« (Slavonija), a hrvatsko stanovnis- tvo za razliku od Vlaha ponekad se naziva »Madari«, no probija se i svijest o faktiékom srastanju hrvatskih zemalja, i to, paradoksalno, u odnosu na podrueje pod osmanskom viaséu: te, 1540. godine banu Petru Kegleviéu piSe Ma- hmad-beg, »Croatig et portu Zawy dominus«. Konaéno bih posvetio neito vie prostora najobavjesni- jem izvoru za stariju povijest turskog Bihaéa — sadrZajem dosta jednostranom, ali ipak podacima bogatom — popisu plaéene vojske u Bihacu i okolici, unutar popisa plaéenih tvrdavskih posada u Bosanskom pagaluku sastavljenom oko 1644. Taj popis vrijedi usporediti sa slignim izvorom iz godine 1586. Tada je, naime, na sektoru graniénog pojasa Koji je pripadao Bosanskome sandiaku u tvrdavama od Gradiske do Cazina i Buzima zabiljezeno 2270 vojnika plaéenih posada, éemu se moze pribrojiti jo8 nekoliko sto- tina takvih, koji su wZivali prihode u visini plaéa, ali u vidu kolektivnih nadarbina, Isto podrugje bez Bihaéa ima Sezde- setak godina kasnije samo plaéenih yojnika 4385, dok je u Bihaén s okolicom upisano njih 1219 (779 + 440), te u drugim utvedama koje 1586. ili nisu imale posade ili nisu bile osvojene jo 976, svega 6580 osoba. Iz ovih je podataka vidljivo mnogo toga. Prije svega vidi se da su Osmanlije na istom podruéju kao i 1586. dréali skoro dvostruko vece snage, a da je Bihaé postao najvecom inajjacom tordavom na cijelom krajigtu od Drave do mora.’ Zatim, ovi isti podaci upucuju na oprez prema mletatkome izvje8cu iz 1626. i identitnom opisu A. Georgicea, izvorima koji se rado koriste kao »sluzbeni« za procjene vojnih, pa i demografskih kapaciteta Bosanskog pagaluka. Te procjene donose dosta manje brojke. Moida je u dvadesetak godina izmedu oba izvora doglo do znatnog povecanja, ali to niposto ne mora biti sluéaj. Nadalje, prihvatimo li pretpo- stavku da vecinu pripadnika posada dine de facto gradani, sada turskoga grada, trajno naseljeni, pa is obiteljima, onda 62 bi broju od oko 5000 dua u kraljevskome gradu pred padom bio posve blizu vjerojatni broj stanovnika osmanske kasabe Sest desetlieca kasnije, s jo nesto spahija i obrtnika. Jaéina tvrdave moida vie govori o nesigumnosti, negoli o snazi. Sasvim je moguée, da je tako snano pojagavanje posada zapravo pokusaj da se kompenzira smanjenje uloge Viaha, koji se odseljavaju i sve im se manje vjeruje. Umjesto presijecanja Hrvatske na slabo branjenoj spojnici i prodora uKranjsku, sada vie zabrinjava blizina Karlovca. Vise nema —ili gotovo nema —zalijetanja i pljatkaslih pohoda koji kreéu iz dubine turskog teritorija na velike distance. Cini se da Pounje pod osmanskom via’éu sada brane poglavito posade sa zapovjednim kadrom iz viastite sredine i tenden- cijom prema statusu slitnom kako polozaju seljaékog plem- stva, tako i gradana ukljuéenih u agrarnu proizvodnju. ‘Vjerojatno bi se, uz osnovne razlike u pravnome polozaju i zaéaj plaéene sluzbe, moglo za tisuée obitnih »neferax (»pojedinace, borac) reti da je svaki od njih u tom vremenu i prostoru zapravo tek muslimanski »Scldatéabauer, ali‘na poseban natin i gradanin. Stoga iz Sturih podatakea Evlije Celebija 0 broju vojnika u utvrdama pogranitne zorié moe Zemo mugeubos naslutiti i broj gradana. 63 TURSKA KRAJINA: IZ POVIJESTI KLISKOG I KRCKOG SANDZAKA O povijesti najveceg dijela june Hrvatske zajedno sa su- sjednim krajevima u Bosni Sto su u razdoblju 16. i 17. stoljeéa ulazili u okvire Kli8koga sandiaka danas se zna daleko vige na temelju izvora neturske, uglavaom mletaéke provenijencije, negoli osmansko-turske. [to ne samo medu povjesnigarima koji se turskim izvorima nisu mogli izravno koristiti nego i medu povjesnigarima turkologkoga usmj renja, Sto je stanovita anomalija. Razlozi su tomu vigestruke naravi, uglavnom objektivne. Kao prvi valja istaknuti bitno drugaéiji karakter mletatko-turskih (pa na neki nagin i dubrovaéko-turskih) odnosa s jedne strane te habsbursko- turskih s druge. Uz ratnu zbilju te je odnose u prvom sluéaju obiljezavala snazna gospodarska meduzavisnost s clementi- ma ekonomske simbioze, a u drugome gotovo iskljutivo »gledanje preko niana«. U Zagrebu ili Karloveu bilo je malo interesa za 8to drugo osim za ratne pripreme i provale neprijatelja, dok se od Zadra do Dubrovnika itekako vodilo raguna i o uspjehu Ijetine na kraSkim polfima, i o karavan: ma sa stoéarskim proizvodima, i o cijenama na balkanskim sajmovima. Posljedica toga je i relativno obilje grade o prilikama i zbivanjima u pozadini priobalnih komuna, sto nerijetko moze pruiiti svestraniji i u nekim aspektima uvid koji je stvarnosti blizi od spoznaja na temelju samih turskih dokumenata. Stoga se i prije objavijivanja nesto veéeg broja osmansko-turskih dokumenata o prilikama u Kliskome sandZaku znalo vige, negoli o krajevima od Like do Srijema. Drugi bi objektivni razlog za ovakvo stanje bilo praktiéno 64 nepostojanje hrvatske povijesne turkologije, koja se tek u posljednje vrijeme podinje konstituirati. Povremeni poku- Saji da se turski izvori tumate polazeci cd radova drugih, a ne od viastitih istrazivanja, vige su opteretili negoli unapri- jedili historiografiju. Pa ipak, usprkos iznimnoj vrijednosti mletatke grade, slika koja ne bi ukljugila ozbiljnu i sustaynu analizu osman- sko-turskih izvora bila bi krajnje manjkava, Upravo »trezve- nost« i »pouzdanost« éitavih serija izvje8éa moze istraivaéa zavesti na stramputicu razmjerno lagodna prepustanja ivo- rima »da sami govores, Skrenuo bih pri tome paznju na jednu osobito delikatnu okolnost 0 kojoj se nije vodilo ratunat rabiti talijanske »prijevode« turskih dokumenata, (. navodne talijanske verzije dokumenata objavijivanih na dva jezika velo je pogubno: talijanske su »verzije« esto zapravo urlo slobodne parafraze, i ako se driimo samo njih izgubit Gemo nemali dio onoga sto je osmanlijska strana podrazu- mijevala da je utanageno u datoj prilici. Poznato je.da je-Kik kc pnaslijedio« pogranignu oblast riba Bosansloga sandiaka.zvanu wwilger Hevati« jedistem u Sinju. Govori se da je »vilajet Hrvati« obu- 10 prostor izmedu Zrmanje i Cetine ali nema jasnih obrisa njegovih sjeveroistognih i sjevernih granica u pla- ninskoj unutraSnjosti. Nakon osnutka K1 dobrim dijelom obuhvatio prostor sredajov( ‘Vine Hevaiske. Pitanja koja ce trebati rjeSavati jesu dakle granice »vilajeta Hevatie prema unutrainjosti, te granice samog KliSkog sandiaka na sjeveru (ostaje nejasno je li podrugje izmedu Une i Sane pripadalo njemu ili pak Bosan- skome sandzaku. Valja ispitati i naznake da je nakon izdva- janja podrgja sjeverozapadno od Krke kao novog sandiaka (1580), kliski sandakbeg ovome i dalje ostao u nekoj mjeri nadreden. Konagno se nameée i pitanje druktijeg vredno- vanja pogranitnog pojasa: na granici s mleta¢kim posjedima 6 kao da nije ni bilo »nigije zemljes, nasuprot dosta sirokoj zoni izvan bilo éijeg nadzora od Like do Drave i dalje. Broj, raspored i nazivi nahija uglavnom su rijeScni u »Bosanskome paSalukus Hazima Sabanovica. Manje dopu- ne (za Liku) sam sam izvr8io, no sigurno bi temeljita revizija bosanskih i kliskih deftera dala povoda novim ispravcima. Isto tako je jasno da je na najveéem dijelu teritorija djelovao samo jedan, skradinski kadiluk, a ktoma jo8 Klis, Jezero, Prusac i Neretva, Pri tome ée biti nuZno dodatno ispitati pripadnost kadiluka Kamengrad i Novosel/Petrovac, jer je to pitanje vezano i s pitanjem granica. Osobito je slozeno pitanje broja i imena vojvodaluka ili subasiluka kao pos strikata unutar sandZaka koji su obuhvaéali vi znagenje im je u praksi bilo vrlo veliko, Njima bi tek trebalo odrediti totne granice. Prije svega ostaje jo’ puno posla na biografijama, kako kijuénih lignosti, napose sandzakbegova, tako i hrvatskih konvertita u osmanskoj sluZbi. Neke bi valjalo dopuniti i ispraviti (tek mjestimice su istrazivanja dospjela dalje od BaSagiéevih natuknica), a neke tek treba obraditi, mozda &ak i otkriti. Neki nedavno objavijeni-radovi bacaju vide svjetla (uglavnom dosta negativnog, i to s osmanskoga sledista!), na upravijaée sandzaka kao Sto su Malkoé-beg Karaosmanovié i Fethat Sokolovié, te na neka konkretna zbivanja (osvajanje Klisa 1537, postupci obojice prema raji i vojnicima), Nadam se da ée u tome smislu biti moguée Sto prije vrednovati rukopisni dodatak univerzalnoj povijesti Mustafa Alije koji je kao tajnik Ferhat-pa8e u Banjo} Luci pribiljezio yeti broj vrijednih podataka za Klis i Kliski sandzak, § druge strane valjalo bi poti u potragu za poda~ cima o vakufa velikoga vezira Rustem—pate, za kojegse mis da potjeée iz Skradina, On je ostavio oveéu zakladu u Solinu, o €emu do-sada nije bilo govora. Njen su dio bile i poznate solinske mlinice (njih dvadeset). Ne bi trebalo tragati samo za paSama i vezirima. Jednako je zanimljiva 66 ‘Zdenac Tri kralja, Klis pojava veéeg broja kvalificiranih majstora u carskom saraju kojima je zabiljezeno hrvatsko porijeklo. O pojedinostima vojne organizaciic jo8 uvijek ne znamo. dovoljno. Buduéi da sam mogao pregledati samo popis vojnih posada plaéenih u gotovu iz 1643, mogu predoéiti neka saznanja o njihovoj snazi, strukturi i rasporedu u splitskom zaledu uoti konagnoga protjerivanja Turaka iz Klisa. Od ukupno 1089 graniéara na platnim liscama (ostali su zabiljezeni podalje od prostora o kojem govorimo), oko Splita je bilo koncentrirano njih 777. Kao keajiSke utvede ratunao se Klis, Ivrankéy 18, Kozjak 33, Lonéarié (Solin) s mostom 240, Kamengrad (Kamen), tvrdava i palanka 143. Manji dio posade u Lonéariéu izérzavan je sredstvima dobivenim od regalnih prihoda u Peljicima. Sam Klis u to je vrijeme trebala braniti posada sas:avijena od 343 borca (od toga 32 »éuvara« u »donjoj éetvrti«). Na poéetku je upisano 76 »éuvaras, tj. pokrajinskih janizara, zatim 17 topnika, 136 azapa (»momaka«), 31 konjanik i $1 martolos 67 (svi muslimani). Sravnimo li taj podatak s onim iz opisa iz 1624, brojke ée izgledati realisti¢no, ukljueujudi i onu o 8-9 topova. Nasuprot tomé bosanski je beglerbeg 1587, molio da se posada u Klisu pojaca ili spoji s onom u Lonéariéu, jer broji svega osamnaest ljudi. Brojevi za ostale utvrde (1624. i 1643) te8ko se mogu dovesti u sklad. -Na_podrugju-Kliskog sandzaka u Zagori turska je vast kao i svugdje drugdje gdje nije bilo imiogueiiosti da se osloni na vee postojecu mrezu naselja gradskoga tipa, planski i iz strategijskih razloga razvijala i ja¢ala gradove. U nekim je slufsjeimanprava frscana.pe ce koje je pretvoreno u kasabu oye trgovitte bogatije od Sinja. U Hrvacima je i prije podizanja Ferhad-begove déa- mije‘oko 1570. moralo biti-razvijei ‘goviste $a Stanovi- ~tinr brojem duéaa, kako se vidi iz carske naredbe izdane 1560. u povodu napada okolnog stanovnistva na sudnicu i nasilja poginjenih u mjestu. Nije iskljugeno da se na sliéan natin, dravnom inicijativom, razvio i Deni koji je postao moida najveéi grad na tom prostoru u vremenu prije Kan- dijskoga rata. U Sinju, DrniSu i Hrvacima prepisivana su i djela standardne islamske naobra¢be onoga vremena. Ta sit “naselja ipak imala funkciju ogranigenu na okvire vojnih, prometnih i lokalnih gospodarskih imperativa, O nekoj ulozi samoga Klisa koja bi se otitovala na civilnom polju (obrti i trgovina) za sada nema nikakvih spoznaja. Velo je vjerojatno da nas tu ogekuje jo mnogo novoga. Selo, agear, proizvodnja i drustvene skupine je tijesno povezani sklop tema. Najprovokativnija je tema pri tome w svakom sluéaju kontrast izmedu ogeanienih rezultata po- Hodjelstva, na koje ne pomisljamo samo mi, nego ih apostro- firaju i osmanski izvori, i uloge Kligkog sandiaka, odnosno vojno-upravne elite u njemu kao izvoznika i snabdjevaéa obalnih komuna ditom. No u Sesnaestom stolje¢u nije bilo tako. Izvori neprestano govore o izvozu Zita s podrugja 6 sela.uigtad (kasa sandiaka prema moru, a to u slugaju posvemaiinje nestasice i kronigne gladi ne bi bilo moguée. Centralna je vlast povremeno kuSala ogranititi, pa i zaustaviti izvoz ita kao ° strategijske sirovine, ali se ugiavnom mirila s Zinjenicom da zako ima manje nevolja u jednoj pozraniénoj oblasti. Broj naredbi usmjerenih protiv izvoza gotovo je beznaéajan u usporedbi s kolitiriom podataka s druge strane o uvozu, tako da valja vjerovati kako je najvetim dijelom dito izvo- eno zapravo legalno. U novije vrijeme pojavila se i teza kako je izvoz ita u dalmatinske komune razorno djelovao na timarski sustay u zaledu, tj. Ki'8kom sandzaku, Tav. adefterske cijenee koje se navode u latifundijae. Nakon kratkotrajnog pokusaja, uoéhjivog u popisu splitskog zaleda iz 1528. da se stanov- niStva nametne desetina, turska je viast od toga odustala i najveéem dijelu seoskog zivlja odredila pla¢anje tv. filurije, novéane pristojbe koja nije bila niZa od vrijednosti podava- nja u naravi, Ta pojava ne govori col.ko o nekom »vlaskom otporus nego o slaboj isplativosti ubiranja naturalne rente od stanovni8tva koje je primarno orijentirano na stotarstvo. 6 Sandiaci: Klis, Keka { Biaé 1606, godine Vrlo je malo kr8éanske raje ostalo pod obvezom desetine (aglavnom na dobrima zaklada-vakufa) dok desetinske se- sije u veéoj mjeri drie muslimani, vojnici ili malobrojni gradani. Ne vjerujem da se vodila velika borba za zemlju izmedu krSéanske raje na jednoj strani i vojske i spahija na drugoj. Na taj nagin i pitanje »vlaskih privilegijac prelazi u pitanje »posebnoga statusa« da bi se napokon ispostavilo kako su pvlaSka« sela podijeljena na spahijske nadarbine i to tako da spahija umjesio desetine prima filuriju, kao zamjenu a desetinu ali i za glavarinu, koja bi »normalnoe trebala | pripasti drZavnoj riznici, ili eventualno biti dodijeljena ve- {kodostojnicia ne ispod ranga sand¥akbega (sanddakbegu wvlaskae sela pripadaju u izvorima iz 1542. i vjerojatno 1550. dok su 1586. ve¢ u okvirima timara). U sluéaju barem dijela sanddaka u Zagori driava je dakle odustala od svojeg, 70 glavnog izvora prihoda, kako bi ipak nekako omoguéila izdrZavanje mjesnih vojnih snaga. To je iznimno zanimljiva pojava (popis izmjena.titulara nadarbina iz 1586) koja govori kako o snaladijivosti osmanske uprave, tako i o opravdanosti novijih teza o »vlaskom pitanjus, koje prizna- juéi stanovitu ulogu specifignih etnickih, pravno-statusnih igospodarskih momenata u prvi plan postavija kulturoloski model. Neprestano poveéavanje novéane vrijednosti dazbi- nau 16. stoljecu, od 120 akéi 1528. co 200 u Zagori, 280 uistoénoj Lici te vise od 300 u istoénoj Bosni za Vlahe jasno upucuje na jo jednu vaznu Zinjenicu, ¥. na faktitko opore- zovanie stotnog fonda, najprije sitne stoke na drugi nagin od klasiéne ovéarine, a onda gotovo sigurno i krupne stoke. Sivuacija Vlaha u Zagori 1528. i Hercegovini 1530. bila je velo sliéna. Pod obvezom davanja rajinskih dazbina morali su uz uobiéajenu glavarinu dati naturalnu rentu u vrijedno- sti od Sezdesetak akéi, Sto je vrlo male i govori o ogranite- nim moguénostima zemljoradnje koiu nije bilo moguce intenzivirati. Nakon Sto je uslijedio »povratak« na vlaski status i poveavanje ukupne gotovinsVlasi« (vEflakane) ili nvlatli rede (»Eflakan ta’ifesis) javija_ v, rijeé rabi ln posebne rodovske skupine s U pozadini, Nezainteresirani za om ballcar teliiu pozadi Sto drugo doli za tematiku povezanu s liskalnim interesima, sastavljagi popisa to bi ime koristili u sluéaju odgovarajuce samoidentifikacije. Ako bi neka rodovska skupina nazivala samu sebe kakvim drugim imenom, odredbe bi ostale u ‘osnovi iste, ali ne ijime skupine. 7 Tekst odredbe obitno je jednoobrazan, te nabraja duino- sti i obveze Viaha iz predosmanskog vremena (dukat po obitelji, neka vrsta vojne sluzbe i manji »darovis), Cim se ta rana formula bitno promijeni, ime »Viasi«nestaje iz naslova. Cesto manjka tak i posebno izdvojeni kanun, te se pretvara u odiomak unutar ¢jeline kanuna za raju. Stoga éemo za- § kijueti da je pevobitno poimanje Viaha u osmanskim popi- j sima bilo primarno ustedotozeno na shaping koe on potjecati od balkanskih romanskih stogarskih Viziranih ili dvojezitnih), ukoliko izmedu nji abi yell fice postoji nepisani sporazum koji znaci specijalni status glede | w i granivote thie _poreza wz angaman u ratnim naporima drzave. Buduci da je porezni sustav bio usko povezan s vojaim potrebama, ‘mozemo reéi da su Viasiu ranim popisima pojmlj na isti nagin kao i vojni redovi nazivani yaya, mt martolosi, vojnuci itd. a ne toliko kao etnithi, drustveni ili Zak porezni razredi i skupine. Stanoviti se znak njihova etnitkoga porijekla ovdje-ondje moze nastutiti, popu uvoda j | elie ipa, sh sie u sumarni (sinoptitki) defter 2a Hercegovinu iz 1530, da bi seisti tekst ponoviow kanun-namiza taj sandako8 1637/38. godine. Via8ki su kolektivizam i ratobornost naglaseni i | podjelom na diemate, ’to ovdje znati u prvom redu agnatske | skupine predvodene knezovimna (ane kao u sluéaju sobignes | raje, dosljake na nekom podrugju). Neki su Viasi dvjeli deseljecina na istome podrugju, pa ipak ih susliedni popisi sveudilj vide u dzematima (a ne da se taj naziv izgubi nakon ; sedentarizacije). Pojam konotira i vojni odred, no s obzizom | od isan 7 na neodredenu veliginu vlaskoga diemata, prominentnije je | Pe Metco ect i obilje3je agnatskoga klana. Vrlo velikih skupina sa stotinu i ISB ih tA) AER) vige imena u defterima nema, vjerojatno s razloga zazora Bip. ehidisse pl ity driave spram formaliziranja politiékoge subjektiviteta ple-* mena, tj brige da se ono ne bi »spontano« formiralo. Vlasi su dakako bili vrlo pokretijivi, no ta se pokretljivost, s iznimkom masovnih selidbenih pokreta, odnosno gospo- darski uyjetovane transhumaneije, ofitovala u neprestanom | Hrcegovaéka lansn-nama (1530) 78 79 fragmentiranju i »prespajanjue manjih skupina u potrazi za novim Zivotnim prostorom, Takoder drzim da bi se poraba termina »ia’ife«za viaéke skupine u starijim popisima mogla shvatiti kao istodobna naznaka njihova porijekla i vojnitke uloge. Moida »ta’ife« u okviru pojma »skupina« podrazu- mijeva za nijansu vige 2animanje ili etnicitet u Sirem smislu, dok bi »dzemate-vide oznagavao »skupinu« od deset, dvade- set, trideset ili malo vite glava obitelji na odredenom mjestu is odredenom ulogom. Uostalom »ta'ife« se u popisima javija samo u tekstu opéih odredbi, a »dZemate samo kao naslov poslije kojega slijede imena konkretnih pojedinaca. Nazivi kao Sto su vlaska raja« (Eflak re’ayasi) ili »vladki nevjernici« (Fflak keferesi) takoder se javijaju, ali iscom nakon %to je stariji natin popisivanja napusten, mozda nakon pritiska spahija dvadesctih godina 16. stoljeéa u smjeru sprjecavanja raje da prelazi u vojni¢ku kastu. to dakle znati ta’ife kada se pojam raja (re’aya) javlja kao njegova suprotnost? Opredijelio bih se za »vlaski rede, Eak i »puke ili »odred, korpus«. No unatoé tome Vlasi nikada nisu spomenuti kao pripadnici vojnitke kaste (askeri), po- put ostalih skupina sa sliénim duZnostima. Izgleda da su oni naprosto bili odvige brojni a da bi svaki odrasli i zdravi muskarac, a ne samo knezovi, bio smatran »normalnime pripadnikom askera. Do prve éetvrtine 16. stoljeéa oni su svoju duznost pomognih odréda vrSili na smjenu, pans bilo ni moguée zasebno angatirati ovog ili onog pojedinca i dati mu ispravu o imenovanju (berat). Do masovne mobi- lizacije moglo je doci samo u posve iznimnim situacijama. Zato status goleme veéine Viaha u redovitim prilikama * mote biti usporeden sa statusom »vojnutke prituve« (voy nuk zeva’idi). : Kada govorimo o toboZnjem »pretvaranju u raju«, mislim da nam mote pomoci jedna tvednja iz spomenutog uvoda u sinoptigki popis Hercegovine (1530), prema kojoj je veliki vezir Ibrahim-pasa dokinuo filuriju kao jedini porez i prisi- 80 eR A SNA lio vlaski red da plaga glavarinu (diiziju), ovéarinu i druge dace (desetina se ne spominje, jer nije bila uvedena) »kao i ostali nevjernici haragarie. Tako je Ibrahim-paa pronaiao novi izvor-dohotka za vladajuéu elitu a da nigta bitno nije morao mijenjati. Zapravo mu je bilo do toga da stvori nove nadarbine (timare i zeamete), ali to nije bilo izvedivo tako da se fiksni gotovinski iznos (devedeset akéi po domacin- stvu) jednostayno doznagi spahijama i posadama gradova bez prethodnog izdvajanja dijela koji bi pripadao driavi (dizija od 30 ili 35 akti) te konaéne ostatak pretvori u protuvrijednost za proizvode stozarskoga gospodarstva s jo8 neSto sitnih da%bina, Tako ditava priéa mnogo vise nalikuje birokratskoj preraspodjeli dohatka negoli prevratu u oblasti »pravac i »privilegijas. Razmotrimo jo$ neke izvore koji bi mogli govoriti o novim odnosima nakon srednjega vijeka. Prema putopiscu Kuripetiéu (1530) kome se Vlasi u stednjaj Bostit (2a-koje- makovito kaze kazé da th Zovu martolosi), pravoslavni ali vjerojatno i neki katoli¢ki, Zale na zabranu podizanja novih crkava, mogli bismo zakljuéiti da se ta mjera poéela sustav- nije primjenjivati u kontekstu nove agresivne politike spram Ugarske nakon 1521. No veé kanun-nama iz 1516. kaze kako su se namnoiile crkve kojih prije nije bilo te se one, zajedno s kriZevima na raskrééima, imaju srufiti, a sveéenici koji Spijuniraju za neprijatelja neka se kazne te8kim tjele- snim kaznama. Subjektivno su dakle Viasi bili vrlo nezado- voljni novonametnutim ogranié 1a poreznim rezimom koji je zaveden koncem dvadesetih godina. Svoga su se angazmana u provalama na keS¢anski teritorij barem pred gostima »stidjelic, Prema izvje8taju Petra Masarechia (1623) Viasi su, barem katoli¢ki, tcatili ispoviied i dobivali odrje- Senje Za sudjelovanje u pohodima na Stetir ke8éana. Imajudi na umu »balkanski model obiteljie mozemo shvatit i njiho- vo posebno ogoréenje s uvodenjem deviirme (Sto je i potvr- da da se kod Kuripeti¢a radi o — sedentariziranim — 81 ‘Viasima i poku8aju da se njihove obveze reguliraju poput obveza obitne raje, uz zadréavanje vojne duZnosti). Pucopi- Stevi su sugovornici odito bili oni Vlasi koji su se veé dosta vezali za zemljoradnju. Devsirmu su dotivjeli teze no Sto bismo to prema opisanom modelu u traktacu o janigarima pomisljali (sigurno je da je bilo dosta povoda tome). Utome je smislu totno i zapazanje da je malo obra¢enika na islam (samo mladi i lakoumnis), jer Viasi nisu, napose u to ijeme, bili u tako teskom gospodarsko-financijskom po- lozaju kao staro bosansko zemljoradnitko stanovnistvo. Kad Kuripetié kaze da je »obojim stalezimae (ranije spome- nutim kao »nacijec: »katolitko-starobosanskac i »srpsko- vlasko-Cicko-martoloskae) pred 1530. godinu nametnut novi i nepopularni porezni sustav, a taj u svemu odgova- ra sustavu tada nametnutom Vlasima, onda je moguéa po- misao da se osim srpsko-pravoslavnih Vlaha radilo i o katoligkima, koji su, vjerojatno analogno urastanju starohr- vatskih Vlaha u jadranskome zaledu u hrvatsko srednojyje~ kovno drustvo, ve¢ prihvatili zajedni¢ki identitet sa starim zemijoradnickim katolikim bosanskim Zivijem (s dodat- kom bivéih ili jo8-avijek-krstjana). Tako je i kod katolika vjerojatno veé tada postalo te’ko razlikovati tko je Viah a tko nije. Zanimljivo je da Kuripetié 1530. ne spominje naturaina rentu, nego dadbine prikazuje samo u novéanom vidu. Desetina bi tamo gdje je postojala, i u vrijeme dok je postojala, ostajala ista, a tek je manji dio seljana mogao predati stvarnu Zimu desetinu. Zato se vjerojatno o njoj ne govori. Uostalom vidi se da se opis odnosio na »Donju Bosnuctj. krajeve od Une do ne&to iza Jajca u jugoistotnome smjeru. Ti su krajevi nakon osvajanja veéeg dijela Hrvatske i Ugarske iznova naseljeni, pa je potreba za primjerenijom eksploatacijom prihoda krajeva gdje su bolji uyjeti za ratar- stvo vjerojatno igrala presudnu ulogu u nastojanju da se nametne novo oporezovanje. No i tada je renta u noveu u 82 najmanju ruku postala dvostruka u odnosu na prethodno razdoblje. Medu ratarima, Za_ono} 20 proizvodi malo” oc knée. ota pete eae vrijeme Vasko} raji bilo nametmuto.30-40_akti diizije. po odrasloj ake, senbarioa ae niz manj nuit aes u Viaha slamizielo ali velika veda nije, jer su jo8 uvijek hiogli Zivjeti od. alternativnih izvora, hhrane. Kuripetic je stekao dojam da kr&ani, ne mireéi se s pogorSanjem svoga materijalnog poloiaja, Zele na naglo pojagane te8koée odgovoriti iseljavanjem. Iseljavanje se apostrofira kao jedan od uzroka slabe naseljenosti (kao preostala dva vidi pofasti i danak u kevi). Sve stogarske rodovske skupine nisu automatski prikazi- vane na ovaj naéin, niti su dobivale status koji bi izvana jace nalikovao vojniékome (primjer Crnogoraca; priblizno se isto mote reéi za albanska plemena koja su takoder pripa- dala model balkanske obitelji). Pa ipak je stvarni materi- jalni poloiaj, a osobito naéin Zivota velike veéine Vlaha i drugih skupina koje su Zivjele na ist ili sliéan nagin ostao tek malo promijenjen, u svakom sluéaju ne toliko da bi uslijedile drastiéne globalne promjene njihovog socijalnog i kulturnog identiteta, Buduéi da su posebni kanuni bili preteZito posveéeni dosta malobrojnim skupinama, moze- mo s valjanim raziogom nagadati da su Osmanlije usmjer vali veéu pozornost na one koji bi migrirali u udaljenije krajeve, dok takve preciznosti nije trebalo kada se radilo 0 83, 2 i as) - ot gaping Ssémineasusn eietertinr et ac sacl eatin Seiten celeste eee ad eeyescasnnraie eeeaette feats ee meres laste Sigotilctasa ten crue. peal ance Sokeroee scfematetuntoners: Soutien haem ml skirt! Sete ety ere gael eccne re eect nd eter betgmey Se genomes Mesenee lr suceua Feet ttc ware Siete, AEs, oes Epicor eased edie aten tgs Geediatyeeman™ | Genaduebaatee eg SueeiteMrfin rene | Heuvmns cere eamtealdatuceedcnenteres: | bulbs icra ee Seeder Sthpe eden perenne antes ati ianoeetiig Bepsieterderbulmenaareoe eartet Sommer Sesto eteg pean tet ge iat emesis, Seances Stee B. Kuripedi¢, Putopis (1540) osnovnoj masi takove populacije sto bi ostala na prvobit- nom podrudju. Postoji mnogo primjera,za novi, krainje neodredeni pojaim >Viasiz (*Eflakan«). U uvodu detaljnoga poreznog deftera za Bosanski sandZak iz 1542. popisivaé konstatira da je za Vlabe dokinuo glavarinu i vratio im predainji status. Vjerojatno je to bila posljedica pomicanja granica daleko na sjever, i, kako kaze Kuripedié joS 1530, vielje turskog cara« da premjesti dio bosanskih timarnika u novoosvojene krajeve. Potom se u tekstu kanun-name sto slijedi kaze da je jedna skupina Zuvara puteva bila obvezana placati filuriju umjesto.dzizije (»obitne« glavarine), te da je uslijed te odredbe postala vlaskom. Viasima se, dakle, mo- glo postati voljom fiska! Vlasi u »vilajéta Hrvati« 1528. nisu biliimieno} ji poseban nagin u popisu iz te godine samo zato Sto su plaéali desetinu. Nedugo zatim, u popisu iz 1550, iznova se za istu populaciju javija ime »Eflakans 84 premda je jedina dazbina koju su moreli davati, filurija od 150 akéi po kuéi, jasno nadvisivala novéanu protuvrijednost zbroja njihovih podavanja iz 1528. U Srijemu i srednjoj Slavoniji filurija je bilo ime za sveop¢u glavarinu, no uistina je ona vrijedila jedan dukat, dakle vie od duizije po kuéi a manje od standardne vlaile filurije. Da pomutnja bude veéa, uu ovoj se regiji u dva deftera diizije (1555.i 1581) javija u naslovu ime »Vlasi« za ditavo kr&éansko seosko stanovnis- tvo, ukljugujuéi éak i ono madarsko, dok se »pravi« Vlasi uopée ne popisuju (jer ne placaju glavarinu). Odake sva ta zbrka? Mozemo tek nagadati da je bilo jednostavnije nazi- vati one koji plaéaju filuriju (u bilo kojem iznosu) naprosto Vlasima, neovisno o porijeklu da%bine u konkretnom slu- éaju. Nadalje, neku je ulogu pri tome mogla igrati i eventu- alna sklonost puéanstva »zadruinome«divotu, makar is ne tako velikim »kuéamac i bez ostalih izrazitih »patrijarhal- nih« obiljezja. Jo8 jedna napomena u pogledu moguénosti mikrohisto- rijskih istrazivanja. Fenomen koji je usko vezan uz razdoblje osmanske vlasti i osobite prilike u njemu jest masovna pojava »mikromigracijac na velo malu udaljenost, kilometar ili manje, a motivirana je naelom »dalje od carskog drumac. Posebna ce, dake, istrazivaéka tema 2a buducriost biti da se ustanove razmjeri pomicanja sela od vainijih komunikacija radi manje izlozenosti nasrtajima vonika u prolazu, ili lokalnih moénika. Vrijedi li to naéelo i za vla8ka naselja, i ako je tako pokazuju li se razlike u ocnosu na zemljorad- nitko stanovni8tvo? Ako je stabilizacijom granice doslo do smirivanja prilika, da li se nakon toga, moda tek u 18. stoljecu, sela primitu blize putevima? Prema nekim shva¢anjima veliki je broj Vlaha bio prisilno sedentariziran i »pretvoren u raju« u desetljecima nakon Mohaéke bitke (1526). Istodobno zagovornici te teze ne sumnjaju da je osmanska vlast davala snazne poticaje »pa- trijarhalnom na¢inu Zivota«. Kada dvije teze ovako protur- 85 jeée jedna drugoj, ne8to ne mote biti u redu, i t6 po svoj prilici prva od njib. U skladu s pretpostavkom da promjena statusa nije i8la predaleko, ustanovljujemo vrlo éeste pro- vale Vlaha zabiljeZene u hrvatskim izvorima s habsburske strane upravo u razdoblju kada bi oni navodno morali biti obiéna raja. Oko 1580. Vlasi su u Kliskom sanddaku —a vjerojatno iu Krékome —morali plaéati filuriju i desetinu spahijama a ipak su se i dalje morali boriti pod komandom sandéakbega. Pa tak i u osamnaestom stoljeéu (1759. i 1791) veliki je dio ruralnoga stanovnistva u hercegovackom zaledu Dubrovnika, nazivan u sluzbenim sudskim doku- mentima rajom, usprkos svemu i dalje bio opepoznat kao Viasi — dakle kulturolo8ki prepoznatliv. Ktomu novi po- rezni tereti uopée nisu morali biti ukupno tedi od starih, pa ni obnova plaéanja filurije nije morala 1 financijskome smislu znakiti osobitu promjenu, Vlasi ne bi bili niu drus- tvenom niu gospodarskom pogledu »unazadeni« pa potom opet »privilegirani«, Ovako gledano, jedina je bitna promje- na bila terminoloske naravi i ticala se jezika financijske birokracije. No birokracija je esto razmisljala previ8e jed- nostavno matematiéki, dok na teren to nije bilo lako ievedivo, kada uzmemo u obzir da vecina nema dovoljno, a ni dovoljno dobre zemlje. Zapravo bismo mogli govoriti o \ tri faze.u evoluciji drustvenog statusa Vlaha na osmanskim granicama u od 15do 19: stoljeca: Kako smio vee vidjeli, u ranom razdobliu od prvih 50-70 godina, njihov je status fakti¢ki vojni¢kog reda. Potom, do oko 1620, status im se promeééu neSto 8to wu bitnome odgovara statusu klasitne raje, s tim da vjerojatnio’ tek manji dio daje desetinu, dok nicki dospijevajt wistinski leetski polozaj. Vojnoj se sluzbi bitno mijenja karaktet: ona takoder u osnovi postaje jedan »kuluk« (wz slabu dievnicu), poput podvoza, gradozidanja, isporuka hrane i sl. Veé spomenutu martologku sluzbu en ‘masse koji nam inogu otkriti samo neturski izvori moZemo smatrati za seljagku radnu rentu drdavi. Oba izvora iz vremena Ciparskog rata (Zagora i »Martolozija« u Bosan- skoj Krajini), a donekle i Masarechijev, pokazuju nam naj- gore moguée raspolozenje Viaha spram te »povlastice«, Nekimaje, ipak, takav posao odgovarao. Nije jasno jesu li i Vlasi juzno od Cetine (Hercegovatki sandzak) stvarno morali ispunjavati takve obveze. Modda i nisu. Vjerojatno je vee nakon velikog iseljavanja Bunjevaca i naglog pojaca- nja wvedavskog ljudstva poslije 162. nastupila treéa faza, koja se upotpunila u 18, stoljeéu, o Eemu ée jo8 biti govora. Poslije sredine 16. stoljeéa viasko se ime manje susrece u popisima i povlati se u korist pojma filuridzijske raje, no s druge strane ono dodivijava stanoviu Siru primjenu. Rekli bismo da su osmanski uredi postuono poteli vige-rabi ‘uobiéajeni jusnoslavenski-naziv »Vlasi« za stotarske rod ake skupine bez razlike, iauzevéi Albance. Tako je to ime uskot6 obuiivatilo razndlike sléapine, koje su ili pripadalé~_ modelu balkanske obitelji a nosile neko drugo ime, il, model uopée nist pripadale, ali su glede poreznih obveza _ bile u polozaju slitnom vlaskome, Ta Einjenica lezi w poza- dini zablide da rijet »Vlah« u osmanskim izvorima nuzno i isldljngivo oznagava socijalno-profesionalni razred stogara (pa je treba pisati malim slovom, »v.ah«). Treba re¢i da ni poraba velikoga slova nije u ovome smislu idealna i bez prigovora, no nakon svih pojanjenja mozemo zadréati tu konveneiju, svjesni fluidnosti te oznake. U 18. stoljecu Viasi koji su ostali s osmanske strane granice vi’e nemaju nikakvu ulogu pomoénih vojnih odre- da, Time vjerojamo nisu nigta bitno izgubili, »Turski« su ‘Viasi sada u osmanskim izvorima nazivani naprosto raja, Pusto8, kako gospodarske tako i demografske naravi nakon iseljavanja brojnih skupina na mletatki teritorij, zahtijevala je i smanjenje, kadikad i brisanje obveze glavarine. Stoga ianosi zabiljezeni u defterima dzizije stvaraju sliku 0 jo veto} depopulaciji nego Sto je stva:no bio slugaj. Prema podatku o broju obveznika glavarineiz, vremena oko 1700~ 87 1750. koji se kreée oko 12,5 do, 63,4 tisuéa, moZemo smatrati da je to, u najmanju ruku na podetku, broj kuca onih koji sa primarno zemljoradnici. Bro} dua je tekko zamisliti tako niskim (samo je katolika 1743, i nakon vrlo velikih gubitaka, jo bilo oko 40 000 dua). Unatot formal- no obvezujuco} »novoje diiziji za odrasiu musku glavu prema tri imovinska razreda nakon reforme toga poreza 1691. te8ko je zamisliti da bi u krajnje teskom vremenu odmah po zavrSetku rata, uz veliku potrebu za radniom snagom, ikakva vlast mogla pokupiti cistu Serijatsku glava- rinu medu prorijedenim krSanskim stanovniStvom, a oso- bito medu kolonistima—dotadasnjim filuridzijama iz reda istognohercegovatkih ili ctnogorskih plemena, pa i onog vlaskog divlja koji nije prihvatio preseljavanje pod mletaéku vlast. U krajevima koji nas ovdje zanimaju, sjeverozapadnoj Bosni i niskoj Hercegovini, Serijatska diizija izgleda nije odmab uspjela potismuti filuriju a time se nije mogla odriati ni desetina. Ukupna te¥ina poreznih obveza nije dakle morala nuino biti povecana, posebice s obzirom na presta- nak starih vlakkih vojnih zaduzenja. Ipak ih nije moglo mimoi¢i novo izvanredno oporezivanje u korist pokrajinske blagajne (legalni taksit i ostali, nelegalni ali uglavnom tole- rirani nameti). Vlasi su zapravo bili vizruéeni« krajiSkoj vojsci kao pla¢a, U tehnitkom smislu rijedi oni vie nisu kraji&nici. No to ne mora dokinuti krajiski »duh«, »menta~ litete, »ljestvicu vrijednosti« ili »atmosferue, Mose im tek dati drugaéiju, specifiénu artikulaciju. Sigurno je da se u pogranignom pojasu nastavio i dovrSio proces koji je zapoteo jo8 u prijelomno vrijeme oko 1620, odnosno svojevrsna »demilitarizacija« Vlaha s konatnom izgradnjom obrambenog sustava s iskljudivim osloncem na muslimanske posadnike placene u gotovu. Broj. utvrda, kapetanija i samih posada znatno je poveéan-(Petrovac, Kalen Vakuf, Sanski Most, Kozarac te Hutovo 1802). Krajigka je vojska (kapetani i posadnici) putem svojevrsne 88 feudalizacije postala utivateljem velikog dijela, ili gotovo svih dazbina ke8éanskoga stanovnistva, Sto izravno, sto neizravno (kao zakupnici ili sakupljaéi poreza, zloporabama i sls primjer kapetana u Ostrovici i Kulen Vakufu), Od nekadagnje dvije, odvojene i koordinirane bitne komponen- te krajiskog sustava, ostala je samo jedna, i to bitno ojagana, dok je druga postala njen »aneks« kao sredstvo za uedréa- vanje. Da li Gemo to zvati »ukmeéivanjemé ili nckako dru- gatije, priliéno je sporedno. Tako mozemo zamisliti jedan sustay koji je iz praktiénih razloga »odozdo« nametnut »odozgo« te je istodobno pojatao simbiozu ali i polarizaciju medu dyjema konfesijama i stalezima. Kapetanije su obu- hvaéale po nekoliko desetaka sela, nad kojima je kapetan éesto vr8io de facto ulogu zemaliskog gospodina, uvodio vlastite namete, pretvarao filuriju u desetinu i vodio Viahe u borbu protiv drugih kapetana, To se potinje sve vide ogitovati koncem 18. ina poéetku 19. stoljeca. Dakle, suprotstavimo li ustaljene predodbe 0 Viasima na prostorima Hevatske i’Bosne u ranom novom vijeku poda- cima osmanskih izvora, ustanovit €emo da se u njiina vlaske skupine pojavljuju kao posebna, ali ne i privilegirana Katé- gorija podloZnoga stanovnitva, vrlo esto kao bezimeni ili dosta neodredeno spomenuti obveznici poreza filuzije. Os- cilacije i promjene u njihovim obvezama spram driave, remetile su njihov svekoliki integriter, dovodile do iseljava- ‘ja, ponegdje i do islamizacije, ali.ipak nisu dovele do gubljenja temeljnih obilie¥ja njibova netina Zivora u.drus- tvenom, gospodarskom, te nadasve kulturoloskom smislu. Vlaskom je" Zivlja bilo gospodarski najmanje-prihvatljivo pretvaranje filurije u glavarinu s desetinom, a odbojnost prema sluzbi u malom ratu protiv k:8¢ana pravdalo se vjersko-moralnini razlozima. No tu. valja.imatina umu okolnost da pljatkatke provale koje bi inicirala_lolkalna” osmanska vlast (a ne pljaéke i krade na svoju ruku) a principu nisu bile osobito profitabilne 2a Viahe koji su 89 morali sluSati drugoga, izlagati se pogibelji kako na lice mjesta tako i moguéoj naknadnoj osveti, te napokon odiu- mu suvjernika u susjedstvi, Stoga je gubljenje vojne du’no- sti'u 18, stoljecu kada pohoda u nekadaénjem obliku vise nema ili pak imaju mnogo-skroninije razmjere gdje Vlasi vise nisu ni potrebni: (a-za obranu'w velikom ratu nist pouzdani), moglo predstavijati stanovito olakSanje ili barem pojednostavijenje njihova polozaja. 90 MIGRACIJE, Opéi pogled Turske su provale i osvajanja pokrenula goleme pokrete milijunskih populacijskih masa na razmedu jugoistoéne i srednje Europe, sto je presudno utjecalo ina procese hrvat- ske novovjekovne nacionalne integracije. Migracije na hr- vatskim prostorima u ranom novom vijeku prou€avane su pretedito u kontekstu velikih poremeéaia izazvanih turskim provalama jo u 15, te osvajanjima u 16. stoljecu, Pri tome se pratilo smier i identificiralo odrediste ve¢ih skupina koje bi se konaéno naselile na nekom podrugju pod vlaséu Habsburgovaca, odnosno Mletaka. Do sada nije bilo ozbil- nijih pokugaja da se migracije na podrugju izmedu Save, Drave i Dunava na podruéju kojim je vecim dijelom 16. i 17. stoljeéa viadalo Osmansko Carstvo osvijetle na temelju analize turskih iavora, odnosno sravnjivanja turskih i razli- Gitih drugih, veé odavno poznatih i tumacenih vrela, Ovdje rocijeniti stupanj pouzdanostii obavijesni poten- obrise novih 2injeniénih spoznaja. Tako se pokazuje da cosmanski popisi (opéi popisi poreznih kapaciteta zemlje 1 specijalni popisi glavarine) ne govore nista o kraju iz kojeg, potjetu vece skupine stanovni8tva za kcje bismo pretposta- vili da je doseljeno, ali ga mijestimice na razne natine imenuju te pojedinagno obiljeZavaju dosljake kojih nema u prethodnom popisu. Oni takoder biljeée imena razmjerno togno onako, kako ih rabe same popisane osobe, pa i to ne8to govori, Isto tako je prema obiljezjima drustvenoga ustroja ove ili one grupe moguée pogadati radi li se 0 on starosjediocima, doseljenicima ratarima, Vlasima ili pak 0 kakvom posebnom sluéaju, odnosno o prijelaznim i mjeSo- vitim sluéajavima, Konaéno se migracije prema tragovima koji se u popisima nazira mogu podijeliti na individualna preseljenja, pokrete malih grupa te migracije ve¢ih i velikih razmjera, zatim na one motivirane primarno drustvenim i gospodarskim razlozima, odnosno one koje su iskljugiva posljedica izravne prisile (naseljavanje robova i prisilno preseljavanje gradana),) Motivi mogu biti u veéem ili ma- njem stupnju vojno-sigurnosne naravi, poput poticanja Vi ha da koloniziraju krajifte, ili pak ne&to specifitniji sluéaj kada se uspostavljaju derbenti (perz.tur. »klanace), naselja Eavara prometnica koja miogh, ali ne moraju prerast u grad. Détbenti su osnivani na mjestima koja su zahtijevala orti= nitki nadzor radi sigurnosti putnika (planinski prijevoji, Sume i moévare). Stanovnici se nazivaju derbendiije i obiéno ufivaju oslobodenje od izvanrednih nameta (tv. avariz) i smanjenje redovitih podavanja. Tako su utemeljena mnoga naselja, a najpoznatiji je primjer grad Derventa u Bosanskoj Posavini. Do sada nije bilo ozbiljnijih pokuSaja da se migracije na podrugju izmedu Save, Drave i Dunava na podrugju kojim je veéim dijelom 16. i 17. stoljeéa vladalo Osmansko Car- stvo osvijetle na temelju analize turskih izvora, odnosno sravnjivanja turskih i razligitih drugih, veé odavno poznatih itumagenih vrela, Ovdje se nastoji procijeniti stupanj pouz- danosti i obavijesni potencijal turskih izvora za povjesnigara sjedne strane, te naznatiti obrise novih éinjeniénih spozna- ja. Tako se pokazuje da osmanski popisi (opéi popisi pore- znih kapaciteta zemlje i specijalni popisi glavarine) ne go- yore nita o kraju iz kojeg potjeéu veée skupine stanovniseva za koje bismo pretpostavili da je doseljeno, ali ga mjestimice na razne natine imenuju te pojedinaéno obiljeZavaju doslja- ke kojih nema u prethodnom popisu. Oni takoder biljeze imena razmjerno toéno onako, kako ih rabe same popisane 92. osobe, pa i to ne8to govori) Isto tako je prema obiljezjima drustvenoga ustroja ove ili one grupe moguée pogadati radi li se o starosjediocima, doseljenicima ratarima, Vlasima ili pak o kakvom posebnom sluéaju, odnesno o prijelaznim i mjeSovitim sluéajavima. Konaéno se migracije prema trago- vima koji se u popisima naziru mogu podijeliti na individu- alna preseljenja, pokrete malih grupa te migracije ve¢ih i velikih razmjera, zatim na one motivirane primarno dru3- tvenim i gospodarskim razlozima, odaosno one koje su iskljudiva posljedica izravne prisile (naseljavanje robova i prisilno preseljavanje gradana). Migracije na hrvatskim prostorima wranom novom vije- ku prouéavane su pretezito u kontekstu velikih poremeéaja izazvanih turskim provalama jo8 u 15, te osvajanjima u 16. stoljeéu (tzv. »bjezanje pred Turcimas). Pri tome se pratilo smjer i identificiralo odrediéte veéih skupina koje bi se konatno naselile na nekom podruéju pod vlaséu Habsbur- govaca, odnosno Mletaka. Nasuprot tome, istrazivanja migratomih pokreta unutar granica Osmanskoga Carstva, od vremena njihove relativne stabilizacije izmedu 1521. i 1552. bilo jemanje. Za podrugje dananje Bosne i Hercegovine postoji dosta opseZna litera- tura, no ona je ponajvise usmjerena na vlasku kolonizaciju opustjelih krajeva. Djelomice su rezultati tih istrazivanja relevantni i za neke prostore danainje Hrvatske, No uku- pno uzevsi za teritorij suvremene Hrvatske spoznaje su priligno oskudne, mjestimice i pogretne. Tek predstoji po- redbena analiza povijesnih izvora netu:ske provenijencije, zatim kulturnopovijesne, etnoloske i filoloske zajedno s osmanskim povijesnim izvorima. Prije svega nam manjka tipologija preseljavanja i to ponajprije na temelju razlike izmedu pokreta motiviranih fizi¢kom ugrozeno8éu i onih koji imaju vile gospodarske uzroke. Ovdje bih nastojao samo ukazati na stanovite dosada nepoznate Einjenice koje je moguée osvijetliti analizom turske grade, i to samo za 93 podruéje Slavonije i Srijema u 16. i 17. stoljecu. Takoder vjerujem da usporedba s nekim najnovijim postignucima za hrvatska podrugja uglavriom izvan domasaja turske kontro- le mogu dovesti do vrlo poticajnih uvida. Problematika doseljavanja i definiranja vlaskog stanovnistva Ukkolektivnoj se svijest, ali uvelike i u samoj historiogra- fiji, slika o demografskim, vjerskim, etnitkim i kulturolo’- kim promjenama koje bi bile posljedicom migracija na prostorima pod turskom vlaSéa svodila na doseljavanje Viaha. No vlatka kolonizacija pripada razdoblju samog potetka turske vlasti i viemena dok s& ona” jos “nastoji~ “Siabilizirati, To se posebno odnosi na naséljavanje’pravo" slavnih Vialia koje Vlast potiée u pogranigaim Keajevima, a abiva se od dvadesetih do pedesetih godina 16, st. Taj se element né cay odi jib pridolazit 6 a ée se do konca 16. stolje¢a njihov | broj poveéavati), ali ée teritorij na kojem Zive ostati uglav- nom ist, Kao primjer nazadovanja poljoprivrede rado se navodi pretvaranje prostranih zona u viasko-stoéarske krajeve. Pri tome se zaboravlja na éinjenicu da pokreti vlaskih skupina Sirokih razmjera u hrvatski prostorima zapotinju mnogo ranije od turskih osvajanja, pa i provala —od 12. stolje¢a nadalje. Tko Ge izraéunati udinke ove »pastoralizacije