Tehnologije za irokopojasni nepokretni radijski pristup

Mario Cvitkovi
Zavod za radiokomunikacije, Fakultet elektrotehnike i raunarstva, Sveuilite u Zagrebu
E-mail: mario.cvitkovic@fer.hr
Saetak - Posljednjih godina fiksni, a zatim i mobilni irokopojasni pristup Internetu postao je stvarnost, a
znanstvena istraivanja i posljedino, praktina izvedba sustava, jedno je od najaktivnih podruja elektrotehnike
i informacijske tehnologije. Napretci u zadnja dva desetljea na ovim podrujima drastino su promijenila nain
dijeljenja informacija, poslovanja i zabave. WiMAX je jedan od sustava koji je produkt tih napredaka i na kojem
se jo znaajno radi kako bih se poveala brzina prijenosa podataka.
Kljune rijei - OFDM, WiMAX, modeliranje radijskog kanala
1. UVOD

2.1. Karakteristike WiMAX-a

Fiksni irokopojasni pristup ve je dugo mogu

upotrebom DSL tehnologija (putem bakrenih parica)
i kabelskih modema (putem koaksijalne mree
kabelskih televizija), a ve neko vrijeme prisutne
mobilne komunikacije tree generacije omoguuju
zadovoljavajue brzine pristupa Internetu i mobilnim
korisnicima. Sljedei korak, u tzv. etvrtoj generaciji
radijskih komunikacija jest konvergencija audio i
video komunikacije, multimedije, televizije visoke
kvalitete i internetskih usluga sve bazirano na IP
setu protokola, uz jo vee brzine prijenosa,
sigurnost i razinu pokrivenosti signalom. Uz to, za
krajnjeg korisnika najvaniji cilj je koritenje
navedenih usluga u bilo koje vrijeme i na bilo kojem
mjestu. WiMAX tehnologija esto se naziva
premosnicom izmeu tree i etvrte generacije.
Omoguava fiksni radijski pristup kao alternativu
DSL-u, te u novijoj inkarnaciji norme i nomadski i
mobilni radijskih pristup. Meutim, rad s
nepredvidivim radijskim kanalima pri velikim
brzinama prijenosa nije jednostavan. Ideja
odailjanja podataka na vie nosilaca tek se
odnedavno koristi za rjeavanje problema prijenosa
podataka velikim brzinama u loima radijskim
uvjetima.

Radijsko suelje bazirano na OFDM-u

Frekvencijski multipleks ortogonalnih podnosilaca
(OFDM,
Orthogonal
Frequency
Division
Multiplexing) je nain multipleksiranja jednostavnih
modulacija s jednim nosiocem kojim se postie
dobra otpornost signala na efekte viestaznog
irenja.

2. WiMAX
WiMAX (Worldwide Interoperability for
Microwave Access) komercijalni je naziv za
tehnologije bazirane na IEEE 802.16 grupi normi.
IEEE je formirao navedenu grupu poradi razvoja
norme za mree gradskog podruja. Norma je
finalizirana 2001. te je nakon nekoliko revizija
nastala norma 802.16-2004 koja je osnova fiksnog
WiMAX-a[1]. Sama norma nudi itav spektar
razliitih mogunosti dizajna: vie razliitih
radijskih suelja, MAC arhitekture, naina
dupleksiranja, frekvencijskog podruja itd[2].

Visoke vrne brzine prijenosa

Uz kanal irine pojasa 20 MHz, vrne brzine
prijenosa mogu biti i do 74 Mbit/s. Tipino, kod
fiksnog WiMAX-a, s 3.5 MHz irinom pojasa
kanala, uz dobre uvjete u radio kanalu i 16 QAM
modulaciju s omjerom koda 3/4, vrna brzina
prijenosa je oko 8,5 Mbit/s.
Adaptivna modulacija i kodiranje
WiMAX podrava razliite modulacije i postupke
kodiranja te mijenjanje istih na razini korisnika i
okvira podataka, ovisno o uvjetima u radio kanalu.
Adaptivna modulacija i kodiranje(AMC, Adaptive
Modulation and Coding) je uinkovit nain za
maksimiziranje brzine prijenosa u vremenski
promjenjivom kanalu.
Ponovno slanje podataka link sloju
Podrani su zahtjevi za automatskim ponovnim
slanjem podataka (ARQ, automatic retransmission
requests) veze u kojima je ta opcija omoguena
zahtijevaju od prijamnika potvrdu primitka svakog
odaslanog paketa. Paketi za koje odailja ne dobije
potvrdu smatraju se izgubljenima i ponovno se alju.
Izborno, podran je i hibridni ARQ, to je uinkovit
hibrid unaprijednog ispravljanja pogreaka i ARQ-a.
Podrka za napredne konfiguracije antena i
MIMO
Radijsko suelje WiMAX normi dizajnirano je za
mogunosti koritenja naprednih metoda rada sa vie
antena,
poput
prostornog
multipleksiranja,
diverzitija i formiranja dijagrama usmjerenosti tako

da se antene usmjeruju samo prema aktivnom

korisniku. Navedenim metodama mogu se znatno
poboljati kapacitet i spektralna uinkovitost
sustava.
Podrka za kontrolu kvalitete usluga (QoS)
MAC suelje WiMAX-a dizajnirano je za podrku
razliitih
usluga,
ukljuujui
glasovne
i
multimedijalne usluge. Osigurana je podrka za
tokove podataka konstantne brzine prijenosa,
varijabilne brzine prijenosa i prijenosa u realnom
vremenu. WiMAX podrava velik broj korisnika sa
viestrukim brojem veza, od kojih svaka ima vlastite
zahtjeve na kvalitetu usluge.
Robusna sigurnosna zatita
Podrana je enkripcija podataka, upotrebom AES
enkripcije (Advanced Encryption Standard) te
protokoli za privatnost i upravljanje kljuevima.
Takoer je podrana i fleksibilna arhitektura za
autentifikaciju
korisnika(EAP,
Extensible
Authentication Protocol).
Arhitektura bazirana na IP setu protokola
Sve usluge u WiMAX mrei koriste se IP
arhitekturom, ime se osigurava jednostavna
konvergencija s drugim mreama i iskoritavanje
postojeeg bogatog sustava za razvoj aplikacija
baziranih na IP-u.

3. RADIJSKO SUELJE
WiMAX koristi OFDM, vrstu multipleksiranja
po frekvenciji (FDM, Frequency Division
Multiplexing) kod kojeg su podnosioci meusobno
ortogonalni. OFDM omoguava veliku brzinu
prijenosa podataka zadravajui pri tome razumnu
sloenost i tonost prenesenih podataka[4].
3.1. OFDM
Kod prijenosa podataka velikim brzinama propadi u
kanalu predstavljaju velik problem za prijenos te je
esto nemogue obnoviti podatke uz pomo
jednostavnog prijamnika. To onda zahtijeva
koritenje veoma sloenih prijamnika koji se koriste
sloenim raunskim postupcima u svrhu procijene
prijenosnog kanala (ujednaavanje), da bi onda uz
pomo procjene obnovili informacije. OFDM moe
znaajno pojednostavniti problem ujednaavanja
pretvarajui frekvencijski selektivni kanal u ravni
kanal. Kod OFDM-a se umjesto jednog koristiti vie
nosilaca istodobno. Serijski slijed podataka velike
brzine razdijeli se na vie paralelnih sljedova (slika
1.). Svaki od paralelnih sljedova manje je brzine i on
zasebno modulira jedan od vie nosilaca.

Slika 1. Ideja koritenja vie nosioca umjesto

jednoga
Nastali modulirani signali zauzimaju manje irine
pojasa. Svaki od nastalih moduliranih signala
smjeta se u zasebni pojas. Podaci se prenose
paralelno uz pomo vie nosilaca. Zbog relativno
male irine pojasa svakog od vie moduliranih
signala male su promjene frekvencijske prijenosne
karakteristike komunikacijskog kanala unutar pojasa
svakoga moduliranog signala. Zato su zanemarive
nastale smetnje meu simbolima. Podnosioci u
OFDM-kanalu su ortogonalni, jer se na
frekvencijskoj osi nalaze na razmaku 1/T0. Svaki od
podnosilaca dolazi u nultu toku spektra ostalih
moduliranih pod-nosilaca te zbog toga nema smetnji
meu nosiocima u pojedinim potkanalima (ICI,
Inter-Carrier Interference). Za prijenos podataka u
potkanalima najee se koriste modulacijski
postupci PSK ili QAM zbog svojih linearnih osobina
koje osiguravaju visoku spektralnu uinkovitost.
Jedan OFDM-simbol sastoji se od simbola
moduliranih signala u svim potkanalima[3].
OFDM tretira polazne QPSK ili QAM-simbole
kao komponente u frekvencijskom podruju. Oni su
ulazni parametri za postupak inverzne brze
Fourierove transformacije (IFFT, Inverse Fast
Fourier Transform) koji veliine u podruju
frekvencija preslikava u veliine u vremenskom
podruju. Svaki od tih ulaznih simbola predstavlja
kompleksnu teinu odgovarajuega sinusnog
signala iz skupine ortogonalnih sinusnih signala koji
su osnova IFFT-a. Kompleksni QPSK ili QAMsimbol dakle odreuje amplitudu i fazu
odgovarajuega sinusnog podnosioca odnosno IFFT
predstavlja uinkoviti nain za moduliranje skupine
ortogonalnih podnosilaca. Blok od N uzoraka na
izlazu IFFT jedinice predstavlja OFDM-simbol.
Zbog osobina IFFT-postupka zahtjeva se da broj
ulaznih podataka u IFFT-algoritam bude neka
potencija od broja 2 [6].
Profili fiksnog WiMAX-a koriste 256 podnosica od
kojih se 200 koristi za prijenos podataka. Osam
podnosioca se koriste kao pilot podnosioci koji slue
za procjenu kanala. Ostali podnosioci su jednaki nuli
te slue kao zatitni pojas na rubovima spektra.
3.2. Modulacija
Podatkovni bitovi nakon kodiranja dolaze na
modulator koji bitove preslikava u pripadne
konstelacije prikazane slikom 2.

c = 1/ 2

c = 1/ 42

c =1/ 10

Slika 2. Konstelacijski dijagram BPSK, 16-QAM i 64-QAM modulacija

Konstelacije se normiraju faktorom c kako bi se
postigle jednake srednje snage. Za svaku
modulaciju, b0 oznaava bit najmanje vanosti
(LSB). Preslikani podaci moduliraju se na sve
dodijeljene podatkovne podnosioce rastuim redom
po pomacima frekvencije.
Pilot podnosioci dodaju se u svaki podatkovni
vremenski odsjeak i moduliraju se prema njihovoj
frekvencijskoj lokaciji unutar OFDM simbola.
Modulacija koja se pritom koristi je diskretna
modulacija faze s dva diskretna stanja [5].
3.3. Kanalno kodiranje
Kanalno kodiranje ukljuuje ifriranje, unaprijedno
ispravljanje pogreaka (FEC, forward error
correction) i ispreplitanje. Prilikom odailjanja,
navedeni postupci se primjenjuju spomenutim
redom, a kod prijama inverznim redom[7].
ifriranje
Svrha ifriranja je izbjegavanje dugih nizova
logikih nula ili jedinica u podatkovnoj sekvenci, te
pruanje najnie razine enkripcije. Provodi se nad
svakim vremenskim odsjekom (burstom) podataka
u silaznoj i uzlaznoj vezi. Za svaki blok podataka
ifriranje se provodi nezavisno. Veliina bloka
podataka u vremenskom odsjeku odgovara veliini
nekodiranog bloka tj. koliini podataka koja e biti
odaslana u jednom OFDM simbolu.
Ukoliko koliina podataka u bloku ne odgovara
propisanoj veliini nekodiranog bloka, blok se
nadopunjava bajtom podataka koji sadri samo
logike 1
Unaprijedno ispravljanje pogreaka (FEC)
FEC se sastoji od ulananog vanjskog ReedSolomon kodiranja te unutarnjeg konvolucijskog
kodiranja s kompatibilnim omjerom koda. RS
kodiranjem ispravljaju se blokovske pogreke, dok

se konvolucijskim kodiranjem ispravljaju sluajne

pogreke.
Izborno, podrani su i blokovski turbo kodovi (BTC)
te konvolucijski turbo kodovi (CTC).
Ispreplitanje
Kodirani podatkovni bitovi dovode se na sklop za
blokovsko ispreplitanje, a veliina bloka odgovara
broju kodiranih bitova. Sklop je definiran s dvije
permutacije. Prva osigurava preslikavanje susjednih
kodiranih bitova na razliite podnosioce, dok druga
osigurava preslikavanje susjednih kodiranih bitova
na manje ili vie znaajne bitove u QAM
konstelaciji. Na taj nain se izbjegavaju dugi nizovi
nepouzdanih bitova.
4. RADIO KANAL
Vrlo vaan faktor u analizi radijskih sustava jest i
prikladan opis efekata radio kanala na prijenosni
signal. Radio kanal karakteriziran je:
priguenjem staze
sjenjenjem
kanjenjem viestaznih komponenti
karakteristikama fedinga
Dopplerovim pomakom
istokanalnim i smetnjama susjednih kanala
Navedeni parametri ovise o konfiguraciji terena,
gustoi drvea, visini antena i njihovoj usmjerenosti,
brzini vjetra i godinjem dobu.
Ujedno, ti navedeni parametri su stohastiki i
mogue je samo njihovo statistiko karakteriziranje.
Uobiajeno je navesti njihovu srednju vrijednost i
varijancu.
Razmatranje priguenja staze zapoet e se
priguenjem slobodnog prostora, koje se opisuje
poznatom Friisovom formulom:

(1)

Energija elektromagnetskog vala prenosi se sfernim

frontama vala, te je energija primljena antenom na
udaljenosti d obrnuto proporcionalna povrini sfere.
propagacijsko okruenje nije slobodan prostor, ve
ovisi o raznim faktorima konfiguracije terena.
Koristei ak i jednostavne deterministike modele
poput modela dvije zrake [10], nastaju velike razlike
u odnosu na Friisovu formulu: eksponent
propagacije (na relativno velikim udaljenostima) je
jednak 4, a visine antena odailjaa i prijamnika
takoer imaju utjecaj na priguenje snage.
Deterministiki modeli, ukljuujui i spomenuti
model dvije zrake, postaju prilino komplicirani, ako
su precizniji u opisivanju kanala. Zbog toga se
uglavnom koriste empirijski modeli, koji su nastali
na osnovu mjerenja u odreenoj okolini. Oni se
kombiniraju s deterministikim modelima u svrhu
poveanja tonosti i manje ovisnosti o odreenoj
okolini.
Na ukupnu snagu na prijemu utjeu i drugi faktori:
zgrade ili drvee koje se nalazi na putu EM valu
uzrokuje privremeno smanjenje snage. Poto je
modeliranje objekata na svim lokacijama u zoni
pokrivanja nemogue, uobiajeno je navedene
varijacije modelirati nasuminim efektom zvanim
spori feding ili sjenjenje. Sjenjenje se modelira
dodavanjem sluajne varijable u izraun priguenja
staze, ime snaga na prijemu postaje sluajan proces.
Priguenje staze moe se tako smatrati srednjom
vrijednou snage na prijemu, a sjenjenje varijacijom oekivane vrijednosti.
Feding je pojava izazvana viestaznim prijemom
signala izazvanim refleksijama ili lokalnim
rasprenjem u blizini prijamnika. Signal pojedinim
stazama moe stii do prijamnika u gotovo istom
trenutku ili kroz dui period. Ovisno o vremenima
dolaska, interferencija na prijamniku moe biti
konstruktivna ili destruktivna, no u svakom sluaju,
ak i uz vrlo malo pomicanje odailjaa ili
prijamnika (ili promjena u okolini), razlike u
amplitudi primljenog signala mogu biti ogromne. U
kontekstu modela kanala, znai da e se odziv
kanala h(t) mijenjati u vremenu, kako se odailja ili
prijamnik gibaju.
Rasprenje kanjenja viestaznih komponenti (delay
spread) je vrlo bitno svojstvo radijskog kanala, koje
odreuje trajanje impulsnog odziva kanala. Moe se
opisati kao vrijeme izmeu signala prve i posljednje

nezanemarive staze. Nepovoljne uinke kanjenja

pojedinih signala uklanja se dodavanjem tzv.
zatitnog intervala na poetak OFDM-simbola.
Trajanje OFDM simbola se tad poveava za iznos
trajanja zatitnog intervala. Zatitni se interval
dobiva ciklikim proirenjem signala odnosno
preslikom zadnjeg dijela OFDM-simbola u trajanju
zatitnog intervala. To se proirenje naziva ciklikim
prefiksom OFDM-simbola. Prema normi veliine
zatitnog intervala kod WiMAX-a iznose T0/32,
T0/16, T0/8 i T0/4. Kad je najvee kanjenje signala
manje od veliine zatitnog intervala onda ne nastaju
smetnje pri prijenosu, jer je zadrana ortogonalnost
signala u potkanalima tijekom vremena analiziranja
T0 i u uvjetima razliitog kanjenja signala u
pojedinim potkanalima.
Dopplerov spektar snage opisuje statistiku
raspodjelu snage kanala u ovisnosti o frekvenciji, za
signal samo jedne odreene frekvencije, uobiajeno
normaliziranu kao f=0. Dopplerov spektar snage
posljedica je relativnog kretanja odailjaa i
prijamnika.
Prethodno navedeni parametri modeliraju se
statistikim, empirijskim ili kombinacijom statistikih i empirijskih metoda.
Statistiki modeli baziraju se najee na
Rayleighovoj raspodjeli u NLOS sluaju (pojedine
staze su potpuno nekorelirane, amplituda i faza su
im potpuno sluajne veliine) ili Riceovoj raspodjeli
(postoji jedna direktna staza priblino konstantne
amplitude i faze - LOS staza, a ostatak postojeih
staza jednak je kao u Rayleighovoj raspodjeli).
Norma
5. WiMAX MODEL
Model WiMAX-OFDM radijskog suelja izveden je
primarno u Mathworks Matlab i Simulink razvojnim
okruenjima te obuhvaa sve obavezne dijelove
WirelessMAN-OFDM radijskog suelja prema IEEE
802.16-2004 normi [11]. Prijenosni kanal modeliran
je u vie razliitih izvedbi, prije svega SUI
modelima u dvije razliite izvedbe (Simulink
blokom i S-funkcijom) [4]. Dijagram osnovnih
dijelova sustava prikazan je na slici 3.

Odailja

ifriranje

Generiranje
pilotsimbola

ReedSolomon
kodiranje

Konvolucijsko
kodiranje

Ispreplitanje

QAM
modulacija

Serijsko/
paralelna
pretvorba

IFFT

Dodavanje
ciklikog
prefiksa

Unaprijednoispravljanjepogreaka(FEC)

Deifriranje

ReedSolomon
dekodiranje

Viterbi
dekodiranje

QAM
demodulacija

Paralelno/
serijska
pretvorba

Ekvilizacija

Ekstrakcija
pilotai
preambule

FFT

Uklanjanje
ciklikog
prefiksa

Procjena
kanala

Prijemnik

Slika 3. WiMAX model

Prijenosni kanal modeliran je u tri faze: priguenje
staze i sjenjenje, SUI model viestaznog kanala te
AWGN, tj. dodavanje bijelog uma. Priguenje staze
i sjenjenje mogu se zaobii u modeliranju, jer
njihovo ukljuivanje u model donosi potpuno novi
set varijabli, a interferira s mjerenjem performansi
kanala samo uz utjecaj viestaznog prijama.
Priguenje staze ostvareno je Ercegovim modelom
[9].
SUI modeli izvedeni su na dva naina. Prvo nain je
Simulinkovim ugraenim blokom 'Multipath Rician
Fading' kojem su kao parametri Riceove distribucije
dani parametri SUI modela. Jedini parametar koji
nije mogue primijeniti jest oblik Dopplerovog
spektra, poto blok podrava samo Jakesov oblik
Dopplerovog spektra, ne i ovaj zadan SUI
modelima. Modeli kanala s istim parametrima
izvedeni su i S-funkcijom, koristei Matlab funkcije
Riceove distribucije, koje podravaju zahtijevani
oblik Dopplerovog spektra.

QAM modulacije vieg reda donose veu brzinu

prijenosa (jer to je vei red modulacije, na svaku
konstelacijsku toku preslikava se vei broj bitova),
no poveanjem broja konstelacijskih toaka,
smanjuje se njihova udaljenost, ime one postaju
osjetljivije na um, zbog ega se ista uestalost
pogreke bita postie uz vei odnos signal/um, to
je vei red modulacije
Primjenom aproksimacije SUI modela kanala ispitan
je utjecaj viestaznog prijama na rad sustava.
Uestalosti pogrenih bitova u ovisnosti o odnosu
signal/um za est SUI modela dana je na slici 5. za
16-QAM modulaciju s omjerom koda 3/4 [12].

6. REZULTATI SIMULACIJA
Cilj simulacija je ispitivanje teoretskih postavki te
analiza performansi sustava uz razliite parametre.

Slika 5. Ovisnost uestalosti pogrenih bitova o

blokovskom SUI modelu, za 16-QAM 3/4
Rezultati simulacije za isti tip modulacije i omjer
koda, ali za SUI model realiziran S funkcijom
(primjena oblika Dopplerovog spektra) dani su na
slici 6.

Slika 4. Utjecaj modulacije na uestalost pogrenih

bitova

REFERENCES

Slika 6. Ovisnost uestalosti pogrenih bitova o

funkcijskom SUI modelu, za 16-QAM 3/4
Usporedbom tih dviju simulaciju moemo vidjeti da
su vrijednosti priblino iste za SUI-1, SUI-2 i SUI-3
model kanala. Za SUI-4 i SUI-5 uestalosti
pogrenih bitova se razlikuju. Kod blokovske
realizacije kanala moemo oekivati loije rezultate
jer je koritena Jakesova distribucija koja ima vee
rasipanje (0,353). Kod realizacije kanala S
funkcijom u opisu SUI kanala koristi rounded
distribucija koja ima manje rasipanje (0,159).
Meutim, u simulaciji su dobiveni suprotni rezultati
tj. kod SUI-4 i SUI-5 modela kanala su manje
uestalosti pogreke bitova kod blokovske
realizacije. Mogui razlog takvog rezultata je broj
uzoraka koji se koristio u simulaciji. Naime, kod
blokovske realizacije kanala se prenosilo 107 bitova,
dok se kod funkcijske realizacije prenijelo 108
bitova.
7. ZAKLJUAK
Ovaj rad predstavlja pregled tehnologija koje
se koriste u sustavima za irokopojasni radijski
pristup na primjeru WiMAX-a. Pritom je dan
naglasak na sve uestaliji nain prijenosa podataka,
na
frekvencijski
multipleks
ortogonalnih
podnosilaca. Posebna panja je posveena i
modeliranju kanala, koji predstavlja jako vaan blok
u svim simulacijama.
Cilj svih novih tehnologija je poveanje brzine
prijenosa podataka uz to manju uestalost
pogrenih bitova. U svrhu poveanja brzine
prijenosa podataka mogla bi se koristiti MIMO
tehnika [8] te dinamiki odabir zatitnog intervala
OFDM simbola. To je ujedno i cilj daljnjeg
istraivanja.

[1] The IEEE 802.16 Working Group on Broadband

Wireless Standards, http://wirelessman.org
[2] WiMAX Forum, http://www.wimaxforum.org
[3] J. G. Andrews, A. Ghosh, R. Muhamed,
Fundamentals of WiMAX. Understanding
Broadband Wireless Networking, Prentice-Hall,
2007.
[4] IEEE Standard for Local and metropolitan area
networks. Part 16: Air Interface for Fixed
Broadband Wireless Access Systems.
[5] A. Goldsmith, Wireless Communications,
Cambridge University Press, 2005.
[6] H. Schulze, C. Luders, Theory and Applications
of OFDM and CDMA, John Wiley and Sons,
2005.
[7] I. S. Pandi et al., Uvod u teoriju informacije i
kodiranje, S. Graan, Ed. Zagreb: Element, 2007.
[8] S. Alamouti, "A simple transmit diversity
technique for wireless communications," IEEE
Journal on Selected Areas in Communication,
Vol. 16, No. 8, October 1998, pp. 1451-1458
[9] V. Erceg, K. Hari, M. Smith, D. e. a. Baum,
"IEEE 802.16.3c-01/29r4: Channel Models for
Fixed Wireless Applications," IEEE 802.16
Broadband Wireless Working Group, 2001.
[10] E. Zentner, Antene i radiosustavi, Graphis,
Zagreb, 2006.
[11] The MathWorks, http://www.mathworks.com
[12] M. urevi, ''Modeliranje WiMAX-OFDM
radisjkog suelja'', diploski rad, 2008.