Posted By The New Yorker On 21/09/2015 @ 15:00 In Ispod Slajdera,Prevodi,Tekstovi | Comments Disabled Fotografije italaca, Rade Vilimonovi Kao fiziar esto piem i govorim o udesnoj prirodi naeg univerzuma, jer nauku smatram kljunim delom naeg kulturnog naslea i mislim da je treba to ire popularisati. U svojim predavanjima ponekad pominjem sukob religije i nauke ili ismevam religijske dogme, zbog ega sam proglaen militantnim ateistom. I neki od mojih kolega naunika me utivo pitaju zato kritikujem pobone ljude: treba da potujemo oseanja vernika, izbegavamo sukobe sa njima i zajedno gradimo bolji i pravedniji svet. Pratio sam vesti o Kim Dejvis, matiarki iz Kentakija koja je uprkos odluci Vrhovnog suda odbila da venava gej parove i zavrila u zatvoru zbog nepotovanja suda (kasnije je putena). Njene pristalice, kao to je republikanski predsedniki kandidat Rand Pol, protestuju zbog naruavanja njenih verskih sloboda. Apsurdno je zbog toga nekoga strpati u zatvor, rekao je Pol za CNN. Sluaj Kim Dejvis pokree vano pitanje: u kojoj meri je dozvoljeno krenje zakona koji su u suprotnosti sa verskim oseanjima ljudi? Da li treba ii do krajnosti, apsurdnih ak i senatoru Polu: zamislite dihadistu ije tumaenje Kurana doputa odrubljivanje glave nevernicima i otpadnicima. Da li taj ovek sme da kri zakon? Ili uzmimo manje ekstreman sluaj matiara islamskog fundamentaliste koji vanbranim parovima ne dozvoljava da uu u zgradu optine ili koji odbija da izda brane dozvole nepokrivenim enama. U emu je razlika izmeu ovih sluajeva i sluaja Kim Dejvis? Za Randa Pola je ona verovatno u tome to se on slae sa Kim Dejvis, a ima otpor prema islamskim fundamentalistima. Problem je oigledno u tome to neije sveto nekome drugom moe biti besmisleno (ili odvratno). Zato moderna sekularna drutva donose zakone koji ureuju postupke ljudi, a ne njihove ideje. Nijedna ideja i nijedno uverenje ne treba da budu van zakona, ali nita nije toliko sveto da moe da opravda krenje zakona. Dejvis moe da veruje u ta god hoe, kao to i dihadista moe da veruje u ta god hoe; u oba sluaja zakon ne ograniava njihova uverenja ve ono to oni u njihovo ime ine. U poslednje vreme ovo pitanje je relativizovano. Pod parolom verskih sloboda, pojedinci, drave, pa ak i korporacije na primer u sluaju Hobby Lobby tvrde da ih na religijskoj osnovi treba izuzeti iz zakona. (Zakoni iz kojih trae izuzee ne bave se samo religijom ve i socijalnim pitanjima, na primer pravima na abortus i gej brak.) Vlast ima interes da osigura ravnopravno postupanje prema svim graanima. Ali zastupnici verskih sloboda tvrde da su religijski ideali u ime kojih oni delaju iznad zakona. To nije svojstvo sekularnog drutva. Razlog kontroverze koja je nastala zbog sluaja Kim Dejvis je to to smo kao kultura uzdigli verska oseanja na neprikladno visok nivo, zbog ega trpe slobode na kojima je nae drutvo zasnovano. Verska sloboda podrazumeva da su svi verski ideali ravnopravni. Nema potrebe za zakonima ija je jedina svrha odbacivanje ili velianje tih ideala. Naravno, u nauci je i sama re sakralno profana. Nijedna ideja, verska ili neka druga, ne prihvata se olako. U naunom radu je neprihvatljivo apriorno prihvatanje bilo koje ideje ili pojma. Ova posveenost nauke
otvorenom preispitivanju duboko je povezana sa injenicom da je nauka ateistiki poduhvat. Moja
naunika praksa jeste ateistika, napisao je biolog D. B. S. Holdejn 1934. To znai da dok vrim eksperimente ne oekujem upliv boga, anela ili avola. Tako sam postigao uspeh u profesionalnoj karijeri. Zaista je ironina opsednutost tolikih ljudi odnosom nauke i religije; on u sutini ne postoji. Za preko 30 godina karijere nijednom na nekom naunom skupu nisam uo re bog. Vera ili nevera u boga je irelevantna za nauku kao i pitanje obaveze graana da potuju zakone. Budui da joj nijedna ideja nije sveta, nauka neizbeno odvlai ljude od religije. to vie saznajemo o delovanju prirode, religija sve vie gubi svrhu postojanja. Naunici u principu ne ire lai o svom poslu. Ali ponekad, da se ne bi nekom zamerili, oni uvijenim iskazima obmanjuju javnost tvrdnjama da su njihova nauna otkria u skladu sa religijskim doktrinama, ili prosto preutkuju kontradikcije izmeu ovih oblasti. U pitanju je udna popustljivost, jer su naunici inae uveni po zadovoljstvu sa kojim se obruavaju na druge ideje sa kojima se ne slau. Astronomi se podsmevaju astrolozima, bez obzira to veliki deo javnosti veruje u astrologiju. Lekari otvoreno napadaju protivnike vakcinisanja zbog ugroavanja zdravlja dece. Ali mnogi naunici se uzdravaju od podsmeha religiji, u strahu da e to ljude udaljiti od nauke. Po mom miljenju, to je snishodljiv i licemeran stav. Ova suzdranost naunika ima loe posledice. Uzmimo kao primer Ameriku federaciju za planirano roditeljstvo, iji protivnici zahtevaju da se u ovoj fiskalnoj godini, od 1. oktobra prekine njeno finansiranje iz federalnih fondova. Zato? Zato to Federacija za planirano roditeljstvo uzorke tkiva dobijene prilikom abortusa ustupa naunicima koji istrauju razne bolesti, od Alchajmera do raka. (Skladitenje tih uzoraka je skupo i Federacija naplauje svoje usluge.) Jasno je da su mnogi protivnici planiranog roditeljstva istovremeno protivnici abortusa, i to na verskoj osnovi, i da su u razliitom stepenu protivnici nauke. Da li naunici zbog toga treba da ute da svoje protivnike ne bi jo vie uvredili i udaljili od nauke? Ili treba glasno da kau da tkivo fetusa pomae poboljanju i spasavanju ljudskih ivota? Oklevanje da se preispituju bilo ija uverenja dovodi do tabuiziranja preispitivanja bilo ega. Zato je vano da naunici govore otvoreno. Nije lako pokrenuti razgovor o odnosu nauke i religije: neki mladi ljudi su mi se alili na bojkot svojih porodica u kojima su pokrenuli ovo pitanje. Naunici treba da svojim primerom pokau da je preispitivanje usvojenih istina, a naroito svetih istina, sutinski deo ivota u slobodnoj zemlji. Ukratko, postoji direktna veza izmeu naune i graanske etike. Kosmologija, koja je moja specijalnost, deluje daleko od odbijanja Kim Dejvis da izda brane dozvole gej parovima, ali oba domena dele iste vrednosti. Nametanje naunih istina podriva nauku. Isto tako verski stavovi koji zahtevaju imunitet u drutvu, podrivaju same osnove moderne sekularne demokratije. Imamo obavezu prema sebi i svojoj deci da se suprotstavimo vlastima bile one totalitarne, teokratske ili demokratske koje nameu, ohrabruju, jaaju ili na neki drugi nain legitimiu guenje preispitivanja da bi zatitile ideje koje se smatraju svetima. Petsto godina nauke oslobodile su oveanstvo okova nametnutog neznanja. To je razlog za veliko slavlje, a ne brigu ko e time biti uvreen. I ako se tako dobija etiketa militantnog ateiste, onda naunici treba da je nose sa ponosom. Lorens M. Kraus je profesor na Dravnom univerzitetu Arizone, direktor Origins Porojecta i predsednik odbora sponzora Bulletina of the Atomic Scientists. Autor je veeg broja knjiga, izmeu ostalog i The Physics of Star Trek i najnovije A Universe from Nothing. Lawrence M. Krauss, The New Yorker, 08.09.2015. S engleskog prevela Slobodanka Glii
Peanik.net, 19.09.2015.
Article printed from Peanik: http://pescanik.net
URL to article: http://pescanik.net/nauka-i-militantni-ateizam/ Click here to print. Peanik 2014