Dalibor Jovanovski

Dalibor JOVANOVSKI*
GRKI POGLEDI NA OSMANSKU IMPERIJU U 19. VIJEKU
Cilj mog lanka je da pokaem, u kraim crtama, kako su Grci, tu
mislim na intelektualce koji su ivjeli u okvirima Kraljevine Grke, gledali na Osmansko carstvo u 19. vijeku. U okviru ovog teksta neu analizirati poglede osmanskih Grka na njihovu dravu Osmansko carstvo.
Njihovi stavovi i pogledi se razlikuju od onih takozvanih slobodnih
Grka. Cilj analize su knjige poznatijih grkih intelektualaca, udbenici za
istoriju i geografiju, memoari nekih uesnika grke borbe za nezavisnost,
neke ideje za balkansku federaciju i, neto to je bilo vrlo rijetko, ideje o
saradnji sa Osmanlijama.
Proteklih nekoliko godina u Grkoj je izalo nekoliko interesantnih
knjiga o Balkanu. Neke od tih knjiga odnose se na grke poglede na balkanske narode. Osobito su interesantne knjige profesora Solunskog univerziteta Ioannisa Koliopoulosa i Vasilisa Gounarisa. Knjiga Koliopoulosa odnosi se na to kako su Grci gledali na stanovnike nekih otomanskih
regiona, koje su oni smatrali Grcima, iako nisu govorili grki jezik.1 Koliopoulos samo na nekim mjestima spominje Osmansko carstvo i Osmanlije. Na pitanje ko su bili drugi u odnosu na Grke u okviru Osmanske
imperije u njegovoj knjizi su spomenuti i Turci ili muslimani koji govore
turski.2 Koliopoulos spominje Turke i Osmansku imperiju jo na nekoliko mjesta. Najvei dio knjige odnosi se na hrianske narode koji su
ivjeli u blizini granice grke kraljevine. Njegov mlai kolega sa Solunskog univerziteta Vasilis Gounaris je 2008. godine objavio jednu veu
monografiju koja se odnosi na grke poglede na Balkan od vremena prosvjetiteljstva do kraja Prvog svjetskog rata.3 Knjiga Gounarisa, isto tako,

Institut za Istoriju, Filozofski fakultet Univezitet Sv. Kiril i Metodij, Skoplje, Republika Makedonija
1
, -

(1800-1912),
, , 2003.
2
Ibid, s. 142.
3
. , , ,
2007.

81

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

daje neke podatke koji su interesantni za nau temu. Meutim, i ova

knjiga, kao i ona Koliopoulosa, vie se odnosi na ostale balkanske
narode. To ipak ne znai da Grci tokom 19. vijeka nisu imali stavove i
poglede na Osmansku imperiju. Ipak dio osmanske teritorije, osobito
evropska Turska, bio je cilj grkih teritorijalnih elja. Kada je u pitanjnu
izuavanje osmanske istorije, kulture ili tradicije u Grkoj interesantno je
milenje grke istoriarke Evangelije Balte, koja je jedna od onih koji se
bave osmanskom istorijom. Prema njenom miljenju osmanske studije su
tek nedavno uklopljene u grki obrazovni sistem.4 Naravno, to ne znai
da se ranije osmanska istorija nije izuavala. Grki istoriari su je
istraivali kao dio Istorije grkog naroda pod osmanskom vlau.5 Ova
primjedba Balte je znaajna za na tekst.
Kada se govori o grkim pogledima na Osmansko carstvo u 19.
vijeku uvijek treba imati u vidu neke faktore koji su uticali na te poglede.
Tu moramo spomenuti grki ustanak i borbu za nezavisnost od 1821. do
1829. godine. Ova borba je ostavila veliki trag na razvitak nove grke
drave. Naravno i muslimani su imali svoje razloge da se sjeaju ovog
rata. Grko drutvo je bilo pod velikim uticajem borbe za nezavisnost.
Politiki odnosi izmeu Kraljevine Grke i Osmanske drave, isto tako,
imali su veliki uticaj na poglede koje su Grci imali prema svom jedinom
susjedu. Ovi odnosi, u najveem dijelu, bili su ili neprijateljski ili hladni.
Nova grka drava u granicama iz 1832. godine bila je teritorijalno
ograniena na najjuniji dio Balkanskog poluostrva. U okvire Osmanskog
carstva ostala je velika grka zajednica. To je bio razlog da mnogi grki
politiari i intelektualci smatraju ovu granicu privremenom. Svoj uticaj
na ovakva razmilanja imali su i Grci koji su ivjeli u Kraljevini, a bili su
porijeklom sa teritorija koje su ostale u okviru Osmanske drave.
Kada su u pitanju politiki odnosi izmeu Grke i Osmanskog carstva u 19. vijeku, kao to sam i ranije napomenuo, kriza u tim odnosima
je bila skoro neizostavni dio. Krianski Grci su iskoristili Istonu krizu
od 1839. do 1841. godine da dignu ustanak iji je jedini cilj bio prisajedinjenje ovog mediteranskog ostrva Kraljevini Grkoj. Koliko su bili jaki
u Grkoj protivnici bilo kakve saradnje sa Osmanskom dravom primjer
je ministar inostranih poslova K. Zografos, koji je ujedno i prvi grki
politiar koji je dobio osmansko odlikovanje.6 On se 1840. godine vratio
u Atinu sa tekstom jednog trgovakog ugovora izmeu njegove zemlje i

Evangelia Balta, Ottoman studies in Greece, in: XIII Trk Tarih Kongresi,
Ankara, 1999, p. 243.
5
isto.
6
Eli Skopetea, Uzor- Kraljevina i Velika Ideja, Filip Vinji, Slubeni glasnik, Beograd, 2005, s. 207.

82

Dalibor Jovanovski

Osmanskog carstva. Kada se vratio u grku prestonicu, bio je proglaen

izdajnikom od strane velikog dijela javnog mnjenja i politiara koji nisu
bili naklonjeni dobrim odnosima sa jedinim susjedom. Prema Eli
Skopeteji, problem nisu bile neugodne take ugovora koliko injenice da
je on pregovarao sa osmanskom vladom.7 Njegova politika karijera je
bila zavrena. To je bila lekcija i za politiare i za intelektualce kada su u
pitanju odnosi sa osmanskom dravom.
Pojava grke Velike ideje imala je veliki uticaj na percepciju koju su
Grci imali prema osmanskoj dravi. Ona je prvi put upotrijebljena u
govoru jednog uticajnog politiara Joanisa Koletisa (Ioannis Kolletis) u
grkom parlamentu 13. januara 1844. godine. Govor Koletisa je bio poetak organizovanijeg djelovanja grke drave za teritorijalno proirenje na
raun Osmankog carstva. Govor Koletisa je bio prouzrokovan diskusijama koje su se vodile u grkom parlamentu oko pitanja ko ima pravo na
grko dravljanstvo - dali samo oni graani Grke koji su roeni na teritoriji Kraljevine ili i oni koji su uzeli uee u ustanku iz 1821. godine, a
imaju porijeklo sa teritorija Osmanske imperije. Ovo je bila prva parlamentarna skuptina u grkoj modernoj istoriji uopte. Formiranje ove
skuptine bio je rezultat dravnog udara od 3. septembra 1843. godine.
Tada je mladi grki kralj Oton bio primoran da donese rjeenje za odravanje prvih parlamentarnhi izbora u novoj grkoj dravi. Ovi su izbori na
neki nain bili povezani i sa osmanskom dravom. Tada su u grkom
parlamentu bili izabrani poslanici koji su bili roeni na teritoriji Osmanskog carstva. Tada je nastao jedan problem. Oni su u parlamentu bili
predstavljeni kao poslanici iz Makedonije, Epira, Tesalije itd. Svi ovi
geografski regioni su bili dio Osmanskog carstva. Osmanski ambasador u
Atini je protestovao zbog ovog postupka. Na kraju je dobio objanenje da
to nisu pretstavnici tih osmanskih regija, ve da su samo porijeklom
otuda.
Velika ideja (Megali ideja) je uticala na dalji odnos Grka i grke
drave prema svom jedinom susjedu. Krize i tenzije koje nekoliko puta
umalo nisu dovele do rata, bile su uobiajene. Takve krize su se pojavile
1848. godine, za vrijeme Krimskog rata 1853.-1856. godine, zatim u
vrijeme Krianskog ustanka 1866.-1869. godine. Velika Istona kriza
(1875.-1881. godine) je takoe uticala na grke percepcije, ali i na daljnje
teritorijalne ambicije na raun osmanske drave. Krajem ove krize 1881.
godine Grka je dobila, bez rata, Tesaliju i grad Artu u Epiru. Kraj ove
velike krize nije znaio i kraj problema u odnosima izmeu Grke i
Turske. Nova kriza se pojavila u vrijeme bugarskog ujedinjenja i Istonorumelijske krize (1885.-1886. godine), a kulminacija je bio tzv. Tride
7

Ibid.

83

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

setdnevni rat 1897. godine kada je osmanska armija brilijantno pobijedila

grku vojsku. Sve ove krize su uticale na grke poglede na osmansku
dravu i percepciju koju su Grci imali za svoje susjede. Tu bih elio da
dam nekoliko primjera kako su Grci gledali na svoje osmanske susjede u
vrijeme nekih od spomenutih kriza. Revolucionarni talas iz Evrope iz
1848. godine stigao je i u Grku. Kleomenis Ikonomos je u grkom parlamentu odrao jedan dui govor u kojem je pozvao na rat sa osmanskom
imperijom.8 Ovaj njegov govor je ubrzo bio ottampan i potom dostupan
javnom mnjenju. Ikonomos je napao svoje sjeverne susjede da provociraju Grku i da turkoalbanske ete ulaze na grku teritoriju. Zato Grka
treba da objavi rat osmanskoj dravi.9 Znai, osmanske vlasti imaju
krivicu za loe meudravne odnose. U vrijeme Krimskog rata u Grkoj
je poela velika aktivnost za ostvarivanje Velike ideje koja je polako
postala glavni cilj veine grkih politiara i intelektualaca. Pogrena procjena snage grke drave i geopolitike dovela je do franusko-britanske
okupacije luke Pirej i promjene vlade u Kraljevini. Dok je trajala ova
avantura Grka, u zemlji je objavljeno nekoliko knjiga i pamfleta napisanih od strane poznatih intelektualaca, koji su se odnosili i na osmansku
dravu. Aleksandros Soutsos je 1853. godine objavio malu knjigu koja se
odnosila na rjeenje Istonog pitanja.10 Soutsos je Grke podijelio na one
koji ive u slobodnoj i porobljenoj Grkoj.11 Znai, oni Grci koji su
ivjeli u okviru osmanske drave, bili su porobljeni i logino ih je trebalo
osloboditi. Naravno, za to je postojao jedan uslov. Zbog toga je Soutsos
pozvao Grke na oruje, da iskoriste rat izmeu Rusije i Turske.12 Moemo slobodno zakljuiti, da su osmanska drava i Osmanlije negativno
percepirani i opisani od strane grkih intelektualaca u vrijeme kada su
odnosi izmeu dviju zemalja bili napeti.
Poglede Grka na osmansku dravu, isto tako, moemo odrediti i
prema onom to su napisali uesnici Grkog ustanka iz 1821. godine. Nakon stvaranja nezavisne grke drave, u Atini i u drugim grkim gradovima, objavljeno je na desetine knjiga koje su se odnosile na grki ustanak. Tu neu da razmatram ta je i koliko pisano na tu temu. Ono to
moemo primjetiti u djelima Lambrosa Kuconikosa, Spiridona Trikupisa,

,
XIX , , , 1980 s. 105-106; ,
, , 1848.
9
. , ,. 16.
10
, , ,
1853.
11
Ibid., s. 4.
12
Ibid., s. 10.

84

Dalibor Jovanovski

Joanisa Filimona, Stefanosa Ksenosa, Periveosa Hristoforosa i ostalih

koji su pisali o ustanku je faktografija i negativan opis osmanske drave.
Sredinom 19. vijeka u Grkoj je zapoeo jedan proces koji e imati
uticaj na percepciju Grka o Osmanskom carstvu. Tada je zapoeo proces
rehabilitacije Vizantije koja je prije toga, uglavnom, smatrana kao neto
to je zaostalo i nije dio grkog identiteta i tradicije. Razvoj Velike ideje
uticao je i na ovo pitanje. Istorija je postala nezaobilazni dio Velike ideje.
Na taj nain, a i kao dio kontinuiteta grke nacije, Vizantija je morala da
doivi renesansu u grkoj nauci, a onda i u drutvu. Teritorija Vizantije je
postala i teritorija Grke. Ova rehabilitacija je znaajna za nau temu jer
je pad Konstantinopolisa u oima i mislima Grka, na neki nain, postao
simbol propasti srednjevekovne Grke. elja da se obnovi vizantijska
drava postala je elja za osvjetom i unitenjem Osmanskog carstva. Intelektualci su bili nosioci rehabilitacije Vizantije, isto kao to su prije toga
bili i njeni najvei kritiari. Konstantinos Paparigopoulos je bio jedan od
najveih i najuticajnijih grkih intelektualaca u 19. vijeku. Roen u
Istanbulu, doseljen u Grku nakon dobijanja nezavisnosti, Paparigopoulos je postao alfa i omega grke istoriografije. On je, s pravom, smatran za osnivaa moderne grke istoriografije. Najvei dio svog stvaralatva Paparigopoulos je posvetio dokazivanju kontinuiteta grke istorije
i nacije od antikih vremena do savremenog doba. Logino, on je
interesantan za na prilog. Ipak, bilo koji istraiva bi zakljuio da, kada
su u pitanju Paparrigopoulos i Osmansko carstvo, postoji jedno veliko
iznenaenje. Teodor Zervas je primjetio da Paparrigopoulos posvjeuje
malu panju osmanskoj vladavini u Grkoj.13 Prema Zervasu, on opisuje
osmansku vladavinu kao mraan period grke istorije.14 Zervasova primjedba je djelimino tana. Ona se odnosi na raniji rad Paparrigopoulosa.
On je, prije svoje smrti, u svom konanom izdanju Istorije grkog naroda
iz 1887. godine, posvetio jedan tom temi Grke pod osmanskim ropstvom. Paparigopulos je u uvodu svoje zadnje Istorije grkog naroda
naglasio da je helenizam uspio da preivi period od 1204. do 1821.
godine kada je bio u velikoj opasnosti zbog Franaka i Osmanlija.15
Popularni istoriar i profesor je detaljno razradio temu Osmanska vlast u
Grkoj, to je bilo i oekivano. Trenutak kada je u Grkoj zapoela osmanska uprava je dan kada je pao Carigrad. Ono to je uinio Papa
13

Zervas, Theodore G., Ressurecting the Past, Constructing the Future: A

Historical Investigation on the Formation of a Greek National Identity in Schools,
1834-1913(2010) Dissertations Paper 156, Loyola University Chicago, p. 109.
14
Ibid.
15
, , . ,
, 1887, .

85

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

rrigopoulos na polju istorije, jedan drugi intelektualac je uinio na planu

literature i kulture. To je bio Spiridon Zambelios. Porijeklom Grk sa
Jonskih ostrva, Zambelios je 1852. godine objavio knjigu koja se
odnosila na grke narodne pjesme.16 Ova knjiga je bila posveena
posljednjem vizantijskom caru Konstantinu XI Paleologu koji je poginuo
prilikom osmanskog osvajanja Konstantinopolisa, i bila je podijeljena na
dva dijela. Prvi, i po broju strana vei dio, posveen je srednjevjekovnom
periodu kao vrlo znaajnom za grki kontinuitet. Ono to je interesantno
za nas je drugi dio ovog djela u kome su narodne pjesme koje je sakupio
Zambelios. Ovaj dio poinje pjesmom koja je posveena padu
Carigrada.17 Najvei dio ostalih pjesama za osnovni motiv ima borbu
protiv Turaka.
Kada razmatramo temu pada Konstantinopolisa i elju za unitenjem
osmanske drave, ne moemo preskoititi Konstantinosa Satasa. On je
bio jedan od onih grkih intelektualaca koji su u svojim radovima razmatarali i osmansku dravu, naravno kroz prizmu grkih aspiracija. Naslov
jedne od njegovih knjiga Grka pod osmanskom vlau dobar je primjer kako su Grci gledali na prolost.18 Ova knjiga daje prikaz grke prolosti od pada Konstantinopolisa 1453. godine pa do poetka grkog
ustanka. Satas, kao i drugi grki intelektualci, smatra da je padom
Konstantinopolisa poelo doba osmanske vladavine Grkom. On je elio
unitenje osmanske vladavine, a i drave. Tako je on u svojoj knjizi posveenoj nekim istorijskim pitanjima objavio i plan kardinala Alberonija
o podjeli osmanske drave.19 Satasu je, najvjerovatnije, ovaj plan katolikog svetenika bio interesnatan zbog predviene obnove Vizantije sa
Konstantinopolisom kao glavnim gradom.
elju za unitenjem osmanske vladavine u zemljama koje su bile
smatrane grkim i osvetu za 1453. godinu moemo primjetiti i u memoarima uesnika grkog ustanka. Tako Aristidis Hrisovergis, u svojoj knijzi
o grkom ustanku, navodi da je ustanak iz 1821. godine iscrtan od strane
herojski poginulog posljednjeg imperatora Grka, Konstantina Paleologa.20 Naravno da cilj ustanka nije iscrtan smru Konstantina Paleologa, ve akcijama organizacije koja je podigla ustanak - Filiki eterije.

,
, , 1852.
Ibid., s. 600.
18
, .
(14531821), , 1869.
19
, , , 1870.
20
,
XIX , s. 170.
16

17

86

Dalibor Jovanovski

Ranije sam napomenuo da su krize u odnosima izmeu ove dvije

zemlje bile este. Ponekad, neke krize koje su pogaale osmansku dravu, nisu bile razlog za zaotravanje grko-osmanskih odnosa. Bar na
poetku takvih kriza. Velika istona kriza koja je poela 1875. godine
nije mogla ostati bez reakcije u Grkoj. Interesantno je da se reakcije koje
su se pojavile tokom prvog dijela ove krize do Berlinskog kongresa,
uglavnom, nisu odnosile na ponaanje osmanske drave. U toku krize
pojavile su se razne karte o etnolokom stanju u osmanskoj dravi. Grci
su bili jako uznemireni zbog ovih karata, koje, prema njihovom milenju,
nisu pokazivale tano etnoloko stanje u Turskoj. Veliko razoarenje
Grka predstavljala je karta njemakog geografa Hajnriha Kiperta iz 1876.
godine. Paparigopoulos ja zapoeo dugu prepisku sa poznatim njemakim geografom, pokuavajui da ubijedi Kiperta da njegova karta ne
daje tanu etnografsku sliku evropske Turske. Grki istoriar je na kraju
ubijedio Njemca i 1878. godine je izala nova broura u kojoj je bila i
korigovana karta Kiperta.21 Turska istoriarka Ipek Yosmaoglu smatra da
je broura napisana od Paparigopoulosa sa dozvolom Kiperta.22 Ova nova
karta evropske Turske pokazivala je da je dobar dio stanovnitva grki.
Jedna druga karta koja se pojavila tokom Istone krize, privukla je veliku
panju evropske javnosti. To je karta koja je bila objavljena od strane
londonske izdavake kue Stenford 1877. godine.23 Karta je bila u potpunosti saglasna sa grkim pogledom na etnoloko stanje u evropskom dijelu osmanske drave. U stvari, karta je bila dodatni dio male publikacije.
Zato je, pored karte, u ovoj publikaciji interesantan i tekst koji nam na
neki nain daje jedan grki prikaz o etnolokom stanju na Balkanu. Tako,
autor ove publikacije, daje razliite statistike tabele o broju stanovika
evropskog dijela Turske, koji nisu bili zvanini podaci osmanske drave
ve procjena raznih evropskih posjetilaca sultanove drave.24 Naravno,
autor je dao i svoj statistiki pregled broja stanovnika evropskog dijela
Turske u tom periodu. Prema ovom autoru broj stanovnika evropske
Turske iznosio je 9,350.000. Najbrojnija etnika zajednica je, naravno,
bila grka, koja je brojala 2,940.000 stanovnika.25 Broj Turaka je iznosio

21

Henri Kiepert, Notice explicative sur la Carte Ethnocratique des pazs

helleniques, slaves, albanais et roumains, Kerskes & Hohman, Berlin 1878.
22
Ipek Yosmaolu-Turner, The priests robe and the rebels rifle. Communal
conflict and construction of national identity in Ottoman Macedonia 1878-1908,
PhD dissertation, Princeton University, November, 2005, p. 94.
23
Ethnological Map of the European Turkey and Greece, Stanford, London
1877.
24
Ibid., s. 26.
25
Ibid., s. 27.

87

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

750.000, a Tatara i erkeza 220.000.26 Cilj ove publikacije i ove statistike je bio jasan. Najbrojnija etnika zajednica u evropskom dijelu
osmanske drave je bila grka, a s tim bi i pravo na osmansko naslijee u
moguoj diobi osmanske teritorije bilo grko. Interesnanto pitanje je dali
je ova karta bila samo karta londonske kartografske kue Stenford?
Spomenuta turska istoriarka Yosmaoglu i za ovu publikaciju smatra da
iza nje stoji grki autor. Prema njenim rijeima, autor je grki otpravnik
poslova u Londonu Ioannis Gennadios.27 Smatram da je Yosmaoglu u
pravu. Iste, 1877. godine, ova publikacija je bila objavljena u grkom
glavnom gradu Atini. Isto tako, Gennadios je krajem 1876. godine predao
jedan memorandum britanskoj vladi u kome je iznio stavove koji su bili
isti kao i oni u Stenfordovoj karti.28
Karta Stenforda i neki statistiki podaci koji su bili dio te publikacije
bili su poetak objavljivanja statistike o Osmanskom carstvu u Grkoj.
Uglavnom, te su se statistike odnosile na neke regione osmanske drave
prema kojima je Grka imala teritorijalne apiracije. To su bili Epir,
Makedonija, Trakija i do 1881. godine Tesalija. Naravno, te statistike su
bile proizvod mate i elje da se pokae da u ovim regionima dominira
grko stanovnitvo. U ovom lanku pokazau jednu takvu statistiku koja
je objavljena poetkom 1878. godine. To je bio period kada je potpisano
primirje izmeu Rusije i Osmanske carevine, ime je prekinut jednogodinji rat. U popularnom asopisu Parnassos pojavila se jedna detaljna
statistika koja se odnosila na regione Epira, Tesalije i Makedonije. Prema
sastavljaima ove statistike, broj stanovnika ovih regiona iznosio je
3,358.500. Najvei dio stanovnitva su bili Grci 1,941.000, dok su
1,020.500 stanovnika ovih regiona bili muslimani.29
Vrijeme velike Istone krize i period koji je uslijedio bili su prekretnica kada je rije o grkom interesovanju za osmansku dravu, a time i za
grke poglede o ovoj dravi. Ipak, moram primjetiti da je taj interes skoncentrisan na one osmanske oblasti koje su bile dio grkih teritorijalnih
aspiracija. To se odnosi na Epir, Makedoniju, Trakiju, Istanbul i neke
dijelove Male Azije. Tokom osamdestih godina 19. stoljea, u Grkoj su
izale razne knjige, studije i statistike iji je glavni cilj bio da pokau
grko interesovanje za neke osmanske teritorije, kao i da utiu na one
grke graane koji nisu uvijek puno marili za nacionalno pitanje.

26

Ibid.
Ipek Yosmaolu-Turner, The priests robe and the rebels rifle, p. 83-84
28
, 18301881 , Bato &Divajn, , 2005, . 148
29
, . , , 1878, . 229
27

88

Dalibor Jovanovski

Grci su bili zainteresovani za sudbinu osmanske drave zbog svojih

teritorijalnih aspiracija. O pitanju opstanka ili diobe osmanske drave, u
Grkoj se puno govorilo i pisalo. Ipak, neto je nedostajalo. To je bila
studija o osmanskoj istoriji napisana od nekog Grka u Kraljevini. Grkim
intelektualcima je trebalo vie od 60 godina nakon dobijanja nezavisnosti
da objave jednu studiju koja se odnosi iskljuivo na osmansku dravu.
Takva istorija je bila objavljena ak 1894. godine. Autor te knjige je bio
poznati intelektualac Trifona Evangelidos. Uvodne rijei za ovu knjigu
nisu bile autorove ve izdavaa Anastasiosa Feksisa. On je napisao to to
je neko drugi trebalo da napie. Prema njegovim rijeima, nedostatak
jedne Istorije osmanske drave na grkom jeziku, napisane od domaeg
autora, bio je glavni razlog za pojavu tog izdanja.30 Feksis logino
zakljuuje da je takva istorija vie nego potrebna, jer je helenizam bio
pod silnim pritiskom Turaka vie stotina godina. Sama knjiga sadri puno
informacija o osmanskoj istoriji. Naravno, najdetaljnije je prikazan pad
Konstantinopolisa. Osmanska imperija je prikazana kroz grku prizmu.
Tako su, krajem 19. vijeka, Grci prvi put dobili jednu istoriju osmanskog
carstava koja je napisana od domaeg autora. Naravno, bilo je jo nekoliko knjiga koje su se odnosile na osmansku dravu, ali su one obraivale
samo odreene teme. Takva je bila knjiga Skalijerisa koja se odnosila na
vrijeme sultana Murata V i poetak vladavine Abdul Hamida II.31
Jedina kriza u meusobnim odnosima koja je dovela do rata, bila je
Krianska kriza 1896.-1897. godine. Krit je bio otok sa dominantnim
pravoslavnim stanovnitvom. Tokom 19. stoljea, na otoku su nekoliko
puta izbijale pobune pravoslavnog stanovnitva protiv osmanske vlasti.
Istanbul je bio primoran da ovom otoku 1868. godine dozvoli veliki stepen lokalne autonomije. Ova autonomija ja dodatno uvrena 1878. godine Halepskim paktom. Ipak, to nije zadovoljilo Grke, ali ni osmansku
vladu. Kriza oko Krita 1889. godine i ukidanje nekih dijelova Halepskog
pakta, bili su uvertira daljeg pogoranja meusobnih odnosa Istanbula i
Atine. Nova kriza koja je poela 1896. godine nije mogla biti kontrolisana kao ranije krize. Rat je postao neizbjean. Poetkom aprila 1897.
godine poeo je prvi rat izmeu osmanske drave i Grke u 19. vijeku. Za
jedan mjesec sultanova vojska je pregazila Grke. Grki poraz u ratu protiv Osmanske drave 1897. godine nije uticao na nain na koji Grci doivljavaju svog susjeda i nije smanjio njihov apetit za osmanskom terito

. . , -
(1281-1894), . . , , 1894,
31
,

, , 1882.
30

89

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

rijom. To se najbolje vidi u knjigama poznatog profesora Pravnog fakulteta u Atini, Neoklisa Kazazisa. Kazazis je bio predsjednik nacionalistikog udruenja Elinismos. Cilj ovog udruenja je bio da promovie i
podrava grke interese na osmanskoj teritoriji. Kazazis je bio jedan od
najaktivnijih i najistaknutijih lanova ove asocijacije. Na neki nain, on
je bio alfa i omega udruenja Elinismos. Njegovi lanci u asopisu ovog
drutva koji je nosio isto ime Elinismos, bili su vrlo popularni. Iako je
Kazazis bio vrlo dobar profesor Pravnog fakulteta, on je pisao i knjige
koje nisu imale veze sa pravom. Jedna od tih kniga je i Nacionalni katihisis namijenjen mlaoj populaciji. ta je u ovoj knjizi poznatog i popularnog profesora interesnatno za nau temu? Kazazis u knjizi postavlja
pitanja i daje odgovore. Pa tako, na pitanje - koje provincije ine teritoriju Grke, on odgovara: Pelopones, Srednja Grka, Tesalija, Epir,
Makedonija, Trakija, Egejska ostrva, Jonska ostrva, Kipar itd.32 Rije je
opet o osmanskim teritorijama kao to su Makedonija, Trakija ili Epir,
koji su prikazani kako dio Grke. Profesor je dalje postavio pitanje - da li
Grci imaju neprijatelje i ko su oni? Naravno da su postojali nepijatelji, a
prvi meu njima su bili Turci koji su, prema Kazazisu, drali grke
zemlje u Evropi i Maloj Aziji.33 Rijei Kazazisa nisu se razlikovale od
veine grkih intelektualaca. Ovaj grki intelktualac je sljedee, 1899.
godine, objavio jo jednu knjigu u kojoj je iznio utiske sa njegovog
putovanja po Balkanskom poluostrvu. Svaki itatalac bi oekivao da je
dobar dio knjige posveen Osmanskoj dravi. Na prvi pogled tako izgleda. Uvodni dio ove velike knjige profesora Kazazisa odnosi se na
osmanski glavni grad Istanbul koji on naziva, kao i svi Grci, Konstantinopolis. On ne moe da vidi budunost helenizma bez Konstantinopolisa.34 Na isti nain kao i u knjizi iz 1898. godine, Kazazis opisuje
Turke u jednom negativnom kontekstu. Ovo se osobito odnosi na osmanske vlasti i sultana prije svega. Prema njegovim rijeima, u cijeloj
Carevini je vladao teror.35 Rijei ovog grkog intelektualca nisu predstavljale nikakvo iznenaenje ukoliko analiziramo politike odnose izmeu
ove dvije zemlje i grke elje za teritorijalno proirenje na raun svog
susjeda. Kazazis je ove dvije knjige objavio, kao to sam i prije napomenuo, nakon katastrofalnog poraza Grke u ratu sa Osmanskom dravom 1897. godine. Emocije nisu mogle biti brzo izbrisane, a i grki iredentizam nije uopte izgubio svoju snagu.

, , , 1898, . 15.
Ibid., s. 19.
34
, ,, ,
1899, . 1.
35
Ibid., s. 4.
32

33

90

Dalibor Jovanovski

Ideja o balkanskoj saradnji nije bila odsutna u nekim dijelovima

grkog intelektualnog ivota i javnosti.36 Neki uticajni grki intelektualci
otvoreno su govorili o ideji o balkanskoj saradnji i osnivanju balkanske
federacije. Naravno, uloga Grke u tim projektima bila bi primarna. Ono
to je za nas interesantno je pitanje gdje je Osmanska imperija u tim
projektima i idejama. Na ovo pitanje odgovor je vrlo jednostavan. Grki
intelektualci su osmansku dravu smatrali objektom aspiracija i zato ona
nija bila dio budue Balkanske federacije. Tu bih naveo nekoliko primjera u kojima se spominje osmanska drava kao dio neke vee zajednice, ali u sasvim drugim granicama. Jedan je projekat Manosa, prema
kojem bi Osmanska imperija bila transformisana u tri konfederacije Dunavsku, Helensku i Istonu. Dunavska konfederacija bi obuhvatala Srbiju, Hrvatsku, Bugarsku, Bosnu, Crnu Goru, Albaniju i Dunavske kneevine.37 Helenska konfederacija bi obuhvatala Grku, Tesaliju, Trakiju,
Makedoniju, Egejske otoke, Samos, Krit i Kipar.38 Istona konfederacija
bi obuhvatala Istanbul i osmanske posjede u Aziji i Africi.39 Tokom krize
oko Krita u 1868. godini pojavila se jedna anonimna broura u kojoj je
predloena dioba Osmanske imperije na dvije drave. Prva drava bi bila
hrisanska federacija sastavljena od tri jedinice grke, rumunske i slovenske.40 Ova drava bi obuhvatila balkanske posjede osmanske imperije
i zapadni dio Male Azije. Druga drava bi bila muslimanska i ona bi
obuhvatila istoni dio Male Azije.41 Jedan istaknuti grki intelektualac
Filaretos je 1878. godine objavio jedan projekat o Balkanskoj federaciji.
Prema Filaretosu, na Balkanu bi bila formirana federacija, pod uslovom
da Turska bude ograniena na Trakiju, Bugarska bi bila do planine
Balkan, Rumunija, Crna Gora i Srbija bi bile nezavisne drave, a Grka
bi dobila Epir, Tesaliju, Makedoniju, Egejske otoke i Albaniju.42 U Atini
je 1882. godine bilo osnovano udruenje Confederation Orientale iji

36

O grkim idejama za balkansku suradnju i federaciju vidi: Varban Todorov,

Greek federalism during the nineteenth century (ideas and projects), East European
Quarterly, Boulder, 1995; , -
19, , 2001; ,
XIX ,
, , 1980.
37
Varban Todorov, Greek federalism during the nineteenth century,p. 57.
38
ibid.
39
ibid.
40
ibid, s. 74.
41
ibid.
42
, .
19 , , .3 ( .- 1992). 46.

91

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

je glavni cilj bio osnivanje Balkanske federacije. Za Tursku je bila predviena mogunost da bude dio federacije sa znatno smanjenom teritorijom, koja bi obuhvatala Istanbul i okolinu.43 Znai i u onim programima
i idejama o Balkanskoj federaciji u kojim bi mogla da ue i Osmanska
imperija, njena teritorija ja znatno smanjena. To pokazuje da i liberalniji
grki intelektualci nisu imali neke vee simpatije za svoje osmanske
susjede.
Percepcije i stavovi koje su grki intelektualci imali o Osmanskom
carstvu nisu ostale samo u njihovim knjigama ili lancima. Grki obrazovni sistem je bio pod snanim uticajem njihovog shvatanja o Osmanskom carstvu, prije svega oko teritorije i istorije. Geografija i istorija, kao
obrazovni predmeti, reflektovali su stavove vodeih grkih intelektualaca. Grka omladina je dobijala obrazovanje u kojem je osmanska drava bila sve samo ne i prijatelj. Zbog toga uopte i nije bilo udno zato
se grka omladina esto pridruivala raznim nacionalistikim komitetima
i udruenjima. U sljedeem dijelu ovog teksta izloiu nekoliko primjera
iz udbenika za istoriju i geografiju koji su se koristili u Kraljevini
Grkoj u razliitim periodima 19. vijeka.44 Robert Shannon Peckham, u
svojoj knjizi koja se odnosi na razvitak grkog nacionalizma, tvrdi da je
nakon dobijanja nezavisnosti nova grka drava traila da u njen sastav
uu zemlje koje su nekad bile naseljene antikim Grcima, jer su, prema
tadanjem shvatanju, moderni Grci bili direktni potomci starih Grka.45
Theodore Zervas je, u svom doktoratu posveenom izgradnji grkog
nacionalnog identiteta u kolama, zakljuio da je vei dio tih zemalja bio
u sastavu Osmanske imperije.46 Lako je zakljuiti da su Grci gledali na
teritorije Osmanske imperije kao na zemlje koje bi trebalo da budu dio

43

Ibid, s. 50.
Dobra analiza o uticaju nacionalizma u grkom obrazovnom sistemu moe
se nai u: , (18341914),, , 1988; Lydia Papadakis, Teaching the nations. Greek nationalism and education in Nineteenth century Macedonia, IMXA, Thessaloniki, 2006;
Zervas, Theodore G., Ressurecting the Past, Constructing the Future: A Historical
Investigation on the Formation of a Greek National Identity in Schools, 1834-1913
(2010) Dissertations Paper 156, Loyola University Chicago, Robert Shannan
Peckham, National histories, natural states. Nationailsm and politics of place in
Greece, I.B. Taurus Publishers, London, New York, 2001, kako i u spomenutoj
knjizi Vasilisa Gounarisa- , ,
, , 2008.
45
Robert Shannan Peckham, National histories, natural states. Nationailsm
and politics of place in Greece, p. ; Zervas, Theodore G., Ressurecting the Past,
Constructing the Future, p. 133.
46
Zervas, Theodore G., Ressurecting the Past, Constructing the Future, p. 133.
44

92

Dalibor Jovanovski

njihove drave. To se reflektovalo i u udbenicima geografije koji su bili

korieni u grkim kolama. U udbeniku geografije iz 1839. godine
autora Kokonisa47, grki uenici su mogli nauiti da je teritorija njihove
zemlje znatno vea od one Kraljevine Grke. U grke zemlje, prema
ovom udbeniku, spadale su Teslija, Epir, Makedonija, Egejski otoci,
Krit, Trakija itd.48 Spomenute zemlje se nalaze u sastavu Turske i
odvojene su od Kraljevine Grke, ali su bile sastavni dio stare Grke.49
Drugim rijeima, ove osmanske teritorije moraju ui u sastav grke kraljevine. Udbenici geografije koji su korieni u grkom obrazovnom
sistemu i u sljedeem periodu, imali su iste sadraje kada je u pitanju
osmanska teritorija. Georgios Kremos je 1878. godine objavio jednu Istorijsku geografiju koja se koristila u gimnazijama u Kraljevini. Kremos
nije nita bio razliitiji od Kokonisa etrdeset godina prije. Grki gimnazijalci su mogli da naue da su stare grke zemlje, kao to su Trakija,
Makedonija, Epir, Tesalija, Egejski otoci itd. dio Grke.50 Drugi je primjer poznati i uticajni profesor geografije Margarit Dimica, porijeklom
Vlah iz Ohrida, koji je bio vjeran grkoj Velikoj ideji. On je autor nekoliko knjiga i udbenika geografije. Njegovi su radovi bili vrlo interesantni
za analizu. Jedan njegov udbenik geografije za gimnazije, objavljen je
1885. godine. Dimica daje korektne podatke o osmanskoj dravi, ali kada
su u pitanju Trakija, Makedonija i Epir, njegove rijei nisu razliite od
onih Kokonisa ili Kremosa. Ove su osmanske zemlje, prema istoriji,
grke.51 Kraj 19. stoljea nije donio nikakvu promjenu u odnosu na osmansku dravu. Asimakopulos je u svojoj Geografiji za osnovne kole
napisao da se osmanska drava polako raspada i da Grkoj treba da pripadne najvei dio evropske Turske.52 Udbenici istorije nisu bili razliitiji. Osmanska vladavina je prikazana kao vrijeme ropstva. Grki udbenici za istoriju opisivali su osmansku vlast kao represivnu, a to je dovelo

47

Ovaj udbenik, kao i veina udbenika koji su bili upotrebljavani na poetku

grke nezavisnosti, je bio prevod jednog udbenika koji se koristio na francuskim
vojnim kolama. Kokonis je nadopunio ovaj udbenik za potrebe grkog obrazovnog
sistema.
48
.., . , ,
1839, . 111-148.
49
Ibid. S. 148.
50
. , ,
, , 1878, . 13.
51
, . . , 1885,
. 101-102.
52
. . , ,
1889, . 13.

93

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

do ustanka 1821. godine.53 Grki aci su uili da njihov narod nije mogao
da izdri osmansku vlast ili ropstvo, kako su pisali Politis i Skoufos 1879.
godine u knjizi koja je sadrala tiva za istoriju grkog ustanka.54 U
udbeniku Teodorosa Apostolidisa namijenjenom osnovnim kolama
moemo sresti da su Turci varvari i da su nanijeli veliku tetu hrianskoj
umjetnosti.55 Moemo slobodno zakljuiti da su grki udbenici istorije
bili puni negativnih ocjena za Turke i osmansku dravu uopte. Ako
uopte moe biti utjeha, ni Bugari nakon velike Istone krize nisu bili
bolje opisani.
Kada govorimo o grkim intelektualcima i njihovoj percepciji Osmanskog carstva, treba napomenuti, to je i nauno korektno, da su
postojali i pojedinci koji su bili naklonjeni saradnji i bliim odnosima sa
sjevernim susjedom. Isto tako je korektno napomenuti da su oni bili
malobrojni i bez veeg uticaja u drutvu. U trenucima kada se u Grkoj
birao novi kralj, Ikesios Latris je napisao jedno pismo upravniku Izmirskog okruga. Latris se u svom pismu, koje je bilo javno objavljeno,
zaloio za bliu saradnju izmeu Grke i Osmanske imperije.56 Postupak
Latrisa i neke sline ideje o saradnji sa Osmanlijama, grka istoriarka
Eli Skopetea je tumaila kao posljedicu grkog neuspjeha da iskorisi
Krimski rat za realizovanje Velike ideje.57 Ipak, snage u okviru Kraljevine, koje su bile protiv bilo kakve saradnje sa Osmanlijama, bile su i
dalje uticajnije i jae u odnosu na one koje su bile za saradnju. Ustanak
krianskih Grka u 1866. godini dao je novu snagu pristalicama Velike
ideje u Grkoj. Bilo kakva ideja o saradnju ili pomirenju sa Osmanlijama
bila je osuena na neuspjeh. To se ipak vrlo brzo promijenilo. Intervencija Velikih evropskih sila sprijeila je mogui vojni konflikt izmeu
Grke i Osmanske imperije. Grka je bila prinuena da prihvati da Krit
ostaje dio sultanove drave. Jedan vrlo uticajni grki intelektualac V.
Gavrilidis je u svojoj knjizi posveenoj Panslavizmu kao prijetnji za
Grku i Grke uopte, napisao da je cjelovitost Turske postala dogma, a za
Istok i zvijezda koju treba potovati i oboavati.58 Misao Gavrilidisa na
neki nain pokazuje da sporo okretanje ka osmanskoj dravi za Grke iz
Kraljevine nije bila samo posljedica neuspjeha na Kritu, ve i rezultat

53

Zervas, Theodore G., Ressurecting the Past, Constructing the Future, p. 158.
. , (1834-1914), .
250-251.
55
. , , , 1883, . 4.
56
E. Skopetea, Uzor- Kraljevina i Velika Ideja, s. 237-238.
57
Ibid.
58
Ibid, s. 236; , , ,
1869, . 70.
54

94

Dalibor Jovanovski

jednog straha koji je prouzrokovan aktivnostima Slovena u osmanskoj

dravi. Neuspjeh na Kritu dao je mogunost onim krugovima u Grkoj
koji su bili za saradnju sa susjednom zemljom da imaju vie prostora za
promociju svojih ideja. Megali ideja je polako nadopunjena jednom novom dogmom helenootomanizmom.59 Cilj ove ideje je bio da Osmanska imperija polako postane zajednika grko-turska drava. Bugarski
istoriar Vrban Todorov smatra da je cilj ove politike bio postupno
uveanje uticaja grkog elementa u osmanskoj dravi.60 Jedan od
bogatijih i uticajnih Grka iz Carigrada, Gerogios Zarifis, smatrao je da bi
Osmanska imperija i Grka mogli da formiraju dvojnu monarhiju prema
austro-ugarskom primjeru iz 1867. godine.61 Ideja helenootomanizma je
imala jae korijene meu osmanskim Grcima. Moram napomenuti da su
u ovom periodu neki uticajni Grci bili osmanski diplomati, a drugi imali
uticaj na samom sultanovom dvoru i da su dali veliki doprinos razvoju
osmanske drave. To je, najvjerovatnije, i bio razlog to sama ideja helenootomanizma nije uhvatila dublje korijene u grkom drutvu. Taj period
je u trajao do pred poetak Velike istone krize. Nakon te krize, do kraja
19. stoljea, ogromna veina grkih intelektualaca nije bila naklonjena
saradnji sa osmanskom dravom. Velika ideja ponovo je bila glavna ideologija grkog drutva do kraja stoljea. Ipak, nije bilo sve tako crno.
Jedan od rijetkih primjera na koji sam naiao je bila jedna mala knjiga
Konstantinosa Bombasa.62 U ovoj knjizi Bombas je objavio dvije svoje
pjesme posveene narodima istoka. Autor je prvu pjesmu posvetio
grkom kralju i osmanskom sultanu sa eljom za saradnjom dviju drava.
Druga i dua pjesma odnosi se na njegovu elju da vidi susjedne narode
kako sarauju. Ova mala knjiga je bila samo vapaj jedne osobe koja je
eljela neto to nije bilo mogue u tadanjoj Grkoj. U ovom pravcu bi
mogli spomenuti i jednu manje poznatu knjigu Arhelaosa Sarantidisa o
kapadokijskim Grcima. Ona je posveena jeziku kojim je govorilo
pravoslavno stanovnitvo u Sinasosu (dananji Mustafa paa). Sarantidis,
opisujui ivot tamonjeg pravoslavnog i muslimanskog stanovnitva,
primjetio je da su ove dvije vjerske zajednice meusobno dobro saraivale.63 Kapadokijsko pravoslavno stanovnitvo je postalo vrlo zanim
59

E. Skopetea, Uzor- Kraljevina i Velika Ideja, s. 236.

Varban Todorov, Greek federalism during the nineteenth century (ideas and
projects), East European Quarterly, Boulder, 1995, p. 83.
61
, , 1992, . 153-154; . , . 131.
62
,
, , 1889.
63
, , , 1899, . 29.
60

95

Grki pogled na Osmansku Imperiju u 19. vijeku

ljivo za grke istraivae tokom zadnje dvije decenije 19. vijeka. Jedan
kapadokijski Grk, Pavlos Karolidis je naslijedio Konstantinosa Paparrigopoulosa na Atinskom univerzitetu. Ipak, i on nije odstupao od stavova koje je ranije iznio Paparrigopoulos u odnosu na grku prolost, a
time i Osmansku imperiju.64
Lako je zakljuiti da su tokom 19. vijeka grki pogledi na osmansku
dravu bili negativni. Spomenuta grka istoriarka Evangelija Balta smatra da Osmanske studije ili Turkologija nisu bili interesantni u Grkoj
zbog nedostatka politikog cilja.65 Nedostatak politikog cilja je jednostavno objasniti. Grci u 19. vijeku nisu bili zainteresovani za izuavanje
osmanske istorije, kulture, ekonomije, tradicije itd. Grki interes je bio
pozicija Grka i onih pravoslavnih stanovnika osmanske drave koji su
bili pripadnici Patrijarije u Istanbulu ili Konstantinopolisu. Grka je
imala neskrivene teritorijalne ambicije na raun svog susjeda. Sve je to
uticalo na razvoj jednog stereotipa u Grkoj kada je u pitanju osmanska
drava. Prvi i jedini susjed je bio i glavni neprijatelj u 19. vijeku.

64
65

96

E. Balta, Ottoman studies in Greece, p. 244.

Ibid., s. 245.