I n v e s t i c i j e - ulaganje kapitala u odreeni posao, ali ujedno i

uloeni kapital u taj posao. To su novana ulaganja s ciljem obavljanja neke

djelatnosti i/ili stjecanja prihoda.
Investicije mogu biti financijske i stvarne.
Financijske investicije su ulaganja u vrijednosne papire (dionice,
obveznice i dr.) i druga financijska ulaganja.
Stvarne investicije su ulaganje u dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu
potrebnu za obavljanje djelatnosti poduzea, te u druge nenovane oblike.
Subjekt investiranja pravna ili fizika osoba koja ulae sredstva u
izgradnju odreenog objekta
Objekt investiranja razliita imovina kojom poduzee raspolae
Oekivani rezultati investiranja itav niz metoda kojima se moe
ocijeniti ekonomska uinkovitost investiranja.
Vrste investicija
Prema osnovnoj namjeni:
- gospodarske investicije, tzv. kapitalna ulaganja (izgradnja graevinskih
objekata, strojeva i postrojenja, transportnih sredstava, patenata i licenci),
- negospodarske investicije (stanovi, kole, zdravstvene i socijalne ustanove
i sl.)
Prema tehnikoj strukturi:
-

zemljita,
ume,
graevinski objekti,
oprema,
viegodinji nasadi,
osnovno stado,
edukacija kadrova,
studije i istraivanja,
patenti, licence, izumi i sl.

Prema funkciji u procesu reprodukcije:

- za jednostavnu reprodukciju,
- za proirenu reprodukciju,
Prema nainu ulaganja i ostvarivanju efekata:
- ulaganje u jednom trenutku (t0) efekti (E) u odreenom trenutku (te )
- kontinuirano viekratno ulaganje efekti (E) u odreenom trenutku (te )
- ulaganje u jednom trenutku efekti kontinuirani ( E1 E2 ....... En )
Prema funkciji u procesu proizvodnje:
- primarne (direktne, neposredne) slue nabavci potrebne opreme za
provoenje odreene tehnologije,
- dopunske (indirektne, posredne) osiguravaju one faktore koji
omoguavaju normalnije funkcioniranje primarnih investicija ( razvitak
vlastite sirovinske baze, vlastitih transportnih sredstava, robnih centara i
sl.)
- sekundarne ulaganje u povezivanje poduzea s njenom okolinom
(izgradnja industrijskog kolosjeka, prikljuci vode, plina, el. energije i sl.)
Prema efektima koji se oekuju:
- kvantitativni efekti (ulaganje u opremu, zamjenu, proirenje i sl.)
- kvalitativni efekti (ulaganje u racionalizaciju, poboljanje i sl.)
- vremenski efekti (kratkorono, srednjorono, dugorono, kontinuirano
ili diskontinuirano ulaganje)
Prema svrsi investiranja:
- investicije za zamjenu,
- investicije za proirenje,
- investicija za modernizaciju,

- strategijska investicija ( ulaganje s ciljem smanjenja rizika za poduzea u

stalnim promjenjivim okolnostima privreivanja, npr. razliita
istraivanja)
Prema izvorima investiranja:
- bruto-investicije ukupna ulaganja iz svih izvora,
- neto-investicije ulaganja iz svih izvora osim amortizacije
- nove investicije neto investicije uveane za investicije financirane iz
slobodnog dijela amortizacije (dio koji je ostao nakon ulaganja u zamjenu
opreme)

RAZVOJNA POLITIKA
Razvojna politika dio je ope poslovne politike poduzea. To je aktivnost
usmjeravanja dugoronih akcija kojom se tei da se cjelokupno poslovanje
prilagodi uvjetima pod kojima e se ona odvijati u budunosti.
Ciljevi razvojne politike temelje se na angairanju i pregrupiranju
financijskih i materijalnih resursa poduzea. Meu najznaajnijim ciljevima
mogu se istaknuti:
- poveanje rentabilnosti poslovanja;
- poveanje produktivnosti rada;
- poboljanje poloaja na tritu;
- intenziviranje inovacija
razvojem novih proizvoda, tehnologije,
efikasnijim marketingom i sl.
- poveanje efikasnosti menadmenta.
INVESTICIJSKA

POLITIKA

Predstavlja djelatnost ulaganja za ostvarivanje ciljeva razvoja. To je

djelatnost na krae vremensko razdoblje, konkretnija i operativnija u odnosu na
razvojnu politiku.
Investicijska politika u sebi sadri aktivnosti kontroliranja postignutih efekata
izvrenih ulaganja. Te je efekte mogue razlikovati kao:
- primarni, nastaju samom izgradnjom investicijskog objekta,
- sekundarne, koji se javljaju u drugim dijelovima gospodarstva pod
utjecajem odreenih ulaganja.

INVESTICIJSKA ODLUKA
Investicijskom odlukom odluuje se o ulaganju novca i o njegovoj
vezanosti za dulje vremensko razdoblje, to je rizino.
Investicijska odluka sadri vie razliitih odluka
istovremeno.

koje se ne donose

Investicijskom odlukom treba:

- ocijeniti realnu visinu investicijskih ulaganja,
- ocijeniti realnost budue iskoritenosti investicije i realnost predvienog
poslovnog rezultata,
- ocijeniti relativnu vrijednost investicije,
- izabrati najpovoljniju investiciju, odnosno najpovoljniji redoslijed
investicija izmeu nekoliko predloenih,
- odabrati najpovoljniji nain investiranja.
Investicijskom odlukom prihvaa se jedan (ili vie) projekata, a ostali se
odbacuju, odnosno mogue je, investicijskom odlukom, reagirati na tri naina:
1. Tip da-ne prihvaa se ili odbacuje samo jedan predloeni projekt,
2. Tip meusobno iskljuivi projekti prihvaanjem jednog projekta
odbacuju se ostali projekti,
3. Tip ograniena mogunost financiranja izmeu meusobno neovisnih
projekata odabire se samo jedan (ili samo nekoliko) zbog ogranienih
izvora sredstava za financiranje projekata.

Mogue ih je grupirati u dvije skupine, s obzirom na koga se odnosi:

1. Makro investicijske odluke odnose se na gospodarstvo u cjelini ili na
njegove pojedine dijelove. Mogu biti:
a) opa investicijska odluka odreuje se dio bruto-proizvoda koji se
usmjerava na investicije, a koji na potronju.
I = Bp - Pt
I ukupna sredstva za investicije
Bp vrijednost bruto proizvoda
Pt - vrijednost potronje drutva
b) meusektorska investicijska odluka usmjeravanje investicijskih
sredstava u pojedine grane i grupacije gospodarstva.
I = G1 + G2 + G3 + ..... Gn
I ukupna sredstva za investicije
G1 do Gn sredstva za investiranje u pojedine grane
c) sektorska investicijska odluka usmjeravanje sredstava u pojedina
poduzea te grane ili grupacije
Gi = 01 + 02 + 03 + ..... 0m
Gi investicijska sredstva i-te grane
01 do 0m investicijska sredstva usmjerena u poduzee od 1 do m
2. Mikro investicijske odluke odnose se na pojedine nivoe poduzea, a
usmjeravaju se na realizaciju pojedinih investicijskih projekata.
01 = P1 + P2 + P3 + ..... Pe
01 ukupna investicijska sredstva poduzea
P1 do Pe investicijska sredstva usmjerena u projekte od 1 do e.
U donoenju investicijskih odluka moraju sudjelovati strunjaci razliitih
profila.

INVESTICIJSKI PROGRAM
Investicijski program je elaborat kojim se utvruje ekonomska i
drutvena opravdanost ulaganja investicijskih sredstava, te analiziraju tehnikoekonomski, tehnoloki i ostali uvjeti izgradnje investicijskog objekta.
Sadraj investicijskog programa razlikuje se od sluaja do sluaja, no
standardni sadraj obuhvaa:
- opis investicijskog objekta,
- izvore, visinu i nain osiguranja sredstava za investiranje,
- plan i nain realizacije programa (od poetka gradnje do eksploatacije),
- analizu uvjeta izgradnje objekta ( energija, sirovine, oprema, zatitne
mjere i sl.)
- broj, kvalifikaciju i nain osiguranja kadrova,
- ostale relevantne podatke.
- lokaciju programa (iru i uu)
- tehnoloki proces
Investicijski program je temelj za izradu investicijskih projekata. Moe ih
biti vie, svaki od njih je relativno zaokruena cjelina, a realiziraju se u etapama.
Najznaajniji su:
a) Generalni (idejni) projekt detaljno se razrauju osnovne postavke
investicijskog programa. Povezuje tehnoloku i graevinsku stranu
investicijskog objekta. (tlocrti, presjeci, fasade, tehniki opis svih
dijelova postrojenja, tehnoloki proces sa shemama, razliiti prorauni
trokova)
b) Glavni projekt daljnja razrada generalnog projekta, a sadri npr.
podatke o nosivosti tla, statiki proraun, proraun obrtnikih radova,
analizu cijena za pojedine radove, shemu organizacije gradilita i sl.
c) Izvedbeni projekt osnova za provoenje izgradnje, temelji se na
glavnom projektu.

Investicijski program sadri vie investicijskih projekata izvedenih iz

plana razvoja poduzea. To je iri pojam od investicijskog projekta mada se
esto izjednauju.
Sadraj pojedinih investicijskih programa razlikuje se u odnosu na vrstu
investicijskih ulaganja koja mogu biti u:
a)
b)
c)
d)
e)

izgradnju novog objekta,

proirenje ili dogradnju postojeih objekata,
adaptaciju postojeih objekata,
gospodarske objekte javnog znaenja,
negospodarske objekte.

Izgradnja novog objekta zahtijeva temeljno istraivanje trita, kako bi se

to tonije utvrdila apsorpcijska sposobnost trita za proizvodima investicijskog
objekta koji se gradi. Time se definira budui poloaj investicijskog objekta na
tritu.
Proirenje ili dogradnja postojeih objekata obuhvaa ona istraivanja
koja dopunjuju dosadanja saznanja o tritu, asortimanu, nabavi prodaji i sl.
Time se dobivaju podaci za kvantitativno i kvalitativno definiranje ove vrste
investicijskog programa. Razlozi za ovu vrstu investicijske aktivnosti mogu biti
modernizacija proizvodnog procesa, poveanje proizvodnosti, kompletiranje
asortimana i sl.
Adaptacija postojeih objekata predstavlja investiranje kod kojeg je
poznata apsorpcijska sposobnost trita. Najei razlog ove investicijske
djelatnosti je zastarjelost tehnolokog procesa koji ne zadovoljava ni
kvalitativno ni kvantitativno.
Gospodarski objekti javnog znaenja su objekti od najvee vanosti za
odreenu regiju ili zemlju u cjelini (eljeznica, putovi, elektrine i druge
centrale i sl.). Sadraj ovih istraivanja se kvalitativno i kvantitativno razlikuje
od prethodna tri programa, a najee obuhvaa: istraivanje energetskih
resursa, terena, gravitiranje naseljenih podruja, ekolokih problema, vojnog
znaenja i sl. Izgradnja ovakvih objekata traje due vrijeme i zahtijeva znaajna
financijska sredstva.
Negospodarski objekti su objekti znaajni za sve stanovnike odreenog
geografskog podruja. Izgradnja ovih objekata ovisi o ekonomskim
mogunostima drutva. Efekti ulaganja u negospodarske objekte ne iskazuju se
toliko kroz ekonomske kategorije, koliko kroz podizanje kulturnog nivoa, bolje
zdravstvene zatite i sl.

STRUKTURA INVESTICIJSKOG PROGRAMA

Struktura investicijskog programa temelji se na rezultatima istraivanja
pojedinih faktora i uvjeta za izradu investicijskog programa. Struktura
investicijskog programa sastoji se iz slijedeih dijelova:
a)
b)
c)
d)
e)

dio o tritu,
tehniko-tehnoloki dio,
graevinski dio,
ekonomski dio,
organizacijski dio

Obuhvaanje, nain obrade i analiza pojedinih dijelova investicijskog

programa ovisi o karakteru, odnosno namjeni programa.
Pojedini elementi programa mogu imati razliite prednosti i meusobno se
razliito kombinirati.
Sadraj pojedinih dijelova strukture investicijskog programa proizlazi iz
itavog niza analiza koje je potrebno prethodno izvriti. Rezultati pojedinih
analiza koriste se kod izrade svakog pojedinog dijela strukture, ve prema
potrebi za odreenim podacima.
Za izradu ovakve strukture investicijskog programa potrebno je okupiti
tim strunjaka razliitih specijalnosti tehniari, sociolozi, urbanisti, ekonomisti
i dr.
U procesu pripreme investicijskog projekta izrauje se:
-

analiza razvojnih mogunosti i sposobnosti investitora,

analiza trita,
analiza proizvoda,
analiza proizvodnog programa
analiza kapaciteta
tehniko-tehnoloka analiza,
analiza lokacije
analiza sirovinske i energetske osnove
analiza kadrova
analiza opreme
ekonomsko-financijska analiza

ANALIZA INITELJA RELEVANTNIH ZA

IZRADU INVESTICIJSKOG PROGRAMA
Za izradu investicijskog programa nuno je ispitati sve utjecajne initelje
koji neposredno ili posredno utjeu na izgradnju investicijskog objekta. Ovi se
initelji analiziraju pojedinano, a dobiveni podaci slue kao baza podataka za
izradu projekta.
Broj najznaajnijih initelja koji utjeu na investicijski program moe biti
razliit. Rezultati dobiveni istraivanjem ovih initelja temelj su odabira
optimalne varijante investicijskog projekta sa ekonomskog aspekta.
Svrstavanje utjecajnih initelja provodi se u dvije skupine:
1. Objektivni initelji, i
2. Subjektivni initelji
Objektivni initelji su oni s kojima se u odreenim uvjetima mora raunati
jer su dani kao determinante poslovanja poduzea. Ti se initelji mogu dalje
podijeliti na:
- preteno vanjske objektivne initelje i
- preteno unutarnje objektivne initelje.
Preteno vanjski objektivni initelji definiraju sredinu u kojoj poduzee
funkcionira (lokacija, struktura i nivo proizvodne opreme, trite, razvoj nauke i
tehnike, institucionalni uvjeti, javno miljenje, i sl.)
Preteno unutarnji objektivni initelji obuhvaaju one faktore koji se
odnose na ekonomsko-tehniku strukturu poduzea. A koji se mogu u
odreenim granicama mijenjati, da bi nova struktura omoguila racionalni
proces (veliina, odravanje i razvoj kapaciteta, organizacijska struktura i sl.)
Subjektivni initelji odnose se na initelje na koje se moe u veoj mjeri
djelovati radi poboljanja poslovanja (usavravanje organizacijske strukture,
poboljanje uvjeta rada, racionalizacija koritenja ljudi i strojeva, usavravanje
kadrova i sl.)

Objektivni
V a nj s k i
- prirodni uvjeti
- trite
- razvoj znanosti i tehnike
- institucionalni uvjeti
- javno miljenje

i n i t e lj i
U n u t a r nj i
- financijska snaga
- struktura kapitala
- veliina poduzea
- struktura proizvodnje o
mogunost promjene
- odravanje i razvoj
proizvodnih kapaciteta
- organizacija rada

Subjektivni initelji
- kvalifikacijska struktura
kolektiva
- struni i rukovodni
djelatnici
- uvjeti rada i ivota
- stavovi

Na poslovni proces, pa tako i na proces investicijskog ulaganja, utjee

itav niz initelja. No, u praksi se esto ne mogu koristiti istovremeno svi
initelji, te treba izdvojiti samo najznaajnije karakteristine initelje. Broj
karakteristinih initelja ogranien je tehnikim mogunostima, odnosno
mogunostima praenja, evidentiranja i analiziranja njihovog sloenog utjecaja,
kako na parcijalne, tako i globalne rezultate poslovanja.
Vei broj initelja karakteristian je za sve gospodarske djelatnosti. Neki
su specifini za pojedine grane, a neki samo za pojedina poduzea.

ANALIZA RAZVOJNIH MOGUNOSTI

I SPOSOBNOSTI INVESTITORA
Cilj analize razvojnih mogunosti i sposobnosti investitora je utvrditi
objektivne i subjektivne initelje u poslovanju koji mogu pozitivno ili negativno
djelovati na provedivost i uspjean zavretak planiranog investicijskog projekta.
Analiza razvojnih mogunosti i sposobnosti investitora obuhvaa:
- opu informaciju o investitoru,
- trine aspekte poslovanja,
- tehnoloko-tehnike aspekte poslovanja,
- ocjenu opremljenosti i efikasnosti, - iskoritenost proizvodnih kapaciteta i
otpisanost dugotrajne imovine
- proraun vlastitih sredstava za financiranje,
- ocjenu razvojnih mogunosti i sposobnosti.
Da bi se uspjeno mogla donijeti ocjena o poslovanju investitora potrebno
je prikupiti podatke o identitetu investitora. Vaniji podaci o investitoru su
slijedei:
- naziv iz registracije i matini broj,
- datum nastanka, datum registracije i sjedite,
- glavna i sporedna djelatnost,
- naziv i ifre grupacije, grane i djelatnosti kojoj pripada investitor,
-

znaajne odgovornosti u pravnom prometu s treim osobama,

- vrste i sadraj obveznih financijskih izvjea.

ANALIZA

TRITA

Cilj analize trita je utvrditi mogunosti prodaje uinaka (outputa) i

ulaznih trokova nabave ili proizvodnje (inputa) za odreeni projekt, te se zbog
toga sastoji iz dva dijela:
- analiza trita prodaje,
- analiza trita nabave.
Analiza trita prodaje temelji se na naelima trine koncepcije
poslovanja, odnosno marketingu. To je poslovna aktivnost koja povezuje
proizvodnju s potronjom i to tako da se maksimalno zadovolje zahtjevi
potranje. Ovaj je pristup potpuno oprean pristupu temeljenom na tehnikotehnolokim mogunostima proizvodnih kapaciteta.
Analiza trita prodaje obuhvaa:
- analizu i procjenu potranje za uincima projekta, potranju na domaem
tritu, potranju na stranom tritu, cijene na domaem tritu i cijene na
stranim tritima,
- analizu i procjenu ponuda proizvoda na domaem tritu (ponuda iz
domae proizvodnje i ponuda iz izvoza), ponuda proizvoda na stranom
tritu,
- analizu i procjenu prodaje uinaka projekta: prodaja na domaem tritu,
prodaja u izvozu, trine prodajne cijene, initelji koji utjeu na prodaju i
cijene,
- analizu osnovne zamisli politike nastupa na tritu,
- suradnja s drugim poduzeima u nastupu na tritu.
Istraivanjem prodajnog trita otkrivaju se, prouavaju i analiziraju
initelji koji utjeu na formiranje potreba, potranje i potronje, da bi se na
temelju toga mogle predvidjeti prilike na tritu i mogunosti prodaje.
Temeljni zakon ponude i potranje trina cijena formira se na nivou
gdje su ponuda i potranja jednake, tj. u sjecitu njihovih krivulja.

Potranja za proizvodima mijenja se s promjenama cijena i kupovne

snage. Poveanjem cijene potranja opada, a padom trine cijene raste, to se
utvruje utvrivanjem elastinosti potranje kao odnosa relativne promjene
potranje prema relativnoj promjeni cijena.
Elastinost potranje pokazuje koliko e se smanjiti ili poveati potranja
ako se cijena roba povea ili smanji. Elastinost potranje utvruje se na temelju
izraza:
Pt / Pt : Cpt / Cp = Pt / Cpt * Cp /Pt
Cp cijena prodaje proizvoda (ili usluga)
Pt - potranja za proizvodom
Cpt promjena u cijeni potranje
Pt promjene u koliini potranje
Najvaniji elementi koji se analiziraju istraivanjem trita prodaje su:
- proizvod (ili usluga)
- kupci ( njihovo ponaanje u odnosu na karakteristike proizvoda i njihove
cijene)
- konkurencija (kakvi su njeni proizvodi, cijene, prodajna politika i sl.)
- prodajna mrea (kako postii najkvalitetniju prodaju proizvoda)
Istraivanje trita treba odgovoriti na etiri pitanja:
a) to prodajemo? istraivanje proizvoda
b) Kome prodajemo? istraivanje potranje (struktura potroaa, motivi
kupovine, kupovna mo)
c) Tko ograniava prodaju istraivanje ponude (konkurencija)
d) Kako prodajemo istraivanje putova i naina prodaje.

Faze istraivanja trita prodaje su slijedee:

I faza izrada plana rada istraivanja odreenog problema (cilj istraivanja,
metode, izvor podataka, kadrovi, vrijeme trajanja, trokovi i dr.)
II faza direktno istraivanje trita (prikupljanje, kontroliranje, obraivanje,
analiza podataka i sastavljanje izvjetaja o rezultatima istraivanja)
III faza razmatranje izvjetaja o istraivanju (analiza izvjetaja, donoenje
odluke, provoenje tih odluka)

Metode istraivanja trita su naini kojima se dolazi do podataka o

pojavama na tritu prodaje. Svrstavaju se u dvije skupine:
a) Istraivanje trita prodaje unutar poduzea (podaci u okviru poduzea,
slubeni statistiki podaci i dr.- brze i jeftine)
b) Istraivanje trita prodaje izvan poduzea ( osobno ispitivanje intervju,
dopisno ispitivanje, ispitivanje preko telefona, ispitivanje grupe potroaa i sl.)
Navedena ispitivanja trita mogu se izvriti metodama statistikog i
psiholokog ispitivanja.
Analizu prodajnog trita treba izvriti dinamiki, odnosno s prognozom
kretanja potranje u budunosti. Nuno je, za potrebe investicijskog programa,
procijeniti:
-

koje se koliine mogu plasirati na trite,

koliine ispod kojih se ne oekuje plasman,
koliine iznad kojih se ne oekuje plasman,
uvjete (cijene, trokove, rizike i sl.) kojima e proizvod biti plasiran.

Rezultat navedenih analiza je utvrivanje najpovoljnije varijante trinih

potreba. To su dokumentirano prezentirani odgovori na pitanja koja su bila
postavljena na poetku analize. To su podaci o:
- ukupnoj potranji za proizvodima iz investicijskog programa,
- ukupnoj ponudi (na domaem i stranom tritu),
- konkurentskoj sposobnosti proizvoda iz programa,

Analiza trita nabave obuhvaa:

-

izvore i mogunosti izbora izvora sirovina na domaem i stranom tritu,

nabavne cijene na domaim i stranim tritima,
mogue rokove i kontinuitet nabave,
mogunosti suradnje s dobavljaima,
suradnju s drugim poduzeima radi zajednike nabave.
Istraivanje trita nabave sastoji se od slijedeih poslova:

1) Odreivanje stanja ponude na tritu odnosi se na koliine i vrste roba na

tritu. Kod predmeta rada utvruje se njihova vrsta, osobine i kvalitete,
podruja primjene i sl. Kod sredstava za rad istrauju se njihova tehnika i
ekonomska svojstva.
2) Praenje cijena na tritu sredstava za proizvodnju odnosi se na
evidentiranje cijena i drugih elemenata pojedinog sredstva razliitih
proizvoaa.
3) Prikupljanje podataka o dobavljaima odnosi se na raznovrsne podatke o
dobavljaima.
Metode istraivanja nabavnog trita sline su metodama istraivanja
trita prodaje. To su:
1) Unutranje istraivanje temelji se na podacima samog poduzea ( podaci
iz raznovrsnih evidencija i analiza nabave, financijske slube,
gospodarske komore, statistikih zavoda i sl.)
2) Vanjsko istraivanje koristi vie metoda slinih vanjskom istraivanju
trita prodaje. Temelj istraivanja su dobavljai, a koriste se:
- metode istraivanja (obilazak dobavljaa, sajmova, izlobi i sl.),
- metode promatranja ( promatranje i biljeenje podataka)
Istraivanjem trita nabave dolazi se do podataka koji omoguavaju
prilagoavanje investicijskog programa promjenama na tritu nabave. to su
rezultati kvalitetnije izvedeni, to se opasnost od zastoja u funkcioniranju
budueg investicijskog objekta svodi na manje moguu vjerojatnost.

ANALIZA PROIZVODA
Analiza postojeeg proizvoda ili analiza novog proizvoda.
Redoslijed istraivanja novog proizvoda moe se prikazati kroz faze
istraivako-razvojnog puta novog proizvoda, od zamisli do realizacije:
a) Ideja o novom proizvodu. Do ideje se najee dolazi selekcijom ideja o
moguim novim proizvodima. (praenje tampe, sajmova, izloba,
znanstvenih i tehnolokih dostignua, analiza postojeih proizvoda,
kretanje potranje na tritu i sl.)
b) Projektiranje novog proizvoda obuhvaa izradu skica, crtea ili
odreivanje kemijskog sastava novog proizvoda. Istovremeno je
potrebno istraiti trite predmeta rada (materijala).
c) Konstruiranje proizvoda je detaljna razrada novog proizvoda na temelju
projekta.
d) Izrada prototipa tzv. nulte serije, obuhvaa definiranje osnovnih
elemenata za izradu kalkulacije cijena proizvoda, analiziranje uporabne
vrijednosti prototipa, potvrivanje normativa materijala i vremena,
eventualnih nedostataka i sl.
e) Razvoj plana proizvodnje analizira mogunosti plasmana, nabave
materijala, osiguranje kadrova, financijskih sredstava i sl.
f) Oblikovanje proizvoda obuhvaa posljednje ispravke (u tehnologiji,
materijalu, obliku i sl.) prije poetka industrijske proizvodnje.
g) Industrijska proizvodnja novog proizvoda
Svaki proizvod ima svoj vijek trajanja, koji moe biti:
- tehniki vijek trajanja proizvoda odnosi se na ivotni vijek proizvoda kao
tehnikog sustava. To je vrijeme funkcioniranja proizvoda u upotrebi.
- ekonomski vijek trajanja proizvoda obuhvaa vremensko razdoblje od
poetka do kraja mogunosti njegove prodaje na tritu.

Kriteriji za odreivanje optimalnog ekonomskog i tehnikog vijeka

trajanja proizvoda su:
a) Funkcionalnost proizvoda odreuje njegova uporabna vrijednost
b) Tehnologinost proizvoda ostvaruje se veom ili manjom prikladnou
konstrukcije proizvoda u odreenim uvjetima proizvodnje. Veom
tehnologinou proizvoda postie se vea proizvodnost, manji trokovi
pripreme proizvodnje i nia cijena kotanja.
c) Upotrebljivost proizvoda najbolje se oitava visinom ukupnih trokova
koji su nastali eksploatacijom, upotrebom proizvoda u toku njegovog
vijeka trajanja. Upotrebljivost proizvoda je vea to su manji ukupni
trokovi eksploatacije nastali u razdoblju njegovog ivotnog vijeka
(trokovi pogonske energije, pomonog materijala, pregleda i ienja,
odravanja, trokovi nastali zbog zastoja)
d) Regenerativnost proizvoda ogleda se u stupnju mogunosti regeneracije
proizvoda, i to u smislu ponovnog koritenja proizvoda kao materijala za
izradu drugih proizvoda ili unitenja sa aspekta ekolokih zahtjeva.
e) Trinost proizvoda dolazi do izraaja u procesu razmjene na tritu. Ovo
obiljeje sadri niz elemenata koji ine proizvod manje ili vie trinim.
Na prvom mjestu su cijene proizvoda, kao novani izraz njihove
vrijednosti, zatim ekoloki zahtjevi, zakonski propisi i sl.

ANALIZA PROIZVODNOG PROGRAMA

Proizvodni program predstavlja jedan od temelja za donoenje
investicijske odluke, iako njegovo konano formiranje ovisi o razliitim
veliinama. Analizom svih meusobno ovisnih veliina iz programa
tehnolokog procesa, kapaciteta, trokova, prihoda i sl., dolazi se do optimalnog
proizvodnog programa.
Optimalni proizvodni program je program koji omoguava uspjenu
realizaciju proizvoda na tritu uz primjenu optimalne tehnologije i optimalnih
kapaciteta kao temeljnih initelja visine trokova, odnosno ekonominosti.
irina proizvodnog programa je znaajan initelj racionalnog programa.
Suavanjem proizvodnog programa postie se jaa koncentracija poslovanja
poduzea na manji broj proizvoda, to omoguava znatno smanjenje trokova
(npr. trokovi pripreme). No, suavanje proizvodnog programa moe prouzroiti
npr. nedovoljno zadovoljenje potreba trita.
irenje proizvodnog programa znai bolju opskrbu trita, rast opsega
prodaje, bolje iskoritenje kapaciteta i sl. No, prekoraenje optimalne irine
dovodi do smanjenja racionalnosti poslovanja.
Optimalna irina proizvodnog programa biti e ona pri kojoj je najvea
razlika izmeu ukupnog prihoda i ukupnih trokova sveukupne proizvodnje.
ANALIZA

KAPACITETA

Sposobnost nekog sredstva za rad da u odreenom vremenskom razdoblju

proizvede odreenu koliinu uinaka naziva se kapacitetom sredstava za rad:
Da bi se odredio kapacitet sredstava za rad, potrebno je odrediti uvjete pod
kojima e se on ostvariti. To su npr.:
- odreena koliina uinaka,
- odreena kvaliteta uinaka,
- odreeni predmeti rada,
- potrebni djelatnici,
- odreeni stupanj uinaka djelatnika,
- odreeno vremensko razdoblje,
- broj radnih smjena,
- puno iskoritenje instaliranog postrojenja,
- odreene tehnoloke metode, i sl.

TEHNOLOKOTEHNIKA ANALIZA

Tehnoloko-tehnika analiza polazi od namjene projekta kako bi se na

temelju toga odredila odgovarajua tehnologija.
Tehniko-tehnoloka analiza sadri:
- tehnoloke aspekte: tehnoloko-tehniki napredak, proizvodni program,
ciljeve i uvjete izbora tehnologije, postupak izbora tehnologije,
prihvatljivost moguih tehnolokih rjeenja, normative vremena izrade,
normative repromaterijala i energije, proraun potrebnih sredstava za rad,
specifikaciju potrebne proizvodne opreme, specifikaciju sredstava za
transport, plan potrebnih djelatnika, organizaciju proizvodnje, raspored
opreme,
- tehnoloku dokumentaciju: idejni tehnoloki projekt, glavni tehnoloki
projekt,
- tehniku dokumentaciju: prethodne analize i istraivanja, uvjeti ureenja
prostora, pribavljanje i ureenje zemljita, idejno rjeenje, idejni projekt,
inenjerske usluge,
- analizu izvodljivosti,
- dinamiku radova,
- tehno-ekonomske parametre: specifikaciju trokova po grupama
aktivnosti od kojih potjeu.
Izbor tehnolokog procesa uvjetovan je nizom razliitih initelja:
koliinom proizvoda, raspoloivim kapacitetom, organizacijom, strunou
djelatnika i sl. Optimalni tehnoloki proces smatra se onaj postupak koji je u
okviru danih uvjeta omoguava postizanje odreenog uinka uz minimalne
trokove.
Izbor tehnolokog procesa prema kriteriju optimalnosti trokova po
jedinici proizvoda moe se odnositi na izradu pojedinih dijelova i sklopova kao i
na proizvodnju itavih proizvoda.
Izbor tehnolokog procesa prema kriteriju maksimalne razlike izmeu
prihoda i trokova daje neto drugaije rezultate, jer se kriteriji minimalnih
trokova i maksimalnog rezultata ne poklapaju.

ANALIZA LOKACIJE

Problem lokacije javlja se kod izgradnje novih gospodarskih objekata.

Pod lokacijom se podrazumijeva smjetaj gospodarskog objekta u odreenom
geografsko-ekonomskom podruju.
Analiza lokacije obuhvaa:
- makro-lokacijsku analizu,
- mikro-lokacijsku analizu,
- analizu lokacijskih faktora,
- analizu potreba na izabranoj lokaciji,
- izbor lokacije.
U analizi lokacije treba obratiti panju na slijedee elemente:
1. Lokacija u odnosu na sirovinsku bazu sadri podatke o:
- sudjelovanju trokova materijala izrade u cijeni kotanja proizvoda,
- teinskom sudjelovanju sirovina i materijala u gotovom proizvodu,
- trokovima vanjskog transporta,
- odnosu izmeu trokova transporta i vrijednosti sirovine i materijala,
te cijene kotanja.
- usporedbi udaljenosti sirovinske baze s konkurentskim poduzeima.
2. Lokacija u odnosu na komunikacije odrediti vrstu transporta na koji
e se poduzee orijentirati, udaljenost od polazita, duinu potrebnog
industrijskog kolosijeka i sl.

3. Lokacija u odnosu na energetske izvore analizira se:

potrebna koliina elektroenergije i maksimalno optereenje,
mogunost prikljuka na postojeu elektrinu mreu,
investicije potrebne za prikljuak na mreu,
trokovi dopreme goriva.
Mogunosti nesmetane dopreme goriva (zima) i sl.

4. Lokacija s obzirom na trite udaljenost trita je znaajan initelj

makro-lokacije gospodarskog objekta.
Analiza lokacije s obzirom na trite radi su uglavnom:
- odreivanjem odnosa trokova transporta prema cijeni kotanja i
prodajnoj cijeni,
- odreivanje trokova transporta po glavnim potroakim sreditima.
- Usporedba navedenih podataka s podacima konkurentskih poduzea.
5. Lokacija s obzirom na djelatnike u pravilu se makro-lokacija ne
prilagoava tom initelju jer su djelatnici vrlo pokretan i elastian element. No,
pri izboru mikro-lokacije djelatnici su njen odluujui initelj, osobito zbog
smjetaja djelatnika, rjeavanja komunalnih problema, osobnih primanja
djelatnika i sl.
Osim navedenih, u analizi lokacije obrauju se i slijedei elementi:
- lokacija s obzirom na visinu trokova graenja,
- lokacija s obzirom na mogunost proirenja proizvodnje,
- lokacija s obzirom na raspoloivost vode,
- lokacija s obzirom na klimu.

Cilj analize lokacije je minimiziranje trokova prijevoza i maksimalizacija

poslovnog rezultata.
ANALIZA SIROVINSKE I ENERGETSKE BAZE
Kod odreivanja kvalitete i dimenzija sirovina treba voditi rauna o
posebno vanim tehniko-ekonomskim pitanjima:
a) Odreivanje kvalitete materijala
b) Odreivanje koliine otpadaka
c) Odreivanje dodatka za obradu
Problematika energetskih izvora dobiva sve vei znaaj. (sve vea potreba
i sve manji izvori energije)

ANALIZA KADROVA
Na temelju prethodnih analiza, a naroito prema dobivenim rezultatima
istraivanja proizvodnog programa te tehnolokog procesa i lokacije, provodi se
analiza potrebnih kadrova. Svaki tehnoloki proces zahtijeva odreeni broj
radnika s odgovarajuom kvalifikacijskom strukturom.
Analiza kadrova treba dati odgovore na temelju kojih e se izraditi plan
potrebnih kadrova. Odgovori se odnose na slijedee elemente plana:
- potreban broj ukupno zaposlenih radnika za odreeno vremensko
razdoblje,
- kvalifikacijska struktura potrebnog broja radnika,
- normativi rada po pojedinim radnim mjestima.
- potrebna edukacija radnika (izdaci za kolovanje) i dr.
Normativi rada su ishodite za utvrivanje potrebnog broja radnika.
Normativi rada razrauju se u tehnolokoj dokumentaciji i na temelju njih
dobivaju se podaci o:
- radnom mjestu gdje e operacija biti izvedena,
- pripremno- zavrnom vremenu,
- komadnom vremenu.
Utvrivanje vremena izrade pojedinih zahvata obavlja se uz pomo
razliitih izraza (formula) za strojni rad. Odreivanje vremena runih zahvata,
gdje se obavlja procjena zalaganja, sloeniji je postupak.
Raspoloivi fond radnog vremena utvruje se na temelju raspoloivih
radnih dana, radnih sati, dravnih praznika, godinjih odmora, dopusta, prekida
rada, ienja radnog mjesta, bolovanja, opravdanih i neopravdanih izostanaka,
te ostalih gubitaka u radu.
Studij radnog vremena radnika daje odgovor na pitanje kako je
iskoriteno radno vrijeme radnika, shvaeno kao radni dan. Praenje i analiza
radnog vremena radnika daje odgovor na pitanje koji se dio tog vremena odnosi
na:
- iskoriteno radno vrijeme: prouavanje dokumentacije, pripremnozavrno vrijeme, rad na strojevima, stavljanje u pogon i zaustavljanje
strojeva, namjetanje i skidanje predmeta rada, pomoni rad i sl.
- neiskoriteno radno vrijeme: doputeni odmor, osobne potrebe, priroda
radnog procesa, nedoputeni prekidi subjektivnog ili objektivnog
karaktera.

ANALIZA OPREME
Izbor sredstava za rad (opreme) uvjetovan je utjecajem sviju grupa
initelja, i to:
- tehniki initelji,
- trini initelji.
Utjecaj tehnikih initelja na izbor sredstava za rad oituje se u tome to
takav izbor moe biti izvren samo izmeu onih sredstava za rad koja u
tehnikom smislu omoguavaju ostvarenje proizvodnog programa. Tu spada
odreivanje:
- kapaciteta sredstava za rad,
- vijeka trajanja sredstava za rad,
- stupnja korisnog djelovanja sredstava,
- trokove pogona nastale koritenjem sredstava za rad (energija, mazivo,
ienje, odravanje i sl.),
- iskoristivost predmeta rada (visina otpadaka),
- iskoristivost prostora i mogunost racionalnog razmjetaja,
- angairanja kadrova odreene strunosti,
- pouzdanosti sredstava za rad.
Utjecaj trinih initelja pri izboru sredstava za rad dolazi do izraaja
preko:
- cijene nabave sredstava za rad, i
- uvjeta nabavljanja sredstava za rad.
Cijene nabave sredstava za rad utjeu na mogunost financiranja
investicija, amortizaciju, kamate, visinu angairanih sredstava.
Utjecaj uvjeta nabavljanja sredstava ta rad dolazi do izraaja preko rokova
nabave, mogunost dobivanja kredita, mogunost osiguranja deviznih sredstava
i stranih kredita.

EKONOMSKOFINANCIJSKA ANALIZA
Na temelju rezultata prethodnih analiza (analiza trita, proizvodnog
programa, tehnolokog procesa, kadrova, lokacije) izrauje se ekonomskofinancijska analiza. Rezultati dobiveni ekonomsko-financijskom analizom slue
za ocjenu prihvatljivosti investicijskog programa.
Ekonomsko-financijska analiza analizira osnovne elemente financijskih
mogunosti poduzea, i to slijedee:
- odreivanje vremenskog razdoblja na koje se analiza odnosi,
- usklaivanje sredstava investiranja s raspoloivim sredstvima,
- utvrivanje omjera izmeu vlastitih i tuih sredstava,
- postizanje povoljnih uvjeta za izvrenje obaveza prema izvorima
financiranja,
- odreivanje strukturnih odnosa pojedinih elemenata,
- definiranje tempa ulaganja sredstava i dr.
U okviru ekonomsko-financijske analize analiziraju se slijedea podruja:
- investicijska ulaganja,
- izvor financiranja,
- investicijski krediti,
- tempo ulaganja sredstava,
- ukupni i pojedinani trokovi,
- formiranje i raspodjela ukupnog prihoda
Proraun navedenih vrijednosnih veliina temelji se na pretpostavkama da
je ekonomski vijek trajanja projekta ogranien, te da je reprodukcijski ciklus
zatvoren.

Ekonomski vijek projekta ovisi o trajanju potranje za uincima projekta,

tehniko-ekonomskoj trajnosti dugotrajne imovine i trajnosti izvora sirovina. U
tom vijeku razlikuju se tri razdoblja:
- razdoblje izvedbe,
- razdoblje probne proizvodnje,
- razdoblje redovne proizvodnje.
Zadatak ekonomsko-financijske analize je osigurati preglednu i pouzdanu
informaciju za ocjenu ekonomske efikasnosti u razdoblju redovne proizvodnje.
Ekonomsko-financijska analiza sadri:
- ulaganja u dugotrajnu imovinu: visinu ulaganja po nabavnoj vrijednosti,
strukturu ulaganja, dinamiku ulaganja,
- ulaganje u kratkotrajnu imovinu: visinu kratkotrajne imovine, strukturu
ulaganja, dane vezivanja, koeficijent obrtaja,
izvore financiranja investicije: vrste, strukturu i visinu izvora financiranja,
- obveze prema izvorima financiranja: rokovi vraanja, kamate, interkalarne
kamate, anuitete,
- proraun trokova: trokovi sirovina, materijala, energije i drugih predmeta
rada, amortizacija, plae, trokovi tuih usluga, te poreza i doprinosa
neovisnih o poslovnom rezultatu,
- ostatak vrijednosti projekta nakon ekonomskog vijeka trajanja: ostatak
vrijednosti dugotrajne imovine, kratkotrajne imovine,
- poslovni rezultat: ukupni prihod, rashode, poslovni rezultat i njegovu
raspodjelu,
- financijske tokove: primitke (izvori financiranja ulaganja, ukupni prihod,
ostatak vrijednosti projekta), izdatke (ulaganja, trokovi bez amortizacije,
porezi iz dobiti, izdvajanja za rezerve, obveze prema izvorima
financiranja), neto-primitke,
- bilancu, raun dobiti i gubitka, stanje sredstava i izvora po godinama
ekonomskog vijeka trajanja projekta.

Investicijska ulaganja u dugotrajnu imovinu vezana su za mnoge

prethodne analize, a naroito analizu trita nabave i tehnolokog procesa. Iz tih
analiza proizlaze glavna obiljeja potrebne dugotrajne imovine i nain njihove
nabave.
Investicijska ulaganja u kratkotrajnu imovinu su ulaganja u obrtni kapital
poduzea. Visinu potrebne kratkotrajne imovine tijekom itavog investicijskog
ciklusa nije jednostavno odrediti, jer u trenutku utvrivanja potrebne imovine
nisu u potpunosti formirani svi relevantni initelji.
Masa potrebne kratkotrajne imovine ovisi o nizu initelja. Nedovoljni
iznos kratkotrajne imovine dovodi do tekoa u poslovanju, smanjenja opsega
proizvodnje i dobiti. Prevelika masa dugotrajne imovine optereuje proizvodnju
zamrzavanjem sredstava, to takoer rezultira smanjenjem dobiti.
Optimalna visina potrebne kratkotrajne imovine ovisna je o asortimanu i
opsegu proizvodnje, uvjetima nabavke predmeta rada, situaciji na tritu gotovih
proizvoda i dr.
U analizi potrebne kratkotrajne imovine znaajne su veliine:
- ciklusa obrta i
- koeficijenta obrta
Ciklus obrta predstavlja kruno kretanje kratkotrajne imovine u
proizvodnom poduzeu, a obuhvaa vrijeme koje proe od trenutka kad je
uloena odreena koliina novca (N) do trenutka dobivanja uveane koliine
novca (N) od prodanih proizvoda:
N R P R N
Ciklus obrta ima razliito trajanje za razne vrste procesa reprodukcije, to
ovisi o nizu utjecajnih initelja. Broj koji pokazuje koliko se puta kratkotrajna
imovina obrnu u odreenom vremenskom razdoblju naziva se koeficijent
obrtaja:
Kob = UP/ki
UP vrijednost realizacije, odnosno ukupni prihod
ki potrebni iznos kratkotrajne imovine
to je Kob vei to je i obrt imovine vei, a time se smanjuje iznos potrebne
kratkotrajne imovine.

Izvori financiranja utvruju se nakon utvrivanja visine potrebnih

financijskih ulaganja. Preduvjet za iznalaenje izvora financiranja je postojanje
informacija o:
- broju moguih izvora financiranja i
- uvjetima pod kojima se mogu sredstva pribaviti
Struktura izvora financiranja sastoji se iz:
- internih izvora financiranja ili vlastitih sredstava
- eksternih izvora financiranja ili tuih sredstava ( krediti, zajednika
ulaganja s domaim ili stranim partnerima, ostali eksterni izvori)
U vezi s analizom izvora financiranja utvruje se i analiza likvidnosti u
pojedinim fazama investicijskog ciklusa. Likvidnost investicijskog programa je
njegova sposobnost da podmiri svoje dospjele obveze:
L=N/O
L likvidnost
N raspoloiva novana sredstva
O dospjele novane obveze
Investicijski program je likvidan ako je tokom itavog investicijskog
ciklusa zadovoljena slijedea jednakost:
LO
U sluaju nelikvidnosti ( L O ) postoje dvije mogunosti za poboljanje
likvidnosti a to je:
- smanjenje investicija ili
- poveanje izvora financiranja

Krediti za financiranje investicija su dugoroni krediti koje poduzea

koriste za financiranje investicijskih objekata. Ovi izvori mogu biti domai i
strani. Strani investicijski krediti mogu biti:
- robni krediti (za kupovinu stranih roba)
- financijski krediti (odobravaju ih meunarodne banke)
- sredstva inozemnih partnera)
Sve obveze prema izvorima financiranja treba analizirati po broju,
strukturi i uvjetima pod kojima se kredit dobiva. Takav pregled mora sadravati
podatke o: vrsti kredita, iznosu kredita, rokovima otplate, kamatnim stopama,
nainima otplate i sl.
Dinamika ulaganja investicijskih sredstava predstavlja kretanje svake
pojedine investicijske stavke kroz razdoblje investicijskog ciklusa. Vremenski
slijed investicijskih ulaganja moe se izvriti na temelju dinamike kretanja
drugih aktivnosti vezanih za izgradnju investicijskog objekta (mreni plan
izgradnje, plan dinamike plaanja i sl.)
to je vremensko razdoblje u kojem se investira krae, to su manje
mogunosti greaka u predvianju efekata investicija. Razlika u stupnju tonosti
predvianja za svako razdoblje proizlazi iz karakteristika u pripremi i realizaciji
investicijskih odluka za svako od njih.
Kratkoronim investiranjem poboljava se poslovanje poduzea uglavnom
unutar postojeih kapaciteta. Proizvod je precizno definiran i itava je aktivnost
usmjerena na ostvarenje proizvodnje uz to manje trokove.
Srednjorono investiranje takoer se temelji na definiranom proizvodu,
ali su mogue i nove investicije u proirenje postojeih kapaciteta i sl. S obzirom
na veliinu rizika i efekata od investiranja, srednjorono investiranje je u
najveem broju sluajeva najprihvatljivije.
Dugorono investiranje ne temelji se na precizno definiranom proizvodu,
ve openito na njegovoj namjeni potroau. Financiranje se obavlja u
odreenim etapama, da bi se postigla odreena izgraenost kapaciteta.
Uinkovitost ukupno uloene investicije ovisi o duljini vremena
realizacije investicije. Dugotrajno realiziranje investicije znai i suvino
angairanje sredstava. Odreivanje optimalnog vremena ulaganja predstavlja
izbjegavanje preranog ulaganja (previe angairano) ili prekasnog ulaganja
(neostvarivanje rezultata)

ANALIZA TROKOVA
Analiza trokova u investicijskom programu odnosi se na trokove redovne
proizvodnje investicijskog objekta. Ukupni trokovi mogu se izraziti slijedeim
izrazom:
T = f ( x1 * c1 + x2 * c2 + x3 * c3 ....... xn * cn)
T ukupni trokovi
x1 do xn koliina utroaka faktora proizvodnje
c1 do cn cijene utroaka faktora proizvodnje
Analiza ukupnih trokova provodi se sa dva temeljna aspekta, a to su:
1. Analiza trokova u odnosu na obujam proizvodnje
2. Analiza trokova po elementima strukture cijena
1.Analiza trokova u odnosu na obujam proizvodnje temelji se na
prethodnim analizama u investicijskom programu, posebno na analizi trita,
proizvodnog programa i tehnolokog procesa.
Analiza trokova provodi se s obzirom na dvije temeljne skupine
trokova:
- stalni ili fiksni trokovi (apsolutni i relativni)
- promjenjivi ili varijabilni (proporcionalni, progresivni i degresivni)
Ukupni trokovi investicijskog objekta predstavljaju zbroj fiksnih i
varijabilnih trokova:
T=F+V
Prosjeni ukupni trokovi predstavljaju zbroj prosjeno fiksnih i prosjeno
varijabilnih trokova:
t=f+v
S obzirom da su fiksni trokovi u ukupnom iznosu (F) nepromjenjivi u
granicama iste zone zaposlenosti, oni nemaju nikakvog utjecaja na dinamiku
ukupnih trokova (T) unutar te zone. Kretanje ukupnih trokova iskljuivo ovisi
o dinamici kretanja ukupnih varijabilnih trokova (V).

Potpuno drugaija je situacija s prosjenim ukupnim trokovima (t).

Utjecaj prosjenih fiksnih trokova (f) je vrlo znaajan (i povoljan) osobito u
poetku kada raste obujam proizvodnje. Sa sve veim stupnjem zaposlenosti taj
utjecaj slabi. Utjecaj prosjenih varijabilnih trokova (v) na dinamiku
prosjenih ukupnih trokova je ili djelomian (u sluaju degresije ili progresije
tih trokova) ili nikakav (ako se radi o proporcionalnim trokovima).
Na temelju poznavanja kretanja fiksnih i varijabilnih trokova mogue je
odrediti prag i granice rentabilnosti investicijskog programa kao one toke u
odnosima ukupnog prihoda i ukupnih trokova koje odreuju poslovanje s
pozitivnim ili negativnim financijskim rezultatom.
Donja granica rentabilnosti naziva se toka pokria trokova. Toka
pokria trokova ukazuje na situaciju u poduzeu kada su u poslovnoj godini
ukupni trokovi i prihodi izravnani, tj. kada je poslovni rezultat jednak nuli.
Toka pokria trokova moe se izraziti:
- u koliini uinaka.
- u visini prihoda
- u stupnju koritenja kapaciteta
Toka pokria trokova izraena koliinom uinaka:
Qtpt = FT / Pc v
Ako se u toku poslovne godine ostvari manja koliina uinaka od toke
pokria poduzee e poslovnu godinu zavriti s gubitkom, ako je ostvarena
koliina uinaka na nivou toke pokria trokova poduzee posluje na granici
rentabilnosti, a ako se u toku poslovne godine ostvari vea koliina uinaka u
odnosu na toku pokria poduzee ostvaruje dobit.
Toka pokria trokova izraena visinom prihoda:
C tpt = UP * F / UP V
Toka pokria trokova izraena stupnjem koritenja kapaciteta:
C tpt = UP * F / UP V * 100
Toka pokria trokova izraena visinom prihoda i stupnjem koritenja
kapaciteta koristi se onda kada poduzee proizvodi vie vrsta uinaka, pa se
koliina proizvodnje ne moe prikazati jednim brojem.

2. Analiza trokova po elementima strukture cijena polazi od podjele

trokova na direktne i indirektne, kao i od podjele trokova na fiksne i
varijabilne. Ova se analiza odnosi na cijenu kotanja proizvoda iz proizvodnog
programa investicijskog objekta.
U procesu formiranja cijena proizvoda mogu se koristiti razliite metode
kalkulacije, izmeu ostalog:
- djelidbena kalkulacija
- dodatna kalkulacija
- direct costing
Djelidbenom ili divizionom kalkulacijom dobiva se cijena kotanja po
jedinici proizvoda (ck) dijeljenjem ukupnih trokova (T) s koliinom ostvarenih
uinaka(Q):
ck = T / Q
Djelidbena kalkulacija upotrebljava se u poduzeima koja proizvode
jednu ili vie vrsta srodnih uinaka.
Dodatna kalkulacija temelji se na podjeli trokova na pojedinane ili
direktne i ope ili indirektne trokove. Ova se kalkulacija koristi u poduzeima
koja karakterizira vei broj raznovrsnih proizvoda.
Postupak dodatne kalkulacije svodi se zapravo na raspored opih
trokova, jer su pojedinani trokovi ve poznati i evidentirani po mjestima i
nosiocima trokova. Kao klju za raspodjelu opih trokova najee se u praksi
uzimaju materijal izrade, plae izrade ili kombinacija tih elemenata s
amortizacijom.
Direct costing je metoda kalkulacije kod koje se u cijenu kotanja
uraunavaju samo direktni trokovi. No, ovdje je pojam direktnih trokova
izmijenjen u odnosu na njihovo klasino znaenje. Pod pojmom direktnih
trokova se podrazumijevaju:
- materijal izrade,
- plae izrade,
- direktne strane usluge
- varijabilni dio opih trokova.
Meu direktne trokove ovdje se ubrajaju i neki opi trokovi i to oni koji
reagiraju na promjenu stupnja koritenja kapaciteta (varijabilni indirektni
trokovi).

UINKOVITOST

I N V E S T I R A NJ A

Investiranje s ciljem proirenja poslovanja uvijek prate odreene

ekonomske rtve. Vee izdvajanje za investicije znae npr. manje izdavanje za
plae.
Od poetnih analiza o potrebama i mogunostima odreenih investiranja,
preko donoenja investicijskih odluka do svih faza investicijske izgradnje,
uvijek su prisutna dva temeljna problema investiranja:
1. kako ekonomske rtve realizirati to manje, te
2. kako postii to vei efekt investicijskih ulaganja.
Uspjenost ili uinkovitost investicije izraava se kao:
EI = Q / I
EI efikasnost, uinkovitost investicije
Q porast uinaka
I dopunske investicije
Mjerila korisnosti i opravdanosti investicijskih akcija su brojne. Ta
mjerila mogu biti:
a)
-

vrijednosna:
odnos novostvorene vrijednosti i ukupnih investicija,
odnos godinje vrijednosti proizvodnje i ukupnih investicija,
koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine, i sl.

b)
-

naturalna:
stupanj iskoritenja kapaciteta,
vijek trajanja dugotrajne imovine
odnos materijalne imovine i broja zaposlenih

c) kombinirana:
- odnos ukupne proizvodnje izraen u naturalnim jedinicama i ukupnih
investicija
- godinja proizvodnja izraena vrijednosno u odnosu na broj zaposlenih.
Investiranje je proces koji traje due vrijeme te je kod navedenih mjerila
potrebno uzeti u obzir i faktor vrijeme. Cijena tog vremena je kamatna stopa.

Na uinkovitost investiranja utjee itav niz initelja. Najznaajniji su:

koliina sirovine,
vanjski transport
apsorpcijska sposobnost trita,
lokacija,
kapaciteti sredstava za rad,
trokovi odravanja sredstava za rad,
kvaliteta gotovih proizvoda,
godinji fond sati rada sredstava za rad,
sredstva unutranjeg transporta i dr.

Svaki od navedenih initelja utjee na mjerila uspjenosti investicije vrlo

razliito, to ovisi o promjenama koje se dogaaju u pojedinom initelju.
Prihvatljivost investicijskih projekata utvruje se:
- Statikim pristupom ocjeni investicijskih projekata,
- Dinamikim pristupom ocjeni investicijskih projekata,
- Ocjenom investicijskih projekata u uvjetima neizvjesnosti
Statiki pristup ocjeni investicijskih projekata podrazumijeva analizu
njihove uinkovitosti koritenjem podataka o uspjenosti poslovanja u
reprezentativnoj godini poslovanja. Ovim pristupom koriste se pokazatelji koji
se primjenjuju na odreeno stanje u jednom vremenskom trenutku ili razdoblju.
Izbor pokazatelja ovisi o karakteristikama projekta. U ocjeni kapitalno
intenzivnih projekata vie e se koristiti pokazatelji koji dovode u vezu
investicije i poslovanje, dok e za radno intenzivne projekte vaniji biti
pokazatelji koji dovode u vezu rad i poslovanje. Zadatak analitiara je da
odabere one koji su vaniji u odreenom projektu.
Uobiajeni pokazatelji statike ocjene projekta su:
1. Rentabilnost ukupne imovine = Neto dobit / Ukupna imovina * 100
2. Rentabilnost vlastitog kapitala = Neto dobit / Vlastiti kapital
3. Rentabilnost prometa = Neto dobit / Ukupni prihod
4. Rentabilnost s aspekta izvora financiranja
= Neto dobit + Kamate / Ukupna imovina
5. Reprodukcijska sposobnost = Neto dobit + Amortizacija / Ukupna imovina

6. Obrtaj imovine

= Ukupni prihod / Ukupna imovina

7. Neto dobit po zaposlenom = Neto dobit / Broj zaposlenih

8. Plaa po zaposlenom

= Bruto plaa / Broj zaposlenih

9. Stupanj zaduenja

= Obveze / Ukupna imovina

10. Odnos tuih i vlastitih

izvora financiranja

= Obveze / Vlastiti kapital

11. Devizno pokrie

= Strani ukupni prihod / Strani rashodi

Prednost statikog pristupa ocjeni investicijskog projekta je njegova

jednostavnost i laka razumljivost u proraunu i interpretaciji, jer se vei dio tih
pokazatelja koristi u praksi pri izradi poslovnih izvjea.
Osnovni nedostatak statikog pristupa je u tome to reprezentativna
godina, ma koliko paljivo birana, esto nije dovoljno reprezentativna za cijeli
vijek projekta, jer razliiti vremenski raspored primitaka i izdataka u vijeku
projekta ne moe biti odgovarajue prikazan u jednoj godini. Osim toga, ovaj
pristup zanemaruje vremenske preferencije u procesu investiranja i poslovanja,
to je nuno za voenje investicijske i poslovne politike.
Dinamiki pristup ocjeni investicijskog projekta uzima u obzir razliita
vremenska razdoblja u kojima nastaju prihodi i trokovi investicijskog objekta.
Time se istie vremenska preferencija financijskih sredstava.
Potreba za vremenskom preferencijom novca proizlazi iz vie razloga.
Jedan od njih je rizik, zbog kojeg novac raspoloiv danas vrijedi vie nego isti
taj novac u budunosti. Osim rizika, vremenska preferencija novca proizlazi iz
tzv. proizvodnosti novca to znai da e prije uloeni novac prije i ostvarivati
prihode.
Postupak kojim se nizovi buduih iznosa svode na sadanje ili neko drugo
vrijeme naziva se raun aktualizacije ili diskontiranja. Svrha diskontiranja je da
se prihodi i rashodi nastali u razliitim vremenskim razdobljima svedu na isti
trenutak vremena, da bi se mogli meusobno usporeivati.

Dinamiki pristup ocjeni investicijskih projekata moe se podijeliti na

ocjenu rentabilnosti, te ocjenu financiranja.

Sutina ocjene rentabilnosti je u tome da se procijeni da li je imovina

uveana ili smanjena kad se uzima u obzir cijeli vijek projekta. Kod ocjene
rentabilnosti najee se koriste:
1. Metoda razdoblja povrata investicijskih ulaganja daje odgovor na
pitanje u kojoj e se godini vijeka trajanja investicije kumulirati toliko neto
novanih primitaka NP da se pokriju ukupno investirana sredstva I, odnosno:
t = I / NP
2. Metoda neto sadanje vrijednosti (NSV) definira se kao suma
sadanjih, odnosno diskontiranih vrijednosti buduih neto primitaka NP uz
diskontnu stopu p:
NSV = NPn / (1 + p/100)n
Diskontna stopa p odreuje se tako da je ona barem jednaka realnoj kamatnoj
stopi uz koju se planiraju dobiti krediti za financiranje investicijskih ulaganja.
3. Metoda interne stope rentabilnosti je zapravo diskontna stopa uz koju
e sadanja vrijednost svih novanih primitaka biti jednaka sadanjoj vrijednosti
svih novanih izdataka. To znai da se interna stopa rentabilnosti moe
definirati kao diskontna stopa uz koju e neto sadanja vrijednost investicijskog
projekta biti jednaka 0, tj.
NSV = NPn / (1 + p/100)n = 0
Interna stopa rentabilnosti utvruje se pomou izraza:
irr = p1 + SV(p1) * (p2 - p1) / SV(p1) - SV(p2)
Ocjena financiranja
Ocjena financiranja moe se podijeliti na ocjenu likvidnosti i solventnosti, te
ocjenu financijske strukture.
Likvidnost se moe definirati kao sposobnost protoka, odnosno sposobnost
pretvaranja dijelova imovine iz jednog pojavnog oblika u drugi. Solventnost
investicijskog projekta je njegova sposobnost da u svakom vremenu podmiri
svoje dospjele financijske obveze.

Likvidnost investicijskog projekta utvruje se tzv. financijskim tokom, tj.

tablicom u kojoj su prikazani novani primici, novani izdaci, te neto novani
primici u itavom vijeku trajanja projekta.
Solventnost investicijskog projekta utvruje se izrazom:
l = Raspoloiva financijska sredstva / Dospjele obveze
Postoje razliiti nivoi solventnosti, te se utvruje solventnost na nekoliko
nivoa (dnevna, tjedna, mjesena, ubrzana i sl.)
Financijska struktura projekta kombinacija je izvora financiranja koji se
javljaju u vijeku trajanja projekta koji se mogu podijeliti na:
- unutarnje izvore, koji podrazumijevaju vlastiti kapital investitora, te
- vanjske izvore (krediti banaka, uloeni kapital domaih i stranih ulagaa)
Financijska struktura projekta moe se utvrditi koeficijentom financijske
strukture, prema izrazu:
F = Fv / Fv
F koeficijent financijske strukture
Fv - vlastiti kapital
Fu ukupni kapital
Koeficijent financijske strukture pokazuje koliko jedinica vlastitog
kapitala dolazi na jedinicu ukupnog kapitala. Smatra se da je najpovoljniji omjer
vlastitih i tuih sredstava 1 : 1, odnosno 50% : 50%, jer se primjenom ovog
pravila moe osigurati:
- sigurnost povrata kapitala vjerovnicima,
- prihvatljivi trokovi financiranja,
- neovisnost poduzea u voenju poslovne politike,
- financijska prilagodljivost.

ANALIZA MAKROEKONOMSKIH UVJETA

Interes ire drutvene zajednice i interesi subjekata investiranja ne moraju
se poklapati. Zato investicijski program mora biti podvrgnut i analizi uvjeta koje
zahtijevaju makro-ekonomski uvjeti.
Makro-ekonomski interesi su razliiti i mnogobrojni pa ih investicijski
program moe udovoljiti u veoj ili manjoj mjeri.
Meu velikim brojem drutvenih interesa mogu se navesti slijedei:
- poveanje drutvenog bruto-proizvoda i nacionalnog dohotka,
- ubrzanje tehniko-tehnolokog napretka,
- unapreenje drutvenog standarda,
- poboljanje platne bilance,
- poveanje zaposlenosti,
- poveanje konkurentnosti na svjetskom tritu,
- unapreenje zatite okolia,
- ostvarivanje vee tehno-ekonomske neovisnosti zemlje.
Ocjena drutvene prihvatljivosti investicijskog programa treba dati
odgovor na pitanje da li je njegov utjecaj pozitivan, negativan ili zanemariv.
Koji e od drutvenih kriterija biti odluujui za ocjenu investicijskog
programa u odreenom trenutku ovisi o razvojne politike drutva. Openito se
smatra najznaajnijom drutvenom ocjenom projekta ona koja se odnosi na to da
doprinos projekta povea drutvenu akumulaciju.