SLAVNO J USPOMENI

Spomeni ka graa
4

m
D

II 42

600-GODINJEG OPSTANKA

' 27-789 32.726 71 497 15 F0111iCa)" 1 54

D

012233 3

..s 0 T:'
c?

ZWRKA

4, ZAMCAJNA
41,

FOJNIKOGA SAMOSTANA
,

COBISS

POSVEUJE:

PREDGOVOR.
Odazivaju i se elji svoje bra e i nekih vigjenijih
rodoljuba, kojima je poznata vanost fojni kog samostana
u prolosti, stao sam pred 15 godina prebirati bogati
doma i arhiv, te crpsti ponajvanije dogagjaje ovog
skromnog, ali uvenog, franjeva kog zaklonita, koje je
utjecalo kroz blizu est stolje a ne samo u crkvenu, ve i
u doma u povjest. Ovo je bilo glavno sredite katolika
bosanskih, a osobito u dananjem okruju: travni kom, banjalu kom i biha kom te znatnom dijelu sarajevskog, dakle
za ve i dio Bosne. Tamo su vjernici upirali o
i u svakoj
zgodi i nezgodi; tude su stolovali crkveni poglavari
biskupi, redovni ki poglavari-provincijali. Otale su vjernicima dolazili duobrinici, nose i im ne samo vjerske
utjehe, ve i knjigu te lijekove, pak im ublaivali nevolje
dugog suanjstva.
Trebalo je dakle jedno to pobrati u jednu knjigu,
trebalo oteti zaboravi nae zasluge, pokazati potomcima
vlastite za vjeru dom uzore, koji e ih poticati na velika
djela. To sam sve pokuao skupiti u ovu povjesnu knjigu,
koju mogu donekle smatrati nadopunjkom prijanjega
mog djela Djelovanje franjevaca". Koliko mi je ova
monografija uspjela, nije moje suditi.
Ne mogu da ne spomenem i imena onih, koji su me
pri tom poslu pomogli zborom i tvorom, a ti su: mnogo
potovani o. fra Jerko Vladi i gosp. Mato Boki -Stipkovi ,
polit. pristav, koji su djelo pregledali, te o. fra Leonard
uturi , koji ga je mjestimice preuredio i nadopunio, te
kao sadanji gvardijan preuzeo zada u, da ga objelodani.
Hvala im!

Moja poodmakla doba (67 god.) ispri at e me,

to i ovo djelo nosi biljege nedotjeranosti. Ipak mogu
re i, da sam se savjesno sluio izvorima, na koje sam
se namjerio.
Neka mi se ne zamjeri, to sam iznosio nae patnje,
jer one sa injavaju bitni dio nae prolosti, ali i nae
vjerske ustrajnosti. Moemo s ponosom ustvrditi, da je
iz te nae vjerske ustrajnosti nikla zlatna sloboda, kad
je ono prejasna hapsburka ku a na nas samilosno pogledala, te nam obnovila dobu naeg narodnog jedinstva
i mira, za kojim smo svi eznuli preko etiri vijeka.
Neka nepristrani itatelj sada promatra opisivane
krvave dogagjaje u povjesni koj boji, a ne da od njih
potee poljedice i za danas, kad moramo zaboraviti stare
rane, kad nas svu jednokrvnu bra u mora spajati ljubav
k zajedni koj domovini, koju u svojoj vjerskoj snoIjivosti i slozi moramo voditi sve boljim danima. Tome
cilju doprinijet e i prijanji i dananji rad bosanskih
franjevaca, o em e itaoce uvjeriti djelomi no i ova knjiga.
FO JNICA, na sv. Cirila i Metoda, 1913.
Fra Mijo Batini .

Zemljopisne i povjesne crtice o Fojnici

i njezinoj okolici.
Podru je, u kojem su se odigrali ovdje nanizani povjesni
dogagjaji, obuhva a cijelu stariju fojni ku upu sa ovim granicama : crta potegnuta od planine Zec na Crni ki Kamenik
u e Lepenice rijeka Fojnica do Visokoga; od Visokog rijeka Bosna do u a Lave, otale do u a Kru ice, a ondale
na Radovan, a odatle pako prati b'ilo Vranice do izhodne to ke.
Mjesto Fojnica lei megju planinama Matorcem i Zahorom,
na plitkoj naplavini, uz desnu obalu Draga e, koja je ovdje naplavila prijatnu ravnicu, 3 kilometra dugu, a 1 do 1 1/2 kilometra
iroku. Zna aj okolice uop e je govorit, bez prelaza od ravnice
na humlje, sa srednjim usponom tla od 3/, 27; po tom popre na
ispetost fojni ke okolice nadilazi sve predjele u Bosni. Maximum
njezine ispetosti jest u Vranici vrhunac Lo ika 2107 met.
Gore ove okolice sa injavaju jezgru tako zvanoga bosanskoga rudogorja", a jesu po imenu ove: Vranic a, Z e c sa
vrhuncima Ze ija glava 1766 m., Matorac 1939 m., Vitreua 1914. m ;
Cvjetovnja sa Jasikovicom 1255 m., Zahor 1423 m; it 1580 m.
Glavne doline, kao i gorski lanci, dre se jugoisto nog smijera,
paralelno sa Jadranskim morem, to je veoma karakteri no za
orografske prilike u Hrvatskoj, Dalmaciji i ve oj esti Bosne.'
V o d e. Fojni ka je okolica u hidrografskom pogledu zanimiva, ne toliko veli inom rijeka i jezera, koliko raznoliko u
i bogatstvom bistrih i mineralnih izvora. Najve a jest rijeka
Bosna. Ova u toliko spada u podru je Fojnice, to tvori ve
spomenutu granicu od istoka, te sve vode ovog podru ja prima
u svoje krilo, od kojih su znatnije rijeke i pritoci : Draga a,
koja izlaze iz fojni ke kotline poprima ime Fojnice, a sastoji se
iz bezbroj izvora planine Vranice i ita, koji tiho romone i i
ume u slapovima se slijevaju u glavnim pokrajnim dolinama
ovoga gorja, te se sastaju pod selom Mujakovi i i stvaraju kao
kristal bistru brzicu rijeku Draga u. Znatniji pritoci Draga e
V. Glasnik zem. muzeja za Bosnu i Hercegovinu. 1899. str. 738. Xl.

10
jesu: potok Pavlovac s desna, Gvogjanka s lijeva, koja u
Draga u utje e na pogledu Fojnice kod mosta Alaupovke. Najznatniji je pritok svakako Lepenica, koja postaje od gorskih
izvora Ivan planine, Lopate i In a, pa kod Kiseljaka pritje e u
Draga u, koja se otale do u a u Bosnu zove Fojnica.
Jezero je najznatnije i ujedno najdivnije Prokoko jezero,
tako prozvano radi blizine prokokih ljetnih stanova. Povrina
mu je 134 hektara. Lei u ponikvastoj vispoljani pod planinom
Krstacem, u visini po prilici 1600 m. nad morem. To je prava
alpinsko jezero.
Fojni ka okolica obiluje i rudnim vodama. Vrijedne su
osobitog spomena : Banja kod Fojnice, Klokoti kod Bilalevca,
jer se na oba mjesta nalaze sumporne toplice, koje polaze susjedni stanovnici i hvale njihovu ljekovitost. Imenito Banja ima
24 R. topline, udara jako po sumporu i eljezu, a nalazi se
1", klm. sjeverno od varoi, gdje je uregjen za nudu jedan bazen,
a drugi se nalazi u pe ini od sedre, ali je tamo tegotan ulaz;
no u zadnje je vrijeme na olovne cijevi svedena blizu do varoi ova banja i uregjeno neto modernije mineralno kupalite.
Jo se ve ma okolica fojni ka izti e sa svojim k i s e l i m
vodama: Lamborine, Dojinhan, Klokoti, Bukovci i Busova a
imadu kiselih izvora, nu nijesu dovdljno ispitani nit do danas
u obzir uzeti, kako bi zasluivali. Osobito su vani Klokoki,
gdje na povrini od vie rali neprestano kloko u nebrojeni izvori tople, studene, kisele i raznobojne vode, a otud im i ime
Klokoti. Narodna pjesma ovjekovje ila je ovo mjesto imenorn
Vuka Jaj anina, koji ugrabi sestru Gjerzelez-Alije.
Nu vratimo se na nau glavnu stvar Fojnicu, koja lei
u podpuno gorskom kraju, odasvuda obrasla umom, te
radi svoje divlje-romanti ne okolice, koja svakog za arava,
zasluuje ime bosanske vice". Dananja varo Fojnica
jest sijelo kotara, na koji spada jo: Kreevo, Kiseljak, Gromiljak, Brestovsko, Busova a, Rastovo. Sijelo je takogjer kotarskog suda, pote, oruni ke postaje, p elarskog drutva i
gradilita konica za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Imade dvije
itaonice: muslimansku kiraetanu i katoli ko-hrvatski Rodoljub", osnovan po poletnom t franjevcu fra Alojziju Cvitanovi u, te ima svoj krasni dom, dosada najljepi u Bosni. Grad
ima lijepe ku e, vrlo iste ulice ; provigjen je zdravim vodovodom, a ivo se radi, da to prije dobije i elektri nu rasvjetu.

11

Muslimani imaju 3 damije i krasnu novu medresu. Gragjansk

arinom i obrtom, osobito
se svijet najvie bavi trgovinom, to

drvom, radi obilja drva. To je glavno re eno o dananjoj Fojnici, koja ina e slabo napreduje radi slabih op ila.

12
Naokolo Fojnice upadaju u o i stare gradine, koje su kao
nigdje u blizini nanizane, a koje se i sada dobro razabiru. Megju
svima isti e se grad K o z o, Fojnici na jugu, sazidan na strmom
obronku Konjuha, dijelu planine Zeca, tvore tude unjastu hrid,
na kojoj stoji tvrgja, gospoduju nad dolinom fojni kom i cijelim tokom Draga e do u a Lepenice. U ruevinama se dobro
raspoznaju bedemi, sjeveroizto ni 1-5 metara visoki ; pod
tvrgjom tamnica; na jednoj strani tvrgje nekakva urezana slova,
koje se ne daju odgonetnuti. Grad se je vodom opskrbljivao
s izvora potoka Bistrice, te se jo mjestimice opaaju tragovi
vodovoda dugoga 7-8 kilometara, a paralelno s njime i cesta
kao kaldrma, koja je spajala ovu tvrgju sa zapadnim dijelovitna
Bosne. Sjeveroisto no od grada, a nie ovoga lee silne ruevine kamenitih zgrada, v a ro i e zvano, gdje e moebit
starinar na i mnogu odgonetku, kada se bolje pretrai ovo
mjesto, koje je svakako bilo veliko i znamenito.
L a g u m i vie sela Gradine na sjeverozapadu Fojnice,
druga je vana gradina, koja je titila Fojnicu i njezine rudokope. Ona se sastoji iz vie opkopa i sie u starije doba.
Zvonigrad je tre a tvrgja; sagragjena je pako bila na
strmom visu, ogranku planine Cvjetovnje, zati uju rudokope
u selu Gvogjanima, 2 sata udaljena od Fojnice.
Osim ovih utvrda istaknut nam je i vanija mjesta i rudokope okolo varoi Fojnice.
Povi Fojnice na sjeveru lei maleno selo Banja sa ve
spomenutim izvorom sumporne vode, koju narod veoma esto
upotrebljuje, i za reumati ne bolesti mnogima je pomogla. Samo
ime Banja sje a nas na talijansku rije b a g n o= kupalite,
pa je ostanak iz onitt doba, kada su Dubrov ani ovdje rudokope imali. Poav otale prama istoku, dolazimo na Alibegovo
(negda Mandino) Brdo; a dalje idu i k istoku silazimo u
prodolje Lu ice, krevine fojni kih katolika, koje mjestimice pokazuju rudne naslage. Odavle se uspinje i silazi prema Ostrunici,
op ini od vie omanjih sela, prosutih po brjegovima i uvalama
na podnoju gore Zahora. Znamenita su seoca Voljevac, gdje
su se najdulje odrali Bogumili, i Marini i, nekad sijelo plemenite
kr anske obitelji Radijelovi a-Radeljevi a, koji su poput Oboj ana s barjakom dolazili nedjeljom u upnu crkvu, te se bez
njih ne bi smjela ni pu ka misa otpo eti. Kasnije je obitelj osiromaila i u varo se preselila.

13
Ispod Ostrunlce stere se Ostruko polje, koje natapa
rijeka Fojnica. Ono je bilo negda silno plodovito, polag one
narodne pjesmice:
Poru uje baba iz Kaura :
Je
Ostruko polje urodilo,
Je Ii proha kano rukavica,
A enica od dva muka pedlja ?
Iz ove narodne predaje razabire se, da je mnogi krteni
narod odavle pobjegao u Kaure (nevjerni ku zemlju), a odonud
alostan raspitivao bi o svojem rodnom zavi aju.
Usred ovog poljica stoji Ostruka damija, po svoj prilici
sagragjena iz ruevina kr anske crkve, jer se pripovijeda, da
je tu u blizini, kraj same dananje ceste stajala crkva sv. Katarine. Preko puta od damije stere se tursko groblje, a na jednome humku visok enski baluk (nadgrobni spomenik), te se
pri a, da je to grob jedne potur ene djevojke, koja je predvo 7
dilaTurkeotpcnKz-grad,ukojemtsnovala kraljica Katarina i da ju je tu top ubio onu djevojku, pak to
mjesto dre muslimani svetim, a za to ga i brino ogragjuju.
Pogjemo li odovud uz tok rijeke Fojnice, izlazimo opet u
fojni ko polje, gdje na sutoku Draga e i Gvodjanke stoji i danas
uprija (most) Alaupovka, to nas sje a davne ovomjesne kr anske porodice. Turci su vie put upriju popravljali i mjesto joj
mijenjali, da joj ime zataru, nu narod se nije dao nagovoriti,
da joj ime pridrugoja i.
Ako dalje krenemo uz rijeku Gvogjanku, namjerit emo
se na silne naslage rije nog kamenja, gdje su stari ispirali zlato.
Pogjemo li odavle uz planinu prama gradu Kozlu i preav Kozgrad, ako idemo njegovom starom cestom, do i emo iza jedan
sat hoda na Derne ie, gdje su se u staro doba obdravali
veliki sajmovi; a malo dalje poavi dolazi se do Marine Stijene.
Ovo je ime ostalo od neke Mare, koja se bila odbila u hajduke
i mnogo zla u inila silovitijim muhamedancima, ire i svuda strah
i trepet, pak stoga ju je narod i u pjesmama opjevao. Mi emo
spomenuti samo jednu:
Odmetnu se odmetnica Mara
U hajduke priko Banjeluke,
Gjulibrku pade na konake.
Gjulibre oko ku e tre,
Janjce pee, a cicvare vari.

14
Vratimo li se istim putem natrag i ostavimo li na Poljani
ob desnu Koz-grad, pa pogjemo li na Vrata niz planinu prema
Fojnici, za pol sata hoda namirit emo se na Radinu ili Kadijinu gromilu, gdje je narod neko kamenjem zasuo kadiju, to
mu je velike globe i nepravde inio. I danas obi aju po koji
kamen baciti, kao znak proklestva na toga davnog zlotvora.
Malo nie nailazimo na izvor Velika Veselica, neto dalje na vrelo
Mala Veselica, otale na brdo Kri i sa i emo pokraj samostana
na Rupnovac, a time u samu kr ansku varo, obaavi tako cijelu
okolicu. Tako smo zaokruili okolicu Fojnice.
P ov j est. Kao to je tminama zastrta sva davnina Bosne, tako
je po gotovu i Fojnice. Ime je dobila od svojih nepreglednih uma
(hvoja), te se je zvala Hvojnica, a prvu slovku promijenila prama
kasnijem izgovoru u Fojnic a.'
Ako se malo obazremo naokolo, svuda nalazimo tragove
ovje je radnje pouzdan znak, da se i u najstarije doba, a
osobito za gospodstva Rimljana, ovda svijet gledao okoristiti
prirodnim bogatstvom tla. Gomile vodenog kamenja kraj svih
mjesnih rijeka ozna uju, da su silni opori radnika traili i
izapirali zlato, kojeg i danas ima u pijesku naih voda, kao to
se je u tome uvjerila i sadanja zemaljska vlada, upotrebivi nekog
Luku, Dalmatinca god. 1893. koji je na raznim mjestima reetao
rije ni pijesak i svagdje nalazio isto zlato, dnevno po 10 kr.
vrijednosti.
I tragovi rimskih cesta preko planine Zeca i ita svjedo e, da su Rimljani i ovaj kraj izrabljivali. Tragovi rudokopa
u itovu spadaju u rimsku dobu, a njihov opseg svjedo i, da
su dugo tu radili.
Dovinuvi se Bosna svoje samouprave, fojni ka okolica
obratila je na se pozornost rudarskih poduzetnika, te ve polovicom 14. vijeka dolaze Dubrov ani i grade ku e u selu
Ostrunici, tako prozvano jer je na utoku Gvogjanke u Draga u
opstojala neka struga, gdje je njihova straa pazila, da se ne bi
ruda kradom odvaala 2 . Pri tom poslu upotrebljavali su ponajvie Sase i Latine dalmatinske, pa zato i jesu do dananjeg
Fojnica u starim spomenicima: Qnoijnicza, Chwoynica, Chwoinica,
Coyniza te Hvoiniza. Nadelholzbach. V. Jire ek: Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittealters. Prag. 1879.
Jire ek: Bergstrassen. v. Serbien u. Bosnien.

15
clana u uvani svi rudarski nazivi u njema kom jeziku, a mloge
rije i u narodu nose talijanski biljeg.
Iz ranije ili bar ove dobe jesu gradine : Lagumi, Kozo i
Zvonigrad, podignuti u zatitu bliih rudokopa.
Pod upravom Dubrov ana silno se je razvilo rudarstvo u
.ovome kraju, a s njime i trgovina, da je kralj Toma dne 3.
sije nja 1449. u inio ugovor s Nikolom Trogiraninom, da svaki
uloi po 10.000 dukata u zlatu ili srebru, im e ovaj otvoriti skladite svake robe u Spljetu, H v o j n i c i i Jajcu, i tim ima trgovati
na sve strane kuda mu se bude bole viditi", a da mu ima kralj
dati ku e u svojim mjestima, gdje mu bude potrijebovati.' Obvezuje se tu isti kralj, da e sve to bude potrebno za njegovu
kuu i dvor uzimati u tim ozna enim mjestima, pla aju poto
i drugim trgovcirna. Jo ho e da sva srebra, koja dohocie u
nau komoru i koja se nahode u naih misti na prodaju, da se
imaju dati njemu (Nikoli) za gotove dukate, poto ih bude
mogao kupovati, a da ti trzi i ta srebra imaju biti dobitija na
poli i tete." Ve se iz ovoga lista vidi, da se je tu srebro
vadilo i dalje prodavalo, a Fojnica postala vanom to kom, kao
dosele Podvisoki. Dapa e sama Tomaeva ena, kraljica Katarina,
za provale Turaka i pada Bosne boravila je, po pri anju dubrova kog ljetopisca Lukari-ja, u Kozlu, a uvi za smrt kralja
Stjepana TomaeVi a pobjegla je u Konjic i otale u Dubrovnik
te u Rim.
Propast bosanske kraljevine osjetila je i Fojnica, gdje su
se bile pribrale mloge vlasteoske obitelji, kao : Alaupovi , Radijelovi , Sitni , Vuemilovi (Vu evi ) i jo neke. Bogomila
kao da je bilo nestalo u Fojnici do pada Bosne, ina e bi
kao i drugdje bili preli na islam, do im je prolo i 100
godina iza zauze a Bosne, dok su se po eli naseljivati u Fojnicu
muslimani, a i to sami islueni vojnici, nose i u svojim prezimenim biljege azijskih svojih posjeda ili sluba, obnaanih u
ratu : kao Gjiro (iz Krete), Uzbai , ohadi i sli ni. I predgragje tursko Pavlovac dokazom je, da su se oni tu uselili u
posve kr ansko mjesto.
I predaja pu ka to isto potvrgjuje, jer je dugo vremena
ovamo dolazio kadija iz Visokog na obdanicu i svoju slubu
vrio kraj jedne esme usred varoa.
Kukuljevi : Arhiv za pov. jugosl. VIII. str. 195.

11111111..-

Pr-

16
Rudokopi, i to srebreni, jo se spominjuju po etkom 16.
vijeka, a rudari su jo god. 1526. podigli ponovno franjevcima
samostan i crkvu, koje je Turska vlada bila oborila, kako emo
to na drugom mjestu pripovijedati.
Jo jedina znamenitost Fojnice u uvana je u tome, to je
i dalje opstajao franjeva ki samostan, u njem ivio i umro blaeni o. fra Angjeo Zvjezdovi , te su tu uvani povjesni spomenici
bosanskih franjevaca i katolika.
Od svih plemi kih porodica dugo se je odrala u svojem
posjedu i bogatstvu obitelj Alaupovi a, ali i ovoj zadade teak
udarac eta haramij a, koja je dne 5. srpnja 1566. oplja kala
Fojnicu, odnesavi iz crkvene sakristije svekoliko srebro, a od
Alaupovi a ,mlogo blago odnie, i ne progje 8 dana svi ji poitae i u Sarajevo odvedoe".'
Kako su i kr ani i muslimani bili prinugjeni bavit se
rudarstvom i zanatima, te su bili upu eni jedni na druge, nit
su se imali kada isticati u politici, kao sarajevski age : to je i
njihova povijest tiha i jednoli na, i skoro sva zbijena u dogodovtinama franjeva kog samostana, o kojima e ova kniga pisati.
Fojn. kronika str. 7.

I.

God. osnutka-1500.
Sadraj : Postanak samostan'U u Bosni. Prvi redovnici :
dominikanci i franjevci. Njihova narodnost. Postanak i
vanost fojni koga samostana. Pazarnice. O. Zvjezdovi .
Prva turska zanovetanja. Gr ki metropolit. Smrt o. Zvjezdovi a.
Kad skrene s glavne ceste SarajevoTravnik uz rijeku
Fojnicu, vodi te put izmegju zelenih ,brda, koja se postepeno
uzdiu do gork dok ti se napokon na mostu Alaupovki otvori
pred o ima pitoma, prava alpinska, dolina, opkoljena visokim
planinama. Prvo, to ti za o i zapne, jest veliki franjeva ki samostan sa divnom crkvom. To se kao bijeli labud odrazuje od
z Ani, to odasvud okruuje ; a kao smjeli soko stoji na strmenoj
hridi. Kraljevski je upravo poloaj ovog bijelog dvora, koji impozantno gospoduje nad tihim gradi em Fojnicom i cijelom okolicom. Soko je ovdje vrh timora gnijezdo savio, da sa visine
gleda rod svoj i njegove potrebe. Sto je preko ovoga vi'estoljetnoga krova prohujalo, pri at e ova knjiga, pripovjedivi najpre
postanak njegov.
Prvi osnutak franjeva koga samostana i crkve u Fojnici
treba traiti u onoj dobi, kada su po eli kopati rude u fojni koj
okolici katoli ki Dubrov ani, a s njima ugarski Sasi i dalmatinski
Latini ; prvi kao zakupnici rudokopa, a drugi i tre i kao rudarski vjetaci i radnici. Poto su ovi doseljenici bili katolici
rimskoga obreda, (Bosna je bila jo u X111. stolje u grkokatoli koga obreda, ukoliko nije bila zaraena bogomilskim
krivovjerjem, htjeli su zadrati svoje bogosluje, dozvavi svoje
doma e sve enike, da im vre obrede, kakvima su se od djetinstva navikli, i da rije Boju sluaju u svome materinskom
jeziku, naime : njema kom i talijanskom. U tu svrhu sagradili
su im crkve, koje su ve inom ovisile o dubrova kom nadbiskupu. Ovo nae mnijenje potvrgjuju isprave dubrova kih arhiva,
2

18
koje je prou io dr. K. J. Jire ek, pak sffin navodi, da su tako
postali franjeva ki samostani u Srebrenici, Olovu, Zvorniku,
Fojnici i Kreevu.'
Posve je razumljivo, zato su ove rudarske naseobine najragje dozivale u Bosnu redovnike, a veoma rijetko svjetovne
sve enike. Tomu je bio glavni razlog, to je trebovalo svjetovnom sve enstvu opstanak bolje osigurati, do
im su redovnici
pripadali prosja kim redovima, koji su po svojoj uredbi bili kao
stvoreni za selidbu, i tako bili malim zadovoljni, jer su u skupu
te su ih i neznatne naseobine lako mogle uzdravati dobrovoljnom milostinjom.
A ba su po etkom XIII. vijeka ponikli u zapadnoj Evropi
prosja ki redovi sv. Dominika i sv. o. Franje Asikog, koji su
potpuno odgovarali svim potrebama i zahtjevima svoga vremena, kao i drutvenim odnoajima one dobe.
Po svoj prilici prvi su bili pozvani i doli u Bosnu sinovi
sv. Dominika ; nu nabasavi odmah u po etku na divlja ki
otpor sa strane osiljenih bogomila, uljed ega su neki redovnici i ivot izgubili kao mu enic pa valjda nemaju
s kim popuniti prorijegjenih redova, oni se posve povukoe s ovoga pozorita, ustupivi mjesto bra i franjevcima, koji se rado pozivu
odazvae i ovamo doselie, da se tu poput jake i neustraive
vojske utabore kvase i do danas ovu zemlju znojem i krvlju,
te unose i obilne plodove u itnicu Gospodnju.'
Prvi su katoli ki ,redovnici, koli dominikanci toli franjevci,
pripadali ve inom njema koj narodnosti radi Sasa. Po samom
imenu Ivana Nijemca (Teutonicus) od strane dominikanaca, a od
strane franjevaca o. Peregrina Sasa (a Saxonia), koji su bili prvi
predstojnici svoje bra e, 8 moemo s razlogom misliti, da su se
prvi pripadnici ovih redova sastojali ve inom iz Nijemaca, a manjim dijelom iz Talijana i Hrvata. Kasnije su se izmijenile uloge,
pa je bila ve ina Talijana, koje je ovamo slala vrhovna uprava,
(a ovake su Dubrov ani laglje razumjeli i ragje podupirali), u
koliko nije doticalo doma ega podmlatka. Treba ipak svima priznati, da su se znali brzo priljubit ovomu narodu i nau it se
njegovu jeziku, pak su uz rudarske nasebione preuzeli duhovnu
.

' Jire ek: Handelstrasse und Bergwerken von Serbien und Bosnien.
Prag. 1879. S. 44-5.
2 Farlati: Illyricum Sacrum IV. p. 48.
3 Ondje p. 49-53. te 60.

19
pastvu kod bogomilskih obra enika i onih doma
ih stanovnika,
koje su oni preveli na rimski obred, poprinlivi u svoje bogosluje i narodni jezik, osobito gdje se glasno moli ili pjeva. Za
to imamo dokaza u misalu vojvode Hrvoje,' u kojem se svetkovina sv. o. Franje ozna uje crvenim slovima, kakvim se tu
obi no biljee zapovjedni blagdani, pa bi rekli, da su se njime i
franjevci sluili, a po tom da su slavenskim jezikom Boga slavili. Jo imamo iz g. 1658. jednu molbu, koju je jedan franjevac
poslo sv. o. papi, da se dozvoli onim u Bosni samo hrvatski
-pjevati: Slava, poslanica, evangjelje, vjerovanje i
O e na te muka Gospo dnj a, a da nijesu duni toga prije
latinski moliti, kako je to bio davni obi aj u ovoj pokrajini i u
Dalmaciji ; jer ina e tim Boja sluba odve duga biva u nedjelje
i svetkovine, kada oni moraju na otvorenom polju to obavljati,
vieput izloeni egi, kii i snijegu, a uz to strahovati od inovjeraca. Sli nu su dozvolu bili dobili ve
prije dalmatinski franjevci. 2
Kada su se dakle naselili u Fojnici i okolici rimokatoli ki
Dubrov ani, Sasi i Latini, tada nekako osnovae tude svoj stan
i franjevci, kao njihovi jedini duobrinici, doavi iz Dalmacije
i Njema ke. Dubrova ki ljetopisac Lucari, to ga spominje Jire ek, tvrdi, da su ve za Kulinova vladanja (1180-1204.) dva
dubrova ka vlastelina zakupila rudnike u Olovu, a te
ajem XIII.
vijeka, da su Sasi preuzeli rudokope u Bosni. Isti pisac dokazuje, da su g. 1339. Dubrov ani po eli izvaati sr e bro iz Bosne
(a ba je ovom rudom obilovala fojni ka okolica), pak je veoma
vjerojatno, da su se bar dotle zasnovale dalmatinske i njema ke
naseobine u Fojnici, a u to vrijeme sagragjen i franjeva ki samostan, makar i veoma edan, u kojem se smjestie redovnici
njema ke i talijanske, a po svoj prilici i hrvatske, narodnosti,
da onima prvim slue kao tuma i kod doma eg stanovnitva.
Teajem XIV. vijeka fojni ki rudnici izigjoe na glas, a u
XV. vijeku bijae Fojnica jedno od prvih rudarskih trita u
Bosni, kako emo to drugdje dokazati. Dapa e dubrova
ke naseobine u Fojnici spominju se ve god. 1312. i 1313., a 'ku a
vlastelina Pavla Nikole de Menio bila je u Ostrunici g. 1349.,
kako to isti pisac izri ito spominje. 8
1
N. Missale glagoliticum Hervoje Ducis Spalat. Rec. Jagi , Thalloczy,
Wickhoff. Vindobonae 1891.
* Fermendin, Acta Bosnae p. 489.
Ondje p. 49. i u opasci.

20

21

Istina, ljetopisi franjeva koga reda ne znaju za samostan

u Fojnici, kao ni ia one u Srebrenici, Zvorniku i Kreevu, koji
su u XIV. stolje u svakako bili podignuti. Toj utnji mogu biti
mnogi razlozi, kojih mi ne emo radi prostora ovdje iznositi. Za
nas su ovoj stvari mjerodavniji do danas ovdje sa uvani turski
spisi, koji svjedo e, da su ovdje opstojali crkva i samostan
z a kraljeva b o s a n s k i h po izjavi starosjedioca, te
to je turska vlada ve prvih godina svoga gospodstva imala
posla sa samostanskim posjedom. Izvan svake je sumnje lakle,
da je mlogo davniji ovaj samostan, nego bi se to dalo dokazati iz ljetopisa reda. Bez pogrjeke moemo staviti njegov
osnutak u prvu polovicu XIV. stolje a.
Imamo uz to jedan izvjesniji dokaz iz god. 1435. Tada je
neki f r a I v a n, pridjevkom P r o b o z, a po tom Hrvat, isposlovavi kod generala reda fra Vilima de Casalis, da bude gvardijanom samostana u Deevicam i Fojnici (Howoitza), isprosio
i neke druge povlastice.'
Ovo potvrgjuje i domaa predaja, koja se ne smije nigdje,
a osobito kod nas, prezreti ni omalovaiti. Narod bo pripovijeda, kako je ovamo esto zalazio sv. Jakov Markijski, ijem
blagoslovu pripisuju obilje riba u rijeci Draga i, a do nedavno
pokazivao je narod i jedan brijest nie samostana, koji da je
ponikao iz putne palice ovoga sveca. Budu se je sv. Jakov
Markijski godine 1432. u Bosni nalazio, to pouzdano potvrgjuje
osnutak ovoga samostana u XIV. stolje u.
Nu bio koju godinu stariji ili mlagji ovaj franjeva ki samostan;
on je za prvih godina turske vladavine postao sreditem i teitem, a time najglavnijom to kom bosanskih franjevaca i veine katolika u Bosni, preuzevi postepeno duhovnu skrb nad
cijelom gotovo lijevom obalom Bosne do Save, osim jedino dananjih kotareva: Dervente, Maglaja, Tenja i ep a. Vie je dakle
od polovice Bosne upiralo svoj pogled u ove zidine, ovamo
hodoastilo, ovdale izgledalo vjerovjesnike, utjehu i pomo , a
u zamjenu slalo svoju milostinju, da mognu laglje ovdanji franjevci odolijevati globama i turskim trabinama, kao i snositi terete
oko uzdravanja iznemoglih redovnika i oko odgoja podmlatka.
O ovu se je pe inu razbijao bijes tla itelja ; o nju su se lomile
bure i oluje, koje prohujie nad glavama tune raje. Klevete
'

Fermendin: Acta Bosnae p. 150.

nasilja i gotovo neuvena u povijesti ovje anstva stradanja ispunjuju stranice dogodovtina ovoga samostana ; ali i njegov
svemogu i zatitnik sv. Duh vanrednom je dobrotom bdio nad
kukavnom ovom zgradom, koja je vie nali ila sva emu, nego
li stanu naobraenih ljudi. Ipak ovdale je potekla mloga divna
misao, tu se pisale knjige, snovalo se o dobru roda, crkve i
reda, ter izvodila djela, kojima e se i budui narataji diviti,
ako bude pravednosti kod potomstva i harnosti kod onih, koje
smo tolikom mukom Krstu i hrvatstvu sa uvali.
Ovaj je samostan u prvo svoje doba stajao na drugoj
strani Fojnice, naime na Pazarnicama, na lijepom zaravanku
povi sadanjeg muslimanskog groblja, imaju desno dolinu
Pavlovac, su elice pred sobom cijelu dananju varo, lijevo pako
rijeku Draga u, kako to i iva narodna predaja svjedo i, a neki
spisi i razvaline, koje se i danas jasno razabiru, to isto dokazuju. Ovo megju inim potvrgjuje doma i ljetopis, koji tavljaju
smrt oca fra Angjela Zvjezdovi a u g. 1498. spominje, da je on
preminuo na Pazarnicama. Isto spominje franjeva ki general reda
i povjesni ar o. Franjo Gonzaga, koji opisuje sve provincije i
samostane reda, govore o Bosni, na temelju vjerodostojnih izvijea na tre em mjestu stavlja samostan u Fojnici i izri no veli,
da je ovdale (sa Pazarnica) preneen na drugu stranu varoa,
ne mogui vie franjevci pri ikati nezvanih gosta, koji su ih danomice uznemirivali.' Po tome moremo zaklju iti, da se je ova
selidba zbila po etkom XVI. vijeka.
Dodati nam je jo iz usmene predaje, da je tu negda bila
bogomilska bogomolja i da je tu naast kumirski lik.
Brdo Kri", uz koje su franjevci prislonili novi samostan i
-crkvu, bilo je i tada obraslo gustom umom od samih brijestova (kao i do g. 1863.), koji su svojim gustim kronjama zati ivali ovo novo redovni ko prebivalite, da ga lako ne opazi
oko stranog poturice.
Samostan na Pazarnicama mogao je biti skroman, kao i
svi drugi one dobe ; ali je svakako bio na lijepu mjestu, na
elu cijele varoi i u kraju, gdje su se kupili pazari" (sajmovi)
i stajao kraljevski t a c u n, kako ga drugdje spomenusmo. Kraj
njega je vodio javni put u Skoplje, pak su se inovnici i muslimani rado tu svra ali, da prenoe i badava se nahrane, ne

P. Franciscus Gonzaga : De origine seraph. religionis franciscanae.

Romae 1587. pag. 514-4.

22

23

mislei ni zahvaliti, a kamo li platiti i naknaditi samostancima

trokove.
U ovom je samostanu najvie boravio poteni kutod fra.
Angjeo" ; a kada je sultan Mehmed II. zauzeo Bosnu, ovdale
mu je fra Angjeo izaao na susret u susjedni Milodra i tu
isposlovao glasovitu Ahdnamu", da time osigura svojoj bra i
katolicima slobodu vjere i ivota. lstina, ima na susjednoj planini Zahoru u stjenama izdubena pe ina s nekim prigracima,
koju narod zove Katela", i pri a o njoj, da su se tu franjevci
bili zaklonili i o. Zvjezdovi s njima, pa da je o. Zvjezdovi
otale i siao na Milodraevsko polje ; nu po svoj prilici kratko
su vrijeme tu bili, jer su brzo nastupili snoljiviji odnoaji.
Ocrtavi najkra e postanak, mjesto prvonjeg i sadanjeg
samostana u Fojnici, prelazimo na njegovu povjest. U tom emo
se oslanjati najvie na bogati samostanski arhiv, te emo kronolokim redom nizati dogagjaje od onog doba, otkad imamo,
sauvane podatke, osobito dogagjaje iz onih crnih stoljetnih dana
progonstva i ropstva. Po imamo evo s tim dogagjajima.
God. 1466. franjevci su uz neku pripomo drugih kupili
neznatnom cijenom fojni ku dolinu i planinu Zec za ciglih 2000
jaspri, a kupili su i mline u varoi. Zatim su g. 1478. isposlovali od ehaje (zamjenika) Huseina dozvolu, da mogu popraviti
svoju crkvu, a usput valjda i samostan.' Nu znali su se Turci
stavljati i u franjeva ke nutarnje prilike, pak usprkos jasnome slovu
ugovora zabranie im g. 1486. pobirati neke pristojbe od naroda,
pod izlikom, da.to alju papi u Rim, a to sve potvrdi pet kadija. 2
U isto doba megjutim pokazae i Turci neku blagovolja
novim podanicima, jer ba ove iste godine odbie pe koga patrijarhe zahtjev, da se njemu podvrgnu franjevci u svemu, a katolici u Bosni, da mu daju iste pristojbe, koje mu daju njegovi.
jednovjerci, to mu zabrani sultan Bajazit posebnim fermanom. 3
Ove iste godine podijeljeno je katoli komu biskupu i grkoistonomu metropoliti u Bosni pravo, da oni imadu isklju ivu
vlast rjeavati enidbene parnice svojih vjernika i vjen avati ih,
a da se u to ne mijeaju turske kadije ili tko drugi. 4 lza toga
Sravni fojni ki arhiv. Turski spisi, sv. I. br. 50.
Ondje br. 1208. Ovih slubenih spisa iz svake dobe ima preko 2000.
koji e vremenom osvijetliti mlogu stranicu nae povjesti.
Ondje br. 1209.
Ondje br. 1210.
'

(god. 1495.) umro je u Fojnici fra Marko biskup, a defterdar

(kancelar) Hasanbeg pisa fojni kim subaama, da ne bi njegovu
ostavtinu popisali i za to pristojbe potraivali, nego da sve
njegove stvari preuzmu franjevci, koji e se pobrinuti i za izbor
novoga biskupa, budu je to samo njihov posao.'
Mi danas ne znamo, koji bi to bio biskup ; ako se nije
odnosilo na kojega redovni koga dostojanstvenika, ili moebit

O. fra Angjeo Zvjezdovi .

na smrt samoga oca Zvjezdovi a, koji je nekako ovoga doba

preminuo.
Premda su franjevci pod vodstvom o. Zvjezdovi a obezbjedili bili svoj i bosanskih katolika opstanak, stekli osobitu
naklonost prvog osvojitelja i njegovih naljednika, ter dosta
mirno sprovodili prve dane suanjstva : oni su ipak eznuli za
narodnim oslobogjenjem i tvrdu nadu polagali u hrvatsko-ugarskoga kralja Matiju Korvina, koji je bio razvio zastavu na zator
Ondje br. 1211.

24
Osmanlija u Bosni. Oni su ga ivo pomagali u njegovim osnovama, putovali do njega i susjednih vladara, dapa e i krv lijevali, kada su njegove ete provalile do Jajca i tu odbijale navale Osmanlija.' Iz ovog je doba sigurno i ona misna oprema
(paramenta) Korvinova, koju je ovaj samostan sve do god. 1887.
uvao kao dar ovoga plemenitoga kralja, namijenjen ili samome
o. Zvjezdovi u, kao stareini bosanskih franjevaca, ili dat ovomu
samostanu u priznanje zasluga te da slui kao poticalo, da ne
bi nigda malaksali podupirati oruje hrvatskoga kralja, nit da se
zaborave hrvatske narodne sveze.
Ako se i nije mogla ostvariti ova najtoplija elja franjevaca
i katolika, Bog je u svojoj milosrodnosti do skrajnih granica
ljudskoga ivota produljio dneve o. Zvjezdovi u, tom velikom
narodnom vogji i titniku, jer preminu istom dne 7. travnja god.
1498. u samostanu na Pazarnicam.
Moramo odmah ovdje upozoriti itatelja, da spominju i
progone i globe ne misli se na urogjene muslimane, s kojima su
katolici ivjeli u prijaznu odnoaju, ve se to ti e onih, koji
su iz drugih krajeva turske carevine nadoli kao inovnici ili
islueni vojnici. Bilo je nekad neprilika i od doma ih ljudi, ali
ti su bili iznimka, i to rijetka. Nasuprot, franjevci su i u najteim
neprilikama esto nalazili kod svojih muslimanskih susjeda zagovora, potpore i obrane, kada su se na njih obratili. I bosanskim su muslimanima bili oni tugjinci neprili ni, pak su zato
uvijek mislili na neku nezavisnost i samoupravu.
1

V. Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini. Svez. II.

God. 1500-1599.
Sadraj: Crkva. Musafirhana. Vino. Razorenje crkve i samostana. Obnova istih. Vinograd. Biskup Kova i . Vladike.
Nasilja. Popravak crkve. Biskupi.
Prelaze i fojni ki franjevci u XVI. vijek, preselili su se
u zatije na brdo Kri, gdje se i sada nalaze. To nam potvrgjuje, to su ve g. 1502. traili dozvolu, da popode crkvu; a
ne moemo misliti, da je dosadanja crkva u Pazarnicama, koja
je gragjena jo za doma ih vladara, bila dotad nepopogjena.
U izvije u bosanskog vikara od g. 1506., upravljenom
vrhovnoj upravi reda, zauzima odli no mjesto samostan u Fojnici,'
znak, da je ve postao u mnogom pogledu vanim.
Nu kao da selioci nijesu postigli svoga cilja i dovoljno
se zaklonili, jer ve g. 1515. gvardijan fra Franjo eko moli
dozvolu, da srnije uz samostan sagraditi posebnu gostionicu
(musafirhanu), gdje e badava imati no ite i hranu oni muslimani, koji s kakvim poslom budu dolazili u Fojnicu, 2 a da ih
ne moraju pu at u samostan, kao to su do sada inili. Malo
kasnije, t. j. god. 1517. sarajevski muselim Mustafaga zabranio je
od franjevaca uzimati porez na vino, to su ga neki nii inovnici po eli traiti, uvaivi pri tome duh i smisao andnam e.
I zbilja, kao da je ova sve ana povelja cara osvojitelja
po ela dosta gubiti od svoje vrijednosti. Ve g. 1518. sarajevski
mullah, kao najvii sudac u zemlji, po svojoj volji pregleda i
primjeri crkvu, te naavi ju u redu morade izjaviti, da je sve
u redu. 3 Ovo zanovetanje prijegje u o itu nepravdu njegdje oko
god. 1521., kada Turci razorie nae samostane s crkvama : u
Fojnici za gvardijanstva fra Jakova Vonji a, u Konjicu, Visokom,
Sutjesci i Kreevu.
Djelov. franj. I. str. 152.
= Fojniki arhiv. Tur. spisi br. 2.
' Ondje br. 6.

pr26
Torn prilikom uhvatie i povezae dvanaest franjevaca i
provincijala fra Stjepana Ku i i a (sic !). Ovaj se putem izma e
i pobjee, a Turci ostalu bra u muie i poubijae, ali ovi
starjeinu ne izdadoe.' Dok fojni ki ljelopis uti o uzroku
ovoga divljatva, sutjeki pripovijeda, kako je tomu bio glavni
pokreta konji ki em i r, koji je redovito svakoga petka dolazio
u Visoko, i tu silom dogonio krteni narod iz okolice, da ga po
svoju pou i i na islam privede. Pu ka predaja dodaje, kako bi
se toliko svijeta sakupilo, da bi se na stabla nekoji penjali, da
bolje uju. 1 danas se veli : Idem u Visoko ime promijeniti"
(prevjeriti se).
Ovom prilikom zahjevao bi konji ki emir od mjesnoga gvardijana kokota ili ribu glavalicu, a kad mu jedno uskrati, rasrdi se
i pisa u Carigrad, da dotle ne moe biti govora o potpunom
pokorenju ovog naroda,- dok su uzgor franjeva ki samostani.
Kao potvrdu ovom razorenju fojni ke crkve i samostana
slui nam do danas u samostanskoj pismohrani sa uvana slubena izjava, koja nam dovoljno osvjetljuje tadanje alosne prilike.
Pisana je nae godine 1527., pa ju u prijevodu doslovce saopujemo, neka ona pri a naem potomstvu nae nevolje. Povod
je ovom spisu slijede i: stanovnici rudnika Fojnice, nahije (kotara)
Viso ke, a sutbene oblasti Sarajevske, izjavie na sabranoj
skuptini slijede u molbu: Mi smo svoju u gradu Fojnici lee u
staru crkvu, gdje smo se jo za nevjerni kih vremena Bogu
molili, prije est godina popravili, te budu su iskazali, da je
crkva od prvanje gradnje ve a sagragjena, to su ju poruili.
Radi toga su se mlogi izmegju nas odrekli op inske sveze s
rudnikom Fojnice, te su poodlazili u mjesta, gdje postoje crkve,
a i jo su mlogi spremni na odlazak. Mi smo svi bez crkve, pak
emo se tim na inom, ne popravi li se stara crkva po prvanjoj
osnovi, svi razi i. Na te rije i pokazae oni prepis previnje
zapovijedi s potpisom pregjanjeg suca grada Sarajeva Obeidefendije, u kojoj se naregjuje, da oni svoju staru crkvu po
prvanjoj osnovi poprave. Uslijed toga smo poli na mjesto,
gdje budu sakupljeni muslimani stari i vjetaci ondanjega
kotara, ter kad je sve izvigjeno, iskazae muslimani: Ibrahim sin
Abdullaha iz sela Orahova, Abdullah Kobac i Balaban sin Abdullaha iz sela Milodraa i Haman sin Abdullaha iz sela GvoSravni fojni ki i sutjeki ljetopis, zatim Wadinga, Farlatija i Gonzagu,
koji veli, da nije ostao pri tom kamen na kamenu.

27

gjana, svi jednodunom izrekom, istoglasnu i istozna nu svjedodbu, rekav: Mi srno u toj stvari svjedoci i izri no svjedo imo,
da, kad se je za vrijeme umrloga Sultana Mehmed Hana,
blaene uspomene, ova krajina osvojila, bila je jo iz dobe
kraljeva na istome mjestu crkva, koja je imala u duljini 50 lakata,
a u irini 15 lakata, koja je bila pleterorn ogragjena, a imlom
(daskom) pokrivena, gdje su stanovnici re enog rudnika po svojoj
ispraznoj vjeri dolazili i Bogu se molili, ter za to, to su joj
pleter digli, a zidom ju opasali, pa jo neke prigrade podigli,
bila je ona poruena. Nu njezina je osnova bila onakova, kako
ju gore opisasmo, a odkako je poruena, nema van est ili
sedam godina. Tako iskazae jednoglasno. Budu pako, da
su stanovnici re enoga rudnika ve i prije bili nevjerni i budu
je po erijatskomu pravu dozvoljeno, da se poruena crkva po
prvanjoj osnovi napravi, to se dozvoljava, da se ta crkva na
istom mjestu, a po prvanjoj osnovi i bez pove anja, pleterom
nanovo upravi, radi ega je ova dokaznica po elji stanovnika
re enog rudnika napisana i u ruke im dana, da im, ako ustreba,
pravomo nim dokazom slui. Pisano 10. Zilhide, godine 933.,
(kr . 1527.), pred svjedocima: Hasan sin Ismailov, Ali sin
Alagiora, Oru sin Jusufov, Haman sin Abdullahov, Sulejman
sin Abdullahov, Hasan sin Abdullahov, Harnan sin Abdullahov
iz sela Otigo a, Merdum Emin iz sela Ri ice, Demirhan sin
Abdullahov iz sela Trnovci, Seda sin Mehkemov, Brakan Makirev
i ostali prisutni.'"
Po sadraju ovog slubenog spisa, koji se uva u izvorniku,
rekli bi, da nije do tada preneen bio samostan na sadanje
mjesto, ve da ga je ova oluja nala u Pazarnicama, te da ga
je tu i crkva obnovljena, usljed ove dozvole. Vidi se nadalje, da
su Turci na ovaj korak doli iz puke vjerske mrnje, nazivlju i
nam vjeru ispraznom", navode i, da je stara crkva bila od pletera, do im se ne da pomisliti zgrada onako duga, iroka i visoka
kao to oni sami svjedo e a gragjena za doma ih vladara,
i to dobrih katolika, u mjestu, gdje ima dovoljno kamenja, te
su i danas usprav zidane ku e muslimana, koje potje u iz dobe
bosanske samostalnosti.
Osim toga vidi se, da tada jo nije bilo muslimana u samome mjestu, jer su svi svjedoci doli sa sela, naime : iz Oti1 Fojni ki arhiv. Tur. spisi 1214, prevod Jos. Dragomonovi a, biveg
aust. ug. konzula.

28
go a, Gvogjana, Orahova i Milodraa, sada fojni

kotara;
do im opet iz viso kog doli su iz sela: Trnovcikoga
i Ri ice, a
tim se potvrgjuje i doma a predaja, koja veli, da je prolo sto
godina iza pada Bosne, a da se nijedna muslimanska obitelj
nije u Fojnici naselila.
Ove iste (1527.) godine kao da su nastala i za fojni ke
franjevce bolja vremena. U to doba dogje u Bosnu Sinan Mustafa s carevom naredbom, da procijeni sve nekretnine i ozna i
danjke, te on na temelju andname izuze od toga sve franjeva ke posjede. U isto doba izagje carski ferman, da se gr
koisto ne vladike ne pa aju u upravu bosanskih katolika.
2 Dapa e
i doma i velmoe uzee u obranu franjevce, tako Ferhatbeg
Miralem pisa vojvodama u Brodu i Visokom, da ni za koju
stvar ne uznemiruju franjevaca, ka . o to je to izri ita volja sullanova. 3 Radi toga moemo opravdano misliti, da su franjevci
ba u ova dva kotara, imenito Viso kom, kojem je tada i Fojnica
pripadala., imali velikih neprilika.
Uz to su nadole i druge neprilike. Turska je vlada nemilice zatirala vinograde, te su franjevci bili u neprilici, otkle
da nabave toliko vina, koliko im treba za boanstvene slube ;
pa jer po svojim ustanovama nijesu smjeli obragjivati zemljita,
zamole sv. Stolicu, da smiju kupiti ili nasaditi vinograde, to im
rado g. 1539. i dopusti. 4 Ve je slijede e godine (1540.) fojni ki
samostan kupio u Neretvi, selu Buljini, za se vinograd, 5 do im
je drugi kasnije nasadio u Sutjeskoj na desnu potoka Trstionice,
kao to doma a predaja svjedo i.
Ne manja neprilika bijae i odsutnost biskupova, pa i ako
je sv. Stolica franjeva kim provincijalima dala vanredne povlastice u pogledu duhovne uprave, 6 ipak su franjevci sve mogu e
inili, da dobiju biskupa. U tu su svrhu ve
g. 1524. umolili
tursku vladu, da im se dozvoli sastajati na izbor crkvenog poglavara, 7 a u Rimu su za tu stvar toliko radili i moljakali, da
je papa Klement VII. g. 1544. mimoiayi predlog ugarskoga
'

Ondje br. 1213.

Br. 8.
Br. 9.
Djelov. franj. 11 str. 36.
Samost. tapije br. 6.
Djelov. franj. 11. str. 40.
Fojn. arhiv t. sp. br. 7.

'

fi

29
kralja naimenovao smederevskim biskupom i upraviteljem bosanske biskupije i svih drugih u opsegu bosanske redodrave
ispranjenih stolica fra Blaa Kova i a, spominju i izri no progonstva i nevolje katolika i franjevaca u Bosni, ter silnu nudu
da imadu posve ena biskupa. Nu budu sve enstvo i puk nijesu
znali pritajiti svoga veselja kod ulaska novoga pastira, Turci ih
potvorie, da je donio barjake i novce, da Bosnu izda papi i
digne op i ustanak, pa ga stanu svuda proganjati, a on bjee
i
kraj Drine i vidivi ovaku potjeru, sko i s konjem u rijeku i tu
se utopi. Pa se ni tako groznom smr u ne utai turski bijes,
ve potvore franjevce, da su bili s biskupom sporazumni. Kao
izdajice bie pobacani u tamnice, odakle se samo silnim novcem
oslobodie.'
Istina, i ovog je doba turska vlada odbijala napadaje
grko-izto nih vladika na katoli ko bogosluje, 2 nu svaki musliman kao da je dobio prevlast nad franjevcima, budu su
svuda prije ili graditi upni ke ku e i otvarati vrtlove.a Pa i
drugih su im zaprijeka stavljali, smetaju im po selima hodati,
slubu Boju vriti, rad bolesti i i u susjedne kr anske zemlje
i trae i od njih po 12 para danjka. 4
Najtee im je svakako bilo, da su vladike ovog doba
(1563.-86.) sve sile uloile da katolike podjarme pod svoju
vlast i da kojekakve pristojbe pobiraju, kako su to inili od
svojih jednovjeraca, imenito kod vjen anja. Ferman za fermanom,
izjava za izjavom najuglednijih dostojaristvenika izlazile su i lee
naslagane u fojni kom samostanskom arhivu, ali time se nijesu
uutkali oni tobonji predstavnici pravoslavja, kuaju posvuda
ne bi li se kako svoga cilja domogli i svoju nezasitnu kesu napunili ; a da ni sa sveteni ke strane ne ostane franjevcem krivo,
izbio je pop Lazar Brajkovi nekakva fra Marka i oteo mu 180
para.s Poput crne niti provla i se kroz itavo ovo stolje e, te
dapa e zalazi i u druge vjekove, zlokobna namjera crkvenih poglavara nae nesjedinjene bra e, kojoj je bilo pobudom ne toliko irenje pravoslavja, koliko lakomost za novcem. To ve
bijae u sebi ogavna strast, koja je bacala crnu sjenu na njihove
' Djel. franj. II. 41.
Fojn. arhiv br. 11, 13, 16, 17, 18. itd.
Ondje br. 12.
Ondje br. 19, 20, 25, 27, 28.
' Ondje br. 38.
2

30
31
tenje te pobugjivala odurnost i u samim muslimanima, a nekmoli u katolicima toli vjernim stoeru jedinstva, sv. apostolskoj
Stolici i toli vatrenim braniteljima i zato nicima pravovjerja.
Ovo napomenuvi, mi emo, to vie mognemo, milkom
mimoilaziti nebrojene isprave naega arhiva, u kojima je ovjekovje ena ne samo spomenuta tenja, ve i zakoniti otpor sve enstva i puka katoli kog, pak emo e e pri
ati druge dogagjaje, koji se zbie u ovom samostanu i njegovoj okolici, a
kojima su uzrokom bili nai gospoduju i zemljaci; osobito emo
pako rado isticati nae nutarnje prilike, da bar za as odvratimo
pogled od nebratskoga postupka nesjedinjene bra e.
Megjutim su bili opali god. 1564. krovovi na crkvi i na
ku i za goste (musarfirhani) i trebalo ih je popraviti,' to u
sve jade nekako kadija dozvoli. 2 Doma i muhamedanci sada
god. 1571. stanu smetati, da se ikakav ive unosi u samostan,
te je sami sarajevski mullah Abdul-baki efendija morao dignuti
tu zabranu, da mogu franjevci bar iviti, kad ne smiju uivati.
Dapa e su im zabranjivali votene svije e u crkvi e
i i drati
oruje; stoga im je trebalo g. 1574. isprositi dozvolu, da smiju
i oni puku ispaliti , kada bude kakva potreba, 8 a god. 1594.
isprosie da mogu svije e upotrebljavati. Uz to su na njih ni krive
ni dune nalije ali, te je sami Ali-paa morao dati nalog g. 1578.
vojvodama i subaama, da fra Grgi provincijalu i njegovoj bra i
ast iskazuju, a po gotovu, da ih tite od svakojakog nasilja.
4
su fojni ki muslimani iziskivali kojekakove darove i Abud
b e d e 1 i j e, to im g. 1580. zabrani Mehmed Beglerbeg. 5 Od ovakih
napadaja nijesu tedili ni samoga biskupa, to razabiremo iz rialoga Alibegova, koji naredi nekomu muslimanu, da napravi vrata
i ostalu tetu namiri, to je biskupu svojim samosiljem nanio."
I samim su se franjeva kim gostoljubljem zlo sluili, jer
neki no ivi kod njih sa svojim robovima, viku bi digli, da su
im franjevci robove na bijeg nagovarali, a pod tom izlikom otimali bi im odje u i pokrivku. Dapa e, kada bi sebi ku e gradili, htjeli su, da ih franjevci aste i dadnu novaca u zajam
Ondje P. I. br. 20.
Br. 42, 49.
8 Br. 40.
Br. 46.
Br. 51.
Br. 53.

to sve dokide g. 1585. sultan Ahmed svojim fermanom izdanim na bosanskoga beglerbega, a na molbu fra Ante provincijala, dodavi, da se svaki prekraj ove naredbe javi njegovu
dvoru.' Ugledaju se u svoga gospodara, emin Mehmed-aga
zabrani uzimat od franjavaca sto arinu a Ibrahim-paa dade
nalog Nazir Zaimbegu, da nitko ne uznemiruje franjevaca u
crkvi fojni koj. 8 Nu budu su sinovi nekog aua po imenu
Mehmed, Alija i Jusuf pravili velika nasilja i jo tukli franjevce,
Ali-paa naredi fojni kome kadiji, da svu trojicu otpremi k njemu
u Travnik. 4
Usprkos ovoj blagovolji najviih imbenika i drugdje. su
bili franjevci zlostavljani : u Kostajnici otimali su im proevinu;
kod ku e traili su od njih kokoi, jaja i sli ne tomu stvari, a
uzto javni ive, danjke i novac. Osobito su pako tube dolazile proti nekoga Mehmeda, koji je uznemirivao franjevce u
Jajcu. 5 Dravni inovnici uzimali su franjevce svaki put u zatitu, nu o povratku nepravedno uzetog nije bilo ni govora.
Vie nego ove zlostave sada je po ela moriti franjevce
briga, kalco da prekriju i oprave crkvu u, Fojnici. Mnoge str
slubene izjave i dozvole bile isproene, ili bolje reku skupo
kupljene, dok je g. 1591. iziao i sultanov ferman, po kojem se
moe to sve izvesti, ako je Fojnica bez boja osvojena, ina e da
se crkva obori posve i franjevci rastjeraju ; to opet potvrdi
Idriz-paa. 6 Na temelju ovih gvardijan fra Anto Jurii god. 1594.
ozida crkvu ozdol kamenom, a gori nepe enom ciglom ( erpi em);
a time se die plot, kojim je bila u prvi mah ogragjena; 1 te je
sada bilo izgleda, da e dulje prkositi nezgodama vremena.
Kao da je pune etiri godine trajao ovaj popravak i obnova ; jer se jo i danas moe viditi plo a okrnjena s natpisom :
NETO REDIFI
zi O.D1598.
Ovako opravivi crkvu pomislie i na samostan. I on je
bio na injen od slaba gradiva, i u njemu su crv vremena i ne;2

Ondje I. br. 61. i 67.

Br. 68.
Br.
Ondje I. 74.
o Ondje 77, 78, 81, 89, 91.
8 Ondje br. 79, 80, 95, 96, 97, 101, 102.
7 Fojn. ljetopis.

33

32
pogode mlogo kojeta pokrutile, tako, da se je bilo bojati potpuna rasula ; stoga zamolie Ahmed-pau, da ga mogu popraviti, a ovaj osloni na mjesnoga kadiju, da im moe dozvoliti,
ako uvidi razloitost molbe.'
Na ovi na in osigurae se na dulje vrijeme i tom prilikom
ne samo, da je bila trajnija gragja, ve su zgrade prema svojoj
svrsi bile udeene.
Iz ovog doba imamo o samostanu i neto potanjih vijesti0. Gonzaga, kao vrhovni ministar franjeva kog reda, na temelju
slubenih izvije a, izradio je g. 1587. djelo o svim redodravama,
do.ljedno je upleo tu i Bosnu, te naveo kratku povijest njezinih
14 samostana. I on o fojni kom samostanu pripovijeda, kako je
na drugom mjestu bio na injen u davna vremena pod zazivom
Sv. Duha; ali jer je bio na putu Turcima, bra a ga ostave i
s druge strane varoa sagrade novi. Ve su tada u Fojnici stanovali muslimani i kr ani, a ovi poljednji da su se bavili vagjenjem srebra, do im su njihovi nadzornici (rudarski) podigli
i crkvu i samostan. Nadalje veli, da ovu sv. ku u osobilo a-snom ini tijelo blaenog Angjela, sveta i veoma pobdna mua,
koji se je pri osvojenju Bosne izloio mlogim pogibeljima, da
spasi kr ane. Ono je (naime tijelo) poslije vie godina iskopano, te cijelo i nepokvareno naasto, pa zato i na asnije
mjesto postavljeno, a Fojni ani mloga primljena dobra njemu
pripisuju. 2
I ove mrave vijesti potvrgjuju neke nae navode, ter svjedo e znamenitost ovoga mjesta u vjerskom i obrtnom pogledu.
Poznato nam je jo i s drugih strana, da je tadanji bosanski
biskup fra Franjo Bali evi (1588-1615.) imao svoje stalno sijelo u Fojnici, 3 a tim je samo porasla vanost ovoga samostana.
Pa kao da je i njegov preastnik fra Anto Matkovi (de Matthaeis) ovdje stanovao, jer su neke njegove isprave u ovom samostanu u uvane. 4 Svakako su ipak njihovi naljednici ve inom
ovdje stanovali, uredovali i na ve e blagdane osobno obavljali
svete ine onim sjajem, koji crkveni propisi nalau, a tadanje
im okolnosti dozvoljavale, to je susjedne katolike jo vie ovamo
Fojn. arkiv t. sp. 110, 111.
P. Frane Gonzaga: De origine seraph. Religionis franeiscanae. Romae 1577., pag. 515.
Acta Bosnae.
* T. spisi br. 55.
1

'

privla ilo i to je Fojnici osobiti ugled u starini i skoroj davnini

davalo. Prema tomu treba da kaemo da su se tadanji biskupi
ivu u samostanu posve izjedna ivali u jelu i odje i s najniim redovnikom, ne trae za se nikakve iznimke, dapa e obavljali su sve redovni ke vjebe, idu i u kor i podvrgavaju se
upravi mjesnoga gvardijana. Rijetko su kada dobivali kakvu
potporu, koja nije bila stalna; a i ta ni iz daleka nije odgovarala
njihovim potrebama. Sam ostan se je za njih napose brinuo, da
imadu pristojno crkveno ruho, drao za njih tri ili etiri konja, posebnoga slugu, a oni bi od ranoga prolje a do kasne jeseni sa tajnikom i samostanskim slugom, naprtivi na etvrtog konja svoje crkvene i osobne potreptine, zaredali sada Bosnom, sada Hercegovinom. Boravili bi u svakoj upi bar po 5-7 dana, dijele i sv.
potvrdu, mire i zavagjene, obra aju i zabasale grjenike, tjeei, pou avaju i, te obnavljaju i sve u vjerskom ivotu. Pod
jesen bi se vratili u skromne zidine samostana, podvrgavaju i
se svim strogostima reda i prednja e i svima u nabonom ivotu, ter dobrim primjeroin djeluju i na one, koji bi htjeli raslabiti redovni ku stegu. Oni po tome nijesu znali ni za kakve
udobnosti, koje su uivala druga njihova po slubi bra a. im
bi jedan klonuo pod teretom tolikog truda, progona i svakovrsne
oskudice, franjevci bi sv. Stolici drugog predloili i nekako ga
sklonuli, da svoja plea rado podvrgne biskupskoj slubi, dre i
se za sirote, kad ne bi ovakog crkvenog dostojanstvenika megju
sobom imali.
I na izmaku ovoga XVI. stolje a najvie je ovaj samostan
titilo, to su muslimani blizu svaki dan ovdje padali na no ite, razpolagali po miloj volji s redovni kim ku ama i blagom,
ter se mijeali u nae poslove,' pak je trebovalo dobavljati
carske fermane i vezirske bujrultije, da im se i priuba olaka.
I g. 1600. isproena je vezireva dozvola, da se crkva naokolo
obzida nepe enom ciglom ( erpi em), budu je dogradnja crkve
jo jednako zapinjala.=
Naav se na izmaku XVI. vijeka, drimo vrijednim obazrijeti se ukratko na neke odnoaje, koji izbijaju na povrinu,
ako malo pomnjivije promotrimo vijesti, koje smo poredali, a
Ondje II. 114. 111. 383.
111. 380.

34
druge dometnemo, koje bi nam mogle izostati, kada ih ne bi
ovdje upleli.
Redovni ka je stega bila i ovog razdoblja izvrsna u cijeloj
bosanskoj redodravi, pak i u ovom samostanu. U doma em
arhivu uva se popis prihoda (d ohod a) i izdataka (p ohod a),
koji po svoj prilici pripada dolnj o- tuzl anskom samostanu,
i to iz g. 1611-16.; a na temelju istih ra una doznajemo, da
je i tada u redodravi opstojala potpuna redovni ka zajednica
(v i t a c o m m u n i s). lzdaci na ohu, arape, tunike, dimije,
papu e i na putovanja biljeeni su bez oznake redovni ke osobe.
Prihodi su se sastojali iz proevine u crkvi i vani obavljene,
iz dohotka slanih vrela, ter iz priloga, koji su im dolazili iz
Biograda od bosanskih i dubrova kih trgovaca. ito su nabavljali iz Zvornika i Loznice, plo e i klince iz Fojnice. O kavi i
sladoru nema ni spomena. Hrana im je bila: pasulj, ito, pirin
i riba, meso rjegje, vina su pili malo. Turcima su davali novac
na erbe (slatku vodu), kruh i paprenjake (kola e). Redovni ku
su haljinu svagdje nosili.
Od drugog doznajemo, da su stali pomalo obragjivati
zemlju i vinograde, da mogu snositi nametnute im terete.
Turska vlada, koja je u tre em desetku ovoga stolje a
toli divlja ki postupala prema katoli kim samostanima, postala
je kasnije sve naklonija franjevcima, pak je pri koncu ovog stolje a stala zahtijevati od svojih inovnika, da svagdje iskazuju
po ast njihovu provincijalu i ostaloj bra i, znak, da su provincijali i franjevci znali dovesti u sklad svoje podani ke dunosti sa svojim politi kim tenjama, a otud im i data dozvola,
da poruena zaklonita opet prena ine i neto se boljim gradivom pri tome poslue.
Naobrazbi svojih vjernika posvetili su osobitu panju, pak ih
vidimo kako, ne samo po samostanima, ve i po selima djeCu
pou aju.
to se ti e napose fojni koga samostana, on je istina koncem ovoga vijeka izragjen i uregjen, aIi je imo veoma kukavno
lice, prislanjaju i se uz visoki brijeg Kri" i okrenuv ve i dio
prozora prama stre em u vis brdu. Pa ipak, i tako nespretno na injen, postao je stolicom biskupskom i otud mu se jo ve ma
ugled pove a.
Vie od stotine turskih isprava iz samog XVI. vijeka u uvano
je u ovom samostanu do danas, unato stranoga poara od

35
g. 1664., to bi bilo dokazom, da su se slubeni spisi odasvuda
ovamo snosili, a da je za nje bio namijenjen posebni, od poara osigurani, prostor, kamo su zaklanjali i druge dragocjenosti.
Tiinu je samostansku prekidala krika i buka Turaka, koji
su ovamo nezvani dolazili, tu jeli i pili, a onda jo krali i otimali, ega bi se god do epali. Musaf irhan a, koju su franjevci
uza samostan bili na inili, bijae za njih taka neprilika, da se
ne da opisati, koliko je to zobalo njihova truda i muke, koliko
li uzrokovalo straha i nemira u danu i no i.

God. 1600.-1699.
Sadraj: Progon. Posveta crkve. Nasilja pojedinaca. Redovni ke skuptine. Musafirhana. Nepravde. Svjetovnja ka
odje a. Grko-isto ne vladike. Krvarina. Sjelo biskupa.
Potvore doma ih. Grozna izmiljotina. Vladika. Biskupi
Lu i i Mrnjav i . Fra Pavao Rovinjanin. Turske oblasti.
Biskup Benli . Lije nici. Imotski. Vladika. Poar. Obnova.
Potvore. Posveta crkve. Dulus. Ramski samostan. Princ
Eugen Savojski.
Ve prvim po etkom XVII. vijeka buknuo je u Bosni op i
progon. Mnogi franjevci dopadoe tamnica, neki bie isprebijani,
svi bie oglobljeni i protjerani iz samostana, dok ne poloe 3000
talira. Stoga fra Stjepan Zlatari , bosanski provincijal listom
pisanim u Olovu 20. kolovoza 1603., posla fra Luku Jurii a,
bivega apotolskog povjerenika i vrsnoga propovjedaoca k papi,
kr anskim vladarima i narodima, da potrai potrebitu milostinju,
kojom bi se ove bijede oslobodili.' Ne znamo, koji je bio uspjeh
ovoga prosja enja i obijanja tugjih pragova; nu sigurno je i
ovaj samostan u tome bio uklju en i stenjao pod teretom velikih dugova, dok Se je oporavio, a jo vie dok su se potrebite oprave dobavile. Spomenuti list dosta nam rje ito pripovijeda ondanje zgode: zatvor, udarci i globe bila je pla a za
njihovu mirno u i skromnost, kojom su snosili teki jaram nemilosrdna gospodara. Dodamo li jo tomu, da su bivali napadani ko kakvi zlikovci, kada bi hodali po selima, rekli smo sve. 2
I od ovako progonjenih traila se je vjernost prema dravi, pa kada se neto Mostarani i Hercegovci pobunie, znao
je Sulejman paa upozorit na to biskupa, te gvardijane u Fojnici i Kreevu, da svoj upliv upotrebe kod svojih vjernika, neka
Fermadin: Acta Bosnae p. 341.
Fojn. arhiv, t. sp. 111. br. 384.

38

39

se uspostavi mirl dozvolivi ujedno da mogu popraviti samostanski krov, i da im je prosto svakuda hodati 2.
Crkva je u Fojnici dotle bila opravljena, da ju je biskup
Bali evi g. 1607. dne 24. veljae sve ano posvetio; 3 a u isto
doba sarajevski mullah pridra sebi sve razprave i parnice podignute proti franjevcima. 4 Nu i to je bilo uzalud, jer su sami
vojvode padale u samostan, iziskivalo se jelo i pi e, a uz to i
razni danjci.:> Ta samovolja pojedinih inovnika usilova i vezira,
da je i on g. 1611. uvidjaju , koliko se franjevci ni krivi ni duni
poteu po sudovima, dao nalog vojvodama brodskom i viso kom,
e ne bi vie sobom sudili franjevcima, nego neka tuitelje otprave
upravo k njemu ;'; stoga, kada je jedan aga tuio nekog fra
Petra, prizovnu Mehmed paa k sebi obojicu. 7 To su megjutim
nii znali i mimoi i, jer ve iste godine kadija ne htjede da
prijavi nekoga Rizvan-bega, koji je obio vrata samostanska, a
kanje toboe priznao, da nema nita protiva franjevcima;' pa
se na tom i razmiti. Priznati nam je ipak, da su veziri i dalje
pruali franjevcima dokaze svoje naklonosti, koliko je do njih
bilo, pa makar to bilo i za novac. Mustafa paa god. 1611. zabrani smetati franjevce, kada preuzimaju upe, te ih oprosti od
carine: danjka na puke. 9 Isto tako uze ih u obranu i sarajevski
veliki sudac, pisavi Gjufiru, banjalu kom muselimu, da ne globi
franjevaca, to pripovijedaju evangjelje; a uop e rijei ih dunosti, pla ati pristojbe (resume).' I sama je visoka Porta dala
nalog (1613.) Hasan pai, da kojekakvi samosilnici ne udarajti
na franjeva ke crkve i samostane. To je sve dokazom, da je
samovolja bosanskih aga bila tada op a i nesnosna."
Kraj svega toga trebalo je opet neto .popraviti na crkvi i
samostanu, jer je gradivo bilo slabo, a gradnja na vrat na nos
izgragjena. Ni samih pe i ne smjedoe popraviti bez posebne do' Ondje VIII. 1233.
Ondje 386, 7.
' Fojn. ljetopis.
Ondje III. 388.
390, 1, 3.
11. 121.
II. 115, 120, 123.
Ondje.
Ondje 11. 116, 124.
'" 111. 396.
" II. 125.

e,"

zvole.' Osim toga traeni su, usprkos svim zabranama, danjci,

a napose na konje, zatim vojnica. 2 Pa i sami vezirev ehaja
(zamjenik) polaze na vojsku 1615., uze od ova tri samostana
100 groa poputbine. 3
Megjutim preminu (1615.) biskup fra Franjo Bali evi u
Fojnici i bi pokopan u crkvi megju oltarima Gospina Navijetenja i sv. Franje. Jo za njegova ivota, moda radi njegove
starosti, bio je posve en za skradinskog biskupa fra Antun Poeanin ; a im onaj umrije, preuze ovaj upravu bosanske biskupije, te je i on najragje ovdje stanovao. 4
Toga su doba Turci budnim okom pazili na svaki korak
franjevaca, a osobito su nerado gledali njihove sastanke. Stoga
nijesu mogli nijedne skuptine drati, a da nijesu prije od vezira,
mulle i kadije na to dobiti pismene dozvole; pak je tih isprava
u samostanskom arhivu velika mnoina. Na taj na in jo su
ve ma bili sku eni i globljeni, budu je trebalo lijepo podmititi
one nezasitne pijavice. Uz to su htjeli, da budu izabrani oni,
koje su sami poznavali, to se opet nije moglo uvijek uvaiti,
a otale su isticale nove neprilike za dobru upravu reda.
Osobito je poput rrire titilo ovaj samostan u ovo vrijeme
to, to je on postao pravom gostionicom, u kojoj se nije nita
pla alo, ve nemilo jelo i pilo na ra nn nebogih redovnika. Zatvoriti vrata ovim estim i nezvanim gostima, ne bijae vie u
vlasti franjevaca ; ali da mognu breme kako tako snositi i trokove namirivati, isprose g. 1620. carski ferman, po kojem su dva
njihova kmeta oslobogjena bila od svih vanrednih dravnih tereta, dok budu franjevcima u tome pomagali, to opet Sulejman
paa saop i fojni kome kadiji s nalogom, da i on titite kmete
od dravnih trabina. 5 U isto je doba (1619.) opet trebalo neto
popraviti na crkvi i samostanu; ali je trebalo i dugo moljakati
i skupo pla ati takve dozvole, dok su na to sklonuli mogu nike. 6
e nijesu putani bili u miru. Pobira i dravnih da- Nina
njaka traili su od ovomjestnih franjevaca svije e, haljine i druge
stvari; smetani su bili u proevini i kod sluenja pu ke mise;

124, 8, 9.
11. 122, 153.
II. 132.
Fojni ki ljetopis. Fermendin: Acta Bosnae ecclasiastica p. 371, 3.
Fojn. arhiv. br. Xl.
Ondje 11. 159, 163, 4. VIII. 1227.

40
uzet im je i dulus (dozvola za javno bogosluje) izjavivi megjutim, da franjevci nijesu bili duni dati, i da se to ne e vie
traiti.' U isto doba cigani sretoe u putu fra Juru, fra Stijepu,
fra Miju, te ih nemilo isprebijaju na pravdi Bojoj, kako to
sami kadija priznaje. 2 Evo, kako je zao primjer bosanske vlastele zlo djelovao i na same cigane, ter i oni spustie ruke na
nae zlopatnike. Otale moemo samo zaklju iti, ta su drugi nekanjeno radili, polag one latinskoga satirika: Q u i d d o m i n i
faciunt, audent cum talia fures? 3)
I zbilja, kao da su bile razrijeene ruke svim zlikovcima
u ovo doba, da mogu zlo initi ovim bjednicima. Te iste gogodine (1620.) neki sejmen (orunik) provali samostanski zid,
unigje unutra i opali dvije puke u samostanu, zahtjevaju i novaca; 4 dakle i oni, koji su bili duni tititi sva iju sigurnost,
usmjelili su se, da sami zlostavljaju mirne stanovnike ovoga
mjesta, znajui da ne e za to biti kanjeni, ve moda jo i
ugoditi svojim gospodarima.
Neto je gore proao g. 1621. mehmur Mehmed, koji je
oglobio franjevce ; nu tuen veziru povrati sve pred kadijom i
pomiri se, izjavivi, da ni njegov subaa (pod injeni inovnik)
ne moe povesti za to parnice. 6 I neki je Ibrahim tuio g. 1622.
franjevce veziru, a kad mu se oni oprijee, on povu e tubu
natrag; to se zna, podmitivil ili njega ili vezira. 6 Ove su iste
godine i neki Ahmed-beg s nekoliko drugova izveli grozno nasilje nad franjevcima, pa zato mjesni muslimani pismeno zamolie franjevce, da im oproste i ne tue ih ve oj vlasti. 1 Iz
toga se moe misliti, da niti je bilo neznatno nasilje, niti bi
mogli izbjei izglednoj kazni od strane vezira, kada bi on to
doznao.
Da se stane na put ovolikom samosilju bosanskih muslimana i istih javnih inovnika, moradoe se bosanski franjevci
ute i samom mletakom poslaniku, koji dobavi (1623.) strog nalog
na bosanskoga vezira, da se franjevci puste na miru, te da se
' II. 131, 145, 150, 1.
II. 157.
ta rade gospodari, kada to ine kradIjivcia.
II. 164.
II. 179.
o Il. 172.
7 II. 170.

od njih ne trae gozbe ni bakii (darovi) za to, to imaju crkve

i samostane.'
Ni na ovu se sultanovu naredbu nijesu mnogo obazirali ni
pojedinci ni sami turski inovnici, pak je Murtedah paa izdao
(1624.) dva naloga, zabranjuju i da smetaju franjevcima u propovijedanju i u en j u puka; da ne trae napojnice, kada se njihove starjeine nanovo izaberu ; da se na njih ne obaraju krivice za po injena ubojstva; da se ne iziskuje od njih jela, pi a i
drugih izmiljotina, i da se katolici ne uznemiruju kod slube Boje. 2
Uz to su franjevci bili u neprilici i radi same odje e. Ovako
progonjeni bili su usilovani u putu nositi svjetovnja ku odjeu,
jer su ih muslimani napadali govore i : Vi se po starinsku odjevate, kao i do osyojenja Bosne, a to je izdajstvo" ; te onda udri
i haljine s njih skidaj. A kada ovakim postupkom ustravljeni
stadoe nositi svjetovnja ku odjeu poput ostalih seljaka, onda
se je opet na njih vikalo : Vi ste sve enici, to svoje odjee
ne nosite?"; ele su uvijek bili krivi i progonjeni, nosili se ovako
ili onako. Ve je proti tome 1617. prosvjedovao austrijski posIanik na temelju ugovora od godine 1615., pak je bio izdan
ferman g. 1622., da se u tome pogledu stvari urede ; nu, i godine 1625. trebalo je dobaviti novi ferman, da franjevci mogu
konja jaiti i po svjetovnja ku se odijevati;" pak poslije tog neko
vrijeme kao da nijesu bili zato uznemirivani. Jo ima u nas
ivih franjevaca, koji su se odijevali gunjem i oko glave nosili
crne pamre, te uop e haljine imali od bugarskog sukna. Prolazei kraj koje damije ili uglednijeg begovskog odaka, imenito
u Skoplju, morali su pjeice i i, dokgod bi bili na vidiku ovakih
zgrada; jer bi ina e bili zlostavljeni kao kakvi zlikovci.
A da se napuni aa jada i ernera, jo ih je ovog doba
napao i grko-izto ni arhijerej. Duvanjski , kadija saop i (1615.)
fojni kom i kreevskomu kadiji, da je neki Sava metropolit s
jo jednim drugom i dvanaest konjanika proao kroz njegov
kadiluk, napadaju i na same turske ene i djevojke, da je objesio
fra lvana, a krteni narod oplijenio. 4
Nu svakako je najtee bilo tada franjevcima, to su za svako
ubojstvo morali biti odgovorni i to su morali pla at i
lI. 180.
H. 182, 3.
Il. 184.
4 II. 185.
'

42

43

kr v arin u. Mora se ovdje istaknuti, da se u prvanje doba

nije krivac ubojstva mlogo traio, niti se je istraga inila, osobito,
ako je kr anin ubio muslimana. Kadija bi se zadovoljio, to bi
naplatio propisanu svotu od op ine, gdje je ubojstvo po injeno,
ili le naast. Osobito je tada bilo unilo u obi aj, da se i
ubojstvo i krvarina obori na hude franjevce, pak stoga 1626.
Muharem paa, poznaju i mirnou franjevaca i nepravednost
svojih inovnika, zabrani to ubudue.' Poleg toga se je vladaa
i njegov naljednik Mehmed paa ; pa kada god. 1628. nevidno
zaglavi neki Mehmed, koji je okradao tugje mline, a u mlinu
valjda bio i ubijen, ne dade, da se i to obori na franjevce.'
I u takim alostnim okolnostima biskup fra Antun stolovaa
je u Fojnici, produljuju i kod sv. Stolice svake tri godine do zvolu, da smije u Bosni vriti biskupsku slubu, jerbo redoviti
bosanski biskup Ivan Telegdi nije smio ni noge prenijeti preka
Save ovamo. Biskupu se je fra Antunu najbolje od svih drugih,
bosanskih samostana svigjao ovaj, pak zato i u listu od 31.
svibnja 1624. upravljenu na papu Urbana VIII. moli, da se ne
obire fojni ki gvardijan, koji ne bi njemu bio po volji i dobio
njegov placet, i to radi ve ega njegova mira. U odgovoru papinu, datum dne 30. srpnja r. g. stoji izri no, da po
volji odabere sebi samostan, ,koji mu vema godi, te da tu
slobodno i mirno prebiva. 3 Megjutim prvom polovicom g. 1625
preminuo je biskup fra Antun Poeanin u Fojnici i bio pokopan
u crkvi sv. Duha, pred oltarom bezgrijenoga Za ea. 4 I sada se
njegov biskupski peat uva u samostanskom muzeumu. Jo se
je iste godine po elo raditi o imenovanju drugoga biskupa, ter
je sv. Stofica upitala fra Benigna Genovesca, glavnog povjerenika
reda u Rimu za imonovanje i predlog, a ovaj preporu i fra Tomu
Ivkovia, fra Nikolu Brajkovi a, fra Jeronima Bogoslavi a i fra
Andriju Kamengragjanina. Sveta Stolica izabra Ivkovi a, rodom
Fojnianina, koji je tada imao 52 godine, a bio je vrstan propovjednik, definitur, kustod, kroz osam godina upnik u Banjaluci,
gdje je sjedio vezir; tada je bio ujedno po drugi put bosanskim
provincijalom, odlikuju se dobrim ivljenjem i naukom, a uz to
jo kao bogoslov u Breiji drao je javnu raspru iz teologije..
' 11. 191.
' 11. 193.
Acta Bosnae 371-2.
Fojn. ljetopis, ali stavlja u g. 1626., to je sigurno pogrjeka.

I on je bio posve en kao skradinski biskup, no da bosanski

puk imadne pastirske utjehe i da mu nita ne uzmanjka za pokrjepu u vjeri, bi mu povjerena bosanska biskupija, dok Ivan
Telegdi bude posve en i mogne sam upravljati. Ujedno mu bi
povjerena uprava i drugih biskupija u redodravi bosanskoj,
koje nemaju redovitog biskupa, ali i ovo po volji sv. Stolice i
dokle se njoj bude svidilo.'
Budu je ovi isti Ivkovi pred nekoliko mjeseci bio izabran
po drugi put za provincijala, trebalo je drugoga izabrati a to
je opet bilo skop ano s novom dozvolom od strane turske oblasti,
da se moe drati definitorska skuptina, to oci redodrave zamolie sv. Stolicu, da izbor obave to skromnije, prizvavi samo
definitore i isluene provincijale, to im bi i dozvoljeno. 9
Na ovaj nain Fojnica bi usre ena biskupom, koji je u njoj
i svjetlo Boje ugledao, te je s nekim ponosom u svoj naslov
uvrstio njezino ime, nazivaju se : fra Tomo Fojni anina, a uz
to rado borave i u svome rodnome zavi aju i fojniki je samostan
zvao sv oji m. On je odmah u po etku svoje uprave sve sile
uloio, da sve stvari svede u svoju kolote inu. Ponajprije gledao
je provesti gregorijski kolendar u opsegu svoje cijele biskupije,
emu su se opirale druge vjerois,povjesti u Bosni ; 'zatim je na
stojao mirno iviti s muslimanima i hri anima, nu osobito se
je veselio, to se katolici iz dana u dan pomnaaju i to mu
poslovi dobro idu. Za franjevce veli, da mlogo trpe od Turaka,
nu vie od Dubrov ana, valjda radi duhovne uprave u Biogradu.
Neka izvjea poslao je god. 1628. sv. Stolici po fra Andriji
Kamengragjaninu, koga on osobito preporu i sv. Stolici, kano
ovjeka dostojna svake vjere. 3 Po svemu se vidi, da je osobitom
ljubavju vrio svoju slubu i k srcu bio uzeo dobrobit svoje
hude domovine.
Malo je ipak i novi biskup uivao miraa u ovoj zabiti,
unato njegova nastojanja o miru. esto su i sada napadali na
crkvu i samostan poVini zlikovci, propu ani su bili ubojice,
a progonjeni pravedni franjevci, traene od njih komore (konji,
da nose javne potreptine) i svakojake druge stvari, a napokon
i vezir polaze 1629. god. na vojsku, potrai od njih
' Ibidem p: 374-5.
Ibidem p. 376-7.
' Ibidem p. 377-9.
Foj. arhiv 1. sp. II. 195-7, 203.
2

44

45

Uz to 1630. Ibrahim Alif upali ku u kmetovsku, koju je imao

fojni ki samostan u Neretvi, selu Buljini.'
Kraj ovih nepravda zabiljeit nam je i nekoliko za franjevce
povoljnih vezirskih rijeenja. G. 1630. dozvoli im vezir da mogu
uvoziti ohu (fino sukno); bi zabranjeno pobira ima danjaka
ita od franjevaca uzimati i naregjeno sarajevskomu mulli, neka
franjevce dobro paze i tite, a suzbijen fojni ki spahija, koji je
zahtjevao po 300 jaspri, to posjeduje planinu Koz5; napokon
su g. 1633. bili ovlateni, da mogu slubu Boju i van crkve
vriti i svuda prositi. 2 Ove je iste godine pregledao sve samostane neki Mustaj beg i jeklamadija vezirov, nu nijesu nita nali,
to bi bacilo sumnju na njihovo politi ko dranje, kako su to
neki zlobnici bili prijavili. 8
Neto jasnije razabiremo tadanje odnoaje iz listova. koji
su ovog doba (1630.) stizali u Rim. Sami biskup Ivkovi tui se,
da su uvijek izvreni strahu, progonu i turskom tiranstvu, ali
da rado podnose za ljubav Onoga, za koga se bore. Isti se tui,
da nema niodkle nikakve potpore, a dohodka po gotovu, te da
je ve do tada krizmao 34.870 osoba, vie starih nego li mladih,
jer prijanji biskupi nijesu smjeli hodati. 4 Provincijal fra Andrija
Kamengragjanin javlja listom od 2. lipnja, 1630., da je progonstvo
osobito uzrokovao veliki tiran Abas paa, zakleti neprijatelj
kr ana, pak da franjevci bivaju neprestano zatvoreni i globljeni,
a samostani da su u dug do vrata ugrezli, ter da se ne e nigda
ni oporaviti. 5 O ovim istim zaklonitima (samostaninia) barski
nadbiskup Petar Massarecehi, kao apot. posjetitelj i o evidac
svjedo i, kako su mlogi tako uregjeni, da se mogu isporediti
s onima u Italiji, pa da je opazio veliku revnost i brigu od strane
franjevaca, a veliku pobonost od strane bosanskih katolika, koji
su veleduno posagradili crkve i samostane, te rado doprinose
na njihovo uzdranje. Ako moe ikoji samostan to na se protegnuti, mo i e Fojni ki, jer je u ono doba bio sjedite biskupa
i provincijala. Uop e se i drugdje hvall, katoli ki duh, kojim
odiu ovi sunji.
Megjutim gorko oplakuje novi provincijal fra Martin Brguljanin,
' II. 218.
11. 199, 202, 204, 207, 209.
II. 216, 219.
4 Acta Bosnae p. 394, 7.
Ibidem p. 397.
2

listom od 7. lipnja 1631. iz Fojnice, bezo nost klevetnika bosanske provincije, pa se udi, to ovi ne obavjeste sv. Stolice
ragje o dobrim djelima, koja ine bosanska bra a, o mu enjima
i naporima, koje danju i no u snose, kriju se od Turaka
poput zvjeradi po gustim umama, a napustivi p e t glavnijih
samostana, jer nijesu mogli vie napripravljati jela i pi a svojim
nemilim gostima. Uvijek smo bijeni", veli isti, progonjeni, silovani, a nameti su bez broja. O dobri Boe, na to smo doli,
da smo ve prinukani svi, to nas je, svu i redovni ku odjeu,
a opet nam nitko ne razumije."
Megju ono p e t glavnih samostana moemo sigurno ubrojiti
i fojni ki, koji je bio sjedite crkvenim poglavarima u ovo doba.
Ove se nevolje pomnoie smr u biskupa IvkoVi a. Prolje em g. 1633. zaputi se u sjevero-zapadne krajeve Bosne, ali
je neki nalog sv. Stolice iziskivao, da zajedno s rhakarskim
biskupom fra Bartolom Ka i em i bosanskim definitorijem (starijeinstvom) izvidi neku stvar, a za mjesto sastanka bi ozna ena
Fojnica, kao najshodniji (pi u opportuno c on vent o) samostan, i to o Duhovima. I Ivkovi se zaputi ovamo, ali doavi u Lu nu
(kod Jajca), uslijed veoma zla vremena na putu teko oboli, te
kad mu je iz dana u dan bolest ila na gore, primi sveto otajstvo
umiru ih i s velikim skruenjem preminu dne 17. lipnja ; rekavi
na svrsi preporuke due : Amen i J es u s !, soba (c e 1 1 a) se
potrese i pusti duu, na veliko sazidanje bra e i puka. Bi mu
na smrti fra Andrija Kamengragjanim, fojni ki gvardijan, o. fra
Lovro Bilavi , o. fra Matija Jaki , o. fra Andrija Rumbo an,
o. fra Luka Glavo evi i o. fra Pavao Oboj anin, od kojih su
dva bila definitori (vije nici). Nu kada ga ponesoe ukopati u
crkvu sv. Ivana Krstitelja i sv. Franje u Podmila ju, Turci navalie na sprovod i franjevce sramotno odvedoe u Jajce pred
kadiju, koji stade iziskivati od njih blago, to je biskup toboe
donio od Rim-pape; a oni da dulje ne lei biskupovo tijelo
na putu neukopano, pozajme 160 talira i tako se oslobode. To
se zna, da je i ovu svotu isplatio fojni ki samostan, i jo se je
bojao, da na njega ne navale Turci, trae i toboe sakriveno
blago. 2

' Acta Bosnae.

Acta Bosnae p. 400-2. i fojn. ljetopis koji megjutim smrt njegovu
stavlja u svibanj g. 1634. i to u petak osmine spasovske; nu mi smo se
drali slubene prijave provincijala Brguljanina, kao vjerodostojnijeg izvora.
2

46
Ako se i nije ova bojazan obistinila, ipak su ovog vremena fojni ki franjevci jama no pretrpjeli mnogo nasilja. Mehmed
sin Ahmet ehaje i njegov Refik udarili su g. 1634. na njih i
ranili vikara.
Najtee je svakako bilo po franjevce u Fojnici, da su ih
sada (1635.) potvorili, kako su radili na zator islama : imenito,
da su nanovo pokrstili potur enika Galamu ; zatim da su fra
Stjepan i fra Ivan potur eno mom e Franju zatvorili u samostan i tamo ga od islama odvra ali, a napokon, da su neko
muslimansko dijete krstili, premda se je kasnije dokazalo, da
nema na njemu znaka od krsta.' Ove potvore tako silno uzbunie dorna e muslimane, pa i samog pau, velikoga neprijatelja
katolicima, da su bili odredili samostan sa zemljom sravniti, a
same franjevce posmicati. Dugo se je trebovalo po turskim sudovima prepirati, nevinost dokazivati i novac troiti ; najpolje
doznavi, da sutjeki gvardijan fra Marijan Maravi ivi u velikom prijateljstvu s nekim Sinanovi em, muslimanom, koji je
tada bio vrlo mogu i u velikoj milosti kod samoga sultana,
uteku se njemu, a njima se pridrui i redodravno stareinstvo,
da bi on stvar izgladio i poravnao. Ovaj obe a, ali pod pogodbom, da njegova ti enika na budu oj skuptini izaberu za
provincijala, to oni i velikim pe atom redodrave utvrde. Kada
je on od njih odvratio oluju i nadolo vrijeme g. 1637., da se
dri redodravna skuptina, ti enik pokae doti ni spis svomu
zatitniku, a ovaj ne budi lijen s etom dogje u Kreevo, razapne uz samostan adorove i stane silno prijetiti, ako mu prijatelja ne odaberu, to oni zbilja i u inie, .premda preko volje.
I ovo izmirenje stajalo ih je 7000 talira, koje su od raznih muslimana pozajmili, zaloivi sami samostan, zatim crkveno ruho
i posugje. 2
U isto vrijeme i Kiril, carigradski patrijarha, podie silnu
raspru proti franjevcima i katoliciina, to se ne e da podloe
njegovoj duhovnoj vlasti i ne daju onih pristojbi, to mu pri-padaju po obj aju od grko-isto nih ljedbenika. Mloga su bra a
tada dopala uza i tamnice, a sami fojni ki samostan tetova
4000 talira. To je usilovalo fra Nikolu Brajkovi a, bosanskoga
provincijala, koji je prije za vrijeme potvore bio u Fojnici
Fojn. arhiv t. sp. II. 210, 213, 215, 223, 225.
Starine jugosl. akad. XII. p. 35-6. Acta Bosnae p. 424.

gvardijan, da je pobjegao u Rim, usilovan od ovlikih nevolja i

legoba.'
Moralo je tada do nokata dogoriti franjevcima, kada se
jedan tako odli an otac na tako zdvojan korak odlu io. Pa
kako i ne bi ? Turci su svaki dan uvijek nove namete iziskivali,
nove izlike izmiljavali, samo da ih do koe ogule. Ba ovog
doba uveli su novi obi aj, da pregledavaju samostane i da se
uvjere nema li tu ta opasna po dravu i da li nijesu to nova
sagradili, a tom prilikom traili su obilnu dnevnicu i mito, da
za to povoljnije izvijeste svoje poglavare. Osim vezirskih ili muIlinih inovnika i izaslanika, svaka je rgja zahtijevala, da u svaki
kuti samostana i.crkve svoj nos zabode, a kada bi to u
inio,
onda bi istom ucjenio franjevce, da se vieput ne bi znalo, od
kud da se namakne traeni.novac ; stoga bie nai bijednici usilovani g. 1636. ute i se samomu sultanu, koji pravo pregledanja
samostana podijeli samo mulli, beglerbezima i kadijama, odredivi da za nepravedne pregledbe franjevci nikome nita ne pla aju. U isto vrijeme carski serasker (vrhovni vojni zapovjednik)
dobavi drugi ferman, kojim se je zabranjivalo svim inovnicima
uzimati od franjevaca danjak na zemlju ijedamput, a kamo li po
dva puta u godini, osim toga da ne nasr u na samostane, ne
alju ovamo ekije (ajduke) i da ne globe, to se crkve zatvore,
kad odu franjevci po proevini, a otvore, kada se vrate. 2
Kraj svega je toga izbio neki Ibrahim iz Rakovice (1638.)
dva franjevca iz Fojnice i ubio im 2 ovce.Drugi im je musliman
oteo kotao i 8 tovara ljiva ; a svi su im smetali stoku izgoniti
na planinu, ter su traili od njih badava zob, je am, ovnove,
maslo, med i komore, dakle sve to je toliko put bilo zabranjeno. 3
Dok su se ovako alosni dogogjaji zbivali, brinula se je
sv. Stolica, da Bosna ne bude bar bez biskupa. Neki franjevci
i katolici sabravi se u Olovu, preporu e fra Jeronima Lu
ina e Bogola ili Bogoslavi a iz Vareave, redovnika veoma u ia,
ena
i zasluna za sv. vjeru i svoj red; nu redodravno starjeinstvo
nije ga preporu ilo, ali nije se tomu izri
no ni protivilo; pa
zato kada ga sv. Stolica imenova 1634. dra kim biskupom i
upraviteljem bosanske biskupije, starjeinstvo kao uvriegjeno,
Ibidem.
Ondje II. 234, 5.
' ll. 224, 232,

48
nije htjelo . znati za njegovu posvedbu. Ovo opiranje, a zatim
okolnost, to je bosanski biskup Ivan Tomko Marnjavi pred
smrt dao ostavku u prilog svom ne aku fra Tomi Marnjavi u,
ina e Pilau, rodom iz Fojnice, prinukae sv. Stolicu, da je ovog
1637. god. imenovalo smederevskim biskupom i upraviteljem
bosanske biskupije. Tako se u kratkom vremenu drugi sin Fojnice
uspe na biskupsku stolicu ; pak poto je bio u rodu s Ivanom
Tomkom Marnjavi em, (a ovaj je isticao svoje plemstvo te dokazivao, da su mu pradjedi, izmegju ostalih gradova, bili gospodari V oj n i c e), moemo misliti, da je i ovoga koljeno bilo
staro i jedna od osobitih vlasteoskih porodica. Po tome Fojnica
opet posta sjedite biskupa. Istina, on zabrani biskupu Lu iu
sve biskupske ine i potrai natrag crkveno biskupsko ruho ;
ali mu dozna i upu, od koje je mogao brati godinjih 200 talira,'
koja je po svoj prilici pripadala fojni kom samostanu, jer je
ustupljena privolom fojni koga gvardijana i o. Kamengragjanina.
Sada zavirimo u sami fojni ki amostan, kamo je g. 1640.
doao u slubenom poslu o. Pavao Rovinjanin, sin svetojeronimske (zadarske) redodrave, kao povjerenik generala reda.
Neka nam on pri a, kakva ga je naao i ta je sve u njem
opazio, jer e to veoma osvjetliti tadanje stanje, a mimogred
emo kojeta doznati i o ivotu bosanskih katolika. On je ovamo
doao iz Rame, u pratnji sedmerice redovnika, valjda preko planine
Zeca. Pripovijeda, da je fojni ki samostan sagragjen u brdu, a
prama brijegu su bili okrenuti mlogi prozori, pa je zato samostan bio taman i nekom tugom napunjavao svoje .hude stanovnike. Vrata su bila odve niska, kao mali prozor, pa se je
trebalo dobro pogeti, da ugje unutri, a to s toga, da nebi mogli
Turci unutra ujahivati na konjma. Samostan je tada slubeno
zatvorila i zape atila turska oblast ; nu bra a su mnoga tada
u njem boravila, megju ostalima biskup fra Tomo, provincijal,
o. fra Andrija Kamengragjanin, fra Marin Ibriimovi i fra Mato
Benli , kao gvardijan. Ova oba zadnja postae kasnije biskupi.
Imali su samostanci dvije kuhinje, dva podruma i dvije blagavaonice, od kojih su se jednima sluili oni, a druge pokazivali Turcima. Oskudica i nevolja toliko su izbijali iz svakoga
kuta, da se je udio jedno nekomu ocu, koji mu pripovjedi,
da je bio u Italiji: zato se je ovamo vratio ; a on mu s nokta
Starine jug. akademije XXII. 34.-6. Acta Bosnae eccl. p. 412, 420,
432. Fojn. ljetopis.

odgovori Eh, preasni oe, domovina!" htiju i re i, da ga je ovamo

privla ila bijedna otadbina, da se posveti njezinoj dobrobiti
da rado snosi bijede i muke, kojima je prepun bio ivot tadanjih
franjevaca. Kazuje o. Rovinjanin nadalje, kako je u podrumu
vidio ogromne ba ve, koje su zauzimale po 40 i 50 tovara
(50-60 hektolitara) vina, na kojima su bili obru evi gvozdeni
4 prsta iroki, a po 2-3 prsta debeli, imaju i ozdol otvor, da
se moe u njih i o istiti. Sa m ostan j e o va j, veli,
glavni u Bosni, ko to u nas Zadarski". Spominje
napokon, da im je crkva bogata srebrom i crkvenim ruhom,
izmegju ostaloga, da ima 14 krieva, to manjih to ve ih. Naao,
enih redovnika, kojima jeovurdapnkjeosihu
ne progje dan, a da ne raspravljaju togod iz bogoslovja. U
svakome je samostanu vidio vie dje aka, koji se tu pripravljaju
za red, ue i latinsku slovnicu, a kada se obuku i zavjete poloe,
onda idu u Italiju, da onamo svre filozofijske i bOgoslovne
nauke.
O bosanskim je katolicima pun udivljenja i hvale. Izti e,,
kako su veoma poboni i kako franjevcima ljube ruke, kada ih
gdje vide, te kako se jagme o krii e i medalje. upnici naregjuju pu ku misu u nedjelje njegdje oko sredita upe, ekaju
puk do podne, a kada se ovaj zgrne, onda podignu oltar nasred
kakve livade ili ledine ; a im se svri sv. misa, onda svi uinaju i razilaze se k svojim ku ama. udio se je i zadrunom
ivotu kalolika, gdje vie porodica pod jednom upravom
te kako neki od njih od zavjeta besplatno franjevcima slue ;
dodaju i jo da se u Bosni esto i udesa dogagjaju.
O muslimanima na putopisac spominje, kako ih po vie
dolazi u samostan, famo po svu no jedu, piju i pjevaju, a ne
odilaze, dok im se ne da safuna, svije a i novca. Donajposlije
primje uju, da franjevci svoj narod i druge lije e.'
Ovim smo kratkim crtama iscrpili ovaj vani za nas putopis i doznali kojeta, ega ina e ne bi znali, a sada opet nastavimo svoje pripovijedanje.
Ove iste (1640.) godine u ime sarajevskoga mulle pregleda
crkvu i manastir mjesni kadija i nagje, da je crkva duga 45 1/,
arina, iroka 151 2 , a po tom da nije nita bilo pomaknuto,
kako su to neki zlobnici bili prijavili. Ovoj pregledbi, dala je

'

'

Starine jug. akad. XXIII. p. 3, 24.

50

51

valjda povod okolnost, to su toga ljeta dozvolom Hasan-painom

popravili kuhinju.' Bilo je megjutim i drugih neprilika. Tako
znamo, da su od franjevaca stali iziskivati kunetije koe ili novce
za njih, a prije ili im ii u Carigrad za potvrdu svojih povlastica, 2
ulo, kako uivaju" pod osmanskim jarmom. dasenbiom
Slijede e godine 1641. bie im potvrgjeni svi fermani, ali
to im ne pomoe, da mirno ivu, jer, budu i u ku i samostanskoga kmeta Petra na Selakovi ima umro hajduk Bernard, sva
krivica pade opet na franjevce, pak su dvije godine bili za to
povlaeni kojekuda, dok nijesu i ovu potvoru novcem pretegnuli na tezulji tadanje pravde."
Megjutim g. 1643. bila nam je turska vlada neto prijaznija, jer sultan dozvoli franjevcima, da se obla e u redovni ko
i svjetovnja ko odijelo, a pae (Hasan i Mahmud) oslobodie ih
od kazanije, vojnice i svih drugih danjaka. 4 Dapa e su i doma i
inovnici neto blaije postupali ; jer dozvolie 1654. popraviti
kuhinju, sat i sobe u samostanu, te pojatu na Rupnovcu. 3 Vezir
zabrani traiti od franjevaca novce za oruje, haljine i svije e. 8
Kao da je g. 1645. u sumnju dovedena i sama vjernost
fojnikih franjevaca, jer su doma i muslimani pred kreevskini
kadijom Dervi-efendijom izdali svjedodbu, da su oni dobri
i poteni. Sasvim tim navaljivali su na njih svake vrste terete,
pa je ove i slijede e godine (1646.) izdano vie naredaba, neka
ih jedno u miru puste. Nu bilo je gluhu aptati, jer je sami
provincijal bio u putu do ekan, oglobljen i itavu ga je uru
progonio Smail-beg i Hasan Tabak; a taka su nasilja izvagjali
i sami orunici na pojedinim upnicima po selima.' Za ovim
su se povodili i oni, koji bi dolazili u varo na pazar, pak bi
zlostavljali franjevce, to zatvaraju samostanska vrata. 8
Na ovaj na in bivale su bez ikakve vrijednosti sve povlastice, koje je javna vlast as po as izdavala, premda ogromnim
novanim svotama franjevaca kupljene, pak e po tome biti

'

"

'

"

T. sp. 11. 231, 6.

Ondje 11. 294. III. 332.
II. 245, 283.
II. 239, 266, 294.
II. 262, 275, 7, 8, 281.
II. 243.
11. 240, 2, 3, 9, 253, 269, 288.
II. 284.

jasna jedna biljeka Propagandina arhiva, da se je g. 1648.

podiglo silno progonstvo proti franjevcima, i da su svi samostani osim onoga u Olovu, bili oglobjeni, a dijelom i razoreni,
pa da je stoga biskup Maravi pobjegao ak Biatnom jezeru
(1 a c u s B a 1 a t o n), stariji oci redodrave krinuli u krajeve
okolo Poege, mlagji se s katolicima posakrivali u gore, hranili
se travom i korom od drve a.'
Ovome uznemirenju bili su uzrok mjesni inovnici, pak
stoga g. 1650. dvojica kadija (kreevski i viso ki) sastavie
zapisnik sa muslimanima i katolicima Fojnice i Visokoga, u kojem
ovi izjavie, da su franjevci sva iji dobro initelji. 2 Ova izjava,
kolikogod slui na ast nama, toliko je lijepa od strane inovjeraca, koji su se ipak znali savladati u svojoj vjerskoj zaneenosti, pak dati oduka svojim ovjekoljubivim osje ajima prama
nama, kada bi nas od drugud snala koja nemila potvora i
prijetila nam ozbiljna pogibelj.
I sama je turska vlada morala uvaiti onaku izjavu i promijeniti neto svoje dranje prama nama, jer ovog istoga ljeta
izdade sultan Mehmed ferman, kojim podijeli mnoge milosti, a
osobito, da se nema obavljati kadijski prepis, kada franjevac
umre. I njegov vezir Mehmed-paa, uvauju i okolnost, da franjevci nijesu trgovci ni imu nici, ve da ivu od milostinje, rijei ih od danjaka za oruje, kape, svije e i sli no ; a ujedno
dozvoli, da smiju manastir i susjedni zid popraviti. 3 I sami eh
ul Islam, vrhovni erijatski sudac u Carigradu, izdade im fetvu,
da mogu svjetovnja ko odijelo i velike kape nositi, konja jaiti
i oruje pasati; to sve potvrdi i vezir. 4
Sv. Stolica takogjer pokaza nam osobitu panju, naimenovavi fra Matiju Benli a, negda fojni koga gvardijana, a sada
(1651.) bosanskoga provincijala, biogradskim biskupom, na
emu usrdno zahvali Propagandi fra Andrija Jaj anin, provincijalni vikar, listom od 4. srpnja r. g. pisanim iz Olova. Jo
iste godine bi mu povjerena uprava smederevske biskupije i
svih ostalih u doljnjoj Ugarskoj, koje su bile pod turskim
gospodstvom.8

Starine XXII. p. 39. Acta Bosnae p. 464.

Fojn. arhiv t. sp. 111. 296.
11. 276, 286, 297, 299, III. 398.
II. 300.
Acta Bosnae eccl. p. 470-2. Djelov. franjev. II. 121.

52
53
Dok je novi biskup ovu slubu preuzimao, Turci su po
svome obi aju svaku priliku traili, da odtete ovaj samostan.
Istoga ljeta vezir posla svoga mataradiju (vodonoa), koji obagje
nae ku e u Fojnici, Jajcu i Banjaluci, ne bi li to neuperna
naao; ali morade izjaviti, da je sve u redu.
Franjevci su morali ovoga doba estoput svi oti i u kojekakvu poslu, osobito u proevinu, ter crkvu zatvoriti; a Turci
bi tada tete nanosili, to im vezirev kajmekam zabrani.' Osim
toga stali su isti zahtijevati, da se nanovo na ini zloglasna musafirhana; a bi ubijen i jedan franjevac u samostanu. 2 Ovi uzgoni prisilie fojni ke franjevce, da su nesamo dali sve, to su
imali, ve da su se jo zaduili Hadi abanu 300 talira, a Viso aninu Hadi Sulejmanu 4500 jaspri, koje im kanje povratie,
kada su dobili dozvolu, da mogu i po selima kupiti milostinju 3.
Premda znamo od drugud, da su franjevci lije ili Turke i
katolike, neto valjda po lije ni kim propisima, koje su mogli
na i u Italiji prigodom svojih putovanja, a neto doma im lijekovima: ovdje nam je iztaknuti, da su neki dapa e u tom bili
tako vjeti (naukom ili vjebanjem), pak su bili smatrani pravim
lije nicima. Tako ima u doma em arhivu murasela (pozivnica)
fojni koga kadije, kojom se naregjuje (1652.) gvardijanu, da poalje fratra-lije nika Fatimi k eri Ibraimovoj. 4 Mi emo se odsele i
e e susretati s takim nalozima i dozvolama, a to je nepobitni
dokaz, da su naa bra a i u tome pogledu nastojala ublaiti
bijede trpe ega ljudstva i nadoknaditi manjak toli nunih izu enih strukovnjaka.
Megjutim su potraivaoci raznih danjaka, kao: jaklamadije,
bedeldije i mataradije neprestano iziskivali od franjevaca kao
i od ostalih sultanovih podanika sve pristojbe i podavanja, ne
obziru i se nimalo na toli jasne povlastice, zabrane i iznimke. I
sada (1654-8.) su muslimani dolaze i na pazar u Fojnicu traili
no ite i hranu u samostanu, a da za to nita ne pla aju; a to
je franjevce usilovalo, da se razbjegnu, ter je i sam gvardijan
zamolio dozvolu da ostavi crkvu na neko vrijeme, nu da ju uzme
u zatitu fojni ki muselim Omer-aga, to on i u ini. 5 Posve se
' Fojn. arhiv. III. 301, 2, 5.
III. 306, 7.
III. 309, 311, 312.
III. 310.
III. 320, 2, 335. VIII. 1239.

druk ije ponese fojni ki kadija Ali-efendija. On iznese vrlo zlobne

i lane potvore na franjevce, te se ovi obratie na kadije u Kreevu i Visokom, a ovi ih sjajno opravdae.'
Sada je (1659.) trebovalo misliti i na popravak crkve i samostana, koje je zgrade, budu su od samoga drveta bile na injene, zub vremena dobrano otetio, pak zato potraie franjevci dozvolu, da poprave kuhinju, sobe i kiljere; da pojatu
naprave i ostalo, to je propalo. 2 Nu jedva to ruku na posao
stavie, kada se usprotivie neki muslimani tvrde i, da se crkva
u ve em opsegu obnavlja, nego li je prije bila. 3 Ova im se izmiljotina bjelodano oprovre, ali je sigurno i to lijepih novaca
progutalo.
Nu kud i kamo vie tetovae nai mu enici radi imotskog
samostana. Ondanje franjevce 1659. potvorie Turci, da su silno
blago iskopali. Na tu vijest planu sav gnjev turske gospode, u
tu stvar upletoe sve, koji se kono pom pa u, tako, da su
bosanski samostani t. j. Fojnica, Rama, Kreevo, Sutjeska i
Olovo platili vie od 116.000 jaspri, mnoga se sela razasula, a
fra Filipu Runovi u udarili su 1000 tapova. Ovo se dogodi u
rujnu iza kapitula, a aui Sejudin pae najprije dogjoe u Fojnicu, kao u glavni samostan, i novac pobrae. 4
Jo se ovo nije ni zaboravilo, a evo ti potvore, da su franjevci jataci (dionici) hajdu ki. Tu klevetu iznese (1660.) neki
Arnaut Mehmed. Nakon dulje rasprave rijei ih od te bijede
aban efendija, kreevski kadija, 5 na temelju svjedodbe cijele
varoke op ine.
Izmu eni tolikim bijedama jo je trebalo, da i kr anski
poglavice nasrnu na njih, pa i to se zbude. Maksim, pe ki patrijarha, dogje g. 1661. najpre u Livno, klone se valjda za to
sredine Bosne, to su tu strau uvali franjeva ki samostani, i
po me traiti crkvene pristojbe od katolika, gledaju i ne bi li ih
podvrgao svojoj crkvi. Franjevci se i katolici jednoduno opru
i ovome pokuaju, ter usprkos svim ispravama, koliko od g ospode (Turaka), toliko i jo vie od strane puka bi odbijen,
izgubivi franjevci pri tomu mnogi novac. Godinu dana kasnije
111. 328.
III. 325, 4, 5, 6.
III. 329.
Sutjeki arhiv i fojni ki Ijetopis.
5 Fojn. arhiv III. 330.

54

55

(1662.) povrati se nanovo, sada dolaze i upravo iz Carigrada,

te uvrativ se u Temivar, gdje je tada boravio bosanski vezir
i carski serdar (kapetan) Ali-paa, uze i od njih zapovijed. Ovaj
put dogje u Banjaluku. Tu se zametnu o ajna parnica, i sko i
muko i ensko plakat i vikat, i opet se potee na divan Alipain, a jedni Banjalu ani pogjoe u Temivar s vladikom, a
drugi u Carigrad. U Temivaru bie Banjalu ane i teko im
glava osta. Kr ani izgubie mnoge jaspre, ali im se Bog smilova i dobie svoju slobodu. Ova parnica vodila se je u podru ju fojni koga samostana, pak je mogu e, da je cijeli teret
truda i troka pao na legja ovostrane bra e; nu svakako je najve i dio zasluge pripadao zastupnicima ovoga samostana, koji
je tada tetovao 120.000 jaspri.' Ovdanju je bra u jo bila zadesila osvada, da su primili franjevce iz Dalmacije, nu doti nu
tubu jedan vezirev dvoranin, a franjeva ki prijesni prijatelj, nekako
potrpa, a oni su samo platili 4 talira listonoi i dali neke darove.
Sve ove nevolje zavri poar crkve i samostana. Dne 10.
travnja 1664., licem na Veliki etvrtak, obavivi bra a sve obrede
i sahraniv Presveto, saberu se u blagovaonici, da togod zaloe ;
najedno zapali se odak (dimnjak) i odmah plane cijeli samostan i crkva, te kroz etvrt ure ostadoe same ruevine tako,
da je sve postalo plijenom bijesnoga ognja, izbavivi samo Presveto i neto opre ega iz sakristije. Tu se tada desio i biogradski
biskup fra Mato Benli , koji jedva spasi brevijar i krinjicu,
gdje su mu stajale biskupske isprave. On se i sva bra a za as
nagjoe na ledini, u samoj redovni koj haljini, bez ruha i kruha,
kao netom od majke rogjeni. S crkvom i samostanom izgorie
nebrojena stara pisma, bogata knjinica i druge dragocjenosti,
a tu tetu gorko osjeti cijela redodrava, dapa e i samo kr anstvo
ovih strana, budu je fojni ki samostan bio glava redo d rave i svi ma uto ite, kako to isti biskup alovito
spominje. 3
Pune dvije godine lutali su franjevci kojekuda, ne mogu i
ni misliti na uskrienje crkve i samostana u Fojnici, pak su se
tada po svoj prilici smjestili u selu Lu noj kraj fajca, gdje se
jo vide razvaline njihovih zgrada. Kroz to vrijeme kucali su na
svaija vrata, po am od carskih do onog najve eg siromaha;
' 111. 337. i fojni ki ljetopis.
Propagandin arhiv.
' Acta Bosnae p. 511. Fojni ki ljetopis.

jedne mole i za dozvolu, a druge za nov anu pomo . I od

ovako rasprenih traeni su razni danjci, prepisi i krvarine, potvaraju ih, da s ekijom (ustaama) uruju.' Napokon g. 1666.
isprosie ferman, po fermanu vezirsku bujrultiju, a po ovoj
od niih inovnika vie dozvola, da mogu na starom mjestu i po
staroj osnovi opet uzdi i crkvu i samostan, 2 pozajmivi potrebiti novac od nekoga Zlotrgov evi a iz Skoplja i zaloivi mu
bogato crkveno ruho, koje su od poara u uvali.a Osobitom
naom sre om u uvani su samostanski ra uni od listopada 1666.
do 1672., pak moemo poblie razmatrati okolnosti one dobe u
svakom pogledu, a poimence izgradnju crkve i samostana, te
s kakvim su se tegobama imali rvati nai pogorelci. Evo izdatka:
Do svrhe studenog 1666. izdano u
15 878 jasprica
gradnju
u slijede im godinam izdato maj41 732
storima u sve
8 208
za sedru
10 413
za sje u imlje
9 609
za prenos gradiva
11 588
za druge razne stvari
))
6 719
za daske
2 465
za posike i hrastove
10 486
za gvogjiju
>,
17 736
za razne nadnice
)
2 072
za aovce
4 736
za kre
141.642 jasprica
Ukupno
Svota od 141.642 jasprica ne bi bila ogromna sama po
sebi, ako se uzme na um, da je jedan mleta ki cekin tada iznosio nekih 480 jasprica; nu mora se znati, da su se svi radnici, koji su bili zaposleni oko dogradnje, hranili na franjeva koj
sofri, pak da je isto tolika, ako ne ve a, svota trebala za njihovo uzdravanje. Upravo su ogromne svote izdane za ito,
marvu, vino, rakiju ovih istih godina. Uz to se je silno hitilo, a
stoga opet slabo gradivo upotrebljeno, a jo se slabije gradilo.
Nu tim su ogromnije svote pozobale osmanlijske oblasti
i domai muslimani, as po as zanovetaju i i prigovaraju i
If

I Fojn. arhiv 111. 342.-41, 6, 8.

111. 350-6, 360
Blagajni ki zapisnik u Fojnici.

56

'57

gradnji, stavljaju kojekakve mu nosti, izmiljaju potvore i trae

sve mogu e izlike, samo da hude franjevce bolje operuaju.
Ukupni izdatak na pojedine turske
pai
ehaji (zamjeniku)
mulli
kadiji (sudac)
auima (straar)
gaziji (pobjeditelj)
drugim Turcima
Turcima za jelo i pi e .
za potvoru rad zvona .
U sve

inovnike bio je ovaj

52 054 jasprica
57.618
48.396
50 844
16 986
640
25 337
18.414
7.921

. 278.210 jasprica

Sravne li se svote izdane na gradnju (141.642), i ona data

viim i niim inovnicima te inim muslimanima (278.210 jasprica), onda mal da nije dvaput onu prevrila, ter iznosi okruglu
svotu od 580 mleta kih cekina.
Ostalih ra una ne emo navagjati ; jer sami nam ovi dovoljno otkrivaju sva guljenja i otima ine od strane Turaka ;
a injenica je, da su i jasprice s druge strane dobro bile uvane, budu se je i u velikim svotama, da tako reknem, cincarilo i pogagjalo, pa bi bili nai sretni, kad bi mogli bar koju
jaspru odbiti od okrugloga broja. Drugi su muslimani iziskivali manje svote; ali je za udno, da su po ami od kadije do
najmanjega gole svi traili novac na vino, a ovo da je poiskavanje naraslo na svotu od 18.000 jaspri, to je opet dokaz, da
nijesu zazirali od pi a, kako im to i koran zabranjuje.
Ova izgradnja, kao to spomenusmo ve , otpo eta je
novcem pozajmljenim od nekoga Zlotrgov evi a iz Skoplja i
Kopriv i a, a nastavljana je prinosima pojedinih upnika, koji
su spadali u obitelj ovoga samostana te veleduno sebi od zalogaja otkidali, a ovamo as po as slali znatnije svote, samo
da ne zapne obnova ovoga njihova zajedni kog zaklonita. 1 Za
vje itu uspomenu onoga svetoga oduevljenja stavljamo zbrojenu
svotu doprinosa sa svih upa ; a to iznosi 333.109 jaspri.
Ti upnici neta su slali od svoje pritednje, a neta su prosili od
svojih vjernild.

Osim ovih upni kih prinosa dobiveno je sa strane:

Iz Biograda
6 388 jasprica
iz Olova
5 000
iz Sarajeva za mise ..
6.000
jedan krstjanin u gradju
8.000
iz Stopnilja (2)
9 000
jedan dobro inioc u gradju .
6.800
iz Biograda u pjevane mise .
2.400

U sve . . . 49.580 jasprica

Ostali manjak samostanski i gragjevinski podmiren je dijelom prihodom od fojni ke upe i itanjem sv. misa, dijelom iz
proevine po Slavoniji i Banatu, te po upama modri kog, gradovrkog i nai kog samostana, dobrotom biskupa Benli a. Imenito dovezeno je mnogo ita iz Banata, a slanina iz Posavine, novci
pako iz svih krajeva. Radnje je nadzirao sam provincijal o. fra Franjo
Mileti i kraju ih sretno priveo. (ib. arhiv.) Blagajni ki zapisnik
navagja, kako je spomenuti Zlotrgov evi u najve em jeku ove
dogradnje zatraio pozajmljeni novac, a kada mu franjevci ne
mogoe trabine podmiriti, turska oblast stavi lokot (kilit) na
crkvena i samostanska vrata, a bra u protjera otale, na to oni
odoe u Lu nu kraj Jajca i tu ostae, dok sav novac ne skucae i ne podmirie vjerovnika. Megjutim, kada je provincijal
dne 16. Iipnja 1670. sravnjivao prihode i izdatke, naao je, da
je samostan jo duan bio 107.320 jaspri, 1 dakle blizu 224 mleta kih cekina. Svota svakako velika i za dananje doba, nu opet
neznatna, kada se uzme na um oduevljenje i portvovnost
brae, koja se nijesu dala ni im prestraiti, gdje se je radilo
o opstanku ovoga samostana, iz kojeg su ona potekla, a nadaju i se ovdje i vje ni sanak usnuti.
Doma i ljetopisi nadalje pripovijedaju, da je crkva privremeno bila toliko obnovljena do 29. lipnja 1668., da su mogli
toga dana Presveto na velikom oltaru pohraniti i opet u crkvi
slubu Boju obavljati. Nu kratko uivae tu utjehu, jer ve dne
15. studenoga dogjoe Turci i nanovo crkvu premjerie, i premda
ne nagjoe, da je i to u visinu ili irinu bilo primaknuto, sa
svim tim oni ju zatvorie i zape atie (27. studenog), a poslije
tri dana opet otvorie, bez sumnje, jer su franjevce zdrave
Sravni doti ne vijesti pohranjene u samostanskom arhivu u izvoru
i u prepisu o. I. Vuji i a.

58
prave i sada ogulili. Tomu su bili uzrokom dva stara kr anska
iskopajnika: Rizvan ati iz Fojnice i Jahija Kafi iz Visokoga.'
Dok su se ovako fojni ka bra a trudila i sve sile naprezala, da nanovo podignu izgorjele zgrade, nijesu im Turci prestajali praviti neprilika. God. 1667. potvorie ih, da skrivaju
silno oruje, kojim e na Tur ina zavojtiti; ali prije nego li je
od Hasan-pae stigao nalog, da se pretrai ovaj samostan,
(kojeg megjutim nije ni bilo), kreevski kadija s nekim Useinom
povede istragu i osvjedo i se, da je to bila obi na izmiljotina.
A takih lai iznijelo se je toliko, da je najposlje i kadija, a
zatim i vezir, otro zaprijetio ovim potajnim klevetnicima i neprijateljima, ako budu i odsele uznemirivali javne oblasti. 2 I sada
su jednako napadali Turci na samostan i traili, da tu preno e;
ubae (zastupnici) spahijske traile su desetinu, pobira i danjaka iziskivali razne namete, a neki opet javljati, da je crkva
ve a na injena. 3
U to g. 1669. WInu opet u Bosnu vladika pe ki Maksim,
trae i od katolika svoje dohotke, zametnu veliku parbu s franjevcima i katolicima u Sarajevu; ali izgubivi sedarn tovara
jaspri, bi odbijen sa svojom trabinom. I ovom prilikom izgubi
sam fojni ki samostan 120.000 jasprica, dakle 180 cekina. 4
Premda je re ena gradnja ve bila dovrena u g. 1668.,
ipak neke turske isprave iz ovoga doba istom ju dozvoljavaju;
jer su doti ni htjeli, da togod i oni zaslue; to i opet razsvjetljuje tadanje stanje. 5
Kada su sve radnje u crkvi bile gotove, dogje franjevcima
elja, da ju jo i posvete; pak budu u Bosni nije bilo tada biskupa,
to zamolie Propagandu, da na to ovlasti makarskoga biskupa
fra Marijana Linji a. Ovaj doista i dogje i posveti ju dne 31.
kolovoza 1669., stavivi u veliki oltar mo i sv. Bonifacija, Aurelija i Sabine, muenika; dne 7. rujna r. g. posveti oltar bezgrije;noga Za ea Marijina i stavi u njega mo i sv. muenika
Merkurija, Felicita, Severa i nekih drugih; dana 10. rujna obavi
Margeti ev ljetopis; nu glede godine poara pogrjeno je metnuta
g. 1662, a pouzdanija nam se ini g. 1664, budu se temelji na izvje u
Benli a kao o evidaca.
Fojn. arhiv t. sp. 111. 364, 399.
' 111. 349, 368, 372, 400.
Margeti ev ljetopis.
" Fojn. arhiv 111. 374, 402, 410.

59
posvetu povlatenog rtvenika Gospina Navijetenja, poloivi
tu kosti sv. Aulika, Almasija i Maura; a dana 11. rujna izvri
posvetu oltara sv. o. Franje Asikog, obdarivi ga mo ima sv.
Severa, Sabine i Bonifacija.' Putni mu troak plati samostan,
davi 2.500 jaspri, kako se veli, iz lj ubav i. 2 Za uspomenu
ovoga znamenitoga crkvenoga ina bi uzidan kraj desnih crkvenih
vrata na dvoru slijede i natpis, koji se sad uva u samostanskom
muzeumu: Consecratio hujus Ecclesiae S. Spiritus
celebratur die 31. Augusti 1669., quam consecravit
Illustrissimus et Reverendissimus Dnus F. Marian;us
Lisnich episcopus Macarschae speciali facultate
Sacrae Congregationis de propaganda fide". Neto
kanje urezane su rije i: Renovata a nn o 1694.".
Sada se opet nastave obi na uznemirivanja: Turci stanu
iziskivati carinu na vino ; fojni ki subaa po e zahtijevati, da
franjevci opet sagrade rnusafirhanu, a banjalu ki muselim sa
svojim inovnicima stavljao je zapreke franjevcima onoga kraja,
da ne mogu vriti svoje duhovne slube: t. j. prije io im je sv.
misu govoriti i vjen avati; a katolicima, da ne prisustvuju misi
u Drago aju, htiju , da to obavljaju u Trnu, kamo oni nijesu
mogli i i, jer je bio most na Vrbasu razoren. Tri su fermana
izdana na sarajevskoga mullu, da stane na put ovome neposluniku, i to tt ljetu 1675., 1677. i 1680., i vie painskih bujruntija u god. 1671. i 1672.' nu on je i dalje nekanjeno globio
i progonio.
Po tome je posve naravno bilo, da su bra a jedva mogla
napla ati glob a
- i poiskivanja, ter je gvardijan fra Matija Fojni anin morao dana 29. studenoga 1678. pozajmiti od Hametbega
Ha ibegi a iz Sarajeva 10.000 jaspri, obvezav se pla at petnaest
postotaka godinjih kamata.'
Na ovoga istoga fra Matiju svaljuju irivnju svi doma i
ljetopisci, to je zaveden d u 1 u s, to jest : redovito upla ivanje
od 1300 groa veziru, a isto toliko mulli, uz neke stalne darove
u iveu, za slobodno vrenje slube Boje. Ovo se dogodilo ovako: spomenuti fra Matija bivi negdje upnikom, naredio
bi nedjeljom misu, a kada bi se narod na ure enome mjestu
' Fojni ki ljetopis.
Ra uni izdataka g. 1669.
3 Foin. arhiv, fermani 28, 30, 31 111. 403, 409, 411, 414, 450.
Fojn. arhiv.

60
skupio, on bi ga poveo u zabitniji kraj i tamo sv. misu govorio.
To upane Turcima u o i i potvore ga, da on tamo radi i moli
za izgibiju Turaka, ter
stvar dogje pred mullu
i vezira, a ovi ne vi de i nikakve opasnosti
po njihovu vladu u
tome inu, a da i tuiteljem udovolje, sebi
pako u kesii natjeraju,
odrede, da franjevci
svake godine ovaj danjak upla uju, a oni da
e im izdavati slubene dozvole, kako
mogu slobodno vriti
svoje bogosluje.
U tu svrhu pro
pisan je stalni obred
a taj glasi : Tri gvar
dijana (sutjeki, foj
ni ki i kreevski) igju
pred vezira u redovni
koj haljini, s visokim
i oblim konatim kapama na glavi, kao
to su nosile delije.
Naprijed stupa fojni ki
gvardijan nose i Fati
Mehmeda list Ahdnamu i vanije fermane u
konatom toku, a za
njim druga dva nose i
svaki po votenu svij e u od po oke ili bar
od litre, a za njima
s luge nose jednog
odrta ovna sa pozlaenim jabukama na ro Ahdnama Fati Mehmeda 11.
g ovima, glavu sladora

61
(e era) od dvije oke, a na pladnju dvanaest hljebova i toliko
safuna. Vezir pregledavi fermane, uzme dulus i darove, pokrije
gvardijane binjiima i davi im na to bujruntiju otpusti ih. Od
ovih 1300 groa zapadalo je veziru : 800 groa
ehaji
200
teftileme
200
Are babuna
80
divan efendiji
20
Od vezira bi otili ehaji, pa uru ivi mu njegov dio novca,
osam hljebova i osam safuna, a auslar-agi 25 groa, daju
lokmanima i drugim poslunicima neto u novcu. Uz iste je
obrede predavan dulus i novomu mulli, i to koliko bi god
puta doli ili dobili potvrdu u slubi. Spo etka su ovaj troak
dijelili samostani na tri jednaka dijela, nu malo kasnije fojni ki
preuzeo je 600 groa, dakle blizu polovicu svega,' a to je odsele
bio najtei 'teret, koji e ubijati svaki procvat i polet kako cijele
redodrave, tako napose ovoga samostana. To je trajalo sve
do dolaska Omer pae (1850).
Najvie vlasti u Bosni, naprtivi franjevcima tako teak
danjak proti svakome pravu i uzprkos svim sultanskim povlasticama, znale su ih kadkad uzet i u zatitu, ma bilo ona i
skupo pla ena. Tako rijeie (1680.) jednoga franjevca potvore,
da je do ekao nekog ovjeka na putu te mu oteo mijeh vina i
masla. Neke oprostie od progona radi toboe naasta blaga
u zemlji, te radi jednog djeteta pod zidom mrtva naasta; napokon proglasie ih pravima na potvori, da su dogragjuju i
crkvu i samostan malo primakli mimo propisane im mjere, te
da nijesu kucali zvonom niti su op inskog puta u ogradu uzeli. 2
Tomuspridlazegbj;Hmidazvenko
nasilje proti samomu gvardijanu ; b a e su stale me ati ucjenu
na samostanske starjeine, kada bi se bra a iz proevine povra ala, te su silom obijali ku na vrata. 3 A to ih sve u toliki
dug uvali, da su bili prisiljeni g. 1682. zatvoriti samostan i
musafirhanu. 4 Ovdale su poli u sela i druge upe, a svagdje
im se branilo misu govoriti i putovati, dok se ne bi dalo novaca
ili inih darova, neki se tevti (pregleda ) Mustafa-beg usudi

Fojni ki arhiv.
T. sp. 111. 428, 30, 31, 441, 35, 440, 461.
Ondje 352, 463.
111. 465.

62

63

staviti na crkve u Fojnici, Sutjeskoj i Visokom svoj pe at, da

tako zatvorene ostanu. A da se onaki operu, izmislie, da franjevci evangjelje u e po muslimanskim ulicama i kupe svijet
po brdima.'
Kao da su se g. 1686. fojni ki franjevci onoga duga oduili, jer je onoga ljeta gvardijan fra Stjepan, koga kadija naziva
udom svoga naroda", povratio dunih 53.678 jaspri, koje je dugovao nekome Redepu, koji je umro u Budimu, davi ih njegovoj eni Fatimi, na ruke njezina oca Smahil efendije.
Ve slijede e godine bie bra a primorana boljom daskom
prekriti crkvu, jer je prvanja bila propala, 2 a to je opet iziskivalo ogromne trokove.
Ove iste godine (1687.) iselie se franjevci iz Rame i odoe
u Cetinu, smjestivi se kona no u Sinju, kamo odnesoe i
udotvornu Bogorodi inu sliku. 3 Mi ne emo ovdje ponavljati na
tanko ovoga znamenitoga dogogjaja, upu uju tioce na Uspomene o Rami"; ali ne moemo preutiti poljedice ovoga ina
za ovaj samostan. Ponajprije se bijeg Ramske bra e upisa i na
teret ovdanjih im drugova, pak odmah ovi bie potvoreni, da
se je Ramski gvardijan potajno povratio i svoje jednovjerce
nagovarao na bjeaniju, pak da je i u Fojnicu dolazio u tome
poslu. Vezir Usein paa povjerova ovoj objedi, ter posla mubaira (povjerenik) Osman-agu do kadije Belul efendije, da oba
stvar izvide. Katolici se slono izjave, da je to sve prijesna la,
a za gvardijana bie dobri muslimani: Mustafaga, Ahmed ati
efendija, Alija elebija Livnjanin, Smahil efendija, Mehmed beg
Kurtagi i svi ostali. 4 Rijeivi se te potvore, napade ih neki
Kasum spahija radi duga Rarnskih franjevaca, te uze iste godine
od fojni koga gvardijana 30 oka bakra, nekoliko ovaca, zatim
neto sira i masla ; to nam je znak, da ve nijesu imali ni
probijene pare u samostanu. 5 Ovim se ipak nije mogao re eni
dug utrnuti, ve se je to i vie godina potezalo po sudovima.
U naknadu ovoga troka redodrava ustupi Ramu i njezine upe
fojni komu samostanu, a na taj se na in pove a djelokrug ovdanje bra e Ramom, Skopljem, Duvnom i Livnom, koje emo
III. 479, 481, 2, 485, i 256.
III. 492, 498, 500.
' Vladi : Uspomene o Rami. Zagreb 1882.
Turski spisi VIII. 1247.
' 111. 510.
2

odsele uzimat u obzir, kada se bude govorilo o zgodama i

nezgodama samostanskoga podru ja.

Megjutim je rat megju Turskom i Austrijom bio u najve em jeku. I radi toga se sva krivnja obarala na hude franjevce
i katolike, te su svaki dan gledali, kada e ih povesti na vjeala.'
God. 1690. u prolje e pomori oganj (t yphu s) mlogi svijet,
mraz pade na ita i nasta grozni glad. Narod je bio prinuden,
da jede ljeskovu rehu, koru od drve a, vinovu lozu, pa ad i
ma ke. Franjevci davae ubogima, ali im bi se najeli, to bi i
umrli. Siroma isprodava ku e, poku tvo, zemlje, sugje i haljine.
Tom prilikom ljetopisac fra Stjepan Margeti kupi od abazovi a i Mezetovi a livadu Drin, koja se prije ni po koje novce
nije mogla kupiti. A da bude aa nevolja prepunjena, nasta i
kuga, koja uz rat i glad opustoi ovu pokrajinu.
Pa i u tako jadnim okolnostima morali su se doma i
franjevci nagoditi s Kasumom spahijom radi ramskoga duga
dati mu 1700 groa, a po em je i god. 1761. jedan mleta ki
dukat iznosio 4 turskih groa, moemo sigurno ra unati, da je
ukupna svota duga tada iznosila preko 500 cekina, osim sutbenih i parbenih trokova, svakako ogromna svota, koju su
jedva podmirili. Osim toga je i neki mubair, koji je bio doao
da pregleda franjeva ke gragjevine, uzeo silu novaca od gvardijana. Sre om ga prituie kadiji, a ovaj ga natjera, da sve to
povrati kao nepravedno uzeti novac. 2
Kako su u hitnji i crkva i samostan tu nedavno popravljani i prekrivani, svuda se je opazilo, da sve propada i prijeti
potpunim rasulom; stoga se je dne 27. sije nja 1693. dralo samostansko vije e, kojemu je predsjedao o. Marko Dobreti , a
u prisutnosti vije nika: fra Augustina Jaj anina, fra Andrije i
fra Ambroe Kotoraka, fra Nikole Kozar anina, fra Tome Majdan ije i fra Bernardina Dobreti a, na kojoj uzimavi u obzir
kako je izagnjio krov na crkvi i na svoj ku i, stavie pomlju,
elju i svu svoju mo , da se sije e materijal, kojf je za potrebu
ku i, ako bude boija volja, a od gospode doputenje." Kao
da nijesu za to dugo moljakali, jer sami vezir Mehmed paa i
sarajevski mulla izdadoe izvije e, da je naim mu enicima

' Djelov. franj. II. str. 162-3.

2 IV. 518, 520.

65

64
velika i neugodna nuda da na novo pokriju svoje kukavne
zgrade i da nita ne stoji na putu carskoj milosti.'
U to isto vrijeme stie opet pe ki patrijarh s novim opravama, trae i, da franjevci potpanu pod njegovu vjersku vlast,
a katolici da mu redovito pla aju pristojbe, kao i oni njegova
obreda. Ogor eno se je vodila s obe strane ova parnica u
Sarajevu; katoli ku su stranku zastupali : fra Ivan Kamengragjanin,
namjestnik biskupov, i Franjo Stjepanovi . Ali kada se nije
mogla stvar ovdje dokon ati, obe stanke prizvae u Carigrad,
kamo se zaputi fra Stjepan Margeti , fojni ki gvardijan, s njime
Filip Brnjakovi , najznamenitiji plemi i trgovac u Bosni. Polaze i
gvardijan morade zatvoriti samostan i klju ostaviti kod kmeta
u Selakovi ima, dok se s puta ne povrati, a dotle je isposlovao
zabranu, da drugi u samostan ne dolaze. Ovom je prilikom
isti namjeravao isprositi, na temelju slubenih dokaza, i sultanovu
dozvolu za obnovu samostana, to mu je za rukom i polo, kao
to se vidi iz gornjega natpisa.
I kada se je vratio ku i, te samostan otvorio, muslimani
su kao slijepi ovamo napadali. Nekakvi bi lokmadije dolazili
i tota zahtjevali. Neki su traili dijela u onom, to bi franjevci
naprosili, traili bi odjela i pila, sami pako kadije tovarili su
na ove mirne ljude sve mogu e danjke. Neki emin Mustafa
uzeo je novce za maslo, to mu vezir i njegov ehaja ozbiljno
predbaci, 2 nu da li je to vratio, ne zna se.
Dok su tako slabo stajale nae stvari, sine nam nada bolje
budu nosti. Nakon nekoliko sjajnih pobjeda odranih nad turskom silom provali (1697.) princ Eugen Savojski sa lakim konjanitvom i pjeadijom u Bosnu, ter askom spade do Sarajeva,
zapali ga i na brzu se ruku vrati natrag, a za njim povrvi gotovo
sve, to mu je bilo na putu, imenito iz Visokog, Zenice, ep a,
Maglaja i Dervente. Za ovim se povedoe najnapu enije upe
kraj Save i Une, pa tako nestade upni kih stanova, koji su
pripadali ovomu samostanu, imenito onih u: Kozarcu, Ljubiji,
Dragutinji, Lijev u i Vodi evu. S narodom su se iselili i njihovi
upnici, jer su i oni potpomagali kr anske ete, osobito fra
Andrija Vojnovi , upnik u Vodi evu (kraj Volara), pak je bio
kao takav predloen za nagradu samom cesarskom dvoru. 3 Ovaj
' Ondje br. 522.
Ondje br. 523, 7, 8 i 530.
Srv. Djelov. franj. 11. 160.

samostan i ve i dio njegova podru ja bijae udaljen od puta,

kojim su prolazile cesarske ete, a budu u tim predjelima
muslimani bili u ve em broju, nijesu ni mogli katolici slijediti
svoje bra e preko Save, da nasele Slavoniju, iz koje su Turci
bili otprtljali. A to je donekle bila i sre a po kr anstvo, jer
inae bi Bosna opustila, a katoli ka crkva ne bi zadrala ugledna
poloaja, kako ga danas i uz sve statisti ke okolnosti zauzima.
*
*
Kao to smo vidili, tekom ovoga stolje a fojni ki je samostan dopro do velike znamenitosti i ugleda u cijeloj redodrvi. Ve pri koncu XVI. vijeka ovdje je stolovao biskup fra
Franjo Bali evi , premda rogjen u Ri icama, selu upe sutjeke;
a poslije njega su stanovali biskupi Matkovi , Ivkovi i Mrnjav i , dapa e su ova dva zadnja bila rodom iz Fojnice.
Pa kako biskupi, tako su ve im dijelom i provincijali ovdje
boravili, a uz njih mnogi ugledni muevi, pak je i mogao fra
Pavao Rovinjanin u svome putopisu isporediti ovaj samostan
s onim sv. Frane u Zadru, i nazvati ga glavnim samostanom
ove redodrave.
I okolnost, da su ovdje sa uvani najznamenitiji fermani,
na broju preko stotine, zatim koja tisu a turskih slubenih spisa,
svjedo i, da je ovdje bila redodravna pismohrana, te je upravo
nenaknadiva teta, to je poar od god. 1664. unitio samostan
i s njime bogatu knjinicu. S njim je sagano bilo i asno tijelo
o. fra Angjela Zvjezdovi a, koje se je dotle cjelokupno odralo.
Ako je ovo mjesto bilo vano za bosansku redodravu,
i dapa e za kr anstvo u Bosni, kako to isti e biskup Benli
u spomenutom otvorenom listu : onda moemo zaklju iti, kako
je ovaj samostan, kraj svih svojih neudobnosti, bio mio onima,
koji su u njem obukli redovni ko odijelo i elili tu zavriti svoj
mukotrpni ivot ; napose kako je bio astan za sve stanovnitvo
katoli ke vjere rasuto po upama s lijeve obale Ihsne, sude i
po veleduju, kojim je u pomo priticalo svaki put, kada je
trebalo oslobodit samostan duga i globa, te popraviti krovzidove.
Prema njegovu glasu i ugledu u njemu je cvala i redovni ka stega u svoj svojoj isto i i strogosti. To nam svjedo e
slubeni posjetitelji, imenito god. 1630. barski nadbiskup Petar
Massarechi, god. 1640. fra Pavao iz Rovinja, a god. 1708. fra
5

66

67

Ivan de Vietri, posjetivi prvi kao povjerenik sv. Stolice, a

druga dva kao povjerenici vrhovne uprave reda. Imenito zadnji
istie,' kako franjevci u Fojnici lijepo mole i pjevaju u crkvi,
da svakoga zanose na ljubav prama Bogu, dotle, da ih i sami
muslirnani veoma cijene, zovu i ih k svojim bolesnicima. Zajedniki ivot, a po tom i zavjet siromatva, pravilno se je vrio,
ter su pojedina bra a dobivala stvari u naravi, kao: sukno,
izme, firale, habite, rubeninu i ostalo. upnici su ovamo slali
cijelu svoju pritednju do zadnje jasprice, a to svakom prigodom
i u svako doba. Njihovi su prinosi bili gotovo jedini izvor samostanskog dohotka, iznimivi misne namjene i neto milostinje,
koju bi u crkvi sabirali, kao to nam svjedo e samostanski zapisnici prihoda i razhoda, do danas u uvani. Po tom bi rekli,
da nijesu obragjivali zemljita, osim nekih vrtova.
Tim ve ma obragjivali su crkvenu knjievnost. Dva sveska
pisanih homilija", koje posjeduje u rukopisu samostanska knjinica, a potje u iz prve polovice XVII. vijeka, dokazom su duevnoga rada lanova ove redovni ke op ine. To jo potvrgjuju vrlo
brojni rukopisi, to se i sada uvaju u knjinici. Pri koncu ovoga
stolje a istae se i na tom polju poznati nam o. Margeti , koji
je tiskao svoja djela slijede eg vijeka, ali su jama no bila pisana
neto prije, dok se nije i sam dao na tee poslove. I fojni ki
ljetopis, kao i oni Margiti ev, plod su ba ove dobe, goje i
bosan icu" kao svoju najmiliju batinu. Bave se ovako
knjigom u samostanu, a donekle i na upi, imali su nemal svi
u svojim elijama dobrovoljne u enike, koje su u ili itati i
pisati, pak su i mogli iriti nabone knjige u puk; a stoga ih
je trebalo as po as i pretiskavati, jer su ih svuda traili i
svuda bila rasprostranjena naobrazba.
Kako se vidi iz samostanskih zapisnika, hrana im je bila
vrlo jednostavna: penica, ov ije meso, pirin i riba. Papar bijae jedina primjesa, od pi a pako troilo se vino i neto malo
rakije; do im za kahvu, slador i duhan nijesu ni znali. Za kola e su kupovali afran, koje bi zvali paprenjacima, a pravili
bi se od meda i brana.
Crkva je bila bogata srebrarijom: posjetitelji su se divili
mjesnim kaleima, krievima, svjetiljkama, kadionicama i svije njacima, kao i danas. Ove su dragocijenosti vie puta bili priBatini : Nekoliko priloga k crkv. povj. Starine, jug. akad. XVIII.

morani zaloiti vjerovnicima, pa su mnoge tako i prele u druge

ruke. I druge katoli ke op ine pomagale su ovu crkvu, kao:
Sarajevo, Biograd i Olovo.
Voda potrebita za ovaj samostan dovedena je bila na drvene i zemljane unjke ispod Grada. Ovog vijeka esto su vogjene parnice radi smetanja vode, i svaki je put dokazano neosporivo pravo na istu vodu, kao god. 1669. u studenom,
tetovavi pri tome 6.920 jaspri, a daljnjih 19.295 potroi se,
dok je nanovo dovedena.
I ivot katolika bosanskih uop e, a fojni kih napose, bijae
uzoran, hvale uticaj mjesnih franjevaca. Spomenuti nam posjetitelj fra Ivan de Vietri pripovijeda, kako se nije tada megju
njima mogla uti psovka niti bludni grijesi, dapa e nije bilo
kod njih ni ljubakanja (aikovanja), niti igara i pjesama, ve se
njihovo pjevanje sastojalo iz nabonih ili povjesnih popjevaka
(ove valjda uz gusle). Vanrednu su ast iskazivali sve enicima,
pak je on elio, da katolici u Italiji onoliko tuju mo i svetih,
koliko oni cijene misno ruho, i kad bi onoliko astili svoje biskupe, koliko ovi vodu, kojom sve enici pri sv. misi prste peru.
Redovito su pred misnicima ustali i stali, a negda i kleknuli,
da prime blagoslov. Njihov ivot uop e isporegjuje sa ivotom
prvih kr ana. Postove preko cijele godine, zatim korizmu, petke
i subote postili su o kruhu, zelju i so ivu, ne upotrebljuju
osim soli nikakv.e druge za ine.
upnici su bili vrlo zaposleni; ivjeli od dobrovoljne milostinje, koju su rado dijelili s onima u samostanu. A ovi su
bili na o i ivi mrtvaci stoje u tijesnim i mra nim elijama.
Naao je megju njima mnoge hrome i osaka ene od pretrpljenih turskih udaraca, mnoge posute ranama, a neke davno na
postelju oborene od kojekakva zlostavljanja; a sve to okrunjuje
izjavom : Nema pedlja zemlje u ovim pokrajinama, koji nije
nakvaen krvlju i suzama nebogih franjevaca". Ovakih je mu enika zacijelo naao i u Fojnici, gdje je zatekao 18 sve enika,
ve inom iznemoglih. Ovo svoje izvjee zaklju uje rije ima:
Ispovijedam istinu, da sam u ovom kratkom spisu uskratio
mnogu pohvalu, koju dugujem onim redovnicima, da me tko ne
obijedi sa pristranosti. Velim samo, da jedini Bog i onaj, koji
je bio u onim krajevima, moe pojmiti znoj, to se cijedi s ela
redovnicima sv. Franje".

IV.
God. 1700.-1799.
Sadraj: Ara . Dugovi. Muhamedov list. Kuga. Pokrivanje zgrada. Potvore. Biskup Dragi evi . Kuga i druge
nevolje. Kri na groblju. Izdaci. Klevete. Baaluk. Biskupova smrt. Biskup Dobreti . Prvi Vladi in pohod. O.
Stjepan Trogran i . Hadi Smailovi . Popravak krova.
Razne nesre e.
Iza dugih i velikih ratova, to ih je vodila Turska na sve
strane u minulom stolje u, osjeti se nov ano iznemoglom, a da
se oporavi, nametnu svoj raji novi danjak, zvan a ra , koji
su morali pla ati svi mukarci, po am od 15 do 60 godina ivota, a ovaj je rastao prama te aju srebra i zlata. Prvi se ara
po e kupit u Hercegovini god. 1701.' Ali je ve iste godine
imao fojni ki gvardijan raspru s ara lijama u podru ju svoga
samostana, te na temelju svojih najvanijih isprava dokaza, da
su oni prosti od ovog nameta. 2 Usprkos megjutim svim povlastima, nebrojenim painskim i kadijskim izjavama, a ra se je
ve u drugom desetku 18. vijeka po eo redovito upla ivati, i to
spo etka po 2 dukata u zlatu na glavu, da se napune ispranjene
turske blagajne. Uzalud su se franjevci tomu opirali, sila i samovolja skrie svaki otpor, pak su se morali i sami biskupi
tomu podvr i. Uz dulus, kojim su otkupljivali slobodu slube
Boje na dvoru, gdje nemaju crkava, ara je bio najtei danjak,
to je odsele titio nae samostane; jer osim to je bilo teko
namaknuti novac za tolike redovnike, sluge i djecu, jo je samostan bio izvren estom pretraivanju i uvijek u sumnji, da je
koja osoba sakrivena, da su godine krivo navedene, da nije sve
ispla eno i tomu sli na zanovetanja. Ne da se lako opisati, koliko su trokova uzrokovali i muke zadali prizivi na viu oblast
i raspre sa ara lijama.
' V. Margeti ev ljetopis u Livnu-Gorici.
T. spisi 351.

71

70
Osim ara a i vlastitih dugova, imali su fojni ki franjevci i
drugih trabina. Kasum spahija traio je tada jo 700 groa za
dug Ramske bra e, koja su prebjegla u Sinj, i to kao od jamaca.
Parnica se je vodila kod pae, a njegov ehaja uputi god. 1703.
vjerovnika na konta Kulini a u Dalmaciji, preporu uju istomu,
da prizovne Ramske i Fojni ke franjevce, te da naplati dug bilo
od dunika, bilo od njihovih jamaca,' ali kamate na re ene
novce u iznosu od 180.000 jaspri pla ane su spomenutom spahiji i god. 1724., dok se nije dug potpuno isplatio, a za to bosanska redodrava sve ano izjavi, da pridruuje sve ramske upe
ovome samostanu.
I ovih godina (1703-8.) popravljan je bio samostan, a
doma i muslimani tuie, da su prozori okrenuti prema njihovim
ku ama te njima na smetnji, to sarajevski mulla nakon osobnog
izvigjenja posve oprovrgnu.
Ove dogradnje i razni danjci, imenito dulusi, to su godimice iznosili 200, 500, a nekada i 1000 talira na pojedinog,
uvalie u dug sva tri samostana, pak bie prisiljeni pozajmiti
novce od nekih muslimana uz mjese ne kamate od 10%; a jer
nijesu mogli ni kamata podmirivati, po etkom godine 1712.
mnoga brab dopadoe tamnice i ostae tu sve do mjeseca
srpnja, dakle po godine, duguju i jo i tada 5.000 talira. U toj
se stisci fra Petar Pastirevi , onodobni provincijal, ute e osobno
samomu cesaru Karlu VI. za potporu, a ovaj mu dozna i 400
rajnskih forinti kao milostinju, samo da ne bi ostavili bosanskih
katolika, a samostane izvrgli turskome bjesnilu. 2 Malo se megjutim
pomoglo ovim cesarskim milodarom, jer su jo god. 1715. i
1718. leali ogromni dugovi na fojni kom samostanu. Na teret
ovoga pade god. 1719. i ono 800 talira, koje tetova fra Ludovik
Ivai , upnik u Jajcu, brane osobnu slobodu djevojke Lucije
Barevac, koju bi silom potur ili, da se nije on osobno zauzeo
kod vezira, pretrpivi zatvor od 72 dana. Uz njega tetovae i
Travni ki katolici, posru i po sudovima i mite i uplivnije Turke. 3
eeNapoknismvezr,ultaoinmjsc,p
uzimati u obrann franjevce. Tako god. 1720. sami vezir proglasi
franjevce oslobogjene od svih danjaka, upiru i se na Muhamedov
list, izdan kaludjerima gore Sinaja, iji se slubeni prepis uva i
' Fojn. arhiv.
Djelov. franjev. 111. 24.
Ondje str. 34.

danas u Fojnici, a povlastice je u njem sadrane protegao i na

bosanske franjevce, kao kr anske monahe : pak je stoga uz
andnamu noen uvijek na ogled i ovaj spis, kojemu bi vezir i
mulla osobitu po ast iskazivali, oboje cjelivaju i na glavu stavljaju. lste godine zabrani isti paa crkve i samostane pregledavati, te uop e nepravdu im initi.' God. 1722. Abdullah-paa
strogo zaprijeti onima, koji su franjevcima nasilja inili, a njegov
nasljednik Ahmet-paa rijei ih dunosti, da pla aju za pi e i
pokretne stvari. 2
Ipak je trebalo za kojeta pla ati kod ku e. Samostanski
rauni iz konca g. 1723. i te ajem 1724. do rujna svjedo e,
da se je izdalo
Subai za desetinu
18.300 jasprica
aular ehaji
4 800
>7
Mehmed efendija
4 000
Imam hodi na pir
80
Veziru dulusa i jela
78.600
Subaama za vino i desetinu
11.200
Hadi Mehmedu
1 560
Poreza u demat
1 000
Za ara Alagi
12 000
Asanbai
8
Mulli za gozbu
530
Ukupno . . . 132.088 jasprica
Osim toga davano je kadiji mjese no kao plaa 200 jaspri,
a to je sve kroz 9 mjeseci iznosilo preko 200 dukata. Sre a,
da su tada bile uz ovi samostan mnoge upe, koje su preko
svojih portvovnih upnika izdano pomagale, da ne bi ovo sve
njihovo uzdanje klonulo pod teretom tolikih podavanja.
Za punih deset godina (1720.-1730.), jednako su veziri i
mulle oslobagjali samostan od kojekakvih nasilja i zanovetanja,
ali su njihovi inovnici uvijek neto preko zakona potraivali
nepravde inili njihovim ti enicima." Imenito teko in pade
krvarina, koja se zgodi u varou Fojnici, jer platie 76.800 jaspri,
za jelo pak paino 16.000, to na njih porezae doma i muslimani.t Kraj svega toga ipak je kadija Abube ir izjavio nevinim
:

I T. sp. 571. 1 3.
T. sp. 575. i 8.
T. op. 581. 2. 5. 7. i 8.
Fojn. arhiv.

72
73
gvardijana fra Petra, tuena, da je neku potur enicu opet u
vjeru primio i preko Save primetnuo.'
Sada (god. 1731.) nasta jo ve a nevolja, jer po e u Sarajevu i Jajcu moriti kuga, a slijede e se godine otrova cijela
Bosna i mnogi narod pomrije. Fojni ani se utekoe Bogu i
svetim njegovim i ne pomri od kuge nego mala i velika 57
kranske eljadi, a turske 1200. U manastiru se razboli fra
Stjepan Begovi , vikar, i on re e, kad vigje, da su se fratri
pristraili: Ja u umrijeti, ali u manastiru osim mene ne e
niko". I tako bi, jer on preminu, zakopan izvan manastira, na
24. srpnja primio sv. sakramente i bi pokopan pred crkvom,
pod velikom zobom. 2 Na upama pomrijee od kuge samo ova
tri: fra Jero iz Kotora u Jele u kraj Varcara, fra Petar Lovanin u Travniku i fra Ludovik Mileti u Duvnu, slue i okuene.
1 uovoj nevolji moradoe franjevci pomisliti na prekrivanje crkve i samostana. Kroz kratko vrijeme bijae im strunuo
cijelj krov. Dugo su obijali pragove turskih oblasti, dok im g.
1734. stie ferman .iz Carigrada po sinu Abdulah pae, a po
molbi i zagovoru fra Dominika Kastelli, rodom iz Zadra, nu
potroie mnogo novaca, dok to dobavie. Ovaj put upotrebie
lu evu dasku, majstore zavedoe 18. listopada, a dne sije nja
1735. dovrie posao. 3 I ova im je dozvola data pod pogodbom,
da se nita ne proiri i ne pove a, prijete i inae, da e se
sve do temelja razoriti. O tome se osvjedo i Mehmed ohadar,
doav na mjesto. 4
Nadogje u to vrijeme jedna nova nezgoda. Dne 23. svibnja
1736. potur i se Antun Lovri , Bolo, iz Fojnice i Stevo iz Sutjeske, stadoe progoniti franjevce i katolike dotle, da se vie
dana nijedno kr ansko eljade ne smjede na dvor pomoliti.
Pra eni ruljom besposlenjaka, s bubnjima i sviralama hodali su
po kr anskim ulicama, psuju i grde , lupaju u ku e, razbijaju prozore i vi u i: Ho e se potur iti? Uz to su dodijavali
i samostanu, hodaju oko njega. 5
Slijede e godine (1737.) bijae i drugih nemira. Neki Memibaa zaiska od franjevaca ve eru, a kada mu je sluga do' IV. br. 593.
Lavaninov Ijetopis.
Ondje.
T. sp. IV. 611.13.
' Lavanin.

nese, on ga teko rani. Osim toga fojni ki kadija tui mjesnoga gvardijana viemu sudu, da je krupno grdio i psovao
nekbga muslimana.' Naravno, da je sve trebalo novcem umiriti.
Napokon fojni ki muslimani dadoe molbu na vezira, da
mogu i odsele na franjevce porezovati komore (konje, koji nose
vojni ke tovare), jer da su oni s njima bili u svim danjcima.
Na to im ne dogje dozvola, nu sasvim tim od toga ih ne potedie.
Megjutim ih ocrnie kod mulle, da u samostanu kriju mlogo
oruje i njema ke kriljake, te da misle podi i u narodu bunu
i svoje naoruati. Dne 14. srpnja, 1737. navrati se ovamo i
sarajevski mulla, vra aju se iz Travnika, dogje u samostan
sa cijelom druinom, pregleda sve sobe u oba sprata, hodao
je i po crkvi, ali sre om ne nagje nita, u emu bi ih okrivio,
pa im i ne uze nita. Ovdale pogje i u Kreevo, ali na putu
mu stie glas, da su Nimci" udarili na Ostrvicu, stoga skrenu
u Sarajevo, da oprema vojsku ii mulaluka. Na elo vojske stupi
Alipaa E imovi , ode pod Banjaluku, tu razbi generala Hildburghausena i slavodobitan se povrati. Prva mu briga sada
bijae potegnuti na odgovornost franjevce za ovi napadaj austrijskih eta. U tu svrhu bi poslan Mehmedpai iz Kor e, da
dovede sva tri gvardijana i sve to se konopom pae; ali oni
davi mu mlogo jaspri oslobodie bra u, a sami s auima
odoe u Busova u, gdje sretoe pau i odoe za njim u Sarajevo.
Tu ih odmah bacie u tamnicu. a mlogi stadoe govoriti:
Nitko ne die Nimaca protiva nama, nego fratri." Megjutim
Bog i neki prijatelji ne dadoe, da se raskopaju samostani i crkve,
ko to bijahu neki naumili. Premda se nije mogla ni ova potvora
dokazati, ipak uze paa mloge novce od sva tri samostana, a
gvardijani pretrpie viekrat smrtni strah, boje i se, da ih ne
posijeku. 2 Gvardijanom je u Fojnici bio tada fra Ivan Gabri .
Jedva se nekako iskopae franjevci iz ove bijede, kada
jedne no i u studenom 1738. osvanu zaklano mom e Arnau e,
podvornik Eminov. Na to dogjoe paini aui i smjesta vrgoe
u tamnicu istoga gvardijana, a s njime sve prvake kr anske, i
hdjedoe ih staviti na muke, ali obno sko i sve malo i veliko,
stadoe vikati i plakati ispred hana (gostionice), a ene s djecom
vatru naloie i cijelu no probdie. Uljed ove uzbune zabrani
'

IV. 614. 622.

Lavaninov i Beni ev ljetopis, kao i biljeke Kristi evi a u arhivu.

74

75

kadija da ih- mu e, ali zato dadoe vie jaspri. Sada izaslanik

potrai od muslimana, katolika i gvardijana ubolicu, a kada oni
odgovorie, da ne znaju, tko je ubio, onda zatrai 5 kesa jaspri,
ali smiri se sve na dvije. I Emin je htjeo da otalen togod dobije,
pak re e, da mu je tom prilikom uginulo 10 kesa jaspri, t. j. 5
hiljada groa. Te ajem raspre spusti. na 8, zatim na 5, a najposlije na jednu kesu (500 groa). Kada mu u sudnicu donesoe
krinju, pita ga kadija: Gdi ti je klju od nje ? On odgovori :
Ostao je kod mornka, koji je zaklan. Onda mu rnubair (izaslanik) izmi glavu: A kako kod dice ostavlja toliko blago? Al
kad obie (bravu), nema u njoj ni jaspre, nego tevteri (zapisnici)
i dvije nele (?) ter i on sam priznade, da nije nita bilo. Megjuto
au dade dovesti iz sindira (lanca) Ivana Mandi ina i o u
sina Nikole Agati a, koje su drali u sindiru kao da znadijahu
za ti poso i udarie prvomu vie od 300 tapa, a drugomu oko
200, kojeg vide da ne umije ni plakati, pustie govore i: budala
je! lzajde za njih varo (kr anski dio), a za varo i za gvardiana vas demat (muslimanski dio) i dadoe auu 1000 groa,
a Eminu 200. Pustiv djecu odoe aui, kojih bijae jedanest.
A prvo svega toga odvede Duran ciganin, rnomak Eminov,
Mandu Mijata Voljkovi a enu. Mijat po e iskati enu od Emina
i na njega ode k pai u Travnik, paa ga oglobi, i zato za
osvetu, po svu priliku, Eminov posO bi zaklati mom e, a ciganin
i Manda oglasie se u Splitu.' Ovom doslovnom izvije u doma ega ljetopisca Lavanina fra Nikole mi nita ne dodajemo.
Ovih godina (1738-49.) stali su opet nii inovnici smetati
franjevce pri nabavi vina, pak je trebalo mnogo vezirskih naredaba izvaditi, da se puste u miru." A imao je samostan i
drugih okapanja: samostanski sluge izbie Mehmedbau, Eminova
momka i Mustafu, a neki Mato isprebija salmom (gvozdeno
jaje) jednoga muslimana, kojem se ime ne spominje. Za prvi
slu ij rijeeni su franjevci svake sukrivnje, a u drugom i tre em
slu aju opozvali su sami tuitelji svoju optubu i oprostili sve
uvrede." Dakako da su i to postigli uz znatne nov ane rtve.
Iza ovih neugodnih vijesti dolazi i jedna utjeljiva. Licem
na Petrovo g. 1741. posveti u Zadru nadbiskup Vinko Zmajevi
za Diumskog biskupa i namjesnika apotolskog u Bosni i Her-

'

Lavanin.
T. sp. IV. 624. 27. 37.
IV. 631. 34. 36.

cegovini fra Pavu Dragi evi a, rodom iz Tjeila, sela tik Fojnice.
I on se je, poput mlogih svojih predasnika, nastanio u ovom
samostanu, a time obnovio Fojnici njezin stari ugled. Ve slijede e godine otpo e on pastirski pohod Fojnicom, pak ode
preko Skoplja i Jajca u krajinu (Tursku Hrvatsku); a daljnih
dviju godina dovrio je svoj pohod po cijeloj Bosni i Hercegovini.
Koji su imali prilike zaviriti u njegove biskupske zapisnike,
tvrdili su, da je on svaku i najmanju zgodu na tome putovanju
zabiljeio, dapa e jo je bio u zapisnik uvrstio i sva katoli ka
mjesta, sela i gradove, ozna io sve obitelji, s brojem male i
velike eljadi; dakle podao nam potpuni popis katoli kog pu anstva one dobe. Taki smo popis upe fojni ke i mi ve
saop ili; pak je nenaknadiva teta, da je biskupski stan u Brestovskom sa cijelom pismohranom pao rtvom podmetnuta poara
dne 31. srpnja, 1878., u doba, kada su austrougarske ete
prelazile Savu, da nam donesu slobodu i prosvjetu.
Iz ovih se biljeaka vidi, kako je to bio vanredno naobraen,
revan i okretan mu, jedan od najzaslunijih biskupa za procvat
sv. vjere i crkvenoga ivota u Bosni, poto je mlagje godine
proveo u Dalmaciji kao u itelj i lijepih uspomena tamo ostavio,
osobito u samostanu Visovcu.
U ovo je doba Fojnica bila izala na glas s nekoga fra
Petra, koji se je uspjeno bavio lije enjem, jer je valjda za to
bio i usposobljen na kojem talijanskom sveu ilitu; ina e ne bi
se po crkvenim propisim smio time toliko baviti. esto su puta
kadije, a negda i sami bosanski pae izdavali dozvole i naredbe,
da lije e muslimane imenito: Havu, Atigju, Travni anina, Skopljaka,
Begi a, enu muselima banjalu koga, Zavida Viteanina, enu
Saliha Hadi a, abana i Ibrahima ahinovi a.'
Godine 1742. stade opet moriti kuga u Fojnici i po cijelorn
sreditu Bosne.
U ostalom mirno progje ovo ljeto, bez osobitih potesko a.
Nu zato bijae slijede a godina (1743.) veoma alosna. Ve 27.
sije nja stie izaslanik Gjumruk Mehmed pae, pa pregleda crkvu
i samostan, te obiavi i najmanji kuti izjavi, da nerna nita
prigovoriti. I sutra dan opet svagdje zaviri, ali ni ovaj put nita
protuzakonita ne nagje. Sada je trebalo, da to kadija pismeno
potvrdi, ali jer on ne hdjede, otputi se 5 franjevaca s nekoliko
' Ondje 597.-618.

76
katolika k pai u Travnik, a dvojica ostae zatvorena u Fojnici.
Dok su oni ekali, da ih paa pusti preda se, dotle Tufek i
dovede i ona dva i s njima kreevskog vikara fra Ivu Ivi a,
donesavi od kadije dobar izvjetaj. Nu po em oni ne htjee
pokazati kadijskog i 1 a m a (odluka) painomu haznedaru (blagajniku) da ga ne bi po emu sakrio, a ovaj opet drao, da
oni ni ovaj put nemaju dobre popratnice, ode k pai, pak i
ove franjevce strpa u tamnicu.
Na vijest, da je 7 franjevaca naselilo travni ki zindan
(tamnicu), slete se obljinja bra a, a za njima cijeli katoli ki
narod pred pain dvor. Kada to paa ugleda, posla svog silihdara ( uvar oruja) i ohadara (suknar) k njima, a oni im predadu
svoju tubu. im otpo e painska sjednica, dovedu etvoricu
franjevaca pred pau, a oni uzmu u ruke najbolje svoje isprave
i kadijin i I a m, te tiru e sjednici. Kada se ovaj pro ita, izaslanik
poku i i prvanji istoga kadije Ali ati a, veoma po njih nepovoljan. Sad paa plane od jeda i re e: Vodite ta etiri i zatvorite,
a ja u poslati iznova, da se sve izvidi, te ako se nagje i
jedna ivija (drveni avao) nova preko fermana, neka se sve
obori! U ovo povjerenstvo bi imenovan kao glavar travni ki
kadija, a kao lanovi: Baaga, Belaga i onaj prvi izaslanik, te
sobom ponesoe tovar lanaca, da poveu sve franjevce i one
muslimane, koji i jednu dobru rije za njih progovore. Sobom
povedu i prvih 5 franjevaca, te doavi u Fojnicu, sutradan
dogju u samostan i cio dan sve pretraie. Pred ovo povjerenstvo
stupi i biskup Dragi evi sa svojim tajnikom fra Matom Lavaninom, nose i oprave, s kojima su bili ovlateni crkvu i
samostan prekriti.
Izaslanici pregledavi svaki zakutak, dapa e i dvorite,
okrenue u dosko icu i rekoe : kamo vam popis soba i
prigradaka, njihova irina i visina; a tako i od crkve ?" Oni
odgovore : Mi ne moremo biti bez soba i prigradaka, a to se
u ferman ni ne me e; nego samo da nije zid od manastrira
iri ili vii ; a evo opet ferman, po kojem smijemo unutra, gdje
stojimo, u init to je od potrebe ; a evo i demata (mjesne
Turke) upitajte." Oni megjutim nikoga nita ne upitae, osim
dvojicu imama, koji neto u prilog fratrima rekoe. Kad bi
pred samu no , povedoe sve franjevce u zatvor, pa i biskupa,
a ti bijahu : fra Pavao Lozi , gvardijan fojni ki, fra Andrija Cati ,
sutjeki, fra Ivo Ivi , vikar kreevski, fra Mato Lavanin, fra

77
Nikola Lavanin, fra Mato Kmetovi , fra Bono Ramljak i fra
Antun uri , ter svi ostae 5 dana u tamnici, dok odoe turski
ulaci (glasnici) u Travnik i dcnesoe painu naredbu, da se puste
na slobodu. 1 Lijepo dodaje na ljetopisac: Ali cr n obraz jasprama" ! Na taj se samo na in sva tri samostana smirie, dobivi od pae i travni koga kadije izjave, kako su franjevci
posve nevini. ta se je tom prilikom novca potroilo, ne zna se;
a ta se je straha i muke pretrpilo, to zna sami Bog, koji je
to onim mu enicima davno platio.
A da bude punija aa kunje, sredinom ljeta bukne kuga
i u samostanu, od koje pomrijee 4 sve enika, 1 klerik, 1 Iajik
i sedmero djece. Od ovih se jedino klerik ukopa u crkvi, sve enik
pred crkvom, lajik u vrtu pod oskoruom, koja i sada opstoji,
djece troje pred crkvom, troje vie samostana, a jedno u Selakovi ima, a u varou umrije 67 el;adi.
I godina 1744. bijae kobna po sva tri samostana. Opet
je doo za vezira Ali paa E imovi . Njegov namjesnik, zvorni ki paa, zovne u Sarajevo gvardi;ane, da odmah uplate dulus.
Ovi pribojavaju se, da im se ne e to ura unati u redovito davanje, ne htjedoe u prvi mah dati, dok vezir sam ne dogje ; a
on vre u zatvor o. fra Pavu Lozi a, fojni. koga gvardijana, fra
Antuna Neilemovi a, sarajevskog upnika i fra Miju Aljinovi a,
sutjekog vikara. Megjutim stie i drugi vezirov zamjenik kao
kajmakan, pa ih ni ovaj ne htjede pustiti iz zatvora, dok ne
uze 1.000 groa, davi im veliku bujrultiju i obe avi, da im
vezir ne e uzet ni probijene pare, te ih pu a nakon 10 dana
gorka tamnovanja. Isti kajmakan odredi pregleda a, da pregleda
nanovo samostane, a dok ga od toga odvratie, odoe i opet
mloge jaspre. 2
Jedva to nekako urnirie, kad evo Vili a Teskeredi a,
financijalnog zakupnika, koji po e zahtijevati dozvolu, da pregleda samostanske podrume i uzme carinu na vino. Gvardijani
se i njemu oduprijee, ne davi mu nikakva mita; ali zato podmitie tokoga kod vezira. Sa svim tim vezirski namjestnik u ini
po volji Vili u i posla u sva tri samostana svoga pouzdanika,
koji zaviri u svaki kuti i ne naavi nita, ne uze sebi ni pare,
ve jo usilova fojni koga kadiju, da izda vrlo dobru svjedodbu
Lavanin.
Ondje..

79

78
o njegovu izvidu. Da su tako jeftino u ovoj stvari proli, prepisivali su franjevci osobitoj zatiti Bojoj, kojoj su oni i vjerniei bili izru ili ove zgrade, ine i javne ophode kroz vie dana.'
I slijede e godine bili su napastovani za uvozninu na vino; ali
su na temelju starih povlastica bili odbijeni svi tuitelji.
Ovoga se ljeta (1745.) pobuni cijela Hercegovina, Neretva,
Rama i Skoplje rad novih nameta, a u toj su narodnoj uzbuni
pravljene velike smetnje i franjevcima, pak je morao sam vezir
napasnike na red pozivati i progonjene u zatitu uzimati, a to
je opet postigao krvavo ste eni novac, kako to svjedo i okrunica gvardijana o. Gabri a, izdana na sve podru ne upnike, u
kojoj javljaju i smrt neke bra e, dodaje : U isto vrime priporuujemo ovu svetu ku u, koju znate i vidite, da je sa svih strana
osirotila i veoma opotribila na ti na in, da, ako je bratja redovnici i dobro inioci ne pomognu, odoliti ne e mo i.'"
Ni slijede a godina ne progje bez teke kunje. U vrijeme
je kuge ukopan nedomak Rupnovca, gdje se je tada nalazilo
kr ansko groblje, o. fra Mijo Kumi i nad grobom usagjen
kameniti kri po vjerskom obi aju. Doma i muslimani tuie,
da im je to na smetnju, jer da im se od toga konji plae, kada
tuda projahuju. Na to vezir posla svoga muselima (izaslanik) za
izviditelja, i on zovnu na me emu (sudski ured) fojni koga
gvardijana o. fra Antuna Vu evi a i vikara o. fra Nikolu Pavlovia, pro ita im vezirski nalog i obadva strpa u zatvor. To bijae
izjutra, a iza podne povedavi ih sa sobom, izagje na Rupnovac,
a za njim kadija Krivi i mnotvo muslimana i kr ana. Kada
vidie nai, da kadija i od muslimana Lu i i Tero o zlu misle,
poee plakati govore i: Gdi emo se daklen kopati, kad nam
ne date po naemu zakonu u naemu groblju?" Na to se pomami
kadija, po e vikati i zatvarati franjevce i kr ane, prave t a k i i
ila m. Kad se vidie ostali u nevolji, sko i malo i veliko i mnogi
odoe k pai u Travnik. Od franjevaca ode fra Mato Lavanin,
tajnik biskupov. Megjutim prije njih stie pai kadijski ilam;
a kad oni izagjoe pred pau, isti prosu silnu srdbu govore i:
Sve je la, to ste pisali u arzohalu (tubi); to je zloba, koju
nosite protiva kadiji, zato u poslati ljude, kojim vjerujem, i ako
bude kri nanovo usagjen, gvardijanu u dosko iti, jer mi pie
kadija, da je nanovu ; ako li ne bude kako kadija pie, dosko i u
'

T. sp. 646. 7. 651. 660.

Fojn arhiv.

njemu." I posla travanjskoga kadiju Isaka i svoga ohadara na

potanskim konjma, koji su uvijek letili najbrim hodom. Dogjoe po TIO I u Fojnieu, ali ne nagjoe kadije, budu se na
vrijeme uklonio ; a jer ga je izvijestio njegov pouzdanik, to se
je radilo i govorilo na vezirskom divanu, te kako su u zatvor
doli fra Mato Lavanin, o. fra Lovro Ojdani i jo 5 katolika,
vrati se i on, te dogjoe pregledati kri. Za njima dogjoe svi
fojni ki prednjaci, megju njima i nekoliko fratarskih prijatelja,
koji ne smjedoe nita u pomo njima rei. Tu izagje na raspru
o. fra Nikola Lavanin, tada kutod, a protiva njemu po ee
govoriti muslimani, da zemlja, gdje je kri usagjen, nije fratarska,
da ondje nigda nije bilo kria; ali ga ni u tome ni u drugome
ne mogoe kriva na i, jer se nagje, da je zemlja i groblje staro
crkveno i da je kri od starine malo vie bio i da nije na putu,
kako su oni govorili. Travni ki kadija sve popisa, kako je uo
i vidio. Na to dogje odgovor od pae, da dovedu k njemu gvardijana, metra i kuha a. Gvardijan se bijae taj isti dan vratio
iz Sarajeva, gdje je bio u zatvoru, vikar pako bijae u Travniku,
da bi oslobodio zatvorene franjevce. 1 tako odvedoe gvardijana,
o. fra Filipa Teevca, metra i fra Franu Raj evi a, Iajika. A da
se je jo koji oglasio u samostanu, sve bi odveli, jer su tako
na inili fojni ani. Kako ih dovedoe, odmah zatvorie gdje i one
prvanje i tu stae prva dva po 10, dva druga po 11, a gvardijan 8 dana, jer izagje smirivat i novce traiti. A dok su tu
stajali teak strah podnesoe, ne samo oni, nego i ostali, jer se
je radilo o tome, da paa kojemu od fratara glavu skine. 1 ovom
prilikom ode teko blago.
Iste godine po etkom rujna dogje pain izaslanik u Fojnicu
i zatvori odmah fojni koga gvardijana o. fra Antuna Vu evi a i
kreevskog o. fra Franu Tomi a, te ode prvome 500 groa. Do
malo zovnue opet sva tri gvardijana u Travnik i uzee im dulus
(sam paa 1000 groa). Njegov zamjenik primjeti ipak : Znamo,
da ste etovali i bilo vam je dosta troka, ali dajte to sada,
premda prije vremena, jer paa ima potrebu otpraviti kapidiju
(Portina izaslanika), koji mu je donio potvrdu, a vie ne dajite
nikomu nita; ja u vas odsele paziti ko sinove." I zbilja vezir
ne uze slijede e godine dulusa, nego samo ast (gozbu).
Megjutim ode i ovaj vezir prvih dana sije nja 1747. u
Carigrad, a dogje opet Ali paa E imovi i njegov prijanji
kajmekan, koji je i do sada dosta zla nama u inio, te uze dulusa

80

81

od tri samostana 1000 groa samo pai, osim tevtileme (pregledbe) i re e, da e ih lijepo pazit i preporu it svome gospodaru, pa da se ne brinu za dulus ni do godine. U to dne 13.
travnja stie i paa, koga su franjevci po obi aju sve ano do ekali i pridali mu obi nu ast, na kojoj on zahvali, izdavi im
lijepu bujrultiju i ne uzevi dulusa, kako je kajmekan i obe ao.
Ali ve u kolovozu mu ke potrai novi dulus, ali ne dade, da
se daje ikomu od njegove pratnje, kako je bio obi aj.
Kroz to je vrijeme paa sve sile uloio, da skri premo
baa i bosanskih prvaka, koji su se opirali uvedenju novih nameta, pak su jama no i franjeva ki upnici mnogo pretrpili; nu
najgore je stradao o. fra Pavao Lozi , kapelan u Duvnu. Njega
je tuio katolik Harnjak, da je svoju sinovku predao u Dalmaciju, jer ju je ovaj silom bio oteo i htjeo za sina vjen ati, ali
ona se nekako izma e i prebjegne preko granice. O. Lozi a
svezana dovede na Kupres pain Delibaa i baci a tamnicu, a
dok se oslobodi, ode mu blizu 300 groa, a bratu mu pak 70.'
Margeti ev ljetopis spominje, da je 6. svinja g. 1749. u
Fojnici umro Muhamed elebi , prozvan Begom, ovjek zao i
klevetnik, koji je bio uzrokom, da se je oborio kri na Rupnovcu, te da su s njega mnogo etovali ne samo franjevci i
kr ani, ve i sami doma i muslimani. On se," kae, razbolio
od udne bolesti, na ti na in, da je iv izagnjio, nit mu se mogla
na i likarija; najposli iskao opro enje od fratara. Jo je govorio:
Evo ne mogu nikako umriti, jerbo me u z0 as nagovori Krivi
kadija, da inim i podignem tubu na fratre za oni kri na Rupnovcu." I rekoe, da ga je triput zemlja izmetala i nije se udit,
jer je bio ovik od sviju opa ina gori.
Megjutim umalo, da nije i opet na Veliki etvrtak vatra
sve unitila. One su iste no i neki rudari ili u svoj rudokop,
kada opazie, da e je zapalila pojata kraj crkve i samostana,
nanovo pokrivena, u kojoj je spavao sluga i jedno sam istansko
dijete. Oni prilete, njih probude i nekako vatru pogase. U pojati
je bilo dosti konja, jer su mnogi redovnici bili doli na posvetu
ulja, a po tom je tu i biskup bio, kao i ono prvi put.
Mjesec dana kasnije stie muselim novoga pae i ne uze
dulusa niti tevtileme, ve lijepo primi trojicu gvardijana i uze
ast, rekavi : Ako ste drugim muselimom davali dulus painski,
' Margeti ev ljetopis u Livnu; prepis o. Antuna uri a
u arhivu.

ja ne u nita, a kada dogje vezir s njime vidite, kako bolje

znate, ele ne u, da je zulum ikomu i od koga."'
Ovog su se doba bili osilili bosanski janji ari, ter pod
imenom baa stali su izvagjati svakojaka nasilja nad kr anima
obiju vjeroispovijesti, a da im sud nije mogao nita nakoditi.
Fojni ki ljetopisi biljee vie nemilih dogagjaja, od kojih emo
mi samo neke spomenuti. Oko 20. kolovoza, g. 1750. pogjoe :
fra Filip Teevac, fra Nikola Glavo evi, samostanski vikar, zatim
fra Domin lajik i dje ak Tadija, da pregledaju samostanske usjeve
i livade u fojnikom polju. Doavi pod avnik navale na njih
Sal baa umeovi , Jusuf Tekeli i Muho Makovi i stanu ih
nemilice tu i, a napadnuti okrenu zvat u pomo i branit se,
te jedva izmaknu i pobjegnu. Otale ode fra Nikola na Bare k
vr ocima, a ona druga trojica vrate se ku i. Napadai doletivi
u varo zapomau, da su ih fratri prave zdrave isprebijali, a
na njihov jauk podie se preko 50 muslima i podbivi oruje
polete u potjeru, o itom namjerom, da tobonje krivce na noe
raz lesu. Naavi na Barama samo fra Nikolu, htjednu ga na
mjestu ubiti, da nije opet umeovi rekao, kako ga nije ovaj
tukao, ve branio. Povedu ga ipak u zatvor, prijete mu neprestano, da e njega i dva druga tfa komade sasje i. Pred mrak
puste ga na slobodu, ali da dogje sami gvardijan i s njime se
nagodi za novac. Ovaj zbilja dogje i stane nudit Eminu i Salibai po 20 groa, ali oni ne htjee o tom ni uti, ve franjevce
osvade kod mulle, a ovaj povjeri cijelu stvar kadiji, koji dra
gvardijana u zatvoru 7 dana i uze teku globu.
Poetkom slijede e godine (1751.) dogje ovaj samostan u
jo ve u nepriliku. Polovicom sijenja putovali su iz Travnika u ,
Gabri , travni ki upnik, fra Filip Teevac, Fojnicu.fraIv
ui . elj ovdanjih novaka i sluga Marijari. Kod jezera izmegju
Viteza i Busova e sretoe Hadi Osmana Cigi a, rodom iz Sarajeva, koji opazivi o. Teevca mlada i prikladna poleti za
njim, da na njem izvri protunaravni.blud. Nije bilo hasne moliti
ga ni preklinjat ga, a ni bjeati, jer je slijepo srtao. Napokon
postidnomu redovniku ne preosta drugo, do silom silu suzbiti,
budu je ve bio i od drugova udaljen, pak potegavi puku
opali i na mjestu Cigia mrtva ostavi. Sada se dadu sva trojica
u bijeg, i premda su stranputicom ili, zapaze ih neki Turci,

Ondje.

82

83

pa kada nagju i Cigi a mrtva, prijave to u Sarajevo i na fratre

svale krivicu. Cuvi za to brat mu Hadi Sulejman Cigi razdrai sarajevske bae, mole i ih, da pogju s njime i raskopaju
fojni ki samostan. Ali nijesu mirovali ni franjevci. Ne uzdaju i
se mnogo ni u tursku pravdu, ni u svoju nevinost, dadnu
bratu mu 620 groa, da im on ne bude tuitelj. Paa ipak posla
svog izaslanika, koji odmah sveza gvardijana Gabri a i Teevca,
te ih odvede u Travnik. Nu budu su sa sobom donijeli i
kadijski il a m, kako se ne nalazi u sutbenim spisima, da su
igda ikoga franjevci ubili, bie brzo pu eni na slobodu, davi
pai 1500 groa, ehaji 250 i toliko mubairu, a baama i tokomu ne moe se ni broj znati.'
Ovaj ih je nemili dogagjaj u crno zavio, a da nuni troak
namaknu, dozvolila su im kreevska bra a, da i po njihovim
selima sabiru dobrotvorne milodare, te su skupili u tu svrhu
815 groa, ili u jasprama ra unaju i 193.600. Budu je ova rasprava pozobala 3000 groa, (750 mleta kih dukata), nu poto
je neto preko 200 sabrano u narodu: to su franjevci namakli
od svoje strane 550 dukata, svota svakako velika za svoje
okolnosti. Kako se je nemilo troilo za ove uzgone, doznajemo
iz jedncga turski pisanog listi a: neki je naime Mujaga dobro o
fratrima govorio, pa jedan od vezirskih aga javlja fojni kom
gvardijanu i trai za samu vijest za uzdarje jednu doma u
sablju, 2 a po tome se vidi, da je za svaku malenkost svaki
mogao traiti sebi pla u i uzdarje.
Zanimivo je za nas u ovo isto doba, da su znali franjevci
biti u milosti kod prve doma e gospode. Evo jednog lista bosan icom pisana: Od mene Ahmed bega Firdusa, kapetana i
muselima Livanjskoga, momu prijatelju gvardijanu fojni komu, a
za tim evo kako dogje ovde fra Lo (v) ro imi iz Jajca i s
njim za druga fra Ivan, a ovdi je bio fra Stipan Kova evi moj
kmet, koi je od starine jo moj stari, kako kail nisam da ga
diete niti ga ja dajem nipoto odavle pu ati, nego eto vam
taj, koga ste amo poslali, toga vrzite misto Kova evi a, di ste ga
bili namislili vr i, toga metnite i u inite kako vam piem, zato
nije potribe, da se svagjamo i mrazimo na komiluku; drugo
nita i da smo zdravo i mi i vi. Lutja na 26. na 1751. Pisao
ja Ahmet beg Firdus kapetan i muselim livanjski u Livnu. Posli
1

Fojn, ljetopis.
T. sp. 681.

tog re e mi isti imi fra Lovro, da nemore bit neotiav tamoka

vami, i nevidivi svami posatvo, zato ovi ostaje, dok Kova evi
nedogje otuda i dok ga ne poaljete amo i neukinete vaega
zakona". O. Kova evi megjutim nije se vratio, ve se iza toga
nalazi upnikom na raznim upama po Krajini.
Megjutim su franjevce razne nevolje trle, koliko od strane
bosanskih janji ara (baa), toliko od strane viih i niih inovnika. Jo je jednako ovaj samostan bio svratite i gostionica
svih skitalica i zlikovaca; emini su i kadije iziskivali as po
as kojekakve globe; uzimali su im ara e po dvaput u godini ;
svi su nameti na njih tovareni ; carina se traila i na grogje i
na vino; a za svaku izmiljotinu bivali po sudu natezani hudi
redovnici dotle, da je g. 1753. sami vezir sebi pricirao sve
parnice, koje se budu ticale franjevaca.= Pa i on htjede togod
zguliti s ovih bijednika, te kada doznade, da oni lije e Turke
i nad njima mole, potegnu g. 1754. fojni koga gvardijana, fra
Bonu Beni a pred svoj sud, te premda ovaj pokaza svu silu
painskih i kadijskih dozvola, dapa e i naredaba, ne hdjede vezir
na njih ni pogledati, ve mu uze 320 groa, t. j. 80 dukata
globe, prisilivi ga, da jam i za svu svoju bra u, kako ne e
vie niko take usluge muslimanima Ovo o. Beni javi
svojom okrunicom od 21. listopada t. g., koja je glasila : Evo
neki dan izlazi na sva tri manastira Pain mubair i tetovasmo
im 320 groa i svi se po efilismo (ujam ismo) i ja bih za sve
vas efil, da ve e ne e od nas nitko ni nad kakvim Tur inom oli
Turkinjom Boga molili, oli kakve likarije davati im, oli vodu
blagosoviti, oli zapisati, i tako s njima nemati nikakvie poslova,
ako e i muraselu doniet ; jerbo paa nipoto toga ne da nama da
inimo ; indi bratjo, gledajte dobro, da koi unapridak toga ne ini
nipoto, jer bismo na muku udarili veliku; i ako tko dojde nam
od Turaka za taki posao, kaite: gospodaru, (sic!) to vie mi
init nesmiemo, jerbo je paa j a s a k (zabranu) u inio, da devapa u init nemoremo, koi bi pristupio. I oo. pp. kad iznesosmo
murasele i bujruntie na me emu, kojizim smo Boga molili, nehlie ni pogledat na njia, ve aman: daj jaspri i teko se tim
smirismo". 4 Vidi se iz cijelog ovog lista, kako nije franjevcima
Domai arkiv.
T. sp. 6389.
3 Domai arkiv.
Ondje.

85

84
bilo ni otkle prave zatite ni saaljenja i da su svakog muslimana zvali svojim gospodarom, a oni svakome pod nogama.
U isto se doba pojavi u Fojnici i ciganski ara lija, trae i od
naroda i franjevaca 300 groa. Jedva ovog odbie, kada se
g. 1755. nasuka neki Mehmedbaa, trae i novaca i prijete i,
da e poubijati sve fratre i samoga kadiju, pa je morao vezir
narediti, da se ovaki zlikovci pohvataju i k njemu poalju.
I dvije su godine kasnije (1757.) dodijavali samostanu
kojakakvi nasilnici pod bainskim imenom, te je i opet vezir
morao izlati nalog, da ne diraju u franjevce. Od velikih
u ili su se i mali, da prave neprilike mjesnim franjevcima, imenito: muslimanski bi obani (pastiri) utjerivali marvu za vrijeme
kositbe i etve u samostanske livade i njive, a da ih ne bi
smjeli franjevci istjerati. 1
Kako su svi inovnici nemilice gulili ovaj samostan, vidi
se iz jednog ulomka samostanskih ra una iz g. 1759., i to u
sama 4 mjeseca. Dano je naime :
120 jaspri,
eminovim momcima
18 900
araa
7 080
paine ve ere
3 800
paina ita
960
za komore
2 490

ehaji
Ukupno . . 33.350 jaspri.
A da nije ovdje sve, doznajemo iz slubenih namira. Tako
ba ove godine ehaja daje potvrdu, da je predan obi ni dulus,
a mufeti (povjerenik) vezirev izdao je priznanicu, da su mu
tri samostana dala 880 groa, dakle 220 dukata u zlatu, za
njegov trud (?). 2 Neto se vie nalazi iz g. 1760., i to po ami
od svibnja. Dano je dakle Turcima :
6 020 jaspri,
za menzilhanu"
180
eminovim i ehajinim momcima
9 840
desetine eminu
164 700
dulusa
120
za arzoale
20
880
ara liji drugi ara
If

JI

If

T. sp. 689, 692, 694, 699, 701.

T. sp. 707. 8.
potansko svratite.
Menzilhana

painih groa i menzil zaire

8.400 jaspri
(jelo za konak) . . .
31.020
eminu, serdaru i momcima .
120
kadijinu momku
800
dano dulusa vie
2.985
u porez ita paina . .
za kavgu arijsku, to su se
4.800
pobili Sarajlije i Visoani
globe kajmekanu, Ibrahim ehaji i kapijaima . . .
44.800
130
dvojici baa bakia . . . .
ff
Ukupno . . 267.275 jaspri.
Ovo je iznosilo tada blizu 280 dukata. Uzmemo li pako
u obzir, da ni tu nijesu sadrani ra uni od 1. sije nja do svibnja,
i od srpnja do konca listopada, a po tom 7 mjeseci, onda
moemo misliti, da bi ova svota posve druga ija bila, kada bi
bilo ispunjeno onih 7 mjeseci. I ovako okrnjene biljeke svjedo e, da su franjevci za svata bili globljeni i svima danjcima
bili optere eni kraj svih fermana i povlastica, koje su pri rukama imali.
Ovoga doba dogje iz Carigrada novi mulla, te ga na ime
fojni koga samostana ode vikar pozdraviti i darove mu prikakati.
Prije nego li je ovaj mogao pred mullu iza i, fojni ki muslimani
optue svoje franjevce, pak stoga im u mulla, da je on iz
Fojnice, izgrdi ga na pasja kola: to im zvona zvone, to u
crkvi pjevaju i glasno mole, da se uje na javni drum, u eriju i ak u damiju. Kada ga se je sit nagrdio, baci jadnika
u tamnicu i dra punih 15 dana. Oslobodivi se ove, pade u
drugu ve u nepriliku. Iza nekoliko dana ovaj isti vikar htjede
istjerati iz njive Bare" turska goveda, koja su bila u ito ulegla,
na to muslimanska djeca odlete u varo i tue ga, da im je
psovao vjeru i zakon. Na tu potvoru plane srdbom sve, to
se je abi okre alo; tuenoga uhvate, dovedu pred kadiju i
stanu zahtjevati, da mu se jezik odree ili glava odsije e.
Nagje se ipak nekoliko umjerenih ljudi, koji su vidili, da je to
sve kleveta, pak posredovae, da presudu do sutra odgode,
a ob no zaklju e, da se toli grozno ne kazni, ve samo da ga
istabaju, dok mu meso s nogu ne otpane. I ova okrutna osuda
izvri se sutra dan na javnom trgu, na o igled velikog mlotva
muslimana i katolika, pri em su muslimani vikali : Neka pas
If

)1

87
86

krepa", a katolici hudi, osobito pako ene, kose su gulile

plakale, mole i u nemilosrdnika ilosrgje. Ovako isprebijana i
osaka ena bace opet u tamnicu; kada pako dogje i gvardijan
sa nekoliko bra e, da mole za njega, i ove pobaca u zatvor.
Preostavi redovnici u samostanu odlu e i ovaj put prizvati na
vezira, te nekolicina odleti trkom u Travnik i zamole vezira, da
im on sudi. Vezir doznavi, da su i to na pravdi pretrpili, naredi, neka se svi puste na slobodu, a ubudu e, da se sve
tube proti franjevcima i franjevaca proti muslimanima iznose
pred njega.'
Iza toga Pavlova ki imam (duobrinik muslimanski) zai e
od gvardijana, da posije e jedan od onih orijakih brijestova,
tono su okruivali samostan i crkvu, te ih zaklanjali od sva ijeg pogleda i davali im aroban izgled, pribavljaju njihovim
stanovnicima nuni mir i tiinu. Ovo je on traio u svrhu, da
od toga na ini ogromnu majdansku kladu, gdje bi se kovalo
gvogje. Gvardijanu bi ta trabina veoma neugodna, ale i izgubiti jedno tako potrebno drvo i boje i se, da to ne prigje
u obi aj, pa da se ne opustoi oni divni gaj : uljudno odvrati,
da mu nije mogu e dozvoliti. Imam kao prvak u varoi nagje
se time uvrijegjen, jer je znao, da bi tako deblo jedva drugdje
na.ao, a jo mu nije u Pavlovac dovukao, pak u inivi vijee
s drugim muslimanima, odlu i se franjevcima ljuto osvetiti. U
tu svrhu optue ih kod vezira, da su kojeta u samostanu
novog izna injali, etalita nad varo izveli, da gledaju u turske
ku e, a da su na Selakovi im i crkvu sagradili. Vezir eljan
ovakih osvada, posla 5 paalija, koji odmah fratre povezae
u Travnik otjerae, gdje bie zatvoreni i drani dotle, dok ne
dadoe 6.000 groa, dakle oko 1.500 dukata. Malo zatim isti
pridadoe ovu tubu i sarajevskome mulli, koji poslavi svoje
ljude i osvjedo ivi se o njihovoj zlobi, pismeno rijei franjevce
od daljega progona. 2
Megjutim, oni su jednako traili zator ovoga samostana i
seobu franjevaca. U toj su nakani neki kuali okuiti kr anski
dio varoa i samostan, ubacuju i u njih okuene predmete i
mau i ku na vrata kunim gnjojem ; a kada im i to nije pomoglo, ode njih nekoliko k veziru i bace mu klju e od sve tri
Doma i ljetopis od o. Kristi evia i izvjee biskupa Oragi evia
u Prop, arkivu.
2 Ondje.

damije, jadikuju , da ne mogu od franjevaca ovdje dulje iviti,

jer su na inili preko 70 soba, pojatu za 1.000 konja, ku e za
oruane ljude i tako postali nesnosni, da se ne smiju. ni oni
ni njihove ene na dvor pomoliti, nit mogu s mirom kod ku e
kljanjati, dapa e se boje, da e jedne no i svi bit na kamaru
sasje eni, a njihova dobra do i u kr anske ruke, budu su im
i tako mloga dobra nepravedno i nasilno oteta. uvi vezir
ove gorke jadikovke svoje bra e, posla svoga pouzdanika na
mjesto, da vidi, to je u stvari ; a ovaj premda se je uvjeri6,
da je to sve bila o ita la, ipak primi njihovu tubu, franjevce
sve pozatvara u mjestu, a onda povezane kao kakve zlikovce,
otjera sa sobom u Travnik, gdje ih okuje u lance i zatvori
megju okuenike. Puna dva mjeseca trajala je ova parba i
zatvor, nit se mogoe otale izbaviti, dok ne dadoe vezirevu
blagajniku priznanicu na 5 kesa (2.500 groa) duga ; a toliko
su dali i svojim braniteljima, dok je paa izdao odluku, da su
pravedni.
Ovim tako ogromnim gubicima bila su ne samo iscrpljena
sva nov ana sredsva, kojim su se franjevci dosada nekako
braniti od turskoga progona, nego su se jo uvalili u tolike
'clugove, da nijesu znali, kako bi namirivali same kamate. U to
je vrijeme ve krov na samostanu i crkvi bio tako propao, da
se nije moglo u njima za kiovite dobe stajati, pak su po eli
potrebitu imlu jo god. 1759. dobavljati, kako to samostanski
ra uni svjedo e, na popravke ni misliti nijesu smjeli bez izri ne
vezireve dozvole. I ova je nekako isproena g. 1761., a za
crkvu 1762. Popravci su pako istom slijede e godine poduzeti
i dovreni, davi iskaz o drvenom gradivu, to je opet uzrok
bio novom troku i mitu, koji se ne da brojkama, ozna iti. Ova
je megjutim dogradnja dala povoda doma im muslimanima, da
nanovo optue franjevce, kako su prekora ili granice dozvole,
te je morao sami sarajevski mulla obavjestiti vezira, da je sve
la i potvora, u emu su franjevci osvagjeni. Pribrojimo jo
svemu tomu godinje duluse, koji su redovito iznosili 1.000
groa za sva tri samostana, zatim ura unamo li ovamo dvaje
ara e na mnogobrojnu obitelj, a napokom da su ik i za sirdmanije ili odsutne u varou oni davali,' onda moremo misliti,
kako je samostan ugreznuo u dugove, kako su trebovali na sebi
1

T. sp. 717, 26, 36, 46, 54.

89

88
tediti i od zalogaja otkidati, da se tomu i priuba udovolji. To
najbolje osvjetljuje okrunica gvardijana o. fra Lovre imi a
od 21. travnja 1764. na sve upnike fojni koga samostana. Javljaju i im, da e se drati redodravna skuptina u Kreevu
dne 6. svibnja, moli: Ako imate togod lemozine libere (milostinje za uzdranje sve enika) i misa, da mi poaljete po ovomu,
koji vam prikae ovu moju knjigu, ne bi li kakogod zakrpio i
moje i vae potenje barem ove krvave godine. Moja draga
bratjo, nije potribe, da prid vami kle im i suze prolivam, koje su
mi jurve o i nalile od muke. Kupio sam ove godine krvavom
cinom svekoliko do luga na ognji u, a Turci neviruju, nego na
veliko pitaju, i valja svaki dan brojiti, a neima se odkuda; zato
kako reko, nek sam vam priporu en."'
Pa ni te globe nijesu bile jedina nevolja one dobe. Bilo
je tu i drugih : tako branili su im ogragjivati njive i livade,
hotimice su im ugonili marvu u gotovu ljetinu, zbacivali ih s
konja, kad bi ih sreli na putu, dapa e i usred rijeke, napokon
petljali se u enidbe katolika. 2 I proti ovim nepravdama franjevci
su se prituivali mulli i veziru, a ovi redovito izdavali otre
opomene; nu doma i se muslimani nijesu ni do sada mlogo na
to obazirali, a osobito ne ovog vremena, kada je baaluk u
potpunu cvatu bio, pak su mogli pod bainskim imenom nekanjeno po injati svakojaka nasilja, imenito kada bi ih vlada
na oruje digla, kao to se to dogodi ljeta 1769. Age, barjaktari i bae poput gladnih vukova napadali su na hudu raju,
e
grabe i sve, ega bi se do epali. Franjevcima ne bijae mogu

u
i
ni kuda maknuti; jer su im otimali konje i skidali odje
obu u, pak stoga nijesu mogli ni dulusa veziru sobom predati,
ve to u inie preko nekoliko svjetovnjaka. 3
to su inili pojedinci, to su ve prije vidili od svojih
pretpostavljenih. Tako dne 7. velja e 1770. uze fojni ki kadija od
mjesnoga gvardijana 30 groa, samo da ga kadija ne tui mulli
i ne pregleda mu crkve. Muslimani u to pronesoe glas, da
su nekakovi popovi iz Moreje u Gr koj hodali po Livnu i Hercegovini, svuda bune i narod protiva Turcima i da su se sklonili u naa tri samostana. Vezir tome povjerova i posla otre
paalije u Fojnicu, kamo dozvae i kreevskoga gvardijana.
Doma i arkiv.
T. sp. 744, 56, 60, 91.
3 Djelov. franj. III. 129.

Premda nijesu mogli na i kod njih nikakvih sumnjivih osoba,

a ovaj su put i sami muslimani bili za njih jamci, poglavica
paalij re e: Vallah ! vidim tu ste pravi, ali ipak ili mi dajte
5 kesa, ili u vas odvesti svezane u Travnik." Gvardijan mu
odmah ponudi 500 groa, da ih dalje ne mu i, ali on ne htjede
o tom ni uti, ve obojicu baci u tamnicu, a kada oni prizvae
na vezira, potjera ih svezane u Travnik. Doavi u Busova u
nagode se s njime za 1.200 groa i dobiju pismenu izjavu, kako
ih je prave naao.
Re ena la bila je raztrubljena po svoj Bosni, te su mlogi
upnici i katolici dopali zatvora; ciglih 5 upa, kojih biljeke
ne spominju, dadoe vie od 3000 talira globe. Vjernici ovako
orobljenih upa uljed toga su tako osiromaili, da oni, koji su
dotle imali po 4 vola, ostali su sa 2, a koji su imali 2, bacili su
plug na tavan. A bilo bi i gore, da se nijesu neki muslimani
smilovali i za njih svjedo ili, da su neduni.'
Ni slijedea godina (1770.) nita nije bila sretnija po franjevce i katolike, dapa e bila se je prevrila tada svaka mjera
progonstva, te je mogao biskup Bogdanovi pisati u Rim: Predstoji o ito unitenje ove uboge crkve Kristove."
Megjutim je fojni ki samostan imao oplakati smrt jednog
od najslavnijih svojih lanova. Dne 14. velja e 1773. zaklopi
zauvijek o i biskup fra Marijan Dragi evi . Boluju dulje vremena na nogama bio je dao ostavku na upravi ; nu kada mu
nastupnik god. 1772. umrije, morade nanovo preuzeti upravu
vikarijata do izbora i posvedbe novog apostolskog vikara, premda
prikovan za postelju. 0 njemu je mogao napisati sutjeki ljetopisac o. Bono Beni , kao o evidac, ove znamenite rije i:
Ovi dobri prelat (crkveni dostojanstvenik) koliko je bio otugjen
od svita i koliko je znao prostit onima, koji su ga kada uvrijedili, i koliko je ponizno hodio i rado se po siromaku odijevao,
koliko li bio tih, Boe, ti zna. Ovi mlogiem stvarma duhovniem upravi plemenito u ovomu vilaetu (pokrajini) i bi milosrdan prama ubogim. On je suzbio nasrtaj biskupa Makarskoga
na Hercegovinu i Spljetskoga na Livno i Kupres." 0 njemu
veli zapisnik pokojne bra e, da je bio od naravi obdaren
mlogim darovima, a od Boga sa vie krjeposti, u crkvenom i
Djelov. franj. III. 132.

91

90
gragjanskom pravu dosta u en, ter da ie za svog dugog biskupovanja mloge velike grjenike svojim blagim postupkom
e i jezgrovitije izrazi se
gorljivo u na pravi put izveo. Jo kra
asti
mu
naljednik
i
viegodinji
drug, biskup DOo njemu u
je
kao
blaenik,
a
umro kao svetac
breti , napisavi: ivio
bez duga i imovine." Pokopan je u crkvi pred oltarom Gospinim, a nad grob mu stavljena plo a s latinski natpisom; koja
se sada uva u samostanskome muzeju.
Uspomena na ovoga biskupa jo ivi u zatitnicima kraljestva bosanskoga, to jest : sv. lliji i sv. Jurju, koje je on sa
sve enstvom i narodom obrao, te sv. Stolici na potvrdu predloio.
Osobito ga se i danas spominje rodno mu selo Tjeilo, budu joi posugje, koje je on za ivota nabavio.
uva njegovo misno ruho
u
nije
prestala biti Fojnica sjeditem bi-Njegovom smr
dne
12.
travnja
r. g. stie naimenovanje o.
skupa, budu ve
fra Marku Dobreti u, isluenom lektoru bogoslovja i provincijalu, muu 'veoma pobonu i u enu. Veselje, koja zavlada po
cijeloj redodravi na tu vijest, svjedokom je, da nije mogao
biti bolji izbor. Radi posvedbe zaputi se u susjednu Dalmaciju
i posveti ga u Trogiru za eretrijskog biskupa dne 6. lipnja
Franjo Luka Garanjin, spljetski nadbiskup. Na povratku ga sjajno
ani u Sinju, otkle je izdao prvu okrunicu
do ekae malobra
enstvo
i
puk
svoga vikarijata. Doavi u Livno otpo e
na sve
pastirski pohod, te nastavi preko Duvna i Hercegovine. Kada
stie u Posuje, osmalinske oblasti obijedie franjevce, da
okupljaju i o izdaji snuju, ter sami kreevski samostan tetova
radi toga 100 dukata. On megjutim proslijedi svoj pohod, pak
e godine mogao javiti sv. Stolici, da je
je ve u velja i slijede
obaao cijeli svoj vikarijat uzdu i poprijeko, te krizmao 11.17
eljadi; a po em tada nije ni bilo u Bosni i Hercegovini vie
od 66.895 katolika, to je svaki 6. katolik dobio sv. potvrdu,
i svi su mogli viditi svoga natpastira. Nu kada je doao u
Travnik, die se od Turaka na njega graja, da kuje nove zakone
hiljadu dukata
i narod okre e na rusku stranu, pa zato potraeiili
u
samostan, ve

ili njegovu glavu. Sada on ne mogne prebje

se vrne u planinu, u rodno svoje mjesto Dobreti e, i ne pomoli
se na bio dan, dok se nije vezir promjenio. 2
Megjutim su franjevci a Fojnici sagradili veliku pojatu u
Beni a ljetopis. Batini , Djelov. franj. 111. 137.
2 Doma i arkiv.

Docu kraj Rupa, unutra ju i sdvora pokaldrmali, nanovo doveli

vodu pred gornju talua, popodili gornji sprat u samostanu i
poietili odli nije sobe. Osim toga poljepae i kojeta okolo
samostana, imenito nanovo se na ini gornje etalo, pritresoe
zidovi i svi putevi bie posuti prinom, a to sve za gvardijanstva (1772-5.) o. fra Antuna Lepana, htiju i valjda uinit i
biskupima ugodnijim ovaj zabitni samostan.
Ipak je u isto doba trebalo misliti i na ogromne danjke,
globe i mita. To se najbolje vidi iz okrunice gvardijana fra
Petra Raji a od 26. studenog 1775., gdje pie upnicim : Bratjo
poljubljena, nemojte se zaboraviti ove sv. ku e. Znam, da nastojite bolje od mene, ali ne znate, kako sada stoji. Pomislite,
da .sam u 9 miseci dao 3 dulusa, 6 ve era, izvan groa i tolikih teta, koje smo imali, i izvan ku noga hara (troka), koji
je neizkazan na niki na in govore i. Dakle, bratjo, pomozite ili
sada ili ikad, jer kako se govori, ini mi se, da u do misec
dana dat i etvrtia. U samostonskom se arkivu nalazi ba iz
one godine popis ara a, koji je iznosio 88 dukata ove godine,
osim trostruka dulusa i drugih nameta.' Samostanska pak obitelj
brojila je 41 osobu, koje je trebalo hraniti i odijevati, a jedini
prihodi bile su upe, dakle dobrovoljni prinosi, o kojima su i
upnici ivotarili. Moemo misliti, da su katolici rado i od usta
otkidali, samo da im ostanu uzgor ova jedina zakloni a njihovih
duhovnih vogja i pastira.
Od drugud znamo, da su jednako sipale potvore i objede
na hude franjevce. Tako bie potvoreni g. 1777. u nekoj tekoj
stvari, ali pain ehaja iza duge i pomnjive istrage nije pri
njima naao ni osjena od kakve krivice, ter im je izdao lijepu
svjedodbu i naredbu, da nitko u njih ne dira; to isto u ini i
vezir slijede e godine, naglasivi, da je' to sve zlOba i potvora
od strane naih protivnika. 2
Ovomu svemu pridogje i borba s grko-isto nim vladikom.
Doavi god. 1777. biskup Dobreti u Mostar, tui ga mjesni
vladika, da kri carsku zabranu i preuzima njegovu vlast nad
katoliNma. Turci sasluaju obojicu, i tuitelja odbiju, ali uzmu
543 groa od fojni koga gvardijana, kojemu dade u pomo sutjeki samostan 200 groa 3
.

Domai arkiv.
T. sp. V. 817. 824.
3 Domai arkiv.
1

93

92
Iste godine neka muslimanska djevojka iz Skoplja pobjee s
jednim Dalmatincem na mleta ko zemljite. Mustaj paa Skopljak,
svali i ovu krivnju na franjevce, ter poru i Voljikom upniku,
fra Petru kulji, koji je tada sluio cijelo Skoplje, da mirno
sjedi kod ku e, da bi ga lake uhitio i objesio; a ovaj ne nadaju se otate nikakvu dobru, pobjegne u Posavinu, za to
paa optui sva tri gvardijana, zahtjevaju , da se odmah objese.
Sre om i ovo miti na 16 dana njihova zatvora i 900 groa
globe. Curu megjutim mleta ke oblasti vrate natrag, a Turci
pogube etvericu katolika i jednu enu, a okolnim seljacima
uzmu 800 groa. Isti su megjutim muslimani poslije priznavali,
da su katotici pravi pogubljeni, te pripovijedali, kako su se
mirno vladali na strati u i lijepo se Bogu molili.' Osim toga
su u god. 1778. dali za ciglih 12 mjeseci etiri dulusa.
I slijede ih su godina imali franjevci odbijati navale hercegova kih vladika; a uvijek je trebavalo takove raspre svravati mitom. Jedva g. 1784. izagje dobar carski ferman, kojim
su izri no odbijeni od uprave latinske raje, a usput im potvrgjene i druge povlastice. 2
Ali ove godine preminu dne 8. sije nja i biskup fra Marko
Dobreti , u 77. godini zasluna i mukotrpna ivota. O njemu
napisa sutjeki ljetopisac : Ovi biskup dosta dobrih stvari naredi po upama i lijepo vlada svojim pukom za korist spasenja
dua. Ovi prelat vrlo ponizne aljine jest nosio i tuniku redovni ku uviek i u viiti jest nosio na goloj koi. I u tetamentu
(oporuci) od ono malo pla e, to mu je godimice sv. skup
(Propaganda) slao, jest ostavio za duu u svaki manastir po
23 cekina mleta ka, da mu se rekne toliko misa.... Ostavio
ubogim dosta lemozine, s provincijom liepo i u miru ivio, sv.
apotolski stol poteno i nau no obavi ivao, red i provinciju
ljubio". 3 0. fra Mato Kristi evi o njemu veli, da je bio slavni
biskup i veoma gorijiv, pun ljubavi prama Bogu i za spas du" 4.
Nad njegovom grobnicom u crkvi bio je postavljen slijede i
natpis, koji se sada nalazi u samostanskom muzeju: Mar cu s
Dobreta Episcopus Eretrianensis et Vicarius Apo'

'

Djelov. franj. III. 143.-5.

Ondje.
Beni ev ljetopis.
Fojn. arkiv.

stolicus hic jacet, quem extulit virtus et mors depressit die 9. Jan. 1784.
Ovih su godina slabo ta zabiljeili i doma i ljetopisci,
budu je g. 1782. buknula- velika kuga", pak se svak sobom
zabavio. Samo znamo, da su se franjevci najvie trsili, da skinu
sa sebe ara e, koji su im krv isisavali. Napokon im pogje za
rukom dobaviti sultanov ferman, kojim bie oslobogjeni od
ovog danjka ; ali je trebovalo za svaki njihov stan napraviti
vjerodostojan prepis i poslat ga na svakog upnika, da se mogu
njime posluiti. Ali i to je uzrokovalo mlogo truda i troka, jer
je trebovalo po fermanu izvaditi vezirevu bujrultiju, po ovoj
mullinu u um muras el u, a po ovoj kadijinu. Vezir Adullah
paa Tefterdarevi , rodom iz Sarajeva, zbilja uvai re eni ferman,
nu ne tako sarajevski mulla i bosanske kadije, ve , kako zgodno
primjeti ljetopisac, glede u itab, preme u tespije i glade
brade: fratre pomalo i priko fermana ipaju."
Uljed nekih nutarnjih trvenja u redodravi, sv. Stolica uze
stvar u svoje ruke, te naimenova dne 14. kolovoza 1785. apostolskim posjetiteljem fra Stjepana Trogran ia-Civu, rodom
Fojni anina, da on opet red uvede. U tu svrhu uze ovaj dvojicu
odli nijih otaca, da mu pomognu obaviti posjet. On je sobom
pohodio samostane, drao izborne skuptine i stavio kojekakve
uretbe u njima, koje je sv. Stolica odobrila i njega pohvalila,
davi mu naslov generalnoga definitora. Time je pako bila odlikovana ova redovni ka op ina.
Te ajem ove godine uzeta su etiri dulusa, a da se i ne
spominju obi ne globe i tereti.
Kraj svih fermana stade ih 1787. uznemirivati Hadi Smail
ara lija. Ovaj doavi u Visoko zovnu sutjekoga gvardijana
fra Marka Tablu, pak svezavi ga, potjera ga pjee bez izama
do Bukova, a ondje ga baci na konja do u Fojnicu. Tu s kadijinom muraselom dobavi i fojni koga gvardijana, pa i njega
svezana u habitu svede na Rupnovac, a odanle na konju dogna
u Kreevo. S ovim svojim sunjima u pono i blinu u tamonji
samostan, ine i stranu silu i zorbu, dok mu ne dadoe 1200
groa. 2
Slijede e godine (1788.) plane rat megju Turskom i Austrijom na hrvatskoj granici, pa i zato su morali katolici i franjevci
' Sutj. i fojn. ljetopisi.
Doma i ljetopis.

95

94
na sve strane trpiti mloge tete, jerbo je globio svaki oso,
koji je samo htjeo. Stoga ovih godina nije bilo ni promjene,
ve su ovi kojekuda i svake se sumnje pribojavali. Istom
god. 1790. upotrebe priliku, kada se o Duhovima u Fojnicu
sabire silni narod svih doma ih vjeroispovjesti, pak se usput i
oni sakupe, kao kradom, da obave glavnu skuptinu i provedu
izbore novoga stareinstva, a da nijesu mogli Turci ni pomisliti,
ta kane u initi.
Megjutim je i god. 1789. spomenuti Smail ara lija natjerao
franjevce na ogromne tete radi toboe nepla ena ara a; a ni
drugi inovnici nijesu mirovali.'
Iz samostanskih emo ra una navesti pojedine tete i globe,
a prema ovom popisu moemo zaklju iti, ta su franjevci drugih
godina, prije i poslije ovoga, davali pusta novca bez ikakva
razloga i uzroka:
Dato je u sije nju Muhamet begu mali ijan
60 gr.
sabibiji .na zemlju desetine
2 120 j.
Istomu i Ferhatbegu od starih globa
U veljai od kusura groa, ve era i konak
13 180
kapidijina i naemu eminu Ferhatu . . . .
Dato nesri ne i opake globe, koja bi poradi o. p. m. fra Josipa Tomi a iz Kreeva, ode
350
u aznu (blagajnu)
4 1,".
Vojvodi, da mi zra ne ini u apstu
14
Begu Gjugumovi u
20
Asanagi Kolaniji, naemu kapi ehaji .
10
Karasaliji Skopljaku
15
Murdaru, divitaru i divanefendiji . .
4 30
Cesera (gubitka), to bi na zajmljenih jaspri
81
20
arz
fojni
ki
Za illam i
32 21
Hara (troka) na nas i konje za misec dana
U oujku : za komore od peksimeta (kruh
28 120
dvopekl, koji se nosi iz Dubrovnika . . .
Dini u iz Kreeva, da neide kadiji
3 ,,
30
Miholjskog poreza
92 120
Menzilanski jaspri
U svibnju globe i hara, koga u inismo sva
tri gvardijana u Travniku za 50 dana, u vrime
Ondje.

&ve (tube) Adi Smailove iz Kreeva, izim

ara a za Be ir pae. Dakle to uze kapija, to
dadosmo Karasaliju kadiji, eminu fojni kom,
momku Kolanijinu, Miralempai, Adi Popari,
jednom potur eniku, koji mlogo od Adi Tomi a govori i za utiat stvar, da nezajde na
go . e. Na nas, rnomke, konje, sahije (listonoe),
jasak ije (straari) itd. ode u sve 1245 groa;
415 gr.
. . .
ov ) razbiv na troje, svakoga zapade
2 ,. 96 j
Turci otee nae vino od Tankovi a 43 oke
U lipnju dulusa u Sarajevu Arstan Meh673 180
t oi.
med pa
se pomirismo s Ismailom iz Kreeva
67
i uzesmo temesu
92
to prikupi desetinu od Gjire i Indi a
120
34
Ve ere Arstan paine u dematu ..
6
Hara, to no i Mustajpain sin u hanu
49 24
Za 17 ara a
30
Jurjevski groa
55
Jabuke (dar) kajmakanu Asanagi Kolaniji
48
U listopadu: za zob, sino i konak Buatlin
10
Kusur od groa muharemski
U studenom : jabuke kajmakanove Asan11 160
agi, dulusa Arslan pai
prosincu
dulusa
u
Travnikn
Miralem
U
600
ve :iru Jemanli u
Ve ere Arslan paine i kapidine, kad se
8 120
vratie iz Travnika
Feratbegu u ime illama i arza Adije To20
mi
Za musevedu (potvoru) kadiji, to Ali ini
32
sin ovi iznesoe, da su ih kod tale psovali .
Ove godine u sve: 2976 gr. 126 j.
A po em od drugud znamo, da su 4 groa iznosila jedan
dul at u zlatu, to je ukupni iznos od same ove godine sa injavao
ogi omnu svotu od 744 zlatna dukata, svota svakako pregolema i
za dananje okolnosti, koju je trebalo smo i oli iz boka oli iz oka.'
To je pako svima, osobito gvardijanima, ogor avalo dane i no i.
,,

,,

,,

,,

Domai arkiv.

96
Ni slijede e godine nijesu jeftinije prolazile, te kao to
primje uje kreevski ljetopisac : nije gotovo bilo dana, kad nisu
fratri to kadiji, to eminu, to sama davali." A na drugome
mjestu isti zapisa: Svaki balija (seljak muslimske vjere) bio
gotov vezir, paa, zabit, kadija, mulla, vojnik, sve ev sin."
Megjutim je pridola i stara obi na neprilika. Krov na crkvi
i samostanu dotle je propao, da su se sami zidovi na est
mjesta po eli osipati, prijete potpunim rasulom. Uzalud su
franjevci molili vezira, da im izda dozvolu; on im je svakiput
krko odgovarao: ,,Nesamo da ne dam, ve kad bi bilo na moju
i druga bi dva sa zemljom sravnio." U toj stisci obrati se ukupno
redodravno stareinstvo na Propagandu u Rim, te orisavi jadno
stanje ovih zgrada, zamoli da bi se sama sv. Stolica za ferman
pobrinula, a oni da bi poslali jednog redovnika u Be , drugoga
u Carigrad, da stvar obrazloi i pospjei, premda nijesu znali,
otkud bi im putne trokove priskrbili. Iza dvije godine uzaludna
o ekivanja, poslae u Carigrad o. fra Matu Iveki a, vjeta turskome jeziku i postupku, koji duge 2 godine provede obijaju i
pragove Portinih ureda i poslani kih pala a, dok je izvadio
ferman, kojim se bosanski franjevci rjeavaju dravnih danjaka
i proglauju slobodnim svoje zgrade popraviti, istaknuvi, da
su oni pod zatitom evropskih velevlasti. Nu budu nije u toj
sultanovoj povelji izri ito spomenut fojni ki samostan, ne htjede
vezir ni uti o kakvim popravcima ili prekrivanju, a na taj na in
cijeli troak i trud odoe uzalud. Napokon odvai se samostanski
vikar fra Ivan Mir eta, rodom Dalmatinac iz Gomilica u Katelima,
te potroivi 1000 groa isprosi od vezira povoljno izvje e, a
na temelju ovoga dobavi novi ferman, da se popravi nesamo
krov, ve i zid crkveni, pod obi nim uslovom: da nita ne bude
ni ire, ni vie, ni dulje, nego li je do sada. U tu svrhu najprije
vezir, onda mulla i mjesni kadija svaki za se premjerio obe
zgrade u visinu i irinu, dok su dozvolili, da se preduzmu nuni
popravci. Napokon trebalo je na ruku uzeti i doma e muslimane,
davi im prikladne darove, a onaj dan, kada su namjeravali
obarati stari krov, pozovu ih na gozbu. U opredijeljeno vrijeme
dogju svi pozvanici osim kadije, koji poru i, da se nitko nije
usudio oboriti prve daske, dok on to ne u ini, a on opet da
ne e do i, dok mu se lijepo ne plati. O evidac nam ivo opisa
ovaj prizor: Jela su, veli, bila sva gotova, sofra metnuta, a da
nije falilo ni slana ni masna. Turci posjedali, pak samo ekaju,

97
da se unesu jestbine; ali kadije to nije da nije. Poruke su tkale
doli gori, as tamo, as amo, ali kadija zadro na veliko. Napokon
se gvardijan s kadijom nagodi za 1000 groa, a on slavodobitno
izagje, opori jednu dasku, primi ugovoreni novac, opra ruke i
sjede za gotovu tolu, ne stide se ni najmanje, da je ovako na
razbojni ku ucijenio svoje astioce.
Ovo se dogodi dne 31. svibnja god. 1798., a cijeli se posao
dovri dne 30. listopada iste godine. Iz spomenice Mir etine,
koju on uzida vi glavnih crkvenih vrata, doznajemo, da su
izmjenjeni do ternelja svi crkveni zidovi osim lijeve strane, u
crkvi izgragjeno pjevalite, na injeni oltari, a crkva kradomice
podignuta u visinu za 2 arina. Sedra se je 5 tjedna kopala na
Banji kod potoka f dato barjaktaru ii u 310 groa, kao
vlasniku zemljita. Utroillo se je 20.000 komada imle, 200
tovara kre a, 35 volova, 700 komada sitne stoke i 6.000 groa,
ne ra unaju ovamo ito, sir, maslo, vino, rakiju i druge stvari.
Pri tom bilo je 20 majstora od Sarajeva, 10 od Livna, 10 od
Jajca i drugih iz razli itih mjesta, svega 90, a nekad i po stotinu.
Ovoga Ijeta se pojavi i kuga u varou, te se bijahu svi
poplaili ; jesen bila kiovita, a uz to bilo smutnje po svijetu.
Upravu i nadzor vodio je o. Mir eta, gvardijanorn bio fra Franjo
Vu evi . Spomenica osobito hvali varoane i varoke, jer su
svi pomagali i posluivali. Poslije svega su dogotovljena glavna
crkvena vrata, a sadrene stupove i pragove donesoe fojni ani
u 4 sata no i, do im su im ene putem svijetlile. Donesavi ih
pred crkvu svi od milinja zaplakae, a bilo je tu oko 400 dua.
Za cijele radnje nit se tko ubi, nit razboli.' Sada opet naklopie
carski slubenici, da to sve premjere, pregledaju i posvjedo e,
kako je po fermanu izvedeno, a nanovo je trebalo pla ati pristojbe i putne trokove, dijeliti darove i mititi na sve strane,
pak su daleko vie iznosile ove svote, nego li je potroeno na
gragju i graditelje. Za vje itu uspomenu bila je uzidana nad
vratima lijepo izragjena spomen-plo a, koja je sada pohranjena
u samostanskom muzeju. Na njoj je ovaj natpis:
Sultan Selim III. indulsit.
Fres Min. Obs. populusque Ecclam Contumque
S. Spus Fojnizae A. D. 1798 repararunt.
Fojn. ljetopis.

99

98
U isto su se doba zbivale i druge neprilike, koje su mlogu
suzu istisnule onim hudim patnicima. God. 1796. dogje jedan
sve enik u selo Orahovo, da u ku i nekoga Andrije sv. misu
govori, a Mehmed Muhidovi navede mubaira, koji rastjera puk
i franjevca. Andrija, ne budu i lijen, isprebija nasilnika, ali za to
tetova 750 groa, samostan pako 250.
Neka potur enica Atigja tui fojni ke franjevce veziru, da
su joj sakrili sestru Fatimu, koja je sluila u ku i Dervibega
Teskeredi a u Travniku, imenito nekog fra Marijana i fra Angjela,
te su ovi dosti muke vidili, dok se opravdali. Jo tee osvadi
fojnike franjevce Alibaa Zrno, handija u Klokotima. Ovaj se
naime bijae oenio katolikinjom, koju je silom potur io i vjen ao, a ova opet, uhvativi zgodnu priliku, pobjee, da joj se
je zauvijek trag zameo. I ova je krivica imala pasti na stare
grjenike, i on N.ne pred samostan, trae i svoj h ar e m. Uzalud
su se franjevci pravdali i dokazivali, da niti znadu niti su mogli
znati za bijeg njegove bule. Alibaa ostane pri svojoj i tui ih
najpre jednom, pak drugom veziru. Parba svaki put ispade
dobro po franjevce, ali uvijek i tetovae mlogi novac. On je
esto parbu podgrijavao i dvije godine stajao u Fojnici, da ih
moe lake uznemirivati, u em su ga pou avali stari fratarski
protivnici. Dosjeti se napokon neki gvardijan i jedno ga jutro
potrai u dematu, pa mu re e, da je svu no o njemu sanjao i
s njime se pobratio. uvi to Alibaa raskrili ruke i njega iljubi,
na to zabaci raspru i mjrno se vrati ku i, da vie nigda stvari
ne ponovi. Suvremeni samostanski ra uni svjedo e, da je u toj
samoj uzgoni potroeno 8.000 groa, dakle oko 2.000 dukata'.
Dodamo li tomu, da je radi klerika Pecikovi a tetovao samostan 4.041 gro i 150 jaspri, onda smo priblino sve iscrpili,
to je samo pusta novca potroeno u ovo alosno doba, a sve
brane i sebe, katolike i ovo jedino uto ie progonjenih.
Kako su mlogi siromani katolici bili u slubi bogatijih
muslimana, a neki kr ani kao pribjeglice stali nadolaziti ovamo,
po eli su otimati katoli ke djevojke sebi za ene. Kada ih upnici
nijesu htjeli vjen avat, osobito nepoznate osobe, oni su se utekli
svojim gospodarima i tuili svoje pastire. Nije bilo upe, da se
nijesu muslimani u to mijeali, provode i silna nasilja nad ovim
bijednim patnicima.

*
1

Kristi evi , Enchiridion p. 51

3. Domai arkiv.

>ovjesni dogagjaji ovoga (XVIII.) vijeka, premda trkimice

izloer odaju nam i nutarnje odnoaje koliko ovoga samostana,
toliko i samih katolika, koji su uvijek drali uprt pogled u ovu
tvrdu hrid, da ne bi utonuli u valove o ajnosti te se iznevjerili
Krstu.
'onajprije opaamo, da je bio veoma cijenjen redovni ki
ivot cod brae i puka, pa stoga je i bio samostan prepun
redovn icima. Nije bila nikakva rijetkost, da bi u onoj pilji
stanov alo po 20-25 sve enika i klerika, a po 5-7 bra e lajika, o sim pripravnika; pak su stoga polovicom ovoga stolje a
morali smanjiti za cijelu redodravu broj novaka na cigla etiri, i to tako, da redom dogju iz jednog samostana dva dje aka u red, a iz druga dva godimice po jedan ; a ove je opet
imalo probrati posebno povjerenstvo, sastavljeno od najstarijih
samost anskih vije nika, koji bi morali prisustvovati ispitima, te
onda ttajbolje gjake predloiti provincijalu za novicijat. Svaki je
samost an imao takomu odabraniku providiti habit, plat, dvije
tunike, dvoje dimije, pokrivku i prostirku, a novatvo bi ondje
ovrili, gdje bi o. provincijal odredio. Naravno, da bi drugi svi
bili oti)uteni ku i, da tamo pomau kod svojih upnika pri
slubi Bojoj i kao pu ki u itelji, u koliko im bude mogu e. -I
priman je je dje aka u samostan povjereno bilo samostanskom vije u, a zabranjeno bilo pojedinoj bra i takove po miloj volji u samostanie slati, ne dobivi za to privole. Osim toga je zabranjeno
bilo u potrebljavat u sluinske poslove ove pripravnike, a po
gotovu klerike, da se mogu bolje posvetiti knjizi i nauci.' Po
svemu se vidi, da je i narod veoma rado svoju djecu slao u
redovn ike, i to smatrao najve om blagodati.
Fljed vanrednih okolnosti u Bosni, gdje je trebalo na
svakon koraku napojnice davati i neke osobne potrebice podmirivat i, u ovome se je stolje u stao zajedni ki ivot raslabljivati
i pojedlini redovnici u to ime dobivali od samostana godimice
po 2, a zatim i po 3 dukata. Ova, ma i neznatna potpora, imala
je staj tti u rukama gvardijana, pod prijetnjom zadrana grijeha.
PokuaLlo se je bilo g. 1762., da se i ove pritednje ukinu i
pomije aju s op om imovinom, ali se je brzo povratilo na staro.
Kako s;11 one pritedne bile neznatne, dokazom je, da ni najve a
privatn a imovina nije prolazila 6 dukata toliko su svi bili
Redodr. arkiv.

101

100
ljubitelji ubotva. Gvardijani su i sada nabavljali iz op ine
svima obu u, kabanice, izme, orape, akire, dolame i velike
urke, a kada bi koji polazio na upu, osobito prvu put, dobio
bi potpunu opremu. Zajedni ka odje a stajala je u posebnoj
sobi, zvana k o m u n i t a. 1 Ipak su se mlogi pojedinci strogo
drali sv. pravila, emu su nam dokazom sami biskupi, koji se
isti u kao uzori dobra redovnika, jer su umirali bez gotovine",
uboki se nose i i vunenom se kouljom slue po goloj koia.
Po gotovu toga je bilo kod .drugih prostih redovnika. 1 okolnost, da su muslimani dovodili svoje bolesnike do franjevaca
ili ove do svojih patnika, svjedokom je, da su i kod inovjeraca
smatrani bili kao ljudi veoma krjeposni i poboni.
Divno je i danas pogledati u doma e zapisnike prihoda,
viditi kako su upnici slali u samostan cijelu svoju pritednju, da se
namire nebrojene tete i trabine, te kako su oni to iz najudalienijih
upa i u tolikoj svoti dostavijali, da se mi snebivamo. Slavonska
upa unti , a napose fra Petar Pastirevi , veoma ugledni redovnik, potpomagali su ovaj samostan, da ne ugrezne u dugove.
Naao bi se i po koji vanredni dobrotvor, ali su im preu ena
imena, valjda na njihovu elju i zahtjev, da im bude obilatija
pla a u nebu. I puk je radosno svoje prinose darivao u tako
plemenite svrhe, da se njihovi sve enici lake rijee zatvora i
svakojaka progonstva.
Ovoga vijeka malo je knjiga u samostanu napisano, ali su
tim vie bile stare pretiskivane, osobito one Margeti a, koje, su
doprle i u obanske kolibe i u varoke potleuice, nijete i u
srcim onih vatrenih katolika ar nehinjene pobonosti i strogoga
udoregja. Koliko su bili bosanski katolici oduevljeni za svoju
sv. vjeru, neka svjedo e ovi dogagjaji : Oko god. 1719. fra Ludovik Ivai, upnik Jajaki, vjen a Luciju Barevac za nekoga.
katolika. Budu je ista slovila kao vanredna ljepotica, htjednu
ju muslimani preoteti, pak pozovu upnika i djevojku na sud
pred kadiju, pak onog odmah pritvore, a ovu predadu muslimankama, da je prevjere. Nu kada se ona tomu oprije, stanu
ju zlostavljati, pa ne mogavi ni tako nita posti i, nakon 4
dana odvedu ju u Travnik, a upnika i estericu katolika okuju
u gvogje. Iza 72 dana svakojakih patnja bie puteni na slobodu, uzevi im 830 talira. Kanje pribjee fra Ludovik Iva i
1

Sr. posebni zapisnik od 1752.

1782. u samost. arkivu.

u Mletke i tu objelodani ovaj nemili dogagjaj, iz kojeg i mi

ov (3 crpismo. Drugi slu aj zbio se u Fojnici god. 1743. pred
o ma biskupa Dragi evia. Neki se Hasan Skender namjeri na
drven kri sa raspelom, te ga iz mrnje baci u zahod, pa zovne
nekoliko katolika i Martina olia, da mu o iste zahod. im
ovi po ee obavljati posao, saberu se Hasanova i susjedna
muslimanska djeca, da uzmu na rug kr ane, kada se namjere
na kri. Prvi ga opazi Martin i zgroziv se stade ga istiti, a
ka ia se oni malii po ee tomu smijati, re e im odvano : Smijite se, smijite! jeste veliko junatvo u inili, to ste mog i svog
Stvoritelja ovako pogrdili". U to doleti i Hasan, pak povi e :
to se udi, to li se ljuti ? Sad treba da stoji tu" Na to
poleti k' Martinu, da ga obori i otme mu kri, a ovaj desiv se
bri, poljubi kri i pobjee s njime ku i. Malo sati iza toga
Hasan se razboli i stade se valjati po onom istom zahodu, te
se pregr em zasipat izmetinama. Uku ani ga uvuku, u ku u
zatvore, a on stane derati svoju ne ist. Muivi se tako tri dana
najpolje ispusti duu, pokazuju i i mrtav znakove Boje osvete,
jer je pocrnio i tako ote ao, da je svakome bilo za udo. Ovaj
kri biskup uze sebi, a Martinu dade.drugi daleko dragocjeniji.'
Ovakovih dogagjaja mogli bi silu navesti, osobito glede otmice
ena i djevojaka; ali i ovo dovoljno osvjetljuje njihovu stalnost
u vjeri.
to se napose ti e Fojnice, moramo primjetiti glede crkve,
da joj je i sada bilo dosta kukavno lice s vana, ali je unutra
bila po mogu nosti ukraena. Po cijeloj su crkvi bile grobnice,
u koje su uz redovnike pokopavani i neki svjetovnjaci. Samo
koji bi umrli od kuge, sahranjivani su izvan crkve.
Najveim su sjajem slavili Duhove, jer su od davnina crkva
i samostan stavljeni pod zatitu Duha Svetoga. Samo je mjeSto
izabralo sv. Antuna opata sa svog obranitelja proti bolesti ognja
(ti ?hus), koji je dotle esto harao u varoi. Kako je pako i kuga
mlogoput ovda harala, uticali bi se sv. Roku i sv. Sebastijanu,
pak su g. 1784. dali od zavjeta naslikati na platnti Gospu i ove
Boje ugodnike u gornjem dijelu, a u donjem jednog franjevca
i vie osoba mukih i enskih, kako se mole ovim svecima, sa
natpisom latinskim: Votum vovit Domino". Ova velika slika,
koja je sada pohranjena u samos. museju, ima osobitu vri1

Fojniki ljetop.

102
jednost povjesnu, jer su na njoj slikane osobe u onovremenoj
bosanskoj narodnoj nonji, koja je sada u ovome kraju posve
izumrla.
Do nedavno su slavili dan sv. Roka sve anom sv. misom
i propovijegju; a uzto su opet kova i svetkovali blagdan
prPsv. Imena Isusova ; drvodjelci sv. Josipa. A kako je bila
uvijek mnogobrojna redovni ka obitelj, to su sv. asovi sve ano
moljeni, a estoput i pjevani, budu su bile este i crkvene
franjeva kog reda svetkovine, kojima bi prisustvovali i mjesni
katolici, te se takim prilikama ispovijedali i pri e ivali. Ba iz
ove dobe imamo dosta pjevnika, dokaz, da se tu uvijek nalazilo
Ijubitelja crkvenoga pijeva, izu enih ponajvie u Italiji.
Samostan je ostao i te ajem ovoga stolje a najvanijom
to kom bosanske redodrave radi svog arkiva, radi stolovanja
dvojice apotolskih vikara i mnogih provincijala, te boravka
najuplivnijih redovnika, koji se istakoe ne samo redovni kim
ivotom, ve i u eno u i okretno u u ono tuno doba.
Hrana ove samostanske obitelji za cijeloga ovoga stolje a,
kako se vidi iz zapisnika rashoda, bila je vrlo jednostavna :
penica, meso ov je i kozje, rijetko pak govedije i krmetije,
zatim su sir, maslo, jaja i riba bile glavne sastojine njihova
obroka, a od vanjskih proizvoda jedino ulje i pirin (ria). Malo
su troili kave i sladora. Vino su dobavljali iz Nei-etve, sitnu
marvu, kao i sir i maslo dobivali su sa upa : Skoplje, Rama,
Kupres, Duvno i Livno ; a to im ne bi doteklo, kupovali su iz
upni kih prinosa, dobrovoljne milostinje u crkvi, misnih pristojba i prodanih koa. Odve su bili neznatni ku ni trokovi,
napram globama i mitima, iznimivi jedino vino, ribu i ulje.
Stedili su dakle veoma od sebe, da izmognu vie rtvovati za
otkup vjerske slobode.
Franjevci su pred vezira i mullu izlazili u potpunoj redovni koj odje i, ali na putu, u upni kim stanovima bili stt kao
kakvi kr anski trgov i i ili odli niji seljaci. Odijelo im je bilo:
gunj, je erma i koparan, ohane aksire i pas, na glavi kapa i
pamra, sve mrke boje, kao i u ostale raje; a na nogama jemenije
ili ime. upni ki su stanovi obi no bili na begovskom zemljitu,
te su njihove ku e uvijek bile otvorene njihovim zemlje-gospodarima, kojima bi u znak vlasnitva o Uskrsu davali po koju
stotinu jaja, a estoput no ite, jelo i pilo, kada bi im se Svidilo ;
ali bi kod istih nali zatitu, koliko za se, toliko i za kmete.

103
Mlogi su se siromaniji muslimani prozvali baama i pod
tim bi nazivom po injali kojekakva nasilja, traili i od franjevaca
napojnicu", inili im tete, zbacivali ih s konja, te i po koji
udarac zadali, a da se ne bi smjelo za to nigdje potuiti; rije ju:
baaluk je bio doba pravog bezvlagja (anarhije), a time i
sv lkojake sile i nepravde. Pod ovakom neuregjenom i samovoljnom upravom preli su franjevci i katolici u XIX. vijek.

V.
(God. 1800.-1913.)
Sadraj: Tuba. Orgulje. upni stan u Skoplju. Mileti
biskup. Potur enice. Razne tete. Kuga. Globe. Zgrade.
Nemiri u puku. Smrt Mileti a. Nova crkv. uprava. Biskup
unji . Novi samostan. Kr evine. kola. Okupacija. Dioba
upa. Nova crkva. Obnova samostana.
I na pragu devetnaestog stolje a susretamo se s istim nevoljama, koje su dovle pratile ovo ubogo franjeva ko zaklonite.
Jer je god 1800. bio poslan u Dubrovnik radi svojih zlo ina nepodnoljivi klerik fra Franjo Pecikozi , njegova sestra
Angja i druga rotbina tuie fojni koga gvardijana, da im je
brata, odnosno rogjaka, nepravedno osudio i u Kaure otpravio.
Premda je isti vezir to dozvolio i oruni ku mu pratnju dodijelio, ipak primi tubu, i dok je rijeio gvardijana ove objede,
uze mu 3750 groa, to je svakako iznosilo oko 1000 talira.
Kako su tadanja mlogo bra a bila glazbeno naobraena,
sarna pako samostanska crkva i za najve ih crkvenih sve anosti
bila ko gluha, to god. 1801. nabavie orgulje, da se tako po,ve a sjaj slube Boje. Sama vijest o toj novosti uzbuni doma e
muslimane, i oni. tuie veziru franjevce, da su nabavili nekakvo
previe bu no glazbalo, koje e naruavati njihovu ku nu tiinu
i smetat ih u molenju. I sada je trebalo duboko segnuti u vlastiti ep, dok su umirili vezira i dobili pismenu zabranu, da ne
smiju muslimani dolaziti odsele u crkvu, nit gledati tog udila.
Ova uzgona i druga omanja zanovetanja izbie im iz kese nita
manje od 7.516 groa,' do im je cijeli sarnostanski potroak ove
godine iznosio 5.230 groa, dakle za poldrugo vie kvarovali
s kojekakvih globa i nasilja, nego li je bio potroak na tolike
sve enike, klerike, djecu i sluge kroz punu godinu dana.
I godine 1802. snagje nae witenike nova nesre a. Sve do
pod konac prologa stolje a upa Skoplje nije imala stalnoga
1

Samost. ra uni (exitus) 1801.

106
upni kog stana, kao to i ve ina drugih, te su se upnici prebijali sad uz ovu, sad onu katoli ku porodicu, kako bi ih kad
ponudili. Ne mogu to dalje podnositi o. fra Ivo Mir eta, upnik,
oko god. 1796. umoli obitelj Juri evi a iz Voljica, koja je imala
neto svoga zemljita, da mu toliko proda kraj svoje ku e, koliko mu je potrebito za upni ki stan i pojatu, premda je re en6
selo stajalo postrance i s neruke upi. Upitano samostansko
vije e odobri predlog, ali mu preporu i, da se sporazumi s poglavarom one okolice Sulejman paom i Gornjo-vakufskim kadijom Adabuli em. On to i uradi, a ovi mu savjetuju, da za
sada na ini samo pojatu, a iza koje godine, da to preokrene
u pravu ku u, ina e e muslimani dignuti graju, da to ne smije
biti, jer tog upnici nijesu nigda u tome gnijezdu bosanskoga
plemstva imali. upnik ih poslua i na to dobije spahijsku i
muftijinu dozvolu. Poslije 6 godina promjeni se upnik, ali i
kadija, te dogje neki Muhidinovi , te kako je bio eljan tugje
muke, raspita svoga predasnika, gdje bi se dalo to sku iti, a
ovaj mu savjetova da pritegne upnika, jer da je pojatu pretvorio
u ku u. I zbilja ovaj odmah prizovnu novoga upnika fra Matu
Kristi evi a i upita ga, ijom je dozvolom ku u na inio
; a kada
mu on pokaza slubene spise o tome, odvrati kadija, da
toga nije smio u initi bez naro ite vezireve dozvole. Smjesta
napravi tubu na vezira i potrai od upnika 1000 groa, da je
ne poalje. Naavi se ovaj u neprilici, zamoli kratku odgodu,
ter odleti i potui se Sulejman pai, koji mu re e : Ne daj, moe
to i na manjem pro i, ne boj se". Jer se nije mogao s kadijom
za novce nagoditi, ode tuba k veziru, a od ovog dogje nalog,
da se ku a spali. Da ovri ovu naredbu, dogje kadija k nekoliko
zaptija i potrai 3.500 groa ili da e ku u zapalit. Megjutim i
Sulejman paa poru io upniku, da nita ne daje u to ime, a
da se nita ne boji, pak upnik uskrati mito ; ali izaslanici usred
bijela dana potpalie ku u, pojatu i ambar (itnicu), te kroz
jedan sat ne osta tu drugo nego tri garita. Pripovijeda narod,
kako se je upnik za poara mirno molio i etao po ledini.
Zna se jo mjestimice, gdje su stajale re ene zgrade u seocu
Kuti, gdje i sada ivu Juri evi i u vie ku a.
Cuvi za to fojni ki gvardijan podnese tubu veziru, navedavi, da je ova ku a po njegovu nalogu tu na
injena. Ova
ga je megjutim izjava skupo stala, jer mu za to uzee 1960
groa globe. Ovu je nesretnu zgodu opirno opisao re eni o.

107

Kristi evi , pak dodaje, da je kadija Adabuli jo isti dan pao

na postelju i poslije 10 dana umro. Sulejman paa postao je
kasnije i bosanskim vezirom, ali najposlje bio prognan u Brailu,
gdje le alosno ivot zavrio ; to sve on dri za kaznu Boju.'

Fra Augustin Mileti , biskup.

Sada su se opet skopaljski upnici morali potucati od jednog

do drugog brata katolika, prenaaju i sa sobom crkveno ruho,
upske matice i svoje odijelo. Moemo sami iz ovog zaklju iti,
Sr. Kristi evi a: Enchiridion p. 53-61.

108

109

kako su bile veoma edne njihove potrebe, a s njima neznatna

udobnost u ovakim nepovoljnim okolnostima.
Iza ovih neugodnih vijesti nadogje jedna i utjeliva. Budu
je biskup fra Grgo Iliji iznemogao, potrai sebi pomo nika, te
rimska Propaganda nakon zrela razmiljanja odabra fra. Augustina
Mileti a, lektora bogoslovije u Padovi, a papa ga Pijo VII.
imenova 1. oujka 1803. biskupom Daulijskim i pomo nikom
apotolskog vikara u Bosni i Hercegovini, sa pravom naljedstva.
Ovaj je glas obradovao sve, bra u mu i katolike, a osobito mjesto
Fojnicu, jer je bio dijete ove varoi i pripadnik ovoga samostana, kamo stie koncem srpnja 1804., i tu osnova svoj stalni
boravak, dijele i s bra om sve tuge i nevolje, pa i zadnji nov i ,
to ga je kao pomo ni biskup primao od Propagande. Ve na
prvom biskupskom pohodu uvidi alosno stanje svoga stada,
pak je i mogao pisati u Rim : Ako nam se Bog brzo ne smiluje,
samo e se spominjati, da su ovdje negda bili katolici". Franjevci su svuda, a napose u Fojnici bili toliko osiromaili, da
nijesu mogli vie uzimati djecu i obu avati ih za sve enike, a time
zastade svaki pomladak i bosanska provincija stade naglo opadati, da se sama uniti. Novi biskup napregnu sve sile, da se
mlade okupi u samostane ; sam pako dade redovni komu stareinstvu naputke, kako da uredi svoje kolske zavode, rasteredivi dje ake od nekih tekih sluba u samostanu.
Megjutim nijesu prestajale kojekakve potvore i nasilja, a
po tom ni globe, koje su bile veoma este i raznovrsne. Teko
bi to bilo sve pobrojiti, jer bi time ovaj lanak silno narastao,
pa zato prelazimo na znatnije dogagjaje. Tako u rujnu god. 1806.
morade gvardijan oti i u Bademovac na Drini k veziru, koji se
je tu s vojskom nalazio, ter ga umoli, da obustavi pregledanje
samostana, potroivi tom prilikom 1615 groa, ujedno je isposlovao naredbu u prilog svim trima samostanima, kako se nemaju
uzimat u obzir tube, dok sam tuitelj na sud ne dogje. U
listopadu r. g: radi crkvenog svoda i kora tetova isti gvardijan
150 groa, u studenom pako uze mulla 300 groa. Osim toga
radi neke potur enice Laivanove god. 1807. morade dati globe
1.731 groa, da drugi globa i ne spominjemo. Radi ove iste
odmetnice tetovao je samostan i god. 1808. u oujku, za vrijeme Kajmekana Mustajpai a 811 groa."
Sr. samost. ra une.

Megjutim ovog ljeta (1809.) bilo je i drugih objeda. Tako

je Alibaa Ku uk, mesar, tuio gvardijana, da su mu samosanska
tenad sa Selakovi a napala na ovce, koje su pasle na brdu
Kri i razgulila ponajboljega ovna. Jer mu nije htjeo gvardijan
odmah dat za izmiljenu tetu 10 groa, kako je traio, on ga
pritui vezirskome paaliji, koji se je tada u Fojnici desio, a
ovaj to javi veziru, koji dade pismeni nalog, da se baci u tamnicu i dotle dri, dok ne plati globu od 300 groa i 10 groa
za ovna. I zbilja 8 dana odlea u zatvortt gvardijan, pak davi,
to se trai, bi puten na slobodu.'
U isto doba nepravedno oglobi ovaj samostan Mustajpai
za 362 groa poradi upni kih stanova u livanjskom polju; a u
rujnu isti tetova nita manje od 1.023 groa i 20 para i to
to u Travniku, to u Fojnici kadiji i to komu drugomu, takogjer za har (troak u svratitim) poradi arzoala (tube),
koji kadijim sevepom (nastojanjem) na Manastir dae nai neprijatelji porad Rupnovca, puta i t. d." A po vrhu uze fojni ki
emin 50 groa globe.
Prije nego. prigjemo na vanije dogagjaje ovoga stolje a,
navest emo trokove, koje su morali snositi franjevci prama
turskim inovnicima, ako su htjeli uivati koliko toliko mira, i
to iz god. 1810. i 1811., kako se nalaze popisani u knjizi izdataka.
Evo ih dakle:
God. 1810. dade se dulusa
600 groa
Za kafu Sunajpai, oadi u i tefter efendiji
17
Troka gvardijanova u Travniku
11
U kafu na barjam
11
Za iskupit krivi arzoal
3
Za porez grgurevski
90
Eminu desetinu i v.: eru
118
Kadiji za ilam
50
Za menzilhanu
273
Za mullinu ve eru
10
U kafu Tutnju, ami u i momcima serdarovim i kadijinim
5
Za ara e momaka i djece
86
Za umur veziru i mubairu
9
Za vezirev umur
5
Kristievi , Enchiridion p. 51. 53

110

111

Ukupno

1 groa
2
60
41
48
964
600
2
11
48
3065 groa

Ukupno

165 groa
236

65
,,
118

10
,,
14
38
,,
320
,,
10
,,
89
,,
262
,,
121
9
.
40
60
71
2
,,
62
1)
100
66
31
,,
100
,,
12
2555
,,
11
4496 groa

Za bubanj i talambas
Za ustavit arzoal
Kadiji za temesu
Kajmakanu dulusa
Za komore i zairu veziru
Globe u Travniku
Dulusa opet .
Momcima Mustajpai a i Miralemovim
Za kafu uz barjam
Numanagi u komora i zaira veziru
Godine 1811. dato je

77
),

Za krvarinu u Lugovim
Mubairu vezirevu
Groa jurjevskih .
Eminu
Za bujruntiju radi kr anskog djeteta
Mulli u Sarajevu
Za krvarinu
Menzilhane
Opet bujruntija
Za divanteskeru
Za Pogorelicu
Globe kadiji
Momcima kadijinim
Kadiji rad ilama
Paina ve era 3,'9
Lacu da ne ide tuit
Za komore
Za Sulejmanpainu ve eru
Za dozvolu poplo ati manastir
Za mullin troak
Za globu kadiji
Kadiji
Globe razne
U barjam dara

9,

P)

f,

ff

Uzmemo li u obzir, da se je tada veliki vo mogao kupiti

za 25 groa, a godinja pristojba sve enicama iznosila 50 groa,

osim hrane : onda istom moemo zaklju iti, kako su ovaj samostan silno titila ova podavanja. Svaki je inovnik gledao, da
togod sebi prisvoji, ne paze ni na pravednost ni na siromatvo redovnika. Za udo, da nijesu franjevci napustili ovoga
mjesta i svojih jednovjeraca uz ovaka nasilja i nepravde!
Godine 1813. umrije u Sutjeskoj biskup fra Grgo Iliji ,
a ast apotolskoga vikara prigje na pomobog biskupa fra
Augustina Mileti a, koji je stalno boravio u Fojnici, a time opet
posta ovaj samostan stolicom redovitog natpastira, te su ovamo
katolici Bosne i Hercegovine svrnuli pogled, ovdale o ekuju i
rijeenje svih svojih crkvenih poslova.
U isto doba pojavi se u Bosni i kuga, a odmah za njom
glad i rat. Ve slijede eg ljeta stade kuga silno harati u Travniku, Jajcu, Kotoru i Krajini; a jerbo se ljudi veoma prepadoe, napustie sela i varoe, te umakoe u ume i pustoi,
propade im cijela ljetina, do im Skoplje, Duvno i Livno bi potegjeno od pomora, pa i od gladi. Slijede ih se dviju godina
(1815. i 1816.) kuga proiri po cijeloj Bosni, a ustopice i g]ad
stade pove avati nevolje iijede doma eg stanovnitva. U samoj
travni koj upi pomrije 4.000 katolika. Grozno bijae gledati,
kako ene sad bjee u goru s djecom, da spase ivot, a do as
usilovane gladom vra aju se u sela i varoe, ne bi li to nale,
im bi glad utiale, ter iznemogle od glada i kuge po putu
padale i umirale. Ku e, zemljita, ljepa odje a, nakiti, posugje
i sve to je bilo vrijedna, prodavalo se je u bescijenje, samo
da ne umru od glada. Mloge imu ne porodice sada spadoe na
prosja ki tap, samo da ostanu ive. Gotovo polovica katoli kih
stanovnika pade rtvom glada i kuge. Biskup Mileti , fojni ki
samostan i upnici dijelili su lijevom i desnom, kupovali im ito
i na svaku ruku pomagali, kao to nam to pri a doma i ljetopisac,
ali nijesu imali odakle toliko pomo i, koliko su elili i nastojali.
Tomu je nadoao i srpski ustanak, pa ako i nijesu katolici osobno
ratovali, ipak su bili izvreni tekim nametima, nasiljima i svakojakim nepravdama.' Ovaj se je samostan u to doba morao
zatvoriti, a nekoliko se sve enika, potrebit.h za duhovnu slubu,
nastani u kmetovskoj ku i na Selakovi im, te su oblazili kunike ove prostrane upe. lz varoa kao da se je sve bilo iselilo
i skonilo u prodolje Tronik, gje su bili osnovali i posebno
Kristi evi, op. cit.

112

113

groblje, pak je do nedavno ivio sve enik fra Ivo Krili , (t 1902.),
koji se je tu rodio i krstio.
Dok je (god. 1814-1817.) kuga u Fojnici harala, umrlo je
preko 750 katolika. I u toj su op oj nevolji osmanlijski inovnici upotrebljavati svaku prigodu, da franjevce oglobe i otete.
Tako god. 1815. uvi Alipaa Derendelija, da je fojni ki samostan mimo propisane mjere prina injan, odredi svoga pekirdibau (ubrusara), da ode u Fojnicu i razvali manastir iz
temelja. Ovo na vrijeme doznae franjevci, ter davi njegovu
kajmekanu 659 groa globe i jabuke, vezir opozva naredbu
stvar se uredi.
Kasnije, t. j. god. 1817. bi prijavljeno veziru, da ima u
Fojnici neka katolikinja veoma sklona muhamedanskoj vjeri, te
da ve i ramazan posti, ali da joj se gvardijan smeta potur it,
nego ju silom u crkvu goni. Kadijskom izjavom osvjedo i se,
da je to bila pusta izmiljotina, nu morade se i ovdje gvardijan
novcem iskupiti. 1 Uz to su bili redovito ispla ivani dulusi, ara i,
komore, menzilhane, vezirevi konaci i ve ere, te svi mogu i
nameti, koje je mogla izmisliti osmanlijska popanost.
Tako je tekla godina za godinom, dok se god. 1825. ne
pokazae znaci, da se rui crkva i samostan, te da nije vie
mogu e u njima stanovati. Na redodravnoi skuptini dne 24.
travnja 1826. bi to izneeno i zaklju eno, da se odmah otpo ne
s popravkom, a cijeli posao bi povjeren obzirnomu redovniku
fra Stijepi Markovi u. Ovaj dogovorivi se s ostalom bra6om
odredi, da se ovaj put usje e najtrajnija drvena japija od smr a
u planini Rakova Laz kraj Konjica, gdje su nedavno i kreevska
bra a drvenu gragju sjekla ; ali sada zaklju ie, da imla bude
vanredne debljine, kako bi mogla dugo prkositi promjenama
vremena. Sje a daske bi povjerena Herama (Hercegovcima), od
kojih jedan iste godine svrata, otisnuvi se niza stijene.
Pune su etiri godine bra a optrkivala osmanlijske urede
i mogu nike radi dozvole, napokon im pogje za rukom skloniti
vezira Ali-pau Moraliju, da izda uredovnu izjavu, kako nita
ne smeta, da se dozvoli popravak svih triju samostana, istaknuvi osobito - njihovu podani ku vjernost prema devletu (Porti)..
Sultan uvai tu svjedodbu, te izdade dva fermana, od kojih tt
prvom podijeli nunu dozvolu, a drugim potvrdi sve franjeva ke
Ondje i biljeke o. Markovi a.

slobotine i povlastice. Na temelju ovih povelja otpo e se sa

izmjenom krova na crkvi i samostana, a ukupni troak bijae :
25.618 gr. 5 para
za imlu dadoe
30
35 827
za gradnju
13
5.453
za bojadisanje oltara ..
Ukupno .. 66.899 gr. 9 para
to se je kroz to vrijeme potroilo na mita, teko je pobrojiti,
jer se je pune 4 godine traila i moljakala dozvola, a svaki se
pokuaj skupo platio.
U ovo vrijeme, god. 1826. zbio se je u Fojnici jedan dogagjaj, koji ako i nije po sebi znamenit, ipak vrijedi zabiljeit
ga, jer pokazuje apotolsku gorljivost tadanjeg biskupa Mileti a,
kao i njegovu pastirsku brigu, da se odri unutarnja sloga svih
vjernika. Radi neke neznatne stvari zavade se fojni ki upljani
tolko, da su zaprijetili jedni drugima osvetom, pa e se bilo
bojati, da moe i krv pasti.
To bi javljeno i biskupu Mileti u, koji kao pravi otac
poduze sve, da preprije i tolku smutnju i da izmiri zavagjene.
Zanimiv je na in, koji je on u tu svrhu zamislio. Naredi, neka se u
slijede u nedjelju iza tihih sv. misa zatvori crkva i samostan. Kada
se je puk k misi slegao i uzalud kucao, da se mu otvore crkvena
vrata, isti biskup uredi sve ani ophod, u kojem je sudjelovala ci
jela redovni ka obitelj i on u crnout odijelu. Iza ophoda sjede pred
crkvu, te stade puk koriti radi zle nakane i o inski svjetovati, da
se izmire. Vide i ih skruene i raskajane, trgne iz ruku posluiteljevih raspelo i povikne: Evo Isusa propetoga, a evo i mojih
prsa, pucajte, udrite!" i pade na tle. Puk to vide i udari u pla,
da se nije nita moglo uti. Kada se je puk malo umirio, progovori opet biskup : .Dakle pra ate jedni drugima nesamo ove,
nego i druge uvrede?" Narod odvrati: Pra amo!" On tada:
Vidim, da pra ate, tako i treba, tako i ubudu e inite, pak
e i vama Bog prostiti." Tada ih pozove, da svi u crkvi potrae
oprotenje, te sam pogje prema crkvenim vratima i udarivi ih
biskupskom palicom, upita iznutra upnik : Tko kuca?" a biskup
na to Ja grjenik" ; na to mu upnik odvrati: Ovo su vrata
Gospodnja i samo e pravednici uni i na njih." Tri puta se je
to izreklo s velikim zanosom, dok se vrata otvore, a biskup se
prostrije po crkvenom pragu, gdje je nekoliko asova nepomi an
ostao, i neto u sebi mole i. Iza toga ustane i ugje u crkvu svu
crninom obastrtu i poruenu ; to kada opazi puk jo ve ma
8
.

114
udari u pla i ridanje, koje je dulje vremena trajalo, tako da
ih je sami biskup stao tjeiti, pa sjednuv na prijestolje opet je
drao govor o megjusobnoj ljubavi, pak zaprosivi od Boga
oprost, svetim ih kriem blagoslovi i zapjeva zahvalnicu. Sada
otpo e tiha sv. misa i zavri se ovaj dogagjaj, koji je dugo
ostao u uspomeni ovdanjeg puka. Ovaj pako opis imamo od
o evica o. fra Bone Perii a, koji je tada bio dje akom u isamostanu i nama kanje pripovijedao.
Nenaknadivi je udarac bio za Fojnicu ove godine (1831.),
jer joj smrt tfgrabi najve ega sina, velikog biskupa Mileti a. On
se zaputi u krizmu preko Skoplja i Kupresa u Duvno, a ovdale
u Livno, gdje je uljed napora i velike ljetne ege obolio i
umro 18. srpnja, te u groblju Rapovinam kraj Livna bio pokopan,
kamo su iz Fojnice donijeli plo e, da mu pokriju grobnicu, kada
mu nije zavi ajna zemlja mogla pohraniti kosti.
Nakon smrti biskupa Mileti a fojni ki samostan i sama
Fojnica prestade biti stolica apostolskih namjesnika, budu slijede e g. 1832. ova sluba i ast bi povjerena o. fra Rafi Barii u,
koji odabra sutjeki samostan za svoje redovito prebivalite. Od
tadakao da se nije nita znamenita prigodilo u ovome kraju. Cijelu
je pozornost ondanje bra e svratio na se novi biskup, koji
htjede uvoditi neke reforrne, a pri tome po e krnjiti i sebi prisvajati prava redovni kih stareina. Ovi se oprijee, a redovnici
se podijelie u dvije stranke : jedna za provinciju, druga uz
biskupa, ter nasta veliki nesporazum ; dok sv. Stolica ne razdijeli
1847. vikarijat i provinciju na dvoje, ozna iv biskupu Hercegovinu, a ostavivi Bosnu, njezine samostane i upe izvan njegova
djelokruga i povjeri upravu bosanskog vikarijata o. fra. Andriji
Kara i u s vla u, da dijeli potvrdu ; provincijalom pako naimenova fra Marijana unji a. Oba se nastane u fojni kome samostanu, ter su u miru i slozi djelovali svaki u svom djelokrugu,
a ujedno izcjeljivali rane, koje su se opazile iza dosta dugih
raspra izmegju crkvene i redovni kc uprave.
Napokon god. 1854. sv. Stolica naimenova o. fra Marijana
unji a za naslovnog biskupa Panadskog i apotolskog namjesnika
u Bosni, posvedbu pako primi u Djakovu od prijatelja Josipa Jurja
Strossmajera. I pisac ovih redaka ivo se spominje sve ane ustolidbe
novog crkvenog dostojanstvenika, koja se obavi na Tjelovo r. g. u
prisutnosti redodravnoga starjeinstva i mnagih drugih franjevaca,
uz neopisivo veselje svega katoli koga naroda. Megjutim kratko

115

je vrijeme u samostanu boravio, budu odabrao novu susjednu

upu Brestovsko, da tu zakljonjen snuje i radi oko svojih zamanih osnova, koje je na srcu imao za dobro crkve i naroda.
Uljed novih prilika u turskom carstvu, gdje je sultan
Abdul Medid obnarodovao svoj Hatihumajum, kojim podijeljuje
svim vjeroispovijestima i narodima svoje carevine neku slobodu
i ravnopravnost, moglo se je iza g. 1854. misliti i na podizanje
novih crkava, premda je i sada trebovala posebna sultanova
rlozvola. Ovim preokretom htjede se okoristiti biskup unji ,
ter u dogovoru s vigjenijim ocima potrai, da smije podi i nekih
20 crkava, a uz to i pet samostana u udaljenijim krajevima
svoga vikarijata. Pomo ju konzulata katoli kih vlada i zemaljske
uprave on to brzo isposlova, ter se cd ove matice otcijepie
upe oko Travnika i Livna, da u svojoj sredini zasnuju redovni ka prebivalita, a Fojnici ostae upe: Jajce, Bugojno, Gornji
Vakuf, Rama, Trije ani, Busova a i Brestovsko. Torn se diobom uzdrma iz temelja ekonomsko stanje ovog samostana, ali
se i porodi elja, da se mjesto ove stare i neukusne gragjevine
podigne i ovdje prili niji stan za redovnike. I zbilja je dosadanji
samostan bio vie nalik na duplje, nego na zaklon pristojan za ljude.
Imali su neto pritegjena novca u blagajni, ali to je bilo
malo prema potrebi, a i ovo je bilo ve im dijelotn pozajmljeno
redodravi za kupnju crkve sv. Jurja u Galati u Carigradu, pak
stoga se odredie obratit na dobrotvore u katoli kim zemljama,
te poslae o. fra Miju Zubi a u Bavarsku i Be , da im togod
sakupi, jer je on jedini znao njema ki. On se tamo zaputi god.
1860., a u prolje e slijede e godine vrati se s darovima u novcu
i ruhu crkvenom, ali oboli i umrije u Djakovu, izru ivi tamonjoj
bra i dobivene priloge. im su ovi stigli u Fojnicu, zapo ee
ozbiljne pripreme, a iza Duhova g. 1863. po ee stari samostan
ruiti, dne pgko 18. kolovoza, kada su slavili rogjendan cesara
i kralja Franje Josipa I., kao glavnog dobrotvora bosanskih franjevaca, stavi i blagoslovi temelj novome samostanu provincijal
fra Bla Josi , u prisutnostti zastupnika svih samostana i mnogih
upnika, uz neopisivo veselje sve bra e i puka.
Ovdje moramo istaknuti, da je bila sviju elja, neka bi se
novi samostan podigao na istome mjestu radi starih uspomena,
zdravijeg poloaja i to nijesu tada imali za to drugdje ni zgodna
zemljita, te to su se nadali tu na i i dovoljno gradiva,
i ne slute i, da e ih to skupo stati. Bra a ipak da osiguraju

117
116
novu gragjevinu, pobrinue se za dobar oslon s dolnju stranu,
te po ee praviti podzidu kopaju u dubinu od 5 metara ; a jerbo
nijesu mogli svagdje na i litice, na koju bi poloili temelje, dali
su udariti u zemlju veliko hrastovo kolje (pilote) tako gusto, da
je bilo jedno od drugoga udaljeno 15 cm., a povrh onoga su
poloili santra e (srez) od sirovih hrastovih greda, po kojima je
naba en lijep od sitna kamenja, kre a i crvene ilova e, a onda
istom krupnim kamenjem izgragjen tvrdi zid, irok 1 metar. Izvena koju su udavi to na podarili temelje.
vrinu, slijeMjestimice
dilo se je dalje
dakle
bili su
do visine od
temelji u dub10 metara, naIjini od 6 i vie
siplju i u gormetara, zid denji kraj i zbibeo 1 mejaju i zemlju
tar, a zaljeven
zapodzidu. Za
kre om i crvedesno krilo sanom zemljom.
mostana naBrigu je nad
asta je litica
gradnjom
vou dubljini od
dio
o.
fra
Aupreko 5 megustin Demtara, ali idu i
bi , pod nadprama jugozorom gvardiisto nom dijejana
o.fra Mije
lu zgrade moGujia, koji biralo se je sve
jae dua sveto dublje komtt pothvatu ;
pati, dok se
nacrt
je dao

.
0.
fra
Mijo
Guji
nijesu namirili
graditelj
Ceciopet na liticu,
Iiani, koji je izgradio samostan i crkvu u Gu jojgori ; a poslove
je oko gragje vodio Matija Lovrinovi iz Gu jegore.
U prolje e gocline 1864. dogje isti opet sa 40 zidara i 100
radnika, te nastavi gragju, ali tako brzo, da su 14. rujna digli
ljeme. Nu brzo se pomuti veselje bra e, gledaju , kako se podzida
ispod samostana otiskuje ; izbo io se je dapa e malo u sredini
zgrade i sam samostanski zid, kako se to i sada opaa. Na pogled
toga strah i tuga obuze bra u i narod ; ali da se sve ne srui sad
u mrtvu jesen, dadoe kopati u podrumu, koji se protee uzdu.

cijeloga samostana duboke jame, zemlju izbacivati na polje i

to na 8 mjesta, a odmah praviti prezide izmegju glavnih zidova
zgrade u dubini od 5 metara, iroke 2 metra. Vjetaci (dva
Holza), koji su u novije doba ovu zgradu pregledali,, udili su
se, da se nije cijela gragjevina tada sruila, dive i se stoga njezinoj
ko mnijenje, da su i nasred
tvrdo i, ujedno izrazivi svoje stru nja
polja morali popustiti samostanski zidovi, poto nijesu bili povezani pregradama i eljeznim svezama kao sada.
Toj neprilici nadogje i druga nesta novaca, pak nijesu
e udariti. Da se kako tako iskopa iz ovog
a
bra znala, kud
kripca, pozajmie 200 zlatnih dukata u Sarajevu kod Hadi-Ive
ifluk u DjedovuLivaji a, saha ije, uz 12,10 ; zatim prodadoe
dolu za 150 dukata, jednu luku u Bugojnu za 125 dukata i napokon ku u u Sarajevu za 600 dukata.
S ovim nov anim sredstvima nastavie radnje god. 1865.,
otpustivi dosadanjeg neimara, a dozvavi piru Mari a iz Visa,
koji je dogradio crkvu u Livnu, i njegovih 14 drugova, kojima
se pridrui nekoliko majstora iz Bugojna. Novi neimar, uo ivi
poloaj i dosadanju gradnju, srui gornji dio podzide, a drugu
nie udari u dubinu od 5 metara. I tu se je bilo teko namjerit
na liticu, pak je i on morao zabijati hrastovo kolje, pak onda
udarati zid od 3 1 metra debeo, ali na karpu, kako se vigja
kod tvrgjava. I ova je podzida povezana sa vanjskim zidom
samostana na 8 mjesta. Dovrivi ovu vanjsku podzidu zavede
svoje drugove u podrum, da ga isprezidaju na vie mjesta i
sapnu gvozdenim svezama, te je cijeli podrum na zidu. Prvi
po
sprat po iva na gvozdenim sponama i velikim okruga ama,
kojima je poloen red jakih hrastovih greda, a iznad njih poredan
erpi i udaren debeo lijep, a time podrum osiguran od vatre.
Iste godine bi dopremljena i ponutrica samostana, te su se mogla
neka bra a u jesen ovamo preseliti.
Ne smije se ovdje mimoi i, a da ne istaknemo i vanredno
sudjelovan;e doma ih katolika u ovom poduze u. Cijela je upa
radila na kre anama i kamenolomu, u umi i privla enju gradiva.
Osobito su se tada i u slijede oj gradnji pokazala fojni ka enskadija, nose i na svojim ramenima sav onaj pijesak, to ga je
pozobao najpre samostan, zatim crkva i ova ogromna podzida.
Megjutim se je okoristila ovim gradnjama i sama varo, imenito : trgovci i radnici, jer se je pri tom ovdje mlogi novac
troio i svak mogao po neto zasluiti.

119

118
Koliko je novca stala dosadanja gradnja, to se to no razabire iz preostalih ra una izdatka, i to:
22 106 groa
godine 1861. i 1862. dano
126 513
godine 1863. i 1864. ,,
104 292
godine 1865. i 1866. ,
21 150
godine 1869. i 1870. 3,
16 475
od 1875.-8. ,,
ukupno 310.536 groa
),

17

11

iti i prije nego je dozvonilo, udari silna kia,

po e nebo obla
te su i sami muslimani priznali korist zvonjenja, pa nijesu poslije
toga smetali. Ovo isto zvono posveti biskup fra Pako Vuji i
dne 9. rujna, 1873. pod nazivom Sv. Duha.
Do sada je doljnji, katoli ki kraj varoi bio sav u umu
obrastao, a polje najve im dijelom pripadao muslimanima, neto
malo franjevcima, i to Bare i Topnik, a samo su tri katoli ke
obitelji imale po jednu njivu : Kulijer, Krili i Vici . Ostali katoki
li e j nijesu imali gdje ni ake ita usijati, a njihov je kova

Ovdje ne emo preuti ni nekih vanjskih dobrotvora, koji

su nam to podarili, da se je mogla podi i ova ogromna, gragjevina i to :
70 dukata
Car i kralj Ferdinand
195

Biskup fra. Seb. Frankovi

100
Drutvo Bezgr. Za ea u Be u
15
Od puka sabrano
90
Ministarstvo u Be u
23
iz
Livna
Braa
51
lz Francuske dolo
12
507
lz Bavarske o. Zubi
1,
ukupno . . 1.051 2 dukata

Pro elno krilo samostana dugo je 57 metara, a visoko ,

),

lf

12metar.Unujspoiedbnrazmjt,ekolko dvorana vrlo prostranih. Prizemlje samostana od strane

dvorita otvoreno je na lukove sa stupovima, kao arkade, to
daje ovome hodniku osobito vedro lice.
Kada se je prekinula dogradnja, osjeti se potreba bar jednog
zvona, kojim bi se oglasivale vjerske sve anosti i pozdrav Gospin,
do im su to sve do sada obavljali udaranjem eki a u eljezne
plo e, debele 2 cm, duge 57 cm, a iroke 15 cm, kao to se mogu
viditi u doma em muzeju. U tu su svrhu sabrani dobrovoljni
prinosi i naru i se pod jesen god. 1866. zvono. Ali kada ovo
stie u prolje e 1867., uzbunie se mjesni muslimani i prituie
se kod zemaljskog poglavice (valije). Premda ovaj franjevcima
to dozvoli, ovi se ipak ne htjedoe njime sluiti, da se ne dogodi kr anima to nepovoljna. Megjutim u isto doba zavlada
velika sua, ter su morali muslimani drati javne molitve i hodo astili na razna groblja, ali kie ipak ne izmolie. Napokon franjevci zamolie, da i oni smiju zazvoniti u tu svrhu; a kada
im dozvolie, nuto uda! Jedva je po elo kucati zvono, ve se

Prizemni hodnik samostana poslije obnove.

zanat u ovo doba izgubio svoju vrijednost uljed slabih op ila,

malog prometa i skupe proizvodnje gvogja. U tim jadnim prilikama savjetovae katolicima mjesni franjevci, da otvore kr .evine dozvolom zemaljske vlade, a na elo ovog pokreta stupi
umni i odvani o. fra Mijo Guji .
Najpre bacie oko na brijeg Zvjezdicu i prodolje Lu ice,
kao najbliu okolicu te iskr ie sve do Alaupovke ; ali im se
oprijee neki doma i, a svi muslimani iz Ostrunice, i uloie
utok na sredinju vladu, te viekrat oborie kr iocima ograde,

120

121

unitie usjeve i koji put tvorno s orujem i sjekirama napadoe

ove jadnike. Vie je godina trajala ova raspra kod kotarske
uprave i pred povjerenicima poslanim iz Sarajeva; nu svaki put
je trebalo molbama i mitom predobiti turske inovnike, a tu su
franjevci posezali duboko u depove, da se parba ne izgubi
na tetu svog siromanog naroda, ispred koga su oni vodili
parnicu. esto je put neustraivi fra Mijo u brk iskreso turskim
vlastima nepravde, koje se u tom nanose raji, i uvailo se je.
Danas glavni posjed fojni ke kr anske varoi jesu ove kr evine,
to im ih izvojtie franjevci. Da su napokom turske oblasti
dozvolile kr anima spomenute kr evine, doprinijelo je po mnijenju nekih i to, to je god. 1875. nastala u Fojnici govedija
kuga, od koje je muslimanima poginulo 150 glava, a samo 10 15
kr anima, koji se utjecali sv. Anti, p .a ih obranio od toga bi
a.
Vrijedno je pripomenuti, da su prigodom ove parnice franjevci potakli pitanje kod okrunog predstojnika, koji je dolazio
iz Sarajeva, o izgradnji ceste iz Fojnice u Visoko, Kreevo i
Skoplje. Prve su dvije ve davno izgragjene, a za ovom poljednom i danas se vapi.
Kako su nai franjevci mislili na narod i njegov umni
napredak, svjedo i nam nova osnovna kola, koju god. 1871.
podigoe kraj varoa na Ruptioveu, gdje su nekada Turci kr ane vjeali. Jer se je stara kola morala ukloniti ispred crkve
i bila pretijesna, upotrijebie franjevci onu pritednju, koja im
je preticala iz potpore, to im ju davala austrougarska vlada
za ko e samostanskog podru ja, otvore ju za mlade obojega
spola i preurede kolsku obuku prema onoj u Hrvatskoj, ijim
su se u ilima i sami sluili. Zemljite i cijelo gradivo podari
samostan, a to nije doteklo novca, to namiri iz svojih skromnih
sredstava.
Po tom nadogje godina 1878., najvanija u Bosni za sve,
godina, kad dogje as oslobogjenja Bosne i Hercegovine ispod
turske vlasti, koja je cio bosanski narod u ropstvu drala. I tu
su fojni ki franjevci dokazali svoje rodoljublje: budno prate
i
iz prikrajka ustake pokuaje, nijete i u narodu nadu u skoro
oslobogjenje, tjee i ga u tekim asovima te mu uljevaju i u
srce odvanost, ako bi prilike zahtijevale. I oni su potpisali
molbtt na berlinski kongres, da se ove pokrajine povjere Austrougarskoj.
Uljed neprestanih borba s ustaarna Turska vlada ne moe,
-

da uvede reda u zemlji, pak su se velesile stale brinuti, da

one to u ine. Ve dne 26. oujka dogje u samostan kancelir
engleskoga konzulata iz Sarajeva, da raspita za politi ko stanje
i u ovome kraju, i po svoj prilici uvjerio se, da se ne da ovdje
uvesti nikakav stalan red niti udovoljiti kr anima bez potpunog
osiguranja koje kr anske vlasti.
Dne 1. lipnja doao je izaslanik austrougarskog konzulata,
podkonzul Josip Valdhardt, pak,opet dne 26. srpnja. Prvi je put
doao da se uputi, a drugi put, da se franjevci potpiu, kako
bi elili, ako mora turska vlada ustupiti Bosnu, da ju preuzme
vladar austrougarski. Megjutim je dne 15. srpnja i kotarski
predstojnik saop io glavarima obiju vjeroispovjesti, da e s privolom sultanovom do i neto austrougarske vojske , urediti
granice i zaprije iti provalu srpskih i crnogorskih eta, pak ih
opomenuo sve, da se tomu narod ne usprotivi. Kraj sve te
opomene nasta svuda, pa i u Fojnici, pravo bezvlagje. Dne 30.
srpnja gvardijan je dva puta iao u kotarski ured i saop eno
mu je, da su se svuda muslimani pobunili i odbili, a osobito
u Sarajevu, a ovi da trae neka se i Fojni ani odupru austrougarskoj vojsci ; ina e, da e sve porobiti, popaliti i isje i.
Boje se viega zla, zbacie inovnici osmanlijsko odijelo i
obukoe bosansko, pa i sam zapovjednik oruni ki.
Naravno, pozvani su i katolici, da se upiu u ovaj pu ki
ustanak, a oni na nagovor franjevaca to i u inie, s namjerom
razbje i se, im se koja prigoda prui, ali da nikako ne pucaju
na kr ansku vojsku, koja ih dolazi osloboditi, dapa e barjake
im napravie sa hrvatskim bojama i kriem na srijedi. Najvie
ih mjesto oruja uzee sikiru ili kolac, jer da nemaju boljega
ta. Franjevci su megjutim i svete mise namjenjivali za sre u
kr anskih eta. Vie dana ovako su se muslimani i katolici
sabirali i opremali, a tek 4. kolovoza krenuli prelso ita u Livno.
Dne 2. kolovoza dogje glas, da je, kad je prelazila austrijska
vojska preko Save, izmegju 31. srpnja i 1. kolovoza izgorjeo stan
biskupov u Brestovsku, ter o. gvardijan fra Bono Milii , tajnik
provincijalev i jo jedan sve enik zapute se tamo, da u samostan privedu biskupa fra Paku Vuji i a i njegovu druinu. alosno je bilo pogledati ovog visokog dostojanstvenika u pojati
na sijenu, liena svega, to je imao, a jo je bilo alosnije, kada
su pripovijedali oni pogorelci, kako je nenadano planula jedna
i druga ku a i kako uma'o nije izgorio i sami biskup. Sa stanom

123
122
izgorilo je sve poku tvo, skladite crkvenog ruha i posugja, a
ujedno i dragocijeni arkiv apostolskog vikarijata, koji se ne da
vie nadomjestiti.
Jo od 30. srpnja, kako se po eo popis ove vanredne
vojske, nit tko ta radi, niti zna, ta e poeti: ita oborena stoje
nezgrnuta i gnjiju, a koja su zrela, kapaju svak se o sebi zabavio. Neprestano se na vojsku diu i kr ani i muslimani, a
po vrhu diu se seljaci pod komoru. Dne 9. kolovoza ulo se
je i ovamo, da su austrougarski odjeli vojske stigli u Travnik
i Zenicu ; stoga je 128 osoba krenulo iz Fojnice u Busova u,
opet muslimani sa bijelo-crvenom, a kr ani. sa
crvenom zastavom, kao i oni, to su otili u Livno. Ve isti
dan zali su zaptije opet po selima, da diu nove vojnike, koji
e i i u Klokote, da presijeku put Filipovi a vojsci.
Kroz ovo dana nepretano su se pronosilie po Fojnici vijesti, da e muslimani zapaliti kr anski dio varoa i po initi
grdila, pak su zato svaku skoro no svi katolici sa enama i
djecom probdili kraj samostana, kojega su uvali odjeli dobro
oboruanih sluga sa kojim franjevcem na elu, da ne bi muslimani to neuputna u inili i tako na sve navukli poraz. Dne 11.
kolovoza pozvani su svi muktari i knezovi, da dogju Hadi
Loji, glavaru ovog ustanka na dogovor. Pozvali su bili i dva
franjevca, ali su ih ispri ali susjedi, jer da su i tako uvijek s
njima u svakom poduze u. Neki su im prigovarali, da i od njih
ima megju ustaama, ali drugi su primjetili, da to nijesu Bonjaci,
ve Dalmatinci. Isti dan stigli su natrag i oni, koji su otili u
Livno, jer su bili raspu ani. Dne 13. kolovoza stie stroga naredba od ustakog vodstva, da svak odmah ide u Klokote anceve praviti, pak da kr anima i netreba oruje, ve motika,
kazma, lopata i sli no orugje. Uz to pridolazili su iz Skoplja
manji odjeli, da idu u pomo buntovnicima, a Sarajlije dotrkivali ovamo da pomnoaju smetnju, te nitko nije znao, kuda
e glavom upraviti. Dne 14. iza podne stigoe ponaje i izaslanici ustaki, a megju njima Mehaga Pekua. Ovaj donese
pismenu naredbu, da se kuha i nosi ustakoj vojsci kruh u Kiseljak,
pa ako nema za toga dosta konja, neka ljudi i ene na sebi nose
u logor. Osim toga zahtijeva se, da varoani sutra, a s ieljaci do
dva dana prispiju u Klokote, a tko se sakrije ili pobjegne, da
e mu se sve muko i ensko eljade isje i, porobiti i zapaliti.
Ove je prijetnje izaslanik i u samostanu izbrojio, da je sve

strah obuzeo. Gvardijan je cijelu no proveo u kotarskom uredu,

a kotarski vije nici hodali su po varou i svjetovoli ljude, da ne
bjee od ku e i ne kriju se, a ujutro da dogju u medresu,i
uti vladine naredbe. Franjevci su kroz to po jednom brzote
izvijestili potajnim pismom vrhovnog vojskovogju o poloaju.
Na 17. kolovoza stie od njega slijede e vlastoru no pismo gvardijanu. Vrhovni zapovjednik c. i kr. austrijske vojske moli
koga za tamo
pre asnog gospodina Gvardijana samostana fojni
poznate vijesti, kako je turska vojska tamo prola, kamo se je
okrenula, uop e sve, to bi poznato bilo. Han Usunin, 16. augusta,
1878. Barun Philippovi , f. z. m."
Boje se ve ega zla dva su franjevca pozvali katolike, da
pogju na vojsku, ali da se i tamo ugnu svakom otporu, ve
da se na lijepo predaju oslobodiocima, ina e, da e Sarajlije
kakav alat.
zlo po initi. U to ime neka ne nose oruja, ve
alosno se je slavila taj dan Velika Gospojina: u crkvu na pu ku
sv. misu dolo jedva 8 osoba, i to starih. Sva se Fojnica smutila
i rasplakala, pred mrak pako narod je kojekuda glavinjao, a
najvie samostanu pribjegivao, da tu zajedno izginu, ako dood onih, to su otili iza podne
tjenja. U 1 sat no i stie tekli
a Vrh i zarobili
u Busova u, da su Austrijanci izbili na Vladi
ih iza kratka okraja. Ovu novost oglasi mujezin sa munare :
Vlah do6 na Vladi a Vrh". Ova vijest djelovala je porazno
na doma e i strano stanovnitvo muslimansko, da su stali doma i bjeati u ume, a tugjini prama Kiseljaku i Kreevu, da
zaklone glavu. Prvaci muslimanski opet potraie gvardijana,
i na Bunaru i stade
ali ovaj put on ure e dogovor u svojoj ku
initi, jam ei
ih osiguravati, da ne e carske ete ni kakva zla
ekae
i
jutra,
a u osvitak
to svojim ivotom. U tome strahu do
u,
brdu
vie
Fojnice.

dana o uti se trublja vojni ka na Malko

Odlanu tada svima, pak poslae jednog katolika i jednog rnuslimana, da obavjeste blie odjele, kako ovdje ne misle na otpor,
ve na mirnu predaju. Jedva su se ovi pribliili onom odjelu,
to je preko Vladi a Vrha obaao upljiku i poao u Milodra,
da zagje s legja otpornicima, kada ih opkolie i sa sobom povedoe. Katolika su u ve er otpustili, a muslimana Mehu Gjiru
odveli i kasnije u Linc otpratili, otkle se je iza okupacije sretno
povratio.
Dne 16. kolovoza izjutra otpo ela je u Klokotima bitka,
koja se je dobro ula i u Fojnicu. Iza podne, osobito kada je

124
stiglo i spomenuto odjelenje u Milodra, otpornici se dadoe u
bijeg i prednje ete progju Kiseljak, do im se glavna sila ondje
ulogori, ne u inivi jada ni tamo ni amo.
Sve se je iznenadilo dne 17. kolovoza, kada ugleda 7
prostih vojnika, koji su doli kao ophodnja iz Kiseljaka, te naravno, da dogjoe u samostan. Tu su ih lijepo do ekali, nu oni
su bili silno ustravljeni, tako da se nijesu smjeli usuditi natrag
povratiti. Da se ipak povrate, morali su obavijestit kotarskog
predstojnika i uplivnije muslimane, kriju i od njih pravi uzrok
ovog postupka. Pred njima jedan vojnik izjavi, da su poslani
od svoga zapovjednitva upitati, ho e li se oprijeti ili ne; a kad
ovi rekoe svi, da ne e, onda vojnici potraie od njih dvojicu,
koji e njihovo izvije e odnijeti u glavni stan, a zapravo potraiti drugu strau, da ih ovdale otprati. I zbilja odu dvojica iz
varoa s takovim pismom, a sutra dan dogje 5 ulana i odvedu
vojnike natrag, ina e se je bilo bojati, da bi ih putem kojekakvi
bjegunci poubijali.
Taj dan (18. kol.) bijae nedjelja, te su se katotici osobitim
oduevljenjem pomolili za cara oslobodioca, a da toga nijesu
odve javno isticali. Malo po malo nestajalo je i vanjske pogibelji, te su se svi podali poljskim radnjama i mirno o ekivali
naredbe nove vlade.
Sada se je trebalo i predstaviti najbliim zastupnicima nove
oblasti, pak zato dne 26. kolovoza pogje biskup, provincijal
fra Nikola Krili i gvardijan fra Bono Milii sa dva druga franjevca kao pratioca, da predvedu varoko izaslanstvo kod prvog
postajnog zapovjednitva u Kiseljaku ; a kada to obavie, franjevci
krenue u Sarajevo, da se prikau vrhovnomu zapovjedniku, barunu Josipu Filipovi u. Juna ki vojskovogja sutra ih dan lijepo
primi i otpusti. Po tom se je prvi ovaj samostan predstavio
novoj vladi. I kad te jeseni pogje velika deputacija iz Bosne u
Be zahvaliti caru osloboditelju, dva su lana iz ovog samostana
tamo predstavljali bosanske franjevce.
Sada nastae i nove prilike za bosanske franjevce; te po em
se obavi apostolska vizitacija, vrhovna uprava reda u Rimu
pozva 1880. dvojicu iz ovog samostana, da ju izvijeste, i to:
o. fra Bonu Perii a i o. fra Blaa M. Kulijera, nova kog u itelja, a poto se prvi ispri a staro u, pozva o. fra Miju Batini a, tajnika redodrave. Po etkom se rujna ovi zapute i ostanu
3 . mjeseca u Vje nom gradu, daju i pismeno i usmeno obavi-

125
jesti, koliko upravi reda, toliko i Propagandi. Napokon bie
e sanii o. general reda
otputeni ku i, ali bi zaklju eno, da
posjetiti bosansku redodravu, da sobom uredi nove odnoaje.
I zbi ja koncem lipnja god. 1882. isti o. general reda fra Bernardin stupi na bosansko tlo, gdje mu izagje u susrej tajnik
redo 1rave kao pratioc, kojeg je sam ozna io, i proputovavi
Bosnu od Sarajeva do Livna, dra u Fojnici kapitul i izbor novoga
stareinstva. Za vje nu uspomenu toga dogagjaja stavljena je
a od mramora
marom o. Jerke Vladi a u prizemlju spomen-plo
sa slijede im natpisom:
Memoriae Reverendissimi Patris Bernardini a Portu Roma ino, Ministri Generalis totius Ordinis Minorum S. P. N.
Francisci, celebrantis Capitulum provinciale in hocce antiquissimo conventu S. Spiritus Fojnicae die 3. Augusti 1882. In
tes >eram grati animi posuit familia hujus conventus.
A to bi zna ilo n hrvatskome prevodu: Uspomeni preasnog
oca Bernardina iz Portoromatino, generalnog sluitelja

cijeloga reda manje (bra e) sv. naeg oca Franje, koji je drao
pok - ajinsku skuptinu u ovome prastarom samostanu sv. Duha
u F )jnici, dne 3. kolovoza 1882. U znak harnosti stavi obitelj
ovog samostana.
Tom prilikom bi odabran ovaj samostan zavodom nova kim
i odregjeno, da se sagradi uz njega nova crkva, jer ona se bila
u inila pretijesnom za ovaj puk. Ujedno otcijepljene su upe Jajce
i Podmila je, da se tu sagradi jedan samostan, a drugi u Rami,
ter dvije susjedne upe Uzdol i Trije ani dodane su istomu; a
time bi opet stijenjen djelokrug samostana u Fojnici. Dodamo
li tomu, da je ovdanjem samostanu oduzeto pravo na upe
Golobrdo, Rastovo i Gromiljak, jer su bile uru ene nadbiskupu,
opazit e se, da je to sve oklatrilo ekonomska krila ovom
ma lastiru.
Ipak preostava ovdje bra a nijesu smetnula s uma izgradnje nove crkve u Fojnici, jer im se stara inila pretijesna
za toliku upu i odve neugledna s vana. Poto su pako bili
nasjeli kod podizanja samostana s nevjetine graditeljeve, sada
su se htjeli oslonit na pravog vjetaka, te pozovu graditelja
Ivana Holza, da prou i zemljite oko crkve, te izrekne svoje
mnijenje, a oni bijahu pripravni i posve napustili ovo mjesto,
ako se ne moe osigurati gradnja. Nakon temeljita izvida graditelj
e ih
savjetova, da se ovdje nastavi bez ikakve bojazni, dapa

126
zamoli, da nipoto ne ostavljaju ovoga mjesta radi njegova upravo
vilinskoga poloaja. Samoga Holza ponudie radnjom, nadaju i
se, da e on to najbolje izvesti; nu on nije mogao osobno
preuzet upravu gradnje, ve ponudi svoga zamjenika; ali bra a
bie primorana potraiti drugoga graditelja, koji e osobno nadzirati poslove, te se namjerie na arhitekta Franju Mojse-a, Dalmatinca, dugo upotrebljena kod turske vlade. Ovaj zbilja izradi
nacrt vrlo ugodan oku, i stade ga izvagjati, ukopavi temelje u
pro elju za 8 i vie metara i udarivi zid od 2 1/2 metra. Dne
17. lipnja 1884. blagoslovi temelj o. fra Nikola Krili . Zasnovana crkva imala je oblik krsta, sa drvenom kupulom, te se je
svuda oslonjala na liticu, osim kod pobo nih kapelica. Proti narctu
je suzio zidove, kada su na polje pomolili, na 55 cm. i upotrebljavao dosta lou ciglu. Velikom brzinom napredovala gradnja;
ali kada dogje pod krov, raspukoe zidovi sa vrha do na dno,
te zavlada strava i nezadovoljstvo. Ovoj svoj nesre i bili su krivi
tanki zidovi i slabo gradivo. Ova je vijest preko nadbiskupa
dola i do zemaljske vlade, koja brzojavno obustavi gradnju,
te izasla svoje stru njake zajedno s arhitektom Josipom Vancaem.
0 vi pregledavi cijelu gradnju zaklju ie, da se obore svi
zidovi i povjere graditelju Vancau, da izradi drugi nacrt i nadzire dogradnju. Sada on zasnova crkvu u romanskom stilu sa
zidanom kupulom (trulom), koju on sretno 1889. dovri. Nova
crkva koli svojim veli ajnim tilom, toli njenom izratbom stoji
svakako megju prvim bosanSkim crkvama, a pridruivi tome
njezinu ornamentiku zauzima po priznanju mnogih prvo
mjesto. Pogled na njezinu vanjtinu jest neto impozantna, a
nutarnjost neta privla iva!
Ovi nepredvigjeni trokovi, osobito pak to se je morala
u isto doba podi i i ogromna podzida pred crkvom, debela u
temeljim 6 metara, a visoka 12 m. pod nadzorom vladina vjetaka
Lisijevia, prisilie ovdanju bra u, da prodaju ugarskoj vladi paramentu (misnicu) kralja Matije Korvina za 6.000 forinti, to su
sa alou u inili; moradoe poslati najpre o. fra Jerku Barbari a,
da prosi po Austriji i eskoj, a onda o. fra Ivana Vuji ia u
iste zemlje, da sabiru dobrovoljne prinose. Za tu svrhu podari
i zemaljska vlada 1.000 forinti; ostalo bi namireno iz pritednje
o. fra Nikole Krili a, tada ve upokojenog koji je u ovu svrhu
i prikupljao kroz cijeli svoj ivot.
I slijede ih se je godina (1890-1895.) radilo oko crkve i

Unutrina samostanske crkve postrauce.

128
samostana, imenito : pokrivena je crkva i samostan eljeznint
plehom, dovren zvonik i neke nuzgrednje oko crkve. U samostan dovedeno je pod krov vrelo iz Prolaze, a time popravljeni zdravstveni odnoaji. God. 1893.-5. nastavljene su radnje
u crkvi : izvedeno je naime bojadisanje crkvene nutrine, dodani
drugi prozori i osigurano svetite od vlage. Slijede e ve godine
nabavljeni su kod Stuflessera u Tirolu tri krasna oltara, orgulje
kod Rigera u leskoj, dv,a velka zvona u Insbruku i put kria
iz Be a. Dne 15. kolovoza, 1895. obavi sve anu posvetbu crkve
presv. g. dr. Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup u prisutnosti
provincijala i zastupnik"a svih bosanskih samostana. Neke ove e
nabave, kao : zvona, oltar Gospin, orgulje i krini put podmirie
iz svoje pritednje etiri doma a franjevca, ija su imena drugdje
zapisana, pak ih ne imenujemo, da ne bi povrijedili njihove
redovni ke ednosti, jerbo su od njih trojica jo ivi. Ove (1913.)
je godine crkva, moe se re i kona no dovrena s pripomo ju
naroda: poloen joj je krasni aroviti pod od keramitnih plo ica iz Hrvatske, to joj sad podaje osobiti ar.
Samostan je takogjer ove godine generalno repariran: sva
vanjtina posve obnovljenja, ponutrica udobno preina ena, mnogo
toga nanovo sagragjeno po najmodernijim zahjevima; osobita se
skrb posvetila knjiici, koja je pove ana (duga s muzeumom 22
metra), parketirana, proti vatri osigurana, novim postaklenim ormarima provigjena. Tako sada obnovljeni samostan ini jednaku cjelinu sa novom crkvom ; te e jo vie za aravat o i posjetiteljima
romanti ne Fojnice ovaj bijeli burg" kako mnogi nazovu ovaj
samostan radi njegova ponosnog poloaja. U ovim obnovljenim
zdanjima dizat e se i dalje molitve naroda i molitve za narod ;
i nadalje e pod ovim krovom franjevci, vjerni tradicijama
mukotrpnih pregja, djelovati svim srcem za Boga i svoj mili
narod; i nadalje e oni biti vjerni uvari onih svetih starina, koja
su kroz krvava stolje a znali o uvati ovom starodrevnom domu.
Ovim je dovreno opisivanje onih dogagjaja, koji su kroz
600 godina prohujili nad ovim redovni kim krovom. Dalje e se
opisati kulturni rad ovosamostanske bra e, kulturni radnici i
te evine, te materijalno stanje samostana.

V I.

Znamenitija bra a ovoga samostana.

Premda su bra a i ovoga samostana ivila i djelovala posve
tih ) i skromno, poput kojeg gorskog poto i a, to no se bez
imena, bez buke obara niz dolove i vrleti, natapaju i s obe
strane bilje i drvlje : ipak su se neki i naj edniji redovnici morali uzdi i nad ostale suvremenike, bilo poletom svoga duha,
bilo vanrednim krjepostima, bilo silom vremena i okolnosti, u
kojima su ivili. Njihova su ipak imena ostajala potomstvu nepoznata iz vie razloga, izmegju kojih glavni su bili progoni i
poari, a onda urogjena redovnicima skromnost.
Ovo je bolno osije ala i vrhovna uprava reda, pa zato
ge leral reda fra Kajetan od Laurina naredi okrunicom od 15.
ve ja e, 1744., da se u posebnu knjigu popiu sva pokojna
br t a, i da se na dan njihove smrti pro itaju njihova imena
pred objed i za njih se pomoli. Od tada imamo neto pouzdanih,
ako i mravih, vijesti o naim pregjima, pak da nita drugo,
znamo, gdje su i kada pomrli, te u emu se je koji istaknuo.
Na temelju ovoga zapisnika stavit emo kratke ivotopise odli nije nae bra e, upotrebivi i neke druge biljeke, do kojih se
je moglo do danas do i.
1. 0. Angjeo Zvjezdovi . Rodio se je negdje oko
1420.
u gradu Vrhbosn', blizu dananjega Blauja kod Sarajeva,
g.
od plemi ke ali grko-isto ne porodice. Prve nauke crpio je
kod ku e od doma eg u itelja, a kao odrastao mladi sluaju i
propovijedi sv. Jakova Markijskog obrati se na katoli ku vjeru,
a odmah zatim bi primljen od istoga sveca u franjeva ki red i
dobi ime f r a A ngj e 1 a, kao dokaz angjeoske nevinosti, koja mu
je iz cijeloga bi a i ivota prosijavala. Izu ivi sv. knjige postade
sve enikom i propovjednikom ; a kako je bio od naravi rje it
i pun duha Bojega, dade se na sijanje rije i Boje, osobito
pako na obra anje bogomila i raskolnika, megju kojima privede
u crkvu katoli ku vlastite roditelje, bra u i drugu rotbinu, a to
9

131
130
mu pribavi mlogo protivnika, da su mu neki i o glavi radili.
a, a on prikriivi ga
Tako mu jedno ponude otrov mjesto pi
popije, da mu nita ne nakodi, to je mloge krivovjerce prinukalo, da su prigrlili katoli ku vjeru.
Njegove zamjerne krjeposti i vanredna razboritost uspee
ga na ast starjeine- uvara (kustoda) bosanske kustodije, koja
je brojila vie samostana, pak je u toj slubi ostao vie godina,
rade i i kod sv. Stolice za dobro cijele bosanske vikarije.
Nada sve se odlikova u doba, kada je Mehmed II. u Bosnu
provalio, kod Jajca kralja i plemstvo isjekao, gradove osvojio
i slavodobitno se vra aju i, pao na polje Milodra. Tu zvan ili
ne'zvan dogje o. Zvjezdovi , te ivim bojama orisa sultanu nekoji
sre u, u koju je zavio ovu lijepu zemlju i njezin narod,
svomu
eo
bjeati,
pa
nagovarati
sultana,
ako
je
je po
carstvu dobro, da katolicima podijeli slobodu vjere i ivota, a
oni da e se povratiti na svoja ku ita i njemu vjerno
Sultan je bez sumje i sam uvigjao, kako je Bosnu unesre io
onakim postupkom, ter smjesta izdade' sve ani spis, prozvan
Ahdname, tojest: vladarski ugovor, kojimobe anjemu
i njegovim sve enicima, crkvama i narodu potpunu slobodu, kao
anijom
i onima, koji su ve pobjegli, potkrijepivi to sve najsve
prisegom.
S ovom poveljom u ruci on je ne samo svoj red i rod, ve
i svekolike katolike stao tjeiti i vra ati na svoja ognjita, brino
anog
paze i, da carski inovnici ne povrijede ovoga toli sve ene
da
se
uvai
u
svakome
kraju
njegove
unesre
ugovora, ve
domovine. To je bilo i uzrokom, da su u Fojnici, Kreevu,
Olovu i Srebrenici, gdje su franjevci imali svoje samostane,
ostali rudnici u katoli kim rukama, a u Sutjeskoj, Konjicu, Modri u, Travniku i Jajcu ostali su do kasnijeg doba najplodovitiji
predjeli u posjedu katolild onoga kraja. U tu se je svrhu on
i otvoreni
estoput uticao carskim namjesnicima, kao to svjedo
list Skender-pae iz g. 1486., gdje ga nazivlje p o t o v a n i m
kutodom, a taj emo list ve drugdje doslovno navesti.
Velikom staro u i trudom shrvan opazi, da mu je brzo
polaziti s ovoga svijeta, te prizovnu vikara, to jest glavnog stareinu,
i u ini pred njim op u ispovijed, te primivi i ostala svetotajstva
umiru ih, pravedni ki preminu u Fojnici na Pazarnicam oko g.
1498., gdje je bio sve ano i ukopan, a bra a ga i narod oplakae. Iza njegove smrti utio se je vikar dunim, da javno izjavi,

kako je blagopokojni, uz osobitu Boju milost, kroz sav svoj

anstvo, koje je on njegovao
-ivot sa uvao neokaljano djevi
pokorni kim djelima, pa stoga u Sutjeskoj jo se zove jedna pe ina povrh
samostana f r a Angjelov o m, jer je
.on tu i pustinja ki ivot provodio, a
- uva se i drven kri, kojem se prepisuje mo proti olujama. Njegovu je
svetost Bog i drugim udesima posvjedo io, megju ostalim mlogi su se
bjesomu nici oslobodili, tri drhtavca
i nebrojeni bolesnici na njegovu grobu
a zato vjernici, dapa e i
isti muslimani, na grob hodo astili, to
je mlogim dalo povoda, da stupe u
katoli ku Crkvu, osobito to mu je tijelo
.ostalo gipko i cjelokupno kroz itavo
jedno stolje e.
Megjutim bivi bra a usilovana
etkom
16. vijeka ostaviti Pazarnice
po
i skloniti se na sadanje mjesto, prenijee i njegove asne ostanke u novu
.crkvu. A kada je i na ovom mjestu
bila uz samostan crkva oko g. 1524.
sagana, nalo se tijelo fra Angjelovo
neozlegjeno, to vide i jedan ugledan
musliman, svu e sa sebe svilenu dolamu i njome ogrne divnog pokojnika.
Za nekog drugog poara tijelo mu je
bilo spaljeno, a kosti brino pokupljene i sahranjene u jednome uglu
samostana,' odkle dozvolom biskupa
Dragi evi a bie preneene u crkvu
na povieno mjesto. U novoj su crkvi
bra a pohranila njegove blaene
ostatke na asno mjesto u bileli mramor, nad kojim blista izraziti relief
blaenika, koji je izragjen po njegovoj
Nadgrobni spomenik
slici, to se nalazi u Bandulovi a
bl. Zvjezdovi a.
,evangjelistaru.

133
132
en
2. O. Stj e p a n M a r g e t i , rodom iz Jajca, veoma u
doma i pisac, koji je neke nabone knjige tiskao, a mloge savremene dogagjaje i zabiljeio. Glasovit je bio kao govornik
neumoran u svetim poslanstvima, a uz to izvrstan redovnik u
svakom pogledu, a k tomu tolike okretnosti i radinosti, da su ga
smatrali potrebitim redu i domovini u ona vremena te vrijedna
pobone uspomene i kod najkasnijeg potomstva. On umrije u
Fojnici, dne 13. studenoga, 1714.
3. 0. P e tar La v ani n. Ovaj se je istaknuo ne samo
u te davanjem savjeta, a uz to pokaza
naukom ve i pobono
i,
a
veleduje
u nezgodama ivota, radi kojih
umjerenost u sre
vrlina bijae veoma cienjen i tovan, ter se je bio popeo do
uvi, da hara tako zvana
najve e asti u domovini i redu.koj, iz ljubavi prama Bogu i

velika kuga" u okolici travni

blinjemu, ostavi samostanski mir te zamoli starjeinu, da u
rodnom kraju dijeli okuenima svetotajstva, mole i Boga, da ga
samo dotle uva, dok bude puku njegovu nudan. Poklen je
mlogima utjehe sv. vjere pruio, razboli se i sam od kuge, ter
u pravednika na
primivi svetotajstva umiru ih, preminu smr
blagdan Male Gospe 1732. i bi pokopan pred oltarom kapelice
a i puk. 0 njedola koga groblja, a za njim su vrlo alila bra
govoj nam je smrti ostavio ljetopisac fra Nikola Lavanin slii se ukazala kuga u Lavanskoj upi,
jede e biljeke : Budu
e govoriti o. fra Petru Martinovi u,
jednu ve er iznenada po
e potovani gvardijane, s blagotada gvardijanu fojni komu: O
u
Lavu,
jer je od potrebe da pogjem."
slovom vaim sutra u po
I premda ga mlogi ustavljae, al ne bi mogu e. Kamo otiav
aju svome nastojae bolesne pohoditi, ucviljene utjeiti,
po obi
i, grjenike obratiti. Najposlije posi.rote pomo i, izgubljene na
i, i on se
hodivi kunu Katu Stjepana euri a sestru na Ilova
okui i zakratko podlee smrti.
Baba Jele Ramljakova iz due re e, da je vidila oko kolibe,
gdje leae pokojni, veliku svjetlost u prve pijevce, i to na javi.
,
1 ova je baka bila vrlo dobra kr anka. 0. fra Martin Gabri
ke ruke na prsa, da mu
kapelan Lavanski, re e, metnuv misni
je pokojni naredio na mjesec dana prvo smrti na llova korn
groblju, biljee tapom mjesto : Ovdje me pred oltarom ukopajte, kad bude vrijeme mog poa a s ovog svijeta'. Isti kai prvo njegova poa a
pelan iz due re e, da je u pol no

s ovog svijeta vidio dvije svije e oko njegove glave i to dobro

razgledav, da nije u snu ili da nije svjetlost naravna.
I tu mu je dao kapelan op e odrijeenje. Isti kapelan i
sluga Andrija Jakainovi rekoe, da je pokojni digao sve haljine
s postelje svojom rukom i preminuo na golim daskama. Isti
Andrija iz due re e, da ga je mrtva privrtao i gledao obiljeje
od kuge, ali poslije vidili su ga brez kunog obiljeja, ljepeg
i rumenijeg, nego kad je bio iv, i vas puk, koji ga je pratio,
udan miris. I tu se puk mal
i oni, koji su ga nosili, uli su
nije pokrvio, htiju i ga oni u svoje, a oni u svoje groblje, pak
kako je isti iv naredio, odnesoe ga na Ilova ko groblje i
ondje ga ukopae, gdje je rekao, i tu mlogo puta vidie svije e
goriti oko groba, brez ruke ovjeka umrloga ueene."
4. F r a N i k o l a L a v a n i n, mu veoma opsena znanja
i velike vjetine u upravi reda. 0 njemu se pie, da je znao
veoma blago ravnati bra om, da bi im bilo dovoljno pogledat
ga onako mila i ozbiljna, gdje neto naregjuje, a da mu odmah
izvre svaki i najteji nalog. Marljivo je biljeio stare i savremene
dogagjaje, pak od njeg imamo u livanjskom samostanu ljetopis.
Premda je bio osobiti ljubitelj samostanske stege i ivota, ipak
poeli jedno posjetit svoju rotbinu u Jajcu, gdje se tom prilikom opasno razboli i preminu dne 2. rujna, 1750 , a tijelo
mu bi pokopano u crkvi sv. Ive Krstitelja u Podmila ju, oplakan
od sve bra e, koja su drala, da bez njega ni opstati ne mogu.
5. 0. J ak ov Trti , odlikovao se je osobito strogim
opsluenjem redovni kih pravila i drugim krjepostima, napose
pako vanrednim tovanjem blaene Djevice Marije. Dre i najragje govore u njezinu slavu, znao bi ju dugo veli ati samim
pjesmama, a time zanijeti sluatelje, to je u savremenicim pobudilo vrsto uvjerenje, da je ravno u nebo otiao, da tu za
uvijek asti svoju nebesku Majku, preselivi se u Fojnici dne
23. velja e, 1757.
6. 0. Jeronim V uji , Bi anin. On potje e od veoma
pobone obitelji, koji je udnim slu ajem stupio medju franjevce,
nastoje i da bude vrijedan vojnik Isusov i sin serafskog patrijarke,
te prisvojivi sve krjeposti, uze sebi za cilj jedino nebo. Uzorno
lanovima ovoga samostana,
1 Piu ob ovom i drugim krjeposnim
primjetit mi je u smislu naredbe pape Urbana Vlll., da ne namjeravamo
dodat drugu vjerodostojnost ovim navodima, nego to zasluuju obi ni
pisci i svjedoci.

135
134
ku slubu u rodnome mjestu kroz vie godina
obavljaju i upni
izvrsno zdravlje, bi mu objavljeno, da mu je oval
i uivaju
svijet boljim zamieniti, pa zato se pouri k upniku u Volar,
. e vie viditi iva.
oprostiv se sa svojima doma im, jer da ga ne
Stigavi u Volar stade se odmah pripravljati na smrt, obavivi
viekrat sv. ispovijed te opravi sebi noge i ruke, zdrav lee u
postelju i potrai sv. pomast, a kad mu to ispovjednik uskrati,.
i blago usnu. U taj a%
on se okrene zidu i oko dva sata no
u,
to su ne samo doma ir
neobi na svjetlost obasja sobu i ku
i, da se je.
i susjedi opazili, te ovih mlotvo doletilo, misle
ve
upski stan upalio. To se dogodi dne 4. lipnja, 1760.
bo. Ovaj svrivi u Italiji te aj
7. 0. Mat o I d'ianovi
goslovnih nauka zakloni se u jedan tamonji stroiji samostan,
ke savrenosti i pokorni koga
da ozbiljno poradi oko redovni
enstva morade napustiti onu tiho u
ivota. Uljed oskudice sve
e spasu dua. Imenovan upnikom u svom
i posvetit se kod ku
u i vani, ter je
rodnom mjestu Ivanjskoj zadra franjeve ku odje
pjeice i bosonog obilazio vjernike poput zviezde" i u najudaljei ni za kiu ni za snijeg, ni za blato, ni za
nijim selima, ne mare
aju, ve
vru inu. Novca se nije htjeo dotaknuti ni u kojem slu
je to morao mjesto njega primati koji svjetovnjak, da mu podmiri ivotne potrebe. Ne dovrivi ni dvije godine upnikovanja
oboli, ne toliko od truda i napora, koliko od strogog ivljenja,
nja, 1766. i bi ukopan na Lauu.
sveto preminu dne 27. sije
, biskup Diumski, rodom iz
8. O. Pavao Dr agi evi
za prvih godina svoga ivota pokaza osobite daTjeila. Ve
no opsluenje pravila. Dulje je
rove: vanrednu pobonost i to
iteljem bogoslovja, a napokon postane biskuporn
vremena bio u
i apotolskim namjesnikom u Bosni i Hercegovini. Kroz 32 gou i vjetinom, da je
dine obnaao je tu slubu takom gorljivo
em mnijenju
nebrojene grjenike priveo na put spasa i po op
uti od Boga: Tako, slugo dobri i vj erni,
mogao
unigji u radost Gospodara svoga!" Umro je u Fojnicir
e, 1773., a ostavio selu Tjeilu potpun misni pribor
dne 14. velja
na uspomenu. Ostavio je bio u.biskupskom arkivu veoma obilnih
ina je izginula
biljeaka iz svoje dobe, ali na alost ve
e
u
Brestovskom,
dne
31. srpnja, 1878.
poaru biskupske ku
9. O. Mato Lavani n, glasovit radi u enosti i razboritosti, nu najljepu uspomenu o sebi ostavi radi zamjerne strpljivosti, koju je u dugotrajnoj bolesti pokazao, da su ga jo za

ivota svetim drali. Preminu u najve oj starosti u Fojnici, dne

27. rujna, 1775.
10. O. L o v r o imi , uven glazbenik svoje dobe i pjeva , preminuo u dobi od preko 70 godina, dne 17. studenog, 1776.
11. O. Marko Dobreti , biskup Eretrijski i namjestnik
apost. u Bosni i Hercegovini. Bogoslovske nauke izu ivi u
Italiji, poloi stroge ispite i postane u iteljem najpre iz filozofije,
onda iz boslovlja u Mlecima, gdje ga zadesi dloba bosanske
provincije. Njegove redovni ke vrline i fazboritost pribavie mu
slubu
ast najpre kustoda, a malo kanje i provincijala, koju
e.
Napokon

e
zadovoljstvo
bra

morade dvaput obnaati na sveop

mu bi podijeljena i biskupska ast, koju je on 12 godina obnaao, ne zaboravljaju se nigda ni svojih redovni kih dunosti.
Spisao je hrvatsku moralku, a napokon preminu u Fojnici, dne
9. sije nja 1784., pobono zazivaju i presv. imena Isusa i Marije,
te ljube i sv. propelo.
12. O. Petar Gjevri , ina e Vici . O njeni veli doma i pokojni ki zapisnik, da je vrijedan duge i pobone uspomene, budu je do starosti iao stopama svog sarafskog patrijarke:
na
ivu u tijelu, duhom je hodio i nita ne ele
zemlji, svedjer op io s nebom. Iz osobite pobonosti
godine proveo aste i grob
zaputio se u sv. Zemlju i tu
Spasiteljev. Vrativ se u domovinu nije mogao obaviti sv. mise
brez obilnih suza. Vie je godina vrio slubu misijonara, pripravljaju puk na dolazak biskupov i primanje svetotajstva tolikim uspjehom, da su katolici eljno grnuli k njegovim propovijedima, pou avali se u vjeri i ivot popravljali. Predstavi se
u Fojnici, dne 21. prosinca, 1785. udom se smatralo, to je
propovjednik, koji mu je pri pogrebu drao govor, spao s
propovjednice, a da mu se nije nita neugodna dogodilo.
13. O. Marko Mil e ti , islueni lektor filozofije, odlikovao
u
se u eno u, govornitvom, edno u ponaanja i sputno
slubu
i
kih
pravila.
Obnaaju

o iju, a uz to vrenjem redovni

upnika u Banjaluci uz korizmu g. .1786., te moraju i begovske
najmenike na groblju ispovijedati i pri estiti, dok je snijeilo i
puhalo vani, ne opazi, da se je i sam smrzao, oboli opasno i
umrije, te bi ukopan u Motikam.
14. O. Andrija Glavadanovi , pohvaljen je rad udnovate moi pam enja, a jo vie radi izvrsna odgoja novaka,

137
136
stavljaju i im temelj redovni koj savrenosti. Preminu u Fojnici
u 44. godini dobe, dne 23. prosinca, 1787.
15. O. Jozo V al enti . Dok je on g. 1788. vrio slubu
upni ku u Biha u, buknu rat megju cesarem i krajikim muslimanima, pa isti dogje u sumnju izdaje, stoga dne 9. velja e
iza podne banu u upni ki stan oruana eta Turaka, svee ga
i odvede k jezeru sela Kralje, pa svukavi ga do ga a, ustrijele
sa tri hitca, dok je on pobono zazivao presv. ime Isusovo.
Iza toga na noeve ga raznesu i tijelo u jezero bace. Katolici
opet brino komadi e pokupe i sahrane u groblju sv. Lucije.
16. 0. Bernardin Petrovi Ramljak. Bijae veliki govornik, oduevljeni redovnik, pun vjere, veoma odan presv.
Bogorodici i vanredno milosrdan prama ubogim. Dosegnuvi
90. godinu dobe, umrije u Fojnici, dne 2. svibnja, 1792.
17. 0. Ivo Sko ibui , Duvnjak, slovio je u svoje
doba sa svoje u enosti, opsluenja, uljudnosti, ozbiljnosti i razboritosti, a osobito sa svoje vanredne rje itosti, te je dvaput
bio biran za provincijala. Iza dugotrajne bolesti preminu u Fojnici, dne 9. travnja, 1795.
18. 0. V inko Vici odlikovao se je u crkvenom pjevanju i prepisivanju. Od njeg imamo mlotvo izvornih i prepisanik misa i umetaka. On je spjevao i hrvatske pjesme za sve
blagdane, koje je o. Frano Juki pretiskao, ostaviv nam nebrojene uspomene svoje pobonosti i neutrudivosti. Umre u
Fojnici dne 28. oujka, 1796., da, ko to veli zapisnik, iz pjevnice samostanske prigje u nebesku.
19. 0. A n t o L e p a n bijae silno okretan u svakom poslu
i za svato sposoban, ali se najvie bio posvetio ublaenju bijede Isusovih siromaka. Staro u i dugim bolovanjem pribliiv
se koncu ivota u krugu sve bra e izrekavi : Na ime Isusovo
u ime Isusovo, sveto izdahnu u Fojnici dne 14. sije nja, 1796.
O. S t j e p a n T r o g r a n i . Glas o njegovim vrlinama
morao je doprijeti i do sv. Stolice u Rimu, jer ga je imenovala
apotolskim posjetiteljem u Bosni, te je mlogo kojeta, osobito
stegu, uredio na op e zadovoljstvo svojih crkvenih i redovni kih poglavara, da su mu dali naslov isluenog op eg savjetnika. Iza 22 godine upnikovanja u Ivanjskoj preminu 4.
sije nja, 1807.
21. 0. Mijo ui . Osim to bijae veoma dobar redovnik, bio je i vrstan slikar, a tu je svoju umjetnost posvje-

do io u crkvi fojni koj. naslikavi na nebu tadanje crkve, koja

se je tada popravljala, raj zemaljski i nebeski, a onda sve pet
oltara. Njega spominje Kukuljevi u djelu jugoslavenskih umjetnika. Ova je crkva sva poruena bila g. 1884., a s njome izginula svaka uspomena njegova kista. U crkvi B. D. Marije u
Rarni- itu nalazi se plod njegova kista : slika iste Gospe na
nebo uzneene, slikana 1804., jo dobro sa uvana. Umrije kao
upnik u Duvnu, dne 24. travnja, 1809. ostavivi nam prevod
ivota Isusova po Kalmetu, koji poslije izdade o. F. Juki , a u
rukopisu prevod prve knjige Mojsijeve.
22. 0. N i k o 1 a G o 1 u b, pokaza se neumornim u propovijedanju rije i Boje i spasavanju dua, odli nim pako u isto i ivota i trizmenosti. Dvije zadnje godine provede u pokori i pripravi na smrt, koja ga snagje u Gu jojgori, dne 10.
sije nja, 1811.
23. O. Filip eremet, Livnjanin. Vre u Sutjeskoj
slubu u itelja novaka i prednja e u svakoj redovni koj krjeposti, ponudi se u ono kuno doba, da provigja bolesnike, i
ostavivi samostan, dva je mjeseca izlagao svoj ivot za bra u,
te okuiv se preminu blago dne 27. rujna, 1814.
24. 0. F r a n j o i m k i . Bijae u itelj novaka, ali ujedno
redovnik ureen svima vrlinama tijela, srca i duha, da mu sli na
nije bilo na daleko. Prose po upama ito za samostan okui
se i sveto umre na Selakovi ima, dne 10. studenoga, 1815.
25. 0. Mato Ivek a, V arcarani n, bijae redovnik
imenom i djelom, ljubitelj mira i sloge, blage udi i srca veoma
plemenita. Odlikovao se je mudro u u upravljanju i u okretnosti kod osmanlijskih ureda, gdje je bez straha zastupao potrebe bra e i katolika. tedljiv u govoru, a dosjetljiv u pobijanju tttrskih izmiljotina, uivao je i kod oblasti glas mudra i
pametna mua. Iao je u Carigrad, da isposluje dozvolu prekriti ovaj samostan i crkvu, to je sretno i polu io. Doivio je
starost od preko 80 godina i dvaput bio u ivotu biran za provincijala, obnaaju sve asti rijetkom ta no u, a napokon blago
usne dne 28. sije nja, 1826.
26. O. A u g u s t i n M i l e t i , biskup Daulijski i namjestnik
apotolski u Bosni i Hercegovini. Rogjen u Fojnici dne 16. velja e, 1763. od potenih i uglednih roditelja Augustina Mileti a
i Ivanke Kulierevi , ve kao dje ak pokaza se vanredno darovitirn i udorednim, pa izu ivi u mjestnom samostanu osnovnu

139
138
kolu, stupi u red sv. o. Franje, gdje se odmah odlikova osokim opsluenjem. Radi dalnje nabitom pobono u i redovni
obrazbe bi poslan u Gradac, gdje je dvije godine pohagjao vie
gimnazijske razrede, a vrativ se u domovinu bi otpremljen u
ltaliju, da nastavi filozofske i bogoslovne nauke. Smjeten u
mleta ku pokrajinu toliko u tim strukama napredova, da je iza
redovito svrenih godina poloio stroge ispite najprije iz filozofije, a tri godine kanje i iz teologije postavi odmah u iteljem iz prve struke u Breiji, a kasnije iz druge u Padovi ; a
ine talijanski jezik, postade ispovjedniusput prou ivi u tan
ke pokrajine, i
kom i propovjednikom u prvim crkvama mleta
ke
koludrice
u
Udinama.
jo mladu bile povjerene franjeva
Sve su mu crkvene oblasti izdale opsene punomo i, a
padovski ga biskup u otvorenom listu na sve enstvo hvali kao
u, uzornim
izvrsna propovjednika i ispovjednika, odli na u eno
kim opsluenjem. Uslijed tadaponaanjem, gorljivo u i redovni
njih nemira boravio je zbor Vjeroplodnice tada u Padovi, a Bonika svomu ostarjelomu biskupu. Stonjaci u to potrae pomo
a kao
ernik Borgia kao prefekt Vjeroplodnice preporu i Mileti
najvrijednijega izmegju svih, i sveti otac papa Pijo VII. imenova
i
ga 1. oujka godine 1803. daulijskim biskupom, pomo nikom
naljednikom bosansko-hercegova kom apostolskom vikaru. Ova
e veselje i zanos megju padovanskim sveje vijest pobudila op
zahtjevaju i, da se posveti u
enstvom, plemstvom i gragjanstvom
njihovu gradu, na koju je sve anost iz svojih ljetnikovaca dovrvilo
sve plemstvo, a kaptolski vikar podario mu sve biskupsko ruho,
i oblinja sela
kri i posugje za sv. ulje. Ne samo grad, ve
doprinijela su, da posvetba bude to sjajnija. Iza toga ode u
Rim, da se predstavi papi, a onda se opet vrati u Padovu, da
i naukom za svoju uzvienu slubu.
se tu pripravi molitv6m
Pozva ga austrijski car Franjo II. da mu se navrati, a on u
, a ovdale opet dogje u Paprosincu te godine zaputi se u Be
dovu, gdje doblvi potrebite upute, polovicom srpnja g. 1804.
krene u Bosnu, gdje je odmah zasvjetlio svim biskupskim krjepostima, mlogo kojeta preuredio ne samo kod puka, nego i u
ke stege i prosamostanima, to je prije ilo razvitak redovni
svjete, imenito rijeio je mlade, za red odregjenu, mlogih vanji svoje stado esto
skih poslova, kojim je bila optere ena. ele
je
podijelio
u tri odjela, te
pregledavati, on je cijelo svOje podru
i sv. potvrdu
svake godine jednu tre inu upa posje ivao, dijele

i vjernike u kr anskom iiskorijenju i zloporabe i u vr uju

i
iz
silne
ljubavi
prama Bogu i svojim blivotu, a sve to ine
i
kada
(1813.)
preminu mu glavar i
njima. Ovo sve podvostru
cijela duhovna pastva spade na njegova jo mlagjahna legja.
arko je on tovao presv. Srce Isusovo, te je ovu pobonost
e i puka, osnovo bratovinu i pridruio ju glavnoj
irio kod bra
bratovtini u Rimu. Usporedo pokazivao je zamjerno tovanje prema
presv. oltarskom Otajstvu, a u tu svrhu uveo u mlade nedjelje svakoga mjeseca sve ani izlog i blagoslov sa Presvetim, propisavi
posebnu ganutljivu molitvu : S k r u e n i m s r c e m, i u Fojnici
nabavio bijelih votanih svije a, to moe biti za punih 100 godina. Ljubio je sjaj ku e i slube Boje, ter bi cijele zime dao
izragjivati u Fojnici sveto posugje i crkveno ruho, pa ga onda
dijelio na sve strane, a sve prema propisima i vanredno solidno,
da moe odoliti porabi i noenju po grobljima. Pri tome nije
zaboravio ni na milosrgje, ve je obilne milostinje dijelio samostanima, da ne upadnu u dugove, propaloj eljadi, da e odre
u sv. vjeri i siromacima bez razlike. Resile su ga i druge apostolske krijeposti, naime : pobonost, gorljivost, u enost u stvarima Bojim, ozbiljnost, dostojanstvenost i poniznost. Tako je
it, da su ga suvremenici nazivali Zlatoustim, a u revbio rje
Njegov privatni ivot
nosti prilikovali sv. Pavlu apost6lu.
enstvu
i
puku
primjerom
svih
dobrih djela. Molitva
bio je sve
bila mu je sveudiljna, postio je o samu kruhu i vodi sve petke
i, ter imamo
u godini, slobodno vrijeme tratio je itaju i i piu
od njega: Po etak slovstva i nauka karstjanskoga".
enje nauka karstjanskoga", u
Split 1815.,te Istoma
Rimu 1828. trokom i tiskom Vjeroplodnice, zatim N a r e d b e i
uprave biskupa namistnika apotolski". Split 1817.
i drugo izdanje u Rimu 1828. Kao osobiti tovatelj Muke
sove sastavio je onu i sadrajem i kajdom potresnu pjesmu :
N a planinu Kalvarij e", koja se i danas u njegovu rodnom
mjestu pjeva uz korizmu na putu kria. Kao dobar natpastir bio
i kod austro-ugarskih
je cijenjen ne samo kod sv. Stolice,. ve
vladara, biskupa i velikaa, kamo se pouzdano obra ao u svim
io je
potrebama svojim, potrebama sve enstva i puka. Prednja
kom opsluenju i samostanskoj stezi,
bra i franjevcima u redovni
pak unaprijedio cljelu redodravu primjerom i savjetom, vr
tajno slubu generalnog povjerenika, to se je istom iza njegove
sveta ke smrti doznalo. Od neko doba samo je mislio na svoju
.

140
smrt i predvigjao, da ne e u rodnom mjestu po ivati, govore i esto : Umro tot u Rimu, tot u Livnu, meni je sve jedno".
U toj misli potrai od sv. Stolice dozvolu, da smije u initi oporuku i dobivi ju ostavi svu svoju pokretnu imovinu
fojni komu samostanu. Imenito zapisa svu svoju crkvenu odje u,
da slui samo onim biskupima, koji budu u Fojnici stanovali.
I drugim dvama samostanima podari u novcu, a da mu za to
obave sve ane zadunice i o itaju stalni broj tihih svetih misa
za ispokoj njegove due. Napose ostavi mjesnoj crkvi pune
dvije krinje svije a od bijelog voska, koje e goriti, kada se
bude sve ano izlagao presv. oltarski Sakramenat. Smrt ga stie
u Vidoima kod Livna, obavljaju i natpastirske dunosti, uljed
napornog pripovijedanja. Pokopan je na groblju Rapovine kod
Livna, dne 18. srpnja 1831. u prisutnosti fojni koga gvardijana i
mlogo drugih otaca, pak je poput hrabra vojnika, gdje pao tu
i ukopan, uz jecaj, pla i suze sve enstva i naroda. Odmah su
po eli vjernici obilazit mu grob, te se mlogi hvalili postignutim
ondje zdravljem, nose i svojim ku ama zemlje i kamenja sa
njegova groba. Njegove asne kosti preneene su sve ano godine 1883. u kapelu samostanske crkve na Gorici kod Livna.
a uspomena je njegova ostala do danas blagosivana i aena
svuda po Bosni i Hercegovini.
Ime slavnog biskupa Milete ne umire u narodu. U njegovom rodnom mjestu mnoge stvari i danas se zovu po njemu,
kao : Biskupova stijena", gdje se je on najragje Bogu molio;
Biskupova voda", koju je on dao urediti i njom se sluio.
27. 0. Pavao Al aup ovi cijeli gotovo svoj ivot proveo
je u samostanu bave i se mehanikom, glazbom, crkvenim pjevanjem i rade i svojim rukama, osobito uvezivanjem knjiga, a
poneto i lije nitvom. Imamo od njega crkvene pijevnike, u
kojima nalazimo silu prepisanih misa, a mlogo i njegovih sastavaka. Preminu u Fojnici, dne 2. kolovoza, 1835., ostavi do
danas u blagoj uspomeni.
28. 0. Angjeo Jeli , rodom iz Biha a, izagje na glas
radi temeljitog poznavanja izto nih jezika, te radi vanredne
blagosti i razboritosti u upravi, a umrije kao gvardijan ovog
samostana dne 2. kolovoza, godine 1837.
29. 0. Mato Kristi evi , ina e 1{(')b , jer mu je otac
Stjepan pravio kola. Bave i se radi viih nauka u Ugarskoj
usavrio se je u latinskom jeziku i njime se osobito lako sluio.

Mladost je proveo u duhovnoj pastvi, zreliju dobu u propovijedanju

tako vatreno, da je po eo krv bacati. Oporavivi se, prihvati
se pera, te imamo od njega opsean ljetopis, gdje nam je pokazao
glavne dogagjaje ovog samostana, ali ujedno i svoje veliko
rodoljublje. Preseli se u vje nost dne 14. travnja, 1840.
30. O. F r a n j o S i t n i . I ovaj se je odlikovao temeljitim
poznavanjem isto nih jezika te crkvenim besjednitvom, pa
imamo od njega mnotvo lijepo sregjenih propovijedi. Preminu
kao upnik u Kotoru (danas Kotorvaro), dne 28. velja e, 1845.
. On se ubraja megju najbolje
31. Nikola Glavo evi
redovnike i najgorljivije duobrinike svoje dobe, ija smrt (dne
24. prosinca, 1845.) jednako je ucvilila odsutnu, kao i oblinju
bra u, a napose upu Varcar, kojoj je bio tada upnikom od
vie godina, gdje mu je uspomena jo i danas iva.
iz Dca. Ovoga nam jo
32. 0. Stj epan Markovi
neka ivu a bra a opisuju kao redovnika veoma pobona presv.
Djevici, razborita, ozbiljna i radena, u duhovnoj slubi, osobito
ispovijedanju, veoma mudra i revna. upnikuju i u Jajcu i Dcu
velikom revno u mlogo je kojeta iz one dobe zabiljeio potomstvu na pouku i pobudu, a provode stare dane u samostanu
mloge je stvari u crkvi i sakristiji uredio i uresio, kojeta sam
nabavio i 6 srebrenih svije njaka . dao saliti u Mlecima sa oznakom : Travnik", dakle iz prinosa one upe. Rade i ovako za
slavu Boju i sjaj ku e Njegove blago usnu u Fojnici, dne 7.
svibnja, 1852.
, Varcaranin. I ovaj je bio
33. O. M ar ij an Jakovljevi
dostojanstven lik skromna redovnika i uzorna duobrinika, koji
je proveo cijeli svoj ivot mole i i rade i. Duhom i stasom
velik, neprestano je radio, da se "mlade bolje naobrazi, uvezivao joj knjige i prepisivao u ila, koja bi joj manjkala. Zabavljao
se nekada i u samostanskom vrtu, gdje je svu silu vo aka nakalemio. Od njega imamo i propovijedi katehetske, tiskane pod
naslovom: Hrvatske propoviedi" g. 1861--2. u Zagrebu, u tri
sveska. Ljubitelj mira i mladei podgojio nam je o. Marijana
unji a, koji je mjesto njega i tamnice dopao, kada je Jakovljevi upnikovao u Skoplju.
anin. On jo kao klerik
34. O. F r a n j o J u k i , Banjalu
bi zaneen ilirskim pokretom, te malo da nije i glavom i
platio. Vrativ se u domovinu sve sile napree, da se osnuju
u
kole, te je i sam u tome prednja io. Davi se na doma

,<
143
142
knjlevnost, revno je putovao i biljeio, pak imamo od njega
dosta omanjih radnja: Zemljopis i povjesnica Bosne," Bosanski
prijatelj" sveska I., II. i III. i Slavodobitnica" tiskano sve u
Zagrebu kod dra. Gaja, s kojim je gojio osobito prijateljstvo.
Izdao je takodjer n ivot Isukrsta" od Kalmeta, prevod o. ui a,
te Pisme razlike" o. Vici a, a prikupio i gragju za Narodne
pjesme bosansko-hercegova ke", izdane od o. Kuni a. ivu
jedino za svoj dom i rod, otisnu se i na sklisku stazu politike,
gdje ga azijska nevjera i lukavost baci najpre u tamnicu, a iza
95 dana tamnovanja progna u Carigrad, te naseli mra nu Jedikulu, odakle nastojanjem bra e bi otpremljen u Rim, ali da se
vie nigda ne vrati u domovinu. Iz Rima prigje u Djakovo, gdje
je neko vrijeme u iteljevao i postao duhovnikom franjeva ke
mladei iz Bosne. Obolivi na bubrezima, ode u Be i tu preminu kod bra e franjevaca dne 28. svibnja, 1857., u 39. godini
dobe svoje.
35. O. Mijo Zubi , rogjen 12. kolovoza, 1799. od oca
Nikole i Jele Romi . Prvu obuku primio je od o. Jakovljevi a,
najtjesnije pako poznanstvo i prijateljstvo sklopio sa Sunji em,
tako da se je bio od tuge razbolio, kada je ovaj prije njega
unova en megju redovnike, a njemu to odgogjeno bilo, dok
navri propisanu dobu. Vie nauke sluao je u Ugarskoj u raznim biskupskim sjemenitima; svagdje izvrsno u e i i uzorno se
vladaju i. Postavi sve enikom ode u Rakovac kraj Banjaluke
za upnika, gdje podie upni stan na zemljitu bega Dini a,
i ,
obe avi mu neznatnu naknadu. Otale bi premjeten u Ljubun
kod Livna, gdje od bega Firdusa dobi gradilite za upski stan,
i sagradi ga ; ali budu Firdus protjeran, morade i on pobje i,
najpre u Dubrovnik, a onda u Be , te je tu i njema ki jezik
nau io. Vrativ se u Bosnu postade upnikom u Seonici kod
upanjca, ali i otale pobjee u Fojnicu, boje se politi kih neprilika. Za raspre sa biskupom Bar i em pratio je unji a u
Carigrad, a vrativi se postade tajnikom unji a kao provincijala. Njegov se je kasniji rad bio usredoto io na Carici kod
io
Busova e, pretvaraju i onu pusto u lijepi perivoj. Tu je on kr
gu u i ikarje, otvarao njive i livade, gradio kmetima zgrade,
tea ko orugje nabavljao, ba e nasagjivao i rasadnik najplemenitijih vo aka gojio. Uz biskupa unji a prianjao je do smrti,
te bi ga uvijek zvao : Moj zlatni fra Marijan. Bio je ivota neporo na i ponaanja redovni koga. Prosto se odijevao, uklanjao se

u pomagao, umjerenosti u jelu i pi u strogo se

astima, bra
enik i skroman redovnik. Poznadrao; rie ju: bio izvrstan sve
vao je poneto slikarstvo, dobro svirao uz citaru i rado stihove
pravio, pak je to osobito pokazao u pjesmi: Viest neslutjene
smrti fra Marijana Sunji a ..." tiskanoj u Osijeku 1860., a
ostavio nam u prevodu djelo Josipa Flavia o propasti Jeruzolima. Pod svoje stare dane zaputi se u Bavarsku, da prosi za
ti.
ki samostan i crkvu, koje je trebalo na novo sagra
fojni
dinu
kre
Obavivi sjajnim uspjehom svoj zadatak, na povra tku s
nost
dne
9.

u Djakovo i opasno obolivi, preseli se u vje

travnja, 1861.
iz Livna. I ovo je bila veoma
36. 0. Filip Paali
znamenita osoba u mnogom pogledu. Od naravi darovit, ista e
itelj samostanske mladei
se brzo megju ostalom bra om ; kao u
odgojio je redodravi izvrstan podmladak, odlikuju se razbori i kasnije u Carito u i poznavanjem latinskoga jezika. Borave
i mali
gradu radi redodravnih poslova, zamisli ovdje podi
a stanovati i zastupati
samostan, gdje bi mogla odli nija bra
koliko svoju provinciju kod otomanskih oblasti, toliko brinut se
u svoga naroda i domovine. U tu svrhu kupi od rimske
kori
Propagande crkvu sv. Jurja u Galati sa nuzgrednim prostorijama
i bolnicom, a napokon i zaselak u Bitiniji preko Bospora, gdje
je osnovao malo gospodarstvo. Ovim zamanim poduze ima
uvali samostan u ogroman dug. Sama austro-ugarska vlada ila
mu je pri tome na ruku, te mu je dozvolila, da oprosi neke
emu se je on rado podvrgao, uzevi u pomo neku
pokrajine,
u. Ako rnu i nije polo za rukom, da se oslobodi
mlagju bra
svega duga, ipak je otale nastala mnoga korist za njegovu domovinu. Brojni su Hrvati iz Bosne i Dalmacije nali tu oslon
utjehu. U crkvi sv. Jurja, pod carskom zatitom, hrvatski se
eg duobrinika,
propovijedalo i molilo, u bolnici su imali doma
e
kod otomanskih oblasti vjeta zagovornika. On je mnoge mladi
iz svih krajeva Bosne i Hercegovine o svom troku ovamo doveo
i opskrbio unosnim slubama, a sve Hrvate nadzirao i rukovodio, da se ne bi zaboravili vjere i domovine. I mnoge je
kih obzira, on oslobodio
bosanske begove, prognate radi politi
i ; pa zato k sv. Jurju u Galati hrlili
iz tamnice i povratio ku
su krteni i nekrteni zemljaci, da se tu utjee i razgovore, a
on svima bio i otac i majka. Kroz to vrijeme obnaao je (1857.
i dio proveo
do 1860.) i slubu redodravnika u Bosni, ali je ve

145
144
na putu i u Carigradu, gdje se preseli u vje nost dne 17. rujna,
1861. u 56. godini svoje dobe.
37. 0. I v a n M a r i j a n o v i . To je bio redovnik uzorna
ivota, opsena znanja i mu molitve, pak je zato jo godine
1835. izdao u latinskom jeziku naputak, kako treba obavljati
duhovna razmatranja i usmeno moliti, te jo o sv. oprostima.
Budu je ogluhnuo, dogje u samostan jo mlad, i doivi lijepu
starost (71 godinu) provode i poboan ivot do zadnjega asa,
te s krunicom u ruci umre dne 31. srpnja, 1863.
38. 0. And ri ja Glavadan ovi . Megju svojim savremenicima isticao se ozbiljno u, razborito u i radino u, a
bavio se ponajvie prou avanjem isto nih jezika, te ostavio u
rukopisu opsean rije nik sa izrekama, protuma enima u latinskom i hrvatskom jeziku. O i zaklopi u Fojnici, 1877.
39. O. M i j o G u j i sa Selakovi a. Bio je izvrstan latinist
i crkveni govornik, ljubitelj mira i mladei, a uz to odvaan
zagovornik svoga naroda pred turskim oblastima. To su osobito
iskusili fojni ki katolici, kada su potraili, ga mogu otvoriti
kr evine u sasjednim Lu icama, zaraslim u umu, e bi i oni
mogli to posijati za svoje uzdranje, budu im kova ki zanati
propali. Kada se tomu oprijee doma i muslimani, osobito Ostruani, on smjelo stupi na elo sirotinji, pak se je zborom i tvorom
pozivao na vie oblasti u Sarajevu, prizivao vladine povjerenike,
narod zagovarao i novcem potpomagao, dok nije i vlast na to
pristala. Jo ve im arom branio je vjerske probitke, a koji put
i sa pogibelji ivota, pa zato ga je puk veoma tovao i k njemu
se u svim potrebama pouzdano utjecao. On se je prvi odvaio,
da porui stari samostan i sagradi novi, ne tede nikakve rtve.
Nie samostana podie narodnu kolu veoma ukusnu i prostranu,
kojoj je bio vie godina brinim nadzornikom. Kao redodravnik
(1867-72.) proveo je u Rimu poldrugu godinu, isti u i se svojom razborito u i veledujem, da su mu so i visoki krugovi
divili. Preminu kao upnik u Busova i, dne 28. sije nja, 1878.,
a tijelo mu bi pokopano u Fojnici. Sva ga bra a i narod oplakae, a i danas jo mnogo eljade na spomen njegova imena
pusti suzu, sje aju i se silnih dobro instva toga svog dobrog oca.
40. O. N i k o 1 a K r ili , rogjen u Fojnici, jo mlad pokaza
se ljubiteljem knjige i vrsnim narodnim u iteljem, pa kao taki
postade tajnik apostolskom provikaru, a odmah zatim i biskupu
unji u. Kao upnik u Jajcu sagradi ljiepu crkvu, uz koju je

kasnije dogragjen i samostan, kupivi prostrano zemljite od

nekog svoga prijatelja bega. U isto se je doba brinuo i za
ki samostan podigla i
nov ana sredstva, kako bi se ttz fojni
nova crkva. Vrijeme prosto od duhovne slube provodio je tt
itanju korisnih knjiga, u narodnoj mjesnoj koli i unapregjivanju
razumnog gospodarenja, pa ga je radi toga i lijepa dranja sa
muslimanima odlikovala otomanska vlada redom Mededije.
Veoma je rado dielio sirotama svakovrsne potpore i podupirao
mlade i narodnu stvar u svakom pogledu. esto su ga vie
crkvene oblasti upotrebljavale kao pohoditelja, a napokon postade i redodravnikom (1878-82.), i to
ba u vrijeme okupacije i
ustanovljenja crkvene hierarhije. Ostale dane provode
u samostanu prednja e i u
redovni koj stezi i pobonosti, zavrivi svoj zasluni
ivot dne 29. travnja 1886.
41. 0. Bla Marija
Kulijer, rogjen u Fojnici,
dne 6. rujna, 1846. Rano
se u njemu opazila duboka
poniznost, prava ednost,
iskrena pobonost i ljubav
prema nauci, kojom se je
do smrti bavio, neutrudiv
u svemu, to se je ticalo
slave Boje, spasa dua,
O. fra Nikola Krili .
i napretka franjeva koga
reda. Svoj je ivot bio posvetio odgoju najpre svjetovnje samostanske, a onda kroz
deset godina redovni ke mladei, kojoj je bio izgled savrena
redovnika i neumorna u itelja. Teko obolivi morade slubu
novakog u itelja napustiti i upnikom posta1i, ne bi li mu promjena zraka zdravlju godila, ali mu suica i to nemogu im
u ini. Otiav u Rim, da tamo nadzire nae klerike, poeli ostatak svoga ivota provesti u kojem stroijem talijanskom samostanu kao pokornik, no bi odabran u Bosni za definitora, i povrativ
10

146
nja, 1887. Od njega
se usnu smr u pravednika u Fojnici 9. sije
imamo djelce : Uprava tre eg svjetovnjeg Reda sv. O. Frane"
Zagreb 1885., prevedeno iz talijanskog jezika, za porabu upravitelja III. reda. On je ovaj veoma korisni red prvi u Bosni
stao uvoditi i rukovoditi, budu je dotle bio posve nepoznat
narodu. Uz to je mlogo radio za drutvo djetinstva Isusova"
Vje no ruarje" megju bra om i svjetovnjacima. Obnova strogoga
redovni kog ivota u redodravi bila mu je uvijek na srcu, ako
i nije mogao toga doiviti. Svakako on bijae oganj, koji se je
zgarao svijetle i i griju i
svoju okolicu, a poljedice
e toga bit dugotrajne i blagotvorne, jer su ucijepljene
u srca brojnih mu u enika
i sudrugova.
42. 0. Bonaventu ra
Perii . I ovaj znameniti
franjevac rogjen je u Fojnici, 1813. 25. XI. Ve za
mladosti pokaza vanredne
duevne darove, najpre u
domovini, a zatim u Ugarskol sluaju u Pe uhu bogoslovske nauke, i to u tolikoj mjeri, da je bio uvijek
smatran naju enijim bosanskim franjevcem. Neko se
je vrijeme morao baviti i
duhovnom pastvom, ali vre i u potpunom opsegu
sve dunosti dohovnog paO. fra Bono Perii .
stira, da ga s potovanjem
spominju sve upe, gdje je sluio, kao uzor sve enika, ali ve i
dio ivota proveo je u samostanu predaju vie nauke, bave
se molitvom i knjigom. Druguju s biskupom unji em, o
kojem kasnije nije mogao govoriti ne oblivi se suzama i ne
ale i njegov odlazak, kao i s o. Juki em, dijelio je s njima
iste nazore glede politike i rada, osje ao isto rodoljublje, gojio
iste ideale, koje i ova dva enijalna mua. Nastojao je, da se
redovni ka mlade bavi naukom, samostani da urede knjinice,

14T
da se osnuje tiskara i muzej starina i da se ostvari knjievno
drutvo, koje bi irilo doma ti prosvjetu u svakom smijeru. U
tu je svrhu bio sastavio i pravila, koja je kongres otaca g. 1868.
bio i odobrio, a on op im tajnikom bio imenovan, pak je i
pomo na sredstva po eo pribavljati. Nijedna svjetska ni bogoslovna znanost nije bila, a da se nije njome ozbiljno bavio, te
je postao ivom encikopedijom za svu bra u u svim pitanjima
svjetske ili bogoslovske struke. Polako bi itao, ali to bi pro itao, to je ostalo vjerno u njegovoj pameti, da mu ne bi nigda
iz pameti izpalo. U svim svojim dvojbama k njemu su se uticali
biskupi i sve enici, a njegov pravorijek ne bi se ispravljao. Ljubitelj redovni ke savrenosti, rada i molitve, bijae ivim primjerom dobra redovnika. Ostavio nam je silu spisa, megju ostalim latinsku crkvenu povijest i naputak urediti narodni muzej. Kao
to bijae velik duhom, tako je bio i tijelom, te je njegova krjepkost obe avala mu veoma dug ivot, ali radi negibanja podlee
smrti u 74. godini ivota, naime dne 9. studenoga, 1887.
43. O. Marko K a 1 a m u t, rogjen dne 26. kolovoza, 4808.
u Fojnici. Svrivi nauke u Italiji, poloi stroge ispite iz filozofije
i bi namjeten za lektora, nu brzo bi odazvan u Bosnu, da
preuzme duhovnu pastvu, a iza 3 godine uze ga za tajnika
biskup Barii , s kojim je do 'njegove smrti (15. kolovoza,
1863.) ostao kao nerazdjeljivi drug, snaaju s njime sue zgode i
nezgode ivota i onih burnih vremena. Napokon g. 1865. poeli
vratit se u Bosnu jer je dotle bio u Hercegovini = i to u rodno
mjesto, to mu rado dozvolie, a on se posveti isklju ivo redovni komu ivotu, molitvi i itanju, te je svima bio primjerom
dobra redovnika. Za vrijeme (1867.-1869.) apostolske vizitacije
ravnao je cijelom redodravom kao upravitelj. Od njega imamo
liskanu Obranu" proti nekom gr koistonom popu, zatim u
rukopisu opsean dnevnik-ljetopis njegovih doivljaja u Bosni i
Bercegovini. Doivivi starost od 83 godine, umrije 23. srpnja, 1891.
44. O. Jerko Barbari , rogjen u Fojnici, dne 25. studenoga 1836. Odlikovao se je u cijelom svome ivotu umom,
kretnou i neumornim radom za red i domovinu. Kao upnik
u Bugojnu sagradio je veli anstvenu crkvu, prostraniju nego li
je bila ijedna u Bosni, a iza toga izmjenice boravio u samostanu i na upama kao duobrinik, vre sve slube zamjernom
tono u. Kada je trebovalo u Fojnici novu crkvu podi i, a
redstva se bila izcrpila, ode u Be i u esku, da kupi prinose

148
od dobrotvora, i donese lijepu svotu. Svoje velike sposobnosti
upotrebio je kod gragjanskih i vojnih oblasti, da olaka svome
narodu u mlogoj potrebi, pa zato njegovi upljani hrlili mu kao
svome ocu. Kao mu za svoj rod zasluan dobio je viteki krst
Franje Josipa I., podari mu nadvojvoda Ivan Salvator briljantni
elobiteljski prsten, grad Bugojno izabra ga prvim svojim na
nikom, svi pak poglavari odlikovae ga svojim povjerenjem.
i u Fojnici, dne 4.
Ovaj odli ni redovnik i rodoljub zaklopi o
velja e, 1905.

VII.
kole ovog samostana.
Bosanski se franjevci nijesu bavili samo strogo duhovnom
pastvom, nego su ivo nastojali i oko naobrazbe, i to ne samo
svog podmlatka, da ga usposobe za duobrinike, ve su revno
djelovali i u svome puku, da ih bude to vie, koji e znati
itat i pisat. Uz to su sastavljali knjige, pisane u narodnom
duhu i jeziku, te ih obi no badava razdjeljivali megju svoje naobraenije upljane, koji su esto zamjenivali svoje duhovne
pastire, tuma e i svojim seljanima istine sv. vjere ili vre i
neke pobonosti.
Franjevci u Bosni imali su najprije samostanske kole,
kojih zametak sie ve u ono doba, kada su se franjevci ovamo doselili. God. 1347., ban Stjepan Kotromani obratio se na mleta ku
republiku, neka bi ona posredovala kod pape Klementa IV., da
u Bosnu poalje jo franjevaca, koji bi u svojim samostanima
vjernike, osobito obra enike od bogomilstva, obu aval u la-tinskoj slovnici i nauci sv. rimske Crkve". 1 Zadnji bosanski
kralj Stjepan Tomaevi s ponosom priznaje preko svojih umnih
poklisara: Ja sam od djetinjstva krten, 1 a ti nsku s am knji gu
u i o i Krstovu vjeru slijedim". 2 A od koga je on tu latinsku
k n j i g u nau io, ako ne od onizih franjevaca, koji su tada jedini bili katoli ki sve enici u Bosni, te u latinskom jeziku
pouavali i drugu mlade, osobito odli niju i onu, koja bi pokazala volju pri i u sve eni ko stanje?
Iz ovih samostanskih kola izlazili su uveni uenjaci, osobito u latintini, to svjedo i, kako su vrstne sile u njima poduavale mlade. Dosta nam je spomenuti jednog upravo svjetskog
u enjaka iz ovih kola: fra Jurja Dobrojevi a, koji zavrijedi postati u Italiji u iteljem plemikih sinova, dapa e poznijih papa.
I. afarik: Mon. serb. archiv. Veneli u Glasniku srp. u en. drutva
r. 412-18.
Assemani Kal. Eccl. V. p. 88-90.

150
I pod turskim su gospodstvom nastavljali franjevci svoje
ke prilike
kolsko djelovanje, u koliko su im to alosne politi
crtaju pregled bosanskih samostana, spodopu ale. Gonzaga,
a osnovala u svakom mjestu pripravnu kolu,
minje, da su bra
i i latinski jezik.' A to
u kojoj obi no 8 10 djece u e doma
2
isto g. 1640. isti e i fra Pavao Rovinjanin.
Nu da nam i nijesu tog oni pisci ni posvjedo ili, imamo
dovoljno o tome dokaza u slubenim turskim ispravama, koje
kom samostanu, a iz kojih nam jasno biva,
su u uvane u fojni
i
da su takove kole opstojale ne samo po manastirima, ve
in bosansku azbuku" i uvaju
po upama, njeguju na taj na
i u njemu svetu vatrtt
svoj puk od narodnog nehaja, a nijete
rodoljublja. Franjevci su bosanski visoko cijenili svoje narodne
osebine, te su ponosom nazivali svoj jezik slavni m, a svoje
3 Ovu ljubav za svoje
pismo bosan icu lijepo m tampo m.
priljevali su i u srce svoga puka poukom i kolom.
Sjeme naobrazbe, koje je ovdje ondje bilo bacano po
bosanskim franievcima u srce i duu bosanskog katolika, izbija
a, te podaje
iz pitomog lica i srca njegova, kao i iz njegova i
itelja.
jasnu sliku o uzgojnoj metodi onih samozatajnih u
Ova franjeva ka ljubav prama rodu i jeziku upala je u
ee stiditi svoje nehajo i i doma im muslimanima, koji se po
nosti i u kut potiskivati narodno pismo", te poprimati tugji
iti franjevcima da obuim turski jezik, a iz zavisti stadoe prije
kim
avaju djecu koli u samostanima, toli jo vie po upni
stanovima bez njihove dozvole. Prvu takvu dozvolu nalazimo
iz g. 1593., gdje im se doputa imati kole po samostanima i
i t i djecu ne samo
s e 1 i m a. Kasnije im dozvoli, da smiju u
i
po
privatnim
ku ama. 4 I
po namastirima, ve
avaju
uistinu su franjevci zalazili po privatnim ku ama, da podu
u knjizi, jer im to bio najsigurniji put do pouke u vjeri.:>
Koliko su se bosanski katolici priljubili knjizi, najbolje
no broj i irenje
nam je mjerilo onodobna knjievnost, doti
onovremenih knjiga, koje napisae bosanski franjevci, a da i ne
De orig. ser. Rel. p. 515.
Starine
jug. akad.
1
Djelovanje franjevaca III. 107.
Arkiv fojn. samostana, razdjel 11., sv. 11. 10-11.
Fojn. arkiv, razdjel II., sv. 11. br. 251.

navagjamo svu silu drugih, koje su lako mogle poplaviti kolibe

bosanskih katolika.
Nije zada a ovoga djela spominjati sve one nabone knjige,
koje su za svoj puk napisali stari bosanski franjevci po ami od
prvog knjlevnika fra Matije Divkovi a u XVI. stolje u pa do bogoduhogInarodnog biskupa fra Augustina Mileti a u XIX. stolje u.
Od fojni kih franjevaca osobito se je istakao na knjievnom polju
fra Stjepan Margeti , napisavi tri knjige, od kojih je najponatiji molitvenik knjige Stjepanue". 1
Za irenje je pu kih knjiga osobitih zasluga stekao biskup
fra Augustin Mileti , rodom iz Fojnice (1803.-1831.). Megju
knjigama, koje su se po Bosni nalazile, manjkao je sustavno
uregjen katekizam, pak zato ga on sobom sastavi u pitanjima
i odgovorima, a ujedno je tu bila i uputa u itanje. Ovoj knjizi
in
stavi na elo naslov : P o e t a k s 1 o v s t v a, ili tadanji na
anski
nauk
i
neke

poznavati slova, a po tome i itati. Kratki kr

vanije molitve imale su biti mjesto tiva, a daljnje razlaganje
istina vjere i udoregja kr anskoga ilo je na to, da u srcu
bosanskih katolika u vrsti religijozno znanje, to ga je sve enstvo
od oltara svima davalo. To djelo izagje prvi put u Splitu 1815.,
a drugi put 1822. pod naslovom Po etak slovstv a, n apomena i kratko raztoma enje stvarih potribitih
i n a u k a karstjanskog a. Kasnije se je odvojio onaj p oavao,
e t a k s l o v s t v a od ostale knjige i posebno se razpa
tampao
u
Rimu,
za
njega
iva,
a katekizam se jo jedno
godine 1828.
Ni i 1 i r s k i knjievni pokret nije ostao neprozirnom tajnom
za bosanske franjevce. Mladi franjevci Juki , Marti , Nedi i
toliki drugi sun ali su se osobno na onom prvom aru ilirskih
prvaka u Zagrebu, ter su duboko ucjepili u svoja srca ljubav
iprama doma em jeziku i puku, da kanje kao sve enici i u
ki
fra
e
fojni

telji sudjeluju kod ovog narodnog pokreta. Dapa

njevci kumovae i pri porodu ilirske (sada hrvatske) matice`,
budu su se dva njihova lana: o. fra Franjo Juki i o. fra Augustin
Vici uvrstili megju utemeljitelje njezine, kako se iz imenika
njezinih lanova razabire.
1 Stare knjige ovih franjevaca nalaze se jo u obiteljskim krinjama
nijih
porodica u Fojnici, Docu, Livnu, Gradikoj, Jajcu, Banjojluci i
odli
Varcaru.

153
152
uva Daniza Hervazka, Slavonzka
U fojni koj se knjinici
i Dalmatinzka" od god. 1835. pa sve do 1850., znak da su je
itala. Uz ovaj narodni list nalazimo
i ovdjenja bra a eljno
u knjinici jo mnoge narodne knjige i novine iz onoga doba.
Nai franjevci shva ali su posve u duhu Dr. Gaja prosvjetni pokret, kojemu su i aktivno sudjelovali. Godine 1860.
razailje iz Fojnice daroviti franjevac fra Jerko Barbari rodoljubni poziv svoj bra i Bosne, da se udrue u knjievno drutvo,
kojemu bi bila glavna zada a pisanje povjesti i zemljopisa bosanskoga. Bra a mnoga po redodravi odazvae se tome.
Kao plod ovoga prosvjetnog pokreta opaa se, da su izmegju
g. 1835. i 1850. franjevci otvorili u podru ju fojni koga samostana formalne kole: u Fojnici, De)cu kod Travnika, Jajcu,
Varcaru i Gradikoj. Napose su u Fojnici nastojanjem fra Franje
u u varou, budu
Juki a iznajmljivali sad jednu sad drugu ku
se na posebnu zgradu nije dalo ni misliti u ono vrijeme, kada
je Turcima jo bio zazoran svaki duevni napredak. Mjesto
pou avat se po sobama pojedinih redovnika, kao do sada, okupie se djeca pod jedan krov, a mi se stariji s nekom rado u
itelj franjevac redovito dolazio, a
jo sje amo, kako bi nam u
o ispitima i drugi odli niji oci, koji bi nam tada dijelili darove
u knjigama, slikama i drugim nabonim predmetima. Poto su
franjevci badava u ili i sve kolske potreptine podmirivali, nae
instva darovima u poslasticama i
bi majke uzvra ale ta dobro
unati i
rublju, osobito kada bi prvi put po eli itati, pisati, ra
kod sv. mise dvoriti. Veselje bi pako osobito bilo, kaka bi koji
na drug bio pozvan, da stupi u samostansku kolu i posveti
se redovni komu zvanju. Tome bi preostavi drugovi silno
osobitijim
zavidili toliku sre u, za njime pogledali, nekim gaena
iz ovih

bi em smatrali. Istina, enska su djeca bila izklju e u iteljsku

kola, nu muka bi znala preuzet kod svoje ku
slubu nad svojim sestricama, te ih u iti iz istih svojih knjiga,
a ove bi
da mogu itati molitvenike i druge nabone knjige,
itanju
i pi
itelje
u

u
djevoj ice estoput znale natkriliti svojeiteljice
svojoj
djeci,
dok

sanju, te kasnije kao majke same biti u

ne bi odrasla za kolu.
Za pu ku naobrazbu u Fojnici i spomenutim varoicama
u ovo doba kao da glavna zasluga ide franjevce Juki a, fra
Lovru Karaulu i fra Miju Zubi a; ovaj napose vatreni mu pokua i stihove tvoriti opjevavi smrt svoga druga i prijatelja

biskupa fra Marijana unji a, a tome pou i i svoju sestru Mariju

udatu Purgi , koja je i u skrajnjoj svojoj starosti (t 1882.) u
74. godini znala mlogom domiljatom pjesmicom po na inu
Vergilijevih dialoga osladiti skromne sve anosti franjevaca, kojima
je do smrti crkveno rublje prala i pite kuhala.
Poto je Omer-paa g. 1850., skriv samovolju bosanske
vlastele, pribavio neki ugled Porti i njenim predstavnicima u
Bosni, a napredni sultan Abdul-Medid stao isticati, da eli
svim podanicima dati slobodu, unaprediti njihovu naobrazbu i
blagostanje: prvi, koji se usmjelie da togod u prilog umnom
razvitku svoga naroda u ine, bili su bosanski franjevci. Misle i,
cia su popustili svi okovi, koji su dosada sapinjali njihov polet,
zamislie velebnu osnovu, naime nabaviti jednu tiskarnu, smjetiti
ju u svoju ku u u Sarajevu i po eti izdavat novine za politiku
i pouku svome narodu. To je bila op a elja, te je stvar uzelo
u svoje ruke samo redodrano starjeinstvo, jer provincijal
fra Andrija Kujundi , dne 20. svibnja, 1852. upravi u to ime
molbu samomu bosanskomu guverneru, Kurid pai, koju su
poduprli i konzuli stranih drava. Njegova je molba bila primljena
i na visoku Portu odaslana, ali naalost tude, kao premnoge
jo plemenite osnove, grob i vje ni po inak nala. Nu time
nijesu nimalo umanjene zasluge bosanskih franjevaca za kulturno
unapregjenje svog naroda.
Pa kao da se ni sami franjevci nijesu mlogo pouzdavali u
one zamamne fraze osmalijskih vlastodraca, jer ve prije toga
oni svoje elje za razvitkom kola saop ie kr anskim vlastima,
zastupanim po svojim konzulima u Sarajevu, a imenice austrijskoj
vladi, toj nesebi noj titnici katolika u Bosni, koja zbilja i uslia
toli pravedne elje, pa odredi ve g. 1852., da e odsele godimice davati 1500 for. na ruke provincijala, koji e tom svotom
polag potrebe razpolagati na uzdranje opstoje ih i podignu e
novih kola. Provincijal o. Kujundi , pun zahvalnosti, i na elju
konzula dr. Dimitrije Atanaskovi a izradi spomenicu o stanju
ti e
franjeva kih kola, koju emo mi izcrpiti samo ukolkoese
govori

koga
okruja
(kustodije).
Ovo
izvje
fojni koga redovni
na prvom mjestu o samostanskim kolama, onda o osnovnim,
zatim nabraja mjesta, gdje bi se imale otvoriti nove u ione,
govori o u iteljskom osoblju i nadovezuje svoje opaske. Poleg
ovog izvije a ve su tada opstojale kole u: F ojnic i u privatnoj
ku i sa 50 djece, u D6cu kod Travnika takogjer u privatnom

154
i bilo 60 djestanu sa 60 u enika, u V a r c a r u u vlastitoj ku
aka, u Livnu u iznajmljenoj zgradi 60, u G. Vakufu (Skoplju)
u novo sagragjenol koli 60, i u J a j c u u iznajmljenol
i mjesta, gdje se osje a prijeka poku i 40 djece. Nabrajaju
treba kola, veli, da bi trebovalo ove osnovati u: Brestovskom,
jojgori kod Travnika, Oraju, Zenici, Banjaluci,
Busova i, Gu
u, Kotoru, Rami, KuIvanjskoj, Bugojnu (D. Skoplju), Ljubun i
ke ku e i gdje su
presu i Travniku, uop e gdje god su upni
u itelja veli,
kole u privatnim ili iznajmljenim ku ama. Gledeiteljsku
slubu
ko starjeinstvo pobrinuti, da u
da e se redovni
nici.
vre sami redovnici, a obi no mjesni duhovni pomo
ih kola est ih je bilo u samome
Od 11 tada postoje
dobra svjedodba za radenost
fojni kom okruju, a to je ve
a potpore nijesu dobivali,
ovostranih franjevaca, kada jo ni nov i
uz
iz svoga depa gradili ili iznajmljivali zgrade, daju
ve
druge potreptine.
u itelja knjige i sve
e kolstvo bolje unaprijedi, bila su sastavljena

Da se doma
a, tada sarajevskog
i neka pravila pomo ju o. fra Grge Marti
upnika, koja odaju s jedne strane polet duha onodobnih starjeina, a s druge zamjerno rodoljublje, kojemu se ne moemo
dosta nadiviti, ter ako i nije dolo nigda do njihova ostvarenja,
iti, to su sve bili njima franjevci i
svjedo
ona e potomstvuinili,
da
im
nijesu nepovoljne politi ke okolnosti
to bi jo bili u
sapinjale njihove idealne djelatnosti. Neto se je ipak izvelo,
to se je samo dalo, imenito : bili su postavljeni okruni naditelja, koji
zornici, neke su vanije kole dobile svjetovnog u
en drugim poslovima, uvedena su bila godinia
nije bio zaprije
ena u rukama samoga
izvije a, a cijela uprava kola usredoto
itavo sila goprovincijala. U samostanskome arkivu nalazi se
ki
dinjih kolskih izvjetaja sa svih strana Bosne, to su pu
itelji-franjevci slali na provincijala, koji je tada u Fojnici residirao.
u Iz ematizma bosanske redodrave god. 1852. doznajemo,
bio ravnateljem osnovnih kola fojni da je o. fra Mijo Zubi
koga okruja. Sada ponikoe i vlastite kolske zgrade u Fojnici,
Bugojnu, Livnu, Jajcu i D cu.
kog okruja 1857. ponikoe dva nova samoU krilu fojni
jojgori, a s njima se otciepie i okolne
stana : u Livnu i Gu
odijeli i sama Krajina, pak stoga emo
upe, dapa e se kasnije
iti na uji kolski djelokrug. Usljed toga su
se odsele ograni
ostale kole : u Fojnici, G. Vakufu, Bugojnu i Jajcu. Ovim se
IP

kom
pridrui ona u Busova i, dugo vremena drana u upni
saa,
evi
u
o.
fra
Andrije
Juri
stanu, a g. 1873., portvovno
gradi se ljepuna zgrada i za ovu najmagju njihovu druicu.
Da ne bi smalaksali u itelji u svome zvanju, a upnici u
svakovrstnoi potpori ovim ednim, ali nadobudnim zavodima,
od vremena do vremena bodrili ih i budili crkveni poglavari.
Osobitih je zasluga pri tome stekao biskup fra Pako Vui i
(1866.-1882.), koji je prigodom svoje vizitacije posje ivao kole,
prisustvovao ispitima i svojim dekanima osobiti nadzor bio povjerio. Toliko, ako ne vie, zasluan je bio provincijal (1866.
posvuda
1872.) fra Mijo Guji , zborom i tvorom unapregjuju
kolsku obuku.' Osobitu je pako svoju brigu posvetio koli u Fojinila dosadanja kola pretinici, gdje je on boravio. Budu mu se
pod samostanom na Rupjesna, on po e graditi drugu pristojniju
kog
ministra
vanjskih poslova grofa

novcu,dobivi od c. kr. zajedni

Julija Andrassy-a obilnu podporu od 500 for., te ovim novcem,
i drugim pritednjami, a materijalom samostanskim, dogradi ju
g. 1871. i blagoslovi uz neopisivo oduevljenje bra e i cijeloga
naroda, ter je i danas jedna od ljepih zgrada, koje rese ovaj
zabitni kraj.
S novom kolskom zgradom, kao da je i kolska pouka
za muku, ve
napredovala; budu je kola otvorena ne samo
i za ensku mlade, ter ju jedna posje ivala prije, a druga
avao je franjevac, izabran iz poslije podne, oboju pako podu
megju onih, koji se je drugdje najnaprednijim iskazao. Ljetnim
je ispitima god. 1873. prisustvovao sam presv. g. biskup fra
Pakal Vuji i , dne 9. rujna, te je na toliko bio zadovoljan useg dana svu mlade pogostio u polju, gdje
pjehom, da je slijede
se je lijepa kolska sve anost obavila. U jesen je zavedena
edjeljama i opetovnica za mukarce svih doba, te je o. Jerko
n
unstvo i crkvenu j3ovijest, u itelj o. Mijo
Vladi predavao ra
gospodarstvo.
Batini zemljopis i fiziku, a o. Mijo Frankovi
Uz Poklade g. 1874. zavedene su i nabone predstave po
Metastaziju, a kasnije po 3-4 puta preko godine, osobito o
Boi u i Pokladima, te je to nastavljano sve do g. 1883. vanrednim uspjehom i navalom naroda. Predstave : Adam i Eva",
Judita", Isak", Athalia" iz Metastazija, zatim Pjanci", Fabiola", Sv. Alojzij", osim nekih iz Berguina i pojedinih zaStruki Povjesne crtice o Kreevu". 136-8.

157
156
bavnih listova jo su u ivoj uspomeni. Dne 1. svibnja, godine
1875. takvoj jednoj predstavi (Fabiola) prisustvovalo je i ukupno
franjeva ko starjeinstvo, uz osobito povladjivanje. Redatelj ovih
drama bio je o. Frankovi uz potporu o. Vladi a u itelja, o.
Marijana Topi a, kao zborovodje. U tu svrhu bilo je posebno
pozorite i neto garderobe, te je to bila svakako prva pozornica u Bosni. Uzto se i pjevanje crkveno i narodno gojilo.
Ovim, a jo ve ma slubenim posjetom austro-ugarskog
generalnog konzula Theodorovi a, dne 25. kolovoza, 1874. posko i na glas ova kola; jer se tom prilikom uvjeri isti, da je
fojni ka kola pretekla sve druge u Bosni i Hercegovini, zato
ju stade obilatije potpomagati u ilima i novcem. I doista kolski
dnevnik svjedo i, da je ona tu potporu posve zasluila. To
nije vie bila prosta pu ka kola, ve neka vrst male realke ;
avala u
jer tu se je mlade uz itanje, pisanje i vjeronauk pou
oj poviem ra unstvu, fizici, gospodarstvu, deklamaciji, doma
vijesti, poslovnim sastavcima, talijanskom jeziku, viem zemljopisu i prirodopisu, a mlogi su njezini gojenci kasnije postali
kancelisti, lugari ili napredniji trgovci, kojim nitko ne moe pore i vie naobrazbe. Samo se po sebi razumi, da su tu kolu
itavih
polazili i oni, koji navrie etiri razreda, pa bilo u njoj
momaka.
enska se kola megjutim nije mogla dovinuti svoje svrhe,
budu je manjkao ru ni rad, pak za to g. 1875. uzme o. ravava u svemu,
natelj jednu doma u, vjetu enskomu radu, da pou
ega jedna dobra doma ica treba znati, uspjeh pako natkrili
svako o ekivanje i neke ovake radnje bie poslane u Sarajevo
konzulu, koji zdogovorno sa samostanom nagje izu enu uiteljicu i ovamo posla uz neku nov anu nagradu, kojoj samostan
ustupi stan i obe a neku potporu u iveu. Nakon okupacije
i zemaljska je vlada punih 9 godina potporu dijelila, dok nije
i muka i enska kola bila predana 1888. vladi. Prva u iteljica
bila je gojenica ove iste kole (Marija Kulijer, rogjena Tro iteljsku naogran i ), koja je na preporuku doma ih franjevaca u
potporu
nae
zemaljske
vlade.
brazbu crpila u Zagrebu, uivaju
Sama kolska zgrada ostala je i nadalje svojina samostanska.
U ovu su se samostansku kolu ugledali i drugi franjeva ki u itelji po drugim mjestima, imenito se iztakoe kole u
Bugojnu i G. Vakufu.
Budu je iza okupacije zemaljska vlada sve sile uloila, da

poprimi vodstvo pu ke naobrazbe u svoje ruke, a u tu svrhu

dobila dovoljno u iteljskih sila i stala dizati uzorne kolske
zgrade, franjevci su joj tu skrb rado ustupili, pridravi samu
vjerouku, te sami privagjae narod u nove kole. Oni time nijesu
zaklju ili svoje kolske djelatnosti, ve ju prenijeli na svoje polje,
gdje e i na dalje na dobrobit crkve, reda i roda poslovati.

Ako su se franjevci ovoliko trudili za naobrazbu puka,

moemo sami ra unati, koliko su se trsili, da podgoje i naobraze svoj pomladak.
Budu su nam prvi franjevci doli dijelom iz Sedmogradske,
a dijelom iz Italije, nije bila potreba od doma ih kolskih zavoda u 14. i 15. vijeku, nu svakako su u 16. vijeku imale biti
osnovane nie kole i novicijati u krilu bosanske redodrave.
Tako god. 1460., iza dijeljenja ugarsko-hrvatske nastade nuda,
da se osnuju bogoslovni zavodi u samoj redodravi, gdje bi se
predavalo bogoslovje i crkveno pravo.
Iza dolaska Osmanlija bijae zaprije en svaki ulaz inostranoj bra i, pak tada Bonjacima ne preosta drugo, do osnovati u svakom samostanu kolu za latinski jezik, a u znamenitijim mjestim redodrave i nova ki te aj. Megju ovim je bio,
moemo pouzdano re i, i fojni ki samostan. Vijesti, koje prodiru
iz one tamne davnine, vele, da je uveni o. Zvjezdovi u ovom
samostanu u io i serafsku haljinu obukao.
Fojni ki su pitomci svuda u Italiji, kamo su uvijek imali
pristup u samostane reda, uivali osobito uvaenje, radi vjetine
u latintini i svoga odgoja. To isto posvjedo uju i neke okrunice redodravnoga starjeinstva, koje drugim samostanima stavljaju za uzor latinsku obuku mladei ovoga samostana. Ne emo
re i, da je to uvijek bilo preimu tvo njegovo, jer je to najvie
zavisilo o revnosti doti noga u itelja, nu muevi, koji ovdje svu
svoju naobrazbu crpie, a dovinue se visokih crkvenih i redovni kih asti, jesu jasnim dokazom, kako se je njegovala
knjiga, osobito latinski jezik, u ovoj redovni koj zabiti. Dosti
nam je spomenuti: o. Zvjezdovi a, biskupe Ivkovi a, Mrnjavia, Benliji a, Dragi evi a, Dobreti a, Mileti a, unji a, i Vujii a, a od prostih redovnika: Margeti a, Lavanina, Kristi evi a,
Juki a, Perii a, a da druge i ne spominjemo, upu uju i itatelje

rig

159
158
na doti ne ivotopise naih slavnih predaka, da dobijemo pravi
pojam o toj koli.
U starije su doba dje aci bili upotrebljavani za lake samostanske poslove, ali u ve er bi svi uzeli u ruke knjige ili
e.
pero, da izu e svoj zadatak, ili izrade svoje pismene zada
stao

Mileti
Po etkom 19. vijeka, osobito otkada je biskup
aci
vriti slube,

prebivati u ovom samostanu, prestali su dje

koje su ih od knjige mogle odvra ati, a u isto je doba i vrie kolska
jednost ovih zavoda svuda posko ila, kako to svjedo
osnova iz tih godina.
Nova ki je te aj trajao punu godinu dana, te je glavna
avanju duhovnoga ivota, molitvi,
skrb posve ena bila prou
crkvenome pjevanju i obredima, a mimogred su se usavrivali
novaci u latinskom jeziku.
Nerijetko bi se dogodilo, da su ovi novaci, svrivi svoj
aj,
i
te ostali u samostanu i proslijedili svoje naukeifilosofijske
mjesto
izvan

bogoslovne, imenito, ako im se ne bi moglo na

itelji doBosne, a u tome bi slu aju bili imenovani posebni u

ti nih struka, te je tada samostan bio kao kolski zavod, imaju

itelje,
proste
od
svake
druge
svoga ravnatelja nauk'n i svoje u
slube. Ima u knjinici mnogo knjiga, tiskanih i u rukopisu, koje
nost, kojom
su sluile obuci redovni ke mladei, a pomnja i to
avanju
su neke napisane, svjedo e, kako su se podavali izu
znanosti nai patnici i u doba, koje nije ni malo prijalo knjizi.
Dapa e ima utrapaka fizikalnih sprava i tiskarskih potreptina,
to nam pokazuje napredni duh one dobe.
Napose to se ti e novaka" a po tom novicijata" kao
zavoda, moemo neto poblije govoriti, jerbo imamo njegov
zapisnik iliti maticu, u kojoj se biljei dan primanja i poloenih zavjeta. Prva matica svakako je izginuln poarom g. 1664.,
om je pobiljeeno neto iz pria ova po ima g. 1784., nu sre
janje dobe. Najstariji novaci spominju se iz g. 1664., dne 8.
travnja, dakle na cigla dva dana prije poara; a drugi u g.
1668. dne 13. lipnja i 15. prosinca. I slijede ih je dviju godina
ondje bio novicijat, a onda prekida do g. 1719., kada nalazimo
11 klerika i dva lajika. Zanimivo je, da su se u starije doba
ovdje obla ili i iz drugih krajeva redodrave, a sada gotovo
sami oni, koji su pripadali ovome samostanu. Novicijati su tekli
bez prekida, malo gdje, da bi bila propu ena koja godina.
Sadanja je matica sastavljena istom g. 1784., ali su starije

biljeke povagjene iz drugoga veoma stara zapisnika, na zapovied tadanjega provincijala, kasnijeg biskupa fra Grge Iliji a.
do
Ni ovamo se dalje nije nova ki te aj mlogo prekidao, ve
dana dananjega nastavljao se, te premda je od g. 1882. jedan
novicijat za cijelu redodravu propisan, ipak je taj bio u Fojnicu
stalno namjeten do godine 1911., kad radi tjesno e ovog sainostana bi premjeten u prostraniji gu goranski samostan.

VIII.

Samostanske upe.
Dolaskom Osmanlija u Bosnu pomalja se na vidik franjevaki samostan sv. Duha u Fojnici ; ali tako, da se odmah
isti e neobinom poslenou i veoma opsenim djelokrugom, kao
ni jedan drugi, makar moda i dobom mu stariji sudrug. S po etka
turske vladavine na lijevom kraju rieke Bosne stajali su osim
fojnikoga jo samostani : u Jajcu, Lijev u, Zveaju, Grebenu
(Krupi), Jezeru, Lavi, Glamo u, Rami, Kreevu i Visokom ; nu
pklom Jajca i sjevero-zapadnih strana Bosne (1528.) najedno
bie isbrisana s lica zemlje ova franjeva ka zaklonita, pa i ona,
koja su leala u onim krajevima, koje je dotada hrvatska desnica
branila od posvemanje propasti, nu ipak se etiri samostana u
sredini Bosne, naime oni: u Fojnici, Kreevu, Rami i Visokom
nekako odrae kao po udu; megju ovima opet sve natkrili
fojni ki, postavi postepeno naravnim naljednikom zemalja i
upa onih razvaljenih samostana, ter dogje pod duhovno vodstvo
fojni kih franjevaca dobra polovica Bosne. Fojni ki samostan,
duhovno provigjaju vjernike do Save i Une s jedne strane, a
s druge do Prologa postao je sreditem franjeva ke radinosti:
obi nim sjeditem biskupa i provincijala, osobito rogjenih u
ovom kraju Bosne, postade odgojilitem redovni kih novald i
po ivalitem staraca; te je kao taki nosio i najve i dio novanih
tereta, koji su titili bosanske samostane i katolike.
Osim crkve u Fojnici, odrale su se u po etku i crkvice
u Podmilaju i dvije u Vodievu (upa Volar), nu ove se zadnje
sruie i same, ne budu dozvoljeno popravit ih, a otada ostade
jedinim stjecitem ovostranih katolika fojni ka crkva, gdje
su mogli poboni hodo asnici viditi sjaj slube Boje u crkvenom pjevanju i uzvienim obredima. Tu su pobone due uzdisale
k Bogu zaguene vapaje, poput Izraelaca u Babilonu, i tugovale
nad pogaenom domovinom, te pospjeivale' svojim molitvama
dane n aro dnog oslob ogj enj a. Bosanski katolici nijesu
znali, ta su manastir i, oni su znali za tri c r kv e (Sutjeka,
11

163
162
ivali su i crkve
ka i Kreevska), a pod tim nazivom ozna
Fojni
i samostane. Ovamo su oni slali svoje darove u novcu i iveu,
a uz to darivali i crkvu kao Boje svelite.
Pa imali su zato i potpomagati bosanski katolici ovai
ajem cijele prosamostan. Ponajprije, kako smo se uvjerili te
i
kog samostana, on je bio prvi na udarcu, te najve
losti fojni
ovostrane katolike
dio globa i danjaka on je snosio, zastupaju
i franjevce po svim turskim uredima i kod Porte, a tu se je
ati i mititi, samo da se ne utrne katoli ka
nemilice moralo pla
vjera u Bosni i ne ugine ovo zaklonite. Nadalje ovaj samostan
bijae otvoren svima katolicima, te su njihovi darovitiji sinovi
brez razlike ovdje bili primani i odgajani za redovnike, kojima
ne familije i upe upravo ponosile i najve om
su se onda doti
om to smatrale, premda za njihovu opskrbu nijesu nita nasre
u i progonstvom
pose doprinosili. Osim toga su obnemogli staro
redovnici ovamo dolazili i tu svoj vijek dovrili. Napokon se je
ovaj samostan ne samo brinuo, da providi pojedinu upu poje njegova briga bila, da svaka upa ima
trebitim osobljem, ve
ki stan i druge nune zgrade, a uz njih i togod zemljita,
upni
otkle bi se redovnici uzdravali, te se i danas u samostanskom
uva na stotine tapija na upska zemljeta iz svih gotovo
arkivu
upa ovoga kraja, a ta su zemljita zavedena bila pod imenom
ovoga samostana, jer pojedine upe nijesu uivale kod Turaka
ki postao razvitprava sticati posjede. Kako je samostan fojni
kom dogagjaja maticom svih gotovo upa s lijeve strane rieke
Bosne, tako je i Fojnica postala stjecitem katolika iz svih
ovih krajeva; stoga nalazimo megju obiteljima varoa malo
ina prezimena u varou sje a na
starosjedioca, nego nas ve
no s franjevcima
sve nemal podru ne upe. Ovi su se jama
u razno doba ovamo doselili i tu osnovali sebi porodice, a
aju zamjerili
mlogi su ovamo prebjegli, jer su se u svom zavi
im su
Turcima kakvim djelom, koje bi ih tamo glave stalo, do
ovde nali zatitu i zaklon. Svaki je franjevac imao bar koju
obitelj iz svoga kraja, koju je mogao svojom nazivati i s njom
im stvarima i odnoajima. Tu su bila
povesti razgovor o doma
ja, sve nonje, svi obi aji, pa su
zastupana sva bosanska narije
e, u svom zavi aju,
se svi osje ali, kao da su kod svoje ku
jer ih je ljubav prama vjeri i rodu obuzimala; a nita nije bilo,
to bi ih razdvajalo, pa ih je i panja franjevaca u jednakoj
ala. 1 to je donekle bilo uzrokom, da su i varoani
mjeri obuhva

lojni ki svagdje bili dobro vigjeni i pri ikani, kao osobiti sretnici, da su u blizini ovom op em svetitu.
Osvijetlivi ovako odnoaje izmegju samostana i podru nih
mu upa, pogledajmo poblie u njihov imenik, u koliko je to
danas mogu e na i. Prvi je imenik samostanskih upa od biskupa fra Marijana Maravi a iz g. 1655., u kojem veli, da samostan sv. Duha u Fojnici ima 12 upa i to: Fojnica, Lava,
jajce, Kotor, Banjaluka, Motike, Drago aj, Kozarac, Kamengrad,
Ljubija, Dragotin, i Vodi evo; ku a katoli kih 5.654,' dua 12.789.
Drugi e imenik upa bit svakako onaj, koji je biskup fra Franjo
Ogrami podastro Vjeroplodnici u Rimu god. 1675., te iz njega
doznajemo, da je upa samostana fojni kog bilo brojem 14,
ura unavi i mjesnu, Sutjeki imao 10, Kreevski 3, Viso ki 5,
Gradovrki 5, Modri ki 3, Ramski 2, a Olovski 2 upe. Mi emo
u slijede oj skrialjci poblie navesti one, koje su potpadale
ovomu samostanu, da se vidi sve, to se na njih odnosi:
broj du
upni ki stan,
crkva,
upa
400
1
4
Fojnica
670
1
0
Vrhovine (Dobreti i)
1.200
0
0
Banjaluka
700
0
0
Motike (Petri evac)
1.200
1
0
Drago aj
4.200
1
4
Majdan (Stari)
893
1
1
Ljubija
1.800
1
1
Dragotinja
2.500
1
2
Vodi evo (Volar)
560
1
0
Kozarac
manjka
0
0
Biha
1.000
1
1
Kotor
870
0
0
Lava (Travnik)
Crkvica je dakle bilo po 4 u Fojuici i Majdanu, 2 u Voevu,
a po jedna u Ljubiji, Drago aju i Kotoru. upni kih
di
stanova nije bilo u Banjaluci, Motikama, Biha u i Lavi, dakle
su se u vanijim mjestima sve enici sklanjali kod imu nijih katolika, toliko su bili zlo vigjeni kod turskih oblasti. istina, neke
su upe ovoga kraja, i to blizu Save, pripadale Viso kom, a neke
Kreevskom samostanu kao Zablatje u Klju kom kotaru i
Dubica ali to im se je dalo, da ne klonu pod teretom svako.

Acta Bosnae, str. 478.

164
vrsnih danjaka, do im pravo na njih priznavalo se je fojni kom
samostanu, budu malo kasnije iste krajeve vidimo posve podijeljene ovoj matici, osobito kada su se mloge upe raselile'
uljed provale principa Eugena.
Tre i imenik imamo iz g. 1708. od fra Ivana de Vietri,
generalova povjerenika, u kojem se nalaze ove upe: Fojnica,
Banjaluka, Motike, Jajce, Travnik, Rama, Duvno i Livno. Obuhva a dakle cijeli kraj s lijeve strane Bosne izvadivi jedino
Kreevo, do im je mlogih upa nestalo, a Rama pridola.
ajno izostalo.
Za udno, da tu nema Bi a, nu valjda je slu
da
su
po
dva
franjevca
sluila
Razabire se iz istoga spisa, 2
upe Banjaluku, Motike, Jajce i Livno, a ostale po jedan, te da
su obuzimale i izginule upe, ukoliko je ostalo to katolika iza
one seobe.
izme etvrti je popis sastavio biskup fra Pavo Dragi evi
gju g. 1741. i 1744., a po njemu je:
586
brojila dua
upa: Fojnica
949
Skoplje
857
Rama
1.196
Jajce
2.364
Lava
763
Dobreti i
970
Kotor .
477
Banjaluka
460
Vodi evo
789
Sasina
2.471
Ivanjska
442
Biha .
3.968
Livno
3.801
Duvno (Seonica)
Osim samostanske crkve u Fojnici obstojala je jo crkvica
u Podmila ju kod Jajca, a dvije su u Vodi evu bile u ruevnom stanju.
Peti nam je popis preostao iz g. 1762., a od istoga biskupa, koji je u toliko zanimiv, to navagja jo i broj ku a u
svakoj upi, dapa e u izvorniku pobiljeene su bile i pojedine obitelji i njezini lanovi odrasli i djeca, a ujedno se razabire,

da su neke upe brojem dua silno posko ile kroz ovo zadnjih
20 godina, i da je na sam fojni ki samostan spadala polovica
katoli koga pu anstva u Bosni.
Tako
ku a
dua
upa: Fojnica
ima
159
959
Lava
454
3.529
Dobreti i
98
1.036
Kotor
103
1.132
Banjaluka
93
730
Ivanjska
377
3.842
Vodi evo
55
511
Stari Majdan
138
1.327
Biha
110
905
Jajce
220
1.428
Skoplje
143
1.435
Rarna
118
1.167
Duvno
284
2.771
Livno
734
6.733
esti se je popis upa sa uvao u Propagandinu arkivu
od g. 1798., koji podastrije biskup fra Grgo Iliji , iz kojega doznajemo, da je katoli kih dua bilo :
:

..

Djelovanje Franjevaca 11. str. 150-152.

' Djelovanje franjevaca 111, 17.

I1

....

..

7,

U upi : Fojnica
1.535
Livno
6.870
Kupres
1.674
Rama
1.957
Skoplje
2.463
Travnik
5.315
. . .
Jajce
2.732
Stari Majdan
1.246

Volar
743

Ivanjska
3.675
Banjaluka
1.019

Kotor
1.890
Dobreti i
1.383
I ovi su svi krajevi ostali sve do g. 1846. ujedinjeni sa
samostanom u Fojnici, a tada se po ee udaljeniji cijepati. Ponajprije se odijeli Duvno 1846., i bi pridijeljeno novom apot.
vikarijatu u Mostaru, a neposredno novoj (1850.) franjeva koj
kustodiji u Hercegovini.
11

167

166
Kada dolaskom Omer-pae u Bosnu, g. 1850. boljaa vremena nastae i za katolike, pomislie (1854.) franjevci na to,
da osnuju nove samostane u Livnu i Travniku, te dobavivi za
to fermane dogov or n o g. 1857. odijele od fojni koga sai i Livno, da
mostana upe : Kupres, Vidoe, ukli , Ljubun
ine posebni kotar i sagrade samostan u Livnuove za se
ojGorici ; a u isto doba da se drugi samostan podigne u Gu
agora.
Dolac,
Oraje,
gori kraj Travnika, dodav mu upe Gu
elu bi odregjeno, da se tre i
Zenica, Dobreti i i Kotor. U na
sagradi u Banjaluci, ali kada tomu budu prijatnije okolnosti,
osobito jerbo je tu muslimanski svijet bio jo nesnosljiv, pak
nit bi se moglo zemljite, kupiti, nit dozvola dobiti, privremeno
pako da se upe, koje su u Krajini, podijele izmegju ova tri
samostana. Megjutim se i tamo zasnova god. 1873. samostan
opet nekoliko upa.
u Petri evcu kraj Banjaluke, ter otpade
Dok su se ovako u krilu fojni ke kustodije (okruja) pokoga kraja sve sile
dizall novi samostani, dosle su bra a fojni
kim
ulagala, da opskrbe svoje preostave upe crkvama, upni
a za
stanovima i kolama. Godine 1848. podignuta je lijepa ku
upnika u Gornjem Vakufu (Skoplju), god. 1856. u Rami, god.
1858. na Uzdolu, Bugojnu i Brestovskom, g. 1865. u Rastovu,
ju, god. 1885. u Gromiljaku.
god. 1876. u Golombrdu i Podmila
im je neto vie bilo
Isto su tako brzo nicale i crkve,
ih
muslimana, a to ovim
slobode i manje otpora od strane doma
redom : u Uzdolu, Jajcu, G. Vakufu, Golombrdu, Rami, Bugolnu,
i, Brestovskom i Gromillaku; kole pako u G. Vakufu,
Busova
Bugojnu, Busova i i Rami.
avom brzinom radilo na sve strane
Dok se je ovako grozni
e rogjene
oko podizanja ovih zgrada, pobudi se elja kod bra
u okolici Jajca i Rame, da oni uskrise svoje samostane, te
a tomu neko vrijeme opirala, dok
premda su se ovdanja bra
i ona sagrade sebi crkvu, ipak popustige, te se na glavnoj skuptini g. 1882., dranoj u Fojnici, otcijepie i ovi krajevi, a time
ani i Dootpadoe s jedne strane upe : Rama, Uzdol, Trije
ki
je fojni samostan
ljani, a s druge : Jajce i Podmila je. Budu
morao ustupiti i nekoliko upa nadbiskupu, dade mu upe :
emo napomenuti preRastovo, Golobrdo i Gromiljak. Ovdje
ostave upe i ukratko ocrtati njihovu prolost i to :
1. Fojnic a, upa velike davnine i matica susjednih upa.
Prolost je njezina povjest mjesne crkve i samostana. God. 1742.

osim Fojnice imala je samo 3 sela, i to : Tjeilo, Bistricu Ostrunicu, itovo i sela Djedov dol, Otigo e, Prokos, Mujakovi i i
Ragale. U cijeloj se ovoj gorovitoj upi nalazi katoli kih dua
okruglo 3000.
2. Br est ovsk o, upa odijeljena od Fojnice g. 1851. u
kojoj se g. 1855. nastani i vikar apotolski, pa je tu s malom
iznimkom boravio do g. 1878. upni ki stan bio u selu Kazagi i, a drvena crkva u Medovi im, op ine Brestovsko. Iza poara su (31. srpnja, 1878.) neko vrijeme upnici stajali u privatnim
ku ama, dok se ne sagradi upni ki stan, a zatim crkva sa
zvonikom tik ceste, na sadanjem krasnom poloaju; prinosima
puka i samostana, a potporom vladara (1600 K) i vlade (2600 K).
upa se sastoji od 3 op ine: Brestovsko, Orahovo i Milodra;
ovo poljednje mjesto je znamenito, to je tu (g. 1463.) Mehmed II.
primio izaslanike franjevaca i podijelio im najve e dravne povlastice Ahtnamom. Broj katolika iznosi oko 1600 dua.
3. Busova a. Ovdje je zasnovana upa god. 1`840. odijeliv se od Fojnice. Trudoin o. Marijana Mili evi a tu je sagragjena krasna crkva sa zvonikom i prostran upni ki stan, uz
velike rtve puka i . potporu vladara i vlade. Zauzima op ine :
Busova a i Bukovci, uz neka sela kotara travni koga; dua se
katoli kih nalazi 3200.
4. B u g o j n o. upa je otcijepljena od matice G. Skoplje
god. 1844. te ju sada sa injavaju op ine : Bugojno, Crni je, Vesela,
Pori je, Prusac, Guvna, Kop i , Doljni Vakuf, Rogouac i Ljubni ,
sa 4.700 katolika. upska crkva zasnovana o srebrenom piru
njihovih Veli anstva cara i kralja, te carice i kraljice, najve a
je (duga 52 m. iroka 26 m.) u Bosni i Hercegovini, a zato i
silnih trokova stala. Jo joj manjka zvonik i obilatija ponutrica.
5. Gornji Vak uf, prije poznat pod imenom G o r n, j e
Skoplj e. upa se sastoji od op ina : 'G. Vakuf, Voljice,
rajvili , Bistrica, Dobroin i Privor. Dok je u Rami opstojao
samostan, Skoplje je pripadalo ramskoj upi, ali kada se franjevci (1687.), iz Rame iselie, zasnova se posebna upa za
cielu skopaljsku dolinu i pripade najbliemu samoStanu u Fojnici,
jer je ovaj podmirio i dugove Ramske. Budu su u ovoj okolici
prebivali mnogobrojni bezi, kao i danas, nije bilo mogu e podii ni naj ednijega upni kog stana sve do pod konac 18.
vijeka ; a kada se taj zasnova u Voljicu, vlast ga dade u p
bijela dana sae i. jo su se neko vrijeme potucali sve enici

168
od jednoga sela do drugoga, dok im se ne smilova obitelj Tomi
za Glavicom kraj G. Vakufa i ustupi zemljite, emu se nijesu
protivili doma i muslimani. upa je dosta trpila od samovolje
begova, imenito onih u Odaku, kojima su morali katolici nedjeljom iza pu ke mise orati, kositi i eti njihova polja, te sastaviti po stotinu plugova, a jo vie kosaca i etelica, a to je
trajalo sve do Omerpaina dolaska (g. 1850.). Ipak se je Skoplje
neprestano naseljivalo katolicima iz Dalmacije, Duvna i Hercegovine, a time se upa irila i mnoila, pak je trebalo u doljni
kraj zasnovati drugu u Malom selu kod Bugojna. Ipak i sada
ova broji 3200 katolika. Sadanji je upni ki stan podigao g.
1849. o. fra Franjo Vu evi , a crkvu (g. 1869.) o. fra Pavao
Vukadin. Osije a se megjutim potreba od ukusnije, prostranije
prijeti
i solidnije crkve, o emu se ivo radi, budu ova ve
ruevinom.
God. 1911. odijeljena su neka sela od ove, neka od Bugojanske upe, te stvorena nova upa Gra anica, koja je pripala nadbiskupu.

Samostanski posjed.
Premda su franjevci po svome ustroju i pravilniku najizrazitiji prosja ki red, ipak su doavi u Bosnu dobili od
doma ih vladara i vlastele u posjed zemljita, koja su okruavala njihove samostane ; jer ina e ne bi mogli razumjeti,
otkud im zemljini posjed za pkla Bosne, a da im ni kasnije ne
dogje u prijepor. Nu po svoj su prilici ova zemljita leala
neobragjena, ter su se sastojala najvie iz uma i gajeva, a tek
iza dolaska Osmanlija opaamo, da su neto kupovali i stali
obragjivati, da ne budu posve na teret svojoj duhovnoj djeci.
Sv. rimska Stolica vie je puta izdala povlastice u prilog
vjerovjesnicima, koji se trude za spas dua megju nekatoli kim
narodirna, da smiju primati i zemljita ; nu svakako je u tom
pogledu za bosanske okolnosti najznamenitija izjava pape
Pija II., koji svojim listom od g. 1560. svjedo i, da su i dotle
bosanski franjevci obi avali drati konje, goveda i magarad za
svoju porabu i potrebu ; to sigurno nijesu mogli uzdravati
bez svojih livada i panjaka, to sve papa i ubudu e dozvoljava
drati bez povrede savjesti i pravilnika, budu su u Bosni male
varoice, a mnotvo inovjeraca, pa se ne bi franjevci ina e
mogli uzdravati, kada bi morali o s a m o j p r o e v i n i iviti. 1
Jo opseniju dozvolu dadoe pape Siksto IV. 1473., Pavao
Urban VIII. 1625.; a Klement XIV. 1771. potvrdi ove sve
dozvole i produlji ih na 12 godina, to se otada redovito
ponavlja svake dvanaeste godine.
Ovoliko imadosmo re i, da razjasnimo i vanjskim osobama, kako mi uivamo nekretni posjed, a da onda mognemo
nastaviti svoje pripovijedanje.
Napomenuti nam je, da su f ojni ki franjevci do dananjega
staroga posjeda dolazilo redovito putem kupnje, i to : glavnija
zemljita iz blagajne kao begluk (Tap. 16), a manje vana od
1

Necli , Monumenta privileg. provinciae Bosnae Argent. p. 108.

170
pojedinaca. Do mnogih su komada doli darom i oporukom,
kao to je Seli e na Tjeilu od nekakva m e t r a kr anina
g. 1845. (Tap. 2.); ku u i gradilite na Rupnovcu od Nikole
Radina 1536., da drugih ne brojimo. A sve su ove zemlje
izri nom voljom sultana, kao vrhovnog gospodara, bile iznimljene i oslobogjene od desetine i svih drugih nameta. (Tap. 10.,
33. i 56.)
Stari posjed franjeva koga samostana u Fojnici temelji se
na jednoj jedinoj glavnoj tapiji (zemljina isprava), izdanoj
godine kr anske 1465.-80., u kojoj izri no stoji, da su franjevci fojni ki za 2000 jaspri kupili kompleks : Pavlovac, Kri,
Poljana, Tronik, Ibri e, Draga e i Rupnovac, dakle cijelu
sadanju fojni ku dolinu, s planinama Matorcem i Cvjetovnjom.
Crta je posjeda ila dakle dolinom Pavlovac na Matorac, onclale prama Zecu do Gvogjanskog puta, otale na Bistricu
potokom Pijukovcem do rijeke Ovogjanke. Onda preavi vodu
potokom prvim do na vrh Cvjetovnje i siavi protivnim
pravcem, rijekom Draga om do Rupnovca. (Tap. 1.)
Na temelju ove najstarije i najopsenije zemljine isprave
emo
redom pregledati mijene ovoga posjeda i kako je do
mi
nas dopro, pak e nam i ovo osvijetlit mnoge druge dogagjaje
i ona alosna vremena, koja smo

171
iz Pavlovca na put, koji iz gornjeg varoa vodi na Zec, ter ide
crtom Kria k dolnjoj i gornjoj Veselici, ostavljaju samostan
na lijevo.
Osim temeljne tapije, dobili su franjevci i druga prava.

E
0

e3

C.
0
L.,
.0
<1.)
c.)

a) Pavlovac.
Pavlovac je sastavni dio varoa Fojnice, lee i u dolini
izmegju Tjeila i brijega Kria, u lijepoj ravnici, koja se protee istoimenim potokom do pod Matorac. Tako prozvan od
nekakva velikog imu nika Pavla, te je dopirao do samostanskih
zidina u Pazarnicama. Sada su tu naseljeni sami muslimani, pak
jerbo u kasnijim ispravama ne dolazi, znak je, da su skoro iza
toga preoteli ovaj predjel novi gospodari, a franjevci da su
otale posve izvadili ruke, bez su ita za to uzeli.
b) K r i .
Kri je povisoko brdo, koje lei s desne strane varoi,
kao ogranak Matorca, opasano Pavlovcem i fojni kom dolinotr
zapada, istoka i juga, te je na njegovu malom zaravanku
n i injen dananji samostan i crkva.
Budu su Pavlovac prvom polovicom 16. stolje a naselili
muslimani, crta je zemljinog manastirskog posjeda preneena

0
0

Ve g. 1565. izdana je kadijska izjava, da je put povrit amostana, koji ide na Kri, pa novom stazom do Babine, granica
franjeva kog posjeda. (Tap. 75.) Zatim se g. 1644. dokaza, da
je njiva vi samostanske pojate i konjunice na obe strane

172
e) Krstac i Tronik.
Juno od Selakovi a lei kosa Krstac, ogranak Zeca, koja
se sputa do u dolinu fojni ku. Nie Krstaca juno sputa se
dolinica T r o n i k, koji dolazi i u temeljnoj tapiji kao svojina
franjeva ka. Kraj svega toga koli K r s t a c, toli T r o n i k
skupim su novcem viekrat bili iskupljivani od nametnih gospodara, i do danas su ostali u naem posjedu.
Mnogobrojne tapije u samostanskom arkivu svjedo e, koliko su franjevci morali pla ati za obranu Tronika ili za njegovo
ra irenje.
udno nam se vidi, da je toliki novac izdat u otkupljivanje ovog malog i zabitnog zemljita, na kojem danas, premda
je okr eno, jedva jedan mali kmet moe ivotariti. Nu htjelo se
je valjda osigurati okolnu umu i otvoriti zaselak, kamo bi se
m )gla braa povu i, da se zaklone i zabave.

franjeva ka (Tap. 59). Nadalje g. 1666. kupie franjevci na Kriu

dio njive Mate Ja ia (Jaki a ?), i tim osigurae svoj posjed
s ove strane doline (Tap. 79). Ovamo valjda cilja i zabrana
izdata 1666. na Fojni ane, da ne sjeku naih uma, gajeva i
voaka, jer su se onde uprav sticale crte megjanice posjeda
franjevakoga i pridolih muslimanskih itelja varoi Fojnice.
c) Koz -grad.
Stare isprave ine razliku megju planinom Kozlom i Koz gradom, a ovaj Koz -grad, da nam je pripao jo od osvojenja
Bosne ; pa kada su od nas traili u ime Koz -grada po 300
jasprih na godinu, izjavi kadija, da je to franjeva ki posjed.
Ovo se potvrgjuje i mnogim sutbenim izjavama o vrelu Studenac", koje izvire pod Koz -gradom, otkle su franievci i u
najstarija doba vodu na unke vodili do samog samostana.
G. 1617. muslimani su htjeli ovu vodu skrenuti i u njoj nie
dananjih Rupa rudu prati ; nu bili su odbijeni (Tapija 72), jer
da su ju franjevci po tomrucima (cijevima) od osvojenja Bosne
vodili. Ista se parba obnovi g. 1663., 1665. i 1671., nu svaki
put (Tap. 71 i 74) predobie franjevci, budu su ujedno i gospodari zemljita, otkle voda izvire i kuda te e do samostana.
d) Poljana.
Poljana se stere od Koz -grada prama zapadu do Bistri koga potoka, te se je u stara doba sijala i kosila, premda
lei na visini 1700 metara, a po tom suditi moemo, kako su
blai klimati ki odnoaji vladali u ovome kraju, pa zato je i
razumljivo, da su ovda ljudi stanovali, to pokazuju i kaldrme,
ruevine od zgrada i vodovodi. Nae se pravo na poljanu osniva
na temeljnoj prvoj tapiji, a zatim na kasnijim presudama i novijim ispravama, ste enim kupnjom ili darom pojedinaca. Prvu
tapiju potvrgjuju seneti od g. 1568. i 1570. (Tap. 14 i 16).
Proti tomu su se podizali isprva Gvogjanci, Ostruani, a napokon i Prokoani, pobijaju zakoniti posjed ove gorske imovine. Uporna se je rasprava o tome vodila g. 1617.-1619., nu
svaki put je dokon ana bila pobjedom franjevaca ; dok napokon
1625. sami Gvogjanci ne priznae, da je to bilo uvijek u posjedu franjeva kom.

f) Cvjetovnja.
Ibrie, koje spominje prva i temeljna zemljina iskaznica,
nalazi se na planini Cvjetovnjoj, koja od jugo-istoka zatvara
fojniku dolinu. Ovaj posjed bi pove an 1550. darom brae
Andrije, Stjepana i Bartola, te kupnjom jedne njive 1565. od
nekog Ante (10); te druge od Gari a Mijatova 1610. pod imenom
L,azina" (26). God. 1613. spustio se je posjed i pod Cvjetovnju,
gdje kupismo Luku" od Usein hode (28); g. 1635. od Isaka
Daferova opet njivu u Cvjetovnjoj (28), pa onda 1636. Rasagje" od Mladanovi a i Mitrovia (57), god. 1661. od Kritievi a za 2200 jasprih (64). God. 1663. dobismo potvrdu za
cio ,taj posjed. Kupljeno tu neto i god. 1668. (81) i g. 1675.
(98), zatim 1688. Gornja Lazina" Velika Ravan" (112), pak
se stoga zabrani 1758. Ostruanima i Fojni anima, da posred
Cvjetovnje ne grade puta, ve da idu naokolo, kako je starinom
bilo (120). Isto se tako zabrani 1769. i 1800. okolnim selima
sjei drva u Cvjetovnjoj i u Ibri u (126).
Jedna tapija iz g. 1790. ozna uje granice u Cvjetovnjoj,
naime : s jedne strane : voda od Gvogjana i Veliko kamenje, a
od Ostruinice : potok (139); a u parbi nam se sa Sakabaom
Ostruakom priznade sva Cvjetovnja Ravnog Jelasa" (148).
Ovom svemu pridogje estica Nadjelik", kupljena 1821. od
Osmana Mei a za 25 groa (150), druga od k eri nekog Martia za 110 groa (157), te mila , zemlja i gajevi Frane Depi a

174
za 2200 gr. (162), a napokon 1889. Obori e" ku a, mila,
pojata vlasnost Andrije i Ive Trogran i a (209, 210, 211, 213).
ko polje.)
g) Dr aga a i Rupnova c. (Fojni
Osim ovih po planinama i okolnim brdima lee ih njiva i
koga polja.
livada, posjedovali su franjevci ve u polovinu fojni
ene
u
temeljnoj
tapiji,
zauzimale
su
zemljite
Draga e", nazna
li te e
oko rijeke Dr aga e, koja je tekla upravnije, nego anskih
sada, to se moe i danas opaziti ; te su zemlje kr
varoana, kako svjedo i dananja predaja, leale na protivnoj
strani rijeke, koje su po franjevcima izmijenjane tokom vremena.
Nu obe obale rijeke, gotovo polovica polja, prele su do danas
u ruke muslimanima, dakako nepoznatim na inom. Luka" je na
uni).
Draga ama jo bila naa 1644. (Tap. 60) i 1670. (samost. ra
Izpod samostana se je desno u samoj ravnici, sterao
Rupnovac", koji ie i po temeljnoj tapiji samostanu dodijeljen,
pak premda je danas nekim dijelom ledina, bile su tuda njive,
kroz koje su kuali otvoriti put na Rupe", gdje su i tada bili
rudokopi (65). esticu tih Rupnovca i gornji dio dananjih
Bara" kupili su 1655. za 600 jasprih (66).
Do Rupnovca lee Bare", koje bie kupljene od Mejre
sestre Hadi-Ahmed-Imam effendije. Cijelu je stranu povi
Bara" zvano Nadbarje", prodao 1600. Mihovil Grnji za dug
od 2500 jasprica (Tap. 24 i 25).
Tik dananje ceste i varoa, a do Rupnovca lei Topnik",
an bio livadom kupljenom
koji je ve g. 1786. bio na, a pove
1815. od hanume Hadi-Imamovi a.
Od Rupnovca se je prama varou sterao Dugi vrto" i
kupljen je bio dijelom od Murteze spahije 1645. za 2060 groa (61).
I nie su franjevci protezali svoj pizAjed, tako : Palo ak" blizu
Vicine njive kupili su 1813. od Mate Jozi a (144) i Gradac" 1809.
(143). Napokon su kupili god. 1861. ami a njivu uz Rupnovac, te
drugu kraj ceste, a time gotovo potpuno zaokruili svoj posjed.
Kraj svega toga posjeda franjevci su uvijek gledali, da ne
bude to na nepriliku cstalim stanovnicima ove okolice, ve da
i
se i ovi koriste, ne pori u i franjeva kog vlasnitva; znaju
dobro, da im je od dobre volje ustupljen samo servitut i da
ih ovaki gospodari ne e toliko smetati, koliko bi ih drugi
posjednici prikra ivali.

X.
Samostanske zbirke.

Ako se uzme u obzir, da je ovaj samostan preneen ovamo

u veoma nepovoljno doba, da je ovdje bio poruen i viekrat
poarom naglo uniten, izvrgnut bio progonima od 4 stolje a,
a uljed svoje zada e jo kromniji ivot provodio : to emo
vrlo cijeniti u njemu i male ostatke iz starih dana. Nu kada
dobrohotni posjetioc nagje mnogo toga, svaki ostane ugodno
iznenagjen. Ako su ovake stvari mjerilo za kulturno shva anje
onih, koji te stvari sabrae i sa uvae, to e zbirke u fojni kom
samostanu posvjedo iti, da je tu bilo boravite naobraenih i
naprednih ljudi, koji su imali smisla za znanost, umjetnost, starine i dragocjenosti; osobito ako uvae, da je mlogo rijetkosti
darovano dobrotvorima i zavodima izvan Bosne, imenito : kr.
ugarskom muzeju, dok su nai klerici u Ugarskoj u ili, konzulima i svjetskim putnicima, a neto i prodano, jer je trebovalo
odnekle novca dobiti, da se smiri mnoga
Moemo zbirke u samostanu razvrstati na etiri glavne :
crkvenu zbirku, knjinicu, muzej, arkiv.

A) Crkvena zbirka.
U nju ubrajamo stvari, koje se rabe za bogosluje. Smjetena je u jednoj prostranoj sobi samostana. Crkveni predmeti
odlikuju se kolkogod svojom starinom, jo vie dragocjeno u
i umjetno u. U zbirci ovoj jest najvanije :
1. Mnoge zlatne paramente, dalmatike, platevi i predoltarnici.
ipke i
2. Misno bijelo rublje, na kojem se osobito isti u krasne
narodni vez.
3. Lijepi ilimi.
ih
4. Dragocjeni kalei od pozla enog srebra, umjetni ki rad doma
a.
njaka

iz
XVI.
stolje

stru
anstvu
u

po
svjedo

zlatara, koji potje

ka
radnja

dar
trav
5. Srebreni svije njaci iz XVIII. stolje a, mleta
ni kih katolika svojoj matici-crkvi.
ih
6. Srebreni veliki krievi i kadionjaci, njean filiogranski rad doma
majstora.

177

176
7. Velike lampe, to vjese u crkvi, od kojih je 7 iz istoga srebra.
8. Bogati skIsip raznovrsnih srebrenih i zlatnih uresa, kao: naunice,
lanci, narukvice, krii i, kolajne, pojasi, kop e, nakit glave itd. Ovo sve
vjeta ki uregjeno, resi sada rtvenik i divni kip Majke Boje.
9. Srebrom okovani misali.
10. Srebrno posugje za sveto ulje, pravljeno u mjestu za biskupa
Mileti a.

B) Knjinica.
Ovo najve e blago samostana smjeteno je u prizemlju
nad podrumom u jednoj ogromnoj dvorani (oko 90 m 2), koja
je ove godine najmodernije uregjena i proti vatri osigurana.

Jedan dio uregjene knjinice.

Knjige su sve u krasnim postaklenim ormarima (26 ih). Ova je

knjinica po sadraju svojih djela svakako prva u Bosni, a po svoj
prilici i brojem knjiga, kojih broji blizu 10.000. Po najnovijoj uredbi
knjinica je razdijeljena u svjetsku i vjersku literaturu, a ovo obadvoje na 26 glavnih odjela, to svjedo i, da je knjinica univerzalna.
Religijozna je literatura mnogo bogatija od svjetske. Ovdje navodimo pojedina odjeljenja po strukama i letimi ni pregled najva-

nijih djela tt pojedinim odjelima. Pripominjemo prije svega, da

osim u ovoj uregjenoj knjinici ima drugdje itavo mlotvo knjiga
duplikata, za koje e se izmjenom ili drugim putem nabavljati
nova djela u knjinicu.
1. Crkvena povjest. Poredana je u 2 velika ormara. Ima
vrlo omanih djela. Vanija djela ove zbirke jesu:
a) Fleurii: Historia ecclesiastica, broji 83 sveska. Ovo je brojem svezaka najve e djelo u knjinici.
b) Berault-Bercastel: Storia del Christianesimo. Venezia, 1800., ima
35 svezaka.
c) Farlato: Illyricum sacrum. Za nas Jugoslavene toli vano i traeno
djelo. d)
C. Baronius: Annales ecclesiastici. 13 velikih tomova.
e) Theiner: Monumenta Slavorunz meridionalium.
Annales ecclesiastici.

f)

2. Franjeva ke stvari (franciscana). Sadraje pun manji

ormar kronika, anala, povijesti franjeva koga reda, te raznog
sadraja knjige, to se odnose na franjeva ki red.
3. Crkveni oci. Obilna zbirka, koja posjeduje potpuna
djela mnogih crkvenih otaca i pisaca, koja su i ukusnom vanjtinom privla iva. To su djela: sv. Jeronima, Ivana Zlatousnog,
Bernarda, Cirila, Grgura Nazijanskog, Anzelma, Bonaventure,
Grgura Velikoga, Ambrozija, Efrema, Isidora, Klementa Meksandrijskoga, Laktancija, Origena, Tertulijana, Justina itd.
4. Sv. Pismo. Ovdje su mnogi teksti sv. Pisma raznojezi ni, dapa e jedan arapski u 3 sveska. Ostalo su tuma i sv.
Pisma; a megju tima najvaniji : Cornelius a Lapide (dvostruko
izdanje) u 7 svezaka ; M. Ghislerius ; J. Lorinus u 4 sveska ; P.
A. Paciuchelli 8 sveska ; G. P. Berthier 12 svezaka ; A. Tostatus
16 svezaka iz 1666.
5. Najstarija izdanja (antiquissima). Dragocjena zbirka!
U njoj su skupljene sve najstarije knjige u knjinici sve iz
XV. i XVI. stolje a, neke iz prvoga doba tiskarskog obrta. Ima
ih, u kojima su svi inicijali rukom ragjeni (incunabula). Najstarije je djelo : Nicolai Lirani : Postillae in S. Scripturam N. T.
god. 1481. u 3 sveska. Drugo najstarije djelo jest : Summa Doctoris irrefragabilis Fr. Alexandri de Hales O. F. M. iz god. 1499.
u 4 sveska; tiskano starogoticom, a dosta i rukom ragjeno.
6. Nabone knjige (ascetica). Krcat veliki ormar od tala
do vrha. Megju njima se isti u opsegom : P. Croiset: Esercizi
12

179

178

vangelo in medi12 svezaka; zatim : Dusquesne : 1l

di pieta,
12 tomova. I svi stariji askete
tazioni,
Dobro zastupana. Nalve a su djela:
7. Apologetika.
7 svezaka.
De theologicis disciplinis.

a) Berthi:
Fides vindicata. Venetiis, 1726.
b) P. B. Durand : De controversiis christianae fidei. Venetiis, 1599., ima
c) R. Bellarmini.
4 sveska.
Istoria di iutte l'eresie. 4 sveska.
d) Bernino:

a djela:
8. Liturgika. Znamenita su slijede
Romae 1825., ima
D:Yreta Congregationis ss. Rituum.

a) Gardellini:
Romae, 1755., ima
7 svezaka.
Kalendaria ecclesiae universae.
b) J. Assemanus:
Concilii.
6 svezaka.
Thesaurus resolutionum S. Congregationis
Siinonetti:
c)
Romae, 1761., ima 24 sveska.
Thesaurus sacrorum Rituum.
d) Gavanto:
Ovamo su uvrteni jo mnogi ceremonijali i rituali.

ih izdanja nema od pojedinog

ivoti svetaca. Ove
9.
auktora, osim od nekih za 12 mjeseci u godini tolko svezaka.
kih svetaca.
Osobito posjeduje mnogo ivotopisa franjeva
Velka zbirka, u kojoj se nalaze izmegju
Perone, Schram,
10. Dogmatika.
inih ovi kao glavniji pisci: Tournely, Mambresius,
Gazzaniga, Valsechius, Piano, Hurter, Berthier, Duns Scot, Vuitasse, Busembaum, Bougot, Gotti, Chignoli, Witasse itd.
Ogroman je ovo odio u dva
Moralno bogoslovlje.
11.
velka ormara, najbolji znak, kolko su franjevoi gojili ovu znanost

dd

spasa. Navodimo poimence ova izdanja:

IH

Nanceti, 1759., ima 7 svez.

Theologia universa.
4., brojui
a) Thomas Charmes:
Decisioni dei casi di consienza. Venetiae, 180bra i
F.
Scarpazza:
b)
a, koju je poklonio
10 svezaka. (Ova je knjiga t biskupa Mileti
itaju
i
raspravljaju
iz nje.)
samostanu, da iza objeda
Lugduni, 1624.
Summa
theologica.
c) S. Thomas Aquinas:
(arapskim jezikom i pismom). Romae,
Theologia moralis
d) Antoine.
1795., ima 5 svezaka.
Vercellis, 1782., ima 3 sveska.
Exanzen ecclesiasticum.
e) A, Turno:
a.)
(1 ovo je iz bogoslovske knjinice t biskupa MiletiVenetiis, 1744., broji 4 sv.
Dictionarium casuum conscientiae.
:) 1. Pontas:

Ostalo su poznatiji moralisti, kao: Patuzzi, Sporer, Becamus,

Holzmann, Scavini, Voit, Varceno, Gartier, Gury, Bonacina, Lehmkuhl, Collet, S. Alphonsus Liguori, Genetti, Ballerini, Cornelly ;
itd.
hrvatski moralisti: Agji , biskup Dobreti

Uz moralno bogoslovlje stavljen je kao podrazdjel: Pastoral

u pune tri prigrade ormara, gdje su zastupani mnogi vrjedniji
pisci duhovne pastve.
u12. Crkveno pravo. Bogata zbirka, zastupana po naj
venijim juristama i kanonistama. Vrijedni su posebnog spomena:
ima 3 sveska.
a) Bullarium Romanum. Lugduni, 1655.,
Prompta
Glasovito djelo franjeva kog u enjaka: P. Lucii Ferarris:
b)

bibliotheca. Romae 1766., broji 10 velikih svezaka. Venetiis, 1746., tomova 6.

c) P. A. Reifenstuel: Jus canonicum universum. Padova, 1706., ima 20
d) A. Barbosa: f us ecclesiasticlm universum.
velikih svezaka.

Jo dosta veoma vanih djela broji ova struka.

u kojemu
S ovom je zbirkom zajedno i Gragjansko pravo,
se ne isti u kakva vrjednija djela.
13. Crkveno govornitvo (Propovijedi). Jest najopseniji odio u cijeloj knjinici, koji ispunjavaju tri ormara. U itavoj umi pisaca te struke, koji su tude zastupani, vrijedni su
da ih spomenemo sliede i :

Paris, 1880. 5 svezaka.

a) Lelandais: Predication contemporeine.
17
svezaka.
b) Ventura : La donna catholica.
1802., ima 8 tomova.
c) Spiegazioni degli evangeli delle domeniche.
Regensburg
1852-62 ( asopis).
d) L. Mehler : Der Prediger und Kathechet.
1703. ima 4 velika sveska.
Bibliotheca
moralis
praedicabilis.
e) J. Mausi:
Padova. 4 velika sveska.
f) Stramusolli: Apparato della eloquenza.
Freiburg,
1904. 4 sveska.
g) Klaus: Volkstiitnliche Predigten.
(prevedeno),
7
svezaka.
h) Segneri: Predigten

Jo je nebroj propovijednika zastupano ovdje. Ovome je

odjelu dodijeljena dosta obilna zbirka : Kateketika.
Zajedno su religijozni i svjetski.
14. asopisi i novine.
etka do 1906.
Od prvih jesu vaniji : Katoli ki list" od svoga po
asopisi
od
postanja
od
danas.
Vrhbosna'
Franjeva ki bosanski
etka
(1883.)
do danas.
sva. Acta Ordinis Fr. Minorum" od po
Od profanih asopisa najvanije je : Vijenac" od 1871-95.
Vrlo su vani za Hrvate asopisi i novine iz dobe preporoda,
kao : Danica Ilirska" 1835-67. Jugoslavenske Novine" od 1850.
Ilirske Narodne Novine" 1839. ,Novine Dalmatinsko-Hrvatsko Slavonske 1849. Neven" 1856. Narodne Novine" 1849. ,Obzor"
od postanka do novijeg vremena pod raznim imenima. Nalazi
se dosta godita raznih gospodarskih listova, znak, kako su se
prije ovom strukom zanimali za pouku i svoju i puka. Ima
etka XIX. stoneto sa uvanih n3vina u drugim jezicima iz po
asopisa.
novijih
lje a. Osim nebrojenih nalazi se jo dosta starijih i

180
15. Razne knjige (Varia). Ovdje su svrstane knjige raite
zli vrste, koje ne spadaju u nijednu od spomenutih skupina.
Najvanija su djela u ovoj zbirci, Theatrum vitae humanae. 1618..
Opstoje dva ogromna sveska ovoga djela 2. i 3., do im 1. fali.
Ovdje se takogjer nalaze sva djela slavnog Chateaubrianda 1836.
u 5 svezaka. K tomu ima: Brockhaus, Conversations-Lexicon
u 16 svezaka.
16. Glazba. Zajedno je crkvena i svjetovna. Zastupana
je stara i nova glazba. Vrijedni su spomena ogromni stari gregorijanski pijevnici, od kojih su neki sasvim rukom izragjeni.
Ima itava sila nota u rukopisu. Od svjetovne je glazbe najvanije: Kuha . Narodne popijevke. 4 svaska.
17. Klasici. Ovdje su u glavnom starovjeki klasici ili u
originalu ili u prevodima. Najbolje su zastupani klasici iz zlatnog
i srebrenog doba. Jesu: Vergil, Ovid, Seneka, Platon, Cicero,
Plinij, Kurcije Rufo, Tacit, Salust, Cesar, Livij, Flako, Cornel
Nepos, Paulo Manucij, Plutark, Aristotel, Demosten, Sofokle,
Euripid, Hesiod, Safo, Homer, Herodot, itd. Ima nekoliko i
sredovje nih talijanskih klasika: Tasso, Petrarca, Dante Manzoni.
U ovaj je odio posebno stavljena Retorika, posebno Poetika.
18. Jezikoslovlje. U dva ormara; u jednom slovnice raznih jezika, u drugome rije nici. Tu se nalaze slovnice i rije nici :
Ve ina slavenskih jezika, a hrvatski svi, osobito vaan: Dlla Bella.
Dizionario Italiano-Latino-Illyrico. 1728.; rije nici mnogih isto nih jezika, kao : turski, arapski, perzijski, armenski, idovski,
kaldejski, sirski; vrlo mnogo indoevropskih jezika, osobito romanskih. Vanija su ovdje djela ova:
a) Glasoviti arapsko-perzijsko-turski rijenik od Meninski-ja god. 1680.
u 3 ogromna sveska, od kojih svaki napose obuhva a preko 1200 stranica..
b) A. Calepinijev osmerojezini rijenik u 2 sveska.
c) Fr. A. Georgi. Alfabetum Tibetanum (za misionare).
d) Talijanski rijenik akademije della Crusca 5 svezaka.

19. Prirodne znanosti. U ovoj je znanstvenoj struci osobito zastupana zoologija i fizika. Vanija su dijela :
a) D. Petavii. Opus de doctrina temporum. 1705., ima 4 velka sveska.
b) P. Fortunati a Brixia. Philosoplia sensuum mechanica. 1750., u
4 sveska.
c) G. Conradi. Historiae animalium. 1551., ima 5 knjiga.
d) Le Spectacle della Natura. 1782. ima 8 svezaka.
e) A. Mathiol. Discoride-Herbarium. Venetiis, 1568., Ova jedna
knjiga ima 1527 strana.

181
Uz ovu je struku takogjer matematika s geometrijom, gdje
se najvie isti e: Encyklopedie Metodique od Diderota i Dalamberta, Paris, 1792., ima 5 sveska. Vano je djelo od Bezouta:
Cours de Matematique. Paris, 1799., koje broji 6 svezaka.
20. Filosofija. Zastupana je i klasi na i kr anska filosofija ; od poljednje dosta kotisti ke i tomi ke filosofije. Ima
takogjer prili an broj franceskih filosofa. Najopsenija su djela
u ovoj zbirci:
a) Aristotelova filosofija (gr ki) u 16 svezaka.
b) Monteiro. Philosophia libera seu ecclectica. Venetiis, 1776., ima
8 svezaka.
c) J. Du Hamel. Philosophia vetus et nova. Venetiis, 1730., ima 6 svezaka.

Ova zbirka posjeduje filosofiju i naega velikana Rugiera Bokovi a: Theoria philosophiae naturalis. Editio Veneta prima 1763.
21. Lije nitvo. Svakako zanimiva ova zbirka u jednoj
samostanskoj knjinici; nu ona glasno govori sadanjim naratajima o rodoljubnom radu prijanjih ,ujaka", koji su bili svome
narodu uz ostalo i tjelesni lije nici. lmaju tri pune rafe ovih
knjiga, koje piu o lije ni koj teoriji i praksi. Najvie je talijanskih, pa latinskih i njema kih djela. Malo ih je u vie svezaka: a najve e je od Guglielma Cullen : Trattato di materia
medica, koji broji 6 svezaka.
22. Povjest svjetska. Bogata skupina. U njoj je svakako
najvrjednije dvojezi no djelo gr ki i latinski Bizantinske
povjesti u 7 ogromnih svezaka, to polovicom XVII. svijeka
izdade u Parizu kraljevska tiskara ; a to su :
a) cx) Cantacuseni eximperatoris : Historiarum libri IV. 1645., ima 3 sv.
Zonarae Annales. 1686., u 2 sveska.
y) Laconici Chalcondillae: Hisloriarum libri X. 1650.
?.) Annae Comnenae Porphirogenitae Caesarissae Alexias Libri
XV. 1651.
b) A. Bonfinius. De rebus ungarlcis. Basilea, 1568.
c) Franc. Pejascevich. Historia Serviae. Calocae, 1797.
d) Jos. Bedekovich. Nalale solum s. Hyeronimi. Neostadii, 1759. Oba
ova poljednja djela vana za nas Jugoslavene.

Pripomenuti je, da se megju povjestima nalaze mnoga

cljela otomanske povjesti, gdje ima govora i o Bosni, kao bivem
dijelu otomanske carevine.
23. Zemljopis. U ovom su dijelu znamenitija djela:
a) Salmon: Lo stato praesente di tutti paesi del mondo, broji 15 svezaka.
b) Der erfahrene WeltbUrger od nekoga drutva. Ima 7 svezaka.

183
182
U ovu zbirku spadaju mnoge vrlo vane zemljopisne karte
i velki atlasi, koli stari, toli novi; osobito za Bosnu znamenita
njezina velka zemljopisna karta, risana po putovanju princa
Eugena Savojskoga.
Uz mnoge monografije starih iskopina
24. Arkeologija.
i spomenika vana su: sva godita Glasnika zemaljskog muzeja
u Sarajevu, i Bulletino di Archeologia Dalmata.
Po sebi se razu25. Hrvatska i srpska knjievnost.
su ovomjesni
mije, da je ona prva bogato zastupana, budu
etka do
franjevci budno pratili pokret hrvatske knjige od po
no,
spominjem
:
sva
vanija
danas. Da ne brojimo pojedina
izdanja od 1835.-50., svu Akademiju jugoslavensku, Maticu
hrvatsku, Drutvo sv. Jeronima, te ine vanije hrvatske publikacije.
U srpskoj knjievnosti uz neto pjesni kih i povjesnih
djela ima gotovo potpuna Srpska akademija do danas.
Ovaj je dio
26. Bosanska knjievnost (Bosnensia). iklasa, koji
uregjen ponukom sveu ilinog profesora Tadije Smi
je pred nekoliko godina posjetio nau knjinicu. Ovaj odio sadraje bosansku knjievnost od po etka do danas, koje je do
nedavna bio jedini nosioc ujak" ; stoga i sadraje samo knjige,
koje su napisali sinovi bosanske provincije, ili drugi o bosanskoj provinciji. Od neprocjenive je vrijednosti ova zbirka, osoicom pisana, kojih sviju moda nema ni
bito djela starobosan
ilina knjinica. Tko bi htio pregledati
sama zagreba ka sveu
ku
literaturu,
drimo, da ovdje ima najbobosansko-franjeva
gatije vrelo. Navodimo ovdje knjige od poznatijih bosanskih
pisaca, najprije bosan ico m.

raznih
Fra Matija Divkovi : Nauk krstjanski. 1611.
1616.
Raztike
beside.
izdanja.

1723.
(ispravio) Pla Bl. Divice Marie.
Y)
Mletci
1708.
Fale
svetih.
(Jaj anin):
b) o) Fra Stipan Margeti
Mletci 1709.
Ispovid
karstjanska.

: Nasladjenje duhovno. 1682.

c) o) Fra Pavo Posilovi
Mletci 1701.

C vit od kriposti duhovne i tilesne.

G 1 a g o 1 j i c o m tiskanih ima nekoliko brevijara i misala.
Latin icom pisana stara bosanska djela jesu ova vanija:
Pistole i evangjelja. 1639.
a) Fra Ivan Bandulovi :
Sueti sakramenti. 1782.
b) Fra Marko Dobreti , biskup:
V
rala
nebeska
i ivot vi ni. 1678.
c) Fra Ivan Ani i :
Testimonium
bilabium. 1755.
evac:
d) o.) Fra Filip Latri -O
Nediglnik dvostruk. 1766.
1,
Od' uza me. 1796.

Epitome vetustaturn. 1776.

a) a)

If

1750.
f) Fra Jeronim Filipovi : Propoijedagne nauka karstjanskoga.
u 3 sveska.
1730.
g) Fra Lovro Bra ulovi : Uzao serafinske gliubavi.
(Babue) 1750.
uvagiuche
pohodjenje.
h) Fra Josip Lipov evi : Duxu
1726.
Cvit
razlika
mirisa
duhovnoga.
i) Fra Tomo Babi :
j) Fra Antun Ba i : Istina katolianska. 1731.
Ogledalo dogadjaja s. Pisma. 1759.
k) a) Fra Emerik Pavi :
Vrt nebeski. 1772.
;)
Ramus viridantis otivae. 1766.

1780.
l) Fra Lovro Sitovi : Gramatica latino-ilyrica.
(Stipanue)
179.
Ispovid
karstjanska.
1) Fra Stipan Jaj anin:
1815.
elak
slovsiva.
Po
,
biskup:

Fra
Augustin
Mileti
m) o)
Istornaenje nauka krstjanskoga.
1818.
Naredbe biskupske. 1818.
') 5,

17

11

Uz ove rijetkosti imamo megju Bosnensia sva djela naih

pisaca iz srednje dobe, kao : Juki a, Marti a, Kraljevi a i Marjanovi a, Nedi a, Kuni a itd., te knjievna djela bosansko-franjeva kih pisaca iz novog vremena.
Sastavni dio ove dragocjene zbirke sa injavaju nita manje
vrijedne stvari - r u k o p i s i fojni kih franjevaca. Sila je jedna
toga; a sadraj im je : propovijedi, lije nitvo, nabone stvari,
bogoslovlje, kolska pouka, jezikoslovlje, osobito tursko itd.
Ima dosta ovih rukopisa i bosan icom pisanih.

C. Muzej.
Povjesnih starina i inih rijetkosti posjeduje toliko ovaj
samostan, da se mogao od njih sastaviti krasan muzej, i tal se
uistinu ove godine sistematski uredio, kad se uregjivala i knjinica. Muzej ispunja jednu prostranu sobu, u koju je ulaz iz
knjinice. Premda ne svojim obiljem, ali starinom i vano u
svojih predmeta za bosansku povjest ovaj privatni muzej zauzima
naj6dli nije mjesto u domovini. Muzej je razdijeljen na 10 zbiraka, kojih emo sadraj iscrpivo donijeti.
I. Zvjezdovi a zbirka. Predmeti u njoj jesu malobrojni,
ali su od prevelike vanosti za bosansku povijest tamo od vre mena bosanskog kraljestva, datiraju bo iz god. 1463. Za veliko
udo, da kroz onake sutbine, progone, palee ipak su franjevci
spasili na ivotu ove dragocjenosti! Jesu pak ove:

etku
1. Athname. Ovo je ona ista Athname (ugovor), o kojoj je u po
ovog djela govor; a izmolio ju je fra Angjeo Zvjezdovi , tada starjeina
bos. franjevaca, od osvojitelja Bosne Fati Mehmeda 11. na Milodraevu 1463.,
kao zalog slobotina franjevcima i katolicima. Ova je povelja kroz 400 godina
bila za njih prava magna charta libertatum", te je kao zenica oka uvana

185

184

3. Burjultija Skender bae. Ova burjultija (isprava) data

je takogjer Zvjezdovi u od bosanskog sandak-bega Skenderpae g. 1486. Pisana je bosan icom, te stoga ima za nau
povjest znamenitu vanost kao prvi poznati spis osmanlijske
uprave u Bosni, koji je pisan bosan icom. Ta isprava doslovce
glai u latinici ovako :
-

i g onim krutim progonima sva suzama natopliena. Snimak Athname donijeli

smo napred u ovoj knjizi, kakva se danas nalazi u srebrenom okviru.
Ovdje donosimo njezin sadraj u prijevodu:
Ugovor (Athname), dat od sultana Mehmeda Hana godine po Hegjiri
slobotine bosanskih misnika, idi
868., po Isusu pak 1463. Ovi ugovor sadrii
li gospoda
da Hana svima
rubana (redovika). Od mene sultana Mehm
am oso bitu
da
itn
i
koje spada, nek im je poznato Budu
bili priprostiti na
bosanskim rubanima, koji imaju i nose
milost i previsoku naklonost prema
ovi ferman, stoga zapovijedam, da nitko niti njima, ntiti crkvarna njihovim ne
mogu preuzrokuje ikakvu dosadnost oli smetnju, tako da u mojim zernljama
se vrate. nek budu sigurni i
pa
bivati bez ikakva straka Koji su pObjegli,
slobodni u mojint zenajama, i nek bez zapreke prebivaju u svojim crkvanta.
Nitko od mojih velikaa, ili vezira, iti od mojih vjernih podionika (muslomana) nek se u njihove stvari ne mijea, nek ih, ne buni, ili im kakovu mu
ini. I oni neka su prosti u svojim prebtivalitima i crdrago dosadnost ne
kvama ne santo u ime sebe, nego i u ime onih djudi, koje bi moda iz tugjilt
je detkle moja osobita milost i previsoka obrana nad
zemalja doveli. Budu toga dajem ovu zapovijtd i zaklinjem se Stvoriteljem
enim rubanima, radi
re
neba i zemlje, sa sedam svetih krejiga, s velikim prorokom naim, sa sto dvaene ruetiri hiljade svetaca, s ovom sabljorn, kojom se paem, da re
oni
deeet i
im
se,
doklegod
bane nitko ne znemiruje, ne dosagjuje im i ne suprotivi
polju Milodraevu, godine
na
budu rojerni meni i mojint zapovijedima. Dato
gore spontenute.

bi

Milostiju Boiom i poveljenjem velikoga gospodara i velikoga emirsultana cara Fajazita-bega mi gospodin Skenderbaa, gospodar bosanski
dajem vam na znanje vsijem i vsakom lovjeku, komu se podoba i prjed koga
lice dogje sai naa kniga otvorena s na.ijem biljegom gospodekijem, kako
milost po tenomu kutodu pra Angelu, da si hodi slobodno vsudtje po
rusagu gospodina cara ; izvan rusaga gospodina cara ako bi hotio poi, kako
je po njihovu zakonu, da se ne zadije za nj nitho sluga gospodina cara, ni
turin, ni kaurin, ni martolos, ni nijedan lovjek. Zato mu u inih milost, jere
je poteni redovnik i pak su nam slubeni negova bratja, knez Doma i knez
Milutin, jere imaju tako i knige gospodina cara. To 7)314 je vjera i rje naa
gopodcka i da mu se to ne potvori, doklegodje pravo i vjerno hodi. I na to
vuu vjera i rje naa gospodcka i sai naa kniga otvorena. Pisano 1486.
Zito. mjeseca avgusta, 20. dand.

4. Zvjezdovi a slika i ploa. Ova je pove ana slika na

emailu izragjena po slici iz XVII. vijeka, to se nalazi u Bandulovi a evangjelistaru. Plo a kamenita sa latinskim natpisom
jest sa Zvjezdovi a groba iz stare crkve, prije poara.
11. Mileti a zbirka. Ova velika zbirka krcata dva
ormara jest tako sjajna, gdje se priljeva zlato i srebro, da
bi mogla zauzimati dostojno mjesto u najve em muzeumu. Dostojna je najve eg sina Bosne, neumrlog biskupa. Milete ! Evo
predmeti te zbirke, koje su pripadale biskupu Mileti u, a on
ih ostavio ovom samostanu, kao svojoj rezidenciji :

Od pamtivijeka je predaja, da
2. Zvjezdovi a plat.
u Athnamu
je osvojitelj Bosne, Mehmed II. davi Zvjedovi

Plat Zvjezdovi a.

zaogrnuv ga tom prigodom platem (binjiem), to je kod

osmanlijskih vladara bio znak odlikovanja. Taj plat pohranjen
je u ovoj zbirci, kakvoga pokazuje ova slika.

1. Skupocjena paramenta sa pripadaju im dijelovima, vezena suhim

zlatom.
2. Mlogobrojne biskupske rukaviee i misne cipele, krasno ragjeno.
3. Jedanaest biSkupskih mitara, vie bireta, kapica.
4 Velika uljena slika biskupa Miteti a, kojega predstavlja u g. 1803.,
kad je posve en za biskupa. Ova je maljana od slikara Seitza, a po originalu, to se nalazi u tolikom samostanu, darovanom od blagopokojnog
biskupa fra Iliji Star evi u.
5. Tri prsna kria (pektorala) biskupova. Jedan je velka dragocjenost,
dar cara Franje I. Sastoji se od 7 imitiranih smaragdk opto enih briljantima, u zlatnom okovu.
6. Dva biskupska tapa (pastorali).
7. Dragocjen pozla eni pladanj i vr za pranje ruku biskupu pri
sveanoj slubi Bojoj. Ovo je i sa umjetni kog gledita mnogo vrijedno:
savrena izratba u rokoko-slogu; na pladnju alegori ni relief, kako sv.
Gjuragj oslobagja zasunjenu djevicu od zmaja.

187

186
njaka, koja se nose pred biskupom u crkvi (bugia).
8. Dva srebrena svije
Veliki
sat,
koji
uz
satove i asove, pokazuje i mijene mjeseca.
9.
I ovo je carski dar Franje I. biskupu Mileti, kad je iz Italije polazio preko
Be a u milu domovinu.
ki tap, pozla ena
10. Biskupova kaika iz g. 1807., gostarica, putni
iz
Be a onda mladi
u
aa, koju je kao mali dar zahvalnosti poslo Mileti
na
orijentalnu
akademiju.

fra Marijan unji , kojega je tamo poslo Mileti

a
misal,
pontifikal,
ritual
itd.
11. Mileti
etak slovstva" 1815., Istomaenje
12: Od Mileti a izdane knjige: Po
nauka krstjanskoga" 1818. i ,Naretbe biskupske".
13. Tri ivotopisa Miletica; napisani jedan od fra Mije Bativi a,
i od fra Lovre Karaule (u rukopisu).
drugi od biskupa unji a (latinski), tre

Gornji dlo Mileti a zbirke.

rukom tampane iz g. 1817..
14. Mileti eve biskupske naredbe puku,
a, te potpisom nasljednika mu
nim
potpisom
Mileti

atom
i
vlastotu
sa pe
Barii a.
ivo
15. Donji dio ormara ispunja posugje, u kojem je biskup posve
ulje za cijeli svoj vikarijat. Ovdje su takogjer neke svete slike biskupove,
eva oca, koji je bio zlatar. Kad se
te sandu i sa nekolko diaka Mileti
e ovu njegovu zbirku do kraja.
svrstaju svi spisi bogoduhog biskupa, popunit

111. Bosansko franjeva ka zbirka. Ova zbirka krije u

-

sebi predmete od zamane povjesni ke vanosti i zanimivosti,

kao i od nominalne vrijednosti. Najbolje e u ovu zbirku pristati

jedan predmet, kojije lako stariji i od same Athname; a to je uveni
1. Grbovnik. Ovo je kao velka knjiga uvezan skup od 139 grbova
juglaslavenskih zemalja, te bosanskih i srpskih kraljeva i plemi a. Na dva
naslovna lista nalazi se: na prvom skupu grbovi od devet jugoslavenskih
pokrajina, a na drugom starobosan icom napisano, da je te grbove u ast
Stjepana Nemanje (Duana), cara srpskoga, narisao pop Stanko Rub i
god. 1340. Tude takogjer ima na latinskom jeziku potvrda iz god. 1800.
biskupa fra Grge Iliji a, da se taj grbovnik od pamtivijeka uva kod franjevaca u Fojnici.
O ovome fojni kom grbovniku mnogo se je po listovima znanstveno
raspravljalo, osobito: da 11 je on uistinu original iz godine 1340., ili poznija
kopija onogodinjega originala ; ali nema dokaza, kojim bi se ijedno potvrdilo, ili zanijekalo. No svakako mu sama .vanjtina daje mnogo stolje a
ivota; a i mjerodavne oblasti priznaju ga kao autenti ni kodeks plemi kih
grbova. U ovom je grbovniku za Bosnu prakti ni dokaz, da je pravi grb
kraljevstva bosanskoga: na dva tapa po jedna arapska okrunjena glava, megju njima mjesec sa zvijezdom, a ne onaj,
to se danas rabi za Bosnu; to bo je polag grbovnika grb Primordiae
Primoja i Rame. Onaj bosanski grb potje e nedvojbeno jo od bosanskih
banova, ako ne i od prije ; ter ako grbovi ostalih jugoslavenskih zemalja
isti su sada, kakvi su bili 1340., to dosljedno mora biti isti i bosanski
grb. Samo neznalica povijesti moe priznati bosanskim pravim grborn
sadanji nametnuti grb, koji pripada drugome kraju
lzvan okvira je ove knjige opisivati i tuma iti pojedine grbove,
nego navodimo iz grbovnika imena samo nekih poznatijih plemi kih obitelji, od kojih su neke izumrle, neke i sad ive u raznim krajevima. Evo
nekih: Kotromanovi , Nemanji , Mrnjavi, Tvrtkovi , Grebeljanovi, Bran
kovi, Katrioti , Crnoevi, Kosai, Kai, Vojnovi , Vladimirovi, Novakovi , Draoevi , Rubi, Paai, Stankovi , Vukovi , Ugrinovi , Knezovi ,
Vlasi, ubi , Frankopanovi , Tomanovi, Kova i, Zviezdi, Zlatonosovi ,
Tasovi , Zoranovi , Radielovi, Bosni, arkoevi, Resi, Sladoevi ,
Kopi, Margeti, Vili, Ljubibrati , estokrilovi . Sokolovi, Haleni, Klei ,
Vukoti, Mirilovi , Maslovi, Alaupovi, Radmirovi, Kosovi, Rajkovi ,
Krasoevi , Tolii, Sen evi, Krii , Grubeevi, dralovi , Jablani , Glum i,
anti , upanovi, Cetinjani , Neorovi itd.
2. Muhamedov list. Uz Athnamu bio je Muhamedov list glavnom
podlogom svih slobotina, to su ih bosanski franjevci dobili izravno od
padiaha. Ovaj vani ferMan dao je sultan Muhamed Sionskim kalugjerima,
a kasnije je protegnut na bosanske rubane-franjevce, kao i na sve redovnike u turskom carstvu. Slubena kopija toga lista nalazi se sada u samostanskom muzeju, pri aju i nijemo, koliko su puta ona ista slova opravdala kod niih turskih oblasti krivo progonjene franjevce. Donosimo taj
zanimivi Muhamedov list, preveden iz turskoga jezika:
Ugovor, kojega uini Muhamed s rubanima od brda Siona i sa svim#
drugim rubinima kr anskim. Ovaj ugovor zabranjuje od rubana uzimati ara.';
ili ktogod drugo, tili im initi ikakovo nasilje i nepravdu.

189

Dv an aslovn a li sta i z fojni k ogagrbovni ka.

Svi, koji su moje vjere i zakona na Istoku i Zapadu, te Arabtji i

Perziji, svi blizi i daleko prebivaju i, svi ueni i neuki, svikolici neka znadu,
da je po ovom pismu vjera zadata rubanima i kranima. Kogod dukle ovom
ugovoru i zadatoj vjeri bude suprot inio, meni se suprotivi, 4l kogod pripusti oli zapovjedi, da se njima nanese kakova uvreda: suprotivi se obe anju
i rje Bojoj, ini se dostojan Boje srdbe i proklestva, bio to sultan, li
koji drugi u me vjerujui (musliman) Ako bi koji ruban, odti papaz, oli kakav
putnik uteko u njihova prebivalita, ja, koji sam onih mjesta liVa0C i branitelj, otirat u ondale sve, koji bi njima kakvu uvrjedu hotjeli u initi. Neka
se takogjer od njih ne iziskuje i ne uzima ara ; nek u njih nitko ne dira,
niti im se tko usudi ta na ao uiniti. Kakogod su suci poglavari
zapovjednici od svojih kotareva (nahija), tako su i upnici od svojih upa
(nurija). Kad dolaze u svoje manastire, neka se nitko u njih ne mijea; neka
im putnici ne dosagjuju; neka se ne usudi nitko njihove crkve i ku e razvaljivati; neka se njihovo poku tvo l mal ne okre e u nainjavattje damija;
neka nijedan musliman ne uzinza nita njihova u svoju ku u. Kojigod bude
initi proti ovome, to je zabranjeno, neka zna, da je uvrijedio rije
da je protivan proroku Njegovu. Budu da su oni zdati za sveudiljnom molitvom, neka nitko od njih ne iziskuje ara li kakve danjke. Njihove dugove
ju odkupljujem. Gdjegod oni bili, na mora ili na zenzlji, ja ih pod svoju
obranu prinzam. Araa i desetne neka nitko od njih ne iziskuje; ipak koji
ima ara plaati, neka ne plaa ve od 12 drakmi tekim danjcitna nek se
ne pritiskuju. S njima neka postupaju musliman tihint i slatkim na inont,
jer su oni krdani i ruban, vrijedn poaljenja. Tko htjedne njih uznentiriti,
vazda ga otjerajte. Ako koji Tur in uzme kojzt kr anku, budi joj doputeno
prebivati kod tog svog mua muslmana, ali neka joj ne zabranjuje i i u
crkvu i po svom zakonu molitvu initi. Kogod proti ovomu Bojem ugovoru
bude initi, neka zna, da je uvrtjedio Boga i njegova proroka. Nitko nek im
ne zabranjuje crkve nainjati i popravljati; i do dana suda openitog neka u
njih nitko ne kre e.
Suret ovog pisma jest ispisan iz istog rukopisa, mjeseea rebiulahyr,
danu 4., godine 1044., a Gospodinove 1638.

f.

3. Starinska zvona. To nijesu zvona, nego dvije debele eljezne

plo e vese i na gredi, o koje bi se udaralo eljeznim tokmacima, i glas
toga sazivo je narod u crkvu, namjesto zvona, koja za turskog vremena
nijesu smjela zvoniti.
4. Starinske svjetiljke, kojima su se sluili redovnici u sobama.
One su se punile uljem, u kojem je stijenj plaminjao i svjetlio.
5. Starinska kovna tintarnica i pisa i pribor za puta. Stari konati
t6k za pisma.
6. elenka, koju je u znak odlikovanja davno dala turska vlada
nekom fra Petru Kozi u.
7. Osmanlijska odlikovanja (mededije), podijeljena dvojici pokojnih
franjevaca, i tri reda od sadanje uprave dravne.
8. Mnogobrojni peati ovog samostana i biskupa, od kojih su neki
stari i preko 300 godina.
9. Mnogi prstenovi, neki i biskupski; jedan zlatni od velke vrijednosti dar nadvojvode Salvatora t fra Jerki Barbari u.

-.09911r-

191

190
10. Prsni krievi nekih biskupa, to su u Fojnici prebivali.
11. Biskupski tap biskupe Dragi evia ili Dobreti a.
12. Cigarluk i vaza za duhan Omerpae, umjetno gravirani rad.
13. etiri velka dukata - dar prestolonasljednika Ferdinanta fra
Dominu Gojsilovi u, koji mu je itao misu na Bugojnu prigodom lova.
14. Stari turski epni satovi.
15. Nekolko lije nikih aparata starih lije nika fratara.
16. Starinske gitare, na koje su prije ujaci svirali.
IV. Crkvena zbirka. To je zbirka nekih crkvenih predmeta, koji se vie ne rabe, a isti u se bilo svojom starinom,
bilo umjetninom. To su:

Imajih, koje su takogjer ureene s krasnom ornamentikom, dapa e s narodnim motivima.

V. Zbirka oruja. Ovdje je za uspomenu pohranjeno
ito
starinsko oruje, kojim su se franjevci branili u ona
razli
ratoborna vremena. A lest :

1. Raznoga sustava puke, kao: tuc, tan ica, kubura, iana, karadus,
ester,
martinka, itd. - svake po jedan primjerak.
vin
2. Mnogi samokresi, najvie ih na kremen.
3. Nekoliko sabalja, osobito lijepe dvije krivoije,
4. Vie velikih handara (jatagana), sa urezanim turskim natpisom
5. Raznog oblika barutnja e.
6. Nadaka, topuza, salma, bajoneta.

VI. Zbirka iskopina. Zasada posve malena. U njoj su

naasti predmeti rimski u okolici Skoplja i Fojnice. Ima dosta
rimskih fibula i pera s oklopa. Nekolko velikih avala, iskopanih
pod bogomilskim ste cima.
VII. Zbirka narodnog veziva. arovita zbirka, koja pri- .
'e o i svakoga posjetioca. Tu je u bogatom izboru sabran vu
sav mogu i bosanski vez stari i novi, ve inom iz ovoga kraja.
Staro je vezivo veoma zanimivo. To je na pekirima, evrmama,
jaglucima. Ima uistinu sjajnih primjeraka.
VIII. Prirodoslovna zbirka. Ona je ivi svjedok, kolko
su stari ujaci" bili napredni, da se ve inu ne samo drugih
nego i ove znanstvene zbirke skupili. Akoprem malo, ali upravo
krasnih uzoraka moe u njoj opaziti. Navodimo glavnije objekte:

Crkvena zbirka u muzeju.

1. Nekoliko uzoraka bogatog i umjetnog crkvenoga veziva.
2. Veliki kri, obloen islikanim sedefom iz god. 1753.
4. Dragocjeni kale i procesijonalni kri, kao takogjer njena kruna
Majke Boje i Isusa - sve filigranski rad fojni kih zlatara.
5. Tabla ,,Chorus", risana godine 1782.
6. Misal biskupa Maravi a iz g. 1620., i jedan samostanski iz g. 1666.
7. Dva prastara kria - najnjenija drvorezbarija, srmom okovana.

U donjem razdjelu ove i pregjane zbirke izloene su mnoge

plo e s natpisima, to su bile bilo na samostanu, bilo na crkvi.

1. Velike morske koljke, zvijezde, jantari, koralji, predmeti od

morske pjene.
2. Mnogi, poput cvjetova njeni, komadi sige.
3. Vie okamenina.
4. Komadi lave, nafte, asbesta, itd.
5. Rijetkih primjeraka raznih ruda iz okolice i daleka : eljeza, antimona, pirita, oko 20 viti mramora, kristala, itd.
6. Lijepo uregjen herbarium od bilinstva iz okolice.
7. Nekoliko zanimivih primjeraka iz prirode, zvanih igra naravi".
8. Neto aparata za fizikalne pokuse, to je sluilo prije mjesnim
franjevcima, kad su bili u koli pu ki uitelji.
9. K ovoj zbirci pribrajamo i neka rukodjela, osobito na drvetu, koja
se isti u ili zanimivou, ili umjetno u. Od poljednih spotninjemo upravo
preciznu drvorezbariju jedne kapelice, to je bila na zagreba koj izlobi,
zatim doma e drvorezbarije: itava jedna sobna vrata, velika ploha od
kov ega, nekolko drvenih aa itd

IX. Zbirka narodnoga odijela. Malobrojna je, jer nijesmo u nju uvrstili uzorke sadanjega dijela, nego prijanjaga.
Vrijedniji su komadi:

193

192
1. Svilena anterija, sva vezana.
2. Velike muke toke iz starine.
3. Srebreni kov za je erme.
4. Velika slika na platnu iz god. 1783., na kojoj su onovremene
nonje naroda fojni koga.

X. Zbirka starih novaca (Numizmatika). Ako bi tko

mislio, da u onim danima tmine i progonstva nijesu znali bosanski franjevci i za ime ove idealne znanosti, prevarit e se.
Ne znamo, bili se i danas moglo s ve im oduevljenjem baviti
skupljanjem starin, osobito starinskog novca, kao to su to
inila bra a ovoga samostana prije. To je donekle i protuma ivo ; oni su bo svi polazili vie nauke u inozemstvu, gdje su
vidili razne zbirke, nau ili to cijeniti i vrativi se u domovinu
dali se mnogi na sakupljanje takih stvari, prema onodobnim
prilikama. Veliki narodni biskup Mileti bio je toliko zaneen
za starinama, da je svojim upnicima preporu io, da mu poalju
gdjegod nagju kakvu starinu, i on e ju otkupiti. On je stvorio
tako uz ine starine i bogatu numizmatiku u Fojnici. No poslije
njegove smrti odnese ju g. 1834. fra Marijan unji i pokloni
Frani I. ugarskom kralju i njegovom narodu u ime bosanske
instva bosanskoj reprovincije za zahvalnost u injenih dobro
e, koja
dovni koj mladei. Ipak se je i kasnije nalo ovdje bra
su imala za numizmatiku smisla, pa su revno za nju radili. Prvi
, koji, neto sam,
je numizmati ar bio poletni fra Bono Perii
neto s drugima, prikupi mnogo vrijednih novaca. Ali i od toga
- kako se tui u jednome svome spisu - izginu mu dosta :
jedan mu dio za njegove odsutnosti uzee neki iz drugih krajeva, jedan dio bijae povjerljivo dao na prou avanje, ali to
ode drugim putem. Nu unato svega toga poznije sabiranje o.
e stvori tolko i takih primjeraka
Perii a i druge zauzetne bra
numizmatike, da je o njoj izjavio prvi sadanji stru njak u Bosni,
Dr. Truhelka, e je to od privatnih numizmatika najdragocjenija
zbirka". Trebalo bi stru noga znanja, da ovu zbirku opiemo;
enito novce fojni ke
ali mi emo ovdje spomenuti samo op
numizmatike, koji su razredani, do im ih jo ima neodregjenih.
Najvie ima novca rimskoga i slavenskoga.
a, kralja Tvrtka I. i 11. Tome i
1. Bosanski novci bana Kotromani
Stj. Tomaevi a.
2. Dubrova ki, vrlo mnogi, osobito srebreni.
3. Slavenski: poljski, (Sigismundovi), srpski, bugarski, ruski.
4. Ugarski mnogi, osobito vrijedan dukat Matije Korvina.

5. Novci HabsburgOvaca, kao: Maksimilijana, Leopolda 1. i 11. Franje

Lotarinkoga, Marije Terezije, mnogi zlatni Josipa I. i 11., Ferdinanda
Franje Fosipa I.
7. Mleta ki novci, vrlo mnogi.
8. Raznih drava evropskih novci : englezki, vicarski, franceski, turski
svake vrsti, njema ki, (koli svjetovnih, toli duhovnih gospodara), italski,
panjolski, skandinavski, raznih drava balkanskih.
9. lzvanevropski novci, osobito mnogih ameri kih republika.
10. Gr ki novci; najstariji: Filipa Macedonskog i Aleksandra Velkoga.
11. Rimski novci bogato su zastupani u zbirci. Tih je razne kovine,
forme i veli ine, a najvie raznih gospodara; vrijedni su: Oktavijana Augusta,
Trajana, Valensa, Gordijana (16 raznih vrsti), Valerijana, Antonija Pija itd.,
i novci mnogih rimskih patricijskih obitelji.

Pripomenut nam je, da se u muzeju zame e i mala galerija slika. Dosad ima oko desetak uljenih slika na platnu. O
etirima se moe re i, da su ispod umjetni koga kista: Madona,
od kojega prvaka talijanske kole ; sv. Frano Asiki, Gospa Trsatska i Presv. Srce Isusovo - ove koliko su stare, jo su vie
umjetni ke slikarije.
Ovamo spadaju i zbirke fotografij&. To su u 4 omana
albuma : 1. zbirka povjesnih i prosvjetnih velikana, 2. zbirka
vladara i dravnika, 3. zbirka crkvenih dostojanstvenika, 4. zbirka
bosanskih franjevaca.

D. Arkiv.
Kako su nai stari znali pohranjivati ne samo slubena
pisma i vane spise, nego takogjer biljeiti neslubene a vane
stvari : najbolje svjedo e samostanski arkivi. Arkiv fojni koga
samostana, tako starodrevnoga, jest jedna prava riznica. Dosada
nijesu bili poznati iroj javnosti ni po imenu spisi, sadrani u
ovome arkivu ; a evo ih sada imenujemo :
1. Fojniki ljetopis.
2. Enchiridion o. fra Mate Kristi evi a o prolosti ovoga samostana.
3. Dnevnik fra Grge Marti a, kao zastupnika katolika kod sredinje
turske uprave u Sarajevu.
4. Prevod sultanskih fermana fojni kih na latinski jezik, u injen po
austrijskom konsulskorn pomo niku Dr. Atanackovi u, god. 1818.
5. Diploma Rakoczy-jeva. Ovo je jedna darovnicl Juraja Rakoczy-ja
franjevcima Bosanske provincije god. 1692. Pisana je na pergameni; ime
gospodara i naslov diplome izragjeno je zlatnim slovima.
6. Homilije u 2 sveska, pisane u prvoj polovici XVI. vijeka.
7. Rukom tampani napjevi misni (note i tekst) od fra Vice Vi ica;
zajedno i original njegovih crkvenih pjesama, to ih kasnije izdao o. fra
Franjo Juki .

13

194
hrvatskog rije nika.

8. Pokusne radnje oko prevoda sv. Pisma i

9. Zabiljeeni narodni obi aji.
10. Turski fermani.
11. Turski slubeni spisi u 10 svezaka registrirani, i mnotvo ih jo
neregistriranih.
i u po etak 17.
12. Ra uni samostanskog prlmitka i izdatka, dosiu
uni
samostanski
uvezani
od
1784.
ovamo dalje.
stolje a, bosanicom pisani. Ra
13. Zemljine isprave.
a, raznoga sadraja, osobito
14. Premnogi rukopisi o. fra Bone Perii
povjesni kog i arkeolokoga.
Fragmenta historica. Mnogo povjesnih podataka, izvagjenih iz
15.
Propagandina arkiva u Rimu, iz biljeaka o. Eugebija Fermendina i drugih.
16. Dnevnik o. fra Mije Guji a.
i se ovoga samostana.
17. Listovi gvardijanski i dopisi ti u
osobito fra
18. Obilna korespondencija franjevaca ovog samostana,
a, fra Nikole Krili a, itd.
Bone Perii a (sa uglednim li nostima), fra Mije Guji
nih pisama velikih ljudi u Bosni: biskupa Iliji a,
19. Zbirka vlastoru
a, osvojitelja Bosne baruna
unji a, Vuli i a, zatim Juki a, Marti
Filipovi a itd.
oblasti samostanu.
20. Vanija slubena pisma duhovnih i svjetovnih
uni. inventari.
lz
raznih
upa
ovoga
samostana
stari
ra
21.
kih kola, to su ovamo
22. kolska izvje a od starih fratarskih pu
slata iz sve provincije, kad je ovdje residirao provincijal
itog sadraja, osobito bosan icom
23. Premnogi stari ulomci razli
Neka
pisani, koje je mnoge objelodanio Dr. Corovi pod naslovom
.

fojnika pisma".

SADRZA J.
Strana

Predgovor
Zemljoplsne 1 povjesne crtice o FojnIci i njezinoj okolici

5
7

1. God. osnutka-1500.

Sadraj: Postanak samostana u Bosni. Prvi redovnici: dominikanci i franjevci. Njihova narodnost. Postanak i vanost fojni koga samostana. Pazarnice. O. Zvjezdovi . Prva turska zanovetanja. Grki metropolit. Srnrt o. Zvjezdovi a.

17

II. God. 1500.-1599.

Sadraj: Crkva. Vino. Razorenje crkve i samostana. Obnova

istih. Vinograd. Biskup Kovai. Vladike. Nasilja. Popravak crkv.
Biskupi.

25

111. God. 1600.-1699.

Sadraj: Progon. Posveta crkve. Nasilja pojedinaca. Redovni ke

skuptine. Musafirhana. Nepravde. Svjetovnja ka odjea. Grkoisto ne vladike. Krvarine. Sijelo biskupa. Potvore doma ih.
Grozna izmiljotina. Vladika. Biskupi Lu i i Mrnjavi. Fra
Pavao Rovinjanin. Turske oblasti. Bisku Benli . Lije nici.
Imotski. Vladika. Poar. Obnova. Potvore. Posveta crkve. Dulus.
Ramski samostan. Princ Eugen Savojski.

37

IV. 1700.-1799.
,10

ZMP. AJNA'
ZBIRKA
/>a

Sadraj: Ara. Dugovi. Muhamedov list. Kuga. Pokrivanje zgrada.

Potvore. Biskup Dragi evi. Kuga i druga nevolje. Kri na groblju
Izdaci. Klevete. Baaluk. Biskupova smrt. Biskup Dobreti . Prvi
vladiin pohod. O. Stjepan Trogan i. Hadi Smailovi. Popravak
krova. Razno nesree.

69

V. God. 1800-1913.

Sadraj: Tuba. Orgulje. upni stan u Skoplju. Mileti biskup.

Poturenice. Razne tete. Kuga. Globe. Zgrade. Nemiri u puku.
Smrt Miletia. Nova crkvena uprava. Biskup unji. Novi samostan. Krevine. kola. Okupacija. Dioba upa. Nova crkva.
Obnova samostana.
VI. Znamenitlja bra a.
VII. kole ovog samostana.
VIII. Samostanske upe
IX. Samostanskl posjed
X. Samostanske zbirke

105
129
148
151
169
175