Sie sind auf Seite 1von 17

HRVATSKO KATOLIKO SVEUILITE

Ilica 242, Zagreb

Odjel za povijest
Diplomski studij: 2. godina
Usmjerenje: Suvremena povijest
Kolegij: Samostalna Hrvatska i Domovinski rat
Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Ante Nazor

Operacija Medaki dep 1993.


(seminarski rad)

Student: Luka ari

Mentor: doc. dr. sc. Ante Nazor


Zagreb, prosinac 2015.

Sadraj:
1. Uvod
2. Liko bojite 1991. i mirovne snage UN-a u Hrvatskoj
3. Stanje na likom bojitu i oko grada Gospia 1992./1993.
4. Tijek operacije Medaki dep i stanje do 17. rujna 1993.
5. Nepostojea kanadsko-hrvatska bitka
6. Hrvatski i srpski gubitci u operaciji Medaki dep
7. Zakljuak
8. Literatura

1. Uvod
Danas kada se govori o operaciji Medaki dep, odnosno Dep 93', prve asocijacije koje
se javljaju u hrvatskoj javnosti su zloini, ubojstva srpskih civila, neasno postupanje generala
Norca, akcija koja je nanijela tetu Hrvatskoj itd. Mediji o njoj piu uglavnom u negativnom
kontekstu, a nevladine udruge i razne udruge za ljudska prava i prava civilnih rtava rata
nastupaju neznanstveno i nekritiki prema ovome problemu. Zanemaruje se povijesni kontekst,
okolnosti operacije, tijek operacije i problemi s kojima su se Hrvatska vojska i policija
suoavale na terenu. Kontroverze oko ove operacije olako se prihvaaju i interpretiraju, a
pravila povijesti nimalo se ne potuju. Zato je uope dolo do operacije i je li se ona mogla
izbjei? Moe li se govoriti o rujnu 1993., a da se ne govori o 1991. godini i kontinuitetu
velikosrpske politike koja na ovim prostorima traje u kontinuitetu ve 150 godina? Koji je bio
cilj operacije? Nije li Hrvatska imala puno legalno i legitimno pravo osloboditi svoj okupirani
teritorij s kojeg su ugroavani slobodni dijelovi drave? Nije li nesposobnost UNPROFOR-a
pridonijela tome da se Hrvatska odlui za vojnu operaciju? Kako su HV i Specijalna policija
MUP-a proveli tu akciju i koji im je bio cilj? Protjerati i pobiti srpsko stanovnitvo ili sprijeiti
topnike napade i provokacije srpske strane te tako rasteretiti hrvatsku obranu na tom prostoru?
Posebno poglavlje posvetit u nepostojeoj kanadsko-hrvatskoj bitci koju treba shvatiti ozbiljno
jer su na njezinom temelju nagraeni kanadski pripadnici UNPROFOR-a, a Hrvatska je vojska
proglaena zloinakom. Jesu li sve rtve bile civilne? Jesu li sve unitene kue bile unitene
zato to su srpske ili zato to su mnoge koritene u vojne svrhe? Mnogo je pitanja na koja treba
dati odgovor, a sustavna kriminalizacija ne samo Medakog depa, ve i cijelog Domovinskog
rata zahtijeva temeljita znanstvena istraivanja i radove koji bi trebali biti lieni bilo kakvih
ideolokih pretpostavki i manipulacija.
2. Liko bojite 1991. i mirovne snage UN-a u Hrvatskoj
Kako bismo razumjeli operaciju Medaki dep iz rujna 1993. godine, moramo poznavati
povijesne okolnosti i uzroke koji su do nje doveli. Agresija JNA, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku
1991. godine uzrok su svih oslobodilakih operacija Hrvatske vojske i policije u Domovinskom
ratu. Ne smijemo izostaviti nemo i nesposobnost snaga Ujedinjenih naroda (UN) u Hrvatskoj
koje nisu mogle natjerati pobunjene Srbe na prihvaanje injenice da ive u meunarodno
priznatoj i suverenoj hrvatskoj dravi. Snage UN-a, odnosno UNPROFOR-a (United Nations
Protection Forces), imale su zadau uvati mir (peacekeeping) do konanog politikog rjeenja

to je njihovu aktivnost u UNPA zonama (United Nations protected areas) uinilo prilino
pasivnom i neuinkovitom.
Napadnu operaciju na prostoru Like i junog Korduna, to je bio prostor koji je
obuhvaala 5. vojna oblast Jugoslavenske narodne armije (JNA), trebao je provesti Rijeki
korpus obranom vojarni u Rijeci i Delnicama, a zatim probojem Rijeka Delnice Vrbovsko
Slunj izbiti na Plitvice. Meutim, korpus se nalazio u okruenju u Istri i Gorskom kotaru te
nije mogao provesti tu zadau. Zato je napadna operacija u Lici povjerena taktikoj skupini
Banjalukog korpusa sastavljenoj od 6. partizanske brigade 10. partizanske divizije i tenkovske
ete 329. oklopne brigade. Ta skupina trebala je zajedno sa snagama JNA na poligonu Slunj
razbiti hrvatsku obranu na podruju Slunja i sudjelovati u napadu na Karlovac. Kako se 6.
brigada do kraja rujna 1991. raspala, Slunj je neplanirano dugo ostao problem za JNA na
Kordunu. Okupiran je tek 17. studenog 1991. Na likom dijelu bojita Operativne grupe 3 do
kraja rujna hrvatske su snage uvrstile obranu Otoca te prele u manje ofenzivne akcije i
protunapade, uglavnom na Drenov Klanac. Glavna snaga JNA prema Otocu i Brinju bila je 2.
lika brigada koja se dugo ustrojavala i popunjavala lokalnim srpskim stanovnitvom. Od
Titove Korenice do Bunia djelovala je 4. lika brigada koja je 10. prosinca zauzela selo anak.
Okupacija je kratko trajala; u protunapadu hrvatskih snaga od 11. do 13. prosinca osloboena
su sela anak, Glibodol i Dabar. U junoj Lici, na pravcu Graac Gospi djelovale su
uglavnom snage pobunjenih Srba, a od ljudstva s podruja Graaca ustrojena je 19. rujna 1.
brigada Teritorijalne obrane (TO). Jedan od presudnih trenutaka za obranu ovog dijela Hrvatske
bila je predaja vojarni JNA u Gospiu i Peruiu sredinom rujna, ime se ujednaio odnos snaga
zbog oruja zaplijenjenog od strane hrvatskih snaga. Srpske snage prele su u obranu i povukle
se iz istonih dijelova Gospia na poloaje ispred Metka. TO iz Graaca je 16. rujna zapoela
operaciju ienja Lovinca i Svetog Roka, a deset dana kasnije izbila je na crtu Lovinac Ruka
Sveti Rok. Dan kasnije deblokirala je veliko skladite JNA u Svetom Roku i zauzela Lovinac.
U drugoj polovici listopada i poetkom prosinca 1. partizanska brigada, koja je krajem godine
ustrojena u motoriziranu brigadu, sukobila se s hrvatskim snagama oko Divosela, ali bez
znaajnijeg pomicanja crte razdvajanja. Sredinom prosinca hrvatska obavjetajna sluba
prikupila je informacije o prijedlogu Kninskog korpusa tabu Vrhovne komande da se prebaci
u Liku na pravac Graac Gospi Otoac, nakon to izvue svoje snage iz ibenika i Splita,
u cilju presijecanja komunikacije Karlobag Senj Ogulin i spajanja sa OG 3 u Lici. Taj plan
nije realiziran, a 2. sijenja 1992. u Sarajevu je potpisano primirje izmeu predstavnika
Republike Hrvatske i JNA. Pobunjeni Srbi i JNA nisu mogli biti zadovoljni stanjem na bojinici
4

jer nisu ostvarili svoj cilj u Lici. Unato tome izvrili su etniko ienje i pljaku okupiranog
teritorija RH u Lici.1
Rezolucijom 721 Vijea sigurnosti UN-a od 27. studenog 1991. prihvaen je Vanceov
plan za Hrvatsku koji je predviao mirovnu operaciju prijelaznog aranmana. Prvi preduvjet
dolaska mirovnih snaga bio je bezuvjetni prekid vatre i suradnja obiju strana u sukobu. Trajanje
mandata UNPROFOR-a odreeno je na est mjeseci s mogunou produenja ako se ne
postigne politiko rjeenje. Snage UN-a trebale su biti rasporeene u podrujima pod zatitom
UN-a (UNPA) koja e biti demilitarizirana. UNPA zone obuhvatit e podruje gdje su Srbi
veina ili znaajna manjina, a gdje su napetosti dovele do sukoba. Dogovorene su tri UNPA
zone: istona Slavonija, zapadna Slavonija i Krajina. Sve snage u njima trebale su se povui
i raspustiti. Srpske paravojne formacije i formacije TO-a trebale su predati oruje UN-u ili
ZNG-u na uvanje. JNA se trebala povui paralelno sa razmjetajem snaga UN-a. Policijski
promatrai UN-a dobili su zadau nadgledanja lokalnih policijskih snaga te su zajedno sa
snagama UN-a trebali brinuti o sigurnosti stanovnitva u UNPA zonama. Snage UN-a bile su
lako naoruane i uspostavile su kontrolne toke na svim prometnicama prema UNPA zonama
kako bi nadgledale demilitarizaciju podruja i sprijeile mogue incidente.2 UNPROFOR je
uspostavljen 1992. rezolucijom Vijea sigurnosti 743 na godinu dana na osnovi izvjea
glavnog tajnika Boutrosa Boutrosa Ghalija. UNPROFOR je od hrvatske strane doekan s
velikim oekivanjima i nadom da e njegovo prisustvo rijeiti gotovo sve hrvatske probleme.
Meutim, nije uspio provesti povlaenje JNA iz okupiranih podruja RH i razoruavanje
srpskih paravojnih postrojbi. Srpska policija djelovala je neovisno o snagama UN-a koje nisu
uspjele postii razmjeran sastav policije koji bi odgovarao predratnom etnikom sastavu
stanovnitva. Jedna od najvanijih zadaa UNPROFOR-a bila je povratak prognanika u UNPA
zone to se nikada nije ostvarilo, i konano, UNPROFOR nikada nije uspio u obnovi hrvatske
vlasti u tzv. ruiastima zonama podrujima pod srpskom okupacijom koja nisu
obuhvaena dogovorenim granicama UNPA zona.3 Vano je naglasiti kako Vanceov plan nije
predvidio nikakve sankcije za onu stranu koja se ne bi pridravala demilitarizacije zatienih
podruja, osim eventualne osude od strane Vijea sigurnosti. Naime, UN je odabrao
peacekeeping kao tip mirovne operacije, a hrvatska i srpska strana eljele su iz te injenice
izvui najbolje to su mogle. Srpska strana eljela je to due zadrati status quo to bi u
Davor MARIJAN, Djelovanje JNA i pobunjenih Srba u Lici 1990.-1992. godine, Senjski zbornik, 33/2006.,
br. 1, 233.-235.
2
Mario NOBILO, Hrvatski feniks. Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata 1990.-1997., Zagreb, 2000., 247.248.
3
Isto, 399.-400.
1

konanici rezultiralo izdvajanjem okupiranog teritorija iz Republike Hrvatske. Razoarenje


hrvatske strane bilo je vidljivo ve poetkom 1992. jer su snage UN-a samo zamrznule zateeno
stanje to je logina posljedica peacekeeping operacije. Iz toga slijedi da je dugorono prisustvo
takve operacije UN-a u Hrvatskoj tetno za hrvatske interese.4 Ubijanje i protjerivanje
preostalih Hrvata i unitavanje njihove imovine na okupiranim podrujima se nastavilo, bez
obzira na pristutnost UN-a. Nakon to je izbio rat u Bosni i Hercegovini Hrvatska je brinula za
vie od pola milijuna prognanika i izbjeglica, uglavnom Hrvata i Muslimana. Krajem 1992. bilo
ih je 663.493. Hrvatsko gospodarstvo sve je tee podnosilo okupaciju dijela drave i prometnu
izoliranost.5
Uzevi u obzir navedene okolnosti, Hrvatska je morala reagirati i na vojnom planu. U
razdoblju od 1992. do 1995. hrvatske snage postupno su oslobaale okupirani teritorij RH i
povijest je pokazala da je Srbe trebalo vojno poraziti kako bi poeli ozbiljno pregovarati i kako
bi uope moglo doi do kraja rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Jedan od manjih operacija,
ali vrlo znaajna, bila je Medaki dep iz 1993. godine.
3. Stanje na likom bojitu i oko grada Gospia 1992./1993.
Okupirano podruje Like 1992. prostiralo se od Male Kapele na sjeveru do grebena
Velebita na jugu. Unato Sarajevskom primirju, Gospi, Stari Liki Osik, Perui i Otoac i
dalje su bili pod napadom srpskog topnitva, a povremeno i pjeatva. U okolici Otoca
pobunjeni Srbi zaposjeli su dominantne vrhove i pod paljbom drali prometnice Otoac
Josipdol i Otoac Gospi. Kod Likog Osika srpske su snage izravno gaale komunikaciju
Gospi Perui. Gospi je kao strateki centar Like bio kljuan. Nalazio se u poluokruenju,
neprijatelj je drao dominantne toke oko grada i nadzirao komunikaciju Gospi Karlobag.
Hrvatske snage drale su poloaje na Velebitu do prijevoja Mali Alan, ali su srpske postrojbe
nadzirale pristup tim poloajima i manevar po Velebitu. Iz Barleta, Medka, Divosela i Debele
glave neprijatelj je tukao po Gospiu i prometnicama te prijetio njegovim zauzimanjem. U
opasnosti je bio i Velebit, a njegovim zauzimanjem Hrvatska bi se presjekla na dva dijela, to
bi bila katastrofa za hrvatsku obranu i dravu.6

Ivica MIKULIN, Republika Hrvatska i mirovna operacija Ujedinjenih naroda: kada, kako i zato je dolo do
njezine realizacije?, Historijski zbornik, 64/2013., br. 1, 154.-155.
5
Ante NAZOR, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih/Greater-Serbian Aggression on Croatia in the 90's,
Zagreb, 2011., 130.
6
Miroslav MEIMOREC, Politiko i vojno stanje prije i u vrijeme operacije Medaki dep, National security
and the future, 4/2003., br. 1-4, 51.-52.
4

Nakon operacije Gusar 93', u hrvatskoj javnosti poznatije kao Maslenica, Generaltab
Vojske Jugoslavije u Beogradu obznanio je Strategiju realne prijetnje odmazda topnitvom i
raketnim sustavima po ciljevima od vitalnog znaenja za RH. Srbi su se nadali da e tako
odvratiti daljnje napade hrvatskih snaga i stvoriti dojam da su snaniji nego to zbilja jesu. 7
Hrvatski admiral u mirovini Davor Domazet-Loo u svojoj knjizi o stratekom pogledu na
Domovinski rat zapisao je kako topniko-raketni napadi na ibenik, Zadar, Gospi, Karlovac,
Slavonski Brod i upanju, a osobito na Masleniki pontonski most nisu prestajali punih osam
mjeseci. Na svaki od ciljeva ispaljeno je od etiri do dvjesto raketa i granata, a negdje i vie.
Pritom su stradale brojne civilne rtve. Krajem kolovoza i poetkom rujna tim napadima
posebno je bio izloen Gospi. Ministar obrane Gojko uak 23. kolovoza 1993. izjavio je da
se hrvatske snage nee povui s Maslenice, Perue i Zemunika. etiri dana kasnije predsjednik
RH Franjo Tuman uputio je poruku generalu UNPROFOR-a Jeanu Cotu i srpskim voama u
Kninu da e Hrvatska vojska djelovati po ciljevima u Kninu, ako se nastavi topniko-raketno
djelovanje po Maslenikom mostu. U uvjetima muslimansko-hrvatskog sukoba i openito rata
u BiH, i potpore Srbije Krajini, Zagreb je prednost davao politikim pregovorima. Meutim,
stav Srba bio je ili drava ili rat do beskraja. Srpsko vodstvo u Kninu vjerovalo je da
meunarodna zajednica nee dopustiti Hrvatskoj da problem Krajine rjeava oruanom
silom, a s druge strane je vjerovalo da e se Srbija izravno ukljuiti u rat ako do toga doe.
Meunarodna zajednica nametnula je pregovore koji su rezultirali Zagrebako-erdutskim
sporazumom kojim je predvieno da Hrvatska vojska napusti podruja osloboena u
operacijama Miljevci i Maslenica. Meutim, 3. kolovoza 1993. predsjednik Tuman je
sporazum proglasio mrtvim zbog neprestanih srpskih topnikih napada na Masleniki most i
grad Gospi u kojemu je ivot poetkom rujna 1993. postao neizdrivim. Tadanji naelnik
Glavnog stoera general Janko Bobetko odluio se za operaciju nie taktike razine kojoj bi
glavni cilj bio ukloniti topniko-raketno djelovanje po Gospiu. Na prijedlog vritelja dunosti
zapovjednika Zbornog podruja Gospi, brigadira Rahima Ademija, operacija je nazvana
Medaki dep.8
4. Tijek operacije Medaki dep i stanje do 17. rujna 1993.
U pripremnoj fazi operacije, od 7. do 9. rujna 1993., zapovjednik 9. gardijske brigade
pukovnik Mirko Norac izdao je 7. rujna zapovijed za napad i izvrio ralambu sa
zapovjednicima podreenih postrojbi. Idui dan, 8. rujna, uslijedilo je izvianje terena,
7
8

ISTI, n. dj., 54.


Davor DOMAZET-LOO, Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. Strateki pogled, Zagreb, 2010., 271.-273.

pripreme i upoznavanje postrojbi sa njihovom zadaom. Uveer istoga dana, odran je sastanak
zapovjednika bojni/samostalnih satnija sa pukovnikom Norcem. Zborno podruje Gospi
proglasilo je najvii stupanj borbene gotovosti. U noi s 8. na 9. rujan hrvatske su snage potajno
dovedene na poetne poloaje za napad: 200 300 metara od neprijateljske crte. Dovedeni su
tenkovi, oklopni transporteri i oruja za protutenkovsku obranu, a pjeatvo je izradilo prolaze
kroz minska polja. Obavjetajna izvjea MUP-a i obavjetajna sluba MORH-a obavijestila je
o grupiranju neprijateljskih vojnika na podruju Medka. Izvjea govore o 250 pripadnika
srpskih snaga, a meu njima i rumunjskih plaenika. Napad je krenuo u ranim jutarnjim satima,
izmeu 05.38 i 6.00, nekoliko izvora donose razliite podatke. Isto tako, nailazimo i na razliite
podatke o tome koliko dugo je bitka trajala. General Janko Bobetko navodi etiri sata, kanadski
izvori spominju etiri dana, srpski izvori sedam dana, a u optunicama Meunarodnog suda u
Haagu vrijeme operacije se odreuje u vremenu od 9. do 17. rujna 1993. u 18.00.9
Vanu komponentu hrvatskih snaga u operaciji Medaki dep inila je Specijalna
policija MUP-a na Velebitu, pod zapovjednitvom generala Mladena Markaa, bez kojih, po
svjedoenju generala Bobetka, Hrvatska ne bi drala Velebit. Zajedno s 9. brigadom specijalna
je policija trebala biti imbenik koji e odluiti ishod bitke. Ciljevi operacije Medaki dep bili
su: odbaciti snage od Gospia, dobiti bitku za Velebit te slomiti neprijatelja na pravcima Medak,
Liki itluk i Oranice, dovodei na taj nain u okruenje srpske snage oko Divosela kao
velikosrpskog sredita Like. Jedna od najvanijih zadaa bila je ovladavanje Debelom Glavom
na nadmorskoj visini od 762 metara s pomou koje se kontroliraju svi pravci na Velebitu.10
U prvoj fazi napada, 9. rujna 1993., topnike postrojbe hrvatskih snaga gaale su srpske
poloaje pet minuta, pogodivi pritom komandno mjesto 2. bataljuna 9. brigade Srpske vojske
Krajine i srpsko sredite veze u Medku, to je izazvalo veliku pomutnju u srpskim redovima.
Srpsko topnitvo odmah je uzvratilo i na hrvatske snage i na grad Gospi. U Poitelju i itluku
dijelovi 9. brigade SVK odmah su usred topnikog napada hrvatskih snaga napustile svoje
poloaje ostavivi pritom naoruanje i streljivo. Do 08.30 1. i 2. bojna 9. gardijske brigade
ostvaruje blii cilj bez poginulih i uz tri ranjena vojnika i jedan uniteni tenk. Snage 3. bojne 9.
gardijske brigade naila je na jai otpor na poloaju Kamenjua. Do ostvarenja blie zadae 3.
bojna ima dva poginula, pet ranjenih, jedan oteeni tenk i dva unitena sanitetska vozila.
Izviaka satnija napreduje prema selu Rogii, no biva otkrivena i privremeno zaustavljena, no

Miroslav MEIMOREC, Bataille de Medak Operacija Medaki dep, National security and the future,
4/2003., br. 1-4, 77.-78.
10
Janko BOBETKO, Sve moje bitke, Zagreb, 1996., 382.-383.
9

uz napredovanje 3. bojne ovladava bliom zadaom, uz jednog ranjenog pripadnika. Snage


specijalne policije prikriveno su ule u neprijateljsku pozadinu, prilikom ega je bilo ranjenih
od mina to je usporilo napredovanje. Budui da nije dolo do susreta s 9. brigadom u odreeno
vrijeme, obru nije dovoljno brzo i uinkovito zatvoren te se neprijatelj mogao pregrupirati i
pruiti jai otpor. Jedan dio srpskih snaga izvukao se iz obrua i naao spas u poumljenom
dijelu Velebita. Snage generala Norca izbile su na svoju poetnu liniju i pjeakim snagama sa
dva tenkovska voda izvrile napad na pravcu Oranice Liki itluk te dostigle crtu Cindrino
Brdo Rogia most i spojile se sa snagama MUP-a koje su djelovale na pravcu Medak Liki
itluk. U drugoj fazi napada jaa srpski otpor u selu Strunii na pravcu 3. bojne, dok preostale
snage 9. brigade osiguravaju bokove, napreduju i osiguravaju teren. Do 12.00 dio snaga 1. i 2.
bojne ovladao je sljedeom crtom i spojile su se s postrojbama specijalne policije koje su
unitavale neprijatelja u izvlaenju. 3. bojna uspjela je svladati neprijatelja u selu Strunii i
ovladati tim mjestom. U 13.05 zapovjednitvo Sektora dobiva od postrojba izvjea o izvrenoj
zadai. Hrvatske snage izbile su na crtu Begluk Drljii Pjeveva draga, na kojoj se
pripremaju za obranu. Vode se manji okraji sa zaostalim srpskim snagama. Protivnik je krenuo
u protunapad ali je bez potekoa odbijen. Snage HV-a i MUP-a dobile su nareenje da ne
pokuavaju pomaknuti dostignutu crtu.11 General Bobetko kae kako je akcija zavrila za etiri
sata, a hrvatske su snage odnijele pobjedu u kojoj je neprijatelj potpuno iznenaen i potuen.
Dobivena je bitka za Velebit, a pritisak na Gospi je znaajno oslabljen. Ono to je uslijedilo,
pie Bobetko, bila je velika, organizirana politika galama, pritisak na Predsjednika, Vladu i
njega samoga, da se operacija zaustavi, iako su hrvatske snage mogle krenuti i prema Graacu.
Posebno zanimljiv odlomak iz generalove knjige jest onaj o susretu s generalom UNPROFORa Jeanom Cottom. Bobetko mu je prigovorio na neizvravanje zadaa i nepotivanje
suvereniteta RH i od strane Srba i od strane UNPROFOR-a, to je bio glavni uzrok zato je
Hrvatska morala provesti vojnu operaciju sa svrhom oslobaanja vlastitog teritorija i
sprjeavanja presijecanja Hrvatske na dva dijela.12
Dan nakon zavretka operacije, 10. rujna 1993. aktivirala se cijela bojinica od
Dalmacije do Karlovca. Srbi su nastavili sa strategijom realne prijetnje: gaan je Karlovac, a
raketa zemlja-zemlja pogodila je predgrae Zagreba. Srbi su hrvatskoj strani predali popis od
tridesetak ciljeva koji e biti napadnuti ako se Hrvati ne povuku ili nastave napadati Republiku
Srpsku Krajinu. Specijalna policija na Velebitu izloena je nonim napadima i topnikoj paljbi

11
12

M. MEIMOREC, Bataille de Medak Operacija Medaki dep, 79.-81.


J. BOBETKO, Sve moje bitke, 384.-385.

iz Medka, a na podruju Divosela jo se nalazi ovea skupina srpskih snaga i civila. Okruene
srpske snage pokuavaju se izvui uz pomo SVK koja je 11. rujna u 05.00 topnikom paljbom
zasula hrvatske snage na novoj obrambenoj crti. Pjeaki napad koji je uslijedio hrvatske su
snage odbile. Grupa srpskih vojnika i civila zapadno od sela Drljii su otkriveni i do podne
razbijeni. Ubijeno je 12 srpskih vojnika, dva vojnika i dva civila su zarobljeni. Toga dana je od
srpskog topnitva na Velebitu ranjeno osam pripadnika MUP-a, a kod Gospia su ranjene tri
osobe. Kao odgovor na te napade, HV je gaao Korenicu i Udbinu. Sljedei dan, 12. rujna,
srpska je strana stabilizirala crtu i dovodila nova pojaanja. Taj dan odbijeno je nekoliko srpskih
napada na novu crtu obrane. Hrvatske strane provode ienje osloboenog podruja, odnosno
likvidaciju preostalih neprijateljskih grupa koje jo pruaju otpor. Brigadir Ademi je, prema
naputku Bobetka i odluci Tumana, zapovjedio da se sljedeih 48 sati ne otvara topnika vatra
na velike gradove, ak ako i neprijatelj to ini. 13. rujna postignut je usmeni sporazum o prekidu
vatre. U Gospiu je poginula jedna osoba, a ranjeno je 11. Srbi su i dalje tukli topnitvom,
odbijen je napad na brda, a HV je minobacaima tukao srpske minobacae, dok su hrvatski
tenkovi gaali poloaje u Ljubojeviima i Sitniku. Hrvatska protuzrana obrana gaala je srpski
zrakoplov Jastreb koji je nadlijetao i djelovao po poloajima HV-a. Vijee sigurnosti UN-a je
14. rujna zatrailo prekid vatre i povlaenje snaga. Istoga dana specijalna policija odbila je dva
napada na Drljie. Sporazum o prekidu vatre potpisan je 15. rujna 1993. te je dogovoreno
povlaenje hrvatskih snaga na poloaje prije 9. rujna 1993. Sporazum su potpisali sa srpske
strane general-major Mile Novakovi, a sa hrvatske general-bojnik Petar Stipeti. Prekid vatre
trebao je nastupiti 15. rujna u 12.00, a nadzor podruja trebao je preuzeti UNPROFOR. Rok za
povlaenje bilo je 24 sata, no hrvatska strana inzistirala je na jo dodatna 24 sata. Konano je
vrijeme povlaenja dogovoreno za 17. rujna u 18.00. U noi s 15. na 16. rujan 1993. dolo je
od okraja hrvatskih vojnika i kanadskog bataljuna UNPROFOR-a o emu e vie rijei biti u
sljedeem poglavlju. 16. rujna 1993. u 22.00 prema sporazumu Glavnom stoera HV-a i
UNPROFOR-a brigadir Ademi je izdao zapovijed o potpunom prekidu vatre i povlaenju HVa i MUP-a. Povlaenje se negativno odrazilo na vojnike pa su mnogi reagirali na nedozvoljen
nain. Meutim, zapovijed se ipak izvrila jer su naveer 17. rujna u 18.00 u ire podruje
Divosela uli pripadnici kanadskog i francuskog bataljuna UNPROFOR-a.13

13

M. MEIMOREC, Bataille de Medak Operacija Medaki dep, 82.-84.

10

5. Nepostojea kanadsko-hrvatska bitka


Kanadska novinarka Carol Off u svojoj knjizi Sablasti Medakog depa ovako je opisala
hrvatsku operaciju: Svaki vojnik i svaki asnik u vojsci znao je ono to Bobetko nikad nije
priznao, da cilj te akcije nije samo da se ukloni srpski prodor u liniji bojinice i povrati oduzeto
ozemlje. Cilj akcije bio je da se s tog podruja istisnu ili da se pobiju ljudi koji su tu ivjeli. Bilo
je to klasino etniko ienje.14 Nadalje, o poetku akcije zapisala je sljedee: Hrvatski
vojnici nastupali su poslije topnike barane vatre da bi zapoeli sustavno istrebljivati sve civile
u podruju koje je trebalo biti pod zatitom UN-a. Pukovnik Calvin i njegove postrojbe trebali
su se suprotstaviti izvrenju etnikog ienja. Hoe li oni riskirati svoje ivote da ga zaustave?
Ili e jednostavno pobjei?15 Dvojica Kanaana, Scott Taylor i Brian Nolan, u knjizi Tested
mettle koja je objavljena u Ottawi 1998., takoer govore o operaciji Medaki dep kao dokazu
podjednake krivnje u ratu i hrvatskoj politici etnikog ienja. Miroslav Meimorec je takvo
postupanje Kanade protumaio kao pokuaj opravdanja Meunarodne zajednice koja je
podbacila u jugoslavenskoj krizi i pokazala se nedjelotvornom i neuinkovitom u zaustavljanju
rata i pronalaenju mirnog rjeenja. Hrvatska je iz rtve pretvorena u jednako odgovornog
sudionika graanskog rata, pa ak i agresorom na RSK.16 Medaki dep je odreen da bude
zloin, smatra admiral Domazet-Loo. Osam godina nakon operacije i neasne uloge
francuskog generala Jean Cotta i kanadskog pukovnika Thomasa Calvina, haki istraitelji i
hako Tuiteljstvo je u suradnji s domaim strukturama proglasilo generale Bobetka, Ademija
i Norca zloincima, a sama je operacija u percepcijskom smislu proglaena zloinakom.17
Kanaani su na Hrvate i Srbe gledali kao na good guys i na bad guys, pri emu su bad guys bili
Hrvati kao saveznici nacista koji jo od 1941. ele provesti etniko ienje nad Srbima. Takva
percepcija meu Kanaanima vladala je tijekom cijelog rata, a sami su bili uvjereni da moralno
vrlo dobro prosuuju.18 U srpnju 1993. kanadski kontingent UNPROFOR-a u Daruvaru koji je
bio sastavljen od 2. bojne PPCLI-ja (Princess Patricia's Canadian Light Infantry) na elu s
potpukovnikom Jimom Calvinom premjetena je u Sektor Jug, gdje je zamijenila francuski
kontingent u koji je lokalno stanovnitvo izgubilo povjerenje. Zapovjednik UNPROFOR-a Jean
Cott elio je ojaati narueni kredibilitet UNPROFOR-a na tom podruju. Nakon to je
sklopljeno primirje izmeu hrvatskih i srpskih snaga na podruju Medakog depa 15. rujna
Carol OFF, Sablasti Medakog depa, Zagreb, 2006., 25.
Isto, 28.-29.
16
Zvonimir DESPOT, Medaki dep 1993., Zagreb, 2012., 9.-10.
17
D. DOMAZET-LOO, Hrvatski Domovinski rat, 274.
18
Vladimir FILIPOVI, Kanadska samoimaginacija, mit o mirovnim snagama i sudjelovanje u misiji
UNPROFOR 1992.-1995. godine, asopis za suvremenu povijest, 45/2013., br. 3, 431.
14
15

11

1993., nadzor nad osloboenim podrujem trebao je preuzeti UNPROFOR, odnosno dvije
kanadske i jedan francuska satnija. Hrvatska vojska je oklijevala i odugovlaila s povlaenjem.
Glavni koordinator akcije bio je kanadski general John MacInns, a zapovjednik akcije na terenu
potpukovnik Calvin. Prilikom preuzimanja terena od strane UNPROFOR-a i povlaenja HV-a
dolo je do izmjene vatre, ali je vei sukob izbjegnut. Dana 24. rujna 1993. UNPROFOR je
slubeno objavio da u Medakom depu nije bilo nikakvog sukoba u kojemu je sudjelovao
UNPROFOR. Potpukovnik Calvin je optuivao HV za ratne zloine i etniko ienje, kao i
general Cott, ali tada nisu spominjali nikakve vee borbe. Tek desetljee kasnije, u kanadsku je
javnost dospjela pria o bitci kanadskog kontingenta UNPROFOR-a i hrvatskih snaga. U
prosincu 2002. potpukovnik Calvin i stotinjak sudionika nepostojee bitke odlikovani su za
posebnu hrabrost i profesionalno izvrenje zadataka tijekom akcije Medaki dep u bivoj
Jugoslaviji 1993. Nadalje, u priznanju koje su kanadski vojnici dobili stoji da su pripadnici
2PPCLI zadrali i odbili napade HV-a i dali joj lekciju da prestane s praksom etnikog
ienja. Kanadski mediji ovu su bitku proglasili najveom kanadskom bitkom nakon
Korejskog rata. Kanadsko tumaenje bitke izgleda ovako: UNPROFOR je elio to prije
preuzeti Medaki dep jer su Hrvati provodili etniko ienje. Uznemireni onim to se
dogaalo u Medakom depu, kanadski su vojnici eljeli napasti Hrvate, ali je tada dolo do
razmjene paljbe koja je trajala 15 sati. Ranjena su tri kanadska i 7 francuskih vojnika. Zbog
toga su kanadski vojnici krenuli u napad u kojem su ubili 27 hrvatskih vojnika to je Hrvate
konano natjeralo na povlaenje. Kad su stigli u Divoselo, nali su samo mrtva tijela i spaljene
kue.19
Miroslav Meimorec je objasnio kako je kanadska vojska obino pukaranje u devet
godina pretvorila u veliku bitku. Naime, trebalo je potisnuti skandal oko zloina kanadskih
mirovnjaka u Somaliji, a sama vojska bila je pred reformama i traila je vie sredstava iz
prorauna. Stoga je pred parlamentom trebalo pokazati odlunost. Kanadska izmiljena bitka
postupno je pred haakim tuiteljstvom postajala veliki zloin etnikog ienja Medakog
depa koji su proveli Hrvati. Tada je glavna tuiteljica bila Louise Arbour Kanaanka! Za
prikupljanje dokaza protiv HV-a vanu je ulogu odigrao bivi tajnik vlade RSK Savo trbac
koji je ve u oujku 1995. opskrbio tuiteljstvo sa dokumentacijom o rtvama. Metodologija je
bila sljedea: u civilne su rtve ubrojani svi koji su se mogli tako prikazati; civili, vojnici,
kolateralne civilne rtve, umrli prirodnom smru itd. Svaka ubijena ena postala je namjerna
civilna rtva, iako su se krajinski Srbi hvalili modelom partizanske gerile u kojem su ene
19

ISTI, n. dj., 434.-436.

12

ravnopravni borci.20 Ovdje treba istaknuti da su se Srbi na okupiranom podruju Medakog


depa ponaali kao krajinici. ivjeli su u svojim kuama i obavljali svoje poslove, a na znak
opasnosti uzimali su puku u ruke. Izgubila se razlika izmeu civila i vojnika.21
U svom pregledu akcije Medaki dep general Milisav Sekuli ne spominje da se
dogodio sukob HV-a i UNPROFOR-a, ve samo naglaava pasivnost i preutnu dozvolu snaga
UN-a za postupke Hrvata. Vjerojatno zato to je bilo samo nevanih i zanemarivih izmjena
vatre koje su se dogaale svakodnevno i svake noi izmeu hrvatskih i srpskih snaga. U svojoj
knjizi Knin je pao u Beogradu ne spominje kanadsko-hrvatsku bitku, ali optuuje UNPROFOR
za nesprjeavanje genocida nad Srbima.22
Iz svega navedenog jasno je da bitke izmeu kanadskih i hrvatskih snaga nije bilo, a
brojka od 27 poginulih hrvatskih vojnika oita je izmiljotina. Hrvatski, srpski i UN-ovi izvori
ne spominju nikakvu bitku UN-ovih i hrvatskih snaga, to bi u najmanju ruku bilo udno samo
uzevi u obzir podatak da su Kanaani ubili 27 hrvatskih vojnika. Prosrpsko ponaanje
kanadskih unproforaca, nedostatak dokaza, oslanjanje samo na prie kanadskih vojnika i
potpukovnika Calvina te otvoreno iskazivanje netrpeljivosti prema Hrvatima, a ne samo
Hrvatskoj vojsci, jasni su pokazatelji kako su Kanaani obino puakarenje pretvorili u bitku
protiv zloinaki nastrojenih Hrvata koji su provodili genocid i etniko ienje nad Srbima.
to se dublje ulazi u problem oko te navodne bitke, to je jasnije da nje uope nije bilo.
6. Hrvatski i srpski gubitci u operaciji Medaki dep
U ovom poglavlju obradit u samo ljudske gubitke hrvatske i srpske strane te u ukratko
progovoriti o problemu unitenih kua i civilnih objekata. Kada govorimo o rtvama u
Medakom depu i razaranjima koje prate svaku vojnu akciju, trebamo biti oprezni i ne
proglaavati svaku neuniformiranu rtvu civilnom rtvom, niti svaku unitenu civilnu kuu
iskljuivo civilnom.
HV i Specijalna policija MUP-a RH izgubile su 11 pripadnika, a 53 su ranjena. Na
srpskoj strani poginulo je vie od 70 vojnika i naoruanih civila, a zarobljeno je 19 vojnika.
Dokaz o zarobljenim srpskih vojnicima potvruje da hrvatske snage nisu ubijale zarobljenike;
Savo trbac je tvrdio da zarobljenika nije bilo. Hrvatska vojska je na prijelazu pilnik 17. rujna

Vinja STAREINA, Haaka formula, Zagreb, 2005., 240.-241.


M. MEIMOREC, Politiko i vojno stanje prije i u vrijeme operacije Medaki dep, 53.-54.
22
Miroslav MEIMOREC, Medaki dep srpski pogled, National security and the future, 4/2003., br. 1-4,
161.-162.
20
21

13

1993. predala 51 tijelo (plus jo jedno naknadno) poginulih srpskih vojnika, od kojih je 95%
bilo naoruano i u uniformama kada su poginuli. Meutim, na razmjeni su tijela predana gola
jer su skinuta na obdukciji u Rijeci. Upravo je to posluilo kao izvor manipulacija sa rtvama.
Obdukcija istih tijela provedena u Korenici pokazala je suprotno od hrvatskih lijenika.
Poginuli su proglaeni rtvama zloina.23 Ve sam spomenuo kako je razlika izmeu civila i
vojnika na podruju Medakog depa u najmanju ruku bila nejasna. Ovdje u istaknuti Zakon
o openarodnoj obrani u bivoj Jugoslavije i RSK. Prema tom zakonu, svi sposobni mukarci i
ene bili su vojni obveznici i time pripadnici Teritorijalne obrane i Civilne zatite. Svi oni borili
su se ili su barem bili duni boriti se protiv HV i hrvatske policije. ak je i Carol Off pri kraju
svoje knjige to priznala: Kroz cijeli balkanski sukob podjela na borce i civile postala je veoma
nejasna, nema sumnje da su u Medakom depu u civilne kue bile postavljene telefonske ice
i komunikacijski ureaji, to je dokaz da su i civilne kue bile vojna utvrenja. Tu injenicu
potvrdila su izvjea HV-a. Prilikom povlaenja poznato je da su HV i policija unitavale
odreene kue, a razlog moe biti upravo taj prenamjena civilnih objekata u vojne. Nadalje,
C. Off priznaje da su srpski teritorijalci nosili izmijeanu civilnu i vojnu odjeu. Prema
enevskoj konvenciji naoruani civil nije civil i protivnika ga vojska ima pravo likvidirati
ukoliko prua otpor. Isto vrijedi i za civilne kue koje postaju legitimni vojni cilj ako slue za
potrebe vojske. Poznat je incident u Medakom depu sa starijom enom koja se raznijela
bombom i pritom ubila jo dvojicu mukaraca.24
O operaciji Medaki dep oitovao se i UN. Struna komisija Ujedinjenih naroda
napravila je analizu na dvanaest stranica o dogaajima u Medakom depu u rujnu 1993. Svi
svjedoci koji se u njoj spominju bili su srpski civili ili vojnici. Oni govore o paljenju i
unitavanju imovine i ubojstvima civila. Izvjee govori kako je veina civila bila naoruana i
da je srpska vojska u bijegu bila izmijeana sa civilima. U istrazi UN-a nema ni rijei o
kanadsko-hrvatskoj bitci. Posebno je istaknuto da nema svjedoanstava kojima bi se
identificirali neposredni poinitelji i da se trebaju nai dokazi izravne i neizravne
odgovornosti. Napominje se kako nema dokaza da je netko poinio ili zapovjedio zloin ili
da postoji obrazac ponaanja koji je dovoljno jasan da se moe objasniti izreenom
zapovijedi. Iz takvog zakljuka Strune komisije UN-a moe se govoriti samo o neizravnoj
zapovjednoj odgovornosti ako se zloin dogodio. Svjedoci navedeni u izvjeu okarakterizirani
su kao nevjerodostojni, a srpski forenziari koji su provodili obdukcije neprofesionalni.
Miroslav MEIMOREC, Ljudski gubitci u operaciji Medaki dep navodne rtve ratni zloin, National
security and the future, 5/2004., br. 1-4, 89.-91.
24
Miroslav MEIMOREC, Pogovor, Sablasti Medakog depa (Carol Off), Zagreb, 2006., 330.-331.
23

14

Postotak vojnih rtava na srpskoj strani u Medakom depu iznosi 71%, to je vie od postotaka
vojnih rtava u Drugom svjetskom ratu, Korejskom ratu i Vijetnamskom ratu. Prema izvjeu,
okolnosti operacije potvruju da hrvatske snage nisu namjerno ubijale civile. Na kraju, komisija
preporuuje da bi se dva hrvatska asnika (Ademi i Norac) eventualno mogli goniti za teko
unitavanje imovine bez vojnog razloga, za namjerno unitavanje naselja bez vojnog razloga i
za pljaku privatne imovine.25
Iz izvjea UN-a o Medakom depu vrlo jasno moemo vidjeti kako ne postoji
smiljeni plan HV-a o protjerivanju i ubijanju srpskog stanovnitva. Srpski svjedoci su
nepouzdani, a civili i vojska RSK gotovo da se nisu razlikovali; UN je dobro uoio nejasnu
razliku izmeu civila i vojnika koji su se kretali u istim kolonama i nosili oruje, barem veina
civila. Na kraju, preporuka je komisije goniti dva hrvatska asnika samo za materijalna
razaranja i pljaku, to je znakovito jer kada se govori o Medakom depu, u prvom su planu
ubijanja civila i etniko ienje.
7. Zakljuak
Operacija Medaki dep iz rujna 1993. bila je munjevita i pobjednosna akcija HV-a i
Specijalne policije MUP-a RH. Sve zadae obavljene su unutar nekoliko sati, a njezin ishod
bilo je rastereenje grada Gospia i hrvatskih poloaja na Velebitu, a na irem planu mogunost
presijecanja Hrvatske na tom podruju je otklonjena. Podruje Medakog depa spadalo je u
podruje tzv. ruiastih zona koje su bile izvan UNPA zona i trebale su se u to kraem roku
vratiti u sastav RH. UNPROFOR se pokazao nedjelotvornim, neprofesionalnim i pristranim
pasivnim promatraem srpskih nepotivanja prekida vatre i stalnih provokacija hrvatske obrane.
Do operacije vjerojatno ne bi dolo da je UNPROFOR izvravao svoju zadau. S druge strane
vodstvo RSK ionako je odbijalo bilo kakvu vezu s RH smatrajui privremeno okupirani teritorij
RH dijelom velike srpske drave. Stanje u Gospiu i okolici te na Velebitu bilo je neizdrivo i
operacija se morala dogoditi, premda je Hrvatska davala prednost politikim pregovorima. U
samoj operaciji UNPROFOR se ponio neasno i protuzakonito, krei naela peacekeepinga i
inzistirajui na akciji protiv hrvatskih snaga. Kanadski bataljun otvoreno je favorizirao Srbe, a
Hrvate smatrao agresorima na RSK. Inzistirajui na svojoj mirotvornoj ulozi u svijetu i
moralnoj snazi, Kanada je pukarenje srpskih, hrvatskih i kanadskih vojnika pretvorila u
najveu bitku kanadskih snaga nakon Korejskog rata u kojoj su zaustavili agresivnu Hrvatsku
vojsku u zloinu i pritom ubili 27 hrvatskih vojnika. Hrvatski, srpski i UN-ovi izvori to
25

D. DOMAZET-LOO, Hrvatski Domovinski rat, 277.-279.

15

opovrgavaju i injenice govore kako je ta bitka oita izmiljotina proizvedena za politike svrhe
kanadske drave. injenice takoer govore da je Medaki dep bio legalna i legitimna akcija
hrvatskih snaga u cilju oslobaanja okupiranog teritorija. Pojedini zloini koji su se dogodili, a
takvih je zloina u svim operacijama u svijetu, ne dokazuju da je postojao smiljeni zloinaki
plan s ciljem protjerivanja i ubijanja Srba te pljakanja i unitavanja njihove imovine. Veina
srpskih civila bilo je naoruano, a mnogi civilni objekti bili su stavljeni u funkciju vojske.
Naoruani civil i obiteljska kua kao skladite oruja legitiman su cilj svake vojske u svijetu.
Manipulacije rtvama najvei su problem Medakog depa, a nadam se da sam u ovom radu
uspio objasniti razliku izmeu civilnih i vojnih rtava. Na kraju, operaciji Medaki dep treba
u hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj javnosti dati zaslueno mjesto koje joj pripada. U operaciji
je ivot izgubilo 11 hrvatskih vojnika, a 53 su ranjena to nam govori o intenzitetu borbi i tekoj
konfiguraciji terena na kojoj se operacija odvijala. Medaki dep po svojoj izvedbi i preciznosti
moe se mjeriti s Bljeskom i Olujom, naravno, uzevi u obzir opseg operacije. Stoga, treba
utvrditi injenice koristei se povijesnom metodologijom kako bi se zaustavile manipulacije i
politike igre s ovom uspjenom operacijom Hrvatske vojske i policije.

16

8. Literatura:
BOBETKO, Janko, Sve moje bitke, Zagreb, 1996.
DESPOT, Zvonimir, Medaki dep 1993., Zagreb, 2012.
DOMAZET-LOO, Davor, Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. Strateki pogled, Zagreb,
2010.
FILIPOVI, Vladimir, Kanadska samoimaginacija, mit o mirovnim snagama i sudjelovanje u
misiji UNPROFOR 1992.-1995. godine, asopis za suvremenu povijest, 45/2013., br. 3
MARIJAN, Davor, Djelovanje JNA i pobunjenih Srba u Lici 1990.-1992. godine, Senjski
zbornik, 33/2006., br. 1
MEIMOREC, Miroslav, Bataille de Medak Operacija Medaki dep, National security
and the future, 4/2003., br. 1-4
MEIMOREC, Miroslav, Ljudski gubitci u operaciji Medaki dep navodne rtve ratni
zloin, National security and the future, 5/2004., br. 1-4
MEIMOREC, Miroslav, Medaki dep srpski pogled, National security and the future,
4/2003., br. 1-4
MEIMOREC, Miroslav, Politiko i vojno stanje prije i u vrijeme operacije Medaki dep,
National security and the future, 4/2003., br. 1-4
MIKULIN, Ivica, Republika Hrvatska i mirovna operacija Ujedinjenih naroda: kada, kako i
zato je dolo do njezine realizacije?, Historijski zbornik, 64/2013., br. 1
NAZOR, Ante, Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1990-ih/Greater-Serbian Aggression on
Croatia in the 90's, Zagreb, 2011.
NOBILO, Mario, Hrvatski feniks. Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata 1990.-1997.,
Zagreb, 2000.
OFF, Carol, Sablasti Medakog depa, Zagreb, 2006.
STAREINA, Vinja, Haaka formula, Zagreb, 2005.

17