Miljenko Jergovid- Freelander

- Vidi kako se sve ovjeku ispovrne! - ponovio je profesor Karlo Adum, u asu kada je potar htio
otidi. Trebao ga je samo pozdraviti, mahnuti desnicom prema sljepoonici, kao kakav umirovljeni
zastavnik, i okrenuti se prema liftu, ali nije se dao stari, nego je tredi ili etvrti puta izgovorio istu
formulu: - Vidi kako se sve ovjeku ispovrne!, nakon ega potar nije mogao tek tako otidi, nego je
trebalo saekati da opet proe vrijeme, da se jedan preko drugoga naniu uzdasi i slijeganje
ramenima, da se barem triput podignu obrve i objese krajevi usana, kao kad starci jedni drugima
upuduju izraze suduti ili razmjenjuju vijesti o tumoru na prostati, koji moda i nije tumor, doktori nita

ne znaju, nemaju oni pojma, ali ipak se diu obrve kao i kad tumor jest, i kad tumor raste, i kad te
samo otvore pa zatvore, jer nema tu rijei, i nema drugoga naina da se rijei izbjegnu, nego da se
obrve diu i sputaju, a kad bi postojala olimpijada u dizanju obrva, nai bi ljudi, pogotovo oni iz
novozagre-bakih nebodera, a meu takvima najvie penzionera, bili olimpijski pobjednici. Potar,
koji ga je poznavao ved dobrih dvadeset i pet godina, toliko dugo mu je donosio potu u

Zaprue, nikada FREELANDER 7 mu nije rekao svoje ime, niti je Karla Aduma to zanimalo. Ako mu je
ikada i palo na pamet da se taj ovjek velikih gustih brkova, rodom iz Vukovog rodnog sela Trida,
nekako zove, smatrao je kako je nepristojno da ga za ime upita. Pogotovo nakon 1990. Jer to bi
netko iz Trida mogao biti po imenu, nego ono to je neugodno kada se upita. Zato je bolje da potar
ostane Potar, kakvim ga sve ove godine zna, njega i njegovu enu, tefu iz Kria, tri kderi, Dubravku,
Jadranku i Planinku, koje, istina, nikada nije vidio, ali o njima se nasluao, ne samo od Potara, nego i
od susjeda, kojima nije bilo pravo kada je Potar sa tefom iao na dva mjeseca u toplice, jer su mu
oslabila koljena, pa ga je mijenjao neki pijanac koji bi svako pismo ubacio u krivi kaslid, i onda se
pravdao time da na kaslidima ionako ne piu prezimena onih koji stanuju u naem neboderu, nego
ljudi koji su se prvi, jo 1968, tu doselili, a nekada ni njih, nego nekih koji nikada tu nisu ivjeli, ali
Potar je napamet znao gdje je tko, tako da prezimena nisu ni bila potrebna, i ljudi su ih, izvjeena po
kaslidima, doivljavali kao viak indiskrecije. Ali ako se Potar ne vrati iz toplica, zapravo ako zbog
koljena ode u invalidsku mirovinu, tada de svaki stanovnik nebodera biti duan svoje prezime izvjesiti
na vidnome mjestu. Ljude je od toga hvatala jeza. Gospodin Apostolovski s drugoga kata, umirovljeni
lijenik iz vojne bolnice, iao je u Glavnu potu i traio adresu listonoe koji raznosi potu u Zaprue.
Reklamacija? Ne, nipoto! Ako nije reklamacija, tada je indiskrecija, odgovoreno mu je. A taksist
Lazari je jednoga vikenda krenuo autom od toplica do toplica, ne bi li pronaao Potara i njegovu
tefu, te im ponudio svu pomod stanovnika nebodera, kako u lijenikim i drugim vezama, tako i u
nekakvoj novanoj potpori, samo da gospon Potar ne trai invalidsku. I naravno, nije ga naao, jer je
Potar bio u Bizovakim toplicama, a tko bi ga tamo traio kad je Apostolovski rekao da Bizovake
nisu za koljena. I na kraju, Potar se vratio, zdrav i preporoen. Svima je bilo drago. Pa i Karlu Adumu
i njegovoj gospoi Ivanki, premda je na njihovome kaslidu pisalo kako u stvarnosti i jest - AdumSchvvartzer, i nisu imali razloga da se brinu za ono to de se dogoditi ako se jednoga dana promijeni
listonoa. - Vidi kako se sve ovjeku ispovrne! - jo jednom je, valjda i sedmi put, ponovio, i tek onda
je pustio Potara da ide svojim putem. Bio je petak, u rukama je drao neotvoreni telegram, koji de
kasnije odloiti na kuhinjski stol i sigurno ga do veeri nede otvoriti. Vedina ljudi plai se telegrama,
jer se boje smrti, bolesti i nesrede. A blesava se manjina telegramima nada, jer oekuju da doe takav
koji de prebrisati sve brige u ivotu. Karlu Adumu je svejedno, pa je zaboravio na telegram. Svejedno
mu je, jer mu se, eto, ivot ispovrnuo. Najprije je, kako je to napisano u rjeenju, sa 31. prosincem
2005. otiao u mirovinu. Trebao je otidi s krajem FREELANDER 9 protekle kolske godine, ali je Karlo
iskoristio zakonsko pravo da ostane do kraja kalendarske godine u kojoj navrava etrdeset godina
radnoga staa. Tako bi se to struno reklo. Zadnja etiri mjeseca samo je sjedio u zbornici ili u kolskoj
knjinici i nita nije radio, pa ga kolege nastavnici vie nisu ni primjedivali. Onoga dana kada je praznio
ormarid u zbornici, stol iza njegovih leda bio je pun boca s vodnim sokovima i coca-colom, plastinih
aa i tanjura s preanom unkom, koja je vonjala na kabinet za kemiju, i onim runim gumenim
sirom, blijedim kao djeja smrt. Nazdravljalo se Novoj godini, uz povike su ulazili i izlazili uenici
zavrnih razreda, profesorica glazbe Magda Simid, stara cura iz Kutine, prolila je sok od borovnice po
svojoj bijeloj bluzi, pa se rasplakala pred svima, ravnatelj ju je tjeio i solio joj mrlju iz kutije na kojoj
je pisalo Soda so Tuzla, kao Albanac, koji pred utakmicu ispred Doma sportova soli kuhane kukuruze, i
smijei se umilno, da ga navijai domadeg kluba ne bi istukli. Isto je tako ravnatelj solio uplakanu
profesoricu, sol izvlai svaku fleku, vjerujte meni, kolegice

draga, i smijeio joj se s predanodu rtve. Pogledao bi ga Karlo koji put, dok je spremao svoje stvari u
veliki putni kufer, i uivao je u tome to ravnatelj vie ne primjeduje njegove poglede. Konano je
mogao vidjeti ono to mu je godinama izmicalo, kao prebrzi titl na japanskome filmu. 10 Dok je
odlazio, nitko mu nije uzvratio na pozdrav. Mislili su da de se kolega Adum vratiti nakon to stvari
spremi u auto. Tri mjeseca kasnije, krajem oujka, Ivanku su uhvatile prve vrtoglavice. Zastala bi
usred reenice i uhvatila se za elo, kao da se neega pokuava sjetiti. Pored tednjaka je postavila
stolicu, pa bi sjedala usred mijeanja palente, jer joj se zanebesalo, i pred oima su joj promicale
galaksije, eoni i saksije s maduhicama. - Proljetna anemija - tjeila ga je zabrinutog - sve je to samo
proljetna anemija. Onda su je smjestili u bolnicu, na Rebro, preko veze, da je temeljito pregledaju.
Karlo je otiao doma, da joj donese spavadicu, zrcalo i neto za itanje - uzeo je Doktora ivaga, to je
zadnji put itala na moru, u Podaci, 1977. - ali bila je guva u gradu, promet je bio zatvoren zbog
dolaska amerikoga politiara, pa mu je trebalo dugo da se vrati do bolnice, moda i cijela dva sata, i
kada je konano doao, doktor Sremec mu je pruio ruku i rekao: - Zao mi je, dragi profesore, ali
gospoa je otila!, i tog se trenutka profesoru Adumu uinilo da od njihovoga rastanka nije prolo dva
sata, nego barem dvije godine, i grizlo ga je to je Ivanku tako dugo ostavio samu. Potom je bio
sprovod, pa su kroz kudu promicali mukarci u sivim odijelima i s kravatama, uglavnom starci, i ene s
lakiranim crnim torbicama i kosama koje su se FREELANDER 11 sijede modrile, kao more ispred Visa,
duboko more, puno slijepih runih riba, i svi su grlili udovca, kao da se rastaju s njime, jer de i on
uskoiti za kovegom u mrak krematorija i spustili se tihim dizalom u oganj i ar. Danima kasnije su ga
nazivali, pitali kako je, pozivali ga na ruak, bila je to sezona krepkih proljetnih juha, a on se pravdao
neodlo-nim poslovima, lagao je da ide na put u Split, da bi onda i pozivi postajali sve rjei, danima se
nije ulo zvono, iao je do trnice po kruh i nigdje dalje, dok ga jednoga dana svi nisu zaboravili.
Postao je nevidljiv i za susjede na hodniku. Prolazio je pokraj njih kao sjena zidara koji je poginuo pri
izgradnji nebodera. Jo mu je samo Potar ostao. - Ti si iz Vukova kraja, ti sigurno zna to to znai
kada se ivot ispovrne - stezao mu je ruku, a Potar se smijao i neto glasno odgovarao, da se orilo
stubite i treptale su oi iza pijunki. Karlo Adum, umirovljeni profesor povijesti, leao je na trosjedu i
itao novine. Ton na televizoru bio je utian, ameriki je predsjednik nijemo pomicao usnama, voza
kamiona leao je preko volana, dok mu se krv cijedila niz lice, kroz staklo izbueno mecima vidjela se
pustinja i zastava Palestine, nad Hrvatskom su se pravilno izmjenjivala sunca i bijele ovice oblaka, uz
Hrvatsku leala je tamna i bezlina provalija u obliku Bosne, nad kojom nema ni sunca ni oblaka,
nogometai Dinama trali su jedan drugome u zagrljaj, Janica Kostelid imala je eljust boksaa u
crtanome filmu, 12 estinke su vrtjele kiobranima u nekome turistikom filmu od prije Drugoga
svjetskog rata, na pici vijesti vie se ne vrti globus, kao to se vrtio kada je Karlo bio mlad. as je
gledao prema ekranu, as u novine, dok se vani, iza novozagrebakih nebodera, sputao mrak, i
polako gutao ravnicu Turopolja. Zatvorio je oi, sluao aute koji su se vozili prema gradu, gdje de
uskoro zapoeti nodni ivot, tramvaje koji su drndali preko mosta, i daleku pucnjavu, petarde i rafale,
koji su oznaavali jo jednu, tko zna koju i kakvu, veliku hrvatsku pobjedu. Otkuda petkom sport,
pomislio je profesor Adum, a onda se premiljao je li danas uopde petak, ili je moda subota, dan od
nogometa demokracija se od socijalizma razlikuje najprije po tome to se kola nogometnog prvenstva
igraju

subotom, a ne nedjeljom - da bi se onda sjetio telegrama koji nije otvorio, nego ga je ostavio u
kuhinji, ali vie nije bio siguran je li Potar zbilja donio taj telegram, ili mu se to sada samo ini, jer
pada u san, i sigurno de telegram biti i u njegovome snu, prije nego to konano svega nestane.
Profesor Adum nije pamtio snove. A ono to nije zapamtio, to se nije ni dogodilo. Tako je i on, kao i
vedina ljudi sa slinim problemom, vjerovao da nikad i ne sanja, kada ved ne pamti snove. Probudio
se oko pola tri. Stajao je nad zahodskom koljkom i iekivao mlaz. Potegnuo je vodu, iao je u
kuhinju da se napije vode, ekao FREELANDER 13 je da se napuni kotlid i da zavlada tiina, pa da moe
oslukivati nodni ivot nebodera, hrkanje, uporni djeji pla, zvuk lifta koji se pokrede, vodu u
cijevima, pa glasove na stubitu, i opet tiinu koja traje kratko, dok netko ne potegne vodu u zahodu.
U nodi se niz neboder spusti cijela jedna Nijagara. Sluao je vodu i mislio o ljudima koji se ovoga asa
negdje dave u nekoj vodi, u rijeci, moru ili jezeru, koliko li ih je, Boe, samo, tamo gdje je dan i tamo
gdje je nod, dave se, dok on mirno slua vodu koja se sputa niz neboder, ili hui zarobljena u cijevima
radijatora. Adum ne pali svjetlo, nego sjedi u mraku, obgrlio je koljena i slua. eka da se oko etiri
kroz otvorena balkonska vrata oglase budilnici. To se bude ene koje de svojim muevima dati prve
jutarnje antibiotike, a onda kardio-tonike i analgetike i sve one lijekove koji ljudima pomau da to
due umiru. Tako je profesor Adum o tome mislio. I tako je govorio u zbornici, jer te gluposti Ivanka
nije htjela sluati, sve dok se, eto, nije dogodilo i to da vie nikome ne moe nita redi. Oko jedanaest
Potar je pozvonio. Otvorio mu je, oekujudi neto. Ali Potar je bio praznih ruku. - Neto loe se
dogodilo? - Ne znam... Gdje? - Pa kod vas. - Nije, ne daj Boe, otkud vam to. 14 MIUENKO JERGOVId Mislio sam... - Daj, uite, moe rakijica?, ublijedjeli ste, teak dan. - Ne, nego sam htio vidjeti je li s
vama sve u redu. - A zato ne bi bilo u redu? - Mislio sam, telegram od juer... Ako vam neto treba. Uh, Boga ti, dobro da si mi rekao, nisam ga ni otvorio. Profesor i Potar sjedili su na balkonu, Potar je
pio rakiju, hvarsku travaricu, preostalu od pokojnoga Dominisa, nastavnika hrvatskoga i knjievnosti,
koji se, po odlasku u mirovinu, preselio u Jelsu, gdje je svake godine pekao rakiju i u njoj moio
ljekovite trave, sve dok ga jednoga dana nisu nali mrtvoga. Umro je kao i Ivanka, usred galaksija,
eona i saksija s maduhicama. Potar ved desetu godinu pije Dominisovu travaricu, ovako kada ga
profesor Adum pozove k sebi, i jo po bocu za Boid i Uskrs, i jo nije doao niti do pola, tolike su
zalihe koje je pokojnik ostavio za sobom. Profesor je drao telegram pred sobom i udio se: - Tadija
Melkior Adum, jest, istina je, bio mi je stric, o itekako mi je taj avo bio stric, stariji brat moga
pokojnog oca, Ilije Baltazara Aduma, ali vidite, meni je ezdeset i esta, star sam ovjek, otac mi je
poao Bogu na istinu prije pedeset i dvije, i kako bih vjerovao da je tek sad umro njegov stariji brat? I
to pet godina stariji! Ako dobro raunam, moj bi pokojni dada danas imao devedeset i sedam godina,
znai Tadija bi ih imao sto i dvije. Govorite vi to hodete, ali FREELANDER 15 ja mislim da se ovo netko
naalio na moj raun, ili da me ele na neto navudi. Znate kakva su vremena i to sve ljudi rade jedni
drugima. Oprezan valja biti, dragi moj! - Kada ste ga zadnji put vidjeli? - pitao je Potar.

- E, to je vidite drugi problem. Nisam ga nikada vidio. Njih dvojica su se nasmrt posvaali malo nakon
to sam se rodio, moglo mi je biti est mjeseci. Nije to bila samo svaa, nego se i krv prolila, mahalo
se po stubitu pitoljima i sjekirama, a otac je u toj tui ostao bez palca na desnoj ruci. Znate li kako je
kad nemate palca? Isto je kao da ste ostali bez ruke, samo jo malo gore, jer imate preostala etiri
prsta, da vas stalno podsjedaju da nemate to s njima. Bez palca s prstima ne moete nita. Tako je i
moj jadni otac strugao noktima po kuhinjskome zidu, dok mu ne bi prokrvarili. Taj ga je izgubljeni
palac i ubio. Kao pas je svisnuo, samo zato to nije znao to bi s prstima. Poivio bi on jo i dvadeset,
trideset godina da mu je brat odcapario i ostale prste. - Oko ega su se posvaali? - Ne znam, nije se
u kudi o tome govorilo. - A je li ga kad spominjao? - Jest, kako nije. Priao je kako su se za vrijeme
Prvoga svjetskog rata, one najgore zime, 1915, kada se ostalo bez drva, dok se djed tukao na Galiciji,
grijali ispod jorgana. Naslonili bi taban uz taban, i onda bi vrtili nogama kao da voze bicikle. Prelazili
su tako na biciklima put prema Americi, samo njih dvojica, ali nikada ne bi stigli u tu 16 MIUENKO
JERGOVId svoju Ameriku, jer bi zaspali na pola puta. Djeca su se te zime masovno smrzavala u
posteljama, a njih je spasilo to njihovo bicikliranje, vie nego jorgan i perina. Kada im je majka, moja
baba Anka, rekla da se do Amerike ne moe na biciklu, jer bi bicikl potonuo u velikom moru, razboljeli
su se obojica, dobili su difteriju, veliki kaalj, to li, i jedva su ostali ivi. Sredom, bilo je ved dolo
proljede. Eto, to je otac priao o stricu Tadiji. I u drugim je priama Tadija bio dijete, dragi i dobri
stariji brat, koji ga je titio od svijeta i s njime biciklirao do pred Ameriku. -1 nije priao to se kasnije
dogodilo? - Nije, ba nikad. - udno je da ga nije spominjao kao odrasloga ovjeka. - Jest ga
spominjao. Uglavnom u kletvama i psovkama. Dabogda mu se oi osuile, dabogda mu svaki prst
palac bio, dabogda mu nokat u jezik urastao, i u onu stvar meu nogama... Tako je govorio dok bi
noktima grebao po zidu. A nije, jadan, znao izmisliti ni dobru kletvu, nego je tako brbljao bez veze i
reda, sve neke gluposti koje ni djecu ne bi uplaile. Ali da je grebao, jest poteno je grebao, sve dok
mu nokti na toj defektnoj ruci nisu prestali rasti. A meni je trebalo da prou godine dok nisam shvatio
kome se u kletvama obrada. Dok je priao djeju priu o starijem bratu, nikada mu se u nju ne bi
umijeao odrasli Tadija Adum. Isto kao to se u prii o avlu Tadiji nikada ne bi sjetio brata Tadije.
FREELANDER 17 - A je li se stric kada raspitivao za vas? - Koliko znam, nije. Ako i jest, to mi majka nije
rekla. Umrla je prije pet godina, a da ga je jedva dvatriput spomenula. Kada bi se dogodilo, dok je
trajao ovaj zadnji rat, da kod nje u staraki dom doem u vrijeme televizijskoga dnevnika, kada bi se
na televiziji pojavile slike Sarajeva, ona bi samo rekla: e, stari je avo dobio to je zasluio, ima Boga!
Pa bi se prekriila, a mene tada kao da je struja protresla. Televizija prikazuje krvave ulice nekoga
grada, a ona hvali Boga to su krvave. Nije to lako. - Nije, bogami! - potvrivao je Potar i dotakao si
jo jednu travaricu. Sjedili su tako na balkonu, i ved je bilo prolo podne, ali sunce vie nije peklo,
minuo je kolovoz, i dolazilo je ono doba godine, ni ljeto ni jesen, koje ovjeku najbolje odgovara.
Nakon to je Potar pogledao na sat, digao se i uz onu jadikovku, koja se izgovara umjesto pozdrava,
krenuo prema vratima, profesor Adum zatvorio je oi, utonuo niz ligetul, i okrenuo lice suncu.
Mogao bi tako leati do veeri, ne bi mu bilo ni hladno ni vrude. uli su se glasovi sa kolskoga
igralita, neki su mladidi igrali nogomet, jedan je vikao - Saa, Saa, e jebi se, Saa - kao u nekome
filmu 0 ilegalcima, u kojemu se do pred kraj nije znalo je li Saa mukarac ili ena. Od utrinske trnice

irio se vonj devapa 1 nafte, negdje je nasred ulice brektao zarobljeni kamion, 18 MIUENKO JERGOVId
nije imao dovoljno prostora da se okrene, i to je profesora uznemirilo, jer je njegov stari volvo ostao
parkiran ispred samoposluge, a tamo se esto okredu kamioni. Ustao je i pogledao dolje. Sa
esnaestog kata bi se sve trebalo vidjeti, nikako da vidi s koje se strane uje taj kamion. A i volvo je
bio zaklonjen stablima. Obukao je cipele, provjerio brk u ogledalu i iziao van. Dugo je ekao lift, pa
ga je i to malo uzrujalo. Ispred kude neka su djeca prikupljala prazne boce. - Striek, striek! - povikao
je jedan za njim. Profesor se okrenuo, a djeca su se poela smijati. Ovaj je, ovaj je, prstom su
pokazivali jedan na drugoga. Bilo ih je desetak, moda i vie, kao da su ih poslali iz kole da prikupljaju
boce. Gledao je prema njima, i htio im je redi neka se srame, ali nije mogao progovoriti. Zijevao je
poput arana u prosekto-riju ribarnice, sve dok nije iz njega izletjelo: - Pizda vam materina nastrana!
Uplaio se vlastitoga glasa, moda ga je uo netko od susjeda, pa se okrenuo i potrao na drugu
stranu. uo je kako se djeca smiju. Jesu li to bili djeaci ili djevojice, ili je bilo jednih i drugih? udno
kako takve stvari u posljednje vrijeme ne primjeduje. Volvo je bio parkiran, onako kako ga je
prekjuer, po povratku iz grada, ostavio. Naranaste boje, originalni lak, godina proizvodnje 1975,
nikada udaren, prvi vlasnik... Lani ga je pokuao prodati, ali kad mu je neki dripac za FREELANDER 19
ZELINA njega ponudio dvjesto eura, odustao je i nije se vie javljao na oglase. Morao je za njega
dobiti barem tri, etiri tisude. Dobar je to auto, pouzdan, nikada te nede ostaviti. uvao ga je sve ove
godine: dvaput godinje kompletan servis, kontrola ulja, nije s njim silazio s asfalta, niti ga je tjerao
preko sto trideset... Mogao je volvo povudi i sto ezdeset, a moda i sto sedamdeset, ali profesor se
drao one da je auto poput dobroga konja, koji u dobrome kasu moe predi pola svijeta, a u galop ga
se smije tjerati samo ako ti se ena poraa ili ako si u smrtnoj opasnosti. Profesor nikada nije bio u
smrtnoj opasnosti, a gospoa Ivanka, Bog da joj duu oprosti, nije mogla imati djece, tako da volvo
nije tjerao preko sto trideset, drao ga je stalno u kasu, i odrao ga je, eto, trideset godina, i jo
godinu vie. A sada stari i umorni, ovjek i njegov auto, stoje jedan ispred drugoga, jednoga beznadno
ved vue gravitacija groba, dok drugi, vele tako, ne vrijedi nego dvjesto eura, jedva koliko i dva puna
rezervoara goriva, toliko mu je 1975. trebalo do Stockholma, Venecije sjevera, kamo su profesor i
gospoa Ivanka ili na poziv njezine tete Silve, udovice feldmarala Pozaida, ije se ime u pismima nije
smjelo spominjati, jer su ga vidjeli na fotografiji s neke vojne smotre, gdje s bijeloga konja i s
isukanom sabljom podnosi raport Pavelidu, u ime hrvatskoga asnitva sa Soe i Pijave, umirovljenih
austrougarskih oficira, sedamdeset i osamdesetogodinjih staraca, kojima je Poglavnik ukazao ast
kad ih je preveo u priuvni zbor 20 MIUENKO JERGOVId hrvatske vojnice, ili kako se to tada ved zvalo,
i vie nikada i nigdje, za trajanja te zlosretne drave, nije se stari Pozaid pojavio u vojnikoj odori, niti
u ustakoj blizini, ali kada se osjetilo da dolaze partizani, teta Silva se tako uplaila te jedne
fotografije, objavljene na naslovnici Spremnosti, da je potjerala starca u izbjeglitvo, sve do vedske i
Stockholma, gdje je feldmaral i umro ezdeset i neke, ved kao stogodi-njak, nakon ega je teta Silva
poela eznuti za rodnim Zagrebom, ali se nije usudila vratiti, premda nikome nije bila nita kriva,
nego je pozivala nedake i nedakinje, a bilo ih je, hvala Bogu, da je obilaze u Stockholmu, i gostila ih u
svome velikom svijetlom stanu, odmah uz kanal, po kojemu su plovile patke, plovke i neke druge
vodene ptice, i zagledale se kroz prozore, kao da provjeravaju ima li gostiju s dalekoga juga. Stajao je
ispred samoposluge, gledao ga i razmiljao o tome kako je mogude da ne vrijedi vie od

benzina do Stockholma. Toliki skuplji auti, koji se evo sad voze po Zagrebu, do Stockholma ne bi ni
stigli, nego bi prokuhali na pola puta, zastali negdje usred Njemake, raspali se nasred autoputa, a on
koji bi, provjereno, mogao i sad povudi do Sjevernoga pola, ne vrijedi skoro nita. Od ljudskoga starca
bezvredniji je samo automobilski starac. Eto, tako je to. teta to to nitko nije zapisao, mislio je
profesor, u novinskome lanku, a jo bolje u knjizi, jer bi se ta reenica pamtila kao gola istina, jedna
od deset ili petnaest golih ivotnih istina. Bio je vezan za volvo kao za posljednjeg prijatelja, ali ga se
svejedno elio rijeiti, jer ga je podsjedao na neto ega se plaio, a emu i nije znao ime. One 1975,
kada je na zaprepatenje cijele zbornice kupio novi novcijati volvo, kakav tada nije vozio ni centarfor
Dinama, ni onaj kipar koji je gradio Titine spomenike, Karlo Adum imao je trideset etiri godine. Za
novac kojim ga je platio, u to vrijeme mogla se kupiti kuda u estinama ili dvije vikendice na Hvaru, ali
nije ga bilo briga, bio je mlad, a dok je ovjek mlad, treba si ispuniti sve elje, njegova je, eto, bio taj
volvo. Sa zrelodu de dodi drugi auti, jeftiniji i tedljiviji, samo neka je zdravlja i neka je glava na
ramenima, navozit de se Karlo jo svega i svaega, kako je poelo, ljudi de se i na Mjesecu naseliti, pa
de, akobogda, voziti i mjeseeve aute... Nije mu na um palo da de u volvu doekati starost i da de u
njemu sahraniti sve svoje. Ba se tako profesoru inilo: u volvu je sahranio majku, i majinog brata
Antuna, i Ivanku. Imao je fiksideju, besmislenu kao i svaka fiksideja, ali jednako tako neotklonjivu, da
bi njegov ivot mogao ponovo dobiti neki smisao, nije ni znao kakav, kada bi mogao prodati volvo i
kupiti drugi auto. Bio bi to znak da se ivot nije zavrio kad su mu bile trideset etiri. Ustvari, profesor
je tugovao zbog neega to bi drugoga usredilo. - Ehej, imati trideset godina auto koji se ne kvari! Pa,
je li to Bog zaboravio na automehaniare grohotom se smijao ti t i i r ki u n i r n r a u i / Potar, kad bi
profesor poeo fantazirati o novome autu i o metafizikim nedostacima staroga. Kasno naveer,
profesor Karlo Adum sjedio je u kuhinji i itao telegram. Nakon to ga je proitao, vradao se na
poetak, pa bi rije po rije, sricao tekst koji je ved znao napamet, sve do imena u potpisu: dr. Jozo
Sunarid, advokat. Moda je to ime nekakva zamka. Bio je jedan Jozo Sunarid kada se sastavljala prva
Jugoslavija, dolazio je u Zagreb, oujka 1918. na sastanak politiara iz svih junoslavenskih zemalja
pod austrougarskom krunom. I taj je bio odvjetnik, i to iz Sarajeva. Dvadeset tri godine kasnije, kada
se stvarala druga drava, Pavelid ga je proglasio svojim doglavnikom, ali ga je tri mjeseca kasnije
razrijeio, i od tada se za Sunarida vie nita nije znalo. Je li mogude da u Sarajevu danas ivi advokat
istoga imena i prezimena? Ako takvoga nema, to njemu, profesoru povijesti, poruuje netko tko se
tako potpisuje? Telefonirao je od ranoga jutra. Nazvao je telefonske informacije, nakon dugo
vremena javio se enski glas, neljubazan kao socijalizam, s jakim bosanskim naglaskom. Upitao je
kako se zovu dnevne novine koje izlaze u Sarajevu, postoji li jo Osloboenje? Hladno mu je
odgovorila da Osloboenje izlazi svakodnevno, i nabrojala je jo tri lista, profesor nije razumio kako
se zovu, ali nije se usudio ponovo pitati. Rekao je hvala i dovienja, ona mu je odgovorila prijatno,
kao konobarica u Busovai pedeset i neke, nakon to je pred njega stavila ranjide s lukom.
FREELANDER 23 Zvao je Osloboenje, i pitao je li u Sarajevu prije devetnaest dana sahranjen Tadija
Melkior Adum. Muki glas s druge strane ice se kratko nasmijao. - A je li, ba, odakle bi ja to mogo
znat? - Mogli biste pogledati u dokumentaciju. - Kakvu dokumentaciju, nije ti ovo mrtvanica.
Profesor je prekinuo vezu, pa je opet nazvao informacije, i zatraio telefonski broj mrtvanice. - Nema
korisnika pod tim imenom - dobio je odgovor, i prije nego to je stigao postaviti novo pitanje, veza se
prekinula. Nakon to je nazvao jo i hrvatsko veleposlanstvo, Katoliku bogosloviju i samostan
Svetoga Ante,

u poduzedu Pokop, koje se, valjda, bavilo sahranjivanjem sarajevskih katolika, javio se opet enski
glas, s istim onakvim naglaskom, jednako hladan, ali ovaj je glas, za razliku od prethodnoga, nabadao i
one karakteristine hrvatske rijei, koje svugdje na svijetu, pa eto i u Sarajevu, izgovaraju ljudi koji,
tko zna zbog kojega razloga, dok govore imaju na umu kako govore ba hrvatskim, i nijednim drugim
jezikom. - Mi smo obvezatni informaciju te vrste davati samo bliskim srodnicima, a vi ste, velite,
sinovac, valjda nedak, onda dobro, valjda govorite istinu, va stric sahranjen je na groblju Vlakovo
desetoga kolovoza... - govorio je glas, izgovarajudi rije kolovoz s nekim udnim zadovoljstvom, kao
da uiva jer je jezik ozarila koprivom. 24 MIUENKO JERGOVId Profesor se oko pola jedanaest obukao i
siao u prizemlje, da mu Potar sluajno ne promakne. unuo je uz vrata, ekao je, i milovao
pitomog sivog maka, koji se ved nekoliko dana vrzmao oko nebodera. Oito je bio neiji, ali se nije
znao vratiti kudi, ili ga je netko dovezao u autu s drugoga kraja grada i tu ga ostavio. Ali nije djelovao
zabrinuto. mirkao je, dizao glavu pod Karlovim prstima, koji su ga dodirivali po vratu, dostojanstven i
siguran u sebe, kao da dobro zna gdje mu je dom, pa svijet gleda pomalo s visine. To je razlika izmeu
maaka i pasa, ili maaka i ljudi: nisu zabrinute kad ih napuste ili kada se nau u stranome svijetu.
Profesor se radovao to ga opet vidi. Jednom de ga ubiti, netko de ga napucati nogom i slomiti mu
kraljenicu, ili de ga zgaziti auto, nakon ega de Karla Aduma gristi savjest. Pripremao se za taj osjedaj.
Potar je naiao oko jedanaest. - Navratite do mene ako vam je zgodno. - Moram jo obidi
Metrovidev trg i Baburiinu, trebat de mi vremena. - Nije vano, ekat du vas. - Mogao bih sutra dodi,
neradni mi je dan. - Moda je bolje danas, da vi, ipak, svratite danas - zbunio se profesor pred
vlastitim rijeima. Nikada ovako neto ne bi rekao, a sad kao da mu je izletjelo. - Pardon, zapravo i ne
morate. Doite samo ako stignete. Uostalom, moda bih i ja morao do grada, pa... FREELANDER 25 Svakako du dodi. - Potar ga je prekinuo. Zveckali su poklopci kaslida s lanim i mrtvim prezimenima.
Bio je to dan kada su stizali rauni za vodu i odvoz smeda. Odavno je ved prolo podne kada su sjeli na
terasu, za niski kamperski stolid, jedan nasuprot drugoga, kao da de zapoeti svau. Profesor je
natoio dva staklena naprska travarice, to de to biti, neka sveanost?, pitao je Potar, naviknut na
proste okrhnute ae, koje je Adum zamjenjivao ovim malenim, kupljenim jednom davno u Firenci, u
koju ga je takoer odnio volvo, gospoa Ivanka nije mogla idi, jer je morala biti kod tete Flore i ankl
Simona, u Beu, na proslavi pedesete godinjice braka, pa joj je u Firenci kupio eir kakav je nosila
Anna Magnani, i te aice za rakiju, u koje bi, govorila je Ivanka, do u vrh stale suze isplakane dok se
ne isjeckaju dvije manje glavice luka. Za Boid, Uskrs i Dan Republike iznosio ih je umjesto normalnih
aa, u koje puno vie stane, iz ega je Potar zakljuio da su to za profesora dani posta, jer ni ne
osjeti da si neto popio, nego ti se samo ini da si omirisao dvije-tri dalmatinske travke i ved ti se
empres zanjihao nad grobom. - Odluio sam da idem. to god da je na stvari, moram idi - rekao je
profesor. - Ispravno. Taman i da nije nasljedstvo, a ja vjerujem da jest, jer tko bi se s takvim
telegramima alio, u Sarajevu vas i ne znaju, tko bi nalazio adresu, pa vam, moda, bude i koristi od
tog strica. 26 MIUENKO JERGOVId - Ne valja od vraga iskati korist. - Eto vas, pametan ovjek, profesor
povijesti, a mudrujete kao kakva baba iz Vukovog Trida. - Ali neto bih vas upitao - aptao je profesor
- imate li, moda, pitolj? Potar se malo povukao, pa zakaljao. Htio mu je redi da nema pitolj, ali na
takav nain da bude

nedvosmisleno i njemu, i onome koji ovo moda slua, i amerikim satelitima, da on pitolja nema,
niti ga je imao 1991, ni svih kasnijih godina, ni pitolja, ni kojeg drugog vatrenog oruja, ne daj Boe
puke ili snajpera, glava se gubila ako samo netko i pomisli da bi kakav iz Trida, iz Srbije, mogao imati
oruje. ak i petnaest godina kasnije, i pitanje je prijetnja. - Nemam, odakle potaru pitolj - glasno se
nasmijao, da ga uju i ameriki sateliti. - A moete li ga nabaviti? - Kako da ne, u poti. Dijele pitolje
tko kupi vie od pet estitki. Osim toga treba vam dozvola. - Na dozvolu se eka, a meni pitolj sutra
treba. v - Sto ce vam? - Nemojte se praviti ludi. Potar se pokunjio, gledao je u praznu aicu, i ekao
kada de dodi trenutak da moe otidi. - Vano mi je, zaboga, koga du moliti da mi pomogne ako nedu
vas - rekao je profesor. FREELANDER 27 Potar je utio, ali mu nije bilo svejedno, kao to nikome ne
bi bilo svejedno kada mu se netko, pritom - ni rod ni pomozbog, tako u jednoj rijei preda na brigu. U
osam naveer profesor je imao pitolj. Crvena zastava, godina proizvodnje 1966, uuvan i mastan.
Donio ga je visoki i mrki, postariji mukarac, sijede kose i gustih crnih brkova, koji se predstavio kao
Domagoj. Koliko sam duan?, pitao je profesor. Meni nita, odgovorio je ovjek, okrenuo se i poao
prema liftu. Ali molim vas!, viknuo je za njim, dredi pitolj u ruci. Sklanjaj to!, siknuo je ovjek, i
profesor je bez pozdrava pobjegao u kudu. Valjda ga nitko nije vidio. Natrpao je stvari u Ivankin koni
kufer. Stavio je dva odijela, sve bijele koulje koje je imao, desetak kravata, cipele za kazalite. Budu li
ga na granici pretresali, nede biti sumnjiv s tolikim kravatama. Ni u Iranu, mislio je, ne bi pretresali
starca koji putuje s deset kravata, a na svakoj neki znak: Univerzijada 1987, Atletsko prvenstvo u
Splitu 1990, Hrvatske telekomunikacije, Rade Konar, Hrvatske Oruane Snage... Tu je vratio u ormar.
Sumnjiv je starac koji putuje s HOS-ovom kravatom. Natrpao je jo brdo arapa, dva runika - gade
mu se hotelski runici, tko zna jesu li dobro oprani - toaletni pribor, i na kraju, za svaki sluaj, jedan
debeli demper. Pitolj je stavio ispod kreveta, uz putovnicu i cipele, i legao je spavati. Profesor Karlo
Adum iznenadio se jer sanja. Od mladosti nije sanjao. Ili od djetinjstva. udio se, tako, u svome 28
MIUENKO JERGOVId snu, dok je iao ulicama pustoga grada u kojemu nikada budan nije bio. Kao u
crno-bijelom filmu fasade su nalikovale kartonskim kulisama, a svaki je prozor bio slijepi prozor. Vidi
vraga, viknuo je profesor u svome snu, mogli su nainiti i potene prozore, ako su ved gradili kude od
kartona. I onda je, da pokae kako je krhko sve to, iz sve snage udario akom u zid. Osjetio je otru
bol, kao da mu je pukla svaka, i najsitnija, kost u ruci, ali nije se probudio. Boljelo ga je u snu, i poelio
je da se probudi, ali elja mu se nije ispunila. - Kome su graene ove kude slijepih prozora? - upitao je
profesor. - Ljudima, sine, kao i sve kude - odgovorio mu je Glas. U trenutku ga nije prepoznao. Zastao
je nasred ulice, zaboravio je na bol, i sjetio se iji je to glas. - Gdje si? - upitao je. - Svata, sine, kako
gdje sam, pa mene nema. Je li ti neto slabo, boli li te u prsima? - zabrinuo se Glas. - A ima li ovdje
ikoga? - Ima, sine, pun je svijet, ko ipak je pun, samo to se ne raspukne. - Gdje su? - Tu su, zar ih ne
vidi? - opet se zabrinuo glas. Profesor nije znao to de, pa je naslonio uho uz kudu. I

zaista, uo je glasove, djeji pla, enu i mukarca kako se svaaju, zvuk potezanja vode u zahodu,
klokotanje u radiFREELANDER 29 jatorima, Potara kako se dovikuje s gospodom Naumovski, javlja li
vam se sestra iz Kieva, ta kae kakve de ove godine biti paprike roge, hode li biti ajvara? - Kako
unutra ive bez prozora? - upitao je, ali vie nije bilo Glasa da mu odgovori, nego se uo odjek
praznoga i irokog svijeta, grada u kojemu vie nitko ne ivi, livada i uma koje se nastavljaju na
predgraa, i mora koje se negdje daleko pretvara u ocean, po kojemu ne plovi nijedan jedrenjak, jer
nema ljudi koji bi na njemu jedrili. A onda su se ula konjska kopita kako kuckaju, kao batidi za meso
po kuhinjskoj dasci, a za njima neto jezovito kripi, tako kripi, pomislio je profesor, da bi se iv
ovjek iza sna probudio. Naila je zaprega. Dva konja, bijeli i crni, vukli su crno-lakiranu pogrebnu
koiju, jedna je osovina bila slomljena, kripao je kota koji de se svakoga trenutka salomiti. Konji su
zastali ispred profesora, pomilovao je bijelca po sapima, i zavirio pod crni barun. Na crnome kovegu
sjajio se srebrni kri, sa srebrnim Isusom, koji je bio tako dobro izraen da su mu se vidjele bore oko
oiju i usta. Krist se smijeio profesoru. Svata, pomislio je, zar da od pravoga srebra naine neto to
de trunuti u grobu. I jo na svijetu na kojem vie nema ivih... Noktima je uhvatio kri sa Kristom, i
pokuao ga skinuti s poklopca, ali poklopac je kliznuo s kovega, i profesor 30 MIUENKO JERGOVId
Karlo Adum naao se licem u lice s pokojnikom. U crnom sveanom odijelu, kupljenom na kredit u
Nami 1987. godine, na dan kada je trebao drati predavanje o godinjici Titovog dolaska na elo
partije, u ispeglanoj bijeloj koulji, s crnom kravatom, na kojoj je bio isto tako crni Metrovidev
spomenik Majci Hrvata, koji mu je Ivanka donijela iz grada u ljeto 1971, onoga dana kada je Savka
drala govor na Trgu Republike, sa znakom Hrvatske pote u reveru, koju mu je prije nekoliko dana,
onako ale radi, poklonio Potar, leao je u mrtvako-me sanduku profesor Karlo Adum, i to ga je
najvie zabrinulo, dok se iznenaeno gledao - nije disao. Gledao je sebe mrtvoga, i tada je shvatio
zato vie nikoga nema na ulici. Pola deset. Skoio je iz kreveta i sljededeg je trenutka navlaio hlae.
Balansirao je na jednoj nozi i skakutao po sobi, kao vojnik kad zasvira uzbuna. Vojnik graniar,
kasnoga ljeta 1968, u karauli na granici s Bugarskom. Tuli sirena, a on uzalud pokuava gurnuti nogu
kroz izvrnutu nogavicu, dok zastavnik Kota Strajinid vie da su Bugari pucali iz mitraljeza, pucali su,
pizda li im materina, i ubili su psa arka, ta im je nesretna ivotinja kriva!, a radio javlja da je Baduka
jutros uao tenkovima u Prag, uao, jadna li nam majka, ali pokua li u Beograd, mi smo tamo da ga
zaustavimo, zato oblai se, uzbuna je, marvo vojnika, uzbuna, ubie nam Bugari psa... Profesor se
elio probuditi u est, da je ved u pola sedam na autocesti, ali san ga je prevario. Dok se obukao, umio
FREELANDER 31 i obrijao, a zatim i presvukao koulju koju je umrljao kremom za brijanje, ved je bilo
deset. Pola sata kasnije bio je kod naplatnih kudica. Tada se sjetio da je pod krevetom zaboravio
putovnicu i pitolj. Okrenuo se nasred ceste, i pokraj zauenih policajaca i kolone koja je ekala na
cestarinu, vratio se prema Zagrebu. Parkirao se ispred nebodera. Ponedjeljak je, ljudi su na poslu,
puno je mjesta za parkiranje, nema nikoga, samo golubovi i koker panijel susjeda Poparida,
umirovljenog sudskog istraitelja, naganja ptice, laje i pravi se vaan. Profesor je pourio prema
neboderu, da ne sretne Poparida, i da mu ne mora objanjavati kamo ide. Bio je lijep dan, kao to su
lijepi dani kada ovjek negdje ide, a volio bi ostati. Ispred susjednog nebodera bila su parkirana kola
hitne pomodi, na haustoru je vonjalo zagorjelo mlijeko, na ogledalu

u liftu cijedila se pljuvaka. Tko god se ogleda, vidjet de se upljuvan. Na zidu pokraj ogledala bila je
naljepnica s fotografijom Majke Boje Bistrike, i natpis: Bog neka blagoslovi ovaj dom." Uzeo je
pitolj i putovnicu, i dok je zakljuavao vrata za sobom, prvi put je pomislio da se vie nikad nede
vratiti. To je u redu, normalno je da takve stvari padaju na pamet ovjeku koji nosi pitolj, tjeio se
profesor. Spremio ga je, zajedno s putovnicom, u pretinac za rukavice. Uinio je to bez razmiljanja,
onako kako se to radi u filmovima. Moda tada jo nije sebi priznao, ali profesor MIUENKO JERGOVId
Karlo Adum osjedao se nekako vanijim. I bio je barem desetak godina mlai. Preskakao je stepenice
dok je izlazio iz nebodera, to nije inio barem dvadeset godina, ali nije nita bre vozio do izlaza iz
grada ezdeset, na autocesti sto deset, jer ako on jutros i jest bio mlai, stari dobri volvo bio je
jednako star. Zbog njega je i poao na ovaj put. Ili se profesoru samo inilo da je to zbog njega. Na
pumpi kod skretanja za Ivanid natoio je benzin. Dok je iao prema blagajni, kroz glavu mu je prolo
da nije zakljuao auto. Nije se plaio da de ga netko ukrasti, ali mogao bi otvoriti pretinac za rukavice,
esto tu ljudi dre dragocjenosti, sunane naoale, mobitele, novanike, i unutra pronadi pitolj. I
onda ga prijaviti policiji. Profesor Adum je sasvim ozbiljno pomislio da bi ga lopov, koji bi mu, dok
plada benzin, provalio u volvo, mogao prijaviti zbog pitolja. Kasnije je, misledi o tome, i sam shvatio
da je glupo, i da kriminalci ljude ne prijavljuju policiji, kao i to da kriminalcima ba i nije tako neobino
kada netko sa sobom u autu nosi pitolj. A tko zna kako u lopovskome svijetu kotira Crvena zastava iz
1966, moda je to neko dobro i vrijedno oruje, samokres za prave mekere, za ljude poput
pokojnoga Tonija Glowatzkog, ili za Relju Baida. Dok je debelome postarijem mukarcu u masnome
radnikom kombinezonu s natpisom INA pruao Diners karticu, a tip je mrzovoljno uzdahnuo, jer bi
bio sretniji da radi s gotovinom, profesor se zamiljao u liku Relje Baida, FREELANDER 33 kako iz
unutranjeg depa vadi pitolj umjesto novanika, i kako onim smirenim glasom, kao s gramofonske
ploe iz kakvoga ilikoga antikvarijata, progovara - ovo je pljaka, prosim vas lepo da svu gotovinu
poloite na pult! Ili kak bi se mekerski reklo - ke na son, gospon dragi! Dok je profesor tako
zamiljao, pumpadija je nastavio uzdisati i dahtati, jer stroj nikako nije uspijevao iitati karticu, a
njemu je zbog neega bilo silno stalo da starac koji je stajao pred njim primijeti njegovo dahtanje, da
mu prigovori zbog neljubaznosti, ili da kae svejedno ta, pa da on konano podivlja, i da se napokon
na nekoga estito izurla. Teka su i opasna vremena, mora paziti na koga vie, ili je kriminalac, pa de
te zatudi, ili je neka faca, pa de se aliti, u svakom sluaju, najebao si ako neto prigovori. A ovaj sitni
i jadni penzioner, u volvu iz sedamdeset i neke, niti je kriminalac, niti je faca. Skoro je pa nita, mogao
bi ga otpuhnuti, sve to radi, on radi posljednji put, ved se negdje kopa grob u koji de on ledi. Debeli je
bacio karticu niz pult, samo to nije odletjela preko ruba na pod, a profesor Adum se jasno vidio kako
puca u ovjeka, ovaj uzdignutih ruku pada natrake kroz staklo, dok on lagano, korak pred korak, s
licem Relje Baida i depova punih novca, odlazi prema volvu. - Dovienja. - Dovienja i sretan put odgovarao je po automatizmu radnik. Minut ili dva kasnije vie se nede sjedati starca s Diners
karticom. 34 MIUENKO JERGOVId S obje strane ceste promicali su telegrafski stupovi, polja zasijana
kukuruzom i hmeljom, cestarske kudice na kojima je, davno prije rata, bila ispisana reklama Ei Ni,
tako da su se jo uvijek nazirala slova subverzivnoga i neprijateljskog natpisa, profesor Adum je blizu
svake kudice usporavao na devedeset, itao, sricao slova, i udio se kako nitko osim njega ne
primjeduje reklamu za tvornicu koja vie ne postoji, i televizora koji su svi, ved odavno, pregorjeli; uz
cestu su ustajali visoki dimnjaci na sivim halama razbijenih prozora, beskrajne ledine nepokoene
trave, trula strnita, koja samo to ne planu na kasnome ljetnom suncu, pa stupovi dalekovoda, na
kojima su iscrtane crvene

munje, koje podsjedaju na SS oficire u dokumentarnome filmu BBC-a, a onda opet telegrafski stupovi,
jedan za drugim, ili su, moda, i to dalekovodi, mislio je profesor, samo neki predratni, starinski, jer
kome danas treba telegraf i tko je uopde uo da se netko slui telegrafom. Na parkiralitu uz autoput
parkirana su tri kamiona s prikolicama, s natpisima na ceradi i velikim crvenim polumjesecima.
Profesor se stresao od nelagode. Pomislio je na ljude koji, vjerojatno, spavaju u kabinama, neobrijani
i oznojeni, masnih crnih kosa, laki na snu, bude se na svaki suanj, jer su navikli da tako spavaju i
putuju, da bi prehranili enu i sedmero djece u onome svom Istanbulu, Ankari ili Izmiru. Dok je
zamiljao te usnule Turke, profesor Karlo Adum prvi je puta toga dana pomislio kamo sam, zapravo,
putuje. Od te mu se pomisli blago zamantalo, malo mu se podigao eludac. Progutao je slinu i odluio
misliti o neemu drugome. Sjedao se kako je 1948, bilo je to u svibnju, jo se pri vrhovima planina nije
otopio snijeg, putovao autobusom prema moru. Autobus je bio maslinaste boje, s obje strane ispisan
crnom goticom, natpisi su bili prebojeni obinim kreem, kroz koji su probijala koplja njemakih
slova, runa i prijeteda. Rasplakao se kad ga je majka dovela pred ba taj autobus. Molio je da ga stavi
u neki drugi, na polurazrue-nom je kolodvoru stajalo jo pet autobusa, i u svih pet su se ukrcavala
djeca koju su doveli roditelji, ali uzaludne su bile njegove suze i preklinjanja. Nemoj mi praviti
probleme! -grubo ga je povukla za sobom, prema vratima, a njemu se krv mrznula od pogleda na ona
slova. Bio je siguran da zna kamo ga samo moe odvesti jedan takav autobus. Posjela ga je negdje pri
dnu vozila, daleko od vrata, da sluajno ne pokua bjeati za njom, a onda ga je ovla i suho poljubila
u obraz i otila. Njegova mama Cica, Josipa Adum, roena Stambolija, najderica i modistica, salon
Mona Grazia, Aleksandrova 54. Tako ga je nauila da kae ako se izgubi. A onda bi ga na rije
modistica i na salon Mona Grazia pljuskala i govorila mu da je tokmak, da nikada nita nede nauiti i
da de svi zbog njega zavriti u zatvoru. Bio je mali, sasvim, sasvim mali, jo uvijek se pucalo po
okolnim brdima i uo se odjek engleskih bombardiranja, a on nije shva36 MIUENKO JERGOVId dao
zato najednom vie ne smije redi modistica, i zato ga mama pljuska na Mona Grazia. Prije samo
nekoliko dana, ili mjeseci, skoro do juer, do one nedjelje kada je na pokladnu nedjelju biskup Ivan
Evanelist djeci dijelio bombone umotane u sjajne papiride s poglavnikovim likom, ljubila ga je kad u
jednome dahu izgovorio sve od mama Cica do Mona Grazia, i govorila mu: Tko je mamin ponos, tko
je mamin mali Duce, mamin aneo uvar, mamin Fiihrer." Dok su po parketu koji je vonjao na
petrolej pancirale muke noge u visokim crnim izmama i uo se zvonak smijeh njemakoga jezika,
mama im je mjerila irinu ramena i duinu nogu, i govorila s tugom u glasu: kad odete nazad u
Zagreb, dragi moj pukovnie Spitzer, dragi generale Mrkonjid, mein lieber Freudenreich, sjetite se
jedne puste Mone Grazije, izgubljene u ovoj tavnoj orijentalnoj provinciji. Ta su vremena za Karla
imala okus okolade i miris petroleja. I ba kada je bio dovoljno velik da se okolade prestane sjedati,
i kad je postao toliko pametan da mu se u niz rijei - mama Cica, Josipa Adum, roena Stambolija,
naj-derica, Narodne rukotvorine, Titova 54 - nikada, ak ni u snu, ne udjenu i umetnu rijei od koji se
strada i iza kojih ostaje iznenadni metalni okus u ustima, ba tada, sjedao se profesor Adum, dok je
volvo plovio niz panonske ravnice a Zagreb ostajao negdje iza, u podnevnome sjaju i zaboravu,
probudila ga je mama jutrom prije zore i povela ga na autobusni kolodvor, pred taj stari i runi,
maslinasti autof p f r i mnrD bus, ispisan goticom, koja je bila jedva sakrivena ispucalim slojem krea.
Sjedio je, ela naslonjenog na prozorsko staklo, i tiho je cvilio. S druge strane stakla stajale su mame,
ali ne i mama Cica. Ona je otila, i nije ga ni pogledala. Mame su mahale svojoj djeci, njega nisu ni
primjedivale, ili je svaka mislila da je on sin od one druge. Skoro ezdeset godina kasnije shvatio je da
je, moda, bilo ba tako, da ga nisu namjerno ignorirale. Tada mu se inilo da sve one dobro znaju da
je on ostao sam, njegova je mama otila i vie se nede vratiti, a one su tu, i ostat de tu do kraja, da
sinovima mau na ispradaju, isto onako kako su Hrvatice majke obaju vjerozakona

na eljeznikome kolodvoru, uz Ivana Evanelista i trojicu hoda, mahale vitezovima koji su ili da pod
Staljingradom obrane Europu od azijatske poasti. Ostat de majke, ponosne na svoje sinove. Autobus
ispisan goticom odvozi one koji moraju da umru. I sada se najei od misli koja ga je pratila desetak
sati po ulasku u autobus, u najgorim trenucima njegovoga ivota, kada je s navrenih sedam godina, u
toj staroj njemakoj krntiji, ratnome plijenu predanom na koritenje djejem odjeljenju Narodne
bolnice, vjerovao da je osuenik na smrt. Oko njega u autobusu bili su samo djeaci, uglavnom mlai
od njega, golemih vodenih, do koe oianih glava, i Ifi MII.IFNKO JFRGOVIt* nezdravo rumene boje
lica. Sliili su jedni na druge, izgledali su kao brada, praznih pogleda i poluotvorenih usta, kosooki
poput pijanih kitajskih mandarina s ilustracija na slikovnici o Opijumskome ratu, Zagreb 1944, koju
mu je mama davala da lista kada bi dobio visoku temperaturu i kada bi ona kasno naveer izlazila iz
kude, jer vie nije mogla sluati tatu kako psuje i proklinje i krvavim prstima strue po zidu. Neki
djeaci poeli su glasno tuliti kada je blijedi plavokosi mladid, s naoalama okruglih okvira, tek malo
vii od patuljka, pokrenuo autobus i dvatriput zatrubio u znak pozdrava. Drugi su se zavukli u razderane i prljave kone sjedalice, i pokrili se preko lica prljavim utim zastorima, nadajudi se, valjda, da de i
sami ieznuti ako ne budu vidjeli svijet oko sebe. A bilo je i onih koji su poeli isputati neke posve
neljudske krikove, s kojima nede prestati sve do kraja puta, ali ti krikovi odgojitelja i odgojiteljicu nisu
niti najmanje uznemiravali. Tek ako bi neki preglasno zaurlao, ili ako bi se uinilo da de se didi sa
svoga mjesta, odgojitelj bi zamahnuo tankim i sjajnim konim remenom, nekom vrstom
improviziranog bia, koji bi prasnuo po golim natkoljenicama, tono ispod ruba kratkih hlaica, nakon
ega bi neko vrijeme drekavac tulio od iznenadnog bola, ali vie nije bio tako glasan. Jedan je takav
sjedio tik do Karla. Imao je oi nekoga tko je na svata spreman. Kada ne bi urlao, Karlo se plaio da
de ga udariti. A bio je krupniji i deblji od njega, iako ne i stariji. FREELANDER 39 Odgojitelj ga je ved
dvaput udario remenom po golim nogama, svaki put zamalo promaivi Karla. Gledao je kako djeaku
po koi izbijaju dvije crvene zmije, jedna je pri vrhu krvava, i kako oko njih izbijaju modre ilice i
ispucali kapilari. Zmije de u narednih nekoliko sati rasti i pokretati se niz djeakove noge, i od
ruiasto-crvene dobivati neku zastraujudu tamnoljubiastu boju, kao trake i obrubi na ogrtau
veleasnog Sabola. Pomislio je, ako vrisne, i on de tako dobiti po nogama. I nekoliko je puta udahnuo
da de vrisnuti, ali nijednom se nije usudio. Gledao je svoje mrave natkoljenice, prljave i oznojene od
dlanova koje je o njih brisao, i zamiljao je, s jezom, kako se u trenutku bljeska i bola sve mijenja. A
sada dok vozi, s pitoljem u pretincu za rukavice, moe vritati koliko ga je volja. Nestalo je autobusa,
nema djeaka koji su se u njemu vozili, ni dvoje odgojitelja i plavokosog vozaa, visokoga kao
sedmogodinji djeak, koji se zvao Serjoa, i niz duboke i strane kanjone zelene rijeke, du zavoja i
kroz tunele kroz koje autobus jedva prolazi, pjevao je nadglasavajudi djeje krike: - O Marijana, slatka
mala Marijana... Stresao se profesor Karlo Adum, i pritisnuo gas. Na devedesetom kilometru od
Zagreba uvijek je, i usred ljeta, ak i u podne, malo magle i vlage. Blizu je skretanje za Novsku, tu je
Jasenovac, nekoliko kilometara od autoputa nalazi se sivo-bijeli kameni cvijet, i staza do njega,
sainje40 MIUENKO JERGOVId na od eljeznikih pragova. Tu je prije ezdeset pet godina utemeljen
koncentracijski logor. Kada se Karlo rodio, ved su bile sagraene barake. Imat de etiri godine, znat de
izgovoriti: mama Cica, Josipa Adum, roena Stambolija, naj-derica i modistica, salon Mona Grazia,
Aleksandrova 54, i znat de da na pitanje: kako molim, Aleksandrova?, treba kazati doktora Ante
Pavelida 54, i ispruenom desnicom kao sabljom sijevnuti kroz zrak, ved de biti mudar i velik, a
svakoga dana njegovoga ivota u tom de logoru biti ubijani ljudi. Nijedan dan, sve do Karlovog
etvrtog

roendana, nije proao a da nije ubijen barem jedan ovjek. Mali je ivot, dan po dan, otkupljivan
njihovim smrtima. Mama je za to vrijeme vrijedno ivala, tata se svaao, gorko se svaao sa samim
sobom, i grebao je po zidu s ona etiri prsta desne ruke, i nita nije radio. Mama je Karlu bila saila
malu crnu uniformu, navukla mu crne izme, i on je stupao po Moni Graziji, dok je mirisao petrolej i iz
oficirskih depova ispadala okolada, pa je pjevao na sav glas pjesme o vitetvu i junatvu. A nije,
jadan, ba lijepo pjevao. Da je bolje pjevao, vie bi dobio okolade. Jasno se sjedao te svoje male
uniforme, zbog koje je mamin salon radio bolje nego onaj preko puta, koji je nekada pripadao Judi,
onome koji je izdao Krista, uila ga je, a danas pripada sestri satnika Sabrihafizovida, koju mama
nikako nije voljela, i za nju je govorila da je Turkinja a ne Hrvatica, jer Hrvatice nemaju tako crnu kosu,
debele usne FREELANDER 41 i kose oi. O kako bi ovaj svijet bio lijep i kako bismo svi bili sretni, samo
da preko puta nema Sabrihafizovice, zbog koje se mama mrti i ljuti, tako da ju nijedna recitacija vie
ne moe razveseliti, ni to kada Karlo stupa pred colonellom Luigijem, a Talijan se smije, pa ga tape
po guzi, tako ga tape da Karlo osjeda dragost i milinu u tijelu, u rukama i u nogama, drai ga izmeu
nogu, pa stupa i misli kako de colonellu redi, samo dok naui talijanski, da Sabrihafizovicu treba kao i
Judu, jer je sigurno i ona izdala Krista, i jer je uzrujala mamu Cicu. Mislio je tako, i nije ni primijetio da
se upikio od colon-nellovog tapanja po guzi. Ali nema vie ni colonella ni Mone Grazije i onih sjajnih
vremena kada je ivot bio tako jednostavan, jer se svodio na stupanje po parketu koji je vonjao na
petrolej, i na salutiranje u maloj crnoj uniformi i izmama koje mu je nainio uster Tucan. Dola su
mrana vremena, i on je zavrio u autobusu, meu pedeset jednakih glava, pedesetero rune slinave
brade, od kojih vedina ne zna ni kako se zove, nego im oko vrata vise kartoni s imenima, jedni plau,
drugi urlaju, i svako malo uje se prasak remena po natkoljenicama, evo, njegov je susjed dobio i tredi
put, jo dvije zmije uvijaju se po djeakovim nogama, pucaju kapilari, pod koom se razlijeva modra i
ljubiasta krv, dok glavonja cvili i jeca, i svaki put se zagrcne, hriplje u suzama, i ini se da de se
udaviti, s krvavim i modrim zmijama, koje se grizu 42 MIUENKO JERGOVId za repove, u dungli
Radjarda Kiplinga, nad kvrgavim koljenima idiota, koji nimalo pameti nema, ali ga boli kao i svakoga.
U poetku mu se inilo da autobus vonja kao Mona Grazia, na petrolej, i sviao mu se taj miris, uivao
je u njemu, dok je zamiljao kako i njega udara odgojiteljev remen. Odgojitelj je zamahivao kratko, ne
gledajudi gdje de i kako udariti, a odgojiteljica bi prila, strogo naredila - kloni ruke, peksine!, pa bi se
malo savila u kukovima i udarala zama-hujudi iz zgloba, pa bi znatieljno ekala trenutak u kojem
djeakovo tijelo u asu poskoi i ukoi se, kao da je prikljuen na struju, i tek zatim poinje tuliti od
bola. Udarala je jae nego odgojitelj, uo bi se glasniji prasak, i zmije su bile deblje i krvavije. Nje se
Karlo plaio, tih rijei - kloni ruke, peksine!, za koje nije znao to znae, ali zapamtit de ih za cijeli
ivot. A onda autobus vie nije vonjao na patrolej, boljela je Karla glava, i vie mu se nije sviao taj
miris, nego mu se od njega dizao eludac, ba ovako kao sad, dok se volvom vozi pokraj Jasenovca, i
svi trube dok ga pretjeu, jer je usporio, vue se kao pu, jedva pedeset na sat, i ini mu se da nikada
nije ovako jasno vidio sve to se tog dana dogaalo u autobusu, koji je iz Sarajeva prema moru vozio
bolesnu djecu. Sjedao se ba svakoga detalja, oblika i mirisa. Prepoznavao je miris nafte i zastraujudi
miris djejeg znoja, kroz FREELANDER 43 koji je, ezdesetak godina kasnije, izbijala glad, pljesnivi kruh
i ajnpren orba s dva krumpira na pedesetoro njih, znoja koji je zraio tupodu tih otedenih ljudskih
mladu-naca, koji bi ved bili po pravdi Bojoj pojedeni da su mla-dunci lava, tigra ili koze, jer bi se nad
takvima matere njihove

saalile, a kako su od ljudske vrste, tako nema saaljenja, nego ih im vrisnu mlate remenima od koe
veselih svinja, i socijalistika ih zajednica alje na more, da sluajno ne bi umrli od neke boljke usred
snijega, smoga i magle, jer oni moraju biti zdravi da i dalje vrite, i da, po ljudskoj pravdi i zakonu,
budu pladeni oni koji de ih do smrti mlatiti takve. Kada su izbili pred iroku modru povrinu, a Serjoa
je zapjevao novu pjesmu - o more duboko, sva moja alosti! - Karlo vie nije mogao izdrati, pa je
povratio, i to za vrat djeaku koji je sjedio ispred njega, na to je taj poeo vritati iz petnih ila. Tako
je vritao da su se svi uplaili i zautili. Za razliku od drugih, on nije vritao kao dijete, njegov je vrisak
bio vrisak starca kojemu su glavu drali pod vodom, i sad se oslobodio. U njegovome glasu ula se sva
jeza osuenika na smrt. Iako je bio idiot, niz bradu su mu se sve vrijeme slijevale bale, i bio je
obmotan pelenama, kao dojene, jer nije kontrolirao nudu, vritao je kao da je iza njega ivot, i kao
da se svega sjeda. Dotrao je odgojitelj, hvala Bogu, pomislio je Karlo, prije nego to mu je bljesnulo
pred oima, i uinilo mu se da mu 44 MIUENKO JERGOVId se koa razdvaja na dvije obale, hvala Bogu
da nije ona!, a ona, odgojiteljica, stajala je pred idiotom, vikala: - Kloni ruke, peksine! Kloni ruke,
peksine! Kloni ruke, peksine!, i udarala je, jer on nije prestajao vritati, niti bi sklonio ruke, nego se
pokuavao braniti od bia koji je sve jae udarao. - Pusti, bona, vidi da je tokmak, da te ne uje! smirivao ju je odgojitelj. Naredne tri nodi Karlo je spavao u velikoj ledenoj prostoriji, usred vile starih
dubrovakih gospara, okruen mentalno retardiranom djecom koja su bolovala od bronhitisa i koja
su, kao i u autobusu, uglavnom plakala ili urlala. etvrtoga dana mlada plavokosa doktorica, koja se
zvala Klara Stein, pitala ga je kako se zove. - Karlo Adum - odgovorio je. - Kako ti se zovu roditelji? Tata Ilija, mama Cica, Josipa. - A prezime? - zbunila se doktorica. - Pa, Adum, kao i ja. Mama se
nekada preivala Stambolija, ali onda se udala za tatu. Baka Marica se i danas preziva Stambolija, zato
to se ona nekada preivala Ilijaevid. Tako je to uvijek kad si ensko: jedno prezime ima, a sasvim
drugo de dobiti kad se uda. Jesi li ti udata? - Nisam - odgovorila je Klara. FRFFI A N n F R - Je li zato
to ne bi mogla zapamtiti drugo prezime? Nije to teko, samo treba uvijek misliti da to nisi ti, nego je
tvoj mu, pa onda lako zapamti - pouio je Karlo doktoricu. Te veeri vie nije spavao s mentalno
zaostalom djecom. Doktorica ga je odvela sa sobom u grad, etala je s njime po Stradunu, ispitivala ga
o tati i mami, a onda zamiljeno gledala u stranu. Onda ga je odvela na sladoled, pa u drugu vilu
dubrovakih gospara, koja je isto bila puna djece, ali ta djeca nisu ni plakala ni vritala. Djeaci su se
tukli, a bilo je i djevojica koje su pravile kolae od pijeska. Nije bilo odgojitelja i odgojiteljica, koji
udaraju s konim remenima. U tri tjedna samo je jedan djeak, zvao se Savo Mesarevid, dobio amar
od odgojiteljice jer je loptom razbio prozor. Karlo nikada nije saznao zato ga je mama Cica uvela u
autobus s njemakim slovima, u kojemu su se vozila mutava djeca. Tek kada je odrastao i ostario,
shvatio je da je to bila neka greka, da mami Cici nitko nije rekao da se tim autobusom voze mentalno
zaostali djeaci. Nije mama provjeravala je li i on idiot, imbecil, kreten, mongoloid, kao to je nekada
mislio, nije ga mama kanjavala to tako dugo iz glave nije mogao izbiti modistica i Mona Grazia, i to
nije zaboravljao kako je bio sretan dok je nosio crnu uniformu sa est sveanih asnikih puceta, i
stupao kao jurina garda Isukrstova, pred polazak na odsudni megdan s azijatskom vojskom Josifa
Staljina i njegovijeh idov-skijeh jatacih. 46 MIUENKO JERGOVId Pomislio je profesor Karlo Adum na
to da se nakon vie od pola stoljeda vrada u Sarajevo, pa je jo

malo usporio. Dok je tako milio autocestom, nije mu nijednom na um palo da bi se mogao
predomisliti i vratiti. Bio je to kraj, inilo mu se, ved odavno je bio kraj, otkako je otiao u mirovinu i
otkako je umrla njegova Ivanka, i ivot mu se pretvorio u ekanje smrti i u nita. E, pa kad ved nije
umro, onda bi mu mogao promijeniti ivot taj telegram, udni i nevjerojatni telegram, u kojemu
doktor Jozo Sunarid obavjetava trojicu nasljednika (imena navedena u zagradi) da je, blago u Kristu,
u Sarajevu preminuo Tadija Melkior Adum, penzioner, i da je, po oporuci koju je ostavio
niepotpisanomu, i ovjerio pri Opdinskome sudu, nazonost itanju posljednje volje ujedno i
preduvjet raspodjeli nenaznaene ostavine. Dan otvaranja oporuke odredit de niepotpisani, a prema
posebnomu dogovoru s g. Adumom, priloenom uz oporuku, i ovjerenom, takoer pri istomu sudu, a
nakon to trojica nasljednika doputuju u Sarajevo, ili koji usmenom ili pisanom rijeju potvrdi da nede
dodi i da se tako odrie ostavine, ili se u razumnome roku ne prijavi brzoglasom ili kako drukije
niepotpisanomu, pa ovaj po osnovi toga zakljui da se odrie ostavine." Ako se radi o prevari, mislio
je profesor Adum, tada nede previe aliti, ali nede jeftino prodati kou, nego de se, budu li ga u
Sarajevu pokuali opljakati, braniti koliko bude mogao. Ako, pak, nije prevara, i ako je Tadija Melkior
F R F F ! ANDFR 47 Adum, njegov stric i obiteljski vrag, doista ivio vie od stotinu godina pa mu je
sada neto ostavio, tada nasljedstvo ne moe biti malo. Bio je okrutan i nije zaalio zbog bratova
prsta, pa mu se, pred odlazak Bogu na istinu, uinilo da bi se mogao iskupiti, a to se ne ini s tisududvije kuna, nego s iznosima puno vedim, mislio je profesor. Dotedi de, nadao se, do novoga auta, pa
da se oslobodi staroga dobrog volva, koji ga je, koliko god mu bio drag, jer draega na ovome svijetu
od tog auta vie niti nema, podsjedao na vlastitu naivnost i proderdanu mladost. Zarobio ga je kao
tridesetpetogodinjeg profesora povijesti u vremenu iz kojega bi, kao i svi drugi ljudi, svi Hrvati i
katolici, trebao i on izadi, osloboditi se i prodisati. Pa makar ved sutra umro, ali kao slobodan ovjek.
Jedino ega se istinski plaio dok se vozio pokraj izlaza za Novu Gradiku bilo je to to nije znao kako
izgleda Sarajevo, kakvo je, zapravo, to mjesto, hode li ga, moda, netko prepoznati po prezimenu, pa
mu se osvedivati, nita o Sarajevu nije znao, iako je taj grad viao po novinskim fotografijama i na
televiziji, pogotovo u vrijeme rata, iako je njegovo ime izgovarao kad god bi ga alterska slubenica ili
policajac upitali za mjesto roenja, ali ni tada profesor nije pomiljao da je to stvarno Sarajevo,
stvarni bosanski grad, nego mu se ta rije inila kao ifra ili lozinka, bez sadraja i znaenja, koju treba
izgovoriti da bi dokazao kako je to ba on, Karlo Adum, profesor povijesti, s obranjenim 4fi MUJFNKt)
JERGOVId magistarskim radom na temu George Washington i njegova spominjanja u hrvatskim
spisima devetnaestoga stoljeda; rije Sarajevo izgovarao je kao to glas na aerodromsko-me razglasu
izgovara imena stotina gradova, izvjebano i hladno, ne pomiljajudi da ikome takve rijei mogu neto
znaiti. Plaila ga je pomisao da je Sarajevo drukije i da de uskoro biti suoen s nainima takvoga
postojanja. Eto, ba tako, i nita mu vie nije bilo na umu. Kod izlaza za Novu Gradiku Sarajevo je bilo
poput straha od smrti. Zaustavio se ispred ekspres restorana na benzinskoj pumpi. Parkirao je auto
tako da ga vidi kroz izlog pa se malo premiljao, i ipak strpao pitolj u dep. Jednog su ljeta, moglo je
to biti 1981. ili 1982, svakako nakon Titove smrti, Ivanka i on ljetovali u Trpnju, na Peljecu. Volvo je
bio parkiran ispred kude u kojoj su unajmili sobu, privatni smjetaj, zimmer frei, camera obscura, s
pogledom na miniranu stijenu, u kojoj je trebao biti sagraen zahod, pa se barba Miho razbolio, i sve
je otilo kvragu, ej, ivote, ivote, jadan li si... I tako su se sedam dana, svakoga jutra, budili s
pogledom na tu miniranu stijenu, umjesto na more, kao to je obedavao oglas u Veernjaku, da bi ih
osmoga jutra gazdarica probudila panino lupajudi na vrata: Gospe blaena, ajme meni, pakla
eenoga..., vikala je sve same besmislice, Karlo je ustao iz postelje, i u gadama istrao iz sobe,
gazdarica je odskoila u stranu, izgovorila nekoliko prigodnih FREELANDER

49 molitvi, a on je ved bio na dvoru, pokraj volva na kojem je bilo razbijeno staklo, a na suvozaevom
je sjedalu bilo uredno savijeno i sklupano ljudsko govno. Lopov se, bit de, naljutio jer nije naao nita
za ukrasti. Istoga dana vratili su se u Zagreb. Volvo je vonjao mirisom tropskoga voda, iz boice sa
sprejem, a Ivanka je bez prestanka plakala. - Zamisli kako je onim nesretnicima u Kambodi pokuavao ju je tjeiti - njih su istjerali, i nita im nisu dozvolili ponijeti. A u tim su kudicama ivjeli po
dvjesto-tristo godina. - Zar tako dugo? - nasmijala se kroz suze Ivanka. Izbjeglica iz Kambode poslije
de se sjetiti kad god im bude teko. Dakle, uzeo je profesor Karlo Adum pitolj i sjeo u restoran, kraj
vrata, gdje su bila etiri stola za one koji nisu htjeli jesti. Prila je konobarica, visoka crna ena, s
groznicom na gornjoj usni - koja se ispravno zove herpes, ali profesoru je bilo drae groznica - i rekla
mu da je ovo samoposluivanje i da uzalud tu sjedi, moe sjediti sto godina, ali nikada nede biti
posluen. - A tko de mi uvati mjesto ako se dignem? - upitao je. - Ovdje se ne uvaju mjesta! odgovorila je ljutito, a on je gledao u groznicu koja je naoigled bubrila, i inilo se kako de svakoga
asa prsnuti. - Komarac me ubo - rekla je - jutros, rano, prije zore. Ne vjeruje? 50 MIUENKO
JERGOVId - Vjerujem. - Ne vjeruje, ne vjeruje, znam ja to - nasmijala se. - Zato ne bih vjerovao? Zato to izgleda ko sida, je li tako? Ba kao sida. - Nita vam ja o tome ne znam. - Zna, kako ne bi
znao. Svi vi znate, samo se pravite. Ajde, reci ta de popiti. Ja du ti donijeti, iako mi to nije posao. Kavu, duu. I kiselu. - Ma nemoj! I kiselu! Fino sam ti rekla da mi to nije posao, nego ti samo radim
uslugu. - Dobro, onda bez kisele. - Ja sam Kata - rekla je kada se vratila s kavom i mineralnom - toliko,
samo da zna tko ti je uinio uslugu, da ne zaboravi. Kata, jesi li upamtio? - Jesam, Kato. Pokraj dugih
staklenih vitrina, u kojima su se parili hrvatski nacionalni specijaliteti izvaeni iz kazana, krematorija i
mikrovalnih pednica, promicala je s plavim i utim tacnama u rukama kolona poljskih turista. Dva
autobusa s krakovskim registracijama bila su parkirana na izlazu s benzinske pumpe, vozai su ostali
pokraj njih, puiti i stra-ariti. Na sebi su imali zelene uniforme, kao oficiri neke bive vojske. Vidjelo
se da imaju vremena, ekat de koliko god bude trebalo, nigdje im se ne uri, daleko je Poljska. A
putnici su otvarali staklene poklopce i grabili beke nicle, sarme, paticadu, musaku, grenadirmar,
devape u ustajalom stvrdnutom ulju, koje je podsjedalo na smrznute sjeverne rijeke u zimu 1940, pa
kalju od slatkoga kupusa, kuhane trukle i peene trukle, zagrebaki odrezak i trudlu od vianja.
Uzimali su od svega pomalo, i redali po tanjurima, bilo ih je koji su na tacnu stavili dva i tri tanjura, jer
na jedan ne bi moglo stati sve ono hrvatsko to se Poljacima u protekla tri tjedna provedena u
Vodicama ili u Rogoznici toliko svidjelo da su, nakon izleta u Meugorje, Mostar i Sarajevo, kojim su
odgaali povratak u domovinu, sada eznutljivo grabili jo ono malo Hrvatske to im se nudilo za
piljivih etrdeset kuna po osobi, u ovome restoranu na putu prema Krakovu i Varavi, na putu prema
intimnome paklu jo jedne zime koju valja preivjeti i tokom koje treba dobro zaraditi, da bi se i
nagodinu opet moglo na more, u Hrvatsku, ah lijepu nau Hrvatsku, gdje topli Juni Slaveni ranim
jutrom vade komade svojih mrtvih, kuhanih i peenih, svinja i goveda, pa ih po sedmi-osmi put
podgrijavaju na vreloj pari, ili u mikrovalnim pednicama, u ueglome ulju, ili u tavama, na svinjskoj
masti, pa ih nude svojim sjevernim gostima kao ono jedino to o sebi znaju i to se uopde i da
ponuditi kao nekakav supstrat

hrvatstva. A Sjeverni Slaveni, Bogu hvala, deru, kao to deru i Nijemci ili Francuzi, jer oni svojim
domadinima bezrezervno vjeruju, pa ak i onda kada ih od glave do pete pokrije kopriv-njaa, kao
posljedica uegloga ulja ili macerirane svinjetine, MII.IFNKn .IFRGDVll koja kao da je izvaena iz kakve
oblinje masovne grobnice, one u koju su Srbi bacali Hrvate, ili one u koju su Hrvati bacali Srbe, to je
ionako turistima svejedno, jer tko bi pri susretu s Jadranskim morem, najljepom i najrazvedenijom
obalom na svijetu, tim rajem na zemlji, uopde i razmiljao 0 tome je li za posljednjega kolinja vie
Srbin klao Hrvata, ili Hrvat Srbina. Koliko god bili neobavijeteni, bez stvarnoga interesa za nae
povijesne teme, gosti dobro znaju da je Junim Slavenima u prirodi da jedni drugima nikada ne
ostanu duni, pa de se dananji dugovi u krvi vratiti za pedeset godina, kao to su se oni od prije
pedeset vradali juer. A kako krv ne moe biti u ravnotei, tako naem ju-noslavenskome klanju, kao
ni podgrijavanju mrtvih svinja 1 goveda u hrvatskim nacionalnim specijalitetima, nikada nede biti
kraja. Nikada se, u dugoj i junakoj hrvatskoj povijesti, nije dogodilo da je beka nicla baena u
smede. Gledao je tako profesor Karlo Adum beskrajnu kolonu Poljaka i Poljakinja, izgorjele oguljene
noge u kratkim hlai-cama i arenim suknjama, plavokosu krastavu djecu, izbo-denu i izubijanu od
ljetovanja u Dalmaciji, gledao ih je kako prolaze, sretni i zadovoljni, i pune svoje tanjure, pa kad
napune jedan, na tacnu stavljaju drugi i tredi, uvjereni da de imati vremena da sve to pojedu, vjeito
optimistini Poljaci, sjetni Chopinov rod, u redu hrvatskoga ekspres restorana, nasred puta Zagreb
Beograd, usred povijesnih okolnosti koje su njima posve nepoznate, prolaze ispred njega i ne FRFFI
ANI1FR primjeduju ga, ne znaju da mu je u depu pitolj, i u pitolju est metaka, i jo dvjesto u kutiji
sakrivenoj u duplome dnu Ivankinog kufera, promiu disciplinirano Poljaci, naviknuti da njihovi ivoti
previe ne vrijede, i da s malim treba biti zadovoljan, idu oni i pune tacne, nasmijani, s pogledima
uprtim u sretniju bududnost, koraaju oni, sretni jer im nitko nita ne brani, nitko ih ne tue i ne
psuje, kao to su ezdesetak godina ranije ili i njihovi djedovi, sa sapunima u rukama i runicima
preko ramena, da se nakon duge vonje u stonim vagonima poteno okupaju u najmodernijim
njemakim kupaonicama. Gledao ih je, profesor, posve opinjen tom urednodu, gledao ih je, i nije
mogao vjerovati da tako lako ti Poljaci nasjedaju na posve naivne podvale, i to po drugi, tredi, po stoti
puta u jednome stoljedu. I eno ih, ved sretno i zadovoljno vau hrvatske beke nicle i deru hrvatske
sarme, dok ih domadini iz prikrajka oarani gledaju, i misle kako bi se njihova, hrvatska, djeca otrovala
od tih, petnaest dana odstajalih, i petnaest puta podgrijanih bekih nicli, a vidi, mali ih Poljaidi
jedu, i nita im nije. Da im je neto, ne bi ih roditelji sljedede godine doveli, a dovode ih, bogme, i
dovodit de ih opet, iz godine u godinu, sretni jer je pao komunizam, pa svake godine mogu u pohode
svojoj junoj bradi i njihovim nacionalnim specijalitetima, devapima i musakama, u kojima je, kao
poljstvo u Chopinu i Sienkievviczu, sadrano i ovaplodeno opdenito sve nae hrvatstvo. Ono po emu
mislimo da smo Hrvati, 54 MIUENKO JERGOVId na to smo najvie ponosni i zveknuli bismo onoga
koji nam u to dirne, zapravo nas ini nepismenom austrijskom sirotinjom i turskim divljacima,
istodobno. Zna to profesor Karlo Adum, ali nikad mu nije na um palo da kae. Jer to bi on da su ga
uli kako tako govori, kako bi objasnio tko je i to je kad o Hrvatima i o hrvatstvu tako misli. Nije
vano to to misli samo kada je rije o sarmi i o truklama, tom najogavnijem od svih naih
specijaliteta, splaini od tijesta i loega i nedovrenog kravljeg sira, specijalitetu koji podrijetlo vue
ne iz koje hrvatske pokrajine, nego iz hotela Esplanade, jer je, opdenito, na identitet sobarski i
recepcio-nerski, u povijesnome smislu smo konobari koji ude samo za dobrim tringeltom, bakiom,
napojnicom - vidite tri rijei za tu stvar imamo, pa smo i dravu vazda prihvadali kao darovani baki,
najprije od Hitlera, a potom, u jo grotesknijoj varijanti, od Franje Tumana. Hrvati su oko Vukovara i
u bosanskoj Posavini ginuli s Tumanovim imenom na usnama i s konobarskom zahvalnodu u srcu,
mislio je profesor Adum, ali je utio kao zaliven. Znao je koliko ga skupo moe kotati krivo

izgovorena rije. Osjedao je njihovu osjetljivost, to opet znai da je i sam bio pravi Hrvat. Hrvatima je
u prirodi da su osjetljivi

i da ute da ne bi povrijedili druge Hrvate. Njihova obzirnost nema granica, pa zato profesor nikada
ne bi na glas rekao da je sarma turska i srpska, da je beka nicla austrijska, da su grenadirmar i
musaka oblici hrvatskoga kulturnoga FREELANDER i civilizacijskoga transformiranja i mijeanja, ali da
u sebi nemaju ama ba nita izvorno hrvatsko, i da je, napokon, malo toga na ovome svijetu isto
hrvatsko, osim to su, recimo, isto hrvatski ustae. Marirao je niz parket Mone Grazije i pjevao
borbenu pjesmu Poglavnikovih sokolida, a mama Cica radosno je u ritmu pljeskala... Dopio je kavu, i
jo malo posjedio, sve dok se Poljaci nisu digli od svojih stolova i poli, svi u isto vrijeme, prema
autobusima. Gledao je za njima i mislio o njihovim elucima. Mislio je kako nije lako biti Poljak, jer
tada u svemu sudjeluje i na stvari ne gleda sa strane, kao djeak u maloj crnoj uniformi. Upalio je
auto, a zatim spremio pitolj u pretinac. Koliko god sporo vozio, Slavonski Brod bio je sve blie, a s
njime i granica koju mora predi. Nije razumio svoj strah, zapravo nije vie znao ega se sve plai, ali
morao je idi, nije bilo mogudnosti za povratak, jer iza sebe nita nije ostavljao, sve je bilo mrtvo, ili je
bilo u prolosti, u nekoj sitnoj prevari, koju je samome sebi namijenio, kada se jednom davno neto
nije usudio, i zato je sad morao prijedi tu granicu, svejedno to bi taj prelazak mogao znaiti. Novi i
sasvim konkretan strah uhvatio ga je kada je pomislio da bi mu bosanski carinici ili policajci mogli
pronadi pitolj. Sjetio se nekog amerikoga filma o turistu kojega su u Turskoj uhvatili s komadidem
haia u depu. 56 MIUENKO JERGOVId Je li to bio igrani ili dokumentarni film, toga se nije sjedao, niti
toga odakle tom Amerikancu hai bududi da je profesor od onih ljudi koje biste teko uvjerili da
poten i normalan ovjek uopde i zna to je zapravo hai - ali je dobro upamtio vlastiti uas, i
najdublje suivljavanje sa ovjekom koji je zavrio u zatvoru u Turskoj, meu turskim ubojicama,
silovateljima i pederastima, meu gubavcima i sifilitiarima, usred stranoga jezika, bez ijedne rijei
koju bi razumio, upamtio je profesor uas ovjeka koji je tako, meu tisudama stranih ljudi, osjetio
samodu koja je neusporediva s Robinsonovom, i pakao koji je gori od onoga sumpornog i ognjenog,
kojega je Bog odredio grenicima. Iz profesorove je perspektive pakao Turaka gori od smrti. Ako mu
nadu pitolj, on se mora na licu mjesta ubiti. Ali kako de se ubiti ako mu oduzmu pitolj? Oblijevao ga
je hladan znoj, vozio je po autoputu jedva pedeset na sat, okolo su trubili i mahali uzrujani reli vozai,
pretjecali su ga, uz parobrodske trublje, uzrujani turski oferi, na sve je strane vrio i gorio kasnoljetni
Babilon, umilni su i smjerni samo vozai beogradskih i novosadskih registracija, oni ne trube i ne bune
se, nego pokuavaju biti to nevidljiviji, i to prije se dokopati svoje granice, nakon koje de opet
postati Srbi, svoji na svome, barabe koje smrde na rakiju i luk, i trube kome im se trubi. O kako su
samo ukopljeni ti Srbi kada se nau na hrvatskoj zemlji! Ali nije njih profesor vie FREELANDER 57
primjedivao. On je razmiljao kako de se ubiti, kako de ugrabiti pitolj, oteti ga iz carinikovih ruku, i
pucati si u usta. Zamiljao je pokrete kojima to treba uiniti, brzinu i snagu, i inilo mu se ved kako bi,
moda, i mogao, pogotovu ako carinik nije neki previe jak Bosanac. A onda mu je, malo zatim, bilo
smijeno. I dalje se plaio, oblijevao ga je ledeni znoj, ali smijao se situaciji u kojoj neki carinik krene u
pretres trideset godina staroga auta, i starca koji ga vozi. I malo je ubrzao dok se tako smijao.
Zaustavio se ispred naplatne kudice na izlazu Slavonski Brod. U Njemakoj, na beskonano dugoj
autocesti koju je sagradio Hitler, prije nego to je krenuo s masovnim unitavanjem Zidova, dok su ga
Britanci i Amerikanci smatrali prijateljem koji de ih zatititi od komunizma i semitskoga bankarskog
lihvarenja, na toj njegovoj autocesti, urednim tipskim slovima, na jednako prebojenim i

jednako starim tablama, pie Ausgang. Svako skretanje s autoceste jedan je ausgang, njemaka rije
koja ne znai drugo nego izlaz, ali u njezinom zvuku je sadrano neto to tako odgovara ritmu
putovanja autoputom da je pomislio kako bi i tu, umjesto Izlaz Slavonski Brod, trebalo pisati Ausgang
Slavonski Brod. Tada bi vozai bolje razumjeli smisao autoputa, te ravne i duge staze pokraj koje se
ne vidi ivot, koju ne pretravaju ivotinje i nema po njoj zgaenih maaka i pasa, nego je ista, siva i
bezbojna, kao zen i kao koan, pa je svako putovanje autoputom neka vrsta mentalne vjebe, 58
MIUENKO JERGOVId meditacije i uivljavanja u iskustvo Svjetskoga duha, usred kojega je ovjek sitan
i skoro zanemariv trun, koji, istina je, u sluaju nesrede, za sobom ostavlja pogolemu krvavu mrlju.
Zbog tog je Svjetskog duha Hitler gradio tolike autoceste, da svaki Nijemac to prije shvati koliko je
beznaajan pred beskrajem sveukupnoga nijemstva, i da mu, kad se jednom spusti niz ausgang,
ostane na umu kako je stvarno i vano samo ono to se dogaa na anonimnosti i neprisutnosti du
autoceste, dok je sve drugo, arenilo prizora i bol pojedinanih ivotnih iskustava, nevano i prolazno.
Prolo je i prije nego to se dogodilo. Ispred kudice se stvorila kolona od dvadesetak automobila. Kao
da smo usred turistike sezone, ljutio se profesor Adum. Kako li je, Boe dragi, bilo u julu i poetkom
augusta, koliko li se onda ekalo? Vidi ti, to ti je i jezik jedno udo, nastavio je u sebi mudrovati,
valjda jo ponesen ausgangom i izlazom: kada su ti na umu ljetne vrudine, govori, ali i misli, rijei
srpanj i kolovoz, ali kada je rije o turistikoj sezoni, ili o kolonama automobila na ljetnim hrvatskim
granicama, tada srpanj i kolovoz postaju jul i august. Jezik je uman sam po sebi, divio se svome
otkridu profesor, on zna da uz brektanje automobilskih motora nekako tonije idu jul i august, dok su
prirodi i ekologiji blii srpanj i kolovoz. Na poetku kolone stajao je kamion s prikolicom, i nikako se
nije micao. Kroz prozor bi izvirila vozaeva glava, FREELANDER 59 mahao je neto prema ovjeku u
naplatnoj kudici, pruao mu novanice koje ovaj ne bi uzeo, a odmah zatim i druge, oito se radilo o
nekakvom nesporazumu, ili o svai, zanimalo ga je to je na stvari, tako rado bi izaao iz auta da vidi
to se to dogaa, ali im izae, znao je to, kolona de se pokrenuti. Neki su ved poeli trubiti, pa je i
profesor dvaput zatrubio. Volvova sirena zvuala je pomalo starinski, glasnija od ostalih, imala je u
sebi neto od tona onih blistavih limenih puhaa u simfonijama Gustava Mahlera. U njegovoj sireni
zvualo je neko bolje i po svemu solidnije vrijeme, koje je, prema profesorovom miljenju, poelo s
Belle Epoque i estetikom bekih kavana na prijelazu stoljeda, a zavrilo se s pobunom studentarije, u
ljeto 1968. Nakon tog ljeta filharmonije su poele falirati, a europska je automobilska industrija
poela proizvoditi konfekcijske automobile. Jo je za tota profesoru bila kriva studentarija! Pokuao
je on one godine kad mu je u ivotu krenulo, ili mu se samo uinilo da je krenulo, one 1975. kada je
kupio volvo, da se zaposli na Filozofskom fakultetu, Odsjek za povijest. Krenuo bi kao asistent kod
profesora Ivkova, na Katedri za suvremenu historiju, a kako je ranije ved bio magistrirao, moglo je to
idi dosta brzo. Oas bi stigla docen-tura, pa profesura, a Ivkov je ved bio star i naet, jetra mu se
raspadala, trebao je nekom pouzdanom ostaviti katedru. Tog trenutka, u jesen 1975, tek koju godinu
nakon Maspoka, 60 MIUENKO JERGOVId nitko nije mogao biti tako pouzdan kao on. lan Saveza od
pedeset osme, omladinske radne akcije na izgradnji autoputa Beograd - Ni, pa melioracija u
Makedoniji, ispravno se postavio ezdeset osme i sedamdeset prve, drug unjar lino ga je predloio
u Idejnu komisiju CeKa, izabran s najvie glasova... U to vrijeme imao je biografiju kakve u Zagrebu i u
Hrvatskoj nije bilo, a stari ga je Ivkov htio za svoga nasljednika. Kada bez obrazloenja nije izabran, i
kada su bjeali i izbjegavali ga svi kojima bi na fakultetu pokucao na vrata, profesor Adum otiao je
osobno drugu unjaru, koji je u to vrijeme vodio SIZ za

kulturu i obrazovanje, da se kod njega raspita, da mu drug unjar otvoreno, kao drug drugu, i kao
kolega kolegi - jer je bio profesor na sociologiji, objasni to se to dogodilo. Zatekao ga je u sobi u kojoj
su bile sputene rolete i upaljena stolna svjetiljka. Vani je bio lijep sunan dan, jedan od onih jesenjih
dana kada bi Zagreb znao zablistati onim svojim sjajem, od baroka, secesije i stakla, koji je, kao arulja
nodne leptire i smrdibube, privlaio nae provincijalce, koji bi zatim, zaslijepljeni Zagrebom, ginuli za
hrvatsku nacionalnu stvar. Ali eto, premda je drug unjar i sam provincijalac, iz Imotskog - ili preko
granice - iz Gruda, to se nikada nije znalo, njemu danje zagrebako svjetlo ba i nije prijalo. Sjedio je
onako crvenook, golemih podonjaka i objeena lica, nalik na buldoga, s istaknutom i mlohaFRFFI A N
D F R vom donjom usnom, koja je u profesorovoj imaginaciji ukazivala na osobu podrijetlom iz
krajeva koji su bili pod Otomanskom imperijom, sjedio je u crnoj izrezbarenoj drvenoj stolici, koju je
za svoju stranjicu dao nainiti Isidor Krnjavi, ali kako je unjareva stranjica oito bila sitnija nego u
Krnjavog, i sav je bio nekako manji, tako ga je ta stolica naoigled uljala, ali on se nije micao, niti je
traio ugodniji poloaj, nego je odluno sjedio tako kako sjedi, valjda uvjeren da bi mu jednoga dana,
nakon to bude dovoljno dugo sjedio, mogla postati meka, jer de se prilagoditi njegovome obliku
tijela. Drug unjar bio je i po tome savren ministar kulture. Laktovi su mu bili naslonjeni na stol,
sagraen kad i stolica, koji mu je bio malo previsok, pa bi mu se ramena podignula skoro do ravnine
uiju, i inilo bi se da ima grbu. Ali nije ga gledao s prezirom ili s visine, kao sitnoga srednjokolskog
nastavnika. I Aduma je, kao i sve druge ljude, on vidio sebi ravnima, i u tome je bio dosljedan
komunist. Sa unjarom se vazda otvoreno razgovaralo, i nikada nije zloupotrebljavao ono to bi uo.
Nikoga nije hapsio, a mogao je, mnoge je uhapene spaavao dugogodinjih robija, dok bi one koji s
takvih robija izau redovito zapoljavao u gradskim knjinicama, galerijama ili kazalitima. Jednoga
koji je priao viceve na raun kilograma Jovanke Broz, pa je izgubio posao nastavnika marksizma, 62
MIUENKO JERGOVId drug je unjar zaposlio kao aptaa u kazalitu. Taj sluaj se sa smijehom
prepriavao. Bit de da ga je zato i zaposlio ba kao aptaa. Drug unjar bio je duhovit ovjek, ali mu
je iznad svega jo bilo stalo da ga svi smatraju duhovitim i da se i neprijatelji smiju njegovim alama.
Nije se digao kada je Adum uao u kancelariju. Imao je vodu u koljenu. - Da je bunar iskopati, ne bi se
u njemu takva ila nala kao u mom koljenu. ila vode. Zna li ti uopde da se to naziva ilom? Bit de da
ne zna, ti si gradski deko. - Znam, kako ne bi znao, kao i zlatna ila. - ita Laso romane, znai? Ajde, ne zajebavaj, ne govori se o zlatnim ilama samo u Laso romanima. - Eto ga na, prosvjetni
radnik, pa psuje. I jo bi htio na visokokolsku ustanovu, na univerzitet. Morat de pripaziti na jezik,
nije Zagrebako sveuilite seoska krma pa da se je i be tako sastavljaju. - Nisu me izabrali. Zato sam
i doao, da mi kae zato nisu. - Ja da ti kaem! - zaudio se unjar, donja usna mu se jo vie
objesila, kao da de mu iz usta procuriti med - pa nisam te ja birao, majka mu stara, da bih ti onda
mogao redi zato te nisam izabrao. A ne bih ti ni tada rekao. Zar ne zna za diskreciono pravo, za
autonomiju sveuilita da bira koga hode? Nema ti, dragovidu moj, ni komiteta, ni FREELANDER 63
politbiroa, ni Marala glavom, kada se bira u nastavnika zvanja. - Znam sve to, ali mogao bi barem
naslutiti zato nisam izabran. - Veli - naslutiti! Pjesniki ti je to, pjesniki. - Svejedno, samo mi reci. Zna li odakle dolazi tvoje prezime? - naglo se uozbiljio unjar. - Odnekud iz Bosne.

- Iz Travnika, tonije, iz Dolca kod Travnika, odakle je i onaj beogradski unjkavac Ivo Andrid, ali ne
pitam te to, nego zna li ti, Adume jedan, od koje rijei je nastalo tvoje prezime? - Boga mi ne znam bivao je sve pomirljiviji, jer ako se unjaru u neto nije smjelo dirati, to je onda bilo njegovo znanje o
prezimenima i njihovome podrijetlu. Taj je za svakoga Hrvata i Srbina po prezimenu znao iz kojega je
kraja, ali i na kojoj mu je strani bila familija u prolome ratu. - Nisi ti Adum, nego si Hadum, ali h ti se,
eto, izgubilo, kao to se Srbima, ali i Hrvatima koji previe ponu nalikovati na Srbe, dakle bosanskim
Hrvatima, h uvijek i izgubi. Tko zna to Srbi imaju toliko protiv h. Ali, pustimo sad to, bit ostaje ista,
bio ti Adum ili Hadum, dragi moj Karlo, ti si zapravo evnuh ili ukopljenik. Takvo je znaenje tvoga
prezimena, a ako me ved pita, mislim da je to razlog to te nisu izabrali. Rekli su mi da te studenti
nisu htjeli. Ti si 64 MIUENKO JERGOVId u povijesti Sveuilita prvi koji nije izabran jer ga studenti nisu
htjeli. Eto, toliko ti ja mogu redi, kad ved navaljuje. Dok je unjar govorio, Adumu se zavrtjela soba.
Plesala su mu oko glave Murtideva ulja i Radaueve skulpture, zelene rolete kroz koje su, sitno poput
zrna rie, probijale zrake sunca, crni stol, zlatna tintarnica i pero u njoj, Zorin komplet Krleinih djela,
savijena beogradska Politika, zataknuta u dep mantila, koji je visio na vjealici, sagraenoj, kao i sve
drugo, po zamisli i zapovijedi Ise Krnjavog. esto je mislio, i razbijao glavu onim to mu je drug
unjar tada rekao. Bila je to uvreda, izgovorena u obliku ale. A zbilja nije znao da je hadum ustvari
evnuh. Provjerio je kasnije u nekakvom rjeniku turcizama, objavljenom u Sarajevu, i stvarno je tamo
pisalo evnuh ili ukopljenik. Ba istim redoslijedom kako je unjar rekao. Razmiljao je o tome to je
to u njemu, ili na njemu, da ga je studentarija prekriila, da mu se stari Ivkov vie nije htio ni javiti i da
ga je unjar u tom smislu nazvao evnuhom. Ali razmiljao je i o neemu to mu se u smislu uvrede
inilo vedim i vanijim: dobro je drug unjar znao da Ivanka i on nemaju djece, a ipak ga je, eto, bez
imalo straha i srama nazvao evnuhom. To je neto to de ga muiti sve do 1990, i nekoliko puta de mu
biti navrh jezika da upita unjara je li mu poslije bilo krivo i je li se pokajao to mu je tako nasjeo na
muku, ali nije se usudio, od straha da bi mu ovaj mogao odgovoriti FREELANDER 65 novim cinizmom.
Kasnije ga je, kad bi se sreli na ulici, prestao pozdravljati, nego bi svaki put samo pljunuo u stranu, jer
je unjar u vrijeme pada Vukovara javno izjavljivao kako u tom ratu ima i hrvatske krivnje te je tako
svojim bivim drugovima, ukljuujudi i njega, omogudio dobru i sigurnu odstupnicu. Javno ga
prezirudi, mogli su ustvrditi kako, zapravo, nikada nita nisu s njime ni imali. Kada je 1996. unjar
umro, sruio se nasred ulice, pokoen infarktom, profesor Adum je prvi puta nekome ispriao
dogaaj iz 1975. Samo to je zaboravio, ili je namjerno krivotvorio stvari, pa je ispalo da mu je unjar
rekao da nije izabran na fakultet jer su ga drugovi smatrali evnuhom. Prezime nije ni spominjao. Oni
koji su ga te 1996. sluali, bili su uasnuti, pa je profesora Aduma ponijelo i na sve je strane
prepriavao unjarevu gadost, ali ipak dobro pazedi da pria na doe do Ivanke. Nju je i tada zatitio
od vlastitoga karaktera. Stajao je, dakle, u redu za naplatnu kudicu, iza kamiona s prikolicom koji je
stvorio zastoj, trubio je i divio se istodi tona volvove sirene. Kao u Titanskoj, prvoj simfoniji, ili jo
bolje, kao u Simfoniji uskrsnuda, mahlerovski burno i glasno, bez vlastitoga umijeda, ali sa
sluateljskim divljenjem, trubio je uz otvoren prozor profesor Karlo Adum i uivao je kako se njegove
trublje jasno razlikuju od runih bakelit-nih piskova, od jadne cvilei skupih i nesavrenih bastarda
postmoderne automobilske industrije, u kojoj je sve citat i sve je replika, ali su detalj, pojedinost i
osobnost u tolikom 66 MIUENKO JERGOVId citiranju i eklekticiranju neprepoznatljivi kao na smotri
Kineske armije. I dok je tako trubio, otvorio je vrata svoga auta jedan visoki, s konjskim smjeljivim
licem Ruuda

van Nistel-rooya, priao je volvu i opsovao profesora nekom tekom i slabo razumljivom
zagrebakom psovkom, od koje je shvatio samo: - .. .bum ti te cvikse steral u oi ak ne prestane!
Zamiljao je kako Nistelroov zamahuje kopitom prema njegovome licu, i kako mu stakla naoala prte
u oi. Dragovoljac, garant! pomislio je, oni smiju to ih je volja, ili poduzetnik u narastanju, takvi su
puni samopouzdanja. Ali ostao je miran, i uskoro je ponovo zatrubio, ovoga puta dugo, da ga
Nistelroov prepozna, i da ga sluajno ne pomijea s nekim, ali ovaj nije vie izlazio iz auta. Rekao je
to je imao, uvrijedio je ovjeka, a sada je ponovo bio miroljubiv. I to hrvatski miroljubiv!, hvatao je
profesora bijes. A to bi bilo da izvadi pitolj i odeta se do njegovog auta, pa mu kucne kundakom po
staklu i upita ga kaj su mu zapravo cvikse. Jesu li to naoale, ili neto drugo. Ako su naoale, zar doista
misli kako je primjereno starcu prijetiti da de mu razbiti naoale, i staklo sasuti u oi? Pa da vidimo
onda to bi veliki Ruud van Nistelroov na to imao redi! I da li bi mu se svidio pitolj. Naravno, nije to
uinio, nego je samo tako zamiljao, i uivao je u onome to zamilja, i ved mu je nekoliko puta
FREELANDER 67 na um palo kako je teta da je proivio ivot, a da nije ni znao razliku izmeu ovjeka
s pitoljem i ovjeka bez pitolja. Razliku o kojoj bi se, sada je znao, mogle napisati knjige. Ustvari, sve
to je ikada napisano, pa i sve povijesne knjige, valjalo bi pisati otpoetka, za ljude koji uza se imaju
pitolj, skriven od tuih oiju, pitolj koji nikada ne mora opaliti, ne mora ni biti izvaen, vano je da
je tu, u depu, i prua sigurnost svakoj prosudbi, umiruje osjedaje i ini ovjeka melankolinim kao
Hoelderlinov stih. Uto se kamion napokon pokrenuo, kolona je ravnomjerno i sigurno poela kapati
na drugu stranu brklje, cijedila se poput infuzije, i kada je na njega doao red, skoro da ga je sasvim
proao strah od granice. Znao je da ga nede pretresati, vidio je svoje lice u zrcalu retrovizora,
vjerovao je da je zatiden od ljudi u uniformama, jer de se saaliti pred njegovim godinama. Ako bi
ostao ozbiljan, izgledao je kao sedamdesetogodinjak, dobrodredi, ali ipak sedamdeseto-godinjak.
Jo dok je predavao, zadnje dvije-tri kolske godine, bilo je roditelja koji nisu vjerovali da po zakonu
ne mora u mirovinu, i bunili bi se to im senilni starac djeci dijeli jedinice. Ali im bi se nasmijao,
profesor Adum izgledao je barem deset godina starije. Samome je sebi tako nasmijan nalikovao na
onoga peruanskoga ili bolivijskoga starca stogodinjaka, kojega je, kao najstarijega stanovnika na
Zemlji, otkrila ekipa BBC-a. 68 MIUENKO JERGOVId Pred granicom lice mu se razvuklo u osmijeh, kao
da gleda dirljivu scenu u nekoj romantinoj komediji, pa nije siguran hode li se rasplakati ili bi se, ipak,
glasno nasmijao. Ljepooka i rumena granina policajka, slavonski curetak od jedva osamnaest, trudila
se da izgleda strogo, ali kao da joj nije ilo. Zapanjeno je gledala u starca, i nije mu vradala paso,
nego ga je drala u ruci, kao da se pokuava sjetiti pitanja koje de sljedede postaviti. Profesor se nije
niti najmanje uznemirio, niti je mijenjao izraz lica, nego se nastavio smijati tim svojim bezglasnim
metuzalemskim smijehom, sve dok mu nije pruila modru knjiicu, i mucajudi izgovorila: - Pazite, brzo
de mrak... Tko zna to je, nesretnici, bilo na pameti kad mu je to rekla, moda ju je podsjetio na
njezinoga djeda, ili nekog starca iz sela, koji se nodu kasno okolo skitao, pa je pao u jarak i smrznuo
se, jer je bila zima. Svakako, neto slino granina policajka nikome nede redi. Tako se inilo. Vozio se
preko mosta. Ispod je tekla Sava, ista Sava koja dijeli Zagreb na stari i novi grad, i koju je godinama
prelazio kada bi iz Zaprua iao na posao u kolu. Jednom de se, mislio je tada, preseliti u stari dio
grada, tamo gdje ive sveuilini profesori, politiari, roeni Zagrepani, tamo gdje, sve u svemu, ive
svi uspjeni ljudi. I o tome je mislio, kada je u jesen 1975. pokuao postati Ivkovljev asistent. Ali eto,
nije mu se dalo, pa je ostao ivjeti u getu neuspjenih, FRFFI ANDFR f*Q

tamo gdje ive doseljenici, oni koji ne idu kod roaka na nedjeljne rukove, niti na kazaline matineje,
tamo gdje ive ljudi koji svoja uvjerenja moraju dokazivati i sebi, kad naveer legnu spavati, tamo
gdje ive ljudi koji su u vrijeme Jugoslavije bili nedovreni Jugoslaveni, a sad su jednako nedovreni
Hrvati, jer ive u Zagrebu koji je s druge strane Save, onome Zagrebu koji je ustvari Jugoslavija u
malome. Novi Zagreb je poput groblja za kopilad, koje je izvan ograde unutar koje su pokopane
krtene due. Ali ovdje je Sava izgledala drukije, opasnije, dublje i prljavije. S druge strane, tamo
kamo je on iao, vidjele su se prljave sive viekatnice, ruevine iz kojih je raslo drvede, prljavi
neuredni kej sa zahralim kandelabrima, porazbijanih svjetiljki, oito tu posaenih jo u vrijeme
socijalizma. To je, dakle, Bosna. Prola ga je jeza od tog prizora, ali nita strano, ni krvavo - to bi
rekao pjesnik. Bio je pomiren s tim da prelazi rijeku, zajedno s jedinom vrijednom stvari koju jo u
ivotu ima, koje se, eto, eli osloboditi, pa je zato i krenuo na ovakvo putovanje. Saalio se na as nad
vol-vom, koji je prvi puta u svojih trideset godina iao u Bosnu, onu zemlju iz koje ga je majka odvela
kada je imao trinaest godina, nekoliko dana poto mu je umro otac, i vjerovao je, sve do prije tri
dana, da se vie nikada nede vratiti i nikada je nede, makar i nakratko, posjetiti, nede o njoj misliti,
nede se Bosne sjedati, izbrisat de iz sjedanja sve to se bude moglo brisati, rano djetinjstvo, i ono malo
kasnije, sve to ga je 7(1 MIUENKO JERGOVId podsjedalo na patnju i nesredu, na glad i na djeje
bolesti, zaunjake, difteriju, arlah, veliki kaalj, ospice, pljuskavi-ce, na Sarajevo duboko u kotlini
rijeke i na rijei iz kojih su se razbjeali samoglasnici, pa muklo prte kao djelidi eksplodirane bombe, i
kao prijetnja. Saalio se profesor nad mrtvim strojem svoga starog auta, jer je, eto, morao pred kraj
svoga automobilskoga vijeka prodi zemljom iz koje je on bjeao. Bosanski carinik izgledao je poput
Ukrajinca na granici s Maarskom, koji ga je zaustavio prije desetak godina, kada je vozio prema
Kijevu, na skup hrvatsko-ukrajinskog prijateljstva. Gledao ga je taj Ukrajinac s hladnom mrnjom
administratora iz Gulaga, koja se samo povedala kad mu je profesor Adum na svome njegovanom
ruskom spomenuo hrvatsko-ukrajinsko prijateljstvo. Svi policajci u nesretnim i siromanim zemljama,
u diktaturama i u korumpiranim oligarhijama, postaju nervozni na rijei kakva je prijateljstvo.
Marnuo ga je taj Ukrajinac tada, kao zadnju dukelu, a ovaj ga je Bosanac upitao: - Za prijaviti?
Odredite? Razlog putovanja? - vjeto izbjegavajudi rijei u kojima bi se morao odrediti prema osobi
sugovornika, da se ne bi ponizio pred vlastitom administrativnom superiornodu tako to de jednome
starcu redi - vi i gospodine. Mahnuo je rukom, kao da tjera muhu zunzaru, i tako se Karlo Adum naao
u Bosni. FREELANDER 71 Blatnjav i ispucali asfaltni put vodio je kroz grad. Ispred kioska, sklepanih od
nekoliko zidarski dasaka, prodavali su se diskovi s muzikom i filmovima. Trgovci su mu mahali da
stane, pokretima ruku opisivali su ono to nude na svojim tandovima. Imitirali su gitariste s
nevidljivim gitarama, opisivali su enske grudi, mnogo vede od najvedih, a jedan je starac, vidno stariji
od profesora, prstom pokazivao plakat Anne Nicole Smith, privrden avlima na zid kioska, pa
sklapao ruke kao u molitvi i pogled upirao k nebu. Izgledao je kao da upravo umire, nakon to je sve
svoje imanje, kudicu od blata u ovoj pustari na kraju svijeta, i trulo kukuruzite zasijano
protupjeadijskim minama, ostavio toj ubojici mukaraca trede dobi, ija vulva djeluje poput
savrenoga stroja za eutanaziju. Anna Nicole Smith stie kao zamjena za lapot: nekod su, za zlog
vakta, na Balkanu onemodale starce sinovi odvodili u umu, pa bi ih, kad ne oekuju, s leda snano
udarali specijalnim drvenim ekidem u zatiljak, a danas, eto, iz Amerike stiu digitalizirane erotske
snimke te ene, koje, provjereno, djeluju bolje od lapota, ubijaju ide i bezbolnije. Osvrnuo se
profesor za iom koji se molio ispred plakata Anne Nicole Smith. Takvoga nije godinama vidio. Nosio
je one duge brkove, iz vremena Vuka Karadida, sitan i krivonog, u maslinastim akirama i sa
ajkaom na glavi, kao da se juer vratio sa Solunskoga fronta, pa sad

stoji u crkvi u rodnome selu, pred ikonom Trojeruice, i zahvaljuje 72 MIUENKO JERGOVId joj,
Bogomajci, to ga je spasila od bolesti i od vapskoga metka. Kad bolje razmisli, takvih fizionomija i
prilika nije bilo ni prije rata. Jugoslavija je bila bogata zemlja, u kojoj je i sirotinja ved izgledala poput
sirotinje na Zapadu, u gradskim, a ne u seljakim prnjama. Starci sa ajkaama mogli su se vidjeti u
monografiji Zejtinlika, srpskoga vojnog groblja kod Soluna, ili na smotrama folklora u Gui. Gledao je
oko sebe, i osjedao se zatidenim, kao eki turist trenutak nakon to je preko granice provercao
stotinu konzervi jetrenih pateta. Ubrzo je nestalo grada i kioska s diskovima. S desne strane ceste
uzdizali su se zahrali dimnjaci rafinerije nafte. Prometni znak je, u skladu s teorijom i praksom
optenarodne odbrane i drutvene samozatite, upozoravao da je fotografiranje dimnjaka strogo
zabranjeno. U sivoj i neprobojnoj ikari, u praumi nastaloj od korova, na svakih pedesetak metara
bili su rasporeeni znakovi s mrtvakim glavama, koji su upozoravali na to da je teren miniran. Na
svijet ima osobito potovanje prema simbolu mrtvake glave. Kod drugih, to je samo znak smrtne
opasnosti, amblem gusara, morskih bezdomnika koji su se odrekli svake zastave, ili tek znak
pubertetske neprilagoenosti, na kolskim tekama pritavih djeaka, koji u nekoj Alabami, New
Mexicu ili Teksasu, crtaju mrtvake glave i trude se biti primijedeni, a kad im to ne uspije, ukradu
oevu automatsku puku, kojom je ovaj preko vikenda lovio mekFREELANDER 73 sike imigrante,
medvjede ili divlje svinje, pa u kolskome dvoritu ustrijele petnaestak djeaka i djevojica, sve dok
im, naravno u samoobrani, policijski specijalac dum dum metkom ne raznese pametnu i svojeglavu
glavicu. Kasnije te njihove mrtvake glave iscrtane na kajdanki ili na Katekizmu Katolike crkve,
prouavaju i vjetae najuzorniji djeji psiholozi, i onda, u pravilu, za degeneraciju djeje mate
optuuju kompjutorske igre, Clinta Eastwooda ili Osamu bin Ladena, premda se radilo samo o tome
da je djeak bio frustriran to mu nikada nitko nije rekao kako lijepo crta. Ali u nas mrtvake glave
imaju puno dublja znaenja. Tu se taj simbol potuje kao znak odabranosti u rtvi, odmet-nitva u ime
Boga, svjesnoga pristajanja na pakao. Kad bi prigustilo, u Drugom svjetskom ratu mrtvakom bi se
glavom jednako zakitili etnici i ustae, pa bi preko svake mjere klali i ubijali, i plaili svoje neprijatelje
simbolom na kapi ili na zastavi. Ne ubija te, dragi moj, tvoj ubojica, nego mrtvaka glava na
njegovome ivom ljudskom elu, ona te ubija, i na njoj je sva odgovornost. Sada su se, eto, polja uz
cestu zakitila tim simbolom. Onaj koji ih je postavljao imao je na umu da upozori ljude to bi im se
moglo dogoditi ako zagaze u tu ikaru. Ali on je, pred oima svojih zemljaka, i odlikovao zemlju na
kojoj ive, oznaivi je tim najljudskijim simbolom naih ubojica. Zemlja je oivila, uljudila se i
oovjeila, pa ubija onako kako ubijaju vitezovi i heroji. 74 MIUENKO JERGOVId Profesoru Adumu se
pripialo. To je ved uvjetni refleks. Uvijek mu se pripia kada uz put ugleda znakove da je minirano.
Prije nego to je dovrena autocesta Zagreb - Split, poelo bi mu se piati ved nakon to prou
Plitvice. Jeza ga je hvatala od pomisli da bi se mogao parkirati pokraj puta, pa otidi par koraka dalje, u
grmlje, meu znakove s mrtvakim glavama. Kada bi stao na minu, pomislio je, i ona eksplodirala, da
li bi mu, u djelidu sekunde, popustio mjehur i da li bi se, mrtav, upisao u gade. Trpio je i zahvaljivao
Bogu to ima zdravu prostatu. Cesta je vijugala kroz nigdinu, sa svih je strana bila ravnica, nigdje
nikakvoga brda, a iz te je ravnice, do neba visoka, rasla trava. Na svakih kilometar ili dva stajali su
putokazi, ispisani dirilicom. Profesor Adum dobro je znao dirilicu. Jebe povjesniara koji ne zna
dirilicu, znao bi to redi i onda kada se nije smjelo. Pola vanih knjiga o Dubrovniku objavljeno je
dirilicom, a drugo

pola jo nije ni napisano. Eto, tako vam je to gospodine i drue erek! - vikao je Adum poprilino
pijan, nasred zbornice, pred novu 1992. godinu. A erek je zinuo kao pe, kao pjesnik Galovid, kada
ga je u rovu u Mavi 1914. metak pogodio posred ela, zinuo je kolega erek, to od iznenaenja a
to jer mu se, nenadano, ukazala prilika da dohaka Adumu, prijavi ga zbog velianja velikosrpskih
historiara i njihovih posezanja za Dubrovnikom, radovao se erek, sretan je bio do FREELANDER 75
neba, toliko se radovao da ni vilice nije stigao sklopiti, nego mu je, urlajudi, Adum pijuckao komadide
kiselih krastavaca i gavrilovidke ravno u usta, ali radost mu je bila kratkog vijeka, jer nede prodi ni
sedam dana, a erek de, zabavljen svojom mukom, zaboraviti da se najavio ravnateljici s prijavom
nedolinoga ponaanja kolege Aduma, i vozit de svoga stojadina stotinu na sat, preko trnja i kamenja,
negdje u zadarskome zaleu, dok po njemu iz pukomitraljeza budu pucali vikend etnici, neka fina
beogradska djeca, pristigla na dan-dva u odbranu vasceloga srpstva. Vidio ih je tada erek, vidio im je
lica, nije mitraljesko gnijezdo bilo ni pedeset metara od druma kojim je nagonio stojadina, i nikako
mu nije bilo jasno, nije shvadao, kako su tako neprecizni. Jebemu, da su jednom samo puku drali u
rukama, ved bi ga pogodili u zjenicu oka, i njega, i mater, i dadu na zadnjem sjeditu. - Bogami,
proosmo ivi! - vikao je. Ali vidi belaja, nitko mu nije odgovorio. Devedesetogodinji Jozo erek i
njegova dvadeset godina mlaa ena Spasenija, erekovi otac i mater, bili su mrtvi, kao to je mrtvo
sjedite pod njima, kao to je mrtav naranasti lim u kojem se voze, izbueni s pedeset sedam
metaka, patolog u Zadru je izbro-jao. Nisu se, jadni, puno muili... A Karlo Adum doao im je u Zadar
na sahranu. Zagrlio je kolegu ereka, vrsto kao Hrvat Hrvata, i apnuo mu -brate, znam kako ti je!,
na to je, ako mu je jo ostalo imalo 76 MIUENKO JERGOVId pameti, erek tome svom bratu
hrvatskome trebao namah odgristi uho, iz kojega su izvirivale tri potpuno crne dlaice, navrh kojih se
utio medeni usni vosak, jer mu se u protekle dvije godine, otkako je nastala naa Hrvatska, Adum
ivome krvi napio, a sve zbog matere Spasenije, koja je slavila srpske slave, i koja nije htjela podi iz
sela u kojemu su ivjeli, nego je tvrdoglavo ostajala i onda kada su planule sve hrvatske kude, osim
njihove, i onda kada se po Zadru, pa sve do Zagreba, prialo da je Jozo erek po eni postao etnik. I
taman kad ga je mogao prijaviti da pijan nasred zbornice iri velikosrpske ideje, dogodilo se to da mu
Adum nua svoju najdublju hrvatsku i katoliku sudut, i baca grumen zemlje na sanduke u kojima lee
njegova Spasa i njegov Jozo, i kria se punom rukom, zamahujudi pritom kao ruski gimnastiar, dok
fratar zaziva kugu, rat i propast na ubojice i sav njihov narod. Nije, jadan erek, odgrizao Adumu uho,
nego je nekoliko dana kasnije zavrio na psihijatriji, izgubljen u nekome svom mraku koji vie nitko
nikad ne osvijetli. Jebe, dakle, povjesniara koji ne zna dirilicu, ali jebe i putokaze s imenima sela
koja ne postoje. dirilicom su, s obje strane ceste, bila oznaena sela od kojih su danas ostale ruevine,
zidovi bez krovova, koji su se od onih u Pompejima ili u Grkoj razlikovali samo po tome to se vidi da
su bili graeni i od betona, a ne samo od FREELANDER 77 opeke, i to su po njima, jo uvijek vidljivi,
stajali grafiti iz vremena ruenja. I oni su, uglavnom, bili ispisani dirilicom, osim ponekog, nabrzinu
narisanoga i ukraenog slova U, koje su prije povlaenja ostavljali oni kojima je bila dunost braniti ta
sela, od kojih su, eto, ostala itava samo imena. U tim je imenima bila sadrana i sva njihova povijest i
prolost, jer u knjigama nita drugo o selima od desetak kuda niti ne pie. Neko vrijeme profesor
Adum zabavljao se pokuavajudi, na osnovu imena sela, rekonstruirati kako su se zvali ljudi koji su tu
ivjeli. Na primjer, u selu Kotorskome sigurno su ivjeli nekakvi Kotorani. Na kraju, kako tu vie nitko
ne ivi, ini se da je rat voen zato da bi latinino pismo kojim su do

1991. bila ispisana imena sela, bilo zamijenjeno dirilinim. dirilica je pismo smrti i minskih polja. Bio je
zadovoljan tom reenicom. Mora je zapamtiti, pa kada se vrati u Zagreb, napisat de je u pismu
italaca Veernjemu listu. dirilica je prokleta, ljutio se profesor Karlo Adum, i nije ni primijetio da se
sputa mrak. Tek kad su iz suprotnog pravca poeli nailaziti auti s upaljenim dugim svjetlima i
zasljepljivati ga, shvatio je da se u nedoba, kao stranac, zatekao u tuoj zemlji, na cesti omeenoj
minskim poljima. Naglo je postao svjestan grba sa ahovnicom na svojoj registarskoj tablici, uhvatio
ga je strah i poeo je bre voziti. Nije pogledao na kartu, niti se raspitao kod Potara, koliko 78
MIUENKO JERGOVId se jo mora voziti kroz srpski dio Bosne, ili - toosovskim arhaizmom reeno, kroz
Republiku Srpsku, jer ga je hvatala jeza od pomisli da bi mogao zanoditi medu etnicima. Po mraku
sve je bivalo stvarno. Sjetio se kako ga je 1944, kad ne bi mogao zaspati, mama Cica plaila da de, ako
ne zatvori oi, prugom od Viegrada i Gorada stidi strani bradati etnici i da de mu, kao malom zeki,
prerezati vrat. Oni vide kad mala djeca kasno nodu otvaraju oi, i onda sjedaju u voz, dobro naloe
lokomotivu, i eto ih zaas u Sarajevu, na Bistriku, pa noem cap tko ne spava... I dok bi on sleden
leao u postelji i pravio se kao da ne die, tata je sa svoja etiri prsta grebao po zidu i proklinjao brata,
a mama je preko taraba i kroz bae silazila u grad, bjeedi usred redarstvenoga sata od njih dvojice,
negdje daleko, na slobodu. Vratila bi se tek ujutro, on bi je uo kako otvara vrata, i bio je sretan to
vie nije mrak, svanulo je, i etnici vie ne vrebaju od Viegrada i Gorada. udno je kako se nodu
ovjek vrati svojim djetinjim strahovima, pokuavao se ohrabriti profesor Adum, misledi o sebi kao o
nekome drugom. U tom je trenutku brzinomjer pokazivao sto dvadeset na sat, ali on to nije
primjedivao. Zurilo mu se da nekamo stigne. Sve dok se nasred ceste nije pojavio policajac. Mahao je
svjetledim znakom, i pomicao se du nevidljive linije, poput golmana koji se sprema obraniti
jedanaesterac. Samo to nije vlastitim tijelom zaustavljao loptu, nego automobil. FREELANDER 79
Teki volvo, iz vremena kada se skandinavska automobilska industrija natjecala s tehnikim
dostignudima Zapada i tenkovskim performansama sovjetskih volgi i zilova. Gledao ga je kako mae i
svijetli, skakude poput Dragana Pantelida na Svjetskom prvenstvu u panjolskoj 1982, orangutanska
srpska figura spremna na sve, i znao je da mu ne moe pobjedi, ne moe ga mimoidi jer je taj golman
spreman baciti se meu kotae. Moe ga punom brzinom poistiti sa ceste, i ne bi mu srce zbog toga
bre zakucalo, niti bi ga grizla savjest. O drugome se, a ne o savjesti, tu radi. Ako nije u smrtnoj
opasnosti, naprosto nema smisla da gazi policajca. Zaustavio se, uz filmsku kripu konica, i skrenuo
na proirenje nekadanjega autobusnog stajalita, pa stao iza policijskoga golfa. - Neto vam se uri golman je stao uz prozor. Iza njega je, dva metra dalje, stajao drugi policajac. Golman je bio postariji,
oito predratni milicioner, i pravio se vaan pred balavcem s kojim je dijelio smjenu. Obrijane glave,
irokog bikovskog vrata, onih istih epskih uzvinutih brkova i neobino svijetlih plavih oiju, nalikovao
je na Franju Buara, zagrebakog gombakoga i portskog prosvjetitelja i pustolova. - Neto ste se
zamislili - nastavio je, kad profesor nije odgovorio. - Znate li kolika je kazna za ovakvu vonju? 80
MIUENKO JERGOVId - Velika - konano je neto, uz onaj svoj metuzalemski osmijeh, uspio redi. - E,
bogme, nije, nego je mala! ta je pedeset maraka prema ivoj glavi. Kazna je, gospodine moj,
preventiva. Koliki bi, da je nisu platili, ved pet minuta kasnije poginuli. Jeste li kad o tome mislili? Nisam. - Znam da niste, zato sam vas i pitao. Ali ubudude mislite i o tome. - Dobro, hodu, mislit du krenuo je rukom da de izvaditi novanik, na to ga je golman zaustavio

onim pokretom kojim gazda u seoskoj krmi kani doktora ili popa ceremonijalno izvijestiti da sve jelo i
pilo ide na raun lokala: - Bogme, nede platiti nita, veeras si imao srede, veeras ne napladujemo
kazne, nego dvjesto metara nie kamion je pokupio neke konje. Eno ih lee na cesti, pa da ne naleti
na njih i ne strada. Zato, polako! - salutirao je golman na pozdrav. Profesor je pokrenuo auto i, kada
je bio siguran da ga policajci vie ne vide, izvadio je pitolj iz pretinca i gurnuo ga u dep sakoa. Ved se
sasvim smrklo, profesor Karlo Adum vjerovao je da mu je postavljena zasjeda, i bio je spreman pucati,
ali ne kao on, nego kao netko drugi. Pitolj je tako djelovao na njega. im bi ga imao uza se, ili im bi
se uspio suivjeti s milju da je naoruan ovjek, poinjao bi na sebe gledati nekako sa strane.
Samome sebi tada je bio FREELANDER 81 knjievni lik, Kamilo Emeriki iz Zastava, ili James Bond,
zavisno od toga kako bi mu tog trenutka pitolj pristajao. Zaustavio se dvadesetak metara prije onoga
to je bilo na cesti. A u prvi mah se zapravo i nije razaznavalo to je to. Pokraj prvoga konja, bijeloga, s
crnom mrljom na elu, u obliku slova M, koji je leao izvaljen u lokvi krvi i prosutih crijeva, sjedila je
nasred ceste, i naricala, mlaa ena. Drala je konjsku glavu u krilu, dok je ivotinja izdisala. Kada je
profesor priao, bijelac je jo bio iv. Zmirnulo je na nepoznatog veliko tamno oko, i najednom se
zaustavilo i ukoilo, gubedi u asu sjaj, od ega su profesora Aduma proli trnci. U jednome se
treptaju ugasilo konjsko oko. Bog mu je, lahko kao djetetu, uzeo duu. ena se ljuljala u ritmu
naricaljke, tanom i pravilnom, neumoljivom desetercu, koji se prepoznavao meu tisudu rijei,
reenica i stihova, u kojem nije bilo opkoraenja, i inilo se da bi svaki slog vika tu djelovao kao
uvreda tom tunom umrlom konjstvu i iskrenoj enskoj alosti. Proao je pokraj nje. Koji korak dalje
pojavile su se narane. Jednu je sluajno utnuo, pa se uplaio, misledi da udara ivog stvora, ili kakav
izutrobljeni konjski organ, mjehur, jetru ili srce. A onda je vidio da je to samo krupna rascopana
narana, pa puno naranaa, toliko da vie nije bilo asfalta na koji bi stao, nego je vukao stopala i
razmicao narane, da ne stane na koju. 82 MIUENKO JERGOVId Pa opet lokva masne klizave krvi, i u
njoj vranac, crn kao nod, polomljenih nogu, iz kojih su se bjelasale kosti. Bio je mrtav, ugaenog oka,
izokrenute glave. S kraja gubice izbijala mu je krvava pjena, mjehurid za mjehuridem, kao kad se u
kadi dijete igra sa amponom. S lijeve strane ceste, prevaljen na brdo iznad puta, leao je kamion,
leper slovenske registracije, iz kojega su se rasule narane. Sve je bilo naranasto od njih, svijetlile su
kao neko ugaeno sunce. Uz kamion je, razbijene glave, uao ovjek. Plakao je i drao glavu meu
rukama. elo mu je bilo razbijeno, lice krvavo, ali to kao da i nije bilo vano. Profesor je doao do
njega i spustio mu ruku na rame. - Ne plai, sine, sve de biti dobro. - Nemoj me, molim te, nema ta
biti dobro. Gotovo je. Profesor se iznenadio. Nije to bio Slovenac. Zbog neega mu se i to uinilo
vanim, i pomislio je da ga nije trebao dodirnuti. Tjeio ga je kao stranac stranca, a evo, ovjek nije
stranac, nego govori onim jakim bosanskim naglaskom, kojim je nekad govorila samo sirotinja koja je
u Zagrebu traila posao oko Glavnoga kolodvora. Mahinalno se uhvatio za dep, pitolj je bio na
svome mjestu. Poao je dalje, do mjesta gdje je nasred ceste leala ogromna arena kobila,
polomljenih nogu i razmrskane glave. Rikala je, tulila, isputala glasove koji nisu od konjskoga, ni od
ljudskoga svijeta, i ne bi se moglo redi ni da nose bol, ni neki drugi osjedaj. Bili su to samo jako glasni
znaci njezine FREELANDER 83 prisutnosti, nastojanja da bude iva jo tih nekoliko trenutaka. Iza
kobile je, s rukama do lakata

zavuenim u nju, kleao mladid, pokuavajudi nekako izvudi drijebe. - Ne daj se, mila moja, ne daj se,
duo! - vikao je da ju nadglasa. to li de mu drijebe, ledio se profesor, kad ne moe preivjeti bez
matere. Mladid ga je ugledao. - Moe li se pomodi? - upitao je profesor. - Nikako - prostenjao je, i
nastavio - ne daj se, mila moja, ne daj se, duo! - a kobila mu je odgovorila onim svojim polomljenim
glasom, i ritual je nastavljen. - Nemojte se vie muiti. - Mani me se ovjee, poi svojim putem uzvratio mu je mladid - nita ti ne razumije! Vratio se do vozaa - da te povezem do bolnice ponudio mu je, a voza je odmahnuo rukom i rekao da ne moe bjeati, to god se dalje dogaalo, on
ne moe pobjedi, pobio je ljudima konje, i mora ostati tu dok se ne vidi to de biti. - to se tu jo ima
vidjeti? - ljutio se profesor, onom ljutnjom kojom se lijenici ljute na smrtno bolesne kada odbijaju
piti lijekove, jer im kode probavi. - Nedu, Boga mi moga, nigdje ja ne idem, nije Hasan takav ovjek
da bjei - uzvratio mu je. ena je i dalje naricala uz bijelevu glavu. Priala je priu tunoga konjskog
ivota, odabranoga, kojeg je trebao jahati 84 MIUENKO JERGOVId odabrani. Bio je drijebac, dvanaest
mjeseci star, i trebali su ga u subotu prevesti do Banje Luke, u gospodske konjuni-ce. Tamo bi ga
uvali, navikavali ga na sedlo i na jahaa, a blage je dudi nesretnik bio, pa bi se lako naviknuo, sve za
dan kada bi ga na paradi uzjahao, pa kroz cijelu Srpsku na njemu kao vijor projahao predsjednik
Milorad Dodik. Zato je bijelac i imao na elu mrlju u obliku slova M. To slovo bilo je prst sudbine, znak
kome je konj namijenjen. Sve dok nije naiao kamion s naranama. Posluao je jo malo enu, koja ga
i dalje nije primjedivala, nego se obradala nekome tko nije tu, Bogu kako ga je zamiljala, koji, oito je,
u njezinoj imaginaciji priznaje samo tubalicu sroenu u pravilnim stihovima. Bog nema uho za prozne
reenice. A onda mu je bilo dosta, nakon to je ved tredi puta spomenula predsjednika Dodik
Milorada, i vie nije dijelio njezinu tugu. O tom Dodik Miloradu nita nije znao, uporno je, ved pedeset
godina, izbjegavao vijesti o bosanskim vladarima, sekretarima i harambaama, koje god vjere bili.
Jedva da im je, jo od vremena Rodoljuba olakovida, znao ak i imena. Profesor Karlo Adum ponosio
se umijedem da ne zna i ne pamti nita od onoga to ga ne zanima. Hvalio se njime i pred uenicima u
razredu, i zbilja je vjerovao da moe ne znati to ga ne zanima, zaboravljati to ne eli pamtiti, i ne biti
ono to jest, ako mu to to jest nije po volji. FRFFI 4NDFR Naroito mu je bilo stalo do ovoga zadnjeg.
Sjeo je u volvo pa je, zaobilazedi konje i gazedi krv i narane, polako nastavio put. Zamiljao je da mu
pod kotaima ostaje neto to izgleda kao sok od crvenih naranaa. Teko da de ga nakon ovoga ikada
piti, koliko god vjerovao u svoj zaborav. Vratio je pitolj u pretinac. Uskoro mu se prispavalo. Put je
bio monoton, nad njim se ved sasvim spustilo nebo bez ijedne zvijezde, tek rijetko bi, kroz granje i
ikaru, izbilo svjetlo neijega ivog prozora. Profesor Adum je zijevao, pa su mu od zijevanja zasuzile
oi, glasno je zapjevao pjesmu Lea Martina Odiseja, s nekoga Beogradskog proljeda s poetka
sedamdesetih, drao se iz petnih ila, da rastjera san, a iz suprotnog su smjera u koloni nailazili
kamioni s meunarodnim vojnim tablicama. Jedan za drugim de stidi na mjesto nesrede, to li de,
Boe, pomisliti kad ugledaju mladida s rukama u kobili. I kad uju - ne daj se, mila moja, ne daj se,
duo! Osjetio je sram zbog onoga to de se iza njegovih lea dogaati. I to ga je rasanilo. Sramio se,
jer strani vojnici nede razumjeti ono to budu vidjeli. Iskasapljene konje nasred ceste, enu koja
narie s glavom paradnoga bijelca u krilu, mladida koji pokuava poroditi kobilu, spasiti drijebe
kojem umire majka, Slovenca Hasana koji je prevozio narane, i sad plae razbijene glave, i ne eli u
bolnicu.

SU. u 11 i f ki k n i c p r. n u 114 Nede oni to shvatiti, mislio je profesor. Da je malo mlai, ili lui, da
jo vjeruje kako se ljudima neto moe objasniti, okrenuo bi se nasred ceste i vratio se na mjesto pred
kojim sad stoji kolona vojnih kamiona. Odrao bi im predavanje o historiji ovih krajeva, ili bi ih
naprosto zamolio da budu tihi, da priekaju, da posluaju, ako ita razumiju, jer ovako neto u ivotu
nisu doivjeli. A sigurno niti nede. Ovo je, draga gospodo vojnici, jedna od onih scena u ovjekovoj
povijesti usred koje se piu svete knjige. Ova tu ena, iji ritam, crne moj ameriki, zvui kao ritam
Eminema, ili kako se taj mladid ved zove, izgovara nenapisane dijelove Biblije, i to u pravoslavnoj
redakturi. Sluaj je, dragi, jer njoj se upravo dogaa neto to se ovjeanstvu dogaalo prije pet ili
deset tisuda godina. A ovaj tu ovjek, vjerojatno njezin mu, on kobili govori najnjenije rijei za koje
zna, i koje nikada nije rekao vlastitoj eni, pokuavajudi je odrati ivom dok na svijet ne donese
drijebe. Ako ugine kobila, uginut de i drijebe. Razumijete li vi to? Drao je u sebi govor, sve dok mu
se nije uinilo da ga vojnici ne bi sluali, svejedno na kojem im jeziku govorio, a profesor Adum jedva
da je natucao njemaki i francuski, ali savreno se smijao i nazdravljao na ruskome. Takva su bila
vremena, nije imao prilike da ode na pola godine u Pariz ili Berlin, da ga poalje Partija, kao to je
neke druge slala, nego je godinama pohaao veernje teajeve u Varavskoj, najprije ruskoga, dok je
sanjao o tome da pie doktorat o FREELANDER 87 Jurju Krianidu i njegovoj anabazi, zatim
francuskoga, u vrijeme kada je trebalo itati Braudela, i njemaki kada se, nakon to je propao plan
da prede na fakultet, kandidirao za nastavnika u Frankfurtu, na koli za djecu naih radnika na
privremenom radu u inozemstvu. A kada je dobio odbijeni-cu, odustao je i od njemakoga, jer ga je
taj jezik podsjedao na jo jedno ponienje. Na sigurnosnoj provjeri u Saveznome sekretarijatu za
inozemne poslove u Beogradu pitali su ga to je radio za vrijeme rata. Odgovorio je kako je imao
etiri godine kada je zavren rat. A oni su, kao da nisu ni uli, upitali je li nosio kakvu uniformu u ratu.
Karlo Adum se tada zbunio i zacrvenio, pa je poeo zaplitati jezikom kao da je upravo uhvaden u lai,
ili kao da je pijan. Smirite se, drue! nasmijala mu se u brk jedna podebela mlaa Srpkinjetina,
crnokosa, s madeom na lijevom obrazu, iz kojega su rasle tri crne dlaice, vrste kao armatura koja
je izvirivala iz bududega nebodera u Novom Beogradu. Uvijek bi se uzrujao kad bi se nje sjetio, pa bi
mu svakakve rijei izletjele iz usta. Srpkinjetina? - zaudio se jednom nastavnik tjelesnoga
Hasanbegovid, dok mu je Adum prepriavao to kako je bio odbijen nakon sigurnosne provjere. Poslije
nodima nije mogao zaspati, jer se plaio da bi ga Tefko Hasanbegovid mogao prijaviti zbog
nacionalizma. A bila je to 1979, teka i mutna godina, malo pred samit Nesvrstanih u Havani, kada su
se zatvori inili sablasno praznima, i trebalo ih je napuniti unutranjim neprijateljima. 88 MIUENKO
JERGOVId Ali nije ga Hasanbegovid prijavio, ubogi dobri Tefko, koji se udio grubim rijeima, nego je
njega, isto iz preventive, Adum zamrzio. Nije ta mrnja prestajala niti kada je ved postalo jasno da ga
nede prijaviti, ni nakon to su ved prole godine, pa je postalo nevano to se u kavani Medulid prialo
poetkom rujna 1979. Upravo suprotno, rasla je Adumova mrnja, koristio je svaku priliku da ga
kritizira na Nastavnikom vijedu, i bio je meu onima koji su inzis-tirali da se istrai sluaj uenice
sedmoga razreda Mirjam Mortigjija, iji je otac Venko optuio Hasanbegovida da mu je kder dirao po
grudima, dok joj je pomagao da preskoi kozlida. A mala je imala grudi, o kako ih je, mili Boe, samo
imala - milina je i dvadeset pet godina kasnije hvatala profesora Aduma - i ved je pred oima imao
malu Mirjam, rano propupalu i bujnu kao majka Zemlja, kako stoji ispod zemljopisne karte
Jugoslavije, na kojoj pokuava nadi rijeku Neretvu, na kojoj je drug Tito spasio ranjenike, i trai je,
Neretvu, negdje oko Nia i Vranja. - Moramo biti obzirni - govorio je na partijskome sastanku na
kojem se odluivalo o Hasanbegovidevoj sudbini - jer to de biti, pitam ja vas, ako roditelji nakon
ovoga vie ne budu

putali djecu u kolu? Zato predlaem da se druga Hasanbegovida na neko vrijeme iskljui iz
nastavnoga procesa, recimo na godinu ili dvije, ili dok se ne zaboravi. Znam ja da on nije uinio ono za
to ga se optuuje, FREELANDER 89 pa drug Tefko je i sam otac, njegova Sabina je, ako se ne varam,
godite Mirjam Mortigjija, ovjek je, nije ivotinja. Zato, neka ga se iskljui iz obzira prema
roditeljima. To je moj prijedlog. Dok je Adum tako govorio, Hasanbegovid je plakao pri zaelju dugoga
zbornikoga stola, lice je pokrio dlanovima, i nita nije razumio. Dirnule su ga kolegine rijei, oito je
njegov prijedlog doivio kao vrhunac velikodunosti, i poslije mu je mjesecima zahvaljivao. Ti si moj
brat, jer druge brade nemam, govorio mu je i grlio ga po kolskom hodniku, a Karlo Adum se crvenio,
to od srama, a to od bijesa. Kada je Venko Mortigjija tuio kolu, jer nita nije poduzela protiv
nastavnika tjelesnoga, nije mu izreena ni partijska opomena, Karlo Adum je govorio pred sudom, u
ime Nastavnikog vijeda. Rekao je da je Mirjam krasna djevojica, uvijek paljiva i dobra uenica,
jedno od najbolje nae djece. Sve su to naa djeca, dizao je kaiprst u zrak i putao da mu se oi
napune suzama, pa se nekome tko gleda sa strane, i tko zna kakav je zapravo nastavniki poziv,
svata moglo uiniti. Pa se tako i drugu Mortigjiji moglo tota priiniti. Ako mu se, drugovi, priinilo!
Jer, dopustimo i takvu mogudnost, ne mora se nuno raditi o roditeljskoj brizi, koja nikada nije
pretjerana, niti o oinskoj ljubavi, koja nikada ne moe biti prevelika! Dopustimo i to da je
sumnjienje jednoga nastavnika moda sumnjienje cijele nae kole i naega kolskog sistema,
drutva u kojem ivimo, njegovih naj90 MIUENKO JERGOVId vedih svetinja. Drug Mortigjija sumnja u
nastavnika svoje kderi, a ja bih, molit du lijepo, moda, posumnjao u druga Mortigjiju, koji je u ljeto
1973, tonije 23. srpnja te godine, pritvoren, a zatim i osuen na tri mjeseca zatvora... Usred
Adumovog govora Mortigjija je skoio sa stolice i krenuo prema njemu, ruio je stolice pred sobom, i
vjerojatno bi profesora uhvatio za vrat da ga milicioneri nisu epali, a zatim mu ruke sputali
lisiinama, jer se nikako nije smirivao. Taj je dogaaj sutradan opisan u svim dnevnim novinama, a
Hasanbegovid je bio izvan sebe od srede i zahvalnosti. Poklonio mu je knjigu pjesama Pabla Nerude, i
napisao posvetu koju Adum nikada nije proitao, jer je, uzrujan, iskinuo stranicu iz knjige, im je
doao kudi. Ivanka ju je izvadila iz smeda i proitala je, na to je pobjesnio kao nikada u ivotu. - Ti
nita ne razumije! - vikao je. - I nikada nisi mogla nita razumjeti! Nazivao ju je tada raznim
ivotinjskim imenima, zbog ega mu je poslije bilo ao, mjesecima mu je bilo ao kad god bi se sjetio, i
svaki put bi ga preplavila mrnja prema Hasanbegovidu, ovjeku ija ga je sjena progonila, i kojem je
inio zlo, a on je mislio da mu ini dobro. Sve je, dakle, poelo jer je tu enu iz Saveznoga sekretarijata
nazvao Srpkinjetinom, a Hasanbegovid se zaudio zbog takve rijei. Eto, to uenje moe uiniti.
FREELANDER 91 Odlutao je tako profesor Karlo Adum od onoga to bi rekao vojnicima iz kamiona,
kada bi se vratio da im objasni pokolj konja na cesti. Ved je zaboravio na njih, i opet ga je, s mislima o
dogaajima od prije dvadeset pet godina, poeo hvatati drijeme. Pred ploom na kojoj je dirilicom,
prokletom dirilicom, pisalo Dobro doli u grad Derventa", profesor je odluio potraiti prenodite,
recimo gradski hotel. Ima pitolj uza se, nema se ega plaiti. Skrenuo je prema gradu, vozio se pokraj
kuda koje nisu imale krovove, i iz kojih su rasla stabla, topole i divlji slavenski jaseni, koji tuno
zaudaraju u jesen i na proljede, zaudaraju na memlu i smrt, i jedino dobro od njih je to su nekada
davali imena kderima onih oeva, koji bi, za njihovo dobro, svojoj djeci htjeli imenom sakriti vjeru i
naciju. Raale su se tako ezdesetih i sedamdesetih Jasenke, vie iz opreza nego iz straha, raale su
se u ovakvim varoima, u derventama, vie nego na

selima, vie nego u Zagrebu, jer su i sela i veliki gradovi bili mjesta gdje nacija nije bila sramota i neto
to treba skrivati. Hrvati su uivali u svome hrvatstvu, Srbi su srbovali, ostali su ih, manjevie, u tome
pratili, cvali su po selima i po metropolama svi nai narodi i narodnosti, a u Derventi su, oprezne i
plahe, Jasenke nosile imena po jasenovima koji de jednoga dana nicati iz njihovih mrtvih domova.
Potom su, kako se vozio prema neemu za to je mislio da je centar grada, zaredale 92 MIUENKO
JERGOVId kude s krovovima i itavim prozorima, ali iza kojih nije bilo svjetla, pa stambene zgrade iz
socijalistikih vremena, trgovine u ijim su izlozima mirkale rijetke arulje, neto to je izgledalo kao
zgrada opdine, s proeljem sred kojega se vijorila golema srpska zastava, na kojoj je zlatovezom bio
izvezen kraljevski grb. Sto je vie zlata na zastavi, to je ona krvavija. I nigdje nije bilo ive due,
upaljenog svjetla, niti automobila u pokretu. Takva je bila Derventa. Cijeloga je ivota znao za tu rije.
Uvijek je netko bio rodom iz Dervente, ili bi se Derventa spominjala u radij-skim izvjetajima iz
opdinskih centara, zatvorenik o kojem je televizija prikazivala dokumentarac bio je iz Dervente, pa
jedan narodni heroj i nekoliko istaknutih ustakih glavara, ija su se imena spominjala u izdanjima
Instituta za povijest radnikog pokreta, koja su, povremeno, Adumu slali na recenziju. Iz Dervente je
bio Nogometni klub Tekstilac, koji se jedne godine, moglo je to biti sredinom sedamdesetih, plasirao
u osminu finala nogometnoga Kupa marala Tita, i to je onda bila senzacija. U Derventi se, pamtio je i
to, rodio Kemal ljoka, half zenikoga elika, u generaciji u kojoj su igrali Mato Gavran i Mehmed
Buza, a koju je trenirao Marcel Zigante. Rijei koje se esto ponavljaju, s kojima ivimo, ije znaenje
donekle poznajemo, ali ne i njihov puni smisao i sadraj, rijei o kojima nikada ne mislimo, i za koje se
ne zainteresiramo, imaju svoju veliFREELANDER 93 inu, koja raste razmjerno njihovome ponavljanju.
Takva je fizika, mehanika, dinamika rijei. Rije Derventa bila je velika, pa ga je iznenadilo koliko je
malo mjesto koje se tom rijeju zove. Kako je u Derventu uao, tako je i iziao iz nje. I nikakvoga
hotela nije vidio. Vozio je dalje, oi su mu se sklapale, uzalud je traio misao koja bi ga rasanila.
Nakon to je dvatriput ved skoro zaspao, i trzao se svaki put kad mu se, usred treptaja, ne otvore oi,
nego ostanu pokrivene kapcima, kao to je njega njegova Ivanka pokrivala i uukavala debelom
slavonskom perinom kada bi se kasno nodu vradao s puta, nakon to je volan u njegovim rukama ved
postao dalek kao Australija, i cesta pred njim daleka, i jedva vidljiva isprekidana crta na njoj takoer
daleka, daleka kao Dicmo i deveti mart 1953, dan Staljinove smrti, profesor Adum shvatio je da je
vrag odnio alu i da se mora zaustaviti prije nego to zaspe. Skrenuo je na prvom proirenju na cesti,
ugasio svjetla i motor, izvadio pitolj iz pretinca, da mu bude pri ruci, premiljao se koji as, i gurnuo
ga sebi u njedra. Iznenadio se kako je leden, i ved je spavao. Spavao je starac na sputenome sjeditu
staroga volva, zagrebake registracije. Onaj koji bi naslonio uho na prozorsko staklo, mogao je uti
zvuk koji nema ime. I koji nije hrkanje. A nije tek ni disanje. 94 MIUENKO JERGOVId Taj zvuk uju, u
nodima nesanice ili kad zakasne u san, samo one koje su ih voljele, s kojima su oni proveli ivote. I
vazda, u nodima bez sna, one misle, bijesne i rasanjene, da samo njihovi muevi, i nijedni drugi, tako
glasno i kriputavo diu, i kako bi ih trebalo probuditi da prestanu. A zatim umru ene, umrje Ivanka, i
spava starac na sputenome sjeditu staroga volva, zagrebake registracije... Odavno je svanulo,
pokraj Aduma je tekao promet. Proirenje na kojem se parkirao zapravo i nije bilo proirenje, nego
skretanje na sporedni put. Zaustavljali su se neki ljudi, kuckali mu kljuem po prozoru, on bi otvorio
oi i krenuo da se mai za pitolj, ali ved bi opet spavao, misledi da samo sanja kako mu nepoznati
ljudi kuckaju na prozor, i kako stalno tone iz sna u san. Pamtio ih je:

kratko oiani mladid u gradskome odijelu, postariji fratar u smeem habitu, i jo jedan, neto mlai,
takoer u habitu, zatim trojica fratara odjednom... Koji udan san, mislio se profesor Karlo Adum u
svome snu: tako jasno vidi te ljude, na svakoga je u strahu pokuao povudi pitolj, i onda ga vie ne bi
bilo, jer je potonuo nie, u sljededi san. I zato toliko fratara? Uplaio se kako moda umire. Boji
slubenici ispradaju ga na drugi svijet, neto bi mu htjeli redi, ali on ih rastjeruje pitoljem. Uplaio se i
probudio. FREELANDER 95 Bilo je tano onako kako mu se i priinilo u snu: Bio je starac, koji je
spavao na sputenome sjeditu staroga volva, zagrebake registracije, parkiranog usred skretanja na
sporedni put, pokraj ploe na kojoj je pisalo Plehan. U asu dok mu je srce ludo udaralo pokraj njega
provlaio se kamionid koji je skretao prema Plehanu. Iz kabine je izvirivalo zaueno lice postarijeg
ovjeka. Niti je psovao, niti je trubio, jer se profesor parkirao malne posred ceste, nego se samo
udio. Podigao je sjedite, pitolj mu je kroz koulju kliznuo sve do trbuha, topao kao ivi stvor. Vratio
ga je u pretinac, upalio auto i nastavio putovanje. I dalje je bio zabrinut zbog svoga sna. Sto bi trebalo
znaiti da su mu toliki ljudi kuckali na prozor? I zato su vedina njih bili svedenici, redovnici? Kau, to
je ovjek stariji, barem u naim krajevima, to biva sve blii Bogu i Crkvi. Pone mu se vradati vjera, ako
ju je prethodno ikada i imao, odlazi na nedjeljne mise, moi prste u svetoj vodici, pa se kria, kleca i
posrde, kao kakva baba u crnini. Mlai se tome, naravno, rugaju, ali i oni de, ako jednom ostare,
otkriti vjeru, kao to ju na Balkanu, evo ved ezdesetak godina, a moda i vie, moda i itavo stoljede,
ljudi pred smrt otkrivaju. I profesora kao da je u posljednje vrijeme poela hvatati ta groznica. etkao
bi oko crkve u Sigetu i gledao ene iz provincije u crnini, s ogrlicama od lanih bisera i zlatnim
broevima usred kojih je narisana djevica Marija, kako dovode djecu, musave deke, krasta96 ve od
kopanja nosa, i njihove tihe i uredne sestre, uzore katolikoga enstva, da pri svetoj misi okrijepe i
proiste duu, i zavidio im je, nesretni profesor Adum, jer nije dio njihovoga svijeta. Mogao je udi u tu
crkvu, ionako ga nitko ne bi prepoznao, a znao je, barem poprilici, kada treba ustati, kleknuti, sjesti,
kada se prekriiti, ispruiti jezik, na njega primiti tijelo Kristovo, tako da nije imao stvarnoga razloga
za strah da bi mogao, makar i u neijem pogledu, biti potjeran ili izopden kao tuinac. Ali svejedno,
bilo ga je sram ba kao tuinca, i nije mogao pripadati onima za ijim je zajednitvom udio. Strano
je biti tuinac, pomiljao je dok ih je svake nedjelje gledao pred sigetskom crkvom, strano je ne modi
prekoraiti prag koji prelaze svi drugi, strano je, strano je, strano je, mantrao bi, i lupkao metalnim
vrkom svoga planinarskog tapa po asfaltu, i tako bi na jo sedam dana odgaao svoj prvi ulazak u
crkvu. S ranoga proljeda 1945, dok su po stablima i kandelabrima visjeli komunistiki sumnjivci, po
kojim se nahvatala prva jutarnja rosa, mama Cica vodila ga je na zornicu. Iako je trajao redarstveni
sat, i naokolo ile ophodnje, dvojica po .dvojica, to regularnih ustaa a to crnaca, ona se upa-radila
u svoj najbolji svileni komplet, preko kojega je prebacila pelerinu, a preko nje jo i mrtvu lisicu, pa je
tako ila, dredi ga za ruku, i lovila po sebi, po svojim grudima, kosama i nogama, bojovnike poglede,
kao to biljka FRFFI A N n F R Q7 mesoderka lovi muice i kukce. U lakiranoj torbici, jedva vedoj od
kutije cigareta, nosila je propusnicu, potpisanu od pukovnika VVernera Weissemanna, kojemu je to,
opdenito, bio posljednji potpis prije nego to je sjeo u crni mercedes i zaputio se na neizvjesno
putovanje prema Hamburgu, gdje ga je ekala, ah tugo moja, njegova Margarita. Ziza, kako ju je on
zvao, dvije godine podsjedala ga je na njegovu Margaritu, a Karlo, mali Karlo u crnoj uniformi,
podsjedao ga je na

Horsta, Margaritinoga malog nedaka, kojemu je iz Sarajeva nosio sablju, pravu tursku sablju, kojom
su, tako je pisao Horstu, asni turski oficiri sjekli glave razbojnicima. A onda je sve, gotovo u asu,
propalo, nestalo, sruilo se, i VVerner je kretao na svoje posljednje, beznadno putovanje, svjestan da
iv nede stidi do Hamburga. Nije upitao Zizu to de joj propusnica za nodno kretanje, i to ba sad kada
su ustae sasvim izgubile glavu, pa ih se treba i po danu uvati, nego je dentlmenski stavio svoj
potpis, kao ruu za lijepo sjedanje. Upitao je mamu Cicu to to visi po drvedu. Lide, rekla mu je. uti,
betijo nijedna, rekla mu je. To po drvedu vise oni koji su mrzili naega Poglavnika, rekla mu je, a on
vie nije postavljao pitanja, nego je s jezom mislio ima li meu objeenima i takvih koje su drugi
obijedili, kao kad te obi-jede da si loptom razbio prozor, iako su oni voljeli Poglavnika, a prozor je
razbio netko drugi. Mislio je o takvima, i silno se uplaio da se i on ne nae meu njima. 9R Zavirivao
je prema njihovim licima, s kojih su se tako smijeno beile zauene oi, a iz usta izvirivali
krumpirasti jezici, jezici onih koji su izdali Krista, da se u jednom trenutku Karlo nasmijao. emu se
smije, upitala ga je. Smijem se kako je hladno, slagao je prvo to mu je na pamet palo, a mama Cica
je uzdahnula, tako duboko je uzdahnula, da je njezin uzdah odjeknuo niz prazne plonike, i jedini se
tog jutra uo glasnije od potplata ustakih ophodnji. I nitko mamu Cicu nije upitao za propusnicu. A
Karlu je bilo malo ao, jer bi volio da netko vidi kako im se pukovnik Werner osobno potpisao. emu
takva ast, ako im nitko ne zatrai propusnicu. U crkvi, na zornici, bilo je jo troje ljudi. Starac s
kanilom u grlu, ije je utavo disanje zvualo poput parne lokomotive na vlakidu koji mu je colonello
donio iz Torina. Starca su zvali don Anelko, a on bi se samo klanjao na sve etiri strane, jer ga se jo
netko sjeda. Nekad davno, jo u prolom stoljedu, bio je sarajevski upnik, doveo ga je Stadler iz
Zagreba, i o njegovoj su se pobo-nosti govorila uda. Nikada u svojih osamdeset godina don Anelko
nije propustio zornicu, ni sada kada je u crkvu dolazio iz bolnice na Koevu, s pludnoga odjeljenja na
kojemu svi ite kao lokomotiva na colonellovom vlakidu. U prvome se redu molila asna sestra Edita,
don Antu-nova spremaica i kuharica, mrava Slovenka kukastoga FREELANDER 99 nosa, za koju se
govorkalo da je idovka. Moda jest, moda nije, to bi znao samo nadbiskup Ivan Evanelist,
odgovarala je na to mama Cica. A Karlo bi uao pod stolom, sluao kako se iz nedjelje u nedjelju, od
ruka do ruka, ponavlja pria o tome je li sestra Edita idovka ili nije idovka, ali se nije usuivao
predloiti da upitaju nadbiskupa Ivana Evanelista, kad za Uskrs ponovo bude dijelio bombone u
svilenim papiridima i male zelene zeeve, nainjene od tijesta. Iza asne Edite je, kao njezina sjena,
sjedio mutavi Kamilo, koji nije znao izgovoriti rijei u kojima su bili r, 1, i , i nikada nije iao u kolu,
ali je dobro gaao iz pradke, i bio je vrlo poboan. Mumlao je molitve, u pravo vrijeme inio sve
molitvene pokrete, i spavao je na otirau za cipele, ispred upnoga dvora, a kada bi zahladilo, don
Antun bi ga putao unutra, da spava u podrumu. Razoarala se mama Cica, o kako se silno razoarala,
kada je vidjela da jutros u crkvi nema nikoga osim njih troje! Mislila je da de dodi, pa se osvrtala
prema ulazu, sve dok se nije pojavio don Antun, i pozvao bradu i sestre da se pomole. Na to se mama
Cica rezignirano prekriila, i to u nevrijeme, kad krianju nije bio red, a don Antun ju je ljutito
pogledao. Nasmijao se Karlo. Zvonko, kao da se kristal prosuo niz ledenu crkvu. 100 MIUENKO
JERGOVId Uto je urno, kriputava koraka u novim i sjajnim izmama, uao u crkvu general Drinjanin.
Eno ga, otelo se mami Cici. Osvrnuo se i ugledao je generala u asu u kojem je ovaj klecnuo, poput
kakve princeze u bajkama, poput Pepeljuge, koja stie na zornicu da se oisti od grijeha nodi. Hrabri
general Drinjanin, koji odabire, prepoznaje i po stablima vjea one koji ne vole Poglavnika. Ostao je u
dnu crkve, duboko u sjeni stupa, izmeu dvojice ustaa, od kojih je jedan na glavi imao

fes, crni fes, kakve su nekada davno, u turska vremena, nosili krdani. Karlo nije prestajao gledati
prema njima, a mama Cica se usred mise poela vrzmati, osvrtati se, i gledati da se nekako premjeste.
Uzalud se don Antun nakaljavao, pa je podizao glas, i kretao kao da de se sjuriti niz crkvenu lau i
uhvatiti za uho nemirnu Boju ovicu, nju nije za to bila briga, nego je, im se svedenik ponovo
okrenuo prema oltaru, zgrabila dijete za ruku, i odvukla ga do reda u kojemu je bio general Drinjanin.
- Vidjet de ti jo svoga boga! - rekla mu je, jer nije potrao. Tiho, ali sasvim razgovijetno izgovarao je
general molitvene formule. Znao je svaku rije, i svaku bi izrekao u istome asu kad i don Antun.
Njegovom je tenoru, skoro ved i sopranu, karakteristinome za popove tog vremena, general pruao
muevnu podlogu bas-baritona. Don im nosa, za koju se govorkalo da je idovka. Moda jest, moda
nije, to bi znao samo nadbiskup Ivan Evanelist, odgovarala je na to mama Cica. A Karlo bi uao pod
stolom, sluao kako se iz nedjelje u nedjelju, od ruka do ruka, ponavlja pria o tome je li sestra
Edita idovka ili nije idovka, ali se nije usuivao predloiti da upitaju nadbiskupa Ivana Evanelista,
kad za Uskrs ponovo bude dijelio bombone u svilenim papiridima i male zelene zeeve, nainjene od
tijesta. Iza asne Edite je, kao njezina sjena, sjedio mutavi Kamilo, koji nije znao izgovoriti rijei u
kojima su bili r, 1, i , i nikada nije iao u kolu, ali je dobro gaao iz pradke, i bio je vrlo poboan.
Mumlao je molitve, u pravo vrijeme inio sve molitvene pokrete, i spavao je na otirau za cipele,
ispred upnoga dvora, a kada bi zahladilo, don Antun bi ga putao unutra, da spava u podrumu.
Razoarala se mama Cica, o kako se silno razoarala, kada je vidjela da jutros u crkvi nema nikoga
osim njih troje! Mislila je da de dodi, pa se osvrtala prema ulazu, sve dok se nije pojavio don Antun, i
pozvao bradu i sestre da se pomole. Na to se mama Cica rezignirano prekriila, i to u nevrijeme, kad
krianju nije bio red, a don Antun ju je ljutito pogledao. Nasmijao se Karlo. Zvonko, kao da se kristal
prosuo niz ledenu crkvu. 100 MIUENKO JERGOVId Uto je urno, kriputava koraka u novim i sjajnim
izmama, uao u crkvu general Drinjanin. Eno ga, otelo se mami Cici. Osvrnuo se i ugledao je generala
u asu u kojem je ovaj klecnuo, poput kakve princeze u bajkama, poput Pepeljuge, koja stie na
zornicu da se oisti od grijeha nodi. Hrabri general Drinjanin, koji odabire, prepoznaje i po stablima
vjea one koji ne vole Poglavnika. Ostao je u dnu crkve, duboko u sjeni stupa, izmeu dvojice ustaa,
od kojih je jedan na glavi imao fes, crni fes, kakve su nekada davno, u turska vremena, nosili krdani.
Karlo nije prestajao gledati prema njima, a mama Cica se usred mise poela vrzmati, osvrtati se, i
gledati da se nekako premjeste. Uzalud se don Antun nakaljavao, pa je podizao glas, i kretao kao da
de se sjuriti niz crkvenu lau i uhvatiti za uho nemirnu Boju ovicu, nju nije za to bila briga, nego je,
im se svedenik ponovo okrenuo prema oltaru, zgrabila dijete za ruku, i odvukla ga do reda u kojemu
je bio general Drinjanin. - Vidjet de ti jo svoga boga! - rekla mu je, jer nije potrao. Tiho, ali sasvim
razgovijetno izgovarao je general molitvene formule. Znao je svaku rije, i svaku bi izrekao u istome
asu kad i don Antun. Njegovom je tenoru, skoro ved i sopranu, karakteristinome za popove tog
vremena, general pruao muevnu podlogu bas-baritona. Don frffi mnrs mi Antun je kliktao poput
galeba, Drinjanin je brundao poput tenka, i bila je to, barem za Karlovo uho, savrena zornica. Svi
oratoriji i simfonije, rekvijemi i pasije, sve glazbene muke i uskrsnuda, kojih se nasluao kao odrastao
ovjek, nisu se mogli mjeriti s dojmom koji je ostavljao taj jednostavni sklad dva muka glasa, ispod
objeenika po kojima se nahvatala jutarnja rosa, dok su se mijeali slatkasti miris tamjana i slatkasti
miris raspadajudih ljudskih tijela. General je napustio crkvu prije kraja mise. Njih dvoje morali su se
pomaknuti da izae van. Njegovi pratitelji nisu izali, nego su bezobrazno i

posve otvoreno gledali mamu Cicu, kako joj se ispod sjajne i glatke crne svile ocrtavaju jo uvijek
mlade i jedre grudi, s bradavicama koje su iskazale hvalevrijednu hrvatsku spremnost, dok je general
Drinjanin prolazio pokraj nje, i vjerojatno se opasaem oeao o njezinu intimu. Usrdno se mama Cica
molila Bogu pod pogledima te dvojice, a oni su se, dodatno uzbueni time to ih gleda njezino dijete,
iivljavali na njoj, inili joj sve to im je na um palo, obeastili joj tijelo i duu, dok je tuna i
nezadovoljna plovila metafizikim sferama. Tada su posljednji put vidjeli generala Drinjanina, i tada je
Karlo posljednji put bio u crkvi. Jedva petnaestak dana kasnije stigla je sloboda, partizani u
pranjavim kundurama i opancima, prljavi i oznojeni, donijeli su vonj luka i lizola, praka protiv buha i
stjenica, i ustajalih govana. Mama Cica Ifl? Uli IFNKfl IFRfinVIf! ih se prvih nekoliko dana gadila, siktala
je protiv njih, i tukla Karla jer nikako nije mogao nauiti formulu u kojoj se nije spominjala Mona
Grazia i modistica, a onda se naviknula i na njih, pa se, dok je prolazila Aleksandrovom, koja se sada
zvala Titovom, a jo juer Pavelidevom, privijala uz njihova tijela i njihove mitraljeze i ubrzano se
privikavala na mirise komunizma. A tata, nevidljivi tata, koji de tako lako ieznuti iz svakog sjedanja, i
nede ivjeti u profesoru Karlu Adumu ni koliko VVinston Churchill ili Aldo Moro, tata je i pod
komunistima samo sjedio, proklinjao roenoga brata, i strugao s etiri svoja nokta po kuhinjskome
zidu, sve dok se ne onesvijesti od bola. Pokraj crkve se moralo prodi kao pokraj privida, sna iz
prolosti, pokraj aveti preleanih zaunjaka. Dok su s nedjeljne mise izlazili ljudi koje je poznavala,
roaci tate Ilije, prvi susjedi, mukarci s kojima se jo prije rata gledala, i oni koji su je vidjeli dok se u
ratu gledala s njemakim i talijanskim oficirima, ona se pravila da ih ne vidi. Pozdravljali su je, ali
mama Cica je gledala kroz njih, lijepa, mlada i nasmijeena, vidjela je kroz njihova tijela i glave bolju
bududnost u punom njezinom sadraju. Vidjela je komunizam i uvjerila se da on nije puka tlapnja,
nego neto emu treba teiti, emu se treba radovati i za to treba poloiti svoje jo uvijek mlado i
privlano ensko tijelo. Karlo je shvatio da se tako, s vremena na vrijeme, poinje ivjeti ispoetka, i
da se ivot sastoji od nekoliko manjih FREELANDER 103 ivota, u kojima ovjek promijeni razliita lica.
Sve do onoga posljednjega, s kojim staje sam pred Boga. Da li ba pred Boga? Kao i toliki drugi starci,
profesor Karlo Adum plaio se odgovora na to pitanje. Lani je navrio ezdeset petu, uskoro de biti jo
godinu stariji, sahranio je sve svoje, jasno je osjedao gravitaciju groba, i pouzdano je znao kako pred
njim stoji samo praznina, i nita drugo. Strah od nje mogao je odgoditi samo da je pobijedio svoj sram
i jedne nedjelje preao prag crkve u Sigetu. Sad kada je bio daleko od Zagreba, inilo mu se, kao i
uvijek u takvim prilikama, da su za njega otvorene sve crkve ovoga svijeta, pa i ona sigetska, i da de,
kada se vrati kudi, udi u nju, i zahvaliti Bogu to ga je uvao na putu. Kada je u ljeto 2001, u bolnici u
Varadinskim Toplicama, umirala mama Cica, on joj je ved godinu dana, svakoga vikenda, odlazio u
posjetu. Nekada bi s njime ila i Ivanka, ali ede je odlazio sam. Rekli su mu da je mama Cica oboljela
od Alzheimerove bolesti, da njezin odlazak moe potrajati, i da za njega moe biti bolan, iako je njoj
manje-vie svejedno. Sva njezina patnja staje u kratku popodnevnu uznemirenost, izazvanu
promjenom vremena, a na lijenicima je da joj pomognu da i to izbjegne. Mama Cica odlazila je u raj,
zaboravljajudi sve ono to ovaj svijet razlikuje od raja. Upitao je doktoricu Jambreid kako to njega
moe zaboljeti majina bolest. Ona ga je iznenaeno pogledala, i rekla mu: 104 MIUENKO JERGOVId Moda nikako, ako ostanete hladni. Bila je to uvreda, jo jedna u onom nizu koji je zapoeo drug
unjar, kada mu je objanjavao etimologiju njegovoga prezimena. Pamtila ga je Jambreidka iz tih
vremena, bila je ona tada partijska sekretarica na Rebru, pa su je 1990. potjerali. - Nisam ti ja kriv! viknuo je za njom niz bolniki hodnik.

- Gospodine, molim vas da se suzdrite, ovdje borave bolesnici - odgovorila mu je. Mislio je, dakle, da
ga tefa Jambreid potkubava - kak bi se to kod njezinih reklo - i nije vie razmiljao o tome kako bi ga
mogla zaboljeti majina bolest. Tog ljeta rano su poele vrudine. Ivanka je tri puta tjedno kupovala
Plavi oglasnik, biljeila brojeve telefona onih koji prodaju kude na Hvaru, Koruli i Brau. Govorila mu
je kako je posljednji as da kupe kudu, jer cijene de uskoro biti tako visoke da de kude na otocima
kupovati samo Englezi i Rusi. Hrvati su hulje, podravao ju je, govna su Hrvati: diu cijene, prodaju
kao ludi, a nadaju se da de sve to opet biti njihovo, kao proli put kada su prodavali Srbima, pa su
devedesetih u bescjenje, ili besplatno, te kude uzeli natrag. Ali nisu Englezi Srbi, nisu Rusi Srbi, to se
sad proda, zauvijek se prodalo. Sutra de Hrvati u Dalmaciji biti samo policajci, sobarice i kurve za stare
debele Engleze. I muke, i enske. Nede Dalmatincu biti mrsko za dobre pare ledi pod FREELANDER
105 starog Georgea, a George de ga slatko taslaiti dok mu oi ne ispadnu i dok mu njegovo hrvatstvo
na nos ne izae. Ali i tada, ostat de mu tiha nada da de opet dodi neka 1991, i da de srpske vikendice
opet biti nae vikendice. Tako je Ivanki govorio, ona se grozila, prijetila mu da uti, jer bi ga netko
mogao uti, molila ga da ne prostaci, a on je bio sve gori i gori. Htio je da joj nekako ubije volju za tom
vikendicom, uasavala ga je njezina ideja da kupuju kudu na nenamjenski kredit, ali joj to nije mogao
otvoreno redi, nego je sve zornije i anatomski preciznije opisivao dalmatinske sobarice, koje oralno
zadovoljavaju mlade i nervozne ruske mafijae, dok ovi telefoniraju i naruuju ubojstva po Moskvi, i
dalmatinske galebove, koji lijeu pod melankoline i pjesniki raspoloene umirovljene londonske
obudare. A onda ga jedne subote mama Cica prvi puta nije prepoznala. - Tko ste uostalom vi, drue,
da me uznemiravate dok se pripremam za doek druga Rate Dugonjida? Znate li vi tko je Rato
Dugonjid? Bjeite odavde, jer nae li vas tu, zavrit dete u bajbokani. - Majko, ne ludi, to sam ja, tvoj
sin Karlo. Na to se mama Cica smijala kao luda. Umalo se udavila vlastitim smijehom, sestra ju je
morala udarati dlanom po leima i vratu, ne bi li iskaljala zrak, jer mama Cica je smatrala kako je
silno duhovito da taj starac tvrdi da je njezin sin. Pa gdje to ima, i kada je to bilo, da je sin trostruko
stariji 106 MIUENKO JERGOVId od majke? Ona je, naime, bila mlada sarajevska krojaica,
predsjednica Narodnoga odbora u Starome gradu i visoka dunosnica Crvenoga kria, i nije imala
vremena za gubljenje. Vikendom je, zajedno sa svojom brigadom, odlazila na gradnju stadiona na
Koevu, koji de jednoga dana biti mjesto na kojem de omladina doekivati druga Tita. Ona drugu Rati
Dugonjidu treba predati raport o tome dokle je stigla izgradnja, a ovaj ia je gnjavi. Kae da joj je sin,
a stariji je od onoga ustakog zloinca Ademage Meida. Profesor Adum bio je potresen time to je
mama Cica u tako kratkom vremenu izgubila dodir sa stvarnodu. Jo prologa je tjedna prilino
normalno s njime razgovarala. Zato je u nedjelju, rano izjutra, ovoga puta s Ivankom, ponovo otiao u
Varadinske Toplice. Vodio ju je da mu bude lake kad ga mama Cica ne prepozna. Pustio ju je da ue
prva u sobu. - Eh, eh, eh, evo meni moje snahe - obradovala se mama Cica - dugo te, duo, nije bilo,
bit de skoro mjesec dana, znam, znam, nije tebi lako na ovakav put idi. Da mi je netko priao, ne bih
mu vjerovala: odraslome da se pod stare dane javi muka u autu, e za takvu bolest ni ovi doktori nisu
uli, pitala sam ih. Ali neka si ti meni dola, duo moja... -raspriala se s Ivankom, a njemu sve otresa
mrvice s revera, pa mu zatee kravatu: - Vidi ga, starac je ved, a nikada nije nauio vezati kravatu kako
treba! FREELANDER

107 Sljedede je subote opet sam krenuo u Varadinske Toplice. Mama Cica sjedila je u svojoj fotelji, i
nije se micala. Gledala ga je tupo, kao da su joj oi nainjene od drveta, i samo ih je dobro obojila i
naminkala neka Baba Penavua. Ruke je bezvoljno drala u krilu, svaki joj je nokat bio obojen
drugom bojom, jedan zelen, drugi ut, tredi sme. Bili su to flomasteri, koje su starci dobivali u
vrijeme jutarnje kolice: da crtaju svoje kude, radna mjesta, vikendice, Dubrovnike svojih mladosti i
duboke slavonske ume. Akademik Flis, na najvedi jezikoslovac, koji je svojedobno Tumana
pokuao uiti razumijevanju jezika, a kad ga Tuman nije htio sluati, Flis ga je poslao vrit, crtao je
kudicu s dva prozora i vratima, i iznad nje golemo nasmijano sunce s brkovima. - Zakaj sunce ima
brkove? - upitala ga je doktorica Jambreid. - Da bu lepe, i da ga se deca ne plae! - odgovorio je
veselo akademik Flis. A mama Cica samo je grabila flomastere po stolu, i potajice si prebojavala
nokte. Sestre su joj to branile, oduzimale su joj bojice, a ona bi se tada, pokunjeno kao pokisla kuja,
zavlaila iza ormara, i tamo tiho cvilila. Nitko je ne bi ni vidio kad bi opet izala i grabila novi
flomaster. Nakon to preboji nokte na rukama, mama Cica skidala je papue i arape, i bojala nokte
na nogama. Svakoga je ponedjeljka i petka sestrinski zbor organizirao veliko idenje mame Cice.
Poinjalo bi izjutra, klistira108 MIUENKO JERGOVId njem - koje je mami Cici silno imponiralo, pa bi
tokom tih rituala o sebi govorila kao o George Eliot, Almi Mahler ili arah Bernhardt. idenje se
nastavljalo, zajedno s drugim bolesnicama, pranjem kose i kupanjem, a onda bi, sve do veeri,
acetonom, kozmetikim kremama i preparatima s mame Cice skidani brojni ostaci njezine minke.
Najdue je, naravno, trajalo idenje noktiju. Tada bi bila jako tuna. Dok su joj skidali minku, uivljavala bi se u ulogu skojevke, koja je kanjena jer se predavala buroaskim uicima, minki, ipki i
grudnjacima. - Samo me nemojte iati do gola! - molila je. Karlo je stajao pred njom, opustoen,
sam, i na rubu plaa. Ona ga je gledala kao to se gleda u zid. - Tko sam ja? - upitao je. Trgnula se,
probudila poput indijskoga monaha iz estomjesene meditacije, vratio joj se sjaj u oi, pogledala ga
je: - Nitko. Nitko. Nitko - vedro je ponavljala. - Kako nitko, uje me da govorim? - Lijepo - smijala se ti si nitko, moja sreda, i sad me kua. - Cico, ja sam ti sin. - Ne daj Boe, mogao si biti. Ali nisi, nego si
nitko. - Sin sam ti. - Malo je nedostajalo da bude. Zanijela sam ja s onim trotlom. Bila je zima, minus
dvadeset, a kraj marta, 1940, FREELANDER 109 kad sam ostala trudna. Jo je on imao deset prstiju na
rukama, ali znala sam dobro kakav je. - Eto, sve si tano rekla, 27. oktobra 1940. ja sam se rodio. Nisi! - smijala se mama Cica i pljeskala rukama - nisi, sredo moja, jer sam uzela sve novce iz ladice,
kupila voznu kartu, i otila gospoi generalici Vinogradovoj Nataliji, u Beograd, preko puta Bajlonove
pijace, i ona ti je probola srce pletadom iglom. Iskrvarila sam te, duo, i to je najpametnije to sam u
ivotu napravila. - Nemoj to govoriti. -1 sad si mi doao kao nitko, da me na to podsjeti. - Majko, ti si
bolesna. - Tako je, bolesna sam. Jo vie od toga - umirem. Svaki put kad sestra Slavka promijeni
posteljinu, mislim da mi je zadnja, pa njukam svjeu plahtu. Lavanda, sredo, mirie plahta na
lavandu, na

Hvar, zadnji put, a meni drago. Nikada nisam bila sretnija nego sad. - I zaboravila si da si me rodila. To
je Alzheimerova bolest, senilna si, ishlapila, izvjetrila kao kisela voda. - Ili kao coca cola, fanta i sprite!
Umrje na papa Ivan Pavao, Bog mu dao najljepu svoju odaju, a on je, dragi, pio taj sprite. Meni se,
zna, ne svia. Nekako je kao da pijem gazirani parfem. A njemu se, mueniku, eto sviao. Zato
nedjeljom, poslije mise, i ja traim da mi donesu sprite, da se njega sjetim. I nikad mi ne daju sprite,
misle luda baba, uplja glava, pa mi daju razrijeeni malinovac. Pijem ja, i 110 MIUENKO JERGOVId
pravim se da je to sprite. Neka im bude kada ih veseli. Kae Alzheimerova bolest? Papa je bolovao
od Parkinsonove. To je neto drugo, a opet je slino. Odumiru stanice u mozgu. Ako ih veseli, neka im
bude Alzheimerova bolest. Meni ni u dep, ni iz depa. - Mene bi veselilo da opet bude moja mama
Cica. - A je li - smijala se - e, pa alim sluaj, ali ne mogu te uveseljavati kad ne postoji, nema te,
hvala Bogu, probo-den iglom gospoe Natalije, iglom kojom je svome unuku Serjoi plela dempere.
A Serjoa je umro mlad, moglo je to biti 1963, srce ga prekinulo dok se sunao u Zaostrogu. Tada
sam, vidi, prvi puta pomislila kako je dobro to te nemam. Da je gospoda Natalija Serjoi na vrijeme
probola srce, ne bi bilo tolike tuge. Ubilo ju je, nesretnicu, kad su joj rekli da je umro. Nisu ga ivog
dovezli do Ploa. Vie se nikada jadnica nije oporavila. - Eto, tako, a sad idi, i opet mi doi da me
usredi - jo je rekla, a profesor Adum, stari profesor, stajao je jo dugo nasred sobe, dok su mu se niz
obraze slijevale suze. Poslije su ga sestre odvele do ambulante, doktorica Jambreid dala mu je neki
koktel za smirenje. Tako mu je, stara partijaica, zabola iglu od injekcije, da ga je ruka dva tjedna
boljela. Odspavao je malo na otomanu, a onda su ga kolima hitne pomodi prevezli u Zagreb. Ivanka je
sutradan ila u Toplice po volvo. Naravno, svratila je kod mame Cice. FREELANDER 111 - Je li te
poznala? - upitao ju je. - Jest - Ivanka nije mogla slagati. Namuila ga je tog ljeta, tako da je njezinu
smrt doekao kao olakanje. Prepoznavala bi ga samo kada je bio s Ivankom, a kada je dolazio sam, ili
je bio netko nepoznat ili je bio nitko. Jednom ju je uspio uzrujati svojim zapitkiva-njima, pa je poela
vikati neka joj kae to je ako ved tvrdi da je neto. ovjek? Nije dovoljno. Svaki je ovjek jo neto.
Profesor historije? Ama, molim te, to bi za sebe mogla redi i neka mrtva knjiga, i kompjutor bi za sebe
mogao redi da je profesor, i to ba historije. ovjek je, za razliku od knjige i kompjutora, jo neto. to
jo? - Onaj tko to ne zna, taj je nita! - radovala se na kraju kao malo dijete. A s Ivankom bi priala kao
ena s drugom enom, i voljela ju je tog ljeta, kao to nije nikada ranije. - uvaj mi ovu moju nesredu govorila je i pokazivala na Karla - on nita ne bi znao bez tebe. Onoga posljednjeg dana, bila je srijeda,
zvonio je telefon u zbornici, ravnateljica je dola po njega usred sata. - Je li mi umrla mati? Recite,
oekujem da se to dogodi, nemojte me zavlaiti. - Nije umrla, ali morate odmah krenuti k njoj. S
druge strane ice bila je Jambreidka. Hladno mu je rekla da ga majka eli vidjeti, i da uskoro vie nede
imati priliku da joj ispunjava elje. 112 MIUENKO JERGOVId Ivanka je htjela idi s njim, ali nije joj
dopustio. Navaljivala je, pa je poeo vikati. - Ovo je zadnji as da ostanem sam s njom, i da joj kaem
sve to imam! Pustila ga je, ali pod uvjetom da ga netko odveze. Potar je rekao da moe on. Do
Varadinskih Toplica nisu progovorili rijei. Ostao je da ga eka u kafidu pokraj parkiralita. Profesor
Adum vratio se oko ponodi.

- Kako je? - pruao mu je Potar ruke. - Gotovo - odgovorio je, dok su mu se ruke mrtvo ljuljale, kao
dva suha bakalara pokraj ulaza u samoposlugu. Nikome nije ispriao to se unutra dogaalo. Mama
Cica ga je prepoznala. Bila je strano uplaena, pokuavala je zagrliti zrak oko sebe, traedi njegove
ruke. Sinod je naglo bila oslijepila. Vjerojatno atipino krvarenje u mozgu, rekla je Jambreidka. On se
izmicao, bjeao je od ruku koje ga, zapravo, nikada nisu zagrlile na nain na koji, barem kako je on
zamiljao, majke grle svoju djecu, a mama Cica je plakala, molila ga da ju dri, da ju ne da, da ju uva.
Kada se malo smirila, rekla mu je kako zna da odlazi, i kako joj je ao to ga vie ne moe vidjeti. On je
samo utio. Hvatao ga je bijes, i toga se plaio. Mislio da de je udariti. Pokuavao da pronae taku u
kojoj bi se mogao saaliti, taku u kojoj de se prelomiti i pasti joj u zagrljaj. Znao da de aliti to je nije
zagrlio. FREELANDER 113 Ali nije se prelomio. Ni tada, ni nekoliko sati kasnije, kad ga je molila da joj
dovede svedenika. - Polako, dodi de - govorio joj je. A kada ga je sestra na hodniku pitala da li da zove
svedenika, odgovorio je neka joj to ne pada na pamet. Ni njoj, ni ludoj Jambraidki. - Nodas ovdje nede
biti popova! - zaurlao je. Poslije je doao neki fratar, duge bijele brade, a profesor Adum ga je poslao
u vraju mater. S druge strane vrata mama Cica molila je neka pusti fratra. - Samo preko moga lea vikao je - ivot ste mi upropastili! Fratar ga je gledao, nije znao to da ini, ovakav mu se sluaj jo nije
dogodio. Pola sata kasnije mama Cica prestala je disati. Kao u rijei, naprosto je - izdahnula. Profesor
Adum se okrenuo, i bez rijei je iziao van. - Kako je? - pruao mu je Potar ruke. - Gotovo - odgovorio
je. Poslije mu je, na putu prema Zagrebu, ispriao kakvih je problema imao neki Meursault kada mu
je umrla majka. Pa to je strano, zgranuo se Potar. Uzalud ga je profesor Adum pokuavao uvjeriti
kako to nije strano. Sto je s njime bilo na kraju, pitao je Potar. Osudili su ga na smrt, rekao mu je
profesor. Ispravno, zakljuio je Potar. I tako su se, pomalo u smijehu i vicu, dovezli do Zagreba.
Sprovod na Mirogoju bio je kao da sahranjuju vrapca. Malen i tuan. Profesor je bio raznjeen time
to su na 114 MIUENKO JERGOVId ispradaj mame Cice dola dva starca, gospodin Mirzet Fetahagid,
roeni Zagrepanec od svojih devedeset i pet, i gospodin Petar Srzentid, visoki snani Bokelj,
petnaestak godina mlai, pa su se s dvije strane rake ljutito gledali, u onome ivom mukom
neprijateljstvu, koje mukarce ini najslinijim lavovima ili tigrovima, i koje je, opdenito govoredi,
najplemenitije neprijateljstvo koje postoji meu ljudima. Srcu je blisko ratovati zbog ene, a ne zbog
dravnih, vjerskih ili politikih razloga. Osim te dvojice bila je jo samo Ivanka. etvorica grobara
spustili su koveg, nitko se nije udio to nema svedenika, jer se pokojniine vjere nisu ni sjedali. Karlo
se osvetio mami Cici tako to joj je sakrio Boga kad ga je prvi puta u ivotu zatrebala. Vozio je i dalje
kroz pustaru, pokraj ruevina i minskih polja, kroz zemlju Posavinu, u kojoj su, za udo, ureena samo
katolika groblja. Oko njih oidene su mine, posijana je engleska travica, usjajeni nadgrobnici od
crnog i bijelog mramora, pozladeni krievi i ureena grobljanska kapelica. Na svakome groblju pokraj
kojega je proao bilo je posjetitelja. Pokraj ceste stajali su parkirani auti slavonsko-brodskih i
zagrebakih registracija. Iako je bio radni dan, izbjegli su Bosanci, oni ije su se kude pretvorile u
antike ruevine, obavljali svoj posmrtni ritual. Naprosto su uivali u tome da usred niega, u zemlji
smeda, korova i hravih

FREELANDER 115 mina Jugoslavenske narodne armije, ureuju poivalita svojih mrtvih, i die se
pred okolnim Srbima sjajnim stanjem smrti u Hrvata. Srbima, naime, nije ni na kraj pameti da svoja
groblja tako ureuju. Provezao se profesor pokraj dva-tri. Zarasla su u travuljinu, kao sva normalna
groblja na svijetu, nema posjetitelja, i tek ponegdje se uti svijeda votanica i oi para pokoji plastini
cvijetak. Tuman je Hrvate nauio da budu ponosni na umijede umiranja, na svoje mnogobrojne
leeve, na nadgrobnike i rugobne keno-tafe palim dragovoljcima, na pozlatu sa svojih grobljanskih
krieva, i na to to hrvatskih sela u Posavini vie nema, a hrvatska groblja cvjetaju kao nikad. to bi
sad bilo, pomislio je, kada bi iziao iz auta, i priao spomeniku na kojem klei ena u crnini, pa joj
ispalio metak u potiljak? I dalje su ga iskreno uzbuivale te pitoljske misli. Otkad je krenuo iz
Zagreba, sigurno je u mislima ubio barem dvadesetak ljudi. Tako se, dakle, postaje masovni ubojica
na ameriki nain. Nabavi prvo oruje, i onda shvati to si sve propustio dok si nenaoruan hodio
svijetom. Ploa na kojoj pie Doboj. Nikada ni u tom gradu nije bio, ali Doboj mu se kao pojam inio
jo puno vedim i vanijim od Dervente. Vozio se kroz neko dugo predgrae, ustvari kroz runu
selendru, punu vulkanizerskih radnji, autootpada i autopraonica, birtija s dirilinim natpisima, djece
koja pretravaju cestu 116 MIUENKO JERGOVId i pregaenih pasa i maaka, koje bi poskoile nakon
udara auta, pa bi pet-est puta skakale visoko po cesti, kao delfini iz mora, ostavljajudi za sobom
krvave tragove, sve dok se ne smire i ne pregaze ih kotai sljededeg automobila. Profesoru se inilo
da ovdje namjerno gaze make po drumovima. Ljudima je dosadno, nita se ne dogaa, ved dugo
nema rata, meunarodne vlasti zabranile su sve ono to ljude u ovim krajevima iskreno uzbuuje, i
nije im preostalo nita drugo, nego da gaze make. Uz put su se opet pojavili kiosci, sklepani od po
nekoliko dasaka, u kojima se prodaju glazbeni i filmski diskovi, i profesor Adum sjetio se filma Fanny i
Alexander. Gledao ga je s Ivankom u kinu Balkan, moglo je to biti sredinom osamdesetih, bio je petak,
oko podne je svratio da kupi karte za devet sati, uredili su se i uparadili kao dvoje staraca, premda su
oboje imali tek etrdeset i neto, sjedili su u prvome redu balkona, drali se za ruke, smijali se ujaku iz
filma, i poslije je, na povratku kudi, profesor rekao da bi odsad mogli svakoga petka idi u kino. Njoj je
to bilo drago, ivot kao da je tog petka, pred ponod, ponovo zapoinjao. I vie nikada nisu otili u
kino. Zaustavio se ispred stradare na kojoj je, iznad drvenoga izloga pisalo Butique kod Nikolsona. Uza
zidove bile su naslagane na stotine diskova, a mukarac s crnom vunenom kapom na glavi, iako je
barem plus dvadeset, stajao je, ruku prekrienih na prsima, i smjekao se. Umjesto da FRFFI ANflFR
117 skoi na profesora, ponudi mu po jeftinoj cijeni sve to ima, ili ga barem pozdravi, ovjek se samo
smjekao. Pogledao ga je, i palo mu je na pamet da je pitolj ostavio u autu. Nede zavriti dobro ako
ga stalno bude premjetao iz depa u auto, i natrag. Nije shvadao zato se tip tako udno smjeka,
kao netko tko ga poznaje. Krenuo je gledati diskove, fotokopirane omotnice na jeftinome papiru,
Jelena Karleua, Izvorinka Miloevid, Magazin, Halid Muslimovid, Nedeljko Bilkid, Parni valjak, Bijelo
dugme, Ceca, Luis, Selma Bajrami, Marko Perkovid-Thompson. Tu ga je malo minula nelagoda. U
Doboju, meu dirilicom i neobrijanim Srbima koji vonjaju na ljivovicu, Thompson. Doivio ga je kao
nekoga svog u tuemu svijetu, pa je, bez neke namjere, izvadio disk. Nije pamtio tu omotnicu pa ga je
okrenuo, da vidi naslove pjesama. Na disku je bila samo jedna pjesma Jasenovac i Gradika Stara.
Pokuao ga je brzo vratiti na njegovo mjesto. - Jest jedna, ali dvadeset puta se ponavlja, da ne morate
vradati na poetak ako vam plejer nema tu

komandu - iza lea mu je bio prodava s vunenom kapom. - Neka, samo onako gledam. - Kupite, u
Hrvatskoj ova pjesma nije objavljena. - Ne bih, nije to muzika za mene - pravdao se. - Ne bojte se,
samo kupite. I ja to sluam, a Srbin sam, brate, od glave do pete - smijeio se Nikolson. - Dobro je kad
ovjek zna ispjevati pjesmu, a taj va Thompson bogme zna. Tlft MM IFNKH IFRRnVK* Najbolje mu je
ono kako nas Neretva zaklane nosi. To mu je najbolje. Evo, sav se najeim potvrivao je. - Nemojte vi
mene s tim. Ne zanimaju mene takve svinjarije. - Nisu vam to svinjarije, dragi gospodine - uozbiljio se
Nikolson - to vam je ivot i to vam je pjesma. Ne volim vam ja kad pjevaju neto to nema veze sa
ivotom. A to to u pjesmi kolje Srbe, Boe dragi, nije strano, sutra demo i mi klati Hrvate, ali
nedemo znati da od toga napravimo pjesmu. Jedino da zovnemo Thompsona da za nae trite malo
prepravi ovu svoju. ta mislite bi li to moglo? Evo, ja vam poklanjam disk, od srca je, ponesite ga sa
sobom u Zagreb, i nemojte se sramiti onoga to jeste. Najgore je kada se ovjek srami jer je to to
jest. - Nisam ja to. - Svejedno, nemojte se vi meni sramiti - rekao je Nikolson, stavio disk u najlonsku
vredicu na kojoj je dirilicom pisalo Vuk Karadid Celinac. Profesor Adum uzeo je vredicu, da ne
provocira, i krenuo prema volvu. Nije upitao za Fanny i Alexander. elio je to prije pobjedi od tog
ovjeka, koji je ponovo stajao na svome mjestu, prekrienih ruku, s vunenom kapom na glavi, i
osmijehom. Isti Jack Nicholson, shvatio je profesor kada je ved bilo kasno, Jack Nicholson u Letu iznad
kukavijeg gnijezda. Zato mu je i trebala ta kapa. FREELANDER 119 Vozio se pokraj visokih stambenih
zgrada, lijepih i skladnih, s golemim parkiralitima, na kojima je bilo malo auta. Iza tih je prozora ivio
svijet kojega se profesor plaio, i kojega nije poznavao, jer je nekada davno, jo kao djeak, odluio da
se vie nikada ne vrati. Ali od tog mu je svijeta trajno ostao neobian naglasak, isti i tvrdi tokavski
govor, kojim se govori samo na policiji i u kolskoj lektiri, i nesposobnost da progovori onim lijepim,
iskupljujudim i bezbrinim zagrebakim, da se utopi kao kamen u tamnom bunaru, i tako prui ivotni
smisao svome bijegu. Ali lake bi Karlo Adum progovorio japanski, malajski ili patunski, nego to bi
nauio prirodno redi - kaj. Njegov jezik bio je kvrgav kao gomolj. Nakon Doboja bila je granica iza koje
vie nije bilo dirilice. Preao je preko mosta, ispod kojeg je tekao neki potok, koji domadi, vjerojatno,
zovu rijekom, i pojavili su se drukiji natpisi. Odjednom su iz ravnih i zaraslih polja niknule planine,
meu njima sitna i ratrkana sela, i vitke bijele olovke damija. Ne samo da je to bila neka druga
zemlja, nego je i ivjela u drugome vremenu. Meu mrtvim posavskim selima i uuvanim katolikim
grobljima usred kojih je rasla vimbldonska trava, pokraj beskonanih minskih polja i ikara koje su iz
njih nikle, stoljede je bilo dvadeset i drugo. Nakon Boga, nakon ljudi i svih njihovih biblija, mrtvo i
konano. A s ove strane, ispod planina i pokraj rugobnih betonskih imitacija Pria iz tisudu i jedne
nodi, 120 MIUENKO JERGOVId krmi i nodnih klubova koji se zovu Havaji, Holivud ili Bagdad, uz
smirujudi i utjean pogled na mala sela u daljini i damije pokraj njih, stoljede je neko na prijelazu iz
sedamnaestoga u dvadeset prvo. Profesor je uivao u ulozi turista, i udio se kako su se tako
mimoila vremena, a onda je i na ovoj strani ugledao kiosk sklepan od dasaka, sa stotinama muzikih
i filmskih diskova. Naglo je zakoio - da se netko vozio iza volva, moglo je biti svata - i skrenuo tano
pred dudan. - Imate li Fanny i Alexander? - upitao je djevojicu, nije imala vie od dvanaest godina,
koja je stajala iza pulta. Imala je crnu majicu na kojoj je krupnim crvenim latininim slovima pisalo DA
SE

NE ZABORAVI!!! Zagledao se u natpis. - Sta vam je to? - pitala je. - Film - Kakav film, imamo petsto
filmova, i jo hiljadu kad se narui. - vedski film. Djevojica ga je iznenaeno pogledala - profesor je i
dalje zurio u njezine grudi, pokuavajudi dokuiti to se to ne bi smjelo zaboraviti - okrenula se i bez
rijei izala iz kioska i pola negdje iza. Vratila se s kotunjavim plavokosim mladidem, izgledalo je kao
da joj je brat: - Izvolite, ta trebate? - neprijateljski je nastupio. FREELANDER 121 - Film Fanny i
Alexander. - Kakav vam je to film? - vedski, Bergmanov. Mladid se nasmijao, pa naglo postao
ljubazan. Tek sada je profesor mogao vidjeti koliko je mladid bio ljut. I odjednom ga je prolo. - Znate,
mi vam takve filmove ne drimo. Nema potranje, znate kakvi su ljudi, poso, brige, familija, pa kad
hode gledat film, hode da se i zabave. Nekulturni su, brate mili, pa im Bergman nije zabavan. Eto, tako
bi ja to reko. Ali mogu vam ja nabavit Bergmana, za dan-dva moe stidi. Objasnio mu je da ide u
Sarajevo, i da ne zna kad de se vratiti. Ide nekim vanim poslom, ne moe redi kojim, raspriao se
profesor Adum, ali taj posao nosi sa sobom razne opasnosti, tako da nije siguran hode li se uopde
vratiti svojoj kudi. Ama, hodete, kako se ne bi vratili, tjeio ga je mladid, pa nema na svijetu takvoga
posla nakon kojega se poten ovjek ne bi vratio kudi. Ne znate vi, mladidu, tko sam ja i kakav sam ja,
niti jesam li poten. Ne zalijeite se s takvim ocjenama, nastavljao je profesor. Imam ja oko, prekinuo
ga je mladid, itekakvo oko ja imam, i vidim tko je poten, a tko nije. Pa je kaiprstom povlaio donji
kapak, ispod njega blje-snula je bjeloonica, a profesor je pomislio - dragi Boe, kako je anemian!
Tko zna to ova sirotinja jede, i je li mu ikada itko rekao da je anemian. 122 MIUENKO JERGOVId
Djevojica je stajala pokraj njega i utjela, cijelih petnaest minuta nije rijei progovorila, nego je samo
promatrala profesora Aduma, a njemu se inilo da je u stanju proitati mu svaku misao. Ima ljudi koji
upravo tako izgledaju, pogotovu djece, uplai se kad ih vidi kako te gledaju. - Dobro - rekao je
mladid - ja du vam spremiti film, evo zapisao sam kako se zove, Ingmar Bergman, Ingmar kao
Stenmark, Bergman kao Monica, i bit de film tu koliko prekosutra, a vi kada naiete! Volj' vam za
sedam dana, volj' vam za sedam mjeseci! Samo se zaustavite kad vidite moj dudan. - Ako sredim sve i
krenem kudi, sigurno du svratiti. - Sredit dete vi to svoje, vidim ja. Jo jednom je pogledao DA SE NE
ZABORAVI. Sigurno je to bio neki film, pomislio je, ali bilo mu je neugodno upitati. Dok je dodavao
gas, da izae na cestu prije golemoga pranjavog tegljaa, koji je brektao kao itava Fabrika
Automobila Priboj, profesor je pomislio kako bi bilo lijepo kada bi se vratio u Zagreb s filmom Fanny i
Alexander, i da u petak naveer s Ivankom sjedne ispred televizora, pa da u naredna tri sata, uukani
u svojim foteljama, s dekicama preko nogu, ponovo gledaju film koji su gledali kada su posljednji put
bili u kinu. Ta je ideja bila toliko lijepa, da ga je u asu sasvim opustoila. Zadrhtao je, maglilo mu se
pred oima, uplaio se koliko je jasno mogao zamisliti to da se vrada kudi s filmom, FREELANDER 123
Ivanka ga dri za ruku, i nabraja tko je sve zvao dok je on bio na putu, ita imena s papirida istrgnutog
iz teke s kockicama, koja uvijek stoji pokraj telefona, a on jedva eka da zavri, jer ga i

ne zanima tko je zvao, nego bi samo htio da je danas petak, i da gledaju film. Samo to nikada,
nijednoga petka, ne bi tako sretno sjedili pred televizorom, kao to to sad zamilja. Uvijek ga je neto
uljalo i grebalo, Ivanka je bila nervozna ili prehlaena, stigao je prevelik raun za vodu i grijanje. Vie
nede misliti o tome. Zato ga je ba sad, nakon toliko vremena, uhvatila nekontrolirana tuga za
Ivankom. Mjesecima se uvao toga, nije se htio viati s ljudima koji su ga na nju podsjedali, potjerao
je od sebe rodbinu i svojtu, a prijatelja ionako nije ni bilo. Ili skoro da ih nije ni bilo. Vie nije iao u
istu samoposlugu po kruh i mlijeko, a tjednu kupovinu fasunga vie nije obavljao u Billi, nego u
Intersparu, izbjegavao je ulice po kojima bi etao s njom, vie nikada nije otiao na trnicu u
Utrinama, niti je proao pokraj peenjarnice i kafida Rubelj, gdje su, dok je Ivanka bila iva, svakoga
jutra sjedili na poznati pisac i njegova gospoa, pili kavu i itali novine. Kupovali su sve novine koje bi
se nale na kiosku. On je bio mrk, i nasmijeio bi se vie iz nelagode nego od miline, a morao se
smjekati, jer bi mu Ivanka prila za stol, hvalila njegove knjige, koje je sve proitala. Profesor bi joj
govorio da to ne ini, ovjeku je neugodno, ne voli da mu smetaju dok pije kavu i ita 124 MIUENKO
JERGOVId novine, ali ona nije htjela ni da uje, nego bi jo ula u razgovor s njegovom gospodom, koji
bi znao potrajati i desetak minuta, a njih su se dvojica, srednjokolski nastavnik povijesti i slavni pisac,
gledali kao dva dentlmena u plesnoj dvorani Titanica, koji ekaju da dame otpleu zadnji ples s
brodskim kavalirima. Samo mu se jednom obratio: kako je mogao u svome najpoznatijem romanu
Franju Josipa Prvoga, kralja i cara, nazvati Franjom Josipom Drugim. Greka, gospodine, odgovorio
mu je, ali vidjelo se kako piscu nije drago to pitanje, i da de profesoru po njemu suditi. A on je samo
htio da mu pokae kako je proitao njegovu knjigu... Nije mogao podnijeti da ga opet sretne, i da
pisac primijeti da nema Ivanke, nije mogao podnijeti da ga blagajnica u dudanu upita za nju, da
prodava na benzinskoj pumpi u Slobotini kae kako je dugo nije vidio. Kada je umrla, on nije stavio
obavijest u novine, niti je dao da se izrade smrtovnice. Sve je uinio da drugi ljudi, oni koji su ih samo
iz vienja poznavali, povjeruju kako je sasvim mogude da njih dvoje ovoga petka sjednu ispred
ekrana, i da gledaju Fanny i Alexander. Vidi se na njima da vole takve filmove. Od tmurnih je misli
oduvijek bjeao na isti nain. Dobro bi se najeo. Profesor Karlo Adum nikada nije bio debeo, od
gimnazije je imao istih sedamdeset pet kila, ali kad bi se na vagu stavilo koliko je za ivota pojeo,
ispalo bi da je toga FREELANDER 125 bilo za tri vrlo debela ovjeka. Toliko je bio nesretan, i toliko mu
je mraka prolo kroz glavu. Da, ali nije od preksinod nita jeo. Svata ovjeku na um pada ako ne jede.
Gledao je nazive restorana pokraj puta, traio je neki pred kojim de se zaustaviti. Na svakih stotinjak
metara bilo je mjesto gdje se jede janjetina, ili jagnjetina - kako se tu kae. To ,,g" mu je grebalo u
uhu, i da ga nije bilo, moda bi profesor Adum i stao, jer nije imao nita protiv janjetine s ranja, ali u
jednom je tvrdom glasu, u jednom g, bilo neke prijetnje, nekoga vieg tuinstva, koje ga je odbijalo.
Jagnjetina je srpska, prokleta dirilina rije, mislio je profesor, traedi razlog da ne stane ispred
restorana koji su se zvali Sultanov konak, Anadolija, Sidnej i Mithatova sofra, i jezikoslovci bi mu
sigurno dali za pravo, ali zato se onda, mili Boe, u molitvi spominje jaganjac Boji, a ne Boje janje,
ili ak janjac Boji? Ipak de biti da mu je to ,,g" zasmetalo iz nekog drugog razloga. Naprosto se uplaio
onih koji nisu znali kako je to ,,g" vika, ili onih koji su dolazili iz svijeta u kojemu g i nije vika. Kroz tu
sitnu razliku u pravilima tekla je rijeka krvi. Ovo nije bio trenutak da on priloi svoju kap. Osim
restorana s jagnjetinom, ispred kojih su se na kasnome ljetnom suncu bijelili betonski labudovi i
imitacije antikih stupova, s kapitelima niz koje se slijevala lana pozlata i smea hra

od nesolidnih armatura, pokraj puta koji je vijugao podno planine i pokraj rijeke, bilo je i manjih, 126
MIUENKO JERGOVId neambicioznijih krmi i zalogajnica, koje su se reklamirale orbom, sitnim i
hadijskim devapom, bosanskim specijalitetima, burekom ispod saa. Tu bi se jo i zaustavio, ali ga je
uhvatio strah da nede znati naruiti, neku de rije pogreno izgovoriti, pobjedi de mu naglasak, pa de
ga prepoznati kao stranca, a profesor Adum nije htio da ga ovdje prepoznaju ni kao stranca, ni kao
domadega. Htio je biti neki ovjek. Kod putokaza koji su najavljivali Zepe, krajolik se poeo mijenjati.
S desne strane ceste, pri vrhu brda, pokraj osamljene dvokatnice, stajao je golemi betonski kri. S
lijeve je strane bilo selo sa damijom, i izvjeenom zelenom zastavom pri vrhu minareta. S obje strane
razasute su vulkanizerske radnje, dudani s rezervnim dijelovima i autopraonice. Nigdje nije bilo
muterija. Ljudi su, uglavnom, sjedili ispred svojih dudana i puili, zagledani u magistralu, ili su hodali
okolo u zamazanim radnikim kombinezonima. Ispred automehaniarske radnje Stipo Okid, Doktor za
mercedese, mlai je mukarac drao gumeno crijevo nad rukama starijega, a ovaj je, neprirodno
ubrzanim pokretima, kao da je voda jako hladna ili jako vrela, prao ruke i grabio sapun u pasti, iz
velike okrugle kutije. Usporio je, i gledao za njima. Stariji je, vjerojatno, Stipo Okid, doktor za
mercedese, a mlai je egrt iz sela. Bit de da je doktor Stipo radio u Njemakoj, pa se vratio u rodni
kraj, i otvorio automehaniarsku radnju. Jadnik, ne zna to mu se sprema. Da je bio pametan, ostao bi
u Frankfurtu ili FREELANDER 127 Berlinu, kopao bi kanale, ili bi za gazdu Turina odvozio na otpad
mercedese stare jedva dvije-tri godine, narodio bi djece, dao im njemaka imena, Paul, Franz ili
Ingrid, pa bi uz njih iz dana u dan zaboravljao jezik i zaviaj, sve dok jednoga dana, ved pred penziju,
ne prestane biti Stipo Okid od Zepa. Nikada on ne bi bio Nijemac, ali ne bi ni sad stajao pokraj ceste i
prao ruke na mlazu iz crvenoga crijeva, na pustoj i niijoj zemlji, izmeu runoga betonskog kria i
tuinske zelene zastave, krivo uvjeren da je radnja ispred koje stoji njegova, kao i kuda iza radnji i jo
deset dunuma zemlje, negdje gore u brdu. Dok je tako usporavao, ne bi li doekao da Stipo opere
kolomast s ruku, profesor je opet tako usporio da je FAP koji se vukao iza njega poeo mahnito
trubiti, jer ga nikako s onom svojom prikolicom nije uspijevao pretedi. Dok je pokuavao zadrati
pogled na Stipu, profesor se sve vie pomicao prema sredini ceste, i s onih deset ili petnaest
kilometara na sat lelujao je i evrdao kao kakav pijanac. Voza FAP-a bio je tako bijesan da mu se
sasvim prilijepio uz stranji blatobran, i skoro da je zastrugao po njemu. Ubrzao je, i uskoro, skrenuo
prema restoranu Stradun. Ispred goleme graevine, obloene betonskim ploama, koje bi trebale
podsjedati na dubrovaki kamen, i s gipsanom figurom svetoga Vlaha, nasaenom iznad ulaznih
vrata, bilo je iroko asfaltno parkiralite, s iscrtanim mjestima za aute i autobuse, te etiri uta mjesta
- za invalide. 128 MIUENKO JERGOVId Bila je to podna grafika, kao usred Zagreba, i oito da je vlasnik
bio na nju ponosan. Pred samim je ulazom, s desne strane, bio parkiran srebrni jaguar, pokraj kojega
je stajao prometni znak: Rezervirano za 427-D-190. Na jaguaru su, naravno, bile registarske tablice
istih brojeva. Na ulazu ga je doekao konobar, odjeven u dubrovaku gradsku nonju iz nekoga
prolog stoljeda, sa crvenom kapom na glavi. utke ga je sproveo do stola uz prozor, naklonio se, i
utke otiao. Zatim je dola konobarica, takoer u dubrovakoj nonji, s pladnjem na kojemu su bile
tri boce s rakijom, travarica, loza i vinjevaa, te pletena korpica sa suhim smokvama i bademima.
Spustila je sve to pred njega, i bez rijei se udaljila. Onda je ponovo doao konobar, sa aama i
bokalom punim vode, a onda opet ona, s jelovnikom. Tako su ga posluili, a da nita nisu rekli. Skoro
da nije bilo ni potrebe. Svaki im je pokret bio

savreno izvjeban, kao da su ga mjesecima ponavljali, sve dok se, poput baletana i balerine, nisu u
taj pokret pretvorili. Nije mogao odvojiti pogleda od njih, oboje su to znali, i bilo im je drago, uivali
su u tome, nudili su i zahvaljivali gostu sitnim naklonima, koji su se, od prilike do prilike, povedavali, i
postajali dublji. Zagrizao je smokvu, i odmah susreo konobariin pogled. Uz gluhu je pohvalu klimnuo
glavom i pogledao visoko u strop, kao da gleda u nebo i zahvaljuje Bogu na njegovim FREELANDER
1?9 darovima, a njoj kao da je pao kamen sa srca, nakon to je tu smokvu donijela s drugoga kraja
svijeta, samo za njega, i ivot joj zavisi od toga je li smokva ukusna. Natoio si je travaricu, i liznuo je.
Mirisala je na korulansku borovinu iz godine 1972. Namrgodio se, i odmah ga je sustiglo zbunjeno
konobarevo oko. Na to je gucnuo, pa se jo gore mrgodio, kao da je optuenik koji slua presudu u
Haagu, i stresao se kao pokisli pas kad ue u kudu - to oduvijek na Balkanu znai samo jedno, da je
rakija dobra i jaka. Gledao je u jelovnik, a njih dvoje su nastavili igrati oko njega. Ona je daljinskim
upravljaem regulirala klima ureaj, a on je provjeravao friider s vinima, pokazujudi profesoru, na
nain na koji se to inilo u starinskim opernim inscenacijama, da u restoranu Stradun imaju i
specijalni friider za vina, kakvoga nema ni u boljim zagrebakim lokalima. Bio je jedini gost u
restoranu Stradun, volvo je, uz jaguara, bio jedini parkirani auto na najvedem restoranskom
parkiralitu koje je ikada vidio. Barem dvjesto auta i pet autobusa moglo je stati unutar iscrtanih
mjesta. Nije mu ta samoda smetala, ali sve vie ju je primjedivao. Glave zaronjene u kone korice
jelovnika, koje su podsjedale na kone korice u rukama Miroslava angalovida, dok bi za Dan
Republike pjevao oratorij revoluciji, profesor Adum je potajice gledao okolo. Htio se, a da to ne
primijete 130 MIUENKO JERGOVId njih dvoje, upoznati s prostorom, da ga pregleda i onjui, i tako se
oslobodi nelagode kakvu ovjek osjeda kada se prvi puta zatekne na nekom mjestu. elio je to bez
njih obaviti, bez njihove igre, mimike, geste i mizanscena, ali teko je ilo, jer su neumoljivo lovili svaki
njegov pogled i pokret te mu odgovarali sa savrenom uvjebanodu. Po zidovima restorana bile su
izvjeene na stotine uokvirenih fotografija razliite veliine, ali nijedna veda od dlana, na kojima se
vidio Dubrovnik. Neke od tih slika bile su samo uokvirene razglednice, fotografirane iz onog vjeito
istoga kuta, iz kojega se vidio stari grad s lukom i tvravama, ali vedina ih je, oito, bila iz privatnoga
albuma. Na tim su se, uglavnom crno-bijelim, slikama vidjeli dijelovi grada, zidine i Stradun sa
etaima, s tim da je na nekima pozirala obitelj: otac, majka i mali sin. Pored profesorove glave, tik do
prozora, visila je slika snimljena na Gracu. Uz fiat 1300 stoji mukarac s golemim upavim zulufima i
tamnim naoalama, u kratkim hlaama i majici na kojoj je profesor prepoznao lik Josipa Katalinskog.
Do njega plavokosa, iroko osmijehnuta ena, s djeakom na rukama. Djeakovo lice izoblieno je od
plaa. Izgleda kao jedno od one djece koje de uskoro umrijeti od teke bolesti. Iza njihovih lea, dolje
u dubini, suna se Dubrovnik. Pri vrhu slike, kemijskom olovkom sitno pie: jul 75, Mario bi sladoled,
a ne ruak. Iznad anka visi veliki hrvatski grb, a pokraj njega slika Franje Tumana u bijeloj
admiralskoj uniformi, kako zagleFREELANDER 131 dan prema horizontu, razabire sitne Dubrovnike
razasute po zidovima. Hobotnica pod saem, salata od hobotnice, hobotnica na tripice, gula od
hobotnice, jastog na buzaru, kampi na buzaru, lignje na aru, pohane lignje, lignje na mornarski,
dalmatinska prolica, kozlid iz pednice, jagnjetina s ranja... itao je automatski, kao da je jelovnik
ispisan na nekom stranom jeziku, latinskome ili hebrejskom, i tek se kod jagnjetine zaustavio, pribrao,
i okupio oko tog neobinog g, koje na ovome mjestu vie nije zvualo kao prijetnja, nego kao tragini
dokaz da je nemogude pobjedi. Sve je u Stradunu tako da ovjek zaboravi kako je Stradun u Bosni,
negdje kod epa, i sve je, do savrenstva, podreeno transformaciji i aroliji dokazivanja kako
izmeu

epa i Dubrovnika nema ba nikakve razlike, pa su time epanski Hrvati istovjetni bilo kojim drugim
Hrvatima, ilikim, vlakovulianskim, gornjogradskim, splitskim ili stradunskim, te im se to u svakome
trenutku mora priznati, jer su oni spremni uvijek i svugdje, na posve dirljive naine, dokazivati i
pokazivati svoju hrvatsku pravicu. I tako, u zemlji Bosni, postojbini autootpada, vulkanizera i
betonskih labudova, na tom Balkanu, izmeu zelenih zastava i dirilice, postoji jedna jedina ista i
derivirana vrijednost, sva zasnovana na odricanju od sebe same i od svoga zaviaja, postoje ti tuni
destilirani Hrvati. Ali svejedno, njihovoj je janjetini pridodato jedno izdajniko g. Zbog takvoga detalja,
sitnoga, ali vanog u identi132 MIUENKO JERGOVId tetu i podrijetlu, ljudi su nekada zavravali u
dimnjacima krematorija. Mahnuo je konobaru. Ovaj je, poput crnog labuda, kliznuo prema stolu,
nainio piruetu oko profesorove sjedalice, i umalo to mu nije uskoio u krilo. - Biftek, slabije peeni,
molim, s kroketima od sira, i mijeanu salatu. - Neto za popiti? - Hvala, imam vodu. I, moda, jo
malo rakije. - Samo izvolite! Imao je hrapav glas, kao da je svu nod lumpovao, i tvrd prijetedi naglasak
vercera devizama ispred Gradske kavane u Zagrebu. Jedan ga je takav 1993. iz ista mira oamario.
Profesor Adum je zvao policiju, dola su dvojica iz Petrinjske, ali, naravno, vercera vie nije bilo.
Traili su mu osobnu iskaznicu. Karlo, ime oca Ilija Baltazar, mjesto roenja Sarajevo. A je li,
gospodine, u kakvim ste vi odnosima s gospodinom koji vas je, kako velite, pljusnuo? Niste s njim u
odnosima? Zanimljivo, to je jako zanimljivo, i on je rodom iz Sarajeva, a niste ni u kakvim odnosima.
Odakle znam da je rodom iz Sarajeva? E, pa zato to su svi verceri devizama Bosanci, gospodine
Adum, zar bi se Hrvati dok domovina krvari bavili vercom deviza! Tako mu je tada, te 1993., rekao
policajac ispred Gradske kavane, a profesor je to upamtio, usjeklo mu se u pamet, i FREELANDER 133
ostalo u uhu, da nikada, sve do smrti, ne zaboravi kako je pokunjen otiao kudi, pa je utio, nita
Ivanki nije rekao, slagao je da ga boli glava, i legao je u postelju, ona je spustila rolete da mu ne smeta
svjetlo, i spavao je sve do mraka, a onda se digao, ona ga je upitala je li mu bolje, rekao je da jest,
jako mu je dobro, nikada se ovjek ne osjeda tako dobro, kao kad ga vie ne boli glava. Konobar je
imao isti hrapavi glas i naglasak onog vercera. Nije htio misliti o tome. Gledao je u fotografiju, i u
sebi ponavljao: Mario bi sladoled, a ne ruak. Mario bi sladoled, a ne ruak. Mario bi sladoled, a ne
ruak. S razglasa se ula tiha muzika, Buco i Sran, pjesma o Zelencima, ispunjena sve samim visokim
tonovima, istim djeakim glasovima, i atmosferom s kraja sedamdesetih. Profesor je sklopio oi i
uivao. Osjedao je kako ga vjetrid dira po licu, kao da oko njega plee konobarica, i nestat de im on
otvori oi. Biftek je izvana djelovao prepeeno, s pet crnih, pougljenjenih crta, pet tragova metalnih
ica rotilja, ali im ga je zarezao, iz mesa je iknula ista crvena krv, i razlila se po tanjuru, pa zala
meu krokete, natopila ih i obojila. Jeo je, a ono to jede podsjedalo ga je na rat, rov i herojsku smrt.
Kad god bi jeo biftek, kroz glavu su mu prolazile velike bitke Prvoga svjetskog rata, uivao je u crvenoj
boji rasjeenoga i poluspaljenog mesa, kao to djeca katkad uivaju u muenju ivotinja. Jednom je
Ivanki priznao o emu misli dok 134 MIUENKO JERGOVId jede biftek, a ona se zgrozila. Toliko se
zgrozila da je morao lagati kako se alio. Kasnije vie nije naruivao biftek kada bi bio s njom. Sada je
potpuno sam na svijetu, u restoranu u kojem nema nikoga, izmeu dvoje baletana koji samo pleu, a
u plesu nema moralnih dvojbi, uivao u potocima krvi, koji su se razlijevali ravnicama Francuske i
Belgije.

Kada je otvorio drvenu kutijicu u kojoj mu je konobar donio raun, iz kutijice se ula mija recitacija
Gundulideve pjesme slobodi. Nije mogao prepoznati glumev glas, moe biti da je bio i erbedijin, jer
je snimka bila jako ubrzana. Na odlasku ga je ispratio skladni damski naklon, jedna za drugim otvarala
su se izlazna vrata, konobar mu je hrapavo rekao neka doe opet, na to ga je profesor, ne znajudi
zato, potapao po ramenu. Na parkiralitu i dalje nije bilo nikoga, osim jaguara i volva. Nastavio je
voziti, i prestizati kolone ljudi u crveno-plavim majicama, sa alovima i zastavama. U poetku su ili
pokraj ceste, ali uskoro ih je bilo sve vie koji su ili sredinom puta, sa razvijenim i razmahanim
barjacima, rairenih ruku, sa sirenama i bocama piva, nisu se obazirali na automobile. Otvorio je
prozor i upitao to se to dogaa. - Kvalifikacije za Prvu ligu - odgovorio mu je policajac - finale svih
finala! - Vana utakmica? - glupo je upitao. FREELANDER 135 Policajac ga je pogledao i nasmijao se: Kako za koga. Za vas u Zagrebu sigurno nije. A mi, ako danas ne dobijemo, vie nikada nedemo imati
tu ansu. Razumijete gospodine, ne da je nedemo imati deset, dvadeset, sto godina, nego nikada vie.
Jednom kad nas za hiljadu godina iskopaju ko piramidu u Visokom, redi de: e vidi, ovi su u septembru
2006. igrali finale kvalifikacija za Prvu ligu. I onda de se uti uzdah, kao na punom stadionu. - Hode li
ovo biti zastoj? - Ako i hode, nede potrajati vie od dvadeset minuta. Toliko im treba da napune
stadion. Nije to Maksimir, to je Ivanica gumno, ali je nama ko Maksimir. - A bi li mene pustili? upitao je profesor, jer nije znao kako bi drukije pokazao policajcu da ne podcjenjuje njihovu
utakmicu. - Tebe? - odmah je preao na ti. - Pa ta de tamo? - Da vidim kako dete prodi. - Pa ta te
briga kako demo prodi - nasmijao se policajac. - Kako me ne bi bilo briga, sreo sam vas na svom putu.
- E, to si rekao ko kakav hoda. Ali neka, ako stvarno hode na utakmicu, ja du te uvesti na Ivanica
gumno. Na tribinama sagraenim i sklepanim od graevinskih skela i dasaka nakrcalo se nekoliko
tisuda ljudi, sa crno-crvenim zastavama, barjacima i trubama, bubnjevima, megafonom, raketama,
dimnim bombama i jednom ivom mekom, kojoj je kroz nosnice bila provuena velika gvoz136
MIUENKO JERGOVId dena alka. Na tu se alku nastavljao lanac, iji je kraj drao brkati mukarac
romske fizionomije. Djevojka je udarala ritam u def, a meka je plesala da su se pod njom ljuljale
tribine. U asu kada bi zastalo navijanje publike, ili kada bi se zavrila navijaka pjesma, brko bi
snano povukao svoj kraj lanca, pa bi ivotinja bolno zaurlala, kao brodska sirena na velikim
utakmicama. Na to bi se zauo smijeh iz publike, kao u amerikim humoristikim serijama, i narod bi
se domiljao alama na mekin raun. - Ana meni govori da bi i ona stavila pirsing. Ja joj kaem, e
nede eno dok si u mojoj kudi. Sad sam se, bogme, predomislio. Sutra joj idem probiti nos, pa kad
bude Liga prvaka, Liverpool Barcelona, da je potegnem kad god onaj mali firaun Ronaldinho krene u
dribling. Nakon petnaestak minuta zabave s mekom, kada je ivotinji ved kapala krv iz njuke, pa ju
je Cigo pustio da se svali na tribinu, i apama pokrije bolno mjesto, iz limene montane kudice, ustvari
garae, istrala je domada ekipa. Nastala je neviena euforija, pucnjava iz svih oruja, policajac je iz
depa izvadio grozd petardi, zapalio fitilj, i bacio ih na teren. Profesor se uhvatio za novanik i za
pitolj, da provjeri jesu li u ovoj guvi ostali na svome mjestu. Dok su se crveno-crni rastravali, i
nabijali loptu u mreu, s druge strane terena, iz manje i derutnije

garae na kojoj je dirilicom pisalo Manjaa, istrala su jedanaestorica FREELANDER 137 u uto-plavim
dresovima, kakve inae nosi reprezentacija Brazila. Sa svih strana zauli su se zviduci, pa skandiranje
kutori, kutori, kutori... - Hvala Bogu to su i na drugoj strani Hrvati, inae bi danas bilo svata! vikao je policajac da bi ga profesor mogao uti. On je malo uvukao vrat u ramena, zujalo mu je u
uima kao da mu je pokraj glave minobacaka baterija ispalila plotun, i razmiljao je o tome kako mu
se moglo dogoditi da zavri na ovakvom mjestu. Htio je biti simpatian policajcu, za kojega i dalje ne
zna kako se zove, htio je da ovjek ne pomisli da s podcjenjivanjem gleda na njihovu historijsku
utakmicu, samo zato to je iz Zagreba. Ustvari, profesor Karlo Adum je, kao i toliko puta u ivotu,
poelio da mu se ne sudi na osnovu registarske ploice na volvu. Neka misle kako on uopde nije
Zagrepanin, nego mu je samo auto tamo registriran. Glupa opsesija koja u starijim godinama od
ovjeka napravi budalu. Eto, o tome se radi, pomislio je profesor. Bio je bijesan na sebe, ali im ga je
policajac pogledao, on se nasmijeio. - Nai su neto tamnoputi - vikao je policajcu u uho. - Brazilci,
gospodine moj, platio Zirdum kornere. Oko cijeloga igralita, jedan uz drugi, stajali su reklamni panoi
na kojima je crvenim slovima na crnoj podlozi bilo ispisano ime glavnoga sponzora, Zirdum komerca,
osim 138 MIUENKO JERGOVId to je na jednom panou tamo iza gola, blijedom od kie i sunca, pisalo
Energoinvest Sarajevo. - Jedanaest Brazilaca! - zaudio se profesor. - Ama nije svih jedanaest - vikao
je policajac - za etvoricu su ga zajebali. Uto je poela utakmica, pa profesor nije stigao upitati tko je
to, i kako, prevario Zirdum komerca za Brazilce. Golman je bio crn kao nod, s onom afrofrizurom,
kakve nije bilo jo od vremena Boney M i dugonogih crnih gazela u izlozima amsterdamskih barova,
koje je, bez Ivanke, obilazio u proljede 1981, u pauzama simpozija o Ani Frank. U obrambenoj liniji
stajala su etvorica mulata: dvojica stopera bili su zastraujude visine i irine, robijai obrijanih glava,
dok su bona dvojica bili sitni i krivonogi, poput komaraca u ljudskome obliju, i trkarali su bez
prestanka du aut linija, iako utakmica jo nije ni poela. U veznome redu skakutala su etvorica
crnaca, a u napadu jedan bijelac i jedan mulat. Dok su se tako rasporeivali na terenu, kao da de
snimati propagandni film o nogometnoj taktici, sva jedanaestorica, osim bijelca centarfora, izgledali
su kao da su roeni u istome selu. Na klupi, uz trenera i njegovoga pomodnika, sjedila su petorica
domadih mladida. Po izrazima lica vidjelo im se da su roeni u krugu od deset kilometara, i da su
krajnje deprimirani time to im stranci otimaju igru i kruh iz ruku. Strano ga je zanimalo u emu se
sastoji prevara. FREELANDER 139 U protivnikoj ekipi, koja je stigla iz Hercegovine, bio je samo jedan
crnac. Taj je igrao u vrhu napada, i ved je u prvih petnaest minuta utakmice domadine zavio u crno,
kako bi to nekada lijepo znao redi reporter Televizije Beograd, Vladanko Stojakovid. Prije nego to su
doli sebi, i prije nego to je u petnaestoj minuti stadion umuknuo, da se ved mogao uti i ubor
rjeice, koja je tekla pokraj igralita, i nita vie, osim medvjediinih urlika, jer ju je Cigo ponovo
muio povlaenjem za pirsing, rezultat je ved bio 3:0. Prvi gol pao je u prvoj minuti, kada se crnac s
devetkom na leima sjurio prema protivnikom golu, i proao kroz sredinu igralita, dok su se za
njim, skoro nepomini, osvrtali domadini, valjda da ne pokvare savrenu murinjovsku formaciju u koju
ih je rasporedio trener. Obrijani stoperi niskih ela tupo su gledali kako Devetka potkopava loptu i
prebacuje golmana, koji se baca kao na cirkuskoj paradi, i kao da ga ovoga trenutka preko
televizijskih ekrana gleda sva rodbina u Belo Horizonteu, pa da ne pomisle kako nije uinio sve da
spasi ono to se nije moglo spaavati.

- Jebo majku svoju, evo ga ko Mujo Danin iz Banovida! -uhvatio se za glavu starac koji je stajao iza
profesora. Tri minute kasnije pao je novi gol. Domadi je golman loe ispucao jednu loptu, ona je dola
do krila utih, klinca koji je izgledao kao da nema ni osamnaest, sitan, blijed i velike glave, on ju je
gurnuo daleko pred sebe, i jedva ju sustigao od korner crte, pa centrirao, vjerojatno kao nikad u
ivotu, 140 Crnac je skoio i s peterca glavom zapucao loptu u same ralje. - Jebo majku svoju, evo ga
ko Mujo Danin iz Banovida! -ponovio je starac s nevjericom. A tredi je gol bio isti kao prvi, samo to je
ovoga puta Devetka pretrao i golmana, pa je polako, korak po korak, s onom vrstom prezira kakav je
na Balkanu omiljen, a slui tome da se poraeni protivnik jo i ponizi, onglirajudi loptom i prebacujudi
je u zraku s lijeve na desnu nogu, doao pred gol crtu, digao loptu u zrak, i glavom je zabio u mreu. Jebo majku svoju, evo ga ko Mujo Danin iz Banovida! - bilo je posljednje to se ulo, prije nego de, kao
jedini zvukovi na stadionu, ostati ubor rjeice i urlik medvjedice. Igrala se sedamnaesta minuta,
zlokobni muk irio se Ivanica gumnom, profesor je oznojenim prstima nervozno trljao pitolj u
depu, a policajac je gledao u prazno, u daljinu koja je iza vrba koje rastu uz rjeicu, iza magistrale
prema Sarajevu i brda s betonskim kriem, gledao je u daljinu koja je rasla u njemu, i nabirala mu
elo, kao vojniku koji se sprema iskoiti iz rova, na odsudni juri. Svugdje okolo vladao je mir, jeza se
irila nad tisudama mukih glava, samo bi Cigo u pravilnim razmacima od po deset sekundi povlaio
lanac, medvjedica je urlala sve glasnije i bolnije, niz njuku joj je tekla krv, pa bi se prevrnula na lea, i
poinjala ponovo tuliti trenutak ili dva prije nego FREELANDER 141 to de je opet potegnuti. Nauila
je kada de se vratiti bol, imala je topericu u glavi, kao da je iv ovjek, pa zna. U dvadesetoj minuti,
dok su crveno-crni bezglavo trali za loptom i napucavali je prema golu gostiju, dok su se oni
poigravali i veselo trkarali okolo, kao da igraju pred vlastitom publikom, Cigo je promijenio ritam.
Sada je meku povlaio svakih pet sekundi. Urlala je, propinjala se, ali nije se usuivala udariti ga. On
je to znao, i mirno je sjedio na svome mjestu, dok su mu goleme ape nazubljenih kandi sijevale
iznad glave. Ciganka je stajala s defom i gledala prema dvojici do pasa golih mladida s crvenocrnim
alovima oko vrata. Njihova snana muka tijela, na kojima se prepoznavao svaki miid, bila su puna
oiljaka. Izgledali su kao blizanci. ak su im i oiljci bili jednako rasporeeni. Meka je urlala bez
prestanka. - Zato ju mui? - profesor je upitao policajca. - Tko? - trgnuo se, kao iza sna. - Cigo meku.
- Nije to nikakav Cigo - nasmijao se policajac - ubio bi te kad bi te uo. To je Spartak Mijajilovid, Hrvat
ko to si i ti, samo to je on pukovnik Hrvatske vojske i general HVO-a. Na Vukovaru je izgubio lijevu
aku. A meka nam je maskota, uje je kako navija. Angelina Jolie se zove. Medvjedica je tulila bez
prestanka, na usta joj je izbila pjena, krv je liptala iz njuke, mahala je Spartaku Mijaji142 lovidu oko
glave, krenula bi apom da de ga udariti, zderati mu kandama lice s lubanje, ali bi u trenutku stala,
strah bi je savladao, i bol bi se ponovila, sve jaa i otrija. Spartak je Angelini Jolie upao pirsing,
rastavljao joj kosti glave, zavlaio joj se u njezin ivotinjski mozak poput velike i snane, prljave
ljudske misli, zahralom metalnom alkom trgao je njezino medvjedstvo, modniji od smrti, Spartak je
svakih pet sekundi, tano i neumoljivo, poput topovske baterije na prilazima Staljingradu, razarao
svaki njezin ivac. Ljudi oko njih poeli su se razmicati. Praznili su se redovi oko Spartaka Mijajilovida i
ene s

defom, bjeali su i od njega i od medvjedice, uplaeni da bi se mogla provaliti tribina pod golemom
ivotinjom, ili da bi, nekim udom, i sami mogli postati Spartakove rtve. - Lino ga je Tuman
pohvalio, lino Tuman - pijuckao je policajac profesoru u uho - i odlikovao bi ga, ali nije stigao, jer se
Spartak ved bio vratio u Bosnu, da brani nae selo. Da brani ovo Ivanica gumno. Uto je, u trideset
prvoj minuti, pri vrhu kaznenog prostora Devetka izvarao dvojicu stopera, utirao i pogodio preku.
Uzdah olakanja irio se publikom, ali kratko, jer je na odbijenu loptu, tono uz aut crtu, natrao
jedan od utih, i raspalio je prema golu. Iz tisudu pokuaja takva lopta ne bi pored tolikih nogu stigla
do gola, niti bi, iz jo tisudu pokuaja uspjela prodi golmanu kroz noge i lagano se dokotrljati u mreu.
FREELANDER 143 Bilo je 4:0, i Ivanica gumnom prolomio se urlik, kao da je svakome ovjeku u
publici Spartak Mijajilovid upao alku iz nosa, boce i baklje poletjele su prema igralitu, i utakmica je
prekinuta. Na teren je istrao debeli prodelavi mukarac u sivom odijelu, s crno-crvenom kravatom, i
iz kalanjikova osuo rafal prema nebu. Dreka nije prestajala, boce su i dalje letjele prema igralitu, ali
publika barem nije utrala u teren. - Sveti Ilija - policajac mu je vikao na uho - Zirdum kornere. Dok je
njega, ne moe biti velike frke. Deset minuta kasnije sudac je svirao kraj poluvremena, igrai su
pobjegli u svoje garae, i publika se poela smirivati. - Jebo majku svoju, Brazilac im je isti Mujo Danin
iz Banovida. - Nije Brazilac, nego je Kamerunac - obrecnuo se policajac na starca - a i ti si dodijo i Bogu
i ljudima, ko nas je god u zadnjih trideset godina nagrdio, reko si da je ko Mujo Danin iz Banovida.
Jebo te on, da te jebo! - Nemoj se, bolan, ljutit Stipo, nisam ja kriv to je tako... - A tko je Mujo anin
iz Banovida? - upita profesor Stipu policajca. - Niko, brate, ko bi bio. - E, nije niko - pobunio se starac ti si niko, a ne on! Mujo anin najvedi je centarfor to ga je Bosna vidjela. Vedi i od Ronalda, i od onog
vaeg Sukera. 144 M1LJFNK0 JERGOVId Na spomen ukera poeo je dlanom udarati po profesorovom
ramenu, i nije prestajao sve dok nije zavrio s predavanjem. Adumu nije bilo jasno po emu je starac
znao da je on iz Hrvatske. Nije mu vidio auto. - Vedi je bio Mujo anin od svih koji su ikad zaigrali
lopte, i od onih koji nisu. Meu ljudima nije bilo ovjeka ko to je Mujo anin bio. Jebe se meni to je
bio Turin, a meni su, Stipo ti to zna, Turci dvojicu sinova priklali, ali vedeg od njega nije bilo, i zato
dijete, dobro me sluaj, kad god nam neko na Ivanica gumnu muki zabiberi, ko ovaj Brazilac danas...
- .. .nije Brazilac, nego je Kamerunac! - .. .jebe se meni kako de ga ti zvati! Kad god nam neko na
Ivanica gumnu zabiberi ko ovaj Brazilac, ja kaem -svaka ast, jest velik ko Mujo anin iz Banovida. A
ti, Stipo, dragoga ti Boga, ne seri i ne provociraj me, jer bih ti ed mogao biti. Misli ako ti je dalo tu
uniformu, da si za mene neto drugo nego ono to si bio. E, nema toga kod mene, dva sam ja sina za
Hrvatsku dao, i nede se meni niko srati u deif kad gledam utakmicu. A vi me, gospon Suker, sluajte, vi
ste kulturan ovjek, pa dete shvatiti i razumjeti. Mujo anin igrao je 1952, kad smo nas dvojica bili
mladi, u Splitu kup utakmicu protiv Hajduka. Izgubili su Banovidi 8:3, a sva tri gola dao je Mujo anin.
Daba su ga uvala njih petorica, on bi proao ko ilo, i zavalio ga velikome Beari, najvedem golmanu
na svijetu. Zvalo ga je kasnije da doe u Hajduk, FREELANDER 145 ali nije htio. Ne znam ja zato on
nije htio! Valjda zato to je bio budala. Ali ta bi ovaj svijet, reci ti meni, bio bez takvih budala. Preko
sedmice radio je u rudniku, subotom je trenirao, a nedjeljom igrao utakmice. Tako je ivio Mujo
anin, tako je i umro. Eksplodirao metan i zatrpao njega i jo

dvadeset petoricu. Pa neka je stoput Turin bio, ja du ga uvijek spomenut, neka zna, bezobraznie
jedan bezobrazni! Policajac se zacrvenio, i nije se vie okretao prema starcu, nego je pokuavao
zapriati profesora, da se ni on vie ne okrede. Taj starac je od onih staraca koje sakrivaju od
stranaca, pomislio je profesor. - Stradali su mu sinovi? - upitao je policajca. - Pustite to, nije vrijeme
za takve prie. U drugom poluvremenu se jo triput zaulo: Jebo majku svoju, evo ga ko Mujo anin iz
Banovida. A u osamdesetoj minuti Spartak Mijajilovid se demonstrativno digao sa svoga mjesta, pa
enu i meku potjerao pred sobom. Dok su silazili s tribine, itavi su im se redovi morali micati s puta i
izlaziti ispred njih, pa se vradati, ali nitko se, koliko je profesor mogao vidjeti, nije usudio Spartaku
neto prigovoriti. Kada je sudac odsvirao kraj utakmice, crveno-crni su pokunjeni otili u svoju garau,
a publika se mirno razila. Jebali majku svoju, njih bi trebalo u Manjau strpat, stjenke da ih poderu!,
primijetio je netko, vie za sebe, na kraju toga traginog poraza, s kojim se, kako tvrdi policajac Stipo,
zavravala povijest ponosnoga seoskog kluba, koji je 146 jednom dobio priliku da se bori u
kvalifikacijama za Prvu ligu Bosne i Hercegovine. Umjesto da odmah nastavi put, profesor Karlo Adum
je nakon poraza, kao nakon sprovoda, morao protiv uroka s policajcem Stipom na pide. U caffe baru
Vatreni 98, ispunjenom fotografijama nogometaa koji su Hrvatskoj 1998. donijeli broncu, naruili su
po Rubinov vinjak, za pokoj due poraenima. Tu mu je policajac ispriao kako su zagrebaki
menaderi, ime im se zatrlo dabogda, prevarili Zirdum kornere. Ovako je to bilo: Sveti im je Ilija prije
dvije godine doao na noge, u slubene prostorije agencije, tano preko puta stadiona u Maksimiru, i
kazao kako bi bio rad da za svoj nogometni klub kupi petoricu Brazilaca. Ba petoricu? Ba petoricu!
Ne moraju biti od stada iz kojeg biraju Hajduk i Dinamo, rekao je tad Sveti Ilija, ali neka budu kao za
Cibaliju i Hrvatski dragovoljac, mladi, solidni, da se ne drogiraju, da nisu, ne daj Boe, zaraeni sidom,
i da se, ako Bog da, nakon par godina mogu fino preprodati. Menaderi, dva mladida, ko dva jablana,
sa svrenim fakultetima, a roeni Zagrepani, Ilija bi im odmah na udaju dao svaku od etiri svoje
kderi, upitali su ga koliko bi on imao novaca za petoricu Brazilaca. A on, jadan, ko iz topa: milijun i
dvjesto! Milijun i dvjesto ega? Pa tolike novce nemaju ni eljezniar, Sarajevo ili iroki, kad tako na
nevieno kupuju. FREELANDER 147 Milijun i dvjesto tisuda eura, odgovorio je zagrebakim
menaderima Sveti Ilija, ponosan i na svoje poslovanje u Srednjoj Bosni, i na firmice u Frankfurtu i
Miinchenu, pa je zato i rekao vie nego to je mislio redi. Nije lako nadi petoricu Brazilaca za milijun i
dvjesto, odgovorio mu je stariji menader. Lako je nadi bofl robu, dodao je mlai, ali mi s boflom ne
radimo, vama je to jasno? Jasno, kako ne bi bilo jasno, odgovorio mu je Sveti Ilija. S boflom se radi po
Novom Pazaru, Foi i Modrici, a mi teimo Europi. Moj je plan da stvorim klub koji de za tri-etiri
godine prodi u Kup Uefa. ta li su, mila majko, pomislila ta dvojica, kad im je poteni Ilija Zirdum
spomenuo da bi htio Kup Uefa. Uglavnom, natezali su se tako to se moe kupiti za milijun i dvjesto
tisuda eura, sve dok stariji nije rekao da bi oni puno lake za dva milijuna eura kupili petnaestoricu
odlinih Brazilaca, nego za milijun i dvjesto petoricu. Takva je poslovna klima, danas se i fudbaleri
najbolje prodaju na veliko. Povjerovao im je nesretni Ilija, iako nije imao dva milijuna eura, nego je
odluio didi kredit u Njemakoj, pogurati poslove u Frankfurtu i Miinchenu, riskirati, poneto i na crno
prebaciti preko granice, okrenuti se vercu, za petnaestoricu Brazilaca na zapad liferovati deset puta
vie Albanaca i Afganistanaca, baviti se poslovima kojim se nikada ranije nije bavio...

148 Bez velikoga rizika nema velike dobiti. Sveti Ilija potpisao je petnaest ugovora prije nego to je
uivo i vidio petnaestoricu svojih igraa. Gledao ih je na videokazetama, koje su mu u apartmanu u
zagrebakom Sheratonu, uz viski i kavijar, menaderi putali do duboko u nod. I stvarno je svaki od
njih bio novi Ronaldinho, ili barem Kaka. U ugovorima je, uz cijenu, pisalo samo to da svaki kvar na
robi ide na tetu kupca. To je u nogometnom biznisu normalno, rekli su mu. Nakon dva tjedna je pred
Ivanica gumno stigao autobus sa etrnaestoricom Brazilaca. Petnaestoga nije bilo. Nisu ga pustili
preko granice, jer je imao krivotvorenu putnu ispravu, koju je izdavala meunarodna uprava na
Kosovu. ta de Brazilcu iptarski paso?, i dalje Sveti Ilija nita nije shvadao. Nakon nekoliko treninga
profesor Milija, nastavnik tjelesnoga u mjesnoj osnovnoj koli i nogometni entuzijast, po vlastitom
priznanju najodaniji uenik Josea Mourinha, rekao je Iliji Zirdumu da mu nijedan kupljeni igra nita
ne valja. Nemoj mi to raditi, nemoj ako Boga zna! I tako je profesor Milija pristao trenirati Brazilce
koji nisu imali pojma o nogometu, a Sveti Ilija mu je, uz nekakvu pladicu, svakoga mjeseca pladao
avionsku kartu i po dvije dnevnice, da diljem Europe gleda Mourinha na djelu. FREELANDER 149 S
vremenom poneki je od njih i nauio igrati, istina loije od vedine domadih igraa, a svaki je barem
trao kao navijen, i time nadomjetao injenicu da se rodio kao endem, tuan endem, Brazilac koji je
antitalent za nogomet. Profesor Milija, koji je jo ranije zbog Mourinha nauio pomalo i portugalski,
ubrzo je primijetio da etvorica njegovih Brazilaca ne govore i ne razumiju taj jezik, nego se ispotiha i
izmeu sebe sporazumijevaju na nekom drugom, nama bliem i neto poznatijem jeziku, a inae ute
kao zaliveni. Kad ih je pritisnuo, i kad je golim okom i bez naroitih policijskih znanja otkrio da su im
pasoi krivotvoreni, profesor Srbo Milija je, uz nimalo njene metode Spartaka Mijajilovida, koji mu
je pomagao u ispitivanju, ustanovio kako su Jose Amadeo de Jesus - Makao, Ronson Evidentio de la
Prima - Pele, Ianus Simao Resus de Black - Rivelinho, te Eduardo Edson Sabrosa de Segondo - Fafa,
ustvari Muharem Isajid, Mustafa Selimovski, ore Asanovid i Tar-zan Horvat. A da stvar bude
alosnija, Isajid, Selimovski, Asanovid i Horvat bili su najbolji igrai u timu, jedini koji su, zapravo, imali
neto brazilsko u sebi. Na majicama im je i dalje, zlatnim slovima iznad broja na dresu, pisalo Makao,
Pele, Rivelinho i Fafa, iako je sitna bila nada da de ih Sveti Ilija u neki bogatiji klub prodati kao
Brazilce. Nakon drugog vinjaka profesor je ostavio policajca Stipu da u Vatrenima 98 utapa tugu zbog
poraza, i nastavio je put 150 prema Sarajevu. U est popodne, drugoga dana vonje, u mislima daleko
od ivota koji je ivio, stigao je pred Zenicu. Mutna utozelena rijeka lomila se kao u koljenu, a na tom
se mjestu dizao grad s nizovima nebodera i stambenih zgrada, sve arhitektura s kraja ezdesetih i
sedamdesetih, te tvornikim dimnjacima i visokim pedima, koje su bile nie od onih koje je profesor
vidio u Magdeburgu, ali svejedno su ostavljale dojam elino hladnoga socijalizma, bratstva,
ravnopravnosti i radnike solidarnosti, budno nadziranih od tajne policije. Svidjela mu se takva
Zenica, jer ga je, onako iz daljine, podsjedala na mladost, na pedesete i ezdesete godine, Sisak,
Smederevo i susrete mladih samoupravljaa, predavanja o sedam neprijateljskih ofanziva, koja je
drao po tvornicama u Hrvatskoj i u Srbiji, na omladinske radne akcije i izgradnju autoputa kroz
Srbiju. Nita na tom gradu, gledanom ovako iz daljine, nije izgledalo kao da je sagraeno ili
promijenjeno u zadnjih dvadesetak godina, otkada je ivot Karla Aduma krenuo silaznom putanjom.

A onda je na stupu ispod nadvonjaka ugledao grafit ispisan arapskim pismenima, u dvije boje,
uredno i precizno, s panjom nekoga tko se ne boji da bi ga policija mogla uhvatiti za vrat zbog
aranja po zidovima. Nije mu bilo drago to to vidi, ali znao je da se to mora kad-tad dogoditi.
Mukarci u bijelim kaftanima i s dugim bradama, nakalemljenim na slavenske fizionomije, njihove
nevidljive ene, FREELANDER 151 pod crnim burkama i s transparentima u rukama, prijetedi natpisi
po zidovima i na televizijskim ekranima, na zastavama koje su istaknute na minaretima damija. Svaki
je natpis ispisan arapskim slovima, sabljama, viticama i letedim zarezima, prijetnja onome koji nije
pod zatitom tih sablji. I najljepi stih Rumijev, Gazali, Ibn Sina i arapski prijevod Goethea izgledaju
potpuno isto, kao prijetnja onih koji s istoka, po pranjavim putevima Libanona i Sirije, Turske,
Bosporskih vrata i Grke nadiru prema srcu Europe, kao bombai samoubojice i otmiari aviona,
sljedbenici Osame bin Ladena, ljepookoga i naitanoga saudijskog princa, kojemu je, kao i svetome
Franji, dodijao raspusni i bonvi-vanski ivot, pa se odluio rtvovati na putu dobra. U svojoj je rtvi on
bio dosljedan, nije se pokolebao, nije skrenuo s puta i izigrao svoje sljedbenike. Nije ga odvratila od
rtve svakodnevna ljudska slabost, kukaviluk, nepouzdanost, dvolinost i nesigurnost, nita od
onoga to preziremo kod drugih ljudi, a skrivamo kod sebe. Jedino to Osama nije znao, ako je na
nama da i o tome sudimo, bilo je da odredi to je to dobro, i za ije dobro valja rtvovati ivot.
Bombai samoubojice, paserdani, mudahidi i bivi marksistiki gerilci, koji snimaju otete novinare za
svoje lokalne televizije, a onda im sabljom odsijecaju glavu. Novinar pozdravlja enu i dvoje djeice,
curica od tri i deko od godinu dana, i posljednji puta moli svoga predsjednika da se smiluje i pristane
na razmjenu zarobljenika, a u sljededem 152 kadru njegova glava leti kroz kadar, kotrlja se po
zemljanom podu i staje oiju zagledanih u nebo, gore gdje vie nema francuskog, njemakog,
talijanskog, britanskog Boga, ali i dalje stoluje Gospodar Blagi i Pravedni i Samilosni, Allah od ijeg se
imena ljudima na Zapadu ledi krv u ilama, i ved su stekli uvjetni refleks da Njegovo ime na usnama
znai isto to i sablja koja zamahuje prema glavi otetoga novinara. Ali profesor Karlo Adum ponio je
pitolj. S tim se pitoljem brani od Osame bin Ladena i misli o njemu, brani se od bombaa
samoubojica i od otmiara, brani se od natpisa na stupu nadvonjaka, koji je ispisan na mjestu po
kojemu piaju psi, i sasvim sigurno nije na tako nedostojnom mjestu da bi slavio Boga, nego je tu da
bi ga vidjeli, i da bi ga se plaili, oni koji nisu muslimani. Zato je profesor Karlo Adum ponio pitolj. A
dodat de jo i to, objasnit de sebi - ako ved nema drugih koji bi ga mogli i htjeli uti - da je jo davno,
prije pedeset dvije godine, kada je s mamom Cicom pobjegao iz Bosne, i neto kasnije, kada je
shvatio da se u tu zemlju nikad nede vradati, nego de ju zatajiti i u vlastitome imenu, preudenom
mjestu roenja, naglasku koji izbija kao uga, i nikako se ne moe sakriti, da je jo tada u svojoj glavi i
srcu, makar nedefinirano i neizreeno, mislio i osjedao ono to danas misli i osjeda cijeli svijet. Iz
daljine gledani, minareti mogu biti lijepi, damije u Istanbulu mogu biti kao i crkve u Rimu mjesta na
koja FREELANDER 153 pod crnim burkama i s transparentima u rukama, prijetedi natpisi po zidovima i
na televizijskim ekranima, na zastavama koje su istaknute na minaretima damija. Svaki je natpis
ispisan arapskim slovima, sabljama, viticama i letedim zarezima, prijetnja onome koji nije pod
zatitom tih sablji. I najljepi stih Rumijev, Gazali, Ibn Sina i arapski prijevod Goethea izgledaju
potpuno isto, kao prijetnja onih koji s istoka, po pranjavim putevima Libanona i Sirije, Turske,
Bosporskih vrata i Grke nadiru prema srcu Europe, kao bombai samoubojice i otmiari aviona,
sljedbenici Osame

bin Ladena, ljepookoga i naitanoga saudijskog princa, kojemu je, kao i svetome Franji, dodijao
raspusni i bonvi-vanski ivot, pa se odluio rtvovati na putu dobra. U svojoj je rtvi on bio dosljedan,
nije se pokolebao, nije skrenuo s puta i izigrao svoje sljedbenike. Nije ga odvratila od rtve
svakodnevna ljudska slabost, kukaviluk, nepouzdanost, dvolinost i nesigurnost, nita od onoga to
preziremo kod drugih ljudi, a skrivamo kod sebe. Jedino to Osama nije znao, ako je na nama da i o
tome sudimo, bilo je da odredi to je to dobro, i za ije dobro valja rtvovati ivot. Bombai
samoubojice, paserdani, mudahidi i bivi marksistiki gerilci, koji snimaju otete novinare za svoje
lokalne televizije, a onda im sabljom odsijecaju glavu. Novinar pozdravlja enu i dvoje djeice, curica
od tri i deko od godinu dana, i posljednji puta moli svoga predsjednika da se smiluje i pristane na
razmjenu zarobljenika, a u sljededem 152 MIUENKO JERGOVId kadru njegova glava leti kroz kadar,
kotrlja se po zemljanom podu i staje oiju zagledanih u nebo, gore gdje vie nema francuskog,
njemakog, talijanskog, britanskog Boga, ali i dalje stoluje Gospodar Blagi i Pravedni i Samilosni, Allah
od ijeg se imena ljudima na Zapadu ledi krv u ilama, i ved su stekli uvjetni refleks da Njegovo ime na
usnama znai isto to i sablja koja zamahuje prema glavi otetoga novinara. Ali profesor Karlo Adum
ponio je pitolj. S tim se pitoljem brani od Osame bin Ladena i misli o njemu, brani se od bombaa
samoubojica i od otmiara, brani se od natpisa na stupu nadvonjaka, koji je ispisan na mjestu po
kojemu piaju psi, i sasvim sigurno nije na tako nedostojnom mjestu da bi slavio Boga, nego je tu da
bi ga vidjeli, i da bi ga se plaili, oni koji nisu muslimani. Zato je profesor Karlo Adum ponio pitolj. A
dodat de jo i to, objasnit de sebi - ako ved nema drugih koji bi ga mogli i htjeli uti - da je jo davno,
prije pedeset dvije godine, kada je s mamom Cicom pobjegao iz Bosne, i neto kasnije, kada je
shvatio da se u tu zemlju nikad nede vradati, nego de ju zatajiti i u vlastitome imenu, preudenom
mjestu roenja, naglasku koji izbija kao uga, i nikako se ne moe sakriti, da je jo tada u svojoj glavi i
srcu, makar nedefinirano i neizreeno, mislio i osjedao ono to danas misli i osjeda cijeli svijet. Iz
daljine gledani, minareti mogu biti lijepi, damije u Istanbulu mogu biti kao i crkve u Rimu mjesta na
koja FREELANDER 153 de dolaziti turisti, i diviti im se iz turistikih razloga, kao to se dive i muzejima
holokausta i sprenim ostacima koncentracijskih logora. Uvijek neki Japanac s bljeskajudim
fotografskim aparatom pokazuje stvarnu mjeru takve fas-cinacije. Izmeu Vatikana i Aja Sofije,
uvjerio se profesor svojim oima, nikakve razlike nema. Ali iz blizine gledano, minareti su neto
drugo. To su mjesta oko kojih nema mjesta za inovjerce, i to de im, makar uz prijazni istonjaki
osmijeh, makar i na slavenskome licu, biti svakodnevno pokazivano, a na kraju, ako ne shvate poruku,
glasno i izreeno. Dobro to profesor zna, i neka ga nitko ne uvjerava u suprotno. Zna profesor zato
nosi pitolj. Zvjerao je okolo, traedi nove grafite, ali nije ih bilo. Po zidovima su, tko zna od kada, bili
nalijepljeni plakati politikih stranaka, koji su blijedili i gulili se, poput spaljene ljudske koe, i niega
osim njih. Oko puta leale su razasute kude bez fasada, ispred kojih su bili parkirani prastari auti,
volvovi vrnjaci, uglavnom golfovi i jugo 45, a na razvuenim konopcima, poduprtim dugim drvenim
pritkama, suilo se rublje. Polako se sputao sumrak, i profesora je poputao bijes to ga je netko htio
zaplaiti porukom ispisanom arapskim pismom. Ljudi su sjedili uz rijeku, ispred njih se dimio rotilj, za
kojim je stajao jedan u potkoulji, glave pokrivene maramicom, na kojoj su na sva etiri kraja bili
svezani voridi, i 154 mahao je novinama da razgori ar. Ostali su, kao hipnotizirani, gledali u rijeku,
koja je tekla kao u Heraklita, i na njoj su odmarali oi. Nije im smetalo to rijeka nije ista i modra, kao
ni to to je

desetak metara iza njihovih lea tekao promet, i to ih je zasipao gare od nesagorjelih blaga
arabijskoga poluotoka, nego su, poput ljudi as prije propasti svijeta, uivali u svome malom raju. To
ga je malo pokolebalo. Profesor nije bio fanatik, i to je vazda s ponosom isticao. Ako je ueniku na
kraju godine trebala ocjena vie, da bi mogao prodi s odlinim, od Aduma ju je uvijek mogao dobiti.
To su svi znali. Profesor Karlo Adum nije fanatik. Neka se to ima na umu kada se o njemu govori. Tako
je i sad, gledajudi sirotinju koja se dovezla u stojadinu i jugu, kako rotilja, i uiva gledajudi rijeku kako
tee, pomislio da su i oni, vjerojatno, muslimani, i ne bi bilo u redu da su ga maloprije uli. Ljudi su
nesretni, pomislio je profesor Adum, ali su i zbog svoje nesrede u stanju initi svakojaka zla. Zato je na
put ponio pitolj. Opet je presporo vozio. Uz rotirajuda svjetla i sirenu pre-stizala ga je, a onda i
potisnula sasvim uz bankinu, kolona vojnih vozila, kamiona, oklopnjaka i dipova. Desnim je kotaem
vozio po ljunku pokraj kolovoza, i poskakivao po rupama i izboinama, sve dok nije zastrugao po
bankini. Zakripao je lim i zacvilio plastini branik, prvi puta u trideset jednu godinu profesor Adum
otetio je lak na volvu. FREELANDER 155 Pritisnuo je na sirenu, histerino je trubio kamionima da se
sklone iz njegove trake, psovao je, ali nisu ga uli, niti ih je zanimao. Opet je zakripao lim, profesora
je trecnulo srce, strugao je du bankine, jer mu se na pedalj od uha okretao golemi kota borbenoga
oklopnog vozila, amfibije, tenka, to li je to uopde bilo. Sredom, bilo je to posljednje vozilo u koloni.
Na njemu se vijorila amerika zastavica, kao to su kamioni i dipovi imali amerike registarske
tablice. Profesor je zapamtio brojeve na dvije US Army 265 i US Army 272. Mislio ih je prijaviti u prvoj
policijskoj stanici, a onda je shvatio da od toga ne bi bilo nikakve koristi. Starac iz Zagreba dolazi u
redarstvenu postaju, negdje u bosanskoj provinciji, u nekoj pripizdini izmeu Zenice i Sarajeva, gdje
prijavljuje Ameriku vojsku zbog prometnog prekraja. Bio bi to dobar poetak filma o udacima.
Profesor Adum nikako nije htio da ga se smatra udakom. Zapalio je cigaretu, prvu u zadnja dva dana.
Na proirenju uz cestu, usred gomile smeda koju je netko tu istovario, stajao je, puio, i gledao
oderani bok svoga starog volva. U etiri iroke brazde, ispod kojih je runo, poput celulita na stranjici
bivih ljepotica, zijevnuo sivi lim, pruila se rana koju su profesoru nanijeli Amerikanci. I za koju je
sam kriv, jer se polakomio i poao na ovo putovanje. Povlaio je dimove, i zamiljao kako bi sada bio
sretan da moe vratiti vrijeme. Poderao bi telegram, zaboravio bi 156 na tu, unaprijed sumnjivu,
konfabulaciju s Tadijom Mel-kiorom i advokatom, doktorom Jozom Sunaridem, ne bi se polakomio za
nekim posve neizvjesnim nasljedstvima, novcima koje mu je ostavio neki sarajevski stogodinjak,
nego bi ivio svoj ivot, vozio auto koji ga trideset godina vjerno slui, i nikad ga nije ostavio na
cjedilu. Dirnulo ga je kad je, nekako automatski, o volvu poeo razmiljati kao o ivome stvoru, o
ranjenoj ivotinji, koja lei usred smeda, meu raspuklim tetrapacima s pokvarenim mlijekom,
najlonskim vredicama s logotipima austrijskih trgovakih lanaca, gomilama pljesnivog kruha, zelenog
poput zvona na crkvi Svetoga Vlaha, kanticama od mainskoga ulja, potroenim tonerima, vrpcama za
pisade maine - koje vie nikome ne trebaju i brdom razliitog otpada, neutvrdivog podrijetla.
Profesoru su krenule suze, lako, kao to mu ranije nikad ne bi potekle, pa se, zauen suzama, glasno
rasplakao kako nije otkad je bio dijete, tako glasno, kao da nekoga upozorava na svoj pla. Vozio je
dalje, pokraj Kaknja i datida, zastraujude cementare koja je izgledala kao Muzej suvremene
umjetnosti, kako ga zamiljaju dokoni zagrebaki kustosi dok skupljaju novce po Ministarstvu kulture
kako bi iz bijeloga svijeta doveli izlobu ivih fluorescentnih zeeva, najnoviji hit likovnih umjetnosti,
Guernicu naega doba. Ali manje je profesor mislio o zeevima, a vie o

Amerikancima. FREELANDER 157 Moe on shvatiti Osamu bin Ladena, ak se moe s njime
poistovjetiti, premda nije fanatik a nije ni neki junak, ali ne moe shvatiti Busha, ni onu njegovu
crnkinju s fizionomijom rune bijele slukinje u filmovima s poetka etrdesetih, onu Bushevu
Sudutnicu Riu, niti moe shvatiti njihove vozae, koji se tisudama kilometara daleko od svojih
domova zabavljaju tako to ljude u autima odguruju s ceste. Negdje im se uri. A gdje bi se
Amerikancima u Bosni moglo uriti? Dok je bilo komunizma, i dok se Jugoslavija smatrala
komunistikom zemljom, u svakom je glavnom gradu njezinih republika postojao po jedan Ameriki
centar. Bio je to, obino, prostor u sreditu grada, s ogromnim staklenim izlozima, iza kojih su
Amerikanci vjeali fotografije svoje zemlje, svojih gradova, sela, uma i pustinja, sve same slike
slobode, demokracije i blagostanja, arene do bola, kao da de ih gledati daltonisti, slike s puno
nasmijanih lica svih rasa, slike ljudi odjevenih u svakojake nonje, zakidenih kaubojskim eirima i
indijanskim perima. Demokracija i kapitalizam u izlozima Amerikoga centra izgledali su kao
Disnevland. Dok bi profesor Adum s gospoom Ivankom etao preko Zrinjevca, na putu od jednoga
do drugog antikvarijata, svaki put bi pogledao amerike fotografije u izlogu. Katkad bi i uli unutra,
listali asopise i knjige, a mladi bi ih slubenici, u modrim odijelima baptistikih misionara,
nagovara158 li da uzmu neto od toga i ponesu kudi. Ivanka bi, katkad, uzela pokoju knjiicu ili
prospekt, isto iz pristojnosti, da ne uvrijedi ljude, ali bi to bacali u prvi ko za smede. Nikada nita od
tih knjiga i prospekata nije unijela u kudu, iako se ne bi moglo redi da nije bila hrak koji u kudu tota
dovlai, ukljuujudi i stvari koje de se za dva tjedna pretvoriti u smede. Otisnute na skupom papiru,
masnom kao svinjski but, arene sliice iz Amerikog centra bile su smede im bi ih ovjek uzeo u
ruku. Ali ti izlozi nad kojim se vijorila zastava, vazda oprani, visoki i iroki, prostrani kao pola
koarkakoga igralita, bili su izlozi slobode. Ne zbog onoga to je u njima bilo izloeno, jer je i to bilo
naivno i smijeno, areno kao licitarsko srce, nego su to bili izlozi slobode jer je u njima bio pokazan
svijet koji se ved u svojim namjerama razlikovao od naega. Milicioneri su uvali izloge Amerikoga
centra, da nekome sluajno ne padne na pamet da baci kamen. I zaista, nitko to nikada nije uinio. A
kada je komunizam sruen, ameriki centri pretvoreni su u ambasade. U Zagrebu, na Zrinjevcu, veliki
izlozi okovani su reetkama i metalnim ploama, postavljeni su betonski stupovi, policajci su
legitimirali i sluajne prolaznike, a u zgradu se moglo udi tek nakon temeljite provjere. Kada je stigla
demokracija, ili sloboda koju su Amerikanci reklamirali svojim arenim fotografijama, izloge su
pretvorili u bunkere, itaonice u kancelarije za sigurnosnu provjeFREELANDER 159 ru, a nasmijeene
mladide u baptistikim odijelima zamijenili su pladeni ubojice i lovci na arapske glave. Uskoro su
sagradili i novu ambasadu, u Buzinu, na samome ulazu u Zagreb, koja svojim poloajem i zloslutnom
izdvojenodu, uoljiva sa sve etiri strane svijeta, podsjeda na Kremlj. Iza njezinih staklenih zidova
stoluje zli Miki Maus. Protiv njega, ovaj mali pitolj je nemodan. Kada se konano smirio, ugasio je
cigaretu, sjeo u auto i nastavio dalje. Pred skretanje za Visoko uska magistrala pretvorila se u
autoput. Odavno je ved pala nod, zasljepljivala su ga duga svjetla auta s kojima se mimoilazio, bio je
umoran, i bilo mu je dosta svega. Nije se na vrijeme raspitao o cijenama hotela u Sarajevu, ni gdje bi
mu najbolje bilo prenoditi. Imao je zapisan telefonski broj odvjetnika Sunarida, i to je bilo jedino to je
o Sarajevu znao. Znao je jo i jednu adresu: Balibegovica ikma 3, vizavi Behdetove pekare. Ovaj
dodatak, vizavi Behdetove pekare, nita ne znai, ali bez njega se Karlo ne bi mogao sjetiti ni
Balibegovica ikme 3. U vrijeme kad ga je mama Cica ispitivala gdje stanuje, da ga znaju odvesti ako
se izgubi, vie nije bilo Behdetove pekare, nije je bilo od prije rata, izgorjela je prije nego to se Karlo
rodio, ali

susjed Bahrija, koji ga je uio ustakim pjesmama i raznim drugim znanjima, nauio ga je i to da kae
kako stanuje u Balibegovica ikmi 3, vizavi Behdetove pekare, jer ako tako kae, govorio je Bahrija,
tada de oni koji ga nadu znati da je stari Bistrianin, a ne kakav 160 doljo, i pobrinut de se za njega.
Mami Cici bilo je drago to ga je Bahrija nauio imenu ulice, ali nije joj ba bilo drago to ga je nauio i
Behdetovoj pekari. Ne treba njemu to, govorila je Bahriji, nede on na Bistriku ostati cijeloga ivota, a
ni u Sarajevu, akobogda, nego de lijepo put Zagreba, na kole, i nikad se nede vratiti. Za nas Hrvate je
Zagreb, tamo demo se mi spasiti. A Bahrija, koji je bio ustaa, gledao je mamu Cicu s tugom, kao
lijepu enu koja mu nikada nede pripadati, i kao Hrvaticu koja moe odreivati koliko tko jest, a koliko
nije Hrvat. Rekao joj je da to nije u redu. A ona je njemu s visine odvratila kako muslimani danas
mogu biti cvijede, jer je, hvala Poglavniku, doba takvo da u hrvatskim perivojima svakojaki cvjetovi
rastu, ali sutra, ako ne daj Boe dou drukija vremena, ne samo da muslimani vie nede biti Hrvati,
nego de sakrivati da su to ikada bili. Uzalud Bahriji ustaki inovi i to to je iao u Zagreb da predaje
prijavak Poglavniku, nita on nije mogao mami Cici. Dok god je bilo Mona Grazije, njemakih oficira i
talijanske gospode, ona je mogla govoriti to joj je volja. A kada jednom nestane Mona Grazije, nestat
de i Bahrije. Od njega de na Bistriku, u Sarajevu i na ovome svijetu ostati samo: Balibegovica ikma 3,
vizavi Behdetove pekare. Eto, i dan danas, ezdeset godina kasnije, Karlo se ne moe drukije sjetiti
svoje prve adrese, bez toga nepotrebnog dodatka. Autoput je naglo zavravao, kako je naglo i
zapoeo. Opet nasred puta, skoro nenajavljeno, malo pred ulazak u FREELANDER 161 Sarajevo, etiri
trake pretvarale su se u dvije, jo razrovanije i unitenije, koje se, vjerojatno, nisu krpile jo od prije
rata. Grad je zapoinjao obrisima ruevina, magazinima s graevinskim materijalom, zakrpljenim
sirotinjskim kudama i bezbrojnim kineskim dudanima. S obje strane ceste bile su parkirane kolone
auta, ljudi su izvirali na sve strane, pred zelenom benzinskom pumpom sudarili su se dip s
diplomatskim tablicama i uti poljski fido, iz kojega je izaao stariji mukarac razbijene glave. Na dipu
se nije vidjela ni ogrebotina, a autid je bio potpuno uniten. ovjek je istrao na cestu i zaustavio
promet. - Vi dete mi biti svjedoci! - vikao je. Profesorov auto bio je tredi u koloni. Ispred njega je
bijesno trubio crni audi, i pokuavao zaobidi ovjeka kojemu se krv slijevala niz lice, po snjeno bijeloj
koulji. Bio je u crnom odijelu, s kravatom, oito se vradao s neke sveanosti. - E, nede mi pobjedi bacio se na audija - ostat de koliko i ja. Audi je naglo, i uz kripu guma, skrenuo u stranu, i odbacio
ovjeka sa sebe. Pao je na trbuh, u blato pokraj ceste. Dok se dizao, audi je ved otiao svojim putem,
a za njim i peugeot 206, splitskih registracija, kojim je upravljala dugokosa crnka, i sve vrijeme
telefonirala. Profesor Adum ostao je na svome mjestu. Iza njega su trubili, ali on se nije pomicao. Ne
zato to je elio ostati i 162 svjedoiti o nesredi, koju uostalom nije ni vidio, nego zato to nije mogao
odvojiti pogled od ovjeka iz utoga poljskog fide, iz peglice, kako se u nekim krajevima taj autid zvao.
Mogao je biti njegovih godina, ili malo mlai, a nakon to se digao iz blata, i zateturao, vie nije
izgledao kao netko tko se vrada sa sveanosti. U trenutku ovjek je propao, izmijenio se i pretvorio u
ludu i beskudnika. - Vi dete mi svjedoiti! - doteturao je i poeo lupati po poklopcu motora. Profesor
je mirno i bez osvrtanja uzeo pitolj iz pretinca, gurnuo ga u dep, i izaao van. - Gospodine, vi ste mi
svjedok, vidjeli ste da mi je oduzela prednost dok je izlazila s pumpe - ovjek

se malo smirio. - Ali ja zbilja nisam mogao nita vidjeti. - Zar tako? - Vjerujte, nisam. ovjek se
okrenuo bez rijei i krenuo prema dipu. Profesor je iao za njim, htio mu je objasniti da doista nije
vidio, ne lae, zbog ega bi lagao, zovnuo je gospodine, molim vas, gospodine!, ali ovjek se nije
osvrnuo. U dipu je, za upravljaem koji se nalazio s desne strane, sjedila crvenokosa i pjegava,
izrazito sitna ena u ranim tridesetim. Do nje je bio mukarac indijske fizionomije, crnokos i
maslinaste puti, a na zadnjem sjedalu troje djece, dva djeaka i mala curica, koji su, ved na prvi
pogled, FREELANDER 163 izgledali kao s reklame za neko drutvo dansko-indijskoga prijateljstva.
ena je drala volan s obje ruke i gledala pred sebe, kao da vozi. Mukarac se pravio kao da ne
primjeduje blatnoga i krvavog starca, koji histerino povlai kvaku na vratima dipa i kucka svojim
velikim dlakavim kaiprstom po staklu. Pravio se da ne vidi ni drugoga, njegovih godina, koji mu je
priao s lea, stao iza njega i pomicao usnama, kao da neto govori. Izgledali su kao da ekaju
policiju, koja de ih spasiti iz ove situacije. A djeca ko djeca, znatieljno su zurili u ljude pokraj dipa, i
oito su se udili tati i mami to se prave da ih ne vide. Istina, morao ih je malo i uplaiti curak krvi
koji se sputao niz lice onoga koji kuca na prozor, premda se njih dvoje prave kao da uopde ne kuca. Smirite se, gospodine, dodi de policija, sve de biti dobro - govorio je profesor Adum, ali ovjek ga vie
nije htio uti, nego je i dalje kucao, i povremeno povlaio kvaku, da se nije kojim udom otkljuala.
Okolo su se ved okupljali ljudi, veselo su komentirali i predlagali starcu da uzme kamen i razbije
prozor na dipu. Kolona je s unutranje strane, preko bare i blata, obilazila volvo, koji je ostao stajati
nasred ceste, doao je i radnik s benzinske pumpe, u zelenom kombinezonu i utoj majici. On je
nagovarao starca da saeka policiju, da prestane 164 kucati i razvaljivati bravu, praviti budalu od
sebe. Djelovao je grubo, kao da ne razgovara sa starijim ovjekom. Djevojica koja je prala stakla
onima to ekaju na benzin donijela je gazu, zavoje i alkohol. Namoila je papirnu maramicu i pola
rukom, da starcu obrie lice, ali u tom se trenutku ulo glasno - Ahhhh! kao u kazalinoj predstavi,
loe odglumljeno, pa se netko kratko nasmijao, a starac se sruio na asfalt. Profesor Adum odskoio
je u stranu, kao da se radi o zaraznoj bolesti, i ubrzo se naao za leima onih koji su uali i kleali oko
starca. Kratko oiani etrdesetogodinjak, kojega su svi zvali doktor, masirao mu je srce, najprije
blago, kao u amerikim bolnikim serijama, a onda je poeo akama udarati po starevim prsima, i
skoro skakati po njemu, lomiti mu grudni ko, ali bilo je uzalud... - Ode nam profesor Pando - prvi je
rekao radnik s pumpe. - Samo se sruio. - Infarkt. - Ili je unutranje krvarenje. - E, nesretan profesor,
nema ni est mjeseci da je pokopao kder. - To ga je i slomilo. - Treba mu zovnuti sina. Ima li ti
Fejzulahov broj? - Kojeg Fejzulaha? FRFFI ANI1FR 1AR - Kako kojeg, pa profesorovog sina. - Bogami, ja
ti s njim ne govorim jo od rata.

Uto je profesor Adum shvatio kako svi ti ljudi poznaju starca. Prije nego to je pao mrtav, nitko nije
pokazivao da ga zna. Stajali su okolo, gledali kako pokuava otvoriti dip, odgovarali ga, ali nije se
moglo primijetiti da ga znaju. - ega je bio profesor, to je predavao? - upitao je radnika s pumpe. Otkud znam, neto na arhitekturi - odgovorio je radnik, gledajudi negdje u stranu. Profesoru Adumu
kao da je pao kamen sa srca. Jo jednom je pogledao pjegavu enicu, koja je i dalje vrsto drala
volan, kao da trenira na simulatoru vonje, njezinoga Indijca, koji je zurio naprijed, kao da prati
vonju, i djecu, koja su mirno i sabrano sjedila na svojim mjestima, kao da upravo mrtvoga starca
odnose u nebo. Sjeo je u volvo i primijetio da mu je otkinut lijevi retrovizor. Valjda ga je netko
pokuao zaobidi, zakaio ga je, otkinuo i nije se ni zaustavio. Ali profesor se nije uzrujavao. U tom
trenutku, ali samo u tom trenutku, odlomljeni retrovizor nije mu se u ivotu inio vanim. Spustio se
u grad nadvonjakom, koji je okruio staro katoliko groblje, s kapelicom u sredini. Gdje god vidi
Boji hram, ibom ga je po prstima ibala asna sestra Pankracija, a ti se prekrsti. ibala ga je da bolje
upamti, a njemu su prsti plesali kao dez pijanistu, ali nije ih smio \&(\ povudi k sebi, jer bi ga onda
tukla velikom kuhaom za namakanje rublja, i vikala - obrati se grjenie nijedan! Bilo je to u jesen
1944, kada je mama Cica ila u promibu, po jaja, slaninu i sir u Slavoniju, a zapravo je, da tata ne zna,
bila u Opatiji, s pukovnikom Weber-Stipevidem, na romantinome putovanju. Ostavila ga je asnoj
Pankraciji na brigu i odgoj, a ona je mami Cici obedala da de ga odviknuti od nodnog mokrenja u
postelju. Tri su mu godine, vrijeme je da prestane s tim. A onda se mama vratila iz promibe,
preplanula i razdragana, s torbacima punim slanine, luka, jaja, sira i svinjske masti, i s velikom
okoladom za Karla. Tata Ilija tuno je gledao u okoladu, pa u mamu Cicu, ali ona nije sklonila
pogled. ekala je da ju upita odakle okolada u Slavoniji, ali on nije nita pitao, nego je tih dana jo
glasnije kleo brata -razbrata Tadiju, i grebao s ona etiri prsta po zidu, sve dok mu nisu otpali nokti i
zgulile se jagodine, sve dok golim kostima nije poeo rovati po malteru. Gledao je to groblje uz koje
se sputao, i pomislio je da bi mu ivot bio drukiji da je posluao asnu Pankraciju, pa se krstio pored
svake crkve, svakoga Bojeg hrama, i grobljanske kapelice. Ako nita, ne bi se sad vozio kroz nod bez
retrovizora. iroka avenija vodi prema centru grada, s tramvajskim tranicama po sredini, i starim
rashrndanim tramvajima, koji su dizali nepodnoljivu buku dok su vozili svoje posFREELANDER 167 <4
* ljednje vonje toga dana. Ved je prolo jedanaest, i vie nije bilo velikog prometa. Polako je vozio i
gledao okolo, hode li prepoznati ita od grada u kojemu je nekada ivio. Ali okolo su bile sve nove
zgrade, neboderi i stakleni tornjevi, nita to mu je moglo biti poznato. Tek je na Marijin Dvoru
prepoznao crkvu, onu u koju je s mamom Cicom iao na zornicu, da mama sretne generala
Drinjanina, ali vie nije bilo kandelabra, ni stabala po kojima su visjeli ljudi. Posjekli su ih zajedno s
mrtvacima. I poslije rata je prolazio pokraj te crkve, ali nije je prepoznavao, niti se tada sjedao
zornice, ni modrih mrtvaca, po kojima se nahvatala prva jutarnja rosa. Traio je hotel. Vozio je kejom
uz Miljacku, nailazio bi pokoji prolaznik, mladarija je stajala na ploniku ispred nodnoga kluba, iz
kojega se ula glasna muzika. Edo Maajka vritao je o pladenom ubojici, rodom iz Srebrenice, a Dado
Topid je pjevao refren - Za koji ivot treba da se rodim, za koji sudnji dan treba da ivim. Znai to je i
ovdje moderno. Kada bi se roditelji iz nebodera bunili to im djeca idu sluati Edu Maajku, profesor
Adum bi ih u liftu uvjeravao kako od toga ne moe biti velike tete. Iako je mladid bio iz Bosne, odakle
je izbjegao kao dijete, profesor je osjedao bliskost prema njemu. Hvalio ga je i u zbornici, one
posljednje godine dok je jo drao nastavu. Svi bi se iznenadili to on odjednom brani takvu muziku.

168 Bio je kupio kazetu, i sluao ju je u autu, sve dok se nije raspala. Novu vie nije kupovao. Ali
pjevaa je i dalje branio od zabrinutih roditelja. I od Potara, koji je svojim kderima zabranio da idu na
takve koncerte, a onda su, s Dubrav-kinim dekom, predsjednikom opdinske udruge ratnih invalida,
zavrile u Samoboru, na koncertu Miroslava Ilica. Joj Rado, joj Radmila, ta si sa mnom uinila, aj oi,
oi, oi, hode srce da iskoi! - gorko se alio Potar, ali pomodi vie nije bilo. Bila je to pedagoka
pouka, koju je profesor koristio gdje god bi stigao. Potajno je bjesnio na Potarevog zeta Antu
Beribaka, invalida i ratnoga heroja, ali to nikome nije smio redi. Doao je do kraja grada, putokaz je
pokazivao da se dalje ide prema Palama, pa je skrenuo lijevo, okruio zgradu koja se pojavljivala na
svim CNN-ovim ratnim reportaama, i poeo se vradati prema gradu. Povremeno bi negdje ugledao
putokaz za neki hotel, no ili nije mogao skrenuti, ili ne bi bilo mjesta za parkiranje, ili bi mu se hotel
uinio preskup, ili sumnjiv. Prola je ponod kada se zaustavio ispred motela Maure-tanija. Nije
izgledao skupo, a privuklo ga je i ime. Bila je to stara i siva stambena zgrada, vjerojatno sagraena u
vrijeme Kraljevine Jugoslavije, iza stare eljeznike stanice. Onaj tko je od toga naumio nainiti motel,
oito nije raunao na bolje goste. Ali to profesora nije brinulo. Parkirao se tik uz ulaz, provjerio je li
mu pitolj u depu, izvadio je kufer iz gepeka i krenuo unutra. Vrata su bila FREELANDER 169
zakljuana. Dugo je zvonio, i nije odustao samo zato to nije znao kamo bi dalje u ova doba krenuo, i
konano su se, nakon desetak minuta zvonjave, ule psovke, one najprljavije, koje se smiljaju na licu
mjesta, i pojavio se golemi neo-brijani tip, s kojega je lijevao znoj, kao da je upravo iziao iz
ljevaonice. Usput je navlaio hlae, i dok je to inio, penis mu je iskoio kroz rasporak na gadama.
Brzim ga je pokretom vratio natrag, ali profesor je kroz staklo na vratima mogao vidjeti svu napetost
njegove erekcije. A i erektirani je morao znati da je on to vidio. - Izvolite, molim! - Imate li slobodnih
soba? - Zavisi kakvih. - Jednokrevetnih. - Nala bi se jedna takva, moda. - Pa, hodete li provjeriti? I
dalje se s recepcionera cijedio znoj, vonjao je na enjak, pitralon i na jo neku kemijsku tvar, koju
profesor nije mogao prepoznati. Otiao je do pulta, otvorio i odmah zatvorio neku teku, i rekao da je
slobodna soba broj 123, prvi kat, stubite lijevo. - U sobi je telefon, za vanjsku liniju pritisnete
devetku, ali nemojte u ova doba telefonirati, ako ba ne morate, jer onda meni u sobi zvrlji centrala,
ui mi probi. A i koga biste u ova doba zvali. Profesor je krenuo prema stubitu, recepcioner je
doviknuo: 170 - A paso, niste paso ostavili. Trebalo mu je vremena da izvadi paso iz depa, a da mu
pritom ne ispadne pitolj. Recepcioner je ekao, i smjekao se, to je profesora inilo dodatno
nervoznim. - Evo ga! - E, maala, rodio se. Ako vam ta zatreba, da znate da sam ja Atila. Soba je bila
prostrana i prazna. S ormarom donesenim iz neke stare socijalistike kancelarije i gvozdenim
vojnikim krevetom, na kojem je bio malo prevelik jogi madrac, koji je na sredini bio savijen poput
luka. Iznad kreveta visjela je uokvirena crno-bijela fotografija, sva oblijepljena muhoserinama, koja je
prikazivala brod Mauretaniju, usidren u Southamptonskoj luci. Zakljuao je vrata, postavio stolicu uz
njih, da se srui i probudi ga, ako netko pokua udi, zatim je gurnuo pitolj pod jastuk, i istoga asa je
zaspao. Opet je sanjao onaj san kao pred polazak iz Zagreba.

Iao je ulicom pustoga grada, u kojemu nikada nije bio, pokraj zgrada na kojima su svi prozori bili
slijepi prozori. Znao je da sanja, sjedao se kako je proli put u istome snu udario akom u zid, i kako ga
je ruka jako zaboljela. Zato je gurnuo ruke u depove. U desnome depu bio je pitolj. Uskoro je, kao i
proli put, naila pogrebna koija, koja se zaustavila pred njim. Unutra je bio isti mrtvaki koveg, s
kriem na kojemu su se vidjele bore oko oiju i usta. Profesor se sjedao da je on u tom kovegu, ali ga
je FREELANDER 171 ipak otvorio. Istoga trenutka vie nije bio onaj koji stoji uz koiju, nego samo
mrtvac u kovegu. Iznenadio se i uplaio. Pokuao se pomaknuti, ali nije mogao. Bio je zbilja mrtav,
poluotvorenih usta i izbuljenih oiju. Pokraj koije stajao je oznojeni Atila, u mornarskoj majici i
gadama kroz iji je rasporak izbio kvrgavi kurac, obrastao modrim ilama, s krupnom ljubiastom
glavom, na ijoj su se rupici pojavile dvije bistre kapi, dok se Atila pribliavao sanduku. Htio je iskoiti
van, ali nije mogao, htio je vikati, ali iz njega nije izlazio glas. Poluotvorenih usta i razrogaenih oiju,
profesor Karlo Adum vidio je svoju smrt. S krikom je pao iz postelje i udario glavom u rub ormara.
Jako ga je zaboljelo, bol mu se od sljepoonice rairio cijelom glavom, spustio se niz kraljenicu, pa u
noge, koje u trenutku nije mogao pomaknuti. Mokrada mu je potekla niz gole noge. Kupaonica je bila
na kraju hodnika. Iao je niz prljavi daani pod, koji mu je kripao pod nogama, obmotan runikom.
Iz pokrajnjih soba izvirivale su glave. - Kakva je to lupa u ova doba? - gledao ga je mukarac obrijane
glave, jakoga stranog naglaska. Iza lea su mu bile tri ene, dvije mlade djevojke, i jedna starija, koja
je mogla imati i ezdeset. Ta je bila gola do pasa. Profesoru se uinilo da jo spava, ili je prejako
udario glavom, pa sad svata vidi. Vrata od kupaonice nikako se nisu mogla zakljuati. Pokuao je
gurnuti na njih nekakav ormarid, ali kad ga je pomaknuo, ispod njega su se rastrali ohari, stjenice,
172 mokrice, i raznorazni insekti koje nikada nije vidio. Stajao je bos i prestravljen na mokrom
betonu. Tu je bio neispravan, nije bilo mijealice za vodu, tako da je iz nekih rupica izbijao mlaz
hladan kao led, a iz drugih vreo. Poskakivao je u kadi prekrivenoj utim kamencem, naborana koa
ostarjelog buldoga, za tri broja veda, pratila je njegove pokrete i padala natrag, kao strano tijelo, kao
da nije njegova. Bio je ruan i bijel, s rijetkim crnim dlaicama, prekriven madeima kojih je iz godine
u godinu bilo sve vie, noge su mu bile pune ispucalih kapilara. Nakon to u starosti kapilar jednom
pukne, vie nikada ne zaraste. Dok ga je voda furila i ledila, gledao je profesor svoje tijelo, koje mu je
na ovome prljavom mjestu, izmeu zidova s kojih se gulio kre i padao po podu, prvi puta izgledalo
staro i tue, poput tijela komatoznog bolesnika, kojega na gerijatriji mlade sestre peru komadima
vate i razgovaraju o novoj epizodi Obinih ljudi. Od djetinjstva do starosti ovjek nosi svoje tijelo.
Gleda svoje prste, ruke, bore i pjege na njima, i uvijek su mu iste. Samo se na tuim tijelima primijeti
vrijeme. Strepio je da de netko udi u kupaonicu, pa je nastojao biti to glasniji. Lupao je i prskao, ali
nije bilo dovoljno. Na kraju je i zapjevao: - Zbog jedne divne crne ene, zbog njene divne crne kose,
zbog jednog pogleda tunog u nodi, zbog obedanja da de mi dodi, tuan i sam, ekam je ja...
FREELANDER 173 Vikao je iz petnih ila, dok mu je koa postajala sve crvenija, i smanjivalo mu se
spolovilo meu nogama, skriveno meu rijetkim prosijedim dlakama, mrtva i izgubljena nada. Na
brzinu se obrisao i onako bos istrao iz kupaonice na hodnik, koji je ved bio prepun ljudi. Dvojica
Hercegovaca u jeftinim poslovnim odijelima i sintetikim kouljama prestali su razgovarati kada su ga
vidjeli polugologa. Crnoputa plavua, jakih crnih naunica, mazala je usne svijetloruiastim
karminom, i bezobrazno ga gledala. Iza lea joj je iz sobe izvirivao mladid u pidami, koji je

nalikovao na generala Norca: - Ajde, Kajua, jebem ti znanje, ja ekam, a ti gleda ljude dok seru!
Pravila se da ga ne uje, i dalje je mazala usne i zurila u profesora, oi su joj bile zakrvavljene, kao da
su se nagle-dale mraka i dima, profesor je spustio pogled i proao, kao logora pokraj Maje Budon.
Nazvao je broj 514-489. - Zavod svete Klare, prijavnica - javio se enski glas. - Trebao bih doktora
Sunarida, Jozu. - Koga? - Odvjetnika Sunarida. - Koja soba, koji sprat, ovjee Boji? Zbunio se i spustio
je slualicu. Neko vrijeme sjedio je na postelji, i nije znao to bi sa sobom. Po podu su, izmeu 174
arenih ponjava, urili sitni smei ohari, poput vojnika kad pretravaju vatrenu liniju, a njemu je
opet dolo da plae. Obukao se, uzeo pitolj i otiao do recepcije. Atila je sjedio iza pulta, itao
novine, puio je i pio kavu. Umjesto u pepeljaru, otresao je pepeo u praznu kutiju od marlbora.
Novine su se zvale Dnevni avaz i imale su zaglavlje koje je profesora podsjedalo da je tu stranac. Nita
nas, kao zaglavlja dnevnih novina, ne podsjeda gdje nam je jazbina i domovina. Barem po tome
profesor je bio siguran odakle je. Zagledao se u naslovnu stranicu u Atilinim rukama. Velikim masnim
slovima pisalo je: Sin zaklao majku pa oprao ruke. Atila je ulovio pogled, sklopio je novine i rekao: Nita se vi ne sekirajte. Je 1' da, u Hrvatskoj toga nema? - pa se kratko nasmijao. Profesor mu je
odgovorio kako takvih stvari ima na sve strane, u Hrvatskoj je jo gore, za Jutarnji i za Globus vie i
nije vijest ako je sin samo zaklao majku, mora tu biti jo neto, pa da pria doe na naslovnicu. Recimo, da ju je mrtvu silovao - provocirao ga je Atila. Profesor se zacrvenio, osjedao je da to ne
moe sakriti, lice mu gori kao partijska zastava, i samo bi htio da recep-cioner to ne primijeti, a ako
primijeti, barem da preuti. - Joj vas - iuavao se Atila - crvenite se ko curica. FREELANDER 175 Prehlaen sam. Imam temperaturu - slagao je profesor bez razmiljanja. - Uf, uf, to nije dobro. U
vaim godinama ovjek zaas navue upalu pluda. Dvaput kihne, i vie te nema. Ne bi vam to
trebalo. Nita gore, nego kveknut u tuini, iako ni kod kude nije neki teferi. Ali znate ta vam je
najbolje protiv prehlade? Provjereno pomae. Dobra viesatna jebaina, po mogudnosti s nekom
kuravom. Naravno, ako vam se jo die. U vaim godinama kurac se istopi ko sladoled. I nema vam
druge, nego traiti antibiotike, pencilin. Hodete da vam nabavim pencilin? Atila se smijuljio, i pratio
kako se profesoru mijenja raspoloenje, i kako uzaludno pokuava da mu se svidi. Smije se onome to
bi ga trebalo vrijeati, tape ga po leima, pokuava neto redi, dopuniti Atilinu alu, ali on ga ne
slua, nego nastavlja, a u oima mu blista ono isto zlo, zbog kojega se takvi ljudi jutrom bude ili i
veseli i samo ekaju kad de im neka budaletina naletjeti. Adum je zaboravio da takvi postoje, oslabio
mu je instinkt obrane, umijede bijega i sakrivanja, mod nevidljivosti, nego je blenuo u Atilu i uinilo
mu se da je ovo ved doivio. Ili tanije, da je ved imao, i to puno puta, istu prazninu pod jezikom i u
glavi, i isti osjedaj da je glup, jadan i kljast, i da de mu biti u lice izreeno sve ono to ne bi elio uti. Hajte, hajte, slobodno, zakasnit dete u obilazak grada! - Atila je najednom postao prijazan. 176 Volvo
je stajao na svome mjestu, ali nekako udno nakrivljen. Priao je i pogledao to se dogodilo. Zadnja
desna guma bila je ispuhana. Moda se otetila dok se vozio uz bankinu, po ljunku i

kamenju. Oiljci na limu izgledali su gore nego sinod. Ovako pranjav i blatan, volvo je izgledao kao
eksponat s auto-otpada. - udo da ste s tom krntijom i uspjeli dodi do Sarajeva. Pravo udo - smijao
se s vrata recepcioner. Iziao je na ulicu i krenuo traiti taksi. Jutro je bilo stu-denije nego u Zagrebu,
profesor je zakopao sako, i dok je hodao, pretezala je strana na kojoj je bio pitolj. Trebao je kupiti
onaj opasa s koricama, kakav nose policajci i ozbiljni gangsteri. Niz ulicu su trala djeca sa kolskim
torbama u rukama. Vikali su, imitirali amerike crnce i preskakali lanac, izmeu stupica, koji su
plonik dijelili od kolovoza. Mogli su imati deset ili jedanaest godina. Nosili su iroke, tri broja vede
hlae, sputene do pola bokova. Takve je ved vidio u Zagrebu. U njihovim je godinama i on jo uvijek
bio u Sarajevu, ali toga se vie nije sjedao. Osim da se kola zvala imenom nekoga predratnog
komunistikog atentatora, valjda Alije Alijagida, i da je u kutu uionice stajala velika kraljica pedi, koju
su loili na ugljen, i koja je stalno dimila. Ali to nije bilo dovoljno, nego bi dvojica iz zadnje klupe,
Stevo Kupreanin i Murat Zornid, akijom narezali komadide gumice, pa bi ih bacili na uarenu ped.
FREELANDER 177 w E, otkad se njih dvojice nije sjetio. Pamtio je glavobolju i smrad gume koja se
topila i loega ugljena iz Kreke, kakvim se loilo i kod kude, u Balibegovica ikma tri, vizavi Behdetove
pekare. Sjetio se i kako su, kad bi dolo ljeto, Stevo i Murat nabrali koprive iza kole, jedan kraj bi
zamotali u novine, a drugim bi arili djevojice po golim nogama. I njega, skupa s djevojicama. Noge
su mu bile prekrivene plikovima, otekle i crvene, kao dvije nedokuhane svinjske kobasice. Tata Ilija
sluao ga je kako se ali, tuno bi gledao u Karlove noge, a kad bi morao neto redi, samo bi apnuo dat de Bog! Mama Cica nita nije govorila. Jo uvijek je trajala obnova i izgradnja, graniari su na
granicama branili zemlju od Rusa, Staljin je bio iv, nodu su narodne neprijatelje sprovodili u Udbu, a
onda kamionima i stonim vlakovima prema jugu, u sigurne zatvore. Mama Cica je nosila zastavu na
prvomajskoj paradi, govorila je na otvaranju stadiona, pratila mladide koji su ili u Pariz, na susret
napredne omladine Europe. Ravnoduno je gledala njegove ozarene noge i potiho bi bjesnila jer je
tako nesnalaljiv, isti etveroprsti Ilija, pa ga u koli maltretiraju. Slutila je, mudra mama Cica, da de to
loe zavriti. A onda je umro tata Ilija, samo se jednoga jutra nije probudio. Bilo je to deset dana prije
kraja kolske godine. Nakon sprovoda u kolu je doao s crnim dugmetom, zai-venim na kolskoj
kuti, da se zna da je u alosti. Iao je prema koli, i gledao Murata s lijeve i Stevu s desne strane, 178
kako s koprivama saekuju djevojice. Djeake su kao i uvijek proputali. Pomislio je tada kako je vedi
i odrasliji od njih dvojice, jer je ostao bez oca. Oni su znali, i cijela je kola znala, da je umro Ilija
Baltazar Adum, uiteljica i direktor bili su mu na sprovodu, i Muratov otac bio je na sprovodu. Mislio
je da ga nede ozariti, pa kad su ga oinuli koprivama po golim cjevanicama, Karlo je po prvi puta
odgurnuo Murata, odgurnuo ga je jako, toliko jako da je odletio na lea, i udario glavom o stepenicu.
Sedam je dana Murat Zornid bio u komi. Osmoga je umro. Pokopan je pod zvijezdom petokrakom, na
Koevskome groblju, pola grada dolo je na tu sahranu. Te nodi doletjelo je kamenje u prozore
Balibegovica ikme 3. Bilo je to u petak. U ponedjeljak je drugarica Josipa Adum, roeno Stambolija,
sa svojim maloljetnim sinom Karlom napustila Sarajevo. Slali su za njom u Zagreb i nekakve
potjernice, jer je Muratov otac Salem, predratni komunist i prvoborac, traio da se sudi, i na
maloljetniki zatvor u Stocu, ili u Turopolju - kad im je ved tako stalo da budu Hrvati, osudi djeak koji
mu je ubio sina. Profesor Adum nije se toga sjetio ni kad je polazio na ovaj put. Pratio je djecu, i za
njima je, traedi taksi stajalite, doao pred kolu. Tamo je jednoga oca, koji je u kolu doveo kder
prvaicu, upitao gdje bi moglo biti stajalite.

udno ga je pogledao, a onda shvatio da ovjek nije odavde. FREELANDER 179 - Ama, samo podignite
ruku, stat de vam svaki koji naie. Ovdje vam je to ko u New Yorku. Zaustavio se prilino nov
mercedes, s konim sjeditima i ukljuenom klimom. Voza je bio mlad, jedva da je mogao imati
dvadeset godina, a kada je profesor upitao za Zavod svete Klare, nije znao to bi to uopde bilo.
Izvadio je mobitel, i nazvao informacije. - Dom staraca, to vam je dom staraca - objasnio mu je. Nije
se usudio redi taksistu da Zavod svete Klare nikako ne moe biti dom staraca, nego ga je pustio neka
vozi do adrese koju su mu dali na informacijama. Pomalo ga je brinulo da doktor Sunarid moda nije
pogrijeio vlastiti broj kada je slao telegram. Palo mu je na pamet da zamoli taksista da ponovo
nazove informacije, i da trai broj odvjetnika Joze Sunarida, ali nije to uinio. Zavod svete Klare
nalazio se u nekom polurazruenom predgrau, na junoj strani Sarajeva. Meu potleuicama i
viekatnicama u kojima bi se ivjelo na jednome ili dva kata, dok bi ostali zjapili prazni, izgorjele i
nesreene betonske ploe, izmeu kojih se vidjelo nebo, nalazila se posve nova staklena zgrada, u
svim bojama spektra, na ijem je mramornom proelju stajao natpis: Caritas Vrhbosanske
nadbiskupije, i ispod toga: Zavod svete Klare, dom za stare, nemodne i slijepe. Uao je unutra, za
portir-nicom je sjedila asna sestra, upitala ga je koga trai, na to se on spetljao, pa rekao da ne trai
nikoga nego je tu 180 sasvim sluajno, pa bi, moda, neto htio provjeriti. Upitao je da li je u ovome
domu, moda, ivio Tadija Melkior Adum. - ivio je, i ugasio se kao svijeda. Blago u Gospodinu -tiho
mu je, i sa smijekom rekla, ba kao da govori o djeaku koji je drvenim bojicama najljepe nacrtao
Boga, i dobio pohvalu pred cijelim vrtidem. - Ja sam mu nedak. - O, pa ba mi je drago, ustala je asna
sa svoje stolice, a kako de tek doktoru Sunaridu biti drago, sad ste sva trojica na okupu. Hodete da vas
povedem doktoru? Dizalom su se popeli na prvi kat, i ili dugim svijetlim hodnikom, niz koji je bio
prostrt svijetloplavi tepih. S obje strane bili su stakleni providni zidovi, i staklena vrata, kroz koja se
ulazilo u sobe, po dvadesetak sa svake strane, u kojima su na po etiri kreveta leali starci. Nekima je
bila prikljuena infuzija, drugima je iza lea stajao ekran elektrokardiografa, ali najvie je bilo onih
koji su naprosto leali, sa staklenim guskama privrdenim pod postelju, katkad sasvim goli, sive koe
i praznih pogleda. - Doktor Sunarid je u zadnjoj sobi, znate kao Ba-elik u onoj prii - pokuavala ga je
oraspoloiti. Sam je otkako je va stric otiao. Jozo Sunarid leao je na postelji, podignutog uzglavlja, s
daskom ispred sebe, na kojoj su bili tintarnica i papiri, i jedna debela knjiga. FRFFI ANflFR 181 - Morat
demo saekati da zavri, doktor ne voli kad ga se prekida u pola posla - rekla je asna sestra, i pruila
profesoru stolicu. Sjeo je i iz profila gledao starca velikoga kukastog nosa, sijedoga brka i koate
jagodice, kako umae pero u tin-tarnicu, i pie. inilo se da ih ne primjeduje. Nakon nekog vremena je
zastao, protresao po zraku papirom na kojem je pisao, zaklopio tintarnicu, oistio pero, papire
spremio u fasciklu, i okrenuo glavu udesno, tamo gdje su iza staklenoga zida sjedili profesor Adum i
asna sestra. Domahnuo mu je, kao da se ved poznaju. Soba je vonjala po acetonu. - Ne bojte se, ne
lakiram ja nokte, nego to vonja moja smrt. Ali neka vas to ne uznemirava, amice! Smijem vas tako
zvati? Znate, to me podsjeda na beke i zagrebake dane, na 1928, ispred knjiare Kugli, dok je jo bio
iv onaj nesretni Radid, stajali smo i gledali mlade dame, i ivot koji s njima prolazi, moj sarajevski
ahbab Milo Besarovid i ja. Imali smo osamnaest, sve je bilo pred nama, a

on mi je onda rekao: vidi, moj Jozo, mi sad tu stojimo, sunce je, jul mjesec, i sjedat demo se ovoga do
smrti, kako smo u Zagrebu jedan drugome govorili amice. ivot je kratak, a Sarajevo pogano, i
nedemo nas dvojica jedan drugome esto tako govoriti, jer bi nam u eheru kazali da smo pederi. E,
tako je to, moj amice, tako je to, moj Karlo, ono to je u Zagrebu normalno i uobiajeno, to ti je u
Sarajevu gadan pederluk. Zato du ti redi da te ne bih ni zvao da dolazi 189 UIMFNKnlFRftnVIf' u
Sarajevo, nede mi zamjeriti to sam preao na per tu, ipak si ti za mene dijete, ali tako je poelio tvoj
pokojni stric, moj dragi cimer Tadija, prije nego to mu je dua na nos izletjela. Htio je da se nad
njegovom oporukom naete vas trojica roaka, jer se nikada ranije niste sreli. Druga dvojica su jo
prekjuer dola, jedan je doletio iz Frankfurta, drugi je dojurio iz Beograda. urilo im se da vide koliko
im je ostavio starac kojega skoro nisu u ivotu vidjeli, i sigurno su, amice, mislili da je ved odavno
mrtav. Tko bi, dragi moj amice, s devedeset i kojom preivio opsadu Sarajeva? Ne, ne boj se, nedu te s
tim gnjaviti. Ionako nemamo puno vremena. Aceton sve jae vonja! To meni aneo Gabrijel kadi, da
pourim s vama trojicom, i poem tamo gdje su svi mladi. Vjeruje li, reci mi, kako ima neega poslije
ovog? Ne, bolje je da mi nita ne govori. Ne bih se htio i u tebe razoarati. Zna, drag si mi jer si
doao zadnji. Nije ti guzica zinula na strieve pare. Priao je kako je u nekoj svai tvom starom
odsjekao palac, i ovaj mu to nikada nije mogao oprostiti. Vidi to ti je ovjek, ivot mu se svede na
jedan palac. De, Boga ti, sjedi tu do mene, daj mi ruku da se rukujemo. Jozo Sunarid, doktor prava sa
Zagrebakog sveuilita, imenjak i prezimenjak zna li koga? - Znam - ree profesor - jednoga koji je
nestao bez traga, a prije toga bio je ustaki doglavnik. - Nije on nestao - smijao se Sunarid - nego se
sakrio, pa ga nisu mogli nadi oni koji su ga traili. Oni drugi uvijek su znali gdje je. FREELANDER 183 Pa gdje je bio? - emu to pitanje? - Sunarid je zvuao razoarano. - Ja sam profesor povijesti, lijepo bi
bilo da znam to je bilo sa Sunaridem. - E, na tu me nede uhvatiti, nikakvoga on nema znaaja za
povijest. Bolje da ga se nikada nitko vie ne sjeti. A sad hajde, fino to si me obiao, ali ja moram
raditi, moram vam pripremiti testament, i posvravati neke svoje poslove, sumnjam da du doekati
ovu nedjelju, odmarao sam se to sam se odmarao, ako ostane jo koji dan, mogao bi mi i na
sprovod dodi. alim se! Bolje ti je da ide svojim putem, u Zagreb ili gdje te vrag nosi. Otvaranje
testamenta zakazujem za 17 i 30, ili" za pola est. I nemoj kasniti, amice, to je u ovakvim prilikama
naroito nepristojno. Sad moe idi. asna sestra ispratila ga je do kapije, i pruila mu ruku. To mu je
bilo neobino. Prvi puta u ivotu rukovao se sa asnom sestrom. Zbog neega mu se uinilo da je to
nepristojno. Kao da je, estitajudi roendan, poljubio u usta prijateljevu enu. Kupio je kartu i sjeo u
autobus koji je vozio prema centru grada. Ljudi su ulazili, na svakoj sljededoj stanici autobus se sve
vie punio, profesor je sjedio na svome mjestu, zbijen uz prozor, dok su se ljudi oko njega gurali, jedni
druge udarali laktovima meu rebra, i borili se tako za ivotni prostor, kao da dolazi Sudnji dan, i
svaki je uzdah vredniji 184 od svega zlata i srebra. Pokuavao je da ih ne primjeduje, da izbije iz glave
misao kako bi sad bio jedan od njih, samo da Murata Zornida nije tako jako odgurnuo, ili da je Murat
makar na trenutak u njemu vidio ravnoga sebi, pa da je oekivao udarac. Cijeli je ivot proivio bez
misli o njemu, a sada mu se, pred kraj, eto, Murat vratio. Vratio se do Mauretanije. Volvu je ispuhala i
prednja lijeva guma, nagnuo se kao Titanic malo pred potonude. Atile nije bilo za recepcijom, pa se
profesor ustrao uz stepenice, da ga ne sretne. Soba je bila otkljuana, iako je bio siguran da ju je
zakljuao kada je odlazio. Preturao je po kuferu i provjeravao, ali svaka je stvar bila na svome mjestu.
U lanome dnu bila je kutija s mecima. Legao je, prevrtao se po postelji, neto ga je guilo, pa je
otvorio prozor, plaio se da ne zaspe i da mu se ne vrati san od sinod. Ispod prozora neki je djeak
igrao tenis. Napucavao je lopticu u zid, i

onda ju vradao ako bi pala unutar njegovoga polja, koje je precizno iscrtao kredom. Tako bi je i po
desetak puta udario reketom, a zid je uzvradao. Djeak je prenosio me. Igrali su Ljubiid i Federer, zid
je bio Federer, i bio je apsolutni favorit. Ljubiid je bio neto prehlaen, a i rame ga je zatezalo te se
oekivalo da bi mogao predati me bez borbe. U poetku djeak je izvjetavao smirenim glasom, tiho,
da ga ne uju oni koji ne znaju kakva se tu drama odigrava, i koji bi mu se, moda, smijali,
FREELANDER 185 ali nakon to je Ljubiid dobio prvi set, naraslo je i reporte-rovo uzbuenje,
zaboravio je na sve oko sebe, vikao je i sav u transu bodrio Ivana Ljubiica da izdri do kraja. Kod 4:1 u
drugome setu bio je izvan sebe: - Veliki Roger Federer je na koljenima, a Ivan udara za svoju raju, za
grad, za Ferhadiju, za Bosnu, za sve nas, i kroi prema historijskoj pobjedi, na terenima Indian VVellsa.
Nakon ovoga dana vie nita nede biti isto. Ali neeeee, Ivane, zar ba sad takva pacerska greka, zar
ne moe jo samo malo. Dragi gledatelji, njega boli rame, nadljudske su to muke, nitko to ne bi
izdrao, ali na Ivan i dalje se bori, i izdrava, protiv najvedega na svijetu, stranoga Federera, iz
zemlje okolade i najtanijih satova. Kakva tragedija, dragi gledatelj, jo jedan izgubljen poen, nije
mogude, a bio je na korak od pobjede, na servis od trijumfa. Pomolite se, vi koji vjerujete, pomolite se
jednome Bogu, na tri bosanska naina, da ovome hrabrom mladidu vrati snagu i sabranost. Ali
neeeee... Djeak je oigledno poeo putati zidu da osvaja poene, bacao se po betonu i teturao
ispred bijele crte, viudi da ga je mogla uti cijela ulica, u zgradi preko puta ljudi su izlazili na prozore,
neki su stajali i gledali, kao to je i profesor gledao. Bili su kao hipnotizirani onim to se dogaalo pred
njihovim oima. Ivan Ljubiid je na kraju izgubio od Rogera Federera, djeak se sav oajan rukovao s
nevidljivim supar186 nikom, i otiao, skrivajudi dlanovima lice, kao da plae. Ili je stvarno plakao.
Profesora je i dalje guilo, soba je bila puna praine, inilo mu se da die na krge. Obukao se i siao
dolje: - O, gospon Hadum, kako vae zdravlje, jeste li uzeli lijek? - Atila je imitirao zagrebaki govor, i
naglasio nepostojede H, da mu pokae kako zna to njegovo prezime znai. - Gdje je tu restoran? upitao ga je. - Vizavi, preko puta, odma iza doka, pa lijevo - cirku-sirao je Atila. - Nemojte se, boni,
ljutiti, krenite niz ulicu, pa dete naidi na restoran - vikao je za profesorom. Restoran se zvao Kuhinjica,
i imao je samo tri stola. Naruio je krvavi biftek, dvorila su ga dvojica mladih kuhara, bio je jedini gost.
Niti su oni puno ispitivali, niti se profesoru prialo, vakao je i gledao kako se krv razlijeva po tanjuru, i
kako komadidi karfiola poinju sliiti prosutim mozgovima malih vojnika, s verdunskoga fronta. Bilo
mu je bolje nakon to se najeo. Tada mu je palo na pamet kako bi mu bilo najbolje da ne eka pola
est, niti Sunaridevu predsmrtnu zabavu, nego da odmah sjedne u volvo, i krene prema Zagrebu. Da
mu nisu gume otile, moda bi tako i uinio. Zaputio se pjeice prema centru grada, preko Marijin
Dvora, pokraj Higijenskog zavoda, pa niz Titovu ulicu. Bio FREELANDER 187 je to jo jedan sunan
dan, poinjalo je bablje ljeto, najljepe i najtraginije doba godine, kada se svaki lijep dan ini
posljednjim. Mogu ti posljednji dani potrajati sve do kraja listopada, 1970, sjedao se, produili su do
petnaestog studenoga, ali time se ne mijenja dojam kako je svaki dan posljednji, i treba ga odivjeti
sa svijedu o tome. Kada bi cijeloga ivota trajalo bablje ljeto, svi ljudi bi vjerovali u Boga. Prepoznao
je prolaz u kojem je bila Mona Grazia. Uao je da vidi to je sad tamo, i naao se ispred

ustakljenog kafida. Bila je to ona ista zgrada, visoka siva austrougarska etverokatnica, sa zelenim
roletama na prozorima. Profesor je stajao nasred dvorita, i gledao hode li se netko pojaviti iza tih
prozora. Ali nije bilo nikoga. Obino je tako sa starim zgradama u centru. Ili unutra vie nitko ne ivi,
stanovi su pretvoreni u odvjetnike i notarske urede, ili stanari ive ved toliko dugo da vie i ne izlaze
na prozore. Niega sentimentalnog nije bilo na ovom mjestu. Ne bi ga bilo ni da je naao Monu
Graziju, istu onakvu kakva je bila 1944, i da je pogledao kroz izlog, vidio mamu Cicu kako pukovniku
Martiniju mjeri nogavice, nos joj je pedalj od pukovnikovog rasporka, a Karlo u crnoj uniformi stupa s
kraja na kraj dudana i na izmiljenom talijanskom pjeva pjesmu Duceu. Niega sentimentalnog nema
ni u ovom putovanju, samo runa prisjedanja, stezanje u prsima i briga za pitolj. 188 Sjeo je pred
kavanu preko puta Katedrale. Na kamenim stubama sjedili su srednjokolci, mladidi i djevojke, i
smijali se. Nitko nije ulazio, ni izlazio. Pio je stock, da ga malo rastrese i razbistri, i kladio se sa samim
sobom da de gledati toliko dugo dok se vrata Katedrale ne otvore. Ako tako ne uini, dogodit de se
neto loe. Zla mata nije mu kazala to, ali prijetnja je i ovako bila izreena. Naruio je jo jedan
stock. Pa onda jo jedan. Srednjokolci su se digli i otili. Na kamenim je stubama sjedio mladi
mukarac, kratke rie brade, i nervozno pogledavao na sat, pa je vadio mobitel, nekoga zvao, i tako
desetak puta. Naruio je jo jedan stock, ali se vrata Katedrale nisu otvorila. ula se sirena
vatrogasnih kola, zvuk juredih kamiona, i u tom se asu grupa turista, maleno njihovo stado,
uglavnom starci, ljudi rumene puti i svijetlih kosa, zaustavila ispred Katedrale. Vodi sa tapom na
vrhu kojega je bila ploica s brojem 3 popeo se na stepenicu, i poeo im neto ivo objanjavati.
Profesor Adum nadulio je ui, ali nije uspijevao uti koji je to jezik. Vrata Katedrale i dalje se nisu
otvarala. Vodi je dugo priao, mahao i neto pokazivao svojim tapom, pa je profesor zakljuio kako
se radi o nekoj katolikoj ekspediciji, koja je navratila u Sarajevo nakon to ih FREELANDER 189 je u
njihovim sarkomima, melanomima, anginama pecto-ris i poroznome dotrajavanju ila u mozgu
utjeila Gospa Meugorska, oslobodila ih svakoga straha i uputila da u miru idu svojim domovima, i
to prije umru, radi skoroga ponovnog vienja. Tko bi, osim katolika, toliko vremena provodio ispred
jedne, u osnovi nezanimljive i umjetniki bezvrijedne crkve, na brzinu sagraene po austrijskoj
okupaciji, kao neka vrsta duhovne kasarne okupatorskih snaga, prije nego nesretnoga naroda koji je s
okupatorom dijelio vjeru. Kasnije je ta crkva sluila kao ivi dokaz vjerske, nacionalne i kulturne
tolerancije, najprije srpskih karaor-devidevskih vlasti, pa komunista, da bi za etiri zvjezdane godine
Pavelideva pontifikata ponovo bila isto to i za Franje Josipa. A danas je ta Katedrala dokaz
muslimanske tolerancije, koja je, kao i svaka druga tolerancija na Balkanu, suptilan oblik prezira
prema svakome tko je ostao u manjini. Svidjela mu se ta misao, potrudit de se da ju zapamti. Onda je
vodi krenuo prema vratima Katedrale, a stado je pourilo za njim. Pritiskao je kvaku, lupao akom u
debela vrata, gledao ima li negdje zvono, a profesor se uplaio da de prekriti svoj zavjet, i da de mu
se zbilja dogoditi neto loe. Ali vrata su se otvorila, stado se slilo u hram, kao ulje niz lijevak na boci,
a profesor je pozvao konobara, da plati. Na Baariji je sjeo u taksi, stari rashrndani passat. Vozio ga
je uasno debeli, i isto tako priljivi mukarac s brkovima, koji je sliio na uru Deaka. 190 - A vi niste
odavde? - Nisam.

- ujem ja to dobro. Ne samo da znam ko nije odavde, nego razlikujem je li muterija iz optine
Centar, ili s Alipainog, s Vratnika, ili s Bistrika. To su vam dijelovi Sarajeva, kvartovi, u nas se kae
mahale - brbljao je, dok je profesor utio i smjekao mu se. - Tano se uje ako je ovjek s Mejtaa, a
ne s Bjelava. Od Mejtaa do Bjelava nema vam ni deset minuta hoda, dvjesto metara zrane linije, ali
ljudi drukije govore. Je li tako i kod vas? - Ne znam, ja vam to ne razlikujem. - A vi ste Slavonac? Nisam. Ja sam iz Zagreba. - Ma nemogude, mora da vam je neko Slavonac - taksist je bio razoaran,
traio je neku greku, kao centarfor kad trai kvrgu u travi nakon to je nabio loptu visoko preko gola.
- Nitko mi nije Slavonac. Osim susjeda iz prizemlja. - E, sigurno ste dobri s tim susjedom, kod nas se
kae komijom. alim se. I kaete da ste iz Zagreba. Lijep je Zagreb, imao sam tamo prijatelja iz
vojske, stanovao je na Trenjevci, zvao se Rastko Milovanovid. Znate li ga, moda? Velik je Zagreb, ali
moe biti da ga sluajno znate. Iao sam ja prije rata kod njega, ulica se zvala Rade Konara, je li ima
na Trenjevci ulica s takvim imenom? Ba mi je dobar bio. Kad mi je devedeset druge ena poginula,
znate, pala FREELANDER 191 granata, a jo su telefoni radili, poslao mi je petsto maraka iz Zagreba.
Velika je to onda bila para. Kae, nita se ti, Salko, ne brini, vratit de kad proe rat. Poslije su se veze
prekinule, a i mene je bilo na sve strane, gledao sam kako bi preivio, etvero djece mi je moja Mira
ostavila, valjalo ih je podizat, hranit, od granata uvat, i pravo da ti kaem, nije mi ni palo na pamet
kad bih se zatekao kod nekog telefona koji radi, da nazovem mog druga Rastka, i upitam ga kako je.
Danas mi je malo krivo zbog toga. Puno je i njemu bilo onih petsto maraka. Ali devedeset pete, im su
mi vratili telefon, prvi broj koji sam nazvao bio je njegov. Javio se neki enski glas, rekoh ja bi trebo
Rastka Milovanovida, moga druga, a kurva ko s nokta: ovdje vie ne ive etnici! Znate ta du vam
redi: izvinite, vi ste Hrvat, ali pika njoj materina ustaka! - Znam, svakakvih ljudi ima. - Tano tako,
dobro ste rekli. Ali da znate, nije fol, ali sad vam ujem da ste iz Zagreba. Ama, kakva Slavonija, uje
se taj meki, fini govor, onako malo kroz nos, ko kad Mirko Novosel govori. Niko mene ne moe
prevariti. Eto, devedeset i sedme, taksiram ja na aerodromu, kad eto ti onog pisca, poznatog, to sad
kod vas ivi. Sjedne on, a ja ga pitam - kako je, je 1' se to dolo u rodni grad? Pa kako je u Zagrebu? Pa
ta se pria, hode li Tuman jo dugo, kau da je bolestan? Sve ga navlaim da pria. A jo nismo ni
krenuli. Rekoh znam gdje te vozim, na Mejta te vozim. Kako 1Q? zna?, pita on mene. Fino, jarane,
sve Salko zna, ima Salko uho, Salko je svirao violinu u Narodnom orkestru, sve dok mi se kaiprst nije
ukoio. Pogledaj ga, i sad je ukoen! E, a kakav sam violinist bio, Menjuhin mi nije bio ravan. - Dobar
je Menjuhin bio - potvrdio je profesor. - Kako bolan nije, ja ga sedamdeset sedme sluao u dvorani
uro akovid. Jevrej, Rus, a u njemu ciganska dua, evo ovolika. Sviro klasiku, ta bi drugo, ali ulo mu
se da sutra moe zasvirati kod nas u Narodnom. Nema vie takvih ljudi. - Dobro ste rekli, ja isto
mislim da nema. - Sve je to, gospodine dragi, otilo u pizdu materinu. Otapa se Sjeverni pol, plove
sante leda, nema vie snijega, ni zime. Djeca se vie ne sanjkaju. A ljudi, samo gledaju ko je kakve
vjere i nacije, a ne kakav je koji kao ovjek. Eto, vi ste, naprimjer, Hrvat, a ja sam Bonjak, i ta nam
fali. - Nisam ja Hrvat. - Dobro, ivite tamo. Neto uglavnom jeste. - Neto - uzdahnuo je profesor.
Doekala ga je ista asna sestra. Rekla mu je da doktoru Sunaridu nije dobro, jako se uzrujao, jer su
gospoda Mihai-lo Adum i Petar Ivanan rekli da nede dodi, vie ih ne zanima oporuka, vikali su na
staroga gospodina, kako ih nije sram i strah od Boga.

Jozo Sunarid sjedio je na svojoj postelji podignutog uzglavlja i s jastucima pod leima. Daska na kojoj
je inae FREELANDER 193 pisao bila je prekrivena bijelim stolnjakom, sa crvenim vezenim
ornamentima. Na stolnjaku je bila velika zapeadena kuverta. Nasuprot krevetu stajale su tri fotelje,
presvuene crnom koom, stoid, tri ae i bokal s vodom. U kristalnoj koarici, koja je izgledala kao
dio nekoga starog svadbenog servisa, bile su izlomljene kockice okolade. Rukovao se s odvjetnikom,
i sjeo. Starac je razlomio peat, i pravim pravcatim njemakim oficirskim bodeom otvorio kuvertu.
Profesor se zagledao u no, koji bi poprilino kotao u zagrebakim antikvarijatima. Dok je Jozo
Sunarid drhtavim glasom itao ispovijest svoga dugogodinjeg prijatelja, koju je profesor malo sluao
a malo bi se preputao mislima o njemakome bodeu i acetonskoj dui Joze Sunarida, jer ga je
strahovito nervirao patetini ton Tadije Melkiora Aduma, koji se u obradanju trojici nedaka, priznajudi
da ih nije vidio od njihovoga djetinjstva, a Mihaila nikada, sluio svim onim emocionalnim ucjenama,
kakvima roditelji u vrijeme nedjeljnih rukova doekuju i ispradaju vlastitu djecu. Profesor nije elio
da ga se dotakne nijedna od tih rijei, putao ih je da plove mimo njega, gledao je kako se Sunarid
mui, izgleda bitno loije nego jutros, jedva die, i kao da se topi i nestaje sa svakom proitanom
rijei. Nimalo u profesoru nije ostalo nade da bi mogao naslijediti neko bogatstvo. Jo prije nego to
je nazvao broj koji je 194 odvjetnik naveo u telegramu, i prije nego to je saznao to je uopde Zavod
svete Klare, dok je putovao prema Sarajevu, na skretanju za Plehan, kada su mu se u snu priviali
ljudi u franjevakim habitima, profesor Adum znao je da nasljedstva nema, osjedao se kao prevarant i
izdajnik, jer je prevario onoga koji sada, nagnut kao Titanic, stoji ispred motela Mauretanija. S
vremenom se vie nije plaio da je sve to klopka, da ga netko eli namamiti i oteti, ali njegova greka,
jer se polakomio, i jer je krenuo na ovo putovanje, nije time postala manja. Hladno je sasluao
posljednju reenice testamenta Tadije Melkiora Aduma: - Sva moja uteevina, poloena na raunu
Cirike banke broj 345-23-1112, ifra Freelander, u iznosu od 120.000 vicarskih franaka, plus
neupisane kamate od sijenja 1987, do dana kada se raun po oporunom nalogu isprazni i zatvori,
ima se podijeliti na jednake dijelove izmeu Mihaila Adum, Petra Ivanan i Karla Adum, ili na one od
trojice imenovanih, koji itanju oporuke budu nazoili, dok se izoni oporukom izuzimaju. Pri zdravoj
pameti, malo pred susret s Gospodinom, na provjeru ove listove (sedam, brojem 7, ispisanih s jedne
strane) dadoh odvjetniku doktoru Jozi Sunaridu, i ovjerih pri veleposlanstvu vicarskome u Sarajevu.
U potpisu, inicijalima, T.M.A. Starac je ispustio i posljednji list, potpisao se na pripremljen papir, i
mahnuo prema vratima: FREELANDER 195 - Sad moete idi, ja sam zavrio. Ne ljutite se, niste popili
sok. Profesor je uzeo fascikl s dokumentima i pozdravio odvjetnika, ali on vie nije gledao prema
njemu, i nije odgovorio. asna sestra ispratila ga je do izlaza. Zaeljela mu je sredu, ali nije mu pruila
ruku. Stajao je kraj ceste koja je ila prema gradu i ekao da naie taksi. Uz cestu se pruao niz
obiteljskih kuda, jednokatnica sagraenih u sedamdesetima. Ispred svake je kude bio vrt. Neki su u
njemu sadili salatu i paradajz, negdje su rasle rue, a ispred nekih je kuda izdikljala tra-vuljina, irili
su se podivljali grmovi jorgovana, poluosueni brljan i zaputena rua penjaica. U tim su kudama,
mislio je, ivjeli nesretni ljudi, ili oni koji su u ratu izgubili sina, brata ili pamet, pa su se nakon toga
predali. Prvi puta mislio je o njima, i o zadnjem ratu u Sarajevu. Ako je iv, Muratov otac Salem danas
ima preko devedeset godina. Dugo tom cestom nije nailazio nikakav auto, pa tako ni taksi, i profesor
se zabavljao zamiljajudi to je s ljudima iza vrtova bijelih kuda, s asimetrinim kosim krovovima i
fasadama koje podsjedaju

na lica s kubistikih portreta ena. Slina naselja nicala su u to vrijeme po cijeloj Jugoslaviji, kudice su
dodjeljivane radnicima boljih poduzeda, a oni su svome naselju nadijevali ime. Ovo je mogao biti
Gradid Pejton. Tako se u ono vrijeme zvala sreda. Premetao je fasciklu iz ruke u ruku, dlanovi su mu se
znojili od plastificiranog kartona, dan je bio nekako sparan, 196 a kako se sputao sumrak, kao da je
zraka bivalo jo manje. I u tom bi asu, da mu je ostavljeno da bira, vie volio da nije poao na ovo
putovanje. Bio je umoran kao pas, stari profesor Karlo Adum, dok je stajao sam uz pustu cestu koja
vodi prema gradu, pokraj kuda u kojima se nisu palila svjetla - kao da je nestalo struje, i onom
jednom, slobodnom rukom mahao je prema crvenome golfu. Taksist je bio kotunjav i ispijen ovjek, i
nije bio pretjerano razgovorljiv. Puio je, i otresao pepeo kroz prozor. im je dopuio cigaretu, zapalio
je drugu. - Znam da mi ne valja - rekao je, i ponudio profesora. im je zapalio, i povukao prvi dim,
pokajao se. Sve manje je oko njega bilo zraka. Kao da se atmosfera uvlaila u sebe, ili su snana pluda
navijaa, koji su se vradali s neke utakmice, podisala sav zrak. Bilo ih je na stotine, ili su uz Miljacku,
mahali zastavama i pjevali navijake pjesme. Silazili su na kolovoz, tramvaji su zvonili da ih potjeraju,
taksist je rekao: - Bila je to velika pobjeda!, a profesor je drao cigaretu u ruci i prinosio je ustima kao
da pui, jer mu je bilo neugodno da je, ponuenu, odmah ugasi. Nije mogao govoriti, i bio je zahvalan
taksistu to uti, i uvlai svoje dimove kao da se pokuava ubiti tako to de vlastitu duu usisati skupa
s dimom. Prije nego to se zaustavio pred Mauretanijom, taksist je zapalio i tredu cigaretu. FBFFI A N
F) F R 1Q7 Na volvu je bilo razbijeno staklo na vozakim vratima. Provalnik je iupao autoradio, koji
nita nije vrijedio, i ispreturao pretinac za rukavice. Uz komandnu plou virile su ice, sjedalo je bilo
puno razbijenoga stakla, po podu su leale rasute kiki karamele. Otvorio je gepek i ustanovio da su
ukradeni dizalica, komplet alata i Ivankina stara kina kabanica. Sto de nekome stara kina kabanica?
Atila je sjedio iza pulta i itao novine. Na nosu je imao nekakve smijene naoale, s ruiastim
damskim okvirima, nalik na leptira rairenih krila. - O, to ste vi, Hadume dragi! Doputate da vas tako
zovem? I vi ste roeni Sarajlija, znate to je toplina meuljudskih odnosa. - Razbijeno mi je staklo na
autu. - Ama nije mogude! To da se pred naim hotelom dogodi, pa ne mogu vjerovati. Hodete li da
zovem policiju, da naprave zapisnik? Nije mu odgovorio, nego je poao stepenicama prema svojoj
sobi. Svaka je bila barem dvostruko via nego jutros, gubio je dah dok ih je savladavao, gledao je u
vrhove cipela, kao da de si i tako pomodi pri uspinjanju, i nikako se nije mogao sjetiti je li ih ranije
vidio, ili se penjao i sputao a da ih i ne primijeti. Bile su to one rune i neobraene betonske
stepenice, kao u nedovrenim novogradnjama. Uspinjao se profesor po njima, tjeedi se da mu je
uvijek bilo teko penjati se, ali da o tome nije mislio, a sada, eto, misli. Teak lQfi mii iFNKn iFRnnvir:
je i sparan dan, daleko je od kude, pa je, valjda, normalno da mu bude gore nego inae. - A vaa gripa,
ta je s vaom gripom - vikao je odozdo Atila - pazite da vam na pluda ne prede. U tim godinama to se
zaas dogodi, a onda, halali ga Huso materi, idete ekspresnim put ahireta. uvajte se toga, gospodine
moj, premda, ne bi bilo loe, pa da vas u Sarajevu pokopaju, bezbeli pod kriem. Ionako se po
Zagrebu bunite kako vie nema krstova po Sarajevu, pa, eto, da svojim primjerom doprinesete
opstanku hrvatskoga nacionalnog bida u Bosni.

Profesor se nije mogao okrenuti, nije mogao odgovoriti recepcioneru, zaprijetiti mu da de ga prijaviti,
jer se morao boriti za dah i jer je pokuavao uskladiti neto o emu nikada ranije nije mislio:
podizanje noge prema sljededoj stepenici i uzdah pa izdah. udno kako mu je to vazda promicalo
mimo pameti, mislio je, a nije mala stvar, i nije mali talenat, pronadi na stubama sklad izmeu nogu i
pluda. Kao Jan Vennegoor Of Hesselink, kada se s vrha es-naesterca sjuri prema golu. Profesor Adum
bi kasno nodu sjedio ispred televizora, i ekao da reporter Eurosporta izgovori to ime: Jan Vennegoor
Of Hesselink. Sputali su mu se kapci, spavao je u svojoj fotelji, i budili su ga povici sa stadiona, ali nije
odustajao. FREELANDER 199 To ime, neobino kao Burski rat i kao zastava Nepala, bilo je njegova
nodna molitva. Kad bi ga uo, miran i ispunjen odlazio je u postelju. Bez daha popeo se na najviu
stepenicu. Prodisao je dok je otkljuavao vrata sobe. Vidi, vidi, danas mu vie nisu vrljali po sobi i
preturali po stvarima. Otvorio je prozor, i udahnuo hladan veernji zrak. Tada mu se uinilo kako je
sve u najboljem redu, bezrazlono ga je hvatala panika, dou takvi dani, najvanije je da se ovjek
smiri i sabere. Gledao je dolje, na betonsko dvorite na kojem se danas odigravao povijesni me
izmeu Ljubiica i Federera, koji je Ljubiid morao izgubiti, jer nema rtve bez poraza. im ponu
pobjeivati, ljudi, kao i narodi, prestaju biti rtve. I onda im nije lako ivjeti. Pomislio je da mu se to
opet vrada lucidnost. Treba pisati pisma italaca. U ovim godinama to je neka vrsta duhovne
gimnastike. Izvadio je pitolj iz depa i spustio ga na postelju, pokraj fascikla s Tadijinim
testamentom. Stao je i zagledao se u ta dva predmeta na runoj sintetikoj dekici, predratni proizvod
vukovarskog Vuteksa, i inilo mu se da bi to bio dobar poetak nekog trilera. teta, vie se ne snimaju
takvi filmovi. Legao je onako odjeven. Jo mu je bilo rano za spavanje, nije jo bilo ni pola deset. Htio
je, nakon to malo ohane, da izae van i neto poje200 de. Izvadio je papir iz fascikla, i jo jednom
proitao kraj testamenta. Cirika banka, broj rauna 345-23-1112, ifra Freelander. Tko smilja
bankovnu ifru? Klijent ili sama banka? Tadija Melkior Adum od kraja 1986. nije upisivao kamate, to
znai da od tada nije mijenjana ni ifra rauna. Je li u to vrijeme postojao freelander, Land Roverov
model, ili se to ime kasnije pojavilo na stranjicama automobila koji su pretjecali profesora u volvu?
Bio je siguran da 1986. freelandera nije bilo, i zamiljao je kako iz niega, od pustih i praznih rijei,
nastaje Tadijina ifra. U Ziirichu, Genevi ili Bernu, u Grazu ili Beu, Salz-burgu, tamo gdje je otvorio
raun, pred sobom su imali starca iz nepoznate zemlje, iz grada koji je poznat samo po tome to je
tamo ubijen jedan austrougarski princ, a izvan te informacije i ne postoji, nema ga i ne ivi, kao to ne
ive ni gradidi u Poljskoj, Bukovini, Rumunjskoj, Bugarskoj, Transilvaniji, koje su izmiljali i zatim
pomno opisivali Isaac Bashevis Singer i Gregor von Rezzori. Dok je otvarao raun, Tadija Melkior
Adum bankovnim je slubenicima bio lik iz prie. Da su jo znali kako je roenome bratu u svai
odsjekao palac, bili bi sigurni da izvan prie i ne postoji. Govorio je udnim i pranjavim njemakim
jezikom, kao i Karlov otac, jezikom u kojemu su bili sauvani ceremonijali vjenanja, oficirski balovi i
sprovodi, itanja proglasa o pohvali i odlikovanju, objavljenog po Franji Josipu Prvome, jezikom kojim
su govorili sudski pristavi FREELANDER 201 u istonim austrougarskim provincijama, ali i policajci u
uspomenama Stefana Zweiga. Nijedna stvarna zemlja tom starcu nije pripadala, a vrijeme u kojem je
ivio teklo je mimo njihovoga bankarskog vremena, u njegovim putnim ispravama bili su upisani
imaginarni podaci o zaviajnosti

i priroenju, anamneza drave koja de uskoro nestati. Zato je on za njih bio Freelander, apatrid u
nastajanju, onaj kojega vie nede biti, ovjek od zemlje slobodan, lutalica bez putnih papira, repa bez
korijena... Profesor Adum spavao je, i sanjao ulicu slijepih prozora, i sebe u mrtvakome kovegu.
Sanjao je svoj strah od Atile, kojega u snu nije bilo. Razrogaenih oiju i polurastvorenih usta profesor
je mrtav ekao da Atila stigne. Nije ni primijetio kad mu se tanka ledena zmija uvukla u usta, i
sputala se niz grlo... Srce mu je udaralo, u glavi mu je pulsirao estok bol. Nije znao to se to dogaa,
da li jo uvijek sanja, i u svome je snu oivio, ili je budan, i pod njegove sobe se trese od tutnja
bubnjeva i urlika truba. Kao u Mahlerovoj simfoniji, putenoj niz Srbiju, prema Albaniji i Makedoniji,
da se po njoj nahvataju lokalni zvukovi i obiaji, limeni su tonovi udarali iz prizemlja, i na putu prema
nebu, digli su profesora Karla Aduma iz njegove postelje. Pogledao je na sat, ostalo je jo pola sata do
ponodi. Zaboravio je pitolj na jastuku, i krenuo dolje, da Atili konano kae sve to mu ima za redi.
Tresnuo je vratima za 202 sobom, ali tresak se nije uo, jer je go udarao neki divlji, ubrzani ritam,
koji je gutao svaku drugu lupu. Strao je niz stepenice, iznenaujude lak na nogama, i poeo vikati na
Atilu, koji je sjedio za svojim pultom i itao novine. Atila mu se smijao, i samo ga poticao da nastavi.
Rastao je u profesoru bijes, i izmiljao je sve gore i strasnije psovke: mrtvu majku i oca mu je psovao, i
tri sestre, brata - podanika Jozefa Antala, i bratovu devetomjesenu kder! Ti si muslimansko sluine,
vikao je na njega, ti si Srbin, na to se Atila zakocenio od smijeha, zacrvenio se i pomodrio, kao da se
gui zalogajem kruha, a Karlo Adum osjetio je kako ga nadrasta njegov gnjev, i kako se sav pretvara u
jedan mali zgreni bijes, njegove ruke, noge i utroba, glava i oi. I srce mu zastaje jer glava vie ne
moe smisliti uvredu. Probudio se bez zraka, s bolom u prsima, u grudnoj kosti, kao da ju mrve i lome
pneumatski ekidi. Nije mogao pustiti glasa od sebe. Nije mogao ustati na noge. vrsto se drao za
pitolj, i puzao prema vratima sobe. Uspio ih je nekako otvoriti, a onda je ponovo pokuao vikati, ali
mu je iz pluda iziao samo bolan pisak. To ga je silno izmorilo. Moda je prolo pet minuta, moda i
pet sati ili pet godina, kada je nastavio puzati niz hodnik. Drvene iglice zabijale su mu se pod nokte i u
dlanove, ali to ga nije boljelo. Kada bi uspio udahnuti, osjedao je jak miris praine i ugljenog dima,
miris DDT-a i stjenica, Balibegovica ikma 3, vizavi Behdetove pekare, i mislio je kako ni sada nema
FREELANDER 203 u istonim austrougarskim provincijama, ali i policajci u uspomenama Stefana
Zweiga. Nijedna stvarna zemlja tom starcu nije pripadala, a vrijeme u kojem je ivio teklo je mimo
njihovoga bankarskog vremena, u njegovim putnim ispravama bili su upisani imaginarni podaci o
zaviajnosti i priroenju, anamneza drave koja de uskoro nestati. Zato je on za njih bio Freelander,
apatrid u nastajanju, onaj kojega vie nede biti, ovjek od zemlje slobodan, lutalica bez putnih papira,
repa bez korijena... Profesor Adum spavao je, i sanjao ulicu slijepih prozora, i sebe u mrtvakome
kovegu. Sanjao je svoj strah od Atile, kojega u snu nije bilo. Razrogaenih oiju i polurastvorenih usta
profesor je mrtav ekao da Atila stigne. Nije ni primijetio kad mu se tanka ledena zmija uvukla u usta,
i sputala se niz grlo... Srce mu je udaralo, u glavi mu je pulsirao estok bol. Nije znao to se to
dogaa, da li jo uvijek sanja, i u svome je snu oivio, ili je budan, i pod njegove sobe se trese od
tutnja bubnjeva i urlika truba. Kao u Mahlerovoj simfoniji, putenoj niz Srbiju, prema Albaniji i
Makedoniji, da se po njoj nahvataju lokalni zvukovi i obiaji, limeni su tonovi udarali iz prizemlja, i na
putu prema nebu, digli su profesora Karla Aduma iz njegove postelje. Pogledao je na sat, ostalo je jo
pola sata do ponodi.

Zaboravio je pitolj na jastuku, i krenuo dolje, da Atili konano kae sve to mu ima za redi. Tresnuo je
vratima za 202 sobom, ali tresak se nije uo, jer je go udarao neki divlji, ubrzani ritam, koji je gutao
svaku drugu lupu. Strao je niz stepenice, iznenaujude lak na nogama, i poeo vikati na Atilu, koji je
sjedio za svojim pultom i itao novine. Atila mu se smijao, i samo ga poticao da nastavi. Rastao je u
profesoru bijes, i izmiljao je sve gore i strasnije psovke: mrtvu majku i oca mu je psovao, i tri sestre,
brata - podanika Jozefa Antala, i bratovu devetomjesenu kder! Ti si muslimansko sluine, vikao je
na njega, ti si Srbin, na to se Atila zakocenio od smijeha, zacrvenio se i pomodrio, kao da se gui
zalogajem kruha, a Karlo Adum osjetio je kako ga nadrasta njegov gnjev, i kako se sav pretvara u
jedan mali zgreni bijes, njegove ruke, noge i utroba, glava i oi. I srce mu zastaje jer glava vie ne
moe smisliti uvredu. Probudio se bez zraka, s bolom u prsima, u grudnoj kosti, kao da ju mrve i lome
pneumatski ekidi. Nije mogao pustiti glasa od sebe. Nije mogao ustati na noge. vrsto se drao za
pitolj, i puzao prema vratima sobe. Uspio ih je nekako otvoriti, a onda je ponovo pokuao vikati, ali
mu je iz pluda iziao samo bolan pisak. To ga je silno izmorilo. Moda je prolo pet minuta, moda i
pet sati ili pet godina, kada je nastavio puzati niz hodnik. Drvene iglice zabijale su mu se pod nokte i u
dlanove, ali to ga nije boljelo. Kada bi uspio udahnuti, osjedao je jak miris praine i ugljenog dima,
miris DDT-a i stjenica, Balibegovica ikma 3, vizavi Behdetove pekare, i mislio je kako ni sada nema
FREELANDER 203 mame Cice da mu pomogne, u Opatiji je, eta uz more s pukovnikom VVeberStipevidem, pa ga je uhvatila tuga, veda od svakoga bijesa, i zaplakao bi da je u pludima bilo zraka za
pla. Stezao je pitolj, i gledao niz betonske stepenice. Profesor Karlo Adum upravo prikuplja snagu za
taj jedan, ivota vrijedan pokret. Zatim baca pitolj niza stepenice. uje kako metal udara o beton, i
nastavlja se kotrljati i poskakivati do dna stepenica. Glasan je to zvuk, ljudi de ga sigurno uti.
Profesor Karlo Adum sretan je, on vjeruje da dolazi spasenje.