You are on page 1of 6

Egipat

Povijest Egipta prouava pomona znanost poznata pod nazivom Egiptologija, a


poeci joj seu na kraj 18.st. kada je Napoleon u svoj pohod na Egipat poveo i znanstvenike.
Jedan od njih, Jean Francois Champollion, koji je uspio je deifrirati egipatsko pismo
hijeroglife, koristei se pronaenom kamenom ploom, tzv. ploa iz Rosette na kojoj je
isti tekst zabiljeen hijeroglifima, demotskim pismom i alfabetom.
Sveenik Maneton (3. st. pr. Kr.), podijelio je egipatsko kraljevstvo na 30 dinastija i
nekoliko veih razdoblja (preddinastiko razdoblje, dinastiko i razdoblje ujedinjenja [Stara,
Srednja i Nova drava], kasno i grko doba).
Za razliku od Eufrata i Tigrisa, Nil je vrlo pouzdana rijeka, koja je svoje obale
naplavljivala u vrijeme kada je to najpogodnije za poljoprivredne aktivnosti naplavljuje u
lipnju, a voda se povlai tijekom listopada. Tijekom tog razdoblja poplava, Nil za sobom
ostavlja bogati sloj plodne crne zemlje u pravo vrijeme za zimsko sijanje itarica. Nil je
osiguravao Egipane i sjajnom mogunou komunikacije i transporta. Rijeka tee prema
sjeveru i osigurava lakou plovidbe u tom smjeru, a istodobno glavni vjetrovi puu prema
jugu, to osigurava brodovima mogunost plovidbe kontra struje.
Nije stoga udno to se uz stari Egipat
dodaje naziv "dar Nila". Egipat je bio
znatno izoliraniji od ostalih starih
civilizacija, posebno onih u Mezopotamiji,
a kao rezultat takve izoliranosti, egipatska
civilizacija mogla se slobodnije razvijati
bez straha od osvajaa, ili mijeanja
kultura to je karakteriziralo civilizacije
Mezopotamije.

Slika 1: Nil kao ila-kucavica Egipta.


Preddinastijski Egipat bio je podijeljen u
Osigurava plodnu zemlju i slui kao glavna
dva kraljevstva: Gornji Egipat (uz dolinu
transportna ruta.
Nila, uzvodno) i Donji Egipat (uz deltu
Nila). Menes (poznat
i
po
imenu Narmer)1 koji je ivio oko 3100. g. pr. Kr.. kao vladar Gornjeg Egipta, ujedinio je
Gornji i Donji Egipat te utemeljio svoju prijestolnicu u Memfisu. Glavni izvor koji nam
govori o ujedinjenju Egipta je paleta za minkanje kralja Narmera. Cijela je zemlja
centralizirana u rukama kralja koji je uivao vlast kakvu je danas teko zamisliti. Dok su
narodi Mezopotamije vjerovali da su njihove kraljeve bogovi izabrali kao svoje sveenike,
Egipani su bili uvjerenja da njihovi kraljevi jesu bogovi, koji su na zemlju doli donijeti red,
istinu
i
pravdu.
Takav
oblik

1 Neki povjesniari smatraju da je Menes i Narmer ista osoba, drugi smatraju da


je Narmer i Serket (kralj korpion) ista osoba, a trei pak smatraju da je Menes i
Horus-Aha ista osoba.

vlasti u kojem je vladar bog naziva se teokratska


monarhija. Kraljevi su u doba Stare Drave
predstavljani kao sinovi tada glavnog boga
Raa ili boga Sunca. Za ivota kralj je
bio Horus (bog
Neba),
a
nakon
smrti
postaje Oziris (bog Podzemlja). Ispod kralja bila
je hijerarhija sveenika i inovnika od
guvernera provincija do lokalnih skupljaa
poreza. Sastav egipatskog drutva popunjavali su
radnici,
seljaci
i
robovi.
Kad god bi kraljevi-bogovi imali viak
financija, a to je tijekom Stare Drave bilo
pravilo, jer su imali monopol na svu trgovinu i
poreze na sve proizvode doline Nila, pokuali bi
Slika 2: Stepeniasta piramida u
dokazati svoju veliinu gradnjom monumentalnih
Sakkari, djelo graditelja Imhotepa za
grobnica piramida, koje su postale spomenici
svog kralja-boga Djosera iz III dinastije.
njihove slave i besmrtnosti sve do
danas. Imhotep, savjetnik kralja Djosera iz III
dinastije, projektirao je i izgradio prvu
piramidu u Sakkari, koja jo pokazuje
utjecaj zigurata s podruja Mezopotamije, ali za
razliku od zigurata, koji su graeni od cigle,
piramide su graene kamenom. Stara Drava
dosegla je svoj vrhunac u vrijeme IV. dinastije,
a simbole tadanjeg bogatstva i moi
predstavljaju
kraljevske
piramide,
na
lokalitetu Giza (blizu
dananjeg
Kaira): Keopsova (najvea kamena graevina
147m,
potpuno
savrenih Slika 3: Velika ili Keopsova piramida.
proporcija), Kefrenova i Mikerinova, a pokraj Savrenstvo egipatskog graditeljstva.
njih stoji Velika Sfinga kao uvarica grobnica,
vjerojatno predstavlja Kefrena. Na izgradnji piramida radili su seljaci prije sezone sijanja
itarica, kada je Nil naplavljivao, pa su bili slobodni.

Stara Drava zavrava u anarhiji koja je u egiptologiji poznata kao Prvo


Meurazdoblje. To je vrijeme kada propada centralna uprava zbog mnogih razloga, a jedan
od glavnih je porast nezavisnosti mnogih lokalnih namjesnika, koji su postali gotovo
samostalni vladari na svom podruju. Krizu su dodatno produbljivali i upadi stranaca iz Delte
(sinajski beduini). A opem kaosu pridonijela je i klimatska promjena, koja je uzrokovala
velike sue, pa vie nije bilo bogatih naplavina Nila, to je uzrokovalo propast usjeva, pojavu
gladi i oajniku potragu za hranom.

Slika 4: Hram Amona u Karnaku. U stvari to je velianstven


kompleks hramova koji se alejom sfinga spajaju s drugim
kompleksom hramova u Luxoru. Svaki vladar je neto
nadograivao, tako da se hramski kompleks gradio od Stare do
Nove Drave.

Ureenu
situaciju
ponovno uspostavljaju
kraljevi XI. dinastije,
kojima je sredite
grad Teba.
Vrhovni
bog u Tebi bio je
Amon (nevidljivo
sveprisutno
boanstvo), koji se
udruuje sa bogom
Sunca Ra, te tako
nastaje novi nacionalni
bog u Egiptu Amon
Ra, koji e ostati
glavno boanstvo u
Egiptu sve do kraja. U
njegovu ast vladari
Srednje Drave poeli
su
izgradnju
velianstvenog hrama
u Karnaku.

Postojanost Srednje Drave razorena je upadom Hiksa. Povjesniari jo nisu u potpunosti


sigurni tko su bili Hiksi (tako su ih Grci nazivali), a sami Egipani nazivali su ih "kraljevistranci". Pretpostavlja se da su bili zapadnoazijski narod sa prostora Palestine i Sirije.
Vladavina Hiksa trajala je od XII. XVIII. dinastije i to se razdoblje u egipatskoj povijesti
naziva Drugo Meurazdoblje. Hiksi su bili vrlo pristojni osvajai koji su tovali egipatske
bogove, gradili im hramove, ali bili su nepoeljni samo zato to su stranci. Egiptu su donijeli i
naprednu vojnu tehnologiju, prije svega bojna kola koje vuku konji, modernije lukove i
strijele to je kasnijim egipatskim vladarima omoguilo voenje ofenzivne politike.
Od XVIII. dinastije vladari iz Tebe uspostavljaju ponovno centralnu vlast i
organiziraju Egipat kao vojnu dravu. Proirili su vlast prema Maloj Aziji, gdje su doli u
sukob sa drugim velikim kraljevstvom razdoblja Bronanog doba Hetitima. Faraoni Nove
Drave nisu se vie uzdali u geografsku izolaciju, da bi osigurali kontinuitet Egipta, ve su se
aktivno ukljuili u ofenzivne ratove ne bi li tako stvorili teritorijalne barijere izmeu Egipta i
potencijalnih osvajaa. Osvajaka politika ipak e donijeti velike promjene Egiptu, jer e
utjecaj s podruja Plodnog polumjeseca ui u Egipat. Egipani e se susresti s novim
jezicima, religijama, , velika bogatstva doi e ponajvie u ruke sveenicima velikih
hramova, koji e postati bogati kao faraoni i sl.
Iz doba XVIII. dinastije potjee i jedna od najpoznatijih vladarica u povijesti
Hatepsut, koja je na vlast dola dravnim udarom, koji je opravdala tvrdnjom da je to
Amonova elja.Ona je bila ker Tutmozisa I., a udala se za njegovog sina Tutmozisa II.
kojeg je imao sa drugom enom, a on je pak sa enom iz harema imao sina Tutmozisa

III. koji je bio legalni nasljednik prijestolja, ali mu je Hatepsut oduzela vlast. Nije vodila
ratove, ali je poduzimala este trgovake ekspedicije, posebno u Punt (vjerojatno dananja
Somalija). Punt je za Egipane bio Orient mitska zemlja blagostanja odakle su stizali
mnogi proizvodi koje Egipani nisu poznavali. Sjeanje na sebe Hatepsut je osigurala
izgradnjom velianstvenog hrama u Dolini kraljeva (Deir el Bahra), koji se sastoji od dva
trijema: trijem boanske Hatepsut i trijem ekspedicije u Punt.
Nakon njene smrti Tutmozis III. dao je izbrisati njeno ime sa svih spomenika. Sam
Tutmozis III. poznat je po brojnim (17) vojnim ekspedicijama, nakon ega se Egipat proirio
na Siriju i Palestinu, a Tutmozis III postao najmoniji vladar svijeta.
Tijekom Nove Drave, tradicionalni odnos izmeu kralja-boga i njegovog sveenstva
poeo se mijenjati. Amonovi sveenici postajali su sve bogatiji i moniji, a sveenicima
Ozirisa popularnost je posebno rasla kod bogatijih Egipana, kojima su oni osiguravali
besmrtni ivot, naravno za dobru lovu. U takvim uvjetima pojavio se momak koji je sve te
tendencije elio promijeniti. Amenofis IV, elio je odbaciti sva boanstva u cijelom Egiptu, i
uvesti tovanje jednog boga, kojeg je nazvao Aton sunev disk. Sam faraon je promijenio
ime
u Ehnaton (slava
Atonu), a njegova prekrasna
ena Nefertiti, za koju se
sumnja
da
je
igrala
znaajnu ulogu u stvaranju
kulta Atona, mijenja ime u
Nefernefruaton (najljepe
od
najljepeg
je
Aton).Centar
vladavine
preseljen je iz Tebe u novo
podignuti
grad Aketaton
(Atonovo obzorje). Svoje
podanike slao je irom
Egipta da sa spomenika
briu Amon-Raovo ime, jer
sada
je Aton
stvoritelj
svega, a sam faraon je
njegov sin. Mnogi su se
povjesniari pitali koji su
motivi bili glavni za takvu
Slika 5: Oputeni obiteljski portret Ehnatona, Nefertiti i dramatinu
vjersku
njhovih troje djece. Obadvoje imaju kraljevski ureene inovaciju, jer je Ehnatonova
frizure, to sugerira prilinu jednakost.
vjerska reforma u stvari
prva monoteistika religija
na svijetu. U svojoj vjerskoj zanesenosti, zanemario je dravnu politiku, to su najbolje
iskoristili Hetiti i zauzeli mnoga podruja u Siriji.
Reformirana religija umrla je zajedno sa Ehnatonom, a sljedei faraon to najbolje pokazuje
promjenom imena Tutankaton u Tutankamon (poznat je posebno po grobnici u Dolini
kraljeva koja je ostala netaknuta, tj. pljakai je nisu otkrili), a centar uprave ponovno je
vraen u Tebu i time Amon-Raovo sveenstvo opet preuzima vodeu ulogu u Egiptu.
Sreivanje stanja i uzlet Nove Drave dogaa se u vrijeme XIX. dinastije i faraona Ramzesa

II., koji u dogovoru s Hetitima dijeli interesne sfere u Palestini i Siriji. Taj dogovor s Hetitima
bio je prvi zabiljeeni diplomatski sporazum. Primirje s Hetitima omoguava Ramzesu II. da
vrijeme i novac troi na graditeljske pothvate. U Karnaku (blizu Tebe) dao je
sagraditi dvoranu stupova posveenu Amon-Rau, a u Abu Simbelu sagradio je hram
usjeen u ivoj stijeni posveen Ramesidima.
Egipatska religija
Velika pobonost uvelike je diktirala nain ivota obinog Egipanina, jer bez
vjerovanja u boansku dimenziju svojih kraljeva teko bi podnosili mnoge javne obveze, a
posebno gradnju piramida. Usprkos rairenom miljenju da su piramide gradili robovi, u
stvari su ih gradili obini ljudi za svoga kralja, odnosno boga (kao to su stoljeima kasnije
krani
darovali
vrijeme
i
novac
za
izgradnju
velebnih
katedrala).
Egipatsku religiju vrlo je teko sumirati zbog njenih estih varijacija u vremenu i
prostoru, te zbog njenog sinkretizma tj. kombiniranje meusobno oprenih vjerovanja,
principa, itd. Npr., u egipatskoj mitologiji vjerovalo se da je nebo krava, ili ga dre bogovi, ili
stupovi, ili je nebo, boica rastegnuta preko zemlje i nitko se nije zabrinjavao oko tih
suprotnosti. Karakteristika egipatske religije je i u njenoj tendenciji prema henoteizmu tj.
oboavanje jednog boga, ali se pri tome ne negira postojanje i ostalih bogova.
Najvaniji egipatski bog bio je Ra, sunce, ali je osim njega postojalo mnotvo boanstava u
ljudskom, ivotinjskom ili mjeovitom obliku. Osim Ra vaniji bogovi su jo bili: Thot bog
Mjeseca i mudrosti; Nut boica Neba; Ptah i Atum bogovi Stvoritelji; Oziris bog
poljoprivrede, vegetacije i gospodar zagrobnog ivota (svaki kralj nakon smrti postaje
Oziris); Horus Ozirisov sin i bog Neba (kralj za ivota predstavlja Horusa). Mit o Ozirisu i
Horusu jedan je od najznaajnijih egipatskih mitova.
Za razliku od naroda Mezopotamije, Egipani su vjerovali u zagrobni ivot. Svi
kraljevi i moniji sveenici gradili su si grobnice te ih ukraavali slikama i svetim tekstovima
i punili ih dragocjenostima koje e koristiti na drugom svijetu. Posebno su brinuli za tijelo
nakon smrti, pa su zato razvili postupak balzamiranja (mumifikacija). Vjerovali su da se
dua ba, koja je besmrtna ponekad eli vratiti u tijelo, pa je zato balzamiranje tijela bilo
neophodno.
U vrijeme Srednje Drave zagrobni ivot se demokratizirao, tj. svatko tko je mogao
platiti zagrobne tekstove, (molitve i rituali koji su bili klju za vjeni ivot) mogao je provesti
zagrobni ivot kao bog, tj. postati Oziris. Klju za uspjeni zagrobni ivot bio je takoer i
tzv. posljednji sud. Vagano je srce pokojnika, a kao protu uteg sluilo je pero,
simbol ma'at, (ma'at je u Egiptu bila odreena etika ravnotea, tj. ma'at je bilo stanje
uspostavljeno voljom bogova, u kojem je sve na svom mjestu, a poremetiti ga moe najee
ljudsko nepotivanje volje bogova, i zato se umrlima sudi) ako bi srce prevagnulo, to je bio
znak grjenog ivota preminuloga za to je morao biti kanjen u zagrobnom ivotu.

Umjetnost i znanost

Egipani su bili sjajni graditelji, arhitekti i


inenjeri. Savrenstvo su postigli posebno u
gradnji kamenom. Osim piramida posebno bi se
mogli izdvojiti kameni hramovi iz Nove Drave
od kojih je najpoznatiji Ramsesov hram u AbuSimbelu, izdubljen u ivoj stijeni, ispred kojeg
su
etiri
kolosalna
kipa
Ramesida.
Egipatska literatura bila je poznata po
svojoj razliitosti, od religijskih tekstova do
pravih knjievnih djela. U Egiptu su nastali i
najstariji zapisi pravih pria i bajki, a jedna od
najpoznatijih je "Sinuheova pria ". U
religijskim tekstovima najznaajniji su "tekstovi
piramida"; "tekstovi sarkofaga " i "knjige Slika 6: Hram u Abu - Simbelu koji je
mrtvih" (koje su pisane na papirusu), u kojima dao sagraditi Ramses II. Cjelokupni
su napisane formule i molitve koje omoguuju hram je u XX st. uz financijsku podrku
pokojniku da prijee u vjeni ivot. U UNESCO-a prebaen na viu razinu
vrijeme III i IV dinastije vlast egipatskih zbog gradnje Asuanske brane na Nilu.
kraljeva bila je apsolutna, pa oni nisu imali
potrebe za bilo kakvim maginim formulama koje bi im osiguravale zagrobni ivot.
Egipatsko pismo najpoznatije je po hijeroglifima ili "svetim urezima", jer je to
pismo preteno koriteno za ukrasne natpise u piramidama, na sarkofazima, zidovima
hramova. U svakodnevnom ivotu najvie se pisalo na papirusu (od tuda naziv za papir),
pojednostavljenim oblikom pisma, tzv. hijeratsko ili sveeniko pismo, a kasnije jo
jednostavnijim demotskim ili pukim pismom.
Egipani su bili i dobri matematiari, mogli su odrediti "pi", rjeavati jednadbe sa
dvije nepoznanice, itd. Imali su vrlo precizan kalendar, sa godinom od 365 dana (odredili su
ga promatranjem zvijezde Sirius), a Julije Cezar prenio je taj kalendar u Rim te se on, uz
korekcije, koristi i danas.