Sie sind auf Seite 1von 25

MIROSLAV GLAVII

ARHEOLOKA ISTRAIVANJA AMFITEATRA U BURNUMU

Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper


Primljeno: 05. 3. 2007.
UDK 902.2:725.826](398 Burnum)2003/2006

904:725.826](398 Burnum)

Miroslav Glavii
Odjel za arheologiju Sveuilita u Zadru
Obala kralja Petra Kreimira IV. 2
HR - 23000 Zadar
glavicic@unizd.hr

Na jugozapadnoj periferiji kompleksa rimskoga vojnog logora u Burnumu izgraen je rimski vojni amfiteatar. Amfiteatar u Burnumu tipoloki pripada amfiteatrima sa etiri ulaza (dva glavna u tjemenu elipse i dva
bona), a tijekom arheolokih istraivanja, koja su se odvijala u godinjim istraivakim kampanjama od studenoga 2003. do listopada 2006., istraeni su juni, istoni i sjeverni prolaz te arena s perimetralnim zidom,
otkriven je carski Vespazijanov natpis, pronaeni su arhitektonski ulomci i velika koliina sitnog arheolokog
materijala. Dokumentirana su arhitektonska rjeenja koja su usklaena s konfiguracijom terena, tj. za potrebe
gradnje adaptirana je velika vrtaa, a rezultati istraivanja ve sada omoguavaju uoavanje pojedinih faza
gradnje. Amfiteatar u Burnumu dobio je svoju definitivnu formu godine 76./77. kada je na proelju junog
ulaza podignut Vespazijanov natpis koji je oznaio dovretak gradnje. Meutim, postoje vrste indicije da je
burnumski amfiteatar bio sagraen i ranije, tj. gradnju su vjerojatno u doba Klaudija zapoeli pripadnici XI.
legije, koji su izvrili sve potrebne predradnje glede pripreme i nivelacije terena i potom sagradili amfiteatar. Radove koje financira Vespazijan izvrili su pripadnici IV. legije, a moemo ih okarakterizirati kao rekonstrukciju
ili dogradnju amfiteatra. Tada su presvoeni prolazi i dodani zidovi lijevaka na ulazima, poveano je gledalite
i pravilnim klesancima od bijeloga vapnenca obzidana arena. U kasnije su doba bile izvedene jo neke rekonstrukcije, najuoljivija je izgradnja svetita u platu arene na mjestu ranijeg stubita u osi zapadnog prolaza.
Tijekom boravka legijskih i pomonih postrojba amfiteatar je sluio za potrebe vojske, meutim nakon godine
86., kada iz Burnuma odlazi IV. legija, jamano je bio koriten i za civilne potrebe. Do kada je amfiteatar u
Burnumu imao svoju funkciju, nije poznato, ali je oito da se uruio zbog tronosti.
Kljune rijei: Burnum, vojni logor, amfiteatar, arheoloka istraivanja, Vespazijan,

legio IIII Flavia felix, legio XI Claudia pia fidelis.

Na jugozapadnoj periferiji kompleksa rimskoga vojnog logora u Burnumu (Reisch 1913: 112-135; Abrami 1924: 221-228; Alfldy 1965: 87-88; Zaninovi
1968: 119-130; 1985: 63-79; Wilkes 1969: 217-218;
Sui 1981: 233, 248-249; Zabehlicky-Scheffenegger
& Kandler 1979; Ilakovac 1984; Starac 2000: 100102; Cambi et al. 2006; Cambi et al. 2007)1, oko 500
m od principija i u blizini ceste koja je vodila u pravcu
Varvarije i Aserije, izgraen je rimski vojni amfiteatar (sl. 1). Nakon provedenih arheolokih istraivanja, koja su zapoela u kasnu jesen 2003. i nastavila
se u kontinuitetu tijekom sljedeih godina (posljednja

istraivanja provedena su tijekom ljeta 2006., kada su


za potrebe konzervatorskih radova istraeni prostori
uzdu unutarnje strane zidova junog prolaza ispod
gledalita i istoni ulaz), utvrene su dvije glavne graevinske faze (prva u doba Klaudija i druga u doba
Vespazijana), a uoena su i dokumentirana arhitektonska rjeenja koja su usklaena s konfiguracijom terena,
tj. za potrebe gradnje adaptirana je velika vrtaa.
Sustavna arheoloka istraivanja u Burnumu inicirao je
Joko Zaninovi, ravnatelj Gradskog muzeja u Drniu,
koji je, shvaajui sloenost jednog takvog velikog pro-

289

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

jekta, tijekom 2002. o toj namjeri izvijestio iri krug


potencijalnih istraivaa i nadlenih institucija. Pozivu
na suradnju odazvali su se JU Nacionalni park Krka,
posebno ravnatelj eljko Bulat, koji je uvidio vanost
arheolokog istraivanja i prezentaciju istraenih objekata vojnog logora u turistikoj ponudi gornjeg toka
rijeke Krke, i struna ekipa Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru okupljena u sklopu znanstvenog projekta akademika Nenada Cambija.2
Nakon to su osigurani zakonom propisani uvjeti, potpisani partnerski ugovori o suradnji i obavljene druge
predradnje, arheoloka istraivanja ciljano su zapoeta
na mjestu tada jo pretpostavljenog amfiteatra.3 Kaemo tada jo pretpostavljenog, jer su izriiti navodi
naih starijih istraivaa (Buli 1879: 84; Marun 1998:
137, 155, 165) da u Burnumu na lokalitetu Karlovac4
postoji amfiteatar, kasnije dovedeni u pitanje (Sui
1976, 1705; 1981: 2816). Zateeno stanje na terenu
prije istraivanja ilo je u prilog takvom miljenju: u
blizini postoji jo nekoliko vrtaa koje su ograene suhozidom i koritene za poljoprivredu, izrasla uma i
gusta ikara onemoguili su vizualnu percepciju prostora u cjelini (sl. 2), a kameni nasipi i gomile nisu
odavali neke graevinske forme, i njihov nastanak lako
se mogao protumaiti kao posljedica krenja okolnog
prostora. Analizom zranih snimaka utvrena je vrlo
pravilna elipsasta forma kamenog nasipa na kojem su
se na etiri mjesta uoila uleknua moguih ulaza i
prolaza do arene (sl. 3), to je provjereno i obilaskom
terena. Dogovoren je plan istraivanja i odlueno je da
se s istraivanjem zapone na najpristupanijoj junoj
strani. Uklonjena je vegetacija i zapoeto je s raiavanjem kamenog nasipa s vanjske strane, a nakon
nekoliko radnih dana bili su otkriveni boni zidovi
koji zatvaraju juni ulaz i ljevkasto se produuju izvan
gabarita zamiljenoga vanjskog oboda amfiteatra (sl.
4). Uz lijevi boni zid bila je dozidana jedna etvrtasta
prostorija, sauvana u razini prvog reda kamena iznad
temeljne stope. Budui da je u njezinom temelju bila
uzidana opeka sa igom IV. legije (legio IIII Flavia Felix), zakljuuje se da je ta prostorija, ija je namjena
ostala nepoznata, bila sagraena nakon godine 69.
kada IV. legija dolazi u Burnum. Zidovi lijevka raeni
su u tehnici vodoravnog uslojavanja manjeg paetvorinastog i grubo obraenog kamena uz obilno korite290

nje buke slabije kvalitete. Znatno bolje bilo je zidanje proelja junog ulaza, gdje su vei i fino obraeni
kameni blokovi, osobito kutno kamenje, pravilnije i
preciznije postavljeni, a primjetna je i solidnija gradnja bonih zidova prolaza koji se koso sputa prema
areni. Velika debljina bonih zidova (na mjestima ak
do 1,60 m) bila je potrebna da zadri pritisak koji je
na njih inila kamena masa supstrukcije gledalita i
vanjskog nasipa. S unutranje strane boni su zidovi
bili grubo izvedeni, nepravilno kamenje zaliveno je
bukom, i stopljeni s masom supstrukcije gledalita i
vanjskog nasipa (sl. 6).
Prolaz, ija irina iznosi 4,40 m, a duina 12,38 m, bio
je ispunjen kamenjem i komadima sedrenih blokova
uruenog svoda koji je natkrivao prolaz i dio gledalita
uz njega (gradnja tribina iznad prolaza za sada se ne
moe dokazati) (sl. 7). Bone strane prolaza ine dva
masivna zida koja su posluila kao baza konstrukcije
svoda. Na njima su ostali in situ dijelovi svoda, koji
je na obje strane poivao na korniu, izraenom od
jednostavno profiliranih ploa od bijeloga vapnenca,
a na koji su nalijegali klinasto oblikovani vapnenaki i
sedreni blokovi lukova svoda koji su se izmjenjivali u
pravilnom ritmu (jedan vapnenaki i tri sedrena luka).
Hodna povrina prolaza koso se sputa prema areni,
a izvedena je klesanjem kamena ivca koji je dijelom
sluio i kao temelj bonim zidovima. Pri dnu prolaza,
od mjesta gdje je zavravao svod do ulaza u arenu, u
bonim su zidovima bile izraene uvlake sa stubama
za distribuciju gledatelja na tribine.7
U graevinskom utu uruenog svoda pronaen je
monumentalni natpis cara Vespazijana, koji je izvorno stajao na proelju iznad prvoga kamenog luka na
ulazu. Bio je prelomljen na dva dijela. Lijevi dio natpisa pronaen je u sloju ute na poetku ulaza, a desni
je dio natpisa leao na samoj hodnoj povrini ispred
ulaza. Natpis je isklesan na velikom bloku kvalitetnog
sitnozrnatog vapnenca, ije dimenzije iznose: duina
294 cm, visina 100 cm i debljina 32 cm (sl. 8). Natpis
isklesan monumentalnom kapitalom unutar profiliranog polja oblika tabulae ansatae u restituciji glasi:
IMP(erator) CAESAR VE[S]PASIANUS AUG(ustus)
PONT(ifex) MAX(imus) / TRIB(unicia) POT(estate)
VII IMP(erator) XVIII P(ater) P(atriae).

Izdanja HAD-a 27/2011., 290-291

Konkretan navod o obnaanju slube pukoga tribuna, koju je u trenutku postavljanja natpisa Vespazijan
vrio po osmi put, iznimno je vaan, jer omoguava
precizno datiranje natpisa u godinu 76./77., odnosno
posvjedouje dovrenje radova na amfiteatru koje je,
budui da je njegovo ime napisano u nominativu,
financirao car. Radove su izveli pripadnici IV. legije
(legio IIII Flavia felix), koja u to doba boravi u Burnumu, jer je amfiteatar ponajprije sluio za vojnike
potrebe, ali i za razonodu. Organizacija razliitih spektakala na kojima se okupljalo mnotvo gledatelja, ne
samo vojnika nego vjerojatno i civilnog stanovnitva
s okolnog podruja, jamano je bila snano sredstvo
u promidbi carske politike i jedan od vidova romanizacije autohtonog stanovnitva koje se na taj nain
upoznavalo s rimskim obiajima i kulturom ivljenja
i postupno je usvajalo. Dakle, angaman Vespazijana koji financira graevinske radove na amfiteatru u
Burnumu nije sluajan, a svakako treba raunati i na
njegov poseban senzibilitet prema zapovjednicima i
vojnicima IV. legije, tj. kao svojevrsnu gestu zahvale
pripadnicima legije koja asno nosi gentilno ime svoga
osnivaa (legio IIII Flavia felix).
Natpis koji je stajao na proelju junog ulaza izriito navodi da je Vespazijan donator sredstava i precizno datira dovrenje gradnje amfiteatara u godinu
76./77.8, meutim postoje vrste indicije da je njegova
gradnja zapoela ranije. Naime, istodobno s raiavanjem nagomilanog materijala na junom ulazu i
probojem prolaza odvijala su se uz bone zidove lijevka arheoloka iskopavanja. Odmah se pokazalo postojanje plitkog, ali iznimno bogatog kulturnog sloja
u kojem se nala velika koliina ulomaka keramike
(dijelovi amfora, ulomci posude za svakodnevnu uporabu, ulomci terrae sigillatae, ulomci svjetiljka) i stakla
(luksuzne ae i zdjelice), bronani i bakreni ranocarski novac, dijelovi vojnike opreme (najee bronane fibule tipa Aucissa, bronane i posrebrene pojasne
kope i okovi vojnikog pojasa, bronani i posrebreni
privjesci) (sl. 9-14), medicinski instrumenti i drugo:
bronani strigil (sl. 15), bronana posuda simpulum
(sl. 16), legijski peat za utiskivanje u vosak izraen
od bjelokosti (sl. 17), nosa kreste na vojnikoj kacigi
(sl. 18), dijelovi konjske opreme (sl. 19-20), oruje (sl.

21-24) i orue te eljezni avli koriteni pri gradnji.


Istovrsni materijal pronaen je i tijekom ljeta 2006.
kada je za potrebe konzervacije i rekonstrukcije junog ulaza istraena unutarnja strana bonih zidova
prolaza i lijevka. Naime, za gradnju amfiteatra iskoritena je prirodna vrtaa, ali prije graevinskih radova
bilo je prijeko potrebno prilagoditi i pripremiti teren
za gradnju na nain koji je odgovarao gradnji pojedinih arhitektonskih dijelova. Teren je niveliran na dva
naina: okresivanjem i kavanjem kamena ivca, poglavito uz zidove, jer tako se dobivalo bolje temeljenje i
ujedno materijal za gradnju, te nasipavanjem kamena
u vee krape i potom poravnavanje odreene povrine zemljom u kojoj je bila velika mnoina navedenih
nalaza. Tako se dogodilo da postoji jedinstveni i kompaktni kulturni sloj ispred ulaza te ispod tribina i vanjskog nasipa gledalita. Svi nalazi mogu se lako datirati
u rano carsko doba, meutim najvaniji za datiranje
cijeloga sloja jest novac. Gotovo svi primjerci novca
pripadaju poetku Carstva, tj. pronaeni su veinom
sesterciji, dupondiji, asi i kvadransi kovani od Augusta
(sl. 25-26) do zakljuno Klaudija (sl. 27-28). Pronaeno je i vie primjeraka republikanskih srebrnih denara i kvinara, koji su zbog svoje kvalitete i konstantne vrijednosti bili dugo u optjecaju. Primjerci novca
iz kasnijeg carskog razdoblja i dominata su rijetki, a
budui da su naeni pri povrini, tj. u plitkom sloju
koji je s vremenom nastao iznad razine nivelacije i preteito na prostoru lijevka junog ulaza, ne mogu biti
relevantni pri odreivanju kronologije gradnje. Dakle,
sudei prema pronaenom materijalu i poglavito novcu, moemo pretpostaviti da je gradnja amfiteatra zapoeta ve u doba Klaudija, kada datiramo i zavretak
prve graevinske faze. Osim pronaenog arheolokog
materijala potvrdu za takvo razmiljanje daje nam i
presjek slojeva jugozapadnog segmenta gledalita (sl.
29). Prije sanacije i konzervacije bone zidove junog
prolaza trebalo je rasteretiti od pritiska nasipa pa je
u irini od 3 do 4 m uinjen proboj jugozapadnog
segmenta gledalita uz njih. U dobivenom presjeku
uoavaju se dvije razine nivelacije nagiba tribina: prva,
nia i poloitija, nastala popunjavanjem krapa vrtae
kamenim gromadama te nepravilnim veim i manjim
kamenjem koje je potom nasuto slojem zemlje, i dru-

291

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

ga, via i strmija, nastala nasipanjem manjeg kamena


pomijeanog sa zemljom. Budui da je u sloju zemlje
prve nivelacije pronaeni materijal istovrstan onom izdvojenom iz kulturnog sloja uz bone zidove ulaza, zakljuujemo da je nivelacija blage kosine nasipa tribina
prve gradnje izvrena istodobno s nivelacijom prostora
junog ulaza, tj. prema dataciji koju nam prua izdvojeni arheoloki materijal u doba Klaudija. U ispuni
materijala druge nivelacije, kada je znatno poveana
kosina gledalita, nije izdvojen materijal prikladan za
datiranje, ali budui da se niveleta gledalita poklapa s
izvornom visinom bonih zidova junog prolaza, ija
je gradnja datirana Vespazijanovim natpisom, zakljuujemo da nastaje istodobno s njom, tj. tijekom druge
graevinske faze, kada je izvrena rekonstrukcija junog ulaza i povean nasip gledalita.
Istraivanje istonog ulaza zapoeto je s vanjske strane, gdje su vrlo brzo otkriveni boni zidovi lijevka,
koji su, za razliku od onih na junom ulazu, usjeeni
u vanjski nasip i nisu se produavali izvan linije nasipa gledalita (sl. 30). Otkriveno je da se lijevi boni
zid u liniji vanjskog nasipa gledalita spaja sa zidom
vanjskog prstena graevine (sl. 31), ija izvorna visina nije poznata (sauvan je samo prvi red vodoravno
uslojenog kamena). Tehnika gradnje zidova ista je kao
i na junom ulazu, a proelje ulaza takoer je izraeno
od fino klesanih veih kamenih blokova (sl. 32). Ulaz
je ui, njegova irina iznosi 2,85 m. Istoni prolaz dugaak je 15,20 m i bio je presvoen na isti nain kao
i juni, tj. kombinacijom kamenih i sedrenih lukova
koji su se izmjenjivali u pravilnom ritmu (jedan kameni i tri sedrena luka) inei svod prolaza. Klinasto
kamenje lukova i komadi sedrenih blokova pronaeni
su u ispuni prolaza, a i ovdje su in situ pronaene jednostavno profilirane vapnenake ploe u funkciji kornia svoda. Prolaz nije bio svoen cijelom duinom, a
zavravao je zidom koji je sprjeavao ulazak posjetitelja u arenu, odnosno usmjeravao njihovo kretanje na
tribine lijevo ili desno. Iz arene se ipak moglo doi na
tribine, kroz vrata probijena u platu arene ulazilo se u
mali prostor odakle su se nalijevo uzdizale stube kojima se moglo popeti do prvog reda i dalje na tribine ili
moda krenuti kroz istoni prolaz i izai iz amfiteatra
(sl. 33).9 Prilagodba kamena ivca primjetna je i na
292

ovom dijelu objekta, osobito podnice prolaza, koja je


blago zakoena prema areni, a na ulazu je priklesana
kamena litica posluila za temeljenje zidova proelja i
istodobno bila i niveleta podnice koja je nastala nakon
to su postojee krape nasute kamenom i zemljom, a
sve bilo poravnato nabijenim ljunkom koji je inio
tvrdi naboj podnice. Tijekom kolovoza i rujna 2006.
arheoloki je istraena povrina lijevka istonog ulaza. U iskopanom materijalu pronaena je vea koliina ulomaka keramike, sitnijih ulomaka staklenog
posua, dijelova vojnike opreme i drugo (sl. 34-35).
Pronaeni novac ponajvie su inile bronane nominale ranoga Carstva kovane od Augusta do Klaudija,
ali je pronaeno i nekoliko republikanskih denara (sl.
36-37). Budui da se pronaeni arheoloki materijal
tipoloki i kronoloki podudara s onim pronaenim
u lijevku junog ulaza, moemo zakljuiti da je nivelacija prostora lijevka istonog ulaza izvrena u isto doba
kad i ona na junom ulazu, tj. u doba Klaudija. Primjena istih tehnike gradnje zidova i ista konstrukcija
svoda u prolazu dokazuju da je istoni ulaz bio sagraen istodobno s junim, tj. u doba Vespazijana.
Nakon junog i istonog istraen je i sjeverni ulaz.
Bolje je ouvan od junoga, priblino je iste irine
(4,33 m), ali je neto vii i dui (18,75 m). Ulaz je
ljevkasto formiran, ali za razliku od zidova lijevka na
junom prolazu ovdje boni zidovi ne izlaze izvan gabarita vanjskog nasipa gledalita (sl. 38). K tomu je
lijevi boni zid i znatno krai; ne znamo razlog tome,
ali moemo pretpostaviti da je ovdje zbog poneto
razliite konfiguracije terena dolo do odstupanja od
uobiajene forme (sl. 39). ini se da je okolni teren
bio vii i terasasto oblikovan, pa se kanaliziranje gledatelja ili neke druge skupine koja je ulazila u amfiteatar
nije moglo izvriti frontalno, nego vie bono uz vanjski perimetralni zid. Zidovi sjevernog ulaza raeni su
od veeg i finije obraenog kamenja nego na junom
i istonom ulazu, ali ovdje pri gradnji proelja nisu
koriteni klesani blokovi bijeloga vapnenca. Prolaz je
nadsvoen na ve opisani nain, tj. kombinacijom kamenih i sedrenih lukova koji su se izmjenjivali u pravilnom ritmu (jedan kameni i tri sedrena luka), ali budui da je ovaj prolaz vii, ovdje je uoeno postupno
i kaskadno sputanje zidova i pojasnica svoda prema

Izdanja HAD-a 27/2011., 292-293

areni (sl. 40). Zbog kvalitetnije gradnje zidovi na sjevernom ulazu i boni zidovi prolaza bolje su ouvani,
takoer i lukovi svoda koji se prate njegovom cijelom
duinom, a na mjestima je jo uvijek in situ sauvano
i po nekoliko poetnih klinasto oblikovanih kamenih
ploa i blokova sedre koji su nalijegali na jednostavno
profilirane ploe od bijelog vapnenca, istovjetne onima dokumentiranim na junom i istonom prolazu.
U bonim zidovima prolaza, a nakon njegova nadsvoenog dijela, na obje su strane dokumentirane uvlake
sa stubama (8 ili 9 stuba) po kojima se moglo uspeti
do platforme u visini prvoga reda tribina i nastaviti do
mjesta za gledanje (sl. 41). Za razliku od junog prolaza, gdje su uvlake nainjene pri samom ulazu u arenu,
ovdje se boni zidovi nastavljaju jo nekoliko metara.
Sauvani utor u kamenom bloku plata arene sugerira
mogunost da je ovdje postojao neki sustav za zatvaranje prolaza. Svojom cijelom duinom podnica prolaza
je priklesana litica na kojoj su uoeni tragovi vrste
buke kojom su izravnate neravnine.10 Kamena podnica nastavlja se i u lijevak, a to je razlog zbog kojega
u otkopanom prostoru nismo naili na kulturni sloj
kao na junom i istonom ulazu. U debelom nasipu
zemlje koji se nagomilao na sjevernom ulazu kao posljedica nivelacije terena, koji se intenzivno koristio za
poljoprivredu, pronaeno je neto ulomaka keramike
koji nisu prikladni za odreivanje kronologije. Ipak,
nain gradnje te isto svoenje prolaza kao u junom
i istonom prolazu nameu zakljuak da je i sjeverni
ulaz izgraen u doba Vespazijana.11
Arheoloko istraivanje zapadnog ulaza jo nije zapoeto, prema dosadanjim spoznajama i ovdje valja
oekivati isti nain gradnje i primjenu istih konstruktivnih elemenata svoenja prolaza kao i na junom,
istonom i sjevernom, uz napomenu da je ovdje zbog
veliine nasipa koji ga prekriva moda i najbolje sauvan (sl. 42). Zapadni prolaz nije centriran u sredinu
oboda elipse, odmaknut je prema sjeverozapadu, ali ni
istoni nije poloen po sredini, nego je postavljen vie
prema jugoistoku.
Paralelno s iskopavanjima na junom i istonom ulazu vreno je ienje elipse arene koja je bila obzidana
s dva prstena zidova. Prethodno je priklesan kameni
ivac, a potom su nastale neravnine popunjene zidom

napravljenim od manjeg kamenja utopljenog u debeli


sloj buke. Vanjski zid ili plat arene bio je napravljen
od veih i pravilnih blokova bijeloga kamena vapnenca, a da bi se njihovim slaganjem mogla dobiti pravilna elipsa, blago su zakrivljeni (sl. 43). Bili su postavljeni jedan do drugoga u vodoravne redove, kojih je
na mjestu najbolje ouvanosti dokumentirano sedam,
ali ih je izvorno bilo najmanje devet, jer takva njihova
visina odgovara niveleti hodne povrine prvoga reda
tribina. Blokovi su s unutarnjim zidom bili povezani
elinim klamfama iznimne kvalitete (sl. 44). U platu
arene ostavljen je u osi istonog prolaza ve opisani
ulaz na stubite, a juni i sjeverni prolaz ulazili su u
arenu na ve opisani nain (sl. 45). Na sjeveroistonom segmentu plata arene utvreno je naknadno
prizidavanje, naime umjesto finih i pravilnih blokova
bijeloga vapnenca, koji su moda bili propali, ovdje su
plat arene inili manji kameni blokovi prilino grube
izrade. Pri raiavanju dijela arene na zapadnoj strani, otkrivena je manja pravokutna prostorija koja je,
kako se pokazalo istraivanjem, sluila kao svetite u
kojem je stajao rtvenik. Otisak donjeg dijela rtvenika ostao je vidljiv u buci (sl. 46), mogue je da je bio
posveen boginji Nemezi. Svetite je bilo izgraeno u
osi zapadnog prolaza i ini se kao naknadna pregradnja ulaza u stubite kakvo je dokumentirano na suprotnom istonom dijelu arene, ali to valja provjeriti
istraivanjem zapadnog ulaza. Kada je po segmentima
bila oiena cijela povrina arene, utvrene su njezine
dimenzije, koje iznose 44 x 33 m i daju pravilni omjer
elipse 4:3. Podnicu arene inio je vrsti naboj ljunka
koji je prekrio niveliranu povrinu litice. Pri raiavanju sjeveroistonog segmenta uz plat arene otkriven je drenani kanal koji se protee i ispod gledalita.
Iskopavanja su pokazala da je i ovdje iskoritena prirodna konfiguracija terena, tj. klesanjem je poravnata
gornja povrine litice na koju je nalegao pjeani naboj
podnice, ali se dobro uoava i grubo okomito klesanje
stijena litice kako bi se dobila vea irina kanala koji je
sluio za odvodnju oborinskih voda iz arene (sl. 47).
Njegov cijeli tok u areni nije istraen, a budui da se ni
za najduih kinih razdoblja voda ne zadrava u areni,
opravdano je pretpostaviti da je ispod cijele povrine
arene izraen sustav odvodnih kanala isklesanih u kamenu ivcu, meutim to treba potvrditi arheolokim
293

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

istraivanjem. U ispuni kanala pronaen je arheoloki


materijal koji je po svemu identian onom iskopanom
na prostoru junog i istonog ulaza, tj. mogue ga
je datirati u razdoblje ranoga Carstva, odnosno tako
se dokazuje da je i prostor arene bio pripremljen za
gradnju ve u doba Klaudija (sl. 48-49). Tijekom te
prve graevinske faze jamano je bila izvrena nivelacija podnice i sagraen zidani prsten oko arene, dok bi
stavljanje pravilnih kamenih blokova plata pripadalo
drugoj graevinskoj fazi, koja je uinjena u doba Vespazijana godine 76. ili 77. Sigurno je i u kasnije doba
bilo jo graevinskih intervencija u areni, konkretno
u osi zapadnog prolaza zatvoreno je stubite i izraeno malo svetite sa rtvenikom, a na sjeveroistonom
segmentu arene fini kameni blokovi zamijenjeni su
grubim klesancima.
Tijekom ienja prostora arene u graevinskom materijalu pronaeno je i nekoliko dijelova kamenih polustupova isklesanih od bijeloga vapnenca. Izvorno su
stajali u gledalitu, ali budui da su pronaeni na razliitim mjestima, ne moe se odrediti na kojem je dijelu
stajala takva kolonada. Na trupu jednoga stupa neki
je pismeni vojnik napisao (centuria) POMPEI (sl.
50), moda je htio ostaviti poruku da je pri nekoj graevinskoj aktivnosti u amfiteatru sudjelovala centurija
kojom je zapovijedao izvjesni Pompeius. Gledalite za
sada nije istraivano, ne zna se gdje je bila poasna loa
za zapovjednike i druge uglednike (mogue na zapadnom dijelu, jer ako su se spektakli odvijali u popodnevnim satima, sunce ne bi ometalo gledanje), a nije
poznat ni broj redova ili sjedeih mjesta na tribinama
koje su ulazi podijelili na etiri segmenta. Na zapadnoj
strani vidljivo je vodoravno priklesavanje kamene litice iznad kamenih blokova plata arene, to bi visinski
moglo odgovarati hodnoj povrini prvoga reda tribina.
Slino je uoeno na jo nekoliko mjesta, osobito na jugoistonom segmentu tribina uz juni prolaz. I tu je
kamena litica bila priklesana na odreenu niveletu i
posluila je zajedno s kamenim gromadama i nasipom
manjeg kamenja kao temelj nekoj gradnji, vjerojatno
platformi stubita iz koje se ulazilo na tribine (sl. 51).
Na oienoj povrini pronaeno je nekoliko komada
jednostavno profiliranih ploa od bijeloga vapnenca,
koje su se, zbog slabe kvalitete i korijenja stabala i dru294

gog raslinja koje je tu raslo, razlistale u stotine malih


ploica, a koje pak zbog erozije nisu ostale in situ (sl.
52). Te su ploe nedvojbeno bile sjedalice, meutim
istraena povrina je premala da bi se odredio ritam
redova ili odredila irina sjedeeg mjesta. Da bi se dobili precizniji podatci, trebat e istraiti veu povrinu,
a tada e se moi i dobiti precizniji broj gledatelja.
Za sada se okvirno dri da se na tribine burnumskog
amfiteatra moglo smjestiti oko est ili neto vie tisua
gledatelja.
Zbog konzervacije bonih zidova junog ulaza bilo je
prijeko potrebno napraviti proboj nasipa gledalita uz
njih. Nasip je inila velika koliina nepravilnih veih
i manjih komada lomljena kamena, a zanimljivo je da
je i ispod nasipa ivac kamen bio poravnat na nain
da su mu okresani vrhovi, a krape zasute kamenjem
i materijalom koji je sadravao veliki broj arheolokih
nalaza. Kako je ve ranije objanjeno, u dobivenom
profilu uz lijevi boni zid junog prolaza uoeno je
postojanje dviju nivelacija kosine gledalita, a koje bi
se mogle protumaiti postojanjem dviju graevinskih
faza, starije u doba Klaudija i mlae u doba Vespazijana. Po sredini tjemena elipse gledalita uoen je
masivni suhozid koji je bio horizontalna razdjelnica
spoja tribina i vanjskog nasipa (sl. 53). Pri istraivanju
ispune nasipa gledalita uz desni boni zid cijelom duinom prolaza protezao se suhozid (sl. 54), a nekoliko
metara dalje uoen je jo jedan takav suhozid. Dakle,
ispod ispune gledalita, i to u cjelokupnoj duini od
vanjskog prstena amfiteatra do oboda elipse arene
podizane su vjerojatno u pravilnom ritmu poprene
suhozidine konstrukcije,12 a njih je presijecao masivni
suhozid koji se protezao u liniji zamiljene elipse gledalita. Tako su bile dobivene nepravilne etvrtaste suhozidne elije koje su bile ispunjene lomljenim veim
i manjim kamenjem. Kako su elije zatrpavane, tako
su postupno podizani suhozidi, a njihova je izrada jamano bila povezana sa statikom objekta, tj. masivni
su suhozidi primali dio teine nasipa i sprjeavali eroziju. Vjerojatno je isti nain postupnoga i kontroliranog podizanja nasipa suhozidnim konstrukcijama,
svojevrsnim elijama koje su nasip gledalita dijelile
na segmente, bio koriten i na ostalim dijelovima gledalita amfiteatra, ali i to valja potvrditi arheolokim
istraivanjem.

Izdanja HAD-a 27/2011., 294-295

Tijekom arheolokih istraivanja amfiteatra u Burnumu (2003. 2006) istraeni su juni, istoni i sjeverni
ulazi s nadsvoenim prolazima, otkopana elipsa arene, uoene dvije faze gradnje objekta i dokumentirana arhitektonska rjeenja usklaena s konfiguracijom
terena (sl. 55). Tijekom istraivanja voena je uredna
terenska dokumentacija, mnogobrojni sitni arheoloki
materijal je inventariziran, dio metalnih predmeta je
ve i konzerviran, a u tijeku je struna kataloka obrada. Uinjena je i precizna arhitektonska dokumentacija (sl. 56), koja je omoguila egzaktnu rekonstrukciju
istraenih dijelova i izradu 3D modela (sl. 57), te je
valjana podloga za konzervaciju koja je ve poela na
junom ulazu, tj. u prvoj fazi sanirani su i rekonstruirani zidovi lijevka junog ulaza, proelja i boni zidovi
prolaza (sl. 58), koji e u sljedeoj fazi biti nadsvoeni, a na proelje e se postaviti replika Vespazijanova
natpisa. Radove na konzervaciji zidova junog ulaza
uspjeno je tijekom ljeta 2006. izvela firma Imota Portal iz Imotskoga.
Na temelju provedenih arheolokih istraivanja koja su
se u godinjim istraivakim kampanjama odvijala na
amfiteatru u Burnumu od studenoga 2003. do listopada 2006. mogue je formulirati sljedee zakljuke.
Na lokalitetu Karlovac u Burnumu otkriven je rimski
vojni amfiteatar koji tipoloki pripada amfiteatrima sa
etiri ulaza (dva glavna u tjemenu elipse i dva bona).
Pri gradnji je iskoritena prirodna konfiguracija terena, tj. gdje je god to bilo mogue, priklesavanjem je
adaptirana litica vrtae, to je znatno olakalo gradnju.
Amfiteatar u Burnumu dobio je svoju definitivnu formu godine 76./77., kada je na proelju junog ulaza
podignut Vespazijanov natpis koji je oznaio dovretak gradnje. Meutim, postoje vrste indicije da je
burnumski amfiteatar bio sagraen i ranije, tj. na svim
istraenim dijelovima izdvojen je bogati arheoloki
materijal koji se, osobito prema pronaenom novcu,
moe datirati u doba Klaudija. Na pitanje je li gradnja
amfiteatra u Burnumu povezana sa Skribonijanovom
pobunom iz godine 42., ne moe se decidirano odgovoriti, ali moe se pretpostaviti da je uslijedila odmah
nakon tog nemilog dogaaja kao nagrada lojalnoj postrojbi koja ostaje vjerna svojem caru (legio XI Claudia
pia fidelis) ili je to moda bila jedna od disciplinskih

mjera kojom su legionari vraeni na rimsku stegu.


Gradnju su, dakle, po svoj prilici zapoeli pripadnici
XI. legije, koji su izvrili sve potrebne predradnje glede pripreme i nivelacije terena i neto kasnije sagradili
amfiteatar. Radove koje financira Vespazijan izvrili su
pripadnici IV. legije, a moemo ih okarakterizirati kao
rekonstrukciju ili dogradnju amfiteatra. Tada su presvoeni prolazi i dodani zidovi lijevaka na ulazima,13
poveano je gledalite i pravilnim klesancima od bijeloga mekog vapnenca obzidana arena. Tijekom
boravka legijskih i pomonih postrojba amfiteatar je
zasigurno sluio za potrebe vojske, meutim nakon
godine 86., kada iz Burnuma odlazi IV. legija (legio
IIII Flavia Felix), jamano je bio koriten za civilne
potrebe. U kasnije su doba bile izvedene jo neke rekonstrukcije, najuoljivija je izgradnja svetita u platu
arene na mjestu ranijeg stubita u osi zapadnog prolaza, a vjerojatno ih je bilo jo. Do kada je amfiteatar
u Burnumu imao svoju funkciju, nije poznato, ali je
oito da se uruio zbog tronosti. Pri gradnji upotrijebljen graevinski kamen vrlo je loe kvalitete pa je sam
po sebi postupno propadao, a da su na njega negativno djelovale atmosferilije te ekstremne hladnoe i vruine, koje su uobiajene na ovom prostoru, ne treba
posebno naglaavati. Propadanjem kamena naruavala
se statika objekta i dolo je do postupnog uruavanja
svodova i bonih zidova, to se najbolje opaa u istraenim prolazima junog i sjevernog ulaza.14 Mogue
je da je uruavanju pogodovala i neka prirodna katastrofa. Za sada se ne moe ni priblino odrediti doba
kada je amfiteatar potpuno propao, meutim sasvim
je jasno da tijekom stoljea nije bilo nikakvih veih
adaptacija ili rekonstrukcija, a niti obilnijeg odnoenja
materijala za druge gradnje.15 To znai da bi budua
arheoloka istraivanja, napose predstojee istraivanje
zapadnog ulaza i gledalita, takoer i okolnog prostora
koji je planski niveliran i na kojem se oekuju nalazi
arhitekture, trebala rijeiti neke nepoznanice o gradnji
i funkcioniranju objekta koji je imao vanu ulogu u
svakodnevnom ivotu vojnika stacioniranih u Burnumu i stanovnika aglomeracija koje se razvijaju u blizini
legijskoga vojnog logora.16 Nije sporno da e istraeni i
obnovljeni amfiteatar biti znaajan punkt koji e obogatiti turistiku ponudu u ovom dijelu Nacionalnog

295

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

parka, ali to je samo jedan u nizu planiranih istraivakih projekata koji se realizira. Uz vie nego primjereni
angaman JU Nacionalni park Krka i razumijevanje
nadlenih institucija Republike Hrvatske, zapoeta je
temeljita obnova nekadanjih vojnih objekata na lijevoj obali rijeke Krke kod Puljana. Dovrena je zgrada
arheoloke zbirke u kojoj e biti pohranjena i prezentirana graa s istraivanja, ureuju se objekti za smjetaj
i edukaciju polaznika meunarodne arheoloke kole i
drugi objekti muzeolokog i znanstveno-istraivakog
karaktera, sve sa ciljem jo bolje valorizacije ljepota
udesne i nedirnute prirode te prezentacije kulturnopovijesnih vrednota na prostoru gornjeg toka rijeke
Krke (sl. 59).

U navedenim djelima donose se izvjea o provedenim arheolokim istraivanjima te spoznaje o legijskom vojnom logoru u
Burnumu i okolnim aglomeracijama.

Voditelj cjelokupnog istraivakog projekta je akademik Nenad


Cambi, terenska arheoloka istraivanja proveli su Joko Zaninovi, eljko Mileti, Ivana Jadri, Igor Borzi i Miroslav Glavii te
apsolventi i studenti arheologije s Odsjeka za arheologiju Sveuilita u Zadru. Cjelokupnu arhitektonsku dokumentaciju nainila je
Martina Barani. Konzervaciju arheolokog materijala vri Frederik Levarda.

Dva su glavna razloga zbog kojih su istraivanja zapoeta na


ovoj lokaciji: 1. da se definitivno odgovori na pitanje je li u Burnumu postojao amfiteatar, i 2. da se postigne najbolji efekt u
istraivanju i prezentaciji nekog objekta koji e se relativno brzo
ukljuiti u turistiku ponudu.

U narodu se mjesto naziva Kraljeve zvijeri; pria da su se tu


ljudi borili sa zvijerima potjee vjerojatno iz doba kada je ove krajeve pohodio L. Marun, odnosno ono to im je priao L. Marun,
postala je narodna predaja.
5 U prvi mah iznenauje pojava da nisu uoeni ostaci takvih
graevina uz vojne logore u Burnumu i Gardunu kad se zna da
amfiteatri redovito prate sjedita legija...

... ini se da je takav objekt (amfiteatar, op. M. G.) imao i Burnum. (Bilj. 73.) Na to upuuju materijalni ostaci i konfiguracija
terena na poloaju sjeverozapadno od logora, preko ceste. Logori,
pogotovo ovako dugog trajanja, redovito su imali i amfiteatar. I u
Tiluriju je lociran amfiteatar (Sanader 2003: 96, br. 13, sl. 8).

Zbog analogne situacije na suprotnom sjevernom prolazu sigurno je da su i pri dnu junog prolaza postojale uvlake sa stubama
za distribuciju gledatelja na tribine.

Budui da je nalaz natpisa sa spomenom cara Vespazijana stajao


na proelju junog ulaza, znai da je to bio glavni i slubeni ulaz u
amfiteatar.

296

Stube na desnoj strani nisu naene, a ako su postojale, mogue


je da su potpuno propale ili da je nekom naknadnom preinakom,
koja bi vremenski mogla kolidirati s izgradnjom malog svetita dokumentiranog u osi zapadnog prolaza, prolaz nadesno zatvoren.

10

Poravnavanje ivca nije bilo uinjeno na proelju sjevernog


prolaza uz desni zid lijevka, a razlog nam nije poznat.
11
Na alost, tijekom dosadanjih istraivanja nije uoen ni najmanji trag ranijih ulaza, koji su vjerojatno bili jednostavniji i iri.
12

Mogue je da su poprene suhozidine podizane pod kutom


tako da se zrakasto ire u pojedinim segmentima gledalita, ali to
treba provjeriti istraivanjem na veoj povrini.
13

U to doba prizidana je i mala etvrtasta prostorija uz lijevi boni zid na junom ulazu.
14
Budui da su na junom ulazu ulomci Vespazijanova natpisa
pronaeni na razliitim nivoima i dislocirani, a i u ispunama prolaza konstruktivni dijelovi svoda dokumentirani su na razliitim
visinama, moe se zakljuiti da je do uruavanja svoda i zatrpavanja prolaza dolo postupno, a razlog je tronost objekta, odnosno
poremeena statika.
15
U strukturi desnog bonog zida lijevka istonog ulaza primijetili smo da je oteeno sitnije i loije obraeno kamenje zamijenjeno veim i pravilnije klesanim blokovima, koji su pokvarili
pravilnost zidanja horizontalnih redova. Sitnije popravke zidova i
zamjenu kamenja u njima uoili smo na jo nekoliko mjesta, meutim za sada nemamo kronoloke repere za odreivanje vremena
tih popravaka, tj. ne znamo jesu li oni npr. vremenski povezani s
uoenim rekonstrukcijama u platu arene ili su se zbili kasnije.
16
Jedna od takvih nepoznanica je i podrijetlo bogatog kulturnog
sloja pronaenog u ispunama ivca. Izdvojeni nalazi nedvojbeno
ukazuju da su vojnike provenijencije, a uspostavljeni stratigrafski
odnosi jasno dokazuju da su ispod amfiteatra dospjeli nasipavanjem pri nivelaciji terena, odnosno prilagodbi vrtae za gradnju
amfiteatra. Budui da je pri pripremi terena za gradnju amfiteatra
planski niveliran i iri prostor, meu liticama krapa oekujemo
nasip koji e sadravati i kronoloki i tipoloki istovrstan arheoloki materijal.

Izdanja HAD-a 27/2011., 296-297

Miroslav Glavii
ARCHAEOLOGICAL EXCAVATIONS OF THE
AMPHITHEATRE IN BURNUM
(Summary)
A Roman military amphitheatre was built in the
south-western periphery of the Roman military camp
complex in Burnum. The amphitheatre in Burnum
typologically belongs to the amphitheatres with four
entrances (two main entrances at the vertices of ellipse
and two side ones); during the archaeological excavations, which went on in annual excavation campaigns
from November 2003 to October 2006, the southern,
eastern and northern entrance passages and the arena
with its surrounding wall were excavated. Vespasians
Imperial inscription was discovered, architectonic
fragments and numerous small finds excavated. Architecture of the amphitheatre following the terrain
configuration was documented, i.e. the large karst
sinkhole was adapted for the construction solutions,
and the results of excavations already show various
construction phases.

While the legions and the auxiliaries (supporting


troops) were there, the amphitheatre served the needs
of the military, however, after the year 86 AD when
the 4th Legion left Burnum, it certainly served civil
needs as well. It is unknown when the amphitheatre
in Burnum functioned no longer, but it obviously collapsed due to decay.

The amphitheatre in Burnum was completed in 76/77


AD when Vespasians inscription was built on the
southern entrance faade to denote the completion
of construction. However, there are firm indications
that the amphitheatre of Burnum had been completed
earlier. At the time of Claudius probably, the 11th Legion commenced the construction work, did all the
necessary groundwork i.e. the preparation and levelling of the terrain, and then built the amphitheatre.
The construction work, done by the 4th Legion, was
financed by Vespasian and can be characterised as reconstruction or additional construction of the amphitheatre. Then the passages were vaulted, the walls of
auditorium added onto the entrances, the auditorium
was extended and the area walled by accurately chiselled white limestone blocks. In a later period more
reconstruction work was done, the most distinctive is
the construction of the shrine in the walls of the arena
on the position of the former staircase in the axis of
the western passage.

297

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

LITERATURA
Abrami 1924
M. Abrami: Militaria Burnensia, Strena Buliciana,
Zagreb - Split, 1924, 221-228.
Alfldy 1965
G. Alfldy: Bevlkerung und Gesellschaft der rmischen
Provinz Dalmatien, Budapest, 1965.
Buli 1879
F. Buli: Cenni archeologico-epigrafici sui distretti di
Zara, Benkovac, Knin, Sebenico, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 2, sv. 6, Spalato, 1879, 17-25.
Cambi et al. 2006.
N. Cambi, M. Glavii, D. Mari, . Mileti & J.
Zaninovi: Amfiteatar u Burnumu. Stanje istraivanja
2003. 2005., Burnum Katalozi i monografije I,
Drniibenik-Zadar, 2006.
Cambi et al. 2007.
N. Cambi, M. Glavii, D. Mari, . Mileti & J.
Zaninovi: Rimska vojska u Burnumu, Katalozi i monografije Burnuma II, Drniibenik-Zadar, 2007.
Ilakovac 1984
B. Ilakovac: Burnum II. Der rmische Aqudukt Plavno
polje - Burnum, Bericht ber die Forschungen 1973
und 1974, Wien, 1984.
Marun 1998.
L. Marun: Starinarski dnevnici, Katalozi i monografije, 4, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split,
1998.
Reisch 1913.
E. Reisch: Die Grabungen des sterreichischen archologischen Institutes whrend der Jahre 1912 und 1913.
Das Standlager von Burnum, Jahreshefte des sterreichischen archologischen Institutes in Wien, 16, Wien,
1913, 112-135.
Zabehlicky-Scheffenegger & Kandler 1979.
S. Zabehlicky-Scheffenegger & M. Kandler: Burnum
I. Erster Bericht ber die Kleinfunde der Grabungen
1973 und 1974 auf dem Forum, Wien, 1979.
Sanader 2003.
M. Sanader: Tilurium I. Istraivanja 1997.-2001., Arheoloki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Golden marketing, Zagreb, 2003.

298

Starac 2000.
A. Starac: Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji: drutveno i pravno ureenje prema literarnoj, natpisnoj i
arheolokoj grai, Monografije i katalozi, 10/2, Arheoloki muzej Istre, Pula, 2000.
Sui 1976.
M. Sui: Antiki grad na istonom Jadranu, Sveuiilna
naklada Liber, Zagreb, 1976.
Sui 1981
M. Sui: Zadar u starom vijeku, Prolost Zadra, knj. 1,
Filozofski fakultet Zadar, Zadar, 1981.
Zaninovi 1968.
M. Zaninovi: Burnum. Castellum municipium,
Diadora 4, Zadar, 1968, 119-130.
Zaninovi 1985.
M. Zaninovi, Prata legionis u Kosovu polju kod Knina s osvrtom na teritorij Tiluriuma, Opuscula archaeologica, 10, Zagreb, 1985, 63-79.
Wilkes 1969
J. J. Wilkes: Dalmatia, London, 1969.

Izdanja HAD-a 27/2011., 298-299

Sl. 1. Aglomeracija Burnum (prema Cambi et al. 2007, 21, sl. 17)

Sl. 2. Obilazak amfiteatra u listopadu 2002.

Sl. 3. Zrana snimka amfiteatra prije istraivanja godine 2003.


299

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

Sl. 4. Pogled na juni ulaz

Sl. 5. Proelje junog ulaza

Sl. 6. Unutranja strana bonog zida junog prolaza

Sl. 7. Juni prolaz s ostatcima svoda

Sl. 8. Vespazijanov natpis

300

Izdanja HAD-a 27/2011., 300-301

Sl. 9. Fibula tipa Aucissa (ID 1149)

Sl. 10. Ploica vojnikog pojasa (cingulum) (ID 1287)

Sl. 11. Ploica vojnikog pojasa (cingulum) (ID 1206)

Sl. 12. Privjesak konjske opreme (ID 1107)

Sl. 13. Privjesak konjske opreme (ID 1158)

Sl. 14. Privjesak konjske opreme (ID 1338)


301

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

302

Sl. 15. Bronani strigil (ID 1285)

Sl. 16. Bronana posuda simpulum (ID 1342)

Sl. 17. Legijski peat za utiskivanje u vosak (ID 1199)

Sl. 18. Nosa kreste na vojnikoj kacigi (ID 1095).

Sl. 19. Lunulasti privjesak konjske opreme (ID 1339).

Sl. 20. Viedijelni privjesak konjske opreme (ID 1147)

Izdanja HAD-a 27/2011., 302-303

Sl. 22. Balistiki projektil (ID 1046)


Sl. 21. Okov korice maa s mreastim uzorkom (ID 1299)

Sl. 24. Vrh koplja (ID 1697)


Sl. 23. Petica koplja (ID 1341)

Sl. 25-26. Augustus, AE As. Rim, 11.-12. nakon Kr.


Av. Gola glava Augusta nalijevo, uokolo legenda
IMP CAESAR DIVI F AVGVSTVS IMP XX.
Rv. U polju veliko S C, uokolo legenda
PONTIF MAXIM TRIBVN POT XXXIIII
Teina 10,6 g, promjer 28 mm. ID 1288,
Juni ulaz (6. 7. 2006.) RIC I, 471 (Augustus)

Sl. 27-28. Claudius, AE As. Rim, 41.-50. nakon Kr.


Av. Gola glava Klaudija nalijevo, uokolo legenda
[TI CL]AVDIVS CAESAR AVG P M TR P IMP.
Rv. Boica Minerva koraa nadesno, zamahuje kopljem u desnici,
ljevicom dri okrugli tit, u polju dolje veliko S C.
Teina 8,5 g, promjer 29 mm. ID 1176,
Juni ulaz (30. 1. 2004.) RIC I, 100 (Claudius)

303

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

304

Sl. 29. Presjek slojeva jugozapadnog segmenta gledalita

Sl. 30. Istraeni prostor istonog ulaza

Sl. 31. Ostatci vanjskog prstena amfiteatra uz istoni ulaz

Sl. 32. Proelje istonog ulaza

Izdanja HAD-a 27/2011., 304-305

Sl. 33. Stubite u osi istonog prolaza

Sl. 35. Bronano zvono tintinabula (ID 1286)

Sl. 34. Fibule tipa Aucissa (ID1807)

Sl. 36-37. L. Flaminius Chilo, AR Denarius. Rim, 109.-108. pr. Kr.


Av. Glava boice Rome s kacigom nadesno, lijevo ROMA, ispod X
(oznaka vrijednosti). Rv. Viktorija s vijencem u dvopregu nadesno,
ispod konja legenda L FLAM[INI / CILO] (u odsjeku).
Teina 3,7 g, promjer 18 mm. ID 1051,
Istoni ulaz (18. 8. 2006.) Crawford 302/1
305

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

Sl. 38. Sjeverni ulaz, desna strana

Sl. 39. Sjeverni ulaz, lijeva strana

Sl. 40. Konstrukcija svoda sjevernog prolaza

Sl. 41. Stubite u sjevernom prolazu

Sl. 42. Pogled na zapadni prolaz


306

Izdanja HAD-a 27/2011., 306-307

Sl. 43. Plat arene

Sl. 44. Nain privrivanja kamenih blokova plata arene

Sl. 45. Istraena povrina arene


307

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

Sl. 47. Odvodni kanal u areni

Sl. 46. Svetite u osi zapadnog prolaza

Sl. 48. Bronani klju prsten (ID 1155)

Sl. 49. Ulomak uljanice u obliku tragine maske (ID 1645)


308

Sl. 50. Ulomak stupa s grafitom centuria Pompei

Izdanja HAD-a 27/2011., 308-309

Sl. 51. Istraivanje tribina uz juni prolaz

Sl. 52. Ostatci sjedala u gledalitu

Sl. 53. Suhozid u osi tjemena elipse gledalita

Sl. 54. Suhozid uz unutarnju desnu bonu stranu junog prolaza

309

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

Sl. 55. Zrana snimka amfiteatra nakon istraivanja 2005.

310

Izdanja HAD-a 27/2011., 310-311

Sl. 56. Tlocrt amfiteatra

311

Arheoloka istraivanja amfiteatra u Burnumu

Sl. 57. 3D rekonstrukcija junog ulaza

Sl. 58. Konzervacija junog ulaza


312

Izdanja HAD-a 27/2011., 312-313

Sl. 59. Manojlovaki slapovi


313