PUTEVI

ISLAMA
Prof.

Sayid Qutb

Travnik,

1416/1995

IN THE NAME OF ALLAH THE

MERCIFUL THE

Muftijstvo Travnik je sag lasno sa izdavanjem ove knjige.

I
PUT ZA OVJEANSTVO
Postoji osnovna i jednostavna cinjenica o I slamu i nainu
njegovog djelovanja u ivotu ljudi koja je, u svoj svojoj jedno
stavnosti, esto zaboravljena ili od samog poetka pogreno
shvaena. Usljed zaboravljanja ili propusta da se shvati poja
vljuje se ozbiljna greka u prouavanju te religije, kako njene
sutinske prirode i istorijske realnosti tako i njene sadanjosti
i budunosti.
N eki oekuju da Islam, videi da je objavljen od B oga,
djeluje u ljudskom ivotu na neki magian, izvanredan i ne
shvatljiv nain. Oni oekuju da djeluje bez ikakvog obzira na
ljudsku prirodu, na prireene sposobnosti ljudi i materijalnu
stvarnost ljudskog ivota, u promjenljivim stepenima ljudskog
razvoja i okolnosti.
Meutim, oni ne vide da on ne djeluje na ovaj nain, da
ograniene ljudske sposobnosti i materijalne realnosti ljud
skog postojanja utjeu na njega. Ponekad, ova dva faktora su
jasno pod utjecajem religije, u drugim periodima njihov utjecaj
je u suprotnom smjeru od utjecaja vjerovanja: oni jaaju strasti
i elje ljudi, njihove slabosti i nedostatke, sprjeavajui ih da
slijede poziv vjerovanja i krenu njegovim putem.
Kad oni ovo shvate, doivljavaju neoekivano razoaren
je, njihovo povjerenje u ozbiljnost i realnost religioznog puta u
ivotu je poljuljano. Oni ak mogu biti pogoeni i sumnjom u
religiju kao takvu.
1

Odatle itav niz greaka izbija iz jedne jedine osnovne

greke: pogrenog shvaanja Islama i njegovog puta ili zane
marenja ove osnovne jednostavne istine.
Uvjeravanje Islama je boanski odreen put za ljudski
ivot. Njegovo ostvarenje u ivotu ovjeanstva ovisi o nasto
janju samih ljudi, u granicama njillOVill ljudskih sposobnosti i
materijalnih stvarnosti ljudskog postojanja u datim okolnosti
ma. Djelovanje u ovom smjeru poinje u trenutku kad ljudi
dobiju potrebna uputstva a nastavlja se do kraja staze, u
granicama ljudskih sposobnosti, ukoliko su one stavljene u
slubu.
Osnovna karakteristika Islama je da ne zaboravlja, ni za
trenutak, u bilo koje doba i u bilo kojem vremenu, prirodu
ovjeka i granice njegovih mogunosti, niti zanemaruje mate
rijalne realnosti njegovog postojanja. Ipak, u isto vrijeme,
podstie ga da postigne - kako se ve deavalo u raznim
periodima prolosti i moe se jo uvijek desiti, ako se uini
potreban napor - viu taku nego je ikad dostignuta od bilo
kojeg sistema koji je ovjek napravio. Ovo se postie neusil
jeno, s lakoom, sigurnou i umjerenou.
Sve greke proizilaze iz nerazumijevanja i zanemarenja
ove vjere, Iz oekivanja da se dese uda Iz skrivenog Izvora,
uda koja e preobratiti prirodu ovjeka, ne obraajui panju
na njegove ograniene mogunosti i bez obzira na materijalnu
stvarnost njegove okoline.
Da li je Bog objavio Islam? A zar nije Bog svemoan?
Zato onda da ova vjera djeluje samo u granicama ogra
nienih ljudskih mogunosti? Zato rezultati njenog djelovanja
moraju biti pod utjecajem ljudskih slabosti? Zato ona uvijek
ne trijumfuje, zato njeni sljedbenici nisu uvijek pobjedonosni?
Zato bi njena istoa, njen polet, ponekad bili prevazienl
slabostima? Zato bi zabluda ponekad trijumfovala nad isti
nom, nad sljedbenicima ove vjere?
2

Sve su ovo pitanja i sumnje koje proizilaze u pNom redu

iz pogrenog shvaanja ili zanemarenja osnovne prirode ove
vjere i njenog naina djelovanja.
Naravno, Bog je u stanju da preobrati ljuclsku prirodu,
pomou Islama ili bilo kojom drugom metodom. Ali - neka je
slavljeno Njegovo Ime - On je odabrao da stvori ovjeka sa
njegovom sadanjom prirodom, u skladu sa svojom vlastitom
mudrou. On je odabrao da uini boanski putokaz plotom
nastojanja i elje za tim: "One koji se bore na Naem putu, Mi
emo uputiti na pravi put". On je isto tako odabrao ela ljudsl<a
priroda djeluje konstantno, a da ne bude unitena ili iskljuena
iz akcije: "Dua i ono to upravlja njom, On je nadahnjuje
svijeu o njenoj pokvarenosti i njenoj pobonosti. Onaj koji
je isti, napreduje; a onaj koji je kvari, gubi tim". On je odabrao
da Njegova boanski odreena staza za ljudski ivot treba da
bude ostvarena ljudskim nastojanjem, u granicama ljudskih
mogunosti. "Zaista, Bog ne mijenja stanje nekog naroda prije
nego se on promijeni sam u sebi". "Kad Bog ne bi potiskivao
jedan narod drugim, zaista bi na zemlji zavladala pokvare
nost". On je odabrao da uzdigne ljude do take savrenstva
koja odgovara uinjenom trudu, primijenjenim sposobnosti
ma i strpljenju kojim se suoio sa nesreama radi ostvarenja
ovog boanski odreenog puta, u uklanjanju zla iz samog
sebe i iz ivota oko sebe: "Misle li ljudi da mogu da kau
vjerovali smo, a da nee biti iskuani? Mi srno iskuali one prije
njih, a zaista Bog zna istinoljubive a zna i lace".
Niko od boijih stvorenja nema pravo da pita Boga zato
je odabrao sve to i htio da tako bude. Niko od Njegovih
stvorenja - neka je On slavljen - nema pravo - poto nije Bog
niti ima znanje niti mogunosti znanja - da pita u pogledu
opeg sistema stvaranja, onog sistema iji su rezultati u prirodi
svakog stvorenja.
"Zato", u vezi s ovim, je pitanje koje ne postavlja ni
ozbiljan vjernik ni ozbiljan ateist. Ozbiljan vjernik nee postav
ljati to pitanje zato to je suvie uljudan prema Bogu- ije bie,
3

atribute i kvalitete On zna - i suvie svjestan ograniene prirode

sJoga ljudskog poimanja koje nije opremljeno da djeluje u
ovom podruju. Ozbiljan ateist nee postavljati ovo pitanje
zato to ne poznaje postojanje Boga uope. Kad bi on priznao
Njegovo boanstvo on bi isto tako znao za Njegovu slavu i
'
implikacije Njegovog boanstva. "On ne polae rauna o
onome to radi, ali oni su to duni". Jer, samo je On sveznajui,
svjestan onoga to ini.
To je pitanje koje postavljaju samo lakomisleni, niti ozbil
jan vjernik, niti ozbiljan ateista. Zato, ne t reba obraati panju
na to niti ga uzeti ozbiljno. Postavlja ga samo nepoznavalac
prirode boanstva i njegovih svojstava. Jedini put da se poui
n eznalica nije direktan odgovor, nego objanjenje prirode i
svojstava boanstva. Onda e ih oni ili prihvatiti i postati
vjernici ili e ih zanijekati i odbaciti te postati ateisti. Spor je time
zakljuen osim ako nastane svaa. A kad se spor preokrene
u svau M uslimanu nije dozvoljeno da je prilwati!
Zakljuak do kojeg dolazimo u ovom pogledu je sljedei:
nijedno od Boijill stvorenja - neka je On uzvi!ien - nema prava
da pita za!ito je On izabrao da stvori <"nvjela onakvog kakav
je; za!ito je uinio da je djelovanJe nJegove prirode trajno i
neprekinuto; zato ivot treba da bucle realiziran kroz ljudsko
postojanje a ne da se namee udotvorno, tajanstvenim i
skrivenim sredstvima.
Dunost je, meutim, svakog pojedinca da shvati i uzme
u obzir ove injenice i da ih se pridrava u ljudskom ivotu . On
mora s jedne strane tumaiti injenice ljudske istorije u njiho
vom svjetlu, s hvatajui njihovu istorijsku linij u razvoja i, s druge
strane, znati kako da se suoi s tom linijom razvoja i utie na
nju. Na dalje, on mora ivjeti sa Boijom mudrou i snagom
i imati ispravan stav prema njima.
Ova boanska staza, predstavljena u svom krajnjem ste
penu s Islamom, kako je povjeren Muhamedu a.s., ne ostva
ruje se u svijetu, meu ljudima, jednostavno pomou svoje
objave od Qoga. Ona se ne ostvaruje samo tim to se propo4

vijeda i proklamuje narodu. Ona se ne ostvaruje boanskom

prinudom, na isti nain na koji Bog namee Svoju volju u
ureenju nebesa i kretanju planeta. Ona se ostvar:.Jje kroz
grupu ljudi koja Se prihvaa tog truda, vjerujui U nJU rot punO
i usaglaavajui se s njom to je mogue vie, pokuavajui
da je ostvari u srcima i ivotima drugih isto tako; teei svome
cilju svim to posjeduju. Oni se bore protiv ljudskih slabosti i
strasti u samim sebi, oni se bore protiv onih koje slabosti i
strasti sile da se odupiru boanskoj uputi. Kroz to oni postiu,
u ostvarenju boanske staze, taku koja je omoguena ljud
skom prirodom i doputena materijalnom stvarnou. Oni
poinju s ovjekom onakvim kakav je i ne zanemaruju njegovo
stvarno stanje i potrebe dok on prolazi kroz stupnjenve boan
ski odreene staze. Ova grupa e ponekad trijumfovati nad
svojim vlastitim duama i nad duama drugih, a ponekad e
biti rukovoena svojim vlastitim duama i nad duama drugih
u skladu sa naporima koje oni ine i sredstvima koja odabiru
za borbu, pogodnim za okolnosti i potrebe vremena. Vanije
za odreivanje pobjede ili poraza je, meutim, stepen do kojeg
oni stvarno, u samim sebi, predstavljaju taj put i u stanju su da
mu daju praktini izraz u svom linom ponaanju i dranju.
Ovo je priroda vjere Islama i nain njenog djelovanja. Ovo
je njen plan za akciju i njen metod. Ovo je istina koju Bog eli
da da muslimanskoj zajednici kad kae: "Zaista Bog ne mijenja
stanje nekog naroda dok se on ne promijeni sam; Kad Bog ne
bi potiskivao jedan narod drugim, zaista bi na zemlji zavladala
pokvarenost" i "One koji se bore za Nau stvar Mi emo voditi
naim putem".
Ovo je istina koju je Bog elio da naui muslimanska
zajednica u bici na U hudu kad je ona propustila da predstavlja
pravu prirodu istine u jednoj fazi bitke. Ona je zanemarila ili
zaboravila primarnu istinu, zamiljajui da je pobjeda neizb
jena posljedica toga to su oni Muslimani. Uzvieni Bog
rekao je: "A kad ste bili mueni nesreom slinom onoj koju
ste ve iskuali, vi rekoste: kako ovo? Reci: to je od vas samih".

On im je isto tako rekao: "Bog je uinio da se obistini Njegovo

obeanje da e ill iskuati sa Njegovom dozvolom. V i ste ipak
promaili i prepirali se o predmetu. Vi ste se odmetnuli nakon
to vam je On pokazao ta.volite. Ima ih meu vama koji ele
ovaj svijet a i onih koji ele budui. Tada vas je odvratio od nji h
d a bi vas mogao iskuati".
Muslimanska zajednica nauila je ovu ist inu u bici na
Uhudu, ne rijeima prijekora nego kroz krv i patnje. Ona je
platila za to visoku cijenu: poraz poslije pobjede; gubitak
mjesto plije na; ranu koja nikog nij e ostavila bez utjecaja;
plemenite muenike u k ljuujui i Hamzu, najvrjednijeg
muenika od svih, a vie i ozbiljnije od svega z a cijelu musli
mansku zajednicu, ranjavanje Boijeg Poslanika - udarac je
pogodio njegovu plemenitu glavu, slomio zube u njegovim
ustima. Dok s u g a mnogoboci progonili, pao je n a stranu u
jamu koju je iskopao Abu Amir, z l i saveznik Kurejija, kao
k lopku z a Muslimane. Bio je sam sa nekoliko svojill drugova
koj i s u mueniki pali jedan z a drugim branei ga. Jedan od
njih, Ebu Dedana, titio g a je svojim leima od mnogo
boakih strijela. Jedna strij e l a g a je pogodila u lea ali on se
nije micao dok se vjernici nisu vratili da prime gorku i teku
l e kciju.
Odat l e je jasno da j e ostvarenje boanskog puta prepute
no ljudskom rodu. injenica da se on ostvaruje u g ranicama
ljudskih sposobnosti uzdie ljudsku duu i preobraava ljudski
ivot. To n e kaemo da bismo pruili razlog z a Boiju volju u
odreivanju stvari onako kako je, nego samo da bismo nagla
sili praktino posmatranje djelovanja Njegove volje u ivotu

Njegovih oboavalaca.
Istina vjerovanja se ne uspostavlja potpuno sve dok se n e
pokrene borba u Njegovo i m e m e u ljudima. Borba protiv
njihove nevoljnosti i nenaklonosti, borba da ih se pokrene iz
ovog stanja k a stanju Islama i isti ne. Borba rijeju, propagan
dom, izlaganjem, pobijanjem lanih i neosnovanih tvrdnji,
istinama proklamovanim od Islama. Isto tako fizika borba da

se uklone prepreke sa ispravnog puta kad se isprijei grul1a

sila i otvoreno nasilje. U ovoj borbi e se susresti nesree i
stradanja, pa je potrebno strpljenje: onda je ono moda tee.
O nda se postaje uporan i nepokolebljiv, . slijedei put vjere
ispravno i nepokolebljivo.
Ova borba je potrebna u odnosu na linost jer se ona bori
protiv same sebe dok se bori protiv drugih ljudi. Tako se
otvaraju horizonti vjerovanja koji se nikad ne bi otvorili onome
koji sjedi nepomian, u mirovanju. On shvata u odnosu na
druge ljude i ivot l injenice koje ne bl nikad shvatio ni na
kakav drugi nain. Njegova dua, njegov i osjeaji, njegova
. mata, njegove navike, njegova priroda, reakcije i odzivi, sve
je to dovedeno da takve take razvoja koja nik-ad ne bi bila
dostignuta bez ovog tvrdog i gorkog iskustva.
.
Ovo je, meu ostalim, nagovijeteno u Boijoj izre i: "Kad
Bog ne bi potiskivao neki narod drugim, zaista bi na zemlji
zavladala tiranija". Prvo to se pokvari su ljudske due, kroz
stagnaciju koja vlada ljudskim duhom, slabei volju i paralizi
rajui je. Onda je itav ivot podvrgnut stagnaciji ili je u stanju
da djeluje samo u podruju strasti, kako se deava s nacijama
koje upadnu u luksuz i obilje.
Ovo je isto tako dio prirode u kojoj je Bog stvorio ovjeka:
On je odredio da dobrobit ove prirode poiva u borbi za
uspostavljanje boar}skog. puta u ljudskom ivotu, pomou
ljudskog drutva i u granicama ljudskim mogunosti.
Jo vie; ova borba l njene pratee tekoe su praktino
sredstvo za ienje redova zajednice- nakon poetnog
ienja pojedinanih dua - u nastojanju d a se otarasi bespo
sliara i licemjera, onih slaba srca i karaktera, podmuklih i
varalica.
Ovo je istina kojom Bog eli da podui muslimansku
zajednicu kad je izlae tekoama i iskuenjima. Upravo tada,
padovi dua se otkrivaju i redovi se raiavaju, pod udarci
ma tekoa, pod mukama iskustva i gorinom patnji.
7

Ovo je istina kojom Bog eli da naui muslimansku zajed

nicu nakon bitke na Uhudu kad kae u odgovoru na pitanje
M uslimana: "Kako se ovo desi?" "Reci: ovo je od vas sarnil1".
On tada nastavlja: "To to se desilo vama na dan kad se
sretoe clvije grupe, bilo je s dozvolom Boijom kako bi On
vjernike od licemjera rnogao razlikovati". "Bog nije doveo
vjernike u stanje u kojem se naoste ni radi ega drugoga
nego da bi mogao razlikovati zlo od dobra". "Da bi Bog rnogao
znati vjernike i uzeti muenike izmeu vas - Bog ne voli
zloince - da bi On rnogao iskuati one koji vjeruju, i unititi
nevjernike". Sve se ovo urezale u njil1ove duhove, dok je u isto
vrijeme njihovo stradanje bilo uzrokovano nedovoljnom prim
jenom punog znaenja vjerovanja u njihovim m islima i djelima
za vrijeme bitke. Konano, bilo je to korisno za njil1, Boijom
milou i pratanjern njihove greke, a po svojim posljedicama
to je bila za njih lekcija i sredstvo za ienje samih sebe i
njihovih redova.
Ve smo primijetili da Svemogui pomae onoga koji se
bori na pravom putu: "A one koji se bore radi Nas, Mi vodimo
N aim putem". "Bog ne mijenja stanje nekog naroda sve dok
se on sam ne promijeni u sebi".
Ova dva citata pokazuju nam odnos izmeu ljudskog
nastojanja i pomoi koju Bog daje ljudima; uz ovu pomo ljudi
e biti ispravno voeni i postii vrlinu kojoj tee.
Konano je presudna Boija volja i bez nje ovjek nee
postii sam nita. M eutim, ovo e pomoi onima koji znaju
njen metod djelovanja, trae njenu pomo i tee da postignu
Boije zadovoljstvo.
U prkos svega ovoga to je boansko odreenje koje
obuhvata ljudska bia i zbivanja tekoa, zajedno sa svim
svojim blagodatima za pravednike, deavaju se u skladu s
njim.
Zato, poslije bitke na Uhudu Svemogui objanjava mu
slimanskoj zajednici uzroke pobjede i poraza upuujui isto
t ako na boansku mudrost koja se krije iza nesrea te pobjede
8

i poraza. "Bog je uinio da se obistini njegovo obeanje da e

ih iskuati sa Njegovom dozvolom. Ipak, vi ste promaili i
prepirali se o stvari. Odmetnuli ste se nakon to vam je
pokazao ta volite. Ima meu vama onih koji ele ovaj svijet i
onih koji ele Ahiret. Tada vas je odvratio od njih da bi vas
iskuao." Njegov cilj je bio da im pokae Svoju razumljivu stazu
i Svoju apsolutnu volju i neodoljivu mo iza svih uzroka i
zbivanja.
To je onda, u konanoj analizi, plan, volja, Boiji dekret,
ijem ostvarenju On tei iza uzroka i posljedica. Ovo je materija
u pogledu na koju niko ne smije pitati Svemogueg i najvea
istina vjerovanja. Sve dok u nekoj dui ta istina nije vrsto
uspostavljena, vjerovanje te due je nepotpuno. Ovo je dodat
na primjedba koja nam se ini potrebnom u ovom poglavlju.
Muslimani ija srca instinktivno znaju prirodu ove vjere
nee ovdje nai kontradikciju niti ima bilo kakve u sadraju
Boije knjige.

II
JEDINSTVENI PUT
Mogue je da e neko sada rei: ako Islam, boanski
odredeni put za ovjeanstvo moe biti ostvaren na ovome
svijetu samo ljudskim nastojanjem, u granicama ljudskih spo
sobnosti i materijalne stvarnosti ljudskog postojanja u raznim
okolnostima, to ga onda razlikuje od bilo kojeg puta koji ljudi
odrede sami sebi i koji im isto tako omoguuje da postignu
neki rezultat u skladu sa njihovim trudom, njihovim sposobno
stima i raznim okolnostima? Zato moramo nastojati da ostva
rimo upravo taj put, kad on zahtijeva ljudski napor kao i bilo
koji drugi? N ijedan od njih se ne postie pomou uda ili
boanske prinude; treba da bude ostvaren u ivotu naroda, u
granicama, u granicama ljudske prirode i njegovih normalnih
mogunosti i materijalnih uslova.
Prije svega treba da ispitamo prirodu toga puta kako
bismo i sami mogli shvatiti ta je Islam. Prvi stub Islama je
svjedoenje da nema drugih boanstava osim Allaha i da je
Muhamed Boiji poslanik . Znaenje tvrdnje da nema drugih
boanstava osim Boga je ovo: Bog je jedini posjedn ik boan
stva i nijedno od njegovih stvorenja ne dijeli ni u kom pogledu
i ni u jednom svojstvu boanstvo s Njim. Prvi vid boanstva je
apsolutna vlast, odakle proistie pravo da prepie zakone za
svoje oboavaoce, da odredi put njihovog ivota, da prepie
vrijednost na kojoj treba da budu bazirani njihovi ivoti. N emo
gue je tvrditi da nema drugih boanstava osim Boga bez
prihvatanja da jedino Bog ima pravo da odredi put koji ljudski
10

ivot treba da slijedi i bez pokuaja da se ostvari taj put i nijedan

drugi u ljudskom ivotu. Tvrdnja da je Muhamed Boi ji posla
nik znai priznanje da je ovaj put preneen od Boga; da je to
pravi Boiji put za ivot ovjeanstva; i da je to jedini put koji
smo obavezni slijediti i ostvariti u ljudskom ivotu.
Odatle smo mi duni da pokuamo ostvarenje toga puta,
kako bismo i sami shvatili svojstvo Muslimana, a to tvrdimo
da smo.
Ovo je mogue samo svjedoenjem da nema drugih
boanstava osim Boga i da je Muhamed Njegov poslanik. Ovo
ispovijedanje vjere je mogue samo priznavanjem Boga kao
jedinog posjednika boanstva i jedinog ovlatenog da
odreuje put za ljudski ivot. Mi moramo pokuati da ostvari
mo ovaj put na koji nas Bog upuuje preko Muhameda a.s.
Mi moramo raditi tako da iz razloga vezanih sa samom
prirodom toga puta. To je jedini put koji ostvaruje plemenitost
ovjeka, prua mu pravu slobodu i oslobaa ga ropstva. To je
jedini put koji omoguuje da se potpuno oslobodi u granicama
svoje ovjenosti i svoje slube Bogu, jer sluenje Bogu
oslobaa ovjeka robovanja drugima. Nema drugog puta na
svijetu koji posjeduje ovo svojstvo. Jer Islam, priznajui Sve
mogueg Boga kao jedinog posjednika boanstva, a odatle
kao jedinog koji ima pravo da propisuje zakon za ljudski ivot,
ostavlja Boga kao jedinog Gospodara ljudi. On sprijeava bilo
kojeg ovjeka da bude bog drugih ljudi sa zakonodavnim i
gospodarskim pravima nad njima, kao rezultat sluenja onih
koji ovome bogu pripisuju vidove boanstva.
Boanski put je jedinstven u ovome pogledu. Ne verbalno
ili po pretpostavci, nego istinito i stvarno. Zato je poruka svih
poslanika bila da je Bog jedini posjednlk boanstva, poricanje
bilo kojem od Njegovih stvorenja bilo kojeg vida boanstva,
ak i ako njihovo oboavanje i svojatanje prava da odreuje
zakone ljudskog ivota podravaju oni koji ne vjeruju . u jedin
stvo Boije.
ll

Bog kae u odnosu na Krane i Jevreje: "Oni su uzeli

svoje rabine i sveenike kao bogove pored Boga; isto tako
Krista, sina Marijinog. Ipak njima je nareeno da oboavaju
samo jednog Boga. Nema drugog Boga osim Njega. On je
uzvien iznad onoga to mu oni pripisuju." Oni ustvari nisu
oboavali rabine i sveenike; oni samo njima pripisuju pravo
da uz Boga odreuju put za ljudski ivot. Bog u odnosu na njih
kae: "Oni su ih uzeli kao bogove". Oni su ismijali Boiju
zapovijed u pogledu jednobotva i pripisali Mu drugove.
Samo Islam ograniava oboavanje na Boga, poto on
smatra Njega kao jedinog koji posjeduje suverenitet i pravo da
odreuje put za ljudski ivot. Odatle je Islam jedini koji oslo
baa ovjeka sluenja bilo kome drugome osim Boga a odatle
smo isto tako obavezni da pokuamo njegovo uspostavljanje.
Daljnji razlog je da boanski karakter Islama znai da je to
jedini put slobodan od uticaja ljudskih elja, ljudskih slabosti,
njihovih sebinih interesa. On je slobodan od bilo kakvog
pokuaja da se pomou zakonodavstva prui privilegija u
interesu na neke linosti, njegove porodice, klase, narode Ill
rase. O vaj koji je propisao put Islama je Svemogui Bog.
Gospodar cijeloga ovjeanstva. On ne propisuje zakone u
svom vlastitom interesu n iti daje prednost nekoj klasi u odnosu
na drugu, jednom narodu u odnosu na drugi, niti jednoj rasi u
odnosu na drugu. Ljudsko zakonodavstvo, kakvo uspostavlja
pojedinac, porodica, klasa, nacija ili rasa, ne moe u svijetlu
ljudske prirode biti bez uticaja elja u interesu zakonodavca.
Kad se ljudski ivot ravna prema putu koji je odredio Bog, ovaj
nedostatak iezava, a dobiva se istinita, potpuna i svobuh
vatna istina i pravda kakva ne moe biti dostignuta bilo kakvim
sistemom koji je ovjeka g radio. Nema nita u bilo kojem
ljudskom sistemu to bi ga oslobodilo faktora ljudske elje,
slabosti l privrenosti vlastitom interesu u jednoj iii drugoj
formi, uspostavljanje potpune i sveobulwatne pravde, koja je
bez uticaja ljudske strasti. Bog je rekao muslimanskoj zajed
nici: "Vi koji vjerujete! Budite estiti pred Bogom, svjedoci
12

pravinosti. Neka vas mrnja prema bilo kome nipoto r,

podstakne da djelujete nepravedno, postupajte pravino jer t:.:
je blisko pobonosti. Bojte se Boga jer Bog je obavjeiten o
onome to radite."
Moe se ovdje postaviti pitanje: ta garantuje da e mu
slimanska zajednica uspostaviti pravdu na koju ih poziva i koju
im nareuje Bog?
Prava garancija i itav Islamski program je sadran u
svijesti individualnog muslimana i proizilazi iz njegove vjere.
Tamo gdje postoji vjerovanje u ovoj religiji, tamo e i biti
najjae garancije. Muslimani ue od svoje religije da temelji
njihovog postojanja, njihov trijumf i snaga u svijetu poivaju
na vjernosti ovim uputstvima. u protivnom njihov opstanak
izloen je padu, njihova pobjeda se pretvara u poraz i oni su
ponieni.
Oni uju Boga kako im kae: "Bog daje pobjedu onima
koji mu se sviaju. Zaista je Bog snaan, moan. (On daje
pobjedu) onima koji, ako im On da vlast na zemlji, usposta
vljaju salat, daju zekjat, nareuju dobro a zabranjuju zlo. Bogu
pripada k raj svega". Oni su ubijeeni da im Svemogui Bog
nee obratiti panju ako odstupe od Njegove staze.
Muslimanska zajednica sama po sebi je stvarna garancija
za ispunjenje svih uputa, jer ona poiva na uvjerenju da
preuzima na sebe ono to je Bog naredio. Ona vidi u svakoj
nemarnosti ili propustu preteu zla a ne samo one koji ine zlo
u njenim redovima.
Mi smo obavezni da ostvarimo ovaj put, da bismo uspo
stavili potpunu i obuhvatnu pravdu koja moe biti dostignuta
samo ovim jedinstvenim putem.
Daljnji razlog je da je jedino ovaj put slobodan od poslje
dica ljudskog neznanja i ljudskih nedostataka kao to je slo
bodan i od ljudskih slabosti. Onaj ko ga je odredio je Tvorac
ljudskih bia a zato On zna ta je u njihovom interesu. On je
svjestan suptilnosti njihova sastava i svjetskih okolnosti koje
ih prate kroz ivot. Kod odreivanja puta za ovjeka On uzima
13

u obzir sve faktore, koje ljudi, bilo pojedinano bilo .s kupno, u

koje god doba, nosi u u stanju da obuhvate u njihovoj cjelini.
Neki od ovih faktora zahtijevaju gomilanje iskustva u pogledu
svil1 manifestacija ljudskog ivota u prolosti, sadanjosti i
budunosti - a ovo je nemogue - dok drugi trae da se bude
svjestan svih detalja i okolnosti koje okruuju ovjeka, to isto
tako ne dolazi u obzir. Uz to ljudsko poimanje nije u stanju da
formira nepogreivo taan sud ak u pogledu iskustva i feno
mena kojih je svjestan. On je osuen na ovu nesposobnost
nepotpunou i relativnou svoje prirode i utjecajem strasti
i slabosti na nju. On je zato nepodesan za odreivanje puta za
ljudski ivot.
Zato Bog kae: "Kad bi slijedili svoje strasti, nebesa i
zemlja bi se sruili". Slino "Dali smo vam zakon pa slijedite taj
put, a ne matanja onih koji ne znaju".
Niko od ljudi nema onog apsolutnog znanja koje je po
trebno za odreivanje puta za ljudski ivot. Oni su opremljeni
samo matom i neznanjem kada se prihvate posla koji nije
njihov. Njihovo polaganje prava na neko od boanskih svoj
stava je veliki grijeh i zlo.
Daljnji razlog za prihvatanje ovog puta je injenica da
samo On uspostavlja sistem za ljudski ivot na sveobuhvat
nom pogledu na ovjekovo mjesto u njemu i na pravu svrhu
ljudskog postojanja.
Ovo je jedina vrsta i zdrava osnova za uspostavljanje
prirodnog sistema ljudskog ivota. Bilo koji sistem ljudskog
ivota koji ne poiva na temeljima sveobuhvatnog pogleda n a
ivot, lien je prirodnih korijena; to j e umjetni sistem koji n e
moe dugo ivjeti. To je izvor bijede z a ljudski ivot sve dok
g a njihova priroda ne razori i oni se ne vrate svojoj prirodnoj
osnovi.
Ovaj pogled na ivot koji sadri boanski odreeni put je
jedini korektan jer on dolazi od Tvorca ivota. Bilo koji drugi
pogled ili tumaenje ivota i ovjekovog poloaja u njemu je
manjl<av, jer je ivot obuhvatniji od ovjeka l stoga g a on ne
14

noe potpuno objasniti. Definicija svrhe ljudskog poslojcf'.

ahtijeva znanje Tvorca ovjeka i Njegovu volju t.; :>lvm,1r.JI
ovjeka. To nadalje zahtijeva imunost od iluz!je, to je za
ovjeka nedostino.
N apor filozofa da objasne ljudski ivot, ovjekovo mjesto
u njemu i svrhu ljudskog postojanja, pokazuje udan skup
odgovora, a neki od njih su upravo smijeni u svojoj g luposti.
ovjek je iznenaen da su takve ideje potekle od filozofa dok
se ne sjeti da je taj "filozof" isto tako ovjek opremljen samo
ljudskim razumom. Ovo nije carstvo ljudskog razuma i filozofi
su zalutali u podruje gdje oni kao vodilju imaju samo onu
svjetiljku koju im je Bog dao za upotrebu u drugim podrujima
i drugim stvarima gdje ona moe dati neto svjetla. Ta oblast
je namjesnitva Boije na Zemlji, u skladu sa boanski
odreenim putem i ovisno o milosti i pomoi boijoj.
Zato smo obavezni da pokuamo ostvarenje ovoga puta
kako bismo ustanovili sistem ljudskog ivota sa prirodnim
korijenima, jer drugog puta sa ovim neophodnim svojstvima
nema.
Konaan razlog za ostvarenje ovog puta je da je on jedini
u sag lasnosti sa opim planom stvarnosti. ovjek ne treba da
slijedi put koji nije u skladu s njim poto je obavezan d a ivi u
njegovom okviru i da sarauje u svakom pogledu sa opim
planom stvarnosti.
Ljudska priroda se u osnovi ravna prema normama stvar
nosti. Kad ovjekov nain ivota odstupi od ovih normi, on
ne samo doi u sukob sa stranim silama prirode, nego isto
tako i sa svojom vlastitom prirodom. On e biti zbunjen i
uznemiren, ivei kao savremeni ovjek u aktunoj tjeskobi,
uprkos svim trijumfima moderne znanosti i svim mogunosti
ma materijalne civilizacije.
Savremeno ovjeanstvo je pogoeno bijedom, nemirom
i pometnjom; ono bjei od samog sebe prlbjegavajui opiju
mu, haiu, alkoholu, ludovanju za brzinom i glupim avantu
rama. S ve ovo, uprkos materijalnom poretku, visokoj
15

produktivnosti i lagodnom ivotu sa dosta dokonosti. U stvari,

ova praznina i zbunjenost raste proporcionalno sa materijal
nim napretkom i pogodnostima.
Ova gorka praznina progoni ovjeka kao straSni duh. On
bjei od njega, ali ga ovaj neizbjeno sustie.
Prvi utisak to ga dobiva posjetilac naprednih, bogatih
zemalja svijeta - predvoenih Amerikom i vedskom - je da
ljudi bjee od duhova koji ih progone, bjee od svoje vlastite
unutarnje prirode. On e uskoro shvatiti da ovaj materijalni
svijet, u Ino uivanje i seksualna prezasienost vodi u mova
ru nervne i duevne bolesti, perverzije, stalne uznemirenosti,
bolesti i ludila, estih zloina i odsustva bilo kakvog ljudskog
dostojanstva u ivotu.
ovjeanstvo je zahvaljujui nauci postiglo velike uspjehe
u medicini i lijeenju fizikih bolesti. Otkrilo je nove lijekove i
sredstva za dijagnozu i lijeenje; naroito moemo spomenuti
penicilin i myosin.
U sferi industrijske proizvodnje, isto tako udesni rezultati
su postignuti a progres i napredovanje se nastavlja. Slina su
dostignua u istraivanju svemira, u konstrukciji vjetakih
satelita i svemirskih stanica, i sve se vie moe oekivati.
Ali koji je efekat svega ovoga na ljudski ivot i na duhovni
ivot ovjeanstva? Da li je ono nalo sigurnost? Da ll je ono
nalo mir? N i poto! Nalo je bijedu, nemir i strah! Nikakav
napredak n ije uinjen u formulisanju ciljeva ljudskog ivota i
svrhe ljudskog postojanja. Kad se uporedi koncepcija civilizi
ranog ovjeka o svrsi ljudskog postojanja sa islamskom kon
cepcij om, savremena civilizacija izgleda kao prokletstvo koje
odvlai ljudske osjeaje u movaru.
Naprimjer, u Americi se oboavaju novi bogovi za koje se
smatra da su cilj ljudskog postojanja - bog vlasnitva, bog
zadovoljstva, bog slave, bog produktivnosti! Ljudi ne mogu
nai sami sebe jer ne mogu nai svrhu svoga postojanja. Isto
je stanje l u drugim zemljama gdje se oboavaju slini bogovi
i n arod ne moe da nae pravog Boga.
16

Zato smo obavezni da pokuamo ostvarenje boanski

odreene staze za ljudski ivot kako bismo vratili ovjeanstvo
prema njegovom jedinom Pravom Bogu; prema cilju posto
janja dostojnom ljudskog bia; prema normama koje obuhva
taju sva stvorenja ukljuujui i ovjeka.
Ovo je istina koja je ustanovljena Uzvi1\enim Kur'anom.
Ona odbacuje pogled onih koji hoe da slijede druge zakone
osim Boijeg i puta koji je On odredio.
"Zar oni ele drugi put osim Boijeg, dok je sve to je na
nebesima i zemlji podreeno Njemu, voljno ili ne? A i oni e
biti vraeni Njemu!"

17

III
LAGANI PUT
Neko moe primijetiti: pa ovjeanstvo nee biti u stanju
da dugo ustraje na ovom jedinstvenom uzvienom putu. Gru
pa ili zajednica nakon to je ila tim putem neko vrijeme,
napustie ga i ljudi e krenuti drugim putevima koji, budui da
ne vode istim vrhovima, nee nametati ovjeku iste teke
napore.
Na prvi pogled ova primjedba izgleda umjesna. Mnogi
pisci su pokuali da usade ovu misao u ljudsko miljenje kako
bi ih uvjerili da je put Islama nepraktian i nerealan; da je suvie
za ljudsku prirodu da taj napor podnese vie nego jednom; da
je to samo idealistiki poziv da se dostignu nedostini horizon
ti. Oni imaju lukav cilj iza ovog pokuaja: da pasiju bezna
denost u pogledu mogunosti obnove ivota u skladu sa
Islamskim putem i da osujete napore koji ine nai borci u tom
smjeru. Ovi lukavci su u neredima koji su poeli poslije ubistva
halife Osmana, u sukobu izmeu Alije i Muavije kao i u do
gaajima vezanim za to, nali plodno tlo da pokuaju da
dokau svoju podlu tvrdnju, nekad implicitno a nekad ekspli
citno, zavisno od toga kako prilike zahtijevaju.
Oni su nehotino pomognuti u ovome od onih iskrenih
vjernika koji su zbunjeni injenicom da su ovi dogaaji morali
prekinuti uspon Islama u tom slavnom periodu istorije. Oni su
isto tako ukljuili odstupanje od koncepcije vlasti koja je preo
vladavala u doba poslanika i prve dvojice njegovih nasljednilS

ka. Slino je ponaanje nekih voa muslimanske zajednice

oclstupalo od islamskih normi.
Meutim, cijeli predmet zahtijeva paljivo preispitivanje, s
posebnim obraanjem panje na ljucfske faktore koji su umi
jeani. Priroda ove vjere treba biti shvaena kao i njen metod
za voenje hoda ovjeanstva kroz duge periode, u raznim
okolnostima i prilikama.
Prije svega, nije tano da put Islama namee ovjeijoj
dui napore tee nego to je u stanju da ih podnese ili izdri
za due vrijeme.
To je zaista uzvien put. Ali to je u isto vrijeme i prirodan
put, a kapital na kome poiva i koji troi je samo stvarna ljudska
priroda. Njegovo vanredno svojstvo je da od samog poetka
zna kako da pristupi tom kapitalu.
Od samog poetka taj pravac je u stanju da nae svoj put
do ljudske du e. On zna kako da u nju ucle i on to ini lagodno.
On zna snagu i mogunost ljudske due i nikad ih ne preko
rauje. On zna njene potrebe i nude i izlazi im u susret. On
isto tako zna njene iste, konstruktivne mogunosti i pokree
ih ka pozitivnim ciljevima.
U prkos svoj svojoj plemenitosti i uzvienosti, to je sutin
ski put za ovjeka koji ivi ovdje u ovom svijetu. On uzima u
obzir prirodu ovjeka sa svim njenim komponentama i ovjeka
kao cjelinu.
Kad je dua naisto sa svojom pravom prirodom kad su
ispunjene njene potrebe i zahtjevi, kad su njene konstruktivne
sposobnosti osloboene, tada e ona s lakoom i bez prinude
ii u prirodnoj harmoniji sa ivotom i uzdizati se ka uzvienom
vrl1u odreenom za nju. Na svom dugom putu ka ovom cilju
ona e sresti ugodnost, sigurnost i povjerenje.
Oni koji sumnjaju u pogledu mogunosti ostvarenja puta
Islama su zastraeni njegovim zahtjevima i istoom moralnih
elemenata u njegovom stavu. Oni su zaplaeni dunostima
koje ovaj moral namee, zamiljajui ih kao okove i zapreke
19

koje sprjeavaju da ovjek tei za onim to eli i to mu trae

njegovi prirodni instinkti.
To je zabluda koja proizilazi iz nerazumijevanja sutine
islamske vjere.
Islamski moral ne sastoji se od skupine zapreka i zabrana.
On je u svojoj sutini konstruktivan i pozitivna sila, pokretaka
sila za neprekinut razvoj i samoostvarenja u toku tog razvoja.
Ovaj razvoj je meutim karakteriziran potpunom istoom.
Pozitivizam i aktivnost imaju moralni aspekt na islamskom
putu. Besposlenost i negativizam su nemoralni, poto prot uri
jee svrsi ljudskog postojanja, kako g a Islam zamilja, naime,
Boijem namjesnitvu na Zemlji i upotrebi svega to je Bog
podredio ovjeku za ciljeve konstruktivne djelatnosti.
Napor za ostvarenje dobra i pobjedu zla je etiko pitanje
u kome se oslobaaju osnovni elementi ljudske linosti. U
islamskom stavu pokornost Bogu predstavlja etiki aspekt n a
najuzvieniji nain.
Kad uzmemo etike aspekte koji izgledaju kao spone i
okovi, mi nalazimo da su oni u stvarnosti aspekti pokreta,
osloboenja i vitalnosti.
Uzmimo na primjer samo uzdravanje od zabranjenog
zadovoljavanja seksualne elje. To izgleda kao prepreka i
okov. Ali u stvari, to predstavlja osloboenje od robovanja
ovim strastima, od sluenja njima, i uzdizanja ljudske volje tako
da zadovoljenje ovih strasti moe biti izabrano u granicama
pristojnosti koje je odredio Islam i zakonskih propisa koje je
Bog uspostavio.
Drugi primjer je etika zapovijest dareljivosti. To izgleda
kao teret koji nas sprjeava da uivamo sve to posjedujemo.
Meutim, to je osloboenje od pohlepe i trijumf nad poudom,
irenje svijesti o javnom dobru koje nije ogranieno okvirima
linosti.
Nije potrebno da nabrajamo daljnje primjere. Ovo je do
voljno da prui ideju o pravoj prirodi moralnih veza u islam
skom putu.
20

Islam smatra grijehe i poroke kao okove koji zarobljavajL

ljudsku duu i vuku je nanie. Osloboenje od niskih zelja en
gleda kao istinsko osloboenje i njegov itav moralni sistem
poiva na ovim temeljima.
Ovo stoga to on smatra da je osnova ljudske prirode
naklonost dobru: ovjek je stvoren u najljepem obliku. On se
sputa do najniih stanja kad god se podvrgne nainu ivota
razliitom od onoga koji je Bog odredio: "Stvorili smo ovjeka
u najljepem obliku a onda smo dopustili da sie do najniih
dubina izuzev onih koji vjeruju i ine dobra djela". Zato nain
ivota u skladu sa sutinskom prirodom ovjeka pomae mu
da izbjegne okove koji se nameu njegovoj estitoj naklonosti
i da se oslobodi spona strasti.
Islam tei da u ljudskom drutvu uspostavi takve okolnosti
i uslove koji e linost osloboditi od izopaenosti koje zaro
bljavaju njegovu sutinsku prirodu; da omogui estitim i
konstruktivnim snagama u njemu da se pojave i uspostave
svoju nadmonost; da se uklone prepreke koje odvraaju
njegovu pravdu od tenje prema dobru u kojem je bio stvoren.
Oni koji misle da se moral islama na'l'nee kao teki teret
ovjeanstvu, izvlae ovo uvjerenje iz nevolja sa kojima se
susreu pojedini Muslimani koji ive u drutvu koje se ne vlada
po Islamu. U tim okolnostima, islamski moral je stvarno teak
teret; on skoro satire one linosti koje ive sa svojim estitim
Islamom u iskvarenom drutvu neznanja.
Ovo, meutim, nije prirodna situacija koju je Islam predvi
dio, jer on pretpostavlja da njegov isti, uzvieni moral treba
da bude vladajui. Islam je realistian sistem i zato pretposta
vlja da e ljudi koji ive u skladu s njegovim putom ivjeti u
islamski upravljenom drutvu. U takvom drutvu dobro, vrlina,
istoa e biti priznate i zatiene od sistema oblasti. Zlo,
porok i neistoa e biti odbaeni i sprijeeni dominantnim
silama u drutvu.
Kad su stvari rijeene na ovaj nain, Islamski put ivota
postaje izvanredno lagan. U stvari, suprostavljanje ovom si21

stem u od strane pojedinaca postae te ko; bie teko za njih

da se odaju strastima i da slijede zlo i porok. Sve sile koj e
dominiraju u drutvu - uz sile prave prirode ovjeka - ustae
protiv njih i uinie njihovo odstupanje od pravog puta tekim
i neizdrivim.
Zato Islam zahtijeva da apsolutna kontrola ljudskog
drutva pripada Bogu i putu koji je Bog odredio; on porie ovu
kontrolu bilo kojem Boijem stvorenju i bilo kojem putu koji nije
odredio Bog. Ovo bi on smatrao iznevjeravanjem i jasnim
pripisivanjem partnerstva Bogu jer, kao Sto smo ve podvukli,
Islam insistira na pripisivanju boanstva samo Svemoguem
B ogu, a kontrolu ljudskog drutva samo Njegovom putu. Ovo
je direktno znaenje oitovanja da niko drugi ne smije biti
oboavan osim Boga.
Islam propisuje ureenje islamskog drutva u ijem krilu
M usliman moe ivjeti svoju religiju. Islamske koncepcije po
stojanja, a posebno cilja ivota, bitno se razlikuje od svih
ljudskih tvorevina. Ovi prikazuju ovjeka izoliranog od Boije
upute u svim vremenima i mjestima. Ovo je bitna razlika i ovdje
nikakav kompromis nije mogu.
Posebna sredina neophodna je za ostvarenje ove kon
cepcije, sredina sa svojim specifinim vrijednostima. Ovo ne
moe biti sredina nekog sistema baziranog na nepriznavanju
boanske upute. U islamskoj sredini Musliman e ivjeti priro
dan i lak ivot, jer e disati prirodno, nai podrSku u vrSenju
dobrih djela i postii duevno i druStveno zadovoljstvo u
slijeenju islamskog morala.
Bez ove sredine ivot pojedinca postaje nemogu ili ba
rem vrlo teak. Zato ko god eli da bude Musliman mora znati
da se moe potpuno posvetiti praksi Islama samo u musliman
skoj zajednici kojom dominira Islam. On grijei ako misli da
moe ostvariti svoj Islam kao linost izgubljena usred drutva
koje ne poznaje boansku uputu.
22

I sto tako, nije tano da Islam namee ljudstvu tee napor

nego su potrebni za ljude koji ive u skladu sa sistemima Ke;
nisu potekli od Boga.
Takvi sistemi - koje su ljudi usvojili u izolaciji oci Boije
upute u bilo koje doba i na bilo kojem mjestu - neminovno su
pod uticajem ljudskog neznanja, lj u ds kih slabosti i glu posti.
Zato e oni djelimino ili u cjelini stupiti u sukob sa ljudskom
prirodom a kao rezultat toga dua e patiti.
Ono su isto tako karakterizirani djelimini lijekovima i
rjeenjima, za ljudske probleme. Oni e rijeiti jedan vid, ali
oteati drugi, to je direktna posljedica njihove manjkave vizije
koja ne uspijeva da obuhvati sve vidove istovremeno. Kad
izlijee bolest koja se pojavila poslije pNe, pojavljuje se nova
bolest i tako u nedogled. Prouavanje promjena i stupnjeva
kroz koje prolazi i kroz koje je prolazio ljudski sistem svjedoi
o tome. Bez sumnje, ovo namee ovjeanstvu vee napore
od onih koji su potrebni u sveobuhvatnom sistemu koji je u
skladu sa sutinskom ljudskom prirodom, koji posmatra pro
bleme u svim vidovima, propisuje za njih potpuna i sveobuh
vatna rijeenja, i proizilazi iz potpune i sveobuhvatne vizije.
Ko god studira ljudske patnje proistekle iz ljudskih sistema
kroz istoriju, ne moe se usuditi da kae da ovaj boanski
odreen put sa svim svojim obavezama i moralom namee
ovjeanstvu napore vee od onih koje nameu ljudski siste
mi.
Najlaki apsekt ovog puta, koji i m a z a cilj postizanje
uzvienog cilja, je da ne isputa iz vida duljinu puta, ne forsira
korak niti preskae stupnjeve; prostor pred njim je irok i
prostran. On nije sadran u rasponu ivota jedne linosti, nije
progonjen strahom da e smrt doi prije nego se dostigne
udaljen cilj. kao to su protagonisti ljudskih sistema i vjerovan
ja. Ovi moraju zavrMi trud u jednoj generaciji i povrijediti
smirenost ljudske prirode da bi podstakli ostvarenje bljetavog
cilja. Oni nemaju strpljenja s tihim, prirodnim korakom. KNo
prolia obiljeavaju njihovo napredovanje njihovim putem,
23

vrijednosti se razaraju, a standardi naruavaju. Konano, oni

unitavaju sebe pod udarcima ljudske prirode kojoj njihova
umjetna orua ne mogu odoljeti.
Put Islama je lagan i blag. On ohrabruje ljudsku prirodu da
uzme jedan smjer, obeshrabruje je da skrene a jaa kad oslabi.
Ali, on je nikad ne lomi niti razara, niti pokuava da uini tako.
On je s njom strpljiv kao to su mudri i oni koji znaju biti strpljivi,
k ao onaj koji ima povjerenja u ostvarenje dalekog cilja, koji ne
moe bili dostig nut u jednom juriu niti u dva, tri, deset, stotinu
ili hiljadu! Sve to se t rai je napor da se ide tim putem.
. Kao to izrasta visoko drvo kad mu se korijen usadi
duboko u zemlju a njegove grane se pruaju i prepliu, isto
tako ovaj nain ivota raste u duama i na svijetu. On se iri
lagano i tiho, sa sigurnou i povjerenjem. Konano, on e biti
ono to je Bog htio da on bude.
Islam sije svoje sjeme i bdije nad njim, putajui ga da
raste u prirodnoj tiini, siguran u konani cilj. Kakvu god
sporost ili povlaenje zapazimo, to je samo u skladu s ljud
skom prirodom. Ponekad biljke pokriva pijesak, nagrizaju ih
crvi, mui e, poplavljuje voda, pogaaju razne nedae. Ali
inteligentan odgajiva zna da e njegove biljke nadivjeti i rasti,
da e konano nadivjeti sve katastrofe. Njega ne hvata panika
niti pokuava da pospijei njihovo zrenje neprirodnim sredstvi
ma.
Tako je Islam karakteriziran lakoom a njegove obaveze
lako padaju na due ljudi.
Ne treba ovdje da govorimo o patnjama koje su ovjean
stvu donijele nasilja ljudskih sistema i njihovih protagonista.
Dosta je nesree koju ono doivljava svugdje u svijetu. Svud
razum die glas uzbune i opomene.
Konano, nije istina da islamski sistem ne moe dugo
ivjeti kao to neki kau s lukavou a drugi s ponosom!
Duhovna, drutvena i politika struktura koja je bila izraena
na osnovu ovog uzvienog, jedinstvenog sistema, u periodu
jednog jedinog stoljea ili ak samo polovine vijeka, odolije24

vala je svim katastrofama koje su je pogodile u svojim napa

dima kojima je bila izloena kroz vie od hiljadu godina.
Ovi strani faktori bez prestanka napadaju i podrivaju
njegove temelje a iza njih stoje sve snage svijeta koje ne
poznaju boanski put. Oni nisu bili u stanju da je razore, ali
tokom vremena, koncentracijom i budnou, oni su postepe
no nagrizali i odvraali je pomalo od njenih principa dok nije
konano oslabila i postala ozbiljno ugroena. I pak, sve do
danas oni nisu bili u stanju da izvitopere njene doktrinarne
temelje i ove doktrine stoje na raspolaganju za svjee
istraivanje, da budu prihvaene od novih generacija.
Ovo je osnovna razlika izmeu boanski odreene staze
i ljudskih .puteva.
Postoji zaista period uzvienosti u istoriji ovog puta - a
zaista i u istoriji cijelog ovjeanstva - koji je jo uvijek uzvien
vrh prema kojem se vratovi ispruaju i pogledi upravljaju, jo
uvijek tamo na svom slavnom mjestu.
Taj period uzvienosti je zaista kratak.
To nije itava islamska istorija, nego svjetionik koji je Bog
uzdigao kako bi ovjek mogao ii prema njemu i pokuati da
ga dostigne; kako bi mogao obnoviti svoje nade da e stii n a
uzvieni vrh svojim stremljenjem k a njemu. B og je odredio
ovom periodu njegovo mjesto u ovom stremljenju, mjesto
vodeeg svjetionika.
injenica je da ovaj period nije bio rezultat neponovljivog
uda; to je bio plod ljudskog napora koji je uinila prva musli
manska zajednica. To moe biti ponovljeno kad god se pono
vo uini taj napor.
Ali napor koji je poduzela odabrana grupa ljudi moe biti
uzor za mnoge generacije koje dolaze a ne samo za jednu. Da
li e to biti uspjeno ili ne u jednoj ili drugoj generaciji zavisi od
volje Boije, kako bi taj uzor poprimio realistinu formu i
podstakao takmienje generacija. Preputeno je sljedeim
generacijama ovjeanstva da pokuaju to postii opet.
25

Ovaj put nastavio je d a igra vanu ulogu, poslije toga

perioda uzvienosti, u irokim podrujima ljudskog ivota;
nastavio je da djeluje na ideje, istoriju i situaciju ovjeanstva
u toku mnogih vjekova; ostavio je mnoge tragove u ivotu
itavog ovjeanstva. Upravo je to ono to nam daje nadu da
savremeno ovjeanstvo moe opet krenuti prema vrhunci
ma.

26

IV
DJELOTVORNI PUT
Ova sjajna pojava ostvarila je trajan uticaj na ivot ov
jeanstva, Ona je ostavila trajne tragove u istoriji ovjeanstva,
pa je sadanja generacija ovjeanstva vie u mogunosti
nego druge generacije da tei postizanju Islama. Njoj pomae
naslijee batine ideja, vrijednosti, sistema i okolnosti.
U ovoj glavi emo ukratko ukazati na nel{e pojave ovog
jedinstvenog sjaja, n e samo u istoriji islamske zajednice, ne go
i u istoriji ovjeanstva uopte.
Period uspona u poetku Islama bio je u stanju da stvori,
u realnosti ljudskog postojanja, itav niz idealnih linosti koje
su bile predstavnici vie humanosti.
M noge druge poznate linosti, usporeene s njima izgle
daju kao patuljci, bia koja nisu dostigla punu zrelost, ili barem
nisu potpuno formirane linosti.
Ove idealne linosti koje je dao boanski odreeni put u
tom kratkom periodu nisu bile malobrojne. Onaj ko ovo
prouava udi se kako se u tako kratkom roku pojavio toliki
broj uzvienih ljudi. On je u stanju da objasni njillovu pojavu u
tako velikom broju, na ovom iznimnom nivou, sa takvom
raznovrsnou tipova, samo ako se osloni na ovaj jedinstveni
fenomen, na djelovanje ovog jedinstvenog ivotnog puta Islama.
Za nas je vano znati da ti ljudi koji na tako jedinstven nain
odjelotvoruju viu humanost i ostvaruju boanski put u svom
vlastitom ivotu na izvanredan nain, nisu bili nita vie nego
27

ob ina ljudska bia koja se nisu oslobodila sutinske prirode

niti naklonosti, niti su priguili bilo koju od svojih konstruktivnih
ljudskill sposobnosti. Oni nisu nametnuli sebi zahtjeve izvan
ljudskih sposobnosti, nego su se posvetili svim ljudskim ak
tivnostima i uivali sve dozvoljene radosti koje su im odgova
rale u njihovoj sredini i njihovom dobu. Oni su djelovali
ispravno i pogreno, spoticali se i opet dizali, nekad su bili
sprijeeni ljudskim slabostima - kao i ostali ljudi - i borei se
protiv njih, nekad su trijumtovali.
Vanredno je vano shvatiti ovu injenicu. To daje ov
jeanstvu veliku nadu za poi njanje borbe; to namee dunO
st i daje prava ovjeanstvu da tei ka tom svetlom i dostizivom
idealu i hrabrosti da nastavi borbu. To daje ljudima samopov
jerenje u svoju vlastitu unutarnju prirodu i skrivene mogunosti
koje im omoguuju - ako slijede ispravan put - da dostignu
onaj nivo vie hu manosti koji je ve jednom dostignu! u toku
istorije. To nije bilo postignuto nekim izvanrednim i neponovlji
vim udom. Ljudi su to postigli pomou puta koji odgovara
njihovoj vlastitoj prirodi, ljudskim naporima i njihovim sposob
nostima.
Ta velika i izvanredna generacija ti;g,l se u srcu siromane
pustinje, oskudne u prirodnim, ekonomskim i znanstvenim
izvorima. Ako je ova sredimn(l. bila pogodna za uspon takve
generacije, tada je ovjeanstvo, danas i sutra, sposobno i po
svojoj unutarnjoj prirodi l po svojim mogunostima, da uspije
ponovo u svojim naporima uz uvjet da poe boanski
odreenim putem.
Ovaj pravac - uprkos skretanjima, neprijateljstvu i napadi
ma koje je trpio u toku vremena - i clalje daje idealne ljude,
sline onim iz prve sjajne generacije koja na njih utjee i
oblikuje ih svojim primjerom. On i lialje snano utjee na
ovjeanstvo preko tih idealnih ljudi i djeluje na tok ljudske
istorije. On je ostavio duboke tragove na nain ivota i na svijet.
Ovaj put je u svako doba jo uvijek u stanju da dadne takve
idealne ljude sve dok se ine ozbiljni napori za njegovu prim28

jenu i uvrenju u ivotu, uprkos svim protivnim faktor ii . ,

svim zaprekama na tom putu.
Tajna sakrivena u njemu je njegova direktna <l' udnJa .sa
sutinskom prirodom ovjeka i koritenje njegovril 90tencijal
nih izvora. Ovi izvori su znatni i trajni. Kad oni dou u dodir sa
ovim putem, tokovi bogatstva se izlijevaju a skriveno obilje se
otkriva.
Ovaj idealni period uzvienosti bio je u stanju da uspostavi
za ljudski ivot principe, ideje, vrijednosti i kriterije, koji nemaju
presedana u itavoj istoriji ovjeanstva, jasne, duboke, ra
zumljive i vitalne. N ijedan od njih nije bio ustanovljen ni u koje
drugo doba ljudske istorije, ni od jednog drugog ljudskog
sistema na zemlji sa takvom jasnoom, dubinom, razumlji
vou i vitalnou. N iti - to je vanredno vano - sa toliko
istinitosti, ozbiljnosti, iskrenosti, i duboke odanosti istini.
Ovi principi, ideje, vrijednosti i kriteriji obuhvatili su svaki
sektor ljudskog ivota. Oni su obuhvatili ljudsku koncepciju
Boga i odnos ovjeanstva prema Njemu; ljudsku koncepciju
postojanja, svrhe ivota, njegovo ope mjesto i funkciju u
svemiru.
O ni su isto tako razmatrali i politika, drutvena i ekonom
ska prava i dunosti; sisteme, situacije i odnose koji povezuju
prava i dunosti. Ukratko, sva polja ljudskog bitisanja s njiho
vim razliitim svojstvima i vidovima bila su obuhvaena.
Na svemu ovome ovaj idealni period je utisnuo svoju
prirodu, svoj jedinstven boanski ig.
Sve ovo se desilo u sredini koja je is p Na bila neprijateljska
ovim principima i idejama, ovim vrijednostima i kriterijima, u
atmosferi koja je nijekala i samu njihovu osnovu; u ekonom
skim, politikim i drutvenim okolnostima koje su se po svojoj
prirodi morale sukobiti sa stvarima koje je propovijedao Islam
i nastojao da ih ostvari po pNi put u stvarnom ljudskom ivotu.
U najmanju ruku oni nisu potpomagali brzi razvoj islamskih
ideala. U svom nastupanju Islam se oslanjao prije svega na
sposobnosti ljudske prirode da odgovori na boanski
29

odreeni put - koji duboko odgovara ljudskoj prirodi - a ne na

povrne utiske. O n je aktivirao ovaj potencijal i oslobodio ga
od oblaka koji su ga skrivali. To je zaista irok potencijal, kadar
da se odupre povrnim utiscima, koji su u oima kratkovidih
ljudi sutina ljudske prirode. Islam ne predvia ove utiske, niti
zanemaruje njihove uinke na ljudski ivot. Ali, on im se ne
potinjava smatrajui ih kao neizbjenu stvarnost. U mjesto
toga on prua utoite mogunostima ljudske prirode, po
kuava da ih koncentrira i usmjeri ih kako bi modificirao
stvarnost postupno i bezbolno, kako je to opisano u prethod
nom poglavlju. Rezultat e biti onda ono to je postignuto u
idealnom periodu: negativne okolnosti su bile pobijeene,
transformisana u pozitivne okolnosti. Ovo se desilo u Arabiji i
van nje.
Covjeanstvo je danas, u izvjesnom pogledu, u boljem
poloaju nego je bilo onda kad se prvi put pojavio ovaj
boanski odreeni put. U kratkom periodu izvrena je velika
revolucija shvatanja i okolnosti, pruena bolja mogunost rada
u skladu s ovim putem iz razloga koji e biti izneeni u
sljedeem poglavlju. Njegova sposobnost d a izdri j e vea
naroito poto znamo da je potencijal ljudske prirode, uprkos
oblicima zla, pokvarenosti i izopaenosti koji je prikrivaju, kao
i uprkos materijalnih uslova i ekonomskih i intelektualnih
faktora koji prijete da je skre, u stanju da se digne, pribere i
radi. Ova sposobnost se ostvaruje kad je oslobodi boanski
odreena staza, kada je ona koncentrira i usmjeri tokom koji
je u skladu sa sutinskom prirodom ovjeka i prirodom ostva
renja kako je elio Bog. Ovaj potencijal, u pogledu svoje
istoe, dubine i prostranosti je iznad svih ostalih faktora koji
poprimaju vid "realnosti". ta znai onda ako se danas ovi
faktori suprostavljaju.
U oima onih koji ne znaju pravu prirodu ovog puta,
"realnost" se pojavljuje kao neto nepromjenljivo, nepovratno
i svemono.
30
,

Ovo je velika obmana. S utinska priroda ljudskog bia ;:

isto tako realnost. Ona nije u skladu s vanjskom n'lalnoMu
poto svugdje trpi od nje. Kad god se sutinskl priroda
ovjeanstva sukobi sa nekim okolnostima ili sistemima, ona
je u prvi mah poraena, poto iza tih okolnosti ili sistema stoji
materijalna sila koja se namee. Meutim, nema sumnje da je
ljudska priroda jaa i trajnija od bilo koje sluajne okolnosti i
da e konano neizbjeno trijumfovati, naroito kad je usmje
rena putem ija priroda bi mogla da odgovara njoj samoj.
Ovo se ve jednom dogodilo, onog dana kad je boanski
odreena staza stupila u sukob sa "realnou" Arapskog Po
luostrva l "stvarnou" itavog svijeta. Ona je sjajno trijumfa
vala nad tom realnou, izmijenila njene intelektualne i
praktine temelje i podigla novu graevinu.
Ovo se nije desilo nekim jedinstvenim, neponovljivim
udom. To je bilo postignuto - u skladu sa vjenim Boijim
obiajem - ljudskim naporom u granicama ljudskih sposobno
sti. Ovaj presedan pokazuje mogunost svog vlastitog pona
vljanja.
N aslijee ovog slavnog perioda tragovi koje je ostavio u
ivotu ovjeanstva i realnosti istorije su sve pogodni faktori
za novu borbu.
Taj period je bio u stanju da uspostavi u ivotu ovjean
stva praktina predanja i realistine ustanove, osnovane na
njegovim vlastitim principima, ideje vrijednosti i kriterije koji
nisu mrijeli niti nestali s okonanjem jedne ere. Oni su se
proirili kao jedna bujica tjerana do dalekih kutova zemlje i do
slijedeih era i epoha. ivot itavog ovjeanstva je bio pod
njihovim uticajem na ovaj ili onaj nain i oni su postali za
ovjeanstvo utoite kojem je ono pribjegavalo u toku od vi e
od hiljadu godina. Oni su djelovali na ideje, okolnosti, predan
ja, nauku i ekonomiku, na sve sfere civilizacije. Njihovi tragovi
i dalje djeluju na ivot ovjeanstva sve do danas, uprkos svim
silama koje se opiru ovoj plimi i uprkos vraanja zapadnog
31

svijeta koji je privremeno ovladao cijelom zemljom, u stanju

grko-rimskog nepoznavanja boanske upute.
Uspostavljeni su u ivotu ovjeanstva principi i ustanove
ije je pravo porijeklo nepoznato savremenom ovjeanstvu
a iji izvori se pripisuju neem drugom a ne ovom boanskom
i efektivnom putu. Nije, meutim nemogue prepoznati njiho
vo pravo porijeklo i vratiti im se slijedei boanski put i pratei
njegove uinke u ljudskom ivotu.

32

v
IVIO GUNOSTI LJUDSKE PRIRODE
Kad je Islam prvi put objavljen, on se suoio sa "ogrom
nom realnou", stvarnou Arapskog poluostrva i poslije
toga sa itavim svijetom. Vjerovanja, ideje, vrijednosti, kriteriji,
sistemi, okolnosti, interesi i lojalnosti - sve mu se ovo od uprlo.
Razlika izmeu zahtjeva Islama, kad je ovaj tek objavljen,
i stvarnog stanja naroda u Arabiji i u ostalom svijetu bila je
ogromna i obeshrabrujua. Ovo stvarno stanje bilo je po
jaano vijakovima istorija, raznim interesima, raznovrsnim
snagama, koje su sve formirale barikade na putu nove vjere.
Ova vjera nije S P. mogla zadovoljiti samo vjerovanjem, idejama,
vrijednostima, kriterrJIIna, obiajima, predanjima, etikom i
osjeajima, ona je uporno htjela da mij. nja i sisteme, ustano
ve, zakore i rasrodjclt boga!stavn i prihoda. Ona je isto tako
insistirala na os:obaanju ovjeanstva od tiranije i neznanja i
uspostavljanju kontrole Boga i Islama.
Da je bilo reeno nekome u ono doba da e nova vjera u
sukobu sa tako obeshrabrujuom realnoMu i svim silama
zemlje trijumfovati i pmmijeniti tu realnost u toku pola stoljea.
jedini odgovor bio bi prezir i nevjerica.
,!\.l i ova ogromna neislamska r ealnost bila je uskoro pri
nuena da se povue sa svoj1l1 poloaja i ustupi mjesto
novopridoloj. Uskoro je novi voa preuzeo vostvo ov
jeanstva da bi ga izveo iz mraka na svjetlo, pomou Boijeg
zakona i pod zastavom Islama.
33

Kako se ovo moglo desiti? Izgledalo je nemogue ikome

ko je bio zaslijepljen "realnou" i skren njenom teinom
ocjenjujui stvari i okolnosti. Kako je mogao jedan jedini ov
jek, M uhamed a. s. sin Abdullahov, sam protiv itavog svijeta,
ili barem protiv Arabije, bar u poetku? lli barem protiv Kureja,
vladara Arapa u poetku njegove misije? Protiv svih onih
vjerovanja, ideja, vrijednosti, sistema, institucija, i nteresa i
lojalnosti, i trijumfovati nad svima? l promijeniti ih, izgraditi novi
sistem, na bazi novog puta i nove ideje?
On nije laskao njihovim idejama i vjerovanjima, puzao
pred njihovim osjeajima i miljenjima, niti pravio kompromise
s njihovim voama. On nije poniavao samog sebe da bi
osigurao svoj poloaj. B ilo mu je nareeno u samom poetku,
kad je bio u Meki i kad su sve sile bile svrstane protiv njega:
"Reci: O nevjernici! Ja ne oboavam ono to vi oboavate. Ja
ne oboavam ono to vi oboavate niti vi oboavate ono to
ja oboavam. Ja nisam oboavao ono to ste vi oboavali. N iti
ste vl oboavali ono to sam ja oboavao. Vi imate svoju, a ja
svoju vjeru."
On se nije ogradio proklamovanjem razdvajanja svoje i
njihove vjere, oblika svog oboavanja i njihovog. Njemu je bilo
samo nareeno da im ne prui nikakvu nadu za postizanje bilo
kakvog kompromisa u budunosti. On im je ponavljao: "Niti ja
oboavam ono to ste vi oboavali. Niti vi oboavate ono to
ja oboavam". Bilo m u je nareeno da naglasi nepremostivi
jaz Izmeu njih: "Vama vaa, a meni moja vjera."
O n ih nije zaslijepio nikakvim pozivanjem na tajanstvene
moi, ni na nadljudske povlastice nevienog porijekla. Bilo mu
je nareeno da kae: "Reci: Ja vam ne kaem da imam riznice
Boije, niti da znam tajne stvari, niti da sam aneo. Ja slijedim
samo ono to mi je otkriveno." (Kur'an Vl/50) .
O n nije obeavao visoke poloaje niti bogatstvo onim koji
su ga slijedili, kad pobijede svoje protivnike. Ibn Jsh ak prenosi:
"Boiji poslanik je dolazio plemenima u doba hodoaa,
govorei im: Ja sam Boi)! poslanik koji vam nareuje da
34

oboavate samo Njega i da Mu ne pripisujete druge; da

napustite sve idole koje oboavate umjesto Njega; da Mu
vjerujete i pomognete meni kako bill mogao objaviti poruku
koju mi je Bog povjerio."
Ibn lshak isto tako saopava: "Al Zahri me je obavijestio
da je Poslanik otiao plemenu Benu Amir bin Sa'Sa da ih
pozove da oboavaju Svemogueg Boga. On se pojavio
meu njima i jedan od pripadnika plemena po imenu Bajhara
bin Fires, ree: Tako mi boga, kad bih prihvatio ovog Ku
rejevia, uz njegovu pomo pokorio bih sve Arape. Tada on
upita Poslanika: Ako ti poloimo zakletvu i Bog ti dadne
pobjedu nad tvojim neprijateljem, da li emo nakon tebe mi
preuzeti vlast? Poslanik mu odgovori: Vlast pripada Bogu; On
je daje kome hoe. Onaj odgovori: Ti eli da se mi borimo
protiv Arapa, a onda ako ti Bog pomogne, vlast nee biti naa?
Nama to ne treba. l oni ga odbacie."
Kako se onda sve to desilo? Kako je mogla jedna jedina
linost savladati svu tu realnost?
On je nije mogao savladati nikakvim udom. On je prokla
mirao da nee izvoditi nikakva uda i on nije nikad - niti jedan
jedini put - smatrao potrebnim da privue panju takvim sred
stvima. Ono to se desilo, desilo se tako u skladu sa konstan
tnim i ponovljivim metodom koji se obistinjuje kad god to ljudi
hoe i kad ispune odreene uslove.
Trijumf boanski odreenog puta dogodio se radi njegove
saradnje - iza privid ne realnosti - sa skrivenim mogunostima
ljudske prirode. Ovaj potencijal je, kako smo ve naglasili,
ogroman; povrni oblaci ne mogu ga unititi kad je on oslo
boen, koncentriran l upravljen u odreenom smjeru.
Izopaena i pokvarena vjerovanja zbunjivala su tadanji
svijet. Lani bogovi ispunjavali su dvorite Kabe i misli, matu
i srca ljudi. Plemenski i ekonomski interesi bili su zasnovani na
ovim lanim bogovima a iza njih stajali su uvari Kabe i vraevi.
Ova situacija je proistekla iz dodjeljivanja boanskih svojstava
35

ljt.;dima i radi davanja uvarima Kabe i vraevima prava zako

nodavaca i voa lj u dskog ivota
Islam je doao i suprotstavio se ovoj "realnosti" sa jednim
Istinitim Bogom. On se oiJrati prvoj ljudskoj prirodi koja poz
naje I stinitog Boga i obavjestio ljude o njihovom pravom
Gospodaru, Njegovim osob i nama i svojstvima, koja su ve
bila poznata ljudskoj prirodi ispod naslaga l anih vjerovanja
"Reci: Zar u uz et i za zatitnika koga d rugog osim Boga,
Tvorca nebesa i zemlje, Onoga koji hrani a ne hrani se? Reci:
Nareeno mi je da budem prvi koji e se Bogu pok o riti i da ne
bl'dem neznahoac. Reci: Zaista se bojim ako sam nepo
s l ua n svome Gospodaru kazne stranog suda Od koga god
bucle ona otklonjena togR nana, to mu je Njeoova milost; a to
je oigledna srea. Ako te Bog pogodi nevoljom, niko je ne
moe otkloniti osim Njega; a ako ti podari dobro, on je Sve
mogu. On je svemoni Gospodar Svojih stvorenja, i o svemu
obavjeten. Reci: Ko je najvaniji svje d ok? Reci: Bog je svje
dok izmeu mene i vas, a ovaj Kur'an je objavlj e n meni i svima
onima do kojih dopre. Zar ete zaista tvrditi da ima drugih
bogova osim Boga? Reci: Ja to ne tvrdim. R e ci: On je jedini
Bog i ja odbacujem sve ono to M u vi pridruujete." (K u r an
Vl/1 4- 1 9) .
Sutina ljudske prirode sluala je ovaj glas koji joj s e
obraao kroz oblake teke "stvarnosti" u prostranoj p ust inji
zabluda. Ona se okrenula svom jedinom Istinskom Begu i novi
poziv je t r ijumfovao nad tekom "stvarnosti".
Kad su se ljudi 'hatili jed inom Bogu, postalo je nemogue
ljudima da oboavaju ljude. Svi su stajali uspravno i dostojan
stveno jedan pred drugim onog dana kad su sve glave bile
pagete pred Jedinim Svemoguim Bogom. M it o viem po ri
jek l u i rasi, o naslijeenoj plemenitosti, o vladavini i kraljevstvu
bio je okonan.
Kako se to desilo?
Postojala je drutvena stvarn ost n od ravan a k l asn i m
m at e rij alnim i int e lektu al nim interesima d omi n a ntn im u Ara bij i
36
.

'

i okolnom svijetu. Niko se nije protivio ovoj stvarnosti, jer se

oni kojima je ona pogodovala nisu bili zasitili njom, a oni koje
je pritiskivala nisu bili kadri da je izmjene.
Kurejevii SL' nazivali sebe "plemiima" i svojatali prava i
predanja koja su osporavali drugim Arapima. Za vrijeme ho
doaa oni su stajali na Muzdalifi dok bi drugi bili na Arefatu.
Na osnovu ovih privilegija, oni su uivali prednosti nad ostalim
Arapima. Zato su ono zabranjivali obilazak Kabe u odjei koja
nije kupljena od Kurejevia. I nae bi obilazak trebao da bude
obavljen bez ikakve odjee.
Svijet koji je okruivao Arapsko Poluostrvo stenjao je pod
teinom diskriminacije zasnovane na krvi i rasi.
Isto stanje vladalo je i na drugim stranama.
"Iransko drutvo je bilo osnovano na diskriminaciji porije
kla i zanimanja. Nepremostiv jaz postojao je izmeu drutve
nih klasa. Drava je zabranjivala obinom narodu da kupuje
imovinu nekog princa, ili dravnog inovnika. Jedan od temel
ja sasanidske politike bio je da se svaka individua mora
zadovoljiti sa poloajem koji mu je odreen njegovim porije
klom i ne treba da tei za neim izvan toga. Kraljevi Irana nisu
preputali nijednu od svojih dunosti obinom narodu. l narod
je bio slino podijeljen u jasno izdvojene klase od kojih je
svaka imala jasno odreene pozicije u drutvu." (Iz knjige
Arthura Christensna o I ranu u Sasinidskom periodu) .
"Iranski kraljevi su polagali pravo na boansku krv u svojim
ilama. Perziianci su ih smatrali bogovima i vjerovali da ima
neto uzvier ,c . '")ansko u njihovoj prirodi. Oni su ih molili
za oprost svoji:l ;Jrijeha, pjevali himne u slavu boanstva i
smat, ali da su oni iznad zakona, iznad odgovornosti i iznad
ostall!l :judi
.
Ob1ni ljudi nisu smjeli spominjati svoja imena, niti sjediti
u njihovom priststvu. Oni su vjerovali da ovi imaju pravo na
sve ljude, ali da sarni nemaju obaveze prema drugima. Bilo
kakav nitavan dar poklonjen iz njihovog preobilnog bogat
stva bio je nezasluen! akt milosra prema ljudima ija je jedina
37

dunost bila potinjenost i pokornost. Sve ovo je bila istina za

jednu dinastiju - Kaj anis - koja je jedina smatrana dostojnom
da nosi krunu i zahtijeva danak. Ova prava su prenoena sa
oca na sina i samo bi ih nepravednik mogao osporavati. Oni
su vjerovali u ustanovu monarhije i njenu hijerarhijsku prene
sivost unutar kraljevske porodice, ne elei nikakvu zamjenu
za ovaj sistem. Ako se meu njima nije mogao nai odrasli
lan da vlada, onda bi dijete dolo na prijesto.
Ako se ne bi naao mukarac onda bi vladala ena. Nakon
ivrajha, njegov sin Ardeir doao je na prijesto u sedmoj
godini. S lino, Farokzad Hozroja, sin Hozroja PeNiza, doao
je na prijesto jo kao dijete". (Abdul Hasan ai-Nadavi: ta je
svijet izgubio dekadencijom M uslimana).
Kastinski sistem u I ndiji predstavljao je najsramnije i naju
vredljivije to je ovjek mogao pripremiti drugom ovjeku.
"Tri vijeka prije H rista, cvjetala je u Indiji Brahmanska
civilizacija, koja je dala novi peat indijskom drutvu. Religioz
ni autoritet je postao novim graanskim, politikim zakonom.
Ovaj je bio poznat pod imenom Manushatra.
Ovaj zakon dijelio je narod na etiri izdvojene klase. PNo
B rahmana, kastu proroka i sveenika. Drugo KatriseJ ratnike.
Tree, Vajjase, zemljoradnike i trgovce. Cetvrto, S udrase,
sluge.
M anu, autor ovog zakona, kae:
"Apsolutni i Svemoni, u interesu svijeta, stvorio je Brah
mana od svojih usta, Katrise od svojih ruku, Vajjase od
svojih bedara, a udrase od svojih nogu. On im je raspodijelio
razne obaveze i dunosti radi svijeta.
Brahmani treba da pouavaju Vede, prinose rtve bogo
vima i dijele milostinju. Katrisi treba da uvaju narod, prinose
rtve, studiraju Vede i klonu se strasti. Vajjasi treba da napa
saju stada, itaju Vede i bave se trgovinom i zemljoradnjom,
udrasi su samo zato da slue ostale tri klase."
Ovaj zakon davao je brahmanskoj kasti prava i privilegije
koje su im skoro pruale status bogova. On je tvrdio efa su oni
38

Boiji izabranici i gospodari stvaranja; sve to je postalo u

tamonjem svijetu bilo je njihovo vlasnitvo; oni su bili najple
menitiji od svih stvorenja l gospodari svijeta. Oni su od svojih
udrasa mogli uzeti to god su htjeli a da pri tom ne poine
nikakav zloin. Jer rob ne posjeduje nita i sve pripada njego
vom gospodaru, Brahmanu, koji naui napamet Rigveda svi
grijesi i zlodjela su oproteni ak i kad bi unitio itav svijet.
Kralju nije doputeno, ni u asovima najvee potrebe, da
nametne Brahmanima bilo kakav porez niti taksu. Nijedan
Brahman nije smio umrijeti od gladi ak iako je zasluivao
smrt."
"Katrisi, iako su iznad Vajija i udra, daleko su ispod
Brahmana. Manu kae: "Desetogodinji Bruhman je supe
riorniji od stogodinjeg Kastrija, kao to je otac nadmoniji
nad sinom."
to se tie nedodirljivih udra, na osnovu svog religioz
nog i g raanskog kodeksa, oni su bili nii od ivotinja i prezre
niji od pasa. Zakon je objavio: "Srea je za udre da slue
B rahmane i za ovo oni ne treba da prime bilo kakvu nagradu
ili naknadu. Oni ne smiju stic:_ati bogatstvo niti sticati blago jer
ovo vrijea B rahmane. Ako S udra prui ruku ili digne tap da
udari B rahmana, treba mu odsjei ruku. Ako ga udari nogom
u ljutnji, nogu mu treba odrezati; ako nedodirljivi pokua da
sjedne uz Brahmana, kralj da mu igoe stranjicu ili ga
protjera iz k raljevstva. Ako uvrijedi Brahmana, jezik mu treba
iupati. Ako polae pravo na poznanstvo sa Brahmanom,
treba da ispije vreio ulje. Kompenzacija koju treba platiti za
ubistvo nedodirljivog je ista kao za ubijenog psa, maku, abu,
vrany ili sovu." (spomenuto djelo Abdul Hasana Nadavije) .
Sto se tie slavljena Rimske civilizacije, ona je bila osno
vana na luksuzu - koji su robovi (tri etvrtine stanovnitva) obezbijeivali plemstvu (preostalo] etvrtini) . l u zakonu je
postojala diskriminacija izmeu robova i gospodara, izmeu
plemikih i plebejskih klasa.
U uvenom J ustinijanovom zakoniku moemo proitati:
39

"Ko siluje uglednu udovicu ili djeviu, njegova kazna, ako

je iz pl e m e nite kue, bie konfiskacija pola imovine. Ako je on
iz nie porodice, treba da bude bievan i protjeran iz zemlje."
ltd. itd.
Dok je stanje stvari u svijetu bilo ovakvo, Islam se obratio
direktnoj, pravoj i sutinskoj naklonosti ovjeka koja se nesvje
sno protivila ovakvom stanju. Njen odziv pozivu Islama
potpuno je nadvladao postojeu situaciju: "0 ljudi stvorili smo
vas od mukarca i ene i razdijelili u plemena da se moete
uzajamno poznavati. Najplemenitiji meu vama je onaj koji je
najbogobojazniji." (Kur'an 49/1 3) .
Ona je ula kako se on obraa posebno Kurejeviima:
"Potom se vraajte sa Arafata zajedno sa ostalim svijetom"
(2/1 99) .
Ona je ula Boijeg Poslanika kako se obraa ljudima: " 0
ljudi! Va Gospodar je jedan. Vi svi potiete od Adema a on je
stvoren od zemlje. Najplemenitiji meu vama je pred Bogom
onaj koji Ga se najvie boji. Arap nema prednosti nad ne-Ara
pom, niti ne-Arap nad Arapom, niti crnac nad bijclcem, niti
bijelac nad crncem, osim po pobonosti i strahu od Boga."
Ljudska priroda je ula ovaj poziv i odazvala se, a poslje
dice su slijedile u skladu sa vjenim Boijim zalwncm koji se
moe ponoviti u bilo koje doba.
Kamatni sistem je preovladavao na Arapskom poluc!: 'rvu
i itava ekonomika je bila z:=tsnovana na tom. Neka niko ne
misli da je to bilo jednostavno pitanje izoliranih tranf.akcija
izmeu pojedinaca. Kurejevii su vodili znatnu trgovinu sa
Sirijom ljeti, a sa Jemenom zimi. Kapital Kurejevia l)iO je u
ovoj trgovini. Ne zaboravimo da je karavan E bu Sufjana, kojeg
su M uslimani presreli u toku bitke na Bedru a zatim ga zarobili
da bi uinili s Boijom pomou neto korisnije od njega, irr.ao
hiljadu kamila natovarenih robom. Da je kamata bila sporadini
sluaj i da nije bila sveobutlVatni sistem ekonomskog ivota,
ne bi zasluivala ponavijane osude i estoke napade u Kur'anu
i Hadisu.
40

Ovaj kapital, ova trgovaka aktivnost, ova ekonomika sve je to bilo zasnovano na kamatama. Neposredno prije
misije Boijeg Poslanika, ekonomike raznih zemalja slijevale
su se u ovaj sistem, kao na primjeru u Medini, gdje su ekono
mikom dominirali idovi. Kamate su u stvari temelji ekonom
skog sistema idova.
Ovo je bila ekonomska stvarnost na kojoj je ivot zemlje
bio zasnovan.
Onda je doao Islam nijeui i odbijajui ovaj nepravedni
i kriminalni sistem, postavljajui novi temelj: zekjat, zajam iz
blagonaklonosti, kooperaciju i uzajamnu solidarnost.
"Oni koji dijele svcje imetke i danju i nou, tajno i javno,
imaju svoju nagradu kod svoga Gospodara. Za njih nema
straha n fti e tugovati. (Kur'an 274)/ Oni koji jedu kamatu stajat
e (na S udnjem danu) samo kao to stoji onaj kojega je ejtan
spopao svojim ludilom. To je zato to su oni govorili da je
trgovina isto to i kamata.
A Bog je dozvolio trgovinu a zabranio kamatu. Kome doe
pouka od njegova Gospodara pa se sustegne (od kamata)
njemu pripada to je prije stekao (do zabrane kamata). A
odluka o tome (pripada) Bogu. Tko se povrati (uzimanje
kamata) taj e drugovati s vatrom u kojoj e ostati vjeno. (275)
Bog unitava imetak (dobijen) kamatama, a umnoava (ime
tak) iz kojega je data milostinja. Bog ne voli nijednog nevjernika
grijenika. (276) Zaista oni koji vjeruju i rade dobra djela,
klanjaju namaz i dijele zekjat dobit e nagradu od svoC)a
Gospodara. Za njih nema straha niti (trebaju) tugovati. (277)
O vjernici, bojte se Boga i odbacite ostatak kamata, ako ste
(pravi) vjernici. (278) A ako to ne uinite, onda najavit e rat Bogu
i Njegovu Poslaniku. AKo se pokajete, pripada vam glavnica
vaeg imetka. N eete initi nasilje (uzimajui od drugih kama
te) niti e vam biti uinjeno nasilje (dajui kamatu). (279) Ako
bi (dunik) bio u tekim prilikama (treba mu dati rok) i priekati
da mu se popravi stanje, a jo vam je bolje da mu poklonite
dug, ako znate (to je dobro). (280) Bojte se onoga dana u
41

kojemu ete se povratiti Allahu, u kome e se zatim ispuniti

svakome ono to je zaradio i (nikome) nee biti uinjene
nasilje. (28 1 )
Ljudska priroda nala j e d a j e Boiji poziv bolji o d stanja
u kojem se nalazila. Ona je osjetila odvratnost prema sram nom
sistemu na kojem je ekonomija poivala. Uprkos tekoa u
promjeni ekonomske situacije na kojoj je bio zasnovan ivot
ljudi, odziv ljudske prirode opet se pokazao jaim od pritiska
"stvarnosti". Muslimansko drutvo je bilo oieno od te
prljavtina iz doba nevjerstva. Ovo se isto tako desilo u skladu
sa Boijim obiajem koji se ponavlja kad god se ljudska
priroda pojavi iza naslaga lanog vjerovanja.
Ovdje emo se zadovoljiti sa ova tri primjera trijumfa prave
ljudske prirode nad "stvarnou", njenog pojavljivanja iz
ruevina lanog vjerovanja, njene pobjede nad vanjsl<om
stvarnou koja je bila izgraena ljudskim nepoznavanjem
istine. Ova stvarnost sastojala se od vjerovanja i ideje, okolno
sti, predanja i ekonomskih injenica. O nome ko nije svjestan
snage vjere i prave ljudske prirode, sve ovo bi izgledalo kao
porazna i neodoljiva injenica.
Islam nije skrstio ruke i potinio se ovoj stvarnosti. On ju
je ruio ili mijenjao i na njenom mjestu izgradio svoju vlastitu
uzvienu i jedinstvenu strukturu na svojim vrstim i dubokim
temeljima.
to se desilo jednom moe se desiti opet. Ono to se
desilo bilo je u skladu sa neprekidnim obiajem a ne neki
izvanredni dogaaj ili udo. Ta graevina se uzdigla iz poten
cijala ljudske prirode, potencijala raspoloivog svima koji ele
da ga iskoriste, koncentriu, oslobode i usmjere u ispravnom
smje[u.
Covjeanstvo danas moe biti vie kadro da slijedi taj put
zahvaljujui naslijeu od prvog vala Islama, koji se suoio sa
grub ljom opozicijom, ali je produio svojim putem i ostavio iza
sebe najdublje otiske.
42

VI
SREDSTVA I ISKUSTVA
Kad se Islam prvi put sreo sa ovjeanstvom, on je imao
u sukobu sa postojeom situacijom, samo potencijal ljudske
prirode. Ljudska priroda stajala je na strani. Islam uprkos
nagomilanih nanosa u toku dugih vijekova iz doba nepozna
vanja boanske upute. Ljudska priroda bila je u stanju da se
oslobodi i njen odziv Islamu bio je dovoljan da ukloni sve to.
To je bio znaajan pokret, uzvienost, izuzetna generacija
ljudi, sjajni svjetionik. To je bilo, kao to smo rekli, odreeno
Boijom voljom, kako bi ova jedinstvena zamisao mogla biti
ostvarena u prilikama stvarnog ivota i da bi to sluilo kasnije
kao putokaz radi ponavljanja toga u granicama ljudskih spo
sobnosti.
To nije bila prirodna posljedica njegove sredine, nego
plod ostvarenog potencijala ljudske prirode, kad je ona nala
put, vostvo, uputu i pokret koji e je pokrenuti u akciju i
podstaknuti naprijed.
Meutim, ovjeanstvo kao cjelina jo nije bilo pripremlje
no da ostane na tom uvienom vrhuncu koji je dostigla oda
brana grupa ljudi. Kad se Islam rairio po zemlji brzinom
nepoznatom u istoriji, a ljudi masovno prihvatili Boiju vjeru i
kad veina islamske zajednice nije primila duboki, jedinstveni
i postepeni odgoj kao to je bila primila odabrana grupa, onda
je pritisak ostatka iz doba, nevjerstva koji su jo ivjeli u
masama ljudi koji su formalno pripadali Islamu, poeo da vue
cijelo tijelo zajednice sa uzvienih vrhova nanie.
43

Tako je muslimanska zajednica ostala u toku vie od

hiljadu godina ne na uzvienom nivou nego na niim nivoima
od kojih je svaki ipak bio vii od drugih zajednica u svijetu.
Zaista, druge zajednice su traile pomo od nje, kao to
svjedoti istorija, ako je potena. Ali kako rijetko je istorija
potena!
Taj jedinstveni skok naprijed u istoriji tovjetanstva i visoki
nivoi odrani su hiljadu godina nakon toga i nisu bili uzaludni
i izgubljeni za ljude jer je svijet ostao zauvijek dr ugaiji od
onoga kakav je bio.
Takav nije obitaj Boiji u odnosu na ivot ovjekov. Cov
jeanstvo je povezana cjelina kroz dugi period vremena, a
tijelo ovjeanstva je ivotni organizam koji akumulira iskustva
i izvore znanja. Ovi izvori, koliko god prekriveni oblacima
neznanja i koliko god bili pod dominacijom sljepila i mraka,
ostaju prisutni i trajni i krue kroz tijelo tovjetanstva.
Ako je poziv Islama u poetku za saveznike naao samo
snage ljudske prirode ne raunajui slabi potencijal predsta
vljen ranijim porukama koje su bile upuene vie nekoj naciji
nego itavom ovjeanstvu; danas on ima na raspolaganju i
sredstva koja su nastala prvim valom Islama - one koji su
vjerovali u Islam, ivjeli po njegovim zakonima i bili pod njego
vim utjecajem. S lino, on raspolae gorkim iskustvima ov
jeanstva sakupljenim u pustoi izolacije od Boga.
Odatle principi Islama danas ne izgledaju udno ov
jeanstvu kao to su bili onog dana kada je Islam tek objavljen.
Oni ne izgledaju onako neprihvatljivi njegovim shvatanjima i
obiajima kao to su to bili onda. I stina je da ih ovjeanstvo
nije doivila u praksi onako kao to je ona odabrana grupa
prve generacije M uslimana u onom jedinstvenom pokretu. Isto
tako je istina da kad je ono pokualo da primjeni neke od njih
u raznim periodima ukljuujui i moderno doba, ono nije
uspjelo da shvati njihov duh i da ih primijeni u skladu s njim.
Istina je da ono jo posre pokuavajui da se uspne na vrh
koji su prvi Muslimani dosegli u jednom skoku.
44

Uprkos ovoga, ovjeanstvo kao cjelina, sa intelektual

nog gledita, je blie shvaanju prirode ovog boanski
odreenog puta, nego to je bilo kad je Islam objavljen.
Nekoliko primjera e ovo objasniti. lzabraemo samo par
njih, ne razmatrajui ih detaljno. Ovo iz dva razloga: prvo,
sadanja diskusija je samo kratko iznoenje elemenata
sadranih u velikoj temi o islamskoj vjeri. Drugo, iroki tragovi
koji su ostali od prvog vala Islama u ivotu itavog ovjean
stva i svih podruja zemlje, suvi e su brojni, znaajni i opseni
da bi bili obraeni u ovom djelu. Ovi tragovi su uli u ivot
ovjeanstva nakon toga dalekog perioda i obuhvatili su bie
ovjeanstva u irokom razmjeru i na nain ne potpuno vidljiv
posmatrau.
Mogue je openito rei da ovaj univerzalni fenomen koji
se manifestovao na zemlji, naime religija Islama, nije ostavio
netaknut n ij e dan vid ljudskog ivota, pa iako njegov uticaj
'
moe varirati u stepenu intenziteta, realnost njegovih efe kata
ne moe biti osporavana. Svaki pojedini od svih velikih pokreta
u istoriji proistekao je, direktno ili indirektno, od ovoga do
gaaja.
Pokret religiozne forme, koji je preduzeo Luter i Kalvin u
Evropi; renesansa od koje Evropa i danas crpi svoju hranu;
ruenje feudalnog sistema i osloboenje od aristokratske vla
sti; pokret za jednakost i prava ovjeka koja su se pojavila na
Magna Karti u Engleskoj i Francuskoj revoluciji; eksperimet
nalni metod na l<ojem je bazirana nauna slava Evrope - sve
ovo, to je openito priznato za glavne pokretae novije isto
rije, bilo je izvedeno iz ovog velikog islamskog vala i temeljito
i duboko je pod njegovim uticajem.
Dr Ahmed Amin u svojoj knjizi Zora Islama pie: "Pojavili
su se pokreti meu kranima nosei tragove islamskog uti
caja, meu njima onaj koji je podignut u Septimaniji u osmom
vijeku (drugi, trei vijek poslije H idre) . Ovaj pokret odbacio je
ispovjedanje grijeha pred sveenicima, traei da ovjek trai
45

oprost grijel1a samo od Boga. Islam nije ni sveenika ni

monal1a imao i naravno ne priznaje ovu vrstu ispovijesti."
Pojavio se takoer pokret za odbacivanje religioznih slika
i kipova (lkonoklasti) . U osmom vijeku (treem po H idri)
dolo je do takvog pokreta. Rimski car Leon izdao je naredbu
726. godine zabranjujui oboavanje slika i kipova, a drugu
730. godine osuujui takvo oboavanje kao idolatriju. Slino
su Konstantin V i Leon IV ustali protiv oboavanja idola, dok
su pape Gregorije l l i 1 1 1 i Germanius, carigradski patrijarh i
Carica Irena to podrali. Nastala je borba izmeu te dvije
frakcije, ije pojedinosti ovdje ne moemo iznositi. elimo
samo naglasiti da mnogi istoriari smatraju da je poziv za
ruenje kipova i slika bio inspirisan Islamom. Tvrdi se da je
Klaudije, Turenski biskup (imenovan 828 godine) koji je spalio
slike i krieve i zabranio njihovo oboavanje u svojoj biskupiji,
bio roen i odgojen u islamskoj Andaluziji."
"Bila je isto tako grupa hriana koji su napustili koncep
ciju trojstva i poricali boanstvo Kristovo."
Kad su se barbarske armije kriara vratile sa islamskog
Istoka u jedanaestom stoljeu, one su donijele sa sobom sliku
ivota muslimanskog drutva. Uprkos odstupanjima do kojih
je dolo u tom drutvu, istaknute karakteristike su proimale
islamsko drutvo i ostavljale najjai dojam: to je bilo jedinstvo
kojem su se potinjavali i vladar i podanici i koje nije proisticalo
iz volje nekog aristokrate niti udi feudalnih gospodara, kao
to je bio sluaj u Evropi.
Postojala je lina sloboda u izboru rada i mjesta boravka;
privatno vlasnitvo l raspolaganje dobrima; odsustvo nastjed
nosti klasne strukture; mogunost ovjeka da se uzdigne
svojim vlastitim radom i naporima, do vieg mjesta u drutvu
u bilo koje doba. Evropejac koji je ivio pod feudalnim siste
mom nije nikad raspolagao ovim izvanrednim mogunostima,
budui da je bio vezan za zemlju, njegov jedini zakon bila je
volja njegovog gospodara, a njegov drutveni status bio je
odreen naslijeem.
46

Zato su se digli zahtjevi koji su u sprezi sa ekonomskim

faktorima u ivotu evropskog drutva razorili feudalni sistem;
proklamirali osloboenje linosti od robovanja tlu, iako ne od
drugih okova. I pak evropsko drutvo nije bilo dignuto na nivo
muslimanskog drutva.
Sa univerziteta Andaluzije, pod uticajem istone islamske
civilizacije koja je postala internacionalna civilizacija, iz evrop
skih prevoda islamskog zakonodavstva, nastao je evropski
renesansni pokret u etrnaestom vijeku i nakon toga. N astao
je isto tako i novi znanstveni pokret, naroito eksperimentalni
metod u nauci.
Briefeld, u svojoj knjizi N astojanje ovjeanstva, kae:
"Nauka je bila najvaniji doprinos arapske civilizacije mo
dernom svijetu, ali ti plodovi sporo su sazrijevali. Genije kojeg
je proizvela arapska civilizacija u paniji poeo je u Evropi da
cvjeta mnogo vijekova nakon to je ta civilizacija nestala iza
tamnih oblaka. Nije to bila samo nauka koja je oivila Evropu.
Mnogi drugi efekti islamske civilizacije prosuli su svoje zrake
svjetla na Evropu. lako nema nijednog pojedinanog vida
evropskog buenja koje ne vue porijeklo iz islamske kulture,
ovi uticaji mogu se neosporno najjasnije nai u onoj sposob
nosti koja je pruila modernom svijetu njegovu trajnu i osobitu
snagu: to su prirodne nauke i duh naunog istraivanja." Ovdje
treba primijetiti da zapadni pisci islamsku civilizaciju rado
nazivaju arapskom. Ovo se ini namjerno jer im je ime Islam
odbojno, a oni ele isto tako i da ogranie Islam na Arape. Cilj
Islama je meuti.'l znatno iri. Pored toga oni ele da podstak
nu mrnju u islamskoj zajednici.
Pisac dalje nastavlja:
"Naa nauka duguje arapskoj ne blistava otkria ili origi
nalne teorije, nego neto daleko vanije - svoje postojanje.
Stari svijet, kao to smo vidjeli, bio je takav da u njemu nauka
nije postojala. Astronomija i matematika bile su strane nauke
za Grke, pozajmljene spolja i nikad nisu aklimatizirale, iako su
se umijeale u Grku kulturu. Grci su kodificirali svoje zakone
47

i postavili teorije. Ali metodi savjesnog istraivanja, skupljanja

i koncentracije pozitivnih podataka, analitiki pristup nauci,
tano i neprekidno posmatranje, eksperimentalno istraivanje
- sve je ovo u osnovi bilo strano grkom mentalitetu . Ono to
mi zovemo "naukom" pojavilo se u Evropi kao posljedica duha
ispitivanja, novih puteva istraivanja pomou eksperimenata i
posmatranja i kao rezultat razvoja matematike do stupnja
nepoznatog Grcima . . . Ovaj duh, ovi metodi istraivanja bili su
doneseni od Arapa u evropski svijet."
On kae prije toga:
"Roger Bacon je studirao Arapski jezik i arapsku nauku u
Oxfordu kod nasljednika arapskih uenjaka iz Andaluzije. N iti
Roger Bacon, niti njegov imenjak Francis B akon nemaju pravo
da im se pripie pronalazak eksperimentalnog metoda. Roger
B acon je bio samo vjesnik nauke i metodologije M uslimana
krManskoj Evropi. On nikad nije prestao da izjavljuje svojim
suvremenicima da je uenje arapskog jezika i arapske nauke
jedini put za postizanje pravog znanja. Diskusije o tome ko je
pronalaza eksperimentalnog metoda su primjer lanog pred
stavljanja porijekla evropske civilizacije. Ovaj arapski metod
se bio daleko rairio za vrijeme Bacona i svugdje u Evropi ljudi
su bili eljni da ga naue."
"Odakle je Roger Bacon izvukao svoje poznavanje nau
ke?"
"Iz islamskih univerziteta Andaluzije. Peto poglavlje njego
ve knjige "Cepus Majus" koje je posveeno optici u stvari je
kopija I bn Hajthamovog djela AI-Manazir''.
Dreyber, profesor na njujorkom univerzitetu, u svojoj
knjizi "Borba izmeu religije i nauke", kae:
"M uslimanski uenjaci su postali svjesni da Intelektualne,
teoretske metode ne vode do progresa i da nada da se nae
istina mora biti vezana za posmatranje zbivanja. Odatle je
misao-vodilja u njihovom istraivanju bila eksperimentalni me
tod i praktini rezultati opaanja."
48

"Rezultati ovog naunog pokreta pojavljuju se jasno u

sjajnom progresu industrije u njihovo doba. Biemo zapanjeni
da vidimo u njihovom pisanju naune teorije za koje bismo
prije rekli da su proizvod nai\eg doba. Meu ovim je doktrina
evolucije organskih bia - koja se smatra modernom doktri
nom - a bila je postavljena u muslimanskim !\kolama. Oni su
ovu doktrinu razvili dalje nego !\to smo mi uinili i primijenili na
minerale. (Treba biti oprezan sa ovom tvrdnjom i slinim koje
ine zapadni pisci koji paradiraju pokazivanJem pravde prema
Islamu i islamskoj civilizaciji i misli. Doktrina evolucije kako ju
je postavio Darvin i Wall ace razliita je od one koju su postavili
muslimanski naunici istraivai koji nisu bjeali od crkve i
crkvenog Boga. Muslimanski naunici su zapazili stupnjevi
tost stvaranja. Oni su poeli sa svojstvima najniih oblika
biljnog ivota. Stupnjevi biljnog ivota kulminirali su u najniim
stupnjevima ivotinjskog ivota, a odatle se razvio ovjek. Sve
ovo su islamski pisci pripisali Boijoj volji i aktivnosti. Darwin
je meutim elio da porekne intervenciju bilo kakvog nadna
ravnog elementa u evoluciji. Ovo je bilo zato !\to je on bio
odbjegao od crkve i crkvenill bogova ije ime je bilo bauk za
modernu nauku. Naprotiv, istraivanje M uslimana nije bilo,
oqojeno nikakvom degradacijom ovjeka, lii\avanjem duhov
nih elemenata i otkrivanjem njegovog ivotinjskog porijekla.
Islamska teorija jasno tvrdi da je ovjek stvoren nezavisno.
Ako je ovjek na vrhu stupnjeva ivih bia u pogledu svojih
intelektualnih i duhovnih sposobnosti, ovo je zato !\to je Sve
mogui Bog stvorio ovjeka kao !\to je stvorio sva bia na
nivou na kojem postoje. Postoji dakle velika razlika u osnovi
evolucionistike teorije, iako su M uslimani prvi koji su je izni
jeli) . Oni su primijenili kemiju u medicini a napredovali su toliko
daleko u medicini da su bill u stanju definisati zakone gravita
cije. U teoriji svjetlosti i vida oni su bili u stanju definisati zakone
gravitacije. U teoriji svjetlosti i vida oni su bili u stanju da
izmijene tvrenje Grka da vid djeluje iza iljanje m zraka iz oiju
do posmatranog objekta; oni su ustanovili da. je istina obratna.
49

Oni su znali za refleksiju i refrakciju zraka. Hasan Ibn AI-Haj

tham otkrio je luk koj slijede zrake na svom putu kroz atmosfe
ru i dokazao da vidimo sunce i mjesec prije nego to se pojave
na horizontu i da ih moemo vidjeti jo kratko vrijeme nakon
to zau."
Moramo se zadovoljiti ovim primjerima uticaja islamskog
puta i islamskog ivota na ivot ovjeanstva i na njegovu
istoriju i na velike pokrete u svjetskoj istoriji. Oni su spomenuti
samo kao indikacija velike, mnogostruke istine koju tako esto
zaboravljamo. Kad razmatramo strukturu savrgmene civiliza
cije, mi zamiljamo, u naoj prostodunosti i neznanju, da u
tom nemamo svog udjela, da Muslimani ni_;> u utjecali na nju;
da je to neto vee od nas i nae istorije. Cak i naa vlastita
istorija nam je nepoznata; mi je sluamo samo iz usta naih
neprijatelja koji ele da ispune naa srca beznaem u ostva
renje islamskog ivota u skladu sa islamskim putem. Oni
izvlae prednost iz naeg oaja, jer ih to titi od naeg napada,
koji treba da im otrgne uzde svjetovnog vodstva. ta nam je
pa prihvatamo ono to oni govore a onda to ponavljamo kao
papagaji ili majmuni?!
Meutim, to nije na predmet ovdje. Mi samo elimo da
pripremimo prikaz irokih tragova koje je ostavio pNi val
Islama, a koji su dobro poznati ovjeanstvu. ovjeanstvo je
danas vie u mogunosti da shvati ono to predstavlja novo
sredstvo, uz ono ve ranije spo menuto - ljudsku prirodu.

50

VII
RE ZULTATI I POSLJEDICE
Kada je prvi veliki val ls lama bio proao; kada j e clalijailet
ponovo podigao svoj prijetei mat; kada je Satana stresao
prainu borbe sa svojih ramena, podigao se i sakupio svoje
pristalice koji su ponovo uzde vl asti uzeli u svoje ruke - kada
je sve to poelo da se dogaa, ivot ljudskog roda n ije se ipak
vratio u stanje nevjerstva i neznanja iz prethodnih perioda.
Islam je bio tu iako se bio povukao sa dominantne pozicije u
svijetu. lsiarn je bio utro iroke staze, objavio vane principe,
koji su uvrstili svoj poloaj u ivotu ljudi i postali im bliski. Oni
su, isti na, bili izgubili onu strogost i vrsti nu, koju su imali kada
su prvi put bili proklamovani od Islama, ali su ipak bili t u i vrili
svoj uticaj. O ovim irokim stazama i znaajnim principima
elimo iznij et i neke najosnovnije cinjenice u ovom poglavlju.

Jedin stveno ovjeanst.to

Na Arapskom poluostrvu vladalo je naelo pokoravanja
plemenu, rodu ili ak porodici, dok je u vanjskom svijetu
princip oku pljanja i odanosti bila zemlja, 1 odno mjesto ili rasa.
ovjeanstvo nije moglo da zamisli n i kakvu drugu vrstu lojal
nosti, sve dok nije doao Islam i objavio da je ovjeanstvo
jedinstveno, da izvire iz istog izvora i da je upravljeno prema
istom Bogu; da razlike u rasi, boji koe, domovini ili porijeklu
ne postoje da bi d ijelile ljude i stvarale neprijateljstvo meu
ljudima, nego da bi se oni uzajamno u poznavali i prepoznavali
jedni u drugima; da se zadatak Boijeg namjesnitva n a zemlji
51

moe rasporediti meu njima. Svemogui Bog obraa se

ljudima slijedeim rijeima:
"0 ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog ovjeka i jedne ene
i uinili od vas narode i plemena, da biste mogli upoznavati
jedni druge. Najbolji od vas je onaj koji je najbogobojazniji.
Zaista Bog sve vidi i mudar je." (sure Al-hudurat, ajet 1 3) .
" O ljudi, bojte s e Boga koji vas j e stvorio o d jedne due i
od nje stvorio njezin par, pa zatim od njih izveo jo mnoge
mukarce i ene. l bojte se Boga, u ime koga vi jedni od drugih
traite vaa prava i uvajte veze rodbinske. Bog je zaista
nadziratelj nad vama." (Sure N isa, ajet 1 ) .
" l o d Njegovih znakova j e stvaranje nebesa i zemlje l
raznolikost vaih jezika i boja. Zaista u tome ima znakova za
one koji razmiljaju." (sure Rum, ajet 22).
To nisu bili teorijski princip! nego praktine situacije. Islam
se proirio preko irokih prostranstava zemlje, obuhvatajui
mnoge rase i narode, koje je zatim uzajamno izmijeao i stopio
u islamskom poretku. Nasljee po rasi, boji koe, klasi ili rodu,
ne mogu biti smetnja da ljudi ive zajedniki kao braa, niti
mogu biti smetnja pojedincu da postigne ono to mu njegove
sposobnosti omoguuju.
Ovo fundamentalno shvatanje bilo se uvrstilo u svijetu,
uprkos tome to je isp Na bilo strano tom svijetu i to je bilo
uporno odbacivano. C ak i poslije opadanja p Nog velikog vala
Islama, ovo shvatanje nije vie nikada moglo biti potpuno
odbaeno niti zbrisano iz svijesti ljudi.
Istina je da ovje anstvo nije bilo u stanju da ovaj princip
provodi u ivot kao muslimanska zajednica, gdje takoer taj
princip nije bio u potpunosti uspostavljen.
Istina je da su razliiti oblici nie vrste lojalnosti nastavili
da egzistiraju: odanost domovini, rasi, naciji ili jezikoj skupini.
Istina je da poloaj obojenih ljudi u Americi i J unoj Africi
nastavlja da bude ozbiljan i teak problem, kao uostalom i u
Evropi u neto blaem obliku.
52

Ipak , zamisao o jedi nstvenom ovjeanstvu ostao je

vaan elemenat u svijetu ljuclskog roda danas. Ova zamisao,
koj u je Is lam definisao, ostala j e osnovica svill ljuclskill ral

miljanja, dok sit n e i triave lojalnosti,

budui da su bez cluiJije

osnove, ostaju jal ove i nastavljaju ela blijede.

Prvi talas Islama p roao j e po:!.\to j e vrsto proklamovaJ
princip jedinstvenog ovjeanstva i uz pomo potencijala

ljudske

prirode zacrtao duboku brazdu u ljudskom ivotu. Ali

on je za slijedei talas ostavio ne samo ove mogunosti

ljudske prirode, nego i izvore koji su samog njega prvi put
pokrenuli.

Dostojanstveno ovjeanstvo
Kada se Islam

p oj avio

ljudsko dostoja nstvo bilo je ogra

nieno na samo neke klase i

porodice. to

se tie irokih

masa,

one su predstavljale talog , l i e n svakog d ostoj a n s tva i

vrijednosti.
Islam j e proklamovao sa osobit i m nag laavanjem lj u ds k o
dostojanstvo koje potie iz njegovog samog lj udskog svoj
stva, a n e iz neke njegove s luajne karakteristike, kao to je
rasa, klasa, bogatstvo ili drutveni poloaj. Stvarna ljuclska
prava potiu na isti nain iz samog svoj s tva ovjeka kao
ljudskog bia, koje sa svoj e strane ima isto zajedniC:ko pori j e
klo.
Bog putem Ku r'ana poruC:uje ovj eku:
"Mi smo L'istinu odlikova li sinove Adamove i dali im da
putuju kopnom i morem, i opskrbili smo ih lijepim stvarima i
dali im prednost nad ostalim od naih stvorenja." (sure Isra,
ajet 70) .
"Kada je G o spo d ar rekao anelima: stvoriu namjes n i k a
n a zemlji" . . . "Kada smo rekli a n e l i m a : poklonite se pred Ade

mom i oni se poklonili, svi osim I b lisa koji j e odbio. O n je z?. ista
postupio oholo i on je od nevjernika." (sure B ekare, ajeti 30 i

34) .
53

"l on vam je podredio sve to je na nebesima i na zemlji i

sve to potj e(:e od Njega. Zaista u svemu ovome postoje znaci
za narod koji razmilja." (sure Dasije, ajet 1 3) .
O d tada ljudi znaju d a ovjek posjeduje dostojanstvo, ve
po samoj svojoj prirodi, kao znak Boiji, i da je to dostojanstvo
izvorno i neovisno od rase, zemlje, nacije, plemena ili porodi
ce, ili od bilo kakvih prolaznih i sluajnih okolnosti. O no se
zasniva iskljuivo na injenici da je ovjek ljudsko bie,na
injenici pripadnosti ovoj vrsti kojoj je sam Bog dodijelio
dostojanstvo.
Ovi principi nisu bili nikakva teorijska apstrakcija, oni su
bili istinska i praktina naela na kojima se zasnivao praktini
ivot muslimanske zajednice. P reko i putem ove zajednice oni
su se postepeno irili u sve krajeve tada poznato g svijeta i bili
priznavani od ljudi koji su ih sprovodili u ivot. Siroke mase
naroda, taj nekada nepoznati "talog", osvojio je svoje dosto
janstvo i svoja prava, ljudskog bia, koja su oni sada mogli
zahtijevati da budu priznata od strane njihovih vladara i pogla
vica uz iskljuenje svake vrste poniavanja, nepriznavanja i
uvreda. Vladari i poglavice bili su naueni da oni ne posjeduju
nikakva posebna prava, koja ne bi bila priznata i obinom
narodu i da oni ne mogu povreivati ljudsko dostojanstvo
obinog ovjeka koji nije vladar ili poglavica.
Ovo je znailo ponovno roenje ovjeka, roenje vanije
od onog prvog, fizikog. Jer, ta je ovjek bez dostojanstva i
ljudskih prava? l emu ovjek, ako njegova prava ne bi ovisila
iskljuivo od same njegove egzistencije i njegove prirode, koja
nije podlona mijenama i sluajnosti?
E bu Bek r - neka je Boiji blagoslov na njega - preuzimajui
kalifa!, obratio se narodu ovim rijeima: "Postavili ste me za
vaeg vladara, ali to ne znai da sam ja najbolji od vas. Ako
budem ispravno radio, pomozite mi. Ako budem grijeio,
ispravite me. Pokoravajte mi se dok sam ja pokoran Bogu i
Njegovu Poslaniku. Ako ja prestane m da se pokoravam njima,
vaa obaveza je da mi se vie ne pokoravate."
54

Halila Omer lbn-EI-Hatab - neka je Bog zadovoljan s njime

- objanjavajui ljudima njihova prava prema onima koji ih
vode i upravljaju njima, uputio je narodu slijedee znaajne
rijei:
"0 ljudi! Ja ne aljem guvernere da vas progone ili uzimaju
vau imovinu. Ja ih aljem da vas pouavaju vjeri i upuuju na
pravi put. Alw neki od njih izigra ovo povjerenje, obratite mi
se, i tako mi Onoga u ijim rukama je moj ivot, ja u mu
sigurno suditi za to!"
Na ove rijei ustao je Amr ibn el-As i upitao:
"O vladaru pravovjernih ! Ako bi neki od naih namjesnika
uinio nepravdu nekom od podanika nemuslimana, da li se
tvoja prijetnja odnosi na njega?"
Omer odgovori: "Tako mi Boga. Zato bi kazna izostala?
Zato bih ja postupao drukije nego to je postupao Boiji
Poslanik? Dakle, ne tucite ljude, to ljude poniava; ne odvajajte
ljude od njihovih domova i porodica, jer ete izazvati njihov
revolt i pobunu. Ne liavajte ih njihovih prava, jer to ljude vodi
u nevjerstvo."
Halifa Osman - neka je Bog zadovoljan s njim - uputio je
pismenu poruku u sve gradove islamske drave, koja je glasi
la:
"Zahtijevam od svih guvernera pokrajina da svake godine
u vrijeme hada dou i sastanu se sa mnom. Primio sam se
upravljanja naom zajednicom da bi unapreivao dobro i
suzbijao zlo. Stoga neka se niko ne usudi uvoditi poreze bez
moga odobrer,ja. Nijedan od mojih namjesnika nema takvo
pravo nad narodom. U Medini mi je bilo saopteno da je jedna
grupa ljudi bila vrijeana i zlostavljana. Ko god je takvo to
pretrpio neka doe o hodoau kod mene. pa e njegova
zakonita prava biti uspostavljena, bilo sa strane mojih guver
nera, bilo sa moje strane lino. lli, oprostite jedni drugima, jer
Bog voli one koji oprataju."
Poznat je naprimjer sluaj Ibn AI-Karibija koji se u nekoj
igri natjecao sa sinom Amr ibn el-Asa, osvajaa i guvernera
55

Egipta. Kad je sin Amr ibn el-Asa pobijedio u ovoj igri, Al-Karibi
ga je udario. Njegov otac se na ovo poali Halifi Omeru, koji
naredi da se Amrov sin javno kazni za vrijeme hada.
Pisci se ebitno zadovoljavaju navodei primjere praved
nosti H alife Omera. Meutim, sama pojava ima dublji znataj.
Ona pokazuje onaj snani oslobodilatki uticaj koji je Islam
vrio i izvrio na duh tovjetanstva.
Egipat je tada bio osvojena zemlja tek preobraena u
Islam. Al-Kabi je jo bio Kept. Jedan iz mase zauzete zemlje.
Amr ibn As je bio osvajat ovog podrutja i njegov pNi islamski
upravljat. Prije islamske pobjede zemljom su upravljali Vizan
tinci, tiji je bi stalno pucao po leima ovih naroda.
Islam je donio slobodu u svim dijelovima ove zemlje. Ko pt
je brzo zaboravio vizantijsku knutu i poniavanja. On postaje
slobodan i ponosan ljudski stvor, koji se ljutio kad bi sin
guvernera u takmitenju pobijedio njegovog sina. Njegova
sujeta i sinovo povrijeeno dostojanstvo naveli su ga da putuje
iz Egipta u Medinu, ali ne avionom, autom, brodom ili eljez
nicom, nego kamilom.
On je putovao mjesecima samo zato da se ali halifi koji
je oslobodio njegovu zemlju u ime Islama, to ga je nautic
ljudskom dostojanstvu zaboravljenom pod biem Vizantija.
Ovo nam omoguuje da sebi predstavimo temeljitost
osloboenja koje je donio Islam. To nije bila samo stvar
O merove pravednosti - iako ona predstavlja neto neuporedi
vo u ljudskoj povijesti - to je bilo neto vie, to proizilazi iz
puta i sistema Islama, koji je kao bujica donio svijetu slobodu
i ponovo uspostavio dostojanstvo tovjeka.
Uistinu, nikad vie tovjeanstvo nije postiglo ovako visok
stepen. Ovi principi dostojanstva, slobode i pravitnosti, koje
je zavrtao Islam i koji jednako obavezuju i vladare i podanike,
ostavili su neosporne tragove u ivotu tovjetanstva. Ovi efekti
na svoj natin su doprinijeli da ovjek jednog dana definie i
objavi "prava tvojeka".
56

Istina je da objavljivanje ovih prava u obliku deklaracije

nije proizvela praktine rezultate u ljudskom ivotu. Istina je da
su na raznim dijelovima zemljine kugle ljudi jo uvijek pod
vrgnuti ponienju, muenju i oskudici. Istina je da jo uvijek
postoje "filozofije" koje status ovjeka svode na neto manje
od alata ili sredstva i liavaju ga njegove slobode, dostojanstva
i vie vrijednosti radi poveanja proizvodnje, dohotka i potreba
trita.
Uprkos svega, koncepcija koju je zacrtao Islam jo postoji
u svijesti i mati ovjeanstva. Nije cudo da je Islam to pNi
proklamovao. ovjeanstvo je danas sposobnijA da razumije
i moi e to bolje shvatiti kad se opet Boijom voljom bude
suoilo sa talasom Islama koji dolazi.

Jedinstvena zajednica
Kad je Islam pNi put doao, naao je ljude okui)ljene na
bazi nasljedstva, klase, domovine, zajednikih interesa ili ko
risti. Sve ove sitne odanosti nisu imale uporita u istinskoj
prirodi i sutini ovjeka; one su prije samo sluajne okolnosti,
koje su vjetaki povezane za vie ljudsko dostojanstvo.
Islam im je govorio jasno i odluno kada se radilo o ovom
vanom pitanju. On je rekao: ni porijeklo, ni domovina, ni boja
koe, ni rasa, niti razliiti interesi i koristi ne mogu ni spajati ni
razdvajati ljude; to moe samo njih ova vjera, njihov odnos
prema Gospodaru svijeta. Njihov odnos prema Bogu odredie
njihov stav prema ovjeanstvu, i trasirae njihov put na ovom
i buduem svijetu. N adahnue koje je dolo do njih od Boga
ini ovjeka ovjekom; daje mu dostojanstvo i podreuje mu
sve to je na zemlji i n a nebu. Na ovoj osnovi ljudi su ujedinjeni
ili razdvojeni, a ne na osnovu bilo kakvih sluajnih osobina,
koje ljudi veu uz pojavu ljudske sutine.
Osnova za ujedinjavanje ljudi je vjera, jer ona je najpleme
nitija osobina ljudskog duha. Ako nema ove veze, nema jedin
stva, a time ni stvarne egzistencije. ovjeanstvo se mora
okupljati na osnovu svoje najplemenitije karakteristike, a ne na
57

osnovu svojih potreba i interesa nie vrste, koji sutinski imaju

animalni karakter.
U svijetu postoje dvije grupe: Boija i Satanina. Boiji
sljedbenici stoje ispred Boijeg stijega i nose Njegovu oznaku.
Satanina grupa obuhvata sve zajednice, grupe, ljude, rase i
pojedince koji ne stoje pod Boijim stijegom.
U m met (islamska zajednica) je grupa ija je unutarnja
veza vjera, i ona oblikuje njenu nacionalnost. Ako tu nema
vjere nema ni u m meta, jer tu onda nema nita to bi ljude
povezivalo. Zemlja, rasa, jezik, porij e klo, zajedniki materijalni
interesi nisu dovoljni, ni pojedinano, ni u kombinaciji, da
formiraju ummet, ako je izostala ova veza na osnovi vjere:
Ova veza mora biti ideja koja nadahnjuje srce i razum,
ideja koja objanjava postojanje i ivot, koja vodi Bogu, ijim
dahom je ovjek postao ovjekom, uzdignut iznad ivotinje i
obdaren ljudskim dostojanstvom.
Bog u Kur'anu, obraajui se svim vjernicima svake zem
lje, rase, boje, plemena i grupe u itavom svijetu, poruuje
M uhamedu a.s. preko N uha a.s.:
"Ova vaa zajednica je jedinstvena zajednica. J a sam va
Gospodar, pa Me oboavajte ! " (Sure EI-Enbija, ajet 92) .
B og odlikuje ljude na osnovu vjerovanja, bez obzira na
porijeklo, rasu ili domovinu. On kae:
"Nee nai naroda koji vjeruje u Boga i S udnji D an, a da
gaji prijateljstvo s onim koji ne vjeruje u B oga i Njegovog
P oslanika, makar se radilo o njihovim oevima, njihovim sino
vima, brai ili rodbini. To su oni u ija srca je Allah upisao
vjerovanje i pomogao ih Svojom objavom. B og e takve uvesti
'
u denete, ispod kojih vjeno teku rijeke, u kojima e ostati.
Bog je zadovoljan s njima, a oni su zadovoljni s Njim. Oni su
B oija stranka, a Boija stranka e sigurno biti ona koja j e
spaena." (EI-M udadele, ajet 22).
On je ustanovio samo jedan razlog za rat - kCtd nema
d rugog izlaza -i kad se radi o borbi n a Boijem putu (dihad) .
58

On je na jasan i odreen nain definisao i ciljeve vjernika i

ciljeve nevjernika:
"Oni koji vjeruju bore se na Boijem putu, a oni koji ne
vjeruju bore se na S ataninom putu. Borite se protiv S ataninih
prijatelja, Njegova spletka je zaista slaba."
(S ure Nisa, ajet 76).
Izgledalo je udno svim ljudima u to vrijeme da princip
ljudskog okupljanja bude vjera, a ne rasa ili trgovina, ili koji
drugi faktor.
Ovo sel<taenje, efa upotrijeiJimo savre men izraz, bilo je
neobino kad se Islam pNi put pojavio, ali danas vidimo da
ovjeanstvo to usvaja, obuhvatajui i l.1druujui na osnovu
vjerovanja, najrazliitije zemlje, narode, jezike skupine i rase.
Sada za ovjeanstvo ostaje da se uzdigne ka neemu .
plemenitijem i uzvienijem, da se uzdie prema uzvienom
vrhuncu, pod vodstvom nove plime Islama koja dolazi. Ovaj
e imati na raspolaganju stara i nova sredstva, iz ljuclske
prirode i iz iskustva, koje je ljudski rod proao oci pNog talasa
Islama.
M eutim, kada je Islam doao d a ujedini ljude na osnovu
vjere, i kada je od toga stvorio princip za okupljanje ili razdva
janje, on nije htio da se iz otpora tom vjerovanju stvori razlog
za neprijateljstva. On nije dozvolio da netolerancija odreuje
njegove odnose sa onima koji su prihvatili njegovo uenje ili
ujedinjavanje na njegovim osnovama.
Bog nije stavio na Muslimane obavezu dihada - da bi oni
prisiljavali ljude da prihvate Islam, nego da bi na zemlji uspo
stavili njegov pravini, plemeniti, ispravni sistem. Ljudi mogu
izabrati vjerovanje koje ele, pod okriljem ovoga sistema, koji
u potpunoj pravdi obuhvata i Muslimane i nemuslimane.
"U vjeri nema prisiljavanja. P ravi put se jasno razlikuje od
puta zablude. Tko ne vjeruje u idole, a vjeruje u Boga, prihvatio
je najjau vezu, koja se ne kida. Bog sve uje, i sve zna." (Sure
el Bekare, ajet 256) .

59

Zemlje kojima 1 1pravlja islamski sistem, i u kojima se

upravlja prema islamskim zakonima, smatraju se kao podruje
Islama", (Dar-ul-Islam) bez obzira da li su stanovnici svi obuh
vaeni vjerom ili neki od njih slijede drugu religiju. Zemlje u
kojima ne vlada islamski sistem i koje se ne upravljaju po
islamskim zakonima sainjavaju tzv. "Dar-ul-hasb", bez obzira
ko sainjava njil1ove stanovnike.
Ako je podruje Islama vezano ugovorom ili sporazumom
sa podrujem Dar-ul-hasb, ovi ugovori i sporazumi moraju se
potovati, a prevara, izdaja ili iznenadni napad su strogo
zabranjeni. Ovo svakako, ako rok ugovora nije istekao, ili ako
ugovor nije prekren od strane pripadnika podruja Dar-ul
hasb. Ako bi dolo do rata izmeclu ova dva podruja,
oclreena pravila i propisi koji se odnose na to, moraju biti
potovana. Ako je neprijatelj sklon zakljuenju mira i spreman
da potpie ugovor, uz plaanje odgovurajueg poreza i uz
pol<aravanje islamskom svijetu, ima pravo da zahtijeva od
Muslimana mir i uz to slobodu d a zadri svoju vjeru.
"Najgora bia kod Boga su oni koji poriu. Oni su nevjer
nici. To su oni s I<Ojima si sklopio ugovor, pa ga oni prekre.
Oni se ne boje Boga. Ako se s njima sukobi u ratu, rastjeraj
one koji su Iza njill ostali ne bi li se opametili. Ako se bude
bojao izdaje od takvih naroda i ti njemu otkai ugovor na isti
nain. Zaista, Beg ne voli one koji ine izdaju. Neka nipoto
ne misle nevjernici e a su oni umakli B oijoj kazni. Zaista oni
nee moi umai. Pripremite protiv njih snagu koju moete
skupiti i spremite konje, ime ete zadati strah Boijem nepri
jatelju i svome neprijatelju, i drugima osim njih. Vi ih ne pozna
jete. Bog ih poznaje. Sve to ul':inite na Boijem putu
nadoknadit e vam se i nee biti uinjena teta nikom od vas.
Ako oni pokau sklonost prema miru, pokai i ti sklonost i
osloni se na Boga. Zaista On sve uje i zna." (Sure En-tal, ajeti
55-6 1 ) .
60

Bog takoer zahtijeva ispunjavanje ugovora odbijajui da

prizna "dravne interese" kao opravdanje z a neispunjavanje
obaveze.
"l ispunjavajte Boiju obavezu kada se obaveete i ne
krite zakletve nakon to ste ih utvrdili, i Allaha uinili svojim
svjedokom; zaista Bog zna ta vi radite. Ne budite kao ona
ena koja raspreda svoju preu i konce poto ih je bila vrsto
satkala, uzimajui svoje meusobnim uplitanjem, zato to je
jedan narod jai od drugog naroda. Allah vas samo stavlja na
kunju. Sigurno e vam On objasniti na Sudnjem danu ono u
emu se vi razilazile." (Sure AI-Nahl, ajet 91 -92).
U koliko izbije rat niije dostojanstvo ne smije biti
ugroeno; djeca, starci i ene ne smiju biti ubijani; ljetina i blago
se ne smiju unitavati, osveta nije dozvoljena; samo oni koji
se orujem suprostave Muslimanima mogu biti ubijeni.
Ovo su upute koje je E bu Be kr dao U samovoj armiji kada
je pola u boj protiv Vizantinaca:
"Ne sluite se izdajstvom, ne pretjerujte u svojim zahtjevi
ma, ne iznevjerile obeanja, ne vrite osvete, ne ubijajte djecu,
starce i ene. Ne sjecite i ne palite palme i voke. Ne ubijajte
kamile osim za hranu. Naii ete na ljude koji su se usamili radi
slube Bogu (kaluere). Ne uznemiravajte ih nego nastavite
svojim putem u ime Boga."
Ovdje nemamo namjeru da u detalje razmatramo propise
koji reguliu odnose izmeu podruja Islama i podruja
"hasb", te izmeu M uslimana i nemuslimana. Takvom razma
trani\! nije mjest,, u ovakvom lanku.
Z elim jedino da ukaem na pravila koja je Islam ustanovio
na zemlji za meusobne odnose izmeu suprotnih tabora,
budui da prije toga nije bilo nikakvih pravila. P rije Islama
razliite grupe su komunicirala samo maem, odnosno sa
krajnjom netrpeljivou. Jaem je sve bilo dozvoljeno. Po
raeni uope nije imao prava.
Ova pravila, koja je Islam ustanovio, nisu iezla Iz ivota
ljudi. Svijet poinje da na ovim pravilima zasniva svoje
61

meusobne odnose od devetnaestog vijeka na ovamo Ueda

naesti vijek po Hidri) . Javlja se pojam meunarodnog prava
i meunaroclnih tijela. Ova tijela su prolazila kroz fazu uspjeha
i neuspjeha u njihovom razvoju, a znaajna prouavanja bila
su posveena predmetu i problemima meclunarodnog prava.
Stoga sistem koji je donio Islam nije danas ovjeanstvu toliko
stran koliko je bio prije kada se tek pojavio. Istina je da
ovjeanstvo nije dostiglo etiki nivo koji je bila dostigla ranija
muslimanska zajednica u meusobnim odnosima sa drugim
zajednicama. Takoer je injenica da u ovom stoljeu dolazi
do ozbiljnog uzmaka teorija meunarodne saradnje koju je
razradila zapadna pravna nauka. P rincipi objave rata i zabrane
ponitenja ugovora naputaju se. U bijanje meu ljudima je
postalo obinija stvar nego ubijanje meu pustinjskim zvijeri
ma.
Takoer je injenica da su motivi za rat ili za mir jo uvijek
koristi, plijen i trite, i daleko su od vjere, doktrine, vrline i
pravde, koje je Islam priznao kao jedini razlog i smisao Diha
da. Ipak, koncepcija meusobnih odnosa, koji se baziraju na
zakonu to ga priznaju sve zainteresovane strane, jo postoji.
To je prvi put u praksu uveo Islam, i taj uzvieni i pravedni put,
kojega je Bog naloio ljudima, dao je praktine rezultate u
ljudskom ivotu.
Kad ljudi opet budu pozvani na ovaj put, ova zamisao
nee im biti strana i neprilwatljiva. Njeni uzvieni etiki osnovi
mogu ovjeanstvu biti nepoznati zbog dezorjentacije i zane
marivanja boanske upute ali sam pojam je blizak i prihvatljiv.
Islam koji se u poetku oslanjao samo na mo ljudske
prirode u uvivanju svojih principa, u sljedeoj fazi moe
raunati s tim da se ovjeanstvo u svom razvoju i samo
pribliilo i da su mu postali bliski neki od ovih principa. Stoga
e, sa Boijom pomou, Islam biti vie u mogunosti da
preduzme svoj hod naprijed.
62

VIII
ZAKLJUAK
U ovoj kratkoj raspravi nismo se mogli pozabaviti detlljno
sa uticajem i efektima koje je Islam ostavio u ivotu, istoriji i u
sacllnjem stanju ovjeanstva. Ovi efekti su ostali vrsto n a
mjestu, iako iskrivljeni i otupjeli i udaljeni od uzvienog cilja
kojem ljudi stiu slijedei uzvieni i pravedni put Boiji.
Navedenih nekoliko primjera neka poslui da dade izvje
snu predstavu o brojnim rezultatima koji se vide na tom putu.
Ima ih mnogo koji se mogu nai u ovom prostoru u rasponu
etrnaest vijekova. Ali oni koji pozivaju na Boiji put ne smiju
se suvie pouzdati u ove povoljne faktore i ispustiti iz vida sve
one tekoe sa kojima e se svakako suoiti u izvrenju svoga
zadatka.
U cjelini uzeto, ljudski rod je danas dalje od Boga nego
to je to inae bio. Oblaci su se nadnijeli iznad ljudske prirode
i deblji su i gui nego to su prije bili. Ranije neznanje o Bogu
se zasnivalo na opem neznanju, nerazvijenosti i primitivizmu.
Sadanje je zasnovano na znanju, zbunjenosti i lakoumnosti.
Ljudi su potpuno zaslijepljeni pobjedama nauke u osamnae
stom i devetnaestom vijeku. Bijeg od Crkve i od Boga kakvog
ga je Crkva prikazivala, u ije ime su mislioci i uenjaci bili
spaljivani i p rogonjeni, bio je panian i luaki bijeg.
Istina je da sama nauka, od poetka sadanjeg stoljea,
poinje velike uenjake voditi natrag Bogu. Ljudska priroda,
postavi nesretna kroz lutanja u pustinji, poela se zamarati i
vraati Bogu. Ali, zaslijepljenost ostaje, i ovaj vijek e se zavriti
63

p rije

nego to

di o ovjet<nstva to

l ut a potne

da sP. vraa iz

pusto t b e z bo n i tva . P rostor i djelovanje ovosvjetskog ivota

su se poveali u o s j e a n ji m a i egzistenciji lj udi . On se tako
p ro i r i o k roz obi lj e k oj e prua moderna civ i l i zacij a i ljudi poin

ju osjeati prostornost i t e i n u ovosvjetskog ivota.

D a se ovo sve pocl i g l o na osnovi s a z n anj a o Bog u ,
boanskim atribut ima i ljudskim odnosom prema Bog1 t; n a
bazi on e osnovno i s t i n e da je 1 1 ovje k u B o g odreclio Svog

namjesnika na zemlji, podredio rnu sve to je n a ze1 n ij i i

opskrb i o ga s vi m potrebnim sposobnostima i darovirnn; da je
sva n jegova e gz i st enc ija n j e g ov o i s k uenj e i p ri pr e m a za

vjetni ivot; da se, clakle, sve to podiqlo na ovoj zd raJoj

osnovi, sve ove nove oblasti koje je lj uds k o m ivotu otvorila
nauka i civilizacija, bile bi ob l ast i koje proiruju rel i g io z n o

vj e rova n j e, pribliuju ovj eka Bogu i nj eg ov o m pravom putu,

to je st Islamu.
Meutim, sve ovo se podi g l o na osnovi bijega od tiranske
c r l<v e i c r k ven og boga u tije je ime ugnjetavane ovje anst v o .
Tako su te nove oiJiasti z nai l e u stvari udaljavanje od Boga i
j e d n u p rep reku vie na putu do Nj e ga . O ovoj va n oj okolnosti
moraju da vo d e rauna oni koji danas pozivaju l j u de na Islam.
Istina je da j e lj u d s k i rod nesretan i umoran od t e r et a
materijalistike civilizacije i obilja. Istina je, takoer, da pokva
re nos t i podvojenost, neuroze i mentalna ob o lj e nj a, intelektual
ne i s e l< s ualn e nastranosti nag rizaju tijelo zapadne civilizacije,

u n i tavaju i nacije i p oj ed i n ce , i tako vrlo jas r 10 sl reu panju

ljudi na zlo i pokvarenost. Meutim, ljudski rod nastavlja sa
svojim be st ij al n im i ivljava njem , meteom i zbrkom. Ovo stol
j e e e p ro i prije nego to oi budu potpuno otvorene,
mozgovi o i e n i oci otrova i !:ovjel:anstvo povraeno i z svoj e
zaslije pljt:nosti.
C ovj eanstv o dmas pati od l a k ou m n o st i i indiferentnosti
u odnosu na vjeru, Ideologiju l doktrine. Takoer p at i od
h i p o k r iz ije , obmane i p dlosti. Sve ovo .ie prepreka na st az i
olwpljanja lj ud i prema Bogu i brana na putu pravog slijeenja

64

Boije staze. Mi ne smijemo zanemariti i potcijeniti ove i sline

injenice, borci za Islam moraju biti svjesni njih i biti priprem
ljeni da se suoer sa tekoama.
Kako se oni mogu pripremiti? Postoji samo jedan temeljni
nain: strah od Boga, svijest o Njegovoj istinitosti, izravna
saradnja sa Bogom i apsolutno povjerenje u Njegovo izriito
obeanje:
"Pobjeda vjernika je Naa obaveza."
(Sure Ram, ajet 48)
Potrebno je da grupa koja vjeruje stavi svoju sudbinu u
ruke Boije i ide naprijed, imajui Boije obeanje kao najviu
istinu i Boije zadovoljstvo kao pNi i posljednji cilj. Kroz ovu
grupu bie realizovan Boiji cilj. Ona e rastjerati oblake nez
nanja iz ljudske prirode. Ona e izraavati volju Boiju da bi
Njegova rije vladala na zemlji i da bi uzde moi bile u rukama
Njegove vjere:
"Prije vas je prolo mnogo naroda i zakona. Putujte po
zemlji i gledajte kakva je bila sudbina i kraj onih koji su smatrali
lanim (Boije poslanike i zapovijedi). Ove (vijesti i dogaaji)
su objanjenje ljudima i uputa i savjet bogobojaznima. Ne
pokazujte slabosti (za dulju borbu) i ne budite tuni (za onima
koji su poginuli). Vi ste svakako na najviem poloaju ako ste
pravi vjernici. Ako ste vi dopali rana, pa i vai protivnici su
dopali slinih rana. To su oni dani koje mi meu ljudima
izmjenjujemo (pobjedom i porazom) da bi Allah znao koji su
vjernici meu vama i koje meu vama moe uzeti za svjedoke.
Zaista Bog ne voli silnike. Allah hoe da iskua vjernike, a
da uniti nevjernike."
(Sure Ali lm ran, ajet 1 37-1 4 1 ) .

- KRAJ -

65

SADRAJ

PUT ZA OVJEANSTVO

JEDINSTVENI PUT
LAGANI PUT

10

. .

18

27

33

DJELOTVORNI PUT

MOGUNOSTI LJUDSKE PRIRODE

.

. 43

REZULTATI / POSLJEDICE

51

ZAKLJUAK

63

SREDSTVA / ISKUSTVA

66