Sie sind auf Seite 1von 68

1

2. PRIMJENE DIGITALNIH REGULATORA


2.1. Uvodna razmatranja
*

Openito se regulatori (i algoritmi upravljanja) mogu svrstati u dvije skupine:


a) parametarski optimirani regulatori;
b) strukturno optimirani regulatori.

Sukladno tome, razlikuju se:


parametarski optimirani sustavi upravljanja i
strukturno optimirani sustavi upravljanja.

Parametarski optimirani regulatori: struktura unaprijed poznata; optimiraju se


parametri regulatora s obzirom na upravljani proces.

Strukturno optimirani regulatori: odreuje se optimalna struktura i optimalni


parametri regulatora na temelju strukture i parametara procesa.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

2
*

Obje se skupine regulatora mogu podijeliti u podskupine (Sl. 2.1.):


Projektiranje linearnih regulatora

Glavne
skupine

Parametarski optimirani
regulatori

Podskupine

Nulti
red

Nacelo
projektiranja

Regulator

Prvi
red

Pravila
podeavanja

PI-

Drugi
red

Kriterij
kakvoce

Strukturno optimirani regulatori

Opci linearni
regulator

Treci
red

Raspored
polova

Opci
PIlinearni
PD-, PID- regulator

Kriterij Raspored
kakvoce
polova

Linearni
regulator

"Minimum
variance"

Kompenzacijski
regulator

Zadano vladanje
zatvorenog
sustava

Konacno
vrijeme
postavljanja

Regulator
stanja

Kriterij
kakvoce

Zadavanje
polova

Modalni
regulator
stanja

"Deadbeat"

regulator

Kompenzacijski
regulator

regulator

Regulator
stanja

x
-

x
-

x
x

Regulator
Vanjska
smetnja:
deterministickia
stohasticka

x
x

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

x
x

3
Parametri regulatora optimiraju se primjenom kriterija optimiranja ili pravila za
odreivanje parametara regulatora.
Meu kriterijima kakvoe vano mjesto imaju integralni kriteriji kakvoe:

I1 = e ( k )
k =0

I2 = e ( k )
k =0

I3 = e2 ( k )
k =0

- linearna povrina regulacijskog odstupanja,


- linearna povrina apsolutne vrijednosti reg. odstupanja,
- kvadratina povrina regulacijskog odstupanja,

I 4 = e ( k ) k - vremenski oteana linearna povrina regulacijskog odstupanja,

k =0

I5 = e2 ( k ) k
k =0

- vremenski oteana kvadratina povrina reg. odstupanja,

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

I 6 = e 2 ( k ) + e& 2 ( k ) - poopena kvadratina povrina regulacijskog odstupanja,


k =0

I 7 = e 2 ( k ) + ru 2 ( k ) - poopena kvadratina povrina regulacijskog odstupanja.

k =0

T
I 8 = x ( k ) Qx ( k ) + ru 2 ( k ) - kriterij za regulatore stanja.
k =0

Zahtjevi na vladanje sustava u stacionarnom stanju specificiraju se neovisno o izboru


kriterija kakvoe. Da bi se postiglo da regulacijsko odstupanje u stacionarnom stanju
bude nula (e=0), to jest da bude

lim e ( k ) = lim ( z 1) e ( z ) = 0 ,
k

z 1

(2-1)

openito je potrebno odabrati regulator s integralnim djelovanjem viestrukosti n


(n = 1, 2, 3):
GR ( z ) =

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

Q(z)

P ( z )( z 1)

(2-2)

5
2.2. Parametarski optimirani regulatori

Struktura unaprijed definirana i ne prilagoava se strukturi upravljanoga procesa.


eljeno vladanje sustava upravljanja postie se odreivanjem odgovarajuih
vrijednosti parametara regulatora.
Openito imaju jednostavnu strukturu s malim brojem parametara ( 3 ).
Strukturno optimirani regulatori imaju vei broj parametara ( > 10 ).
Prema tome, parametarski optimirani regulatori manje su fleksibilni od strukturno
optimiranih regulatora.
Zbog toga se ovim regulatorima, openito, ne moe postii kvaliteta upravljanja
kakva se moe postii strukturno optimiranim regulatorima.
Unato tome, parametarski optimirani regulatori ee se primjenjuju od strukturno
optimiranih regulatora jer u velikom je broju sluajeva daju zadovoljavajuu
kvalitetu upravljanja, a odreivanje optimalnih vrijednosti njihovih parametara
znatno je jednostavnije.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

6
Najpoznatiji parametarski oprimirani regulator je PID regulator.
U dananje se vrijeme uglavnom primjenjuju digitalni regulatori koji se dobivaju
diskretizacijom odgovarajuih kontinuiranih (analognih) regulatora.
Pri tome se nastoji da vladanje digitalnog regulatora to bolje opisuje vladanje
analognog regulatora, tj. da digitalni regulator emulira analogni regulator.
Na taj se nain iskustva steena s analognim regultorom mogu iskoristiti pri radu s
digitalnim regulatorom.
Emulacija analognog regulatora digitalnim bit e zadovoljavajua ako je vrijeme
uzorkovanja dovoljno malog iznosa.
Digitalni PID regulator koji emulira izvorni analogni PID opisan je u toki 2.2.1,
Digitalni algoritmi nieg reda koji se primjenjuju za velika vremena uzorkovanja
opisani su u toki 2.2.2.
U toki 2.2.3 opisani su postupci izbora vremena uzorkovanja.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

7
2.2.1. Digitalna izvedba PID regulatora

PID regulatori su najee primjenjivani regulatori za upravljanje industrijskim


procesima.
Izvorno su se PID regulatori izvodili u analognoj tehnici, bilo kao mehaniki,
hidrauliki, pneumatski ili elektroniki (operacijska pojaala).
U dananje se vrijeme uglavnom primjenjuju digitalne izvedbe PID regulatora.
Digitalni PID regulatori dobivaju se diskretizacijom analognog PID regulatora.
Pri tome se nastoji da vladanje digitalnog regulatora to bolje opisuje vladanje
analognog regulatora, tj. da digitalni regulator emulira analogni regulator.
Digitalni PID regulator dobro e emulirati analogni PID regulator, ako je vrijeme
uzorkovanja malo.
U ovoj se toki pretpostavlja da je vrijeme uzorkovanja malo pa se opisuju
praktini aspekti izvedbe uz pretpostavku da se radi o analognom PID regulatoru,
a tek se na kraju daju postupci diskretizacije.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

8
Primjer za ilustraciju raznih aspekata izvedbe PID regulatora:

Onovna konfiguracija regulacijskog kruga s PID regulatorom (Sl. 2.2.):

xR(t)

e(t)
-

PID
Regulator

u(t)

xR(t) - referentna velicina


u(t) - upravljacka velicina
y(t) - izlazna (regulirana) velicina

(t)

z(t)
+
+

+
Proces

y(t)

e(t) - regulacijsko odstupanje


z(t) - poremecajna velicina
(t) - mjerni um

K s e T s
Gs ( s ) =
1 + Ts s
t

Ks = 1;
Ts = 1s;
Tt = 0.2 s

Utjecaji raznih modifikacija osnovnog algoritma PID regulatora i dodatnih


funkcija ispitani su simulacijskim eksperimentima ovog regulacijskog kruga.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

9
Analogni (kontinuirani) PID regulator:
1)Standardni(neinteraktivni):

2) Paralelni:
P

P'
E(s)

+
I'

KR

U(s)

E(s)

D'

1
+ TD s
GRI ( s ) = K R 1 +
TI s

1 t

e ( t ) + T 0 e ( ) d
I
u (t ) = KR

de ( t )
+TD
dt

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

UP(s)

UI(s)
+

U(s)

E(s)

I
+

+
P

KI
+ K D s u ( t ) = K TIS + TDS e ( t ) +
RS
s
T

u (t ) = KPe (t ) +
+ K I e ( ) d + K D
0

U(s)

1
GRS ( s ) = K RS (1 +
)(1 + TDS s )
TIS s

IS

UD(s)

GRP ( s ) = K P +

3) Serijski (interaktivini):

de ( t )
dt

K RS t
+
e ( ) d +
TIS 0
+ K RS TDS

de ( t )
dt

10
Problem ostvarivosti:

Idealni derivator:
uD = K RTD

- nije ostvariv
de(t )
;
dt

U D ( s ) = K RTD s

Mora se primijeniti realni derivator:


TD duD
de
+ u D = K RTD ;
dt
dt

U D (s) =

- skalar, tipino vrijednosti 5 do 20.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

K RTD s
.
TD
1+ s

11
Modifikacije osnovnog PID algoritma:
Struktura PID regulatora s dva stupnja slobode podeavanja parametara (Sl. 2.6.):
b
XR1(s)

1
1+Tfrs

XR(s)

+
KR

+
-

+
-

KR
TIs

+
+

U(s)
+

KRTDs
1+sTD/
Y(s)

KR
K RTD s
U ( s ) = K R (bX R ( s ) Y ( s )) +
E ( s) +
(cX R ( s ) Y ( s )) .
TD
TI s
1+ s

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

12
Podeavanje parametara:
1. Parametri regulatora (KR, TI, TD) podese se za dobru kompenzaciju poremeaja;
2. Podeavaju se koeficijenti b (0 b 1) i c (0 c 1) dok se ne postigne eljeno
vladanje s obzirom na referentnu veliinu.

Ako se koeficijenti b i c postave na jedinini iznos, dvostupanjski regulator postaje


identian osnovnom regulatoru,
Ako se postave na nulti iznos, P-lan i D-lan regulatora djeluju samo na mjerni
signal (signal povratne veze).
Dodatna fleksibilnost moe se postii filtriranjem referentnog signala.
Ilustracija vladanja regulatora (Sl. 2.7 i Sl. 2.8.) sljedee dvije slike.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

13
1.5

3
4

0.5

1
2
3
4

6
t[s]

b=1;c=1
b=1;c=0
b=0.5;c=0
b=0;c=0
10

12

1
2
3
4

6
4

2 4
3

2
0

b=1;c=1
b=1;c=0
b=0.5;c=0
b=0;c=0

6
t[s]

10

12

Sl. 2.7. Odzivi regulacijskog sustava s dvostupanjskim PID regulatorom.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

14
1.4

1.2

1
2
3
4

3
4

Tfr=0;b=0;c=0
Tfr=0.4s;b=1;c=1
Tfr=0.4s;b=1;c=0
Tfr=0.4s;b=0;c=0

0.8

0.6

0.4

0.2

6
t[s]

10

12

Sl. 2.8. Odzivi regulacijskog sustava s filtrom referentne veliine.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

15
Brzinski PID algoritam:

Naprijed opisani PID regulatori: pozicijski daju iznos upravljakog signala.


Brzinski ili inkrementalni PID regulatori daju promjenu (brzinu)
upravljakog signala (Sl. 2.9.). Za izvrne organe s integralnim djelovanjem.
b

+
KRs

XR(s)

+
-

+
-

KR
TI

Vanjski integrator
(npr. motor)
+
+

KRTDs2
1+sTD/

sU(s)
+

1
Tios

U(s)

Y(s)

Brzinski PID regulator

Prijenosne funkcije P- i D-lana brzinskog PID regulatora su nekauzalne, pa se u


izvedbama moraju modificirati analogno modifikaciji D-lana pozicijskog
regulatora.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

16
Oblici izlaznog signala regulatora:

Oblik izlaznog signala regulatora odreen je tipom koritenog izvrnog organa:


1. Proporcionalni s kontinuiranim analognim upravljakim signalom

Analogni
izlaz
(4-20mA)

Npr. pneumatski regulacijski ventili

2. Proporcionalni s PWM upravljakim signalom s dva stanja


o Ovi izvrni organi prihvaaju samo dvije vrijednosti izlaznog signala regulatora
(on/off): ukljuen/iskljuen, otvoren/zatvoren, naprijed/natrag, ubrzaj/uspori.
o Primjeri: elektronike energetske sklopke, dvopoloajni ventili.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

17
o Regulator daje impulsni signal kojemu je trajanje proporcionalno iznosu
upravljakog signala.
o Unaprijed se definira tzv. vrijeme ciklusa Tcycle, koje odgovara maksimalnoj
vrijednosti upravljakog signala umax. Za upravljaki signal iznosa u(t) trajanje
impulsa je:
Timpuls =

u (t ) umin
Tcycle .
umax umin

Timpuls
1

Binarni izlaz
(PWM)
Tcycle
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

18
3. Izvrni organi s integralnim djelovanjem i ternarnim izlazom
1
-1

Ternarni
izlaz

o Ovi izvrni organi prihvaaju tri vrijednosti izlaznog signala regulatora: naprijedstoj-natrag.
o Tipian primjer je regulacijski ventil s elektromotornim prigonom, kod kojega se
pogonski motor moe gibati naprijed (ventil se otvara), natrag (ventil se zatvara)
te moe stajati (otvor ventila se ne mijenja). Dakle, izlazni signal regulatora moe
poprimati tri stanja.
o Ta se tri stanja izvode pomou dva digitalna (binarna) izlaza iz regulatora. Dok
vodi prvi digitalni signal motor se giba naprijed i ventil se otvara, a dok vodi
drugi digitalni signal motor se giba natrag i ventil se zatvara. Kada ne vodi niti
jedan signal motor stoji. Mora se sprijeiti da oba digitalna signala istodobno
vode.
o Za upravljanje ovim ventilima primjenjuje se brzinski PID regulator.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

19
Dodatne funkcije koje mogu poboljati vladanje sustava:
Smanjenje utjecaja mjernog uma na vladanje sustava:

Filtriranje mjernog signala: (najea mjera)


G fpv =

Obino se koristi filtar prvog reda:

1
.
1 + T fpv s

Zona neosjetljivosti (engl. dead zone):

e'(t)

e'(t)

e(t ) + DZ; za e(t ) < DZ

e '(t ) = 0;
za DZ e(t ) + DZ
e(t ) DZ; za e(t ) > + DZ

-DZ

-DZ
+DZ

e(t)

Neispravna izvedba
zone neosjetljivosti

Sl. 2.11.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

+DZ e(t)

Ispravna izvedba
zone neosjetljivosti

20
1.5
1
y

0.5

Tfpv=0s
Tfpv=0.2s

0
-0.5

6
t[s]

10

12

3
Tfpv=0s
Tfpv=0.2s

2
u

1
0
-1

6
t[s]

10

12

Sl. 2.10. Smanjenje utjecaja mjernog uma filtriranjem mjernog signala.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

21
1.5
1
y

0.5

DZ=0
DZ=0.075
DZ=0.075-N

0
-0.5

6
t[s]

10

12

3
DZ=0
DZ=0.075
DZ=0.075-N

2
u

1
0
-1

6
t[s]

10

12

Sl. 2.12. Ilustracija djelovanja zone neosjetljivosti: bez zone (DZ=0); neispravno
izvedena zona (DZ=0.075-N); c) ispravno izvedena zona (DZ=0.075).
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

22
1.5
1
y

0.5

Tfpv=0s, DZ=0
Tfpv=0.2s, DZ=0
Tfpv=0.2s, DZ=0.025

0
-0.5

6
t[s]

10

12

3
Tfpv=0s, DZ=0
Tfpv=0.2s, DZ=0
Tfpv=0.2s, DZ=0.025

2
u

1
0
-1

6
t[s]

10

12

Sl. 2.13. Skupno djelovanje filtra u povratnoj vezi i zone neosjetljivosti.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

23
Smanjenje utjecaja impulsnih smetnji:

Najei izvor: statiki energetski pretvarai


Primjenom medijan funkcije na mjerni Ogranienjem brzine promjene mjerenog
signal:
signala (engl. Rate Limiter, RL):
L uzoraka poreda se po iznosu i zatim se
koristi m-ti uzorak.
dy
dy dy
>
;
za
dt
dt dt max
max
1
dy dy
dy dy
dy
za L paran
( yL / 2 + yL / 2+1 )
=


za
;

m = 2

dt dt
dt min dt dt max
yL / 2+1
za L neparan
dy
dy dy
<
; za
Problem:
dt dt min
dt min
period uzorkovanja mjernog signala T/L.
Ilustracija uinkovitosti na sljedee tri slike:
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

24
2

1
0
-1

10

12

Tfpv=0 s
0

-5

10

12

4
Tfpv=0.2 s
u

2
0
-2

6
t [s]

10

12

Sl. 2.14. Filtriranje mjernog signala na kojega djeluju impulsne smetnje.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

25

2
0
-2
5

10

12

L=0
0
-5
4

10

12

L=3
2
0
5

10

12

L=5
0
-5

6
t [s]

10

12

Sl. 2.15. Otklanjanje impulsnih smetnji primjenom funkcije MEDIJAN.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

26
2

1
0
-1

10

12

4
Tfpv=0.2 s; D Z=0.025
u

2
0
-2

10

12

4
Tfpv=0.2 s; D Z=0.025; RL=2

2
0
-2

6
t [s]

10

12

Sl. 2.16. Otklanjanje impulsnih smetnji primjenom Rate-Limitera.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

27
Ograniavanje izlazne veliine regulatora:

Pri projektiranju regulatora mora se voditi rauna o ogranienjima izvrnog organa


kojemu regulator prosljeuje upravljaki signal.
Ponekad se upravljakom signalu mora ograniiti i brzina promjene.
Ulaskom upravljakog signala u ogranienje prekida se povratna veza i sustav radi
u otvorenoj petlji budui da izvrni organ ostaje u graninom poloaju neovisno o
izlaznom signalu regulatora.
PID regulator sadri integralni lan, koji e nastaviti integrirati regulacijsko
odstupanje pa izlaz regulatora u(t) moe poprimiti vrlo veliku vrijednost.
Zbog toga pri smanjenju regulacijskog odstupanja regulator vrlo sporo izlazi iz
ogranienja.
Ovaj se efekt naziva ''efektom zaleta'' (engl. ''wind-up'' phenomenon).
Sprjeavanje ''efekta zaleta'':
o postupkom povratnog integriranja
o postupkom uvjetnog integriranja
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

28
Postupak povratnog integriranja (Sl. 2.18.) (postupak AW1):
xR(t)
y(t)

PD

e(t)

KR
TI

TAW = TI TD
+

e1(t)
+

1
s

umax

u(t)

umin

1
TAW

U ogranienju je: e1 =

1
TAW

el +

ul(t)

KR
e.
TI

el(t)

Odakle je u stac. stanju (e1(t)= 0)


K RTAW
u = ul +
e.
TI

Kako je

sign ul = sign e ,

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

uvijek je u > ul regulator ne moe iz ogranienja.

29
Postupak uvjetnog integriranja (Sl. 2.19.) (postupak AW2):
xR(t)
y(t)
e(t) S=1

PD

KR
TI s

S=0

u(t)

umax

ul(t)
umin

Uvjet
integracije
S

Uvjet integracije:

ako je (u > ul & e > 0) ili (u < ul & e < 0)


inae

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

S=0
S=1

30
1.5
1
1

2,3

0.5

1
2
3

0
-0.5

UMAX=1.2, AW=OFF
UMAX=1.2, AW=AW1
UMAX=1.2, AW=AW2

10

12

6
1
2
3

4
1

UMAX=1.2, AW=OFF
UMAX=1.2, AW=AW1
UMAX=1.2, AW=AW2

2
2,3

0
-2

10

12

Sl. 2.17. Ilustracija efekta zaleta i sprjeavanja njegove pojave.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

31
Kontinuirani prijelaz izmeu automatskog i runog naina rada (Sl. 2.20.):
Modul za rucno
upravljanje
yruc(t)
Rucno +
upravljanje-

1
Truc

1
TAW

1
s

(engl. bumpless
transition)

xR(t)
y(t)
e(t)

uruc(t)

PD
KR
TI

+
+

1
s

+ u (t)
a

umax

A u(t)

umin

1
TAW
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

ul(t)
+

32
1.5
yr
yruc
y

1
0.5
0
-0.5

6
t[s]

10

12

1.5
ua
uruc
ul

1
0.5
0
-0.5

AUTOMATSKI RAD

RUCNI RAD

6
t[s]

AUTOMATSKI RAD

10

12

Sl. 2.21. Promjena naina rada sustava uz strukturu regulatora prema slici 2.20.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

33
Pratei (slijedni) nain rada regulatora:

Regulator s povratnom integracijom ima dva naina rada:


o normalni nain rada i
o pratei nain rada (slijedni, engl. tracking).

Prijelaz iz jednog u drugi nain rada odvija se automatski, bez ikakvih vanjskih
uvjeta.
Ovo svojstvo moe biti od velike koristi pri projektiranju i putanju u rad sloenih
sustava automatizacije, gdje vie regulatora treba raditi u kombinaciji (npr. u
kaskadnoj regulaciji ili u regulaciji odnosa) ili u kombinaciji s nelinearnim
elementima (npr. mnoila).
Slijede blokovske shema PID regulatora s ulazom za praenje i blokovska shema
modula za runo upravljanje s ulazom za praenje:

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

34
xR
y

PD

KR
TI

1
s

xR
y
w

SP
MV
TR

1
TAW
w

ulaz za pracenje
(tracking input)

Sl. 2.22. Blokovska shema PID regulatora s ulazom za praenje.


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

PID

35
Ulaz za
pracenje

TR

1
TAW
Rucno
upavljanje

+
-

1
Truc

R
R
1
s

Sl. 2.23. Blokovska shema modula za runo upravljanje s ulazom za praenje.


Primjenom modula za PID upravljanje i modula za runo upravljanje jednostavno se
kreira sloena struktura regulatora (Sl. 2.24 na sljedeoj stranici).

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

36
TR
Rucno upravljanje

TR
Rucna referenca

Vanjska referenca

SP

Mjerena velicina

MV
TR

PID

Sl. 2.24. Sloena struktura PID regulatora.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

37
Blokovska shema profesionalnog programskog modula PID regulatora:
TR
+ R
-

TR
R

R
Analogni
izlaz
(4-20mA)

K R TI TD
umax
umin

SP
MV PID
TR

A
R

umin

umin

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

Korisnic
ka
funkcija

T
1

DZ TAW

umax

umax

Binarni
izlaz
(PWM)

Mjerena
velicina

Ternarni
izlaz

38
Postupci diskretizacije PID regulatora:

Pri digitalnoj izvedbi kontinuiranog regulatora, regulacijski se algoritam izvodi u


diskretnom vremenu pa se mora se provesti njegova diskretizacija.
Pri tome je vano izabrati odgovarajue vrijeme uzorkovanja T i primijeniti
odgovarajui postupak diskretizacije.
Izbor vremena uzorkovanja obrauje se u toki 2.2.3, a u nastavku se ukratko opisuje
nekoliko postupaka diskretizacije PID regulatora.

Diskretizacija proporcionalnog lana:

uP(t)=KRe(t)

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

u P ( k ) = K R e( k ) .

39
Diskretizacija integralnog lana:

KR t
Deriviranjem integralnog lana PID regulatora uI ( t ) =
e ( ) d dobije se:
TI 0
du I (t ) K R
=
e(t ) .
dt
TI

(2-3)

Diferencijalna jednadba (2-3) moe se diskretizirati na vie naina, primjerice


primjenom postupka unaprijedne diferencije ili postupka unazadne diferencije ili
Tustinova postupka.
z 1 1 z 1

=
Postupak unaprijedne diferencije s =
: diferencijalna jednadba (2-3)
1
T
Tz

postaje:
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

40
u I (k + 1) u I (k ) K R
=
e( k ) ,
T
TI

(2-4)

u I (k ) u I (k 1) K R
=
e( k 1) .
T
TI

(2-5)

odnosno

I izraza (2-5) dobije se rekurzivna jednadba integralnog lana:


uI (k ) = u I (k 1) +

K RT
e(k 1) .
TI

(2-6)

1 z 1

: diferencijalna jednadba (2-3) postaje:


Postupak unazadne diferencije s =

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

41
u I (k ) u I (k 1) K R
=
e( k ) .
T
TI

(2-7)

I izraza (2-7) dobije se rekurzivna jednadba integralnog lana:


uI ( k ) = u I (k 1) +

K RT
e( k ) .
TI

(2-8)

2 1 z 1

: diferencijalna jednadba (2-3) aproksimira se


Tustinov postupak: s =
1
T
1
z
+

rekurzivnom jednadbom diferencija:


uI (k ) = u I (k 1) +
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

K RT e(k ) + e( k 1)
.
TI
2

(2-9)

42
Uoava se da sva tri postupka diskretizacije diferencijalne jednadbe (2-3) daju
rekurzivnu jednadbu diferencija oblika:
uI ( k ) = u I (k 1) + bi1e(k ) + bi 2 e( k 1) ,

(2-10)

s tim da iznosi koeficijenata bi1 i bi2 ovise o primijenjenom postupku diskretizacije.


Diskretizacija derivacijskog lana:

Moe se diskretizirati diferencijalna jednadba realnog derivatora:


TD duD
d (cxR y )
de
+ u D = K RTD
= K RTD D .
dt
dt
dt
ili idealnog derivatora:
uD = K RTD
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

d (cxR y )
de
= K RTD D .
dt
dt

(2-11)

(2-12)

43
Postupak unaprijedne diferencije:
realni derivacijski lan:
T
uD (k ) = 1
TD

uD ( k 1) + K R [ eD (k ) eD (k 1) ] ,

(2-13)

K RTD
[eD (k + 1) eD (k )] . nekauzalno
T

(2-14)

idealni derivacijski lan:


uD (k ) =
Postupak unazadne diferencije:
realni derivacijski lan:
TD
K R TD
uD (k ) =
uD (k 1) +
[eD (k ) eD (k 1)] ,
TD + T
TD + T
idealni derivacijski lan:
KT
uD (k ) = R D [ eD (k ) eD (k 1) ] .
T
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

(2-15)

(2-16)

44
Tustinov postupak:
realni derivacijski lan:
2T T
2 K R TD
uD (k ) = D
u D (k 1) +
[eD (k ) eD (k 1)] .
2TD + T
2TD + T

(2-17)

idealni derivacijski lan:


uD (k ) = uD (k 1) +

2 K RTD
[eD (k ) eD (k 1)] .
T

(2-18)

Uoava se da se diskretizacijom diferencijalne jednadbe (2-11), a jednako tako i


diferencijalne jednadbe (2-12), dobije rekurzivna jednadba diferencija oblika:
uD (k ) = ad u D ( k 1) + bd [ e(k ) e( k 1) ] ,

(2-19)

pri emu iznosi koeficijenata ad i bd ovise o primijenjenom postupku diskretizacije.


Koeficijenti jednadbi diferencija I- i D-lana dani su u tablici 2.1.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

45
Tablica 2.1.
Koeficijent

bi1
bi2
ad
(realni derivacijski lan)
ad
(idealni derivacijski lan)
bd
(realni derivacijski lan)
bd
(idealni derivacijski lan)
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

Postupak diskretizacije
Unaprijedni kvocijent Unazadni kvocijent
diferencija
diferencija
K RT
0
TI
K RT
TI

Tustinov
postupak
K RT
2TI

K RT
2TI

TD
TD + T

2TD T
2TD + T

-1

K R

K R TD
TD + T

2 K R TD
2TD + T

K RTD
T

2 K RTD
T

T
TD

46
Koji postupak diskretizacije izabrati?

Diskretizacija idealnog derivacijskog lana primjenom unaprijednog kvocijenta


diferencija nije mogua, a diskretizacija Tustinovim postupkom je granino
stabilna (koeficijent ad = -1) pa niti ona nije zadovoljavajua.
Diskretizacija realnog derivacijskog lana primjenom unaprijednog kvocijenta
diferencija bit e stabilna samo ako je ispunjen uvjet ad < 1 (vidi izraz (2-19)), tj.
T
ako je TD >
.
2

T
1
<1 T > 0

T
T

1
1
1
<

<

T
T
T

1 +
<1 T >

2
T
D

Dokaz:

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

47
Ako je TD malog iznosa tada unaprijedni kvocijent diferencija i Tustinov
postupak diskretizacije realnog derivacijskog lana mogu dati negativan iznos
koeficijenta ad, to ima za posljedicu oscilacije izlaza derivacijskog lana uD(k).
Unazadni kvocijent diferencija daje stabilnu aproksimaciju derivacijskog lana
za sve iznose TD, pa se taj postupak diskretizacije najee primjenjuje.
Sva tri postupka diskretizacije daju stabilnu aproksimaciju integralnog lana.
Zbog jednostavnosti najee se primjenjuje unazadni kvocijent diferencija, a
ponekad se primjenjuje i Tustinov postupak jer daje bolju aproksimacju od
unazadnog kvocijenta diferencija.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

48
Digitalna izvedba brzinskog PID regulatora:

Brzinski PID regulator (Sl. 2.10.) diskretizira se kao i pozicijski PID regulator.
Ali daje inkrement upravljakog signala u k-tom koraku, umjesto njegovog
apsolutnog iznosa inkrementalni PID regulator.
Rekurzivna jednadba inkrementalnog regulatora glasi:
u (k ) = u (k ) u (k 1) = uP (k ) + u I (k ) + uD (k ) .

(2-20)

Na osnovi rekurzivnih jednadbi za P-, I- i D-lan dobiju se jednadbe za inkremente


P-, I- i D-lana u izrazu (2-20):
u P (k ) = K R [ eP (k ) eP (k 1) ] ,
u I (k ) = bi1e( k ) + bi 2 e(k 1) ,

u D (k ) = ad u D (k 1) + bd [ e(k ) 2e(k 1 + e(k 2) ] .


Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

49
Implementacija digitalnog PID regulatora jednom rekurzivnom jednadbom:

U primjenama u kojima nije neophodno imati paralelnu strukturu, prikladno je PID


regulator implementirati pomou jedne rekurzivne jednadbe.
Izlaz digitalnog PID regulatora moe se prikazati kao zbroj izlaza P, I i D lanova:
u (k ) = uP (k ) + uI (k ) + uD (k ) .

(2-21)

Rekurzivni oblik digitalnog PID algoritma dobije se oduzimanjem vrijednosti izlaza


regulatora u (k-1)-vom koraku od vrijednosti njegova izlaza u k-tom koraku:
u (k ) u (k 1) = [u P (k ) uP (k 1)] + [u I (k ) uI (k 1) ] + [u D ( k ) uD ( k 1) ] . (2-22)

Na osnovi rekurzivnih jednadbi za P-, I- i D-lan, izraz (2-22) poprima oblik:


u (k ) u ( k 1) = K R [ eP (k ) eP (k 1)] + bi1e(k ) + bi 2 e(k 1) +
+ ad u D (k 1) ad u D (k 2) + bd [ eD ( k ) 2eD (k 1) + eD (k 2) ]

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

(2-23)

50
Za iznose koeficijenata b=1 i c=1 (osnovna struktura regulatora, tj. eP=eD=e) i uz
diskretizaciju idealnog derivacijskog lana unazadnim kvocijentom diferencija (ad =
0) dobije se rekurzivna jednadba PID regulatora:
u ( k ) = u ( k 1) + q0 e ( k ) + q1e ( k 1) + q2 e ( k 2 ) .

(2-24)

gdje je (prema tablici 2.1.):


za diskretizaciju I-lana unaprijednim kvocijentom diferencija
T
q0 = K R 1 + D
T

2TD T
q1 = K R 1 +
;
T
TI

q2 = K R

TD
,
T

za diskretizaciju I-lana unazadnim kvocijentom diferencija:


T T
q0 = K R 1 + + D ;
TI T

q1 = K R 1 + 2 D
T

q2 = K R

TD
,
T

za diskretizaciju I-lana Tustinovim postupkom:

T
2T
q0 = K R 1 +
+ D ;
T
2TI
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

4T
T
q1 = K R 1 + D
T
2TI

q2 = K R

2TD
.
T

51
Primjenom z-transformacije na rekurzivnu jednadbu (2-24) dobije se prijenosna
funkcija digitalnog PID regulatora:
U (z)

q0 + q1 z 1 + q2 z 2
=
.
1
E ( z)
1 z

(2-25)

Rekurzivna jednadba PI regulatora glasi:


u ( k ) = u ( k 1) + q0 e ( k ) + q1e ( k 1) ,
gdje je (prema tablici 2.1.):
za diskretizaciju I-lana unaprijednim kvocijentom diferencija
q0 = K R ;

q1 = K R (1 T TI ) ,

za diskretizaciju I-lana unazadnim kvocijentom diferencija:


q0 = K R (1 + T TI ) ;

q1 = K R ,

za diskretizaciju I-lana Tustinovim postupkom:


q0 = K R (1 + T (2TI ) ) ;
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

q1 = K R (1 T (2TI ) ) .

(2-26)

52

Postupci podeavanja parametara digitalnog PID regulatora:


Podeavanje parametara digitalnog PID regulatora, dobivenog diskretizacijom
analognog PID regulatora uz malo vrijeme uzorkovanja, moe se provoditi istim
postupcima kojima se podeavaju parametri izvornog analognog regulatora.

U nastavku se opisuju dva vrlo praktina empirijska postupka podeavanja


parametara:
Ziegler-Nicholsov postupak i
Takahashijev postupak.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

53

Empirijska pravila podeavanja prema Ziegleru i Nicholsu:


Mnogi industrijski

procesi mogu se
opisati prijelaznom
funkcijom s istim
aperiodskim
vladanjem;
Slika prikazuje

aproksimaciju PT lana pomou PT1Tt lana.

hS(t)
KS
0,63 KS

PT 1Tt-aproksimacija

t
tz

(hs(t) je prijelazna

funkcija procesa)

esto se ovakvi procesi mogu opisati pojednostavljenim matematikim

modelom:
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

54

Ks
Gs ( s ) =
eT s ,
1 + Ts s
t

(8 - 16)

lan s usporenjem prvog reda s mrtvim vremenom Tt zadovoljavajue dobro

aproksimira sloeniji matematiki model procesa.

Pri tome se prijelazna funkcija hs(t) karakterizira pomou triju veliina

koje su odreene tangentom u toki infleksije W:


Ks (koeficijent pojaanja procesa),
ta (vrijeme porasta) i
tz (vrijeme zadravanja).

Uz grubu aproksimaciju vrijedi:

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

Tt = tz i Ts = ta.

55
U praksi se koriste brojna pravila za podeavanje parametara standardnih

regulatora do kojih se dolo empirijski ili simulacijom na odgovarajuim


matematikim modelima.
Veoma esto koritena empirijska pravila za podeavanje regulatora

definirali su Ziegler i Nichols (1942.).


Ova su pravila izvedena empirijski na temelju podeavanja regulatora, pri

emu prijelazna funkcija zatvorenog regulacijskog kruga pokazuje


smanjenje amplitude po periodi oscilacije za oko 25%.
Pri koritenju pravila podeavanja prema Ziegleru i Nicholsu na

raspolaganju su dvije mogunosti:

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

56

a) Metoda ruba stabilnosti ( Varijanta I):


Ovdje se provode slijedei koraci:

1. Standardnom regulatoru koji se nalazi u regulacijskom krugu odabere se


samo P - djelovanje (iskljuena I i D djelovanja) (autotuning);
2. Pojaanje KR P - regulatora tako se dugo poveava dok se u zatvorenom
regulacijskom krugu ne proizvedu trajne oscilacije. Pojaanje uz koje se
dobiju trajne oscilacije oznaava se kritinim pojaanjem regulatora Krkr;
3. Mjeri se iznos periode Tkr (kritini iznos periode);
4. Na temelju KRkr i Tkr odreuju se vrijednosti parametara regulatora (KR,
TI i TD) pomou relacija danih u tablici 8.3.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

57

b) Metoda prijelazne funkcije (Varijnta II):


1. esto je nemogue (tetno) dovoditi regulacijske krugove u postrojenjima
i procesima u granino stabilno stanje.
2. Meutim, odreivanje (mjerenje) prijelazne funkcije hs(t) procesa ne
predstavlja potekou.
3. Stoga je druga varijanta Ziegler - Nicholsovih pravila za podeavanje
regulatora u tim sluajevima pogodnija, a temelji se na nagibu tangente u
toki infleksije Ks/ta i na vremenu zadravanja tz prijelazne funkcije
(Sl.8.7.).
4. Iz vrijednosti tz i Ks/ta te izraza danih u tablici 8.3 (sljedea stranica)
jednostavno se odrede vrijednosti parametara regulatora.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

58

Varijanta I

Varijanta II

Tip
regulatora
P
PI
PID
P
PI
PID

Vrijednosti
KR
0,5 K R kr
0, 45 K R kr
0,6 K R kr
1/ K s ta / t z
0,9 / K s ta / t z
1, 2 / K s ta / t z

parametara
TI
0,85 Tkr
0,5 Tkr
3,33 tz
2 tz

regulatora
TD
0,12 Tkr
0,5 tz

Pravila za podeavanje parametara regulatora prema Ziegleru i Nicholsu

priblina su pravila.
Njima se moe priblino postii zahtjevana mjera kakvoe sustava
upravljanja.
Stoga se esto za postizanje kvalitetnijeg upravljanja u praksi koristi
simulacija na raunalu pri sintezi sustava upravljanja, gdje vrijednosti
parametara regulatora dobivene prema Ziegler - Nicholsovim pravilima
mogu posluiti kao dobri poetni parametri za optimiranje sustava.
Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

59
Takahashijev postupak podeavanja parametara PID regulatora:

Temelji se na Ziegler-Nicholsovom postupku, koji je najee koriteni postupak


podeavanja parametara analognog PID regulatora u industrijskim primjenama.
I za Takahashijev postupak, kao i za Ziegler-Nicholsov postupak, postoje dvije
varijante:
* na temelju odziva zatvorenog regulacijskog kruga na rubu stabilnosti
(VARIJANTA I);
* na temelju prijelazne funkcije procesa hs(t) (VARIJANTA II).
Eksperimenti se provode na isti nain kao i kod Ziegler-Nicholsova postupka, a
razlikuju se samo izrazi za izraunavanje vrijednosti parametara regulatora.
Uzima se obzir kanjenje zbog A/D i D/A pretvorbi, koje iznosi priblino polovicu
vremena uzorkovanja:
T

1 e Ts
s
G0h(s)

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

U ( s)

Ts
2

Ts

1 1 e Ts
e e
=e 2
T s
Ts

Ts
2

Ts 1 +

Ts
Ts
1+
Ts
2
2 e 2 .
Ts

60
Dakle, uz mrtvo vrijeme procesa Tt u digitalnom sustavu upravljanja pojavljuje se i
dodatno mtrvo vrijeme T/2 pa ukupno mrtvo vrijeme iznosi Ttu=Tt+T/2.
Izrazi za izraunavanje parametara P, PI i PID regulatora za obje varijante
Takahashijevog postupka dani su u tablici 2.2. Izrazi u tablici 2.2 postaju jednaki
Ziegler-Nicholsovim za T = 0.
PID regulator podeen primjenom jednog od Takahashijevih postupaka dobro
kompenzira smetnju, ali je odziv na promjene referentne veliine oscilatoran
(koeficijent priguenja 0.2).
Zbog toga treba koristiti regulator s dva stupnja slobode podeavanja parametara,
koji omoguuje naknadnu promjenu kvalitete odziva po referentnoj veliini (ili
filtriranje ili prebacivanje derivacijskog i proporcionalnog lana u povratnu vezu ili
oboje).
Openito, postupak podeavanja parametara regulatora dovoenjem sustava na rub
stabilnosti i mjerenjem perioda oscilacija daje pouzdanije rezultate od postupka
temeljenog na mjerenju prijelazne karakteristike procesa.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

61

y(t)

TKr

VARIJANTA I

KR

TI

TD

0,5 K Rkr

0, 45 K Rkr 0,5 K R
PI

PID

T
=
TI

0, 45 K Rkr

T
0, 27 K Rkr
Tkr

0,6 K Rkr

T
0,5 K R =
TI

0,6 K Rkr

T
0,6 K Rkr
Tkr

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

KR

Tkr
=
0,54 K Rkr

0,83Tkr 0,5T

KR

Tkr
=
1, 2 K Rkr

0,5Tkr 0,5T

1 3
K RkrTkr =
K R 40
0,125

Tkr
T
1
Tkr

62
hs(t)
Ks
0,63Ks

VARIJANTA II

W
ta

tz

KR

TI

TD

1
ta

K S t z + 0,5T

0,9ta
T

0,5
K
=
R
t + 0,5T

TI
z

1 0,9ta
taT
0,135

2
K S t z + 0,5T
( tz + 0,5T )
1 1, 2ta
T
0,5
K

=
R
K S t z + T
TI
1
KS

PI

PID

1, 2 ta
tz + T

1 0, 25T
2
K S t z + T
( t z + 0,5T )

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

KR KS

( t z + 0,5T )

0, 27ta

3,33 ( t z + 0,5T ) 0,5T


KR KS
2

( t z + 0,5T )
0,6ta

( t z + 0,5T )
tz + T

0,5T

0,5 ( t z + T )

63
2.2.3. Izbor vremena uzorkovanja za parametarski optimirane algoritme
upravljanja

Vrijeme uzorkovanja (diskretizacije) T dodatni je parametar pri analizi i sintezi


diskretnih (digitalnih) sustava upravljanja.

Ekvivalentni digitalni sustav upravljanja dobiven diskretizacijom (emulacijom)


kontinuiranog sustava upravljanja ima loije dinamiko vladanje

uzrok:
nedostupnost informacija o obraivanim signalima izmeu trenutaka
uzimanja uzoraka
nain obradbe informacija
ogranienja pri analogno/digitalnoj i digitalno/analognoj pretvorbi
ogranienja uslijed primjenjene aritmetike u obradbi informacija).

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

64
Digitalni sustavi upravljanja, nasuprot kontinuiranim sustavima upravljanja mogu:

na fleksibilniji i raznolikiji nain koristiti obraivane informacije


to ih u tome pogledu ini superiornijima kontinuiranim sustavima.

Poveanjem vremena uzorkovanja T ekvivalentnog digitalnog sustava pogoravaju


se njegove dinamike znaajke u odnosu na kontinuirani sustav.

poeljno teiti da T bude im manji (T 0) .

suvie malo vrijeme uzorkovanja moe u praksi imati i negativne uinke:


problem singulariteta koji se moe pojaviti kada se u obradbi informacija
koristi siromana aritmetika.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

65
Primjer:

Potrebno je realizirati funkciju


a pri tome

A / ( x (k ) x (k 1) ) ,

( x(k ) x(k 1)) 0, kada T 0 ,

jer je aritmetika kojom se prikazuje veliina x ograniena (npr. 8-bitovna rije)


dolazi u matematikom smislu do neodreenosti.

Drugim rijeima, to znai da je potrebno pri realizaciji digitalnih algoritama


upravljanja sa smanjenjem vremena uzorkovanja koristiti bogatiju aritmetiku,
odnosno procesore s veom raunskom moi (npr. DSP).

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

66
Pri izboru vremena uzorkovanja treba uvaavati sljedee imbenike:
zahtjevana kvaliteta vladanja sustava;
dinamika i fizikalna ogranienja procesa;
frekvencijski spektar poremeajnih veliina;
karakteristike izvrnih lanova;
karakteristike mjernih lanova;
zahtjevi rukovatelja;
ogranienja proistekla radom raunala u stvarnom vremenu, to ukljuuje i
cijenu regulatora.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

67
Zahtijevana kvaliteta vladanja sustava
Izbor vremena uzorkovanja prema Shannovom impulsnom teoremu

nije praktian u primjenama automatskog upravljanja;


on daje samo grubu informaciju o maksimalno doputenom vremenu
uzorkovanja.
S U praksi su dragocjena iskustvena pravila (engl. rules of thumb) za
odreivanje vremena uzorkovanja
temeljena na zahtjevu da se ekvivalentni digitalni sustav upravljanja
vlada priblino kao kontinuirani sustav upravljanja.

Ta su pravila prikazana u tablici 2.3.

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

68

Tablica 2.3. Iskustveni izrazi za odreivanje vremena uzorkovanja.


Kriterij za izbor
vremena
uzorkovanja

Izraz za odreivanje
vremena uzorkovanja

1 1
T Tt
8 4
Vrijeme ustaljenja vee
za oko 15% u odnosu na
kontinuirani regulacijski
krug s PI regulatorom
Na temelju vremena
porasta zatvorenog
regulacijskog kruga
Na temelju prijelazne
funkcije procesa

Nedjeljko Peri i Ivan Petrovi

T (0,35 1,25)t z
T (0,22 0,35)t z

Napomene

Procesi s dominantnim mrtvim vremenom


Tt-mrtvo vrijeme
0,1

tz
1,0
ta

1,0

tz
10
ta

tz-vrijme zadravanja
ta-vrijeme porasta

1 1
T tr
tr-vrijeme porasta od 0 do 100% stacionarne
4 2
vrijednosti
Nr ( 2 4 ) uzorka / t r
1 1
T t95
6 12

t95-vrijeme pri kojem prijelazna funkcija


postigne 95% vrijednosti stacionarnog
stanja

Das könnte Ihnen auch gefallen