Vojna Hrvatska I

Knjiga Drage Roksandia Vojna Hrvatska
La Croatie militaire (18091813) jedno je od

jo uvijek malobrojnih monografijskih istraivanja povijesti Vojne krajine u Hrvatskoj. Kako pisac povijesti Vojne krajine shvaa prije
svega kao povijest naroda u njoj, njegova je
knjiga isto tako jedan od rjeih utemeljenijih
doprinosa povijesti hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj vojnoj krajini, koji su jo uvijek nesumnjivo krajnje oskudni. Roksandi,
meutim, krajiku povijest ne izdvaja iz cjeline procesa u kojima se oblikuje novovjekovna
hrvatska i srpska povijest, kao to je ne izdvaja ni iz povijesti Habsburke Monarhije, odnosno Francuskog Carstva Napolona I.
Takvo shvaanje istraivanja utjecalo je i na
izbor metodologije, koji slijedi globalnohistorijske tendencije u suvremenoj historiografiji.
Razdoblje francuske vlasti u Hrvatskoj vojnoj
krajini od 1809. do 1813. godine Roksandi
interpolira u procese dueg trajanja u toku
druge polovine 18. i poetka 19. stoljea u regionalnim, nacionalnim, dravnim, u nekim pojavama i u evropskim razmjerima.
Uvaavajui historiografsku batinu, on je
prije svega napisao istraivaki nov rad, jer je
viegodinjim trudom skupio i vrednovao gradu iz esnaest jugoslavenskih, francuskih i
austrijskih arhiva, otvarajui mnotvo slabije
poznatih, pa i nepoznatih pitanja hrvatske i
srpske povijesti.
U njegovu vrlo raslojenom radu proimaju
se raznovrsne injenice u vezi s demografskim
kretanjima u krajikom prostoru, drutvenim
raslojavanjem, promjenama u prostoru, agrarnim i urbanim zajednicama u krajikom
sistemu, u vezi s njihovim privrednim i vojnim ureenjem itd. Roksandi istrauje promjene u evropskom nainu ratovanja u to doba, kao i sudbinu krajinika u tim promjenama kako u habsburkoj, tako i u francuskoj
vojsci, krajiko uee u ratovima u to doba,
posebno u Napolonovu pohodu na Rusiju
1812. godine itd.
Vanom pojavom tih procesa on smatra i fenomene u vezi s krajikim obiajima i mentalitetom, inicijalnim procesima hrvatske i
srpske nacionalne integracije u Hrvatskoj vojnoj krajini, stvaranjem moderne hrvatske i
srpske kulture, djelovanjem katolike i pravoslavne crkve itd.
Kako krajiko ureenje openito, a posebno
u njegovu militariziranom obliku od sredine
18. stoljea, Roksandi smatra refeudalizacijskim fenomenom u hrvatskoj i srpskoj povijesti, ime se radikalno odvaja od onih povjesniara koji krajinike smatraju slobodnim seljacima vojnicima, njegova knjiga potie
DRAGO ROKSANDI
VOJNA HRVATSKA : LA CROATIE MILITAIRE
Biblioteka
POVIJESNA ISTRAIVANJA
kolska knjiga
Stvarnost
DRAGO ROKSANDI
VOJNA HRVATSKA:
LA CROATIE MILITAIRE
Krajiko drutvo u Francuskom Carstvu (18091813)
I. KNJIGA
ZAGREB, 1988
Uredniki odbor
JOSIP ADAMEK, predsjednik
BLAGOTA DRAKOVI
RADULE KNEEVI
MIRA KOLAR'DIMITRIJEVI
RENE LOVRENI
DRAGO ROKSANDI
VLADIMIR
TOKALO
ANTUN ZIBAR
Urednici
BLAGOTA DRAKOVI
DRAGO ROKSANDI
Recenzenti
JOSIP
NIKA
Lektorica
MARIJA
ADAMEK
STANI
SABLJAK
Grafiki urednik
ELJKO
IVANI
Republika zajednica za znanstveni rad SR Hrvatske i Republika

samoupravna interesna zajednica kulture SR Hrvatske
financijski su pomogle izdavanje ovog djela.
CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 949.713 1809/1813
ROKSANDI, Drago
Vojna Hrvatska : krajiko drutvo u Francuskom Carstvu (18091813) / Drago Roksandi.
Zagreb : kolska knjiga, 1988 . sv.
; 24 cm. (Biblioteka Povijesna istraivanja)
Knj. 1. 1988. 360 str., [28] str. s tablama
; ilustr.
Bibliografija: str. 315-347. Kazala.
ISBN 86-03-99036-0
PREDGOVOR
Iako bih htio izbjei konvencionalni predgovor ovom djelu, osjeaj tjeskobe
pri samoj pomisli o bilo kakvoj javnoj ispovijesti s njim u vezi, u strahu
od neizbjenih banaliziranja, sputava me u bilo kakvu pokuaju da to dosljednije i uinim.
Potjeui i sam iz krajikog prostora, temama iz povijesti Vojne krajine obuzet sam jo od davnih zagrebakih gimnazijskih dana, kada sam
se prvi put svom silinom u samom sebi poeo suoavati s pitanjima o vlastitom ljudskom identitetu.
Ve tada sam osjetio instinktivnu odbojnost prema kolskoj lekciji o
antemurale christianitatis jer mi je bilo jasno da su i s njegove druge
strane bili Juni Slaveni, prema kojima sam u cijelosti u skladu s tadanjim
odgojem osjeao romantinu privrenost. Istu takvu odbojnost osjetio sam
i zbog neto kasnije spoznaje da se o povijesnoj zbilji Vojne krajine to
manje zna to se vie ritualizira mit o antemurale christianitatis, jer me
je vrlo snano privlaila istina o njoj.
Ovo djelo nastalo je iz duboke unutranje potrebe da se o povijesti
Vojne krajine misli drugaije, kontramitski. Sama odluka da se bavim
povijeu Vojne krajine due je u meni sazrijevala, a sazrila je u asu, u
1971. godini, poto mi se u rukama nala staromodno opremljena knjiga
(to me u prvi mah odbilo), naslovljena Narodne pjesme Korduna, koju
je tada u izdanju zagrebake Prosvjete objavio Stanko Opai anica. U
tadanjim svojim raspoloenjima ve prvu pjesmu Sa planine vjetar duva
doivio sam kao udar groma:
Sa planine hladan vjetar duva,
Tu graniar Austriju uva;
'Oj, Krajino, sam te bog ubio!
Nit mladova, nit se naljubio.
Dugi dani, a tain mi mali.
Teko onom kog drava hrani!
Oj, Krajino, krvava aljino,
nikad mirna danka za poinka!
S krvi rua, a s krvi veera,
Svak' krvave vae zalogaje!'
Uinak niza drugih nije bio nita slabiji. Ni danas, poslije toliko godina,
nikada ne mogu biti ravnoduan prema njima i jo uvijek ih osjeam kao
svoju neispunjenu obavezu.
Bavei se u nizu posljednjih godina pitanjima metodolokih inovacija
u historijskoj nauci, razmiljajui o socijalnoj historiji, o tome kako u vla-
titom radu, prije svega radi osjeaja odgovornosti u samom sebi, ne iznevjeriti povijesnu istinu o Vojnoj krajini, u mnotvu navrata vraao sam se
Opaievoj zbirci. Neki su me stihovi uvijek pratili, a da nisam osjeao
nikakvu potrebu uvjeravati sama sebe koliko su inovacijski vani. Meu
njima je i pjesma Car caruje, graniar ratuje:
Oj, car caruje, graniar ratuje,
Sa njim tuga i puka druguje.
Nikad ne zna to mu sudba sprema.
Kada padne, on ni groba nema.
Oj, niti ima groba nit' imena.
Tua zemlja tuga je golema.
Lai dane, lai noi crna,
Lai, boe, ko ti neto moe!
Od tih dana u 1971. godini povijest Vojne krajine doivljavam kao povijest sistema represivnog obeovjeenja, kao povijest uzaludnog rtvovanja, kao povijest slunitva, lai i mrnje, ali i u kontrapunktu kao povijest
traganja za smislom ljudskog ivota, otpora uvjerenju da More zala ov'je
svet! (Sava Mrkalj). Moda je najvanije da je od tada doivljavam kao
povijest bilo koje druge ljudske zajednice, a to znai s legitimnim pravom
da bude istraena, objanjena i razumijena kao i bilo koja druga, nasuprot
i tada i sada jo uvijek rairenu uvjerenju da je povijest krajikog barbarstva contradictio in adjecto. Groteskno, ak i mazohistiki je traiti
u njoj sistem vrhunaravnih rasnih vrlina ili obnavljati u njoj kolonijalne
mentalitete u stilu mita o antemurale christianitatis.
Ovo djelo prilog je u istraivanju jednog u dugakom nizu otvorenih
pitanja u povijesti srpskog i hrvatskog naroda u Hrvatskoj krajini. Kako
se ve desetak godina na razliite naine bavim pitanjima prijelaza iz feudalnog u graansko drutvo, stalo mi je bilo da za doktorsku tezu, ne iznevjeravajui povijest Vojne krajine kao podruje istraivanja, radim temu
koja je dovoljno reprezentativna za dugotrajni i usporeni proces prijelaza
u srpskoj i hrvatskoj povijesti u krajikoj historijskoj situaciji. Kako
odobrena tema pretpostavlja i komparativno istraivanje funkcioniranja
krajikog sistema u dvije povijesno uveliko razliite drave ba s prijelaznog stanovita, u Austrijskom i Francuskom Carstvu, izbor je bio tim
opravdanij i.
Ve gotovo stoljee staro Boppeovo djelo o Vojnoj Hrvatskoj (1809
1813) u mjeri u kojoj nije zastarjelo ogranieno je na vojnu historiju,
tako da je samo donekle moglo biti upotrijebljeno.
Kako od istraivanja M. Pivec-Stel La vie conomique des Provinces illyriennes (18091813), objavljena 1930. godine, vlada uvjerenje da se u vezi
s Vojnom Hrvatskom malo to moe uiniti vie nego to je Boppe ve dao,
moj rad na doktorskoj tezi poeo je u decembru 1980. dosta avanturistiki. Doista je srea to sam tada bio u mogunosti cijelu kolsku godinu
raditi u francuskim arhivima i bibliotekama, a nakon toga nastaviti, u kraim vremenskim odsjecima, u austrijskim i jugoslavenskim, jer mi je takav
rad omoguio da skupim uistinu opsenu izvornu grau, koja je tek dijelom
iskoritena u ovoj doktorskoj tezi. Njezina je najvea slabost to je krajnje
rasuta za bilo koje postavljeno istraivako pitanje. Predmetno i metodoloki time su sutinski bila uvjetovana brojna rjeenja.
Izlino je raspravljati o namjerama jer za paljiva itaoca u djelu ne

moe biti istraivakih, teorijskih ili metodolokih tajni. Dosegnuti spoznajni pomaci i uzmaci u odnosu na prethodne istraivae egzaktno su ustanovljivi, a egzaktno se moe ocijeniti i vrijednost ovog djela u historiografiji o Vojnoj krajini.
Djelo sigurno ne bi bilo takvo kakvo jest da nisam bio u mogunosti
od poetka rada na njemu provjeravati svoje spoznaje u razgovorima s
uistinu velikim brojem starijih i mlaih kolegica i kolega u Beogradu i
Zagrebu, drugdje u Jugoslaviji, u Francuskoj i Austriji. Vie ih je uloilo
uistinu velik trud u dijalozima sa mnom. Svima dugujem iskrenu zahvalnost.
Zahvalnost dugujem i svojoj radnoj sredini, Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, budui da je uvijek imala razumijevanja za
moje istraivake potrebe, koje su me redovno vodile izvan Beograda, kao
i brojnim drugim ustanovama koje su me podravale na razliite naine,
meu kojima izdvajam Zavod za hrvatsku povijest OOUR-a Humanistiko-drutvene znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je moja istraivanja povijesti Vojne krajine prihvatio kao svoj projekt i financijski ih
podravao.
Najvie dugujem svojoj kerki Sunani i supruzi Spomenki. Njihova
podrka i ljubav najvie su mi znaili u trenucima kada mi je bilo najtee.
Beograd, 6. novembra 1986.
Ovo istraivanje, pod naslovom Hrvatska vojna krajina pod francuskom
vlau (18091813), obranjeno je kao doktorska disertacija na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu 10. marta 1988. godine pred komisijom u ijem su sastavu bili prof. dr Josip Adamek, kao predsjednik, prof. dr Vasilij Melik i
prof. dr Nika Stani. lanovima ove komisije dugujem iskrenu zahvalnost
zbog razumijevanja s kojim su prihvatili moj rad, kao i sugestija koje su
mi dali. Profesori Adamek i Stani posebno su me obvezali svojim konstruktivnim recenzijama.
Isto takvu zahvalnost dugujem i izdavaima kolskoj knjizi i Stvar
nosti, koji su prihvatili objelodaniti rukopis u cijelosti, unato njegovu
opsegu.
Ovo izdanje sadrava i brojne izvorne citate iz dokumenata i literature
na francuskom, njemakom i engleskom jeziku, kao i njihove prijevode.
Najiskrenije sam zahvalan profesorima Fedoru Moaaninu i Mili Joki, koji
su paljivo pregledali moje prijevode citata. Dakako, iskljuivo sam odgovoran zbog moguih otvorenih pitanja s tim u vezi.
Duan sam zahvaliti se kolegicama i kolegama u Kartografskoj zbirci i
Rijetkostima Nacionalne i sveuiline biblioteke u Zagrebu, u Povijesnom
muzeju Hrvatske, Arhivu Hrvatske, Arhivu JAZU, Francuskom institutu, Muzeju grada Karlovca te Mili Vitoroviu iz Beograda, prof. Frani Barasu i
in. Grardu Deregriu iz Splita, kao i Claudeu Magnonu iz Romansa u
Francuskoj koji su mi pomogli napraviti izbor slikovnih priloga, svima koji
su u tom poslu sudjelovali, a posebno Jovanu Noveskom iz Centra za nastavnu, naunu i tehniku dokumentaciju Filozofskog fakulteta u Beogradu,
koji je s najveom panjom izradio vei dio fotografija, odnosno Branku
Gavrinu iz Zagreba za manji dio fotografija.
Zagreb, 1. juna 1988.
Drago Roksandi
GLAVA I
KRAJIKO DRUTVO
HRVATSKA VOJNA KRAJINA.

MILITARIZIRANO PATRIJARHALNO DRUTVO
U APSOLUTISTIKOJ HABSBURKOJ
MONARHIJI
Prostirui se irom srednje Evrope, mijenjajui svoje granice i kroz zapadnu, istonu i junu Evropu, Habsburka Monarhija je osebujna iznimka
meu apsolutistikim dravama XVIII i prve polovine XIX stoljea. Ni u
jednoj drugoj meu njima dinastiki inilac nema takva utjecaja u dravnom i drutvenom razvoju kao to je to sluaj u njoj.1 Ni u jednoj drugoj
meu njima vjerski inilac nije toliko vaan kao to je to sluaj sa katolianstvom u Habsburkoj Monarhiji jer ga se niizdaleka ne moe svesti samo
na crkveni i ideoloki utjecaj. Jo je vanije znaenje katolike crkve kao
ustanove habsburke apsolutistike drave, posebno kao njezine kadrovske osnove.2 Rasutost zemalja Habsburke Monarhije, s druge strane, narodna, jezina i vjerska raznolikost njezina stanovnitva, opreke u povijesnim batinama, razlike u privreivanju, drutvenim odnosima i ureenju,
razvojne nejednakosti, kao i brojni drugi inioci onemoguavali su razvoj
habsburke apsolutistike drave, u dosljednijem smislu, bilo u zapadnoevropskoj, bilo u istonoevropskoj tradiciji, odnosno^ uinili su ga izrazito
hibridnim.3
Nainom proizvodnje drutvenog ivota tokom XVIII i u prvoj polovini
XIX stoljea ona je istonoevropska apsolutistika drava jer su kmetstvo
i naturalna ekonomija meu bitnim razvojnim iniocima. Iako su vrlo razliiti od jedne zemlje do druge, pa i unutar pojedinih meu njima, isto tako
kao i njihovo znaenje, u sutini se svode na oblike drugog kmetstva, osobite pojave evropske povijesti u novom vijeku istono od Labe.
Historijsko osmiljavanje habsburkog apsolutizma jo je uvijek vrlo
optereeno oprenim ideologiziranim vrednovanjima, tako da nedostaju
brojni pouzdani nauni sudovi o njegovim preobrazbama, potkraj XVIII i
poetkom XIX stoljea, u vrijeme koje ograniava nae istraivanje o
Hrvatskoj vojnoj krajini.
Nema sumnje da je razdoblje od 1780/1790. do 1815. godine prijelazno
u povijesti Habsburke Monarhije. Narav te prijelaznosti je vrlo sloena.
Nesumnjivo je da apsolutizam Josipa II nije isto to i apsolutizam Franje
II. Uostalom, prosvijeeni apsolutizam openito nije jednak prije i poslije
francuske revolucije 1789. godine. Dovoljno je upozoriti na jednu razliku,
bitnu i za Habsburku Monarhiju. Prije revolucije on proiruje svoju drutvenu osnovu, a poslije revolucije je suava. Pretvara se i sam u neku
vrstu feudalne restauracije, dakle upravo u ono to mu je izvorno opreno.
Dodue, restauracija 1790. godine, osiguravi podrku ugarskog i hrvatskog plemstva vladaru, spasila je Habsurku Monarhiju u krizama 1805. i
1809. godine i uinila ju velesilom u Svetoj alijansi 1815. godine. Dakako,
s druge strane, restauracija u 1790. godini je i jedno od bitnih izvorita re-
volucije 1848/1849. u Habsburkoj Monarhiji.4 Krajiko podlonitvo poslije

militarizacije krajikog ureenja sredinom XVIII stoljea jedan je od oblika
drugog kmetstva u Habsburkoj Monarhiji. Podrobnije emo ga nastojati
istraiti u ovom radu. Izrazita je jedna njegova proturjenost u ovom razdoblju. Iako je vanprivredna, dravna prisila u krajikom podlonitvu izraziti ja nego u bilo kojem drugom obliku feudalnog podlonitva u habsburkim zemljama, tako da su ju suvremeni promatrai esto doivljavali kao
barbarsku, podlonika privrenost svom drutvenom poloaju, svim proturjejima unato, nigdje nije bila tako velika kao u Vojnoj krajini.
Ona je naroito izraena u krajikom odbijanju kmetske podlonosti,
o emu svjedoi i pismo generalnog guvernera Ilirskih pokrajina marala
Marmonta Clarku, francuskom ministru rata 1. januara 1810: C'est une
chose digne de remarquer que l'extrme honte qu'a aux yeux des Croates
des rgimens, le nom de paysan, et le prix de celui de soldat.5
Okupljanje brojnog stanovnitva u patrijarhalnim drutvenim zajednicama, kunim zadrugama, na granicama habsburkih zemalja prema Turskom Carstvu, suoilo je razne inioce drutvene moi u Habsburkoj Monarhiji s pitanjem podlonikog poloaja naseljenika, naroito poslije bekog rata (16831699). Budui da su drutveni odnosi u naseljenikim zajednicama imali i pretfeudalnih i feudalnih obiljeja, nijedan drutveni inilac
koji je interesno sudjelovao u rjeavanju ovoga otvorenog pitanja, od hrvatskog i ugarskog plemstva, preko katolike crkve, do dvorskih ustanova,
rjeenje sasvim sigurno nije traio izvan feudalnog sistema. Nametnula ga
je sredinom XVIII stoljea apsolutistika drava militarizacijom naseljenika u Vojnoj krajini. Ono je izrazito habsburki hibridno.
Kuna zadruga, temeljna drutvena zajednica u naseljenikom drutvu,
postupno je zakonski zatiena ak i od vlastitih razvojnih potreba, a
krajikom stanovnitvu su posredstvom apsolutistike drave nametnute
brojne feudalne obaveze, meu kojima je naj izrazitija stalna vojna sluba
velike veine odraslog mukog stanovnitva. Iako se obim obaveza mijenja,
u drugoj polovini XVIII i poetkom XIX stoljea, one su u sutini vee od
kmetskih obaveza u susjednim provincijalnim podrujima. Takva usporedba tek treba biti napravljena posebnim istraivanjima.
Krajiki sistem, meutim, toliko je u propisima savren da je drutveno neostvarljiv, to ga zbiljski i ini dovoljno prihvatljivim i za krajiko
stanovnitvo i za krajinike, odnosno vojne vlasti. Dakako, tome je vrlo
visoka cijena, naroito zbog sve izrazitijeg razvojnog zaostajanja.6
Jedno od glavnih naela militarizacije Vojne krajine, tako esto isticanih, naelo je njezine samodovoljnosti, tj. sposobnosti da samostalno zadovoljava vlastite potrebe.
Ono je bilo ve u ishoditu sporno jer je u proturjeju s apsolutistikom politikom centralizacije Habsburke Monarhije. Samodovoljnost je bilo
nuno istai da bi se u to je mogue veoj mjeri krajiki prostor odvojio
od hrvatsko-slavonskog i ugarskog provincijala kako privredno, tako i drutveno i politiki. Bilo je to u skladu s potrebama dvora, ali i krajinika.7
Dakako, kada je u pitanju bilo upravljanje Vojnom krajinom iz Dvorskog ratnog vijea ili pak privredna ovisnost o habsburkim nasljednim
zemljama, naelo samodovoljnosti se nije isticalo. Uostalom, samodovoljnost
u doslovnom smislu nikada nije bila osigurana od sredine XVIII do sredine
XIX stoljea.8
Sredinji cilj dvorske apsolutistike politike bio je da Vojna krajina

postane to uvjebanija vojna snaga, koja e biti neovisna, a ako ustreba
i suprotstavljena kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, bilo objema,
bilo jednoj od njih, pod najstroijom dvorskom upravom.
Uostalom, oko 1 800 km izduen pogranini prostor od Jadranskog mora
do Karpata nikako nije ni mogao postati organska drutvena i privredna
cjelina. Razvojna politika u Vojnoj krajini se i zato stalno suoavala s pitanjem kvadrature kruga.
Izdvajanje krajikog prostora u zatvoren sistem imalo je najtee posljedice u Hrvatskoj*, ali ne samo za vojno nego i provincijalno podruje.
Svi razvojni tokovi od sredine XVIII do sredine XIX stoljea bili su usporeni i bitno ovisni o jaim stranim sreditima, o ugarskim, ali i austrijskiip
u provincijalu te o austrijskim u krajikom prostoru. Time se dezintegracija
hrvatskih zemalja openito poveava u desetljeima koja neposredno prethode procesima hrvatske i srpske nacionalne integracije u njima, odnosno
u desetljeima u kojima se one zbivaju.
Posljedice nisu iste krajem XVIII i poetkom XIX stoljea za Hrvate
i Srbe u Hrvatskoj. Hrvati su u najdoslovnijem smislu podijeljeni provincijalno-krajikom granicom, a gotovo svi Srbi u Hrvatskoj ive u tri hrvatske
krajine, tj. u Karlovakoj, Banskoj i Varadinskoj.
Vanekonomska prisila, kao bitan inilac unutranje ravnotee apsolutistike drave, morala je biti najvea, u sutini neograniena, upravo u
Vojnoj krajini. Pretpostavljale su je s jedne strane posvemanja naturalna
ekonomija patrijarhalnog drutva, a s druge svakodnevne, brojne vojnike
obaveze stanovnitva. Bez nje Vojna krajina ne bi mogla postojati ni kao
privredna ni kao drutvena cjelina. Ve suvremenici su batinili zabludu,
koju je kasnije preuzela i krajika historiografija, o krajikoj ustanovi kao
uzoru upravne jednostavnosti. Bit e da takav sud prije kazuje neto o vremenu u kojem nastaje i o ljudima koji ga izriu nego o samom krajikom
drutvu jer sa njim nema nikakve veze. Naprotiv! Krajem XVIII stoljea
Vojna krajina je bila upravno superinstitucionalizirana, doslovno se guila
u vlastitoj birokratinosti.9 J. Arnstadt je nesumnjivo u pravu kada upozorava da se brojne reforme krajikih reformi ne mogu razumjeti ako se nema
u vidu da su uestale tekoe u djelovanju tako birokratiziranog sistema
nuno nametale potrebu za stalnim institucionalnim promjenama.10
Regimentska razdioba vojne krajine nastala je sredinom XVIII stoljea,
u vrijeme kada je regimentalnost bila bitno obiljeje austrijske armije.11
Brigade, divizije i korpusi se u njoj vrlo sporo ustaljuju. Drugaije nije
moglo ni biti u rascjepkanom feudalnom drutvu Habsburke Monarhije.
Regimenta i kuna zadruga su dva pola unutranje ravnotee krajikog
drutva. Iako je Vojna krajina jednoobrazno ureena, naroito poslije proglaenja Osnovnog krajikog zakona iz 1807. godine, krajiko drutvo se
oblikuje kao cjelina nadasve u granicama regimenti privredno, upravno,
vojniki itd. Regimente esto nisu prirodne cjeline, njihove granice u Hrvatskoj vojnoj krajini uglavnom nemaju veze s upravnom razdiobom u pret* Pojam Hrvatska upotrebljava se u ovom radu u znaenju uobiajenom u XVIII stoljeu, kao
i u XIX da ilirskog preporoda pa i u njemu, bar jednim dijelom, tj. prostorno je ogranien na
Varadinsku, Krievaku i Zagrebaku upaniju s Hrvatskim primorjem i na Varadinsku, Bansku i
Karlovaku krajinu. U irem smislu se koristi pojam hrvatske zemlje za prostor naseljen Hrvatima, i ne samo njima, kao to su jo Slavonija, Dalmacija itd.
hodnim povijesnim razdobljima, odnosno, njihova rasprostrtost bila je nadasve uvjetovana vojnim razlozima, pa ipak je povijest krajikog drutva
u izvoritu povijest regimenti.
Regimentsko razgraniavanje povijesnog zbivanja u Vojnoj krajini krajem XVIII i poetkom XIX stoljea nesumnjivo je na vrhuncu. Unutranja
kolonizacija prostora, naroito u Karlovakoj i Banskoj krajini, u sutini
je okonana, unutranje ureenje regimenti je ve uveliko ustaljeno, militarizacija je u sutini uspjeno ostvarena, tako da se krajiko drutvo zatvorilo do razdoblja koje je u sreditu naeg istraivakog zanimanja.
Dodue, ogranieno iseljavanje iz preteno neplodne Gornje u plodnu
Donju krajinu, tj. iz njezinih dinarskih u njezina panonska podruja te
isto takva iseljeniko-useljenika razmjena preko hrvatsko-bosanske granice nikada ne prestaju u svojoj promjenljivoj uestalosti. Krajika granica
prema provincijalu moda je i zatvorenija, ali nije neprelazna.
Ustaljivanje unutranjeg ureenja regimenti temeljeno je i na ustaljivanju zapovjednikih i upravnih mjesta u njima, a time i na svojevrsnom
zatvaranju oficirskog sloja. Iako podrobnijih istraivanja nema, posredno
se moe zakljuiti da je u njemu sve vei broj srodnika, s tim to iz zadruga
ili plemena iz kojih potjeu oficiri nerijetko ima i pripadnika klera jedne
ili druge crkve.
Krajiki oficiri, kler, trgovci i obrtnici u regimentama ili vojnim komunitetima oblikuju malobrojni gornji sloj krajikog drutva, koji je ve
samom naravi krajikog drutva vrlo ogranien u svojim razvojnim mogunostima.
Iako je krajiko drutvo zatvoreno, drutvena pokretljivost u njemu je
vea na prijelazu XVIII u XIX stoljee nego ikada prije. etvrtstoljetno
ratovanje u postrevolucionarnoj Evropi, u kojem krajinici brojno sudjeluju, manje utjee na drutvene i privredne promjene u Vojnoj krajini, iako
ni one nisu zanemarive, a mnogo vie na psiholoke, kulturne i politike
promjene u krajikom drutvenom biu.12 Vrhunac zatvaranja krajikog
drutva je razdoblje izmeu uvoenja i ukidanja kantonalnog sistema uprave potkraj XVIII stoljea. Njegovo uvoenje nije bilo poetak procesa ukidanja krajikog ureenja, nego upravo obrnuto. Radilo se o pokuaju njegova uvrenja kao drutvene, privredne i vojne cjeline. Brzo ukidanje
kantonalnog sistema bilo je najpouzdaniji dokaz da se u superinstitucionalizaciji dolo do kraja. Dalje razvijanje krajikog sistema vie nije moglo
ii odozgo. Moralo ga se poboljati odozdo, tj. rjeenje otvorenih pitanja
valjalo je traiti u mijenjanju podlonikog poloaja krajinika u mjeri u
kojoj dravni razlozi to mogu dopustiti. Tada se u dvorskoj sredini javlja
jasan stav o ukidanju krajikog ureenja.13 Taj stav nije imao veeg utjecaja
u daljim raspravama o krajikom ureenju. Rjeenja Osnovnog krajikog
zakona, proglaenog 1807. godine, u sutini potvruju ustanove dotadanjega
razvoja krajikog drutva, ali se temelje na novom stajalitu o zemljinom
vlasnitvu krajikih kunih zadruga, po kojem je ono vicsno i neprominIjivo.14 Sadraj Zakona ne ostavlja prostora nedoumicama. Drugo kmetstvo
u Vojnoj krajini je njime doseglo svoj vrhunac. Kaemo drugo kmetstvo
iako pojam moe zavaravati jer je rije o Vojnoj krajini.
U Vojnoj krajini tada nema zahtjeva da se ukine krajiko ureenje.
Dokle god u provincijalnoj Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj postoji kmetstvo,
dotle e krajiko drutvo najveim svojim dijelom bit' protivno ukidanju
krajikog ureenja. Svi zahtjevi za promjenama unutar njega su u vezi s

olakanjem ili ukidanjem pojedinih podlonikih obaveza, posebno rabote.
Svoj podloniki poloaj krajinici su pretpostavljali kmetskom. Svoju
slubu caru pretpostavljali su kmetskoj slubi plemiu. Sebe kao vojnike
su suprotstavljali kmetovima, muima. Osim razlika u drutvenom poloaju i drutvenim odnosima, krajinike i kmetove na prijelazu stoljea dijele
i duboko psiholoke, ak i znatne kulturne razlike, koje prelaze narodne
i vjerske granice.
Krajinici su neposredovani podanici apsolutistike drave. Obezlienost
gospodara se bez tekoa pretvara u ideologiju o vijernoj carskoj slubi.
Gubljenje vjere u smisaonost slube caru jedna je od bitnih pretpostavki krize krajikog ureenja. Ona je prvi put izgubljena u irokim razmjerima u junim, prekosavskim regimentama Hrvatske vojne krajine poslije rata 1809. godine.
KRAJINICI: MUKARCI I ENE, DJECA I

STARCI. KUE I KUNE ZADRUGE. SELA.
KOMPANIJE. REGIMENTE
Obilna izvorna graa, nastala sve obimnijom upravnom djelatnou krajikih vlasti krajem XVIII i poetkom XIX stoljea, olakava istraivanja o
stanovnitvu i naseljima u est prekosavskih regimenti. U isto vrijeme
je objavljen vei broj naslova vrlo razliita sadraja, u rasponu od naunog
preko (polu)slubenog do putopisnog, koji takoer omoguuju dragocjene
spoznaje o krajikom stanovnitvu i drutvu.
Znatne su tekoe u njihovu koritenju. Ve su suvremenici upozoravali
na nerijetka nesuglasja meu istovrsnim podacima iz razliitih izvora. Moda
smo ih danas jo svjesniji.
Budui da su razlozi i okolnosti nastanka svakog pojedinog izvora osobeni, pouzdanost njihovih iskaza je redovno neujednaena. Tako nas Demian, na primjer, obavjetava da je u istraivanom razdoblju krajiko stanovnitvo konskribirano ili popisivano svake dvije godine.1 Iz Bachove
Otoaner Regiments-Geschichte..., meutim, moemo saznati da su u
prvoj polovini XIX stoljea uobiajeni glavni popisi ili Haupt-Conscriptionen i ispravci ili Rectificationen. Nakon prestanka francuske vlasti
1813. godine glavni popisi su bili 1815, 1828, 1835. i 1844. godine, dok su razliitom uestalou izmeu njih bili pravljeni ispravci.2 Sadraj i stupanj
pouzdanosti jednih i drugih vrlo je razliit.
Da spomenemo jo jedan sluaj. Kada se crkveni popisi usporede s
krajikim koji sadravaju podatke o vjerskoj pripadnosti stanovnitva, takoer su uoljive nepodudarnosti.
Mnogovrsne razlike nije jednostavno objasniti. U krajikom drutvu
samovolje je bilo u izobilju. Ako krajike vlasti u njoj nisu prednjaile,
nisu ni zaostajale. Jo ea od neodgovornosti bila je neosposobljenost niih
krajikih upravnih vlasti za povjerene poslove. Koliko je u njima bilo polupismenih?! Potkupljivost takoer nije bila rijetka.
Svaka podrobnija rasprava o izvorima se pretvara u samu povijest krajikog drutva.
Iskoristit emo vie raspoloivih izvora o stanovnitvu est prekosavskih krajikih regimenti koje su u razdoblju od 1809. do 1813. godine bile
u granicama Vojne Hrvatske u ^lirskim pokrajinama. Redovno emo ih
usporeivati. Takoer emo redovno posebno iskazivati podatke o etiri regimente Karlovake generalne komande i o dvije regimente Banske generalne komande, iako pod francuskom vlau nisu bile tako dijeljene, ve su
se razlikovale po rednim brojevima od prve do este. Prva je bila Lika,
druga Otoaka, trea Ogulinska, etvrta Slunjska, tj. sve etiri karlovake
regimente imale su isti redni broj kao i pod austrijskom vlau. Prva banska je bila peta, a Druga banska regimenta esta.
Sreene podatke o stanovnitvu regimenti i vojnih komuniteta u njihovu

sastavu prije i poslije postojanja francuske Vojne Hrvatske nalazimo kod
Hietzingera.3 (Pogledati priloge I, II i III.)
Na alost, tri raspoloiva francuska popisa iz 1810. i 1811. godine ograniavaju se na regimentsko stanovnitvo, iskljuujui komunitetsko, tako
da je ograniena mogunost usporedbe s Hietzingerovim podacima i svodi
se na 1819. i 1820. godinu. (Pogledati priloge IV i V.) Historiografski su jo
uvijek tek djelomino poznati podaci o poginulim i nestalim krajinicima
est prekosavskih regimenti u ratovima i pograninim sukobima krajem
XVIII i poetkom XIX stoljea, o iseljavanju i useljavanju stanovnitva, o
poveanoj smrtnosti zbog gladi i epidemija zaraznih bolesti.
Prilog I
STANOVNITVO KARLOVAKIH I BANSKIH REGIMENTI
Godina
1794.
1798.
1799.
1802.
1803.
1806.
1807.
1808.
1819.
1820.
_
167 771
171 674
182 733
188 583
188 365
193 355
194 564
203 114
207 772
2
82 027
83 605
91 545
92 900
95 397
95 207
101 344
93 321
95 743
3
_
255 279
274 278
281 483
283 762
288 562
295 908
296 435
303 515
Napomena: U koloni 1 su podaci o stanovnitvu karlovakih, u koloni 2 o stanovnitvu banskih regimenti, a u koloni 3 o stanovnitvu svih est prekosavskih
regimenti. U razdoblju 1800-1808. i poslije 1809. godine Jasenovaka kompanija
nije u sastavu 2. banske regimente. U navedene podatke je uvrteno i stanovnitvo vojnih komuniteta.
Svi spomenuti inioci su vie ili manje utjecali na promjene u brojnosti
stanovnitva tokom itavoga ovog razdoblj^ uoljivo usporavajui njegov
porast. Dvije banske regimente, ak, 1819. imaju isto toliko stanovnitva kao
1802. godine! Svih est regimenti su u istom razdoblju brojnije tek za jednu
desetinu.
Kriza je najvea izmeu 1808. i 1819. godine. U dvanaest godina ukupno stanovnitvo prekosavskog dijela Vojne krajine poraslo je za 0,21%, a
u granicama tog razdoblja, od 1809. do 1813. godine, cijeli taj prostor je pod
francuskom vlau, u Ilirskim pokrajinama. Tri iskoritena francuska popisa iz 1810. i 1811. godine potvruju da je u to doba demografska kriza
na vrhuncu. U arhivima nije bilo mogue pronai popise iz 1812. i 1813.
godine. Sudei po posrednim pokazateljima, neznatna je vjerojatnost da su
ispravke uope raene, a ba su nakon popisa u 1811. godini gubici naj2 Vojna Hrvatska I
17
STANOVNITVO KARLOVAKIH I BANSKIH REGIMENTI

(1799 100%)
Godina
1794.
1798.
1799.
1802.
1803.
1806.
1807.
1808.
1819.
1820.
i
97,73
100,00
106,44
109,85
109,72
112,63
113,33
118,31
121,03
98,11
100,00
109,50
111,12
114,10
113,88
121,22
111,62
114,52
100,00
107,44
110,26
111,16
113,04
115,91
116,12
118,90
Vidjeli napomenu uz prilog I.

vei. Ispitat emo ih u granicama mogunosti u ovom radu. Moe se pretpostaviti da u 1813. godini stanovnitvo prvi put osjetnije pada.
Demografski saldo francuske vlasti u prekosavskoj Vojnoj krajini je
nesumnjivo negativan.
Kretanje stanovnitva u granicama pojedinih regimenti vrlo je razliito.
(Pogledati prilog VI.) Pored nejednakog djelovanja spomenutih inilaca,
uoljiva odstupanja od prosjenih pokazatelja uvjetovana su i manje ili
vie izrazitim djelovanjem niza drugih inilaca u vezi s prirodnom sredinom
i nainom proizvodnje drutvenog ivota openito. Podrobnije bi ih se moglo
pokuati istraiti tek metodama lkalne i regionalne historije, to prelazi
granice ovoga rada.
U razliitim dijelovima ovog istraivanja tek djelomino emo pokuati
doprinijeti poznavanju ovog pitanja.
Jedan njegov vid postaje jasniji izraunavanjem gustine naseljenosti u
prekosavskim regimentama.
Podaci o povrini prekosavskih regimenti krajem XVIII i poetkom
XIX stoljea znatno se meusobno razlikuju. Odluujui napredak u mjerenju zemljinih povrina osiguran je izradom jozefinskog katastra na tem
Iju careva patenta od 10. februara 1786. Kada je taj golemi posao obavljen,
ukupna povrina regimenti jo uvijek nije bila pouzdano izraunata. Obav
ljeni poslovi bili su prije svega ogranieni na oporezive zemlje u posjedu
krajinika. Primjena geometarskih tehnika, pored toga, jo uvijek nije bila
takva da bi osiguravala tane podatke.4 Iskoristit emo poznije, nesumnjivo
pouzdane brojke.5 (Pogledati prilog VII.)
Oigledno je da su najvee greke krajem XVIII i poetkom XIX stoljea napravljene u planinskim vrletima i umama bogatoj Otoakoj regimenti. Razmjerno velika odstupanja bila su i u izraunavanju povrine Prve
STANOVNITVO KARLOVAKIH I BANIJSKIH REGIMENTI
Vidjeti napomenu uz prilog I.

i Druge banske regimente, koje su takoer bogate gorskim umama. U potonjoj je bilo dosta i posavskih movara. Dakako, uz razmjerno ujednaenu
brojnost stanovnitva u regimentama gustoa naseljenosti je u obrnutom
odnosu sa njihovom povrinom. (Pogledati priloge VIII i IX.)
STANOVNITVO U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

(BEZ VOJNIH KOMUNITETA)
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
1802.
1807.
1810.
1811.
1811.
1819.
1820.
52 084
44 959
45 959
43 012
47 345
46 167
186 014
93 512
279 526
51 992 52 122
44 343 44 676
45 905 46 400
43 556 43 757
47 448 47 696
45 460 45 644
185 796 186 955
92 908 93 340
278 704 280 295
49 024 52 734
45 395 46 131
41 961 44 400
42 614 46 290
44 537 47 313
44 103 43 933
178 994 189 555
88 640 91 246
267 634 280 801
200 211
89114
289 325
58 479
52 150
50182
43 980
46 920
44 554
204 791
91 474
296 265
Napomena: Podaci u koloni 1 i 2 objavljeni su u Demianovoj knjizi Statistische

Darstellung
der Illyrischen
Provinzen
1, 28; u koloni 3 u Marmontovu popisu
(SHAT, C65, Septembre 1810); u koloni 4 u izvorno nedatiranom popisu (AS,
GIIP, fasc. 51, 286297); u koloni 5 u Holjevevu popisu (AS, GIIP, fasc. 46, 351);
u koloni 6 i 7 u Hietzingerovoj knjizi Statistik der Militrgrnze...
IIb, 214,
279280.
Prilog V
[1802 100%)
Regimenta
IIV
VVI
IVI
100,00
100,00
100,00
105,90
102,94
104,92
3
103,92
105,50
104,44
4
103,80
104,81
104,14
5
104,47
105,30
104,73
111,85
100,53
108,10
114,41
103,20
110,70
Vidjeti napomenu uz prilog IV.

Povoljniji prirodni uvjeti za razvoj zemljoradnje u Slunjskoj i banskim
regimentama nego u Likoj, Otoakoj i Ogulinskoj prvenstveno objanjavaju, s obzirom na narav krajikog ureenja, mnogo veu gustou stanovnitva u prve tri nego u druge tri spomenute regimente. Pad gustoe naseljenosti u najplodnijim, banskim regimentama izmeu 1810. i 1820. godine
moe biti i u vezi s poremeajima u poljoprivrednoj proizvodnji, posebno u
zemljoradnji. Regimente koje su u veoj mjeri ostale ovisne o stoarstvu,
a to su upravo Lika, Otoaka i Ogulinska, kroz demografsku krizu prolaze u blaim oblicima. U poglavlju o privreivanju podobnije emo ispitati
ovu pretpostavku.

Vidjeti prilog IV. Za 1811. godinu je iskoriten drugi popis.

Promjene u brojnosti stanovnitva i gustoi naseljenosti u est prekosavskih regimenti opravdano je usporediti s istovrsnim promjenama u drugim hrvatskim i junoslavenskim zemljama jer izvorna graa to dijelom
omoguava. Ogranien prostor ovog istraivanja uvjetuje da emo iskoristiti samo jedan manje poznat popis stanovnitva provincijalne Hrvatske
i Slavonije iz 1805. godine.6 (Pogledati prilog X.)
Podatke o zemljinoj povrini u ovom sluaju emo koristiti s ogradom.
Neovisno o manjim moguim odstupanjima s tim u vezi mogu je niz zakljuaka.
Iako su Hrvatska i Slavonija gotovo jednake povrinom, prva ima sto-
tinjak hiljada stanovnika vie od druge. Kada se imaju u vidu razlike u

prirodnoj sredini, posebno u plodnosti zemljita, izmeu jedne i druge, ja-
POVRINA REGIMENTI VOJNE HRVATSKE

(u kvadratnim miljama)
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
50
36
43
24
19
21
154
IVI
195 1/2
V
V VI
Vi
Af)
1/3
2/3
1/2
1/4
1/2
)>' 4
3/4
7 lA
50,44
52,57
46,00
24,33
22,91
25,24
173,34
yJQ 1
221,49
Napomena: U koloni 1 su Demianovi podaci, koje j e on objavio u knjizi Statistische Darstellung..., 45. U koloni 2 su Vaniekovi podaci (Specialgeschichte
der Mi Iii tir gr onze IV, 376).
Lijevi prafikon za svaku regimentu napravljen je prema Demianu, a desni
prema Vanieku.
sno j e da j e znatna razlika u gustoi naseljenosti n a d a s v e socijalno-historijski uvjetovana.
Povrina triju hrvatskih u p a n i j a j e d v a j e neto vea o d povrine etir i j u karlovakih regimenta, ali j e b r o j u p a n i j s k o g stanovnitva vie nego
dvostruko vei od k r a j i k o g .
Meutim, g u s t o a naseljenosti u b a n s k i m r e g i m e n t a m a u m n o g o j e povoljnijem odnosu p r e m a h r v a t s k i m u p a n i j a m a , o s i m k a d a j e u p i t a n j u
Varadinska, to se dijelom moe objasniti i veim slinostima u privreivanju.
Bitno j e da svi mogui pojedinani zakljuci ne svjedoe o ugroenosti
k r a j i k o g agrarnog sistema^.
I a k o j e k r a j i k a historiografija izrazito m u k a po svom s a d r a j u , povijest k r a j i k o g drutva u bilo k o j e m r a z d o b l j u njegova p o s t o j a n j a nije
m o g u e razumjeti i objasniti bez istraivanja o d n o s a m u k a r a c a i ena u
njemu.
GUSTOA NASELJENOSTI REGIMENTI U VOJNOJ HRVATSKOJ

U 1802, 1810. I 1820. GODINI
(po kvadratnim miljama)
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
1802.
971,93
863,52
912,20
1 751,50
1944
1 747,35
1 032,62
1 840,91
1 208,33
1810.
1 032,59
855,22
999,11
1 767,86
2 066,56
1 829,12
1 073,12
1 942,10
1 262,03
1820.
1159,38
992,01
1 090,91
1 798,48
2 048,01
1 765,21
1 181,44
1 899,77
1 337,60
Vidjeti priloge IV i VII.

Prilog IX
GUSTOA NASELJENOSTI REGIMENTI U VOJNOJ HRVATSKOJ

U 1810. GODINI
(po kvadratnim miljama)
Vidjeti prilog VIII.
PROVINCIJALNA HRVATSKA I SLAVONIJA 1805. GODINE

1
34 2/10
30 2/10
114 5/10
102 616
61 566
216 499
3 467
5 319
13 326
106 083
66 885
229 825
3 101,84
2 214,74
2 007,21
178
45
83
43
172
351
380 681
66 987
129 641
89 721
286 349
667 030
22112
418
630
471
1519
23 631
402 793
67 405
130 271
90 192
287 868
690 661
2 251,50
1 491,26
1 556,40
2 082,96
1 671,71
1 967,13
upanija
Varadinska upanija
Krievaka upanija
Zagrebaka upanija
(s Primorjem)
Hrvatska
Poeka upanija
Virovitika upanija
Sremska upanija
Slavonija
Hrvatska i Slavonija
9/10
2/10
7/10
3/10
2/10
1/10
Napomena: U koloni 1 je povrina u kvadratnim miljama, u koloni 2 neplemiko

stanovnitvo, u koloni 3 plemiko i sveeniko, u koloni 4 ukupno stanovnitvo,
a u koloni 5 gustoa naseljenosti.
Prilog XI
MUKO I ENSKO STANOVNITVO U VOJNOJ HRVATSKOJ
1802. I 1811. GODINE
Regimenta
4
1
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
25 395
22 764
20 971
21 582
21 773
21 877
90 712
43 650
134 362
23 629
22 631
20 990
21 032
22 764
22 226
88 282
44 990
133 272
1,07
1,01
0,99
1,02
0,96
0,98
1,03
0,97
1,01
25 513
22 647
23 399
22 081
22 912
22 504
93 640
45 416
139 056
1,04
0,97
0,98
0,98
1,08
1,02
1,00
1,06
1,02
i
26 609
22 029
23 001
21 676
24 784
23 140
93 315
47 924
141 239
Napomena: U kolonama 1 i 2 je muko i ensko stanovnitvo 1802. godine (Demian, nav. dj., 29), u koloni 3 muko/ensko, u kolonama 4 i 5 muko i ensko
stanovnitvo po Holjevevu
popisu (prilog IV), a u koloni 6 muko/ensko.
Umovanjem zdravog razuma moglo bi se pretpostaviti da krajem
XVIII i poetkom XIX stoljea, u tako izrazito ratnom dobu, u kojem je
iz rata u rat sve vei krajiki danak u krvi, tj. u kojem se sve vie gomilaju njihovi ljudski gubici, u Vojnoj krajini mukaraca ima manje nego
ena.
Podaci o odnosu mukog i enskog stanovnitva u est prekosavskih

regimenti u 1802. i 1811. godini (prilog XI) iznenauju zato to je broj mukaraca i ena izjednaen. Dapae, mukaraca je za stotinku vie u prvom,
a za dvije stotinke u drugom iskoritenom popisu.
Dodue, u dba popisa su ene u tri regimente brojnije nego mukarci,
ali se taj odnos zadrava u obje godine samo u Ogulinskoj regimenti s najmanjom moguom prednou od jedne i dvije stotinke postotka. Jedini je
mogui zakljuak da su enski gubici vei od mukih. Sauvana graa
ne dozvoljava da se istrai odnos muke i enske novoroenadi krajem
XVIII i poetkom XIX stoljea. Meutim, dobro je opisan zadruni ivot
u prekosavskim regimentama u istraivanom razdoblju. Opisi, koji se i dalje
mogu izvorno provjeravati, svjedoe o dubokim poremeajima u zadrunim,
patrijarhalnim odnosima u krajikom drutvu u ovome vremenu uestalih
ratova.
Zadruna podjela rada, temeljena na jasnom razgranienju mukih i
enskih poslova, bila je i u ranijim razdobljima krajike povijesti vie
puta naruena, ali odstupanja nikada nisu bila pretvorena u sistem, kao
to je to sluaj od 1788. do 1815. godine.
Po Hacquetovu svjedoanstvu s kraja XVIII stoljea sirote Lianke
obavljaju sve zemljoradnike poslove. Meu njima, oito po teini, izdvaja
oranje plugom bez tokova.7 Demian takoer pie da ene u prekosavskoj
Krajini rade sve teke muke poslove, pored toga to obavljaju u domainstvu i sve svoje enske poslove. Naroito se od preslice ne odvajaju.8
Najtee i najprostije poslove u zadrunom gospodarstvu mora raditi
najmlaa ena, svjedoi Hacquet o Hrvaticama,9 tako da ene neizbjeno
brzo propadaju. ivotni vijek krajikih ena u ovo doba je vjerojatno bio
krai od ivotnog vijeka mukaraca.
Demografska politika krajikih vlasti takoer je neposredno utjecala na
slabljenje psihofizike otpornosti ena. U prvoj polovini XVIII stoljea,
prije militarizacije Vojne krajine, uobiajeno je bilo da se mladi ne eni
prije svoje dvadeset i etvrte godine, a djevojka ne udaje prije dvadesete.
Poslije militarizacije, u drugoj polovini stoljea, krajike vlasti su same
poticale to je mogue ranije brano vezivanje, da bi osigurale to vei
prirodni prirataj stanovnitva. U tome je prednjaio general Gyulay. Uspjelo se uobiajiti ak i brakove petnaestogodinjaka!
Prekomjerna optereenost ena u zadrunom gospodarstvu utjecala je
na promjene u naravima, nadasve na snano potiskivanje osjeajnosti, zbog
ega su osim njih samih naroito trpila njihova djeca.10 Dakako, s tim u
vezi su se mijenjali i ljudski odnosi kako unutar, tako i izvan kune
zadruge.
U Gornjoj krajini je uoljivo siromatvo enskih, lirskih narodnih
pjesama, naroito meu srpskim stanovnitvom.
ene su u zadrunom gospodarstvu bile neophodno potrebne. Po starom patrijarhalnom obiaju mladu se otkupljivalo. Krajike vlasti su poslije
militarizacije poele odluno suzbijati taj obiaj, ali se on u Gornjoj krajini jednostavno preobrazio u davanje skupih poklona roditeljima i roacima mlade.11 Oigledno je da je u krajikom drutvu ena imala svoju
cijenu u zadrunom gospodarstvu i zadruga iz koje odlazi morala je biti
primjereno obeteena.
Hacquet i Demian, nesumnjivo dosta pouzdani svjedoci o krajikom
drutvu na prijelazu stoljea, uz napomenu da je drugi dosta preuzimao od
prvog, skloni su vrednoi ena u zadrunom gospodarstvu suprotstaviti lijenost i divljinu mukaraca. Hacquet, dodue, priznaje da vojne obaveze
na prvom mjestu, potom lov, da bi na kraju dodao omiljena uivanja
odvajaju mukarce od kue,12 ali ipak ustraje na njihovim porocima. Budui da spomenuti pisci opravdavaju krajiko ureenje u vrijeme kada je
ono meu prosvijeenim umovima izazivalo dosta nedoumica, drugaije nisu
ni mogli razmiljati jer je ono nezamislivo bez vrlo razvijena sistema prisile.
Vojne obaveze, od stalne kordonske slube do ratnih pohoda, velika
opinska i dravna rabota, o emu emo podrobnije raspravljati, nesumnjivo
su Gordijev vor u razvoju krajike privrede i drutva. Udaljavanjem
mukaraca od krajikih gospodarstava udovoljavano je jednim vrstama potreba, a ugroavane su druge vrste.
Bitno je da je udaljavanje mukaraca od njihovih kua i iz njihovih
zajednica institucionalizirano. Na prijelazu stoljea, zbog uestalih ratova,
ono je samo doseglo jedan od svojih vrhunaca u krajikoj povijesti.
Ovo udaljavanje je osigurano po suvremenim evropskim shvaanjima
surovom vojnikom stegom, koja je u samoobrambenom strahu krajinika
uvjetovala od druge polovine XVIII stoljea dalje znatne promjene naravi
krajinika, potiui osobine kao to su prijetvornost, nepovjerenje, sklonost prevari.13 Dakako, sve su te osobine postojale i ranije u moralnosti
patrijarhalnog drutva, ali su bile u mnogo veoj mjeri potisnute na njegove rubove. Patrijarhalni ivot unutar zadrune i opinske zajednice nezamisliv je bez vrlo visokog stupnja meusobnog ljudskog povjerenja, bez vrlo
vrstog moralnog kodeksa. Tek obrana od vanjskog drutva opravdava
drugaija ponaanja i postupke.
Militarizacijom su krajike obaveze nesumnjivo svedene na kunu zadrugu. Meutim, ona njima tek dijelom udovoljava kao zajednica. Brojne
krajike obaveze su izriito svedene na pojedince u njima, prvenstveno na
mukarce. Dovoljno je podsjetiti na pojam upisani krajinik. Pored toga,
krajike vlasti utjeu na odnose u kunoj zadruzi i posredno, ali i neposredno.
Osjeaj dunosti, dapae, osjeaj svojevrsne podlonosti pretpostavljenima, duboko se ukorjenjuje u narav krajinika, neposredno utjeui na
promjenu odnosa u kunoj zadruzi.
Dovoljno je usporediti Hacquetova poglavlja o Morlacima s jedne
strane i o Uskocima, Lianima i Hrvatima s druge strane da bi se
zakljuilo kolike su razlike na prijelazu stoljea meu onima koji ne ive
i onima koji ive u vojnokrajikom ureenju.14
U strogo hijerarhiziranom krajikom drutvu, sa sve izduenijom hijerarhijskom vertikalom, vrlo je mali broj krajinika mogao osigurati svoj
drutveni uspon. Vojnika hrabrost za to ni izdaleka nije dostajala. Ona je
obino osiguravala podoficirske inove. Dalji uspon, koji je osiguravao manji ili vei utjecaj na raznim razinama birokratizirane krajike hijerarhije,
pretpostavljao je u veini sluajeva otuenje od vlastite srodnike, zaviajne i narodne sredine, nerijetko i promjenu vjere u sluaju pravoslavnih.
Krajinici koji su drutveno uspjeli do ovoga prijelaznog razdoblja,
a esto i kasnije, prema potvrdama brojnih izvora, isticali su se svojom
bezdunou u odnosu prema podreenima, tako da su im ovi esto pretpostavljali nadreene strance. Zajednitvo zadrune sudbine, zajednitvo u
patrijarhalnom drutvu, oigledno je bilo sve ogranienijeg domaaja.
Inae, prekosavske krajinike Demian opisuje kao redovno lijepe i visoke ljude, jakog i pravilno graenog tijela. Meu njima se svojom visinom,
daleko iznad prosjeka, istiu Liani. Stasa su mrava i vitka, a tijela jaka
i ilava. Obino su tamne puti, zastraujueg pogleda, a glas im je toliko
otar i jak da mogu meusobno razgovarati ak i kad su tri do etiri stotine koraka udaljeni jedni od drugih. Vole rat (!) i do krajnosti su hrabri,
ali ne samo mukarci, nego i ene i djeca. Ve od sedme godine djeaci
umiju rukovati orujem. Odrasli se ne odvajaju od njega, osim kada idu
u crkvu, ali ga i tada samo odlau pred njom, da bi ga odmah poslije slube
uzeli i zaplesali kolo, pjevajui svoje junake pjesme.35
Da dodamo, po istom izvoru, da su redovno odlina zdravlja i da nije
nita neobino doivjeti osamdesetu godinu.16
Mogli bismo navoditi i niz slinih stavova iz vie drugih izvora. To nije
potrebno uiniti jer je pisanje o krajikom drutvu i njegovoj povijesti
ionako pretenim dijelom apologetsko.
Bilo koje podrobnije istraivanje upuuje na znatno drugaije zakljuke. Zadrat emo se na djeci i starcima u prekosavskim regimentama. Krajike statistike ovoga doba izriito biljee samo djeake, ali nam prethodna
istraivanja omoguuju, s dosta vjerojatnosti, zakljuke i o djevojicama.
(Vidjeti priloge XII, XIII i XIV.)
Prilog XII
DJEACI U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE 1802. I 1810. GODINE
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
11056
10 441
9 676
9 436
11422
9 841
40 609
21263
61872
43,54
45,87
46,14
43,72
52,46
44,98
44,77
48,71
46,05
10 700
6 793
10 781
7 414
9 722
7 424
35 688
17 146
52 834
4
2 376
3 979
2 222
2 684
3 841
8 577
6 225
15 102
34
13 076
10 772
10 781
9 636
12 406
11265
M 265
23 671
67 936
81,83
63,06
.
76,94
86,30
65,90
80,62
72,43
77,70
26 566
22 109
22 247
21 413
24 300
23 645
92 335
47 945
140 280
49,22
48,72
48,46
45,00
51,05
47,64
47,94
49,37
48,43
Napomena: U koloni 1 su podaci o djeacima do esnaeste godine (bis in das

16te Jahr) (Demian, nav. dj., 2930); u koloni 2 je udio djeaka u ukupnom
mukom stanovnitvu 1802. godine u postocima; u koloni 3 su djeaci do dvanaest godina, a u koloni 4 su djeaci od 13 do 15 godina starosti (de 13 jusqu'
15 ans) prema Marmontovu popisu; u koloni 34 je ukupan broj djeaka; u
koloni 5 je udio djeaka do dvanaest godina u ukupnom broju djeaka u postocima; u koloni 7 je udio djeaka u ukupnom mukom stanovnitvu 1810.
godine u postocima, izraunat na temelju podataka o ukupnom mukom stanovnitvu 1810. godine iz Marmontova popisa koji su navedeni u koloni 6.
Greke u Marmontovu
popisu. U koloni 3 i 4 po podacima Ogulinske regimente (III) nema djeaka od trinaest do petnaest godina. U koloni 6 uvrten
je taan podatak o mukom stanovnitvu I banske regimente, a time je promijenjen i ukupan zbroj.
DJEVOJICE U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE 1810. GODINE

Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
12 358
11066
11483
10 460
11160
10 907
45 368
22 068
67 436
25 518
22 850
23 712
21 599
23 045
22 522
93 679
45 567
139 246
10 694
17 316
23 712
14 087
12 092
9 542
65 809
21 634
87 443
14 824
5 534
_
5 532
11483
2 948
207
7 512
10 953
12 980
27 870
23 933
51803
20 170
i
Napomena: U koloni 1 je pretpostavljeni broj djevojica 1810. godine. Broj mukog i enskog stanovnitva je te godine gotovo izjednaen (odnos 1,007), tako da
je broj djevojica izraunat prema postotnom udjelu djeaka u ukupnom stanovnitvu; u koloni 2 je ensko stanovnitvo 1810. godine prema Marmontovu popisu;
u koloni 3 i 4 su ene razvrstane prema sposobnosti i nesposobnosti za rad;
u koloni 5 je broj djevojica koje se smatra sposobnima za rad.
Greke u Marmontovu popisu. U koloni 3 po podacima Ogulinske regimente
cjelokupno ensko stanovnitvo je sposobno za rad. U istoj koloni su navedem
tani umjesto pogrenih podataka o broju radno sposobnog enskog stanovnitva u I i II banskoj regimenti (V i VI), a time je izmijenjen i zbroj. U koloni
2 je ispravljeni, taan podatak o ukupnom broju ena u Vojnoj Hrvatskoj.
Prekosavsko krajiko muko stanovnitvo je vrlo mlado poetkom XIX
stoljea. Gotovo polovina je u djeakoj dobi! Od 1802. do 1810. godine ono
je ak postalo i mlae jer je u prvoj njegov postotni udio bio 46,05%, a u
drugoj 48,43%. U drugoj spomenutoj godini u odnosu na prvu djeaka je
razmjerno vie u svim regimentama, osim u I banskoj, koja, meutim, u
oba popisa sa 52,46% i 51,05% prednjai brojnou djeaka u mukom stanovnitvu.
Kada usporedimo poveanje broja djeaka i poveanje (smanjenje) broja
mukaraca u cjelini od 1802. do 1810. godine i promjene iskaemo u postocima, jo uoljivije se namee vie zakljuaka. (Vidjeti prilog XV.)
Osim ve istaknute I banske regimente, u kojoj u ovom razdoblju ukupni broj mukaraca i po ovom pokazatelju raste bre nego broj djeaka, u
svim ostalim regimentama, kao i u Vojnoj Hrvatskoj u cijelosti, broj djeaka se poveava znatno bre nego ukupni broj mukog stanovnitva. Oigledno je da je prosjeni ivotni vijek prekosavskih krajinika kratak i da
se u ovom razdoblju jo vie skrauje. Iako ne raspolaemo podacima koji
bi nam omoguili da isto pitanje razmotrimo i u drugom desetljeu XIX
stoljea, pokazatelji o kojima je ve bilo rijei u ovom poglavlju ine vjerojatnijom pretpostavku da se prosjeno trajanje ljudskog vijeka u prekosavskim regimentama i dalje skraivalo.
Podaci iz Marmontova popisa o djeacima do dvanaest godina starosti
i od trinaest do petnaest godina (prilog XII, kolone 3 i 4) te izraunati udio
dobne skupine do dvanaest godina u djeakom uzrastu u postocima (nav.
DJECACI U MUKOM STANOVNITVU VOJNE HRVATSKE

1802. I 1810. GODINE
l-VI
Vidjeti prilog XII. Gornjim grafikonom u svakom paru je prikazan postotni udio 1802, a donjim
1810. godine.
pr., kol. 5) svjedoe o vrlo jakim poremeajima u prirodnom prirataju od

narataja do narataja. Smanjivanje udjela skupine do dvanaest godina do
63,06%, kao u Otoakoj regimenti (II) ili na 65,90%, kao u II banskoj regimenti (VI) upuuje na zakljuak o jakom usporavanju prirodnog prirataja.
Stanje u Likoj (I) i I banskoj regimenti (V) sa 81,83% i 86,30% je nesumnjivo opreno, kao to je i 77,70% u cijeloj Vojnoj Hrvatskoj blie potonjim primjerima.
Militarizacijom se uspjelo osigurati jak prirodni prirataj stanovnitva
u prekosavskim regimentama.
Kakva im je ivotna sudbina? Ustanovili smo da im u prosjeku dugovjenost nije bila zajamena. Nismo ustanovili prosjeno trajanje ljudskog
4,61*/o
2,92*/o
6,08%
0,78%
n,6r/o
8,08%
4,40%
18,27%
3,17%
11,42%
2,12%
8,61'%
14,47%
9,80%
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IVI
Napomena: U koloni 1 je izraeno poveanje

(smanjenje) ukupnog broja mukaraca u
1810. u odnosu na 1802. godinu u postocima,
a u koloni 2 je poveanje broja djeaka u
istom razdoblju, takoer u postocima.
vijeka, iako nam djelomino sauvana parohijska i upna graa to omoguava jer je u pitanju poseban istraivaki zadatak. Krajinik, osim to moe
biti ubijen, zarobljen, to moe nestati, pobjei, moe biti i ranjen, lake
ili tee, a time krae ili due, ak trajno onesposobljen.
U putopisima po Vojnoj krajini, u razliitim prigodnim izdanjima o
invalidnosti se ne kae nita ili gotovo nita. Krajika graa sa prijelaza
stoljea, naprotiv, sadrava velik broj spisa u vezi s invalidnou krajinika,
a krajike statistike nam omoguavaju da postavimo odreena istraivaka
pitanja.
Ostat emo u granicama razdoblja od 1802. do 1810. godine. Koristit
emo i dalje Demianove i Marmontove podatke.17
Moe se prigovoriti zato krajiki curriculum vitae istraujemo iz ugla
invalidnosti, a ne iz nekog drugog, koji je moda i znaajniji. Odgovor nesumnjivo daju statistiki pokazatelji. (Vidjeti priloge XVI, XVII i XVIII.)
Prilog XVI
INVALIDNOST ODRASLOG MUKOG STANOVNITVA 1802. GODINE
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
1
!
4 674
4 620
3 274
2 957
5 238
4 946
15 525
10184
25 709
1958
1987
1555
1628
2 554
3 833
7 128
6 387
13 515
6 632
6 607
4 829
4 585
7 792
8 779
22 653
16 571
39 224
4 ,
13,66
16,12
13,77
13,40
24,67
31,85
14,23
28,53
18,63
5
46,25
53,62
42,75
37,75
75,28
72,94
45,21
74,42
54,11
Napomena: U koloni 1 su poluinvalidi (Halb-Invaliden), u koloni 2 invalidi

(Granz-Invaliden), u koloni 3 je zbroj jednih i drugih, u koloni 4 je postotni
udio invalida u odraslom mukom stanovnitvu, a u koloni 5 je postotni udio
obje skupine invalida u odraslom mukom stanovnitvu.
INVALIDNOST ODRASLOG MUKOG STANOVNITVA 1810. GODINE

Regimenta
768
I
II
900
III
3 419
IV
1173
V
1266
VI
1123
IIV 6 260
VVI 2 389
IVI 8 649
3 352
648
4120
1548
3 419
3 523
3 789
3 959
12 610
7 748
20 358
65
55
94
86
28
61
300
89
389
2 350
2 523
2 836
6 350
5 359
11709
1 138 884 2 087 6 207

933
571 1559
3107
1508
1602
5 021
697
512 1295
4 818
1 136 842 2 006 5 795
1447
620 2128
6 087
4 276 1967 6 543 19 153
2 583 1462 4134 11882
6 859 3 429 10 677 31035
10
15,47
13,75
13,97
11,00
15,39
17,19
13,61
17,03
14,76
46,01
27,41
43,79
40,91
44,46
49,17
39,84
48,95
41,52
Napomena: U koloni 1 su poluinvalidi-raspoloivi, u koloni 2 poluinvalidi-potrebni u svojim kuama, a u koloni 3 zbroj ove dvije skupine. U koloni 4 su
invalidi koje vlada plaa, u koloni 5 invalidi-sposobni za rad, u koloni 6
nemoni invalidi, u koloni 7 zbroj tri skupine invalida, u koloni 8 zbroj poluinvalida i invalida, u koloni 9 postotni udio invalida u odraslom mukom stanovnitvu, a u koloni 10 je postotni udio obje skupine invalida u odraslom
mukom stanovnitvu.
Greka u Marmontovom popisu. Pogreno su zbrojeni invalidi-sposobni
za rad.
Dakle, prosjeno kratak ivotni vijek krajinika optereen je natpolovinom ili gotovo polovinom mogunou djelomine ili potpune invalidnosti.
Jasno je da je u istraivanom razdoblju uestalih ratova broj invalida
meu krajinicima znatno povean, tako da bi invalidnost trebalo ispitivati
i u razdobljima u kojima su krajinici rjee ratovali da bismo stekli pouzdanije predodbe o ovoj pojavi. Takvo neto nam nije potrebno uiniti ovom
prilikom.
Vanije je da razmotrimo poimanja invalidnosti s obzirom na to da
imaju svojih osobitosti.18 Demian smatra cjelokupno muko stanovnitvo
starije od esnaest godina sposobnim za oruje (die waffenfhige Mannschaft) i dijeli ga na tri skupine: a) sposobni za ratnu slubu (die felddiensttaugliche Mannschaft), b) poluinvalidi (die Halb-Invaliden) i c>
potpuni invalidi (die Ganz-Invaliden).19 U Marmontovu popisu poimanja su razluenija i drugaije podijeljena nego u Demiana. Poluinvalidi
(demi-invalides) su u skupini neupisani pojedinci (individus non enrls, tj. koji su nicht einrollirt), a invalidi (invalides, tj. Ganz-Invaliden) su u skupini ljudstva izvan krajike slube (hors de service), u
kojoj su jo djeaci, trgovci, obrtnici i sluge. Poluinvalidi se dijele na raspoloive (disponibles), dakako, za razliite vrste krajike slube i potrebne u svojim kuama (ncessaires leurs maisons), a invalidi se dijele
na one koje plaa drava (pays par le gouvernement), na one koji su
sposobni za rad (propres au travail) i na nemone (infirmes).20 U Osnovnom krajikom zakonu iz 1807. godine izriito se ne odreuje to koji pojam
invalidnosti znai, tota se moe posredno zakljuiti, ali ima i nedoumica.
INVALIDNOST ODRASLOG MUKOG STANOVNITVA

1802. I 1810. GODINE
1810.
1802.
poluinvalidi /Halb- Invaliden, demi - invalides/

invalidi /Ganz-Invaliden,invalides/
djeaci
U 126. propisuje se da na platne poslove nebudu naredjivani, nego prosti

pod stavom A. Sasvim od svakoga rucsnoga, i voznoga posla pored ostalih
6/Cili-Invalidi, koji sasvim za pomoch nisu n. p. rom, chorav i.t.d. Taj
pojam u njemakom izdanju glasi Ganz-Invaliden. Pod stavom E. Za

sebe sobstveno samo rabote su osloboeni pored ostalih i 5/Istinom za
Sluxbu neprikladni (Realinvaliden) Granicsari brez razlike, i oni, koji u
shestdesetu godinu nastali jesu.21
Jasno je da su Realinvaliden u skupini Ganzinvaliden, ali u kakvu
su stvarnom odnosu nije posve jasno.
Feljbaba Marko Trbuhovi je oigledno poslije svoje odline etrdesetogodinje slube Realinvalid, najvjerojatnije u pedeset i estoj godini, a za svoje zasluge dobio je rjeenjem Dvorskoga ratnog vijea od 16.
marta 1807. invalidninu od skromnih pet forinti mjeseno:
Bey der besttigten Realinvaliditt des Feldwebels Markus Terbuhovich von
dem Oguliner Regiment, ist derselbe mit Ende dieses beym Regiment aus dem
Stande, und der Gebhr zu bringen, und ihm vom lten April dies Jahrs angefangen, der wegen seiner 40 jhringen Dienstleistung, und Ausgezeichnung vor dem
Feind ex Speciali bewilligte ganze Gehalt eines Grnz Feldwebels von monatlichen 5 F. als Invalidengenuss aus den Grnz Proventen zu erfolgen.. .22
U Marmontovu popisu nema rubrike starci zato to se krajinike do
kraja njihova ivota razliito rubricira, ovisno o tome koliko su sposobni
udovoljavati potrebama krajike slube. Uostalom, navedena zakonska odredba takoer svjedoi da su invalidi jedno, a starci drugo. Krajinici nisu
imali pravo na starost.
Malo je sretnika kao to je Marko Trbuhovi. Od 10 677 invalida
(Ganz-Invaliden) u 1810. godini invalidninu ih prima, prema Marmontovu
popisu, samo 389 ili 3,64%.
Starost je u militariziranom krajikom drutvu bila nepoeljna.
Vie od pola stoljea nakon militarizacije krajinici jo uvijek najveim
dijelom ive u brvnarama pokrivenim slamom ili daskama, koje nemaju ni
prozora ni dimnjaka. Veina takvih kua ima samo jednu prostoriju u kojoj se i hrani i spava, koja je i stona staja i ostava. U njezinoj sredini je
redovno udubljeno ognjite, a oko njega neto niskih sjedala. Uz zidove su
leajevi (ako ih ima) te neto pokustva i oruje. Kue su uvijek prepune
dima. Dimnjake imaju jedino erarske zgrade, ak i one rijetko! Kamenih
kua ima samo u Primorju. Damian, ipak, razlikuje kue starosjedilakog
i doseljenikog stanovnitva. Mnogi katolici, osobito u Banskoj krajini,
kako on kae, a to znai Hrvati starosjedioci za razliku od Srba i Hrvata
doseljenika, imaju ureene sobe s peima. Jedino su im prozori tek mali
otvori s drvenim kapcima, u najveem broju sluajeva.23
Hacquet u veoj mjeri razlikuje kue razliitih skupina krajikog stanovnitva.
Morlaci u Primorju ive u malim kamenim kuicama, a u pobru u
bijednim brvnarama, koje se najveim dijelom sastoje od dvije prostorije.
Jedna je za ljude, a druga za stoku.24
Uskoci ili Srbi takoer preteno ive u brvnarama podijeljenim u
dva dijela za ljude i za stoku. Rijetke su kue koje imaju izgraene pei.25
Hrvati ive u kuama koje su sline kuama Morlaka i Dolenjaca.
U njima su dimnjaci jo uvijek rijetki.26
Sudei po Hacquetovim opisima, najsiromanije su kue Liana ili
Brdskih Hrvata. Izriito kae da su savreno sline prebivalitima divljaka. Demianov i njegov opis stanita se u njihovu sluaju najvie podudaraju.
3 Vojna Hrvatska I
33
Ipak, tvrdi da kue dijelom nemaju, a dijelom imaju posebnu odaju za

stoku.27
U takvim kuama na prijelazu stoljea ive kune druine ili familije (Haus-Kommunionen)28, tj. kune zadruge, kako se nazivaju u novije
vrijeme. Demian kae da esto objedinjuju etiri narataja i pedeset do
ezdeset osoba.29 Marmont svjedoi, poslije svog obilaska Vojne Hrvatske
u ljeto 1810. godine, da ih je katkad vie od ezdeset, s tim to jedna zadruga
objedinjava vie porodica.30 Hacquetove procjene su suzdranije i u sluaju
Liana se ograniavaju na 20 do 36 glava sa stokom, dakako, u jednoj
kui.31
Nesporno je da su u istraivanom razdoblju postojale tako brojne kune
zadruge, ali je isto tako nesporno da ih ni izdaleka nije bilo tako mnogo
kao to bi se prema navedenim izvornim iskazima moglo zakljuiti. (Vidjeti
priloge XIX i XX.)
Iako se prosjean broj itelja u njima mijenja, uoljivo je da se prosjean broj u sve tri godine ne mijenja. Dakako, budui da postoje i brojnije zadruge, postoje i manje brojne, koje su u stvari inokosne porodice.32
0 Zadruzi se vrlo mnogo raspravljalo na prijelazu XVIII u XIX stoljee
u vezi s raznim moguim promjenama krajikog ureenja, a u Osnovnom
krajikom zakonu je sljedea odredba o njoj:
. 56. Za kuchnu druxinu svi oni se derxati imaju, koji svagdar k-onoj
kuchi upisati, i sve kuchne duxnosti brez plate na sebe uzeli jesu; illi oni od
iste kuchne druxine pokolenje svoje imali, illi u kuchu primljeni bili..
Izgleda da se u historiografskim istraivanjima poneki put ne shvaa
da je njihov pravni poloaj i drutveni razvoj uvjetovan krajikom slubom
pojedinaca u njoj, a ne obrnuto.
Osnovni krajiki zakon je u tom smislu izriit:
Kraishnici, illiti Granicsari jesu duxni po ovome odredjenju Njihovomu Velicsanstvu Cesaru, i Kralju u Miru, i u Ratu, u kraini, i izvan kraine po zapoviedi
privisoke Naredbe sve vojne Sluxbe csiniti, i k obderxavanju nutarnje granicsarske
Naredbe pripomagati. Zato uxivaju oni sve svoje pravicsno Imanje za sebe, i svoje
bashtenike, kako pravu i vicsnu Vlastitost.
1 dalje:
. 1. Sva lexecha, illiti negibucha imanja, koja Jedinci, illi cielokupne Druxbine u Granici kakoti svoje uxivaju, illi s-vriemenom dostanu, imajuse kako
pravi vojnicski pokloni (Militr-Lehen) motriti, koje Gazda, kad sve granicsarske
duxnosti ispuni, osim privlas ti tosti (Obereigenthums), koja Njihovomu Velicsanstvu pristoise, neprestano bashtinskom Vlastitostjom uxivatiche, i korist imati.33
O Osnovnom krajikom zakonu iz 1807. godine podrobnije emo raspravljati. Navedeni stavovi svjedoe ne samo da je patrijarhalna kuna zadruga neposredno uinjena ovisnom o potrebama krajike slube nego je
i narav odnosa u njoj usklaena s potrebama hijerarhiziranog krajikog
ureenja.
Gazda ili gospodar (Familienvater, Hauswirth) moe, ali i ne
mora biti najstariji mukarac u kui. Druina ima pravo birati onoga tko
e najbolje umjeti udovoljavati zajednikim potrebama. Druina je najee
srodniki povezana, ali zbog potreba krajike slube, ako ostane bez mukaraca, u nju se, adopcijom mogu primiti lanovi koji s njom nemaju
nikakve srodnike veze.34
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
4 378
4 023
4 346
3 825
4 607
4 392
16 572
8 999
25 571
4 355
4122
4 753
4 045
4 534
4 888
17 275
9 422
26 697
23 -0,53
99
2,46
407
9,36
5,75
220
73 1,58
496
11,29
4,24
703
423
4,70
4,40
1 126
4 743
3 980
4 781
4 049
4 539
4 703
17 553
9 242
26 795
365
43
435
224
68
311
981
243
1224
8,34
1,07
10,10
5,86
1,48
7,08
5,92
2,70
4,79
10
18 837
10 387
29 224
2 265
1388
3 653
13,67
15,42
14,29
Napomena: U koloni 1 su podaci o broju kua 1802. godine (Demian, nav. dj., 32),
u koloni 2 u 1810. godini (Marmontov popis), u koloni 5 u 1811. godini (Holjevev
popis) i u koloni 8 u 1815. godini (Hietzinger, nav. dj., I, 232233). U posljednjem
sluaju je sporno da li su uraunate i zgrade u vojnim komunitetima. U kolonama 3, 6 i 9 su podaci o poveanju/smanjenju broja kua u odnosu na 1802.
godini u 1810, 1811. i 1815. godini, a u kolonama 4, 7 i 10 to poveanje je izraeno
u postocima.
Prilog XX
PROSJEAN BROJ ITELJA U KUAMA
Ve spomenuta promijenjena narav odnosa u kunoj zadruzi uvjetovala

je jaanje utjecaja gospodarice (die Hausmutter, die Frau). Mogla je
ali nije i morala biti gospodareva ena. Ona je nadasve brinula o potrebama domainstva, o enskim lanovima zadruge, ali se njezina vlast stjecajem prilika mogla i dalje iriti.
to je kuna zadruga u veoj mjeri prestajala biti srodnika zajednica,
to su se odnosi unutar nje vema prilagoavali potrebama krajikog ureenja, to se vie, s tim u vezi, proirivao prostor (ne)posrednog utjecaja
krajikih vlasti na odnose unutar nje, to je vie kuna zadruga slabila, to
se vie stvaralo pretpostavki za njezinu diobu.
Dakle, diobu nisu uvjetovale samo ograniene mogunosti krajikog
zadrunog privreivanja, bez utjecaja ili s utjecajem robno-novanih inilaca,
a istraivano razdoblje je u tom smislu izrazito prijelazno, niti samo zakonitosti umnoavanja njezina stanovnitva, ve pored oba ova inioca i trei,
a to su zakonitosti drutvenih odnosa u krajikom ureenju.
O poremeenim odnosima u kunim zadrugama i njihovim podjelama
na prijelazu XVIII u XIX stoljee svjedoi Demian:
Dadurch kann oft die Haushaltung nicht mehr bestehen, die natrlichen
Bande lassen nach, und der Gemeingeist zum Besten des Hauswirtschaft verliert
sich. Der Arbeitsame will fr den Faulen nicht arbeiten. Es entstehen Partheyen,
getheilte Gewinnsucht, und hieraus Neid. Der Hauswirth, welcher einer solchen
Kommunion vorstet, ist nun ausser Stand den grossen Haufen der Hausgenossen zu regieren, whrend die kleinen elenden Vohnungen fr die Unterkunft
keinen hinlnglichen Raum gewhren. Ueberdiess entspringen hieraus auch viele
moralische Uebel, die Population wird gehemmt, und die Menge der Zusammenwohnenden erzeugt Krankheiten.35
Hietzinger smatra da odluujui utjecaj na diobu imaju ene jer snose
i najvee terete u privreivanju.36 Biani je jo bolje objasnio tu pojavu:
Za ene su svi autori prve polovice 19. stoljea (Demian, Hietzinger, Fenyes
Schwartner, Czaplovics) suglasni, da su one neobino marljive i svestrane, da
rade danju u kui i na polju, a nou predu i tkaju i da mogu sluiti kao primjer radijivosti. To kae i narodna poslovica: Kua ne stoji na zemlji, nego
na eni. Poloaj se ene naroito pogorao, otkako je uvoenjem kultura oko*
pavina (kukuruz, krumpir) ona morala preuzeti na se i velik dio poljskih poslova,
koje nije prije poetka 19. stoljea morala obavljati. Valja imati na umu taj
teak ivot ene u naturalnoj ekonomiji, kada se prosuuju prigovori raznih
autora o ulozi enskih svaa kod raspadanja zadruga. Nije udo, da su ene prve
reagirale, da se oslobode toliko tekog ivota, kakav je bio u naturalnoj zadruzi,
iako su ih u razdijeljenoj kui ekale nove tekoe.37
Uoili smo (prilog XIII, kolona 5) da su po Marmontovu popisu i brojne
djevojice u nekim regimentama nesumnjivo uvrtene u radno sposobno ensko stanovnitvo. To je u skladu s krajikom politikom jo od sredine XVIII
stoljea, koja je granicu djejeg sazrijevanja htjela pomaknuti to je mogue nie, ali je i u skladu s pojaanim udjelom ena u zadrunom gospodarstvu.
Meutim, iz navedenih podataka (isti prilog, kol. 3 i 4) uoljivo je da
broj nesposobnih za rad ni izdaleka nije ujednaen, odnosno da se nain
vrednovanja sposobnosti veoma razlikovao od regimente do regimente. Pitanje je da li je/bi tako bilo pod habsburkom upravom. Oigledno je da
osim objektivnih inilaca razlike u razvrstavanju uvjetuju nejednake sposobnosti upravnih krajikih oficira da unapreuju krajiku privredu, uoljive
naroito u razdoblju francuske vlasti u prekosavskim regimentama, ambicije
pukovnika itd.38 U objanjavanju pojava i zbivanja od 1809. do 1813. godine
nikada ne treba gubiti iz vida i tekoe brojnih francuskih oficira u njihovu

snalaenju u barbarskim uvjetima ivota u Vojnoj krajini.
Istraivanje zbivanja u zadrugama i zadrunim gospodarstvima je bitno
u objanjenju i razumijevanju krajike povijesti. Kratkotrajno razdoblje
francuske vlasti u prekosavskim regimentama u tom je smislu poseban predmet istraivanja.
Meu raspoloivim izvorima jedino nas Holjevev
popis obavjetava o
zadrugama koje nisu posjedovale kuu 1811. godine.39 (Prilog XXI)
Prilog XXI
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
129
58
60
119
185
247
304
551
3,24
1,21
1,48
2,62
3,93
1,41
3,29
2,06
Napomena: U koloni 1 je broj zadruga bez

kue, a u koloni 2 postotak zadruga bez
kue u odnosu prema okuenim zadrugama.
injenica da u drugim popisima ne nalazimo ovaj podatak ne iskljuuje

mogunost da je i u vrijeme njihova pravljenja bilo zadruga bez kua. Naprotiv. Vjerojatno su rijetke godine u ovom vremenskom razdoblju na prijelazu stoljea kada ih nije bilo, to zbog useljavanja, ponajvie iz Bosne,
to zbog unitavanja kua u kordunskom malom ratu, kao to je to bio
sluaj u proljee 1809. i 1813. godine.
Osim zadrunih kua u prekosavskim regimentama izvan vojnih komuniteta je bilo i erarskih, dravnih zgrada. Francuske vlasti su ih nazivale
vladinim ili javnim. Jedino u Marmontovu
popisu nalazimo podatke o
njihovoj brojnosti:40
Lika regimenta (71), Otoaka (140), Ogulinska (92), Slunjska (100), I
banska (68), II banska regimenta (68) i Vojna Hrvatska u cijelosti (539).
Njihova je namjena vrlo razliita jer su trebale udovoljavati sve razgranatijim krajikim vojnim, upravnim, privrednim i kulturnim potrebama.
Francuskim vlastima se inilo da je njihov broj ogroman jer je njihovo
odravanje znatno optereivalo ionako prenapregnuti krajiki budet.41
Potrebe za ovim zgradama je najveim dijelom stvorila militarizacija,
tako da su one postupno i graene preteno od sredine XVIII stoljea dalje.
Vei broj ih je bio od tvrdih materijala i svojim stilskim obiljejima su bitno
utjecale na razvoj graditeljskog ukusa u prekosavskom krajikom prostoru.
Francuske vlasti su ih zatekle 1809/1810. godine vrlo zaputene, dijelom
oteene, a u dijelu kordonskog prostora ak i sruene tokom smjene habsburke vlasti francuskom.42 Popravci su nuni na sve strane. Tako su stanovi
pukovnika i potpukovnika u Slunjskoj regimenti, na primjer, u naroito
loem stanju.43
Zapovijedajui general u Vojnoj Hrvatskoj Delzons predloio je 1. marta

1810. maralu Marmontu da se ustanovi tano stanje takvih zgrada, isto tako
kao i putova i mostova te da se ustanovi redoslijed popravaka s obzirom na
vrlo ogranien raspoloivi novac. Ve 14. marta Marmont je obavezao sve
regimente da popravljaju dravne zgrade. Pri tome je u najveoj moguoj
mjeri koritena rabota krajinika.44
Budui da su meu dravnim zgradama bili vrlo brojni oficirski stanovi, morali su imati prednost u redoslijedu popravaka jer su na brojna
vana mjesta u krajikim regimentama bili postavljeni francuski oficiri. Nastojalo se da im se osiguraju pristojniji ivotni uvjeti od onih koji su bili
uobiajeni za oficire u prekosavskim regimentama. Brojnim pojedincima u
francuskim vojnim vlastima nije nedostajalo ideja to bi sve trebalo popraviti, obnoviti ili izgraditi u Vojnoj Hrvatskoj ili u Karlovcu i Senju za vojne
potrebe. U tome nisu zaostajali ni kompanijski ni regimentski oficiri, kao
ni generalni guverner Ilirskih pokrajina. Mnoge graevine su bile zaputene
ili uruene u nizu ratnih godina, a smjenom vlasti bile su stvorene i neke
nove potrebe.
Posebno emo razmotriti to je sve uinjeno, ali nema sumnje da su
elje i ostvarenja bili u velikom nerazmjeru. Habsburke vojne vlasti su prije
1809. godine ulagale u izgradnju i odravanje zgrada u prekosavskim regimentama od 80 000 do 100 000 forinti godinje.45 Francuske vojne vlasti nisu
uspjele osigurati tolika ulaganja, dijelom i zbog silnog obezvreivanja papirnog novca ba u tom razdoblju.
Jedva da ima bilo kakve povijesne opravdanosti mit o graditeljskim
uspjesima francuskih vlasti u Vojnoj Hrvatskoj. Dodue, ograniit emo se
na zgrade.
Ovo razmatranje o graevinama zavrit emo podacima o crkvama u
prekosavskim regimentama. Sadri ih Marmontov popis s podjelom na
katolike i pravoslavne (glises grecques).46 (Vidjeti priloge XXII i XXIII.)
Vrlo je uoljiva velika razlika u gustoi vjernika po jednoj crkvi izmeu katolika i pravoslavnih.
Ona svjedoi, takva kakva je bila u 1810. godini, o vjerskoj politici krajikih vlasti u cijelom prethodnom stoljeu, pa i u ranijem razdoblju. Crkve
se nisu mogle graditi bez dozvole Dvorskog ratnog vijea, odnosno vladara,
tako da razlika u gustoi vjernika po jednoj crkvi kod katolika i kod pravoslavnih potvruje ne samo prednosti koje je katolika crkva uivala u
odnosu na pravoslavnu nego i katolike pritiske u odnosu na pravoslavlje.
Takoer je uoljivo da takva politika neravnopravnog odnosa nije bila
ista u svim regimentama, kao to nije bila ista ni na podrujima Senjske i
Zagrebake biskupije.
Pritisak katolike crkve bio je mnogo jai na podruju Zagrebake biskupije, a prema navedenim pokazateljima bio je najjai u Slunjskoj regimenti.
U njoj je u prethodnim desetljeima u toku druge polovine XVIII stoljea
okonano unijaenje umberakih Srba, ali je u njoj i razmjerno najvie
katolikih i razmjerno najmanje pravoslavnih crkava.
Budui da pravoslavni vjernici u Slunjskoj regimenti prostorno povezuju
dvije mnogo brojnije skupine pravoslavnih u Banskoj krajini i u regimentama izmeu Velebita i Kapele, tako usmjeren pritisak nesumnjivo nije bio
sluajan, to vie to je u susjednoj, Ogulinskoj regimenti Plaki, eparhijsko
sredite.
CRKVE U VOJNOJ HRVATSKOJ U 1810. GODINI

Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
10
22
28
29
32
42
22
24
125
46
171
18
44
61,7
62,7
71,2
46,8
43,6
60,4
45,1
55,3
56
38,3
37,3
16 407
23 213
27 391
21159
16 307
14 557
88 170
30 864
119 034
35 677
21746
18 568
21 853
31178
31610
97 844
62 788
160 632
52 084
44 959
45 959
43 012
47 485
46 167
186 014
93 652
279 666
31,50
51,63
59,60
49,19
34,34
31,53
47,40
32,96
42,56
68,50
48,37
40,40
50,81
65,66
68,47
52,60
67,04
57,44
745,8
800,4
856
503,8
741,2
606,5
705,4
671
691,1
19
17
25
31
82
56
138
28,8
53,2
56,4
39,6
54,9
44,7
11
1 274,2
1 208,1
977,3
1 285,5
1 247,1
1 019,7
1193,2
1121,2
1 164
Napomena: U koloni 1 su podaci o katolikim crkvama u regimentama Vojne Hrvatske, a u koloni 2 o pravoslavnim, dok
su u kolonama 3 i 4 postotni udjeli jednih i drugih u odnosu na ukupan broj crkava. U koloni 5 su katoliki itelji, u koloni 6 pravoslavni, dok su u koloni 7 podaci o ukupnom broju itelja. U kolonama 8 i 9 su postotni udjeli itelja katolike
i pravoslavne vjeroispovijedi. U kolonama 10 i 11 su prosjeni brojevi vjernika na jednu katoliku, odnosno pravoslavnu
crkvu u pojedinim regimentama.
Greke u Marmontovu popisu. Sve ene Ogulinske (III) regimente su upisane kao katolkinje. U ovoj tablici su vjerski
podijeljene u istom razmjeru kao i mukarci. Ukupan broj itelja prema vjerskoj pripadnosti razlikuje se od ukupnog
broja itelja prema spolnoj pripadnosti (279 666 prema 279 526, to je korigiran zbroj, odnosno prema 280182 izvorno).
Razlika je samo u podatku o broju stanovnitva I banske regimente.
Budui da je u izvornoj razdiobi upotrijebljen pojam glises grecques, napominjemo da su grkokatolike crkve u
Slunjskoj regimenti uvrtene meu katolike, a grkokatoliko stanovnitvo meu katolike. Potonje se moe ustanoviti usporedbom s Holjevevim popisom.
Prilog XXII (nastavak)

VJERSKA PODJELA STANOVNITVA U VOJNOJ HRVATSKOJ
U 1811. GODINI MUKARCI
1
Kompanija
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Zrmanja
Srb
Dobroselo
Sv. Petar
Udbina
Mekinjar
Graac
Sv. Mihajlo
Medak
Vrebac
Kanjia
Kula
Ukupno
17
6
305
124
585
643
403
2146
199
310
2 844
647
8 229
Brlog
kare
Otoac
Lee
Vrhovine
Korenica
Bjelopolje
Buni
Perui
Pazarite
Kosinj
Sv. Juraj
Ukupno
Ispravak
835
362
1184
1947
39
203
273
253
1591
1653
1123
1909
11372
11372
II
III
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Luane
Plaki
Plaki
Jasenica
Sadilovac
Ljeskovac
Slunica
Zbjeg
Toboli
Otok
Dubrave
Tri
Primilje
Gomirje
_
_
_
1607
1787
1570
1945
2 364
1662
1573
143
1804
1887
1042
896
18 280
1,05
0,33
16,27
5,99
19,84
27,90
20,39
93,75
9,94
14,11
73,19
41,93
31,04
745
1562
527
52,85
18,81
69,20
100,00
2,15
9,18
16,54
16,56
88,14
100,00
54,38
100,00
1772
2009
1378
1275
214
942
10324
10424
1440
753
680
705
985
1200
670
560
433
732
684
657
778
527
52,17
7
.
___
8
98,95
99,67
83,73
94,01
80,16
72,10
79,61
6,25
90,06
85,89
26,81
58,07
68,76
47,15
81,19
30,80
97,85
90,82
83,46
83,44
11,86
45,62
47,83
___
Prilog XXII (nastavak 2)

1
2
15.
16.
IV
VI
Kompanija
Drenica
Ponikve
Ukupno
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Laevac
Blagaj
Poloj
Cerovac
Krstinja
Vojni
Budaki
Barilovi
Vukmani
vara
Otre
umberak
Ukupno
2100
560
9
988
233
4
2
1305
990
955
417
590
8153
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
emernica
Vranovina
Glina
Majt
Klasni
Mali Gradac
Kralj evani
Gora
Stankovac
Bovi
Lasinja
Vrginmost
Ukupno
495
1042
1570
561
Rujevac
Dvor
Zrin
Umeti
Jabukovac
Petrinja
Gradusa
Drljaa
Hrastovac
Kostajnica
Slabinja
Dubica
Ukupno
Ispravak
134
315
646
141
98
1487
69
1136
412
1390
121
1010
6 959
6 959
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
1009
849
1861
-
183
1980
1547
683
834
8 895
801
650
12 255
___
8
__
373
1164
1419
404
2 566
2154
1835
193
1192
156
2
3
11461
84,92
32,06 0,06
0,63
70,97
8,32
0,19
0,11
87,00 0,13
45,37
85,96
29,12 70,66
40,91 58,88
37,97 8,66
15,08
67,48
99,37
29,03
91,68
99,81
99,89
12,87
54,63
14,04
0,14
0,21
53,37
1157
1139
1209
1784
1881
1679
1700
152
110
1136
1347
2 330
15 641
29,96
47,48
56,50
23,92
___
70,04
52,22
43,50
76,08
100,00
100,00
90,28
7,13
6,64
62,45
62,23
100,00
63,76
2100
2217
1580
1571
1313
519
1796
444
1613
576
1397
879
15 995
16 005
6,00
12,44
29,02
8,24
6,95
74,13
3,70
71,90
20,35
70,70
7,97
53,46
9,72
92,87
93,36
37,55
37,77
36,24
30,30
94,00
87,56
70,98
91,76
93,05
25,87
96,30
28,10
76,65
29,30
92,03
46,53
69,70
Napomena: U Marmontovu popisu upisano je 13 259 mukaraca katolike vjere

u Ogulinskoj regimenti i 8 988 mukaraca pravoslavne vjere. Njihov procentualni
odnos je bio 59,60 prema 40,40.
U Holjevevu popisu ima 12 339 katolika i 10 662 pravoslavnih, koji su u
procentualnom odnosu 53,65 prema 46,35.
Budui da u popisu koji koristimo nema podataka o vjerskoj pripadnosti
mukaraca po kompanijama, a kako postoji samo popis pravoslavnih prema
parohijama (AS, GIIP, fasc. 67, 10111017), a ne i katolikih prema upama,
bar koliko je bilo mogue istraiti, iskoristili smo ga u ovoj prilici.
Inae, dok prema Holjevevu popisu u Ogulinskoj regimenti ima 23 001
mukarac, prema popisu koji ovdje objavljujemo, ima ih 22 274.
Napomena 2: Ovaj popis, s izuzetkom podataka za Ogulinsku regimentu, pohranjen je u Arhivu Slovenije (GIIP, fasc. 51, 236297). Ovdje je iskoriten samo
u dijelu o vjerskom sastavu mukog stanovnitva po kompanijama. Objavljen je
u cijelosti. Vidjeti: Drago Roksandi, Jedan krajiki popis iz Vojne Hrvatske (la
Croatie militaire), Zbornik Centra za drutvena istraivanja Slavonije i Baranje

20/1983/255262. U koloni 1 je redni broj kompanije, 2 je redni broj i naziv kompanije (osim u Ogulinskoj regimenti gdje su navedene pravoslavne parohije),
3 je broj katolika, 4 je broj unijata, 5 je broj pravoslavnih, 6 je procentualni
udio mukaraca katolike vjere u mukom stanovnitvu kompanije, 7 je takav
podatak za unijate i 8 za pravoslavne.
Na grafikonu je prikazan procentualni udio mukaraca svake od tri vjere
u regimentama prema koritenom popisu. Za Ogulinsku regimentu upotrijebljen
je Holjevev popis.
Razmjerno najvea gustoa pravoslavnih crkava i najmanja gustoa katolikih bila je upravo u Ogulinskoj regimenti. Oigledno je da su plaanske
vladike umjele nalaziti modus vivendi s regimentskim zapovjednitvima,
bar kada je u pitanju osiguranje neto povoljnijih uvjeta za gradnju pravoslavnih crkava.47
Inae, crkve obje vjeroispovijedi su velikim dijelom jo uvijek drvene.
Zidane su graene pod strogim nadzorom krajikih vlasti.
CRKVE U VOJNOJ HRVATSKOJ U 1810. GODINI (nastavak)
crkve
vjernici
Napomena: Grafikon A je izraen na

temelju podataka iz prethodnog priloga
XXII, kolone 3, 4, 8 i 9, a grafikon B
na temelju podataka iz istog priloga,
kolone 10 i 11. Na lijevoj strani grafikona A su podaci o katolikim crkvama
i vjernicima, a na desnoj o pravoslavnim crkvama i vjernicima.
Na grafikonu B isprekidana crta
povezuje podatke o prosjenom broju
vjernika na jednu katoliku, a puna
crta o istom podatku za jednu pravoslavnu crkvu.
Proimanje militarizacije s prosvijeenoapsolutistikom politikom razvoja

poljoprivrede i sela, tako uoljivo u Slavonskoj i Banatskoj krajini, potvruje se na prijelazu stoljea u nejednakoj mjeri i u Karlovakoj i Banskoj
krajini, tj. u est prekosavskih regimenti. Veliina sela i njihov prostorni
Prilog XXIV
SELA U VOJNOJ HRVATSKOJ
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
104
83
105
318
130
139
4 378
4 023
4 346
3 825
4607
4 392
16 572
8 999
25 571
42,1
48,5
41,4
12
35,4
31,6
27,2
33,5
29,1
105
83
107
319
128
143
614
271
885
4 743
3 980
4 781
4 049
4 539
4 703
17 553
9 242
26795
45,2
48
44,7
12,7
35,5
32,9
610
269
879
28,6
34,1
30,3
613
272
885
18 837
10 387
29 225
30,7
38,2
33
Napomena: U koloni 1 su podaci o broju sela u prekosavskim regimentama 1802.

godine, u koloni 2 o broju kua u njima, a u koloni 3 o prosjenom broju kua
u njima. (Demian, nav. dj., 32) U kolonama 4, 5 i 6 su istovrsni podaci za 181L
godinu. (Holjevev popis) U kolonama 7, 8 i 9 su takoer istovrsni podaci za
1815. godinu, ali su ogranieni na krajine u cijelosti. Sporno je da li su uraunate i zgrade u vojnim komunitetima (Hietzinger, nav. dj., I, 231232).
Prilog XXV
RASUTE KUE U SELIMA PREKOSAVSKIH REGIMENTI 1802. GODINE

Regmenta
I
II
III
IV
V
VI
IIV
VVI
IVI
2465
475
150
1150
936
177
4 240
1113
5 353
56,30
11,81
3,45
30,07
20,32
4,03
25,59
12,37
20,93
Napomena: U koloni 1 je broj rasutih kua u selima prekosavskih regimenti,

a u koloni 2 njihov postotni udio u ukupnom broju kua po regimentama (Demian, nav. dj., 3233).
razvoj, dakako, najvema su uvjetovani njihovim privreivanjem, a s tim u

vezi i njihovom prirodnom sredinom. Krajike obaveze openito, a krajika
sluba posebno, pretpostavljaju stvaranje uorenih sela. Suzbijanje hajduije i drugih drutveno ekscesnih ponaanja krajinika takoer je imalo
znatna udjela u poticanju uoravanja, kao i naelna tenja krajikih vlasti
da se osigura to djelotvorniji sistem drutvene prisile.
Ove promjene u razvoju seoskih naselja jo uvijek nisu bile okonane
poetkom XIX stoljea, tako da Osnovni krajiki zakon iz 1807. godine obavezuje krajinike na preseljenje:
Granicsarska takodjer kucha moxese primorati, svoje Kuchishte ostaviti, i
ono s drugim prominiti, ako njegova Kucha od Sela daleko, i u jednom mistu
stoji, gdise nadgledati nemoxe, ter potribite pomochi neimajuchi prinuxdan biti
moxe, zlocseste ljude k-sebi pod krov prinati.48
Budui da takva premjetanja redovno nije bilo jednostavno ostvariti,
da bi se ograniilo samovolju kompanijskih i regimentskih vlasti, odobravala
ih je Generalna komanda.49
Poetkom XIX stoljea u Ogulinskoj, II banskoj, a i u Otoakoj regimenti jedva da je bilo rasutih kua, ali ih je u Likoj bilo vie od pola, u
Slunjskoj gotovo treina, a u I banskoj regimenti petina, to je i prosjek u
cijelom prostoru. (Vidjeti prilog XXV.)
Podaci o veliini sela (prilog XXIV) potvruju da je u prekosavskom
krajikom prostoru prirodna sredina oblikovala tri vrste sela.
U umovitom planinskom kraju izmeu Velebita i Kapele oblikovala su
se razmjerno najvea krajika sela na rubovima prostranih krkih polja u
Lici, Gackoj i Krbavi.
U izrazito breuljkastom, dijelom poumljenom prostoru Slunjske regimente oblikovala su se razmjerno najmanja krajika sela, sa tada jo uvijek
velikim brojem rasutih kua.
Prva i naroito Druga banska regimenta, imajui i poumljena planinska
prostranstva i breuljkaste predjele i rijene doline u Pounju, Posavini i
Pokuplju, oblikovale su sela koja su svojom veliinom izmeu dvije spomenute krajnosti.
U ovom razdoblju krajike vlasti su najvie bile zabrinute zbog ureenja
kordonskih sela jer je vei dio hrvatsko-bosanske granice prolazio kroz gorske predjele.
Poslije velikog prodora bosanskih krajinika u kordonski prostor u proljee 1809. godine, kada je u njemu uniten i vei broj sela, krajike vlasti,
ovaj put francuske, razmatrale su mogunost okupljanja izbjeglog stanovnitva koje je ostalo bez kua, u veim selima sa 400 do 500 dua, koja e biti
sposobna braniti se od buduih moguih napada. Nunu preraspodjelu zemlje
trebalo je tako ostvariti da svako novostvoreno selo bude u sreditu svoga
posjeda.50
S tim u vezi se otvara jo jedno izuzetno vano pitanje. Prema istraivanjima koja koristi Blanc, u dijelovima Zapadne Hrvatske oko 80% naziva
sela i zaselaka su patronimikog porijekla. Prije ureenja sela ili zaseoci su
se nerijetko i svodili na zadrugu ili iru srodniku zajednicu.51 Promjene u
privreivanju, tj. prijelaz sa stoarstva na zemljoradnju, kao i militarizacija,
uvjetovali su ubrzano stvaranje zaselaka i sela u kojima je srodnika povezanost bila znatno slabija ili je uope nije ni bilo. Spomenuti primjer iz
1810. godine u tom je smislu tipian.
VOJNO RASLOJAVANJE DRUTVA U

HRVATSKOJ VOJNOJ KRAJINI
U raspravama o promjenama u oficirskom sloju krajikog drutva tokom

militarizacije od sredine XVIII stoljea, potiskivanje narodnih oficira nerijetko se jednostrano izjednaava s potiskivanjem oficira krajikog, srpskog
i hrvatskog porijekla openito.
G. E. Rothenberg opravdano upozorava da je militarizacija istovremeno
utjecala na smanjivanje zanimanja plemstva za vojnu slubu openito, a
krajiku posebno.1
Njome su ograniene mogunosti bogaenja posredstvom razliitih zloupotreba. Disciplina nije obavezivala samo krajinike, nego i njihove oficire. Ranije uobiajena dugotrajna izbivanja oficira sa svojih zapovjednikih
mjesta postupno su sve vie i vie ograniavana jer su isuvie tetila slubi.
Nadzor pretpostavljenih komandi bitno je pojaan.
Usavravanjem naoruanja i ratnih vjetina oficirsko zvanje je sve manje
moglo biti amatersko. Pretpostavljalo je sve vie strunih znanja, koja se
prvenstveno moglo stei uenjem i radom. Mnogi plemii na to nisu bili
spremni, ak ni oni koje je slabo imovno stanje prisiljavalo da stupe u
vojsku.
ivot u Vojnoj krajini, posebno u prekosavskim regimentama, veoma je
odudarao u galantnom XVIII stoljeu od ivota u razvijenim dijelovima
Habsburke Monarhije. Bio je to takoer vaan razlog da oficiri plemikog
porijekla izbjegavaju prihvaati slubu u njoj.
Umnoavanje oficira iz niih, pukih drutvenih slojeva postalo je neizbjeno, to je dodatno utjecalo na poveanje plemike nesklonosti prema
krajikoj slubi.2
Dakako, ove promjene u drutvenom biu oficirskog sloja zbivale su se
tokom dueg razdoblja. Odnos razliitih skupina plemstva prema njemu nije
bio jednak, kao to nije bio jednak odnos plemia razliita narodnog
porijekla.
Habsburki dvor, koliko god nastojao dosljedno ostvariti militarizaciju,
i te kako se trudio vezati to brojnije plemie razliitim slubama u Vojnoj
krajini.
Promjene, koje su prosvijeeni apsolutisti Marija Terezija i Josip II
podravali u vojsci, a s tim u vezi i u Vojnoj krajini, teile su uiniti je to
je mogue boljom u evropskim razmjerima, ali i to je mogue odanijom. Ni
jedno ni drugo nije se moglo ostvariti bez pouzdanoga oficirskog sloja.
Koliko je Mariji Tereziji bilo stalo do odanosti njezinih oficira svjedoi
odluka iz 1751. godine kojom se svim uniformiranim oficirima, neovisno o
porijeklu, dozvoljava pristup na dvor.
Neto kasnije je ustanovila Red Marije Terezije, s velikim ugledom, otvorivi ga najzaslunijim oficirima, neovisno o drutvenom porijeklu i vjeri,
dok je 1757. godine ozakonila pravo zaslunih oficira neplemikog porijekla
da poslije trideset godina slube mogu stei nasljedno plemstvo.
U desetljeima koja su slijedila oficiri su postali vrlo odani vladarskoj
kui.3
U Hrvatskoj vojnoj krajini se tokom druge polovine XVIII stoljea
takoer oblikovao oficirski sloj koji se znatno razlikovao od oficira iz prve
polovine XVIII stoljea. U njemu su prevladavali oficiri domaega, krajikog
porijekla. Na najvanijim zapovjednim mjestima preteno su se ipak nalazili
oficiri stranoga porijekla. Oficiri, koji su morali posjedovati vea struna
znanja, bilo da se radi o vojnim, bilo o upravnim pitanjima, takoer su jo
uvijek preteno bili stranog porijekla. Meutim, neovisno o drutvenom i
narodnom porijeklu, oni su sve manje bili drutvena skupina, povezana tek
profesionalno, a sve vie drutveni sloj proet habsburkim patriotizmom.
Oni koji su bili krajikog porijekla nerijetko su prednjaili u svojoj privrenosti dinastiji i Monarhiji. Najvie su joj i dugovali jer im je drutveni
uspon bio redovno najvei, isto tako kao i mogunost da izgube ono to su
stekli. Obrnuto je razmjeran bio njihov odnos prema narodu pa i zaviaju
iz kojega potjeu, sve do potpunog odnaroivanja.
Tek na prijelazu stoljea, usporedo s poetkom nacionalnih integracionih
procesa, odnos izmeu privrenosti vladarskoj kui, narodu i zaviaju (Vaterlandsliebe) poinje se mijenjati. Prodor oficira krajikog, srpskog ili
hrvatskog porijekla u sam vrh habsburke vojske poetkom XIX stoljea nije
bio neznatan. Tokom rata 1809. godine, tanije 1. juna, na najodgovornijim
mjestima su sljedei krajinici:
general-lieutenant Vukasovi na mjestu komandanta 3. divizije 3. armijskog korpusa, pukovnik Gvozdanovi, naelnik glavnog taba 4. armijskog
korpusa, general-lieutenant Dedovi na mjestu komandanta 1. divizije 4. armijskog korpusa, general-major Radivojevi, komandant brigade u 3. diviziji
4. armijskog korpusa, pukovnik oli na mjestu naelnika glavnog taba 6.
armijskog korpusa, general-lieutenant Jelai, komandant 2. divizije 6. armijskog korpusa, general-lieutenant Kneevi na mjestu komandanta 3. divizije
9. armijskog korpusa, general-major Stojevi, zamjenik komandanta iste
divizije i artiljerijski general Davidovi, komandant podruja na lijevoj obali
Dunava u ugarskoj insurekcionalnoj armiji.4
Ipak, ogranienja krajikog drutvenog poloaja, imovinskih prava i mogunosti uvijek e bitno utjecati na razliito poimanje vlastitih razvojnih
mogunosti u oficira krajikog porijekla u odnosu na druge habsburke
oficire. Zbivanja u est prekosavskih regimenti poslije Schnbrunnskog mira
1809. godine, kada su poslije poetnog kolebanja u izrazitoj veini odluili
napustiti habsburku i prijei u francusku slubu, nedvosmisleno to potvruju.
Uostalom:
Officiri... koji u Granici pribivaju, mogu u napridak samo kuche, i ciglo
jedno jutro Bashcse ... vlastno dostati.5
Dok su u slubi, njihove veze s kunom zadrugom iz koje potjeu su
zamrznute:
Kada pako Druxine istinito sluxechih Officirah na takov nacsin granicsarski Gazdaluk primaju, onda ovi u Kuchi xiviti nesmiu, niti od kuche pomochi
traxiti. Takovi niti u Kompanii, pod koju kucha spada, sluxiti nemogu, nego
imadu, akobi u istoj Kompanii sluxili, u drugu prinesheni biti.6
Mogunosti njihova privrednog poduzetnitva veoma su suene, tj. prisiljeni su ga posredovati. Tek je jedna od zakonskih odredaba koja to potvruje:
Granicsarske zemlje takodjer pod Arendu, illi zalogu uzimati Officirom...
neche biti slobodno.7
O uvjetima oficirskoga drutvenog uspona najbolje svjedoi njihov odnos
prema rabotnoj obavezi:
Officiri... na misto takovoga posla dvadeset i pet i pol Kraicarah za jedno
Jutro orache zemlje, illi livade u gotovu platiti imadu.8
Iako tu zakonsku odredbu prati vei broj izuzetaka, ona je sama po sebi
dovoljno rjeita.
Dovoljno je dodati da oficirima
zaderxano jest, dase u dogadjaju odpushtenja od sluxbe, kako Granicsari u
svoju kuchu povratiti mogu.. .9
Dobivanje nasljednoga plemstva za vojnike zasluge jedna je od rijetkih
mogunosti izlaska iz krajikoga drutva i obaveza koje iz pripadnosti tome
drutvu proistjeu.
Budui da nijednom oficiru krajikog porijekla nije zajameno da e
i njegov sin ili njegovi sinovi takoer biti oficiri ili da e stei neku drugu
krajiku slubu koja e ih odvajati od prostih krajinika, svaki od njih je
prisiljen biti regierungsfhig, ako eli ouvati steeni drutveni poloaj.
Da bi ouvao svoju drutvenu posebnost, cijeli sloj nadasve mora nastojati da se ne promijeni razdioba drutvene moi u krajikom drutvu, tj. da
se ona ovjekovjei. Takva potreba se bez tekoa preobraava u ideologiju
o odanosti habsburkoj dinastiji, o privrenosti poretku itd.
U sutini nepromjenljiv broj oficirskih mjesta u regimentama, odnosno
u Vojnoj krajini u cijelosti, samo je pojaavao borbu za opstanak u krajikoj drutvenoj 'eliti'. Dodue, postojala je mogunost premjetaja u linijske regimente, u druge rodove habsburke vojske, ali oni nisu imali veeg
maha do kraja XVIII i poetka XIX stoljea. Pouzdaniji uvid jo uvijek
nedostaje.
Jedan od pokazatelja zatvorenosti gornjeg sloja krajikog drutva jest,
bez sumnje, i uestalost odlaenja djece iz oficirskih i podoficirskih porodica u vojne kole.
Napoleonov razgovor s krajikim oficirima iz izaslanstva Ilirskih pokrajina u Fontainebleauu, 22. oktobra 1810, potvruje vanost toga inioca. Svakoga meu njima car je pitao ima li sinova ili roaka koji nisu oficiri. ak
je i zapisao reena imena! Tom prilikom krajiki oficiri su se alili na vie
francuskih i dalmatinskih oficira koje je maral Marmont postavio na
razna mjesta u krajikim regimentama.10 Naroito je velika bila surevnjivost
prema dalmatinskim oficirima jer su oni redovno jezino posredovali izmeu krajinika i Francuza, a bili su i njihovi najpouzdaniji obavjetajci o
zbivanjima meu krajinicima. Tenja cijeloga sloja, u mjeri u kojoj je bio
domaeg porijekla, da se zatvori naroito je porasla poslije prelaska prekosavskih regimenti pod francusku vlast. Meu 86 aka koji su 27. septembra
1814. napustili francusku vojnu kolu u mjestu La Flche 63 ili 73,26% bili
su oficirska djeca, 7 ili 8,14% podoficirska, 3 su bila djeteta prostih krajinika, a 3, tj. 3,49%, bila su djeca iz Extra-Personale.11 (Vidjeti prilog
XXVI.) Da bismo ispitali u kojoj mjeri se oficirski sloj zatvorio, trebalo bi
razgraniiti inioce zatvaranja i istraiti svakoga od njih. Srodnika povezanost je u tom smislu nesporna.
U Arhivu Slovenije u Ljubljani nalazi se popis krajikih oficira s podacima o njihovim dunostima i ocjenama zapovjednitva regimente, odnosno,
njezina pukovnika, to je vjerojatnije.12 Nastao je izmeu 26. augusta i 1.
oktobra 1811.
Ako istraimo koliko ima meu njima oficira istog prezimena, tek dijelom smo odgovorili na pitanje koliko je srodnika meu njima, jer prezimenjaci ne moraju biti u srodstvu. Dodue, takva je vjerojatnost dosta velika
na ogranienom prostoru prekosavskih regimenti na prijelazu XVIII u XIX
stoljee, jer srodnika povezanost rasutih naseljenih plemena jo uvijek
nije zaboravljena. Nita ne moemo rei o srodnicima razliitih prezimena.
Ipak, u prilogu XXVII navedeni su podaci.
Nema sumnje da su u vrlo ogranienom drutvenom raslojavanju u est
prekosavskih regimenti potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea izdvojio uzak
sloj pojedinaca koji ini elitu krajikog drutva.
Prilog XXVI
OEVO ZANIMANJE KRAJIKIH DAKA U KRALJEVSKOJ VOJNOJ KOLI
U LA FLCHE 27. SEPTEMBRA 1814.
xx = 2
Potpukovnik
x=1
Colonel-Maj or
x
=1
Major
XXXXXXXXXXXXXXXX = 16
Kapetan
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx = 24
Porunik
XXXXXXXXXXX = 11
Potporunik
xxxxx = 5
Mlai oficir (ili zastavnik)
xx = 2
Stariji vodnik 1 klase
xxxxx = 5
Stariji vodnik
xxx = 3
Glavni kirurg
xxx = 3
Prosti krajinici (Particuliaires) x = 1
Zamjenik dirketora narodne kole
x=1
Potar
X= 1
Pukar
X = 1
Opinski naelnik
xx = 2
Komesar
xxxx = 4
Sudac
X = 1
Mirovni sudac
X= 1
Lijenik
Napomena: Na popisu se nalazi 86 imena, ali nema podataka o zanimanju, odnosno zvanju oca jednoga aka, koji je inae s krajikog podruja. Na popisu
je takoer i dijete jednoga poginulog kapetana iz Augsburga za kojega nije jasno
da li je bio u bilo kakvoj vezi s krajikim regimentama.
Osim djece oeva u krajikoj slubi, u regimentama ili komunitetima, jedno
je dijete opinskog naelnika iz Samobora, dvoje je komesarske djece (iz Senja
i Kuche), etvero je djece sudaca (iz Karlovca, Novog, iz mjesta Lobnitza i
Zagreba), jedno je dijete mirovnog suca iz Rijeke i jedno lijenika iz Karlovca
(NSB, R 3934 IX).
4 Vojna Hrvatska I
49
OFICIRI ISTOG PREZIMENA U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

U 1811. GODINI
Sluajevi u kojima dva oficira imaju isto prezime:
ANDJELI, BAUDISSON-CAMBIOSI, BOIKOVI, BOI, CEPE, CRNKOVIC, CVETKOVIC, DMITROVI, ESTAVARD, GRGURI, HEIMOVI, JUGOVI,
KATI, KURAJICA, MAGLIO, MAMULA, MAI, MATOI, MAYER, MILOSEVIC,
MIRKOVI, MUDROVI, NJEGOVAN, OSTOJI, PANJKOVIC, PREBEG, RAPAJIC, RASTI, RAI, SABLJAR, SALOPEK, SEKULI, LJIVARI, TINTOR, UGARKOVI, WINTER, IVKOVI.
Isto prezime imaju tri oficira u ovim sluajevima:
BOROJEVI, BUDISAVLJEVI, CEKINOVI, KARI, LEMAJI, METROVIC, MIRILOVI, MRAKOVI, SERTI, AJATOVIC, TODOROVIC, TURKALJ,
UPAN.
etiri oficira imaju isto prezime u sljedeim sluajevima:
HOLJEVAC, RUKAVINA, TRBUHOVIC.
Prezime CINDRI, KNEEVI i OREKOVI ima po pet oficira.
Napomena: Na popisu se nalazi 500 oficira, ukljuivi i upravne i prekobrojne
Tableau des officiers ..., AS, Gl IP fasc. 51, 305323)
U prvoj skupini su 74 oficira (14,8%), u

drugoj 39 (7,8%), u treoj 12 (2,4*/o) i u
etvrtoj 15 (3/o). Prezimenjaci su ukupno 140 oficira ili 28/o.
Teei nasljednoj profesionalizaciji, oficirski sloj krajikog porijekla
na prijelazu XVIII u XIX stoljee takoer tei osigurati primjerene promjene
nasljednog prava. Dvorsko ratno vijee i habsburki vladari su svaku molbu
u tom smislu, pojedinanu ili skupnu, odbijali. Na isti nain su postupili
maral Marmont, francusko Ministarstvo rata i car im su shvatili razloge
ranijih odbijanja.13 Da bi Vojna krajina ostala ono to jest, drutveno i vlasniko raslojavanje u njoj je moralo biti ogranieno na najmanju moguu
mjeru. Dakako, nikada u cijelom razdoblju nijedna skupina unutar oficirskog
sloja nije bila dosljednija u oblikovanju bilo kakvih zahtjeva kojima bi sutinski bila dovedena u pitanje podanika vjernost. Nezadovoljstva se redovno
potiskuju, interioriziraju. Ipak, poticajno djeluju na stvaranje takvih oblika
drutvene svijesti koji dotiu rub ili prelaze preko ruba dozvoljenoga u
miljenju krajikih oficira. Spomenuta tenja ka drutvenom i posjedovnom
izdvajanju se vremenski podudara s obnovom ideologije o povijesnoj odgovornosti Vojne krajine za osloboenje Balkanskog poluotoka od turske vlasti.
Tek pojedinci meu krajikim oficirima u prekosavskim regimentama
dosljedniji su u osporavanju svoga drutvenog poloaja, odnosno drutvene
zbilje openito. Takvi, na primjer, dezertiraju u ustaniku Srbiju. Stanje u
Hrvatskoj krajini je u tom smislu dosta drugaije od stanja u Slavonskoj ili

Banatskoj krajini. Pojedinci, koji u tom sloju stvaraju pretpostavke za drutveni uspon izvan Vojne krajine, spremni su prihvatiti stav o potrebi ukidanja krajikog ureenja, kao to je to bio sluaj sa pukovnikom ljivariem
za vrijeme parikih rasprava u toku 1810. godine.14
Kako gornji sloj krajikog drutva ne sainjavaju samo oficiri, nego i
razmjerno brojni Extra-Personnel (jo jedan nain pisanja!), kler obiju
crkava (katoliki je dijelom uvrten u prethodno spomenutu skupinu Extra
Personnel), trgovci i obrtnici u komunitetima i izvan njih, a na njegovu rubu
su narodni uitelji itd., na temelju istraivanja o oficirima u ovom razdoblju
se ne moe zakljuivati o drutvenom raslojavanju u prekosavskim regimentama openito, to vie to sloj ni izdaleka nije homogeniziran. Strogo hijerarhijska narav drutvenih odnosa u Vojnoj krajini je tome velika prepreka.
Iznijeti stavovi o oficirskom sloju pretpostavljaju podrobna istraivanja
o stranom iniocu o njemu. Naglasili smo da je vrlo utjecajan i na prijelazu stoljea, ali ni u svojoj razmjernoj brojnosti redovno nije zanemarijiv.
Stalno se obnavljajui, on nesumnjivo ograniava mogunosti dubljeg raslojavanja domaeg stanovnitva.
Budui da oficiri stranog porijekla dosta esto mijenjaju svoja mjesta,
prilino je teko istraivati njihov odnos prema svojoj privremenoj ivotnoj
sredini.
Militarizacija u drugoj polovini XVIII stoljea jest razdoblje snanog
prodora njemakog jezika u Vojnoj krajini, njemake kulture u njezinim
srednjoevropskim osobitostima openito. Teko da je u tom razdoblju bilo
pohrvaivanja kakva je bilo, na primjer, u Senju u toku XVII stoljea u
sluaju njemakih vojnika. Na prijelazu stoljea nesumnjivo ie pojedinano ponjemivanje Hrvata i Srba u gornjem sloju krajikog drutva. Iako
ponjemivanje nije cjelovitije istraivano, nego su tek poznati sluajevi u
kojima se zbiva, ova pojava nije imala irih razmjera. Uoljivija je u komunitetima nego u regimentama. Ipak, ak i u sluaju komuniteta potrebna je
velika obazrivost u zakljuivanju o stupnju njihove ponjemenosti.
Spomenuti popis krajikih aka iz La Flchea sadrava i podatke o zna
nju jezika. Ako iskljuimo dijete kapetana iz Augsburga, koje uope nije
govorilo srpski ili hrvatski jezik, od 85 djeaka 59 ih nije znalo njemaki,
nego samo franzsisch i kroatisch. Meu njima su i D. M. Ch. Braunsperger iz Samobora, M. Purkerth iz Petrinje, J. B. Rosenberg iz Senja i A.
Scornyi iz Altre (?). Daljih 19 govori osim dva spomenuta jezika (ein) wenig
deutsch ili etwas deutsch, a meu njima su i V. Larish iz Karlovca, J. N.
Lipoid iz Svetica, I. Schmidt iz Meminca i Ch. Weiss iz Karlovca. Svega 6
djeaka govori njemaki, a to su M. Brki iz Kostajnice, D. Draenovi iz
Jezerana, F. X. Frembt iz Ogulina, J. J. B. de Jankovi sa umberka, P.
Mrzi jak iz Novog, suev sin, koji je govorio i talijanski u to vrijeme je bio
najbolji ilirski ak u koli i T. Russnov iz Karlovca. A. P. F. Marijaevi
iz Rijeke nije govorio njemaki, ali jest talijanski.15
Unato svim ogranienostima ovakva uzorka oigledno je da u brojnim porodicama krajikih oficira u prekosavskim regimentama njemaki jezik
nije bio jezik kunog odgoja djece. S dosta pouzdanosti moemo pretpostaviti da su ga sporo i mukotrpno uila u loim krajikim kolama, ako je
takva kola postojala u njihovu mjestu, odnosno, u austrijskim vojnim kolama, ako su u njih bila upuena. Isto tako je oigledno da je na prijelazu
stoljea bilo pohrvaivanja djece kojima je otac ili netko od predaka bio
stranog porijekla, iako to nesumnjivo nisu svi navedeni sluajevi.
U vojnim komunitetima, trgovitima i tapskim mjestima u ovo se doba
vie mislilo nego govorilo njemaki. U njima je gornji sloj krajikog drutva
razliitim amalgamiranjima stvorio zatvoreno malograansko drutvo koje
je bilo u vrlo otroj opreci prema seljakom krajikom drutvu, to je takoer usporavalo nacionalne integracione procese.
Prilog XXVIII
MIRNODOPSKI SASTAV KRAJIKIH REGIMENTI U 1808. GODINI
Uprava (Verwaltung)
Bojne jedinice (Feldtruppen)
tab
1 pukovnik (Obrist)
1 potpukovnik ( Obristlieutenant )
2 majora (Majore)
1 upravni kapetan
( Verwaltungshauptmann )
1 potporunik (Unterlieutenant)
2 auditora (Auditore)
1 auditor (Auditor)
1 prvi raunovoa
( Rechnungsfhrer erster)
1 drugi raunovoa (Rechnungsfhrer
zweiter)
1 voditelj zemljinih knjiga
(Grundbuchsfhrer )
1 regimentski autant porunik
(Regimentsadjutant Lientenant)
1 regimentski lijenik
( Regimentsarzt )
1 glavni lijenik ili nadlijenik
(Oberarzt)
6 lijenikih pomonika ili podlijenika
6 lijenikih pomonika ili podlijenika
(Unterrzte )
(Unterrzte)
6 c. k. vojnih pitomaca
(k. k. Cadeten)
3 konaara ili snabdjevaa
3 konaara ili snabdjevaa (Fouriere)
( Fouriere)
5 tapskih pisara (Stabschreiber)
1 regimentski bubnjar (Regimentstambour)
1 profoz ili nadglednik vojnog zatvora
(Profos)
8 (Hautboisten)
6 vodia (Fhrer)
1 profoz ili nadglednih vojnog zatvora
(Profos) (?)
4 zatitnika snabdjevaa
( Fourierschtzen)
3 sluge poluinvalida (halbinvalide
Privatdiener )
1 sluga invalid (ganzinvalider
6 sluga invalida (ganzinvalide
Privatdiener )
Privatdiener)
30
Kompanije
8 kapetana (Hauptleute)
4 potkapetana
(Capitnlieutenante)
12 natporunika (Oberlieutenante)
12 potpotrunika prve klase
(Unterlieutenante 1. Classe)
12 potporunika druge klase
(Unterlieutenante 2. Classe)
12 narednika (Feldwebel)
72 desetara (Corporale)
12 zatitnika snabdjevaa
( Fourierschtzen )
24 bubnjara (Tambours)
96 razvodnika (Gefreite)
12 sobara (Zimmerleute)
1920 pjeaka (gemeine Fouseliere)
240 strijelaca ili arkaa
( Scharfschtzen )
50 artiljeraca (Artilleristen)
36 sluga poluinvalida
(halbinvalide Privatdiener )
2570
4 upravna natporunika
( Verwaltungsoberlieutenante)
8 upravnih potporunika
(Unterlieutenante)
12 narednika (Feldwebel)
24 desetara (Corporale)
12 kompanijskih pisara
(Compagineschreiber )
96 razvodnika (Gefreite)
12 sluga invalida
(ganzinvalide Privatdiener)
198
Napomena: Vidjeti poglavlje Friedens- und Kriegsstand der Grenztruppen im

Verlaufe der dritten Periode seit der Formirung vom Jahre 1808. u: F. Vaniek,
Specialgeschichte
der Militrgrenze...
III, 280283, 288289.
Ureujui prekosavske krajike regimente nakon preuzimanja vlasti u njima
krajem 1809. godine, Francuzi se upoznaju i s regimentskim sastavom prije promjena u 1808. godini. Vidjeti: Tableau de l'Effectif
d'un Rgiment Croate form
de Deux Bataillons de douze Compagnies, d'aprs l'Ordonnance
Autrichien
1807., SHAT, C65 Juin 1810.
Krajike regimente su krupne vojne jedinice sa oko 2 500 oficira, podoficira, sereana i vojnika, tako da njihovo unutranje ureenje nije nimalo
jednostavno. Svojom sloenou ono svjedoi o razmjerima militarizacije
cijeloga krajikog drutva, odnosno o slojevitosti sistema drutvene prisile
koji je nesravnjiv sa sistemom drutvene prisile u Provincijalu.
Nikada se to ne bi smjelo izgubiti iz vida. Nesporno je da je krajika
sila moan inilac habsburkog apsolutizma u odnosu prema provincijalnoj
Hrvatskoj i Slavoniji, u odnosu prema provincijalnoj Ugarskoj, da je ona
moan inilac habsburke politike u Evropi. Meutim, ona svoje postojanje
nadasve temelji na stalnom, svakodnevnom sistemu drutvene prisile u samoj
Vojnoj krajini.
MIRNODOPSKI SASTAV REGIMENTI U VOJNOJ HRVATSKOJ

OD 1. JANUARA 1810. GODINE
Bojne jedinice
Privreda (conomie)
tabovi regimente i bataljona
1 pukovnik (Coionel)
1 pukovnik-major (Colonel-major)
2 komandanta bataljona (Chefs de
bataillons )
2 kapetana autanta majora
( Adjudants-majors capitaines )
1 ekonomski kapetan (Capitaine
d'conomie)
1 potporunik ekonomski autant
( Sous-lieutenant adjudant d'conomie)
2 auditora (Auditeurs)
1 auditor (Auditeur)
1 prvi raunovoa (1er Matre des
comptes )
1 drugi raunovoa (2e Matre des
comptes)
1 knjigovoa (Teneur de livres)
1 regimentski autant
(Adjudant de rgiment)
1 regimentski lijenik
(Chirurgien-major de rgiment)
1 lijeniki pomonik (Chirurgien
1 lijeniki pomonik
aide-major)
(Chirurgien aide-major)
podlijenika (Chirurgiens sous6 podlijenika (Chirurgiens
-aides majors)
sous-aides-majors)
6 vojnih pitomaca (Cadets)
(Fourriers)
(Fourriers)
5 tapskih pisara (crivains des
tats-majors)
1 glavni bubnjar (Tambour-major)
6 zastavnika ( Porte-drapeaux)
8 sviraa (Musiciens)
1 profoz ili naglednik vojnog zatvora
( Prvt )
6 sluga (Domestiques)
Kompani j e
8 kapetana zapovjednika
(Capitaines commandants)
4 potkapetana (Capitaines
lieutenants )
6 ekonomskih porunika
12 porunika (Lieutenants)
( Lieutenants d'conomie)
12 potporunika (Sous-lieutenants)
6 ekonomskih potporunika
12 zastavnika (Enseignes)
( Sous-lieutenants d'conomie )
12 starijih vodnika (Sergents12 ekonomskih starijih vodnika
-majors)
( Sergents-maj ors d'conomie )
72 vodnika (Sergents)
24 ekonomska vodnika (Sergents
d'conomie )
Prilog XXIX (nastavak)

96 desetara (Caporaux)
96 ekonomskih desetara (Caporaux

d'conomie )
12 kompanijskih pisara (crivains
des compagnies)
24 bubnjara (Tambours)
12 tesara (Charpentiers)
1920 strijelaca (Fousiliers )
240 lovaca (Chasseurs)
50 topija (Canonniers )
Napomena: Jedan koriteni izvor u izradi ovog pregleda je Pices B Tableau
a. Formation d'un rgiment croate, les officiers non compris i Tableau b.
Formation d'un rgiment croate, ayant deux bataillons, et chaque bataillon
six compagnies, d'aprs l'organisation du 1er janvier 1810, objavljen u knjizi
koju je napisao P. Boppe, La Croatie militaire (18091813). Les rgiments croates
la Grande Arme, Paris 1900, 162163. Drugi koriteni izvor je Marmontov popis (SHAT, C65, Septembre 1810). U njemu je stanje od 1. oktobra 1810. Radi
usporedijivosti sa stanjem u 1808. godini (prilog XXVIII) podaci su izloeni u
slinom redoslijedu.
P. Boppe nije uskladio dvije tablice te se podoficirski i vojniki inovi ponavljaju. Kod njega je navedeno da je svaka regimenta imala jednog Adjudant-major capitaine, a sigurno je da su bila dvojica. On takoer ne razvrstava
auditore i raunovoe, to su francuske vojne vlasti inile, kao i habsburke.
Uvrstio je Chirurgiens-majors de bataillon, to se drugim izvorima ne potvruje, a nije uvrstio Chirurgien aide-major i Chirurgiens sous-aides majors, koje
drugi izvori potvruju.
Umjesto pojma tesari (Charpentiers) kod Marmonta se upotrebljava
pojam pionirci (Sapeurs), a umjesto pojma Chasseurs, tj. lovci, koristi se
pojam Flanqueurs.
Prilog XXX
OFICIRI, PODOFICIRI, VOJNICI I SEREANI U MUKOM STANOVNITVU
REGIMENTI VOJNE HRVATSKE U 1811. GODINI (u postocima)
Oficiri
Podoficiri
Vojnici
Sereani
Ukupno
II
III
IV
VI
0,29
0,65
9,31
0,79
11,04
0,42
0,77
11,26
1,01
13,46
0,37
1,39
11,51
0,66*
13,92*
0,41
0,85
11,60
0,56
13,42
0,32
0,65
9,74
0,61
11,33
0,29
0,61
8,06
0,23
9,21
IVI
0,35
0,76
10,09
0,62
11,86
Napomena: Ovi podaci se temelje na nenaslovljenu popisu, bez datuma, koji je

pohranjen u Arhivu Slovenije (GIIP, fasc. 51, 286297). Potjeu najvjerojatnije iz
1811. godine. Vidjeti: Drago Roksandi, Jedan krajiki popis iz Vojne Hrvatske
(La Croatie militaire), Zbornik Centra za drutvena istraivanja 1(1983) 255262.
Broj sereana, koji u popisu nedostaje, preuzet je iz Marmontova popisa,
a na temelju njega je izraunat i ukupan broj mukaraca en activit de service
u Ogulinskoj regimenti.
RAZDIOBA MUKOG STANOVNITVA VOJNE HRVATSKE

EN ACTIVIT DE SERVICE U 1811. GODINI
506 oficira (2,91%)

1.174 podoficira (6,76%)
915 sereana (5,27%)
17.367 vojnika (85,06%)
Napomena: Vidjeti izvor iz priloga XXX.

Regimentski oficiri, podoficiri i vojnici u mirnodopskom razdoblju su
razvrstani u bojni sastav (Feldtruppen, tat militaire), a mogu biti i pekobrojni (surnumraires), tj. nerazvrstani. U ekonomskom ili upravnom
sastavu su oficiri, podoficiri, desetari, sluge i sereani, koji su posebna vrst
povlatenih graninih jedinica, rasporeenih du kordona. (Vidjeti priloge
XXVIIIXXXI.)
Razvrstani oficiri mogu biti u zapovjednitvu regimente ili na dunostima u bataljonima i kompanijama. Isti je sluaj i s podoficirima, ali i s vojnicima, ako su na nekim posebnim dunostima. Iako je sastav svih regimenti
isti, dakako, brojnost ljudstva u njima je razliita jer su nerijetko nejednako
popunjene. Zadrat emo se na primjeru I banske regimente, odnosno Pete
po redoslijedu pod francuskom vlau. Po koritenom popisu iz 1811. godine,16 u njezinih dvanaest kompanija (emernica, Vranovina, Glina, Maja,
Klasni, Mali Gradac, Kraljevani, Gora, Stankovac, Bovi, Lasinja i Vrginmost) ivjelo je 47 448 stanovnika, tj. 24 536 mukaraca i 22 912 ena.
Upisana su bila 62 oficira, 113 podoficira te 2 250 desetara i vojnika u
dva bojna bataljona te 17 oficira, 47 podoficira i 141 desetar i sluga, pored
150 sereana u kordonskoj emernikoj kompaniji, u ekonomskoj, odnosno
upravnoj slubi.
Budui da nam je poznat broj desetara u obje slube, bilo ih je po 96
(prilog XXIX), krajinicima je u vrijeme nastanka popisa svakodnevno zapovijedao 431 oficir, podoficir i desetar, a taj se broj poveava sa sereanima na 581 osobu. Toliki broj duebrinika, a treba mu pribrojiti i znatan
dio ekstrapersonala, drutvene odnose u ovoj regimenti, kao i u Vojnoj
krajini openito, ini duboko razliitima od drutvenih odnosa u Provincijalu.
Podoficiri i desetari su kima krajikog sistema u ovom razdoblju. Svojim nainom ivota jedva su se razlikovali od ostalih krajinika, ali ih zato
njihov drutveni poloaj izdvaja iz krajike drutvene osnove u manjoj ili
veoj mjeri, a oni sami su drutvena osnova sistema krajike prisile.
Od militarizacije, otkako su nestali narodni oficiri, podoficiri nisu imali
gotovo nikakve mogunosti da postanu oficiri. Meusobno ih je dijelila gotovo nepremostiva razlika.
Takva mogunost se u naelu otvarala podoficirskim sinovima, ali nisu
brojni sluajevi u kojima se to i dogodilo u ovom razdoblju, naroito ne u
starijoj Hrvatskoj krajini, koje su dio i prekosavske regimente. Povijesno
oblikovana vojna raslojenost drutva je u njoj u mnogo veoj mjeri proimala drutvenu raslojenost nego to je to bio sluaj u novijoj Slavonskoj i
Banatskoj krajini.
U vremenu o kojem raspravljamo, 506 oficira pokriva 885 sela Vojne
Hrvatske. Budui da je dio krajikih oficira tada, kao i u bilo kojem drugom
razdoblju, stranog porijekla, budui da ih je znatan dio srodnika, u sluaju
kada su domaeg porijekla, bez posebnih izraunavanja moe se zakljuiti da
je mali broj kunih zadruga iz kojih oficiri potjeu. Drutveno raslojavanje
krajinika na prijelazu stoljea time je zaotrenije. Ono je jo zaotrenije
meu krajinicima Srbima u usporedbi s krajinicima Hrvatima. Za razliku
od oficira, podoficiri ive u svojim kunim zadrugama. O stupnju njihove
povlatenosti svjedoe odredbe Osnovnoga krajikog zakona iz 1807. godine.
Kada je u pitanju besplatna rabota i otkup od nje, osloboeni su:
Kuche, koje za sluxbu posve vech neprikladne, proste, illi doljne Officire
imadu, po istoj primjeri, kakogod kuche bash sluxechih upisatih Prostih, illi doljni Officirah .. .17
Istu takvu povlasticu uivaju i sereani:
Kuche Kordonskih Seressanah (Cordons-Szeressaner) od svega njihovoga
Imanja, kojega posiduju.18
Meutim, kada su u pitanju runa i vozna plaena rabota, povlastice su
ogranienije:
Za sebe sobstveno, i josh drugu Glavu u kuchi, i za jedan Komad vozne
Marve osloboeni su Shtabski, i Kompaniski pisari, Sluxechi Unterofficiri,
Tamburi, Furirshici, i ostali sluge, Sereshanski Harambashe, Vice Harambashe
i prosti vojniki itd.19
Nijedna spomenuta skupina nije osloboena od gruntske Dache:
... svaki zemljoderxac u Granici... duxan jest dachu u gotovima novci u
granicsarsku kasu poloxiti, koja po velikochi i dobroti Grunta, i po primjeri ostalih duxnostih Gazde, izmirita jest.20
Ograniene povlastice, koje u nekim sluajevima ne obuhvaaju ni cijelu
kunu zadrugu, dovoljno su djelotvorne da raslojavaju, podvajaju krajiku
drutvenu osnovu, a da sutinski ne dovode u pitanje ni u jednom sluaju
narav krajikog podlonitva.
Extra-Personnel je vrlo raznorodna drutvena skupina u Vojnoj krajini u kojoj se najjasnije zrcale proturjeja koja nastaju iz nunosti da se
krajiko drutveno raslojavanje ograniava s vojnim potrebama.
U drugoj polovini XVIII stoljea bilo je nemogue sprijeiti drutveno
raslojavanje u Vojnoj krajini i zamrznuti ga u skladu sa zamiljenim mo-
delom drutvenih odnosa. Stvaranje vojnih komuniteta najvei je otklon u

tom smislu. Meutim, oni su bar uvjetno izvan krajikog ureenja, odnosno
izvan krajikog drutva. Extra-Personnel je u njima.
Militarizacija krajikog drutva bila je nerazluiva od njegove modernizacije. Dakako, nije ju bilo mogue ograniiti samo na vojna pitanja. Ona je
imala svoje privredne i kulturne vidove. Bila je globalna u razmjerima krajikog drutva.
Krajiko drutvo je jo manje nego ranije, prije militarizacije, moglo
ostati podvojeno na seljake ratnike u njihovim kunim zadrugama i razne
vrste i stupnjeve krajikih zapovjednika. Osim klera, sve su mu potrebniji
bili uitelji. Brojni obrti bili su u sve izravnijoj vezi s potrebama krajikog
sistema. Prosvijeeni apsolutizam, naroito u svome vojnokrajikom izvoenju, nezamisliv je bez niza javnih, odnosno dravnih zanimanja i zvanja.
Vojnoj krajini je postupno trebalo sve vie umara i carinika, potara i veterinara, pisara, ali i nadzornika odmotavaonica svilenih ahura, isto tako
kao i radnica u tim odmotavaonicama. Extra-Personnel je doista najprikladniji naziv za njih.
Teko je ustanoviti kada se javlja. Nesporno je da se u obliku u kojem
ga zatiu francuske vojne vlasti 1809. godine razvio poslije ukidanja kantonalnog sistema.
Kako su francuske krajike vlasti od samoga poetka bile prisiljene
voditi politiku najstroe tednje u izdacima, nije teko razumjeti njihov oaj
kada su shvatile da redovno trebaju plaati uvara mjernih uzoraka ili babice, na primjer (Prilozi XXXIIXXXIII). Dakako, Extra-Personnel je
imao tek dijelom ujednaen sastav u svih est regimenti Hrvatske vojne krajine koje su prele pod francusku vlast. Razvojne potrebe regimente i njezina prirodna sredina uvjetovali su dosta velika odstupanja u sastavu ove
skupine od regimente do regimente.
U prijelaznom razdoblju 1809/1810. godine francuskim vojnim vlastima
nije bilo jednostavno ustanoviti kojim zanimanjima i zvanjima raspolau
pojedine regimente.21
Pojedini poslovi kojima se bavilo ljudstvo u ovoj skupini bili su objedinjeni u granicama brigade, kao to je to sluaj sa zidarima, dok su neki
drugi bili objedinjeni u granicama cijele Vojne Hrvatske, na primjer nadzornitvo graevina, nadzornitvo kola, nadzornitvo carina itd.22
Raspoloiva graa u vezi s ovom skupinom ne ostavlja mjesta dvoumljenju. Ona je proirivana samo u sluajevima krajnje nude, neovisno o dosta
izraenoj birokratskoj naravi njezina drutvenog bia. Politika prihoda i rashoda regimenti, kao i narav krajikoga drutva onemoguavale su pretvaranje ove skupine u nukleus irega drutvenog raslojavanja u krajikom drutvu, posebno u razmjerno zaostaloj Vojnoj Hrvatskoj.
Extra-Personnel su u velikoj mjeri sainjavali umirovljeni krajiki oficiri i podoficiri, tj. ljudi koji su zbog ranjavanja ili starosti morali napustiti svoja mjesta, a koje se eljelo potedjeti povratka u njihove kune
zadruge.23 Sudei prema istom izvoru, mjesta su redovito dobivali ljudi koji
su porijeklom iz Vojne Hrvatske.
Takva politika krajikih vlasti razumljiva je kada se ima na umu da su
im na pretenom broju mjesta trebali izrazito pouzdani ljudi. Ipak, obnova
ove skupine iz umirovljenih krajikih zapovjednika je prije svega posljedica
straha krajikih vlasti od znatnijega drutvenog raslojavanja, od moguih
drutvenih promjena. Otklon od ozakonjenoga modela drutvenih odnosa
EXTRA-PERSONNEL U JEDNOJ HRVATSKOJ I JEDNOJ BANSKOJ

REGIMENTI 1. JANUARA 1810.
Hrvatska
Banska
regimenta
regimenta
x
Katoliki arhiakon
x
Katoliki upnici
x
x
Uitelji
X
Pomonici uitelja
X
Poduitelji
X
Upravitelji kola
X
Uiteljica djevojake kole
X
Zidari
X
Zidarski djetii
X
Tesari
X
Tesarski djetii
x
Upravitelji uma
x
X
Nadzornici uma 1. klase
x
X
Nadzornici uma 2. klase
x
umari 1. klase
x
umari 2. klase
x
umari 3. klase
x
umari 4. klase
X
Zapovjednici obalske strae
X
Obalski straari
X
Sereanske starjeine
X
Sereani
X
Sereanske starjeine u slubi na sanitarnom
X
kordonu
X
Poreznici vinskih nameta 1. klase
X
Poreznici vinskih nameta 2. klase
X
Nadzornici vinskih nameta
X
Carinici
X
X
Carinski slubenici
X
Mostarinari
X
Laa,ri
X
Upravitelj lazareta
X
Nadzornik lazareta
X
uvari lazareta
X
pijuni
X
uvar mjernih uzoraka
X
Babice
X
X
Veterinari
X
X
Pisari
X
Potari
X
X
Navija sata (Homme charg monter l'horloge)
X
Nadzornici dudova
X
Nadzornici odmotavaonica svilenih ahura
X
Radnice u odmotavaonicama
Napomena: Izvor je P. Boppe, nav. dj., 165166.
EXTRA-PERSONALIS U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE 1. OKTOBRA

1810. GODINE
Ekstrapersonal
KATOLIKO SVEENSTVO
Arhiakoni
upnici
Kapelani
PRAVOSLAVNO SVETENSTVO
Protoprezviteri
Parosi
Kapelani
akoni
UITELJI
Naduitelji
Poduitelji
GRAEVINSKO OSOBLJE
Graditelji
Zidari
Tesari
UMARSKO OSOBLJE
Upravitelji
umari
umari-konj anici
umari-pjeaci 1. kl.
umari-pjeaci 2. kl.
umari-pjeaci 3. kl.
Sumari-pjeaci 4. kl.
SKLADITARI DRVA
Slubenici
Nadzornici
Sereanske starjeine
Sereani
VINSKI POREZNICI
1. poreznici
Nadzornici
2. poreznici
1. nadglednici
2. nadglednici
Harambae
Sereani
POTARI
CESTARI I MOSTARI
Slubenici
Sereani
UKUPNO
II
III
IV
17
1
2
26
2
21
1
18
4
8
3
1
8
4
3
98
15
2
17
29
1
15
13
3
13
13
1
25
20
2
1
28
22
2
11
128
135
20
1
2
1
3
1
3
5
3
2
7
10
19
24
12
1
24
24
24
12
25
13
24
12
1
1
1
2
122
74
1
1
2
2
2
10
26
1
1
1
1
2
4
8
4
1
2
4
8
3
3
5
6
13
24
45
105
3
30
38
16
1
2
2
9
25
1
2
9
29
1
1
1
12
2
3
2
20
2
10
25
VI
4
5
3
32
1
1
1
1
1
1
1
2
12
1
1
14
3
1
3
217
1
3
223
1
4
3
5
142
4
7
125
4
7
111
146
IVI
1
1
1
1
1
3
26
16
10
22
934
Napomena: Tabela je prenesena iz Marmontova

popisa (SHAT, C65, Septembre
1810), s nekim preinakama u razvrstavanju podataka. Pravoslavno svetenstvo je u
popis uvrteno kao prekobrojno (surnumraire) jer prihode ostvaruje drugaije
nego katoliko sveenstvo, odnosno kao ekstrapersonal openito. Inae, izvorno
je pregled pravoslavnog svetenstva vrlo nejasan, broj graditelja (architectes)
pogrean, dok su svi ostali podaci tano zbrojeni.
izvan vojnih komuniteta, u osnovi krajikoga drutva morao je biti sveden
na najmanju moguu mjeru. Ograniena modernizacija krajikog drutva
bila je jedno od izvorita njegove razvojne stagnacije, sutinski njegova
nazatka.
DEAGRARIZACIJA I URBANI NUKLEUSI
Iako krajem XVIII i poetkom XIX stoljea ogromna veina stanovnitva

Hrvatske i Slavonije privreuje u naturalnom kunom (preteno zadrunom)
i seoskom gospodarstvu, koje se osniva na tropoljnom ratarstvu i na ekstenzivnom stoarstvu (Biani), kako u Provincijalu tako i u Vojnoj krajini,
duboke drutvene razlike izmeu jednoga i drugog dijela Hrvatske i Slavonije
vrlo su uoljive ba u tokovima deagrarizacije i oblikovanja urbanih nukleusa. Prijelaz iz feudalnog drutva u graansko neusporedivo je bri u Provincijalu nego u Vojnoj krajini. Dakako, nuna su brojna komparativna istraivanja da bi se narav provincijalno-krajikih razlika objasnila. Ostat emo
u krugu otvorenih pitanja u vezi s deagrarizacijom i urbanim nukleusima u
prostoru Vojne Hrvatske.
U samoj kui se proizvodi uglavnom sve, kae Biani, to treba za ivot:
hrana, odjea, obua, sredstva za rad i t. d. Strunjaci nabrajaju u naturalnoj
kunoj zajednici nekoliko desetaka, pa ak i stotinjak rudimentarnih grana obrta.
No ti su obrti nerazvijeni, neizdiferencirani od agrikulture, i rade se s veoma primitivnim oruem. Njihove je elemente mogue nai u seljakoj kui 18. i 19. stoljea iz dva razloga. Jedan je veoma niski standard ivota, s malim potrebama i
primitivnim zahtjevima, koje je mogue zadovoljiti primitivnim proizvodnim sredstvima. Tonije reeno: upravo zbog malih je proizvodnih snaga i standard tako
malen, a potrebe niske. A drugi je razlog, to u gospodarstvu tako male produktivnosti rada i velike feudalne eksploatacije, kao to je ekstenzivna kmetska i graniarska agrikultura, mora za obavljanje poljodjelskih posala u kui biti velik
broj ukuana, koji se onda mogu uposliti u preradi sezonski ili privremeno. To
omoguuje izvjesnu podjelu rada u kui, koja je zametak kasnijem odvajanju
obrta od agrikulture.1
Dakle, lan 42. Osnovnoga krajikog zakona iz 1807. godine u tom je
smislu u savrenom skladu sa zbiljom seljakoga drutva u Vojnoj krajini:
Granicsari mogu pokraj zemljedilstva, i sve druge pravicsne poslove tirati,
ako to samo slideche Uredbe za korist sluxbe, i Granice odlucsene nezabranjuju.
Ve sljedei, 43. lan iskljuuje bilo kakve promjene u podjeli rada
koje bi mogle ugroziti krajiko drutvo, tj. dovesti u pitanje nain proizvodnje koji je pretpostavka njegova postojanja:
Zanate, koji nisu u Granici rufet ski (cehovski D. R.), moxe svaki Granicsar brez obzira naucsiti, i poslovati, ako samo zbog toga kuchni posao nije
zapushten. Ali naucsiti onaj zanat, koji rufetski jest, i Csovika izkljucseno zabavlja, mogu Regemente samo onoj granicsarskoj dii dopushtenje dati, koja vojnu
sluxbu,*i teshke kuchne poslove podnieti nisu vridna.
Naucsenje teshkih Granici potrebitih zanatah moxese i podpuno zdravoj dii,
osobito iz velikih, ali siromashnih kuchah dopustiti; samo svagda pod tom duxnostom, da oni u Granici ostanu, i naucseni zanat ondi tiraju.
Cehovsko ureenje zanatstva u Vojnoj krajini dovreno je u drugoj

polovini XVIII stoljea. Svi zanati na podruju jedne generalne komande
ujedinjeni su u jedan ceh. Privilegije ceha Karlovakog generalata proglaene su 1767. godine, a privilegije bansko-krajikog ceha 1773. godine.2 Dakle,
jednoobraznost militarizacije nije mogla mimoii ni krajiko zanatstvo. U
vrijeme kada se u dijelovima Habsburke Monarhije otvaraju pitanja preobrazbe cehova, pa i njihova ukidanja u sluajevima koji su u vezi s razvojem
manufakturne proizvodnje, u Vojnoj krajini se stvaraju cehovi po prvobitnom obrascu kojim se ujedinjavaju zanatlije razliitih zanimanja, dakako, pod
jakim nadzorom vojnokrajikih vlasti.
Zanatska proizvodnja, neovisno o tome da li je cehovska ili izvancehovska, zadovoljava u najveem broju sluajeva mjesne potrebe. Njezino
trite malokad prelazi granice regimente. Ako se to i deava, malokad prelazi granice podruja pojedinih generalnih komandi.
U kojoj je mjeri zanatstvo inilac razvoja robno-novanih odnosa u Vojnoj krajini u ovo vrijeme, posebno u prostoru Vojne Hrvatske, vrlo je teko
rei. Zatvoreni sistem privreivanja, u kojemu je ono nadasve inilac unutranje ravnotee, perpetuiranja sistema, pouzdanije upuuje na pretpostavku
o njegovoj preteno naturalnoj prirodi, bar kada je rije o izvancehovskom
zanatstvu.
Pitanje je u uskoj vezi s razvojem trgovine. U 1764. godini trgovine su
povlastice dobili Gospi, Otoac, Brinje, Ogulin, Bjelovar, Kostajnica, Koprivnica i Ivani.3 Kada je 1779. godine proglaen Communitten-Regulativ,
veina ovih mjesta (Koprivnica je poseban sluaj!) nije uspjela osigurati povlastice vojnog komuniteta, odnosno urbanizirati svoju drutvenu sredinu.
Neuspjeh je to izrazitiji to su u svim sluajevima krajiko-upravne potrebe
olakavale, ak poticale urbanizaciju.
Drugaije nije moglo ni biti sve dok se za ogromnu veinu krajikog stanovnitva nije ni postavljalo pitanje izlaska iz naturalne privrede.
Poetkom XIX stoljea u prostoru Vojne Hrvatske status vojnog komuniteta imaju samo Senj, Karlobag, Petrinja i Kostajnica, s tim to je Senj
od 1809. do 1813. godine, pod francuskom vlau, osloboen krajikog podanitva.
Sva tri, odnosno sva etiri ova mjesta na rubu su krajikog prostora, to
nesumnjivo upuuje na zakljuak da je njihov razvoj u odreenoj mjeri u
vezi s iniocima koji neposredno potjeu izvan krajikog drutva. Uostalom,
ni u kasnijem se razdoblju u unutranjosti Vojne krajine juno od Save nije
uspio razviti nijedan vojni komuni te t!
Rubni poloaj je vojne komunitete nesumnjivo inio otvorenijima prema
robno-novanim tokovima razmjene, iako su u tome njihovi vlastiti proizvodni uinci imali manje udjela od potreba tranzitne trgovine.
Ba zbog tako velike ovisnosti o tranzitnoj trgovini, u kojoj je razmjena
izmeu panonskog i jadranskog prostora samo jedan relej ak i za vojne
komunitete u Gornjoj krajini, konjunkturalne promjene su znatno utjecale
na napredak, odnosno na nazadak svakoga pojedinog meu njima (Prilog
XXXIV). Razdoblje napoleonskih ratova jedan je od klasinih primjera u
tom smislu.
Ipak, razlika izmeu gradskog i seljakog drutva u prostoru Vojne
Hrvatske na prijelazu XVIII u XIX stoljee je duboka unato spomenutim
ogranienjima. Zanatstvo i trgovina su u vojnim komunitetima u pretenom
broju sluajeva odvojeni od poljoprivrede.
Potreba da se raspolae to je mogue veom vojno-krajikom silom

svela je raspoloivo iskoristio zemljite vojnih komuni teta na najmanju moguu mjeru (Prilog XXXV).
Stoni fond je takoer bio vrlo oskudan. (Prilog XXXVI). Razumljivo je
da su i poljoprivredni prinosi bili oskudni. Jedva da je koja kultura bila
iznimka (Prilog XXXVII).
Odvojenost zanata i trgovine od poljoprivrede potvruje se i veliinom
porodica u vojnim komunitetima, koje su preteno malobrojne, inokosne
(Prilog XXXVIII), kao i malim brojem djetia, egrta i slugu u odnosu
prema broju zanatlija i trgovaca prema podacima u Prilogu XXXIX.
Kako se u vojnim komunitetima sustjeu i krajika uprava, kolstvo,
zdravstvo itd., njihova urbana narav je veoma naglaena u odnosu prema
seoskoj okolini. Sasvim je nevano to nije mali broj sela koja imaju isto
toliko stanovnika kao i vojni komuniteti, odnosno to su ak i naseljenija
od njih.
Oprekama u nainu proizvodnje i nainu ivota se u stanovitoj mjeri,
razliitoj od komuniteta do komuniteta, pridruuju i etnike opreke, jer je
u njima dosta stanovnitva koje nije ni hrvatskog ni srpskog porijekla.
Petrinja je jedini vojni komunitet u Gornjoj krajini koji je bio u isto
vrijeme i sredite taba jedne od regimenti, 2. banske. Sva ostala sredita
tabova takoer su imala urbane nukleuse u manjoj ili veoj mjeri. Meutim,
u manjoj mjeri su ih oblikovali zanatstvo i trgovina, a u veoj mjeri upravne
potrebe krajikih vlasti. Ni jedno od tih mjesta nije moglo ostvariti godinje
prihode kojima bi se moglo otvoriti pitanje stjecanja statusa vojnog komuniteta. Ipak, kao trgovita su imali nezamjenljivo znaenje u krajikom drutvu (Prilog XL).
Dakako, zanatlije i trgovci su bili rasuti i u nizu drugih mjesta u Gornjoj krajini, kao to su i krajike upravne potrebe u najirem smislu oblikovale urbane nukleuse u stanovitom broju kompanijskih sredita. Ipak,
krajem XVIII i poetkom XIX stoljea poljoprivredna i seljaka priroda
tih naselja nije bila promijenjena.
Biani je izraunao, najvjerojatnije se koristei Hietzingerovim podacima, da je 1817. godine u etiri karlovake regimente jedan zanatlija dolazio
na 406 ljudi, u dvije banske i dvije varadinske na 127 ljudi, a u tri slavonske
na 95 ljudi. Istovremeno je u hrvatskom Provincijalu jedan zanatlija dolazio
na 89 ljudi.4
U cijeloj Vojnoj krajini u to doba u cehove ni izdaleka nisu upisani samo
izueni majstori. Brojni meu njima su Pfuscher, tj. samouci, to najbolje
govori o prirodi izdvajanja zanata iz poljoprivrede krajem XVIII i poetkom
XIX stoljea. Takvo stanje je bilo mogue samo sankcionirati u Osnovnom
krajikom zakonu:
. 44. U Napridak Regemente, dok moguche bude, za rufetske zanate samo rufet ske Majstore popisivati imadu. Ali dokle takovi dosta neimade, moraj use i
nerufetski za njihov zanat popisati, i takovi derxati nishtanemanje rufetskim
Majstorom...
Ogranienu diferenciranost zanata od poljoprivrede potvruju i Demianovi podaci o rasprotrtosti zanatlija u regimentama i vojnim komunitetima
Petrinja i Kostajnica.5 Iako nije navedena godina iz koje potjeu podaci o
zanatlijama u regimentama, najvjerojatnije je to 1803, tj. godina iz koje
potjeu podaci o zanatlijama u Petrinji i Kostajnici (Prilog XLI).
KRETANJE BROJA STANOVNIKA VOJNIH KOMUNITETA GORNJE KRAJINE

POETKOM XIX STOLJEA
1802.
1807.
2744
955
1888
1017
6 644
2 800
1000
2 853
1108
7 761
Komunitet
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
Ukupno
1817.
2 382
643
3 084
1144
7 253
Napomena: Podaci za 1802. i 1807. godinu

objavljeni su u J. A. Demiana (Statistische
Darstellung..28), a za 1817. godinu kod
C. B. Hietzingera (Statistik.., IIa 408, 410,
416, 417)
Nakon 1802. godine 949 stanovnika Petrinje su krajiku jurisdikciju zamijenili
jurisdikcijom vojnog komuniteta (Hietzinger, isto mj.).
Petrinja
Senj
Kostajnica
Karlobag
Ukoliko se broj stanovnika u vojnim komunitetima u 1802. godini smatra baznim (100%), procentualno se mijenjao u 1807. i 1817. na sljedei nam:
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
Ukupno
102,04% (1807)
100,50
151,11
108,95
116,81
86,81 (1817)
64,62
163,35
112,49
109,17
Komunitet
Procentualni udio stanovnika pojedinog

vojnog komuniteta u ukupnom stanovnitvu vojnih komuniteta u 1802 (1), 1807
(2) i 1817 (3) prikazuju naredni podaci:
5 Vojna Hrvatska I
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
41,30
14,98
28,42
15,30
36,08
12,88
36,76
14,28
32,84
8,87
42,52
15,77
ISKORISTIVO ZEMLJITE VOJNIH KOMUNITETA GORNJE KRAJINE

POETKOM XIX STOLJEA
Komunitet
1802 (?)
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
Ukupno
107 Joch
1 089
480
1 676
1817.
98 Joch
2 781
600
3 481
930 Q. Klafter
1468
1249
279
Napomena: Podaci za prvu navedenu godinu su objavljeni kod J. A. Demiana

{Statistische Darstellung..., 56), a za drugu kod C. B. Hietzingera {Statistik...,
IIa 408, 410, 416, 417). Usporedivost podataka za ove dvije godine sporna je zato
to se u prvom sluaju izriito kae da je rije o veliini nutzbringenden Bodens, a u drugom se kae da je rije o aller Grundstcke der Stadt, o der
Grundbesitz der Communitt i si.
Ako se procentualni udio stanovnika pojedinih vojnih komuniteta u ukupnom
stanovnitvu vojnih komuniteta u 1802. godini usporedi s procentualnim udjelom
iskoristivoga zemljita svakoga od njih u ukupnom iskoristivom zemljitu vojnih
komuniteta, dobivaju se sljedei podaci:
Stanovnitvo
Zemljite
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
41,30
6,38
14,98
28,42
64,98
15,30
28,64
1
U 1802. godini na jedno jutro (Joch) iskoristivog zemljita u Senju je u prosjeku ivjelo 25,64 stanovnika, u Petrinji 1,73, a u Kostajnici 2,11 stanovnika.
Dok Senj, kao ni Karlobag, uope nije imao oranica (Ackerland), Petrinja ih
je imala 677 Joch 400 Q. Klafter, tj. 62,19% iskoristivoga zemljita, a Kostajnica
389 Joch 1.164 Q. Klafter, tj. 81,19*/o iskoristivoga zemljita, kao to je to nie
prikazano :
Uostalom, razvoj zanatstva ni izdaleka nije bio linearno-progresivan. Dapae! Senj je 1803. godine imao 230 Handwerker und Knstler, a 1817.
svega 85, Karlobag ih je u prvoj navedenoj godini imao 43, a u drugoj 16,
Petrinja u prvoj 328, a u drugoj 310 te Kostajnica 109 u prvoj i 92 u drugoj.6
Vrsta stoke
Petrinja
Kostajnica
64
240
29
155
50
15
177
9
95
6
58
Volovi
Krave
Telii
Konji
Ovce
Koze
Svinje
Napomena: Teko je nekritiki prihvatiti

ove Demianove podatke (Statistische
Darstellung..., 85, 87, 89, 90), ako ni zbog
ega drugog, onda zbog tvrdnje da u
Kostajnici nema ni ovaca, ni koza, ni
svinja!
Kako su prema podacima iz popisa u
1817. godini, koje donosi Hietzinger, petrinjski komunitet naseljavale 619 behauste Familien i 80 unbehauste, a
kos tajniki 202 behauste i 76 unbehauste, jasno je, ak ako je stoni fond
do 1817. godine obogaen, a to je gotovo
nemogue jer je to gladna godina, da
oba komuniteta oskudijevaju stokom.
Prilog XXXVII
POLJOPRIVREDNI PRINOSI U PETRINJI, KOSTAJNICI I SENJU
1801. GODINE
Komunitet
Penica
Petrinja
Kostajnica
417
223
Halbfrucht
Jeam
90
23
Zob
Proso
Kukuruz
129
___
390
1200
(Teinska mjera: Pressburger Metzen)
Komunitet
Livade
Sijeno
Prosjeni
prinosi
Petrinja
Kostajnica
Senj
151
49
33
456
270
240
3,02
5,51
7,27
Livadne povrine (mjera : Joch)

i prinosi sijena (mjera: Zentner) bili su slijedei:
Petrinjani su imali najvee vonjake i povrtnjake, ak 118 6/8 jutara (Joch),

dok su Kostajniani raspolagali sa 47 4/8, a Senjani s 5 5/8 jutara.
U spomenutoj godini Petrinjani su dobili 395 akova (Eimer) rakije, a
Kostajniani 170.
Petrinjani su imali i najvee vinograde. Dok su njihovi imali povrinu 82
3/16 jutara, senjski su zapremali 68 945/1 600 jutara, a kotajniki 50 625/1 600
jutara.
Petrinjani su iste godine dobili 1476, Senjani 610, a Kostajniani 920 akova
(Eimer) vina.
Napomena: J. A. Demian, Statistische Darstellung..., 71-72, 74, 7680.
PORODICE U VOJNIM KOMUNITETIMA GORNJE KRAJINE

PREMA POPISU IZ 1817. GODINE
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
10
5
3
3
423
164
655*
233*
298
105
619
297
49
1024
317
1449
590
1232
326
1538
2 256
643
2 987
1144
202
80
76
612
Napomena: U koloni 1 su erarske zgrade, u koloni 2 su opinske zgrade, u koloni

3 su privatne zgrade, u koloni 4 su porodice koje posjeduju kuu, u koloni 5 su
porodice koje ne posjeduju kuu, u koloni 6 je muko stanovnitvo, u koloni 7 je
ensko stanovnitvo, a u koloni 8 je ukupno domae (einheimische) stanovnitvo.
U podacima za Petrinju i Kostajnicu ne razlikuju se zgrade prema vlasnitvu. (x)
Vidjeti : C. B. Hietzinger, Statistik..., IIa 408, 410, 416, 417.
Procentualni udio porodica koje ne posjeduju kuu (unbehauste Familien)
prema navedenom popisu je:
Senj 49,92%
Karlobag 31,82%
Petrinja 11,44%
Kostajnica 27,34%
Prosjeni broj lanova porodica prema navedenom popisu je sljedei:
Senj... 3,79
Karlobag ... 4,18
Petrinja ... 4,27
Kostajnica... 4,12
Napomena: Odvajanje zanata i trgovine od poljoprivredne proizvodnje u vojnim
komunitetima uvjetovalo je raspad zadrunog gospodarstva i stvaranje porodica
koje su prosjenim brojem lanova dva do etiri puta manje od prosjenog broja
lanova kunih zadruga u regimentama Gornje krajine u isto vrijeme.
Procentualni udio unbehauste Familien u pojedinim vojnim komunitetima u
njihovu ukupnom broju:
Senj 59,16%
Karlobag 9,76%
Petrinja 15,94%
Kostajnica 15,14%
Ukupan broj je pao sa 710 na 503, tj. na 70,85% u 1817. u odnosu na 1803.
godinu. Drastinost pada naroito je vidljiva u procentualnom iskazu. U
Senju se taj pad zaustavlja najnie, na 36,96%, u Karlobagu na 37,21%, u
Petrinji se zaustavlja ve na 94,51%, a u Kostajnici 84,40%.
U kojoj mjeri su se ugroene zanatlije iselile iz prostora prekosavske
Vojne krajine, u kojoj mjeri su se prestale baviti zanatima i vratile poljo-
ZANATLIJE I TRGOVCI U VOJNIM KOMUNITETIMA

1817. GODINE
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
Ukupno
85
16
310
92
503
82
9
50
69
210
21
5
4
30
GORNJE KRAJINE
61
2,74
104
18
183
3,46
8,94
3,89
Napomena: U koloni 1 su zanatlije, u koloni 2 trgovci i sitniari, u koloni 3

gostioniari (oigledno bez podataka o senjskim gostioniarima), u koloni 4 djetii, egrti i trgovaki pomonici, a u koloni 5 je iskazan odnos izmeu zbroja
zanatlija i trgovaca i zbroja djetia, egrta i trgovakih pomonika. Vidjeti: C.
B. Hietzinger, Statistik..., IIa 408, 410, 416, 417.
Procentualni udio zanatlija (I), trgovaca (II) i djetia, egrta i trgovakih pomonika (III) u pojedinim vojnim komunitetima u njihovu ukupnom broju:
Senj
EU Karlobag
B i Petrinja
H i Kostajnica
II
III
16,90
3,18
61,63
18,29
39,05
4,28
23,81
32,86
33,33
56,83
9,84
privredi, na koje druge naine su nestale, jo uvijek nije mogue objasniti na egzaktan nain. Uostalom, ovoga trenutka to nije ni bitno jer je cilj
bio upozoriti na proturjenosti u razvoju zanatstva krajem XVIII i poetkom
XIX stoljea, odnosno na nunost da ih se istrauje u njihovu odnosu prema
poljoprivredi.
TAPSKA MJESTA U GORNJOJ KRAJINI 18161818. GODINE

tapsko
mjesto
Gospi
Otoac
Ogulin
Slunj
Glina
176
81
261
414
183
994
409
190
1016
823
373
2 010
226
441
476
917
29
15
12
16
7
1
7
8
2
95
25
Napomena: Podaci za Gospi i Ogulin su iz 1816, za Otoac iz 1817, a za Glinu iz

1818. godine.
U koloni 1 je podatak o broju kua, u koloni 2 o broju mukaraca, u koloni
3 o broju ena, u koloni 4 o ukupnom einheimische stanovnitvu, u koloni 5 o
broju zanatlija, u koloni 6 o broju trgovaca i sitniara, u koloni 7 o broju gostioniara, a u koloni 8 o broju djetia, egrta i trgovakih pomonika.
Vidjeti: C. B. Hietzinger, Statistik..., IIa, 413, 417.
Slini podaci mogli bi se navesti i za trgovinu. Moda je najuvjerljiviji
primjer karlobakih trgovaca. U jednoj od nekoliko prvih godina XIX stoljea ima ih 60, a 1817. godine zabiljeena su samo devetorica.7 U 1802. godini karlobaki trgovci su raspolagali samo sa 28 brodica (Braquen). U
prometu su bile i dvije erarne lae.8 Iako nema podataka o broju brodica u
1817. godini, uope ne treba sumnjati da se taj broj smanjio poslije brojnih
nedaa koje su se u meuvremenu zbile, naroito u razdoblju od 1809. do
1813. godine. Brojnim nestalim trgovcima trgovina je bila dopunsko zanimanje i u vrijeme opeg pada trgovakog prometa oni su se njome jednostavno prestali baviti.
Takvo rubno bavljenje trgovinom oigledno nije nita neobino ni u
Senju. U sluaju ovoga grada uoljiv je svojevrstan paradoks, ako podaci
nisu sporni. Naime, u 1802. godini u gradu su zabiljeena 33 trgovca, a 1817.
godine ih je ak 82, unato opem razvojnom nazatku Senja.9 Neovisno o
kakvim se promjenama radi, bitno je da su to i 1802. godine mahom sitni
trgovci, to dokazuje njihov raspoloivi trgovaki kapital (Prilog XLII).
Podaci koji su prikupljeni u popisima 1816. i 1817. godine omoguavaju
uvid u brojnost trgovaca i sitniara u etiri karlovake i dvije banske regimente, u komunitetima i izvan njih (Prilog XLIII).
Uoljiva je vea gustoa i povoljnija raspodjela trgovaca u dvije banske
nego u etiri karlovake regimente i u njihovim komunitetima. Dodue, raspodjela, takva kakva je napravljena u prilogu XLII, ima vrlo ogranieno
znaenje jer nedostaju cjelovitiji podaci o raspoloivom trgovakom kapitalu
i poslovanju.
U Vojnoj krajini, bez njezina sedmogradskog dijela, u 1815. godini posluje 1 691 trgovac i sitniar. U krajikim jedinicama ih je 974 ili 57,60%, a
u vojnim komunitetima 717 ili 42,40/o.10
U odnosu na itavu Vojnu krajinu, bez sedmogradskog dijela, u Gornjoj krajini je u to doba ivjela 18,39% svih trgovaca i sitniara. U komunitetskom dijelu njihovo uee je 29,29%, a u regimentskom 10,37%. Podaci
Zanatlije
Pekari
Mesari
Mlinari
Kaari
Staklari
Klobuari
Kirschner
Postolari
i opanari
Koari
Krojai, njem.
Krojai, ugar.
Tkai
Pukari
Bravari
Potkivai
Kotlari
Remenari
Urari
Sedlari
Stolari
Kolari
Zidari
Tesari
Lonari
Dimnjaari
Pivari
Sapunari
izmari
Limari
Sabljari
iritari
Sitari
Tokari
Brusai
Brijai
Apotekari
1
2
X
1
1
1
2
2
1
X
11
4
2
1
1
4
7
1
1
2
28
10
3
1
4
X
X
5
2
1
16
30
5
X
1
3
32
1
3
4
29
2
6
2
9
26
4
X
1
3
1
10
2
1
X
X
X
X
6
6
1
1
5
1
1
X
5
X
X
1
1
53
52
12
2
1
3
5
50
1
1
1
1
3
1
27
16
X
X
44
2
54
31
9
5
13
5
4
1
2
9
6
3
10
37
1
2
2
13
1
X
9
2
3
11
2
2
1
X
3
X
X
Napomena: U koloni 1 je Lika regimenta, 2 Otoaka, 3 Ogulinska, 4 Slunjska,

5 1. banska, 6 2. banska, P Petrinja i K Kostajnica.
U tablicu nisu uvrteni sljedee kostajniki zanatlije: 8 izmara, 1 sabljar
(Sbelscheidmacher), 3 tesara i jedan brusa.
U zbroju Lika regimenta ima 139 zanatlija, Otoaka 51, Ogulinska 54, Slunjska 105, 1. banska 81, 2. banska 18, Petrinja 328 i Kostajnica 111. Vidjeti: J. A.
Demian, Statistische Darstellung..., 100, 102103.
TRGOVACI KAPITAL SENJSKIH TRGOVACA 1802. GODINE
10.000 fl.
preko 6.000 fl.
preko 5.000 fl.
preko 3.000 fl.
1
1
2
preko 2.500 fl.

preko 2.000 fl.
4
2
preko 1.600 fl. 3

preko 1.000 fl. 5
preko
800 fl. 1
preko 600 fl. 2
preko 500 fl. 1
preko
300 fl. 10
Prilog XLIII
TRGOVCI I SITNIARI U GORNJOJ KRAJINI 1816. i 1817. GODINE
Regimente
IIV
VVI
IVI
144
167
311
46,30
53,70
100,00
91
119
210
43,33
56,66
100,00
53
48
101
52,48
47,52
100,00
63,1936,81
71,2628,72
67,5232,48
Napomena: U koloni 1 je iskazan ukupan broj trgovaca i sitniara na podruju

obje generalne komande, odnosno zajedno, u koloni 2 je procentualni udio skupine na podruju svake od generalnih komandi, u koloni 3 je njihov ukupan broj
u vojnim komunitetima na podruju svake od generalnih komandi, u koloni 4 je
procentualni iskaz podataka u prethodnoj koloni, u koloni 5 je njihov ukupan
broj u regimentama na podruju svake od generalnih komandi, u koloni 6 je
procentualni iskaz podataka iz prethodne kolone, a u koloni 7 je podatak o procentualnom odnosu broja trgovaca i sitniara na podruju svake od generalnih
komandi, odnosno u cijeloj Gornjoj krajini, u vojnim komunitetima i u regimentama. Vidjeti: C. B. Hietzinger, Statistik..., IIa 348349.
su doista indikativni jer svjedoe, s jedne strane, o vanosti gornjokrajikih
komuniteta u krajikoj trgovini openito, a posredno upuuju i na njihovu
vanost u tranzitnoj trgovini, dok s druge strane svjedoe o zaostajanju prostora est gornjokrajikih regimenti u razvoju robno-novanih odnosa, ak
i u odnosu na vojnokrajiki prosjek. Usporedba sa tri slavonske regimente i

ajkakim bataljonom je jo nepovoljnija. U 1815. godini su imali 225 trgovaca i sitniara u vojnim komunitetima, a 516 u krajikim jedinicama.11 Procentualni odnos izmeu komuniteta i jedinica je 30,36 prema 69,64, dakle
upravo je obrnut u usporedbi s gornjokrajikim prostorom. Jai prodor
robno-novanih odnosa u prostor krajikih jedinica u Slavonskoj krajini u
to vrijeme objanjava zato su i vojni komuniteti i trgovita u njoj razvijeniji nego u hrvatskoj Gornjoj krajini.
DRUTVO TRAJNE AGRARNE KRIZE
Slubeni izvjetaji Francuza na razliitim upravnim poloajima u Vojnoj i

Civilnoj Hrvatskoj, kao i u Ilirskim pokrajinama, o poljoprivredi u tim novosteenim zemljama redovno granie s beznaem. Uvjerenje o poljoprivrednom siromatvu Hrvatske krajine stvoreno je u francuskim vojnim vlastima
ve 1806. godine. Pripajanjem nekadanjih mletakih posjeda na istonoj
obali Jadranskog mora Kraljevini Italiji nametnula se potreba odravanja
suhozemne veze meu njima preko hrvatskih zemalja pod habsburkom
vlau. Iznueno pravo koritenja kopnenog puta je u najveoj moguoj
mjeri vojnoobavjetajno iskoriteno. U jednom takvom neitko potpisanom
izvjetaju francuskom ministru rata generalu Clarku iz oktobra 1806. godine
istie se da su Lika, Otoaka i Ogulinska regimenta prostrane, brdovite i
umovite pokrajine, u kojima ima i velikih, slabo obraenih ravnica. Samo
u Likoj regimenti ima 72 000 jutara zaputene zemlje. Izvjetaevo je miljenje da je tome jednim dijelom razlog to vojnika uprava poljoprivredi
oduzima mnogo ruku, a drugim dijelom neplodnost zemlje, koja se slabo ili
nikako ne gnoj i, pa mora ostati na ugaru i po deset godina da bi se iz nje
neto izvuklo. Ima vrlo malo vinograda jer su temperature vrlo niske.1
Ilirska Hrvatska, pie u jednom izvjetaju vladaru iz 1810. godine,
jedva prehranjuje svoje skromne stanovnike.2 Generalni intendant Ilirskih
pokrajina Chabrol jada se ministru unutranjih poslova Montalivetu 1813.
godine: Plodno zemljite u Hrvatskoj je potpuno zaputeno.. .3 U istom
pismu neopozivo zakljuuje o Ilirskim pokrajinama u cijelosti: Ces provinces ne sont point agricoles. (Ove pokrajine uope nisu ratarske.) Francuska uprava u Ilirskim pokrajinama od 1809. do 1813. godine je u stalnoj novanoj oskudici, tako da neizbjeni uvoz itarica iz Ugarske, posebno iz Banata, obespokojava vlasti jer stalni odljev novca za njihovu kupovinu uvelike usporava modernizaciju dravne uprave i drutvenih ustanova u skladu
s francuskim potrebama.
Najvei su izdaci, a najmanje komercijalni, za prehranu stanovnitva
Vojne Hrvatske. Tih godina etva je u njoj bila obilnija jedino 1810. godine,
a ak i tada je bilo nuno snabdjeti stanovnike Ogulinske i Slunjske regimente dodatnim koliinama itarica.4 Siromatvo ili bijeda su rijei koje se
esto mogu proitati u brojnim francuskim izvjetajima o Vojnoj Hrvatskoj.
Naravno, agrarna kriza u Hrvatskoj krajini juno od Save nije ograniena samo na razdoblje francuske vlasti u njoj. Ona je trajna tokom XVIII
stoljea, a najzaotrenija je u nekoliko desetljea krajem XVIII i poetkom
XIX stoljea.
Od bekog rata, tokom itavog XVIII stoljea, u tom prostoru ne prestaju useljavanja i iseljavanja stanovnitva, u manjem ili veem opsegu, koja
su uvijek u razliitoj mjeri uvjetovana agrarnim razlozima. Oni su nerijetko,

za vrijeme gladnih godina, gotovo iskljuivi razlog seljenju.
Nepovoljni prirodni uvjeti u veem dijelu prostora onemoguavali su
razvoj ratarstva u znatnijoj mjeri. Trajno velik udio stoarstva u krajikom
privreivanju ograniava mogunosti i uinke militarizacije u prekosavskim
regimentama, osobito u karlovakim.
Sezonska kretanja stada, nerijetko preko dravne granice, jedva da su
podnoljiva u militariziranoj Vojnoj krajini iz mnotva razliitih razloga.
U neizbjenom potiskivanju tradicionalnog vlakog stoarstva i u nemogunosti da se bar u priblino potrebnoj mjeri razvije ratarstvo, poljoprivreda u veem dijelu prostora prekosavskih regimenti bila je osuena na
razvojnu stagnaciju, s estom glau. Time je opstanak krajikog sistema
uinjen trajno ovisnim o sloenom sistemu opskrbe stanovnitva.
Privrenost stanovnitva prekosavskih regimenti krajikom statusu poslije militarizacije dijelom je nesumnjivo u vezi s manje ili vie zajamenom
opskrbom u gladnim godinama.
Uvoenje novih agrarnih kultura u drugoj polovini XVIII stoljea, kao
to su krumpir i kukuruz, imalo je izuzetno veliko znaenje u krajikom
drutvu prekosavskih regimenti, ali ipak nije moglo osigurati prehranu stanovnitva.5
Uestalo ratovanje potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea, s manje ili
vie dugotrajnom odsutnou velikog dijela muke radne snage iz krajikog
privreivanja, zaotrilo je agrarnu krizu. Prekosavske regimente su najtee
podnijele rat od 1788. do 1791. godine jer je krajiki prostor u njemu bio
poprite operacija izuzetno velijdh vojnih snaga.6 Posvemanja zaputenost
kultiviranog tla, unitenost stonog fonda u razmjerima koji su u tom prostoru bili nepoznati tokom XVIII stoljea, vrlo veliki gubici krajikog stanovnitva, ali i vrlo velik priljev obeskuenih bosanskih izbjeglica, najuoljiviji su dio bilance ovog oslobodilakog rata.7 Rat 1809. godine takoer je
bio vrlo veliko optereenje za prekosavske regimente. Ratnim naporom na
kordonu obuhvaene su ak i ene.8 Tokom privremenog francuskog zauzea
Like, Ogulinske i Otoake regimente uvelike su opljakana krajika skladita. Bosanski krajinici uspjeli su preoteti najvei dio kordonskog prostora
koji su bili izgubili Svitovskim mirom.9
U krajikoj historiografiji jedva da su bile istraivane ratne tete u
Vojnoj krajini u posljednjim desetljeima XVIII i poetkom XIX stoljea,
a posebno nisu u prekosavskim regimentama, tako da o produbljivanju
agrarne krize s njima u vezi moemo suditi samo posrednoj Prilozi XLIX
LXIII, ma koliko mogli dovoditi u pitanje tanost pojedinih podataka, nesumnjivo svjedoe o razmjerima njezina produbljivanja.
Ovi podaci o privreivanju dobivaju svoj stvarni smisao kada ih se
usporedi s demografskim pokazateljima, a po Demianovu proraunu s poetka XIX stoljea, objavljenu u njegovu djelu Tableau gographique...,
Hrvatska je jedna od najnaseljenijih zemalja u Habsburkoj Monarhiji. Sa
1 869 stanovnika na kvadratnu milju, ona je najnaseljenija u usporedbi s
drugim zemljama ugarske krune, a po gustoi stanovnitva nalazi se i ispred
Kranjske, Koruke i Zapadne Galicije. Dodue, provincijalni dijelovi Hrvatske, sa 2 080 stanovnika na kvadratnu milju, osjetno su gue naseljeni nego
njezini krajiki dijelovi sa 1 560 stanovnika na kvadratnu milju.10 Meutim,
ak kada se i ta razlika ima na umu, nesporna je razmjerno velika gustoa
stanovnitva Hrvatske krajine.
Godina
1787.
1802.
1810.
1817.
1 klasa
II klasa
III klasa
12 4691450
6 662600
5 2171200
5 1951006
55 044750
50 904400
47 348200
49 8401163
93 0991025
100 3771400
119 2991100
128 804455
Napomena: Podaci za 1787. i 1802. godinu nalaze se u: Erstes Banal Grnz Regiment. Ausweiss uiber die Differenz des Grund Bestandes nach der Mappirung
vom Jahr 1787 und dem Grund Bestand Aus weiss pro anno 1802... i 2 tes Banal
Grnz Regiment. Ausweis uiber die Differenz des Grundbestandes nach der Mappirung vom Jahr 1787 und den Grundbestand Ausweis pro anno 1802... (KA,
HKR, 1803-B7-70, F. 12v-15r). Podaci za 1810. nalaze se u Marmontovu popisu
(SHAT, C65, dr. Septembre 1810), a podaci za 1817. su objavljeni kod Hietzingera
(nav. dj., IIa 18).
U razdoblju 18001808. i poslije 1809. godine Jasenovaka kompanija nije u
sastavu 2. banske regimente.
Udio pojedinih klasa oranica u

ukupnoj oraninoj povrini u
postocima je sljedei:
Godina
1787.
1802.
1810.
1817.
7,76
4,22
3,04
2,83
Poveanje/smanjenje ogranienih povrina u

pojedinim klasama u odnosu na 1787. godinu
pokazuju sljedei podaci:
Godina
II
III
IIII
1787.
1802.
1810.
1817.
100,00
53,42
41,84
41,67
100,00
92,48
86,02
90,55
100,00
107,82
128,14
138,35
100,00
98,34
107,01
114,46
i
II
III
34,27
32,23
27,55
27,11
57,97
63,55
69,41
70,06
Godina
1787.
1802.
1804.
1810.
1817.
II
III
6 847525
5 539600
7 134175
8 1701400
8 6941074
5 860800
3 266{40
2437975
2439700
25971m
IIII
2 982475
107731000
10 5731350
4 0531000
4 07344
15 690200
1 9 5791400
201091000
14 6631500
15 365640
Napomena: Podaci za 1787, 1802. i 1810. godinu su navedeni u prethodnom prilogu

Oranice u banskim regimentama. Podaci za 1804. i 1817. godinu objavljeni su kod
Hietzingera (nav. dj., IIa 7274).
Udio pojedinih klasa livada u ukupnoj livadnoj povrini je sljedei:
Godina
II
III
1787.
1802.
1804.
1810.
1817.
37,36
16,69
12,12
16,63
16,90
43,64
28,29
35,47
55,72
56,59
19,00
55,02
52,41
27,65
26,51
Poveanje/smanjenje livadnih povrina u pojedinim klasama u

odnosu prema 1787. godini pokazuju sljedei podaci:
Godina
II
III
IIII
1787.
1802.
1804.
1810.
1817.
100,00
55,73
41,59
41,62
44,32
100,00
80,90
104,19
119,32
126,98
100,00
361,27
354,56
135,92
136,59
100,00
124,79
128,16
93,45
97,93
Budui da ova gustoa nije uvjetovana prednostima prirodne sredine, a

jo manje njezinom kultiviranou, jasno je da je ona uvjetovana drutvenim
iniocima, prije svega krajikim sistemom. U Hrvatskoj krajini taj sistem se
reproducira na izuzetno niskoj razini poljoprivredne proizvodnje. Iako je
privrenost stanovnitva svome krajikom statusu nesporna, nesporne su i
Godina
1787.
1802.
1810.
III
II
2723500
2 4281200
3 381
1 671800
1 429500
1 486
4 3941300
3 858100
4 867700
61,97
62,96
69,47
38,03
37,04
30,53
Napomena: Izvori za 1787, 1802. i 1810. godinu su navedeni u prilogu Oranice u

banskim regimentama.
U koloni I su podaci o vinogradima u 1. banskoj, a u koloni II u 2. banskoj
regimenti, dok je u koloni III zbirni iskaz. U koloni A su podaci o procentualnom udjelu vinograda 1. banske, a u koloni B 2. banske u vinogradima Banske
krajine u svakoj od navedenih godina.
Poveanje, smanjenje povrina pod vinogradima u odnosu na 1787. godinu pokazuju sljedei podaci:
Godina
II
III
1787.
1802.
1810.
100,00
89,17
124,16
100,00
85,52
88,93
100,00
87,80
110,76
Napomena: Oznake kolona imaju znaenje kao u prethodnoj tablici.
Prilog XLVII
VONJACI I POVRTNJACI U BANSKIM REGIMENTAMA
(mjera: Joch i Quadrat Klafter)
Godina
1802.
1804.
1810.
1817.
III
3 4701100
3 458925
3 917100
4 021970
A
100,00
99,65
112,88
115,88
Napomena: Izvori za 1802. i 1810. su navedeni u prilogu Oranice u banskim regimentama. Podaci za 1804. i 1817. su navedeni
kod Hietzingera (nav. dj., 88,89). U koloni
III je povrina pod vonjacima i povrtnjacima u objema regimentama, a u koloni
A su podaci o poveanju/smanjenju ovih
povrina u odnosu na 1802. godinu.
Godina
1787.
1802.
1804.
1810.
1817.
I
1231225
II
6041125
III
55 09414n
32 7651300
IIII
55 823550
32 7651300
42 5 li 900
59 4541100
58 8625
A
100,00
58,69
76,15
106,50
105,44
Napomena: Podaci za 1787, 1802. i 1810. godinu su navedeni u prilogu Oranice

u banskim regimentama. Podaci za 1804. i 1810. godinu su objavljeni kod
Hietzingera (nav. dj., Ha 82, 86).
Dok se prema podacima za 1787. i 1802. godinu ne bi moglo zakljuivati o
veoj vrijednosti panjaka, Hietzinger pie da su oni von sehr guter Art (nav.
dj., IIa 82).
U koloni A iskazano je razmjerno kretanje povrine panjaka u odnosu
prema njihovoj povrini u 1787. godini.
"Joch"
50.000.
40.000.
30.000.
20.000.
0-1787.
10.000.
OJ
A-1802.
B -1804.
C-1810.
D -1817.
1787. 1802. 1804. 1810. 1817.
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
z.
1802.
1810.
1811.
72 527
60 585 3/16
76 967
52 574
49 506 9/16
49 506
66 463
66 523 12/16 66 524
87 584
92 486 9/16
92 278
85 500 4/16
84 997 6/16 92 754
70 617 1/16 86 868 3/16
86 868
435 265 5/16 440 968 4/16 464 900
11/16
9/16
8/16
10/16
8/16
3/16
3/16
Napomena: Podaci za 1802. kod Demiana (Statistische Beschreibung..., 82, 208),

za 1810. u Marmontovu popisu (SHAT, C65, dr. Septembre 1810), a za 1811. u
Holjevevu popisu (AS, GIIP, fasc. 46, 351).
Uvid u razdiobu oranica prema klasama omoguava Marmontov popis:
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
z.
I klasa
II klasa
III klasa
2 640 14/16 21563 13/16 36 380

1 315 14/16 10 462
37 728
1490 1/16
32 290 3/16
32 743
1448
42 284 11/16 48 753
1912
21670 6/16
61 415
3 305 12/16 25 677 12/16 57 884
12112 9/16
153 948 13/16 274 906
8/16
11/16
8/16
14/16
4,36
2,66
2,24
1,56
2,25
11/16 3,80
2/16 2,75
35,59
21,13
48,54
45,82
25,50
29,56
34,91
60,05
76,21
49,22
52,62
72,25
66,64
62,34
Napomena: U kolonama A, B i C su podaci o procentualnom udjelu I, II i III

klase oranica u oraninoj povrini pojedinih regimenti, odnosno Vojne Hrvatske
u cijelosti.
KRAJIKI PROSTOR
(Zbirka akvarela i gvaeva Franza Jaschkea s poetka 19. stoljea. Moderna galerija Zagreb)
Karlobag
Cesarica
Grad i luka Senj
Rijeka
Dolina Zrmanje
Pogled na Velebit od Sv. Mihovila (Lovinac)
Udbina, brg
Plitvika jezera
Ogulin, grad
Vodopad kod Slunja
Cetingrad
Zrin, brg
Turska utvrda Novi u Bosni
Bosanska Dubica
Pogled iz Petrinje
Sisak, katel
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
z.
1802.
28 105
21760
30 484
14 660
7 666
11490
114 165
1810.
1811.
24 429 12/16 85,94

24152 1/16
18 362 8/16
18 326 8/16
84,39
26 472 1/16
26 472 1/16
87,72
17 381 8/16
17 248 9/16 118,56
5 298
5105 14/16
69,11
9 362 15/16 81,51
9 365 15/16
101032 1/16 100 945 11/16 88,49
86,92
84,22
87,72
117,65
66,60
81,48
88,42
24,20
18,15
26,22
17,09
5,06
9,28
100,00
Napomena: Izvori podataka za 1802, 1810. i 1811. godinu kao u prilogu Oranice
u regimentama Vojne Hrvatske.
U kolonama A i B su procentualni pokazatelji o smanjenju/poveanju livadnih povrina u 1810. i 1811. godini u odnosu prema 1802. godini. U koloni C
su procentualni pokazatelji o udjelu livadnih povrina pojedinih regimenti u
ukupnoj livadnoj povrini Vojne Hrvatske. Podaci su iz 1811. godine.
5 Vojna Hrvatska I
81
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
Z.
1802.
1810.
1811.
21 8/16
65
242
1 477 10/16
2 511
1 433 14/16
5 751
17 8/16
59 8/16
305
1700
3 381
1 486 7/16
6 949 7/16
16 4/16
59 8/16
305
1695 11/16
2 449 4/16
1486 7/16
6 012 2/16
81,40
91,54
126,03
115,05
134,65
103,67
120,84
75,58
91,54
126,03
114,76
97,54
103,67
104,54
0,27
1,00
5,07
28,20
40,74
24,72
100,00
u regimentama Vojne Hrvatske. (Demian, nav. dj., 78)
U kolonama A i B su procentualni pokazatelji o poveanju/smanjenju povrina pod vinogradima u 1810. i 1811. godini u odnosu prema 1802. godini. U
koloni C su procentualni pokazatelji o udjelu povrina pod vinogradima u pojedinim regimentama u odnosu prema ukupnoj povrini pod vinogradima u Vojnoj
Hrvatskoj u 1811. godini.
NB. Usporediti podatke za 1802. godinu u prilogu Vinogradi u banskim regimentama.
stalne drutvene napetosti, a s tim u vezi i potreba da ih se nadzire i suzbija

sistemom drutvene prisile. Krajiki sistem ima i svoja vlastita drutvena
izvorita.
Regimenta
I
II
III
IV
IIV
V
VI
VVI
IVI
1801. (?)
1804.
259 1/4
188
460 3/4
492 7/8
1 400 7/8
1 568 3/8
1 970 7/8
3 539 2/8
4 940 1/8
1 923 1500
3 458925
5 382825
1817.
1810.
1811.
267 8/16
333 12/16
3170 1/16
663 1/16
4 434 6/16
1666
2 251 1/16
3 917 1/16
3181 2/16
254 10/16
333 12/16
3 381 7/16
651 1/16
4 420 9/16
1611 11/16
2 251 1/16
3 862 12/16
8 283 5/16
3 167433
4 4001030
4 021970
8 422400
!
Napomena: Izvori za 1801 (najvjerojatnije!), 1810. i 1811. godinu navedeni su

u prilogu Oranice u regimentama Vojne Hrvatske. (Demian, nav. dj., 77) Podaci
za 1804. i 1817. godinu objavljeni su u Hietzingerovoj knjizi (nav. dj., IIa 88, 89).
U Marmontovu popisu zbroj IVI izvorno je pogreno izraunat.
U Holjevevu popisu grekom je upisano 2 547 umjesto 254 u rubrici za
Liku regimentu.
U koloni A su navedeni podaci o procentualnom poveanju/smanjenju povrina
vonjaka i povrtnjaka u 1804. godini, u koloni B u 1810. godini, u koloni C u
1811. godini, a u koloni D u 1817. godini u odnosu prema 1801. godini. U koloni
E su podaci o procentualnom udjelu povrina vonjaka i povrtnjaka u pojedinim
regimentama u odnosu na ukupnu njihovu povrinu u Vojnoj Hrvatskoj u 1811.
godini.
Regimenta
I
II
III
IV
IIV
V
VI
VVI
IVI
137,33
97,74
108,97
103,18
177,53
688,02
134,52
316,49
106,22
114,22
110,68
169,05
98,22
177,53
690,42
132,09
315,56
102,73
114,22
109,16
167,67
D
__
686,98
314,13
113,65
170,49
1
E
3,07
4,03
38,40
7,86
19,45
27,18
Podaci o oraninim, livadnim i panjakim povrinama po stanovniku u

prekosavskim regimentama poetkom XIX stoljea, izraunati u prilogu
LXIV, upozoravaju jedino na statistiki znaajniji porast panjaka. Na isti
zakljuak upuuju i podaci u prilozima LIII i LV. Time se namee pretpostavka da je zaotravanje agrarne krize u prekosavskim regimentama potkraj
XVIII i poetkom XIX stoljea uvjetovalo povratak stoarstvu, odnosno
tradicionalnijim nainima proizvodnje drutvenog ivota openito.
PANJACI U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

(mjera: Joch i Quadrat Klafter)
Regimenta
1802.
I
II
III
IV
IIV
V
VI
VVI
IVI
139 185
74 905
35 759
22 637
272 486
9 464
20 404
29 868
302 354
1804.
1810.
286 209 14/16
42 511 9/16
328 721 7/16
141 870
83 296
40 397
22 628
288192
24 811
34 643
59 454
347 647
9/16
6/16
8/16
7/16
11/16
11/16
2/16
1811.
1817.
163 920 13/16

83 296 4/16
40 281 9/16
140 998 7/16
22 628 8/16
310127
25 429
34 643
60 073
370 200
2/16
5/16
11/16
2/16
287 334 4/16
58 862
346 196 4/16
u regimentama Vojne Hrvatske. (Demian, nav. dj., 74) Podaci za 1804. i 1817.
godinu objavljeni su u Hietzingerovoj knjizi (nav. dj., 82, 86), uz napomenu da
su podaci za Slunj sku regimentu iz 1802. godine.
Inae, stupanj pouzdanosti krajikih statistika moe se provjeriti usporedbom s podacima u prilogu Panjaci u banskim regimentama. Dok je tamo
podatak o 32 765 J. 1300 Q. K. panjaka u dvije banske regimente 1802. godine,
ovdje je 29 868 J.
U koloni A navedeni su podaci o procentualnom povean i u/smanjenju povrina
pod panjacima u 1810. godini, a u koloni B u 1811. godini u odnosu prema
1802. godini. U koloni C su podaci o procentualnom udjelu panjakih povrina
u pojedinim regimentama u odnosu na cijelu povrinu pod panjacima u 1811.
godini.
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
z.
101,93
117,77
111,20
111,20
112,97
99,96
112,65
99,96
268,70
169,79
122,44
262,16
169,79
114,98
c
44,28
22,50
10,88
6,11
6,87
9,36
100,00
Takva pretpostavka se ne potvruje ako se usporeuje dugoronije kretanje na primjer broja konja i ovaca kao najvanije stoke u vlakom, nomadskom ili polunomadskom stoarstvu. Mogunost usporeivanja sa stanjem u 1770. godini, kao baznoj, raspoloivi izvori omoguavaju samo za
karlovake regimente. Dakako, u toj godini brojne promjene su se ve uveliko zbile u skladu s ciljevima politike militarizacije, tako da je usporeivan j e s njom samo tendencijalne prirode. U 1811. godini broj konja je pao na
82,14%, a padao je i nie, da bi se tek u 1817. popeo na 96,15%. Pad broja
UME U PROSTORU REGIMENTI VOJNE HRVATSKE 1802. I 1811. GODINE

Godina
II
III
IV
VI
Z.
1802.
1811.
28,69
28,67
41,40
53,99
64,53
24,24
22,59
24,76
34,72
32,09
35,43
38,38
31,10
16,16
Napomena: Demian, nav. dj., 7980 i Holjevev popis od 11. septembra 1811.
(AS, GIIP, fasc. 46, 351).
Podaci pokazuju procentualni udio umskih povrina u ukupnim povrinama
regimenti, odnosno u povrini Vojne Hrvatske.
ovaca u istom vremenskom razdoblju je drastian: 77,97% u 1811. i 65,28%

u 1817. godini (prilozi LVI i LXI).
Pad broja volova se kree slino padu broja konja, tj. iznosi 88,01 i
95,74/ (prilog LVII).
Sasvim je drugaije kretanje broja krava. Dok ih je u 1811. bilo 92,24%
od broja u 1770. godini, u 1817. ih je za 64,09% vie nego u 1770 (prilog LIII).
Rastao je i broj koza, tako da su u 1811. godini za 21,8% brojnije nego
1770 (prilog LX).
Vrsta
zemljita
Oranice
Livade
Vinogradi
Vonjaci
Panjaci
ume
Zbroj
Vrsta
zemljita
III
Oranice
Livade
Vinogradi
Vonjaci
Panjaci
ume
Zbroj
Vrsta
zemljita
Oranico
Livade
Vinogradi
Vonjaci
Panjaci
ume
Zbroj
1802.
1810.
1811.
14,40
5,58
0,00
0,05
27,65
28,69
76,37
12,04
3,66
0,00
0,05
28,19
28,67
72,61
15,30
3,66
0,00
0,05
32,57
28,67
80,25
1802.
1810.
1811.
15,29
7,01
0,06
0,11
8,22
64,52
95,21
15,29
6,09
0,07
0,73
9,29
17,24
48,71
15,29
6,09
0,07
0,73
9,26
16,16
47,60
1802.
1810.
1811.
43,86
3,93
1,29
0,80
4,85
24,77
79,50
43,59
2.72
1.73
0,85
12,72
34,71
96,32
47,57
2,62
1,26
0,83
13,04
34,71
100,00
II
IV
i
VI
1802.
1810.
1811.
14,32
5,95
0,02
0,05
20,43
40,92
81,69
13,50
5,02
0,02
0,09
22,72
53,36
94,71
13,50
5,02
0,02
0,09
22,72
53,36
94,71
1802.
1810.
1811.
36,18
6,05
0,61
0,20
9,33
22,59
74,96
38,14
7,18
0,70
0,27
9,33
22,59
78,21
38,05
7,11
0,70
0,27
9,33
24,24
79,70
1802.
1810.
1811.
33,23
5,41
0,67
0,93
9,60
32,10
81,94
40,88
4,41
0,70
1,06
16,30
35,44
98,79
33,23
5,41
0,67
0,93
9,60
32,10
98,79
Napomena: Vidjeti prilog VII.

Broj svinja se smanjivao, najprije na 91,52/o a zatim na 78,42% (prilog LXII).
Dakle, rastao je samo broj krava i koza! U svakom sluaju ne moe biti
govora o povratku vlakom stoarstvu jer bi svaki takav pokuaj bio
u nesuglasju s krajikim sistemom. Takva je mogunost postojala samo u
sluaju prelaska u Bosnu, a takvi prelasci i nisu bili malobrojni u ovo vrijeme. Meutim, mogue je prihvatiti pretpostavku o poveanom znaenju
stoarstva usklaenog s potrebama stalno naseljenih patrijarhalnih doma-
NJ U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

Godina
1770.
1800.
1801.
1802.
1807.
1810.
1811.
1814.
1815.
1817.
II
IV
III
VI
4 419 4163 4177 2 671
4 901 4 353 4 485 2 519 3 215 4 960
3 911 3 690 3 772 1949 4 000 4 586

3 911 3 818 3124 1 8 2 1 3 236 4 586
IIV
VVI
IVI
15 430
11353
12 994
16 258
13 878
13 322
12 674
12 554
__
4 293
5 226
8175
__
15 646
18 220
24 433
8 586
7 822
21 908
20 496
12 212
14 836
Napomena: Podaci za 1770. objavljeni su u knjizi Petera Krajasicha Die Militrgrenze in Kroatien (Wien, 1974, 182). Podatke za 1800, 1801, 1807, 1814, 1815. i 1817.
godinu objavio je Hietzinger (nav. dj., 167168), podatke za 1802. Demian (nav.
dj., 87), a za 1810. se nalaze u Marmontovu popisu te za 1811. u Holjevevu
popisu. Krajasichevi navodi u napomeni 216 su djelomino tani, a za 1801. pogreno prenosi Hietzingera.
Marmontov popis razvrstava radne konje (chevaux au travail) i drijebad
(poulins). Uoljive su velike razlike u procentualnom udjelu jednih i drugih u
ukupnom broju. Vidjet kolone A i B.
Prema Holjevevu popisu izraunat je prosjeni broj konja na jednu krajiku kuu po regimentama. Vidjeti kolonu C.
Podaci nam omoguavaju praenje kretanja broja konja u karlovakim regimentama u rasponu od 1770. do 1817. godine. Prikazujemo ih i na grafikonu.
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
80,72
78,81
91,65
91,12
72,55
66,51
78,74
19,28
21,19
8,35
8,88
27,45
33,49
21,26
0,82
0,96
0,65
0,45
0,71
0,98
0,76
z.
instava. Nju bi mnogo podrobnije trebalo ispitati nego to dostupni izvori

omoguavaju.
Takvu pretpostavku potvruju i podaci o iscrpljivanju obradivog tla,
naroito oranica, u banskim regimentama u razdoblju od 1787. do 1817. godine (prilog XLIV). Neusporedivo ubrzanije smanjenje povrine oranica prve
klase nego to je porast oraninih povrina u cijelosti nesumnjivo potvruje
Godina
1770.
1800.
1801.
1802.
1810.
1811.
1814.
1815.
1817.
II
III
IV
VI
9 513 7 459 7 721 6 884
7 503 5163 6 908 8 368 4 783 6163

9 415 5 868 7109 8 479 7 868 9 513
9 415 5 939 5 225 7 213 7 075 9 513
IIV
VVI
IVI
31577
20 587
26 062
27 942
30 871
27 792
27 848
26 413
30233
9 207
16 797
10 946
17 381
16 588
15 500
14 896
11960
29 794
42 859
38 888
48 252
44 380
43 348
41 309
42 193
Napomena: Vidjeti izvore za prilog Konji u regimentama Vojne Hrvatske.

Hietzinger, nav. dj., 161; Demian, nav. dj., 85.
U rubrici volovi (Boeufs) Marmontov popis dijeli radne volove (Boeufs
au travail) i telad (veaux), a u rubrici stoka (Bestiaux) krave (vaches) i
junice (genisses). Holjevev popis dijeli samo Boeufs i Vaches. Hietzinger
i Demian dijele volove (Ochsen), krave (Khe) i telad (Klber).
U ovoj tablici volovi za 1810. godinu skupno su iskazani. Radni volovi u Marmontovu popisu su pogreno zbrojeni.
U kolonama A i B su procentualno iskazani udjeli ^Boeufs de travail i
veaux prema Marmontovu popisu, a u koloni C iskazan je prosjeni broj
volova na jednu krajiku kuu prema Holjevevu popisu.
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
Z.
72,86
69,14
80,01
86,83
72,46
62,54
73,81
27,14
30,86
19,99
13,17
27,54
37,46
26,19
1,99
1,49
1,09
1,78
1,59
2,02
1,66
Podaci nam takoer omoguavaju praenje kretanja broja volova u karlovakim

regimentama u rasponu od 1770. do 1817. godine. Vidjeti grafikon.
Chabrolovu ocjenu o zaputenosti plodnog zemljita u Hrvatskoj. Banske
regimente, inae, raspolau najplodnijom zemljom u prekosavskom krajikom
prostoru.
Kretanje ratarskih prinosa, koje je najvaniji pokazatelj u provjeri pretpostavke o povratku tradicionalnijim nainima proizvodnje drutvenog ivota
u prekosavskim regimentama krajem XVIII i poetkom XIX stoljea, nije
mogue provjeriti u cijelom vremenskom razdoblju. Tek od 1806. godine
Godina
1770.
1800.
1801.
1802.
1810.
1811.
1814.
1815.
1817.
IV
III
VI
7 339 5 475 5 125 6 884
6 905 5 491 4 895 4 787 4 836 6 871

9183 5 783 6 993 5 913 6 855 9 927
9193 5 674 4111 3 919 5 969 9 927
IIV
VVI
IVI
24 823
21 775
22 031
22 078
27 882
22 897
29 046
26 927
40 731
___
10 956
10 926
11707
16 782
15 896
16 804
17 518
15 685
_
32 731
32 957
33 785
44 664
38 793
45 850
44 445
56 416
i
1
Iako su u Marmontovu popisu krave i junice odvojeno iskazane, u ovoj tablici
su objedinjene jednim pokazateljem jer se ni u jednom drugom popisu ne odvajaju. U kolonama A i B su procentualno iskazani udjeli krava i junica, a u koloni
C su podaci o prosjenom broju krava na jednu krajiku kuu prema Holjevevu popisu.
Sljedei grafikon pokazuje kretanje broja krava u karlovakim regimentama u
rasponu od 1770. do 1817. godine.
Regimenta
I
II
III
IV
V
VI
67,16
64,91
68,97
68,66
72,37
58,83
66,30
32,84
35,09
31,03
31,33
27,63
41,17
33,70
1,94
1,43
0,86
0,98
1,32
2,11
1,45
z.
krajike vlasti prikupljaju podatke o sjetvi i etvi prema posebnim tabelama

(Aussaat- und Ernte- (Fechsungs-) Tabellen). Dakako, nikada nitko nije
mogao biti u iluziji o pouzdanosti iskaza krajinika o prinosima, a ni o trudu
niih krajikih vlasti u mnotvu sluajeva da osiguraju pouzdane izvjetaje.
Otvoreno je i pitanje kako su prikupljani podaci o sjetvi i etvi u prekosavskim regimentama od 1809. do 1814. godine, jer ve ni Hietzinger njima
nije raspolagao.11 Ipak, ono to je u ovom sluaju najvanije, a to su tendencije u kretanju prinosa, bilo bi mogue na temelju tablica dosta pouzdano
istraiti.
Godina
1770.
1800.
1801.
1802.
II
III
IV
VI
8 366 6 814 2 905 3 675 ___
7 965 5 567 2 610 4 088 4 836 7 067
IIV
VVI
IVI
21 760
17 888
19 761
19 960
12 498
11638
11903
30 386
31399
31 863

Sljedei grafikon pokazuje kretanje

broja teladi u karlovakim regimentama u rasponu od 1770. do 1802. godine.
Prilog LX
KOZE U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE
Godina
II
III
1770.
1802.
1810.
1811.
21613
17 286
19 573
19 573
1836
12 513
11451
12 251
9 450
7 795
12 872
8195
IV
VI
3 961
4 348 1592 1900
3 001 266 2 369
4 875 2 048 2 369
IIV VVI
IVI
___
36 858
41 942 3 492 45 434
46 897 2 635 49 532
44 894 4 417 49 311
Napomena: Vidjeti izvore za prilog Konji u regimentama Vojne Hrvatske! Demian, nav. dj., 8889.
II
III
IV
VI
z.
4,13
3,08
1,71
1,20
0,45
0,50
1,84
Prosjean broj koza na jednu

krajiku kuu prema Holjevevu popisu prikazuje ova tablica:
Godina
II
1770.
1800.
1801.
1802.
1810.
1811.
1814.
1815.
1817.
61 510
62 711
III
50 026
40 054
37 542
68 155
54 143
54143
VI
___
47 785 26 124
IV
39 554 31021 10 231

47 005 22 176 12 963
32 685 30 103 10 583
9 776
9 567
9 567
IIV
VVI
198 130
189 013
189 818
188 750
163 378
154 473
138 631
133 472
129 343
26 185
18 013
20 007
22 530
20150
17 413
13 910
4 333
__
IVI
_
215 198
207 831
208 763
185 908
174 623
156 044
147 382
133 676

I
II
III
1
11,42 9,43
IV
VI
z.
7,43
2,33
2,03
6,52
1
6,84
Prosjean broj ovaca na jednu

krajiku kuu prema Holjevevu popisu prikazuje ova tablica:
Sljedei grafikon pokazuje kretanje broja ovaca u karlovakim regimentama u

rasponu od 1770. do 1817. godine:
Godina
IV
III
II
VI
486 2 434 1684 7 488
1770.
1800.
1801.
1802.
1810.
1811.
1814.
1815.
1817.
688
507
507
924 1426 7 857 15 408

1694 3 255 7187 12 012
1492 2151 6 917 12 060
15130
22 057
22 057
3 649
11058
IIV
VVI
IVI
12 092
8 787
10 789
10 985
12 643
11067
11581
11136
9 483
__
29 695
31565
30 538
34 069
34117
33 510
28 860
15 772
___
38 482
42 354
41 523
46 712
45 184
45 091
39 996
25 255
i
II
III
IV
VI
Z.
0,11
0,37
0,45
1,71
2,66
4,26
1,69
Prosjean broj svinja na jednu

krajiku kuu prema Holjevevu
popisu prikazuje sljedea tablica:
Sljedei grafikon pokazuje kretanje broja

svinja u karlovakim regimentama u rasponu od 1770. do 1817. godine.
Procentualni udio broja svinja u karlovakim i banskim regimentama u njihovu ukupnom broju u rasponu od 1800. do 1817.
godine pokazuje ova tablica:
Godina
IIV
VVI
1800.
1801.
1802.
1810.
1811.
1814.
1815.
1817.
22,83
25,47
26,46
27,07
24,49
25,68
27,84
37,55
77,17
74,53
73,54
72,93
75,51
74,32
72,16
62,45
Godina
1805.
1806.
1807.
1808.
1810.
1811.
1813.
1814.
1815.
1816.
1817.
1818.
P.
II
III
IV
1587 1837
2 623
1587 1235 1709 1943
1944
1778
VI
2 566
2 566
i
!
0,33
0,31
0,36
0,48
0,39
0,55
IIV
VVI
IVI
14 026
11357
13 488
17 126
6 047
6 474
7 826
12 227
11506
12 199
14 307
12 125
8 849
6114
8 500
8 079
4 510
4 344
7 071
6 699
6121
6 724
7 793
8 407
22 875
17 471
21 988
25 205
10 557
10 818
14 897
18 926
17 627
18 923
22 100
28 542
0,40

(Hietzinger, nav. dj., 197)
Demian navodi da u 1808. godini u karlovakim regimentama ima 19 065 konica. Podatak za banske regimente je isti kao kod Heitzingera. (Demian, nav.
dj., 91)
U koloni P su podaci o prosjenom broju konica na jednu krajiku kuu
prema HoljeveVu popisu.
Oranice
I
II
III
IV
V
VI
z.
1802.
1810.
1811.
1,48
1,16
1,58
2,06
1,92
1,60
1,63
1,16
1,10
1,45
2,15
1,80
1,88
1,58
1,48
1,12
1,45
2,12
1,95
1,91
1,67
Livade
I
II
III
IV
V
VI
Z.
1802.
1810.
1811.
0,57
0,48
0,73
0,34
0,17
0,26
0,43
0,46
0,41
0,58
0,40
0,11
0,20
0,36
0,47
0,41
0,58
0,40
0,11
0,20
0,36
Panjaci
1802.
1810.
1811.
I
II
III
IV
V
VI
Z.
2,84
1,65
0,85
0,53
0,21
0,46
1,13
2,72
1,85
0,88
0,53
0,52
0,75
1,24
3,15
1,88
0,88
0,52
0,54
0,76
1,33
Napomena: Usporediti priloge IV, XLIX, L i LIII.

Neovisno o svim daljim mogunostima istraivanja, priloene kvantitativne analize nesumjnvo potvruju da militarijacija prekosavskog krajikog
prostora nije bitno unaprijedila njegovu poljoprivredu. Dapae, ostvareni
ogranieni uvid upuuje na oprean zakljuak. Samodovoljnost krajikog
drutva, kao bitna pretpostavka njegove sistemske reprodukcije, u istraivanom razdoblju nije mogla biti ostvarena u prekosavskim regimentama.
Regimenta
I
II
III
IV
VVI
Zemljite
Lika
najbolje
osrednje
loe
Krbava
najbolje
osrednje
loe/glina
loe/pijesak
Zrmanja
najbolje
osrednje
loe
blisko
udaljeno
blisko
udaljeno
blisko
udaljeno
najbolje
osrednje
loe
Plodored
godina
Ugar
godina
Gnojenje
3
4
3
2
3
4, 6, 12
stalno
stalno
stalno
stalno
3
2
2
1
nikada
2
3
6
10
stalno
nikada
nikada
nikada
nikada
stalno
stalno
4
3
1
3 do 4
2
nikada
nikada
4
1
2 do 12
1 do 2
2
vie
6 do 7
1
1
3
nikada
nikada
nikada
stalno
nikada
stalno
nikada
samo kada
nije na ugaru
nikada
nikada
nikada
nikada
5
2
2
1 do 2
1
Napomena: Tablica je preuzeta od Krajasicha (nav. dj., 166172), koji ju je

sredio na temelju podataka objavljenih kod Demiana i Hietzingera.
GLAVA II
1807. VOJNA KRAJINA

NA PREKRETNICI?
KUNO ZADRUGARSTVO NA PREKRETNICI
U drutvu trajne agrarne krize, u drutvu duboko poremeenih tradicionalnih

patrijarhalnih odnosa zbog njegove ekstremne militarizacije, kao to je to
drutvo prekosavskih regimenti potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea, nuno se vrlo zaotreno postavlja pitanje reprodukcijske sposobnosti temeljnih
drutvenih ustanova. U Vojnoj krajini to je prije svega kuna zadruga. Neki
vidovi ovog pitanja razmotreni su u prethodnim poglavljima. Neke je tek
potrebno razmotriti.
Velika veina lanova Osnovnog krajikog zakona iz 1807. godine u neposrednoj je vezi s krajikim kunim zadrugama. Zakon o krajikim kunim
zadrugama bio bi njegov prikladniji naziv. U historiografiji u Vojnoj krajini
odavno je uoeno da se krajiko zakonodavstvo usredotouje na zadruno
pitanje upravo spomenutim zakonom. Meutim, zadruno pitanje u Vojnoj
krajini krajem XVIII i poetkom XIX stoljea jo uvijek nije iscrpnije
istraeno, a rije je o istraivakom zadatku vrlo velikih razmjera. K tome,
panja historiara je suvie jednostrano usmjerena na pitanje podjele kunih
zadruga. Kune zadruge su se uvijek dijelile. O tome postoji dovoljno povijesnih izvora. Mijenja se smisao dioba u razliitim povijesnim situacijama.
Treba umjeti razlikovati diobe koje su inilac reprodukcije kunih zadruga
u patrijarhalnom drutvu od dioba koje su inilac njihove destrukcije.
Dakako, moe se pretpostaviti postojanje vremenskih razdoblja u kojima
se mijeaju oba tipa zadrunih dioba. Kraj XVIII i poetak XIX stoljea
upravo je takvo doba.
Na alost, malo to se pouzdano moe ustvrditi o povijesti kunih zadruga u Vojnoj krajini u XVIII stoljeu. Dapae, zbog slabe istraenosti
izvorne grae, a donekle i zbog svoenja zadrunog pitanja u ovom pa i
u prethodnim razdobljima na terminoloke kontroverze, vrlo je oteano i
samo otvaranje rasprave. Meutim, i povrni uvid u izvornu grau dovoljan
je da ohrabri dalja istraivanja. Ve je Vaniek upozorio na molbu etvorice
Scharfschtzen iz Like i Otoake regimente u vezi s pitanjem podjele
kunih zadruga u 1793. godini.1 Jedino je Rothenberg, koliko je bilo mogue
istraiti, iskoristio Vaniekovo upozorenje, ali je izvor povrno itao, pa je
spomenutim graniarima pripisao da su traili the abolition of the Hauskommunionen (ukidanje kunih zadruga).2 Takvu greku Vaniek nije
napravio. U to vrijeme vladaru su upuene dvije molbe iz Like i Otoake
regimente. Prva od njih je zavedena 20. januara 1793. i sauvana je u prijepisu. Potpisalo ju je po dvanaest getreeste Vasalen (najvjernijih vazala)
iz svake regimente, tako da se moe pretpostaviti da su to radili u ime
krajinika svojih kompanija. Druga, spominjana, uvedena je 5. februara 1793.
Obje su izuzetno vane za razumijevanje zbivanja u ovim regimentama potkraj XVIII stoljea. U t. 4 druge molbe pie:
Da sich seit 15 und 20 Jahren bereits Vielle Huser theils durch zwey tracht,
theils durch andere Erchebliche Ursachen getheilet haben, welche auch an Personalle so stark sind, dass sie ohne Nachtheil des Dienstes abgetheilet und ihre
Hauss N(umme)ri erhalten knnten, jedoch durch ihre erzwungene Vermischung
der Wirtschaft des Hauses sehr Nachtheilung sind, und dennoch auf keine Arth
die Wahrheit zu reden zusamen leben wollen, so bitteten wir, wann es in Gnaden
erlaubet wrde, dass diese Huser getheilt wrden und jedes ihr N(ummer)o
bekommen konnte.3
Vladareva odluka je saopena Karlovako-varadinskoj generalnoj komandi 16. marta 1793. U njoj se kae, takoer u t. 4, u vezi s podjelom kunih zadruga:
Dem Verlangen der Grnizer wegen der Theilung der Familien ist dadurch
das Genge zu leisten, dass, da auf dem ne okkupirten Demarkazionsgrund an
der Unna von der dahin zu stehen kommenden Populazionsmasse 2 Theile der in
dem Innere des Landes bisher sesshaften Grnizer genommen werden, es nur auf
den Vollzug des Veranlas und darauf ankommet, dass auf dem Demarkazionsgrund
vorzglich solche Lete genommen werden, deren Huser mit wenigen Grnden,
und mit einem zu zahlreichen Personale versehen sind, welches deswegen, und
theils wegen der zwischen ihnen eingerissenen Disharmonie ohnehin getheilt zu
werden verlangen.4
Dakle, nema govora o ukinuu (abolition) kunih zadruga. Sami krajinici istiu da je u molbi rije o podjelama ohne Nachtheil des Dienstes.
Rije je o podjelama u granicama reprodukcije krajikog sistema. Dodue,
izriitost njihova izraza da kune zadruge (izvorno Huser) auf keine
Arth... zusamen leben wollen upuuje na dalja istraivanja. Takav stupanj
napetosti u odnosima meu lanovima tajno podijeljenih kunih zadruga, kao
njihovo ope obiljeje, upuuje i na pretpostavku o postojanju drutvenih
inilaca koji trajno razaraju temeljnu drutvenu ustanovu krajikog sistema.
Na temelju tih izvora o njihovoj prirodi se ne moe raspravljati.
U historiografskim raspravama o raspadanju kunih zadruga u Vojnoj
krajini, posebno u njezinu siromanijem prekosavskom dijelu, jednostrano
se vrednuje uinak robne razmjene. Razmjeri robne razmjene u prekosavskim regimentama koncem XVIII i poetkom XIX stoljea izuzetno su ogranieni. Znatniji su jedino na rubnim podrujima, prije svega na prometnim
rijekama i na obali Jadranskog mora. Meutim, podaci u prilogu LXVI svjedoe da su tajne diobe rairene cijelim prostorom Like i Otoake regimente poetkom XIX stoljea. Prema tome, dubinski uzroci raspadanja kunih zadruga mogu biti i u prirodi krajikog sistema, posebno u onim krajevima u kojima prirodni uvjeti oteavaju njegovu stabilizaciju, kao to je to
prostor prekosavskih regimenti.
Ekstremna militarizacija Vojne krajine potkraj XVIII i poetkom XIX
stoljea prije svega je poremetila tradicionalnu podjelu rada u njezinu patrijarhalnom drutvu. Uestalo, na mahove dugotrajno prelaenje mukih
poslova na ene, odnosno prekomjerna optereenost enske radne snage u
krajikim domainstvima nije mogla osigurati reprodukcijski ciklus krajike
privrede5. Razmotreni poremeaji u poljoprivrednoj proizvodnji, uestale
gladne godine, a nadasve sistem zajamene prehrambene opskrbe stanovnitva u gladnim godinama, kada meusobna zadruna ispomo gubi znaenje
koje ima u patrijarhalnim, zadrunim drutvima bez zajamene opskrbe,
DIOBE KUNIH ZADRUGA U LIKOJ I OTOAKOJ REGIMENTI

U JANUARU 1809.
i
2
3
1
4
1. Zrmanja
2. Graac
3. Srb
4. Dobroselo
5. Udbina
6. Mekinjar
7. Sv. Mihajlo
8. Medak
9. Vrebac
10. iroka Kula
11. Kanjia
12. Smiljan
Lika regimenta
1. Brlog
2. kare
3. Otoac
4. Lee
5. Vrhovine
6. Korenica
7. Bjelopolje
8. Buni
9. Perui
10. Pazarite
11. Kosinj
12. Sv. Juraj
Otoaka regimenta
534 200/1 60C

3 097
50
224
19
130
56
27
63
200
67
44
62
58
128
979
31
109
28
52
76
74
60
57
74
136
99
154
29
10
14
74
18
25
19
18
50
406
2
1
3
2
4
3
3
28
178
125
407
2 255
360
210
550
485
1963
10 168
222
882
357
804
839
1029
751
959
895
2 897
2116
5 231
950
52
16 987 9/16
4
2
1 488/...
400/...
400/...
1 200/...
1 400/ ...
400/...
450/...
800/...
800/...
1138/...
8/16
13/16
6/16
3/16
7/16
15/16
3/16
4/16
14/16
3/16
8/16
Napomena: U koloni 1 su nazivi kompanijskih sredita. U koloni 2 je broj tajno

podijeljenih porodica. U koloni 3 je broj upisanih krajinika koji e se izgubiti
ako se podjela dozvoli. U koloni 4 su podaci o povrini krajikih domainstava u
jutrima (Joch) koje se razliito moe shvatiti u odvojenim tablicama za Liku
i Otoaku regimentu. Dok u objanjenju za prvu pie da je Summarium... ber
jene Grnzhuser, welche vermg den neuen Grnz Grundgesetzen eigentlich nicht
zur Theilung geneiget sind, sich aber doch seit lngerer Zeit heimlich abgetheilt
haben, u objanjenju za drugu pie Summarium... i u koloni Auf die vermg
der neuen Grundgesetzen 77. zur Abtheilung erforderliche halbe Grundansssigkeit sind abgngig. (AH, GK Karlovac, kut. 21b, 1809-1-24)
lan 77. glasi: Veche granicsarske kuche moguse u dvi, illi vishje malih podiliti, ako obchinsko Imanje tolikose nalazi, da kod razdilenja svaka kucha najmanje pol selishta zemlje s potribitom kuchom, i s-graom, s potribitom marvom,
i pokuchstvom namirita biti moxe, i kad svaka kucha posli diobe toliko sluxechih
glavah uzderxi, da iz svake kuche barem jedan Soldat biti moxe.
stvaraju pretpostavke za raspadanje kunih zadruga na inokosne porodice
bez ikakva znatnijeg uinka robne razmjene. Dakle, militarizacija Vojne
krajine ad absurdum jedno je od izvorita raspadanja kunih zadruga u njoj.

Nema spora da je u ovom razdoblju vrlo teko razgraniiti zakonski opravdane diobe kunih zadruga od dioba kojima se one sutinski raspadaju. Iseljavanje iz Vojne Hrvatske od 1809. do 1813. godine, koje e u nastavku rada
biti podrobnije istraeno, doprinosi razumijevanju toga razgranienja.
U rubnim, prometnijim prostorima prekosavskih regimenti na prijelazu
XVIII u XIX stoljee robna razmjena nesumnjivo ima znatnog udjela u raspadanju kunih zadruga.
U prilogu XXXIV navedeno je da je 1802. godine 949 stanovnika Petrinje
krajiku jurisdikciju zamijenilo jurisdikcijom vojnog komuniteta. Dok je u
Drugoj banskoj regimenti, tj. estoj po francuskom raunanju, u 1811. godini
u krajikim kuama prosjeno ivjelo 9,7 itelja, dotle je u petrinjskom komunitetu, u njezinu tapskom mjestu, u 1817. godini u komunitetskim kuama ivjelo u prosjeku 4,27 itelja (prilozi XX i XXXVIII).
Generalni guverner Ilirskih pokrajina general Bertrand veoma se uzbudio kada je tokom inspekcijskog obilaska Vojne Hrvatske 1811. godine
ustanovio da 376 kostajnikih porodica pod krajikom jurisdikcijom daje
svega 33 vojnika. U nareenju Centralnoj direkciji Vojne Hrvatske s tim u
vezi se kae:
La division des familles et des proprits a t pousse trop loin dans
beaucoup de comzagnies, notamment Costanizza, les familles de quatre cinq
individus ne peuvent fournir de Soldat; Costanizza par exemple 376 familles
ne fournissent que 33 Soldats; la plupart des familles demandent tre runies
la ville de Costanizza c'est--dire n'tre plus soumises la Conscription militaire; on ne peut pas traiter lgrement cette question, il est vrai que la plupart
des familles sont par le fait exemptes de la Conscription parceque il leur est
impossible de la fournir;
On pourrait donc runir la ville quelques familles, il faudrait voir si l'on
ne pourrait pas runir plusieurs d'entr'elles, pour former une seule famille plus
nombreuse et plus riche.
Pour cela il faut examiner avec soin l'intrieur de chaque famille, et me
proposer ce qu'il conviendrait de faire dans un rapport dtaill.6
Takvo raspadanje kunih zadruga, oigledno pod utjecajem robno-novanih inilaca, zbivalo se u isto vrijeme i izvan vojnokomunitetskih sredina.
Tome je uoljiv primjer Svetojurajska kompanija u Otoakoj regimenti
(prilog LXI). Dakako, prometne prednosti njezina poloaja odluujue su
doprinijele irenju utjecaja robno-novanih inilaca, a s tim u vezi i promjenama u drutvenim odnosima. Otoaki pukovnik Sori u objanjenju prenijete tablice tvrdi da tajne diobe kunih zadruga jedino u ovoj kompaniji
ugroavaju borbeno stanje, woselbst aber der Granzer, da er wenige und
schlechte Grnde besizt, und grsstentheils vom Seeverdienst lebt, zu Theilungen um so geneigten ist..., ipak se zalaui za otre mjere protiv tajno
podijeljenih zadruga.7
Nesporno je da e robno-novani inoci, usporeno ali ustrajno, imati sve
veeg udjela u promjenama drutvenih odnosa u krajikom drutvu openito, pa i u diobama kunih zadruga.
OGRANIENE MOGUNOSTI RAZVOJA

VOJNOKRAJIKOG SISTEMA
Rothenberg i Arnstadt, kao i vie drugih istraivaa povijesti Vojne krajine

u Habsburkoj Monarhiji, sasvim sigurno su u pravu kada tvrde da Dvoru
i posebno njegovu Ratnom vijeu nikada nije nedostajalo dobre volje da
ivot graniara uine snoljivijim, a razvoj njihova drutva brim. Meutim,
vojne obaveze, posebno nerijetko uestale ratne obaveze, kao to je to bio
sluaj i na prijelazu XVIII u XIX stoljee, u najboljem sluaju dobroj volji
su ostavljali dobre izglede u budunosti. Utopije prosvijeenog apsolutizma
su u Vojnoj krajini raspolagale prostorom neogranienih nadahnua. Nigdje
drugdje u Habsburkoj Monarhiji njegova vlast nije bila toliko neprikosnovena i nigdje drugdje se drutvena zbilja nije tako sporo mijenjala. Trajni
su bili izazovi njegove stvaralake moi u tvrdoglavoj krajikoj zbilji. Tek
treba napisati socijalnu historiju prosvijeenoapsolutistikih reformi u Vojnoj krajini.
Od militarizacije Vojne krajine sredinom XVIII stoljea do njezina ukinua u drugoj polovini XIX stoljea nita sutinski se nije promijenilo u
njezinu seljakom drutvu. Jedino se manje ili vie ubrzano poveavalo njezino razvojno zaostajanje za podrujima s civilnim ureenjem. Habsburki
prosvijeeni apsolutizam bio je najnemoniji tamo gdje je bio najneprikosnoveniji.
Unato jakim drutvenim napetostima u Vojnoj krajini u toku itava
njezina militariziranog razdoblja, promjene u njoj su bile toliko usporene
da je samo ukinue krajikog ureenja prije svega posljedica uinaka vanjskih inilaca ukinua kmetstva i dualizacije Monarhije. U Vojnoj krajini
jednostavno se nisu mogle razviti drutvene snage koje bi prednjaile u tokovima dubinskih preobraaja. Vojna krajina je uvijek bila inilac s kojim
se rauna negdje izvan njezina prostora.
Tako je bilo i poetkom XIX stoljea. Rothenberg je u potpunosti u
pravu kada tvrdi da je Osnovni krajiki zakon (1807) samo zavrno oblikovanje reformskih intervencija iz sredine XVIII stoljea.1 Dapae, proglaavajui krajiku zemlju trajnim zadrunim vlasnitvom, ovaj Zakon ovjekovjeuje zadrunu ovisnost o krajikom statusu, ovjekovjeuje feudalne odnose krajikog tipa u vrijeme kada je u znatnom dijelu Habsburke monarhije u sutini sazrelo pitanje ukidanja feudalnih odnosa.
S neuspjehom kantonalizacije Vojne krajine, tj. s neuspjehom njezine
modernizacije, jedini mogui izbor je bila politika povratka krajikom tradicionalizmu, njegovu dugom trajanju. Osnovnom krajikom zakonu ne
moe se porei funkcionalnost u tom smislu. Meutim, vanjski uvjeti reprodukcije krajikog sistema nisu nita manje vani nego unutranji. Moda
su ak i vaniji, budui da su u vezi s prvobitnom akumulacijom kapitala u
Vojnoj krajini. Kada je izvjesni gospodin Wissner ustvrdio u spisu objavljenu

u Leipzigu 1844. godine da je jeftinoa Vojne krajine samo prividna, odgovorio mu je ve slijedee godine u Oesterreichische Militrische Zeitschrift
baron von Pidoll, jedan od vrhunskih autoriteta u krajikoj upravi u dugom
vremenskom rasponu tokom prve polovine XIX stoljea.2
Podsjeajui na nesrazmjerno velik udio krajinika u habsburkoj vojnoj
sili i na njihovo izuzetno veliko znaenje u odravanju njezine stalne bojne
gotovosti te na njihovu izuzetno nisku cijenu kotanja, von Pidoll se usredotoio na sporno pitanje deficita u budetu Vojne krajine. Razmotrio ga je na
primjeru budetskog deficita u 1845. godini, kada su prihodi iznosili 2 053 774
forinti, a rashodi 2 393 956 forinti, tj. kada je budetski deficit iznosio 340 182
forinte. Budui da je budetski deficit stalna pojava, usporedio ga je s njegovom veliinom u 1790-im godinama, kada je iznosio 665 000 forinti i ustvrdio da je tendencija njegova opadanja stalna. Krunski dokaz u osporavanju Wissnerove tvrdnje, a opravdano je upitati se nisu li neki drugi, von
Pidollu mnogo vaniji osporavatelji krajikog sistema bili na umu dok je
pisao ovaj lanak, nesumnjivo je u injenici da se budetski prihodi Vojne
krajine stvaraju iskljuivo iz prihoda vojne kase (Militr-Kassen), a da u
Vojnoj krajini znatan prihod ostvaruje i komorska kasa i da je taj prihod
vei od budetskog deficita. U 1840. godini, posljednjoj za koju je imao
podatke, komorski prihodi u Vojnoj krajini su iznosili 1 073 670 forinti, tj.
ako se ima na umu budetski deficit iz 1845. godine, dravna kasa je u Vojnoj krajini ostvarila istu dobit od 733 488 forinti.
Dakle, unato tome to je Habsburkoj Monarhiji osiguravala teko procjenjive utede u vojnim izdacima, Vojna krajina, seljako drutvo par excellence, osiguravala je i stalan priljev gotova novca u dravnu kasu, koji je
iznosio 30,64% njezina godinjeg budeta u to vrijeme.
Kada bismo ispitali i druge oblike prelijevanja dohotka u robnoj razmjeni izmeu Vojne krajine i civilnih pokrajina Habsburke Monarhije, bez
tekoa bismo objasnili jedno od glavnih izvorita razvojnog zaostajanja
Vojne krajine u usporedbi s drugim dijelovima Monarhije.
Maral Marmont, postavi generalni guverner Ilirskih pokrajina, odluan
je pristaa krajikog ureenja. Dakako, njegov stav je bio uvjetovan razliitim razlozima, ali je on sam u obrani toga stava prednost davao financijskoj
strani:
La Croatie militaire contient 280 000 habitants, population gale celle de
nos moindres dpartemens, maintient sous les armes 16 000 hommes, toujours
complets, 8 000 de rserve, toujours disponibles, pourvoit tous les besoins de
son administration, protge les provinces de l'intrieur contre un voisin inquiet,
qu'il faudrait contenir par des troupes entretenues grands frais, dans un pays
peu productif, et n'exige qu'un subside de 1 700 000 fr. Or : Je le demande : quel
est celui des dpartemens de l'Empire, non pas d'une population gale, mais de
plus nombreux et plus riches, qui offrirait les mmes rsultats Sa Majest?'
Iz vojnopolitikih razloga bio je sklon to umjerenijoj financijskoj politici u Vojnoj Hrvatskoj, ali je ta njegova sklonost bila neto jedva vie
od dobre volje.
Kada su preuzele upravu prekosavskih regimenti, francuske vlasti su
popisale sve neposredne i posredne poreze u njima. Bilo ih je ak 27, od
kojih je 16 bilo neposrednih a 11 posrednih.4
Navodimo ih redom. Prvo, neposredne:
1. Porez na imanje za izdravanje

crkava Impt foncier pour Ventretien des glises. Naplaivao se samo u 1. i 2. banskoj regimenti meu rimokatolikim stanovnitvom, a godinje je stajao svaku zadrugu 4 kr.
2. Porez na imanje. Zemlje, vinogradi, vonjaci itd. Impt foncier sur
les terres, vignes, vergers etc.
Razliito ga se plaalo u banskim i karlovakim regimentama. U prvima
svako jutro oranice i livade plaalo se 27 kr. godinje u prvoj klasi, 22 u
drugoj i 16 u treoj, a svako jutro vinograda 1 fl. 30 kr. te svako jutro vonjaka 35 kr.
U 1810. godini stanovnitvo Civilne Hrvatske jo je uvijek posjedovalo
1 846 jutra zemlje u 1. banskoj regimenti i 88 u 2. banskoj.
Prema konvenciji iz 1800. godine ono plaa 52 kr. godinje za svaki jutar
bez razvrstavanja po klasama, sve dok te zemlje ne proda krajikom stanovnitvu.
U drugim, karlovakim regimentama, gdje je zemlja manje plodna, plaalo sa 20 kr. godinje svako jutro oranice i livade u prvoj klasi, 16 u drugoj
i 12 u treoj, a svako jutro vinograda 1 fl. te svako jutro vanjaka i vrta
30 kr.
Oficiri, slubenici i provincijalno stanovnitvo koje je posjedovalo zemlju
u Vojnoj Hrvatskoj plaalo je dvostruki porezni iznos. Taj porez nisu plaali
vii i drugi oficiri u aktivnoj slubi te ekstrapersonal vieg stupnja. Osobe
na niim poloajima (kirurzi, konaari i uitelji) bili su osloboeni plaanja
poreza za pola jutra povrtnjaka.
Latinski sveenici bili su osloboeni plaanja poreza za jedno i pol
jutro zemlje namijenjene izdravanju jednog konja. Ako su imali vie zemlje,
morali su za nju plaati dvostruki porezni iznos i 25 1/2 kr. po jednom jutru
nadoknade za rabotu.
Upravitelji pota bili su osloboeni plaanja poreza za 12 jutara oranice
ili livade. Oni koji nisu imali tolikog posjeda dobivali su po 5 fl. godinje
obeteenja za svaki jutar koji nisu imali do dozvoljene veliine posjeda.
Pravoslavni parosi (effectif) bili su osloboeni plaanja poreza za 24
jutra oranice i 10 jutara livade. Ako nisu imali tolikog posjeda, dobivali
su po 9 fl. obeteenja za svaki nedostajui jutar. Plaanja poreza bili su
osloboeni nasadi dudova te strelita i vjebalita.
Samostanske i manastirske zemlje za koje se do 1807. godine nije plaao
porez bile su i dalje osloboene plaanja.
Osloboeni su ga bili i opinski panjaci, kao i oranice stvorene od
opinskih panjaka u estogodinjem razdoblju. Zemlje naseljenika (colons)
takoer su bile osloboene poreza u razdoblju koje im vlasti odrede.
3. Trgovake
dozvole Patentes des marchands. Trgovci su bili razvrstani u etiri skupine prema iznosu koji su plaali. U prvoj se plaalo 40 fl.,
u drugoj 32, u treoj 26, a u etvrtoj 20. Sitniari prve skupine plaali su
16 fl., druge 12, tree 9, a etvrte 6. Onaj koji nije mogao plaati 6 fl. godinje nije mogao biti ni upisan (immatricul) kao trgovac te nije smio ni
trgovati. Trgovci koji su pored svoje uobiajene trgovine trgovali i drugom
robom (vino, ito, stoka, drvo itd.), morali su biti taxs u skladu s ostvarenom zaradom i razvrstani prema navedenim skupinama.
4. Zanatlijski
porez Impt sur les arts et mtiers. Zanatlije su
takoer bili razvrstani u etiri skupine. Zanatlija (artiste ili artisan)
prve skupine plaao je 10 fl. godinje, druge 8, tree 6 i etvrte 4. Onaj koji
nije mogao plaati 4 fl. godinje nije mogao biti upisan kao zanatlija. Ako
se neki zanatlija bavio i trgovinom, plaao je i trgovaku dozvolu za skupinu
u koju je bio razvrstan.
5. Glavarina osoba bez domicila Capitation des non domicilis. Plaale su ju porodice bez zemljinog vlasnitva i porezno optereenog zanimanja, a smatralo je se nadoknadom za zatitu koju uivaju na krajikom
podruju. Godinji porodini iznos je bio 4 fl. Sluga koji nije bio roen u
Vojnoj krajini plaao je 2 fl. godinje ukoliko je sluio kod trgovca ili zanatlije, a 1 fl. ako je sluio u kunoj zadruzi.
6. Mlinski porez Taxe sur les moulins particuliers.
Svaki rvanj u
vodenici izgraenoj na mostu na rijeci optereen je bio godinjim porezom
od 12 fl. Svaki rvanj potoare koja ne oskudijeva vodom plaalo se 6 fl.
Za pilanu (moulin scie), valjaicu (moulin foulon), tlani malj
(martinet) plaalo se 4 fl. 30 kr. godinje, dok se za mlinove koji zbog
nedostatka vode nisu mogli raditi cijelu godinu plaalo bez bilo kakva razvrstavanja 3 fl. po rvnju godinje. Opinski mlinovi koji su zadovoljavali zajednike potrebe i od kojih njihovi posjednici nisu imali nikakve zarade bili
su osloboeni poreza.
7. Zakupnina zemalja u dravnom vlasnitvu Fermage des terres ap
partenant au Gouvernement.
Zemlje koje nisu bile u posjedu kunih zadruga
niti u opinskom posjedu kao panjaci mogle su se izdati u zakup na javnoj
drabi.
8. Pravo krmarenja
Droit de tenir auberge. Iznos se dogovarao s
onim tko nudi najbolje uvjete za prodaju mesa i vina po utvrenim cijenama. Ugovori su se obnavljali svake tri godine.
9. Pravo ribolova Droit de pche. Zakupljivalo se lov tunjeva du
jadranske obale koja je pripadala Vojnoj krajini. Ogulinski dio bio je od
Povila do Sv. Ambroza nadomak Senja, a otocaki u podruju sela Sv. Juraj,
Lukovo i Drneti. Zakupljivalo se i nekoliko ribolovita na Savi, u estoj
regimenti.
U svim ostalim rijekama Vojne Hrvatske ribolov je bio slobodan.
10. Zakup nacionalnih
mlinova Fermage des moulins nationaux. U
Gospiu, u Likoj regimenti, nalazio se jedan itni mlin s dva rvnja i jedna
pilana u rnovnici, u Ogulinskoj regimenti nalazio se jedan itni mlin sa
est rvnjeva, jedna pilana i jedna valjaica, a u Hrastovici, u estoj regimenti nalazila se jedna prosijavalica za brano, koji su bili izdati u zakup.
1. Zakupnina mostova Fermage des ponts. Ugovorno su bili izdani u
zakup mostovi u Mostanju i Masliselu na Mrenici u Slunjskoj regimenti te
mostovi u rimokatolikoj Vranovini, Slanoj i u Glini na rijeci Glini u Petoj
regimenti.
12. Dozvola za vaenje kamena Permission de tirer de la pierre. Postoji samo jedan sasvim neznatan kamenolom u Maji u Petoj regimenti.
13. Zakupnina zgrada i opreme za predenje svile Fermage des difices
et effets
pour la filature
de soie. Predionice u Petrinji, u estoj, i u Glini, u
Petoj regimenti ugovorno su bile izdane.
14. Najamnina erarskih zgrada Loyer des maisons publiques.
Nekoritene gostionice, skladita i oficirski stanovi su se iznajmljivali,
a prihod je ulazio u regimentsku blagajnu.
15. Otkup od rabote Rachats des robots ou corves publiques.
16. Pravo kupovine meda Droit d'acheter le miel. Ovo pravo se daje
u zakup u Slunjskoj, Petoj i estoj regimenti. U ovo vrijeme smatralo se da
vie ne bi trebalo ograniavati pravo slobodne prodaje meda. Toliko o neposrednim porezima. U drugoj skupini su posredni:
17. umski prihodi Revenus des forts.
Oficirima i slubenicima u
Vojnoj krajini bilo je osigurano pravo koritenja izvjesne koliine drva. Ako
su ih trebali vie, morali su platiti po 24 kr. za Klafter de Vienne. Mogunost takve kupovine bila je ograniena. Trgovci, zanatlije i drugi stanovnici
smjeli su sjei umu samo u odreenim prostorima, i to samo za odreene
potrebe. Za posjeena drva plaalo se taxe prema propisima.
tampane doznake za sjeu izdavala je la Garde gnrale des forts,
pored zapovjednika regimente i prvog raunovoe, a o sjeama i o prihodima
od sjea voena su ak tri odvojena registra.
umske prekraje su ispitivali i procjenjivali komisijski, a regimentski
sud je presuivao u umskim sporovima i izricao novane kazne. Tjelesne
kazne izricale su se samo ako je prekrilac bio suvie siromaan da plati.
ak treinu novane kazne dobivao je dostavlja!
18. irovnina Revenu des forts des glands et des faines. Dok u prve
tri regimente ira nema mnogo ni u naj rodnij im godinama, budui da su
ograniene umske povrine u kojima ga ima, u druge tri regimente u rodnijim godinama bilo je mogue ostvariti znatan prihod od irovnine. Krajiko
stanovnitvo plaalo je za svaku svinju 9 kr. da bi se mogla hraniti irom
od 1. novembra do 31. januara. Stanovnitvu Civilne Hrvatske i trgovcima
irovnina je bila poveana sa 16 na 32 kr.
Zadruge koje su imale vojnika u slubi imale su pravo besplatno hraniti
15 svinja za svakog pojedinog vojnika. Ako nisu imale toliko svinja ili ako
ir nije rodio, nikakva nadoknada im nije pripadala.
19. Prihodi od panjaka Revenu des pturages. Stanovnitvo Civilne
Hrvatske plaalo je 10 kr. godinje po glavi stoke da bi imalo pravo napasati
stoku u Petoj regimenti, a stanovnitvo Dalmacije je plaalo 1 1/2 sou godinje po glavi stoke da bi moglo koristiti panjake u Likoj regimenti.
20. Prihod od prodaje drveta u Primorju Ravenu de la vente du bois
sur la cte du Lit oral. Nekoliko godina prije uspostave francuske vlasti bila
su otvorena skladita drva u Karlobagu, Jablancu, Sv. Jurju, Sv. Ambrozu
i u Povilama. Prvo je u Likoj regimenti, druga dva u Otoakoj, a trea dva
u Ogulinskoj. Neko se na taj nain zaraivalo 15 000 do 20 000 fl. godinje,
ne raunajui zarade stanovnitva. Do vremena smjene vlasti prihod je pao
toliko nisko da jedva dostaje podmirivati izdatke za slubenike.
21. Prihod od Jozefine
Revenu de la Route Josphine.
Na cesti su
otvorene dvije troarine. Prva je u Mrzlom Polju pored Karlovca i pripada
Slunjskoj regimenti a druga nadomak Senja i pripada Otoakoj regimenti.
Dijeli ih udaljenost od 14 milja. Za natovarena konja ili za konja upregnuta
u natovarena kola plaalo se 14 kr., za nenatovarena konja 7, za vola 3, a za
svako drugu ivotinju 1. Krajiko stanovnitvo bilo je osloboeno plaanja
troarine u prijevozu za vlastite potrebe.
Tada je u Kostajnici bila otvorena nova troarina.
U Likoj, Otoakoj i estoj regimenti bilo je jo nekoliko beznaajnih
troarina.
22. Pravo prelaska bosanske stoke preko gazova na Uni Droit de
passage gu du btail turc dans la rivire d'Una. Ovo pitanje je bilo rije-
eno nekoliko godina prije smjene vlasti i odnosilo se na pravo prelaska stoke
preko gazova na mjestima gdje je Una granina rijeka. Plaalo se po glavi
stoke.
23. Karantinska
pristojba Droit de quarantaine. Ubirala se za stoku
koja je dolazila iz Bosne, a koja je morala ostati u kontumacu u skladu sa
sanitarnim odredbama prije prelaska na krajiko podruje.
24. Namet na uvoz vina Droit sur l'importation
des vins. U Senju i
Karlobagu bile su otvorene dvije troarine za naplatu svih nameta na uvoz
svih vrsta pia koja se uvoze preko mora. Prva je pripadala Otoakoj, a
druga Likoj regimenti. Najvaniji izvor prihoda je bio namet na uvoz vina,
koji je iznosio 1 fl. 15 kr. za svaki baril. Senjski i karlobaki komunitet dobivali su od te svote 12 1/4 kr. po barilu, a prihod im se isplaivao krajem
svakog mjeseca.
25. Prihodi od potanskih pisama Revenu des postes aux lettres. Poetkom XIX stoljea prekosavske regimente su imale 18 potanskih ureda,
ukljuujui meu njih i potansku upravu u Karlovcu. Tri ureda bila su u
Likoj regimenti (jedan u Karlobagu), tri u Otoakoj (jedan u Senju), etiri
u Ogulinskoj, dva u Slunjskoj (jedan u Karlovcu), dva u Prvoj banskoj i
etiri u Drugoj banskoj. Za obino pismo naplaivalo se 18 c., a za ostala
razliito, prema tarifi, ovisno o teini. Pisma iz stranih zemalja naplaivala
su se dvostruko.
Prihodi su se uplaivali u regimentske blagajne jer su se iz njih plaali
i potari. Inae, svaki potar bio je duan drati est konja radi otpreme
pote, kurirske i putnike slube. Provincijalna potanska sluba poslovala
je bolje od krajike, a budui da je i ona imala svoje urede u Karlovcu,
Senju i Kostajnici, guila je krajiku, tako da se njezini rashodi nisu mogli
pokrivati s prihodima.
26. Prihod od prodaje stoke naene bez uvara Produit de la vente du
btail trouv sans gardien. Izgubljena stoka se prodavala na drabi ako se
njezin vlasnik ne bi javio za 14 dana.
27. Prihod od prodaje ruevina Produit de la vente des dmolitions.
Zgrade koje vie nisu mogli biti koritene, graevinsko drvo koje se dobivalo
ruenjem, kao i sav ostali materijal prodavali su se na drabi, a prihod se
uplaivao u regimentsku blagajnu.5
Ve iz navedenih podataka moe se naslutiti, a podrobnija istraivanja
potvruju takvu pretpostavku, da je u vrijeme kada su francuske vojne vlasti
pravile prvi krajiki budet, a bio je to budet za 1810. godinu, poveana
razlika izmeu prihoda i rashoda u prekosavskim regimentama.
Inae, te godine prihodi su se obraunavali od 1. novembra 1809.6 U
sastavljanju krajikog budeta za 1810. godinu najneposrednije je sudjelovao
maral Marmont. Predvieno je bilo 369 652 fl. 29 kr. prihoda i 1 028 248 fl.
32 kr. rashoda, tj. bilo je uraunato 658 596 fl. 3 kr. budetskog deficita.7
Navedeni podaci o izvorima prihoda nesumnjivo potvruju da su inioci
robne razmjene imali, dodue vrlo ogranien, udio u privrednim i drutvenim
promjenama u prekosavskim regimentama krajem XVIII i poetkom XIX
stoljea. Razlike u poreznom optereivanju trgovaca, na primjer, od 6 do
40 fl., svjedoe o znatnom drutvenom raslojavanju u trgovakom sloju.
Brojni su drugi izvori koji to takoer potvruju. Meutim, budui da ni poljoprivredna proizvodnja, a ni izvanpoljoprivredna proizvodnja nemaju faza
proizvodnog poleta u itavom razdoblju, nego upravo obrnuto, drutveno
raslojavanje je vrlo ogranieno. Svjedoi o tome i porezno optereenje zanatlija u rasponu odo 4 do 10 fl. Mlinovi, jedva postojee pilane, valjaice,
tlani maljevi itd. svjedoe da je Vojna krajina juno od Save u cijelom tom
razdoblju daleko od manufakturnog doba, iako je nesporna namjera da se
u njega ue. Prihodi od najveeg bogatstva prekosavskih regimenti, od uma,
osiguravali su se prije svega prodajom drvne sirovine. Koliko je krajiko
drutvo jo uvijek duboko bilo u feudalnim odnosima, vjerojatno najbolje
svjedoi injenica da nije postojalo slobodno trite meda.
Krajiko drutvo moglo je postojati samo kao seljako drutvo i svi
modernizacijski procesi u Vojnoj krajini na prijelazu XVIII u XIX stoljee
prihvaali su ovo temeljno ogranienje.
TEMELJITE UPRAVE ZA KARLOVACSKU,

VARASDINSKU, BANOVSKU, SLAVONSKU I
BANATSKU VOJNE GRANICE IZ 1807. GODINE
Kraj XVIII i poetak XIX stoljea, doba krajnjeg ljudskog naprezanja

i iscrpljivanja krajikog drutva, ali i doba duboke krize Habsburke Monarhije u cijelosti, sasvim sigurno nije olakavalo traenje rjeenja za otvorena pitanja razvoja krajikog drutva.
Iako pritisci ugarsko-hrvatskih stalea, s nepromijenjenim ciljem da se
Vojna krajina u dijelovima ili u cijelosti ukine, nikada nisu prestajali, u
apsolutistikoj Habsburkoj Monarhiji u ovo doba mnogo je vanija za budunost Vojne krajine bila kriza povjerenja u njezin sistem u Dvoru i nadasve u Dvorskom ratnom vjeu. Dakako, kriza povjerenja nije bila nepodijeljena. Naprotiv. Dubina nedoumica, oprenost stavova, bilo da je rije
0 utjecajnim pojedincima ili o ustanovama, uvijek iznova ponavljano istraivanje injenica o stvarnom stanju u Vojnoj krajini, koje nee biti zamagljeno birokratskim izvjetajima potinjenih zapovjednitava kojima se nerijetko nije moglo ba mnogo vjerovati, neostvarljive, napreac zamiljene
reforme, sve su to realnosti dvorske politike u krajikom pitanju bez kojih
nije razumljiva ni povijest Vojne krajine u ovo doba. Nakon ukidanja kantonalnog sistema 1. novembra 1800. bilo je nuno nastaviti tragati za moguim izlascima iz krize krajikog drutva jer njegovim ukidanjem nita nije
bilo rijeeno.
Dakako, rjeenje krajikog pitanja poetkom XIX stoljea u najuoj je
vezi s rjeenjem niza drugih otvorenih pitanja u Habsburkoj Monarhiji.
Intertni franciskanski apsolutizam vrlo neodluno se suoavao s previranjima
u Habsburkoj Monarhiji, u sloenim evropskim zbivanjima. Pokuaji modernizacije apsolutistikog drutva, ak ako bi i dobili mogunost da se
potvrde, nuno su bili kratkog daha. O tome svjedoi i iskustvo nadvojvode
Karla, ovjeka koji je s najvie odlunosti postavljao pitanje promjena koje
su Monarhiji trebale osigurati budunost evropske velike sile. Njegovi usponi
1 padovi u kratkom vremenskom razdoblju izvanredan su pokazatelj nedoumica s kojima se Monarhija suoavala.
Neprimjereno je povijesnom zbivanju svoditi te nedoumice na konzervativno-liberalne opreke. Nadvojvoda Karlo, na primjer, u pitanju stvaranja
zemaljske obrane (Landwehr) je liberalan, dok je u pitanju krajikog
sistema konzervativan.
Imenovanjem nadvojvode Ludwiga na mjesto General-Grnz-Direkteur
koncem 1802. godine, stvaranje Grnz-Organisierungs-Commission, u kojoj
su odlune pristae krajikog sistema generalmajor Klein i sekretar Dvorskog
ratnog vijea von Pidoll imale odluujui utjecaj, zapoela je nova faza reformske politike u Vojnoj krajini. Iako Vaniek o njoj opirno pie, jo
uvijek nedostaje monografska obrada otvorenih pitanja u vezi s budunou
krajikog sistema od ukidanja kantonalnog sistema 1800. godine do proglaenja Osnovnog krajikog zakona 1807. godine. Sauvana graa u Ratnom
arhivu u Beu ini je uvelike moguom.
Rad spomenute komisije, kao i rad Organisirungs-Hof-Commission od
1804. do 1806. godine, doista je bio temeljit. Vrednovana su iskustva prethodnih krajikih sistema, ak od prve polovnie XVI stoljea, iako je prevladavala, dakako, usredotoenost na iskustva krajikih sistema poslije bekog
rata. Napravljene studije bile su sistematizirane prema pitanjima koja su
poetkom XIX stoljea bila u sreditu zanimanja, kao to su pitanje zemljinog vlasnitva, rabote itd. lanovi Komisije pojedinano bili su vrlo poduzetni u predlaganju moguih rjeenja, tako da se redovno raspravljalo o alternativama. Iz sauvane grae jasno je da su bili svjesni dubine drutvenih
proturjeja u samoj Vojnoj krajini.
Budui da je militarizacija Vojne krajine u drugoj polovini XVIII stoljea u sutini izvoena iz pojma krajikog lena (Grnzlehen), meu pristalicama krajikog sistema, kao to je von Hietzinger, oblikovala se poetkom
XIX stoljea teorija o njegovu utemeljenju u pojmu vlasnitva (Eigenthum).
Oigledno je da je rjeenje uvrteno u Osnovni krajiki zakon bilo na uobiajen habsburki nain hibridno.
Pojam vlasnitva nad zemljom pretpostavljao je razvoj znatno naprednije krajike privrede nego to je to do tada bio sluaj, s mnogo vie robno-novanih inilaca u njoj. Takva politika takoer je pretpostavljala ograniavanje ili ak ukidanje rabote, o emu se s podjednakom panjom raspravljalo. Stvarni uvid u ostvarenu krajiku rabotu bilo je gotovo nemogue stei
jer su zloupotrebe imale vrlo velike razmjere. Jedan od moguih izlaza iz
takva stanja, ako se rabota ve ne bi u cijelosti ukinula, bilo je ukidanje
neplaene i uvoenje plaene rabote, s diferenciranim sistemom otkupa, ovisnim o kakvoi zemlje u posjedu kunih zadruga itd. Usvojena rjeenja su
takoer bila uobiajeno hibridna.
Ipak i otvaranje pitanja plaene rabote i otkupa od rabotne obaveze
kao sutinskih sistemskih rjeenja pouzdano je potvrivalo da robno-novane
inioce nije bilo mogue izbjei ni u Vojnoj krajini, iako je cijeli njezin
sistem bio usmjeren prema osiguranju samodovoljnosti svake njezine drutvene elije.1
Osnovni krajiki zakon je potpisan 7. augusta 1807. Krajinicima je u
pravom smislu rijei objavljen, jer oni nisu bili u mogunosti utjecati na
njegov sadraj. Franciskanski apsolutizam je iskljuivao bilo kakve populistike ekstravagantnosti jozefinizma. Uostalom, nitko nije mogao brinuti o
dobru Vojne krajine vie od samog vladara! Otvorena pitanja u vezi sa zakonskim rjeenjima dao je razsudjivati takovima ljudma, kojim Stalish i potribnosti Granice poznatesu, i koji u tima poslovnih ubavishteni jesu! la Nema
sumnje da je njegov apsolutizam nadasve opsjednut naelom legaliteta, koji
on sam utjelovljuje i koji iskljuuje bilo kakvu podaniku konkurenciju.
Nije sluajno ve u zakonskoj preambuli naglaeno:
Svojevoljstvo jest potom uredbama podverxeno i Granicsari jesu u svojemu
stalishu, i vlastitomu dobru odsada uvik sigurni.
Budui da se pravicse krajinika zaderxavaju, kao i njihove duxnosti, ini se da je smisao cijeloga Osnovnog krajikog zakona saet u jednoj
jedinoj reenici preambule:
Mi motrismo, dabise njima njihove duxnosti svagdi, kolikogodje moguche

bilo, polakschale, i tegobe, kojese mimoicbi nemogu, po svakoga Snagi razdilile,
i tako cilokupno laglye podnashale.
Ideoloko izvorite kljunog zakonskog rjeenja nesumnjivo je racionalistiko, a u ekonomskom smislu fiziokratsko:
Pomochi Zemlje podilismo Mi svagdi po vlastitoj plodnosti, i odvratismo
potomu neprimjeru, kojase do sada medju Zaslugom i Dachom nalazila jest.
Istim temeljom pravice podilismo i ostale Dache.
Vjera u mo pravinosti takva zakonskog rjeenja zrcali se i u uskraivanju prava pretpostavljenih starjeina da se u kuchno-Druxinske Granicsarah stvari brezpotribno, i protiredno mieshaju, odnosno u svoenju takva
prava na utjecaj kolikoje potribito mira ucsiniti... gdise oni sloxiti nemogu. Dakle, mogunost ostvarivanja zakonskih odredaba ipak se posebno
dovodi u vezu sa sreivanjem uveliko naruenih odnosa u kunim zadrugama,
tj. sa smislom za pravinost meu samim krajinicima. Nema spora da je
to bila jo jedna ideoloka inovacija u odnosima izmeu vladara i krajinika. etrdeset i jedan od ukupno sto pedeset i pet zakonskih lanova je u
prvom poglavlju Od Pravice negibuchega Imanja.
Ozakonjujui da su zadruni posjedi pravi vojnicski p o k l o n i (Militr-Lehen), vicsno, i neprominljivo imanje, s kojima Stareshine svojevoljno vladati(ne) mogu, ostaje se u granicama tradicionalne seniorsko-vazalske terminologije kojoj je jedini cilj da refeudalizacijskoj zbilji krajikog drutva suprotstavi obmanu da uiva pravicse koje opravdavaju krajiki danak u krvi. Zakon je dosljedan u tom smislu. U njemu nema rijei
ni o raboti, ni o tlaci, ni o kuluku, ni o bilo kojem drugom njihovu sinonimu,
ve se u njemu upotrebljava pojam posao (Arbeit)!
Krajasich je upuzorio na tu terminoloku zamjenu:
Der Name Robot, der soviel gehssiges fr den Soldaten hat, weil er gewhnlich solche Arbeiten ausdrckt, die der Bauer zum besonderen Vorteile
seines Gutsherrn zu leisten schuldig ist, wird fr immer aus der Grenze verbannt.
Aus diesem Grunde fhrten die Grenzgrundgesetze fr den Robot die Bezeichnung
rarial und Gemeinde arbeiten ein.2
Dakle, otvoreno je pitanje terminologije kojom krajinici sami oblikuju
svoju drutvenu zbilju.3 U svakom sluaju, uinjeni terminoloki pomaci u
zakonskom jeziku svjedoe o postojanju otvorenih pitanja u krajikom drutvu o svome drutvenom biu, o postojanju pitanja koja nisu mogla biti
zanemarena ako se Osnovnim krajikim zakonom htjelo osigurati pun uinak
u vrijeme kada su dileme o budunosti koja je na dnevni red evropske povijesti stavila francuska revolucija 1789. godine prodrle, makar povrinski, i
u Vojnu krajinu.
Takvih terminolokih pomaka doista nije mali broj u Osnovnom krajikom zakonu. Meutim, oni su uvijek uvjetni, tj. oni su uvijek ogranieni
izriajima koji omoguavaju da se nizom sistema iznimaka Vojnu krajinu u
hiti zatiti takvu kakva je bila prije objavljivanja Zakona. Meu uoljivim
primjerima tako proturjenih iskaza nesumnjivo je i sljedei:
Granicsarom brez svake iznimbe prosto bitiche lexecha Imanja zadobiti. Oni
mogu, ako ovoj istoj Uredbi protivno nebi bilo, slobodno s' zadobitim Imanjem
vladati, koje samo u protiurednima slucsajih po pravicsnom pripoznanju izgubiti
mogu (8).
Glavna reenica Oni mogu... slobodno s' zadobitim Imanjem vladati

je u naelu sporna jer se krajiko Imanje dijeli ovim Zakonom na Koreno
Imanje (Stammgut) i Savishju Zemlju (berland), s tim to se za prvi
dio posjeda izriito kae:
Koreno Kuche Imanje Korenito Dobro jest, zato po uredbi ni tise umanjiti,
niti podiliti smie, i osim potribnih pribivalishtah, i gazdalucske zgrade cielo
selishte imati mora.
Tek u narednom stavu se dodaje ono to bi moglo opravdati spomenutu
reenicu u lanu 8:
Savishja Zemlja za sva ostala uxivanja granicsarskih Kuchah sluxitiche, koja
po uredbenoj ukazi ris po ris, i cielokupno prodatise moxe (12).
Iako nam nedostaju podrobniji uvidi u promjene odnosa veliina izmeu
jednog i drugog dijela krajikih posjeda u toku sljedeih desetljea, naroito
u prekosavskim regimentama, a bit e to nesumnjivo jedno od vanijih podruja istraivanja u agrarnoj historiji Vojne krajine, dosadanje spoznaje
ne ostavljaju mjesta veim nedoumicama o marginalnoj veliini berlanda,
naroito u dijelovima Vojne krajine s guom agrarnom naseljenou. Nikada se ne smije smetnuti s uma da krajiki posjedi svojom veliinom mogu
biti cijelo selite, ali i 3A, V2 i na koncu 1U selita.
Stav o slobodnom krajikom raspolaganju zemljom je u sutini puka
ideoloka obmana.
Krajinici prekosavskih regimenti su to vrlo brzo iskusili, ve poslije
Schnbrunnskog mira 1809. godine, kada ih je dio pokuao iskoristiti odredbu mirovnog ugovora o pravu podanika Ilirskih pokrajina da prijeu u
Habsburku Monarhiju.
Uvjete razdiobe zemljinog posjeda na dva dijela odreivao je lan 13:
Selishte (Grundansssigkeit) brez razlike ili cilo, tri fertalja, pol, illi fertalj
Selishta bilo, koliko moguche jest, jedno Jutro zemlje za kuchu, Avliju, illiti
dvorishte, i Bashcsu imati mora, osim toga pako
U Karlovacskoj i Banovskoj Granici, i u Vlashko-Illiricskoj Regimenti.
U Varasdinskoj i Slavonskoj granici i u Njemacskoj banatskoj Regementi
Jutro od 1 600 Kvadratnih Fatih.

Orache
Zemlje. Livade.
Cielo Selishte.
Tri Fertalja.
Pol Selishta.
Jedan Fertalj.
18
13 1/2
9
4 1/2
6
4 1/2
3
1 1/2
Orache Livade.
Skupa. Zemlje.
24
18
12
6
24
18
12
6
10
7 1/2
5
2 1/2
Skupa.
34
25 1/2
17
8 1/2
Sljedei, etrnaesti lan je u devet taaka propisivao nain razdiobe.

Meu njima je nesumnjivo kljuna taka 1:
Nijednomu Granicsaru neimase shtogod od njegove vlastite Zemlje uztegnuti, dabise sotim Selishte drugoga izpuniti moglo. Obchinito nikakvo izjednacsenje
Zemlje meu granicsarskima Kuchama nekase nesiluje, nego samo ono, shto
g Vojna Hrvatska I
113
svaka granicsarska Kucha zaista derxi, i uxiva, u koreno dobro, i savishju Zemlju
podiljeno biti mora.
Dakle, ako neka kuna zadruga nije imala zemlje ni za V4 selita, zakonski je cijeli njezin posjed imao biti svrstan u koreno dobro, kao to to i
pie u t. 2. istog lana.
Iako je posjedovno i drutveno raslojavanje u Vojnoj krajini openito
bilo vrlo ogranieno, krajiko drutvo je vrlo daleko od drutva jednakih
ak i u granicama pojedinih regimenti, a o razliitim dijelovima Vojne
krajine da i ne govorimo. Nema sumnje da su krajike vlasti uvijek nastojale,
a naroito nakon militarizacije, da to je mogue vie izjednae uvjete privreivanja krajikih zadruga da bi u to je mogue veoj mjeri u svakoj od
njih poveali raspoloivi vojni potencijal. Ovaj zakon takoer sadri vie
takvih odredaba. Meutim, povijesno batinjenje razlike u drutvu koje se
inae vrlo usporeno mijenjalo vrlo teko su mogle biti ublaene ili ak nestati. Naprotiv. Prodor inilaca robne razmjene u krajiko drutvo potkraj
XVIII i poetkom XIX stoljea mogao je batinjene razlike samo poveati.
Dakako, dvojna podjela zemljita odnosila se samo na stanovnitvo s
krajikim obavezama. Trgovci i privredni poduzetnici, na primjer, mogli su
posjedovati zemlju u Vojnoj krajini ( 4), ali je ona mogla biti svrstana samo
u berland:
7) Svima onima u Granici Zemlje uxivajuchim, koji granicsarskomu stalishu
zavezani nisu, sve Zemlye brez razlike kano savishja Zemlja zapisane, i kano takove derxane biti imadu (14).
Oigledna je robno-razmjenska priroda berlanda! Takva ocjena, meutim, ne iskljuuje mogunost djelovanja naturalnorazmjenskih inilaca u
njemu.
U sluaju korenog dobra odnos je obrnut. Ve je navedeno koliko je
zakonski zatieno. Vie je odredaba u Osnovnom krajikom zakonu u istom
smislu. Ipak, njegova zakonska zatita nije apsolutna, a ne iskljuuje ni
mogunost utjecaja robnorazmjenskih inilaca, makar u vrlo ogranienu
opsegu:
Kad granicsarska kucha u nuxdi brez Zaloga nikakovim nachinom pomochise
nie mogucha, i osim svojega korenog Imanja nishta zaloxiti neimade, takose njoj
dopustiti moxe, da najvishje trechi tal stojechega ploda u zalog dade (18).
i
Ako pak granicsarska kucha u druxbenomu, i svojega Imanja stalishu na
toliko pomanjka, da vishe godinah kader nie, svoje kuchne poslove svershivati, i
potribite dache plachati, ondase dopushta, da koreno dobro, illi tal od njega tako
dugo pod Arendu datise moxe, doklegodse kucha opet dovoljno neuzmloxi, i nepokriepi (20).
Takva mogunost je najuoljivija u lanu 21:
Akose od mladexa (Nachwachs) granicsarske kuche uzmloxenje poslenikah
nenada, ako takojer po prixenjenju, pod svoje primanju, illi pogodbi takova pomoch utatise nemoxe, kojabi kuchi kripost dala, osim Sluxbe poljske takojer poslove obaviti, i ako kucha vishe nego jedan Fertalj Selishta imade; takose njoj
dopustiti moxe, jedan tal korenog Imanja zaloxiti, illi prodat; nishtanemanje
barem jedan Fertalj Selishta njoj slobodan ostati mora.
Samo u najvechoj Nuxdi, ako pod nikakvi nacsin pomoch dobiti nemoxe,
ovaj Fertalj Selishta takojer zaloxiti, i kada druga pomoch nie, ocsitno na Munti
prodatise moxe, dabise onaj, komuje kucha zaduxilase, namiriti mogao.
Graniarska kuna zadruga moe berland slobodno pod Arendu dati,
zaloxiti, i prodati, dakako, ako nishta uredbam protivno nebi bilo, a o
tome odluuje regimentsko zapovjednitvo ( 23). Nisu rijetki sluajevi u kojima bi se moglo dogoditi neto uredbam protivno, budui da je nain prodaje zemlje, na primjer, izrazito ritualiziran i ne ostavlja mnogo prostora
poslovnom poduzetnitvu. Neovisno o tome da li zemlju prodaju ljudi koji
pod zavezani granicsarski Stalish nespadaju ili krajinici, krajinici imaju
pravo prvokupa tokom etiri tjedna. Rije je o pravici po kojoj on (krajinik D. R.) pod istu cienu pred drugim Kupcem Zemlje uzeti moxe.
Nisu ni svi krajinici ravnopravni pod istim uvjetima kupovine jer i meu
njima pravo prvokupa pripada onim zadrugarima koji josh cielo Selishte
neimadu ( 24). Inae, nita se ne kae o prodaji zemlje kada kupac s manje
redoslijednih prava nudi viu cijenu.
Propisani zakonski uvjeti zaloivanja bili su dosta otri i utvrivanje
njihove funkcije u krajikom privreivanju bit e nuno podrobno istraiti:
Akoje zaloga za uxivanje pridana, i nishta drugo ugovorito nie, takose Vjerovniku kor orachih zemaljah neesapivshi Siemena polak ploda, kod livadah, i
vochnjakah trechi tal, kod vinogradah pako dva trecha tala ploda na posao
racsuna, savishnost pako kao csisti plod od Glavnice, i Kamate u jedno duxne
odbitise mora ( 25).
Ako Vjerovnik, koji Zaloxnu pravicu na Imanje duxnika imade, pogodjeno
vrieme svoj dug dobiti nemore, takose poradi svoga duga Sudu tuxiti, Sud pako
po uredbama, akobi potribito bilo, sudbenu muntu odrediti, i iz ciene zaloge
Vjerovnika namiriti mora ( 26).
lan 31. nedvosmisleno rjeava pitanje promjena u vrsti tla u posjedu
kune zadruge:
Prominenje orachih zemaljah u livade, i livadah u orache zemlje, illi livadah
i orachih zemaljah u vochnjake Granicsarom ondi, gdi Njivah (Fluren) neima,
svakojakose dopushta.
Isto tako nedvosmisleno se zabranjuje pretvaranje oranica ili livada u
vinograde bez dozvole regimentskog zapovjednitva:
Novi vinogradi samo s dopushtenjem Regementskim saditise mogu, dopushtenje ovo samo onda datise moxe, akoje Granicsar jedan za vinograd ugodni
komad zemlje uredio, illi kad jedan uredit komad Zemlje, koji za orachu zemlju,
illi za Livadu nebi ugodan bio, u vinograde okreniti hoche (32).
U istom lanu se izriito propisuje da nedozvoljeno zasaen vinograd
mora biti ponovo pretvoren u oranicu ili livadu ako na jednomu za vinograd nezgodnom Gruntu posaen jest.
Kada se ima u vidu da je trina potranja za vinom u izrazitom porastu
potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea, na primjer, u prekosavskim regimentama, onda razumljiva briga krajikih vlasti za oranice i livade dobiva
donekle drugaiji smisao. irenje vinogradarstva u krajikom drutvu je moralo biti pod strogim nadzorom.
Zemlja je bila vicsno, i neprominljivo Imanje krajikih kunih zadruga
uz uvjet da je obrauju, a ako ne udovoljavaju tom uvjetu, bila im je
oduzeta:
Ako jedan komad zemlje tri godine dulje, nego za njivsko vrieme obicsajno
jest, neuradjen ostaje, tako seoski Stareshina to isto Kompanii prijaviti mora.
Gazdi onda jedna ciela godina dopustitichese, da taj komad zemlje Koritno uspotrebuje. Ako to vrime brezkoristno propusti, onda izgubi pravicu na tu zemlju,
i uzeti Grunt badava siromashnima Granicsarom, kojima Grunt od potrebe jest,
pokloni tichese (33).
Ako je neobraivani komad zemlje dio korenog dobra, onda Gazdase
primorati moxe korisno ga upotrebljavati, budui da se koreno dobro ne
smije umanjivati (isto).
Posjed kune zadruge ravnopravno su dijelili mukarci. Uope nije bilo
vano da li su oni meusobno srodnici ili nisu. Nita manja nisu bila prava
prienjenog ili adoptiranog mukarca. Sluge su bile jedina iznimka. Ako bilo
koji mukarac ode iz kune zadruge, on u njoj gubi sva prava. Meutim,
ako nikakve mushke glave vishje u kuchi neimade, onda pridje ta pravica
istim nacsinom na xene, koje kuchi spadaju. Samose jedna barem od nj i na
kuchansko Imanje za takovoga udati mora, kojibi kader, i gotov bio, granicsarske
duxnosti svershivati... ( 34).
U prvom poglavlju je rijeeno i pitanje raspodjele novosteenih zemalja
regimente:
Ako Granici zemlje pripadau, onda Regementa po priliki illi za podpunjenje
nepodpunjenih Selishtah, za pripomoch onakih Kuchah, koje po svojemu mloshtvu
malo Zemlje imadu, illi za novo Naselenje badava te iste podiliti mora.
Akose csitava Selihta darivaju, onda na one Druxine osobitose gledati mora,
kojesuse svojom sluxbom osobito proti nepriateljom, i svojim trudom ukazale,
i brez koji njiova dosadashnja kucha laglje obstajati moxe (40).
Drugo poglavlje Osnovnog krajikog zakona Od pravice Granicsarah na
zanat, tergovinu i nauke podatise ima svega 13 lanova. Njegov obim je
doista u skladu s razmjerom njihova udjela u krajikom drutvu potkraj
XVIII i poetkom XIX stoljea, a i kasnije.
Pored ve razmotrenih odredbi u vezi s krajikim zanatstvom (vidjeti
Deagrarizacija i urbani nukleusi), ovo poglavlje preteno sadri odredbe o
krajikoj trgovini.
Svi krajinici naelno imaju pravo trgovati, dakako uz odreene uvjete:
Granicsari vlastni jesu, na koliko brez shtete sluxbe, i kuchnoga gazdaluka
biti moxe, sa svake versti marvom, i hranom tergovati. A Regementa mora njima
za tu pomoch potribite pashushe dati (46).
U kordonskoj trgovini s turskim podanicima pokraj obicsajne tergovine, takojer xita, marve, i drugoga za prominbu Espapa (Stichhandel) dopushteno jest prodavati... ( 47), a ta trampa, tako znaajna u krajikom
privreivanju, osim pazara s' Turcima, zabranjena je, odnosno, samo neuradjeni Espap za neuradjenoga prominjivati dopushteno jest. ( 48) Dakako,
cehovski nadzor nad trgovinom iskljuuje bilo koju drugu mogunost.
to se nauka tie, u Osnovnom krajikom zakonu je rije iskljuivo o
obrazovanju klera. Meutim, razliit je odnos prema djeci katolike i pravoslavne vjere:
Na veche nauke katolicsanska granicsarska Dica, Koj asu oshtroumna, i u
duhovni red stupiti hoche, slobodnose pustit mogu... (53).
Od gercskoga neujedinitoga zakona, nekase toliko Granicsarah za duhovni

red izbere, kolikoje za podpunjenje duhovnih mistah po naredbi od 16. Julia 1779.
potribito (54).
Tree poglavlje Od kuchne Druxbine ima 36 lanova.
Ve smo naveli zakonsku odredbu o kunoj zadruzi:
Za kuchnu druxinu svi onise derxati imaju, koji svagdar k onoj kuchi upisati,
i sve kuchne duxnosti brez plate na sebe uzeli jesu; illi oni od iste kuchne druxine
pokolenje imali, illi u kuchu primljeni bili (56).
Svjesno se izjednaavaju pojmovi kuna zadruga i kuna druina,
iako je vano upozoriti da se kao njemaki sinonim za pojam kuchna druxbina od vishje glavah navodi Hauscommunion ( 55). Dakle, nije svaka
kuna druina kuna zadruga, ve samo ona koja ima vei broj lanova.
Dodue, Osnovni krajiki zakon oigledno ne iskljuuje mogunost da kuna
zadruga postoji i s vrlo malenim brojem lanova, bez mukaraca, ako postoji
mogunost njezine regeneracije, odnosno povratka u stanje u kojem e ona
iznova biti kuchna druxbina od vishje glavah.
Pri tome su srodnike veze zakonotvorcima manje vane i moe se pretpostaviti, na temelju ogranienog uvida u grau, da je broj nesrodnikih
zadruga u nesumnjivom porastu potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea.
U poglavlju Krajinici: mukarci i ene, djeca i starci. Kue i kune
zadruge. Sela. Kompanije. Regimente ovog rada podrobnije je raspravljeno
vie pitanja u vezi s kunim zadrugama u prekosavskim regimentama krajem
XVIII i poetkom XIX stoljea, ali i vie pitanja u vezi s krajikom kunom
zadrugom openito, pa time dijelom i o kunim zadrugama u Osnovnom
krajikom zakonu. Ipak, nuno je razmotriti bar jo nekoliko vidova ovog
pitanja u vezi sa zakonskim rjeenjima.
Izvorite niza napetosti u odnosima meu zadrugarima u pojedinim kunim zadrugama nesumnjivo je u nedostatku neproturjena modela tih odnosa.
U krajikoj kunoj zadruzi na prijelazu XVIII u XIX stoljee vrlo je uoljiv
sukob modela egalitarnih i autoritarnih odnosa meu zadrugarima.
Naelno poimanje zadrunog vlasnitva pa i podjela rada meu zadrugarima izvorite su egalitarizma u njoj:
Doklegod kuchna druxbina cielokupna stoji, imaju svi kuchani jednaku
pravicu na kuchno Imanje, i jednaku duxnost da kuchu primjerno svojoj snagi
raditi, i sluxiti (64).
I
Shtose u kuchi zajedno zasluxi, to jest obchinsko kuchno dobro, od kojega
sluxeche glave, i njiova druxina uzderxavatise, i ostali troshkovi csiniti imaju
(65).
Meutim, novani izdaci, tako esto izvorite nepovjerenja meu zadrugarima u Vojnoj krajini, u kojoj je novac inae vrlo rijedak, u ovlasti su
kunog starjeine, naroito kada se radi o veim iznosima:
Sacsuvanje pokuchstva jest stareshine duxnost; njegova briga jest, takovo
prodavati, i potribito u kuchu kupovati (66).
Zakon, dakle, propisuje autoritarne odnose u jednom od najosjetljivijih
vidova reprodukcije kune zadruge u ovo vrijeme.
Egalitarno-autoritarne protivnosti slijede i dalje iz lana u lan. Odredbi
u lanu 66. proturjena je odredba u lanu 67:
Ako kuchani nepovirstvo osichaju; tako mogu od stareshine racsun iskati,

i jednoga iz njiove druxine izabrati, komubise pod drugim kljucsom pokuchstvo, i
Novci zavirovati mogli.
Ve u drugom stavu lana 68. kompanijsko ili regimentsko zapovjednitvo zakonski su obvezani tititi kunog starjeinu, ako pak jedan, illi
drugi kuchanin kakvu netemeljitu suprotivnost proti njemu podigne..., dapae, propisuje se da izvan stareshine, i brez njegovoga dopushtenja, ni
jedan kuchanin za kuchni dug dobar stajati, illi na nju dug nacsiniti nemoxe.... U razdiobi odvika zajamen je izdvojeni status starjeine i starjeice meu kunom druinom:
Akose u diobi, kako svakomu pristoji, dragovoljno nepogode, tako mogu
razdilenje od Kompanie iskati. Ona na svaku radechu glavu, zajedno sa sluxechima
bili oni kod kuche, illi na vojski, jednak dio, stareshini, i stareshici dvostruki dio
dati, rascunatiche, i potom dilenje csiniti (70).
Zakonske odredbe omoguavaju da se utvrdi u kojim pitanjima se kuna
zadruga raslojavala i dijelila potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea u vojnokrajikom prostoru.
U njoj je zabranjeno, na primjer, oddiliti gazdaluk, kao to je zabranjeno kupovati zemlju ili uzimati je u arendu mimo kune druine. Zabranjeno je izdvojeno posjedovati stoku ili kakvi drugi posao tirati, koji njega
od kuchanskoga posla zaderxava ( 72). Meutim:
Novce, Glavnice i pokuchstvo moxe svaki posebni kuchanin za sebe derxati.
Oni imaju vlast vriemenom, koje njima po izpunivanju svojih kuchnih poslovah
zaostaje, za sebe raditi, da shtogod pribaviti sebi mogu; u toj odluki mogu
s'dopushtenjem stareshinah i izvan kuche na posao ichi (73).
Mogunost raslojavanja ne postoji samo u privrednom poduzetnitvu u
kunoj zadruzi. U ovo doba krajinici se i pojedinano potiu da budu to
bolji, to hrabriji vojnici:
Ono, shto Granicsari po osobitoj zaslugi steku, i shto njima po odvishku iz
kuche pada, takodjer i ono, shto u Taboru dobiju, jest njihovo slobodno i vlastito
Imanje, s kojim po svojoj volji csiniti imadu (76).
Osnovni krajiki zakon d o z v o l j a v a podjelu kunih zadruga uz jedan
preduvjet i est uvjeta. Nerijetko se smatra da se legislativna obaveza krajinika da ive u kunim zadrugama i podjela kunih zadruga iskljuuju. Oigledno to nije sluaj ako se jedna dijeli na dvije ili vie takoer kunih
zadruga. Dakako, kunih zadruga u vojnokrajikom smislu! A on je potpuno
jasan:
Veche granicsarske kuche moguse u dvi, illi vishje malih podiliti, ako obchinsko Imanje tolikose nalazi, da kod razdilenja svaka kucha najmanje pol selishta zemlje s potribitom kuchom, i s-gradjom, s potribitom marvom, i pokuchstvom namirita biti moxe, i kad svaka kucha posli diobe toliko sluxechih glavah
uzderxi, da iz svake kuche barem jedan Soldat biti moxe (77).
Da ova odredba veoma ograniava broj kunih zadruga koje imaju zakonsko pravo da se podijele, potpuno je jasno. Ogranien broj zadruga s
cijelim selitem, ogranien stoni fond, a ne ba tako rijetko i ograniena
mogunost upisivanja krajinika sve su to inioci koji nesumnjivo upozoravaju da ovim zakonom pitanje podjele kunih zadruga nije rijeeno. To
je jo jasnije kada se imaju na umu uvjeti podjele:
1) Da razdilenje s' dopushtenjem sviu starjih mushkih glavah bude, illi, zaradi
uredbe i mira, od Regemente za potribito poznato bude.
2) Da dilovi, koji svakoj kuchi od obchinskog lexecheg i nelexecheg Imanja
zapadu, svaki po sebi odlucseni budu.
3) Da kuche poradi dugovah i vriemena izplachanja meu sobom namirilese
jesu.
4) Dase kuche meu sobom, i vjerovnikom pogode, koja kucha jedan illi
drugi dug primiti, i na koju moxebiti duxna zaloga ostati imade.
5) Dasu svi na kuchanskom Imanju stojechi dugovi osigurati, osobito pako
prie razglasenja ove uredbe na Gruntu osigurato uzderxanje udovi cah neomanjshato bude.
6) Da nove Granicsarske kuche, kolikoje moguche, svoja pribivalishta od jake
gradje, i akoje korena kucha od sela po daleko, na mjestu po naredbi stareshinskoj blixje sela nacsinese ( 78).
Ako se kuna zadruga moe podijeliti, ali se ne uspije dogovoriti o podjeli, regimentsko zapovjednitvo umjesto nje odluuje o spornim pitanjima ( 79).
Nesuglasja i svae meu lanovima kune zadruge zakonom su iskljuene
kao razlozi za njezinu podjelu. Ako se kavgjie nikako ne mogu smiriti, zakonski se ovlauje Generalna komanda takve na krache, illi dulje vrime
iz kuche nekraishnima Regementama, (Linien Regimentern) illi tarinicstvu
(Fuhrwesen) pridatiche ( 85). Velika smrtnost stanovnitva u Vojnoj krajini potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea uvjetovala je da se u Osnovni
krajiki zakon uvrsti i odredba o popunjavanju oslabljenih kunih zadruga:
Granicsarske kuche, koje nisu sasma jake, mogu za pomoch gazdaluka, i
sluxbe jedine inostrance, illi cilu druxinu u svoju obshtinu primiti, ako oni sposobni o pripravni jesu, granicsarskoj duxnosti podloxitise. Ali sverhu svakog takovog primanja Regementsko dopushtenje dobitise mora, brez kojega primljeni ne
kako kuchani, nego kako sluge, i slushkinje promotrivani budu (86).
Zanimljivo je da u ovom zakonu nema odredaba u vezi sa slugama u
Vojnoj krajini, a izvori potvruju da njihov broj u vrijeme njegova objavljivanja nije bio malen.
Krajinici koji bez dozvole napuste svoju kunu zadrugu smatraju se
bitangama i za njih se propisuje obavezna pedepsa ( 87). etvrto poglavlje
Od vojnicskih duxnostih Granicsarah sadri svega 14 lanova. Dakako, tome
je razlog posvemanja iscrpljenost vojnih obaveza krajinika cijelim nizom
posebnih odredaba, koje su u preambuli Osnovnog krajikog zakona in to to
potvrene.
Zakon se usredotoio samo na temeljne odredbe, tj. one koje su u vezi s
funkcioniranjem krajikog sistema.
lan 91. odreuje osnovne dunosti krajinika:
Granicsari, koji oruxje sposobni nositi jesu, svi brez iznimljenja duxni jesu,
sobstveno vojnu sluxbu u Granici, i izvan Granice csiniti. Sve za oruxje doraschene
mushke glave jesu dakle duxne, nesamo derxavnu Granicu csuvati, nego i izvan
Derxave u sluxbu Njihovog Velicsanstva u Tabor izichi.
Krajinici koji su sposobni nositi oruje dijele se u dvije osnovne skupine, tj. na upisane i neupisane. Nain proizvodnje drutvenog ivota u
Vojnoj krajini iskljuivao je mogunost prekomjernog vojnog optereivanja
krajinika. Ako bi granica mogueg optereivanja bila prijeena, a to se deavalo, pored ostaloga i u istraivanom vremenu, krajiki sistem se u manjoj
ili veoj mjeri raspadao. Dakako, pojam raspadanje se ne upotrebljava u

izvornom smislu rijei. Ekstenzivno krajiko privreivanje iziskivalo je mnogo radne snage. Ta injenica se oigledno naelno uvaava lanom 92:
Dabise sluxechi Ljudi bolje u oruxju ubavistili, i kuchama, koje s-cielom
druxinom njihovom takove uzderxavati moraju, vishe poslenikah za svershenje
kuchnih, i poljskih poslovah priteklo budese samo nikoliko za oruxje odraschenih
Ljudih u pravu sluxbu izbiralo; okrom dogadjaja prevelike nuxde, i dokle od
Njihovoga Velicsanstva ocsitno drugojacsie odredjeno nebude; i oni sluxechi ljudi,
brez kojih u napridak kuche obstati nebi mogle, s-vrimenom opet iz sluxechega
stanja izpisatise imaju.
S tim u vezi u lanu 93. predviena je mogunost zamjene u slubi lana
kune zadruge koji joj je u privreivanju vie potreban lanom koji joj je
manje potreban.
Najvei stalni troak kunih zadruga u krajikoj slubi je izdravanje
njihova ljudstva u kordonskoj i unutranjoj regimentskoj slubi. Ono ukljuuje opskrbljivanje velikim i malim kuchnim Monturom ( 94).
Nadoknada za te izdatke je vrlo umjerena, tj. godinje se od gruntske
dache odbija 12 forinti, ali je u krajikom siromatvu i oskudici novca bila
dragocjena:
Dabise granicsarskima kuchama, koje sluxbene ljude derxe, troshak za hranu,
i odivanje naplatio, imadese njima osim ostalih koristih, i dobrocsinstvah, mirno
vrieme za svakoga sluxechega Csovika od Straxmesthra dole racsunajuch svake
godine od gruntske dache dvanajest Forintih odpustiti, i od godishne Dache odbiti.
Ako kuchna dacha manje iznosi, takose njima ono, shto do dvanajest Forintah
fali, u gotovom izplatiti imade (95).
Inae, krajinicima su zajamene razliite nadoknade ili obeteenja,
ovisno o vrsti slube:
Sluxechi Csovik svake godine jedan par magjarskih cipelah badava dobiva;
takojer koxne stvari, oruxje, barut i olovo badavase njemu daju... ( 96)
Kada Granicsari u Loger na Mushtru skupljeni, illi izvan njihove Regementske krajine na sluxbu odredjeni budu, onda primaju... istu platu, kojaje za nekraishne vojnike (Linien-Truppe) u Derxavi, gdije Loger, illi gdi takova sluxba
svershivase, odlucsena (97).
Kod izmarshiranja u Tabor... dobitiche kraljevski vojnu Montur, u ratno
vrime svagdar s'tim providjeni budu. Akobi nuxdno bilo, dabi u svojim kuchnim
Monturu izmarshirati morali; ondase takovima kraishnicskima kuchama po procinjenju taj Montur naplatiti imade... ( 98).
Granicsarske kuche za svaku sluxechu glavu od Straxmeshtra dole esapechi,
koja iz njiove druxbine u Taboru nalazise... od gruntske Dache shest Forintih svake godine, kojese njima od dache odbiti, illi u gotovu izplatiti imadu,
oslobodjene bitiche ( 99).
Za svakog upisatog sluxechega Csovika, koji ratno vrime u domachoj derxavi
zaostaje, uxiva granicsarska kucha... oslobodjenje Dache s' godishnjima dvan a j e s t F o r i n t i h . Zato granicsarska kucha njega s njegovom druxinom zajedno kakoti u miru, sasvim providiti mora (101).
Akose neupisati Granicsari za Kordonsku, illi drugu vojnicsku sluxbu uzimaju; tako granicsarskima kuchama, doklegod ta sluxba traje, svaki dan csetiri
krajcare slishaju ... ( 103).
Budui da se novane nadoknade uvelike odbijaju od dae, postavlja se
pitanje u kojoj mjeri su one fiktivne, a u kojoj nisu. Nema sumnje da
novane nadoknade krajinicima u slubi sniavaju iznos godinjih daa, a
kako su one izuzetno optereenje kunih zadruga, krajinici se zakonski po-
tiu da razliitim vrstama krajike slube doprinose boljem privreivanju

svojih domainstava. Ako se ima u vidu i spomenuto pravo na plijen, moe
se ustvrditi da je poetkom XIX stoljea ratna privreda ozakonjeni dio
krajike privrede. Evropske predodbe o krajinicima i u XIX stoljeu s tim
su u neposrednoj vezi.
Peto poglavlje Od granicsarskoga kraljevskoga, i obchine Posla sastavljeno je od 35 lanova.
Rabota je vjerojatno bila najomraenija krajika obaveza jer je u najveoj mjeri drutveni poloaj krajinika izjednaavala s kmetskim. Dapae,
sravnjivanjem svih obaveza jednih i drugih inila ga ak i teim.
U raspravama koje su prethodile objavljivanju Osnovnog krajikog zakona ona je predmet najveih kontroverzi. Dakako, rabota nije mogla biti
ukinuta u drutvu utemeljenu na naelu samodovoljnosti, u seljakom
drutvu s tek rubnim prodorom robno-novanih inilaca. Ipak, pored ve
spomenutog terminolokog nijansiranja, zakonske odredbe o raboti svjedoe
1 o ostvarenom prodoru robno-novanih inilaca, i o promjenama u drutvenom raslojavanju, kao i o razvojnim potrebama Vojne krajine.
Njezina razdioba na dravnu i opinsku rabotu, iako starijeg porijekla,
nesumnjivo je produbljena jer su porasle potrebe apsolutistike drave u
Vojnoj krajini. Prelijevanje jedne rabote u drugu, poznata i nedovoljno
ispitana pojava, tome sutinski ne proturijei.4 Dravnu rabotu (Grnz-Aerarial-Arbeit ili graniarski kraljevski posao) propisuje lan 105:
U Horvatskoj i Slavonskoj Granici moraju zemljoderxavci za ocsivestnu
po tribu u granicsarskoj Derxavini, po primjeri svojega Imanja badava poslovati,
ter za to od svakoga Jutra orache zemlje, i livade jedan runi, i pol vozni svagdanji posao svershiti.
Officiri, Sluxitelji, i svi oni, kojise k-zavezanomu granicsarskomu stalishu ne broje dravnu rabotu nadoknauju sa 25 1/2 kr. po jutru oranice ili
livade u gotovu. Trgovci i zanatlije plaaju mnogo viu cijenu otkupa od
dravne rabote (Arbeits-Reluition). Zbog posla kojim se bave duni su dati
2 fl. 40 kr., pored toga to se otkupljuju prema veliini oranica i livada u
svom posjedu ( 106). Deset skupina krajikih podlonika je osloboeno i od
dravne rabote i od otkupa od nje:
1) Shtabs i Oberofficiri, Shtabski ljudi, primaplaniste, i zemlje neposidujuchi
osobiti ljudi... Kontumacki, i harmicarski Sluxitelji...
2) Katolicsanski Duhovnici u Horvatskoj za podrugo Jutro livade, kojese
njima za njihovo uzderxavanje c o n g r u a esapi...
3) Sluxechi neujediniti Gercskoga zakona Paroki od svojih parokianskih
selishtah...
4) Manastiri...
5) Vojnicski Kambiaturiste za one zemlje, koje njima za sluxbu, kakoti
slobodne od svake gruntske Dache odiljene jesu...
6) Inostrani Naselnici za Godine oslobodjenja dovoljene.
7) Kuche Kordonskih Seressanah...
8) Kuche upisatih Soldatah, i to za svakoga Straxmeshtra od deset jutarah,
za svakoga Fira, Kaprala, i regementskoga Tambura od osam Jutarah, za svakoga
Fraita, i Tambura od shest jutarah, za Dervodilce, Furirshice, peshne vojnike,
Topcsie, i Artileriste od pet Jutarah.
9) Kuche, koje za sluxbu posve vech neprikladne, proste, illi doljne Officire
imadu ... i
10) Granicsari, koji iz pashinacah orache zemlje i livade okrechu, od takovih
uposlovanih zemaljah za shest godinah slobodni su (107).
DRAVNA RABOTA U VOJNOJ HRVATSKOJ 1810. GODINE PREMA MARMONTU

Regimenta
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Z.
104 707
67 833
93160
109 368
100 297
96 231
571 596 J
52 368,5
33 916,5
46 580
54 934
50 148,5
48 115,5
286 063
28136
24 398
29 010
23 425
24 864
18 417
148 250
14 068
12 199
14 505
11 712,5
12 432
9 208,5
74 124
!!
26,87
35,97
31,14
21,42
24,79
19,14
25,94
26,86
35,97
31,14
21,32
24,79
19,14
25,91
76 571
43 435
64 150
85 943
75 433
77 814
423 346
38 300,5
21 717
32 075
43 221,5
37 716,5
38 907
211 937
Napomena: U prilogu Marmontova Mmoire sur les Rgimens Frontires od

27. 10. 1810, sa signaturom SHAT, C'5, Septembre 1810, nalazi se i tabela s podacima o dravnoj raboti u regimentama Vojne Hrvatske. U kolonama IH i 1C su
rune i vozne rabote prema zemljinom posjedu i stonom fondu, u kolonama
2H i 2C su zakonske iznimke, u kolonama 3H i 3C su podaci o njihovu procentualnom udjelu u IH i 1C, a u kolonama 4H i 4C su podaci o stvarnom broju
rabotnih dana. U koloni 4H podaci za prvu, etvrtu i petu regimentu, kao i
zbrojni podatak, izvorno su pogreno izraunati.
Ovome popisu treba pribrojiti i znaajnu odredbu lana 108:

Ratno vrime, i to od perve polovine vojnicske Godine, koja na skoro, za izmarshiranje Granicsarah u Tabor nastaje, do druge godishnje polovine, kojese na
skoro kuchi povrachaju, kuche sluxbenih vojnikah dvostruko u proshastim odsjeku uspomenuto oslobodjenje uxivatiche illi oni u Tabor izmarshirali, illi u
domachoj Derxavini kordonske, i druge Sluxbe svershavali.
Spisak osloboenih pojedinaca i kunih zadruga, kao i uvjeta osloboenja u sluajevima kada su propisani jasniji je kada se usporedi sa popisom poslova koji se rade besplatnom dravnom rabotom, podijeljenih u osam
skupina:
1. pravljenje i odravanje potanskih i trgovakih cesta, glavnih putova
iz unutranjosti regimente na kordon, putova du kordona, kao i putova iz
jednog tapskog mjesta do drugog;
2. ureenje i ienje plovnih rijeka te staza za vuu brodova;
3. odvoenje vodi i isuivanje bara i movara;
4. odravanje uma i dudova;
5. sjea, rezanje i prijevoz drva u kancelarije i pojedincima koji ih imaju
pravo dobivati;
6. sjea i prijevoj drva u pilane za krajike potrebe;
7. izgradnja i odravanje dravnih zgrada i kordonskih straarnica i
8) Za svakolika ureenja, i namirenja u obchini, koja obchinsko dobro, illi
ocsita potribnost Granice zaktiva, u koliko ista uredjenja, i namirenja po sebi
izplatiti nemoguse (110).
U ovom popisu su vrlo uoljive potrebe prosvijeeno apsolutistike
drave, u rasponu od merkantilizma do fiziokratizma, zatim potrebe koje
stvara modernizacija dravne uprave i vojne slube. Dakako, uoljivo je da
se besplatnom dravnom rabotom udovoljava i nekim tradicionalnim povlasticama u krajikom drutvu. Najuoljivije je nesumnjivo da se opseg poslova koji se obavljaju besplatnom dravnom rabotom shvaa vrlo rastegljivo, o emu svjedoi t. 8. Kompanijski zapovjednik stara se o redu rabotanja, s obavezom da vodi brigu da se i ljudi i stoka to razumnije koriste.
Budui da rad ena nije iskljuen u udovoljavanju rabotnim obavezama,
kompanijsko zapovjednitvo je duno obavijestiti kunu zadrugu i o mjestu
na kojem treba raditi i o vrsti posla koji treba obaviti ( 111113). Radilo
se od 10 do 14 sati dnevno, s 1 do 2 sata odmora ( 115). Dakako, ako krajinik bez opravdanoga razloga izostane doi rabotati, tako po Velikochi svoga
pogrishenja pedepsatise imade ( 117).
Ako se u toku godine ne iskoristi obaveza kune zadruge u besplatnoj
dravnoj raboti, ona ne moe biti prenijeta u sljedeu godinu ( 119).
lanom 120. dozvoljeno je i krajinicima otkupiti se od besplatne dravne
rabote po cijeni od 10 2/3 kr. za runi ili vozni radni dan, odnosno po cijeni
od 16 kr. za obavezu po jednom jutru oranice ili livade, uz dva uvjeta koji
se navode prema njemakom izvorniku, tj. da
Erstens Erforderniss an Arbeit durch diejenigen Arbeitstage, welche nicht
reluirt wurden, und diejenigen, welche aus dem Reluitions-Gelde nach dem unten
bestimmten Preise bezahlt werden knnen, vollkommen bedeckt sey.
Zweytens, dass der Grnzer, welcher seine Arbeit abgelst hat, in den Fllen,
wo die Arbeiten, welche nicht abgelst wurden, und diejenigen, welche den unten
bestimmten Arbeitslohn freywillig geleistet werden, nicht zureichen sollten, gegen

eben diesen Lohn commandirt werden knne.5
Novac, sakupljen otkupom, ulazi u Arbeits-Fond (121). Njegova je
prvenstvena namjena podmiriti trokove plaene dravne rabote:
Iz ove poslene odkupne kase za svaki ruesni posao, i svako vozno marvinese
svaki dan dvadeset krajcarah izplachujese, ako neplatni poslovi nebi dospili, pak
Granicsari illi svojevolno posao svershiti hotili, illi na posao odredjeni bili ( 122).
Istim lanom preporua se da se svaki posao po velikoehi svershenoga
posla izmiriti imade, tj, da ga se plaa po uinku!
lan 126. propisuje koje su skupine krajikih podanika osloboene od
plaene dravne rabote:
Pravino promotrivshi druge Sluxbe, i osobite prigode, na platne poslove
nebudu naredjivani, nego prosti.
A. Sasvim od svakoga ruesnoga, i voznoga posla.
1) Postmajstori, i Kambiaturiste. Alli to osloboenje od voznoga posla kod
njih samo na one, za poshtu potribite i za isto misto odluesene konje razumi vase.
2) Kuche, iz koji od tri Csovika dvoica u sluxbu upisati jesu, i one, koje
jednu jedinu poslujuehu Glavu imadu, i vishe mladiji hraniti moraju.
3) Samci, Pol invalidi, i Naselnici za vrime slobodnih godinah.
B. Za sebe sobstveno josh za jednu poslujuehu Glavu, i za esetiri Komada
vozne Marve.
Istinito sluxechi Protopopi, i Paroki gereskoga neujedinitoga zakona.
C. Za sebe sobstveno, i josh drugu Glavu u kuchi, i za jedan Komad vozne
Marve.
1) Shtabski, i Kompaniski pisari.
2) Sluxechi Unterofficiri, Tamburi, Furirshici, i ostali sluge.
3) Sereshanski Harambashe, Vice Harambashe i prosti vojniki.
4) Seoski Stareshine, i Nadglednici obehinskih Magacinah.
5) Zidarski, i dervodelski Kalfe.
6) Cili-Invalidi, koji sasvim za pomoch nisu n. p. rom, ehorav i t. d.
7) Obchinski Govedari.
D. Za sebe sobsteno samo.
1) Jubilirati, i prekobrojni Duhovnici sviu zakonah.
2) Furiri, Likari, i svi zavezani Primaplaniste, koji plachu pod rubrikom Gage imaju.
3) Bash sluxechi upisati Soldati u Granici.
4) Oni Sluxechi Officiri, koji zarad nemoehnosti, illi zaradi Gazdaluka od
vojnicskoga, illi drugoga Stalisha iz Sluxbe izpisani jesu, osim oniu nishtanemanje,
koji izvan toga svoje Izpisanje brez nuxde svojevoljno zaktivali jesu, illi zaradi
njihovoga nepristojnoga Vladanja odpushtenisu.
5) Istinom za sluxbu neprikladni (Realinvaliden) Granicsari brez razlike, i oni,
koji u shest desetu godinu nastali jesu.
6) Prirast nixje 16 Godinah.
7) Ucsitelji, Pomochnici, i Diaci.
8) Orgulashi, zvonari, i shikutori.
9) Mal tari, Skelegjie (Uiberfhrer) shumski, i dudovah Nadglednici, i svi oni,
koji kod kakvoga gazdinskoga stalisha naredjenisu.
10) Boltagjie, i Shegeresad Tergovacah, kalfe, i shegeresad sviu zanatgjiah, i
svi poshtarski, i drugi sluge, illi oni Granicsari, illi tugji bili.
Istim lanom se ovlauje Generalna komanda da privremeno moe osloboditi od iste obaveze i druge osobe u kunim zadrugama.
Inae, zakonskom odredbom je zabranjeno bilo koga optereivati s vie
od 12 dana plaene rune rabote, odnosno zabranjeno je bilo koju kunu
zadrugu optereivati s vie od tri dana vune rabote po komadu stoke ( 127).
Prekoraenja ove zabrane mora odobravati Generalna komanda, odnosno
Dvorsko ratno vijee ( 128).
Druga vrsta rabote koju propisuje Osnovni krajiki zakon jest opinska
rabota (Gemeinde-Arbeit). U neusporedivo manjoj mjeri je predmet zakonskih odredaba. Po porijeklu i po sadraju, kao i po obliku ona je u tradicionalnijoj vezi s patrijarhalnim zadrunim drutvom:
Sve poslove, koji samo za osobitu korist jedini obchinah, i za minjajuchu
pomoch jedinih Ljudih sluxe, illise u naravnu duxnost jedne obchine broje, kako
u Horvatskoj i Slavonii, tako i u Banatu obchinska uda druxbine skupshtinski i
badava svershiti moraju ( 132).
Neplatni obchinski posao, u jedine kuche po primjeri prirastjeni poslenikah,
i mloshtva b r o j a vozeche marve razdiljen biti imade; ali uredno nikad vishe
od osam danah na glavu, i od csetiri dana na komad vozne marve prichi nemora
Samo za jedine verlo nuxdne Dogadjaje General Komandi oblast dajese, za dneve
usmloxiti mochi ( 133).
Oigledno je da zakonski u sutini nema ogranienja mogunostima koritenja rabote bilo da su u pitanju ljudi ili stoka, dakako uz uvjet da ljudi
zakonski nisu izuzeti, bilo da su u pitanju vrste posla koje treba obaviti.
Pitanje osloboenja od opinske rabote je nesravnjivo jednostavnije
nego u sluaju dravne rabote, jer je ona obavezna samo za one koji su u
zavezati graniarski stali svrstani. lanom 134. nje su osloboeni u sluxbu
upisati, seoski stareshine, i Nadglednici obchinskih Magacinah. Trgovci i
zanatlije mogu se otkupiti po cijeni od 20 kr. za svaki runi ili vozni dan
(isti lan).
Poslovi koji se obavljaju opinskom rabotom razvrstani su u osam
skupina:
1) Pravlenje, i Uzderxanje cerkvih, i parokianski kuchah, na koliko obchina
to duxna jest.
2) Pravlenje, i uzderxanje obchinskih Magacinah, Seoski Bunarah, Narodni
Skulah, i obchinski kuchah ...
3) Pravlenje, i uzderxanje obcsinskih drumovah od jednoga Sela do drugoga, Chupriah, Nasipah, i vodeni xlibovah za jedine obchine.
4) Na sianje takovi, koje brez Gazde jesu, Zemaljah, za korist obchinah, i
na% uredj enje poljskoga Gazdaluka za onake obchinske Ljude, koji od kuche u
Sluxbi jesu, illi kad i kad smeteni budu...
5) Na pravlenje granicsarski kuchah, koje brez Gazdah krivice izgorile jesu,
i zbog Siromashtva ovi sami popraviti nemogu.
6) Seoske Straxe, i knjigonoshe (Brief-ordonanzen) od jednoga mista do
drugoga, gdi osobite Poshte neimade.
7) Sicsenje za vatru dervah, i Voenje za Narodske Skule, za seoske Straxe,
i za one Duhovnike, koji za sada pravicu imadu, od obchinah odredjenu miru
dervah iskati. i
8) Pridspreg (Vorspann) za Likare (Aerzte) koji k siromashnim bolestnikom
nadaleko zovuse ( 135).
Zakon zabranjuje, izvan nuxdnih dogadjajah, upuivati krajinike na

dravnu ili opinsku rabotu u vrijeme poljskih radova. Dapae: Komandanti
u obchini veliku brigu imati moraju, da teret posla na svaki moguchi nacsin
odlakshase (138).
U zadnjem lanu ovog poglavlja propisuje se da e svaki onaj tko krajinika sili raditi ono to nije u skladu sa zakonskim odredbama biti kanjen,
josh primoran biti imade, tomu Granicsaru derxavno obicsajnu dvostruku
nadnicu naplatiti ( 139).
Doista bi bilo vrijedno istraiti koliko je bilo takvih sluajeva!
U lanu 140. estog poglavlja Osnovnog krajikog zakona Od gruntske
Dache propisuje se da
... svaki zemljoderxac u Granici, kojemu osobito oslobodjenje pripustito nie,
duxan jest dachu u gotovima novci u granicsarsku kasu poloxiti, koja po velikochi
i dobroti Grunta, i po primjeri ostalih duxnostih Gazde, izmirita jest.
Tabela zemljinog poreza po jednom jutru od 1 600 kvadratnih hvati
uvrtena je u sljedei, 141. lan:
Oranica i livada
Regimenta
Lika
Otoaka
Ogulinska
Slunj ska
Krievaka
urevaka
1. banska
2. banska
Gradika
Brodska
Petrovaradinska
ajkaki bataljon
Njemako-banatska
Vlako-ilirska
1.
2.
Panjak
1.
3.
klasa
krajcara
2.
3.
Von jaci i
druge bae
Vinograd
bez klasifikacije
fl. kr.
kr.
20
16
12
30
30
26
20
1 30
40
27
28
22
24
16
18
1 30
1 30
35
40
30
26
20
1 30
40
32
32
26
26
20
18
3
3
40
40
32
26
26
20
14
20
Po ovom cjeniku plaaju i katoliki sveenici od zemaljah, koje na

Dotaciu njihovu siishaju, ali u obicsaj u Kongruu neracsunajuse (isti lan).
Provincijalni podanici koji posjeduju zemlju na krajikom podruju te
koja im je u varadinskim regimentama pripadala prije razgranienja 1764.
godine, a u banskim prije 1800. godine, plaaju 52 kr. zemljinog poreza po
jutru brez razlike. Dalmatinci plaaju za ispau svoje stoke u Likoj
regimenti 5 Soldi po komadu krupne rogate stoke i 1 1/2 Soldin po ko-
madu vunene stoke ( 142). Dvostruku gruntsku dau plaaju svi zemljoposjednici koji k obchinskomu granicsarskomu stalishu upisati nisu, illi u
ovoj uredbi osobito neiznimljuse..., s tim to se prihod od nje prvenstveno
namjenjuje za pomo kunim zadrugama koje bez vlastite krivice izgube
stoku ( 143).
Od zemljinog poreza je osloboeno deset kategorija zemljita:
1) Kuchne, i kuhinske Bashcse, koje Stabs- i Oberofficirom, i Shtabskima
ljudma, Primaplanistima, i osebnima zemlje i grunt a neimajuchim kontumackima, i harmicarskima sluxiteljom ...
2) Dudovnjaci, Shicarnice, i mista za Mushtru odiucsena.
3) Ono poldrugo Jutro Zemlje, koje katolicsanskima Duhovnikom u Horvatskoj zauzderxavanje C o n g r u a uracsunito jest...
4) Selishta sluxechih gercskih neujedinitih Parokah, i ondi, gdi nikakva
\lastita parokianska Selishta neimaju, 14 Jutarah orachi zemaljah, 10 Jutarah
Livade, i u Banatu osim toga josh 8 Jutarah pashe od zemaljah iste kuche, u
koju se Parok broji. Ako ta kucha toliko orachih zemaljah, i Livadah neposiduje, koliko na to Selishte izmireno jest; tako za ono, shto fali, gruntska Taksa
druge klase osim odkupnoga posla proracsuniti, i cila Suma od ostale dachne
duxnosti za vinograde, i druge Bashcse odbitise imade. Ako pako Parok, illi
njegova kucha toliko Vinogradah, illi drugih Bashcsah neposiduje, dabise ta
Suma podpuno odbiti mogla, takose njemu za svako Jutro zemlje, koje k-Selishtu
fali, i odbijeno nie, tri Forinta gotovo izplatiti imade.
5) Manastirske zemlje ...
6) Ono 12 Jutarah sluxbeni Livadah, koje militarski Kambiaturiste u karlovacskoj Granici vech posiduju, illi u napridak kako u Horvatskoj, tako i Slavonii moxe biti dobiti hoche.
9) Oni komadi zemlje, koji od dache slobodni iz pashnog polja u orache
zemlje, Livade, Vinograde, illi Bashcse obratjeni jesu, alli samo za 6. Godinah.
10) Oni komadi zemlje tugjiu Naselnikah za njima istovetno pripustite
slobodne Godine ( 144).
Da trina potranja za zemljom u Vojnoj krajini u to vrijeme nije bila
malena, svjedoi, pored ostaloga, lan 145. kojim se propisuje da puste zemlje
kakoti Pustare pod Arendu datise imadu.
Ako se vrijednost neke oporezovane zemlje smanji s kakvim slucsajom,
kuna zadruga ima pravo traiti da joj se smanji i porezno optereenje
( 147).
U sedmom poglavlju su sabrani lanovi Od marljivostne, i obranske
Dache ili Von der Industrie- und Schutzsteuer, kako pie u njemakom
izvorniku.
Tipino je feudalne naravi:
Kojigod u Granici koritni zanat tira, i obchinsku Obranu ondi uxiva,
duxan jest zato primjernu dachu u granicsarsku kasu poloxiti (148).
U 149155. propisane su dache koje su ve raspravljene u poglavlju
Ograniene mogunosti razvoja vojno-krajikog sistema.
Promjene koje je pretpostavljao Osnovni krajiki zakon nisu bile male,
svim ogranienjima unato!6 Nesumnjivo su najvee bile u upravnom smislu.
Ujednaavanje krajikog sistema, utemeljeno militarizacijom sredinom XVIII
stoljea, sutinski je okonano. Jedna od najpreih potreba bila je osposobiti
ljudstvo koje e upravne poslove kvalificirano moi raditi i doprinositi raz-
voju sve sloenijeg krajikog sistema i drutva. Iste, 1807. godine, u Grazu
je stvoren Grnz-Verwaltungsinstitut upravo s tim ciljem. Nakon dvogodinjeg kolovanja u njemu postajalo se Oekonomie-Offizier. Taj Institut,
koji je dosta brzo postao jedno od glavnih izvorita obrazovanja krajike
narodne inteligencije, kao to je ve naglaeno, tek je jedna, vrlo uoljiva
promjena u vezi s Osnovnim krajikim zakonom. Mnotvo ih je drugih!
Posebnu panju iziskuju reforme u habsburkoj vojsvi poetkom XIX
stoljea, a s njima u vezi i promjene u krajikoj vojsci, koje su takoer
nerazluive od Osnovnog krajikog zakona.
KRAJINICI I EVROPSKE PROMJENE

U VOJSCI I RATU
U vrijeme kada krajinici trpe najvee ljudske gubitke, besprimjerne u njihovoj dotadanjoj povijesti, meu najviim vojnim zapovjednicima Habsburke Monarhije i na Dvoru vlada raireno nezadovoljstvo njihovom vojnom
moi i sposobnosti. U suoavanju s legendama o njihovim vojnikim vrijednostima koje nadahnjuju njihovi podvizi sve do sedmogodinjeg rata krajinici sve vie gube svoj ugled meu svojim pretpostavljenim vojnim zapovjednicima, meu kojima vie nisu usamljena miljenja o potrebi ukidanja
krajikog sistema.1 Nema sumnje, unato izuzetnoj hrabrosti u pojedinim
bitkama potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea,2 da su krajinici bili vrlo
slabo pripremljeni za ratove kakvi su se vodili s Napoleonovim armijama.
Meutim, teko da bi se mogla prihvatiti tvrdnja o njihovoj odgovornosti
zbog smanjene borbene vrijednosti.
Naprotiv! Tokom XVIII stoljea habsburka vojska sve izrazitije postaje
drugorazredna vojna sila. Najprije ju je sredinom XVIII stoljea pretekla
pruska vojska, koja je pod zapovjednitvom Friedricha Drugog, usavrivi
do krajnjih granica taktiku linearne borbe, preko noi postala uzor habsburkoj armiji.3
Njezine prilagodbe taktici linearne borbe ostvarivale su se takoer linearno, tj. nisu im mogle izmai ni krajike jedinice.4 Militarizacija Vojne
krajine olakala je taj silni napor, ali su mu uinci bili krajnje neprimjereni.
Budui da se habsburka vojska u terezijansko i jozefinsko doba smatrala utjelovljenjem politike prosvijeeno apsolutistike centralizacije, oigledno je bila iskljuena i sama pretpostavka mogunosti da pjeadija bude
osposobljena i za neke druge vrste operacija osim za linijske. Taktika linearne borbe bila je izvedena iz strategije kojom se rat smatralo ahovskom
igrom (Niebuhr) kojoj je cilj bio osvojenje odreenog geografskog prostora,
a ne unitenje neprijatelja (Clausewitz). Bilo je to u sutini vrlo tradicionalistiko shvaanje strategije.5
Dakako, budui da su se takva strategija i taktika razvijale oponaanjem
pruskih iskustava, zaostajanje je bilo neminovno. Ono je postalo jo vee u
kontinentalnim razmjerima zbog taktikih inovacija u francuskoj vojsci poslije sedmogodinjeg rata.
Naime, upravo se u francuskoj vojsci od toga vremena poeo razvijati
niz lakih pjeadijskih jedinica s razliitim borbenim namjenama, kao to su
tirailleurs, voltigeurs (strijelci) i chasseurs (lovci). Mnogo vea pokretljivost, usporedo s postupnim poveanjem vatrene moi naoruanja, uviestruila je snagu borbenog udara, a kada je takva snaga nakon revolucije
1789. godine dobila i besprimjeran revolucionarni elan, postala je nezadriva
9 Vojna Hrvatska I
129
u evropskim razmjerima. Dakako, zahvaljujui i takvu vojnikom geniju kao

to je bio Napoleon.6
Prednosti krajikih jedinica kao lakih, brzo pokretnih jedinica naputene
su u habsburkoj vojsci u vrijeme kada u evropskim razmjerima poinju
dobivati svoj novi smisao. Iako su krajinici bili vojnici tokom itavog svog
ljudskog vijeka, oni nisu bili profesionalni vojnici i nikada nisu mogli biti
obueni kao regularni vojnici u linijskm regmentama. Odravanje gazdinstava
kunih zadruga u Vojnoj krajini nerijetko na rubu gladi, ako ne u gladi, onemoguavalo je takvu obuku krajinika koja je bila nuna da bi se ovladalo
svim potrebnim vjetinama linijskog ratovanja.7
Krajinici su sve vie zanemarivali svoje tradicionalne ratne vjetine koje
su se sastojale ne samo u brzoj pokretljivosti nego i u poduzetnosti, matovitosti u bitkama. Takvim ratnim vjetinama su postizali este pobjede punim koritenjem inioca iznenaenja, a odravali su i vlastitu psihofiziku
svjeinu. Takvim ratnim vjetinama krajinika prvi snaan udarac zadan je
ukidanjem narodnih oficira, ljudi koji su najbolje batinili njihovo stoljetno
iskustvo, a potom je slijedio niz drugih udaraca usporedo s napredovanjem
militarizacije. Njemakim egzercirom i uniformama, kao i ko jeim drugim
to je militarizacija razumijevala, krajinici su kao vojska gubili svoju duu. Budui da su i bioloki slabili zbog velikih gubitaka u uestalim ratovima, zbog enidbe u sve mlaoj dobi, zbog nerijetko kronine neishranjenosti, razumljivo je da potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea krajika
vojska vie nije mogla biti ono to je bila samo koje desetljee ranije.
Ne moe se rei da u habsburkoj vojsci nije bilo utjecajnih pojedinaca
kojima je to vrlo brzo postalo jasno. Ipak je njihov upliv bio suvie ogranien da bi se bilo to znaajnije promijenilo. Kada se uistinu shvatilo to
se uinilo s krajikom vojskom, bilo je kasno, ak suvie kasno. Vrijednosti
koje je ona izvorno batinila i koje su u njoj samoj potiskivane, umjesto da
se iskoriste u to je mogue veoj mjeri u cijeloj habsburkoj vojsci, iskoritene su na najviem vojnotehnikom nivou u francuskoj vojsci. Kao to je
habsburka vojska postala inferiorna u evropskim razmjerima, tako su i krajinici u njoj, takvi kakvi su bili, morali postati anakronizam.
Krajem XVIII i poetkom XIX stoljea inae sve brojnije krajike jedinice u habsburkoj vojsci doslovno su Kanonenfutter. Smrtnost i ranjavanje su u njima imali zastraujue razmjere. U tome je bila njezina tragedija, bio je to ok od koga se krajinici nikada nisu oslobodili.
Slabljenje prodorne moi krajinika nuno se odrazilo i u pograninim
sukobima hrvatskih i bosanskih krajinika. Ne samo da je militarizirana
Vojna krajiina bila nesposobna za dubinske prodore u Bosnu nego su hrvatski
krajinici u odnosu prema bosanskim u toemu postali inferiorni. Potonji
su do kraja sauvali u sutini tradicionalna obiljeja svoga ureenja i naina
ratovanja, to im je potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea osiguralo izrazite prednosti u obrani. Dapae, u razdoblju 18091813. godine, na primjer,
hrvatski krajinici su s vremena na vrijeme prepuni straha zbog moguih
iznenaenja s bosanske strane. Samopouzdanje im se bilo vratilo 1810. godine
samo s obilnom asistencijom francuske vojske i njezine nadmone vojne
tehnike.
Nedoumice o budunosti krajike vojske su se prvi put izrazito bile zaotrile, sudei prema dosadanjim istraivanjima, nakon prvog rata protiv
francuske revolucije:
In the Austrian army, light infantry missions, scouting and skirmishing,

commonly were entrusted to the Grenzer, though there were complaints that
training them as line infantry had spoiled their natural aptitude for these duties.
As Fieldmarshal Lacy put it in a memorandum dated 5 December 1782, it must
be decided once and for all whether the G r e n z e r are to be considered regulr
troops or a mere militia. If they are considered regulars they must be properly
execised and trained and this will give them very little time to devote to agriculture. Lacy, of course, conceived military efficiency not in terms of light
infantry but in the framework of linear tactics. Nonetheless, training and orga
nisation of the G r e n z e r continued to conform with that of the line and their
combat performance declined. After the first campaign against the French Revolution even General Klein, a strong advocate of the Military Border institution,
wondered why as late as the Seven Years' War the semi-irregulars of the Border
had provided a much better light infantry than the present regulated and drilled
Grenze r.8
Meutim, Kleinovo miljenje, kao ni drugi slini stavovi, tada nisu imali
nikakva uinka.
Mogunost promjena u krajikoj vojsci sutinski je ovisila o mogunostima promjena u habsburkoj vojsci openito. Meutim, u vrijeme kada su
one bile najpotrebnije, poslije francuske revolucije 1789. godine, slomom
jozefinizma veoma su suene mogunosti modernizacije ustanova Habsburke
Monarhije, a meu njima i vojske. Odlunije promjene su bile neizbjene
nakon katastrofe sankcionirane Pounskim mirom 1805. godine. Dakako,
prije svega u vojsci:
L'arme autrichienne, sous la direction de l'archiduc Charles, avait ralis
d'incontestables progrs. D'abord, elle s'tait constitu des rserves. A cette fin,
on formait, dans la zone de recrutement de chaque rgiment, deux bataillons
astreints trois semaines d'exercice tous les ans. Le 10 juin 1806, avait t
institue la l a n d w e h r, compose d'anciens soldats et voluntaires groups en
bataillons dans chaque cercle, sous le commandement d'officiers retraits et de
notables;... D'autre part, on s'efforait d'acclimater les mthodes franaises.
Le rglement de 1807 adopta le combat en tirailleurs; en fait, l'infanterie n'y
fut pas dresse; ... La cavalerie autrichienne ayant tendance disperser ses
effectifs, Charles en groupa une partie en corps indpendants. Il runit aussi
en rgiments l'artillerie jusque-l divise entre les bataillons d'infanterie, organisa
un corps de pionniers et perfectionna les services de l'arrire: cration d'un
corps de sant, d'un service de remonte, d'une poste aux armes; rduction
moiti des trains rgimentaires; allgemnet des convois par le rtablissement de
la rquisition sur place. Enfin, en juillet 1808, l'arme fut, en principe, divise
en corps et dote d'un quartier gnral.9
Dakako, promjene su pretpostavljale i vrijeme i novac, a nedostajalo je i
jednoga i drugoga. Stvaranje armijskih korpusa, na primjer, bilo je neostvarljivo bez premjetaja brojnih jedinica irom Monarhije i izgradnje niza novih
kasarni. Promjene u sistemu uskladitenja i opskrbe takoer su bile vrlo
teko ostvarljive. Promjene u taktici ratovanja bile su nemogue bez brojnih
promjena na zapovjednikim mjestima svih nivoa i bez mnotva novih oficira
koje nije bilo mogue obrazovati preko noi.10
Do 1809. godine, ipak, habsburka vojska bila je neusporedivo bolja nego
svega nekoliko godina ranije. Monarhija je jo uvijek bila sposobna bar
dijelom regenerirati svoju vitalnost.
Obnova borbene moi krajike vojske u mnogoem je bila tee izvediva
nego u redovnoj vojsci jer je mnogo izravnije bila u vezi s oporavkom kra-
jike privrede i drutva u cijelosti. Nije sluajno Osnovni krajiki zakon proglaen ba u to vrijeme. Obnova je takoer ovisila i o biolokom oporavku
krajikog stanovnitva poslije izuzetno tekih gubitaka u ratu 17881791.
godine.
U 1799. godini 823 850 stanovnika Vojne krajine trebalo je dati 56 644
krajinika za sve vrste vojne slube. Meutim, u 1792. godini u njoj se uspjelo
dii samo oko 13 000 ljudi za novi rat.11
Promjene u krajikom drutvu ipak su morale prednjaiti promjenama
u krajikoj vojsci.
Novi E x e r c i e r R e g l e m e n t f r d i e k a i s e r l i c h k n i g l i c h e G r n z I n f a n t e r i e objavljen je u Beu 1808. godine. Njime
je ozvanien povratak krajinika u lake pjeadijske jedinice.12
Nema sumnje da je na jaanje borbene moi krajike vojske utjecalo i
rjeenje pitanja uniforme. Ukinuta je podjela na Hausuniform i Felduniform, koja je veoma optereivala krajike kune zadruge, a uvedena je jedinstvena Dienstmontur.13 Promjena je takoer ozvaniena 1808. godine.
Iako su to bile krupne promjene, one ni izdaleka nisu dostajale da bi
krajika vojska mogla postati ono to se od nje oekivalo. Iznad svega je
nedostajalo dobrog pjeadijskog naoruanja, a o svakovrsnoj drugoj opremi
da se i ne govori.
Krajiko zaostajanje bilo je nemogue nadoknaditi.
GLAVA III
PROMJENA VLADARA 1809.
ANATOMIJA RATA 1809. GODINE
Iako su habsburke zemlje 11. augusta 1804. vladarevim patentom proglaene Austrijskim Carstvom, nita se nije moglo promijeniti u njihovu
poloaju drugorazredne evropske sile. Ishod rata u 1805. godini, posebno
njihov teak poraz u bici kod Austerlitza (Slavkova) 2. decembra, potvrdio je
taj poloaj.1
Meutim, poetkom 1809. godine, u novom ratu protiv Francuskog Carstva upravo Austrijsko Carstvo ima strateku inicijativu. Nije ju jednostavno
objasniti.
Suvie su ograniene promjene u drutvu habsburkih zemalja, suvie
je malo ustanovljenih novosti u njima, da bi se austrijskoj stratekoj inicijativi poetkom 1809. godine moglo pridavati bilo koje znaenje koje bi sutinski prelazilo granice tradicionalnog habsburkog poimanja diplomatske
i vojno-politike ofenzive. Doista, nje ne bi bilo da drutvene napetosti i proturjeja u Francuskom Carstvu nisu bili sve izrazitiji, da u njima sama linost Napoleona Prvog nije bila sve ugroenija. Ne bi je takoer bilo da se
nije oekivalo podrku vie drugih evropskih sila, koje su isto tako u biti
bile protivnice politike francuske premoi na kontinentu.
Meutim, ratoborna stranka na habsburkom dvoru ne bi mogla u tako
kratkom vremenu nakon poraza u ratu 1805. godine postati premona da
nije bilo inioca kojega e taj isti habsburki dvor do monarhijina kraja
smatrati svojim najopasnijim protivnikom, tj. da nije bilo nacionalnih
pokreta.
Nacionalni pokreti na evropskom Zapadu, ali i u sreditu kontinenta,
nesporni su potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea. Unato velikim meusobnim razlikama u razvijenosti, u odnosima jednog prema drugom, uveliko
im je zajednika geneza odnosa prema francuskoj revoluciji i promjenama
u njezinu drutvenom biu. U pretenom broju sluajeva, u razliitim vremenskim trajanjima i na razliite naine, pojedini nacionalni pokreti u Evropi su se identificirali s univerzalizmom francuske revolucije, da bi joj se
bre ili sporije poeli suprotstavljati, ovisno o brzini procesa vlastite nacionalne autoidentifikacije, kao i o brzini promjena u drutvenom biu same
francuske revolucije, posebno u njezinoj meunarodnoj politici.
Nita nije toliko doprinijelo ubrzanju udaljavanja nacionalnih pokreta
u Evropi od politike Francuskog Carstva, koga se svemu unato openito
smatralo revolucionarnim carstvom, kao narodni ustanak protiv francuske
vlasti u panjolskoj u julu 1808. godine. Iako je dignut na poziv plemstva i
sveenstva u Asturiji i Sevilji, vrlo brzo je postao openarodni. Guerilla je
stekla izuzetnu snagu i unato svojoj vrlo rairenoj anarhistinosti nanosila je teke gubitke francuskoj vojsci.2
panjolski primjer nigdje nije toliko uzbudio duhove koliko meu Nijemcima. Obuzeo ih je upravo romantian zanos. inilo se da e Pruska u
nesumnjivu procesu modernizacije postati jezgra njemake nacionalne integracije. Meutim, Friedrich Wilhelm Trei je ustuknuo.3
Nacionalno-integracijsko sredite se pomaklo u Austriju. Vjerojatno nikada njemaka nacija i habsburka dinastija nisu bile tako bliske jedna
drugoj.
Linosti kao Friedrich von Gentz su s puno uspjeha posredovale dinastike interese u njemakom javnom mnijenju.4 Zapoinjui rat 10. aprila
1809, nadvojvoda Karl se obraa proglasom njemakoj naciji, koga pie i
Schlegel.5 Dapae, u austrijskim proglasima tada se tvrdi: Sloboda Europe
utekla se je pod zastave Austrije!6 Dakako, iza ove frazeologije nije bilo
nita vie od habsburkog dinastikog revanizma, koji od Nijemaca, Talijana i Poljaka nije oekivao nita vie nego razumijevanje i podrku:
Le 8 fvrier 1809 les partisans de la guerre l'emportaient Vienne en faisant
valoir Franois I e r que la crise financire imposait de toucher rapidement les
subsides anglais promis pour 1' entre en campagne. Le plan inicial prvoyait
une attaque surprise sur le Rhin destine entraner la Prusse et susciter des
soulvements nationaux contre les troupes franaises d' occupation. L'archiduc
Charles dcida finalement de porter l'offensive en Bavire o il esprait soulever
la population contre la France. L'archiduc Jean prparait de son ct l'invasion
de la pninsule italienne et l'archiduc Ferdinand avait mission d'occuper Varsovie.7
Meutim, engleska vlada je bila krajnje suzdrana prema slobodi
Europe u austrijskoj reiji. Na Metternichov zahtjev, u oktobru 1808. godine, da se Monarhiji odobri pet milijuna funti za podizanje 400 000 ljudi i
jo polovinu tog iznosa za trokove mobilizacije, odgovoreno mu je ve 24.
decembra da je zahtjev pretjeran. Od Austrije se zatim trailo da potpie
mirovni ugovor, to joj je bilo nemogue uiniti prije nego to bude sposobna
zaratiti.
Na koncu,
Canning fit passer Trieste 25 000 livres en numraire; mais, le 10 avril,
il se rcusait encore en invoquant les dpenses de la guerre en Espagne.8
Iako je engleska pomo u sutini bila uskraena, na habsburkom dvoru
nije se odustajalo od rata. Vjera u mogunost ireg evropskog okupljanja
protiv Francuskog Carstva nije bila umanjena, a poveavale su je vijesti o
napetostima u njemu.
Ocjene stanja u Francuskoj poetkom 1809. godine dosta su ujednaene
u suvremenoj francuskoj historiografiji:
Vrativi se u Pariz, Napoleon je mogao zapaziti da u zemlji moral nije
visok. Godine 1808. otkrivena je jedna republikanska zavera; rojalisti su nastavljali da rovare a nada im se pojaavala zbog sve vee uzbune katolika posle
prekida s papom. Neprestani rat i prekomerno proirenje carstva postepeno su
izazivali zabrinutost u narodu; narod je oseao da izmeu Napoleonove politike
i njegovih, narodnih interesa ima sve manje veze i da se ide u propast. Drukije nisu mislile ni krupne linosti poretka i Taljeran je zbog toga izdavao
Napoleona da bi se obezbedio za budunost. U toku zime on se sporazumeo s
Fueom o linosti koja bi nasledila Napoleona, i to je, izgleda, imao da bude
Mira. Napoleon je saznao bar jedan deo tajne: svirepo je izbrusio Taljerana,
ali mu je oduzeo samo komorniki poloaj. Ova neobjanjena nemilost uznemi-
rila je dvorane, ali ih nije zastraila. Ali kako bi, u asu kad namerava da se
orodi s jednom kraljevskom porodicom, mogao da strelja jednog pravog biveg? Ukljeten izmeu nemake i englesko-panske pretnje, oseajui da je u
zemlji poverenje poljuljano, Napoleon se nikad nije upustio u opasniju igru.*
Iako mu je rat bio nametnut, umio se i u ovo doba drati svog naela
activit et vitesse (djelatnost i brzina).10 U Njemakoj je raspolagao sa
90 000 ljudi iz Velike armije. Gardi je naredio da se vrati iz panjolske. Pozvao je 40 000 ljudi iz godita 1810, ali je poveao i broj pozvanih od godita
1806. sa 60 000 na 80 000 ljudi. Godite 1809. ve je zatekao u kasarnama.
Saveznici su mu osiguravali 100 000.
Marta meseca 1809. Napoleon je tako bacio trista hiljada ljudi u Nemaku
i preko sto hiljada u Italiju i Dalmaciju.11
Dakako, ova vojska se svojom vrijednou nije mogla usporeivati sa
snagom kojom je Napoleon raspolagao u 1805. godini. Veina francuskih
vojnika bila je bez potrebnog iskustva, a nerazmjerno velik udio stranaca,
posebno Nijemaca, nije mogao ulijevati vee povjerenje u ratu koji je trebalo
voditi na njemakom tlu.
Nedostaci u materijalnoj opremi vojske bili su ovom prilikom jo osjetljiviji jer su ih neiskusni vojnici mnogo tee podnosili.
Najvei nedostatak u francuskoj vojsci poetkom rata bila je njezina
rasutost. Glavnina njezine snage u Njemakoj bila je razvuena u stopedesetkilometarskom rasponu. K tome, neprijateljstva su poela 10. aprila, a Napoleon je stigao u Donauwrth tek 17. aprila:
Si les Autrichiens avaient fonc en masse et avec vigeur, on ne sait ce qui
serait arriv. (Da su Austrijanci nasrnuli u masi i snano, ne zna se to bi se
dogodilo. ) 12
Nadvojvoda Johann je bio dobio 50 000 ljudi da bi osvojio Veneciju. U
Tirol je bilo upueno 10 000 ljudi pod Chastelerovim zapovjednitvom, a u
Hrvatskoj je ostalo 6 000. Nadvojvoda Ferdinand je u Galiciji raspolagao sa
35 000 ljudi, dok je nadvojvoda Karl objedinjavao u Njemakoj 200 000.13
Ipak, Karl nije uspio iskoristiti prednost poetnog udara. U petodnevnim
borbama, od 19. do 23. aprila, kod Thanna, Abensberga, Landshuta, Eckmhla
i Ratisbonna, gdje je Napoleon bio lake ranjen u nogu, vojska nadvojvode
Karla bila je potisnuta, a Napoleon je svojim vojnicima 24. aprila najavio
skoro zauzee Bea.14
Karl nije uspio okupiti Bavarce s njemakom nacionalnom idejom. Oni
su ostali vjerni francuski saveznici:
Le ministre de Max Joseph, Montgelas, crivait son souverain: Le comte
Stadion a pu comprendre l'norme faute qu'il a faite en acceptant le changement
du plan d'opration. Il et trouv en Allemagne du Nord bien des partisans
4andis qu'en Bavire, il n'en rencontra pas un seul. Au lieu du ct le plus
faible de la confdration, il avait commenc l'attaque par le plus fort.15
Karl je u uzmaku bio usmjerio vojsku pod svojim zapovjednitvom
prema ekoj, ali ga francuska glavnina nije slijedila. Ona se bila ustremila
prema Beu. Iako Napoleon nije potcjenjivao politike uinke osvojenja
glavnoga grada Austrijskog Carstva, oni ga ne bi bili zaveli da zauzeem Bea
nije osiguravao i znatne ratne prednosti. Naime, njime je razdvajao austrijske snage u Italiji i Tirolu od njihove glavnine.16
Francuske jedinice ule su u Be 12. maja, a u noi izmeu 20. i 21. maja
pokuae prijei Dunav nizvodno, iako je porast vodostaja veoma ugroavao
prijelaz. U toku 21. i 22. maja bjesnila je bitka kod Esslinga. Prvog dana
Napoleon je raspolagao samo sa 30 000, a drugog svega sa 60 000 vojnika.
Dalje prebacivanje nije bilo mogue jer je bujica unitila pontonske mostove.
Sukobljenom s izrazito premonim austrijskim snagama, Napoleonu nije
ostajalo nita drugo nego da se povue na desnu obalu, to je i uinjeno
izmeu 23. i 25. maja.17
Bitka kod Esslinga, tako nedvosmislen poraz francuske vojske pod Napoleonovim zapovjednitvom, imala je izvanredan uinak u evropskim razmjerima. Ovaj put bio je ugroen i njegov le prestige personnel, a cijela vojska
nala se u izuzetno opasnu poloaju.18 Ljudski gubici su bili uasni: 20 000
poginulih francuskih i 23 000 poginulih austrijskih vojnika.18
U potonjem, odluujuem dijelu rata francuska vojska se snalazila neusporedivo bolje nego austrijska, koja nije uspjela prijei u kontraofenzivu
kada joj je protivnica bila najslabija. Sljedeih tjedana inicijativa je postupno
prelazila na francusku stranu. Okupljanje njezinih snaga bilo je znatno bre:
En fin de compte, Napolon put donc runir tout son monde et, sans graves
difficults, exploiter les pays occups ou faire venir de France les renforts et le
matriel disponible : 20 000 fantassins, 10 000 cavaliers, 6 000 hommes pour la
garde, beaucoup d'artillerie pour compenser la mdiocre solidit des troupes.
L'le Lobau fut minutieusement fortifie et des ponts solides multiplis. Au milieu
du danger, l'empereur restait imperturbable .. .l9
Do 4. jula francuska vojska raspolagala je sa snagom od 187 000 ljudi i 488
topova. Austrijska vojska nije uspjela okupiti vie od 136 hiljada, ali je raspolagala podjednakom artiljerijskom snagom.
Francuski prijelaz preko Dunava poeo je u noi 4. jula. Bitka kod Wagrama bila se s promjenljivim uspjesima 5. i 6. jula, ali je njezina zavrnica
u potpunosti bila francuska. Dapae, bila je to jo jedna potvrda Napoleonova vojnikog genija. Cijena je i ovaj put bila izuzetno visoka: 50 000 poginulih austrijskih i 34 000 poginulih francuskih vojnika. Vie od 80 000 austrijskih vojnika povuklo se u Moravsku. Obraun je obnovljen kod Znaima 11.
jula. Nadvojvoda Karl bio je prisiljen zatraiti primirje, koje je i dobio 12.
jula.20 U ratu 1809. godine vana su i druga bojita.
Meu njima izdvaja se tirolsko. Nigdje se austrijska ratna strategija nije
toliko uspjeno potvrdila kao u njemu.
Francuskim prisajedinjenjem Tirola Bavarskoj bile su ukinute njegove
povlastice, kao i njegov sabor. Ubrzani rast poreza ekonomski je iscrpljivao
stanovnitvo, koje je siromailo to vie to mu je bila onemoguena trgovina
preko zatvorene talijanske i austrijske granice. Potiskivanjem austrijskog
papirnog novca i ukidanjem samostana, inae s jakom ulogom u tirolskom
bankarstvu, takoer je pogoeno cjelokupno stanovnitvo. Meutim, pobuna
protiv francuske vlasti je postala neizbjena uvoenjem vojne konskripcije.21
Opi ustanak, s Andeasom Hferom na elu, izbio je 9. aprila, s ulaskom
austrijske vojske predvoene Chastelerom u Tirol. estoke borbe, s mnotvom obrata, privedene su bile kraju kada je francuska vojska pod Lefebvrovim zapovjednitvom zauzela Innsbruck 19. maja. Meutim, vijesa o francuskom porazu kod Esslinga digla je stanovnitvo Tirola ponovo na ustanak.
Francuske jedinice, neophodne na glavnom ratitu, morale su se povui iz
njega.22
U julu ustanak velikih razmjera obuhvatio je i sjeverno talijanske krajeve

oko Adige i u Romagni.23
Nadvojvoda Johann nije umio iskoristiti protufrancuski otpor u bazi
sjevernotalijanskog drutva. Ofenzivom austrijske vojske kojom je zapovijedao, zapoetom 10. aprila, preko Natisone i Caporetto, francuska vojska pod
zapovjednitvom potkralja Eugna potisnuta je bila do rijeke Mincio, tako
da je cijela Venecija preputena Austrijancima.24
Ofenziva austrijske vojske je okonana nakon vijesti o francuskom zauzeu Bea. Dapae, poela se povlaiti u njegovu pravcu, a da je to povlaenje bilo meusobno uveliko neusuglaeno, to je imalo znatnog udjela u
potonjim slabostima austrijske vojske. Do Bratislave vojska pod zapovjednitvom nadvojvode Johanna svedena je na dvadesetak hiljada ljudi i na
Raabi ju je 14. juna potukla francuska vojska pod zapovjednitvom potkralja
Eugna.25
Niz protufrancuskih pokreta u veem dijelu Njemake od Katteova napada na Magdeburg 28. aprila dalje ipak nije uspio pokrenuti i pruskog
kralja. Uspio se oduprijeti ak i vlastitim nedoumicama!26 Konano, 30. jula,
pred Walcherenom, u Nizozemskoj, pojavila se i engleska ekspedicija. Sainjavalo ju je 40 000 ljudi u pratnji 35 brodova (vaissaux) i 23 fregate. Njezin zapovjednik lord Chatham vrlo se slabo snalazio u operacijama. U okrajima je izgubio svega 106 ljudi, ali mu ih je zato 4 000 pomrlo od epideminih bolesti. Na Otoje se vratio 30. septembra.27
Iako je Rusija na francuski zahtjev okupila na galicijskoj granici 60 000
ljudi, njezin je odnos prema objema ratujuim stranama bio izrazito dvolian. Njoj je nadasve bilo stalo da osigura odluujui utjecaj u poljskom prostoru i da sprijei njezinu dravnu obnovu. Istovremeno, unutranji neredi u
vedskoj omoguili su joj pripajanje Finske 17. septembra 1809.28
Austrijsko-francuski rat u 1809. godini zapoeo je 10. aprila austrijskom
stratekom inicijativom. Meutim, ve 12. maja francuska vojska osvojila je
Be, da bi 5. i 6. jula, u bici kod Wagrama, u sutini dobila rat. Nadvojvoda
Karl bio je prisiljen zatraiti primirje, koje je i dobio 12. jula.
Dakle, u tri mjeseca, u nizu tekih okraja, francuska vojska je dobila
rat koji joj je bio nametnut. Iako je Francusko Carstvo bilo optereeno brojnim unutranjim proturjejima, ono je u 1809. godini jo uvijek nesumnjivo
najjaa sila na evropskom kontinentu.
Dodue, pored svojih tradicionalnih protivnika, sve su mu suprotstavljeniji moderni protivnici, tj. nacionalni pokreti evropskih naroda. Ono ih
vie ne uspijeva iskoritavati u svojoj politici. Maarski primjer u 1809. godini to najbolje pokazuje.29 Budui da je mirovni ugovor potpisan tek 14.
oktobra 1809, tj. poslije sljedea tri mjeseca, oigledno je da francuska
premo u Evropi vie nije bila neprikosnovena. Poraeno Austrijsko Carstvo
imalo je dovoljno prostora da tako dugo pokuava izbjei nuno teke
mirovne odredbe.
PREKOSAVSKI KRAJINICI I NJIHOVI

FRANCUSKI PROTIVNICI U RATU 1809. GODINE
U austrijsko-francuskom ratu 1809. godine sudjelovalo je vie od sto hiljada

krajinika.1 Sainjavali su priblino izmeu treine i etvrtine austrijske
vojske. Taj udio nije sporan ni u djelima tradicionalne austrijske historiografije:
L'anne 1809, quel que soit le jugement qu'on porte sur les fautes de la direction politique et militaire, illustre de la manire la plus impressionante la force
de caractre et l'esprit de sacrifice des peuples de la Monarchie des Habsbourg.
Certes tous les territoires de l'Empire ne participrent pas galement la lutte
dfensive; le contingent le plus fort de l'arme fut fourni, comme toujours depuis
Marie-Thrse, par la ,frontire militaire'.. .2
Svih 17 krajikih regimenti ulo je u rat sa po dva bojna bataljona
(Feldbataillone) i jednim rezervnim bataljonom. Prema ratnom rasporedu
u prva dva bataljona bilo je 2 966 vojnika, meu njima i 240 strijelaca
(Scharfschtzen) i 44 artiljerca, a u treem 1 437 vojnika. Osim toga, u 13
reguliranih krajikih regimenti stvoreni su i bataljoni zemaljske obrane
(Landes- oder Landwehrbataillon), a u svakom od njih bilo je 675 vojnika.
Grenzinsurrection u varadinskim regimentama obuhvatila je 10 000 ljudi.
Regimenta szeklerskih husara digla je osam eskadrona, a ajkaki bataljon
vie od 1 000 ljudi. Odraslo muko stanovnitvo u Vojnoj krajini bilo je u
takvoj mjeri obuhvaeno ovim ratnim pohodom da je u krajike bataljone
zemaljske obrane bilo mogue uvrstiti samo djeake i starce.3 Krajike regimente bile su uglavnom ravnomjerno rasporeene u veini stvorenih armijskih korpusa. Bojni bataljoni prve i druge banske regimente rasporeeni su
u osmi, a isti bataljoni Otoake, Ogulinske i Slunjske u deveti armijski
korpus, koji su upueni na talijansko ratite. Veina ostalih prekosavskih
krajinika upuena je u posebnom Opservacionom korpusu na dalmatinsko
ratite, a ono nas, iako najmanje, najvie zanima.4
Premda je Austrijsko Carstvo imalo strateku inicijativu u ratu 1809.
godine, to ne znai da se u Francuskom Carstvu nije pretpostavljala mogunost takva rata. Naprotiv! Marmont je izriit u svojim sjeanjima:
Zimu posve tih... i pripremama za vojni pohod, jer sve najavljivae skoru
oruanu pobunu od strane Austrije. Nisam elio biti zateen, zato pripremah
sve potrebno kako bih mogao prikladno izvriti zadatke koji e mi se nametnuti.
Dobijem i carska uputstva.. .5
Otvoreno je pitanje da li Marmont sluajno carska uputstva spominje
nakon vlastitih priprema, tj. ne predbacuje li posredno svom vladaru to je
izbijanjem rata u mnogoem bio zateen i ne podsjea li diskretno itaoca
da takva iznenaenja na ratitu za koje bi on bio odgovoran nije bilo.
Marmontu se sasvim sigurno neke neizbjene memoarske neskromnosti

mogu oprostiti jer se nije izgubio u svojim tekim obavezama u Dalmaciji i
na Balkanskom poluotoku openito. Teko da bilo koji sud o njegovoj nesumnjivo proturjenoj linosti moe osporiti da je bio i poduzetan vojskovoa i snalaljiv politiar s izrazitim smislom za dravnu upravu. Stalno
suoen s izazovima svoje vlastite orijentalne politike, Napoleon ga oigledno
nije sluajno uputio u Dalmaciju. Ve sam odavno bio predvidio, zapisao
je Marmont u svojim sjeanjima, doba kada u potraiti rat ako rat ne
potrai mene.6 Teko da je koja druga reenica vjerniji odraz njegove naravi
u to vrijeme. Sav njegov racionalizam bio je duboko proet avanturizmom,
izrazito romantiarskog ugoaja.
Vrlo ograniena drutvena osnova francuske vladavine u Dalmaciji osiguravala je izrazite prednosti austrijskoj strani u pripremama za rat. Panji
francuske obavjetajne slube nije moglo izbjei da je austrijski konzul u
Bosni von Mittesser u januaru 1809. godine uputio svog povjerljivog ovjeka
u Dalmaciju sa zadatkom da se obavijesti o zbivanjima u njoj, kao i da je
svoga dragomana zaduio da iri vijesti da e Francuzi napustiti Dalmaciju
i Albaniju, tj. Boku te da e prvu prepustiti Austriji, a drugu Rusiji, da su
s tim u vezi u Beograd stigle dvije ruske regimente i da e biti stvorene jo
etiri, zatim da se 12 000 austrijskih vojnika skupilo na granici turske
Hrvatske. Mittesser, inae, u to doba na sve strane dijeli poklone, uhodi,
obeava, laska, obmanjuje, samo da bi stvorio to vie nesporazuma izmeu
francuskih i turskih vlasti u Dalmaciji i Bosni.7
Bile su to neposredne pripreme za predstojei rat. U njima je austrijski
konzulat u Bosni imao uistinu vanu ulogu jer je brojne veze s dalmatinskim
podacima bilo lake odravati preko Bosne nego izravno preko mnogo
bolje nadzirane i krae austrijsko-francuske granice.
Dakako, austrijski utjecaj u Dalmaciji irio se na mnotvo razliitih
naina, a mnotvo je i inilaca njegova irenja. Meu njima posebno veliko
znaenje imaju katolika i pravoslavna crkva te hrvatski politiki inioci, s
tim to njihova djelatnost nije samostalna, nego je ovisna o austrijskim
vojno-politikim okvirima.8 Uspjeh nije izostao:
Dans le pays mme, les Autrichiens avaient une foule d'agents dvous
qui prparaient un soulvement gnral; d'un rapport du 29 janvier, adress
au Ministre de la guerre Vienne, il suit que, dj cette poque, une vingtaine
de Dalmates, c a p o v i l l a s , curs ou pandours, promettaient de runir chacun
ccnt volontaires, et ds lors ils reevaient un subside mensuel de 10 50 florins;
on verra que tous s'efforcrent de gagner honntement cet argent.9
Tokom posljednjih priprema za rat protiv Francuskog Carstva, poetkom
1809. godine, odlueno je da se stvori Dalmatinski frajkor. Prijedlog potjee
od nadvojvode Karla, odnosno iz njegova kruga. Potkraj februara 1809. godine nareeno je zapovijedajuem generalu u Karlovakoj krajini feldmarallajtnantu Mecseryju da poduzme potrebne mjere s tim u vezi u to je mogue kraem roku.10
Karl nije vjerovao u neki naroit uspjeh u okupljanju f raj kora meu
Dalmatincima usprkos brojnim obavijestima o njihovu nezadovoljstvu francuskom vladavinom, pa je predlagao da se u njemu okupi i izbjeglice iz
Bosne i Srbije, a da se zapovjednika mjesta preteno povjere krajinicima iz
svih krajina. Frajkor je formacijski trebao imati 2 645 ljudi.11
Iako je dio zapovjednikih mjesta Karl bio namijenio i uglednim Dalmatincima, uoljivo je da stvaranjem ovog f raj kora Karl eli rijeiti tota to
s ratom u Dalmaciji nema ba mnogo veze. Uoljivo je da pogranine oblasti
Austrijskog Carstva prema Turskom Carstvu eli osloboditi izbjeglica. Vojniki i politiki mnogo je sigurnije udaljiti ih od granice nego ih ostaviti na
njoj. Njihovo izdravanje je mnogo jeftinije u f raj koru nego na granici, gdje
su uveliko ovisni o dravnoj pomoi.
Ipak, njegov pokuaj ireg junoslavenskog novaenja u Dalmatinski
frajkor upuuje na pretpostavku da je htio stvoriti jednu brojniju vojnu jedinicu, izrazito junoslavenskog sastava i usmjeriti je u rat protiv Francuskog
Carstva. On nije mogao imati iluzija o lakom obraunu sa silom kao to je
bila francuska. Budui da su njezine ambicije na Balkanskom poluotoku
oigledno bile vrlo velike, bilo je nuno suprotstaviti im se i snagama samog
tog prostora. Pitanje je koliko je bio svjestan da e vrlo teko moi imati
veeg uspjeha u takvoj politici jer su Juni Slaveni openito, a Srbi posebno,
smatrali da Austrijsko Carstvo ima vrlo pomirljiv odnos prema Osmanskom
Carstvu, njihovu najveem neprijatelju.
Do poetka rata ni izdaleka se nije uspjelo popuniti Dalmatinski frajkor.
U njemu je tada bilo oko 1 400 ljudi.12
Austrijska vojska je oigledno mnogo vie mogla raunati na ustanike
pokrete dalmatinskih Hrvata i Srba.
Minimalni ratni cilj austrijske vojske u Lici i Dalmaciji bio je sprijeiti
povezivanje Dalmatinske armije pod zapovjednitvom generala Marmonta s
glavninom francuskih snaga u Srednjoj Evropi, a maksimalni osvojenje
Dalmacije, s oslonom na ustanak njezina stanovnitva protiv francuske vlasti
i uz pomo engleske mornarice.13 Austrijske ratne pripreme od poetka su
teile ostvarenju maksimalnog cilja.
Ipak, vojne pripreme ni izdaleka nisu bile primjerene ambicijama. Izdvojeni Opservacioni zbor obuhvatio je Liku regimentu, rezervne bataljone
Like, Otoake, Ogulinske i Slunj ske regimente, eskadron sereanja, eskadron Hohenzollernove lake konjice (chevaux lgrs) te po jednu brigadnu
i pozicionu bateriju. Ukupno 8 000 vojnika i 18 topova.14 Dalje mogue promjene u odnosu snaga s protivnikom ovisile su o sastavu Dalmatinskog frajkora, o brojnosti ustanika i o razmjerama sudjelovanja engleske mornarice
u borbama. Sam Opservacioni zbor, pod zapovjednitvom generala Stojevia, sastojao se preteno od djeaka i staraca. Veina ih je bila bosa, bez
vojnike uniforme. Mjesto naboj nj aa koristili su seljake torbe, tako da im
je municija bila upropatena poslije prve velike kie. Puke su im preteno
bile sasvim zastarjele, a vojnika im je spremnost bila ili slaba ili nikakva!15
To je bila zbilja velikog dijela krajike vojske pola stoljea poslije militarizacije.
Dok su austrijske vlasti bile vrlo upuene u zbivanja u Dalmaciji i dok
su jo prije poetka rata tota bile u njoj poduzele da to je mogue vie
oslabe Dalmatinsku armiju generala Marmonta, francuske vlasti nisu znale
gotovo nita o austrijskim vojnim pripremama, posebno u Hrvatskoj, a da
o utjecaju na zbivanja u Hrvatskoj i ne govorimo.
Marmontu nisu bili odobreni fondovi za pijunau u tom smislu i kada
su poetkom 1809. godine pripreme za rat ubrzane, nije mogao previdjetiinjenicu da je u vanom vidu svojih djelatnosit izoliran. O tome obavjetava
Napoleona nainom koji sadri i blago prebacivanje to ranije nisu bili
usvojeni njegovi zahtjevi s tim u vezi.16 Francuske vlasti su inae vrlo slabo
iskoristile mogunosti koje su im nakon Pounskog mira bile osigurane pravom koritenja kopnenog puta izmeu njihovih posjeda u Istri i Dalmaciji
preko provincijalne i krajike Hrvatske.
Vojnoobavjetajno zanimanje je bilo znatno u poetku, kada se ovu
kopnenu vezu poelo koristiti, ali je postupno slabilo. Nikada, meutim, nije
bilo nikakve djelatnosti kojom bi se pokualo izravnije utjecati na zbivanja
meu krajinicima.
Dapae, u meusobnim odnosima krajinika i najrazliitijih vrsta putnika iz francuskog dijela Evrope nakupilo se dosta zlovolje u razdoblju od
1805. do 1809. godine. Dok se do Senja u to vrijeme putovalo uglavnom bez
veih tekoa iz pravca Italije, od Senja do Zadra putovanje se redovno
pretvaralo u avanturu. Do tada jedva koriten put odjednom je oivio, i to
mnogo vie nego to je mogao podnijeti. Potanska sluba je bila najei
povod sporovima. Nije bilo dovoljno konja za zamjenu, a mali, brdski konji
kojima se raspolagalo, francuskim putnicima su se inili bijedni, naroito
oficirima. Bilo je i mnotvo drugih razloga meusobnim pritubama, koje
svojim sadrajem otkrivaju izvanrednu netrpeljivost. U prilikama kada je
bilo i dosta drugih razloga koji su uvjetovali stalne napetosti u austrijsko-francuskim odnosima, oigledno je i sasvim beznaajan povod mogao biti
uzrok sukobu teko sagledivih posljedica.17 Koliko su krajike vlasti poticale
mrnju stanovnitva ^rema Francuzima, rjeito svjedoi izvjetaj zapovjednika jednog eskadrona francuske vojske Orfenga napisan u Kninu, 18. jula
1806. im je eskadron preao dalmatinsku granicu.18
Od ulaska na habsburko podruje, kod mjesta Opine, njegova jedinica
stalno je bila praena veim brojem vojnika pod punom ratnom spremom.
Svuda su kinjeni na razliite naine, ali im nigdje nije bilo kao na podruju
Vojne krajine. Namirnice su plaali po upola veim cijenama od uobiajenih,
do stone hrane obino uope nisu mogli doi, nepredvieno su bili prisiljeni
plaati noenje. U Peruiu su im ukradene etiri puke, a nakon toga se
nita nije htjelo poduzeti da se pronau. U Gospiu je neuspjeli pokuaj
krae novca jednom francuskom konaaru stvorio silnu napetost, tako da je
Orfengo bio prisiljen podijeliti svojim vojnicima municiju i narediti punu
ratnu gotovost, zahtijevajui nunu zadovoljtinu od krajikih vlasti. Ovima
je izgleda bilo zabranjeno oruano se obraunavati s francuskom vojskom u
prolazu, tj. ini se da im je bilo dozvoljeno uznemiriti ih do krajnjih granica,
a potom se povui jer je traena zadovoljtina ovom prilikom bila dobijena.
Dakako, na daljem putu kroz Vojnu krajinu napetost jedva da je bila neto
manja, tako da gotovo nisu ni spavali. Orfengo navodi da ih je u Senju doekalo oko 500 vojnika, u Otocu oko 700, u Peruiu oko 500, u Gospiu oko
900, u Metku oko 300, u Graacu oko 500 i u Zrmanji oko 300. U istom izvjetaju tvrdi se da je najizazovnije bilo ponaanje krajikih oficira, bilo zbog
uvredljiva ponaanja, bilo zbog pravljenja najraznovrsnijih neprilika.
Svoje su uinili i loi putovi, nedostatak namirnica i jo vie vode (tako
da se mnotvo vojnika razboljelo) razbijeno kretanje jedinice zbog ogranienih smjetajnih mogunosti u siromanim krajikim selima itd.
Ako se htjelo da jedni drugima omrznu u razdoblju od 1805. do 1809.
godine, u tome se uspjelo u punoj mjeri. O krajinicima se u francuskim
izvjetajima u ovom razdoblju ne nalazi lijepe rijei. Nema traga da bilo tko
u francuskim vojnim vlastima u ovo vrijeme vjeruje u mogunost irenja
bilo kakva francuskog utjecaja meu krajinicima, a zanemaren je ak i
obavjetajni rad.19
Tek sredinom marta 1809. godine Marmont je pouzdanije mogao obavijestiti Napoleona o rasporedu krajikih jedinica juno od Save, o ratnim pripremama te o vjerojatnim neprijateljskim namjerama.20 Vea skupina krajikih jedinica skupljena je u to vrijeme kod Dubice, gdje se nalazi jo od
prole jeseni, od posljednjeg pograninog sukoba s bosanskim krajinicima.
Krajike jedinice takoer su u pripravnosti u blizini Izaia, Bihaa i
Ostroca.
Kao da su austrijske vlasti poneto nasluivale ili ak znale o francuskim
nastojanjima da izazovu sukob bosanskih i hrvatskih krajinika!
U istom pismu Marmont obavjetava Napoleona da je oko 1 500 krajinika skupljeno nadomak francuske granice kod izvora Une, a da su austrijski
inenjerijski oficiri ispitivali mogunosti kretanja artiljerije tim krajem u
pravcu Knina. Raspolagao je i s vie drugih pouzdanih vijesti.
Marmont je tih dana obiao dalmatinsko-liku granicu. Njegova je procjena bila da se napad moe oekivati samo preko Tromee prema Kninu.
Tvrdio je Napoleonu da je kninska tvrava dobro utvrena, ak neosvojiva, s dvjesta naoruanih i opskrbljenih vojnika i da je on sam spreman,
kada ustreba, skupiti svoje jedinice na obalama Zrmanje, dapae prijei
rijeku kada dobije zapovijed.21
Dalmatinska armija pod zapovjednitvom generala Marmonta imala je
1. januara 1809. 18 130 ljudi, tj. 576 oficira, 17 554 vojnika te 365 konja. Iz
njezina sastava bila je odsutna 561 osoba, u bolnicama ih se nalazilo 715, a
u zatvorima 5. Dijelila se u dvije divizije. Dalmatinska divizija sa tabom u
Splitu imala je 15 bataljona i 2 eskadrona, a Albanska divizija sa tabom u
Dubrovniku 12 bataljona. Armija je imala i svoju artiljeriju i inenjeriju sa
1 573 oficira i vojnika i 134 konja.22
Manji dio snaga valjalo je izdvojiti za obranu tvrava. Osim spomenute
kninske, po vladarevu nareenju, bile su to zadarska, dubrovaka, hercegnovska i kotorska. Svaka od njih morala je biti sposobna braniti se osam
mjeseci. Vei dio snaga, pod Marmontovim zapovjednitvom, dobio je sljedee nareenje:
S ostatkom vae armije, to jest s vie od esnaest tisua momaka zauzet
ete poloaj na granici kako biste prisilili Austrijance da vam suprotstave jednake snage i manevrirat ete kako biste izvrili spajanje s talijanskom armijom.
U sluaju neuspjeha povui ete se i uaniti kod Zadra gdje morate izdrati
godinu dana. Za to je potrebno prikupiti u ovu utvrdu znatne koliine dvopeka,
brana, drva itd. te opskrbiti je barutom, tanadi i svim potrebnim za obranu.33
Marmont je osim tih utvrda zaposjeo i Klis i Svetog Nikolu u ibeniku.
Strateki je to nesumnjivo bilo vrlo opravdano:
Poto sam formirao posade na ve spomenuti nain i utvrena mjesta ostavio u rukama sposobnih oficira, skupim koncem oujka u okolici Zadra, Benkovca i Ostrovice vojsku spremnu za ratovanje. Bila je jaine deset tisua i pet
stotina pjeaka formiranih u dvije divizije. Prvom divizijom zapovijedao je general Montrichard, drugom divizijom general Clausel, a sainjavali su ih ovi pukovi:
8. i 18. lake pjeadije, 5, 11, 23, 79, 81. linijske pjeadije, etiri stotine konja,
dvanaest topovskih oruja.24
Raspoloiva vojna snaga na dalmatinsko-likoj granici oigledno nije bila
velika, osobito ako se imaju na umu mnogo vee mobilizacione sposobnosti
austrijske vojske s obje strane granice, a naroito u Dalmaciji. Ipak, francusko vojnitvo u Dalmaciji pretenim je dijelom bilo iskusno i provjereno u
ratovanju, tako da ga se moglo vrlo poduzetno koristiti, a to je bila velika

prednost.
Dugotrajno nevrijeme na Velebitu odgodilo je poetak neprijateljstava.
Objema stranama nije se urilo ni zbog sporog prikupljanja jedinica. Naroito je general Stojevi bio nestrpljiv u uzaludnom iekivanju triju bataljona zemaljske obrane, koje je obeao uputiti hrvatski ban.25 Tek 26. aprila,
s pristiglim pojaanjem, Stojevi je mogao narediti poetak dobro promiljena napada, uveliko usuglaena s druinama mjesnog stanovnitva.
Do 16. maja ratovalo se promjenljivim uspjesima, a ratita jedva da su
se odmicala od granice. Odluujui francuski uspjeh je pobjeda na brdu
Kita 16. maja.26
Poetni francuski neuspjesi ini se da su dosta obeshrabrili zapovjednitvo Dalmatinske armije pa i generala Marmonta. Glavnina francuske vojske ak je krenula iz evrsaka prema Zadru, ali je kod Ostrovice zateena
vijestima o francuskom napredovanju u Podunavlju. Marmontu je bilo potpuno jasno da mora poduzeti sve to je mogue da se probiju do srednjoevropskog ratita. Povlaenje je zaustavljeno u Benkovcu, gdje je vojska
opskrbljena hranom i municijom za sljedeih osam dana. Vijest o povlaenju
vojske pod zapovjednitvom nadvojvode Johanna stigla je Dalmatinskoj armiji 14. maja, a ve 15. maja ona se usmjerila prema Zrmanji.27
Hrabrost krajikih vojnika, takvih kakvi su bili, kao i dalmatinskih dobrovoljaca, duboko je dojmila francusku vojsku, Marmonta posebno.
Najvea estina okraja bila je u bici na brdu Kita. Ovo brdo sa svojih
676 m nadmorske visine bilo bi izgubljeno u planinskim lancima Velebita i
Pljeevice da se ne nadnosi na jedina dva puta koji povezuju Liku i Dalmaciju u pravcu Knina. Dalmatinska armija napala je 16. maja ve pola mjeseca
utvrivano brdo. Bitku je dobila u jednom danu Clauzelova divizija, ubivi
oko 300 krajinika, ranivi ih izmeu 600 i 700, a zarobivi oko 500, ukljuujui i generala Stojevia. Oko tri do etiri hiljade krajinika rasprilo
se i otilo svojim kuama ili se to Marmontu samo uinilo. Sljedeeg dana,
17. maja, francuska vojska usmjerila se na oblinju, ranije dobro utvrenu
Popinu, ali ju je nala naputenu.28 Dakako, austrijski izvori svjedoe o neto
niim gubicima.29
Francuski prodor je nastavljen i kod Graaca je zapoela nova bitka.
Zaelje krajike vojske saekivalo je francuske bataljone koji su pristizali s
donjeg toka Zrmanje. U graakoj ravnici prikupila se brojna krajika vojska,
a estoki sukob trajao je do deset sati u noi. Ovom prilikom u izvjetaju
vladaru Marmont ne navodi gubitke, ve samo kae da su bili veliki. Sam
je bio lake ranjen. Francuska vojska morala je obustaviti dalje napredovanje
dok ne prikupi svoju artiljeriju i komoru. Morala je doi k sebi jer je u
dvije protekle bitke u dva dana izgubila 300 vojnika, to uistinu nije bio
mali gubitak. Krajinici su se okupili na poloajima izmeu Graaca i
Gospia.30
Ogorene bitke su nastavljene kod Bilaja, Gospia i Otoca. Otpor je
jenjao tek kada se Dalmatinska armija domogla primorske strane Velebita
iznad Senja. U grad se ulo bez borbe 26. maja, isto kao u Rijeku 28. maja.
Izvjetavajui Napoleona o postignutim uspjesima, Marmont tvrdi da je 6 000
krajinika izbaeno iz borbe, to je sasvim sigurno pretjerano, ali ne treba
sumnjati da su gubici krajinika bili teki. Svoje gubitke ograniava na 800
mrtvih i ranjenih.31
10 Vojna Hrvatska I
145
Petnaest dana trebalo je Dalmatinskoj armiji da prijee put od Zrmanje

do Rijeke, ali kakvih je to petnaest dana bilo! Bitka je slijedila bitku. Iako
su krajinici gubili, u hrabrosti nisu zaostajali za svojim protivnicima. Mnogo
se patilo, neki put kao da su se uda dogaala, pokreti su bili najbri.
Naroito je bila velika drama francuskih tekih ranjenika nakon to su pali
u austrijsko zarobljenitvo.32
U tih petnaest dana francuska vojska svojim prodorom presijekla je
Vojnu krajinu kao to ona nikada nije bila presjeena. Uinak zbivanja u tih
petnaest dana na krajiko stanovnitvo sasvim sigurno nije mogao biti zanemariv, kao to nije bio ni u obrnutom odnosu. Svoje rijeke izvjetaje Marmont pie vidno uzbuen zbog preivijenih iskuenja. Njegov prijanji, nesumnjivo potcjenjivaki odnos prema krajinicima, stvoren prije svega na
temelju mnogobrojnih kavgi u razdoblju od 1805. do 1809. godine, kao da se
stubokom promijenio. U mjesec dana u njima je otkrio najvrsnije borce,
koji svojom sranou ne zaostaju za najboljima koje je poznavao. Pitanje je
koliko mu je bilo jasno da je njihova snaga poveana okolnou da brane
svoje vlastite zaviajne prostore, koji u njihovim arhajskim, patrijarhalnim
naravima imaju, svjesno ili nesvjesno, vrijednost praiskona.
Ne bi trebalo sumnjati da je Marmont ve tada oblikovao svoj sud o
vojnokrajikoj ustanovi, koji kasnije vie nikakav stjecaj okolnosti nije mogao dovesti u pitanje.
Dva su inioca nesumnjivo neposredno utjecala na ishod borbi u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Jedan od njih je izostanak pravovremene ili ak bilo
kakve vojne podrke Opservacionom korpusu iz Karlovca ili Zagreba u zbivanjima u kojima je bila potrebna ili ak nuna,33 a drugi je prodor bosanskih
krajinika u kordonski prostor Vojne krajine na poticaj francuskih vlasti.
Bosanski krajinici prodrli su u gotovo nebranjeni kordon, iza lea
Opservacionom korpusu, upravo kada je ovaj zapoeo s neprijateljstvima
protiv Dalmatinske armije. Iako su se bosanski krajinici ograniili na osvajanje prostora koji su izgubili Svitovskim mirom, njihov prodor je imao
vrlo jak uinak ne samo u krajikoj nego i u provincijalnoj Hrvatskoj.34 Iz
jednog pregleda parohija Plaanske eparhije, nastalog 1810. godine, saznaje
se da su tom prilikom prodorom bile obuhvaene parohije Kupirovo, Osredak,
Srb, Suvaja, Doljani, Dobroselo i Lapac u Likoj regimenti, Nebljusi i Petrovo
Selo u Otoakoj, Sadilovac u Ogulinskoj te Ljeskovac, Cetin i Blagaj u Slunjskoj regimenti.35
ini se da prijedlog da se iskoriste bosanski krajinici potjee od Marmonta, ali je u njegovu ostvarivanju najveeg udjela imao francuski konzul
u Travniku David. Dakako, on nije radio bez uputa sredinjih vlasti. Bosanske krajinike je poticao ne samo da napadnu kordon na suvoj mei,
nego i da prodiru dublje u Vojnu krajinu sve do zakljuenja mira. Napoleon
je bio obavijeten o Davidovoj djelatnosti i sudei prema navodu u pismu
ministra vanjskih poslova travnikom konzulu od 17. juna 1809. sa zadovoljstvom je itao Davidove izvjetaje s tim u vezi. Upravo je vladarev stav bio
da treba poticati dalje prodore bosanskih krajinika u austrijsku Hrvatsku
i uvjeravati ih da nikada nisu imali povoljnije prilike da nadoknade svoje
gubitke. Dapae, Napoleon je ovlastio Davida da im izjavi da im se garantira obnovu starih granica ako nastave ratovati protiv Austrijanaca i da
e se u tom sluaju favoriser toutes les prtentions prema Habsburkoj
Monarhiji. Ne treba naglaavati da je Champagny oekivao da e David pri
tome biti vrlo diskretan.36
Vrijeme
11. april
2 bataljona 2. banske
11. april
15. april
16. april
10 kompanija 1. banske
2 bataljona Slunjske
2 bataljona Ogulinske
2 bataljona Otoake
26. april
2.
2.
2.
4.
8.
maj
maj
maj
maj
maj
9. maj
10. maj
11. maj
1416. maj
22. maj
6. juni
14. juni
23. 25. juni
27. juni
Podruje
Krajike jedinice
1 bataljon Ogulinske
kasnije se pridruuju
Tirolskom korpusu
1 bataljon Otoake
3 kompanije Otoake
2 bataljona Slunj ske
2 bataljona Otoake
2 bataljona Slunj ske
200 krajinika 2. banske
1 kompanija Slunj ske
Modruka i Jezerska kompanija Ogulinske regimente, Slunjskopoljska kompanija Slunjske regimente
Odjeljenje Slunj ske
1 bataljon Slunj ske
rezervni bataljon banskih
regimenti
rezervni bataljon Otoake
Slunj ski Landwehr
Venzone, Portis, Tolmezzo, Rio

Bianca, Monte Camelino
Stara sela, Pulvere
Pordenone, Torre, Rorai
Grande, Rorai Piccola
Sacile, Fontana Fredda, Porzia,
Rorai, Ronche, Villadolt,
Livenza
Bachlione, Gua in Assi,
Chiampo
zatitnica u povlaenju
Olmo
Tavernolo
Ponte di Brenta
Bassano
Piave, Campagna, Tezze
Piave
Perarolo
San Michele, Villanova
Malborghetto, Predil
Tarvis
Probilo se iz Ljubljane poslije
predaje garnizona
Celovec
Raab, Pauczabach, Kis Megyer
Graz, Rosenberg, St. Leonhard,
Ruckelberg
Ljubljana
Leoben
Ratovanje veine prekosavskih krajinika u sjevernoj Italiji, pod zapovjednitvom nadvojvode Johanna, nesumnjivo je u velikoj mjeri doprinosilo
izvanrednim uspjesima njegovih dvaju armijskih korpusa. Poto je poslije
1. maja zapoelo njihovo povlaenje prema Podunavlju, ratovanje krajinika
dosee i junatva po antikim obrascima, ali i masovne predaje. Uobiajene
vrline i mane regularnih krajikih jedinica tada su bile oitije.
Vaniek nam omoguava uvid u bojeve u kojima su sudjelovali prekosavski krajinici pod zapovjednitvom nadvojvode Johanna.37
Meu najizrazitijim primjerima junatva je obrana Malborghetta i Predila na granici Italije i Austrije, koja svjedoi kakvu je snagu krajika Vaterlandsliebe mogla dosezati u kriznim situacijama u povijesti Habsburke
Monarhije:
Nach dem am 14. und 15. alle Angrifie und zwei Aufforderungen zur Uebergabe gescheitert und namentlich die Sluiner bereits grossen Verlust an Mannschaft erlitten hatten, erkletterte am 16., whrend frische Truppen in der
Fronte einen heftigen Angriff machten, eine Abtheilung im Rcken den Berg
und strmte die Batterie, welche einige O g u l i n e r deckten. Der Kampf war
wthend, aber numerisch zu ungleich. Als Hensel, der hier commandirte erschossen wurde, gelang es ber der Leichen der Helden, die Batterie zu nehmen. Von
hieru warf sich der Feind auf die Schanze, welche beide Blockhauser verband.
Dort gab es ein furchtbares Blutbad. Der Verlust war im Verhltnisse zur Strke
der G r e n z e r gross. Die M o d r u e r C o m p a g n i e verlor die Hlfte der
Mannschaft, von den S1 u i n e r n kam nur ein Feldwebel mit dem Leben
davon.38
Francuska vlast u Dalmaciji veoma je oslabila odlaskom Dalmatinske
armije na srednjoevropsko ratite. Poetkom juna jedva da je prelazila granice utvrenih gradova. Dakako, general Marmont nije raspolagao tolikom
snagom da bi u osvojenom podruju krajike i provincijalne Hrvatske mogao
stvoriti bilo kakva uporita koja bi mu osiguravala vezu s Dalmacijom. Uostalom, od njega se to nije ni oekivalo. U obrani francuske vlasti od ustanikih
pokreta stanovnitva, podravanih s raznih strana, a najvie iz Habsburke
Monarhije, nita poduzetnije nije se moglo uiniti.
Poslije niza uzastopnih poraza austrijske vojske oslabilo je i austrijsko
podsticanje otpora hrvatskog i srpskog stanovnitva u Dalmaciji francuskoj
vlasti, ali nikada nije prestalo. Dapae, u krajikom prostoru koji su bili
osvojili Francuzi vrlo brzo je obnovljena austrijska vlast, a s njom i pripreme to skorijeg upada u Dalmaciju, oslonjenog na to iri ustaniki pokret stanovnitva. Ve poetkom juna krajinici su uvelike najavljivali svoj
ponovni dolazak na Zrmanju.39
Snaga Opservacionog korpusa bila je prepolovljena u tekim borbama i
njezinu novom zapovjedniku generalu Kneeviu bilo je potrebno est tjedana da potinjene jedinice osposobi za dalje borbe.40
Dalmatiner Truppenkorps uveliko je promijenio svoj sastav. inila
su ga dva slaba bataljona Reiskyjeve pjeadijske regimente, tj. jedva 900
ljudi, najveim dijelom regruta, preteno iz Hrvatskog primorja, zatim Liki
rezervni bataljon, 2 kompanije Dalmatinskog f raj kora, 3 kompanije Likog
bataljona zemaljske obrane, 1 eskadron Hohenzollernove lake konjice, koji
su kasnije zamijenjeni eskadronom banderijalnih husara, 1 sereanski eskadron te po jedna polovina pozicione i brigadne baterije. Bilo je to svega
2 400 ljudi.41 Njegovo ratovanje trebao je podravati ustanak dalmatinskog
stanovnitva, a pomo se oekivalo i od britansko-austrijske flote. Ipak,
umirovljeni general Petar Kneevi vrlo je oprezno nastupao s tako slabim

snagama. U poetku, od 5. jula, arke su ograniene na manje skupine krajinika i sjevernodalmatinskih ustanika. Budui da su prepadi i rekognosciranja ohrabrivali dublji prodor, cijeli korpus je 19. jula preao dalmatinsku
granicu na razliitim mjestima u cijeloj njezinoj irini.42
Sjevernodalmatinski Srbi i Hrvati su sa silnom odlunou nastavili
ratovati na austrijskoj strani. Ona ipak nije bila dovoljna da se zauzme kninska tvrava, ali su zato u asu pali Skradin (17. jula) i ibenik (21. jula).
Potonji bez tvrave Sveti Nikola.43 U Skradinu je 21. jula major Hrabovszky
imenovao privremenu vladu pokrajine, s franjevcem Andrijom Dorotiem
na elu.44 Izgleda da se Doroti nije naroito snaao u ovom poslu jer ga taj
isti Hrabovszky u svom izvjetaju dosta suzdrano ocjenjuje:
Pater Dorotich, Exfranziskaner, ein unvershnlicher Feind Frankreichs, entsprach unter dem Kommando des Herrn Generalen Stoichevich mehr dem erwnschten allgemeinen Entzwecke. Durch Religionsparteilichkeit hingerissen, war
er spterhin Ursache an mehreren vorgefallenen Zwistigkeiten die bei der nahmhaften Anzahl Griechen in Dalmazien den nachtheiligsten Einfluss in politischer
Rcksicht gehabt haben wrden.45
Budui da je Dalmatinski korpus ratovao u podruju do rijeke Cetine,
sudjelovanje dalmatinskih Srba u ustanikom pokretu nije bilo nita manje
vano od sudjelovanja dalmatinskih Hrvata. Dokazuje to i spisak najpovjerljivijih austrijskih pouzdanika u pokrajini, koji je general Kneevi uputio
17. novembra 1809. grofu Bubni, traei da im se osigura prelazak u Habsburku Monarhiju jer su s obnovom francuske vlasti ivotno ugroeni. Na
tom su spisku:
Filip Zuban iz Sinja, Marko Vuemilovi Barzilo iz Bukovice (?), Stevan
Dubaji, iguman manastira Dragovia, fra Andrija Doroti, Ivan Miloevi Arnaut,
gvardijan franjevakog samostana u Splitu, tipan Neki iz Jasenice, Boo Fraiii iz Ervenika, Petar Vujinovi iz Strmice, Ivan Midenjak iz Sinja, Vujo Pavasovi iz Skradina, Jovan Macura iz Ervenika, piro Babi iz egara, Kuzman
Rusti iz Plavna, Ivan Dobri iz Katela, Petar Ivankovi iz Ervenika, Dmitar
Jai iz egara i Gesellen Marka Barzilla Toma Gari, Vuk Bala i Pavao
Vuemilovi.46
Sredinji je cilj bilo zauzee Zadra. Meutim, unato uspjenim pripremama i s kopnene i s morske strane, od napada se moralo odustati 29. jula,
upravo kada su pripreme okonane, jer je tada stigla obavijest o potpisanom
primirju. Razgranienjem protivnikih strana u Dalmaciji austrijske jedinice su posjele cijelu pokrajinu do rijeke Cetine, osim tvrava u kojima su
bile francuske posade. Obje strane su krile odredbe potpisane konvencije,
s tim to su ti prekraji omoguili austrijskoj vojsci da do 17. oktobra osigura vlast u cijeloj Dalmaciji do Neretve.47
Na prijedlog pukovnika Danese tokom primirja u Dalmaciji je stvoreno
18 centurija ili kompanija, sa po 120 ljudi u svakoj, koje su bitno ojaale
snagu austrijske vojske. Istovremeno su nastavljene pripreme za nastavak
opsade Zadra, pa su ak iz Kraljevice dopremljeni teki topovi. Uveliko su
poticani prodori na otoke.48
Kada je 4. novembra i austrijska strana bila obavijetena o mirovnom
ugovoru kojim se francuska vlast proiruje do Save, u Dalmaciji je nastala
opa pometnja. Ustanici su velikim dijelom bili spremni nastaviti boriti se,
ali je general Kneevi odluno odbijao bilo koji prijedlog u tom smislu.
Borbenost je ustupila mjesto malodunosti i strahu pred sutranjicom.49
Dalmatiner Truppenkorps se uvelike poeo raspadati u kasno ljeto i
poetkom jeseni. Tome nisu bili razlog ratni gubici, nego zarazne bolesti i
sve vea izgladnjelost. Uestalo je i dezertiranje, a u njemu su prednjaili
krajinici. Bilo je i dana kada se vie desetaka vojnika znalo izgubiti.50 Izdvajajui lojalno ponaanje sereana, major Hrabovszky ne moe suzdrati
gorinu kada pie o dezertiranju krajinika poslije vijesti o potpisivanju
mirovnog ugovora:
Die Grenzer desertirten hufig. Mehrere der Grenz Offiziers bewiesen sich
fr alle empfangene Huld und Gnade des sterreichischen Gouvernements unwrdig, und entsprachen zuletzt ganz den Karakter einer sehr niederen Denkungsart. Nur die braven berittenen Seressaner blieben ruhig, trauerten ber ihr
Schicksal und hielten bis zum letzten Augenblick ihrer gnzlichen Auflsung
getreu aus.51
Krajinici su se razbjeali svojim kuama jer im je oigledno bilo besmisleno umirati pod Zadrom, ekajui jedino kada e i sami oboljeti od neke
od zaraznih bolesti, daleko od svojih zadrugara suoenih s potpuno neizvjesnom budunou.
KRAJIKO PITANJE U MIROVNIM

PREGOVORIMA?
U istraivaki najboljem radu o junoslavenskim zemljama kao predmetu

diplomatskih kontroverzi tokom mirovnih pregovora koji su prethodili miru
u Schnbrunnu, potpisanom 14. oktobra 1809, Dalmacija, Hrvatska s Primorjem, Istra i Slovenija na pregovorima u Ovaru i u miru u Schnbrunnu,
objavljenom 1939. godine, pisac Stjepan Antoljak cijelim sadrajem rada nedvosmisleno upuuje na zakljuak da su hrvatski politiki inioci u sutini
bili iskljueni iz rasprava na austrijskoj strani u kojima su se oblikovali
pregovaraki stavovi. Ima ak i izriitih stavova u tom smislu:
U Hrvatskoj nijesu odmah znali za zakljuak mira; samo su kolale glasine
da e Austrija uz velike rtve brzo sklopiti mir.1
Jaroslav idak vjerojatno je najjasnije ustvrdio da je od 1790/91. godine
pa sve do 1832. godine Hrvatski sabor izgubio svako znaenje:
... tek se sastajao da uoi zajednikog sabora izabere svoje nuncije i zatim,
poslije njegova zakljuenja, primi njihov izvjetaj. Banska ast ne samo da nije
uspostavljena u nekadanjoj moi, kako je to sabor elio, nego je ban ba
po tome to mu je priznato pravo da sudjeluje u radu Ugarskoga namjesnikog
vijea postao u svemu ovisan o njegovu predsjedniku, palatinu-nadvojvodi.2
U cijelom tom razdoblju politiki i teritorijalni zahtjevi hrvatskog plemstva redovno propadaju zbog zajednikog otpora i bekog dvora i ugarskog
plemstva.3 Nikada u svojoj povijesti hrvatske zemlje nisu bile tako podijeljene, upravo rascijepljene kao to je to bilo Schnbrunnskim mirom 1809.
godine. Tome su tek jednim dijelom uzrok geostrateki interesi Francuskog
Carstva. Oni su dobro istraeni. Drugim dijelom uzrok je posvemanja potisnutost hrvatskih politikih inilaca u austrijskoj politici. Oni su bili potpuno
nemoni sprijeiti nagodbu dvaju dvorova na raun hrvatskih zemalja.
Podrobnija istraivanja ipak nedostaju. .
U dugotrajnom, munom nadmetanju golubova i jastrebova na habsburkom dvoru, pristalica potpisivanja mira i pristalica nastavljanja rata s
Francuskim Carstvom, ini se da je ban Gyulai pripadao golubovima, bar
u vrijeme iz kojeg potjee izvor koji o tome svjedoi.4 U daljoj podjeli koju
je nametnuo Napoleon u vezi s naelima mirovnih pregovora, tj. da li e se
pregovarati na naelu u t i p o s s i d e t i s ili na naelu sistema kompenzacija, Gyulai je morao biti za drugo naelo.
Dodue, mogao se ban opredijeliti i za prvo, ali je ono ukljuivalo suvie
neizvjesnosti u vezi sa statusom francuske vlasti u Dalmaciji. injenica da
je ona u njoj u sutini bila svedena na nekoliko gradova, koliko god bila
nesporna, francuskim pregovaraima nita nije znaila:
18. augusta 1809. godine poeli su pregovori u Ovaru.

Na prvom sastanku Champagny, kao rutinirani politiar, dao je do znanja
austrijskim pregovaraima da on govori u ime pobjednika. Napoleon je posjednik 2/3 monarhije, izjavio je on, i povrh toga on (car) mora praviti razliku
izmeu mira koji bi bio sklopljen na Innu i onog koji se sklapa u Ugarskoj.5
Ipak, demarkaciona linija, koja je obuhvaala i tajersku, Kranjsku,
Istru i Rijeku, mogla je, ako nita drugo, poticati nadu da se pregovorima
moe osigurati da hrvatske zemlje najveim dijelom ostanu u granicama
Austrijske Carevine.
Da je ban Gyulai, inae zauzet vojnim obavezama, bio po strani, neovisno
o tome da li je to bilo njegovom voljom ili protiv nje, svjedoi i njegov proglas stanovnitvu prekosavske Hrvatske, napisan nakon to se upoznao s mirovnim odredbama, koji je na oba dvora izazvao veliko nezadovoljstvo jer
je implicitno dovodio u pitanje potpisani, ugovor. Bio je povuen im se za
njega saznalo, a Metternich i Schwarzenberg su mu zbog njega otro prigovorili. Francusku stranu se uvjeravalo da se proglas ni na koji nain ne moe
dovoditi u vezu sa slubenim stavom habsburkog dvora.6 Dakle, raspoloivi
izvori i literatura upuuju na zakljuak da se u toku mirovnih pregovora o
budunosti hrvatskih zemalja pregovaralo bez bilo kakva hitnijeg utjecaja
bilo kojeg hrvatskog politikog inioca.
Istovremeno, od poetka do kraja mirovnih pregovora slovenske i hrvatske zemlje bile su u samom sreditu diplomatskih kontroverzi. Ta se injenica u literaturi obino objanjava brojnim izvornim potvrdama o Napoleonovoj odlunosti da povee svoje apeninske i balkanske zemlje u jedinstvenu prostornu cjelinu. Doista, na 12. sjednici mirovnih pregovora francuski opunomoenik Champagny opravdavao je velike teritorijalne zahtjeve na
istonoj obali Jadranskog mora nunou da se osigura kopnena veza Italije
s jednom od njezinih pokrajina, s Dalmacijom. Tome je dodao un grand
intrt Francuske da osigura svoje stare veze s Turskim Carstvom, ak je
naglasio drage veze, koje su uvijek bile u sreditu francuske vanjske politike. Kako je blokada Sredozemnog mora onemoguila da one i dalje budu
odravane morskim putem, nuno ih je osigurati kopnom. U sentimentalnoj
raznjeenosti zbog dragih veza Champagny kao da nije ni sluao svoje
austrijske sugovornike koji su mu se trudili objasniti koje e neizraunljive
gubitke pretrpjeti austrijske pokrajine i naroito Ugarska ako izgube izlaz
na more.7 Dakako da je Champagnyju bilo potpuno jasno da je jadransko
primorje bekom dvoru najvie na srcu, kako se sam izrazio u pismu Napoleonu od 12. septembra. Gubitak Trsta i naroito Rijeke najtee se prihvaaju.8 Bio je to vrhunac napetosti koja je stalno rasla od 8. sjednice,
odrane 30. augusta, kada su na nedvosmisleno pitanje austrijskih pregovaraa u vezi s promjenama talijanske granice prvi put nedvosmisleno iznijeli
svoje zahtjeve na istonoj obali Jadranskog mora Koruku, Kranjsku i
zemlje juno od rijeke Save do bosanske granice.9 Bio je to u sutini prostor
koji je na kraju i iznuen. Odmah su doivljeni kao udarac u srce Habsburke Monarhije.
Jasna je Napoleonova namjera ,da se promjenom granica Habsburka
Monarhija to je mogue vie meudravno usami i uini ovisnom o Francuskoj i njoj podlonim zemljama. Najdjelotvornije se to moglo ostvariti
potiskivanjem Monarhije s Jadranskog mora. Onemoguavanjem izravnih
britansko-austrijskih veza istovremeno se osjetno pridonosilo uspjenosti
kontinentalne blokade.
Dakako, objedinjavanjem veeg broja stanovnika slavenskih narodnosti

pod francuskom vlau stvarale su se pretpostavke za slabljenje ruskog utjecaja na Balkanskom poluotoku.
Meutim, sasvim su nedovoljno istraeni unutranjepolitiki vidovi,
dakako u granicama Habsburke Monarhije, Napoleonovih zahtjeva u toku
mirovnih pregovora. Dobro je poznato da se on i u ovo vrijeme vraao
planu o podjeli Monarhije na tri krunovine, tj. na eku, Ugarsku i Austriju,
jer je bio svjestan da e mu oporavljena Monarhija ponovo biti protivnica.10
Iako taj plan nije ostvario u 1809. godini, po svemu sudei nije se htio odrei
ni pretpostavki da ga ostvari u budunosti, ako to bude bilo nuno. Doista,
eka i Ugarska najmanje su izgubile. Taj plan Napoleon nije smatrao ostvarijivim u 1809. godini zato to je bio uvjeren da bi tada vie koristio ruskim
nego francuskim interesima.
Strah od Rusije ima velike razmjere u Evropi poetkom XIX stoljea.
Mnogima je bila zastraujua ekspanzija Ruskog Carstva tokom prethodnog
stoljea. Iako je i nekoliko drugih evropskih zemalja do tog vremena takoer
steklo svoje posjede u svjetskim razmjerima, nijedna meu njima to nije
mogla ostvariti u prostoru organski vezanom s metropolom, kao to je Rusija
uspjela uiniti, naslanjajui se svom teinom na Evropu, s neskrivenom
ambicijom da se iri i prema evropskom Sjeveru i prema evropskom Istoku
i prema evropskom Jugu. Straio je i vrlo brzi porast njezina stanovnitva,
ali je najvie strailo sve jae rusko samodravlje, koje unato optereenjima nije imalo socijalnih konflikata evropskog tipa.
U tom smislu je Habsburka Monarhija bila poeljniji inilac u Evropi
od eke, Ugarske i Austrije.
Spomenuti unutranjopolitiki obziri nametali su mirovne odredbe takve
kakve su usvojene.
Iako su Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija zemlje ugarske krune,
iako je njihove meusobne odnose, kao i njihove odnose s Ugarskom u cjelini
Habsburke Monarhije do Pounskog mira malo tko u Francuskoj pouzdanije
razumijevao, nekoliko godina iskustva steena iz istarske, dalmatinske, dubrovake i bokeljske perspektive, ali i iz perspektive drugih junoslavenskih
zemalja, bilo je sasvim dovoljno za stjecanje mnogo pouzdanijih uvida u
zbivanja u njima, kao i u junoslavenskom prostoru u cijelosti. Razmjeri i
estina frankofobije u hrvatskim zemljama, tako nedvosmisleno iskuani u
ratu 1809. godine, naroito u prostoru Hrvatske krajine i Dalmacije, meu
Hrvatima i meu Srbima, kao da su bili razlog vie parikom dvoru da velik
dio hrvatskih zemalja podloi svojoj vlasti. Logika francuskih geopolitikih
interesa u Habsburkoj Monarhiji u hrvatskom prostoru proimala se s logikom francuskih geostratekih interesa. Vanost hrvatskog politikog inioca
kao da je iz francuske perspektive bila obrnuto razmjerna njegovoj vojnoj
vanosti.
Ako se Habsburka Monarhija htjela oslabiti kao evropska vojnika sila,
trebalo joj je oduzeti jedno od njezinih najjaih izvorita. Dakako, prije
svega je rije Hrvatskoj krajini u njezinu vojniki izuzetno vrijednom
prekosavskom dijelu, iako se i Dalmacija u istom smislu smatrala izuzetno
vrijednom. U zapisnicima sjednica francuskih i austrijskih pregovaraa nema
izravnih dokaza o vanosti krajikog pitanja, ako izuzmemo pitanje regimenti
Banske krajine, dijelom i svih regimenti izmeu kapelskog gorja i Save.
Izvjetavajui o raspravi u Schnbrunnu, 27. septembra Antoljak pie:
Maret nije privremeno pravio vee prigovore kada mu je Lichtenstein govorio o traenju Krakova za Austriju niti o pograninoj crti koju je on predloio
za kraljevinu Italiju od granica Koruke na izvor Save, odatle na Kupu k Bosni,
tada preko najveih vrhova gorja Kapele do bosanske grnice.11
Uoljivo je da se prema ovom prijedlogu granica Austrijskog Carstva
najvie pribliava moru upravo u prostoru Vojne krajine, pretpostavljajui
da njezin vei prekosavski dio ostane u habsburkom podanitvu.
Tokom sljedee rasprave, odrane 29. septembra, brani se habsburko
podanitvo obiju banskih regimenta:
Lichtenstein je morao nakon bezbrojnih prigovora pristati da e se beljaki
okrug odstupiti i da e linija ii du rijeke Save do utoka Ljubljanice, tada u
ravnom pravcu do Karlovca na Kupi i du ove do mjesta gdje poinju granice
prve banske regimente i du iste dalje do turskog podruja. Champagny je ostao
vrsto kod svojih zahtjeva i Lichtenstein je imao malo nade da utvrdi broj
banskih regimenti, premda je pokuao na ovoj sjednici i odluio i na iduoj
sjednici ostati na tome da spasi barem uski pojas zemlje izmeu Kupe i Save,12
U raspravama na habsburkom dvoru, kao i u pregovarakom sastavu,
mnogo puta je naglaavano:
Ima pod naim orujem vie od 20 000 Hrvata. Cijelo stanovnitvo granice
je pod orujem, Dalmatinci sa svoje strane malo su naklonjeni da se vrate pod
francusko gospodstvo.13
Iako zapisnici sjednica opunomoenika obaju dvorova tokom mirovnih
pregovora iskljuuju izriito postojanje krajikog pitanja u bilo kojem
obliku, nesporno je da su pregovori o granici u prekosavskom dijelu Vojne
krajine bili vrlo teki. Taj dio je imao irok izlazak na Jadransko more s
dva vojna komuniteta na obali, sa Senjom i Karlobagom. Imao je i dugaku,
geostrateki izuzetno vanu granicu s Turskim Carstvom, a naglasili smo
i njegovu vojniku vrijednost. Meutim, to nije sve. Sjeverna granica tog
dijela Vojne krajine bila je Sava, koja je ve u to doba izuzetno vana prometnica u jugoistono-evropskim razmjerima. Dapae, iz njega se vladalo
uem Kupe i uem Une, to mu je jo vie poveavalo vrijednost.
U francuskim izvorima o mirovnim pregovorima jo uvijek se olako
upotrebljavaju geografski pojmovi, redovno se mijeaju Hrvatska i Slavonija, ali nema nikakve dvojbe da su francuski pregovarai svjesni cjeline
tog prostora i da su svjesni da ga svojim zahtjevima cijepaju. Kada se u
jednom od tih izvora govori o savskoj granici u ovom asu (dans ce
moment), mogu se stvarati razliite pretpostavke o daljim francuskim imperijalnim ciljevima.14
Da se oni ve u to vrijeme nisu ograniavali samo na spomenuta pitanja, oito je iz naina na koji se u raspravama na francuskoj strani odbacivalo ponavljane pokuaje austrijske strane da se Francuskoj da zadovoljtina u Galiciji umjesto u slovenskim i hrvatskih zemljama. U instrukciji
Champagnyju od 13. septembra Napoleon s tim u vezi pie:
.. .da mi nemamo nikakva interesa ni na Baltiku, ni u Poljskoj, nego da
mi imamo ambicija na Mediteranu.15
Pri tome francuske ambicije, prema Napoleonovu stavu u istom pismu,
ne iskljuuju, nego ukljuuju nezavisnost Turskog Carstva, a austrijske
tvrdnje o francuskoj namjeri da ga podijeli su kleveta.
Meutim, nepotpisani spis Sur les ngociations (O pregovorima) od

30. septembra, koji Fran Zwitter opravdano pripisuje Jeanu Joachimu Pellencu, Napoleonovu tajnom izvjestitelju i odlinom poznavaocu Habsburke
Monarhije, moe se smatrati kljunim u razmatranjima krajikog pitanja
u mirovnim pregovorima. Vanost pomicanja granice na rijeku Savu, tj.
vanost hrvatskog i posebno krajikog pitanja, u njemu se nedvosmisleno
obrazlae:
En portant les limites de ce ct jusqu' la Sawe, on auroit les deux tiers
de la Croatie, et 30 mille hommes de ces troupes fodales des frontires... la
Dalmatie ne seroit plus isole; on formeroit un premier noyau de runion
pour la grande famille illyrienne; on acquerroit sur les Turcs une influence
dcisive; on auroit une position formidable contre la Russie elle-mme. Enfin,
et c'est ici le point le plus important, on se donneroit une foule de rapports
avec la Hongrie, qui serviroit prendre peu peu sur ce pays la mme influence
que Catherine seconde sut se prparer avec tant de succs en Pologne... Contigut, force relle, influence politique, on ne trouveroit ces trois avantages que
dans la possession de la Croatie. L'avenir d'ailleurs semble indiquer qu'il y aura
un jour un royaume de l'Adriatique. Il s'agit par consquent d'en prparer
d'avance le territoire.16
Pellenc je nesumnjivo sa zadivljujuom otroumnou uoio prednosti
geostratekog poloaja Hrvatske, a oigledno predvidio i stvaranje nove
drave na istonoj obali Jadranskog mora. Dakako, nije on bio nikakav pretea jugoslavenstva. Jednostavno se na vrlo upuen nain trudio savjetovati
svog vladara u zamrenim mirovnim pregovorima. Iako hrvatski inilac ni
u njegovu spisu nesumnjivo nije imao istu teinu kao ugarski, vie je nego
uoljiva njegova pretpostavka da bi je u budunosti mogao stei kao
noyau za la grande famille illyrienne ili za un royaume de l'Adriatique.
Krajika snaga, kao force relle, uope se ne iskljuuje iz njegovih pretpostavki.
U tom smislu nije to radio ni Napolon. Dapae, nastojei se to je mogue podrobnije obavijestiti o vojnoj vrijednosti zemalja koje e uskoro
ui u sastav Ilirskih pokrajina, on je upuenog grofa Cobenzla posebno
pitao o mogunostima amalgamiranja svojih i hrvatskih krajikih jedinica.17
Dakle, iako se o krajikom kao i o hrvatskom pitanju nije izrijekom
raspravljalo tokom mirovnih pregovora koji su prethodili Schnbrunnskom
miru, njihovo je znaenje u pregovorima bilo izuzetno veliko. Ta anonimnost krajikog, kao i hrvatskog pitanja openito, prije svega je posljedica
krajnje potisnutosti hrvatskih politikih inilaca u Habsburkoj Monarhiji.
Francuske vlasti su toga bile svjesne, a Napoleon posebno. O tome najbolje
svjedoi njegov proglas upuen novim hrvatskim podanicima:
Hrvati! Ja spoznajem nevolje, koje je iba rata vaoj zemlji utisnula. Vaa
me alostna sudbina tim vie dira, to poznajem va narodni znaaj, koji je sav
u ljubavi domovine i viernosti prema vladaru; priznajem i znadem, da je vaemu
padu pomoglo upravo vae sveobe oduevljenje za blagobit austrijske monarkije,
koja se je radovala vaoj sliepoj privrenosti.
Vi ste pali rtvom vae prijanje vlade, ali s vami i njena najjaa podpora,
na kojoj se je dugo vremena uzdravala njezina trona vladalaka sgrada. Vaim
padom pala je i ona koprena, to ju je austrijska vlada pred vaim oima
savijala, pogled va dostigava onaj cilj, komu ste vi odlueni bili, vi vidite i
spoznajete one vlade dobrotu i pravinost, s kojom su vas znali u san uljuljati.
Austrija vas je vodila daleko od vae domovine, vi ostaviste spokojno vae ene
i djecu kod kue, uzdajui se u njenu zatitu; svoju krv na potoke prolievaste
u stranom svietu za njezino dobro, za koje ste vi vie radili nego li sami za
sebe. Koli silno mora da je vae udivljenje, koli neopisiva vaa bol, kada se
vratiste brazgotinami, dapae krvareimi ranami, umoreni od tegobnoga rata k
vaim nesretnim obiteljima, a nje nadjoste, gdje se s gladju i nevoljom bore.
Uzprkos vaemu junatvu izpao je ovaj rat zlo za Austriju, ona niti u ovom sluaju nije odustala od starih svojih naela, te je odstupom vae domovine gledala osigurati sebi svoje njemake pokrajine.
Utjeite se, boja je providnost meni dala, da satrem ovo jadno djelo i ovu
zlobnu politiku. Ja mogu, ja i hou brzu i trajnu pomo donesti vaim bezkrajnim bolim, ja u vas odmaknuti od ruba propasti, na koji vas dovedoe, da vi
niti neopaziste, ja u biti va spasitelj. Nevodi me k vam pohlepa za zlatom i
novimi zemljami, ja item vaa srdca, koja bi rad osvojiti kao najdrau mi
dragocjenost. Moje vojske nedolaze k vam kao neprijatelji, ve kao prijatelji
i zatitnici vae naputene i izsisane zemlje, oni e s vami u bratinskom vezu
dizati sreu i blagostanje, koje vam nosi nova krepka vlada, to je zanemarila
prola pospana vladavina, te e vam moi osigurati trajni i vjeni uitak.
Pouzdajte se u boga i u mene, komu ste predani, kojim ste si pribavili potovanje Europe i stekli moju naklonost, budite mirni, posluni, vjerni i uztrajni,
ja u na vas obratiti svoju otinsku brigu, kojom vladam sa narodi osobitim
nainom, pokazati u vam za malo, da niste dobili samo vladara ve podjedno
brinoga otca.18
AUSTRIJANCI ODLAZE
Iako je gubitak est prekosavskih krajikih regimenti bio predvidljiv bar

nekoliko tjedana prije potpisivanja mirovnog ugovora, kao da se do 14.
oktobra 1809. nita nije poduzimalo da se u to je mogue veoj mjeri sprijee neizbjeno loe posljedice njihova gubitka.
Razmjeri poraza Austrijskog Carstva oamuujue su djelovali na habsburkom dvoru. Nitko nije bio pripremljen suoiti se s nedoumicama neizvjesne budunosti. Susprezani osjeaj nemoi i bijesa proimao je politiko
rezoniranje.
Najmanje je briga priinjala tehnika naputanja izgubljenih podruja.
Bila je ve nekoliko puta iskuana do Schnbrunnskog mira. Trebalo je
izbjei posvemanji slom Monarhije.
Monarhija je pretvorena u torzo jer je mirovnim ugovorom ostala bez
svojih brojnih zemalja na zapadu, na jugu, na sjeveru i na istoku, ostala je
prije svega bez izlaska na more. Njezina privreda i posebno njezine financije bile su u najveem neredu, a ve u to vrijeme s francuske strane predvialo se njihovo bankrotstvo.1 Dapae, tajnim dodatkom mirovnog ugovora
Monarhija je bila optereena silnim novanim obeteenjem:
Article 5. S. M. l'Empereur d'Autriche, Roi de Hongrie et de Bohme
acquittera en numraire ce qui restera payer des deux cents millions de contributions imposs sur les divers Etats occups par les armes franaises, soit en
billets de banque, soit en valeur mtallique. Pour faciliter le payement de cette
somme, S. M. l'Empereur des Franais consent la rduire quatre vingt cinq
millions de francs, dont trente millions seulement seront pays avant l'vacuation
de la ville de Vienne et le surplus fourni la mme poque en lettres d'change
acceptes sur les places de Hambourg, Leipsig, Amsterdam, Augsbourg, Francfort
sur le Mein, Basle et Paris, reues comme bonnes et valables par le payeur
gnral de l'arme franaise .. .2
Istovremeno je obrambeno veoma oslabljena jer joj je spomenutim
tajnim dodatkom vojna sila ograniena na 150 000 ljudi:
Article 2. S. M. l'Empereur d'Autriche, d'aprs la diminution de ses possessions et empress d'loigner tout ce qui pourrait faire natre l'inquitude et la
dfiance entre les deux Etats, ainsi que de manifester ses dispositions pacifiques
s'engage rduire les cadres de ses troupes, de manire que le nombre total
des troupes de toutes armes et de tout genre, ne s'lve pas audessus de cent
cinquante mille hommes, pendant la dure de la Guerre maritime.3
U izbjegavanju posvemanjeg sloma Monarhije poslije potpisivanja
mirovnog ugovora krajiko pitanje ponovo dolazi u sredite dvorske panje,
nadasve sudbina izgubljene prekosavske Vojne krajine. Vojska je ponovo
morala biti to brojnija i to jeftinija, tako da su krajinici tada nenadomjestiviji nego ikada od militarizacije Vojne krajine. Nimalo sluajno, ba
tada, tjedan dana nakon potpisivanja mirovnog ugovora u dvorskoj sredini
nastaje nenaslovljen i neitko potpisan prijedlog da se dvadeset hiljada
prekosavskih krajikih zadruga preseli u komorske distrikte u Ugarsku i u
Galiciju. Prema tom prijedlogu itav prekosavski krajiki prostor trebalo
je jednostavno isprazniti. Da bi se krajinici privoljeli na seobu, da napuste
otadbinska ognjita, morali bi se privui obeanjem da e dobiti vee
posjede i vee povlastice u krajikom ureenju in verbesserter Form.4
Spomenuti prijedlog izriito se obrazlae financijskim tekoama u osiguranju obrambene sposobnosti Monarhije, ali i potrebom da se sprijee
francuske vlasti da iskoriste znatnu krajiku prekosavsku silu za svoje
potrebe.
Da bi prijedlog o poticanju seobe tako velikih razmjera bio to uvjerljiviji, obrazlae se i potrebom da Ugarska i Galicija u to je mogue veoj
mjeri budu naseljene inorodnim stanovnitvom (die nicht Landeskinder
sind), odanom vladaru, koje e biti sposobno oduprijeti se bilo kakvu pokuaju dizanja oruanog ustanka.
Iako u prijedlogu nema ni rijei o meunarodnopravnoj utemeljenosti
ove seobe, niz kasnijih izvora svjedoi da je austrijska strana opravdavala
preseljenja krajinika s francuske na svoju stranu odredbom lana 10. mirovnog ugovora, u kojem se pored ostaloga jami pravo podanika obiju
drava da u estogodinjem roku promijene dravljanstvo.5 Dakle, neovisno
0 razliitu francuskom tumaenju istog lana predloena seoba imala je
legitimistiko pokrie i nije mogla biti protumaena kao krenje mirovnog ugovora, odnosno kao povod za obnovu francusko-austrijskog rata.
Ovaj prijedlog, vjeran odraz proetosti osjeaja i razuma u austrijskoj
politici poslije 14. oktobra, ni izdaleka nije bio usamljen. U dvorskoj sredini, u austrijskoj vojsci, posebno meu krajinicima, u to vrijeme nije bio
mali broj onih koji su s osjeajem duboke nelagode raspravljali o budunosti krajinika pod francuskom vlau. Meutim, istovremeno se u Dvorskom ratnom vijeu s vladarevim nalogom razmatralo i poduzimalo mjere
na koje se Austrijsko Carstvo obavezalo potpisivanjem mirovnog ugovora.
Ove mjere nisu izuzimale ni krajinike.
Velika veina krajinika koji su sudjelovali u zavrenom ratu nalazila
se u to vrijeme u zapadnim krajevima Ugarske. Ve su spomenute jedinice
koje su tada bile u Dalmaciji. Jedni i drugi trebali su se u naelu vratiti
svojim kuama u skladu s odredbama vojne konvencije koja je usvojena
poslije potpisivanja mirovnog ugovora.6 Nije bilo nimalo jednostavno na
primjeren nain rijeiti sva pitanja koja su se s tim u vezi nametala, tako
da kratkoa vremena raspoloiva za izvrenje odredaba mirovnog ugovora
1 vojne konvencije nije mogla onemoguiti da sve nedoumice dou do punog izraaja.
Grof Wenzel Colloredo, iskusni predsjednik Dvorskog ratnog vijea, bio
je nesumnjivo meu hladnokrvnijima u novim prilikama. U svom Najponiznijem prijedlogu vladaru od 25. oktobra u vezi s predajom est prekosavskih regimenti francuskim vlastima upozorava da e se brojni krajinici
skupljeni u Ugarskoj razbjeati svojim kuama ako suvie dugo budu zadravani u jedinicama.7 Ono to se u to vrijeme deavalo u Dalmaciji oigledno se moglo dogoditi i u Ugarskoj, iako su u potonjoj uvjeti za dezertiranje bili neusporedivo nepovoljniji. Colloredu je nadasve bilo stalo da
krajinici ostave oruje i vojnu opremu. Bilo mu je potpuno jasno da je

razoruanje krajinika provedivo samo ako je osigurana mogunost da se
jae vojne snage iskoriste protiv bilo kakva pokuaja njihova otpora. Koliko
je austrijskim vojnim vlastima bilo stalo do krajikog oruja, svjedoi i
Colloredov prijedlog da se krajinicima na podruju prekosavske Vojne
krajine isplauje 5 fl. za svaku vraenu puku. Ba zato to se znalo koliko
je stanovnitvu stalo do oruja raunalo se da e ga osiromaena i izgladnjela jedino novac moi rastaviti od puke. Dakako, takva mjera uope
nije dolazila u obzir u sluaju krajinika u Ugarskoj. Otputanje prekosavskih krajinika iz austrijskog podanitva ukljuivalo je rjeenje pitanja
vraanja njihovih velikih dugova za isporuke ita i zajmove za kupovinu
stoke u gladnim godinama:
Dagegen sind die Karlstdter und Bannal Grenzer dem Aerarium noch
ungleich grssere Summen schuldig, die grstentheils durch Getreide Vorschsse
in Nahrungs Nthen, durch Geld Vorschsse zum Vieh Ankauf herrhren, und
die ungefhr ber anderthalb Millionen betragen werden.8
Takva dugovanja stanovnitvu obino su se opratala. Takav oprost
bio bi vie nego oekivan u vrijeme kada niz ratnih godina smjenjuje niz
gladnih ili kada se jedne s drugima podudaraju, kao to je to tada bio
sluaj. Predsjednik Dvorskog ratnog vijea takvu mogunost uope ne uzima
u obzir:
Das billigste, einfachste und angemessenste wre zuverlssig wenn die neue
Regierung so wohl diese Aerarialforderungen als Schulden und zwar die erstere
wegen der Uneinbringlichkeit eines grossen Theils derselben etwa mit einem
Rabat von 25. bis 50. Pto im Ganzen bernhme, und das Superplus herauszahlte,
oder als Abschlag auf andere Zahlungen annhme.9
Dapae, na istom mjestu razmatra mogunosti da se od krajinika naplate ostala njihova dugovanja eraru. Dijelom je s tim u vezi prijedlog o
povlaenju blagajnikih knjiga i ostalih raunovodstvenih spisa. U traganju
za to je mogue unosnijim povlaenjem iz prekosavskih regimenti Colloredo upozorava vladara na mogunost prodaje brojnih erarskih zgrada na
krajikom podruju.
Ipak je i njega najvie zanimala sudbina stanovnitva. I on je mislio
da bi bilo mogue potaknuti krajiku seobu irokih razmjera iz neplodnih
karlovakih regimenti u slavonske i banatske regimente. Militarizacijom produbljenu potrebu krajinika za stjecanjem to je mogue vie plodne zemlje, odnosno stalni krajiki pritisak tokom druge polovine XVIII stoljea
da se sele iz neplodne Gornje u plodnu Donju krajinu, krajike vlasti
stalno su podreivale imperativu da cijelo granino podruje bude to ravnomjernije naseljeno. Schnbrunnskim mirom stvoreno je stanje u kojem
su se potrebe krajinika i krajikih vlasti podudarale. Ipak, vie nego njihova seoba u ve dosta gusto naseljene slavonske i banatske regimente
zanimala ga je mogunost militarizacije mnogo rjee naseljene Bukovine.
Budui da je u njoj 7/10 zemlje bilo u posjedu vjerske zaklade (Religionsfond), razmjerno jednostavno moglo se rijeiti pitanje raspodjele posjeda
krajikim naseljenicima.
Novostvorena Bukovinska vojna krajina mogla je na taj nain, prema
njegovu miljenju, imati tri pjeake i jednu husarsku regimentu.
Mnogo hitnije trebalo je donijeti odluku o sudbini tapskih i viih

oficira. Neposredno poslije potpisivanja mirovnog ugovora, kada je bilo
nesporno raspoloenje njihove ogromne veine da ostanu u habsburkoj
slubi, u dvorskoj sredini nije bilo neke naroite spremnosti da se tapskim
i viim oficirima izgubljenih prekosavskih regimenti pronau odgovarajua
mjesta u austrijskoj vojsci. ak da ta spremnost nikada nije dolazila u pitanje, malo to bi se stvarno moglo uiniti s tim u vezi jer je austrijska
vojska ionako poslije 1809. godine imala velik viak oficira.
U spomenutom prijedlogu Colloredo najprije razmatra mogunost da
budu preputeni francuskim vlastima uz uvjet da ih one ne svedu na prosjaki tap. On takoer razmatra mogunost njihova zadravanja u habsburkoj slubi, ali bez uputanja u bilo kakve pojedinosti, osim to istie
da bi u tom sluaju trebalo da bude otvorena mogunost prelaska u francusku slubu.10
Jo manje je obzira u istom smislu u njegovu prijedlogu prema ekstrapersonalu.
Sljedeih dana u raspravama o sudbini krajikih oficira openito, kao
i ekstrapersonala, politiki i vojni razlozi sve vie e nadvladavati financijske, tako da e ve prije otpusta krajinika iz habsburke slube biti
odlueno da se gornji sloj krajikog drutva u to je mogue veoj mjeri
pridobije da ostane u austrijskom podanitvu. Dapae, tota e se poduzimati to u dosta sluajeva nee imati nikakvo zakonsko pokrie da bi se
slomili ugledniji pojedinci koji su bili skloni ili koji su ak odluili prijei
iz austrijskog podanitva u francusko.11
Suvie je bilo kasno da se bilo to osmiljenije poduzme i meu krajinicima, ali je u isto vrijeme u dvorskoj sredini prevladao stav da krajinike treba to je mogue vie poticati da ostanu u austrijskom podanitvu.
U posljednjim danima oktobra 1809. godine imenovano je vie dvorskih
komesara sa zadatkom da samostalno ili s francuskim opunomoenicima
ostvare odredbe mirovnog ugovora. Feldmarallajtnant barun Vinko Kneevi imenovan je s tim u vezi za dvorskog komesara za vojna pitanja u
prekosavskoj Hrvatskoj.12 Feldmarallajtnantu Jelaiu nareeno je da otpusti iz austrijske vojske est prekosavskih krajikih regimenti, odnosno
one njihove jedinice koje su se u to vrijeme nalazile u Ugarskoj, u armiji
kojom je zapovijedao nadvojvoda Johann.13 Sauvan je vei broj naloga, izvjetaja i prepiske koji svjedoe ne samo o kaotinim zbivanjima u prijelaznom razdoblju nego i o rasponu nedoumica u austrijskoj politici.14
Jelaieva je dunost bila okupiti regimente ili njihove bataljone u tapskim mjestima, tapskim i viim oficirima saopiti odredbe mirovnog ugovora, otpustiti ljudstvo iz austrijske vojske poto vrati naoruanje i opremu
te obavijestiti ga o njegovim pravima u prijelaznom razdoblju.15
Naelno su tapski i vii oficiri imali pravo birati da li e ostati u
austrijskoj ili e prijei u francusku vojsku. U sluaju da odlue ostati u
austrijskoj vojsci, bili bi prekobrojni sve dok im se ne osigura mjesto u
nekoj od regimenti. U sluaju da odlue prijei u francusku vojsku, bili bi
osloboeni zakletve i otputeni s tromjesenom plaom.
Jelaieva je obaveza takoer bila saopiti krajinicima s mnotvom
obzira da moraju predati oruje i vojnu opremu kao dravno vlasnitvo.
Imali su pravo zadrati uniforme i rance.
Vladar nije prihvatio prijedlog grofa Colloreda o naplati krajikih dugova. Dapae, prema nalogu koji je upuen Jelaiu, osloboeni su obaveze
da ih plate, a izravno su pozvani da se preseljavaju preko novostvorene

granice kako bi ostali u habsburkom podanitvu.16 Iz naloga koji je upuen
Kneeviu oito je da su slini obziri prevladali i u odnosu prema ekstrapersonalu. Njega se takoer odluilo prihvatiti kao prekobrojnog u sluaju
kada odlui ostati u habsburkom podanitvu. U obrnutom sluaju otputan je s jednomjesenom plaom, ako se radilo o ljudima domaeg porijekla, odnosno s tromjesenom plaom, ako se radilo o ljudima stranog porijekla.17 Ako je ve austrijski uzmak iz prekosavske Vojne krajine u najveoj moguoj mjeri bio iznuen u toku mirovnih pregovora, ako ve nije
bilo mogue bilo to djelotvornije uiniti da bi se sprijeili nepovoljni uinci
uzmaka prije potpisivanja mirovnog ugovora, u danima koji su mu neposredno slijedili, svim nedoumicama unato, ipak je tota uinjeno to je
olakalo uinke povlaenja.
Austrijsko Carstvo je s nekoliko gesta, ma kako ograniena domaaja,
dokazalo da je zahvalno prekosavskim krajinicima za njihovu slubu Monarhiji. Ostavilo im je otvorenu mogunost ostanka u habsburkom podanitvu. Mnogoim je dalo naslutiti da nije iskljuena ni mogunost povratka
prekosavskog krajikog prostora u granice Austrijskog Carstva.
Dakako, neposredni uinak je nuno morao biti ogranien i vremenski
i prostorno. Suvie je bila duboka promjena koju je pretpostavljalo ispunjenje odredaba mirovnog ugovora. Ve u to vrijeme povoljni uinci umnogome su bili poniteni nepovoljnim uincima brojnih drugih mjera austrijskih vlasti u izgubljenim krajevima.
Proturjeni uinci bili su neizbjeni i zbog izuzetno kratkog vremena
raspoloiva za povlaenje habsburkih vlasti iz Ilirskih pokrajina. General
Dumas i general-potpukovnici von Meyer i von Strauch bili su ovlateni
ugovoriti vojnu konvenciju. Njome je pored ostalog u pojedinostima moralo
biti rijeeno pitanje povlaenja habsburke vojske i napredovanja francuske
u Ugarskom primorju i Hrvatskoj, odnosno primopredaje vlasti. Iako su
se habsburki opunomoenici trudili to je mogue vie usporiti povlaenje,
francuski se trudio da ga to je mogue vie ubrza. Budui da je pritisak
premone francuske strane bio suvie jak, muni pregovori, koji su na
mahove dolazili do ruba prekida, okonani su 26. oktobra. Bio je to finale
dugotrajnih diplomatskih meusobica.18
Primopredaja Hrvatske od Rijeke do Karlovca morala je biti zavrena
od 14. do 28. novembra prema naelu da jedne jedinice izlaze iz odreenog
mjesta a druge ulaze u njega u razmaku od 24 sata. Marruta je bila sljedea: Rijeka Kraljevica Crikvenica Novi Piquet na Karolini i
u Mrkoplju Fuine Ravna Gora Vrbovsko Bosiljevo Novigrad
Karlovac.19 Povlaenje habsburke vojske iz Dalmacije zapoelo je tek
1: decembra iz Crnog kod Zadra, a zavreno 22. decembra u Zagrebu sljedeom marrutom: Crno Benkovac Ostrovica Paeni Zrmanja
Graac Radu Gospi Perui Lee Otoac Brinje Jezerane Modru Kanjia Generalski Stol Karlovac Jaska Zagreb. Tokom njihova povlaenja nije bilo nikakve primopredaje vlasti u
krajikom prostoru jer je ona ve bila okonana. Liki bataljon i eskadron
sereana otputeni su u Gospiu 9. i 10. decembra. Put su nakon toga nastavila dva bataljona regimente Reisky, vrlo oslabljena dezertiranjem vojnika.20
U toku pregovora o vojnoj konvenciji habsburki opunomoenici opravdavali su svoje stavove o usporenijem povlaenju pored ostalog i potrebom
U
Vojna Hrvatska I
161
da kretanja jedinica iz Ugarskog primorja i Dalmacije budu usklaeni ja

jer je povlaenje iz Dalmacije bilo mnogo tee izvesti. Oigledno se htjelo
izbjei da krajika vojska, kao i druge habsburke jedinice koje su ratovale
u Dalmaciji, prolazi kroz krajiki prostor nakon smjene dravnih suvereniteta. Posredno se moe zakljuiti da se na habsburkoj strani do posljednjeg asa prieljkivao nekakav narodni pokret ili ak ustanak protiv francuske vlasti. Dakako, nesporno je da se to je mogue vie vremena htjelo
dobiti da bi se to je mogue vie dobara moglo prebaciti na lijevu obalu
Save, naroito iz Vojne krajine.
Kako se u Vojnoj krajini dravnim smatralo sve to nije bilo zadruno,
promjena vlasti pogodila ju je vie nego bilo koji drugi dio Ilirskih pokrajina.
Iscrpnost instrukcije barunu Vinku Kneeviu s tim u vezi od 26. oktobra jasno svjedoi o stanju u kojem su se prekosavske regimente morale
nai nakon smjene vlasti. Dovoljno je navesti nekoliko njezinih ulomaka
da bi se shvatilo to se sve iznosilo iz prekosavskog krajikog prostora:
Es mssen daher alle rarischen Kassen nemlich was in den Regiments
Proventen und in Kompagniekassen vorhanden ist, ferner alle judicial und andere
deposita mit den darauf sich beziehenden acten einstweil nach Agram verschaft
werden, alle etwaigen Forderungen der Grnzer oder sonstiger Partheyen aus
der Agramer Kriegs Kasse befriedigt werden . . .
. . . Die gesammte Artillerie Munizion und artillerie Gut, alle rarische Frchte
und wie einer Namen habende rarische Magazine alle Lederwerks und Rstungssorten kalbfellene Tornister und Sbel, alle Feldrequisiten worunter auch Fahnen
Medizin und Instrumentenksten, Feldkapellen Zimermannssorten Troummeln
Hautboisten Bande Sorten verstanden werden, alles rarische Fuhr und Packwesen muss in soweit es die Transportkosten lohnt ber die Sau zu schaffen
getrachtet werden . . .
. . . was jedoch von der Mon tur in den Regimentsdepots vorrthig und des
Transports werth ist, muss weggeschaft werden . . .
Die rarischen Baumaterialien und Holzvorrthe dann alle Arbeitsrequisiten
und berhaupt alles rarial Gut in soweit es nicht fortgeschaft werden kann,
ist plus offerenti gegen gleich baare Bezahlung zu verkaufen.. .21
Da bi prenoenje dobara u dravnom vlasnitvu preko granice u tako

kratkom vremenu uistinu bilo okonano, istom instrukcijom Kneeviu je
bilo odobreno plaanje podvoza per Pferd und Razion 30 krajcara, a, ako
bude bilo nuno, auch mit mehr zu bezahlen. Jedino je ogranienje bilo
da vrijednost prevoenih dobara bude vea od trokova prijevoza.
Dakako, odluivanje o tome to se hoe a to se nee prenijeti preko
dravne granice tek djelomino je bilo usklaeno s instrukcijama. U psihozi
koja je stvorena uoi zime, u potpunoj neizvjesnosti pred budunou, kao
da se htjelo izvui sve to je bilo mogue.
U velikim spemitima u Karlobagu, Senju i Bakru bilo je u to doba
uskladiteno vie od 18 000 kablova soli za potrebe krajinika. Po svaku
cijenu, iskljuujui bilo kakvu mogunost dogovora s francuskim vlastima,
to se htjelo prebaciti u Zagreb. Od 6. do 23. novembra, odnosno po francuskom zahtjevu do 11. novembra, etiri karlovake regimente morale su
osigurati vie od devet hiljada konja za taj posao!22 Dakako, francuske vlasti
suoile su se odmah nakon toga sa silnom nestaicom soli i s neizbjenou
poveanja njezine cijene. Preko Save je prebaena gotovo cjelokupna administracija est regimenti. Samo za prijevoz administrativne dokumentacije
Like regimente trebalo je 14 kola.23 Budui da je regimente napustio ve
u prvom valu i vei dio upravnog osoblja, francuske vlasti nale su se u

tom pogledu u punom smislu u terra deserta.
Djelomino sauvana graa omoguava jo podrobniji uvid u pojedinosti ove seobe. Iako je ona krajikom stanovnitvu osigurala neto zarade,
nema sumnje da je produbila jaz izmeu Habsburke Monarhije i njezinih
doskoranjih krajikih podanika. Javno mnijenje krajikog drutva nije
moglo biti ravnoduno pred spoznajom do koje mjere je obezvlateno u
vlastitoj zemlji. Nigdje drugdje u Ilirskim pokrajinama nije se tih dana
dogaalo nita slino.
Barun Vinko Kneevi imao je velikih tekoa uskladiti razliite vidove
posla koji mu je bio povjeren, to vie to su ga i same instrukcije povremeno dovodile u nedoumicu. Jedan od njegovih najvanijih zadataka, na
primjer, bio je otkup oruja od krajikog stanovnitva po cijeni od 5 forinti.
Kako su to velikim dijelom bile puke alter Art, und Karabiners vom
7jhrigen Kriege, ija vrijednost nije dosezala odobrenu cijenu, a i one
same jedva da su bile upotrebljive,24 ovaj Kneeviev zadatak bio je uvelike
apsurdan. Jedini njegov izvjestan ishod moglo je biti samo poveanje odbojnosti krajinika prema doskoranjim habsburkim vlastima.
U kratkom vremenskom rasponu trajanja seobe krajikih vlasti iz est
prekosavskih regimenti iz dana u dan mnoili su se razlozi koji su utjecali
na produbljivanje jaza, na poveanje odbojnosti. Oficirima, nosiocima Reda
Marije Terezi je, koji su imali namjeru prijei iz habsburke slube u francusku, prijetilo se da e izgubiti prava koja su im bila dodijeljena.25 Podjela
je zahvatila i oficire. Neizbjene napetosti i lomovi u drutvu est prekosavskih regimenti u smjeni dravnih suvereniteta ni izdaleka ne bi bili t^ko
veliki, svim moguim povodima unato, ukljuivi i neizvjesnost pred budunou, da krajiko stanovnitvo nije gladovalo, iako zima jo nije bila
ni poela i da se obezoruano i ponieno nije bojalo nasilja bosanskih krajinika koji su tada bili naroito osiljeni.
Jedno od najkrupnijih pitanja u smjeni dravnih suvereniteta bilo je
pitanje razoruanja i otpusta iz habsburke slube i podanitva prekosavskih krajikih jedinica koje je potpisivanje mirovnog ugovora zateklo u raznim dijelovima zapadne Ugarske. Dvorske nedoumice u vezi s moguim
odnosom prema njima trajale su do 26. oktobra. Toga dana vladar je ovlastio feldmarallajtnanta baruna Franju Jelaia da ih razorua i otpusti.
Naredbe u vezi s pojedinostima toga posla, koga je Jelai primio u dubokom uzbuenju, dobio je od nadvojvode Johanna 1. novembra.26
U austrofilskoj historiografiji stvorene su legende o potresnosti krajikog oprotaja prilikom otpusta iz habsburke slube i podanitva, koje se u
vrlo ogranienoj mjeri temelje na izvornoj grai ili s njom nemaju nikakve
veze.27 Budui da je ta graa dijelom sauvana, ukljuivi i Jelaiev Relation ... od 16. novembra, nastao neposredno nakon obavljena posla, zbivanja o kojima je u njima rije mogue je pouzdanije istraiti.28
Razoruati i otpustiti trebalo je 2 bojna bataljona Like regimente, 2
bojna i 1 rezervni bataljon Otoake, 2 bojna i 1 rezervni Ogulinske, 2 bojna
bataljona Slunjske, 2 bojna i 1 rezervni 1. banske kao i 2 bojna i 1 rezervni
bataljon 2. banske regimente. Njihov neujednaeni brojni sastav, prije svega
posljedica manjih ili veih gubitaka u minulom ratu, inila su 16 494 ovjeka.29
Jelai je u pratnji generala Wattleta najprije otpustio i razoruao bataljone Like regimente. Bilo je to 5. novembra u Egervaru. Njegov opis rastanka s Lianima najiscrpniji je u izvjetaju. Dijelom ga navodimo:
Den 5 ten frhe Morgens 8 Uhr liess ich das besagte Regiment in Quare von
2. Bataillons ausrucken, wovon das Rotte Zettel, und der Tottal Standes Ausweiss
mit gehrigen Docirung beilieget: Ich tratt in das Quare, es war eine Stille die
nur die hchste Bestrzung hervorbringt;
Ich sagte darauf meinen traurigen Auftrag und hiess sie den hier Croatisch
und Deutsch angebogenen Befehl, und die allerhchst gndigsten Gesinungen mit
Aufmerksamkeit zu vernehmen, Lieutenant Huszar des Warasdiner Creutzer
Regiments der bei Mir als adjungirt dem Corps adjutanten ist, las denselben
vernehmlich und rhrend vor; das ganze Quare samt mir und allen anwesenden
war in Thrennen, ich wollte nach der Ablsung noch reden, der Schmerz unterbrach aber die Zunge, und ich gieng bei einem Eke des Quare hinaus wie jene
wo ich vorbei gehen wollte mich bathen anzuhalten und folgende kurze aber
in die Seele drngende Rede fhrten Sag Herr! dem Kaiser unsere Schmerz!
Sag ihm Er solle keine Gelegenheit versumen uns wieder an sich zu bringen!
Sag Ihm dass wir wissen dass wir kein bessere beherscher kriegen knnen
aber Er auch keine bessere Unterthanen.
Hierauf gieng die Entwafnung in gleicher Stille und Betrbnss vor, Ein
Hauptmann und ein Offizier bernahmen die Gewehre mit Zugehr, die Patrontaschen samt Munition, und die Uiberschwung Riemen, fr deren Uibergabe Sie
auch stehen; der jene Officier so beim Fuhrwesen angestelt ist besorgt alle
Wgen Fuhr- und Packwesens Pferde, die Fahnen Trommel und alle Feld Requisiten, und bleiben dabei bis alles ordentlich in Canissa bergeben wird.30
Izmeu 10 i 11 sati prije podne oba lika bataljona krenula su na put
prema Zagrebu, odnosno u svoj liki zaviaj. Marruta im je bila: Lov
Lendava Varadin Novi Marof Sveti Ivan Zagreb, gdje su trebali
stii 12. novembra.31
Sauvan je izvorni tekst spomenute zapovijedi na oba jezika. Budui da
je rije o izuzetno vrijednom izvoru, objavljujemo ga u cijelosti na naem
jeziku:
Zapoved 4ma Karlovachkemi y 2ma Banovechkemi Regimentima ochtivana
kada zvoiske u szvoje Kraine poleg Mirovnog Ugovora possilyali y Razorussivaliszusze.
Visse neszretnih szvoj Voiszki znanih Dogogyajev, u ovom Kratkom Ratu,
jszu nyih Velichansztvo Czeszarsko Kralyevszko ganuli od dalnyeg Kervi prolivanya odsztupiti, y Mir szvome Puku iszkati, koji u tulike Nusde nije drugach
van zvelikim Kvarom za czelo Czeszarsztvo y na veliku Saloszt nyih czeszarszkog
Kralyevszkoga Velichansztva ugovoriti mogaosze jeszt.
Pri ovom Salosztnim Miru odpala jeszt czela zapadna Galiczia (ili Polszka)
y veliki diel isztochne; odcheszke zemlye nekulika Szela, od Austrie sve ono sto
nekad Bavarszko bilo jeszt, y joster znaviskom czio Szalzburg, Berhtoldsgaden,
od Koruntszke pobolyi Komad, czela Krainszka Zemlya, y Horvaczke szva Sztrana
koja preko Szave lesi, tija do Bosne ili ti gdi Una u Szavu Upada, ter potom szve
Szlavne Horvaczke Krajine.
Kuliku Saloszt ovaj oszobito Kraj in iszgubitak preszvetlome nassemu Czeszaru zavdao jeszt, mosesze potom naibolye znati, daszu Zamene vu to Ime bolye
Verszte davate, elle Czeszar Franceszki od Megye Szave y potom od Kraj in Karlo vachkih y Banszkih odsztupiti nikako y u nijedan van htio nije. Jedina Compagnia Jaszenovachka, koja na ov Kraj Szave lesi, y k Regementi Gradiskoi pristupi tiche, ottoga iszneta jeszt y ovdi do dalye Zapovedi osztoja osztali szvi
Regimenti poleg ove Naredbe Kszvojim Kucham od Mah odlazili budu. Nyih
Velichesztvo Czeszarszko Kralyevszko opominaju ovdi Verne szvoje y Lyublene
Krajinike, da Kako goder oni Orsage szvoje y Vierni Puk z Salosztjum Szercza
zgubivaju, tako y Puk za szvum Terplivosztjum Neszrechu y dogogyay ov Obchin-
szki nay Podnesze; Jerbosze szada visse nita pomochi nemre, niti htiti drugo
Valya van ono sto od naivisneih Glavarov ugovoreno y po Miru usztalyeno jeszt.
Nyih Velichesztvo preszvetli nass Czeszar! vu Rasztanku zvernemi szvojemi
Krajisniczi milosztivno odluchuju, da szvi koji od nyih odpadaju, szvoj Mondur
y Telechake y Unter Officieri Szablye zaderse, vu Plache y Kruhu ovdi y na
Marshih, tak dugo dok do szvoih Sztainah y Regimentih doidu, pod szvoima
Off(icie)ri osztanu, nye kao i doszad posstuju y pokorni Ym budu, koji nyih
tia u Domovinu nyihovu doveszti, y po Comissarih nassih, Comissarom Franczezskem predati imaju; Izvan toga primitiche joster szvaki Szoldat jedan Meszecz
Plache na Ruku.
Za Bilestvo, kako nyih Czeszarszko Kralyevszko Velichansztvo szvoj om Krajinom szvagdar zadovolni biliszu, prikasuju takovoi szve Duge Koje Krajina nyih
Velichesztvu budi vu Ime Kruha ali drugach dusna osztaje, y obechuju joster
szve ono, sto god tko pravetno y vech iszkazato isz Casse iszkati ima, nyemu
na Miriti, y dopuschaju takogyer da oni, Koteri Medalie Kao Bilig Junachtva
zadobiliszu nye za sze y za odvetak szvoj zaderse Czulag Vindar na takove presztane zonem Danom Kada y Placha.
Orusje, Patrontassi, Hazna, Bajonyetnyache, Bajonetni Kaissi (Uiberschwung
Riem) Zasztave, Bubni, Cassa, Kolla, Konyi, Kotlovi, y Czimermanszki Halat
Riehj om sto god izim Mondura Telechaka, y Szabalya Unter Officierszky
Czeszarszkoga dobra jeszt taki ovdi Osztavisze y preda.
Jer kada veche oszobito Orussje y Haznu za haszen Austrianszke Hisse vierna
Krajina netrebuje, tako szvaki Kraisnik tuliko razliehit i pravetan jeszt, da
Orusje szobom poneti y ne sely. Pokeh dob nyih zmossnoszt Czeszar Franczeszki
ako Krajinu takogyer kao Szoldate dersati htio bude, on nye zorussjem obszkerbeti hoche y mosse. Poredi Krajisnikov koji vu Spitalih betesni osztaju, ali onih,
koji gdi godir Commandirani jeszu, naredba Uchinyena jeszt, da takovi kad
ozdrave, ali priszpu u Plache Kruhu y Transportih do szvoga Doma posslyusze.
Szade veche nita drugo kazati neosztaje, van da preszvetli nass Czeszar one
Szoldate, Unter Officiere Goszpodu Staabs y Ober Officiere koji kszvojem Kuchama pod Franczuszko Ladanye prelaze (jer sztranszki y onak niti tam szpadaju
niti onam Marshirati moraju) od onag dana ukome po odregyeneh Commissarih
obodvih Sztranah szpreimusze y predadu, Nyih od nyihove Priszege y Zaveza proti
szebi odvessuju. Onim pako ravno tak Szoldatom, Unter Officierom Goszpodi
Staabs y Ober Officierom koji ovdi osztati hote Szlusbu, y Plachu vu szvoje
Woiszke y proszte obskerbeti obechuju.
Stosze Vindar Goszpode Staabs y Ober Officiera, kao y Unter Officiera dosztoji, takovi doksze Prilika, y Meszto za nye otvori, kot odvissnyi ili Supernumerari dersalisze budu y po Regimenti razdelesze. Nyih Velichesztvo Czeszarszko
Kralyevszko Czeszar Austrianszky zapovedaju naivissneje, dasze ovdi y na
Marshih, y doksze goder utemelyeno po Comissarih Czeszarszkih y Kralyevszkih
neiszpreimu y predadu, Mir, Red, y Pokornoszt obdersava, y Sele szvoj im negda
Viernem y Junachkem Krajinikom, Szrechu y dobro od Boga.32
Ova suha zapovijed, bez ikakva traga bilo kakvu nadahnuu koje bi
bilo primjereno trenutku za koji je napisana, u kojoj se sva povijest habsburkog odnosa prema najstarijem dijelu Vojne krajine svodi na dio jedne
reenice (... nyih Czeszarszko Kralyevszko Velichansztvo szvojom Krajinom
szvagdar zadovolni biliszu...), u kojoj se oduzimanje oruja krajinicima
iji su preci neko ulazili u njihovu slubu gotovo beziznimno naoruani
obrazlae pored ostalog da ga oni i ne ele ponijeti kada im vie nije ni potrebno za obranu Austrianszke Hisse, krajinike je mogla tronuti prije
svega zato to ih vrlo surovo suoava sa zbiljom njihova drutvenog poloaja.
Sljedeeg dana, 6. novembra, dva bojna bataljona Otoake regimente, smje-
ISKORISTIVO ZEMLJITE VOJNIH KOMUNITETA GORNJE KRAJINE

POETKOM XIX STOLJEA
Komunitet
1802 (?)
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
Ukupno
107 Joch
1 089
480
1 676
1817.
98 Joch
2 781
600
3 481
"
930 Q. Klafter
1468
1249
279
Napomena: Podaci za prvu navedenu godinu su objavljeni kod J. A. Demiana
(Statistische Darstellung..., 56), a za drugu kod C. B. Hietzingera (Statistik...,
IIa 408, 410, 416, 417). Usporedivost podataka za ove dvije godine sporna je zato
to se u prvom sluaju izriito kae da je rije o veliini nutzbringenden Bodens, a u drugom se kae da je rije o aller Grundstcke der Stadt, o der
Grundbesitz der Communitt i si.
Ako se procentualni udio stanovnika pojedinih vojnih komuniteta u ukupnom
stanovnitvu vojnih komuniteta u 1802. godini usporedi s procentualnim udjelom
iskoristivoga zemljita svakoga od njih u ukupnom iskoristivom zemljitu vojnih
komuniteta, dobivaju se sljedei podaci:
Stanovnitvo
Zemljite
Senj
Karlobag
Petrinja
Kostajnica
41,30
6,38
14,98
28,42
64,98
15,30
28,64
U 1802. godini na jedno jutro (Joch) iskoristivog zemljita u Senju je u prosjeku ivjelo 25,64 stanovnika, u Petrinji 1,73, a u Kostajnici 2,11 stanovnika.
Dok Senj, kao ni Karlobag, uope nije imao oranica (Ackerland), Petrinja ih
je imala 677 Joch 400 Q. Klafter, tj. 62,19% iskoristivoga zemljita, a Kostajnica
389 Joch 1.164 Q. Klafter, tj. 81,19/o iskoristivoga zemljita, kao to je to nie
prikazano :
Petrinja
Kostajnica
Uostalom, razvoj zanatstva ni izdaleka nije bio linearno-progresivan. Dapae! Senj je 1803. godine imao 230 Handwerker und Knstler, a 1817.
svega 85, Karlobag ih je u prvoj navedenoj godini imao 43, a u drugoj 16,
Petrinja u prvoj 328, a u drugoj 310 te Kostajnica 109 u prvoj i 92 u drugoj.6
Commandanten Major Framatica, und seine Officiers achtet, und ist versichert
dass alles angewendet wurde, um sie mit der nthigen Mondour zu versehen.. .40
Bojni bataljoni 2. banske uputili su se prema Petrinji, do koje bi stigli
27. novembra, preko Szalla Apathi, Kanjie, Zakanyja, Koprivnice i dalje
istim putem kao i njihov rezervni bataljon.41 Posljednji su otputeni bojni
bataljoni Slunj ske regimente, kod kojih je tokom itava postupka vladala
najvea tiina.42 Prema Zagrebu, s predvienim dolaskom u njega 23. novembra, uputili su se preko Zakanyja, Koprivnice, Krievaca, Vrbovca i
Dligog Sela.43 Prekosavski krajinici, vojnici poraene strane, preli su na
pobjedniku stranu vrlo pomijeanih osjeaja, u potpunoj neizvjesnosti. Feldmarallajtnant Franjo Jelai ostao je na opustjelim logoritima svojih krajinika. U Szala Apathi uskoro je i umro 4. februara 1810.
FRANCUZI DOLAZE
Nekoliko tjedana prije potpisivanja Schnbrunnskog mira 14. oktobra 1809.

u Napolonovoj okolini poele su pripreme za preuzimanje vlasti u zemljama
na istonoj obali Jadranskog mora. Maral Marmont bio je est carev sugovornik o njihovoj budunosti. Njegova sjeanja s tim u vezi nisu sporna:
Poto sam kroz njih proao i tamo prebivao, poznavao sam ih vrlo dobro.
Upozorih ga na sve koristi koje bi od njih mogao imati. Najavi mi svoju elju da
me tamo vrati s neogranienom vlau, jer je namjeravao odvajajui ga od Carstva
i Talijanskog Kraljevstva uiniti od tog kraja istureni poloaj koji bi titio njegove drave a bio pod vojnom i administrativnom vlasti generala koji bi tamo
zapovijedao. elio je na ovaj nain stvoriti pravu vojniku granicu kao to su u
srednjem vijeku bile markgrofovije, pa mi ree smijui se: ,A vi ete biti markgrof'.1
Doista, u parikom arhivu Service historique de l'arme de terre pohranjen je jedan Marmontov spis, datiran sa 3. oktobrom i oito pogreno
naslovljen na kouljici Mmoire sur les pays cds par l'Autriche en vertu
du trait de Vienne budui da mirovni ugovor jo nije bio potpisan.2 U njemu
spomenuta careva namjera nije razraena. Maral se u njemu prije svega
usredotouje na prikaz populacijskog, ekonomskog i financijskog stanja ovih
zemalja.
Uoljivo je da prema Marmontovim sjeanjima car buduu vojniku
granicu ne usporeuje s habsburkom Vojnom krajinom, koja e dijelom
prijei pod njegovu vlast, nego sa srednjovjekovnim markgrof ovijama. Klju
je zagonetke, bar kad je sjeanje u pitanju, u stavu o neogranienoj vlasti.
Ne bi trebalo sumnjati u vjerodostojnost Marmontova zapisa jer se car sa
njemu svojstvenim smislom za humor mogao i poigrati s ambicijama tek
proglaenog marala.
Da se car alio, potvruje i njegova biljeka upuena iz Schnbrunna 7. oktobra princu Borghese. Princu je nareeno da dravnog savjetnika
Dauchyja obavijesti o Napolonovoj namjeri da mirovnim ugovorom dobije
Trst, Kranjsku i dio Slavonije (Esclavonie) i da njega imenuje generalnim
intendantom tih zemalja, a u njegovoj bi ovlasti bila i Dalmacija. Sredite
e mu biti u Ljubljani, kuda mora biti spreman otputovati 24 sata nakon to
primi nareenje.3
Podrobnije upute o ureenju financijske politike u Ilirskim pokrajinama
car je dao Mollienu, ministru dravne blagajne, da ih proslijedi Dauchyju.
Melitta Pivec-Stel opravdano navodi Mollienove Mmoires s tim u vezi:
II (Car nap. D. R.) entendait qu'elle ft bien rgle, les impts galement
rpartis, uniformes dans toutes les parties du pays, avec mmes tarifs, mmes
rgles, etc... Et ,ce fut en effet, sans effort, que l'Illyrie prsenta bientt l'ancien
dpartement franais dans son administration et mme dans sa lgislation...'
Obavjetavajui cara 6. novembra o poduzetim mjerama u vezi s primljenim nareenjima, Mollien pie da je Dauchyju prenio da financijsku politiku u Ilirskim pokrajinama treba voditi na nain kao to se to radi u
Alessandriji (gdje je Dauchy bio na dunosti!) i Firenci, tj. da prihodi ulaze
u Dravnu blagajnu, a rashodi u rashode Carstva. U sluaju Ilirskih pokrajina prihodi treba da zadovoljavaju potrebe budetskih rashoda i trokove
izdravanja 11. korpusa Njemake armije! Dauchy je otiao iz Alessandrije
na svoju novu dunost 24. oktobra.5
S takvom financijskom politikom car se prije svega naalio na vlastiti
raun. Ilirske pokrajine ni izdaleka nisu bile sposobne da je podnesu, a
markgrofovija koju se od poetka htjelo urediti po obrascu francuskih
departmana, Firence ili Alessandrije od poetka se pretvorila u dravnog bastarda koji nita drugo nije mogao ni biti u toku itava svog kratkog ivotnog vijeka.
Preuzimanje vlasti poelo je loe ve u ishoditu. Dodatno su ga opteretili
obziri prema Kraljevini Italiji i posebno prema Eugnu Napolonu.
Gubitak istone obale Jadranskog mora nije oduevio francuske sljedbenike u Kraljevini Italiji i car je poduzeo niz mjera da bi stvaranje Ilirskih
pokrajina meu njima bilo to je mogue bolje prihvaeno.
Istog dana kada je potpisan mirovni ugovor Napolon je obavijestio
Eugna o daljim vojnim i politikim mjerama, posebno naglaavajui njegovu
buduu ulogu. Vojnom silom moralo se umiriti Tirol i obnoviti veze izmeu
Innsbrucka i Trsta da bi se moglo preuzeti vlast u Kranjskoj i Posavini. U
Ilirskim pokrajinama biti e smjeten 11. korpus Njemake armije. Zapovjednitvo nad spomenutim korpusom i opa vlast u Ilirskim pokrajinama
povjereni su maralu Marmontu, dok e financijskom upravljati dravni savjetnik Dauchy. Financije i uprava bit e pod vaom zapovijeu, napisao
je Napolon u svojoj instrukciji, ali ne kao potkralja Italije, nego kao glavnog zapovjednika moje armije (Njemake armije nap. D. R.), a ja pridravam pravo da kasnije odredim sudbinu ovih pokrajina.6
Ovo pismo ve izvjesnije potvruje vojnograninu narav Ilirskih pokrajina, ali na drugaiji nain nego to je to shvatio maral Marmont. Car je
bio izuzetno jasan s tim u vezi u govoru koji je odrao otvarajui zasjedanje
Zakonodavnog tijela u palai Tuileries 3. decembra 1809:
... Les provinces illyriennes portent sur la Save les frontires de mon grand
empire. Contigu avec l'empire de Constantinople, je me trouverai en situation naturelle de surveiller les premiers intrts de mon commerce dans la Mditerrane,
l'Adriatique et le Levant. Je protgerai la Porte, si la Porte s'arrache la funeste
influence de l'Angleterre; je saurai la punir, si elle se laisse dominer par des
conseils astucieux et perfides .. .7
Kada car spominje les premiers intrts de mon commerce (najvie
interese moje trgovine) u jugoistonoj Evropi i na Bliskom istoku, nedvosmisleno prijetei Turskom Carstvu, on ne ostavlja prostora nedoumicama
o sutini svoje politike u Ilirskim pokrajinama. Jo je jasniji s tim u vezi u
poruci predsjedniku Senata Kraljevine Italije od 18. decembra 1809. Ilirske
pokrajine e u budunosti biti granica koja e tititi Italiju, a itavo Carstvo e biti ureeno tako da rat zauvijek bude udaljen od Italije i Francuske:
A narodi moga Kraljevstva koje je nekoliko stoljea poprite ratova poznaju
vie nego svi drugi sva zla koja rat stvara.8 Ista ta zla ve u ishoditu zajamuju se barbarima na istonoj obali Jadranskog mora. I to na njihov
vlastiti troak.
Cjelokupno ponaanje generalnog intendanta Dauchy ja mogue je objasniti doslovnim pridravanjem sutine vladareve politike. Njegova najvanija
obaveza u prvim tjednima rada na novoj dunosti bila je da zajedno s blagajnikom i poreznicima i s jednim posebno imenovanim inspektorom ispita
da li e zemaljski prihodi dostajati za pokrie rashoda.9 Dauchyju su u naelu svi stanovnici Ilirskih pokrajina porezni obveznici, a cjelokupnu upravnu
i financijsku politiku on primjerava potrebama ostvarenja tog naela.
Dauchy nije nalazio nikakva razloga da est prekosavskih regimenti Vojne krajine bude izuzeto od spomenutog naela. Vladarevim dekretom od 25.
decembra ovlaten je postaviti jednog ili vie slubenika glavnog poreznika
u Trstu za svaki vojni kotar (districts militaires) s dunou da prikupljaju
prihode s kojima iravno raspolae generalni intendant, kao i sa svima ostalim. On je takoer ovlaten odobravati rashode krajikih regimenti iz blagajne glavnog nadzornika, a kako glavni nadzornik nije bio imenovan, Dauchy
je oklijevao s daljim imenovanjima u krajikim regimentama na koja je
imao pravo.10
Ve 15. oktobra 1809. Napolonovim dekretom imenovani su intendanti
u Ilirskim pokrajinama. Pet ih je bilo u krajikom podruju: Slunj ski, Ogulinski, Otoaki, Liki i intendant Banskog generalata. Budui da su oni
poetkom decembra jo uvijek bili u austrijskim zemljama koje su bile zauzete tokom rata, Dauchy je donio dalekosenu odluku. Frankofila Krmelitza
imenovao je graanskim upraviteljem Severinske upanije, koja obuhvaa
itavu prekosavsku Hrvatsku (tote la partie de la Croatie), a odmah zatim
ovlastio ga da obavlja poslove svih Spomenutih intendanata u krajikim regimentama dok oni ne preuzmu svoje dunosti.11 Budui da su iz intendantskih
ovlasti bila izdvojena samo pitanja vojnog ureenja i personalna pitanja u
krajikim jedinicama, odnosno u njihovoj ovlasti su bili prihodi i rashodi
kao i sve slube s njima u vezi, potom statistika, opskrba, putovi itd., itd.,
ovom Dauchyjevom odlukom u biti je bilo ukinuto krajiko ureenje u svom
dotadanjem obliku.12
Nekoliko dana kasnije u Karlovac je stigao liki intendant Littardi, koji
je istovremeno bio zaduen za opskrbu i francuske vojske i krajinika u
Hrvatskoj, ali i krajikog stanovnitva u skladu s austrijskim obiajima.
Obavjetavajui generala Delzonsa i ostale francuske generale o njegovu dolasku Dauchy im preporua da mu pomognu da svoj posao obavi to je mogue bolje.13 Generalni intendant izravno se obraa generalima, zaobilazei
generalnog guvernera marala Marmonta, iako je u to doba on ve bio stigao
u Ilirske pokrajine iz Francuske.
Od samog poetka francuske vlasti u Ilirskim pokrajinama krajiko pitanje duboko je podvojilo generalnog guvernera i generalnog intendanta.
U njihovu razliitom shvaanju krajikog pitanja, dakako, zrcale se
brojne druge meusobne razlike u odnosu prema sutinskim pitanjima francuske politike u Ilirskim pokrajinama i u jugoistonoj Evropi openito. Marmont i Dauchy otjelotvoruju oprene polove u proturjejima francuskih
interesa. U izvornoj grai vrlo uoljive iskljuivosti njihovih sujeta istraivaki su sasvim sporedne.
Nema sumnje da je Marmont prihvatio dato mu mjesto generalnog guvernera Ilirskih pokrajina bez ikakva otpora. Prihvatio ga je naprotiv u
uvjerenju da je njegovo imenovanje na takvu dunost kao marala Carstva

dokaz vladareve odlunosti da nastavi iriti francusku vlast u jugoistonoj
Evropi, prije svega u prostoru Turskog Carstva. Cjelokupna politika u
markgrofoviji Ilirske pokrajine, prema njegovu miljenju, morala je biti
usklaena s pripremama za takav rat.
itavu godinu dana nakon stvaranja Ilirskih pokrajina Marmont marljivo
dostavlja u Pariz vijesti o glasinama o predstojeim francuskim osvajanjima
u prostoru Turskog Carstva iako se dosta brzo poeo uvjeravati u jalovost
svojih oekivanja. Tako je i na izmaku 1810. godine poslao ministru vanjskih poslova miljenje jednoga svog neimenovanog oficira, koji je odlino
upoznao Bosnu, da bi granice Ilirskih pokrajina toliko trebale biti pomaknute
na istok da obuhvate i haute Bosnie, tj. Sandak, odakle je mnogo jednostavnije neposredno utjecati na Romeliju.14 Maral je bio uvjeren da Franci^sko Carstvo vrlo uspjeno moe iskoristiti irok narodni pokret u jugoistonoj Evropi protiv Turskog Carstva u ijem je sreditu srpski ustanak.
ak inu je i najvjerniji ruski saveznik u tom prostoru crnogorski vladika
Petar nekoliko puta tvrdio: ... ako se Car (Napolon prim. D. R.) zarati
s Turcima, da moe raunati s cjelokupnim stanovnitvom Crne Gore.15
Takva politika iskljuivala je pored ostalog i bilo kakve dublje promjene
u hrvatskim krajikim regimentama u granicama Ilirskih pokrajina, a ukljuivala je pored' ostalog i prijedlog da se stvore dalmatinske krajike regimente du dalmatinsko-bosanske granice.16 Napolon nije dijelio Marmontovo
osvajako nestrpljenje. Bio je suoen sa suvie velikim brojem nepoznanica
u vezi s buduim moguim tokovima zbivanja. Zato je u Ilirskim pokrajinama Marmontu suprotstavio Dauchyja. Dok je Dauchy imao to prije stii u
Ilirske pokrajine, Marmont^se uputio u Pariz, kao i car:
. . . a j a ve 15. (oktobra prim. D. R.) krenuh za Pariz gdje nisam bio od
\remena krunidbe, tj. otprilike pet godina. Odlazio sam pregledati svoje poslove
i pripremiti se za skori ponovni odlazak kada u preuzeti upravljanje zemljama
koje je Austrija ustupila i koje su bile pripojene Istri i Dalmaciji. Ove razliite
pokrajine tvorile su dravno tijelo nazvano Ilirske provincije, podsjeajui u izvjesnom smislu na veliko ime iz prolosti. Zapovjednitvo svog armijskog korpusa
prepustim generalu Clauselu i naredim mu neka ga povede i smjesti u odgovarajue kantonmane, a j a krenuh pred Carem u Pariz. 17
Prije nego to je napustio Schnbrunn car je donio brojne odluke u

vezi s mjerama koje je trebalo poduzeti u Ilirskim pokrajinama, a da nema
nikakva izvornog traga o bilo kakvu Marmontovu udjelu u njima, to je
slino svemu osim neogranienoj markgrofovskoj vlasti. Jedino to je Marmont uinio bilo je da je predao zapovjednitvo u armijskom korpusu generalu Clauselu. Nema izvornog traga da je odluivao o rasporedu pojedinih
jedinica.
Postavlja se pitanje zato je Marmont uope iao u Pariz u vrijeme kada
je i te kako bio potreban u Ilirskim pokrajinama?
Dauchyjevo imenovanje za generalnog intendanta 14. oktobra i jo vie
ovlasti koje je dobio bili su strahovit urarac za Marmontov presti. Marmontovo imenovanje u to vrijeme jo uvijek nije bilo potpisano! Moda je u
trenutku maloduja pomislio da od njegove ilirske karijere nee biti nita.
Morao je krenuti u Pariz da bi se bolje obavijestio o brojnim pitanjima, ali
i da bi daljim susretima s carem pokuao bolje prodrijeti u njegove namjere.
Nije sluajno to Marmont opisuje parika raspoloenja u to vrijeme

tmurnim bojama. Nisu li misli koje pridaje svom prijatelju vojvodi Decresu u stvari njegove vlastite: ... Car je lud, potpuno lud, on e nas sve
upropastiti i sve e se ovo zavriti uasnom katastrofom.18 S tim u vezi jo
su zanimljivije misli izreene u nastavku njihova razgovora: Zatim mi izloi
svoje stanovite govorei mi o bizarnosti carskih planova, o njihovoj nestabilnosti i kontradiktornosti, o njihovoj divovskoj glomaznosti, to li? 19
Poslije svojih nesporazuma sa carem u vezi s ratovanjem u proljee 1809.
godine i odmah nakon toga unapreenja u maralsko zvanje, poslije razgovora o budunosti Ilirskih pokrajina i odmah nakon toga Dauchyjeva imenovanja za generalnog intendanta Marmont nije mogao ba sasvim staloeno
misliti o svom vladaru.
Koliko je i dalje bio po strani u voenju politike u vezi s Ilirskim pokrajinama posredno potvruje i njegov vlastiti iskaz:
Car stigne i smjesti se u Fontainbleauu. Odlazio sam tamo u vie navrata,
zadrao se nekoliko dana da bih saznao to namjerava s Ilirskim pokrajinama i
primio odgovarajua uputstva. Bila je utvrena privremena organizacija koja mi
je davala svu vlast i autoritet vladara.. .20
Marmont priznaje da nije imao neposrednijeg udjela u donoenju bilo
kakvih odluka, tako da zavretak navedenog ulomka zvui doista groteskno.
Napustivi Pariz 4. novembra, susrevi se u Milanu s potkraljem Eugnom
Napolonom, Marmont je stigao u Ljubljanu 16. novembra.21 Tvrdi da mu je
na rastanku car rekao da postupa kako bude smatrao da je najbolje.22 Tako
se doista i ponaao.
Jedna od najvanijih njegovih bitaka nakon dolaska u Ilirske pokrajine,
ako ne i najvanija, bila je bitka za ouvanje vojnokrajikog ureenja u
Vojnoj Hrvatskoj (la Croatie militaire).
Bitku su mu uveliko olakali sami krajinici zbog naina na koji su prihvatili smjenu vlasti. Vie od godinu dana, toliko koliko je trajala rasprava
0 budunosti krajikog ureenja u Vojnoj Hrvatskoj, ne samo Marmont nego
1 njemu podreeni oficiri u raznim prilikama istiu da su u Ilirskim pokrajinama Francuzi posvuda doekani s velikim otporom, osim u Vojnoj Hrvatskoj, gdje su rano prihvaeni na najpovoljniji nain.23 injenica je da je
otpora bilo najmanje tamo gdje se oekivalo da e ga biti najvie, ali je
spomenuta ocjena barem isto toliko sporna koliko i nesporna, budui da je
uvjetovana nesumnjivim interesom Marmonta i njegova kruga da se ne ukida
krajiko ureenje.
Iako je Marmont bio uvjeren u iskoristivost krajikih regimenti u francuskoj vojsci i politici, on oigledno nije siguran krajem 1809. godine s kakvim e se sve tekoama suoavati u krajikom prostoru. Stalno trai to je
mogue iscrpnije obavijesti o zbivanjima meu krajinicima, tako da je takvu
obavezu imao i general Clausel.24 Upustio se i sam u podrobno upoznavanje
s njihovim ureenjem i s prilikama meu krajinicima.
U Marmontovu arhivu sauvan je jedan izvjetaj o krajikim regimentama izuzetno zanimljiva sadraja, bez potpisa, koji je prema sadraju mogue datirati s krajem 1809. godine.25 Poslije uobiajenih, manje ili vie tanih
obavijesti o Vojnoj krajini u cjelini, pisac tvrdi da su krajike jedinice uvelike izgubile u svome znaenju kada su ureene kao redovne ugarske linijske
jedinice, s neznatnom razlikom jednako obuene i kada su u njima sve vie
poeli zapovijedati oficiri stranog porijekla.
One su bile najbolje, prije svega u umskim i brdskim podrujima, dok

su bile lake, lovake jedinice.
U bitkama na otvorenu polju znale su se izgubiti, tako da se moglo dogoditi da jedva etrdesetak konjanika razorua itav krajiki bataljon.
Krajike jedinice kao da su izgubile svoju duu, energiju, kada im je
zabranjeno ratovati u narodnoj nonji. Molili su i cara Josipa II da im dozvoli da je ponovo nose, ali im molba nije usvojena. Maral Lascy, kome su
bili povjereni poslovi preureenja krajikih jedinica, suprotstavio se toj
njihovoj molbi stavom da vojnici ne mogu izgledati kao harlekini.
Nepoznati pisac je miljenja da je nepridravanje krajikih uredaba takoer vrlo loe djelovalo na stanje u Vojnoj krajini. Prema njima samo jedan
bataljon iz jedne regimente smije biti na bojitu najdue dvije godine. Ipak
se pozivalo oba, a u ratu se ostajalo i osam do deset godina. Budui da je
veina krajinika oenjena, mnotvo je loih posljedica takva odnosa prema
njima. Opadala je borbena sposobnost, opadala je moralnost u krajikom
drutvu, a padao je i prirodni prirataj. Svoje zarade krajiki vojnici uvelike
nisu bili u mogunosti troiti za gospodarske potrebe itd.
Velika je mo oficira u krajikom drutvu, a oni su ju i pored toga
obilno zloupotrebljavali. este su oficirske ucjene krajinika da bi bili osloboeni od poneke slube, kao i siljenja da za njih rade, da im slue.
Jasno je da se u zakljuku predlae da krajinicima pod francuskom
vlau bude vraeno pravo noenja narodne nonje, da budu pretvoreni u
lake, posebno u lovake jedinice, da se zamjenjuju poslije svake dvije godine
ratovanja i da budu zatieni od zloupotreba pretpostavljenih u mirnodopsko
vrijeme, to e im i vratiti i staru snagu i pretvoriti ih u dobre jedinice.
Spomenuti anonimni izvjetaj ni izdaleka nije bio jedini. Potkraj 1809.
i poetkom 1810. godine maral Marmont, ali i vie drugih monika u parikim sreditima vlasti zapljuskivani su mnotvom prijedloga u vezi s pitanjem budunosti krajikog ureenja. Veina ih je izmeu krajnosti koje su
inile nestrpljivo Dauchyjevo upravno civiliziranje krajikog prostora i
Marmontova suzdranost da se bilo to promijeni. Maral je bio krajnje
sumnjiav prema moguem ishodu nedomiljenih reformi. Imao je bogato
iskustvo s tim u vezi iz raznih zemalja na koje se tokom proteklih godina
bila proirila francuska vlast. Imao je nadasve bogato iskustvo s krahom
svojih prosvjetiteljskih reformi u Dalmaciji 1809. godine, i bio je duboko
uvjeren da je u krajikom drutvu mnogo tee bilo to mijenjati nego u
dalmatinskom.
Vie nego drugi monici Marmont je osjeao pritiske razliitih slojeva
krajikog drutva, koji su takoer bili manje ili vie izrazito proturjeni, za
manjim ili veim promjenama u krajikom ureenju. Svim tim pritiscima
zajedniko je jedino iskljuivanje mogunosti krajikog razvojaenja, a toga
su se upravo najvie i bojali.
Nakon potpisivanja mirovnog ugovora u krajikom drutvu juno od
Save bilo je vrlo raireno uvjerenje da francuske vlasti nee htjeti zadrati
krajiku vojsku u svojoj slubi zbog njezine habsburke lojalnosti. Takvo
uvjerenje svim silama su irile i austrijske vojne vlasti na odlasku iz prekosavskih regimenti. Vrlo je izvjesna pretpostavka, koju nije mogue izvorno
provjeriti, da je smjena vlasti zato i prihvaena s naglaenijom podrkom,
to biljei niz izvora francuskog porijekla, ba zato da bi se utjecalo na francuske vlasti da ne ukidaju krajiko ureenje.
Neizvjesna budunost teko je optereivala krajiko stanovnitvo sve do

kraja 1809. godine, ali i kasnije. Osim glasina koje su bile irene iz austrijskih izvora u nesmiljenom psiholokom ratu za due krajikog stanovnitva, neizvjesnost su moda jo i vie odravale proturjene mjere francuskih
vojnih i civilnih vlasti u krajikom prostoru.
Kapetan Josif Mamula, privremeni zapovjednik Ogulinskog kordona, na
primjer, obavijestio je svoje pretpostavljene iz Rakovice 27. januara 1810.
da se meu stanovnitvom pria da e francuske vojne vlasti sve djeake
uputiti u svoje regimente, a sve djevojice u svoje predionice.26 Kapetan
Mamula ne bi proslijedio ovu glasinu svojim starjeinama da nije bio u mogunosti procijeniti njezin uinak meu krajinicima. Neovisno o njezinu
vjerojatnom austrijskom porijeklu, glasina vrlo dobro pogaa krajika strahovanja pred neizvjesnostima francuskog podanitva. U reorganizaciji regimenti koja je do tog doba ve bila okonana uoljivo je bilo nastojanje
francuskih vojnih vlasti da jedinice popune to je mogue veim brojem
mlaih obveznika jer se smatralo da su manje optereeni lojalnou habsburkom dvoru nego iskusniji ratnici koji su tu lojalnost redovno dokazivali
upravo u protufrancuskim ratovima krajem XVIII i poetkom XIX stoljea.
Ovo pomlaivanje iskoriteno je kao povod glasini da e francuske vojne
vlasti unovaiti sve djeake i rasuti ih irom udaljenih francuskih ratita.
Kao mogue odredite u raznim glasinama najee se spominjala panjolska. U francuskim izvorima inae nema traga takvoj namjeri. Jo je zanimljiviji drugi dio Mamulina izvjetaja o namjeri francuskih vlasti da sve
krajike djevojice zaposle u predionicama. Budui da o tekstilnoj industriji
u Ilirskim pokrajinama gotovo nije moglo ni biti govora, ova glasina je oigledno pretpostavljala da e djevojice biti upuene raditi u francuske tekstilne tvornice. Prie o uasnim uvjetima rada u njima u to doba industrijske
revolucije krajinicima su ve i ranije mogle biti poznate u kataklizmikim
izvoenjima. U ovom sluaju mogli su ih doivljavati kao viziju kraja njihovih patrijarhalnih, zadrunih domainstava u neemu to je mnogo gore nego
provincijalno kmetstvo kojemu se moglo izbjei, u ropstvu novog, nepoznatog
doba, meu njima simboliziranog francuskom revolucijom. Moda se u to
doba javlja prvi put strah pred industrijalizacijom i proletarizacijom u krajikom drutvu, strah koji e od sredine XIX stoljea postati glavno uporite
svih branitelja krajike ustanove pred sve brojnijim pristalicama njezina
ukidanja.
Glasine o predstojeem ukidanju krajikog ureenja, koje su se nekim
mjerama civilnih francuskih vlasti poele i obistinjavati, ipak nisu mogle
pokrenuti vei broj krajikog stanovnitva na seobu preko Save. Prvi je tome
razlog to je to vrlo brzo postalo nemogue, ve poslije prvog kratkog iseljenikog vala, jer je dravna granica na rijeci stavljena pod strogi nadzor, a
bosanska granica u tim mjesecima je jo uvijek suvie nemirna. Drugi, neusporedivo vaniji je razlog u strahu moguih iseljenika pred seobom u zimsko doba. Seobe su krajinicima isuvie dobro poznate da bi se usudili preputati suvie velikim iskuenjima. U strahu pred budunou postojala je
i nada da e se tota promijeniti nabolje, iako za nju nije bilo nikakva
sigurnog jamstva, osim obeanja ponekog francuskog oficira.
U pismu potkralju Eugnu od 7. decembra 1809. general Guilleminot je
ustvrdio da glasine nisu znatnije utjecale na javno mnijenje u Vojnoj Hrvatskoj. Tvrdi da je tome glavni razlog velika privrenost krajinika zaviaju, a
pored toga i sklonost promjeni vlasti koja ih je zatekla.27 Prvi put u svojoj
povijesti krajinici su bili prisiljeni odijeliti privrenost zaviaju od privrenosti Habsburgovcima.

I jedno i drugo pored afaktivnog i ideolokog imalo je i svoj materijalni
sadraj. Vladar jami krajiko ureenje i krajiki socijalni status, tako da
se kroz privrenost vladaru potvruje i privrenost statusu. Guilleminotova
opaska o velikoj privrenosti krajinika zaviaju s tog stanovita dobiva svoj
stvarni smisao.
Privrenost zaviaju u prekosavskim regimentama u toku itave njihove
povijesti, pa tako i u ovo vrijeme, uvijek je iznova bila ograniena glau.
Ve tokom uspostavljanja francuske vlasti u krajikom prostoru zapovjednici per intrim u Likoj, Otoakoj i Ogulinskoj regimenti upozoravali su
generala Clausela da stanovnitvu prijeti glad, da ima neto hrane tek za
sljedeih mjesec dana i da je nuno poduzeti sve uobiajene potrebne mjere
da stanovnitvo bude opskrbljeno.28 Ta upozorenja vjerojatno je posredovao
pukovnik Tromelin. Njega je krajem novembra 1809. godine ovlastio general
Guilleminot da obie svih est regimenti. On je krenuo na svoj put 23. novembra iz Senja, a iscrpan izvjetaj Guilleminotu podnio je 2. decembra
1809. iz Karlovca, nakon obilaska prvih etiriju regimenata. Najtee stanje
bilo je u Likoj regimenti jer je najvie stradala i u ratu s francuskom
vojskom i u prodoru bosanskih krajinika. Kako se u gospikom i graakom skladitu bilo zateklo neto brana, Tromelin je odmah odobrio njegovu prodaju stanovnitvu. Unato tome do sljedee etve bilo je nuno osigurati 60 000 mesures ita. Ista koliina bila je nuna i stanovnitvu Otoake regimente.29
Eugne Napolon je vrlo brzo shvatio da je prehrana stanovnitva najvanije pitanje s kojim se u krajikom prostoru neposredno suoavaju francuske vlasti. Prema obavijestima kojima je raspolagao samo su se dvije banske regimente nekako mogle snai do sljedee etve, a u ostale se etiri ne
bi preivjelo bez opskrbe. Svoj nalog Dauchvju da opskrbi krajiko stanovnitvo hranom jednostavno je proslijedio vladaru, potpuno zanemarujui
postupak koji je bio obavezan i za mnogo manje izdatke.30
Ovakva brzina francuskih vlasti u odobravanju opskrbe krajikog stanovnitva u najosjetljivijem trenutku sasvim sigurno je doprinijela stvaranju
nunog poetnog povjerenja. Primjeren uinak s francuske strane uvelike je
olakala okolnost da u ovom pitanju nije bilo podjele izmeu francuskih
vojnih i civilnih vlasti. Ovaj izdatak Dauchy je pravdao ministru trezora i
injenicom da je promjena vlasti meu krajinicima prihvaena sa dosta
pokornosti, to prema njegovu miljenju treba uvaavati jer su krajinici
dobri vojnici, koji dobro slue kada su zadovoljni i koji iseljavaju kada su
nezadovoljni. Ustvrdio je da su u razdoblju prenoenja vlasti bili vrlo skloni
odlaziti u Austriju, Tursku i Srbiju.31
Napolon je naknadno odobrio (24. decembra) ovu opskrbu Croates
porukom koju je posredstvom ministra rata uputio Eugnu.32
Donji slojevi krajikog drutva, tj. njegova golema veina u prekosavskim regimentama oekivala je da krajika ustanova ne bude ukinuta, ali je
bila sklona njezinim ogranienim promjenama. Prije svega oekivalo se ukidanje rabote. Nikakvi pisani zahtjevi krajinika s tim u vezi nisu sauvani.
Teko da ih je i bilo u to vrijeme potpune neizvjesnosti i straha pred budunou. Pisani tragovi su ostali u izvjetajima francuskih oficira koji su s raznim zadacima obilazili krajiki prostor u posljednjim mjesecima 1809. godine
i ispitivali javno mnijenje krajinika. Jedan je takav autoritativan izvor pis-
mo generala Guilleminota princu de Neuchtel od 2. decembra 1809.33 Krajinici oigledno nisu bili svjesni koliko je postojanje krajike ustanove u vezi
s rabotom.
Ve je spomenuto oekivanje donjih slojeva krajikog drutva da e pod
promijenjenom vlau biti osloboeni oficirskih zloupotreba, ucjena i prisila. Taj tako dobro poznati motiv u albama krajikih podanika u dugom
vremenskom trajanju javlja se i u ovo doba u vie sauvanih izvora. Samo
u jednom sluaju, u pismu likog intendanta Littardija Dauchyju od 4.
decembra 1809. godine, vrlo suzdrano biljei se vijesti o znacima neposlunosti krajinika u odnosu prema njihovim oficirima u nekim regimentama,
s tvrdnjom da se krajinici openito nadaju da u svojim zadrugama vie
nee biti podloni oficirima. Littardi ipak izriito kae da je nesiguran u
kojoj mjeri se moe pouzdati u navedene vijesti, dodajui da mu se ini da
ih ima bez bilo kakve osnove.34 Littardi je oigledno krajnje suzdran u iskazu. Tome je vjerojatno jedan od razloga svijest da u sve netrpeljivijim
odnosima izmeu pristalica i protivnika krajikog ureenja meu monicima
u Ilirskim pokrajinama i u parikim sreditima njegov izvjetaj moe dobiti
smisao koji bi mu mogao tetiti.
Nije sluajno da maral Marmont u vie svojih spisa razliite naravi koji
su nastali krajem 1809. i tokom 1810. godine ponavlja da je krajiko stanovnitvo civilizacijski vrlo zaostalo, da je sklono razbojnitvu i da je jedini
nain da bude zadrano u pokornosti da ostane ivjeti u vojnoj disciplini.35
Takav stav sasvim sigurno nije sroen jedino zbog obrane krajikog ureenja. Njime je unaprijed trebalo objasniti mogunost drutvenih potresa u
krajikom prostoru jer ih nije iskljuivao. U navedenom izvoru ak izriito
kae da bi se moglo dogoditi da se u tadanjim prilikama dio stanovnitva
upusti u razbojstva.36 Sa stanovita njegovih interesa pod razbojstva bi se
moglo podvesti sve to bi bilo korisno tako igosati.
Krajinici su bili u iekivanju znatnijih promjena u svom drutvenom
ureenju, ali je izvjesno da se o tim promjenama mnogo izriitije raspravljalo izvan krajikog prostora nego u njemu. Krajiko nezadovoljstvo oficirskom svemoi pod habsburkom vlau u tim danima ipak nije moglo biti
pretvoreno u bilo kakav iri pokret jer su svi slojevi krajikog drutva dijelili interes da krajiko ureenje ne bude ukinuto, odnosno da ureenje u krajikom prostoru ne bude izjednaeno s ureenjem u Provincijalu. Drutvena
proturjeja unutar krajikog prostora nuno su bila ublaena.
Mnogo sloenije u prijelaznom razdoblju bilo je pitanje sudbine krajikih
oficira.
Prema prvim vijestima koje su stizale do francuskih vlasti inilo se da
e prekosavske regimente ostati bez veine svojih starjeina. U prvi mah,
doista, veina krajikih oficira, koja je mogla biti otputena iz habsburkog
podanstva, kao da je i sama u to vjerovala. Rastrjenjenje je bilo brzo tako
da se broj onih koji su odluili ostati u Austrijskom Carstvu stalno smanjivao i do sredine decembra 1809. godine bilo je jasno da je veina odluila
prijei u francusku slubu. Nadasve su to bili oni koji su roeni u granicama Ilirskih pokrajina ili su u njima oenjeni. U habsburkom podanstvu
ostali su svi pukovnici, to francuske vojne vlasti uope nije zabrinjavalo, a
ostali su veim dijelom i upravni oficiri, to ih je dosta zabrinulo jer ih je
mnogo tee bilo zamijeniti u vanim poslovima za koje su bili odgovorni.37
U prvi mah, u nagonskom opredjeljivanju, prevladavao je strah od potpuno neizvjesne budunosti, uslovljen rairenim uvjerenjem da e krajiko
ureenje u Ilirskim pokrajinama biti ukinuto, a oni razvojaeni i osiromaeni

s jedinom stvarnom mogunou da se vrate u svoje kune zadruge, to je
za veinu bilo nezamislivo. Njihova nedoumica bila je to vea to su ih
austrijske vojne vlasti nastojale zadrati obeanjima koja su se vrlo brzo
pokazala neos tvarijivima. Potpisani mirovni ugovor obvezivao je Austrijsko
Carstvo da smanji svoju vojsku, tako da se ve u to vrijeme nije znalo to
e se raditi sa tolikim brojem raspoloivih oficira. Oficirima iz est prekosavskih regimenti dato je pravo da biraju jedinicu u koju bi eljeli biti premjeteni. Djelomino sauvana graa omoguava uvid u orijentacije krajikih oficira.38 Dosta ih je bilo opredijeljenih za slubu u regularnim jedinicama, tj. oigledno su htjeli to je mogue vie ustaliti, profesionalizirati
svoj poloaj. Takvi su ve vrlo slabo bili povezani s drutvom iz kojeg su
potjecali.
Koliko su profesionalni motivi bili vani, svjedoi splanjavan je nabujalih osjeaja habsburke lojalnosti, koje se od sredine decembra 1809. produilo do proljea 1810. godine, a trajalo je sve do uoi poetka rata protiv
Rusije.39 U veini sluajeva oficiri iz prekosavskih regimenti mogli su biti rasporeeni kao prekobrojni u krajikim regimentama u Austrijskom Carstvu,
to je redovno bila degradacija i statusna i financijska u odnosu na mjesta
na kojim su se do tada nalazili. Maral Marmont vrlo brzo je shvatio ove
tekoe austrijskih vlasti i u reorganizaciji est regimenti poeo je rasporeivati krajike oficire, ljude domaeg porijekla, u mnotvu sluajeva na vie
poloaje nego to su ih prethodno zauzimali. Takvih sluajeva bilo je sasvim
dovoljno da se brojni oficiri, ve opredijeljeni za habsburko podanitvo,
ponu kolebati i mijenjati svoj prvobitni stav. Dijelom su sauvani popisi
oficira sa prvobitnim opredjeljenjem i brojnim krianjima imena zbog promijenjene odluke.40
Dio nerasporeenih austrijskih oficira iz raznih jedinica, regularnih i
krajikih, ipak je ostao bez dunosti. U iekivanju moguih rjeenja nekima
su produavana odsustva ak i do jednogodinjeg trajanja. Dio nerasporeenih pao je u bijedu, tako da je bilo i sluajeva njihova prosjaenja. Prialo
se u to vrijeme da ih dosta trai otpust iz habsburkog podanstva da bi preli
sluiti u rusku ili tursku vojsku pa i na Maltu.41
Krajiki oficiri u austrijskoj vojsci sasvim sigurno nisu bili u elitnom
dijelu oficirskog kora, tako da su ugroeni meu njima doista mogli imati
teku sudbinu. ak ako je odnos prema oficirima iz izgubljenih, prekosavskih regimenti i bio neto povoljniji, bitno drugaiji nije mogao biti.
Od dolaska u Ilirske pokrajine, svjestan neizvjesne budunosti krajikog
ureenja, maral Marmont stalno dokazuje opravdanost njegova odranja.
Uestalo istie da je ono dostojno divljenja jer omoguava da manje od
300 000 stanovnika ima 12 000 vojnika koji su uvijek spremni za borbu i koji
su izuzetno jeftini. S tim u vezi u prvi mah najvanije mu je bilo to je
mogue prije osigurati vladareva nareenja o reorganizaciji krajikih jedinica kao i carski dekret kojim e biti opravosnaeni svi austrijski zakoni o
Vojnoj krajini.42
Meu razlozima kojima je opravdavao potrebu odranja krajikog ureenja jest i stav o krajikim oficirima koji su u velikom broju odluili vratiti
se svojim regimentama. Svi oni oekuju da e im inovi biti potvreni, plae
takoer, kao i njihov utjecaj u krajikom drutvu.43
U vrijeme kada je postao generalni guverner Ilirskih pokrajina maral
Marmont vie nije revolucionar nadahnut shvaanjima o univerzalnim pra12 Vojna Hrvatska I
177
vima ovjeka. Ve ga je egipatsko iskustvo uvjerilo da civilizacijsko-kul turne

razlike sutinski relativiziraju takva naela. Svoja promijenjena uvjerenja
mogao je samo potvrditi u Dalmatinskoj zagori tokom prethodnih godina.
U njegovim spisima nas talim poslije stvaranja Ilirskih pokrajina, a posebno
u vezi s krajikim drutvom, esto nailazimo na dvojnu podjelu ljudskih
zajednica na barbarske i civilizirane. Civiliziranje barbarskih zajednica
smatra se moguim, ali samo uz uvjet totalne kontrole tog procesa, vojnom
disciplinom. Otuda njegovo divljenje ustanovi habsburke Vojne krajine. Priinjala mu se idealnom formulom autoritarnog prosvjetiteljstva, formulom
koja u odnosima civiliziranih i barbarskih ljudskih zajednica moe imati vrlo
iroku primjenu.
Uostalom, ve 3. oktobra 1809. godine on prvi put predlae caru da u
Ilirskim pokrajinama i Dalmacija, a ne samo Hrvatska, bude podijeljena na
vojnokrajiki i civilni dio, prvi u unutranjosti pokrajine, a drugi na obali
i otocima. U unutranjosti bile bi stvorene dvije morlake regimente.44
Prvog januara 1810. maral Marmont je priveo kraju reorganizaciju krajikih regimenti u Prekosavskoj Hrvatskoj. Usredotoen prije svega na popunu oficirskih mjesta, stalno se uvijek iznova uvjeravao s koliko ara i
profesionalnih ambicija krajike starjeine zapoinju svoju slubu u francuskoj vojsci. Ministra rata je izvijestio da je krajnje zadovoljan oficirskim
raspoloenjem.
Smirili su se i krajinici nakon uzbuenja koja su ih bila obuzela zbog
irenja vijesti o predstojeem ukidanju krajikog ureenja. U prvom takvom
valu glasina nekoliko stotina porodica krenulo je preko Save, gdje su zaustavljene. Zaustavljeno je i kretanje mnotva drugih. Svima je obeano da e
ostati krajinici. Izuzetno drei do svoga vojnikog imena, pretvaranje u
kmetove smatrali su krajnjim ponienjem.45 Svoj posao razgranienja u
Posavlju izmeu dvije drave Guilleminot je okonao s Tomaiem 7. januara
1810. Du cijeloga rijenog toka, posvuda po savskom otoju, postavljene su
granine oznake. Dvojici generala ostalo je samo zakljuiti zapisnik i istopisno utvrditi pravac razgranienja.46
Time su Francuzi konano doli. Granica izmeu Ilirskih pokrajina i
Austrijske Carevine potpuno je zatvorena, a prekosavska Vojna Hrvatska
proirila je svoje graniarske obaveze i nadzornom ulogom prema izgubljenoj
domovini na drugoj strani dravne granice.
GLAVA IV
KONTROVERZE O KRAJIKOM
UREENJU
VOJNA KRAJINA U HABSBURKOJ MONARHIJI

I U FRANCUSKOM CARSTVU
Da li je bilo tko meu pristalicama konzerviranja krajikog ureenja Vojne

Hrvatske u Ilirskim pokrajinama u Francuskom Carstvu bio svjestan da njegova uloga nikako ne moe biti ista kao u Habsburkoj Monarhiji? Izvori o
tome ute pa uvjetno moemo zakljuiti da takve svijesti nije bilo. Teke
posljedice obostrane zablude snosila je nadasve krajika strana.
Habsburka Monarhija i vojnokrajiki sistem, naroito nakon militarizacije, u sasvim su drugaijem odnosu nego Francusko Carstvo i Vojna
Hrvatska od 1809. do 1813. godine, iako su ustanove sistema u oba sluaja
sutinski iste.
Hibridni tipovi habsburkoga prosvijeenog apsolutizma krajem XVIII
i poetkom XIX stoljea, koje H. Hantsch pojmovno rastegljivo i jeziki
rogobatno svodi na dinastiki promiljen racionalistiki apsolutizam,1 s vrlo
ogranienim iznimkama ne prelaze granice feudalnog naina proizvodnje,
odnosno feudalnog drutva. Dvojna revolucija u smislu u kojem je shvaa
E. Hobsbawm, oliena u englesko-francuskim oprekama na prijelazu stoljea,
koje uvelike usmjeravaju tokove meunarodnih odnosa u Evropi i izvan nje,
pojava je koja se doivljava kao apokaliptika prijetnja legitimistikom shvaanju drutvenih odnosa u Habsburkoj Monarhiji.
Utilitaristiki prividno isti odnos prema vojnokrajikom ureenju u
Habsburkoj monarhiji i u Francuskom Carstvu, u feudalnom i u postrevolucionarnom drutvu, u drutvu u kojem nije poela industrijalizacija i u
drutvu u kojem je ona u punom zamahu, u drutvu u kojem je bilo kakva
tenja bilo kakvoj progresivnoj politikoj promjeni svedena na malobrojne
zavjere i u drutvu u kojem su u takvim promjenama od 1789. godine u razliitim razdobljima na razliite naine i u razliitoj mjeri sudjelovali svi drutveni slojevi zbiljski je bio razliit.
Tokom itava svog postojanja u granicama Habsburke Monarhije, a naroito nakon militarizacije, krajiko drutvo ne prevladava ogranienja sistema proizvodnje za neposrednu upotrebu (P. Sweezy) jer je to bio preduvjet ouvanja njegove stabilnosti i njegove utilitarnosti u Monarhiji.
Globalna drutvena proturjeja u dravnim granicama imaju znatniji
utjecaj na poremeaje stabilnosti u krajikom drutvu nego njegova vlastita,
unutranja proturjeja. To naroito vrijedi za prekosavske krajike regimente jer je u njima drutveni razvoj najusporeniji, a prirodna sredina
najoskudnija.
Meutim, potreba da se krajiko drutvo militarizira nije nastala iz njegova unutranjeg razvoja. Militarizacija mu je nametnuta nakon niza otpora
i buna preteno u prvoj polovini XVIII stoljea. Prijelaz militarizacije iz
procesa u sistem pretpostavljao je izgradnju stabilne infrastrukture, tj.
tipiziranje ureenja, naoruanja, odijevanja, kordonskog sistema, prometnih

veza, sistema utvrda, i tako dalje sve do tipiziranja vjerske i svjetovne naobrazbe, kulturnih standarda i sistema moralnih i ideolokih vrijednosti. Kako
su granice njezina rasta zadane, ograniene na razini dovoljnosti za autoreprodukciju sistema, koja je dosegnuta u toku druge polovine XVIII stoljea,
razvoj je u sutini iskljuen kao povijesna mogunost krajikog drutva. U
njemu su mogue samo reforme kojima se sutinski nita ne mijenja. Krajiko drutvo je par excellence konzervativno drutvo.
Potrebe razvoja krajike infrastrukture koje nisu mogle biti zadovoljene krajikim sistemom proizvodnje za neposrednu upotrebu zadovoljavalo se trinom proizvodnjom u civilnim podrujima Habsburke Monarhije
preteno u nasljednim zemljama. Pojam trina proizvodnja ovdje je uvjetno upotrijebljen, i to ne toliko zato to je Habsburka Monarhija do 1848.
godine feudalna drava koliko zato to su takve potrebe redovno zadovoljavane posredovanjem vlasti apsolutistike drave. Krajiko trite otvoreno
je u naelu samo za odreene vrste proizvoda, u pravilu po odreenim cijenama, odreenog porijekla itd. Takva trgovina, isto tako kao ni kordonska
trampa, u sutini ne moe biti endogeni inilac drutvenih promjena.
inilac promjena jo manje mogu biti proizvodnja, raspodjela i razmjena u kunim zadrugama i seoskim opinama u kojima ivi golema veina
krajikog stanovnitva.
inioci promjena, voljno ili nevoljno, mogu biti samo egzogeni, a takvi
inioci su sasvim marginalni krajem XVIII i poetkom XIX stoljea u Habsburkoj Monarhiji.
Iako je militarizacija nametnuta patrijarhalnom krajikom drutvu, ona
je do ovog doba do te mjere pounutrena da ono funkcionira kao globalan
sistem represije, tanije reeno kao sistem autorepresije. Svak je na razliite
naine pod nadzorom, a u golemoj veini stanovnitva u niim drutvenim
slojevima svi kanjavaju sve. Ustanove patrijarhalnog drutva iskoritene su
protiv njega samog u njegovo vlastito ime.
Vojnoj krajini doista nisu bile potrebne tamnike zgrade jer je ona
cijela bila tamnica.
Povijesno se ne koriste ni izuzetno ograniene mogunosti deruralizacije
zato to urbanizacija proizvodno nema dovoljno ansi zbog konkurencije s
civilnog podruja. Ipak, bitno je da se vojni komuniteti, kao urbani ukleusi,
nisu ni mogli razviti bez rasta potreba lokalnog trita. Jedino na taj nain
se i moe objasniti zato su neka naselja izgubila prvotno steene komunitetske povlastice.
Ograniavajui inilac u razvoju krajikog drutva, u dozvoljenim mogunostima, nesumnjivo su i stalni demografski poremeaji. Pri tome je manje vano istraivati da li ukupan broj stanovnika raste ili pada, a mnogo
vie njegovu izuzetno mladu dobnu strukturu, u kojoj je prosjena starost
stanovnitva to nia to su ratni ili neki drugi gubici vii.
Izmeu konskribiranog broja krajinika i broja onih koji su sposobni
otii u rat povremeno je bila vrlo velika razlika. Deavalo se to, na primjer,
upravo u istraivano doba. Nakon rata 1788/91. godine u rat 1792. godine iz
cijele Vojne krajine u Habsburkoj Monarhiji moglo je krenuti samo 13 000
krajinika zbog silnih prethodnih ljudskih gubitaka i privredne iscrpljenosti.2
Ve 1799. godine od 823 850 stanovnika Vojne krajine 101 692 mukaraca bila
su u dobi za vojniku slubu, od kojih je 56 644 ratovalo. Tada je to bila 1/6
armijske snage.3 S tog stanovita privrenost krajinika krajikom statusu
poetkom XIX stoljea ni izdaleka se ne moe svesti samo na strah od pokmeivanja. Dodue, taj inilac ne moe se ni iskljuiti dokle god kmetstvo
u hrvatsko-slavonskom i ugarskom provincijalu postoji. Privrenost je uvje^
tovana ne samo strahom od staroga nego i strahom od novoga, od nepoznatog, od neizvjesne budunosti u drutvenoj modernizaciji, koju ve u to
vrijeme na razvijenom Zapadu inkarnira mnotvo pojava koje u konzervativnom krajikom drutvu mogu samo izazivati stravu. Upravo o tome je rije
kada je u pitanju odnos izmeu prekosavskog krajikog drutva i Francuskog
Carstva.
U objanjavanju povijesnih pojava Prvog carstva u Francuskoj historiare jo uvijek nerijetko zbunjuje imperijalna terminologija Napolona I,
iako su objavljena uistinu brojna lucidna istraivanja. Ni njegov uspon, ni
Prvo carstvo ne mogu se objasniti i razumjeti izvan proturjeja stvaranja
modernog graanskog drutva u Francuskoj i u Evropi, njihove industrijalizacije, oblikovanja modernih politikih ustanova, prodora novih senzibiliteta
u kulturi.
A. Z. Manfred vrlo sugestivno objanjava ova proturjeja i dvojnosti:
... Odlukom Senata (takozvani senatus-konzultum XII godine), 28. floreala
(18. maja 1804. godine), vlada Republike poverena je imperatoru, koji dobij a
titulu imperatora Francuza ...
Sama imperija je prvobitno sauvala tu dvojakost, tu protivrenost kojom
je bila obeleena prethodna delatnost Bonaparte. Na srebrnom novcu, koji je
emitovan posle senatus-konzultuma 28. floreala, stajalo je: Francuska Republika.
Imperator Napoleon! Imperator Republike to je bio izraz u optoj upotrebi
toga vremena. Drugi su ili jo dalje pa su govorili imperator revolucije, ali to
je ve bila suvie velika krajnost. U svakom sluaju, za sve je bilo potpuno oigledno i tek minuli dogaaji su u to potpuno uveravali da je ova imperija
imala izrazito antirojalistiki karakter. Samo proglaenje imperije postalo je
mogue tek poto su Burboni bili po drugi put do nogu potueni.4
Dakako, razvojni pomaci u farncuskom drutvu od 1789. godine do pada
Prvog carstva vrlo su uoljivi. Ve suvremenicima nisu izmicale duboke promjene u francuskoj vanjskoj politici, na primjer, u navedenom vremenskom
rasponu. Od poklika Rat palaama, mir kolibama!, preko teorija o prirodnim granicama revolucionarne Francuske, potom o evropskom ekvilibriju,
kao predigre objavi Carstva s univerzalnim ambicijama, mijenjajui se, francuska vanjska politika je u etvrt stoljea bitno promijenila tokove meunarodnih odnosa, i to ne samo na Starom kontinentu ve i u svjetskim razmjerima. Svi pomaci u francuskom drutvenom biu imaju jednu zajedniku
osobinu u odnosu prema drugim drutvima, a to je provociranje drutvenih
polarizacija u evropskim razmjerima u pitanju otvaranja novih razvojnih
mogunosti ili, bolje rei, njihova ubrzanja.
Unutranje promjene, u organskoj sprezi s vanjskima, nita manje nisu
bile vane, neovisno o tome koliko su bile uoljive. Poslije Schnbrunnskog
mira ubrzava se usredotoavanje vlasti u carevoj linosti. Dravni savjet, na
primjer, sve rjee se sastajao pod njegovim predsjedanjem. Razdoblje velike
zakonodavne djelatnosti od 1799. godine dalje potpuno je okonano iza 1810.
godine, a s tim u vezi uloga Dravnog savjeta najvie je i izmijenjena.5 Slino
se ograniavaju djelatnosti drugih tijela Carstva.
S tim u vezi nuno je istraivati i pitanja francuske politike u Ilirskim
pokrajinama openito, pa i u Vojnoj Hrvatskoj posebno. Odgovori ne bi
smjeli biti jednostrano ovisni o francuskim iskustvima u drugim u to vrijeme
0 njoj ovisnim zemljama. Uvijek treba imati u vidu i kada je koja zemlja
postala ovisna o Francuskoj, tj. u kojim proturjejima francuskog razvoja
su se rjeavala pitanja njezine sudbine. Stvaranje Ilirskih pokrajina uvod je
u novu istonu politiku Francuskog Carstva. Ve izabrano ime nove steevine
obvezivalo je na dalja osvajanja. Sukob s Ruskim Carstvom ima svoje balkansko ratite. Nastavi u izrazito ekspanzivnoj fazi francuske politike, Ilirske pokrajine u cijelosti bile su predodreene postati svojevrsno krajite, a
ne samo Vojna Hrvatska, koja je tim prije bila predodreena ostati u svom
krajikom ureenju. Takva uloga Ilirskih pokrajina nametala je potrebu
osiguranja to jaeg utjecaja sredinjih vlasti, za razliku od nekih drugih
ovisnih zemalja, a posebno ministarstva rata.
Takva nuno velika ovisnost o sreditu dravne moi uistinu je otvarala
pitanje to veeg ujednaavanja ureenja i uprave u Ilirskim pokrajinama s
ureenjem i upravom u Francuskoj. Takva politika, koliko god geostrateki
bila vana, s gledita utilitarnosti bila je neizvediva zbog golemih drutvenih
1 nadasve razvojnih razlika. Sredinjim francuskim vlastima bilo je potrebno
gotovo godinu i pol dana da bi to shvatile, sve do proglaenja Organikog
dekreta. Izabrano je obrnuto rjeenje koje nije bilo nita bolje. U sutini se
odustalo od prethodno namjeravanog ujednaavanja ureenja i uprave u Ilirskim pokrajinama po francuskim obrascima, ali se povealo ovlasti sredita
vlasti, nadasve dijela sredinjih ministarstava. Ve ispoljeni paradoksi time
su u sljedee dvije godine postali jo vei.
Sva ta proturjeja, nedoumice i neizvjesnosti najvie su se zaotrili u
raspravama o pitanju budunosti krajikog ureenja u est prekosavskih
regimenti.
Iako su u francuskoj vojsci miljenja o krajinicima bila podijeljena i
prije 1805. godine i jo vie u razdoblju od 1805. do 1809. godine, poslije
Schnbrunnskog mira prevladao je stav koji je najustrajnije zastupao maral Marmont o korisnosti krajike ustanove za francuske vojne pa i politike
potrebe.
Snanih dojmova o vrijednosti krajinika bilo je i prije Marmonta. Jedan
neitko potpisani francuski oficir ovako opisuje hrvatske krajinike svom
ministru rata u jesen 1806. godine:
Narav Hrvata je vrlo razliita od naravi Dalmatinaca. Ne vjerujem da su
prvi obrazovaniji od drugih, ali su mnogo pokorniji i hladniji. Austrijanci su
izgradili tako veliku disciplinu meu tim narodom da rade ono to oni hoe.
Sumnjam da bi se sutra toliko moglo dobiti od Dalmatinaca.. .6
Uvaavajui na podjednak nain vojnokrajiku ustanovu, Marmont je
bio uvjeren da se njezino iskustvo moe iskoristiti i u unutranjosti Dalmacije, du granice s Bosnom.
Godinu i pol dana vee ili manje neizvjesnosti o sudbini vojnokrajike
ustanove u Ilirskim pokrajinama, od jeseni 1809. do proljea 1811. godine,
vrlo jako je utjecalo na krajinike.
Strah od staroga, od pokmeivanja, teko da je mogao dobiti veeg
maha meu krajinicima nakon potpisivanja Schnbrunnskog mira. Francuzi
su meu njima ideolokom doktrinacijom dovoljno bili poznati kao najvei
protivnici starog drutva u svim njegovim vidovima. Tokom dugogodinjih
meusobnih ratnih obraunavanaja krajinici su upoznali Francuze vjerojatno
bolje nego bilo koji drugi sloj u hrvatskom drutvu. Uistinu su vrijedna
VOJNA HRVATSKA
istraivanja brojna sauvana pisma krajinika iz francuskog zarobljenitva

u ratovima prije stvaranja Ilirskih pokrajina! Krajinici su instinktivno osjeali da je njihovo ureenje isto tako dio starog drutva, starog svijeta
kao i feudalni odnosi na vlastelinstvima, kao kmetstvo i da u srazu sa silom
drutvenih promjena olienih francuskim postrevolucionarnim iskustvom
mora prije ili kasnije nestati.
Malo je tko u Vojnoj Hrvatskoj na to bio spreman. Prekosavsko krajiko
drutvo jednostavno nije imalo snage za bilo kakve ambicioznije promjene.
Najee isticani zahtjevi meu donjim slojevima krajikog drutva za ukidanjem rabote i onemoguavanjem zloupotreba oficira svjetonazorno nisu
prelazili granice njihova starog svijeta. Svoju oficirsku vlast, takva kakva
je bila, koja je zloupotrebljavala ali i ratovala zajedno s njima, koja je uveliko bila interiorizirana u njihovu patrijarhalnom drutvu, pretpostavljali su
obezlienoj, potpuno nepredvidivoj vlasti moderne drave, oliene u porezu,
koji je za obeznoveno krajiko drutvo znak propasti. Strah od novoga
za krajinike je bio strah od ukidanja opskrbe hranom u gladnim godinama,
strah od ukidanja brojnih drugih obiaja u kulturi njihova ivljenja, koji su
u ne ba malo sluajeva imali stipendistiku, privilegijalnu narav.
DOBA SPOMENICA I IZVJETAJA
Sukobi u vezi s budunou vojnokrajikog sistema na desnoj obali Save

poeli su u sreditima francuske dravne moi, u vladarevoj okolini, prije
potpisivanja mirovnog ugovora, tj. prije stvaranja Ilirskih pokrajina. Dogaaji koji su prethodili odluci o stvaranju Ilirskih pokrajina jo uvijek nisu
dovoljno istraeni iako su o njima napisani i vrlo dobri radovi, kao to je
prije svega Zwitterov.1 Pretjerana usredotoenost na pitanje porijekla imena
novosteenog podruja u Francuskom Carstvu u radovima pretenog broja
istraivaa potisnula je u stranu niz zbiljskih povijesnih pitanja u vezi s
povijeu Francuskog Carstva, Austrijskog Carstva i junoslavenskog prostora
u to vrijeme u kojima je u biti odgovor i na jo uvijek neodgovoreno pitanje
0 porijeklu imena Ilirskih pokrajina. U njima je odgovor i na pitanje o ranim
kontroverzama u vezi s budunou vojnokrajikog sistema u prekosavskim
regimentama.
Takvo istraivanje daleko prelazi granice ovog rada, iako ga je u njemu,
bar u nekim vidovima, nemogue zaobii.
U ve spominjanom Marmontovu spisu Mmoire sur les pays cds par
l'Autriche, koji je nastao 3. oktobra 1809, u poglavljima Frontire Militaire
1 Rcaptiulation izdvaja se nedvosmislen stav:
Quant aux rgimens Croates, il n'y a autre chose faire qu' conserver...
(to se tie hrvatskih regimenti, nita drugo ne treba uiniti nego sauvati...)2
Ovo Marmontovo conserver (sauvati) ponavljat e se ustrajno u
svim buduim raspravama o sudbini vojnokrajikog sistema u prekosavskim
regimentama, sve do proglaenja Organikog dekreta, iako e se shvaanje
njegova sadraja i u njega samog donekle mijenjati.
Dovoljno je usporediti Marmontovo poznavanje Vojne krajine u ovo vrijeme s njegovom kasnijom upuenou u bezbrojne pojedinosti njezine svakodnevice da bi se to razumjelo. Potrebno je navesti nekoliko primjera.
U ovom spisu les soldats jouissent de terres donnes par le gouvernement et ne reoivent d'autre paye tant qu'ils restent dans le pays que douze
florins par homme et par an..., (Vojnici uivaju zemlje koje im je dala
vlada i ne primaju drugu plau sve dok ostaju u zemlji osim 12 fl. po ovjeku
godinje...), to svjedoi da potonji uvjereni branilac kunih zadruga u
vojnokrajikom sistemu jo uvijek ne zna da zemlju ne uivaju vojnici nego
kune zadruge i da mu je nejasna uloga Dienstkonstitutiva. Nije to jedini
primjer njegova povrnog poznavanja Vojne krajine u vrijeme dok pie ovaj
spis. Iz njegova navoda o priblinom broju stanovnika u prekosavskim regimentama (oko 250;000) vidljivo je da mu nisu poznati ni tampani tani
podaci, a iz navoda o prihodima i rashodima u poglavlju Rcaptulation
vidljivo je da nema predodbe o prihodima koji se ostvaruju u Vojnoj krajini jer misli da ih uope nema. Vidljivo je takoer da su mu potpuno nepoznati i rashodi, koje svodi na 144 000 forinti nastale od isplate Dienstkonstitutiva za 12 000 vojnika i na 70 000 forinci za plae oficira i podoficira, tj.
na ukupno 214 000 forinti. Prema njegovu spisu Vojnu krajinu u Hrvatskoj
financirale su upanije u hrvatskom Provincijalu, to znai da e prekosavske
regimente morati financirati les fonds gnraux. Mogli bi se nabrajati i
dalje dokazi o njegovoj neupuenosti u krajika pitanja. Dalje primjere nepotrebno je nabrajati. Bitno je ono njegovo conserver! U tome je otiao
tako daleko da je predlagao da u prvo vrijeme nakon smjene vlasti ne treba
smjenjivati ni one oficire Bohmes i Austrichiens koji e inae trebati
smijeniti de crainte de dsorganiser une machine qu'il serait difficile de
bien remonter (iz bojazni da e dezorganizirati stroj koji bi bilo teko
dobro popraviti).3 Jedino to izrijekom smatra potrebnim napraviti jest imenovanje jednog brigadnog generala radi zapovjednitva i nadzora u svake
dvije regimente.
Oigledno je da je u tom trenutku maralu Marmontu nadasve stalo
imati pod svojom zapovijedi to je mogue veu vojnu silu. Kao maral Carstva nije se mogao zadovoljiti zapovjednitvom samo nad 11. korpusom Njemake, a kao vojskovoa i dravnik sa potkraljevskim ambicijama na Balkanskom poluotovu smatrao je prirodnim zapovijedati krajikim jedinicama
kada je oekivao da e u skoroj budunosti zapovijedati i mnogo veim i
mnogo manje obuenim jedinicama u jo neosvojenim balkanskim prostranstvima.
U ostavtini barona Edouarda Bignona koji je tokom 1809. godine bio
Administrateur gnral na okupiranim podrujima Austrijskog Carstva pohranjen je niz spomenica i izvjetaja o zemljama u njegovoj ovlasti. Ti spisi
vjerojatno su nastali da bi bili koriteni i u mirovnim pregovorima.4 Meu
njima, u dossieru Croatie, nalazi se spis Description statistique de la
Croatie civile, sur la rive droite de la Sau, avec la ville de Karlstadt et les
6 Districts de la Croatie militaire, ou les Rgiments de frontire, c'est--dire
du 1er Banal, de Sluin, Ogulin, Licca et Ottoschatz.5 Preveden je s njemakog izvornika, a neustanovljenim dijelom je nastao koritenjem djela Reisen durch Ungarn und die angrnzenden Lndern von Grafen Teleki.
Ve prva reenica ovog spisa naglaava jedinstvo vojne i civilne Hrvatske:
Je commence par observer que l'on ne peut pas diviser la Croatie, en
Croatie militaire et Croatie civile, puisque tout le Pays, surtout la rive droite de
la Sau, sur la quelle se trouve le gnralat de Karlstadt, compos de trois rgiments Likan, Ogulin et Ottoschau, est soumis un Gouvernement bien plutt
militaire que civil.6
Cijelim njegovim sadrajem, koji se gotovo iskljuivo odnosi na krajiki
prostor, dokazuje se privredna zaostalost prekosavske Hrvatske. U dijelu
spisa u kojem se raspravlja o malobrojnosti stoke i zaostalom stoarstvu
nalazi se i jedna sadrajno zagonetna reenica:
II faut esprer que ceci changera par la nouvelle organisation de la frontire
militaire et que les fermiers donneront da bons exemples au paysan.7
Prema sadraju spisa oigledno je da je nastao prije 14. oktobra 1809,
u u ovoj reenici spominje se predstojea la nouvelle organisation de la
frontire militaire (nova organizacija Vojne krajine) i spominju se les

fermiers (zakupci zemljita) koji e davati dobre primjere au paysan
(seljaku) kako se unapreuje stoarstvo, tota je s ovim spisom u vezi
mogue pretpostaviti to ovom prilikom nije vano, ali se sasvim sigurno
moe ustvrditi da ne potjee od pristalice vojnokrajikog ureenja. Budui
da je nastao u Bignonovu krugu, mogu je niz daljih pretpostavki.
injenica je da su prve careve mjere poslije proglaenja Ilirskih pokrajina u sutini ukljuivale ukidanje krajikog ureenja, iako se Marmont tako
nedvosmisleno izjasnio za njegovo ouvanje.
Maral nije dobio podrku za svoju krajiku politiku ni meu tako privrenim sljedbenicima kao to je bio Ivan Luka Garanjin, od kojega je bio
zatraio miljenje o pitanjima ureenja Ilirskih pokrajina.8 Ovaj je u svojoj
obimnoj spomenici od 4. decembra 1809, koja nam je poznata samo iz Pisanijeva saetka, predloio da zemlja bude podijeljena na devet departmana
koji bi bili sainjeni potpunim zanemarivanjem povijesnih pokrajinskih granica i nazvani prema imenima rijeka, oigledno u skladu s francuskim revolucionarnim uzorom.9 Ovog trenutka manje nas zanima ideoloka podloga
njegove spomenice, posebno njezin mogui slovinski unitarizam, a vie
injenica da je ovim njegovim prijedlogom predvieno ukidanje krajikog
ureenja, a predviena je i podjela krajikog prostora meu tri departmana.
Vojnokrajiki sistem prema njegovoj spomenici izazov je suvremenim
shvaanjima, militaristika tiranija, a krajiko stanovnitvo rtva despotizma!
Koliko je bilo mogue istraiti, Garanjina kasnije vie nema meu Marmontovim savjetnicima.10
Suoen nakon povratka iz Pariza s Dauchyjevom ofenzivom u krajikom prostoru, svjestan njezinih moguih dalekosenih posljedica, potpuno
oprenih njegovim interesima, Marmont je bijesan na parike mudrijae
u dva dana napisao opsenu spomenicu, datiranu s 22. decembrom 1809, koja
je hitno dostavljena Caru:
... ona bude odmah proitana, a neposredan odgovor najavi mi da do nikakvih izmjena nee doi u ustrojstvu hrvatskih pukovnija, osim ako ja to ne
budem smatrao potrebnim. Valjalo ih je reorganizirati i bio sam ovlaten da na
sva slobodna mjesta imenujem pojedince iz jedinica ili birajui iz francuske armije. Ovaj vaan posao ubrzo obavim.11
Trianonski dekret br. 5162 od 25. decembra 1809, kojim je konano rijeeno pitanje Marmontova generalnog guvernerstva, privremenog ureenja
Ilirskih pokrajina pa i privremenih imenovanja u krajikim regimentama,
kao i vie drugih pitanja potvrdio je njegovu krajiku politiku.12 Ova spomenica tim vie zasluuje osvrt.13
Marmont poinje svoj spis tvrdnjom da se u Evropi nita ne moe usporediti s Vojnom krajinom po ureenju i upravi jer su u potpunosti militarizirani. Krajinici su i ratnici i seljaci, a njihovi oficiri im zapovijedaju kako
u vojnim stvarima, tako i u unutranjoj upravi, a istovremeno su im i suci.
U nastavku dodaje da zbog toga i jedni i drugi imaju mnogo ponosa u svojim
naravima i kae:
. ..un Croate s'appelle homme libre et homme de guerre; il se croirait
injur si on lui donnait la dnomination de paysan; il se croirait humili si on
le mettait sous l'autorit d'un homme qu'il ne verrait pas arm...
(... Hrvat se zove slobodnim ovjekom i ratnikom. Smatrao bi se uvrijeenim, ako bi ga se nazvalo seljakom. Smatrao bi se ponienim, ako bi ga se podvrglo vlasti ovjeka koga ne bi vidio naoruana...)
Ovaj u mnogoem s patetinim nabojem pisan spis, ali s mnotvom
egzaktnih iskaza o krajinicima, njihovu drutvu i ureenju, posebnu panju
privlai stavovima koji prelaze granice uobiajenih prikaza Vojne krajine, a
takvih nije malo.
Marmont je jedan od rjeih pisaca o Vojnoj krajini koji meu razlozima njezina osnutka, pored vojnih i sanitetsko-kordonskih, nalazi i ekonomske. Krajiko je stanovnitvo prirodno lijeno, smatra on, tako da je jedino
vojnom prisilom u krajikom ureenju mogue osigurati da obrauje svoju
zemlju. U dalja razmatranja s tim u vezi se ne uputa jer mu je jedino vaan
zakljuak da isti razlozi trebaju opredijeliti francusku vlast da ne ukida
krajiko ureenje. Ako bi se to uinilo, cijela zemlja bi se uzbunila, duhovi
zaveli, srca udaljila, i to ba kada krajiko stanovnitvo treba uiniti to
privrenijim Napolonu. Da je u pravu, Marmont dokazuje injenicom da
bi mnogo manje ljudi napustilo Vojnu Hrvatsku u strahu zbog svoje slube
da habsburke vlasti nisu bile rairile vijest da e krajiko ureenje biti
ukinuto.
Dva su teita u njegovu opisu krajikog drutva i ureenja. Jedno su
kune zadruge, a drugo regimente. Dok o kunim zadrugama, koje jednostavno naziva familles, iscrpno iznosi poznate ocjene, u ocjeni regimenti
je nov jer ih usporeuje s manufakturom u kojoj svi ovise o svima. Koliko
je kulturno-civilizacijsko iskustvo pojedinca vano u njegovu suoavanju s
novim drutvenim i povijesnim pojavama!
Marmont pie:
... on peut considrer un rgiment Croate, comme une nombreuse famille,
qui se suffirait elle mme; comme une grande manufacture qui renfermerait
tous les lmens de ses travaux, et je trouve que toutes les parties en sont tellement lies entr'elles, tellement dpendantes les unes des autres, que se serait tout
dtruire que d'en changer quelques unes ...
(...hrvatsku regimentu moe se smatrati brojnom porodicom koja bi bila
dovoljna samoj sebi, velikom manufakturom koja bi u sebi obuhvaala sve dijelove svojih poslova. Nalazim da su svi meusobno toliko povezani, toliko ovisni
jedni o drugima, da bi sve bilo uniteno kada bi ih se nekoliko promijenilo...)
Razumljiva posljedica takva shvaanja krajikog ureenja je Marmontovo izvanredno uvaavanje ekonomskih oficira, koje oigledno pretpostavlja drugim oficirima, ime se takoer izdvaja meu suvremenim promatraima krajikog drutva:
Les officiers d'Economie sont les plus distingus dans les troupes Croates
et ils doivent l'Etre; en effet les officiers destins au simple commandement des
troupes, ont moins besoin qu'eux d'aptitude et de talent; mais les officiers d'Economie doivent avoir des connaissances en tout genre; ils doivent tre en mme
temps verss dans l'art Militaire, la science conomique, la jurisprudence et avoir
une ide des diffrents arts et mtiers; ils ont des bureaux o se font toutes les
affaires du rgiment, et les fourriers en sont les employs; ils sont aussi susceptibles d'aller la guerre...
(Ekonomski oficiri najuvaeniji su u hrvatskim jedinicama i to trebaju
biti. Zaista, oficiri koji su posveeni jednostavnom zapovijedanju jedinicama manje od njih imaju potrebe za sposobnou i nadarenou. Ekonomski oficiri moraju imati svakovrsnih znanja. Istovremeno moraju biti upueni u voino umijee,
ekonomsku znanost, pravne znanosti i imati predodbu o raznim zanatima. Imaju

urede u kojima se obavljaju svi poslovi regimente i konaari su u njima slubenici. Oni su takoer sposobni ratovati ...)
Maral je svjestan da je stalno privredno zaostajanje najvea slabost
krajikog ureenja i da bi ono s tim u vezi imalo manje protivnika u sreditima francuske vlasti da u prekosavskim krajikim regimentama prihodi
redovno ne zaostaju za rashodima. Otuda njegovo uvaavanje ekonomskih
oficira, to vee to ih je veina u toku smjene vlasti napustila svoje regimente. On je jedan od rjeih koji upozoravaju da je u Vojnoj Hrvatskoj
odnos izmeu sjemena i ploda 1:3, tj. on ne sera pas Etonn de la faiblesse
des produits quand on saura que les terres ne rapportent commnment
que trois pour un de la semence (nee se biti zauen zbog slabih uroda
kada se sazna da obradive zemlje openito donose 3:1 za sjeme). Doista,
tokom 1810. godine uloen je golem napor da bi prinosi bili to bolji.
Upravo zbog toga financijsku opravdanost krajikog ureenja on izvodi
ovom prilikom, kao to e to i kasnije redovno raditi, iz usporedbe cijene
krajike regimente s cijenom istovrsnih regimenti u francuskoj vojsci. Kako
su takve usporedbe radili i drugi uesnici u raspravama o budunosti krajikog ureenja, prorauni su se manje ili vie razlikovali, ali temeljni zakljuak
0 nesravnjivoj jeftinoi krajikih regimenti nikada nije bio doveden u
pitanje.
Izgleda da je u ovom spisu Marmontu bilo najtee to je morao upozoriti da je za potrebe prehrane krajinika godinje nuno uvoziti oko 120 000
presburkih mjea itarica u prosjeku, koje se povremeno krajinicima
dijele i besplatno.
Opravdavati izdatke u vrijeme kada mu car ne ba samo jedanput poruuje da ne rauna na bilo kakvu financijsku pomo u Ilirskim pokrajinama, doista nije bilo jednostavno. Takvi prigovori su mu oigledno mnogo
tee padali nego oni drugi, uestaliji, kojima se iz parikih sredita u postrevolucionarnoj inspiraciji osporavalo personalno jedinstvo vojne, upravne
1 pravosudne vlasti u krajikom ureenju. To su za njega bila parika
mudrijaenja:
... pariki mudrijai naviknuti donositi apsolutne sudove, ne trudei se da
ita proue i uvjereni da razvitak ljudske inteligencije datira tek od njihovog
vremena, ne elei shvatiti da zakonodavstvo i institucije moraju varirati kod
pojedinih naroda na tisuu naina, da su one koje su danas neobine u vrijeme
svog nastanka bile odraz opih potreba. Mudrijai o kojima govorim, uzimaju
kao jedino mjerilo Francusku koju jedinu poznaju, ali i nju esto loe. Oni su
smatrali monstruoznim koncentriranje vlasti u rukama istih osoba; vikali su da
je to skandal, povreda naela; traili su ukidanje ovog ustrojstva, u stvari jedine
vrijednosti ovog novoustupljenog kraj a.w
Kada bi vlast nad krajikim stanovnitvom bila podijeljena, u njoj bi
neizbjeno izbijali sporovi Marmontovo je miljenje to bi neizbjeno
ugrozilo potinjenost krajinika, a zlonamjernici bi dobili iroke mogunosti
djelovanja. Privredno tako siromaan prostor kao to je krajiki ne bi bilo
mogue uspjeno razvijati ako se iste osobe ne bi koristilo za razliite vrste
nadlenosti. On tvrdi da su velike ovlasti oficira razumljive ako se ne gubi
iz vida da su krajinici barbari, a kao i svi barbari nepredvidivi i lijeni, to je sluaj i s Dalmatincima koji su tako slini Hrvatima. Budui
da Dalmatinci nemaju ureenja slina hrvatskom, s njima su neizbjene

stalne tekoe.
Uvjeren je da bi Hrvati, ako bi imali pravo prodavati svoju stoku
kada im se prohtije, vrlo brzo ostali bez nje, a ako im ne bi bilo nareivano
da obrauju svoju zemlju, oni bi je ostavljali na ugaru ili pak obraivali
s toliko nepanje da ne bi dobivali gotovo nita. Krunski mu je dokaz o
prednosti krajikog ureenja to stanovnitvo u Civilnoj Hrvatskoj ima
slabije poljoprivredne prinose od stanovnitva u Vojnoj Hrvatskoj iako
raspolae boljom zemljom, to vjerojatno nije bilo tano. Marmontov je
zakljuak da je krajiko ureenje prikladno za sve barbarske narode!
Postrevolucionarne aberacije u Francuskom Carstvu, kao to su ove Marmontove, oigledno su meu dalekim ishoditima modernih totalitarizama
razliite provenijencije.
On se oigledno ne zadovoljava pragmatikim opravdanjem svoje krajike politike, ve nastoji da joj da i teorijsku podlogu. Na kraju ovoga
svog ljubljanskog spisa, oigledno napisana u nadahnuu, zakljuuje da
dobrobit slube Njegovu Velianstvu zapovijeda, prvo, da se iz vojnih okruga povuku intendanti, drugo, da se krajiko ureenje ouva u svim svojim
dijelovima, a bojni bataljoni naoruaju i opreme, tree, da se imenuje komisija za stalni proljetni i jesenji nadzor regimenti i za stalno odobravanje
rauna pod predsjednitvom jednog generala te, etvrto, da se u Karlovcu
stvori apelacioni sud za graanske parnice i revizioni za kriminalne sluajeve za koje je predviena smrtna kazna. Iako je ova Marmontova spomenica istraivaki bila zanemarena, budui da su joj pretpostavljane neke
kasnije, a ne spominje je ni najvaniji, Boppeov rad, ona je u Parizu imala
dosta utjecaja, naroito u carevoj okolini. ini se da je odmah napravljena
i njezina analiza.15
Uostalom, usporedo s potpisom Trianonskog dekreta od 25. decembra
1809, car je napisao pismo ministru rata:
Vous recevrez demain le dcret d'organisation des provinces d'Illyrie, avec
un autre dcret sur les mmes provinces. Envoyez le dcret d'organisation au duc
de Raguse par un officier intelligent, qui restera dans le pays tout le temps ncessaire pour parcourir la Croatie et rapporter des renseignements sur la marche du
gouvernement et l'esprit des peuples.16
Mjesec dana kasnije, 28. januara 1810, istim posredstvom poruio je
sljedee:
Ecrivez au duc de Raguse qu'il n'a aucune ressource attendre de France;
qu'il faut que le pays nourrisse son arme. (Piite vojvodi od Dubrovnika neka
ne oekuje nikakav izvor financiranja iz Francuske i da zemlja treba hraniti njegovu armiju.)17
Time su se pitanja financiranja krajikih regimenti naglo zaotrila u
okolnostima koje su Marmontu sve manje odgovarale.
Organizacija krajikih regimenti, u skladu s Napolonovim ovlatenjem,
okonana je 1. januara 1810, a ministar rata je tek 15. februara bio sposoban dostaviti caru izvjetaj.18
Dva ratna bataljona svih regimenti bila su jednoobrazno sastavljena od
po 13 tapskih oficira, 60 kompanijskih oficira i 2 680 podoficira i vojnika,
tj. njihov ukupan sastav je bio 78 tapskih oficira, 360 kompanijskih i 16 080
podoficira i vojnika. Ukljuivanjem prekobrojnog starjeinskog sastava broj
kompanijskih oficira poveavao se na 414, a broj podoficira i vojnika na

18 197.
U nizu drugih podataka prvi put je tano izraunato koliki su prihodi
a koliki rashodi prekosavskih krajikih regimenti. Bila je to slika uvelike
lazliita od one koju je stvarao Marmont bilo u spomenici od 3. oktobra,
bilo u spomenici od 22. decembra 1809. Dok su u prvom sluaju rashodi
iznosili 214 000 florins, a prihoda uope nije bilo, u drugom sluaju la
dpense excdant ordinairement la recette d'un triers (rashod redovno
prelazi prihod za treinu), u treem, konanom sluaju izraunato je da
godinji prihodi prekosavskih krajikih regimenti iznose 369 652 florins,
a rashodi 1 028 248 florins! Bio je to iznos koji nitko ranije nije spominjao
i koji je morao izazvati dodatne nesporazume, tako da je ministar rata
poslije tri mjeseca radio novi izvjetaj, kako sam kae, dans lequel je lui
rendais un compte dtaill de la composition des rgiments et des revenus
affects leur entretien (u kojem ga iscrpno izvjetavam o sastavu regimenti i o dohocima namijenjenim njihovu izdravanju). Istom prilikom
vladara podsjea na njegov stav da prekosavske regimente ne bi trebale biti
skuplje nego to su bile pod habsburkom vlau.19
U to vrijeme otvoreno je jo jedno pitanje koje je bilo (ne)posredno
u vezi s budunou krajikog ureenja u Vojnoj Hrvatskoj, a to je pitanje
vojnog ureenja Ilirskih pokrajina. Ono se prije svega svodilo na pitanje
broja, prostornog obuhvata i sredita divizija i vojnih okruga. Razliita
miljenja u raspravama na raznim razinama vojnog odluivanja bila su
neizbjena. Dosta brzo jedino je usuglaen stav da se u njegovu rjeavanju
ne mogu primijeniti ista naela kao u Francuskoj jer su Ilirske pokrajine
izrazito planinska zemlja, prometno slabo povezana i slabo naseljena.
U raspravama u krugu oko marala Marmonta, koje su uobliene u Mmoire sur les divisions militaires, upuenim ministru rata 18. januara 1810,
nesporno je bilo da jednom divizijom treba obuhvatiti prirodno ogranien
prostor.20 U sluaju Vojne Hrvatske ovo naelo moglo se razliito tumaiti,
a to se u spisu ne krije. Kapela ju je dijelila u dva izrazito odvojena dijela,
dok se u velebitskom Podgorju izdvajao i trei dio. Time su se otvarale mogunosti da vojnokrajiki prostor bude obuhvaen u jednoj, dvije ili tri
divizije. Uoljiva je neizreena Marmontova sklonost da to bude u jednoj
diviziji, ali samo u sluaju da njezino sredite bude u Karlovcu. U optjecaju
je oigledno bio prijedlog da u tom sluaju njezino sredite bude u Zadru.
Takvu mogunost u spomenici se naroito odbacuje. Do najblie take u
Vojnoj Hrvatskoj grad je udaljen 25 milja, a do najdalje od njega ima 100
milja. Krajinici su svojim poslovima, potrebama i navikama upueni na
Karlovac, a ba nita ih ne vee za Zadar, koji osjeaju vrlo stranim. Razlog
neprihvatljivosti Zadra je i razlika izmeu Hrvata i Dalmatinaca, naroito onih s mora. Karlovac, s druge strane, ima jednostavne veze s etiri
kompanijska sredita, a do Like i Gacke mogue je doprijeti i u zimsko
doba.
Svoje miljenje o prednostima Karlovca pred Zadrom Marmont dokazuje i podacima o njihovoj udaljenosti od Ljubljane. Umjesto u 24 sata,
obavijesti iz Ljubljane za Karlovac preko Zadra stizale bi za 15 dana. Budui
da e krajika divizija biti najvanija u poetku operacija, nuno je osigurati posebnu brigu o krajinicima, a to se najbolje moe postii uspostavljanjem divizijskog sredita u Karlovcu. Kao i svi barbari, tvrdi Marmont,
krajinici moraju vidjeti onoga tko njima zapovijeda. Te ljudine moraju
13 Vojna Hrvatska I
193
OPI GODINJI BUDET PRIHODA I RASHODA REGIMENTI

VOJNE HRVATSKE
Regimenta
Lika
Otoaka
Ogulinska
Slunj ska
1. banska
2. banska
Ukupno
1
62 518
82 088
39 736
58 794
64 586
61 929
369 652
54 153 208 03 500 30 16 786 46 170495 19 107 976

09 173 106 54 948
16 724 27 190 779 21 108 691
149 560 51 637 30 19 601 20 169 799 41 130 063
06 161 680 51! 800 50 25 376
187 857 41 129 063
20 130121 18 405
11 024 40 141 550 58 76 964
154 181 22 559 30 13 024 40 167 765 32 105 836
29 921 859 19 3 851 20 102 537 53 1 028 248 32658 596
25
12
41
35
38
32
03
1
Napomena: U koloni 1 su godinji prihodi, u koloni 2 su plae i dodaci, u koloni
3 nadoknade odlikovanim krajinicima, u koloni 4 izvanredni trokovi, u koloni
5 ukupni rashodi i u koloni 6 viak rashoda nad prihodima. Tabela je uvrtena
pod izvornim naslovom Budget gnral des Recettes et Dpenses des 6. Rgimens
Croates pendant un an u izvjetaj ministra rata Napolonu I od 15. februara
1810. godine (AN, AF IV 1713 /5/ 99). Iznosi su u florines argent.
Prethodno navedeni podaci razlikuju se od podataka koje je prikupio Tiich>
ekonomski kapetan u Otoakoj regimenti, da bi olakali izradu predrauna prihoda i rashoda u 1810. godini. Iznosi su u Bancozetteln.
Regimenta
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Ukupno
Prihodi
62 518
82 088
39 736
58 794
64 586
61 929
369 652
5/854
5/8 9
2/8
6
20
4/830
Rashodi
2
182 033
198 259
35
182 570
39
205 299 4 8 9
154 863 4/8 37
179 342 4/3 34
1 102 368 4/8 37
Razlika
119 514 3/8 7
116171 3/8 54
142 834 6/8 38
146 505 4/8 3
90 277 4;8 17
117 413 4/8 34
732 716
7
Izvor: Uibersicht smmtlicher Einknfle und Ausgaben der 6. Militair Provinzen

auf i Jahr berechnet, Tchy, Karlovac, 8 (1) 1810, AM, D3
osjetiti da su viene i da se poznaju kako bi se osigurala njihova sluba i
vjernost.
U spomenici se razraeno ponavlja prijedlog o stvaranju dvije krajike
regimente u Dalmaciji. Iako je uvoenje vojnokrajikog sistema u unutranjosti Dalmacije pretpostavljalo mnotvo upravnih, privrednih i nadasve
vojnih reformi, Marmont ga ivo opravdava zbog mogunosti da se time
dobije 6 000 odlinih vojnika, to bi bila izuzetno velika usporedna prednost jer se u postojeem stanju ne moe raunati ni na koga.
Marmontova spomenica je u vrlo ogranienoj mjeri utjecala na cara,
koji oigledno nije htio da teite vojne sile u Ilirskim pokrajinama bude
na krajikim jedinicama. Vojno ureenje ilirskih pokrajina proglaeno je
carskim dekretom od 14. februara 1810. Njime su stvorene dvije divizije.
Jednoj je sredite odreeno u Ljubljani, a drugoj u Zadru. Prve dvije regimente uvrtene su u Zadarsku diviziju, a druge etiri u Ljubljansku. General Delzons je ipak zadrao svoje ovlasti u vezi s nadzorom i unutranjim
ureenjem u itavoj Vojnoj Hrvatskoj. Osim toga, prve dvije regimente su
obavijetene da e se izravno obraati armijskom Glavnom tabu u Ljubljani, a ne divizijskom zapovjedniku u Zadru, zbog tekoa u vezama!21
Oito je da je car jo uvijek bio krajnje neodluan u vezi s pitanjem budunosti krajikih regimenti. Nain na koji je rijeeno pitanje
vojnog ureenja Ilirskih pokrajina svojom hibridnou je u najboljoj
habsburkoj tradiciji.
Pukovnik Leclerc, autant ministra rata Clarkea, koji je po vladarevu
nalogu odnio maralu Marmontu Trianonski dekret od 25. decembra 1809.
i obiao Civilnu i Vojnu Hrvatsku, nije uspio bitnije utjecati svojim sadrajnim izvjetajem u prilog krajikog ureenja na promjenu vladarevih
stavova.22 Doista, kada se ita to je napisao, vie je nego prepoznatljiv
Marmontov utjecaj u nekoliko kljunih pitanja, ali mu se ne moe porei
pronicljivost u opaanjima. Dijeli maralovo miljenje da je Vojna Hrvatska najzanimljivija ilirska pokrajina:
Sous divers rapports cette partie de la Croatie est la plus interessante des
provinces Illyriennes; il est donc bien essentiel de nous la rendre favorable; La
chose est facile en raison du bon esprit qui regne parmi ses habitans, particulirement parmi ceux qui dirigent l'opinion publique, qui sont les principaux
chefs de famille, tous officiers ou sous-officiers dans les Bataillons de Campagne,
ou dans L'conomie.
(Ovaj dio Hrvatske najzanimljiviji je u Ilirskim pokrajinama s raznih stajalita. Dakle, sutinski je vano da nam ga uinimo naklonjenim. Stvar je jednostavna zbog dobrog raspoloenja koje vlada meu njegovim stanovnicima, posebno meu onima koji usmjeravaju javno mnijenje, a to su glavne starjeine
zadruga, svi oficiri i podoficiri u bojnim ili u ekonomskim batalj onima.)
Prema njegovoj igri rijei u izvjetaju Vojna Hrvatska je neplodna
zemlja, koja je plodna samo vojnicima. Leclercov izvjetaj je vaan i zato
to svjedoi o neredu u upravi krajikih regimenti, prouzroenim povlaenjem upravnog osoblja nakon potpisivanja mirovnog ugovora i jo vie
odnoenjem ili spaljivanjem svih dokumenata.
Kako je Vojnom Hrvatskom proputovao nakon reorganizacije krajikih
regimenti, bio je svjedok njezina punog uinka. Oficiri su bili srca ispunjena radou zbog naina kojim se maral Marmont odnosio prema njima.
Takvo je raspoloenje veoma proireno. Posvuda se oekivalo i to skorije
naoruavanje u elji da se to prije dokau odanost i zahvalnost Napolonu
I. Uvjereni su da e sluei s Francuzima i sami postati nepobjedivi kao oni.
Nije ovo jedini izvor koji svjedoi o nabujalu euforinom raspoloenju
gornjih slojeva krajikog drutva nakon 1. januara. Sam Leclerc nije se
zavaravao njegovim ogranienim domaajem. Krajiki oficiri, koji redovno
samo svojim plaama izdravaju esto brojne porodice, bili su u to vrijeme
isplaeni za tri mjeseca papirnim novcem u nominalnoj vrijednosti, i to
nakon to je Dauchy objavio novi teaj kojim je 10 florins de papier
(papirnih forinti) vrijedilo kao 1 en bon argent (pravog novca). Leclerc je ustvrdio da je s takvim prihodima nemogue ivjeti.
Podrao je opskrbu krajikog stanovnitva itaricama, svjestan da je
to une assez forte dpense sur laquelle on doit compter (dosta jak izdatak na koji se mora raunati), jo vei u to vrijeme zato to je etva inae
bila zakazala, a osim toga zemlju su bili opljakali i bosanski krajinici i

francuska vojska u podruju Like, Otoake i Slunjske regimente.
Prihodi Vojne Hrvatske inae su vrlo skromni, tako da su rashodi obino vei od prihoda za 700 000 florins, a zbog ratne tete uvijek se moglo
oekivati da e biti ostvareni prihodi manji od uobiajenih.
Velike tete u Vojnoj Hrvatskoj nastaju, prema njegovu miljenju, zbog
sukoba vojnih i civilnih vlasti. On iznosi ocjenu da generalni intendant nastoji upravljati Ilirskim pokrajinama bez autoriteta generalnog guvernera.
Leclerc nije propustio naglasiti spremnost krajinika za rat protiv Turskog Carstva:
Si la circonstance exigeait qu'on employt les Croates contre les Turcs,
on peut compter sud un grand effort de leur part, aussi bien que sur leur
fidlit. (Ako bi prilika zahtijevala da se Hrvate upotrijebi protiv Turaka,
moe se raunati na velik napor s njihove strane, a isto tako i na njihovu odanost.)
Meutim, Leclerc nije bio jedini ije miljenje se oekivalo.
U januaru 1810. slijedila mu je misija barona de Cessaca, takoer sa
zadatkom podrobnog obavjetavanja o krajikim regimentama. Ovaj put
maral Marmont se osjetio uvrijeenim, to nije ni krio u pismu koje je
uputio ministru rata 20. januara. Smatrao je da je dotadanjim izvjetajima
iscrpio materiju, a ako to nije uinio, budui da je krajiko pitanje smatrao vrlo vanim, bio je spreman doi u Pariz radi potrebnih razjanjenja.23
Kako takav poziv nije uslijedio, mogue je da je odluio predloiti da u
Pariz bude upueno cijelo jedno izaslanstvo Ilirskih pokrajina u kojemu e
razmjerno vrlo brojno biti uvrteni zastupnici krajikih regimenti, tj. ljudi
koji e znati obrazloiti potrebu odranja krajikog ureenja. Kako je taj
prijedlog ubrzo prihvaen u sredinjim dravnim tijelima, a odobrio ga je
i car, donekle su utiane naelne rasprave o budunosti vojnokrajikog
sistema.
U to vrijeme sve uestalije postaje pisanje spomenica i izvjetaja u
krajikom drutvu.
Francuska uprava u krajikim regimentama poela je dosta nesreeno
i zbog razloga koji nisu bili u vezi s gubitkom dokumentacije i odlaskom
upravnog osoblja. U poetku nitko nije smatrao da krajika uprava mora
biti povezana u jedinstvenu cjelinu, koje je nestalo odvajanjem prekosavskog prostora od zagrebakog sredita, tako da je svaka regimenta vodila
svoje poslove na nain koji je nalazila najprikladnijim u novostvorenim
odnosima. Marmontovi prijedlozi u spomenici od 22. decembra 1809. sasvim
rubno bili su u vezi s tekoama takva stanja.
Prirodu brojnih tekoa u tokovima reorganizacije najbre su shvatili
neki iskusniji oficiri. Najodvaniji meu njima predlagali su koje mjere
treba poduzeti da bi se ouvalo jedinstvo krajikog ureenja.
Iscrpniji prijedlog s tim u vezi sainio je colonel-major Petczinger
19. januara 1810, predlaui prije svega da se na razini brigada obnove dunosti ratnih komesara s njihovim irokim ovlastima, koje su bile vrlo vane
za ouvanje jedinstva u krajikom ureenju i za njegovo to je mogue bolje
djelovanje.24
Tri dana kasnije, 22. januara, u biti isti prijedlog, s opirnim obrazloenjem, general Delzons upuuje maralu Marmontu. Njegovo je miljenje
bilo da bi jedan ratni komesar svoje sjedite trebao imati u Karlovcu, a
druga trojica u prijanjim sreditima krajikih brigada. Upozoravajui da

su pod habsburkom vlau ratni komesari nadzirali regimente u upravnim
poslovima, u koritenju fondova i materijala, u izdacima, u odijevanju, u
naoruanju, da su nadzirali stanovnitvo i njegove prihode i brinuli se za
potivanje krajikih pravila, general Delzons je bio izriit da Vojna Hrvatska nee moi biti organizirana bez njihova udjela, tj. da je njihov znaaj u novim uvjetima porastao. Budui da je u Karlovcu bio ostao jedan
brigadni ratni komesar, Moser, koji je u prijelaznom razdoblju radio poslove evakuacije, Delzons je predlagao da mu bude ponueno da nastavi raditi
svoj posao, kao i da u njega uvede druge osobe, kojima bi takoer mogao
biti ponuen.25
Rije je oigledno o prijedlogu razliitu od Marmontova u spomenici
od 22. decembra 1809, ali jo uvijek krajnje neodreenu u usporedbi s rjeenjem oblikovanim u potonjoj Centralnoj direkciji Vojne Hrvatske. Delzonsu je bliska ustanova ratnog komesara jer je u njoj nalazio brojne slinosti s ustanovom vojnog intendanta u francuskoj vojsci. Iskustvo ustanove
Generalne komande mu je u to vrijeme jo uvijek strano, kao to je strano
i maralu Marmontu, koji od svog dolaska u Ilirske pokrajine ponavlja da
je krajika ustanova remek-djelo upravnog umijea u svim svojim dijelovima, koje ne bi smjelo biti ugroeno nikakvim nepromiljenim promjenama. Taj stav oigledno je upotrebljavao u sasvim odreenu, ogranienu
znaenju.
U svom naelnom stavu Marmont je najvei ustupak uinio u pitanju
financijskog poslovanja. Osnovao je une commission d'inspection s ovlatenjem da dva puta godinje pregleda raune regimenti, ali i obavezao regimentske raunovoe da svakih petnaest dana izvjetavaju glavnog dravnog poreznika, dakle nevojnu linost, o svom poslovanju.26 Marmont nije
imao izbora, ba zbog toga to prihodi Vojne Hrvatske ni izdaleka nisu
dostajali za pokrie trokova u njoj.
Takvo rjeenje nije imalo budunost. U prvim mjesecima 1810. godine
u vojnim vrhovima u Ilirskim pokrajinama nastavlja se rasprava o pitanjima objedinjavanja uprave regimentama. Meu razliitim, manje ili vie
fragmentarnim miljenjima, izdvaja se prijedlog koji je na Marmontov
zahtjev izradio Delzons, linost koja je u to doba u vrlo kratkom vremenu
utisnula jak lini peat zbivanjima u Vojnoj Hrvatskoj.27 Njegov prijedlog
bio je u vezi s pitanjima upravljanja regimentama, glavnog nadzornitva i
ureenja glavnog taba krajike divizije. Ve na poetku svoga spisa odluno se suprotstavlja mijeanju nadlenosti vojnih i civilnih vlasti. Uvjeren
je da su vojnim propisima predviene dovoljne mjere protiv svih vrsta
nepravilnosti, da je nadzor osiguran u linostima uvaenih oficira, ime su
zatieni vladini interesi. Budui da civilne vlasti ne poznaju isto vojne
poslove, pitanje je koliko njihov nadzor uope moe biti djelotvoran. Dapae, ako se jednoga generala-nadzornika podvrgava nekoj civilnoj vlasti,
neovisno o zvanju i poloaju, nepotrebno ga se vrijea. ak nisu ni poznati
primjeri da je car ikada ovlastio nekog prefekta da ispita poslovanje neke
regimente. Ako je i bilo sluajeva pronevjera u regimentama, ustanovljenih
nadzorom, car je uvijek imenovao vojnu komisiju da ih ispita.
Delzons je bio takoer uvjeren da u krajikim regimentama i ne moe
biti veih upravnih tekoa ako pukovnik dobro radi svoj posao. Nadzor je
osiguran i kroz brigadu i kroz diviziju, kao i kroz glavno nadzornitvo. Duboko je opravdana njegova opaska da postoji mnotvo naina da se sazna
to se deava u regimentama. Njegov je zakljuak u obliku pitanja. Ako se

nema povjerenja u glavni nadzor, kako e ga biti u nadzor civilnih vlasti kad
jedva da su i poznati sluajevi pronevjera koje je poinio neki general, dok
ih je mnotvo koje ine civilne vlasti.
Na isti nain u ovom spisu on je bio protiv bilo kakve nadreenosti
glavnog komesara pravde glavnom auditoru jer se vojna i civilna legislativa
suvie razlikuju, a u sluajevima u kojima je to potrebno, kao to su to
kriminalne parnice, osiguran je priziv karlovakog suda.
Delzonsovo suprotstavljanje vojnih vlasti civilnima, njegovo pretpostavljanje prvih drugima i sa stanovita djelotvornosti i sa stanovita moralnosti ne ostavlja mjesta dvojbama o njegovu svjetonazoru, kao i o svjetonazoru velikog dijela oficira u francuskoj armiji, posebno onih koji su
proli revolucionarni purgatorij. U tome je jo jedno izvorite mogue
stabilnosti krajikog ureenja pod francuskom upravom. Ako je u francuskoj vojsci ve prevladavalo uvjerenje o potrebi njegova odranja, ono je
sasvim sigurno iskljuivalo bilo kakve civilne ovlasti u njemu, potpuno neovisno o tome da li je to bio sluaj ili nije pod habsburkom vlau.
Inae neumorni general Delzons sredinom aprila 1810. godine potpuno
je zasien poslovima krajike uprave. Prepiska s regimentama toliko mu
je sloena, budui da se ralanjuje u mnotvu pojedinosti, da mu je nemogue udovoljiti svim potrebama. Obaveze prema krajikim regimentama
toliko se razlikuju od obaveza prema francuskima da se morao posvetiti
vrlo podrobnom upoznavanju sluajeva koje treba rjeavati, to mu je oduzimalo dragocjeno vrijeme, nuno za ostale njegove poslove. to je vrijeme
vie prolazilo, ee se jednostavno suglaavao s prijedlozima podreenih
krajikih vlasti, a tome je neizbjena posljedica bila umnoavanje sluajeva
proturjeja u odlukama, odnosno slabljenje jedinstva uprave u krajikim
regimentama.
U pismu koje je Delzons uputio Marmontu 19. aprila 1810. jedini izlaz
vidi se u stvaranju jednog Etat major de division, zaduena za pitanja
krajikog zakonodavstva te pravila organizacije i uprave u regimentama,
koji bi prepisku s njima poduzetnije vodio i s vie sigurnosti izbjegavao
pogrene odluke i pogrena tumaenja pravila, ime bi se konano uspostavio bolji red u Vojnoj Hrvatskoj.28 U istom pismu predlae utemeljenje
krajikog arhiva u Karlovcu, koji bi bio u neposrednoj vezi sa spomenutim
tijelom.
Zapovjednitvo toga Etat-major, prema Delzonsovu miljenju, bilo bi
povjereno jednom pukovniku, a pomonika mjesta kapetanima i porunicima. Oni su trebali znati francuski, njemaki i talijanski jezik. Ilirski
jezik Delzons ne spominje.
U njegovu prijedlogu istovremeno se smatra potrebnim stvoriti i Conseil d'administration gnral, u kojem bi bili zapovijedajui general, naelnik Glavnog taba, komesar nadzornik i glavni auditor, dok bi pomonik
komesara Karlovake brigade bio sekretar bez prava glasa. U toku godine
dana ovaj Conseil morao bi prikupiti sve zakone i pravila koji su na snazi
u krajikim regimentama, raspraviti o njima i predloiti generalnom guverneru to je u njima neophodno promijeniti. U parikim raspravama prije
i poslije dolaska krajikih izaslanika u zastupstvu Ilirskih pokrajina naroito velike bile su nedoumice u vezi sa sudstvom u Vojnoj Hrvatskoj. Njegovo ureenje bilo je u sutinskom raskoraku s pravnom svijeu i s pravnim sistemom koji su se razvili u Francuskoj poslije revolucije, a posebno
u Prvom carstvu, tako da osporavatelji krajikog ureenja nisu tedjeli

marala Marmonta, koji je predlagao da se ni u pravosuu nita ne mijenja.
Treilhard, predsjednik Zakonodavnog odsjeka u Ministarstvu financija, ne
bez zluradosti pie 26. aprila 1810. da u Marmontovim prijedlozima u vezi
s pravosuem ima proturjeja, a njegov ministar, kojemu je to pismo bilo
upueno, ne proputa proslijediti ga u kopiji maralu Marmontu.29 Slinih
sluajeva nije bilo malo.
tota to se prigovaralo maralu Marmontu u vezi s Vojnom Hrvatskom bilo je posljedica dvojne podreenosti tog prostora i Ministarstvu rata
i Ministarstvu financija. Njihovo meusobno obavjetavanje i usklaivanje
odluka bili su dosta loi. Suvie su ovisili o Napolonovu posredovanju jer
mu se svaki ministar morao obraati sa svojim predmetima.
Podreeni u ministarstvima takoer esto nisu imali potrebnog uvida u
tok poslova za koje su i sami djelomino snosili odgovornost. Birokratski
mentaliteti uveliko su bili ovladali francuskom dravnom upravom.
Svjedoi o tome i pismo neitko potpisanog generala iz Ministarstva
rata generalu Trivionu, inspecteur en chef aux revues, od 22. maja 1810.30
Pismo svjedoi, uz ostalo, o posvemanjem generalovu nesnalaenju u izukrtanim tokovima odluivanja o poslovima Vojne Hrvatske.
Otvorena pitanja ureenja uprave u Vojnoj Hrvatskoj maral Marmont
rijeio je svojom Odlukom... (Arrt du marchal Marmont rglant l'administration des rgiments croates) od 2. juna 1810.31 Iako je ureenje Vojne
Hrvatske bilo najspornije u Ilirskim pokrajinama, a pitanje njezine sudbine otvoreno de jure do proljea 1811. godine, spomenutom odlukom ono
je de facto ranije regulirano nego bilo koje drugo. Marmont je nesumnjivo
umio osigurati prvenstvo onome to je smatrao vanijim, a cijeli sadraj
ovog dokumenta svjedoi koliko je proglaeno rjeenje njegovo.
U uvodnom dijelu, kao to je bilo uobiajeno, obrazlae se Odluku...:
Voulant fixer un mode uniforme d' administration et de comptabilit des
rgiments croates, qui, s'appliquant leur organisation particulire, puisse en
mme temps ressortir d'un centre commun, complter cette organisation et mettre
en activit cette question qui avait t ajourne jusqu'ici et qui est ncessaire
un bon service, runir tous les documents qui manquent encore sur le rgime
de ces corps, enfin modifier notre arrt du 4 avril, en le fondant avec les dispositions prescrites et prescrire pour les mettre d'accord et prsenter dans un
seul et mme arrt l'ensemble de celle que le bien du service commande...
(Htijui urediti jedinstven nain uprave i raunovodstva hrvatskih regimenti,
koji, primjenjujui se na njihovu posebnu organizaciju moe proizlaziti iz jedinstvenog sredita, (htijui) dopuniti ovu organizaciju i otvoriti pitanje koje je dosad
bilo odloeno o nainu koji je potreban za dobru slubu, (htijui) skupiti dokumente koji jo nedostaju o ureenju ovih jedinica, konano ispraviti nau odluku
od 4. aprila, zasnivajui ju na propisanim odredbama te onima koje treba propisati da bi (organizacija) bila usklaena i izraena u jednoj i istoj odluci kao
cjelina onoga to dobro slube nalae ...)
Dakle, u sreditu su un mode uniforme d'administration (jedinstven
nain uprave) i un centre commun (jedinstveno sredite). U ovom dijelu
spominje se i prethodna odluka od 4. aprila 1810, koju nije bilo mogue
pronai u arhivskoj grai, a koju nijedan istraiva nije ni koristio, tako
da njezin sadraj moemo samo pretpostavljati.
Prema ovoj odluci krajike regimente upravo su podloene Glavnom
nadzoru (Inspection gnrale), Centralnoj direkciji (Direction centrale),
nadzornicima posebnih uprava (ume, kordonske carinarnice, javni radovi

i lazareti), nadzorniku pravosua i nadzorniku kola (1,1).
Glavni nadzor vri se jedanput godinje, uvijek u septembru (11,2),
izuzetno je iscrpan i obuhvaa ova pitanja:
1 De connatre la tenue, la discipline et l'instruction de chaque rgiment;
2 De s'assurer de l'effectif des bataillons de campagne des rgiments;
3 De faire former l'tat des emplois vacants;
4 D'examiner les hommes, de connatre leur ge et leur capacit physique;
5 De dsigner ceux incapables de servir et proposer pour la rforme;
6 D'examiner les recrues en remplacement et de n'admettre que ceux en
tat de faire le service;
7 D'inspecter les armes sur le terrain;
8 D'inspecter l'habillement et l'quipement, d'ordonner le remplacement,
une poque dtermine, de ceux de ces objets la charge du soldat;
9 De s'assurer sur le terrain de l'instruction des officiers, sous-officiers et
soldats;
10 De rdiger des notes sur la moralit et la capacit des officiers;
11 Enfin, de proposer pour la retraite les officiers et sous-officiers qui en
seront susceptibles. (II, 6)
(1 Upoznati dranje, disciplinu i obuenost svake regimente;
2 Uvjeriti se u efektivno stanje bojnih bataljona regimenti;
3 Napraviti pregled upranjenih mjesta;
4 Provjeriti ljude, saznati njihovu ivotnu dob i njihovu fiziku sposobnost;
5 Odrediti one koji su nesposobni sluiti i predloiti za otpust;
6 Provjeriti novake za zamjenu i prihvatiti samo one koji su u stanju sluiti;
7 Provjeriti oruje na terenu;
8 Provjeriti odjeu i opremu, narediti zamjenu predmeta na troak vojnika
za odreeno razdoblje;
9 Uvjeriti se na terenu u obuenost oficira, podoficira i vojnika;
10 Napisati ocjene o moralnosti i sposobnostima oficira;
11 Konano, predloiti za mirovinu oficire i podoficire koji su joj podloni.)
Inae, glavni nadzornik ostvaruje potpun uvid u rad uprave, pravosua
i raunovodstva u krajikim regimentama (II, 7, 9, 11).
Sredinja ustanova krajike uprave je Centralna direkcija. Iako je pod
zapovjeu du gnral commandant Karlstadt, ubrzo je postala nenadomjestiva u obavljanju upravnih paslova. Jedna je njezina obaveza bila
stalno pratiti raunovodstvene poslove u regimentama, a druga prenositi
odluke zapovijedajueg generala (III, 13).
Predsjedao joj je jedan vii oficir, u inu colonel ili colonel-major,
a sainjavali su ju ilirski ratni komesar na dunosti inspecteur aux revues
i glavni auditor (auditeur en chef) (III, 14). U njezinu radu, prema potrebi, sudjelovali su glavni inenjer, rukovodilac zdravstva, nadzornici kordonskih carina, uma i kola sa savjetodavnim glasom, a njihovo miljenje
uvijek je moralo posebno biti upisano u zapisnik (III, 26).
Njezin je zadatak bio svakog 15. u mjesecu podnijeti zapovijedajuem
generalu izvjetaj o prihodima i rashodima svake regimente tokom proteklog mjeseca, predraun rashoda sljedeeg mjeseca, kao i predraun moguih izvanrednih rashoda (III, 27). Njezina je obaveza takoer bila skupiti
dokumente o krajikom ureenju pod habsburkom vlau (III, 30).
umsko bogatstvo Vojne Hrvatske bilo je na velikoj cijeni u Ilirskim
pokrajinama, to je i bio razlog stvaranju posebne umske uprave (Administration des forts) s jednim uvarom uma (conservateur des forts)
na elu, koji je podreen Glavnoj upravi uma Ilirije (Direction gnrale

des forts d'Illyrie) (IV, 34)! Dakle, civilnoj vlasti. U svakoj regimenti njemu
je bilo podreeno osoblje koje je bilo namjeteno u skladu s propisima u
Ilirskim pokrajinama (Rglement gnral sur les forts d'Illyrie) (IV, 35).
Opis djelokruga rada osoblja u umskoj upravi najbolje svjedoi o vanosti
umskog bogatstva u krajikom prostoru za francuske vlasti u Ilirskim pokrajinama:
Les employs forestiers seront tenus de classer les bois, de dterminer les
coupes, les rserves, de dsigner les portions de bois consacres annuellement aux
distributions prescrites par les rglements, enfin de l'adjudication, d'aprs les
formes tablies ou tablir, des coupes annuelles ordonnes par la direction gn
iale des forts. (IV, 36)
(umarski slubenici bit e zadueni klasirati drvee, odrediti drvee za
sjeu, rezerve, obiljeiti koliine drvea koje su propisima predviene za godinje
raspodjele, konano, za licitacije godinjih sjea koje odobrava Glavna uprava
uma prema utvrenim formama ili prema formama koje treba utvrditi.)
Oigledno su pitanja koritenja umskog bogatstva bila suvie vana
sredinjim francuskim vlastima da bi se suglasile s bilo kakvom posebnom
politikom u umarstvu u Vojnoj Hrvatskoj. Inae su pitanja privrednog
razvoja krajikog prostora, koja bi bila u ovlasti krajikih ustanova, krajnje zanemarena u ovom dokumentu. Kao da se polazilo od pretpostavke
da krajiko drutvo nema snage za bilo kakvu vlastitu razvoju politiku.
U poglavlju o javnim radovima izrazito je pomaknuto teite na odravanje postojeih vojnih zgrada (VI, 43). U navedenom lanu rije je iskljuivo o rparations koje e se izvoditi pod nadzorom jednog oficira u
svakoj regimenti, s inenjerskim ovlastima, kojem e biti podreen potreban broj podoficira. Za taj posao dobivat e poseban dodatak uz plau.
Istim lanom predvieni su i uvari zgrada, koje se trebalo birati meu
umirovljenim oficirima.
Upravnik Vojne kole u Karlovcu imenovan je nadzornikom kola u
Vojnoj Hrvatskoj, s obavezom da bude u vezi sa svim upraviteljima kola
i da izvjetava o svemu to je sa kolstvom u vezi (IX, 58). Tom odlukom
stvoren je poseban fond od 500 franaka namijenjen kupovini de livres
classiques za siromane ake (IX, 60).
U svakoj regimenti stvoreni su upravni savjeti u ijem sastavu su bili
pukovnik regimente kao predsjednik, colonel-major, zapovjednik prvog
bataljona, upravni kapetan i prvi raunovoa, s obavezom da brinu o prihodima i rashodima (XI, 64).
Izuzetna gustoa nadzora nad financijskim poslovanjem u krajikim
regimentama, ustanovljena ovom odlukom, znatnim dijelom posljedica je
Marmontova opreza zbog jo uvijek otvorenog pitanja budunosti krajikog
ureenja. Doista su mogunosti novanih pronevjera bile nitavne. Dodue,
time se prostor za zloupotrebe pomicao u drugim pravcima.
Inae, ova Odluka u sebi je duboko proturjena. S jedne strane, njome se krajiko drutvo izrazito zatvara, ak i vie nego to je to bio sluaj
pod habsburkom vlau, prije svega u vojnoupravnim poslovima. S druge
strane, krajiko se drutvo izrazito otvara u privrednim pitanjima izvan
tradicionalnog zadrunog gospodarstva. Marmont, prosvijeen ovjek, s iskustvom poodmakle evropske industrijske revolucije, nije imao iluzija o
budunosti zatvorene krajike privrede, kao ni o budunosti razvojne poli-
tike u Vojnoj Hrvatskoj koja ne bi bila dio razvojne politike u Ilirskim pokrajinama. U primjeni odredaba ove odluke ta proturjeja nisu odmah mogla doi do izraaja jer o razvojnoj politici u to vrijeme nije moglo biti ni
govora. Uoljivije je bilo dalje zatvaranje krajikog drutva.
Inae, Centralna direkcija dosta je mukotrpno poela ostvarivati svoje
zadatke jer je u pretrpanom Karlovcu bilo teko nai za nju prikladne prostorije. Jedina zgrada na koju se moglo raunati imala je suvie stanovnika
0 kojima se u raseljenju moralo brinuti.32
Takvih tegoba bilo je u izobilju u skuenim krajikim prilikama u Vojnoj Hrvatskoj. Ni ovaj primjer ne bi trebalo spominjati kada ne bi bio
toliko tipian za uvjete u kojima se zbivala upravna groznica o kojoj je
rije. Ovlatena tijela ravnala su bezbrojem sitnih uplata i isplata, u prostoru u kojem je novac uistinu bio rijetkost u obilju siromatva, u prostranom logoru koji je takvim mogao ostati samo pootrenim nadzorom.
Cijela ova upravna groznica, oliena u mnotvu spomenica, izvjetaja
1 mnotvu drugih pisanih izvora, koja uistinu nije bila bez ambicija kakve
samo moe imati nova vlast, nije okonana u junu 1810. Ona je bila jo
jaa u drugoj polovini godine, a njezino je teite bilo u Parizu. U to vrijeme u njemu je boravilo izaslanstvo Ilirskih pokrajina, ve spomenuto u
izlaganju koje je bar u svom krajikom dijelu posebno poglavlje ove
groznice.
PARIKO IZASLANSTVO ILIRSKIH POKRAJINA

I KRAJIKO PITANJE
Iako je izaslanstvo Ilirskih pokrajina, koje je bilo primljeno u Parizu 1810.

godine, esto spominjano u radovima u vezi s Napolonskim razdobljem u
junoslavenskoj povijesti, jo uvijek manjka ak i iscrpnija rekonstrukcija
kronologije zbivanja.1
Marmontovo pismo ministru rata od 14. januara 1810. godine, u kojem
generalni guverner predlae da jedno izaslanstvo Ilirskih pokrajina bude
primljeno u Parizu, nije moglo biti pronaeno. Poznato je iz ministrova
pisma Caru od 24. januara, koji ga navodi:
...et pour que je lui fisse connatre si V(otre) M(ajest) serait dans l'inten
tion de recevoir une dputation des provinces Illyriennes. (... i da bi ga obavijestio da li bi Vae velianstvo imalo namjeru primiti izaslanstvo Ilirskih pokrajina.)2
Da je Marmontov prijedlog bio iscrpniji, ministar bi ga takva sigurno
prenio Caru. On oigledno nije bio takav.
Napolon se nije odmah izjasnio, ali nije ni zaboravio takvu mogunost.
Iako ga Marmont nije pourivao, pozitivnu odluku donio je 26. marta.3
Izaslanstvo je brzo sastavljeno, budui da je Marmont uputio imena
njegovih lanova Clarkeu 18. maja.4 Meutim, dogovori o sastavu izaslanstva
nisu bili laki. Najmanje zbog velikih prometnih tekoa. Najvie zbog velike
suzdranosti niza uglednih pojedinaca, uvjetovane razliitim razlozima, da
krenu u Pariz.
Marmontu je bilo jako stalo, na primjer, da u sastavu izaslanstva bude
senjski biskup Jei. Katoliku crkvu u Hrvatskoj nije bilo ni malo jednostavno pridobiti na bilo kakvu prisniju suradnju s francuskim vlastima, a
Jei je u stanovitoj mjeri bio spreman suraivati. U Parizu je mogla biti
dragocjena njegova podrka u raspravama o krajikom pitanju, budui da
nije bio njegov protivnik.
Oekujui da e biti tekoa u dogovoru s Jeiem, Marmont je ovlastio generala Bacheluja da u vlastito ime o tome s njim razgovara. Biskup
nije odbio prijedlog, bio je sklon prihvatiti ga, unato poodmakloj dobi i
naruenu zdravlju, ali ga nije ni prihvatio, ispriavajui se visokim putnim
trokovima. U razgovoru je rekao da misli da ne bi mogli biti nii od 15 000
forinti en bon argent (dobrog novca), a on sam toliko novaca ne bi mogao skupiti ni kada bi prodao sve svoje pokustvo, sve to posjeduje. Jei
je oigledno htio to je mogue skuplje prodati svoju dragocjenu podrku
francuskim vlastima, procjenjujui da je sudjelovanje u izaslanstvu upravo
prilika da to unosno i uini. Bachelu je oigledno bio zateen takvim njego-
vim prtentions (zahtjevima), koje su toliko bile iznad onoga to je

Marmont dozvoljavao, da su morali prekinuti razgovor o tom pitanju.5
Marmontu se oigledno urilo da izaslanstvo to prije ode u Pariz da
bi moglo utjecati na tok rasprava o krajikom pitanju. Nema nikakva traga
bilo kakvu zahtjevu s parike strane da ono stigne u to je mogue kraem
vremenu.
Etat nominatif des membres de la dputation des provinces illyriennes, s
podacima o lanovima zastupstva, dostavljen je s propratnim pismom Clarkeu u
drugoj polovini maja.6 Marmont se u njemu ispriava to je zbog podjele zemlje
na vie pokrajina, zbog razlika u duhu i obiajima meu njezinim stanovnicima
u sastav izaslanstva uvrstio vei broj lanova (19!) nego to je elio i dodaje:
... et l'importance des rgiments croates m'a fait penser que je ne pouvais
me dispenser d'envoyer un dput pour chacun de ces rgiments. Enfin, j'ai cru
qu'en envoyant un officier par rgiment, Sa Majest et Votre Excellence auraient
les moyens de recueillir les renseignements qu'Elles pourraient dsirer sur chacun
d'eux.
(...a vanost hrvatskih regimenti nagnala me je na pomisao da ne bihmogao propustiti poslati jednog izaslanika za svaku od regimenti. Konano, vjerovao sam da e slanjem jednog oficira za svaku regimentu imati mogunost
skupiti obavijesti koje bi Ono moglo eljeti o svakoj od njih.)
Uvrtavajui est lanova izaslanstva iz Vojne Hrvatske, u nerazmjernu
mnotvu u usporedbi s brojem lanova iz bilo koje druge pokrajine i preporuajui ih kao sugovornike o krajikim pitanjima, Marmont doista nije
ostavljao mjesta dvojbi o najvanijem parikom poslu izaslanstva Ilirskih
pokrajina.
Ipak, bilo je i drugih razloga zato je Marmont poslao tako brojne krajinike. Shvatio je koliki je meu njima znaaj vladarskog kulta, a bilo mu
je takoer jasno da kult Napolona meu njima u mnogoem mora biti
razliit nego to je bio kult habsburkih vladara. Dok je francuski car bio
ratnik, kao to su i oni bili, habsburki vladari to ve due vrijeme nisu bili.
Malo je kada rijetko koji regimentski krajiki oficir bio u mogunosti biti
primljen na habsburkom dvoru, kao to e izabrani krajiki oficiri vie
puta biti u mogunosti na Napolonovu. Odlino poznajui njegovu sposobnost uivljavanja u naravi ratnika, Marmont je bez tekoa mogao
pretpostaviti Napolonov uinak na krajike oficire. Isto tako bilo mu je
stalo da budu zabljesnuti sjajem prijestolnice Francuskog Carstva, spram
kojeg je Be u to vrijeme ipak ostavljao mnogo skromniji dojam. Prema
spomenutom Etat nominatif... krajiki lanovi izaslanstva bili su: Slivarich, Mamula, Sirkovich, Savatovich, Chuich i Kottas. Sauvani popis oficira u krajikim regimentama iz 1811. godine omoguava da se neto pouzdanije sazna o identitetu ovih linosti u sluajevima kada je sporan.7
Samo dvojicu meu njima Marmont ukratko predstavlja. Oigledno je
samo njih poznavao. To su pukovnik Marko ljivari i komandant bataljona
Josif Mamula:
12 SLIVARICH dput da la Croatie militaire. Colonel du rgiment de
Lika, dont on peut tirer grand parti, homme de beaucoup de feu, beaucoup de
capacit et beaucoup de dvouement l'Empereur. Le rgiment qu'il commande
est dj comparer aux plus beaux rgiments de ligne.
13. M. MAMULA, dput de la Croatie militaire. Chef de bataillon au rgiment d'Ogulin, homme rempli d'honneur et de bravoure, dont j'ai lieu d'tre
trs-content. Il est neveu de l'vque grec, auquel je n'ai que des loges donner.
(12. SLIVARICH, izaslanik Vojne Hrvatske. Pukovnik Like regimente,

kojeg se moe jako iskoristiti, ovjek s mnogo oduevljenja, mnogo sposobnosti
i mnogo odanosti Caru. Regimenta s kojom zapovijeda ve je za usporedbu s
najboljim linijskim regimentama.
13. M. MAMULA, izaslanik Vojne Hrvatske. Komandant bataljona u Ogulinskoj regimenti, ovjek vrlo astan i hrabar, s kojim imam razloga biti vrlo
zadovoljan. Roak (neveu) je pravoslavnog vladike, kojeg mogu samo hvaliti.)
Slijedea su etvorica
qui m'ont t dsigns comme les plus dignes d'tre prsents S (a)
M(ajest) (Koji su mi imenovani kao najdostojniji da budu predstavljeni Vaem
velianstvu),
vjerojatno s Delzonsovom preporukom.
U to vrijeme u Vojnoj Hrvatskoj nema nikakva kapetana Sirkovicha.
U spomenutom popisu iz 1811. godine na elu 6. ete 2. bataljona 1. banske
regimente je Sivkovich, Paul, tj. Pavao ivkovi, za koga se u opasci kae
da je trs bon officier vrlo dobar oficir), to bi takoer mogla biti
potvrda da se radi o istoj osobi. Prema Marmontovoj biljeci, dodue, Sirkovich je kapetan u Otoakoj regimenti, ali uope nije iskljueno da je
on kao i brojni drugi krajiki oficiri upuen u 1811. godini na drugo mjesto.
Isto tako je nepoznat i kapetan Savatovich, ali je u sljedeoj godini
poznat komandant bataljona u Ogulinskoj regimenti Sajatovich, Pierre, tj.
Petar ajatovi, tako da je takoer vjerojatno da je upravo on kapetan u
Slunjskoj regimenti Savatovich.
Izvjestan je identitet Mihajla ujia i Antuna (Antonija?) Kotasa. Primljene podatke o izaslanstvu larke je proslijedio caru 29. maja.8 Uskoro
nakon toga u Pariz su poeli stizati prvi njegovi lanovi. Do 19. juna okupilo ih se devet, tj. izaslanici iz Trsta, Ljubljane, Beljaka i iz krajikih
regimenti.9 Budui da je predsjedavajui Calafati imao Marmontove preporuke za ministre financija i rata, posjetio ih je odmah poslije dolaska. Prvi
mu je neodreeno najavio sastanak (un jour), a drugi mu je rekao da ga
ponovo posjeti kada se u Parizu skupi cijelo izaslanstvo da bi uli vladareva
nareenja i dobili potrebne upute.10 Calafati je oigledno bio rashlaen parikim doekom. Ministri su se potpuno drugaije ponaali prema izaslanstvu nego generalni guverner, tj. ponaali su se prema njemu kao da
je njegova, ali ne i njihova stvar.
Nakon toga lanovima izaslanstva boravak u Parizu se oduio, postajui
sve nezgodniji i sve tee snoljiv. Krajikim oficirima ak se uinilo da su
prevareni jer su doli da bi bili predstavljeni caru, a ne da bi u dugakom
nizu dana oekivali da se neto dogodi. Kako nisu mogli razumjeti razloge
takva odnosa prema sebi, gubili su se u pretpostavkama, a veina njih mogla im je jo vie kvariti raspoloenje.11
Spomenutim tjeskobama pridruile su se nita manje neprijatne tekoe novane naravi. Svakome od njih Marmont je bio dodijelio 4 000 fr. za
putne trokove, od ega im je polovica iznosa isplaena u Trstu. Taj novac
nije dostajao za potrebe njihova produenog boravka u Parizu. Potpuno su
bili osiromaili, tako da su se jedva i mogli kretati gradom. U raznim prilikama doista su se morali osjeati bijedno. Titila ih je i odvojenost od
porodica i od regimenti. Svoje jedinice napustili su u vrijeme kada je Marmont poeo u njima uvoditi razliite novine, koje su ih se i te kako ticale.
Odlukom od 22. maja krajike regimente pretvorene su u lovake regimente, s oznakama od prve do este.12
U spomenutom pismu ljivari je obavijestio Marmonta da je kupio
brojnu opremu, koja je po novim obrascima bila propisana za oficirski kadar, ali je imao velikih tekoa s francuskom carinom zbog velikih nameta
kojima ju je opteretila. Krajike oficire veoma je udilo da se tako teko
dolazi do vojne opreme za obranu Carstva u njegovim vlastitim granicama.
Kada je strpljenje izdalo krajiki dio izaslanstva, ljivari se obratio
ministru rata, vjerojatno 11. jula 1810, s molbom da pomogne otklanjanju
tekoa u vezi s kupovinom opreme, nadoknadom trokova boravka i primanjem kod Napolona. Ministar ga je primio 21. jula i nakon toga tok
dogaaja je ubrzan.13
ljivarieva molba tome je bila sasvim sporedan razlog.
Sukob izmeu Marmonta i Dauchyja, koji je potresao upravu Ilirskih
pokrajina od samog poetka njihova postojanja, priveden je kraju u julu
1810. godine Dauchyjevim opozivom. Njegov nasljednik Belleville doputovao
je u Ljubljanu 23. jula, a Dauchy je otiao iz nje 26. jula, nakon primopredaje dunosti. Prije odlaska iz Ljubljane najavio se ministru rata sa eljom
da ga obavijesti to se sve prema njegovu miljenju moglo napraviti u Ilirskim pokrajinama, to je bilo pripremljeno za Vojnu Hrvatsku, a to je u
njoj ve isplaeno za prvih est mjeseci.14 Oigledno je htio dokazati da o
razmjernoj redovitosti isplata u Vojnoj Hrvatskoj ne bi moglo biti ni govora, da se i on o njima nije brinuo, tj. oigledno je htio opovrgnuti Marmontove optube kao neutemeljene. Dauchy je bio vrlo uvrijeen i nema
sumnje da se i dalje htio svetiti.
Razrjeenje sluaja Marmont-Dauchy u julu 1810. godine svjedoilo je
da je u parikim sreditima vlasti sazrelo uvjerenje da otvorena pitanja
budunosti Ilirskih pokrajina to prije treba rijeiti. Ba u to vrijeme, 26.
jula, car s prijekorom trai od Gaudina, ministra financija, da ga podrobno
obavijesti o izaslanstvu Ilirskih pokrajina jer su one u njegovoj nadlenosti.
Zanimala su ga ovlatenja izaslanika, to su doli uiniti, tko ih je imenovao,
to ele, na koncu, to je svaka od pojedinih linosti u izaslanstvu.15 Dva
dana kasnije, 28. jula, Clarke je uputio caru izvjetaj u vezi s izaslanstvom,
u kojem se kae:
La dputation est depuis assez longtemps Paris et elle attend avec un
respectueux empressement le moment o elle aura l'honeur d'tre admise suprs
de Votre Majest.16
U istom pismu Clarke moli cara da ga izvijesti kada e primiti izaslanstvo. Takvu vrstu ministarske brige Napolon nije mogao podnijeti bez
otrog prijekora:
... les dputs des provinces illyriennes ont perdu un mois Paris par votre
faute. Si vous m'aviez envoy, au moment de leur arrive, les notes que je reois
aujourd'hui, j'aurais su leur existence Paris, et j'aurais donn des ordres.17
Otvoreno je pitanje da li je car uistinu bio neobavijeten o dolasku
izaslanstva Ilirskih pokrajina. U spomenutom pismu od 31. jula on u pojedinostima razrauje radne i protokolarne obaveze izaslanstva tokom njegova
daljeg boravka u Parizu. Izaslanstvo e biti objedinjeno pod predsjedanjem
generala Androssyja, dobrog poznavaoca Habsburke monarhije i Osman-
skog carstva, u Mali Savjet, koji e se dalje dijeliti u tri odsjeka: 1. rat i
mornarica, 2. zakonodavstvo, unutranji poslovi i pravda i 3. financije i
blagajna. Izaslanici e raspraviti, pored ostalog, pitanja u vezi s vojnim divizijama, artiljerijom, inenjerijom, naoruavanjem obala, krajikim regimentama, andarmerijom, regrutacijom kako se provodila i kako bi se
trebala provoditi.
Naroito mu je bilo stalo da izaslanstvo posjeti sve ministre, sve velikodostojnike i sve velike oficire krune pojedinano prije nego to e mu biti
predstavljeno, a on e ih primiti sjedei na prijestolju.
General Androssy je obavijeten 2. augusta pismom ministra rata o
vladarevoj odluci da predsjeda Malom savjetu, kao i o pitanjima o kojima
treba raspravljati.18 Clarke ga je takoer obavijestio da je ovlaten izabrati
predsjedavajue odsjeka, s tim to je on ve pozvao ministra financija da
poalje svog predstavnika koji bi prisustvovao sjednicama Malog savjeta u
vezi s pitanjima oporezivanja i promjenama koje bi u oporezivanju trebalo
ostvariti, kao i Velikog suca ministra pravde da poalje svog predstavnika za raspravu o organizaciji pravosua koja bi bila usklaena s organizacijom pravosua u Francuskom Carstvu.
Car je odluio da e izaslanici na kraju rada Malog savjeta imati pravo
iznijeti svoje poteice, koje mogu biti i osobne naravi, s tim to je Androssyjeva obaveza da mu ih proslijedi. S Napolonovim odlukama u vezi
s radom Malog savjeta priblino se vremenski podudara Marmontova molba
da se brigadnom generalu Plauzonneu odobri tromjeseno odsustvo, koje
je trebalo biti provedeno i u Parizu. Ministarstvo rata proslijedilo je caru
spis s tim u vezi 15. augusta.19
Uskoro nakon toga Marmont je krenuo u detaljan inspekcijski obilazak
Vojne Hrvatske, s namjerom da se zadri u svakoj kompaniji: ... ast mi
je upoznati Vau Ekscelenciju, Marmont pie Clarkeu 19. augusta, da prekosutra odlazim u Hrvatsku kako bih detaljno obiao hrvatske pukovnije,
etu po etu. Oduvijek sam smatrao da je ovaj obilazak nudan i ne sumnjam u to da nee uroditi najboljim rezultatima.20
Zapisnici rasprava u Malom savjetu nisu sauvani ili bar jo uvijek nisu
pronaeni. Na isti nain nepoznata su i sjeanja bilo kojeg uesnika u raspravama. Ipak, dostupan je niz rasutih izvora koji omoguavaju istraivanje.
Biskup Ricci, kranjski zastupnik, obavijestio je 22. augusta Marmonta
o zbivanjima u protekla tri tjedna. Napolon je u meuvremenu bio primio
izaslanstvo, a nekoliko dana nakon toga primanja na sastanku Malog savjeta kod generala Androssyja predstavljeni su mu Paris, predsjednik u
Kasacionom sudu i Amabert, generalni sekretar Ministarstva financija, kao
predsjedavajui odsjeka.
Sutina Androssyjeva izlaganja svodila se na stavove da je sudbina
Ilirije odluena, da e ona biti nova drava, dio Velikog carstva, a da e
njezino ureenje biti sasvim preraeno, tj. usklaeno sa sistemom Carstva.
Sljedea sjednica odrana je kod Parisa, koji je od prisutnih izaslanika
traio da mu izrade izvjetaje o pravosuu u Ilirskim pokrajinama.
Riccijevo pismo bilo je napisano nakon nove sjednice Malog savjeta,
ponovo odrane kod generala Androssyja, na kojoj je sasluan nacrt pravosudnog ureenja u cijeloj ilirskoj dravi. Napisao ga je Paris, a sadravao je ne samo osnovna naela nego i mnotvo pojedinosti, sve do postupka imenovanja. Njime se ukidalo sve vlastelinske ovlasti u pravosuu,
ali i itav sistem Vojne Hrvatske. Njime se predlagalo stvaranje 14 prvostepenih sudova, od kojih bi karlovaki i senjski obuhvatili krajiko podruje, zatim Prizivnog suda sa 20 sudaca u Ljubljani, isto kao i Kasacionog s
predsjednikom i 6 savjetnika. Njime se takoer predlagalo osnivanje trgovakih sudova u svim lukama, Karlovcu i Ljubljani.
Kada se od lanova izaslanstva trailo primjedbe na predloeni nacrt,
krajiki zastupnici ih nisu imali. ula su se miljenja da bi se trebalo biti
obzirniji prema vlastelinskim pravima u pravosuu zbog moguih posljedica njihova naglog ukidanja, da su suvie ograniena primanja sudaca, a
dalmatinski izaslanici nisu se zadovoljavali rjeenjem pitanja priziva.
Oigledno uzbuen zbog sadraja Parisova nacrta, Ricci nije propustio
obavijestiti Marmonta da su prethodne nedjelje bili pozvani na misu u carskoj kapeli u Saint Cloudu, nakon koje je ministar rata svakoga pojedinano
predstavio caru. Taj ministar osigurao je da se svakom lanu izaslanstva
odobri daljih 2 000 franaka za pokrie trokova boravka, kojem se u tom
trenutku nije mogao predvidjeti kraj.21 Marmont je trenutano reagirao na
Riccijevo pismo, obraajui se vrhovnom sucu-ministru pravde iz Karlovca,
3. septembra, a vjerojatno istog dana i ministru financija.22 Iako Parisov
nacrt pretpostavlja duboke promjene u Ilirskim pokrajinama u cijelosti,
Marmont svoje prigovore ograniava iskljuivo na Vojnu Hrvatsku:
Ako bi se ovaj nacrt prihvatio, sruio bi sav sudski sistem u Vojnoj Hrvatskoj; ova promjena, kao i sve koje bi mogle uslijediti u organizaciji ovoga dijela
Ilirskih provincija, imala bi najozbiljnije posljedice. Zato ne gubei trena upuujem Vaoj Ekselenciji primjedbe koje proizlaze iz same naravi stvari.
Ustrojstvo Vojne Hrvatske pravo je remek-djelo u svim svojim dijelovima.
Ne mogu se nahvaliti snagom i valjanou institucija koje ga ine. Ovo je sigurno
jedna od najljepih stvari koju su dananji ljudi stvorili i zaista bi bila teta
da je se uniti iz neznanja. Svi su dijelovi usklaeni. Ratni poslovi, administracija
pravda itd. tvore cjelinu koju bi najmanja promjena unitila. U ovom je sistemu
sve usmjereno redu, jer ga je bilo vrlo teko uspostaviti meu buntovnikim i
upravljanju nepodlonim stanovnitvom, jer je red bio temelj svih ostalih institucija. Zato je najprije bila potrebna vojna vlast i ona je morala nastaviti upravljati ovim narodom, budui da je bio siromaan i nije mogao davati novaca, najbolji dio to se iz njega izvlaio bilo je dobiti najvei mogui broj vojnika, a zato
ga je trebalo u najveoj mjeri nadahnuti vojnikim duhom.
Dalje Marmontovo razmatranje pojedinosti u pravosudnom ureenju
krajikog sistema sasvim je u sjeni uvodnog panegirika, koji se ponavlja u
zavrnom dijelu pisma emocionalno jo jaim, opisno jo ivljim prikazom:
Hrvatsku se ne smije smatrati provincijom ve logorom... Ovo je tatarska
horda koja umjesto da ivi pod atorima, ivi u kolibama, koja umjesto da ivi
iskljuivo od stoarstva, ivi od poljskih i stoarskih proizvoda. Ali ovo je organizirana, disciplinirana, sretna horda to ubrzano kroi prema civilizaciji... i
koja istovremeno prua Caru uz pomo od milijun pet stotina tisua franaka
lijepu, hrabru, obuenu, odjevenu armiju uvijek spremnu za pokret...
Nisu to jedini dokazi u prilog krajikom ureenju u pismu vrhovnom
sucu i ministru financija zbog mogueg gubitka onog to je izvor glavnog
bogatstva Ilirskih provincija!
Isto tako trenutano Marmont je reagirao pismom ministru rata na
obavijesti, koje vjerojatno potjeu od Riccija, o sadraju razgovora lanova
izaslanstva u toku primanja kod cara.23 Sadraj pisma iskljuivo se odnosi
KRAJIKI PUKI LIKOVI
Morlak (Prema B. Hacquetu. Rijetkosti NSB

Zagreb)
Lianin (Prema B. Hacquetu.

Rijetkosti NSB Zagreb)
Lianka (Prema B. Hacquetu. Rijetkosti NSB

Zagreb)
Hrvat (Prema B. Hacquetu.

Raani (Prema B. Hacquetu.

Uskokinja (Prema B. Hacquetu.

Djevojka iz Slunjske regimente (Zbirka Mile

Vitorovia)
ena iz Slunj ske regimente (Zbirka

Mile Vitorovia)
Mukarac iz Slunj ske regimente (Zbirka

Mile Vitorovia)
KRAJINICI U FRANCUSKIM
UNIFORMAMA
(Zbirka Claude Magnan, Romans)
PLEMII, SVEENICI,
GRAANI
Nadvojvoda Karl (Arhiv Hrvatske Zagreb)
Klemens Lothar Wenzel Metternich (Arhiv

Hrvatske Zagreb)
Ignaz Gyulai (Arhiv Hrvatske Zagreb)
Teodor Milutinovic (Arhiv Hrvatske Zagreb)
Grb Ignaza grofa Gvulaija (Povijesni muzej

Hrvatske Zagreb)
Grb Vinka baruna Kneevia (Povijesni muzej

Hrvatske Zagreb)
Grb Pavla baruna Radivojevia (Povijesni

muzej Hrvatske Zagreb)
Maksimilijan Vrhovac (Povijesni muzej

Hrvatske Zagreb)
Ivan Jei (Arhiv Hrvatske Zagreb)
Pravoslavni svetenik i njegova ena (Prema B. Hacquetu. Rijetkosti NSB Zagreb)
Gospiki inenjer Pavao Zduni (Povijesni

muzej Hrvatske Zagreb)
Karlovaka graanka Jelisava (Jea) Jaki

(oko 1810) (Povijesni muzej Hrvatske Zagreb)
Karlovaki graanin Danilo Jaki (oko 1810)

(Povijesni muzej Hrvatske Zagreb)
DVIJE KRAJIKE KARTE

(Kartografska zbirka NSB u Zagrebu)
Putevi u Slunjskoj regimenti poetkom 19. stoljea
na stavove o krajikim pitanjima. Krajiki oficiri su tokom primanja zatraili da francuska vlada nabavlja uniforme za krajike regimente, s tim da
se ukine davanje 12 forinti (Dienstkonstitutiv) i povea porez:
Mogu Vas uvjeriti, pie Marmont s tim u vezi Clarkeu, da nita ne bi bilo
nesretnije od ove odluke. Osim ako Njegovo Velianstvo ne bi dalo Hrvatima
odjeu, oslobodivi ih nameta od pet estina koji ih sada pogaa, ovo bi oito
bilo u njihovu korist jer Hrvati nisu u stanju davati novac, ve samo svoje
proizvode. Prema tome nita ne bi bilo gore nego poveati porez.
... Oficiri su neznalice, rtvovali bi i ne slutei interese Cara i svoje zemlje
radi tatine da imaju urednije odjevene vojnike.
Sljedee sporno pitanje je bilo u vezi s francuskim, odnosno dalmatinskim oficirima u krajikim regimentama. Oficiri, lanovi izaslanstva,
nesumnjivo su izraavali rairenu elju krajinika zahtjevom da u njihovim
jedinicama bude vie francuskih oficira, ali da ne bude dalmatinskih.
Marmont je toga bio svjestan:
Da bismo Hrvatima priznali pravu vrijednost na koju su osjetljivi, valjalo
bi rasporediti prilian broj francuskih oficira da s njima zapovijedaju...
to se tie dalmatinskih oficira, shvaam da poslanici ne odobravaju povod
njihovog postavljanja, ali ono ima svoje razloge. Svrha mi je bila postaviti uz
francuske pukovnike koji ne znaju ilirski, sigurne mladie, pouzdane, portvovne,
inteligentne, koji e razumijevajui domai jezik moi izvjetavati o svemu to
se dogaa. Ve sam imao prilike pohvaliti se ovom mjerom. Osim toga, da ne bih
otetio interese Hrvata, umetnuo sam u organizaciju nova namjetenja koja san?
im dodijelio.
Osporio je opravdanost vladareve namjere da po jedan bataljon iz svake
regimente budu upueni u garnizonsku slubu u Napulj ili u Francusku
stavom da se trupe ovakve vrste moraju boriti i ostati kod kue, dodajui:
ako ih se ve eli udaljiti od kue, da bi bilo bolje uputiti ih na tromjeseno logorovanje u zemlji...
to se tie vladareve namjere da krajinike uputi ratovati u panjolsku, Marmont je ponovo izdvojio svoje miljenje:
... nemam to odgovoriti jer vojnici moraju ratovati onamo gdje ih se
poalje. Meutim, potrebno je napomenuti da bi u poetku bilo loe upotrijebiti
ih u pohodu koji su im Austrijanci punih osamnaest mjeseci prikazivali u najcrnjim bojama, i da e korist koju e Njegovo Velianstvo izvui od Hrvata u budunosti za svoju slubu mnogo ovisiti o nainu na koji e ih po prvi put upotrijebiti u ratu.
Dakle, umjesto da bude u sporu samo s parikim mudrijaima, Marmont je morao estoko opovri i svoje krajike oficire, ljude na koje je u
najveoj mjeri raunao, a morao je dovesti u pitanje i vladareve namjere.
Krajiko pitanje, im je otvoreno, nuno se ispoljilo u mnotvu kontroverzi
u kojima je bilo vrlo teko usklaivati razliite interese i stavove. injenica je da je Marmont bio od poetka jedan od malobrojnih, ako ne i jedini,
koji je to shvatio. Otuda njegovo naelo conserver, otuda njegove mjestimice uistinu neumjerene pohvale krajikom ureenju. Kao da je u to vrijeme opsesivno zaokupljen odlunou da sauva krajiku vojsku.
Zavravajui inspekcijski obilazak krajikih regimenti, Marmont se
obratio 9. septembra Napolonu:
14 Vojna Hrvatska I
209
Zadovoljan sam detaljnim obilaskom Vojne Hrvatske, imam razloga biti

zadovoljan raspoloenjem koje vlada meu ovim vojnikim narodom, koji dostojno
cijeni sreu to Vama pripada. Smatram da mogu uvjeriti Vae Velianstvo da
u ako se udostojite zadrati ovom narodu njegovo cjelokupno ustrojstvo u kojemu je sve predvieno i proraunato na najdivniji nain, koje je pravo remek-djelo u svakom pogledu, bilo za Vau slubu, bilo za mir u krajini, bilo za dobrobit ovoga stanovnitva i napredak civilizacije smatram da u u kratko vrijeme
obrazovati od njega vojsku dostojnu Vaeg Velianstva koja e se asno i slavno
boriti u redovima francuske armije.24
Mnotvo vijesti iz razliitih parikih izvora najavljivalo je u to vrijeme
u Ilirskim pokrajinama skoro ukidanje krajikog ureenja. Ni u najuoj
Marmontovoj okolini nije se vie oekivalo da e ga se sauvati. Svjedoi
o tome i pismo barona De Mriagea vjerojatno upueno ministru rata 24.
septembra iz Rijeke.25
De Mriage, pratei Marmonta u inspekcijskom obilasku Vojne Hrvatske, dijelei njegovo uvaavanje njezina vojnog ureenja i njezine vojne
snage, u pismu istie da je uvjeren da takva vojna sila moe biti predstraa francuskoj armiji i prema Orijentu i prema Sjevernoj Italiji jer je
uvijek spremna i za napad i za obranu.
Prihvaajui mogue ukidanje krajikog ureenja kao fait accompli, on
preporuuje usvajanje vrlo odmjerenih prijelaznih mjera da bi se sprijeio val iseljavanja krajinika u austrijsku Hrvatsku. Istovremeno upozorava da je krajiko stanovnitvo vrlo privreno svom statusu, ali i poteeno brojnih optereenja u Ilirskim pokrajinama. Marmont se oigledno
pobrinuo da jo jedan general dobije odsustvo koje bi mu pored ostalog
omoguilo da pokua utjecati na tok rasprava o krajikom pitanju. Rije
je o Bacheluju, koji mu je obeao da e razgovarati s Androssyjem, ali je
izbjegao obeati da e razgovarati i s predsjednikom Dravnog savjeta i ministrom rata, ako ne bude pozvan da iznese svoje miljenje.26
Marmont oigledno nije bio u mogunosti osigurati da i sam bude pozvan u Pariz i da sudjeluje u raspravama o budunosti Ilirskih pokrajina i
posebno Vojne Hrvatske. Dosta je posrednih pokazatelja koji svjedoe da
ga je to veoma smetalo. Nije se mogao pomiriti s tim da manje ili vie
anonimni inovnici, pariki mudrijai, imaju vie utjecaja na rjeavanje
tako vana pitanja nego on, koji se uz Cara smatrao najpozvanijim da odluuje o sudbini Ilirskih pokrajina. Koliko je bio svjestan da je upravo u
tome glavni razlog njegova potiskivanja? to je vrijeme vie protjecalo u
toku ljeta i jeseni 1810. godine, ini se da je toga bio sve svjesniji. Izgleda
da je ba zato i izabrao krajiko pitanje da potvrdi svoj presti, jer je za
razliku od gotovo svih drugih duboko bio uvjeren da se car nee tako lako
odrei krajike vojne sile. Tajne njegove ratnike naravi bolje su mu bile
poznate nego mnogim drugima.
Androssy je istovremeno vrlo odluno djelovao, ak suvie odluno, a
da bi i njegov pristup bio prihvaen. Ve 30. septembra uputio je ministru
rata dugaak izvjetaj (un long rapport), koji jo uvijek nigdje nije objavljen.27 Njegove Observations sur la Croatie militaire izvanredno zrcale
sutinu otpora postrevolucionarne Francuske krajikom sistemu u svojim
granicama. Nuno ih je prenijeti u cijelosti:
L'organisation de la Croatie militaire diffre de celle des autres provinces,
principalement dans la manire de rendre la justice. Dans la Croatie Militaire
le conseil de chaque Rgiment tait tribunal de 1re instance. Il y avait appel au

conseil aulique qui prononait en dernier ressort.
L'archiduc Charles tablit un intermdiaire sous le titre de Cour d'appel
militaire, dont le sige fut fix Agram; il conserva nanmoins au conseil aulique
de guerre les attributions de cour Souveraine et de cassation.
Il est ais, de voir que, si cette organisation diminue les frais de justice,
elle met le soldat absolument dans la dpendance de l'otficier.
L'institution des Rg/i/m/ent/s/ frontires tait trs bonne pour le Gouvernement autrichien qui, par ce moyen avait l'extremit de ses Etats une milice
arme, demi barbare qui lui cote peu de fraix, et se trouvait sans cesse aux
prises avec les peuples voisins aussi barbares qu'elle. La Maison d'Autriche rprimait par ce moyen, des entreprises ou des dlits particuliers qu'elle n'avait
pas l'air de connatre, et dont la plupart du temps elle n'tait pas informe;
dlits qui sans cela, auraient pu occasionner des explications continuelles, et
quelquefois des ruptures entre les Gouvernements. Dans l'tat actuel des choses,
ic service des Rg/i/m/ent/s/ frontires ne devient plus un service necssaire. La
situation politique des Etats voisins, la prsence de la troupe de ligne, et l'action
de la gendarmerie, seront plus que suffisantes pour faire respecter les frontires
de la partie des provinces illyriennes qui avoisinent la Turquie.
Si l'on examine maintenant l'organisation de la Croatie militaire sous le
rapport des avantages de l'agriculture, du commerce, de l'industrie et du bonheur
du peuple, on jugera qu'elle y est entirement contraire. Par cette organisation,
l'Officier est tout, et le Soldat n'est rien. L'ide que l'on a, dans la Croatie civile,
du Soldat croate, est celle d'un esclave ayant autant de Tyrans que d'Officiers.
Le Soldat croate ne reoit que douze florins ou 30 francs par an, et il est oblig
de s'habiller; chaque famille tient la vrit un peu de terrain en concession;
mais que sont quelques lambeaux de terre que le Croate, comme nous le verrons
plus bas, n'a pas mme le temps de cultiver?
L'Officier reoit les mmes appointemens que ceux des troupes de ligne, il
a une Maison, un jardin, des prairies, du btail, une basse-cour; il y vit au
sein de sa famille, ne se dplace jamais, et n'est expos sortir du pays que
lors d'une guerre extrieure. Les Colonels sont petits Souverains, chefs de leurs
arrondissemens, ils ont une fortune et un tablissement proportionns leur
rang et ils sont indpendants.
Le Soldat croate est employ une semaine sur quatre la garde du Cordon
il met trois jours pour se rendre son poste, et trois jours pour revenir; il
nerd donc quatorze jours par mois, et, pour ce service particulier, il est oblig de
porter sa nourriture. Le rassemblement pour les Monoeuvres chez le Capitaine
lui fait encore perdre quatre jours par mois. Il est en outre distrait de ses occupations domestiques par les visites des Officiers d'Etat, et toutes les fois que
la Compagnie s'assemble, pour des promulgations des lois, et de jugemens pour
des punitions.
Si l'on a remarqu dans les guerres d'Italie sur tout que le Soldat croate
est enclin au pillage, c'est que la misre la quelle il est condamn dans son
pays et le genre de service qu'il fait, lui en imposent la ncessit.
On voit donc que, dans un pays o il rgne une aristocratie militaire aussi
prononce, o le peuple qui est entirement Soldat, est oblig de sacrifier plus
de deux tiers de son temps pour son service, il ne peut avoir celui qui lui serait
ncessaire pour faire prosprer l'agriculture.
Il rsulte encore de l, que les Officiers, pour conserver leur supriorit,
empchent aucune fortune particulire de s'lever, en rduisant la condition
de Soldat tout particulier qui se livrerait des spculations de commerce ou
un genre d'industrie qui lui ferait esprer d'acqurir de l'aisance. On a vu bien
des exemples de cette tyrannie domestique.
Les Sections runies ont cru devoir considrer l'organisation de la Croatie
militaire dans son principe plutt que dans ses dtails; mais en l'envisageant
sous ce dernier rapport, l'avantage que le mmoire sur les Rg/i/m/ent/s/ frontires s'est le plus attach faire valoir, est celui de l'conomie.
Cet avantage subsistera-t-il si les seize mille hommes, qui forment les 6
Rg/i/m/ent/s/ croates sont mobiliss? Lorsqu'ils passeront leurs frontires, soit
qu'ils marchent seuls au avec des troupes regles, ne faudra-t-il pas les nourir,
les habiller, les quiper, les solder, moins qu'on ne veuille les laisser vivre de
pillage? Ds lors, que devient l'institution primitive de cette arme croate? institution inhrente au sol qui forme ce vaste camp divis en six Rg/i/m/ent/s/. Ce
sol est militaire; la justice, la discipline, l'administration, tout l'difice est militaire. L'difice croule du moment o les rapports des hommes au sol ne subsistent
plus; cet difice croulera encore, si, par suite des Evnments d'une guerre ou
d'un trait, les pays qui se prolongent paralllement cssaient d'avoir les mmes
matres; car alors la Croatie ne serait plus frontire; ds ce moment les Rgimens
croates n'auraient plus leur premire destination.
Il rsulte donc de ce que nous venons de dire que les Rg/i/m/ent/s/ croates
conservs dans toute la purt de leur institution, ne cotent peu de chose que
tant qu'il ne sont point utiles, c'est--dire que lorsqu'ils ne quittent point leur
pays.
La Croatie militaire faisant partie des provinces illyriennes qui sont rgies
par les lois communes aux peuples civiliss, il parait bien difficile qu'un tel ordre
de chose puisse subsister. Il se maintiendra pour le moment, mais la longue,
cette disparate et l'injustice qui en serait la suite finiraient par tre vivement
senties. Si l'on opre un changement, on doit s'attendre trouver beaucoup
d'oppositions de la part des Officiers particuliers, auxquels un nouvel ordre de
chose ferait perdre tout l'agrment de leur existance, et il sera ncessaire de se
tenir en garde contre leurs instigations. Il en sera de mme des prtres, dont le
nombre est beaucoup trop grand, et dont l'influence est d'autant plus sre qu'ils
sont plus ignorans, et plus immoraux.
(Organizacija Vojne Hrvatske razlikuje se od organizacije drugih pokrajina, prvenstveno u nainu dijeljenja pravde. U Vojnoj Hrvatskoj savjet svake
regimente bio je sud prvog stepena. Postojao je priziv Ratnom vijeu, koje je
sudilo u posljednjoj nadlenosti.
Nadvojvoda Karl utemeljio je posredni Vojni prizivni sud, kojemu je sjedite bilo utvreno u Zagrebu. Ipak je zadrao Ratnom vijeu ovlasti vrhovnog
i kasacionog suda.
Iako takva organizacija sniava pravosudne trokove, lako je vidjeti da ona
vojnika stavlja potpuno u ovisnost o oficiru.
Ustanova Vojne krajine bila je vrlo dobra za austrijsku vladu koja je na
taj nain imala na granicama svojih drava naoruanu miliciju, poludivlju, koja
ju je malo stajala i koja se stalno nalazila u sukobima sa susjednim narodima,
koji su isto tako barbarski. Austrijski dvor suzbijao je na taj nain napade ili
osobite prekraje o kojima nije imao izgleda saznati i o kojima veinom nije
bio obavijeten, prekraje koji bi bez toga mogli prouzroiti stalna razjanjavanja i ponekad prekide meu vladama.
U sadanjem stanju stvari vojnokrajika sluba vie nije potrebna. Politika
situacija susjednih drava, prisutnost linijskih jedinica i djelovanje andarmerije
bit e vie nego dovoljni da se potuju granice dijela Ilirskih pokrajina koje su
u blizini Turske. Ako se sada ispita organizaciju Vojne Hrvatske sa stajalita
koristi za poljoprivredu, trgovinu, obrt i narodnu sreu, prosudit e se da im je
potpuno suprotna. Prema ovoj organizaciji oficir je sve, a vojnik nita. Predodba
koju se u Civilnoj Hrvatskoj ima o hrvatskom vojniku je predodba o robu
(esclave) koji ima toliko tlaitelja koliko je oficira.
Hrvatski vojnik prima samo 12 forinti ili 30 franaka godinje i duan je
odijevati se. Svaka zadruga (famille) posjeduje ustvari malo ustupljene zemlje.
Ali, ta su nekoliko komada zemlje koje Hrvat ak nema vremena obraivati,
kao to emo nie vidjeti.
Oficir ima ona ista primanja kao oni koji su u linijskim jedinicama. Posjeduje kuu, vrt, panjak, stoku, ivinarnik. On tu ivi sa svojom porodicom,
nikada se ne premjeta i nije izloen izlaziti iz zemlje osim za vrijeme vanjskih
ratova. Pukovnici su mali vladari, poglavari svojih okruga, a imaju imanje i
smjetaj koji su primjereni njihovu rangu i nezavisni su.
Hrvatski vojnik zaposlen je svaki etvrti tjedan uvanjem kordona. Izgubi
tri dana da bi doao na svoj ardak i tri da bi se vratio. On dakle gubi etrnaest
dana mjeseno, a za ovu posebnu slubu duan je ponijeti vlastitu hranu.
Jo etiri dana mjeseno gubi na zborovima kod kapetana radi manevriranja.
On je osim toga odvojen od svojih domaih poslova za vrijeme posjeta
dravnih slubenika i svaki put kada se kompanija okuplja radi obnarodovanja
zakona i presuda s kaznama. Ako se u talijanskim ratovima primijetilo da je
hrvatski vojnik naroito sklon pljaki, to su bijeda na koju je osuen u svojoj
zemlji i vrsta slube koju vri, koje mu je nameu. Vidi se dakle da u zemlji
u kojoj vlada tako istaknuta vojna aristokracija, gdje je u cijelosti vojniki
narod prisiljen rtvovati vie od dvije treine svog vremena za svoju slubu, on
ne moe imati onog (vremena prim. D. R.) koje bi mu bilo potrebno da unaprijedi poljoprivredu. Iz toga jo proistjee da oficiri spreavaju svako pojedinano poveavanje bogatstva da bi sauvali svoju nadmo, svodei na vojnike
uvjete svakog pojedinca koji bi se predao trgovinskim spekulacijama ili nekoj
vrsti obrta koji bi mu davali nadu da e stei imetak. Vidjelo se mnotvo primjera takve domae tiranije.
Skupljene sekcije drale su da moraju razmotriti organizaciju Vojne Hrvatske vie u naelu nego u pojedinostima. Ali, promatrajui ju s posljednjeg stajalita, ekonomska je prednost ona koju spomenica o Vojnoj krajini najvie
istie.
Hoe li ta prednost jo vaiti ako je esnaest hiljada ljudi, koji ine est
regimenti, mobilizirano? Kada prijeu svoje granice, bilo da idu same ili s redovnim jedinicama, nee li ih trebati hraniti, odijevati, opremiti, plaati, osim
ako se ne eli pustiti ih da ive od pljake? Prema tome, to postaje izvorna
ustanova ove hrvatske vojske od ustanove nerazdvojne od tla koje oblikuje taj
prostrani tabor podijeljen u est regimenti? To tlo je vojno. Pravda, disciplina,
uprava, cijelo zdanje je vojno. Zdanje se rui od trenutka u kojem odnosi izmeu
ljudi i tla vie ne izdravaju. Ovo zdanje jo e se ruiti, ako zemlje koje se
uzdu, usporedno prostiru prestanu imati iste gospodare kao posljedicu dogaaja
u nekom ratu ili nekog mirovnog ugovora jer Hrvatska tada vie nee biti granina zemlja. Hrvatske regimente otada vie ne bi imale svoju prvotnu svrhu.
Iz toga to smo rekli dakle slijedi da hrvatske regimente, sauvane u punoj
istoi svoje ustanove, ne stoje skoro nita sve dok nisu uope korisne, tj. kada
uope ne naputaju svoju zemlju. Vojna Hrvatska, inei dio Ilirskih pokrajina,
kojima se upravlja po zakonima zajednikim civiliziranim narodima, izgleda da
bi vrlo teko mogla izdrati u takvu redu stvari. Ona e se za trenutak odrati,
a nesklad i nepravda koji bi bili posljedica na dugi rok, na kraju bi se jako
osjetili.
Ako se izvri promjena, treba oekivati da e se naii na mnogo otpora sa
strane pojedinih oficira, koji bi u novom redu stvari izgubili sve zadovoljstvo
svog ivota. Bit e potrebno biti na oprezu radi njihovih spletki. Isto e biti s
klerom, kojega je broj isuvie mnogo velik i kojega je utjecaj tim izvjesniji to
su vee neznalice i to su nemoralniji.)
Iako su neki navedeni prigovori krajikom ureenju koriteni i prije
pod habsburkom vlau, kritika nikada nije bila ni toliko iscrpna, a ni
povezana u takvu organsku cjelinu. Njezine pretpostavke su u francuskom
graanskom, postrevolucionarnom obzorju. Krajiko drutvo i ureenje u
njoj se doivljava kao ekstremno feudalne tvorevine. U njima su oficiri
sve, a vojnici nita. U njima su krajinici robovi koji imaju toliko
tirana koliko imaju oficira. U njima svu mo ima vojna aristokracija

(une aristocratie militaire), u kojoj se izdvajaju pukovnici kao mali vladari (petits Souverains). Ovisnost vojnika o oficirima u pravosuu takoer
je potpuna.
Krajiko ureenje je potpuno protivno potrebama razvoja poljoprivrede, trgovine i obrta (industrie). Mogunosti sudjelovanja krajinika u
bilo kakvoj vrsti privreivanja krajnje su ograniene s obzirom na to da
mjeseno gube 14 dana za kordonsku slubu (s vlastitom prehranom), 4 dana
za uvjebavanje manevara, ne raunajui druge gubitke, kao to su obaveze
prema dravnim monicima, uee na itanjima zakona, sudjelovanje u
kanjavanjima itd. Krajinici su pljakai u ratovima zato to su bijednici,
sirotinja.
Budui da su utede u vojnim izdacima glavni razlog kojim se opravdava krajiko ureenje pod francuskom vlau, upozorava se da njih nema
im krajinici izau izvan granica Vojne krajine. Oigledno se namee zakljuak da je u ratovima krajiko ureenje potpuno neisplativo zbog niske
razine privreivanja u krajikom drutvu. Namee se i pitanje o budunosti
krajikog ureenja u vrijeme kada krajiko podruje vie ne bude na granici. Takva se mogunost, u sutini, smatra stvarnom.
Priroda francusko-turskih odnosa, sposobnost redovne vojske i andarmerije, prema Androssyjevim primjedbama, sasvim dos taj u za ouvanje
mira na granici i iskljuuju potrebu za krajikim ureenjem. Ako ono bude
ukinuto, najjai otpor moe se oekivati od oficira i klera generalovo je
sasvim opravdano miljenje.
Izlino je usporeivati njegove ocjene s Marmontovima, jer su njihovi
svjetonazori i mentaliteti opreni.
Ipak, Androssyjeva kritika izvan je vremena u kojem je opstojala
Vojna krajina, posebno Vojna Hrvatska. Zato i previa da je veina krajinika protiv ukidanja krajikog ureenja i da je u to vrijeme krajiko osporavanje drutvenih ustanova sasvim ograniena domaaja. Ono se svodi na
marginalan otpor zloupotrebama. Ona je izvan vremena i sa stanovita
imperijalne politike francuskog dvora, koji nigdje vie nema tako dubokih
reformistikih ambicija.
U srazu Androssyja i Marmonta jo jedanput su se sukobili novo
i staro, trajanje i promjena u trajanju, revolucionarno i konzervativno.
Reformistiki ar nije dopro do cara i u toku oktobra sve je uoljivija
promjena u odnosu prema krajikom pitanju, kojoj je upravo on u pozadini. Androssyjev izvjetaj povjerio je svom autantu generalu Moutonu,
skoranjem grofu Lobau, obavezavi ga da u raspravi s krajikim lanovima
izaslanstva svestrano ispita mnotvo pojedinosti. U pismu koje mu je uputio
18. oktobra zapovjedio mu je da krajike oficire pozove na veeru i raspravi
s njima 11 tano postavljenih pitanja.28 Mouton je izvuio Napolonovo nareenje ve 21. oktobra, o emu svjedoi izuzetno vano pismo Josifa Mamule Marmontu od 24. oktobra. Izvorno je pisano talijanskim jezikom, sudei prema potpisu Mamulinim rukopisom:
Gospodine! 21. ovog mjeseca nae je izaslanstvo pozvano u kazalite i na
plesnu sveanost u Fontainbleauu mi ostali vojnici smo dobili nalog da otiemo
do gospodina generala Mou tona, koji nas je po nalogu Njegova Velianstva pitao
razne stvari o ivotu naih hrvatskih regimenta, te je izmeu ostalog spomenuti
gospodin general upitao kako Njegovo Velianstvo namjerava uzesti iz svake
regimente po jedan bataljon i poslati ih u Napulj ili Francusku, da li bi ovi
ljudi ili dragovoljno ili ne moj odgovor je bio da su oni duni uvijek otii
tamo gdje ih zapovijed Njegova Velianstva zove, ali budui da im je u glavu
uao strah koji su im uvrtjela ona gospoda koja su prela na stranu Austrije,
da e svi biti poslani u panjolsku i da se nikad vie nee vratiti svojoj kui,
u ovom trenutku ne bi bilo dobro poslati ih izvan njihovih pokrajina, nego kako
bi dobro shvatili novu vojnu slubu, da ne bi bilo loe odvesti bataljon po bataljon u oblinji garnizon.
Sva ova pitanja koja su postavljena u Fontainbleauu prouzroila su nove planove koji su potakli neke nae izaslanike na novu organizaciju, izmeu kojih se
naao i pukovnik ljivari koji je podmuklo svima ostalima utuvio u glavu da
treba uvesti civilnu vlast u Vojnu krajinu, meutim drei da Vaa Ekselencija
rie moe biti ovog miljenja s obzirom na to da je Vojna krajina zadovoljna
svojim stanjem, rekao sam da za sada nije jo trenutak za njihovo civiliziranje
i skupljanje vojnika jer cijela Srbija, Bosna i Crna Gora dre na oku Vojnu
krajinu i gledaju to e se s njima dogoditi, dakle u budunosti e uvijek biti
povoljnije pustiti Vojnu krajinu da ostane u svom sadanjem stanju.
Gospodine! Ja nemam zasluga da bih se usudio Vaoj Ekselenciji dijeliti
savjete, ali navikao sam uvijek biti odan i vjeran sluga svom suverenu, kojemu
pripada moja domovina koju je Vae gospodstvo mnogo zaduilo, i u elji da
pod upravljanjem Vae ekselencije sve krene na dobro, odvaio sam se rei da
ne bi bilo loe drati na oku spomenutog gospodina pukovnika ljivaria jer je
on meu nama poznat kao ovjek koji nema uvijek glavu na svom mjestu i
kojemu nije na jeziku ono to mu je na srcu on je u stanju, da kad ne uspije
u svojim planovima, ljudima iz svoje regimente utuvi u glavu suprotne stvari
koje ne bi bile po elji nae vlade. Njegove planove podravaju ak i gospodin
Gerlezzi i baron Lichtenberg.
Gospodine! Oprostite mi na slobodi koju nisam uzeo iz drugog interesa
nego zbog privrenosti koju u uvijek nositi u svojim grudima za Vau Ekselenciju. ast mi je ostati sa savrenim potovanjem, Gospodine, Va najponizniji
sluga Mamula, komandant bataljona.29
estoka osporavanja krajikog ureenja u prethodnom razdoblju duboko su podvojila krajike lanove izaslanstva.
U estoj glavi Ilirstvo, srpstvo i hrvatstvo u krajikom zajednitvu...
razmotrit emo nacionalno-integracijske vidove sukoba pukovnika ljivaria
koji.je hrvatske narodnosti, i u toku parikih pregovora pristaa sjedinjenja
Vojne Hrvatske sa Civilnom, isto tako kao i lanovi izaslanstva iz Civilne
Hrvatske Gerlizzi i Kranjske baron Lichtenberg, s komandantom bataljona
Mamulom, koji je srpske narodnosti i protivnik sjedinjenja jer cijela Srbija, Bosna i Crna Gora dre na oku Vojnu krajinu i gledaju to e se s njima
dogoditi.... Ovdje emo prije svega razmotriti Mamulinu bojazan od mogue Napolonove odluke da krajike jedinice doista budu upuene bilo u
garnizonsku slubu u Napulj ili Francusku, bilo na panjolsko ratite, jer
bi i jedno i drugo imalo vrlo loe posljedice u krajikom drutvu. ini se
da od njega potjee prijedlog da krajike jedinice, kad ve moraju nekamo
ii, budu upuene u garnizonsku slubu u Ilirskim pokrajinama.
S ovim razgovorom napokon se uobliila jo jedna sutinska dilema u
vezi s krajikim pitanjem. Vie se nije radilo samo o tome da li e krajiko
ureenje biti ukinuto ili nee, nego i o tome hoe li, u sluaju da ne bude
ukinuto, krajike jedinice biti koritene kao i bilo koje druge jedinice u
francuskoj vojsci ili nee. Nepodijeljeno je miljenje krajikih oficira bilo
da takvo izjednaavanje, odnosno profesionalizaciju njihovih jedinica
krajiko drutvo ne bi moglo podnijeti bez dubokih potresa. Moda je u
takvoj bojazni jedan od razloga ljivarieva opredjeljenja za ukidanje kra-
jikog ureenja? Inae, Mouton je raspravio sljedea pitanja s krajikim

oficirima po Napolonovu nalogu: 1. Koliko bi trebalo bataljona da bi se
regimente popunile s tri i etiri bataljona?, 2. Jesu li (krajinici D. R.)
odjeveni u vrijeme mira?, 3. Kada se popunjavaju, kako se opskrbljuju odjeom?, 4. Koliko kotaju, neovisno o podruju, u vrijeme mira?, 5. Koliko
treba izdati iz blagajne za regimente?, 6. Da li bi bili protivni, ako bih htio
zadrati po jedan bataljon od est kompanija, tj. pet do est hiljada ljudi,
da budu upotrijebljeni u unutranjosti, ili u Napuljskom kraljevstvu, ili
ak u Francuskoj?, 7. Koliko bi to kotalo?, 8. Kako se zamjenjuju vojnici
i oficiri?, 9. Kako je podijeljeno zemljite?, 10. Kako, kada jedan oficir
umre, novi oficir preuzima mjesto umrlog? i 11. Kako se sporazumijeva s
porodicom umrlog?30 Prikupljene odgovore Mouton je oblikovao u izvjetaj, koji injenino ne sadri pojedinosti koje bi trebalo raspraviti. Meutim, uoljiva je njegova zateenost razmjerima vojne obaveze:
Les leves ne me semblent pas en proportion avec la population; elles
excdent tout ce qui se fait ailleurs d'une manire tonnante. (Pozivanja u
vojsku ne ine mi se razmjernima sa stanovnitvom. Ona na zauujui nain
prelaze sve to se drugdje radi.)
Njegova je preporuka vladaru oprena Androssyjevoj, tj. upravo je
onakva kakvu je Napolon oekivao, jer meu njegovim pitanjima nema ni
jednog koje bi pretpostavljalo da bi krajiko ureenje moglo biti ukinuto:
Je les crois fidles, Sire; susceptibles d'enthousiasme, s'ils sont bien conduits; et je crois de plus qu'il est de l'intrt de Votre Majest de maintenir
ce peuple de soldats dans sa constitution militaire, sauf les modifications qu'elle
jugera devoir y faire ...
(Vjerujem da su odani, Vae velianstvo. Lako se oduevljavaju, ako ih
se dobro vodi. Vjerujem, osim toga, da je u interesu Vaeg velianstva zadrati
ovaj vojniki narod u njegovu vojnom ureenju, osim prilagodbi koje e ono
prosuditi da mora napraviti...)
Moutonovo miljenje otvorilo je krajikim oficirima put do Napolona.
Riccijevo pismo Marmontu od 24. oktobra sadri niz pojedinosti o toku
njihova dvosatnog razgovora s carem u Fontainbleauu, 23. oktobra 1810. u
toku prijepodneva.31 Tom prilikom Napolon im je jasno rekao da nema
namjeru ukinuti krajiko ureenje, ali im je isto tako jasno spomenuo svoju
namjeru da krajike jedinice dijelom iskoristi u Napuljskom Kraljevstvu
ili u Francuskoj. Navijestio im je bolje naknade nego to su ih imali u
Austriji, naslove i donacije. Zabiljeio je imena njihovih sinova i roaka
koji jo nisu oficiri, kao i imena francuskih i dalmatinskih oficira na koje
su imali pritube. Raspravljali su o ve spomenutom pitanju opskrbe uniformama iz dravnih izvora i o ukidanju Dienstkonstitutiva, kao i o prijedlogu krajikih oficira da krajinici budu plaeni za dane koje provode u
slubi, a da im se povea porez.
Prema Riccijevu iskazu u pismu vrlo je teko bilo rekonstruirati pojedinosti razgovora iz konfuznih pria oficira, koji su bili opijeni zadovoljstvom zbog susreta s carem. Obeali su mu, dakako, da e vjerno ratovati
bilo gdje kuda budu pozvani.
Marmont je vjerojatno reagirao na ovo Riccijevo pismo. Uinio je to
tako odluno i zbog toga to mu je tada ve bilo jasno da je budunost
krajikog ureenja izvjesnija.
U to vrijeme u krajikom prostoru velika je pometnja zbog moguih

dubokih promjena u Krajikom ureenju o kojoj Marmont vrlo suzdrano
obavjetava Clarkea:
General Androssy naredio je preko hrvatskih oficira koji su u Parizu neka
se obustavi svaka zamjena odjee jer e dobiti novu organizaciju, nove uniforme itd.
Ova vijest, po svemu slina sredstvima kojima se neprekidno slue Austrijanci da bi uznemirivali Hrvate, porazno je odjeknula. Poduzeo sam sve to je
u mojoj moi da bih je opovrgnuo. Ovdje su svi povezani, nitko nije ravnoduan,
svi tvore sistem. General Androssy vjerojatno i ne sluti da jedno obino pitanje
uniforme koje na svakom drugom mjestu ne znai nita ovdje je vrlo znaajno
jer se radi o nametu jer obitelji odijevaju vojnike; ako bi uniforme bile propisane na nain da ih vie ne mogu izraivati obitelji, odnosno da ih obitelji
moraju kupovati, sama ova odredba izazvala bi revoluciju i prouzrokovala emigriranje vrlo velikog broja onih koji ne bi bili u stanju udovoljiti ovom zahtjevu.32
Istog dana kada je napisao ovo pismo Marmont je zavrio svoj opseni
inspekcijski izvjetaj o Vojnoj Hrvatskoj. Ve su navedeni razlozi koji su
ga primorali da se upusti u tako obiman obilazak krajikog prostora. Potrebno im je dodati jo jedan, u mnogoem presudan. Njegovi dotadanji
izvjetaji najveu su sumnju izazivali zbog nepouzdanih financijskih kalkulacija. Jo 29. maja 1810. Napolon je traio ne samo jo podrobniji uvid
u prihode i rashode nego i jamstvo da izdaci u prekosavskim regimentama
nee biti vei nego to su bili pod habsburkom vlau.33 Takvo jamstvo
pretpostavljalo je mnogo bolje poznavanje stanja u Vojnoj Hrvatskoj nego
to ga je on do tada bio stekao.
Njegov Mmoire sur les Rgiments Croates, najopseniji spis o Vojnoj Hrvatskoj, koji je nastao pod francuskom vlau i jo uvijek neobjavljen u cijelosti na primjeren nain, unato brojnim navoenjima u literaturi, uistinu je sugestivna obrana krajikog ureenja.34 tota je u njegovu
sadraju ponavljanje vie puta izneenih podataka i ocjena, neki navodi su
ak i doslovno preuzeti, a ipak je izuzetno skladna cjelina, utemeljena u
duboko osmiljenom iskustvu krajikog drutva.
Budui da je sauvano nekoliko prijepisa, naslovi se neznatno razlikuju,
ali ne i sadraj spisa.
U spisu se uveliko proimaju idealni i ostvareni red, idealna kulturu
i stvarna kulture (D. Rihtman-Augutin), tako da u brojnim svojim vidovima
on manje odraava stvarnost Vojne Hrvatske u kasno ljeto 1810. godine,
a vie njezinu mogunost u perspektivi marala Marmonta.
Dakako, kljuna su njegova zavrna razmatranja u Calculs des avantages ... i Conclusion :
J'ajouterai ici par un double calcul qui prouvera d'un ct quel prix le
rgime actuel donne ce pays, comme aussi quel faible produit l'Empereur en
tirerait pour son service dans le cas o le rgime Civil serait adopt. La Croatie
Militaire fournit et entretient seize mille soldats, ausi bien quips que les troupes
les mieux habilles de l'Europe, toujours prts partir au premier Signal, et
aussi disponibles que des troupes de ligne, faisant un service indispensable sur
la frontire; Les revenus du pays et un million cinq cent mille francs pourvoient
tout; Les troupes sont payes, l'administration est paye, les Tribunaux sont
pays, les travaux publics qui sont immenses sont xcuts, rien n'est omis,
tout marche rgulirement; si le systme change, les revenus du pays diminuent,
mais supposons, chose qui est plus douteuse, qu'on parvienne faire payer
en Argent l'Impt foncier actuellement xistant, les revenus seront d'environ

huit cent mille francs, il faut ter au moins trois cent mille francs pour l'administration, la justice, les travaux publics les plus indispensables et les pensions;
restera donc cinq cent mille francs; l'Empereur traitant cette province comme
les autres en tirerait les conscrits ncessaires la formation et au recrutement d'un rgiment, mais ce rgiment coterait deux Million par an environ
et reprsenterait une force prsente sous les armes, de deux trois bataillons
formant environ deux mille hommes; Calculant le parti que Sa Majest tirerait
pour son service, de cette Province, il en rsulte que, toute Balance faite, elle lui
fournirait deux mille combattants moyennant quinze cent mille francs de son
trsor. Eh bien avec la mme somme, avec quinze cent mile francs, au lieu de
deux mille hommes, c'est seize mille hommes non effectifs, mais toujours prsens sous les armes, et une rserve de huit mille hommes galement prsents
sous les armes, c'est enfin jusqu'au dernier homme qui marche si le Souverain
l'ordonne; et qu'on ne s'imagine pas que les seize mille hommes qui forment
l'arme active et toujours disponibles puissent tre considrs comme des Milices.
Ce sont des belles troupes, bien xerces, remplies d'ardeur et de bravoure; Ce
sont des Vtrans couverts de blessures et qui bien commands et placs dans
nos rangs, seront les dignes Soldats de Csar; ce sont enfin des troupes de la
mme nature que celles qui forment le quart de l'arme Autrichienne que l'arme
franaise estime et qu'elle tient gloire d'avoir battue. Je conclus de ce qui
prcd.
Que l'Organisation actuelle rsot un problme difficile, celui de tirer d'un
peuple le plus grand parti posible pour le service de l'Etat, en faisant ce qui
contribue son bien-tre, aux progrs de la Civilisation, et satisfait son got
Que l'Administration est tablie sur des rgles telles qu'elles peuvent garantir
de toutes sortes d'abus autant qu'il dpend des hommes.
Que la justice est rendue avec intgrat et sans frais et que le rgime de
ce peuple est meryeilleusement adapt, son esprit, ses moeurs l'Etat de
sa pauvret, sa Situation gographique.
Que la force vive des Etats tant des soldats et de l'argent, il serait dj
d'un grand prix s'il donnait seulement sans les entretenir les soldats qu'il fournit;
mais que les entretenant moyennant la septime ou huitime partie de ce que
cotent les autres troupes, son utilit pour l'Etat reprsente celle d'une province
qui donnant seize mille soldats, donnerait aussi dix douze millions de revenus
nets qui seraient appliqus leur soldes et leur entretien.
Que ce pays misrable sans intrt, sans valeur, sans prix, charge mme
sous un autre rgime devient par l'espece de magie de celui-ci aussi utile Sa
Majst en temps de Guerre que l'aliance d'un des principaux membres de la
Confdration du Rhin; que toutes les parties de cette Organisation se touchent,
concordent entre elles et forment un ensemble que le plus lger changement
dans l'une de ses parties peut bouleverser, qu'enfin il faut garder tout le systme
en son entier, sauf remdier partiellement avec le temps et sans changer de
bases et de principe, aux abus que l'exprience pourrait indiquer.
(Dodat u ovdje dvostruki raun, koji e s jedne strane dokazati koju
cijenu ovoj zemlji daje sadanje ureenje, kao i koliko slab dohodak bi Car
dobio za svoju slubu u sluaju kada bi bilo uvedeno civilno ureenje. Vojna
Hrvatska daje i izdrava esnaest hiljada vojnika, koji su isto tako dobro opremljeni kao i najbolje obuene jedinice u Evropi, uvijek spremne krenuti na prvi
znak i isto tako raspoloive kao linijske jedinice, vrei neophodnu slubu na
granici. Dohoci zemlje i 1 500 000 franaka udovoljavaju svemu. Jedinice su plaene, uprava je plaena, sudovi su plaeni, ogromni javni radovi se izvravaju,
nita nije isputeno, sve ide redovno. Ako se sistem promijeni, zemaljski dohoci
se smanjuju. Ali, pretpostavimo vie nego spornu stvar da bi se uspjelo naplatiti
u novcu zemljini porez koji sada postoji, dohoci bi bili oko 800 000 franaka.
Treba izdvojiti najmanje 300 000 franaka za upravu, pravosue, najnunije javne
radove i mirovine. Ostat e dakle 500 000 franaka. Car, odnosei se prema ovoj
pokrajini kao prema ostalima, dobio bi potrebne novake za stvaranje i popunjavanje jedne regimente, ali bi ta regimenta godinje stajala oko 2 000 000 i predstavljala bi snagu prisutnu pod orujem od dva do tri bataljona sa oko dvije
hiljade ljudi. Raunajui to Njegovo velianstvo moe iskoristiti za svoju slubu
u ovoj pokrajini, u bilansu slijedi da bi mu ona dala dvije hiljade boraca za
1 500 000 franaka iz Njegove blagajne. Dakle, sa istim iznosom, sa 1 500 000 franaka, umjesto 2 000 ljudi, to je 16 000 ljudi, ne efektivno, nego uvijek prisutnih
pod orujem i 8 000 u rezervi, takoer prisutnih pod orujem, to je konano do
posljednjeg ovjeka koji izlazi ako Vladar naredi. Neka si ne zamilja da 16 000
ljudi koji ine aktivnu vojsku, uvijek raspoloivu, mogu biti smatrani milicijom.
To su lijepe jedinice, dobro uvjebane, ispunjene revnou i sranou. To su
ranama prekriveni veterani, koji e biti vojnici dostojni Monarha, ako se njima
bude dobro zapovijedalo i ako budu svrstani u nae redove. To su konano
jedinice iste prirode kao one koje ine etvrtinu austrijske armije, koju francuska armija cijeni i smatra slavnim da ju je pobijedila.
Zakljuujem iz toga to prethodi da sadanja Organizacija rjeava teak
problem da iz jednog naroda iskoristi za dravnu slubu najvie to je mogue,
inei ono to doprinosi njegovoj dobrobiti, napretku civilizacije i to zadovoljava njegovu volju; da je Administracija utemeljena na propisima, takvima koji
mogu zatititi od svih vrsta zloupotreba, ukoliko ovisi o ljudima; da se pravdu
poteno dijeli i bez trokova i da je ureenje ovog naroda udesno prilagoeno
njegovu duhu, obiajima, siromatvu, njegovu geografskom poloaju; da je stvarna snaga drava u vojnicima i u novcu i da bi ve bilo dragocjeno kada bi se
samo bez uzdravanja davalo vojnike koje se prua. Ali, uzdravajui ih pomou
sedmog ili osmog dijela od (cijene) kotanja drugih jedinica, njihova korisnost
za dravu predstavlja vrijednost jedne pokrajine koja bi dajui 16 000 vojnika
davala takoer 1012 milijuna istog dohotka koji bi bio upotrijebljen za njihove plae i njihovo uzdravanje; da ta bijedna, beskorisna zemlja, bez vrijednosti, bez cijene, pod jednim drugim ureenjem postaje kao nekom vrstom magije
isto tako korisna Njegovu velianstvu u vrijeme rata kao savez jednoga od najvanijih lanova Rajnske konfederacije; da se svi dijelovi ove organizacije dodiruju, da su meusobno usklaeni i ine cjelinu koju najmanja promjena u jednom od njezinih dijelova moe poremetiti; da, konano, treba uvati itav sistem
u njegovoj cjelini, s tim da se djelomino s vremenom otkloni, bez promjena u
osnovi i naelu, zloupotrebe na koje bi iskustvo moglo upozoriti.)
Ovaj svoj spis Marmont je poslao na vie strana, sumnjajui da su
vie ili manje svjesni osporavatelji krajikog ureenja u raznim sreditima
francuske dravne moi. Dobili su ga, na primjer, talijanski potkralj, princ
od Wagrama i od Neuchtela itd.35
Uoljivo je da i Androssy i Marmont u biti ostaju u granicama ideologijskog diskursa, neovisno o tome to je razlika u razini njihova poznavanja
krajikog drutva i ureenja velika. U kljunim pitanjima obojica vie tvrde
nego to dokazuju, vema se sukobljavaju nego to jedan drugom dokazuju pojedinane prednosti i nedostatke krajikog ureenja. Mogunost
egzaktne analize u to vrijeme ni ne postoji. ak da su obojici i bili dostupni
mnogobrojni izvori koje su habsburke vlasti prenijele preko Save u toku
povlaenja, oni ne bi bili u mogunosti do kraja dokazati bilo jednu bilo
drugu pretpostavku, odnosno tvrdnju u njihovu sluaju. Bio je to jednostavno sraz dvaju razliitih svjetonazora.
Kada je Napolon dobio Marmontov spis, ve je bio donio odluku da
krajiko ureenje nee biti ukinuto. Kada se ocjenjuje utjecaj Marmontovih
ocjena, ne bi se smjelo gubiti iz vida spomenutu okolnost.
Inae, nije on u to vrijeme bio jedini tako uvjeren, odluan i ustrajan

branitelj krajikog ureenja u parikim raspravama. Iako ne tako istaknuta, vana je bila i uloga generala Plauzonnea, koji je odobreno odsustvo
provodio u to vrijeme u Parizu i u granicama svojih mogunosti nastojao
utjecati na tok dogaaja.
Sauvana je iscrpna spomenica o Vojnoj Hrvatskoj s njegovim potpisom, bez naslova i datuma. Sudei prema vie pojedinosti u njezinu sadraju, vjerojatno je nastala u Parizu, s oiglednom ambicijom da utjee na
ishod toka parikih rasprava o krajikom pitanju.36 Uoljive su neke sadrajne podudarnosti s Marmontovim spomenicima, to je potpuno razumljivo ako se ima na umu bliskost njihove suradnje. Da bi se ocijenila narav
njegova djelovanja u to vrijeme, dovoljno je izdvojiti svega nekoliko kljunih stavova iz ovoga njegovog spisa:
Les Six Rgimens Croates dont le territoire s'tend de la rive droite de
la Save la Mer Adriatique, ont toujours t considrs comme les plus aguerris
parmi les dix sept Rgimens ...
Cette supriorit s'explique par l'nergie commune aux habitans des Monlagnes, par l'pret du climat, la strilit de leur sol qui les condamne des
privations continuelles, enfin par le caractre inquiet et belliqueux de leurs
voisins toujours enclins au brigandage.
(est hrvatskih regimenti, kojih se podruje prostire od desne obale rijeke
Save do Jadranskog mora, uvijek se smatralo najprekaljenijima meu sedamnaest regimenti...
Ova nadmo objanjava se krepkou zajednikom planinskim stanovnicima,
surovou klime, neplodnou tla koja ih osuuje na stalna odricanja, konano,
nemirnom i ratobornom naravi njihovih susjeda, koji su uvijek skloni razboj nitvima.)
Takva isticanja vrijednosti prekosavskih krajikih regimenti, kao i pokuaja njihova kulturno-antropolokog objanjenja, nema u Marmonta,
kao to u njega nema vrlo sugestivne usporedbe Vojne Hrvatske i francuskih departmana:
La Croatie militaire contient 280.000 habitans, population gale celle de
nos moindres dpartemens, maintient sous les armes 16.000 hommes, toujours
complets, 8.000 de Rserve, toujours disponibles, pourvoit tous les besoins de
son administration, protge les provinces de l'intrieur contre un voisin inquiet,
qu'il faudrait contenir par des Troupes entretenues grands frais, dans un pays
peu productif, et n'exige qu'un subside de 1,700.000 fr. Je le demande: Quel est
celui des dpartemens de l'Empire, non pas d'une population gal, mais des plus
nombreux et des plus riches, qui offrirait les mmes rsultats Sa Majest?
(Vojna Hrvatska ima 280 000 stanovnika, populaciju jednaku onoj u naim
manjim departmanima, dri pod orujem 16 000 ljudi, uvijek na broju, 8 000 u
rezervi, uvijek raspoloivih, udovoljava svim potrebama svoje uprave, titi unutranje pokrajine protiv nemirnog susjeda, koga bi trebalo zadravati sa jedinicama izdravanim s velikim trokovima u slabo plodnoj zemlji i koja ne iziskuje vie od 1700 000 fr. potpore. Pitam : Koji je to departman Carstva, ne s
istom populacijom, nego mnogo veom i bogatijom, koji bi nudio iste uinke
Njegovu velianstvu?)
Zakljuak njegovih opaski o krajikom pravosuu izravno je osporavanje stavova Androssyja i Parisa u vrlo zaotrenu obliku, zaotrenijem
nego to je to sluaj u Marmonta:
Otez aux Croates le frein d'une Justice immdiate, prompte, de tous les
moments, essayez de leur substituer les formes judiciaires propres aux Nations
entirement civilises, ces peuples, voisins de la barbarie, y retourneront incessamment; la dissolution ne sera pas moins prompte qu'elle ne le serait dans
nos Rgiments, s'ils taient abandonns par l'influence de la discipline, et de
l'autorit.
(Oduzmite Hrvatima konicu neposrednog sudovanja, brzog u svim trenucima, pokuajte im nametnuti pravosudne forme svojstvene potpuno civiliziranim
narodima i ovi ljudi, susjedi barbarstva, vratit e mu se smjesta. Rasputanje
nee biti bre nego u naim regimentama, kada bi bio zanemaren utjecaj discipline i autoriteta.)
Ovo je, ini se, najjasnije priznanje da je sistem represije klju reproduktivne sposobnosti krajikog ureenja.
Plauzonneov rjenik ima manje literarnih ambicija nego Marmontov, u
njegovu izriaju manje je uobrazilje, ali je zato plastiniji u realistinosti
opisa i sugestivnosti sudova.
O svom djelovanju obavjetavao je Marmonta. Poznata su njegova pisma s tim u vezi. Prvi put mu se javio 3. novembra. Do tog dana nije bio u
mogunosti sastati se s ministrom rata, koji je bio u Fontainbleauu, tako
da se ograniio na dojmove steene u razgovorima s lanovima izaslanstva.
Sudei prema sadraju njegova pisma, pariki mudrijai su nakon Napolonova izjanjenja u krajikom pitanju postali pristae krajikog ureenja.
Iznimka je general Androssy, koji svoj stav ne mijenja iz samoljublja.
Plauzonne je odmah nakon dolaska razgovarao s nekim neimenovanim lanovima Dravnog savjeta, koji uglavnom izjavljuju da nemaju nikakve predodbe o krajikom ureenju, ali su skloni prihvatiti maralovo miljenje,
vjerujui da ga najbolje pozna.
ivkovi i Mamula, les plus dlis des dputes (najpronicljiviji meu izaslanicima), dre da je Napolon zadovoljan krajikim ureenjem.
ljivari i von Lichtenberg su les coriphes de l'opinion de l'opposition
korifeji opozicionog miljenja). Plauzonne je razgovarao sa ljivariem:
Je l'ai reproch4 au premier, dans des termes assez mesurs pour qu'ils puissent tre rpts, sans offenser la personne qui lui a inspir ces sentiments. Il
v a plus de sottise que de mauvaise vue, dans son fait. On a cru la voix prpondrante, (en) raison de son grade; on la subjugue sans peine.
(Prvome sam prigovorio, u dosta odmjerenim izrazima, da bi mogli biti
ponovljeni a da ne vrijeaju osobu koja ga je nadahnula u tom miljenju. Ima
vie gluposti nego loe namjere u njegovu postupku. Vjerovalo se odluujuem
glasu zbog njegova ina. Potinilo ga se bez muke.)
Njegov je odnos prema ljivariu oigledno mnogo drugaiji nego Mamulin, to je i razumljivo jer je mogao biti iznad konflikata koji su podvajali krajike oficire prije njihova dolaska u Pariz. Mnogo je suzdraniji
prema von Lichtenbergu. Istie da je ope miljenje, vjerojatno se to odnosi na izaslanstvo, da su njegove ambicije u razvojaenoj Hrvatskoj dosta
velike i da to i jest razlog to je toliko ustrajan u svom stavu.
Sa ljivariem je dosta dugo razgovarao general Mouton, ali kako ljivari uti o sadraju tog razgovora, moe se pretpostaviti da je i u njemu
zastupao iste stavove.37
U to vrijeme, 6. novembra, Mamula se obraa Napolonu posredstvom
Moutona.38 Sadraj njegove poslanice, duhovno vrlo srodne sadraju navedenog pisma Marmontu, takoer e iscrpnije biti istraen u estoj glavi.
ini se da nikome kao njemu nisu bili jasni balkanski vidovi krajikog pitanja. On ih i ovom prilikom razmatra, mnogo opsenije nego u prethodnom
sluaju, sa srpsko-pravoslavnog stanovita. Mamula je pod vrlo snanim
dojmom srpskog ustanka i duboko je uvjeren u mogunost pokretanja ireg
oslobodilakog pokreta, kojemu bi francuska politika u Ilirskim pokrajinama bila kristalizaciona taka. Vojna Hrvatska bila je nenadomjestiva u
takvoj politici. Izvorni jezik spisa je njemaki, a preveden je na francuski
i takva ga je proitao Mouton 18. novembra i proslijedio Napolonu s napomenom da zasluuje biti proitan (cela mrite lecture).39 Mamula je i
ovom prilikom dokazao izuzetnu pronicljivost i prodornost, ak ako i zanemarimo da su potpuno nepoznate okolnosti u kojima je spis rastao.
U iekivanju Napolonove odluke o budunosti krajikog ureenja
Marmont je i dalje redovno dostavljao obavijesti Clarkeu o stanju u Vojnoj
Hrvatskoj, uvijek iznova nalazei naina da potvrdi njezine vrijednosti, ali
i mjere koje je poduzimao u proteklih godinu dana.40 U konceptu jednog
takvog pisma od 3. novembra istie da najvie udjela u vrlo zadovoljavajuoj obnovi uprave u Vojnoj Hrvatskoj ima Centralna direkcija. Zahvaljujui njezinu naporu, prevladano je stanje dezorganizacije, koje su habsburke vojne vlasti ostavile posvuda iza sebe, a prevladane su i tekoe koje
neizbjeno prate uvoenje svake nove uprave. Za to su najzasluniji ljudi
koji rade u njezinu sastavu. Iako su i marljivi i pojedinano vrlo upueni
u pitanja krajike uprave, odluuju u zajednikoj raspravi. Budui da je
on odluio o stvaranju Centralne direkcije, ne moe propustiti ni ovu priliku da se jo jedanput obrauna s Dauchyjem. Da se postupalo po njegovim prosudbama i strastima, tvrdi Marmont, krajike regimente vie ne
bi postojale.41
Marmontovo ponaanje bilo je vrlo opravdano jer je Napolon stalno
traio nove obavijesti o krajikom pitanju. U nestrpljivom oekivanju Marmontova izvjetaja, Clarke je morao napraviti opsean izvjetaj na temelju
iskaza lanova izaslanstva i primjedaba generala Androssyja.42 Navedene
Androssyjeve ocjene u njemu su vrlo iscrpno prenesene, ali bez zakljuka
koji bi obavezivao Clarkea. Taj svoj zakljuak on najavljuje kada se upozna
s Marmontovim izvjetajem. U sadraju spisa nema nieg to bi posebno
privlailo panju, osim podataka o stanovnitvu Vojne Hrvatske, koje se
pripisuje Androssyju. Prema njima vie od 200 000 stanovnika od 256 000
ukupno je du rite grec. Takvi netani i pristrani podaci mogli su pot jecati
samo iz kruga krajikih oficira, koji su, ini se, veinom i bili pravoslavne
vjere.
Svoj konani, takoer opsean izvjetaj, Clarke je zavrio 21. novembra,
im je bio u mogunosti iskoristiti Marmontov rad.43 Sam kae da je napravio une analyse succincte de tout ce qui a t crit et propos sur
cette matire (jednu kratku analizu svega to je napisano o ovoj materiji), tako da se doista bez tekoa mogu prepoznati ne samo najuoljiviji
Marmontovi i Androssyjevi stavovi, nego i stavovi Plauzonnea, krajikih
oficira itd. Potpuno je nepotrebno na ovom mjestu uputati se u sadrajnu
analizu njegova izvjetaja, jer u njemu i nema nieg ime bi se njegovo
stajalite izdvajalo meu ostalima. Clarke je nadasve bio inovnik.
Njega je smetalo to krajike jedinice ne mogu biti neogranieno koritene, tj. to u to vrijeme nisu mogle biti niti u garnizonskoj slubi u Napuljskom Kraljevstvu ili u Francuskoj, niti na panjolskom ratitu. Ipak,
ovom prilikom on se izjasnio o krajikom pitanju u prilog njegova odranjar
Quoique ces considrations diminuent sans doute les avantages que prsente au premier aperu l'exis tance de l'arme croate, je pense qu'il rsulte de
toutes les observations discutes dans ce rapport, que les lois qui rgissent la
Croatie militaire sont, sinon les meilleures possibles, du moins les meilleures que
les Croates puissent supporter en ce moment et les plus appropries au caractre
et au degr de civilisation de ces peuples, et qu'enfin il faut conserver dans toute
son intgrit le systme de leur constitution militaire, consacr par quarante ans
de rsultats heureux, sauf remdier partiellement avec le temps, et sans changer
de bases et de principes, aux abus que l'exprience pourrait indiquer.
(Premda ova razmatranja bez sumnje umanjuju prednosti koje na prvi pogled prua postojanje hrvatske vojske, mislim da iz svih opaanja koja su bila
raspravljena u ovom izvjetaju slijedi da su zakoni koji upravljaju Vojnom
Hrvatskom, ako ne najbolji mogui, najmanje najbolji koje Hrvati mogu podnijeti u ovom trenutku i najprikladniji naravi i civilizacijskom stupnju ovih
ljudi i da, konano, treba u punoj cjelovitosti sauvati sistem njihova vojnog
ureenja, posveen sretnim etrdesetogodinjim uspjesima, s tim da se djelomino s vremenom otklone, bez promjena u osnovi i naelu, zloupotrebe na
koje bi iskustvo moglo upozoriti.)
Doista, dugo mu je trebalo da se odlui!
U svakom sluaju trebalo mu je manje nego Napolonu, koji je u vrijeme kada su nesuglasja u vezi s budunou krajikog ureenja bila najvea, 10. oktobra, zapovjedio jednom od svojih autanata, generalu grofu
de Lauristonu, da se u Hrvatskoj upozna sa starim ureenjem Vojne krajine,
s promjenama uvedenim od smjene vlasti, sa tadanjim ureenjem, s trokovima izdravanja regimenti, enfin de recueillir toutes les connaissances
qu'il pourra rassembler sur cette objet (konano da prikupi sva saznanja
koja e moi pribrati o ovom predmetu).
Lauristonovim pismom od 16. novembra iz Ljubljane podrava se krajiko ureenje jer je ono uvjetovano i prirodom zemlje i naravi stanovnika.
Njegova je ocjena da Marmont nije u njega unosio nikakve promjene, samo
to je u svaku regimentu uveo jo jedno oficirsko mjesto, un adjoint major, povjereno dalmatinskim oficirima, da bi na njih kao na poznavaoce
jezika mogli raunati pukovnici. Nije mu promaklo da su carine i umska
uprava ureeni na isti nain kao i u itavoj zemlji, samo to se njihovi
prihodi uplauju u regimentsku blagajnu.
Podrao je miljenje da krajike regimente budu rasporeene u garnizonsku slubu u Dalmaciji sa semestralnom zamjenom.44
Lauristonov inspekcijski obilazak Vojne Hrvatske bio je iscrpan kao i
Marmontov, samo to je on manje ili vie otvoreno provjeravao i navode iz
maralova izvjetaja. Kada je u Trstu pisao svoj Rapport sur la Croatie
Militaire, datiran sa 28. decembrom, mogao je i podrati Marmonta i upozoriti na netanosti. Prva je u vezi sa 1 575 000 franaka izdataka. Lauriston
upozorava da se taj iznos poveava svakim izlaskom krajinika izvan podruja regimente sa 5 novia (sols) i kruhom, a kada izlaze iz Hrvatske,
plaaju se kao i sve druge jedinice. Druga je u vezi s njihovom opremom.
Lauriston osporava maralovu ocjenu da su krajike jedinice odjevene kao
najbolje jedinice tvrdnjom da je njihova odjea napravljena od loih tkanina domae izrade, koje nisu za ratnu upotrebu. Njegov je prijedlog da se
obnovi austrijski obiaj da svaka regimenta ima skladite s uniformama
dravne izrade. U nastavku izvjetaja Lauriston je nizom povijesnih osvrta
nedvosmisleno podrao krajiko ureenje. ak je ponovio neobrazloenu
ocjenu da se vrijedni ja zemlja u Civilnoj Hrvatskoj slabije iskoritava nego

manje vrijedna na krajikom podruju.45
Trei put se javio Napolonu u vezi s krajikim pitanjem iz Ljubljane
5. januara 1811, nakon to je bio obavijeten o velikim zamjenama vojnih
jedinica u Ilirskim pokrajinama, kojima je iz njih zajedno s francuskom
vojskom povuen i najvei dio generala i tapskih oficira. Meu njegovim
brojnim primjedbama na novi raspored vojnih jedinica, koje potpuno otvoreno iznosi iako nije u dvojbi tko iza njega stoji, izdvaja se prigovor to u
Vojnoj Hrvatskoj nije predvieno jedno generalsko mjesto:
II est ncessaire d'avoir en Croatie un gnral qui surveille les colonels,
mette de l'ensemble dans le service de cette province et sur toute la ligne de la
frontire: S'il n'y a pas dans la Croatie un centre, une unit de commandement,
tout se relchera; les vols recommenceront, les routes ne seront plus sres, les
commerants turcs ou autrichiens craindront le passage par la Croatie, et tous
les avantages que le dcret du 27 novembre dernier donne l'Illyrie se rduiront
rien.46
Epilog parikih rasprava o krajikom pitanju nije bio bez nedoumica,
koje su budunosti ostavljale mogunosti drugaijeg rjeavanja otvorenih
pitanja. Marmontovi stavovi, koji su bili izuzetno sadrajno potkrijepljeni,
nesumnjivo su osnaili Napolonovu odluku da krajiko ureenje ne bude
ukinuto. Meutim, kada je ministar financija, po vladarevu nalogu, zatraio
od Androssyja da ocijeni Marmontov prijedlog civilnog, crkvenog i pravosudnog ureenja Ilirskih pokrajina, ovaj mu ga je vratio s napomenom da
Vojna Hrvatska treba biti ureena kao i druge pokrajine u Carstvu. Inae,
ministar je sporno pitanje proglasio vojnim i jednostavno se nije izjasnio
0 njemu.47 Na sceni je ostao Marmont. Dijelovi njegova opsenog izvjetaja
1 dalje su stizali u Pariz. Tako je 20. i 21. decembra 1810. Clarke poslao caru
niz priloga o krajikim oficirima, o regimentama pojedinano, kao i budet
Vojne Hrvatske za 1811. godinu.48 Cijelo ovo njegovo djelo do danas jo
nije rekonstruirano i vjerojatno to nikada nee ni biti mogue uiniti. Teko
da je koja druga zemlja pod francuskom vlau u to doba bila tako podrobno istraena.
Krajiki oficiri, kao i itavo izaslanstvo Ilirskih pokrajina, na kraju
svoga dugotrajnog parikog boravka ponovo su se osjetili izgubljenima u
zbivanjima u kojima su vjerojatno malokad bili i svjesni svoje stvarne
uloge. Jedina im je briga bila kako dobiti to vie novaca za naknadu trokova i kako se to prije vratiti svojim kuama, a nune isplate bilo je vraki
teko osigurati u Parizu. Sauvano je s tim u vezi vie izvora. U nekim sluajevima teko dogovorene isplate nikada nisu izvrene. Izvjesno je da se u
Parizu materijalno nisu mogli obogatiti.49
lanovi izaslanstva mnogo su puta mogli osjetiti koliko malo znae
i oni i Ilirske pokrajine u Carstvu kojem su podanici. Doista nisu mogli
imati iluzija o svome mjestu u parikom sjaju.
NOVANA BEZIZLAZJA KRAJIKOG UREENJA
Brojni upueni suvremenici bili su iznenaeni razmjerima povlaenja francuskih i talijanskih jedinica iz Ilirskih pokrajina i njihovom zamjenom
krajikima u garnizonskoj slubi poetkom 1811. godine, kao to je bio iznenaen i general Lauriston. Nevano je ovom prilikom da li je Napolon na
taj nain htio stvarati pretpostavke za kasnije ukinue krajikog ureenja,
s obzirom na to da mu je bilo potpuno jasno koliko je garnizonska sluba
strana krajinicima. Vano je da mu je nadasve bilo stalo to je mogue
vie smanjiti vojne izdatke u Ilirskim pokrajinama. Nije se mogao pomiriti
s injenicom da mora izdvajati milijun i pol franaka za vojsku, a da ju ne
moe koristiti prema svojim potrebama. Kada ve nisu mogli ii ni u Italiju, ni u Francusku, a pogotovo ne u panjolsku, krajinici su morali ii u
garnizonsku slubu u Ilirskim pokrajinama izvan Vojne Hrvatske.
Kada je Marmont bio predvidio 2 400 000 franaka izdataka za krajike
regimente u toku 1810. godine, uvijek sumnjiavi Napolon traio je od ministra financija da ga izvijesti ukljuuje li taj iznos trokove naoruavanja
krajinika, opskrbe itom, kao i svih drugih povlastica koje uivaju. S tim
u vezi traio je jo jedanput obavijesti o krajikom uivanju zemlje, porezima itd.1
Klju za razumijevanje njegova krajnje opreznog izjanjavanja uveliko
je u novanim nedaama Ilirskih pokrajina openito. U 1810. godini, na primjer, njihovi budetski prihodi iznosili su 12 475 231 franak, a rashodi
18 809 805 franaka. Deficit od 6 334 574 franka uistinu je bio ogroman. U
budetskim rashodima ministarstvo rata sudjelovalo je sa 8 171 611 fr. 76 c.,
ratna uprava sa 6 062 600 fr. i ministarstvo pomorstva sa 506 136 fr. Dakle,
tri vojna ministarstva troila su 14 740 347 fr. 76 c.! Potrebe svih ostalih
ministarstava, kao i otplate dravnog duga pokrivane su sa 4 069 458 fr.
Samo vojni rashodi premaivali su prihode Ilirskih pokrajina! Takva financijska politika bila je potpuno oprena predvienoj u vrijeme stvaranja
Ilirskih pokrajina. Bila je neodriva, a kako se manje ili vie posvuda u
sreditima moi u Parizu smatralo da je Marmont za nju uveliko odgovoran,
sve su manji bili izgledi da e se i on odrati. U svakom sluaju, najvei dio
francuskih i talijanskih jedinica morao je napustiti Ilirske pokrajine, a njihove zadatke morale su preuzeti krajike jedinice. Time su rashodi spomenuta tri ministarstva spali u 1811. na 6 000 000 franka, tj. na 40,7% iznosa
potroena u prethodnoj godini.2
Inae, kada se pravilo budet Ilirskih pokrajina za 1811, Ratna uprava
je traila 6 milijuna franaka za 12 000 ljudi u Ilirskoj armiji, meu kojima
je bilo manje od 1 000 konjanika. Kako je i Ministarstvo rata trailo priblino isti iznos, prosjeni trokovi penjali su se na 1 000 fr. po ovjeku.
15 Vojna Hrvatska I
225
Napolonov estoki sud s tim u vezi zavrava s reenicom: To je izvan

svakog razmjera.2a Iako su se vojnike obaveze krajikih jedinica u 1811.
poveale u odnosu na 1810. godinu, trokovi Ministarstva rata za njihovo
izdravanje pali su sa 3 208 397 fr. 54 c. na 2 438 660 fr.3
Nakon Marmontova povlaenja iz Ilirskih pokrajina u februaru 1811.
generalni intendant Belleville obavijestio je ministra de la police gnrale
0 tekom stanju u zemlji. Mnotvo vojnih jedinica, koje je valjalo plaati
1 izdravati, iscrpilo je najvei dio prihoda koji se ostvaruju, a koji ionako
nedostaju za pokrie zemaljskih izdataka u 1809. i 1810. godini. Prihodi se
inae stalno smanjuju zbog uinka zakona o kontinentalnoj blokadi, uvoenja
carina protiv engleske robe, zbog kontrabande na dugakoj morskoj obali
i na otocima, u susjedstvu turske Albanije, Bosne, Koruke, austrijske
Hrvatske, tajerske, Italije, odnosno svih zemalja na granicama Ilirskih
pokrajina.
Najbogatiji posjednici, dodaje Belleville, otili su iz Ilirskih pokrajina,
a naputaju ih i dalje. Gotov novac iezava na uznemirujui nain jer proizvodnje zamire. Rashodi toliko preteu nad prihodima da se u 1810. godini
duguje nekoliko milijuna inovnicima, umirovljenicima, sveenstvu, sudovima i snabdjevaima. Ovi zaostaci jo su vei u prva etiri mjeseca 1811.
godine.4
Nalije Marmontova zlatnog doba jo je uvjerljivije. Napolon je
svojom instrukcijom od 9. novembra 1810. obavijestio Lauristona da je saznao da je Marmont napravio zajam od 1 200 000 franaka, da se s njegovom
zatitom uvozi kolonijalnu robu bez dozvole itd. Bilo mu je to dovoljno da
se raesti to Ilirske pokrajine toi poslije petnaest mjeseci (!) svog postojanja nemaju sreen budet. Ovlastio je Lauristona da kae Marmontu da e
morati poduzeti mjere koje su potrebne da se iz takva stanja izae, tj. da
e ubudue svi prihodi ulaziti u Trsor public, a da e se svi rashodi
usmjeravati ministarskim nalozima, to e, dakako, ponititi njegova dotadanja ovlatenja u Ilirskim pokrajinama.5
Bilo je to izravno upozorenje Marmontu da je s njegovim potkraljevstvom gotovo. Napolonu jednostavno nije ilo u glavu da se u jednoj tako
maloj zemlji u toliko vremena nisu mogli utvrditi izvori prihoda, potrebni
nameti i napraviti budet. Sve je to po vladarevu uvjerenju svjedoilo o
malim administrativnim sposobnostima i o mnotvu loih stvari.6
Teko da bi se te ocjene moglo osporiti, ali je mit o Marmontovu zlatnom dobu ipak ostao jer mu je povijesno utemeljenje izvan domaaja ove
kritike.
U neposrednoj vezi s predmetom istraivanja jest pitanje o sudjelovanju Vojne Hrvatske u budetskim prihodima Ilirskih pokrajina. U 1811.
godini, na primjer, ukupni prihodi su procijenjeni na 13 843 000 franaka, s
krajikim udjelom od 813 000 fr., tj. sa 5,87% u odnosu prema budetskim
prihodima u cijelosti. Budui da se tada raunalo da zemlja ima 1 587 896
stanovnika, od kojih 240 000 u krajikom prostoru, njegov udio u stanovnitvu je bio 15,11%. Uoljivo je njegovo siromatvo prema zemaljskom prosjeku. Ono je jo uoljivije u usporedbi s razvijenijim okruzima (cercles)
i pokrajinama prema pokazatelju poreznog optereenja po jednom stanovniku. Na taj nain najvie je ubrano u Trstu i Monfalconeu (72 fr. 27 c. 8/10),
zatim u Dubrovniku (14 fr. 68 c. 8/10) itd. Vojna Hrvatska je na devetom
mjestu sa 3 fr. 10 c. 6/10, a iza nje su Boka sa 2 fr. 73 c. 1/10 i Civilna
Hrvatska sa 99 c. 6/10. S obzirom na nerazmjernu veliinu vojne obaveze
krajikog stanovnitva, spomenuto njegovo prosjeno porezno optereenje

bilo je veliko. U odnosu prema 1810. godini njegov je ukupni rast sa 745 526
fr. na 813 000 fr., tj. za 67 474 fr. ili za 8,30%>, a to je za krajinike bilo
uistinu veliko poveanje, osobito ako se ima na umu da su u 1811. godini s
garnizonskom slubom veoma porasle vojne obaveze.7
Koliko je velika bila ta obaveza, svjedoi podatak da u toku 1811. godine nije bilo mogue ostvariti 813 000 fr. budetskih prihoda, nego samo
796 000 fr. U rashodima je umjesto 2 400 000 fr. ostvareno samo 2 343 000 fr.,
dok je u konanom obraunu ostvarena uteda od 40 000 fr. Zato je i bilo
mogue u budetskom predraunu za 1812. godinu predvidjeti ponovo
2 400 000 franaka.8
Uoljiva je politika ograniavanja budetske potronje u krajikom
prostoru, osobito nakon to je general Bertrand imenovan generalnim guvernerom Ilirskih pokrajina.
Koliki su razmjeri politike ograniavanja budetske potronje, svjedoi
Bertrandovo obrazloenje budetskog predrauna za Vojnu Hrvatsku u 1812.
godini. U njemu on zastupa stav da e 2 400 000 fr. dostajati za izdravanje
15 000 ljudi u krajikim jedinicama u mirnodopskom stanju, za uvanje
granice prema Turskom Carstvu, za plaanje pokrajinske uprave, za odravanje putova, za javne zgrade i, na kraju, za sve izdatke 300 000 stanovnika
Vojne Hrvatske. Ipak ne moe a da ne doda da je toliki rashod skroman
u usporedbi s prednostima koje osigurava i da je tim opravdaniji to je
stanovnitvo privreno, to je spremno oduprijeti se napadu s mora i to
moe biti korisno u sluaju napada na Tursko Carstvo. Koliko je predraun
rashoda skroman, najbolje svjedoi podatak da se za 1809. i 1810. godinu
krajem 1811. jo uvijek duguje 256 000 franaka i to 125 000 fr. kunim zadrugama, a ostalo za plae oficira i podoficira te za javne radove. Generalni intendant i glavni blagajnik nisu mogli odobriti 130 000 fr. za ove isplate, koje je on od njih traio, opravdavajui se nedovoljnom ovlatenou.9
Mnogo vee su bile tekoe u osiguravanju predvienih budetskih prihoda iz Vojne Hrvatske. Kada se radio budetski predraun za 1813. godinu,
izraunalo se da e do kraja decembra 1812. godine Vojna Hrvatska dugovati
Dravnoj blagajni 698 810 franaka, ne raunajui 41211 franka koje duguje
za 1810. godinu. Regimente se nalaze u kritinoj situaciji, ocjenjuje general De Pourailly 5. decembra 1812, tako da mu nita drugo nije ostalo nego
da moli da se takvo stanje ima na umu kada se donose bilo kakve odluke.10
Nepotrebno je podsjeati da je 1811. godine bilo predvieno ostvariti 813 000
franaka budetskih prihoda, a da je ostvareno 796 000. Novane neprilike
u krajikom prostoru bile su na vrhuncu.
U istraivanju novanih neprilika u Vojnoj Hrvatskoj i njihova udjela
u privrednim i drutvenim tokovima posebno je poglavlje prijelazno razdoblje poslije stvaranja Ilirskih pokrajina. Nije bilo jednostavno zamijeniti
jedan valutni sistem drugim. Neizbjene tekoe poveavao je monetarni
kaos u Habsburkoj Monarhiji u to vrijeme. Sve vee razlike izmeu papirnog i kovanog novca u Ilirskim pokrajinama umjetno su poveavane s ciljem da ih se to je mogue prije integrira u francuski monetarni sistem.
Visoku cijenu brojnih operacija koje su s tim u vezi bile poduzete snosilo
je prije svega domae stanovnitvo, a naroito oni njegovi srednji slojevi
koji su ivjeli od svojih plaa i mirovina i koji su inae imali najvie razloga postati drutvena osnova francuske vlasti.10a
General Delzons nije se ustruavao osporavati monetarnu politiku gospodina Dauchyja, iako je sasvim sigurno vrlo dobro znao koliki je u njoj
udio marala Marmonta. Otvoreno je izvijestio Marmonta 12. februara 1810.
o velikim tetama u svim regimentama pour les pertes des Bankozettel.
Ustvrdio je da je raznovrsna manufakturna roba, koja se uvozi iz Njemake,
u Hrvatskoj postala tri puta skupljom u razdoblju nakon preuzimanja vlasti.
Cijene namirnicama stalno su rasle, a stvarni prihodi oficira koje se isplauje Bankozettel pali su za 5/6. Pogoeni oficiri, koji su se nali u bijedi,
tim su nezadovoljniji to su njihove kolege koje su ostale u habsburkoj
slubi plaene bar s dvije treine svoje plae u dobru novcu. U istom pismu
Delzons je bez okolianja napisao da su svi slubenici u Hrvatskoj oajni
zbog stanja u kojem su se nali, a njihovo razoaranje to je vee to su
oekivali bolji odnos nego pod habsburkom vlau, tako da u zakljuku
izrijekom moli da se neto uini za boljitak tih misrables officiers.10b
Marmont je bio pogoen i sadrajem i tonom ovog pisma generala u
kojeg je nesumnjivo imao najvie povjerenja, tako da mu je prigovorio ne
samo pretjeranost nego i tota drugo. Takav odgovor Delzons nije mogao
otrpjeti. Osjetio se uvrijeenim, tako da se nije povukao. Ustvrdivi da nikada nije prikrivao istinu, upozorio je generalnog guvernera da je dovoljno
itati ljubljanske novine da bi se vidjelo da su odlukama generalnog intendanta u tako kratku vremenu cijene svih namirnica i roba utrostruene, a
da se o odlukama upravitelja pota, carina i drugih ni ne govori. Dodao je
takoer da je u vrijeme stvaranja Ilirskih pokrajina ito stajalo 1213 forinti, da bi do februara skoilo na 25 i vie. U istom vremenskom rasponu
cijena stone hrane narasla je sa 4 forinte po kvintalu na 10. Vrlo oporo je
zakljuio da su ovi skokovi uvjetovani svojevrsnim fanatizmom generalnog
intendanta, s tim to je njemu osobno svejedno da li on radi s odobrenjem
ili bez njega.10c Delzons je ostao pri svom zahtjevu od 3. februara 1810. da
se prinudni teaj Bankozettel ne primjenjuje u Vojnoj Hrvatskoj jer ga
ona jednostavno nije sposobna podnijeti.10d Dakako, takav je zahtjev bio
potpuno neostvarljiv, to generala nije zbunjivalo jer je ustrajno prenosio
Marmontu sve pritube koje su mu iz dana u dan stizale iz svih krajikih
regimenti.
Loe posljedice takve monetarne politike Marmont je nastojao to je
mogue vie nadoknaditi to redovnijom isplatom svih skupina plaenog
osoblja u Vojnoj Hrvatskoj.
Neugodna kanjenja ipak su bila neizbjena ve na poetku francuske
vlasti. O tome svjedoi i Dauchyjev nalog nadzorniku blagajne u Karlovcu
posredstvom glavnog blagajnika da iz svoje blagajne izdvoji 180 800 forinti
u nominalnoj vrijednosti (dakle, Bankozettel) za krajike plae za novembar i decembar 1809. i januar 1810. godine.10e Skrb da se osigura redovna
isplata u svim stavkama krajikog budeta trajni je motiv politike francuskih vojnih vlasti u Vojnoj Hrvatskoj. Ta ambicija nikad nije bila u potpunosti ostvarena. O tom postoji mnotvo izvora, a najvie za razdoblje Marmontova generalnog guvernerstva.
Kada je zatraio od generalnog intendanta Bellevillea izvjetaj o isplatama za drugu polovinu 1810, tj. za razdoblje za koje je ovaj bio odgovoran,
vjerojatno se nije nadao da e mu biti saopeno da se jo uvijek duguje
izdati oko 400 000 franaka za plae i oko 140 000 za mirovine. Bilo je to
uistinu mnogo u usporedbi s ukupno isplaenih 423 138,45 franaka u istom
razdoblju. Izvrene isplate bile su vrlo neredovite: 7. oktobra, 17. oktobra,

14. novembra, 30. novembra, 24. decembra, 29. decembra 1810. i 4. januara
1811. Isplaivani iznosi bili su vrlo nejednaki, a do 7. oktobra 1810. uope
nije bilo isplata.10*
Neto kasnije, 2. februara 1811, Belleville je obavijestio Marmonta da
je sve poduzeo da bi se nadoknadilo zakanjenja u isplatama. ak mu je
i obeao da e ih biti jedino kada je u pitanju ljudstvo koje je na slubi
izvan Vojne Hrvatske.10^ Tjedan dana kasnije pisao je Marmontu da je osigurao 35 000 franaka za isplatu Dienstkonstitutiva, u skladu s primljenim
nareenjem.1011
Jo je jedno pitanje rjeit dokaz o razmjerima novanih nedaa u Vojnoj Hrvatskoj. To je pitanje krajikih mirovina. Ono se veoma usloilo u
prijelaznom razdoblju, a ak da to i nije bio sluaj, nemogue bi bilo izbjei
brojne nedoumice francuskih vlasti pred krajikim mirovinama. Nikakva
pokria, na primjer, u francuskom zakonodavstvu nije bilo za mirovine
ekstrapersonala. itava 1810. godina prola je u traenju prikladnih rjeenja za isplatu svih vrsta mirovina u Vojnoj Hrvatskoj. Dodue, nisu samo
francuske vojne vlasti bile odgovorne zbog tako sporog postupka. Zadueni
De Vienney vrlo teko je sreivao dokumente o mirovinskim obavezama u
Vojnoj Hrvatskoj jer su se neke regimentske komande olako odnosile prema svojim obavezama. Dakako, u odgovornijima je zbog toga bilo mnogo
nezadovoljstva jer su duga zaostajanja u isplatf teko pogaala njihove uivaoce, a to su esto bile udovice, redovno s vie maloljetne djece. U nekim
sluajevima regimentske komande same su odobravale predujmove, iako su
bile vie nego skuene u bilo kakvom novanom poslovanju. Izloen mnogobrojnim pritiscima, De Vienney je molio Marmonta 28. marta 1810. da
mu se u tu svrhu odobri 5 000 forinti predujma za svaku regimentu, to je
po prilici bila polovina iznosa koji se dugovao za mirovine. Marmont je
odobrio njegov prijedlog.101 Jasno je da se time stanje nije moglo naroito
poboljati, a isplate mirovina i dalje ostaju pouzdan pokazatelj ozbiljnosti
novanih nedaa u Ilirskim pokrajinama i Vojnoj Hrvatskoj.
Rad na mirovinskom osiguranju poeo se privoditi kraju koncem 1810.
godine. Belleville je Marmontu dostavio izvjetaj s tim u vezi 30. decembra 1810, predlaui mu izbor izmeu dvije mogunosti. Jedna od njih bila
je da se krajike mirovine i dalje dijele po batinjenom austrijskom sistemu, a druga da se uvede francuski sistem. Izraunati su trokovi jednog i
drugog za oficire, podoficire, vojnike i za ekstrapersonal. Prema tom raunu, ako bi se u isplati oficirskih mirovina zadrao austrijski sistem, utedjelo bi se 5 559,77 franaka godinje, tj. razlika meu sistemima je umjerena. Mnogo bi drugaije bilo ako bi se uveo francuski sistem u mirovinskom osiguranju podoficira i vojnika jer bi trokovi veoma porasli. Izuzetno
je vano izvorite razlika. U habsburkoj vojsci in je jedini utjecao na visinu mirovine, dok je u francuskoj ona ovisila i o godinama vojne slube,
o zdravstvenom stanju i posebno o tjelesnim nedostacima, tako da bi u sluaju usvajanja novog sistema krajikim podoficirima i vojnicima trebalo
isplaivati trostruku svotu!10i U ovom primjeru jasno se zrcale razlike izmeu jedne u biti feudalne vojske i druge koja je prola revolucionarni purgatorij. Odnos prema vojnicima i podoficirima u jednoj i drugoj oigledno
je u mnogoem stubokom razliit. Uope ne bi trebalo sumnjati u Marmontovu volju da se francuski vojni mirovinski sistem protegne i na krajinike.
Time bi se nesumnjivo znatno utjecalo na poveavanje njihove privrenosti
Francuskoj pa i njemu lino. Dakako, u novanoj oskudici u kojima su ivotarile Ilirske pokrajine izvjetajna dilema sasvim je retorike naravi, a
zadranju austrijskog sistema odluujue je doprinosilo to su i plae ostale
iste kao u njemu.
Sauvana rasuta graa omoguava stvaranje pouzdane predodbe o rijetkosti novca u Vojnoj Hrvatskoj, o njezinoj marginaliziranosti u robno-novanim tokovima prostora kojem je pripadala, a s tim u vezi i o krajnjoj
osjetljivosti svih slojeva krajikog drutva, bez izuzetka, na bilo kakav poremeaj u ustaljenom novanom opticaju, potpuno neovisno o tome da li
su uzroci poremeaju unutar ili izvan krajikog drutva.
Reprodukcija krajikog sistema poetkom XIX stoljea potpuno je nezamisliva bez novca, a krajiko drutvo, posebno njegov prekosavski dio
koji je uao u sastav Ilirskih pokrajina, pati zbog njegove trajne oskudice,
koja se u iznimnim prilikama kao to su razmatrane nuno pretvara u dramu.
U istraivanju novanih tekoa u Vojnoj Hrvatskoj jo jedan njihov
vid posebno treba razmotriti.
Drutvena zbivanja u krajikom prostoru pod francuskom vlau openito, a njegove novane tekoe posebno, uvjetovala su i otvorena granina pitanja, naroito u toku prve godine postojanja Ilirskih pokrajina.
Najtee meu njima bilo je pitanje kordonskih sukoba du granice karlovakih regimenti, koje je bilo otvoreno od proljea 1809. do proljea 1810.
godine. Prema Tromelinovu izvjetaju od 2. decembra 1809. poinjena teta
procijenjena je u Srpskoj kompaniji na 1 218 194 fl. 30 kr., a u Dobroselskoj na 878 951 fl., a velike su tete uinjene i u vie drugih kompanija.11
Posredne tete, prouzroene padom proizvodnje i trgovinske razmjene, bile
su jo vee, samo to se one odnose na Vojnu Hrvatsku u cijelosti.
Stvaranjem Ilirskih pokrajina Senj je osloboen krajike jurisdikcije
kao grad u sastavu Civilne Hrvatske. Nema sumnje da je velika veina njegovih graana podravala takvu statusnu promjenu, ne odriui se svojih
interesa i ambicija u krajikom prostoru. Izdvajanje Senja kao izuzetno jakog krajikog sredita imalo je brojne posljedice u krajikom prostoru, meu kojima smanjenje prihoda i poveanje novane oskudice nisu bili na
posljednjem mjestu.
Primjer Senja htjelo je slijediti stanovnitvo drugog primorskog vojnog
komuniteta Karlobaga. Obratilo se s tim u vezi intendantu Contadesu
u Rijeci u upravnim poslovima. Budui da on nije bio siguran da li se
njegova vlast protee i na taj vojni komunitet, pitao je Marmonta da mu
konano utvrdi granice pokrajine s primorske strane.12 Koliko je stav karlobakog magistrata jasan, toliko je Marmontov nejasan. Vjerojatno je nastao
pod utjecajem nekog meu njegovim dalmatinskim savjetnicima jer je odgovor bio: Odgovoriti da ovisi o Zadru.13 Tom prilikom pitanje nije bilo
rijeeno jer je i dalje ostalo otvoreno.
Ponovo je dolo pred Marmonta u sljedeem mjesecu, u augustu 1810.
godine. Ureujui carinsku slubu u Ilirskim pokrajinama, Laugier je imenovao na mjesto karlobakog carinika i poreznika za vino Jeana (vjerojatno:
Giovannija) De Franceschija i ujedno mu naredio da nita ne radi bez njegova nareenja. Meutim, uskoro je od njega zatraeno iz Centralne direkcije (?) da dostavi izvjetaj o financijskom poslovanju s vinskim taksama.
Takav izvjetaj potom je od njega zatraila i Lika regimenta, s dodatnim
zahtjevom da prihode od vinske takse ulae u regimentsku blagajnu. Kako
se Laugier nije odricao svojih ovlasti, koje je dobio od Dauchyja 10. marta
1810, De Franceschi se naao u vrlo neugodnu poloaju. General Delzons je
pismeno naredio komandantu Like regimente Valdoniju da uhapsi De Franceschija i da ga ne puta dok ovaj ne podnese raune o poslovanju poslije
26. novembra 1809. Valdoni je dodue utivo uputio prijepis Delzonsova
pisma De Franceschi ju, ali i pozvao ga da zbog navedenog razloga doe u
Gospi.14
Slinih sukoba bilo je u vezi s djelatnou duhanske uprave. Ba s njima
u vezi odlueno je u februaru 1811. godine da vojni komunitet i njegov kotar ostaju dijelovi Vojne Hrvatske, ali da duhanska uprava zadrava svoje
ovlasti i prihode. Odluku je donio Marmont.15 General Delzons je bio vrlo
odluan u nastojanjima da osigura to je mogue vee prihode u Vojnoj
Hrvatskoj. Doista se nije moglo raunati, kao to je car htio, da se izdaci
za krajike regimente ne poveavaju iznad razine dosegnute pod habsburkom vlau, ako se nije moglo osigurati ubiranje prihoda do iste razine.
Gubitaka prihoda bilo je i na savskoj granici Vojne Hrvatske. Budui
da je jedna, prekosavska kompanija 2. banske regimente ostala u granicama Habsburke Monarhije, izgubljen je ne ba zanemarljiv izvor prihoda,
osobito ako se ima na umu prometna vanost Jasenovake kompanije.
Vojna Hrvatska je u sutini dijelila privrednu sudbinu Ilirskih pokrajina, iako se njezin budet uravnoteavalo drugaije nego i ostalim pokrajinama. Krajiko podruje, izuzetno iscrpljeno ratom 1809. godine, optereeno nedoumicama promjene suvereniteta i mnotvom proturjenih mjera
s tim u vezi, sueno na vrlo osjetljivim takama, moglo je samo loije privreivati nego u prethodnom razdoblju. Novanim bezizlazjima nije bilo
alternative.
GLAVA V
STRAH, NADA, BEZIZLAZJE

I SMRT
EGZISTENCIJALNA UGROENOST I STRAH

PRED BUDUNOU
Proitavi Jelaiev izvjetaj o razoruanju krajinika i njihovu otpustu iz

habsburkog podanitva, car i kralj Franjo obratio se grofu Colloredu pismom od 26. novembra 1809. da bi pohvalio Jelaia zbog posla koji je obavio
s mudrou i revnou i da bi dao maha svom suosjeanju s otputenim
krajinicima zbog njihova loeg stanja, s obzirom na uniforme.1 Nita vie
nije napisao o svojim treue Grnzer.
Kako su krajinici doivljavali vladarev odnos prema sebi u ovo doba?
Koliko su prekosavski krajinici mogli pretpostavljati njegovu beutnost,
potpuno ravnoduje prema sudbini svojih najboljih krajikih regimenti?
Koliko ih je tada bilo svjesno da nisu ni prvi ni posljednji podanici od kojih
se oprata jedan Habsburgovac? Izvori o tome jo uvijek ute.
U toku itava XVIII stoljea odnos krajinika prema vladaru ukorijenjen je u iluziji o meusobnoj ovisnosti, koja je posredovana ideologijom
privilegijalnosti. Sva konkretna povijesna iskustva krajikog drutva kojima
su se iluzije osporavale, ak i iskustvo seobe u Rusiju, nikada do 1809. godine nisu dostajala da bi bila izvorite oblikovanja smislene cjeline koja e
drutveno bar u ogranienoj mjeri biti prihvaena kao kontraideologija.
Prekidanjem krajikog jedinstva odnosa prema habsburkom vladaru i
domovini, kojem je spona prije svega privilegijalni krajiki status, nakon
Schnbrunnskog mira, u prekosavskim regimentama stvorene su pretpostavke da se prekinuto jedinstvo obnovi u odnosu francuski vladar domovina sa sadrajnim pomakom.
Tome je izvorite u drugaijem porijeklu suvereniteta u Francuskom
Carstvu, odnosno u drugaijoj ulozi vladara u njemu. Vladarev legitimizam
postrevolucionarnog je porijekla, a vladar je u popularnoj predodbi car
graanin. Na vrh drutvene ljestvice on nije dospio nasljedstvom, nego
vrlinama. Time se pojam vladara bitno ponarodnio a da nije iznevjerena
autoritarna struktura drutvenih odnosa u postrevolucionarnoj Francuskoj.
Takav model drutvenih odnosa u makrorelacijama u skladu je s krajikog stajalita modelu drutvenih odnosa u mikrorelacijama, u kunoj zadruzi. U tome je najjae izvorite obnove prekinutog jedinstva odnosa prekosavskih krajinika prema francuskom vladaru sa sadrajnim pomakom koji
opravdava uslovnu upotrebu pojma kontraideologija. Ona se nije mogla
uspostaviti u svom punom domaaju sa smjenom vlasti zbog proturjenog
odnosa Francuskog Carstva prema krajikom ureenju ne samo u godinu
i pol dana rasprava nego i kasnije, sve do kraja Ilirskih pokrajina. Ostajala
je otvorena samo kao mogunost, obino kao neizvjesna, a poeljna mogunost. Njezin je utjecaj bio vei zbog onoga to je mogla biti, nego zbog
onoga to je bila. Marmont je savreno inkarnirao takav njezin potencijal.
Usporedno u suoavanjima s neizvjesnom budunou, s budunou

bez krajikog ureenja, alternativa je u povratku u habsburko podanitvo.
Mogue ju je ostvariti emigriranjem ili obnovom habsburkog suvereniteta
u prekosavskim regimentama. Teite habsburke propogande as je na jednoj, a as na drugoj mogunosti. Povremeno i na obje. U stalnoj napetosti
izmeu stvarnog i mogueg, u stalnoj napetosti u podvajanju mogueg, krajiko drutvo u Vojnoj Hrvatskoj u neprekinutom je previranju od 1809.
do 1813. godine. Teko je razluiti faze toga previranja jer se meusobno
mijeaju u kraem ili duem trajanju.
Svima im je zajedniko obiljeje neizvjesnost koja je otvorena u raznim
mogunostima.
U beznau poslije poraza, poslije potpisivanja mirovnog ugovora, premoan je strah pred budunou i osjeaj egzistencijalne ugroenosti. Prekosavski krajinici postali su francuski podanici poslije cijele serije protufrancuskih ratova u kojima su prednjaili svojom borbenou i nadasve
podrkom habsburkom legitimizmu. Tek okonani rat bio je vrhunac u toj
tradiciji.
Kada im je u toku oprotaja od njihovih vojnih zapovjednika u Ugarskoj dokazivano da francuske vlasti nee htjeti zadrati krajiko ureenje,
veina je vjerovala jer je i sama iskljuivala takvu mogunost. Istovremeno,
osjeaj privrenosti habsburkom dvoru naglo je slabio. Prekosavski krajinici su u to vrijeme uvjereni da su prevareni odredbama mirovnog ugovora
i da nisu smjeli biti otputeni iz habsburkog podanstva. Ponovo su bili
uvjereni da su prevareni kada su razoruani. Burnim iskazivanjem osjeaja
u toku Jelaieve misije krajinici su prije svega alili sebe same.
Koliko je duboka u to vrijeme suzdranost prema habsburkom dvoru,
pouzdano svjedoe podaci o vrlo ogranienom iseljavanju preko Save prije
nego to je granica s francuske strane bila zatvorena. Krajinici nisu bili u
strahu koji sili da se neto uini. Bili su u strahu u kojem nada ostaje jedina mogunost. Takvo stanje pojaavano je strahom od izvjesne predstojee gladi u prekosavskom krajikom prostoru. Jedini nain da ju se izbjegne bio je da nove, francuske vlasti osiguraju uobiajenu opskrbu hranom.
Sve drugo graniilo se s pogibelji. U tome je bio sutinski vaan razlog susretljivosti krajinika prema Francuzima. Dakle, tolika otvorenost krajinika
prema novim vlastima nadasve egzistencijalno je uvjetovana.
Razdoblje najjaeg straha pred budunou i osjeaja egzistencijalne
ugroenosti trajalo je svega mjesec do dva mjeseca krajem 1809. godine do
poetka opskrbe itaricama i do Marmontove reorganizacije krajikih regimenti, ali je i jedno i drugo u zgusnutom vremenskom zbivanju u to doba
uslovilo ubrzano otvaranje krajikog drutva prema novim vojnim vlastima. Meutim, ono je bilo izrazito pasivno jer nijedan krajiki drutveni sloj
nije bio sposoban dosljednije osmisliti tenje za promjenama. Niz pojedinanih zahtjeva, koji su redovno bili osporavani u samom krajikom drutvu u dinamici njegove konfliktnosti, manje je uoljivo ali vrlo vano izvorite Marmontova stava da se nita ne smije mijenjati u krajikom ureenju.
Zahtjevi za promjenama, ma kako ograniena domaaja bili, redovno su
odbijani, neovisno o tome da li su potjecali od krajinika ili od njihovih
starjeina.
Uoljivo uvaavanje krajikih oficira s francuske strane oigledno je
neke meu njima zanijelo, tako da su se uputali u zahtjeve koje habsburkim vojnim vlastima nikada ne bi tako olako podnosili. U proljee 1810.
godine, na primjer, komanda Otoake regimente posredovala je zahtjev

da regimentsko podruje bude osloboeno od vinskog nameta. Oigledno
su prije svega krajiki oficiri bili nezadovoljni spornim nametom, i to ne
samo zbog ogranienij ih mogunosti nabavke vina za vlastite potrebe nego
i zbog prepreka u trgovakom posredovanju. Molba je odbijena s objanjenjem da nitko ne moe biti izuzet od vinskog nameta i s prijetnjom da e
carinici biti kanjeni ako ga ne budu naplaivali. Istovremeno se trai da
nameti u Senju i Karlobagu budu izjednaeni te da se generalnom guverneru
dostave obavijesti o priblinoj potronji vina u Otoakoj regimenti i o
prihodima koji se spornim nametom ostvaruju.2
Duboko ukorijenjeni privilegijalni nain miljenja u krajikom drutvenom biu teko se mogao prilagoditi neumoljivostima modernih dravnih
interesa, a Marmontov stav da se nita ne smije mijenjati u krajikom ureenju nije bio nadahnut habsburkom legitimistikom inspiracijom, nego
uslovljen logikom francuskih dravnih intresa, kako ih je on shvaao.
Upravo zbog takva krajikog naina miljenja dio manjih ili veih francuskih monika nikada im nije vjerovao. Jedan meu njima bio je konzul
u Travniku David. U ljeto 1811. godine, poslije vie od godinu i pol dana
postojanja Ilirskih pokrajina, s dubokim nepovjerenjem prema Hrvatima,
tvrdi generalu Bertrandu da e oni biti isto to su u proteklom ratu bili
Tirolci ili dio stanovnika Dalmacije. Njegovo je uvjerenje da se u Ilirskim
pokrajinama mora vladati s mnogo vie otrine jer se tvrde glave Ilira ne
mogu drugaije urazumiti, neovisno o tome da li se radi o Hrvatima, Dalmatincima, Bosancima ili Slavoncima. Svi su oni slini jedni drugima, tvrdi
David.3
Malo je u koga na francuskoj strani dubina nepovjerenja bila tako velika kao u Napolona, o emu izuzetno svjedoi njegov odnos prema pitanju naoruavanja krajinika.
Naime, im je Marmont dobio nareenje u drugoj polovini decembra
1809. godine da reorganizira krajike regimente, traio je od Clarkea pismom
od 23. decembra da mu poalje 15 000 puaka za naoruanje krajinika, tj.
traio je koliinu koja je potrebna za naoruanje 12 bataljona. Svoj zahtjev
obrazloio je ocjenom da je raspoloenje u Vojnoj Hrvatskoj takvo da se
bez bojazni moe podijeliti oruje krajinicima. Ako se to uini, ustvrdio je,
jo vie e ih se pridobiti jer se osjeaju krajnje ponieni zato to su razoruani i puke oekuju s nestrpljenjem.4 Napolonova reakcija na Marmontov zahtjev bila je vrlo otra:
Je trouve la demande de quinze mille fusils donner aux Croates bien
prmature et bien hazarde; il faut bien se garder d'en rien faire. On pourrait
tout au plus en donner une compagnie par rgiment. Le marchal Marmont
est-il sur que ces gens-l ne s'en serviront pas contre lui? Il ne faut pas les armer
avant qu'on les connaisse et qu'on en soit sr. Qu'on en arme un millier d'hommes, et pas plus. Tmoignez au marchal Marmont que cette lgret dans une
affaire de cette importance me parat fort extraordinaire.5
Napolon nije imao iluzija o naravi privrenosti krajinika novim, francuskim vlastima, a ni o razlozima Marmontove urbe. Sudei prema sadraju pisma, kao da ga je zatekla Marmontova spremnost da u takvo neto
uope ue.
Marala nije pokolebao vladarev stav. Ponovio je svoj zahtjev 24. januara, a Clarke ga je 3. februara proslijedio Napolonu.6 Ovaj put se potrudio
da ga bolje objasni. Bosanski paa nije imao nikakva uspjeha u pokuajima

da uvjeri svoje kapetane da se povuku s dijelova kordona koje su zauzeli
od prolog proljea, a Marmont se iz mnotva razloga osjeao obaveznim
da osigura potovanje granice. Budui da je to mogao uiniti jedino vojnim
napadom, morao je naoruati tri do etiri hiljade krajinika.
Napolon je promijenio svoj stav tek 6. marta, kada je odobrio naoruanje do 6 000 krajinika pod dojmom vijesti da se bosanski krajinici spremaju napasti Vojnu Hrvatsku u proljee.7
Car je oigledno vrlo usporeno poputao u ovom sluaju, ali se ne bi
moglo ustvrditi da se njegova sumnjiavost prema krajinicima smanjivala.
Vie nego bilo tko bio je svjestan da prekosavski krajinici nisu njegovi
voljni podanici, odnosno da je njihova naglaena privrenost novim vlastima
posljedica okolnosti koje ih prisiljavaju na takvo ponaanje.
Napolon je u svojoj podozrivosti ipak previdio promjene koje su se
zbivale u drutvenom biu krajinika nakon njihova povratka s ugarskog
ratita. ini se da mu je bilo teko shvatiti da se u njima ubrzano poeo
javljati osjeaj identifikacije s Francuskim Carstvom, to je bila posljedica
njihova prihvaanja u francusku vojsku. Iako je ono bilo uvjetno, omoguilo im je ubrzano oslobaanje od osjeaja egzistencijalne ugroenosti pa i
straha pred budunou.
Legalizirano izjednaavanje pobijeenih s pobjednicima poticalo je reformatorske ambicije meu pojedincima u krajikom drutvu, koje su dodue rijetko kada prelazile granice osobnih uvjerenja. Tenje za promjenama suvie esto bile su toliko fluidne da nikoga nisu obvezivale, a otvarale
su iroke prostore za manipulacije.
Kapetan ivkovi (lan parikog izaslanstva?) bio je meu oficirima koje
je maral Marmont smatrao izuzetno pouzdanima pa ga je i ovlastio da mu
alje obavijesti o zbivanjima u Vojnoj Hrvatskoj. Sauvano je jedno takvo
ivkovievo pismo od 7. aprila 1810, kojim mu prenosi vijesti koje je primio
iz Otoca 23. marta.8
Krajiko stanovnitvo bilo je u to vrijeme u oekivanju posjete marala
Marmonta, kojoj su trebale slijediti razne poboljice u ivotnim uvjetima.
U njegovim predodbama podanitvo najmonijem vladaru u svijetu obavezivalo je tog vladara da im olaka ivot.
Meu krajikim oficirima naroito je proireno osjeanje zadovoljstva
to slue u francuskoj armiji. Veoma im je stalo da im nove uniforme budu
iste ili to slinije u usporedbi s uniformama francuskih oficira. Inae, ve
se osjeaju pogoeni odlukom koju pripisuju ratnom komesaru Moseru
kojom su im plae izjednaene s plaama habsburkih oficira, umjesto da
budu kao u francuskih, javljao je ivkovi.
U istom pismu ivkovi je iscrpno obavijestio Marmonta i o raspoloenjima u krajikom javnom mnijenju. Uniforme su openita briga, a meu
krajinicima se prieljkuje da im budu podijeljene na dravni troak (a
Spese dell Sovrano), budui da sa 12 forinti nije mogue opskrbiti se svime
to je potrebno. U ovom dijelu kapetanova pisma suvie je prepoznatljiv
stav koji su krajiki oficiri u izaslanstvu Ilirskih pokrajina u Parizu branili
pred carem i koji je Marmont odmah nakon toga svojim pismom estoko
osporio da bi se moglo vjerovati u njegovu veu rairenost meu krajinicima.
Mnogo je vjerodostojnija njegova vijest da se stanovnitvo osjea pogoenim to mu nije isporueno ito koje mu je obeano jo u februaru.
Njegov nedostatak jo uvijek se ne osjea u punoj teini jer su krajinici

na kordonu. Ipak, njihove zadruge veoma su pogoene i ve petnaest dana
nemaju kruha.
Sve regimente ele, tvrdio je ivkovi, da se ukinu auditorska mjesta,
budui da se auditori smatraju uvelike odgovornima za zloupotrebe u pravosuu. Miljenje je da bi ih mogli zamijeniti oficiri uvaeni u svojoj okolini!
S mnogo zadovoljstva meu stanovnitvom primljena je vijest da e se
sol dobivati po cijeni od 3 forinte, a ranije je njezina cijena bila 7 forinti.
O velikim tekoama u opskrbi stanovnitva solju potkraj 1809. i poetku 1810. godine svjedoi vei broj izvora. One su nerazluiv dio njegova
osjeaja egzistencijalne ugroenosti. Vie je izvora tih tekoa, ali je glavna
ambicija francuskih vlasti da se osiguraju to obilniji prihodi u trgovini
solju, a krajike povlastice su u ostvarivanju te ambicije bile velika smetnja.
Tekoe su bile prouzroene i promijenjenim nainom opskrbe. Poslije
smjene vlasti, u neutvreno vrijeme, krajinici su bili prisiljeni opskrbljivati se solju u Rijeci, to je veliku veinu opteretilo prekomjernim trokovima i to je bilo razlog brojnim novim zloupotrebama. Pritisnut mnogobrojnim pritubama, general Delzons je u martu 1810. s najveim nestrpljenjem iekivao Marmontovu odluku o promjeni naina snabdijevanja.
Bio je miljenja da opskrbno sredite treba biti u Karlovcu, kao najprikladnijem mjestu. Iz sadraja Marmontove biljeke na rubu Delzonsova pisma
s tim u vezi jasno je da je i on bio svjestan neodrivosti takva stanja. Zato
je i odluio da se Lika i Otoaka regimenta opskrbljuju u Karlobagu i
Senju, a ostale etiri u Karlovcu.9
Brojni izvori svjedoe o razmjerima neimatine u prekosavskom krajikom prostoru poslije rata 1809. godine, o gladi na rubu demografske katastrofe, a nadasve o strahu pred neizvjesnom budunou. Nesnalaenja francuskih vlasti u prijelaznom razdoblju ne bi bila tako velika da nije bilo
otvoreno pitanje opstanka krajikog ureenja. Ono je optereivalo obavljanje mnotva poslova u krajikoj svakodnevici jer su im vojne i civilne vlasti
razliito pristupale, to je uvijek iznova bilo povod nemira stanovnitva
Vojne Hrvatske.
Vrlo brzo, do kraja 1809. godine, odnosi vojnih i civilnih vlasti u Ilirskim pokrajinama openito i u Vojnoj Hrvatskoj posebno ve su postali
skandalozni, kako to izrijekom kae Marmont u pismu Clarkeu od 23.
decembra 1809.10 Budui da je Dauchy bio uvjeren da ga je car ovlastio da
u itavoj zemlji uvede civilnu upravu, revno je nastojao da pojedine regimente to prije dobiju svoje civilne intendante. Njihov odlazak u odredina
mjesta sprijeio je Marmont, to je jo vie produbilo omrazu izmeu
njih dvojice. Dakako, posljedice napetosti trpjelo je cijelo krajiko stanovnitvo.
Napetosti u prekosavskom krajikom prostoru poticale su na mnotvo
razliitih naina brojne instance vlasti iz Habsburke Monarhije. Iako su
dravni odnosi naglaeno prijateljski, zemaljske vlasti poduzimaju sve to
mogu da bi privrenost stanovnitva Ilirskih pokrajina francuskim vlastima
bila to ogranieni ja i nepouzdani ja. Unato spornim mogunostima usporeivanja, ini se da je propagandni rat bio najjai u Vojnoj Hrvatskoj,
ak i kada bi beke vlasti nastojale smiriti strasti sa svoje strane granice,
uinci bi bili ogranieni, naroito u pograninom prostoru, jer je bilo nemo-
gue pouzdano nadgledati djelatnost austrijskih krajikih oficira i hrvatskih provincijalnih vlasti.11
Uznemirenost u irem krajikom prostoru stalno su poticali sukobi na
Savi. Nemogue je istraiti kada i tko je poeo prvi, iako je sauvana
opsena graa s tim u vezi.
Nitko nikom nije ostajao duan, ali je jasno da je mnogo vie tete
zbog savskih sukoba imala francuska strana. Da li e se u Ilirskim pokrajinama gladovati ili nee, uvelike je ovisilo o tome da li e biti opskrbljene
itom iz Ugarske. Habsburke vlasti su toga itekako bile svjesne. Tako se
Delzons 4. marta 1810. ali Marmontu da je nekoliko puta pisao u Zagreb
zbog zadravanja ilirskih laa na lijevoj obali Save, ali da nije dobio nijedan odgovor.12
Takav pritisak s habsburke strane bio je vrlo djelotvoran jer je usporavao izgradnju francuske vlasti, ali i uvijek iznova podsjeao krajiko stanovnitvo na habsburku mo i mogunost njezine obnove. Loa posljedica
takvih pritisaka bila je u antagoniziranju dijela stanovnitva, velikim dijelom iz gornjih drutvenih slojeva u Vojnoj Hrvatskoj, koje je bilo izloeno
silnim poslovnim gubicima zbog vrlo oteanog obavljanja poslova.
Napetosti i neizvjesnosti u Vojnoj Hrvatskoj u toku itave prve godine
francuske vlasti odravala je takoer stalna mogunost ukljuivanja krajike vojske u vojne sukobe. Najvei je strah bio zbog njogueg odlaska na
panjolsko ratite, ali ravnoduja nije bilo ni u odnosu prema drugim moguim bojitima. Prividna je iznimka stalno isticana spremnost krajinika
da sudjeluju u ratu protiv Turskog Carstva, o emu e iscrpnije biti rijei
u daljem izlaganju. Isticao ju je naroito maral Marmont, koji je u francuskom osvajanju jugoistoka nesumnjivo nalazio smisao svog djelovanja u
Ilirskim pokrajinama. Budui da ga je Napolon drao u stalnoj nedoumici
u vezi sa svojim daljim namjerama u ovom dijelu svijeta, spremno je prihvaao svaku mogunost da ostvari svoje ambicije.
Kada je Marmont u jesen 1810. godine primio Napolonovo nareenje
da uputi na Krf est topovnjaa i da osigura otoku potrebnu opskrbu, ponovo se naao u ratnom zanosu. U kopiji pisma koje je 15. novembra uputio
Clarkeu uoljivo je njegovo neskriveno nestrpljenje da od cara dobije nareenje da kopnom krene u pomo Krfu jer se oekivao poetak engleske
opsade otoka. Ministru skree panju da bi u sluaju takva pohoda krajinici vjerojatno bili znatan dio njegove vojske. S tim u vezi potrebno je osigurati najmanje 30 000 pari cipela jer oni imaju samo po jedan par.13
Teko da bi krajinici bili oduevljeni jednim takvim pomorskim pohodom!
Neovisno o nadama s kojima su prekosavski krajinici umjeli primiti
francusku vlast, prva godina Vojne Hrvatske za njih je nadasve godina osjeaja ugroenosti i straha.
Takvi osjeaji nesumnjivo su bili najjai meu kordonskim stanovnitvom koje je stradalo u prodoru bosanskih krajinika u proljee 1809. godine. Ono je najveim svojim dijelom bilo izbjeglo iz svojih sela i preteno
se skupilo u zbjegovima u okolici Karlovca. Poslije uspostave francuske
vlasti u Ilirskim pokrajinama ovo se stanovnitvo postupno poelo povlaiti
prema regimentama iz kojih je potjecalo. Tako su se Liani vraali do aprila
1810. U zaviajnim regimentama nije ih oekivala nita manja oskudica nego
u karlovakom zbjegu. U mnogoem jo i vea. Pukovnik ljivari jednostavno nije znao kako da im pomogne. Prema navodu iz njegova izvjetaja
takvo stanovnitvo neko se moglo smjestiti u imunije zadruge, ali takvih

ve dosta godina (depuis bien des annes) vie uope nema, a one koje
su takve bile jedva imaju za sjetvu. Neto itarica i graha bio je osigurao
Glavni tab, ali to je bilo tako malo da se moralo traiti i na drugim stranama. Neto je bio obeao i rijeki intendant, ali do poetka aprila nita
nije stiglo u Karlobag.
Zakljuno je ljivarievo miljenje da bi se za stradalo stanovnitvo
najvie moglo napraviti nekim iznosom dobra novca za koji bi se u Bosni
moglo kupiti ito po mnogo povoljnijim cijenama nego bilo gdje drugdje.14
Sve do Marmontove vojne intervencije sudbina kordona veoma je optereivala i stradalo stanovnitvo i krajiko drutvo u cijelosti jer ono jednostavno nije bilo u mogunosti due podnositi takvo izvanredno stanje. ak
kada i ne bi bilo vojnih i politikih vidova kordonskog pitanja, ekonomski
su upravo nametali nunost da se sporno zemljite to prije vrati regimentama kojima je pripadalo jer slobodnog naselnog zemljita na cijelom podruju Vojne Hrvatske jednostavno nije bilo.
Marmont je bio izloen pritiscima s mnotva strana da to je mogue
prije poduzme mjere kojima e bosanski krajinici biti potisnuti s osvojenog zemljita, ali i upozorenjima u vezi s moguim pozitivnim uincima u
uvrivanju francuske vlasti u krajikom prostoru u sluaju uspjenog
ishoda.
U tome je imao udjela i senjski biskup Jei, koji se Marmontu obratio
18. marta 1810. s molbom da na neki nain pomogne stanovnitvu Borievca
i Zavalja, dvaju kordonskih sela u njegovoj crkvenoj jurisdikciji. Upozorio
je da je kordonsko stanovnitvo potpuno opljakano, tj. ne samo da je obeskueno nego je ostalo i bez stoke, nadasve krupne. Kada mu se neto hrane
i osigura, vrlo mu je oteano do nje doi jer ju treba obino preuzeti u
Karlovcu, to je bez vlastitih konja ili volova izuzetno teko izvesti.15 Na
rubu istog pisma Marmontova je biljeka kojom se dozvoljava da se poduzme to je potrebno da itelji ovih dvaju sela budu opskrbljeni. Nema izvorne potvrde to je s tim u vezi, kao i u vezi sa slinim potrebama stanovnika pravoslavnih sela uinjeno. U svakom sluaju Marmontu je bilo mnogo
lake obeati da e se neto uiniti ili narediti da se to uini nego i osigurati da to bude napravljeno. Maral je bio svjestan da je jedino stvarno rjeenje za tegobe stradalog kordonskog stanovnitva da se vrati na svoje
posjede. Uspjean ishod Marmontove kordonske ekspedicije uz uee
krajike i francuske vojske doista je imao vane posljedice i u krajikom
drutvu i u odnosima s Turskim Carstvom.
Jo je jedno pitanje bilo razlogom uznemirenosti krajikog javnog miljenja, a posebno pogoenih kunih zadruga. Radilo se o neizvjesnoj sudbini
veeg broja ratnih zarobljenika u Francuskoj, koji su bili porijeklom iz
Hrvatske.
U 6. diviziji u Francuskoj poetkom 1810. stvorena su dva bataljona od
tih zarobljenika i upuena u Ilirske pokrajine. Ljudstvo je, prema Napolonovu nareenju, trebalo biti rasporeeno u krajike regimente iz kojih
potjee, a na dunosti u Vojnoj Hrvatskoj trebalo je imenovati i francuske
oficire koji su im zapovijedali u bataljonima. U julu iste godine car se sjetio
pitati svog ministra rata to se zbilo s ta dva bataljona stvorena u Dolu i
Besanonu. Ovaj mu u prvi mah nije umio odgovoriti nita drugo nego da
vjeruje da je nareenje izvreno.16
16 Vojna Hrvatska I
241
Neto kasnije, 27. jula, vladar je obavijeten da su ta dva bataljona pristizala u Ljubljanu od 5. do 24. juna. Marmont je odmah obavio njihovu
smotru i ustanovio da je od 1 578 ljudi samo 797 porijeklom iz est regimenti pod francuskom vlau. Ostali su bili ili iz drugih dijelova Ilirskih
pokrajina ili iz raznih zemalja pod habsburkom vlau. Inae, iz Otoake
regimente bila su 92, iz Ogulinske 102, iz Slunjske 202, iz 1. banske 112, iz
2. banske 259 itd.17 Sauvalo se vie izvora o njihovu sporom i mukotrpnom
puteestviju.18 Mnogi meu njima bili su ranjeni ili bolesni, a sudei po
razliitim nezgodama na putu nisu nita naroito ushiujueg nosili u sebi
iz Francuske. Posredno bi se prije moglo ustvrditi suprotno.
U uoljivu kontrapunktu s osjeajima i raspoloenjima krajikog stanovnitva jest raspoloenje veine francuskih oficira, koji se od poetka
trude uoavati prije svega svijetlu stranu krajike stvarnosti. Na to ih je
nesumnjivo prije svega silila njihova uvjerenost u potrebu ouvanja krajikog ureenja.
Meu izvorima za takva raspoloenja zanimljivo je svjedoanstvo generala Bacheluja, koji je u toku juna 1810. obiao cijelu Liku regimentu, od
kompanije do kompanije.
Njega je zadovoljio ak i vojniki izgled krajinika. Ustvrdio je da su
svi obueni na isti nain, da svi imaju ogrta s kapuljaom, ako, da su
vojnici u hlaama od bijelog, a podoficiri u hlaama od plavog platna itd.
Dakako,nije mogao izbjei primjedbu da jo uvijek nisu promijenili uniformu u skladu s novim propisima.
Tekoe u vezi s krajinicima Bacheluju su oigledno na francuskoj
strani jer im nedostaju puke, fieklije i duboke cipele. Kako je ova
oprema trebala biti nabavljena na dravni raun, nije mu bilo teko obeati
da e to biti uinjeno, to vie to ga je dirnulo nestrpljenje kojim ih krajinici oekuju. Ne uputajui se u priu o oruju, Bachelu je inzistirao na
velikom psiholokom znaenju dubokih cipela za krajinike. Nije stvar toliko
u tome to je u njima lake sluiti nego u opancima koliko u velikoj zadovoljtini koju njima dobivaju, jer smatraju da se s dubokim cipelama izjednauju s redovnom vojskom.
Bio je iznenaen uvjebanou krajinika, tako da je ak naao da je
ona vea nego u francuskim regimentama. Svialo mu se rukovanje orujem, punjenje i vatra, koji su naueni prema austrijskim pravilima. Naroito je bio zadovoljan marevskim korakom Liana.
Nije propustio upozoriti da je zatekao mnotvo bolesnih krajinika, velikim dijelom od neke ugarske groznice. Budui da nije zarazna, mogue
ju je suzbijati. To se radi s velikim tekoama jer cijela regimenta u to
vrijeme ima samo tri kirurga, koji ne raspolau dovoljnim koliinama lijekova. Oni ne stiu ni obii sve bolesnike kojih u nekim kompanijama ima i
vie od ezdeset, niti im mogu naroito pomoi. Bachelu zavrava da je inae dravna obaveza da lijei ranjene i oboljele u ratu.19
Brojni su drugi izvori pomijeanih osjeaja i raspoloenja u prekosavskom krajikom drutvu u itavu razdoblju od stvaranja Ilirskih pokrajina
do proglaenja Organikog dekreta, koje s pravom moemo nazvati Marmontovim dobom. Izlino ih je dalje navoditi jer se svakom daljom raspravom
s njima u vezi ne izlazi iz ocrtana kruga.
Na kraju ovog poglavlja treba se vratiti na njegov poetak. Promjene
koje su se zbile poslije Schnbrunnskog mira u junoslavenskom prostoru
koji se naao u granicama Ilirskih pokrajina zbunjujue su djelovale na
suvremenike. U prekosavskom krajikom prostoru posebno. 0 tome svjedoe

i pisma, predstavke i razliiti drugi obrasci u kojima su krajiki oficiri komunicirali sa svojim pretpostavljenim vojnim vlastima, kojima su se u prijelaznim mjesecima obraali a da nisu ni znali kako se zovu.
Jedni su se obraali Divisions Commando, moda u oekivanju da e
est krajikih regimenti biti objedinjeno u krajiku diviziju u redovnoj
francuskoj vojsci.
Drugi, kao colonel-major Holjevac, obraali su se na Kaiserlich
franzsische und kniglich italienische General Commando. Njima je carsko-kraljevski par ostao, samo to se pretvorio u francusko-talijanski, oigledno pod dojmom sudbine mletake Dalmacije i Istre. Oito im je bilo
potpuno nepoznato da Ilirske pokrajine nisu imale nikakve pravne veze s
Talijanskim Kraljevstvom u to vrijeme. Sama tvorevina bila je od poetka
razlog nemirima i nesigurnostima.
KRAJIKO DRUTVO
POSLIJE ORGANIKOG DEKRETA
Priblinim vremenskim podudaranjem odlaska brojnih krajikih jedinica

izvan Vojne Hrvatske i proglaenjem Organikog dekreta 15. aprila 1811,
kao i smjene marala Marmonta i generala Bertranda na mjestu generalnog
guvernera Ilirskih pokrajina, u krajikom drutvu stvoreno je novo stanje.
Ono je u nekim svojim vidovima potrajalo do obnove habsburke vlasti u
prekosavskom krajikom prostoru u ljeto 1813. godine. Teko ga je istraivati u brojnim vanim pojedinostima, budui da su za njega izvori znatno
oskudniji i rasutiji.
Dugotrajno izbivanje borakog sastava izvan njihovih kunih zadruga,
due nego to je bilo uobiajeno pod habsburkom vlau, u posadnoj slubi
ili na ratitima, razmjerno vrlo veliki gubici u ratu protiv Rusije, inioci
su koji su bitno uvjetovali tokove zbivanja u krajikom drutvu od proljea 1811. do ljeta 1813. godine, kao i nain odranja njegove unutranje i
vanjske stabilnosti.
Francuske vojne vlasti bile su toga svjesne i nastojale su, u granicama
mogunosti, u Vojnoj Hrvatskoj voditi politiku primjerenu potrebama takva
stanja, koja se u mnogoem razlikovala od francuske politike u drugim
dijelovima Ilirskih pokrajina.
Financijska politika, na primjer, u njoj je mnogo aurni ja nego to je
to bilo gdje drugdje u upravi Ilirskih pokrajina sluaj, ali ipak nije tako
dobra kakvom ju se ocjenjuje u nekim od najvanijih radova o ovom razdoblju.1
Da bi se olakalo i ubrzalo prilagoavanje krajinika francuskoj armiji,
redovitost isplata morala je biti vea nego u sluaju inovnitva ili nekih
drugih skupina plaenog osoblja. Neki put vema se kasnilo ak i s isplatama jedinica redovne francuske vojske. Poetkom 1811. godine, na primjer,
79. linijska regimenta predmet je uestale meusobne prepiske izmeu
vlasti Ilirskih pokrajina, Kraljevine Italije i Francuske zbog zaostataka u
isplatama koje seu u 1809. godinu.2
Takvih kanjenja bilo je i u financijskom poslovanju u Vojnoj Hrvatskoj u 1811, tj. u vrijeme kada su uvjeti udovoljavanja obavezama povoljniji nego u sljedee dvije godine.
Kada je Bertrand postao generalni guverner, a time i glavni zapovjednik vojnih snaga u Ilirskim pokrajinama, trudio se to je mogue prije podmiriti zaostatke u isplati krajikih regimenti. U pismu caru od 6. jula 1811.
obavijestio ga je da je zaostatak za 1810. u iznosu od 300 000 franaka podmiren i da e u toku istog mjeseca primiti sljedeu isplatu za podmirenje
daljih obaveza.3 Ipak, u pismu caru od 7. novembra 1811. Ratna uprava od
njega trai da ovlasti carsku blagajnu da isplati 256 000 franaka krajikim
regimentama, koliko im se duguje za 1809. i 1810. godinu.4 Kako ni u jednom ni u drugom sluaju izvor ne omoguava uvid u specifikaciju duga,
koji doista nije malen u usporedbi s ukupnim godinjim rashodima, pitanje
ostaje ostvoreno. Iz raznih izvora je uoljivo da su plae ljudstvu u slubi
isplaivane prije nego mirovine i invalidnine, a one u razliitom vremenskom slijedu s Dienstkonstitutivom. Unato velikoj ulozi Centralne direkcije, isplate u raznim regimentama povremeno ni izdaleka nisu bile vremenski podudarne itd.
Budetski prihodi i rashodi bili su toliko prenapregnuti da se u nekim
sluajevima uope nije ni znalo iz kojih sredstava pokriti nepredviene izdatke, to je unosilo dodatne nedoumice u financijsko poslovanje pojedinih
regimenti i Vojne Hrvatske openito.
Kada su dva krajika bataljona stigla u Francusku potkraj 1811. s unitenim kolima za namirnice, blagajnikim kolima i pokretnom vojnom bolnicom, Ratna uprava nije znala iz kojih bi se izvora mogla pokriti takva
vrsta trokova. Sa sluajem je upoznat car s molbom da odlui da li je
krajikim bataljonima takva oprema u cijelosti uope potrebna te ako jest,
koji broj i koju vrstu kola im treba dodijeliti.5 Dakako, brojni nesporazumi
u vezi s financijskim poslovanjem krajikih regimenti posljedica su mnogovrsnih razlika izmeu francuskih i krajikih regimenti, a drugi su posljedica
uistinu izdvojenog odnosa prema njima u razdoblju prilagoavanja.
Kolika je bila ta razlika, zorno svjedoi primjer albe Ratne uprave
caru od 1. maja 1811. zbog nevolja u kojima se nalazi Ratna uprava Ilirskih
pokrajina, budui da joj za 1810. nisu bila odobrena potrebna sredstva, a
ni ono to je dobila nije mogla ostvariti do proljea 1811.6 Vojna Hrvatska
je tek manjim dijelom trpjela zbog takvih tekoa.
To to je u granicama mogunosti uistinu bio izdvojen odnos u krajikom drutvu nije se doivljavalo kao povlastica jer je financijsko poslovanje
u krajikom sistemu pod habsburkom vlau po brojnim iskazima suvremenika bilo aurnije i u kriznim okolnostima. Uostalom, habsburko iskustvo ostalo je manje ili vie nedosegnuto u svim vidovima voenja krajike
uprave. Svijest o tome veoma je optereivala i francuske vojne vlasti i razliite inioce krajikog drutva. U takvim optereenjima znatan je udio
Marmontove odgovornosti jer je habsburke obrasce uvijek iznova proglaavao nepovredivima. Konzervirano krajiko ureenje nije moglo izai iz
sjene tih obrazaca. Time se i politiki i psiholoki trajno obnavljao utjecaj
habsburkog inioca, potpuno neovisno o volji francuskih vlasti.
Nakon Marmontove reorganizacije krajikih regimenti krajem 1809. i
poetkom 1810. godine, koja je uoljivim sputanjem razine prosjene ivotne dobi starjeinskog krajikog sastava, imenovanjima francuskih, talijanskih i dalmatinskih oficira na dio upranjenih i jedno novostvoreno mjesto, unijela pojaanu ivost u krajiko drutvo openito, u regimentama ne
prestaju sve do ljeta 1813. razmjerno uestala umirovljenja, unapreenja,
premjetaji itd. Mnogo vea prostorna pokretljivost jedinica, kao i njihova
rasutost, stvaranje novih jedinica, povjeravanje zadataka koji su pretpostavljali razliite stupnjeve pouzdanosti pojedinaca, pogibije i ranjavanja
samo su neki, najuoljiviji inioci koji su ovu ivost odravali do kraja
francuske vladavine. Iako su je dijelovi oficirskog i podoficirskog sloja podravali, u cjelini je ona meu njima stvarala znatno jae interpersonalne
napetosti nego to su bile uobiajene u konzervativnom krajikom drutvu,
to je nesumnjivo bilo jedno od izvorita njegove unutranje nestabilnosti,
potpuno neovisno o tome to vraanje krajikih oficira iz Habsburke monarhije ne prestaje dugo iza isteka meudravno dogovorenog roka.
Inae, statusnih pomaka unutar oficirskog i podoficirskog sloja bilo je
vrlo malo. Najvee su promjene bile meu osobljem zdravstvene slube u
regimentama. Pitanje je dugo otvoreno na razliite naine. Dakle, prije stvaranja Ilirskih pokrajina u svakoj regimenti nalazio se jedan chirurgien
major, dva aides majors i dvanaest chirurgiens sous aides, tj. 90 ljudi
u prekosavskom krajikom prostoru izvan vojnih komuniteta. S prosjeno
3 000 stanovnika na jednu osobu u zdravstvenoj slubi prekosavski krajiki
prostor doista nije bio loe zdravstveno zatien po suvremenim mjerilima.
Dakako, ako se prosjek izraunava prema prosjeku bolesnih i invalida, ova
slika uvelike se pogorava. Kako je zdravstvena zatita u francuskoj armiji
bila potpuno drugaije organizirana, ovako velik broj zdravstvenog osoblja
bilo je vrlo teko osigurati jer ih je i inae manjkalo nakon egzodusa poslije
potpisivanja mirovnog ugovora. Pitanje se rijeilo na taj nain to se ustvrdilo da toliki broj osoblja nije ni potreban, tako da ga je ve Marmont
smanjio na polovinu. Time je omogueno poveanje plaa onima koji su
ostali, a koje su se openito smatrale preniskima.
Jasno je da je osoblje koje je ostalo na svojim mjestima time bilo vrlo
zadovoljno jer je ono bilo gotovo jedino kome su poveane plae poslije
smjene vlasti. Vrlo su nezadovoljni bili francuski lijenici koji su premjeteni u krajike regimente jer su im primanja bila manja od onih koja su
imali u francuskim regimentama i vojnim bolnicama.7 Inae, nezadovoljstvo oficira nekrajikog porijekla na dunostima u regimentama Vojne
Hrvatske bilo je dosta raireno zbog primanja koja im u uvjetima u kojima
su ivjeli nisu omoguavala odranje socijalnog statusa koji su prije imali.
U izvorima se vie puta nalazi tvrdnja da je strancu sa slabim prihodima
vrlo teko ivjeti u Vojnoj Hrvatskoj jer se samo s velikim tekoama moe
nabavljati bilo to od onog to je potrebno za ivot.8 Pojedinev opstanak
izvan kunih zadruga u krajikom drutvu jedva da je bio mogu u prekosavskom prostoru, a ako su kulturno-civilizacijske potrebe opstanka pojedinca u krajikom drutvu bile bitno vee, sa slabim prihodima bilo je vrlo
teko izdrati.
U tome i jest razlog to se dio oficira bio upustio u razliita iznuivanja, koja se u biti uope nisu razlikovala od zloupotreba pod habsburkom
vlau.
U rjeavanju brojnih pitanja poloaja krajinika u francuskoj vojsci,
naroito izvan Vojne Hrvatske, velike su tekoe priinjale velike, pa i goleme razlike u plaama, koje vrlo zorno prikazuju podaci o nekim podoficirskim primanjima:
tambour matre (kapelnik vojne muzike)
musicien (svira)
sergent major (podnarednik)
sergent (narednik)
fourrier, 1 e r classe (konaar 1. klase)
caporaux (kaplar)
tambours (bubnjar)
Iznosi su u francima.9
francuski 24
krajiki 16,93
24
7,76
31,50
16,16
26,10
9,05
26,10
5,89
21
5,17
19,50
3,88
Na ovakvim pretpostavkama bilo je iluzorno otvarati pitanja integriranja krajikih jedinica u francusku vojsku. Takve razlike gotovo u potpunosti su onemoguavale pokuaje uvrtavanja francuskih podoficira u krajike jedinice, to se u nekoliko navrata htjelo uiniti.
Broj francuskih oficira u krajikim jedinicama bio je manji nego broj
austrijskih, odnosno nekrajikih prije 1809, ali se sa sigurnou moe ustvrditi da su se francuske vojne vlasti trudile da na nekim najodgovornijim
mjestima budu uistinu sposobni i pouzdani ljudi iz najboljih jedinica francuske vojske. Brojni vidovi nesumnjiva francuskog prestia meu krajinicima duguju se upravo takvim linostima.
Najkontroverzniji meu njima nesumnjivo je bio pukovnik 2. banske
regimente Tromelin, ovjek velikih vojnikih i politikih sposobnosti, koji se
u francuskoj vojsci naao poslije dugogodinje emigracije. U toku njegova
boravka u Vojnoj Hrvatskoj, u Francuskoj su bile prikupljene nove obavijesti o njegovim emigrantskim djelatnostima zbog kojih je Napolon bio
odluio da ga smijeni s mjesta na kojem se nalazio. Clarke, koji je inae
imao mnogo razumijevanja za oficire povratnike iz emigracije, smogao je
dovoljno hrabrosti da posredno preporui caru da Tromelina ostavi na mjestu na kojem se nalazi.10 Pukovnika su podravali i Delzons i Bertrand jer
se odlino snaao na najteem pukovnikom mjestu u Vojnoj Hrvatskoj.11
Pukovnik je uspio ostati na svom mjestu.
U ljeto 1811. Bertrand se trudio uvjeriti Napolona da pukovnika Serranda oslobodi dunosti, a na njegovo mjesto imenuje pukovnika Holjevca,
predsjednika Centralne direkcije Vojne Hrvatske. Holjevac je do 1809. godine bio komandant bataljona u Ogulinskoj regimenti, a od toga vremena
unaprijeen je za majora i kao predsjednik za pukovnika. Izuzetno ga cijene zbog njegova ratnog iskustva i upuenosti u krajike propise. Delzons
ga ak smatra najboljim moguim izborom za takvo mjesto.12 Holjevac je
preao u Ogulinsku regimentu.
Za Holjeveva nasljednika u Centralnoj direkciji tom prilikom predloen je major Wnorovski iz 2. banske regimente, oficir o kojem je sauvana
vjerojatno najopsenija prepiska. Kao potpukovnik u 2. banskoj regimenti
pod habsburkom vlau isticao se kao vreli frankofil, tako da je bio progonjen i uhapen prije smjene vlasti. U tamnici je ostao sve do februara
1811. godine kada je konano osloboen poslije mnogobrojnih pokuaja
marala Marmonta i ambasadora Otta da privole beki dvor da ga oslobodi.13
Iako su francuske vojne vlasti u mnotvu navrata krajnje suzdrano
ocjenjivale vrijednosti krajikih oficira u Vojnoj Hrvatskoj, injenica je
da su uistinu cijenili one meu njima koji su se izdvajali bilo kojom vrstom
svojih sposobnosti. U tom smislu teko je uoiti tragove narodnosnog podvajanja.
Naj prestinija vojna linost u Vojnoj Hrvatskoj nesumnjivo je general
Delzons. Koliko ga je uvaavao maral Marmont, nije sporno, ali je u mnogoem sporno koliko ga je cijenio general Bertrand. U pismu Napolonu
od 15. septembra 1811. tvrdi za njega da vrlo dobro obavlja svoje poslove
u Vojnoj Hrvatskoj jer je pozna savreno. Delzonsova je vlastita izjava
da je voljan ostati u njoj sve dok ne pone kakav rat! Podjednako ga potuju i krajinici i Francuzi. Dapae, kao komandant prethodnice Dalmatinske armije u posljednjem ratu pobjeivao je krajike regimente, tako da
ga krajinici ne samo uvaavaju nego ga se i boje.
Iz sauvane prepiske uoljivo je da njegovi odnosi s generalom Bertrandom ni izdaleka nisu bili takvi kakvi su bili s maralom Marmontom.
ini se da su generali meusobno podozrijevali jedan od drugog. Ne samo to.
Marmont je Delzonsu bio odobrio plau od 12 000 franaka, a Bertrand ju je
kasnije vratio na 6 000, koliko inae primaju brigadni generali!
Bertrand je molio Napolona, ako odlui premjestiti Delzonsa, da u
Vojnoj Hrvatskoj ponovo imenuje ljude koji poznaju krajiku ustanovu. S
tim u vezi spomenuo je imena generala Gauthiera i Pourraillyja. Bertrand
se oigledno htio osloboditi Delzonsa. Usput je pokuavao osigurati da
umjesto jednog dobije dva generala u krajikom prostoru. Njegovo je miljenje bilo da jedan od njih treba biti zaduen za Liku i Otoaku regimentu, a drugi za etiri ostale sa sreditem u Karlovcu. Prve dvije su vrlo prostrane, manje ih se poznaje jer su udaljenije od Karlovca, a nalaze se na
vanom putu za Dalmaciju.14 Iako je Bertrand u mnogoem bio Napolonov
miljenik, njegove potrebe nisu bile ovom prilikom uvaene na nain na koji
je to oekivao, iako e Delzons razmjerno brzo napustiti Vojnu Hrvatsku,
a Pourrailly doi na njegovo mjesto.
Iako su ovlasti generalnog guvernera bile bitno smanjene odredbama
Organikog dekreta, Bertrandov presti na tom mjestu bio je nerazmjerno
velik zbog naravi njegovih odnosa s Napolonom. Imao je povlasticu, koja
je Marmontu bila uskraena, da bude u izravnoj prepisci s vladarem, neovisno o prepisci koju je u skladu sa svojim statusom vodio s nadlenim
ministrima Carstva.
Njegove osobine, u velike razliite od Marmontovih, dole su do punog
izraaja pri inspekcijskom obilasku Vojne Hrvatske u septembru 1811. godine. Ordres pour les Rgiments od 14. istog mjeseca i Rapports sur les
Rgiments Croates od 15. istog mjeseca otkrivaju ovjeka koji sebe smatra
vojnikom Carstva bezuvjetno odanim vladaru, koji tano zna to treba raditi.15 U njega nema traga bilo kakvoj politikoj uobrazilji u stilu njegova
prethodnika, bilo kakvoj irini shvaanja koja bi ga usmjeravala voenju
politike s jaim obiljejem vlastite linosti. S tim u vezi podrobnije emo
razmotriti oba izvora. Bertrand je odluio krenuti u obilazak krajikih regimenti 1. septembra. Bila mu je namjera vratiti se u Ljubljanu do 15. istog
mjeseca nakon inspekcije Ogulinske, Slunjske, 1. i 2. banske regimente, a
nakon 20. istog mjeseca htio je obii Otoaku i Liku regimentu te poslije
toga Dalmaciju.16
Sudei prema dostupnim izvorima, bio je to prvi njegov posjet Vojnoj
Hrvatskoj u njegovu novom statusu generalnog guvernera. Nema sumnje
da je bio svjestan da e na svakom koraku biti usporeivan sa svojim slavnim prethodnikom, koji ne samo da je imao mnogo vie razumijevanja za
sve nepoznanice krajikog drutva nego se u tome svijetu nedvojbeno mnogo bolje osjeao. Mogue je to dokazati usporedbom brojnih izvora. Moda
je Bertrandov odnos prema krajinicima bio i korektniji, ali istovremeno i
hladniji, otueniji, to je u tadanjim uvjetima nesumnjivo bila slabost.
U toku inspekcije, prema vlastitom iskazu, Bertrand je razgovarao s
mnotvom vojnika, obiao mnotvo kunih zadruga, nastojao obaviti to
striktniji nadzor i narediti to jasnije mjere radi uklanjanja uoenih slabosti.
Uoljivo je njegovo razoaranje to se jo vre uvjerio da se krajike
regimente ne mogu dugo drati daleko od kua jer se svi krajinici vrlo
rano ene i u njih je mnogo jaa elja nego u drugih vojnika da budu kod
svojih kua.
Da bi bolje objasnio svoj stav, dodaje da je razgovarao s mnotvom
vojnika, ljudi koji slue ve 15, 20 ili 25 godina, koji veinom nisu bili vie
od 2, 3 ili 4 puta u ratu. Tek nekolicina ih je bila 6 puta. Jedva da je poneko
bio odsutan od kue due od godinu dana bez prekida. Za njega je oigledan kuriozitet da ih ima koji su ratovali u Italiji na poetku revolucije.
Inae, u pismu caru od 15. septembra, napisanom poto je obiao etiri
spomenute regimente, zakljuuje da je raspoloenje stanovnitva i oficira
vrlo dobro i da stanovnitvo nije imalo nikakva povoda nezadovoljstvu.
Istovremeno je ushien to je mogao zapovijedati na krajikoj vjebi na
francuskom jeziku, to su oficiri dobro svladali francuske komande, to
krajinici dobro rukuju orujem prema francuskim pravilima slube itd.
Iako se krajike regimente nee moi koristiti kao francuske, naglasio je,
jer krajinici ne mogu ostati dugo izvan svoje zemlje, one mogu biti dobre
u slubi u Ilirskim pokrajinama.17 Uoljiva je optereenost njegova odnosa
prema krajinicima onim to bi oni trebali biti, a to ne mogu!
Budui da Bertrand vie nije u poloaju u kojem je bio Marmont da
mora braniti opstanak krajikog ureenja, u njegovu Rapport... mnogo
je vie kritikih primjedbi o pojavama i zbivanjima u krajikom drutvu,
koje povremeno imaju prizvuk osporavanja Marmontove djelatnosti.
Tako istie da je konskripcija osnova ureenja krajikih regimenti, a da
je ipak bila zanemarena. Poduzeo je s tim u vezi potrebne mjere u skladu
s austrijskim propisima, da bi bila napravljena, imenujui tri komisije s
obavezom da je provedu to je mogue pouzdanije. Odnosilo se to na podatke o ivotnoj dobi mukaraca, na pojedinana obrazloenja razloga zbog
kojih se obveznike predlae osloboditi od slube u sluajevima invalidnosti
ili potreba odranja zadrunog gospodarstva, na podatke o prstarjelima,
invalidima i poluinvalidima.
Ove podatke sadravao je Marmontov popis, napravljen godinu dana
ranije, ali se u njih nije moglo dovoljno pouzdati, sudei prema Bertrandovu
tonu. Najuoljivije je to u njegovoj primjedbi da je sutinski vano odrati
juste veliinu zadrunog posjeda, kao i odreenu brojnost zadrune eljadi da bi se moglo udovoljiti potrebama krajike slube jer to u vie kompanija nije sluaj. Naroito ga je smetao sluaj kotajnikih zadruga u
krajikoj jurisdikciji, koje nemaju vie od 4 do 5 yocks zemlje, s tim to
376 zadruga daje samo 33 vojnika.
Odmah je veoma pootrio proceduru kojom se odobravalo podjelu zadruga. Naredio je da komandant regimente mora proslijediti svaku molbu
s tim u vezi Centralnoj direkciji, a ova glavnom zapovjedniku, koji e odluivati samo jedanput godinje, i to u vrijeme konskripcije. U sluaju da
zadruga ima manje od dvadeset lanova i manje od 24 yocks zemlje, pravo
odobravanja podjele rezervirano je za generalnog guvernera, a to se odnosi
na veliku veinu kunih zadruga.
Iako Bertrandu oigledno nije teko dati odlinu ocjenu pukovniku 1.
banske Jolyju, istiui da u svoju jedinicu ulae mnogo truda i da joj je
koristan, mnogo su uestalije reske, ak bespotedne ocjene oficira koji ne
udovoljavaju potrebama. On se ne ustee ocijeniti da se pukovnik u Ogulinskoj regimenti Serrand slabije snalazi u regimentskoj administraciji i
da bi mu jedan major dobro doao, a takva ocjena je isto to i zahtjev za
premjetajem. Za etvoricu majora u prve etiri regimente nedvosmisleno
kae da su stariji ljudi, koji nita ne znae u svojim regimentama te bi ih

trebalo umiroviti.
Komandanti bataljona openito su dobro ocijenjeni (Baudisson, Mihailovi, Cottenet, Mamula, uvjetno Vakanovi, Parmegiani, Grguri itd.), ali
je Augier, prijanji generaltabni oficir, postariji ovjek s mnogo dobre
volje i malo sposobnosti podoban da bude premjeten za komandanta neke
posade, prema njegovoj elji. Zanimljiva je ocjena Dalmatinca Grguria. Vrlo je revnostan, pouzdan, pun dobre volje, ali ima malo iskustva u
niim inovima, tako da nema svu potrebnu naobrazbu, no Bertrand ne
sumnja da e je stei.
Ocjene kapetana mnogo su podjeljenije. Uoljivo je da su bolji meu
njima u to vrijeme uglavnom na dunostima izvan Vojne Hrvatske jer je
ocjena za one koji su ostali preteno dosta slabi ili slabi. Kada se ima
na umu vanost kapetana u krajikim jedinicama i drutvu, teina ovih
ocjena doista nije bila malena.
Njegova je ocjena da u regimentama ima vie dobrih porunika, potporunika i enseignes, dok su sergents openito vrlo iskusni u slubi,
ali najee nemaju potrebnu naobrazbu, a tek ih polovina zna itati i pisati. Za Bertranda je ohrabrujue to meu njima ima neto mladih ljudi
od kojih se dosta moe oekivati. Tek oko etvrtine caporaux zna itati
i pisati! Treinu ine mladi ljudi. Bertrandovo je miljenje da bi mlaim
podoficirima trebalo omoguiti da naue neto francuskog.
Najvie su ga zabrinjavale tekoe s kapetanima, to i istie u zakljuku dijela izvjetaja o oficirima i podoficirima. Budui da stanuju meu
kompanijskim stanovnitvom, njihov utjecaj je vrlo velik, a kako su mnogo
udaljeniji od svojih pretpostavljenih nego to je to sluaj u francuskim
regimentama, u mogunosti su zloupotrebljavati svoju mo. Smatrao je da
je jedno od rjeenja imenovanje po jednog francuskog kapetana u svakom
bataljonu. Budui da su ivotni uvjeti u kompanijama dosta loi, umjesto
kapetana mogli bi se postaviti i dobri porunici. Krajiki oficiri bi se u
svakom sluaju osjeali poaenima to surauju s francuskima.
Kada su krajiki vojnici u pitanju, njihove najvee tekoe su i dalje u
vezi s orujem i uniformama.
Bertrandova je ocjena da velik broj krajinika dosta loe rukuje orujem, a teko da i moe biti drugaije kada se okupljaju vjebati samo jedanput tjedno. Puke su im i u to vrijeme jo uvijek najveim dijelom
loe, austrijske, a jo su loije zato to se openito slabo odravaju.
Veliku i malu opremu (quipement) posvuda u regimentama u to vrijeme tek treba popuniti. Dozvoljava da odjea zadovoljava potrebe slube
u krajikom prostoru, ak i u posadnoj slubi u Ilirskim pokrajinama, ali
je ima vrlo loe, tako da posebno preporua da se to prije isplati Dienstkonstitutiv za 1810. godinu! U izvjetaju se istie da su neki pukovnici,
koji se ne imenuju, naruili izradu odijela, da bi ih krajinici kasnije plaali. Bertrand je to zabranio zbog moguih vrlo loih posljedica za krajiko
ureenje, a i kao izvorite zloupotreba oficira.
U Ordres pour la Direction Centrale ovlastio je ovo tijelo da sprijei
bilo kojeg oficira, od pukovnika nie, da opskrbljuje krajinike odjeom
koju bi oni morali kupovati. Naveo je nekoliko spornih primjera koji su
uistinu mogli biti izvorite krupnih zloupotreba. Tokom inspekcije vidio je
kupljenih vojnikih odijela koja su plaena 8 fl., a bila su napravljena od
tkanine koja je stajala 2 fl. Dapae, trgovci su opskrbljivali krajinike Slunj-
ske regimente tkaninama po navedenoj cijeni, a on je vidio odijela napravljenih od vrlo uobiajenih materijala koja su kupljena po cijeni od 12 fl.
Posebnu istragu bio je naredio u 2. banskoj jer je bilo pokazatelja da su u
njoj napravljene najvee zloupotrebe vojnikom odjeom. Slino se radilo
sa sakoima, vojnikim kapama. U Ogulinskoj regimenti vidio ih je kupljenih po cijeni od 4 fl., dok se iste takve prodaju u Trstu po cijeni od 2 fl.
20 k. Generalov je zakljuak da bi odgovorni oficiri morali obavijestiti krajinike o svim mogunostima kupovine, ostavljajui im da se sami odlue
za najprikladniju. Centralna direkcija zaduena je tom prilikom da ispita
da li bi neki trgovci mogli drati u Karlovcu odjevne predmete za potrebe
krajinika po umjerenim cijenama, ali ne prisiljavajui zadruge da se kod
njih obavezno opskrbljuju.
Najvea nebriga za odijevanje krajinika bila je u Ogulinskoj regimenti.
Krajinicima se duguje 30 000 franaka za Dienstkonstitutiv, a Bertrand je
naredio da se iznos isplati za nekoliko dana. U to vrijeme zaotrilo se pitanje odtete krajikim zadrugama koje su imale nekoga u posadnoj slubi
u Ilirskim pokrajinama. Otvorene su bile dvije mogunosti kako da se to
napravi. Mogle su se odtetiti odjeom ili novcem na temelju provjere o
trajnosti odijela. Ako se trajnost procijeni na tri godine, na primjer, naknada se mogla isplaivati u mjesenim ratama od 43 k. Prema Bertrandovoj upuenosti krajinici su za ta takvu nadoknadu izgleda dobivali 40
k. U ovom sluaju, naravno, pitanje je ostavljeno paljivu ispitivanju. Bio
je to jedini konkretan zahtjev krajinika u toku generalova obilaska.
Kompanije sereana dosta su loe ureene prema generalovu uvidu.
Uinilo mu se da su tome glavni razlog slabe starjeine, harambae, kojih
je status podoficirski. Ve tada bio je sklon dodijeliti im nekoliko umirovljenih oficira i naruio je s tim u vezi un projet. Brine ga to sereani
nedostaju za svoje zadatke, to je i razumljivo jer Vojna Hrvatska ima dosta tajnih prijelaza granice zbog krijumarenja soli, prodaje soli i nadasve
zbog krae stoke stanovnitvu s druge strane granice. S bosanske strane u
potonje se obino uputaju Grci (Srbi), ali i Turci, ali ni hrvatski krajinici u tome nita ne zaostaju a ukradenu robu nerijetko prodaju Turcima.
Dodue, Bertrand nije zaboravio da je Marmont prethodno bio protivan
suvie otrom mijeanju krajikih vlasti u pitanje kraa jer je shvatio da
su neizbjene u krajikom drutvu. Maral je odlino bio shvatio da je u
zadrunom drutvu, drutvu vrlo ogranienih robno-novanih odnosa, nemogue iskorijeniti u graninim podrujima takav nain razmjene.
Sljedee krupno pitanje o kojem se Bertrand takoer izjasnio bila je
rabota. Zloupotrebe u njezinu koritenju nije bilo mogue izbjei ni pod
francuskom vlau, tako da je i u ovom pitanju sama sebe obavezao da e
i nadzirati dobru razdiobu rabotnih obaveza.
U njegovu izvjetaju nema odreenih podataka o zloupotrebama rabote,
ali se na temelju raznih izvora moe pretpostaviti da je ona u vezi s ambicioznom politikom marala Marmonta, kojom se u pomanjkanju novanog
pokria za obavljanje brojnih predvienih poslova olako uputalo u prekomjerno koritenje rabote.
Da bi se to je mogue vie uskladilo koritenje rabote u Vojnoj Hrvatskoj u cijelosti, Bertrand je u Ordres pour la Direction centrale obvezao
ovo najvie krajiko upravno tijelo da do kraja svake kalendarske godine
predloi koje javne zgrade treba graditi u sljedeoj, da pripremi predra-
un trokova, graevinske nacrte i primjedbe na inenjerske prijedloge te

pregled koritenja rabote s ocjenom inenjerskih prijedloga.
Istom prilikom on je do u pojedinosti usmjerio Centralnu direkciju s
tim u vezi.
Budui da mnotvo stabala u velikim umama oko Korane propada jer
ih nitko ne koristi, dok je u Karlovcu istovremeno velika potranja za
drvom, Bertrand je podrao prijedlog glavnog inenjera da se obnovi koritenje koranskih uma sputanjem trupaca rijekom i izgradnjom brane na
njezinu uu, na kojoj bi se trupci pribirali. U cestovnoj mrei Bertranda
je najvie zanimala cesta od Kostajnice do Siska. S tim u vezi je naredio da
se u toku 1812. obave svi poslovi kako bi se cesta poboljala u potrebnoj
mjeri, ukljuivi i izgradnju nekih njezinih novih dijelova. Osim ovog posla
najvanijim je smatrao redovno odravanje Jozefine (cesta od Karlovca do
Senja) i ceste Petrinja Kostajnica. Naredio je da se do kraja 1811. najhitnije zavre neki popravci na tvravi Cetin (vanjska strana bedema,
drveni zaklon vrata), a u toku 1812. da se zatvori rupa (?), nastave radovi
na eskarpi i kontraeskarpi malog jarka prvog bedema, itd.
U toku 1811. valjalo je nastaviti radove na pokrivanju jedne pravoslavne
i jedne katolike crkve u okolini Cetina, dakako, uvijek iznova s upozorenjem da se potroi to manje i da se koristi rabota. Radovi na ove dvije
crkve trebali su biti nastavljeni i u 1812. Rakovikom upniku general je
odobrio 150 forinti za pokrivanje crkve.
Sve tri crkve stradale su u prodoru bosanskih krajinika u kordonski
prostor u proljee 1809. i oigledno nisu obnovljene do ovog doba, iako je
Marmont isticao da se obnovi crkava daje prednost!
Stanovnicima Kostajnice odobrena je izgradnja skladita za drva, slina
skladitu kakvo ve postoji u Senju.
Kako je znatan dio Kostajnice bio izgorio u poaru, sudei prema izvoru
u vrijeme marala Marmonta, ovaj je odobrio trogodinje osloboenje od
poreza porodicama koje obnove svoje kue. Budui da je veina posjednika
izgorjelih kua bila siromana, ova povlastica im nije mnogo znaila. Komunitet je zato traio da im se dodijeli drvo za gradnju i da ga okolne kompanije rabotom dopreme na gradilita. Bertrand se s tim suglasio, te je zaduio umskog nadzornika da izabere stabla, a pukovnika i kapetane da
osiguraju vojnike koji e obaviti posao. Pukovnik je takoer ovlaten da
predvidi utroak manje sume novca za pomo u obnovi kua.
Centralna direkcija je ovlatena da predvidi trokove preseljenja sjedita eparhije vladike Miokovia iz Plakog u Karlovac, kao i njegova Seminara (Klirikalne kole), ali s napomenom da novani izdaci budu to
skromniji. Na kraju general istie da ne samo kapetani nego ni pukovnici
nemaju pravo odluivati o koritenju rabote jer ono pripada samo vladi.
Posebno je zaduen glavni inenjer da za svaku godinu Centralnoj direkciji
predloi nain rabotnog optereenja.
Jedan kapetan Slunjske regimente, koji je rabotu koristio za svoj raun,
kanjen je na neiskazan nain, a pored toga je bio duan dati novanu odtetu krajinicima koji su za njega radili.
Stanovnicima kordona koji do tog vremena jo uvijek nisu uspjeli obnoviti svoje kue oproten je porez za 1811, ali su novac bili duni iskoristiti
za njihovu gradnju koju je trebalo dovriti do zime. Nareeno je takoer
da im u poslovima pomau krajinici iz susjednih kompanija i to sjeom
drva za gradnju, njegovim prijevozom do gradilita i ueem u gradnji.
Grguri, komandant bataljona u Slunjskoj regimenti i Baudisson, komandant bataljona u Ogulinskoj regimenti posebno su zadueni poduzeti sve
to je potrebno da se poslovi uzmognu dovriti do roka.
U Bertrandovu izvjetaju ocjenjuje se i rad Centralne direkcije. U njoj
su u to vrijeme pukovnik Holjevac, glavni komesar Moser i glavni auditor
Buiel (?). On je vrlo zadovoljan njezinom djelatnou, a ljude koji su u njoj
ocjenjuje kao pametne, estite i dobre poznavaoce zemaljskog ureenja.
Meutim, iako su tako korisni francuskim vlastima, oni jo uvijek nisu potvreni na svojim mjestima. Postupak njihova imenovanja izuzetno je usporen u Parizu.
Velike tekoe izazvalo je mjesto vojnog intendanta Vojne Hrvatske jer
se njegove ovlasti prema Organikom dekretu ne podudaraju s ovlastima
koje su mu podijeljene naredbama marala Marmonta, to sasvim sigurno
teti redovnom obavljanju poslova.
Najvie je sukoba bilo u vezi s pravima u popunjavanju ispranjenih
mjesta. Prema ovlastima koje je Organikim dekretom dobio vojni intendant, u njima su prava zapovijedajueg generala bitno ograniena. Dakako,
u Habsburkoj Monarhiji zapovijedajui general je pretpostavljeni i upravi
i vojnom ljudstvu.
Bertrand je pokuao pronai srednje rjeenje, tj. opravdavao je izdvajanje uprave, a time i smisao ustanove vojnog intendanta, ali je istovremeno
smatrao da popunjavanje odnosno predlaganje za popunu praznih mjesta
ne bi trebalo biti u njegovoj ovlasti. to se tie pravosua, u 14 mjeseci
samo su tri osobe osuene na smrt, a 25 ih je bilo osueno na gvoa ili
teke tjelesne kazne, a to znai kazne tee od kanjavanja deseterostrukim
batinanjem kroz stroj od 300 ljudi, to je inae i pod francuskom vlau
vrlo esta kazna u krajikom drutvu.
U istom razdoblju od 1 200 do 1 300 osoba kanjeno je lakim tjelesnim
kaznama.
Inae, izvjetajna aurnost pravosudnih tijela nije bila uvijek na potrebnoj razini, tako da je general Bertrand zatraio da za svaku inspekciju
budu pripremljeni poimenini pregledi osuenih na smrt i tjelesne kazne
zbog kojih moe biti pokrenut prizivni postupak, te regimentski pregledi
osuenih na tjelesne kazne zbog kojih ne moe biti pokrenut prizivni postupak kao i regimentski pregledi parnica, posebno onih koje su u prizivnom postupku.
Mnotvo daljih kritikih opaski svjedoi da je general Bertrand uistinu
temeljito obavio svoj inspekcijski obilazak. Napravivi u tako kratkom vremenskom rasponu tako dugaak put i obavivi tako mnogo poslova, on je
nesumnjivo dokazao da je na svoj nain jaka linost. Dalje od toga nije
umio ii. Krajinicima je ostao potpuno stran, simbolizirajui ravnodunost
Isoja e u budunosti sve vie dolaziti do izraaja u odnosima francuskih
vlasti prema krajikom stanovnitvu.
Ovakav inspekcijski izvjetaj za 1812. godinu arhivski nije poznat, a u
1813. ga vie nije ni bilo. to je u Vojnoj Hrvatskoj bilo manje krajinika,
moralo je biti vie stege jer su francuske vojne vlasti trajno podozrijevale
pred razliitim moguim izazovima.
Ipak, poslije proglaenja Organikog dekreta i ustaljivanja krajikog
ureenja pod francuskom vlau, Vojnu Hrvatsku je zapljusnuo posljednji
val oficira useljenika, meu kojima su tek dijelom bili roeni krajinici.
Tako je u decembru 1811. na raspolaganju bilo 272 habsburkih oficira. Petnaest ih je bilo roenih krajinika, a dvojica su se takvima izjanjavali.
Cijela skupina eljela je nastaviti sluiti u vojsci, ali je samo 17 krajinika
dobilo privremena mjesta.18 Mnogo tee su popunjavana kapetanska mjesta
na koja su trebali doi francuski oficiri. U jednom nepotpisanom Rapport
d'inspection des rgiments croates od 14. decembra 1811. trai se da tri
porunika za ta mjesta dade 8. regimenta, a da tri ostala budu popunjena
nekim drugim ministarskim rjeenjem.19
Najtee je bilo osigurati struno osoblje, kao to su bili kirurzi. to
je vrijeme vie protjecalo, tee ih je bilo nai jer su se sve vie irili glasovi
o izuzetno tekim uvjetima u Vojnoj Hrvatskoj. U 1812. traili su da im se
rad u krajikim jedinicama plaa kao da su u poluratnom stanju. Ratna
uprava podrala je pred Napolonom takav zahtjev.20
Poetna romantiarska nadahnua dijela francuskih oficira (u kojima
je bilo dosta avanturistikih pobuda), koja su ih poticala da slue u Ilirskim
pokrajinama i posebno u Vojnoj Hrvatskoj, ubrzo su ustuknula pred surovom i oskudnom stvarnou u kojoj je sluba izuzetno naporna. Slabljenju
motivacije doprinosilo je i udaljavanje francuskih ratita od jugoistone
Evrope. Dobre francuske oficire bilo je sve tee pridobiti da slue u Vojnoj
Hrvatskoj.
Poetkom 1812. godine, nakon uistinu vrlo uspjenog djelovanja, general
Delzons prestao je biti zapovijedajui general u Vojnoj Hrvatskoj. Bertrand
je o tome obavijestio Clarkea 17. januara, a ovaj Napolona 26. istog mjeseca. Njegov zamjenik postao je general Pourrailly, jedan od dvojice Bertrandovih kandidata.21
Ovo mjesto izgubilo je vrlo mnogo od svoga prijanjeg znaaja jer je u
to vrijeme veina krajinika ve bila izvan krajikog prostora, a stalno su
bile otvorene mogunosti daljih odlazaka. Regrutacija novih obveznika i
odravanje javnog reda zato su i mogli biti povjereni generalu nesumnjivo
skromnijih sposobnosti, iako je spomenuta podozrivost nametala potrebu
stalnog opreza.
Nije to bila jedina promjena. U toku 1812. i 1813, sve do prestanka
francuske vlasti, u krajikim jedinicama i Vojnoj Hrvatskoj ne prestaju
nova imenovanja, uzrokovana razliitim razlozima. Od prijedloga do potvrde
redovno je protjecalo dosta vremena. esto se dogaalo da predloene linosti ponu i raditi na novim dunostima, a da vrlo dugo ne budu imenovane, kao to je bio sluaj s rukovodiocima Centralne direkcije u primjeru
navedenu u izvjetaju generala Bertranda. Vjerojatno se i na njih odnosi
vijest da su u maju 1812. Napolonu radi potpisa podneseni nacrti dekreta
o popuni mjesta u Centralnoj direkciji i krajikim regimentama na prijedlog
generala Bertranda i Delzonsa.22
Vrlo su oskudne izvorne vijesti o zbivanjima u Vojnoj Hrvatskoj neposredno prije, u toku i neposredno poslije pohoda na Rusiju. Izmeu 4. i 25.
juna 1812. Bertrand je boravio uglavnom u krajikom prostoru.23 Otvoreno
je pitanje zbog kojih je sve razloga tamo boravio, ali je sasvim izvjesno
da je to bilo i u vezi sa spreavanjem moguih nepoeljnih reakcija krajikog stanovnitva zbog rata u Rusiji. ini se da su takve reakcije izostale. U
policijskom izvjetaju namijenjenu ministru unutranjih poslova od 13.
oktobra 1812. tvrdi se da se u Hrvatskoj nije dogaalo nita zanimljivo u
toku proteklih mjeseci. Kada su poela neprijateljstva, irilo se nekoliko
glasina, ali one nisu imale nikakva utjecaja na stanovnitvo.24
Kada su se krajike jedinice pripremale otii iz Vojne Hrvatske, u njima

se nije ni znalo gdje e se nai. Ljudi su tota mogli pretpostavljati i sumnjati, ali je bilo izvjesno jedino da idu u Francusku, u Pariz, na primjer.
Koliko god oni zazirali od panjolskog ratita ili neeg drugog, psiholoki su
morali biti poljuljani, a to je jo vie bio sluaj sa stanovnitvom koje je
ostajalo preputeno samo sebi, kao malokad u prolosti Vojne krajine, pred
vrlo neizvjesnom budunou. Potitenost je mogla biti jedina njegova reakcija.
Nakon francuskog uzmaka iz Rusije Bertrand nije jedini bio svjestan
da tok buduih zbivanja u Vojnoj Hrvatskoj uvelike ovisi o daljem razvoju
francusko-austrijskih odnosa. Sve dok Habsburka Monarhija bude francuska saveznica, moglo se oekivati da u krajikom drutvu nee biti ozbiljnih potresa.
Da bi se to je mogue vie iskljuilo neugodnosti, Bertrand je predlagao da se vie uini da se osigura podrka najutjecajnijih ljudi u Vojnoj
Hrvatskoj (des chefs). S tim u vezi on je poetkom decembra 1812. predlagao dalja unapreenja krajikih oficira. inio je to unato krajnjoj suzdranosti i ministra rata, a i samog cara.25 Oito je generalovo iskljuivanje
bilo kakve samosvijesti krajikog stanovnitva, uvjerenost da u njemu nema
snage da bilo to uini neovisno o volji gornjih slojeva krajikog drutva, a
s tim u vezi i uvjerenost da je dovoljno pridobiti tate prvake da bi se
cijela Vojna Hrvatska drala u pokornosti.
Godina 1813. obiluje mnogostrukim neuspjesima i porazima Francuskog
Carstva. Njihov teret nose i Vojna Hrvatska i Ilirske pokrajine openito
sve do uspostave habsburke vlasti u njima.
Najveem moguem ratnom naprezanju Carstva nije mogla izmai Vojna
Hrvatska. Budui da je njezin ratni napor uvelike bio preao dozvoljenu
granicu, novaenje jo jednog bataljona u njoj Napolon je povjerio 23.
marta ljivariu, koji je ve bio uznapredovao do ina brigadnog generala.
Nareeno mu je da iz 4. korpusa Velike armije ode u Vojnu Hrvatsku, da
digne ljudstvo i da se s njim to prije vrati na ratite. Obeano mu je da
e nakon toga biti postavljen za komandanta Hrvatske brigade.26
ljivari je bio dragocjen oficir. Svojom umjenou u odnosima s krajinicima i hrabrou u borbi, neovisno o svojoj pretjeranoj naglosti, a posebno odanou zakletvi francuskom caru koja je bila iznimna u podloenim zemljama pa i u krajikom prostoru bio je predodreen za takav
zadatak. Pojava krajinika-brigadnog generala oigledno je trebala utjecati
na jaanje borbenog morala krajinika, koji je u proljee 1813. nesumnjivo
veoma oslabio. Ne treba isticati da je ljivari obavio svoj zadatak. Do poetka maja okupio je 1 000 ljudi u Karlovcu i 10. istog mjeseca krenuo s
njima preko Ljubljane i Verone, da bi 15. jula stigao u Ingolstadt, a dva
dana kasnije krenuo u Magdeburg.27
Poetkom godine bilo je odlueno da se u Ilirskim pokrajinama digne
i jedan husarski eskadron. Prema prvobitnoj zamisli njegov sastav nisu
trebali initi krajinici, ve vojni obveznici iz civilnih pokrajina. Naknadno
je zakljueno da je mnogo bolje eskadron sastaviti od krajinika, a u civilnim pokrajinama novanim ponudama skupiti sredstva za njegovu opremu.
Patriotske ponude za dizanje husarskih eskadrona davali su bez pritiska ili s pritiskom pojedinci, opine, razliita udruenja itd. Nastojalo se
da se cijeli poduhvat to je mogue vie i politiki iskoristi. General Bertrand kao generalni guverner Ilirskih pokrajina morao je ovom prilikom
uistinu prednjaiti svojim prilogom, tako da je ve 15. februara obavijestio

cara da nudi 50 opremljenih konja!28 Kako je vladarevom odlukom jedan
konjanik quip et mont procijenjen na 2 000 franaka, a jedan konj na
500, Bertrandova ponuda inila je itavo bogatstvo od 100 000 franaka! Izvorno nije bilo mogue provjeriti da li je i ostvarena.
Inae, podizanje husarske regimente pretvorilo se u jo jedno iscjeivanje novane gotovine od ilirskih podanika. Vlasti su jednostavno razrezale koliko e tko ponuditi. Iako se javno oekivala ponuda opremljenih konja, vlasti su se trudile pretvoriti je u novanu doznaku. Kada su lanovi rovinjskog suda prvog stepena, advokatska komora, biljenici i prises
nici (avous) ponudili tri opremljena konja, generalni intendant Chabrol
tota je morao poduzimati da od ovih Rovinjaca dobije novanu protuvrijednost. Da se takav postupak i oekivao od njega, svjedoi prepiska koju
je tim povodom vodio s ministrom unutranjih poslova.29
Carev dekret o dizanju husarske regimente na raun opina, kantona i
korporacija u Ilirskim pokrajinama potpisan je 23. februara 1813, a do prvog
septembra skupljeno je 359 559,52 fr. Na opremu je utroeno 332 758,89 frJ
Kada su Ilirske pokrajine obavezane da podignu husarsku regimentu,
Bertrand je posumnjao da e se ona moi sastaviti od ljudstva s raznih strana zemlje, koje je po svojim obiajima, navikama, podanikom iskustvu, a i
po svom jeziku tako razliito jedno od drugoga. Drao je da takva jedinica
nee moi ulijevati dovoljno povjerenja. Veliku prepreku njezinu stvaranju
nalazio je i u predvienom prikupljanju 1 300 konja, koji je pretpostavljao
veliko iscrpljivanje Ilirskih pokrajina, kako novano, tako i stono.
Zato je i predloio ministru unutranjih poslova da se patriotske ponude pretvaraju u gotov novac, a da se ljudstvo i konji skupe u Vojnoj Hrvatskoj. Podsjetio ga je da je krajiko stanovnitvo ve od malih nogu vino
jahanju i oruju te da u konjici moe odlino sluiti.
Nakon Bertrandova odlaska iz Ilirskih pokrajina Chabrol je obnovio njegov prijedlog, obavjetavajui ministra unutranjih poslova da su krajinici
s oduevljenjem primili poziv da stvore husarsku regimentu. To pomalo neobino oduevljenje u 1813. godini Chabrol je objasnio okolnou da su krajinike u habsburkoj vojsci uvijek drali za manje vrijednu vojsku, smatrani
comme les bandes irregulires, koja nikada nije mogla zasluiti odnos koji
je bio zajamen redovnoj vojsci. Stvaranje krajike husarske regimente utjecalo je na jaanje njihova samopouzdanja i novaenje je uspjeno dovreno
za svega nekoliko dana! Prikupljeni su i krajiki konji, koji su maleni, ali i
najprikladniji za kozaki rat, to je u to vrijeme i bilo najpotrebnije.31
Novaenje krajike husarske regimente zavreno je do poetka maja.
Njezinih 700 ljudi openito su bili visoki, jaki i odvani. inili su tri eskadrona, a kako je njihov odziv preao oekivane granice, u kratkom vremenu
uslijedio je novi dekret kojim se nareuje dizanje jo tri eskadrona.32
Prave tekoe su poele kada se ljudstvo okupilo u Karlovcu jer su razliite francuske instance koje su sudjelovale u njezinim daljim ratnim pripremama uvelike zakazale. Novi generalni guverner Vojvoda d'Abrants, na
primjer, do 22. aprila jo uvijek nije primio dekret o objedinjavanju est
eskadrona u husarsku regimentu, o financiranju itd. Ministar unutranjih poslova, sa svoje strane, unato irokim ovlastima u Ilirskim pokrajinama, o
raznim vanim poslovima s tim u vezi jo 8. maja nema pojma, ve obeava
vojvodi da e se o njima obavijestiti kod ministra rata.33 Carstvo je uvelike
bilo u rasulu.
Koliko god da je pukovnik husarske regimente Prus bio zadovoljan unovaenim ljudstvom, kao i voljom kojom slue, toliko je bio nezadovoljan vrlo
sporim pripremama regimente za odlazak na ratite. Prema njegovu izvjetaju ministru rata od 20. maja 657 krajinika u Karlovcu je okupljeno vie od
mjesec dana u uvjetima koji su ga razdraivali. Ljudstvo je bilo razmjeteno
po kuama karlovakog stanovnitva, mnotvo pojedinaca dnevno je bilo
opsjedano posjetima svojih najbliih, ime se gubilo silno vrijeme. Dosta
velik broj ljudi je i pobolijevao, iako proljee nije bilo doba groznica.
Konji su bili vrlo loe smjeteni u kojekakvim stajama bez jasala, a kako
je stona hrana openito loa, vrlo esto je prisiljen vraati je opskrbljivaima.
U vrijeme kada je nastao ovaj izvjetaj regimenta je jo uvijek oskudijevala u komandnom ljudstvu. Od imenovanih oficira do tada je bio stigao
samo komandir eskadrona Bretenet, dok se major De Wimpffen, komandir
eskadrona Henriquez, kapetan Duchaffaud i potporunik Beunat nestrpljivo
iekivao. U to vrijeme u jedinici je bio samo jedan instruktor.
S obzirom na propisani sastav nedostajala su tri podoficira, tri konaara, veterinar, glavni truba i osam trubaa.
Unato tekoama koje su s tim u vezi bile neizbjene, obuka je prema
Prusovoj ocjeni dobro napredovala. Ljudstvo je i ranije poznavalo unutranju slubu, a svladalo je i one pokrete jedinice na konjima koji su nuni za
suoavanje s neprijateljem. U to vrijeme jo nita nisu znali o linijskom manevriranju.34
Carskim dekretom od 2. marta ova husarska regimenta je trebala poveati broj svojih eskadrona i imati ih ukupno est. Taj posao dovren je tek
u Ljubljani 2. augusta. Regimenta je u cijelosti imala 69 oficira, 1515 podoficira i vojnika i 1509 konja de troupe.35
Njezin je slubeni naziv bio Hrvatska husarska regimenta (Rgiment
de hussards croates). U borbama nije sudjelovala. U Cremoni se zatekla 1.
septembra, a u oktobru je bila u sastavu garnizona u Lyonu.36 Kada je 12.
augusta 1813. stigla austrijska objava rata Francuskom Carstvu, Vojnu Hrvatsku i Ilirske pokrajine nije imao tko braniti. Dodue, u Napolonovim
zamislima obrana Talijanskog Kraljevstva i Ilirskih pokrajina, koja je bila
povjerena potkralju Eugeneu, inila je jedinstveno operaciono podruje u
kojem je protivnik raspolagao slabijim snagama. Car je 14. augusta potkralju
ak naredio da napadne neprijatelja i prodre u pravcu Graza.37 Dakako, sve
su to bile pogrene pretpostavke i tok dogaaja je morao biti veliko iznenaenje za Napolona.
to loi operativni planovi, to opa slabost obrane Ilirskih pokrajina u
potpunosti su onemoguili bilo kakvu ozbiljniju borbu u njihovu veem dijelu, naroito poto su u vrlo kratkom vremenu, za svega nekoliko dana, pale
krajike regimente. Obnovom austrijske vlasti u Vojnoj i Civilnoj Hrvatskoj
Ilirske pokrajine presjeene su na dva meusobno odvojena dijela, to je
unijelo potpunu pometnju u francusku obranu.
Od poetka svoje vladavine Francuzi su bili u nedoumici kako braniti
sjevernu granicu Ilirskih pokrajina od moguega austrijskog napada. Unato
svim sumnjama prema Austrijancima, oni nikada nisu poduzeli ozbiljnije
mjere kojima bi se mogao jamiti bilo kakav uspjeh u ratnom sukobu.
Dugaka granica izmeu Ilirskih pokrajina i Habsburke Monarhije, bilo
u njezinu savskom, bilo u njezinom alpskom dijelu, imala je dosta moguih
pravaca prodora. Nisu to bile ni izdaleka jedine prednosti habsburke strane.
17 Vojna Hrvatska I
257
Francuske su vlasti toga bile svjesne. Razmatrajui razliite mogunosti

napada koje mogu oekivati, najvie su se plaile jaeg prodora iz Tirola na
Sou, kojim bi Ilirske pokrajine bile potpuno opkoljene.'58
U krajinike se nije naroito pouzdavalo, iako se nije ni pretpostavljalo
da e tako brzo prijei na svoju staru stranu. Generalni guverner Vojvoda
d'Otrante sa zadovoljstvom pie Napolonu 13. oktobra 1813. da krajinicima
nije isplaeno dunih 200 000 franaka.39
Francuski poraz u Vojnoj Hrvatskoj bio je brz i potpun. Francuska vlast
poela je u njoj kao osvajaka i zavrila je kao osvajaka. U meuvremenu
se trudila biti neto drugo. U tome doista nije bila izostala manja ili vea
podrka krajikog drutva.
Brojne pripreme za obnovu habsburke vlasti u Ilirskim pokrajinama
u punom su zamahu od ranog proljea 1813. U njima je veliko znaenje prida vano ustanku stanovnitva u Hrvatskoj i Dalmaciji. One su ipak bile ograniena domaaja, prije svega zbog Metternichove odlunosti da izbjegne
bilo kakve vee sporove prije poetka rata. On je takoer bio krajnje nesklon bilo kakvu narodnom ustanku, zbog razloga koji e vrlo brzo postati
potpuno jasni, tako da nije propustio dati potrebne upute vojnim zapovjednicima prije nego to su krenuli u napad.
Pripreme za poetak rata dosegle su vrhunac u junu, kada se u Unutranjoj Austriji okupilo 50 000 ljudi, kojima je Feldzeugmeister Johann
Friedrich von Hiller bio na elu. Zadatak ove snage bio je potisnuti potkralja
Eugnea u Italiju, a nekih 10 000 ljudi pod zapovjednitvom Pavla Radivojevia, feldmarallajtnanta, trebalo je osvojiti Hrvatsku i druge dijelove Ilirskih pokrajina. Radivojeviu su povjereni po jedan bataljon Krievake, urevake, Gradianske i Brodske regimente, dva bataljona linijske pjeadije,
est eskadrona 5. husarske regimente i jo nekoliko manjih jedinica. Bili su
duni obnoviti habsburku vlast u est prekosavskih regimenti i naoruati
stanovnitvo. U tu svrhu bilo je osigurano 12 000 puaka. Pripremljeni su bili
i novi komandni sastavi regimenti. Nakon reorganizacije prekosavskih krajikih regimenti dio se trebao uputiti prema Istri i Trstu, a dio prema Dalmaciji, Dubrovniku i Boki. Inae, operacije u samoj Vojnoj Hrvatskoj bile su
povjerene general-majoru Lavalu Nugentu, koji je u nekoliko navrata predlagao dizanje krajikog ustanka protiv francuske vlasti. Nugent se uputio
u napad s manje od dvije hiljade ljudi, raunajui da mu je to sasvim dovoljno za uspjean ishod.40
Habsburke jedinice prele su Savu 18. augusta 1813. na tri mjesta
preko zagrebakog mosta, kod Siska i u visini Petrinje. Prema jednoj drugoj
izvornoj vijesti Rakov Potok je zauzet 17. augusta.41 General Jeanin se potpuno izgubio u oekivanju napada. Namjeravao je braniti Karlovac. Bila mu je
obeana ak i podrka dijela gradskog stanovnitva, ali od nje nije bilo nita
im je odluio sruiti kupski most jer su se svi Karlovani zbog toga silno
uzbudili i pobunili. Jedan komandant bataljona je u meteu ranjen, jedan
kapetan baen je u Kupu, a general i intendant su vrijeani. Ova dvojica su
potom napustila Karlovac. Protivnike snage su u to vrijeme bile osam milja
udaljene od grada, a 3 500 krajinika koji su tada bili u Vojnoj Hrvatskoj
preputeno je samo sebi.42 Jedni za drugim, poevi sa Slunjanima, koji su u
vrijeme spomenutih karlovakih zbivanja bili u blizini grada, prelazili su na
habsburku stranu. Jedva da je bilo oklijevanja.
Pripremljeni austrijski oficiri odmah su se dali na posao. Kapetan Bogdanovi iz Krievake regimente uputio se 25. augusta u Liku i Otoaku
regimentu. Za svaku od est prekosavskih regimenti bila su pripremljena dva

kapetana, dva natporunika i dva zastavnika. Uprava karlovakih regimenti
bila je povjerena generalu Leutneru, a banskih generalu urkoviu.43
Sve promjene zbivale su se u najveoj brzini jer su tek obnovljene jedinice odmah upuivane u borbu protiv zemlje kojoj su i dalje legalno pripadale. p Uanje je da li je itko meu krajinicima to tako doivljavao.
RASIPANJE I IEZAVANJE KRAJIKE SILE (I)
Iako su vojne obaveze krajinika u Ilirskim pokrajinama stalni predmet sporova do kraja 1810. godine, ve od poetka iste godine ustrajno se poveavaju
pretpostavke njihova sve veeg opsega. Osamnaestog februara 1810. ministar
rata naredio je maralu Marmontu da najvei dio Ilirske armije uputi u
Italiju i Francusku. Nareenje je po svemu sudei neugodno iznenadilo Marmonta jer je 1. marta odgovorio Clarkeu da ga dijelom moe, a dijelom ne
moe izvriti i da ga je zato dijelom ukinuo.1 Takav odnos prema nareenjima iza kojih je bio vladarev autoritet doista nije bio preporuljiv u Francuskom carstvu! Nareenje za pokret dao je treim bataljonima 18. lake
pjeadijske regimente, 11, 23. i 60. linijske pjeadijske regimente, zatim treim i etvrtim bataljonima 8. lake pjeadijske regimente, 5, 79. i 81. linijske
pjeadijske regimente i treim i etvrtim eskadronima dvije lovake regimente. Otpustio je 12 bataljona, a zadrao 8, s isprikom da ih ne moe osloboditi obaveza dok su krajinici nenaoruani. Pribliavanjem proljea sve su
uestalije bile obavijesti da bosanski krajinici spremaju novi napad na hrvatski krajiki prostor. One se uvelike ire i meu stanovnitvom. Velika duina krajike granice primoravala je Marmonta da dri jedinice sposobne da
je brane. Budui da je od poetka bio svjestan mogunosti skorog obrauna
s bosanskim krajinicima, u Karlovcu i Senju stvoreni su magazini opskrbljeni s branom i municijom koje bi se koristilo u sluaju da hitno ustreba
vojno intervenirati na kordonu Otoake i Slunjske regimente. U Karlovcu
i Senju zadrano je 200 artiljerijskih konja da bi u sluaju potrebe mogli vui
12 topova i pjeadijsku municiju. U Senju je zadrano i neto brdske artiljerije.
U sluaju napada bosanskih krajinika, prema Marmontovim pretpostavkama, bile su nune tri regimente, tj. snage koje je zadrao. Inae, u izduenim Ilirskim pokrajinama, u rasponu veem od 220 milja, s mnotvom utvrenih mjesta, primorskih gradova, strateki vanih mjesta na obali, opasnih
krajeva kao to je Tirol, nune su stalne vojne posade u ukupnoj jaini od
bar 14 bataljona. Toliko ih je na istom prostoru imala i Austrija.2 U skladu s
estim obrascem svog ponaanja, poto je otvoreno iznio svoje stavove, na
kraju ovog iscrpnog pisma zavrio je sa spremnou da izvri i drugaija
nareenja, ako bude trebalo.
Njemu je nadasve bilo stalo da sprijei vee smanjivanje vojnih snaga
pod svojom komandom u Ilirskim pokrajinama. Kada mu je Napolon povjeravao generalno guvernerstvo, isticao je njihovo veliko obrambeno znaenje za zemlje objedinjenje njegovom vlau, kao i veliko znaenje u moguim
daljim osvajanjima na Istoku. Marmont je zbog tih razloga ponueno mjesto
prije svega i prihvatio.
Jedva da je prola godina dana, a od prvobitne zamisli nije ostalo nita.

Ilirske pokrajine su trebale ostati bez najveeg dijela svojih francuskih jedinica, i to ba bez onih s kojim je Marmont najvie ratovao, koje je najbolje
poznavao i u kojima je imao najvei utjecaj. U isto vrijeme jo uvijek je potpuno otvoreno bilo pitanje statusa krajinika u obrani zemlje.
Nema sumnje da je Marmont bio protiv njihova namjetanja u posadnu
slubu, jer je u tom pitanju takoer inzistirao da krajinici ne smiju mijenjati nain svog ivota ako se hoe od njih vojniki dobiti ono to oni uistinu
mogu dati.
U suzdranosti prema moguem udjelu krajinika u stalnoj posadnoj
slubi jo je jedan inilac imao veliko znaenje u Marmontovoj obrambenoj
politici. Najvie je podozrijevao od mogueg napada iz Habsburke Monarhije. U tom sluaju, prema opem miljenju suvremenika, ogranieno se moglo pouzdati u krajiku silu sve dok ne bude dovoljno proeta francuskim
duhom. Osim toga, Habsburka Monarhija je imala velike mogunosti prikrivanja pokreta cijelom duinom zajednike granice, kao i izbora najpovoljnijeg vremena i mjesta napada. Iznenadno usredotoavanje austrijske
vojske u Celju, na primjer, omoguava da se za dva dana stigne u Ljubljanu.
ak ako bi krajike jedinice i bile u mogunosti da se skupe i suprotstave
neprijatelju, pitanje je, prema Marmontovim pretpostavkama, ne bi li se lako
nale odsjeene ako bi Ilirska armija prethodno bila prisiljena povui se u
Postojnu. Maralovo je miljenje bilo da je rjeenje u jakom utvrivanju jednog mjesta u Kranjskoj, koje bi bilo najprikladnije s obzirom na prirodnu
sredinu i prometnice i koje bi bilo sposobno zadrati napadaa nekoliko dana*
tj. toliko koliko bi bilo potrebno da se prikupe snage za protunapad. Iako on
to izriito ne kae, iz itavog spisa je jasno da teite obrane u toj tvravi ne
bi moglo biti na krajinicima.3
S druge strane, ukoliko bi se krajinici usmjerili u Dalmaciju, u kojoj su
Zadar, Dubrovnik i Kotor uvijek utvreni, pitanje je od ega bi tolika krajika vojska mogla ivjeti u pokrajini koja nije sposobna hraniti ni samu sebe.4
Zastupajui jedan i drugi stav u vrijeme kada je ve bilo izvjesno da e krajike jedinice imati velikog udjela u daljoj obrani Ilirskih pokrajina, Marmont kao da se ritualno ponaao. Branio je stav koji je bio neobranjiv s gledita vladarevih interesa.
Budui da krajinici nisu mogli biti upueni niti na panjolsko ratite,
niti u Francusku, niti u Napuljsko Kraljevstvo, potpuno je iluzorno bilo oekivati da e u vojniki prenapregnutom Francuskom Carstvu, kad ve nisu
lazvojaeni, biti poteeni bar posadne slube u Ilirskim pokrajinama. Marmont je vrlo suzdrano prihvaao takvo rjeenje, s raznim ogranienjima.
Manje je zazirao od poveanog napora krajinika izvan Vojne Hrvatske, iako
je opravdano upozoravao na njegove loe posljedice, a vie od odlaska najveeg dijela francuskih i talijanskih jedinica iz Ilirskih pokrajina. Napolonu
nisu izmicali razlozi koji su opredjeljivali Marmontove stavove, ali ih je sve
manje uvaavao to je vrijeme vie protjecalo. Strateki, financijski, a nadasve politiki, Ilirske pokrajine gube u svom znaenju krajem 1810. i poetkom 1811. godine.
Od svih Marmontovih prigovora u vezi s posadnom slubom krajinika
djelomino je prihvaen samo jedan, koji se odnosio na duinu njezina trajanja. Dokazujui da je posadna sluba krajinika nespojiva s prirodom njihova poziva vojnika i seljaka, doputao je najvie njezino tromjeseno trajanje. Odlueno je da ona ne traje due od pola godine.5
U svojoj novoj ulozi krajinici su se pretvarali u stalnu vojsku, koja je

na dunosti i plaama, koja je i oblaena i hranjena na dravni teret.
Izgleda da je prva vea krajika obaveza u posadnoj slubi bila u karlovakoj tvravi od jeseni 1810. godine. Tome su razlog bili nezdrava gradska
sredina i klima, koji su prouzroili brojna oboljenja meu vojnicima francuske 8. regimente.6 Nije to bio jedini sluaj da su krajinici zamijenili francuske pa i talijanske vojnike u zdravstveno tee podnoljivim uvjetima. Naprotiv.
Zamjenjivanje jedinica poelo je s velikim naporima potkraj 1810. i poetkom 1811. godine. Lika i Otoaka regimenta dobile su nareenje na Novu
godinu da po jedan svoj bataljon sa est kompanija, jaine 1 000 ljudi, upute
u Dubrovnik i Kotor da u posadama zamijene 60. regimentu. U isto vrijeme
jednom bataljonu Ogulinske regimente nareeno je da u posadama Rijeke,
Kraljevice, Loinja i Cresa zamijeni 11. regimentu.7
Nije bilo jednostavno usred zime prijei put od odredita u Vojnoj Hrvatskoj do Boke kotorske, na primjer, kroz tako siromane prostore kao to
su krajiki i jo vie dalmatinski.
Liki bataljon krenuo je iz Gospia tek 27. januara. Otoaki je krenuo
dva dana kasnije. Visoki snijeg je skoro dva tjedna onemoguavao kretanje,
tako da su se kompanije jedva skupile. Dalje odlaganje pokreta uvjetovalo je
iekivanje fieklija i poboljanja vremena. Kompanije Ogulinskog bataljona
nisu uspjele prijei na Loinj i Cres zbog jake bure do kraja januara.8
Treba li spomenuti da se Marmont bio suprotstavio slanju krajinika u
Dubrovnik i Boku? Ako su ve morali preuzeti posadnu slubu, bio je miljenja da je upuene jedinice trebalo rasporediti blie krajikom prostoru da bi
ee mogle biti mijenjane i bolje uvjebavane i privikavane na slubu u
francuskoj vojski. Predloio je s tim u vezi Zadar, ibenik i Split.9
Njihovu posadnu slubu optereivalo je i pitanje naoruanja. Marmontove prigovore s tim u vezi dijelio je i general Lauriston. Nakon to su austrijske vojne vlasti otputenim krajinicima bile oduzele nove puke kojima su
ratovali 1809. godine, francuske vojne vlasti su im podijelile stare, vrlo loe puke, to se i potvrdilo u graninim sukobima s bosanskim krajinicima.
Lauriston je predlagao da se to oruje zamijeni ili francuskim pukama ili
novim modelom austrijskih.10 U malo emu su francuske vlasti radile protiv
svojih vlastitih interesa u Vojnoj Hrvatskoj koliko u pitanju naoruanja krajinika. Uskraujui krajinicima dobre puke, bar takve kakve su imali u
Habsburkoj Monarhiji, dovodei ih u inferioran odnos prema bosanskim krajinicima u tom pogledu, s jedne strane, a povjeravajui im vrlo osjetljive
i nita manje teke zadatke u posadnoj slubi, s druge strane, francuske vojne vlasti stvarale su jednu od bitnih pretpostavki odbojnom odnosu krajinika prema svom francuskom podanstvu u kriznim prilikama.
O daljem razmjetaju krajikih jedinica u posadnoj slubi novi generalni guverner Bertrand obavijestio je Clarkea 9. marta 1811. Izvrio je ministrovo nareenje kojim je 400 krajinika trebao uputiti na Mali Loinj,
100 na Cres i 100 na Krk. Svi su iz Like regimente, a mornarica e ih iz
Senja prebaciti na otoke s najveim oprezom.11
U toku 1811. godine krajike jedinice rairile su se u posadnoj slubi
kroz sve pokrajine. Iz Bertrandova pisma ministru rata od 11. jula, na primjer, saznajemo da je Napolon odobrio do sljedee naredbe da dva krajika
bataljona jedne regimente mogu biti koritena u posadnoj slubi u Ilirskim
pokrajinama. Krajika regimenta u sastavu Opservacionog korpusa Talijan-
ske armije, o kojoj e kasnije biti rijei, u sutini je isto tako u posadnoj
slubi u Trstu, Gorici, Ljubljani, Beljaku i Novom Mestu, odakle se najvie
za 4 ili 5 mareva moe nai u Udinama.12
Francuske vojne vlasti nisu bile nezadovoljne s prvim polugodinjim iskustvom. Budui da krajinici nisu bili priviknuti na posadnu slubu, uvijek
se strahovalo da e se u nekoj kriznoj prilici upustiti u pljaku ili u neko
drugo nasilje nad okolnim stanovnitvom i na taj nain dovoditi u pitanje
samu francusku vlast jer ona ne bi imala moi da ih sputa odmah kada bi
bilo potrebno. Delzons s oiglednim zadovoljstvom obavjetava Clarkea 31.
maja 1811, na primjer, da Croates dobro slue na Malom Loinju, da su disciplinirani i da do ovog asa nije bilo nikakvih pritubi stanovnitva.13
Inae, krajinici nisu zamjenjivali samo lake pjeadijske i konjike francuske i talijanske jedinice u posadnoj slubi. Teilo se da zamijene i artiljerijske jedinice, iako je to bilo znatno tee i nepouzdanije jer su krajika
iskustva u tom rodu bila vrlo oskudna. Nastojalo se priuiti nadarenije u
to je mogue kraem vremenu, ali su prvi ozbiljniji sukobi s britanskom
mornaricom dokazali koliko je takva obuka nedovoljna. Nisu bili u pitanju
samo znanje i uvjebanost. Krajinike je najvie sputavao nain ratovanja
topovima na moru, odnosno njegova psihologija.
Velika i mala oprema za krajike topnike u 1811. godini nisu ni postojali
kao stavka u predraunu za 1811. godinu. Kako izdatak od 239 411 franaka
67/100 nije bio zanemarijiv, Ratna uprava nije bila naisto da li da caru
predloi da se ovaj troak podmiri iz prihoda Ilirskih pokrajina ili iz prihoda
carske blagajne.14 Unato sve veim razmjerima njihova uvoenja u posadnu
slubu, u nekim najvanijim utvrenjima krajinici su jo uvijek manjina.
Sredinom jula 1811. u Dubrovniku, na primjer, nalazi se 2 315 vojnika. Njih
1 157 su iz sastava 23. linijske regimente, 604 iz 4. lake talijanske regimente,
a 504 iz Like regimente te 41 vojnik iz artiljerijske baterije. U to je vrijeme
Napolonovo izriito nareenje da u zatvorenim tvravama mogu biti samo
francuski vojnici.15 Car nije imao iluzija o naravi francuske vlasti.
Mjesec dana kasnije dubrovaka posada, smjetena na Ploama i otocima oko grada, neznatno je pojaana iskljuivo s francuskim vojnicima.
U francuskom dijelu sastava bilo je 1 208 ljudi, u talijanskom 600 i u hrvatskom 500 iz 3. regimente ilirskih lovaca sa 41 ovjekom u 14. artiljerijskoj
kompaniji, tj. ukupno 2 349 ljudi.16 Nekoliko zakljuaka nedvosmisleno se
namee. Juni Jadran, mnogo izloeniji moguim protivnikim napadima
nego sjeverni, otvoren prema crnogorskim prodorima, morao se braniti najjaim i najpouzdanijim raspoloivim snagama. Dubrovnik je bio predodreeno sredite francuske obrane, u njemu su vie od pola posadnog sastava
morali biti francuski vojnici, a krajinici su mogli biti jedino izrazita manjina, a vrlo brzo se shvatilo da i ta manjina mora biti u to je mogue
veoj mjeri katolike vjere. Jedino takva obrana Dubrovnika ulijevala je
povjerenje.
Sasvim drugaiji bio je odnos francuskih vojnih vlasti prema obrani
Pule. One su bile vrlo suzdrane prema njezinu vrlo uoljivom stratekom
znaaju, oigledno procjenjujui da je Pula u dubokoj pozadini u usporedbi s tvravama junog i srednjeg Jadrana, tako da je prema Bertrandovu
izvjetaju Napolonu od 31. augusta 1811. grad uz narodnu strau trebala
braniti samo jedna krajika kompanija.17 Grad koji je bitan za obranu cijelog sjevernog Jadrana, naroito u uvjetima izrazite britanske pomorske premoi u Jadranskom moru, ovisio je o vrlo nepouzdanoj narodnoj strai i
manje ili vie pouzdanoj kompaniji krajinika, potpuno nevinoj ratovanju

u primorskom pojasu. Da takav odnos prema sjevernom Jadranu nije bio
sluajan, svjedoi i stalna Napolonova usredotoenost na Dubrovnik i Boku.
Oigledno je ove najistaknutije dijelove Ilirskih pokrajina smatrao razmjerno najugroenijima, posebno zbog crnogorskog inioca u tom prostoru.
Ranije ili kasnije odluio je unititi utjecaj crnogorskog vladike Petra I.
Sredinom ljeta 1811. namjera mu je bila okupiti nekih 6 000 krajinika i dva
francuska bataljona i napasti Crnu Goru. Zanimalo ga je Bertrandovo miljenje da li bi takva snaga dos tajala da se s Crnogorcima obrauna, kako bi
se to moglo izvesti, koje bi godinje doba za to bilo najprikladnije itd.18 Toliku snagu Bertrand nije smatrao dovoljnom za pacifikaciju Crne Gore,
tako da je krajem 1811. predlagao da se radi uea u njoj skupi cjelokupno
ljudstvo svih prvih i drugih krajikih bataljona, osim etiri bataljona koji
su se u to vrijeme nalazili u Francuskoj.19 O pitanju francuskih pohoda na
Crnu Goru od 1809. do 1813. godine, kao i o francuskoj fasciniranosti crnogorskim iniocem u to vrijeme, mogla bi se napisati iscrpna studija, unato
svemu to je dosad s tim u vezi uinjeno. Uvijek se raunalo s manjim ili
veim povjerenjem kada je posrijedi krajiko sudjelovanje u tim pohodima. Ako je i bilo nevjerice u krajiku pouzdanost, o njoj se nikada izriito nije raspravljalo. Uinjeno je to samo posredno.
Smjenom krajikih jedinica u posadnoj slubi sredinom 1811. godine 2.
bataljon Like regimente, sastavljen od svega 600 ljudi, dobio je zadatak da
zaposjedne Kvarnersko otoje i da zamijeni 2. bataljon Slunj ske regimente,
koji je dobio nareenje da se vrati u svoj kraj. etiri stotine Liana upueno je na Mali Loinj, stotina na Krk i stotina na Cres. Prvi bataljon Ogulinske regimente, popunjen do 1 000 ljudi, upuen je iz Trsta preko svog
kraja u Dubrovnik s nareenjem da smjeni 1. bataljon Like regimente,
kome je odobreno da se vrati u Liku. Prvi bataljon Slunj ske regimente morao se popuniti do 1 000 ljudi u svom kraju nakon povratka iz Rijeke i s
otoka i krenuti u Dalmaciju. Od njega e tri kompanije biti u zadarskoj
posadi, a tri u splitskoj, odakle e dvije otii u Milnu na Brau. Prvom
bataljonu Otoake regimente nareeno je da se iz Splita vrati u svoj kraj.20
Ljeti 1811. prvi bataljoni 1. i 2. banske regimente uvjebavani su u
Ljubljani. Radilo se danju i nou pod zapovjednitvom pukovnika 1. banske
Jolyja, tako da je Bertrand s neskrivenim zadovoljstvom izvijestio Napolona da krajinici s mnogo samoljublja nastoje da budu to sliniji francuskim vojnicima.21
Ipak, nije mogao ne spomenuti njihove uniforme domae izrade u kojima su Glinjani vrlo loe izgledali, a Petrinjci dosta dobro. (Kakvo je bilo
samoljublje Glinjana po francuskom obrascu u dronjcima koje su imali na
sebi?!) Nije to bilo jedino to je nedostajalo. Krajike regimente bile su u
cijelosti i dalje vrlo slabo opremljene. Njih 7 400 imalo je fieklije u skladu
s francuskim propisima, dok ih 7 000 ljudi nije imalo. Nedostajali su ranci,
koje je Joly uspio naruiti za svoja dva bataljona u Milanu. Nedostajalo je
i remenje za puke!
Bertrand oigledno nije vidio naina kako da se krajinici opreme na
uobiajen nain. On to izriito pie u spomenutom pismu Napolonu i moli
da se krajinicima odobri grand quipement iz dravnih izvora.
Nita manje nisu bile poslovine tekoe s nabavom puaka za krajinike
jer su i dalje one do njih vrlo teko stizale. Najavljena je bila isporuka
8 000 komada, a dostavljeno ih je 1 100. Nedostajalo je 2 300 sabalja za pod-
oficire i carabiniers (vjerojatno: sereani).22 Tri mjeseca kasnije stanje u

vezi s opremom nije se nita promijenilo u prvim bataljonima 1. i 2. banske
regimente. Ta dva bataljona imala su 2 000 krajinika, a artiljerijska kompanija 96. Nedostajalo im je 640 habits, ali od 1 461 postojeih 1 000 ih je
moglo posluiti jo samo pola godine. Ostatak je bio ili za zamjenu, ili za
popravak. Svima su nedostajale vestes manches, a velikoj veini i hlae,
ak 1 821 par, a 281 par je bio vrlo dotrajao. Svima su nedostajale i bonnets de police, koulje i arape. Traile su se i 594 sablje i jednak broj
pojaseva za sablje, kao i 1 570 capottes. Oruje je bilo staro, razliitih
modela i stalno ga je trebalo popravljati.23
U toku obilaska Vojne Hrvatske u septembru 1811. Bertranda je zateklo
pitanje izbora posade za ratno brodovlje u Jadranskom moru. Spominjemo
ga zato to zrcali proturjean odnos sredinjih vojnih vlasti prema obrambenoj politici u Ilirskim pokrajinama. Od Bertranda se zahtijevalo da posade brodova, koji su se tih dana oekivali u transkoj luci, budu sastavljene od francuskih vojnika (kao i u sluajevima popunjavanja posada najvanijih tvrava) jer su mornari bili Iliri. Usporedo s povlaenjem francuskih vojnih jedinica iz Ilirskih pokrajina poveavale su se potrebe za
njihovom slubom u Ilirskim pokrajinama, a i jedno i drugo bilo je inspirirano s istog mjesta! Dakako da Bertrand nije mogao udovoljiti takvu
zahtjevu s malobrojnim francuskim vojnicima u Ilirskim pokrajinama. Zanimljivo je rjeenje koje je predloio Clarkeu za pojedine brodove, a koje
nije sudei po izvorima prihvaeno.
La Flore
La Dana
La Corcyre
Le Diomde
Prvi konvoj
Ukupno
10
10
10
5
30
65
francuskih
francuskih
francuskih
francuskih
francuskih
francuskih
vojnika
vojnika
vojnika
vojnika
vojnika
vojnika
iz
iz
iz
iz
iz
iz
18.
18.
18.
18.
18.
18.
regimente
regimente
regimente
regimente
regimente
regimente
30
30
10
6
130
196
Croates
Croates
Croates
Croates
Croates
Croates24
Francuzi se nikada nisu prestali osjeati osvajaima u Ilirskim pokrajinama.

Ovi brodovi trebali su dobiti zadatak da prevezu na Krf 900 vojnika, koji
bi zajedno s posadama brodova ojaali obranu otoka. Bertrand je u Trstu
skupio jedan krajiki batalj on od 1 000 ljudi, pretpostavljajui da car nema
namjeru slati u takvu otoku posadnu slubu vei broj francuskih vojnika.
Cijela pria na temu narodnosnog sastava se ponavljala.25
Utvrivanje Krf a i Dubrovnika u ovo vrijeme u izravnoj je vezi s pripremama za pohod na Rusiju. Trebalo je to je mogue vie smanjiti mogunost bilo kakvih ruskih protuudara u tom prostoru, to nije bilo nimalo
jednostavno.
Krajinici ni ovaj put nisu sudjelovali u krfskoj ekspediciji, ali su
zato pozvani u Francusku. Takvo nareenje najprije je dobila Prva hrvatska provizorna regimenta, koju su sainjavali po jedan batalj on Like i
Otoake regimente. Zapovjednitvo je bilo povjereno pukovniku ljivariu,
s lijepim ugledom hrabra ovjeka, koga Bertrand smatra donekle nastranim, a mjesta komandanata bataljona francuskim oficirima. U jedinicu
su uvrteni najsposobniji kapetani. S tim u vezi Bertrand je naknadno obi-
ao Liku i Otoaku regimentu i o stanju u njima obavijestio Napolona

10. oktobra 1811.26
Jedan od ta dva bataljona bio je u to vrijeme u Ljubljani. Bertrand mu
je odrao govor, obavijestivi ga da e preko Besanona ii u Pariz i obeavi mu da e nakon godine dana biti zamijenjen. Svega nekoliko krajinika dezertiralo je uoi polaska, ali su veinom uskoro pohvatani i vraeni
u svoje jedinice. Drugi bataljon, koji se u vrijeme polaska nalazio u Trstu,
strahovao je od ukrcavanja na brodove kojima je trebao prijei dio puta,
da bi na kraju otiao u dobru raspoloenju.27
Iskustvo koje su francuske vojne vlasti stekle s krajikim jedinicama
u posadnoj slubi u Ilirskim pokrajinama ohrabrilo ih je da donesu odluku
od koje se uvelike zaziralo i da ih upute izvan granica svoje zemlje na dvostruko dui boravak nego u posadnoj slubi u Ilirskim pokrajinama.
Bertrand u pismu caru izraava miljenje da je regimenta krasna, najljepa u francuskoj vojsci poslije Garde, te dodaje da po miljenju Pourraillyja tako lijepih ljudi nema ni u Gardi!
Inae, Prva hrvatska provizorna regimenta krenula je na put bez fieklija jer ih je snabdjeva odbio isporuiti, budui da nije primio nikakvu
narudbu. Bertrandu nije ostalo nita drugo nego da jo jedanput moli cara
da odobri njihovo opskrbljivanje i velikom i malom opremom na raun
Ratne uprave.28
Nekadanji primorski krajinici iz Like i Otoake regimente, znatnim dijelom potomci senjskih uskoka, poetkom XIX stoljea jo uvijek
uivaju nepodijeljen presti u odnosu na sve ostale, te nije sluajno da ih
Bertrand najavljuje caru s toliko preporuka. Dodue, morao je i opravdati
tota to je poduzimao s njima u vezi. Bilo je to ipak manje vano. Iako
je viteko doba u vjetini ratovanja nepovratno prolo, u francuskoj revolucionarnoj i postrevolucionarnoj vojsci vojnike vrline pojedinaca, a meu njima i fizike osobine, iznova su stekle veliku vrijednost. Odabrani
krajinici izvrsno su se uklapali u takav obrazac. Nigdje drugdje u Evropi
tog vremena francuske vojne vlasti nisu mogle meu strancima nai tako
pouzdane vojnike, vojnike koji su samo za neto vie povjerenja i uvaavanja nego to su ga uivali pod svojim prethodnim vladarom bili spremni
upustiti se u najvee avanture, kakve je u to doba mogao zapoeti samo
Napolon. ak im ni panjolsko ratite ne bi bilo strano, samo da nije bilo
toliko ocrnjeno u austrijskoj propagandi.
Bertrandov prijedlog Expdition du Montenero, nastao u Trstu 12.
decembra 1811, omoguava nam uvid u rasutost krajike sile izmeu Trsta
i Hercegnovog.
Jedan bataljon, od 1 000 ljudi, bio je rasporeen u Trstu (300 ljudi),
Rijeci (200), Puli i Istri (200) i Malom Loinju (300). Drugi bataljon, to ga
je sainjavalo 900 ljudi, bio je rasporeen tako da je 300 ljudi bilo u Zadru,
100 na Pagu i Rabu, 300 u Rogoznici, Rtu Ploa i Cao sesto (?) te 200 u
Splitu, Trogiru i Makarskoj. Trei bataljon, sa 1 000 ljudi, imao je ovaj raspored: 200 ljudi na Brau, 300 na Hvaru i 500 u rezervi u Dalmaciji.
etvrti bataljon, takoer sa 1 000 ljudi, dijelom je bio rasporeen izmeu
Lastova (200), Dubrovnika (300), otoka i Kule Norinske (200), a dijelom, sa
300 ljudi, osiguravao je put izmeu Dubrovnika i Hercegnovog.29
Donekle su nejasni podaci o broju krajinika u Boki u isto vrijeme.
Nekoliko dana ranije, 4. decembra, Bertrand je pisao generalu Gauthieru da
se vojne snage u Boki, tj. francuski i krajiki bataljon, oba pod zapovjed-
nitvom pukovnika u 23. regimenti, koriste za naplatu kontribucije. Iz sadraja pisma jasno je da je rije o snagama koje su u posadnoj slubi u
Boki.30
Vojni uinci ovakva rasporeda bili su dosta slabi. Njime se maloto
moglo postii protiv vrlo pokretne britanske mornarice, obilno ojaane
raznovrsnom podrkom domaeg stanovnitva. Njegova je slaba taka bila
u nepouzdanosti krajinika u Boki u slubi protiv Crnogoraca, tako da je
Bertrand predloio Clarkeu 16. januara 1812. znatnije promjene u razmjetaju jedinica.
Jedan francuski bataljon i izabrani, pouzdaniji krajinici, u ukupnoj
snazi od 2 000 do 2 500 ljudi, trebali su biti svrstani u une colonne mobile u sredinjim dijelovima Dalmacije sa zadatkom da brzim pokretima
svoje razmjerno velike moi mnogo djelotvornije suzbiju pokuaje iskrcavanja s britanskog brodovlja.
Budui da su krajinici dezertirali iz Kotora, da Bokelji pored toga slabo
uvaavaju Talijane kao vojnike, u tom je kraju kudikamo najvrednija francuska posada. S tim u vezi Bertrand je predlagao da u tvravi Sv. Trojstvo
bude 30 francuskih vojnika, u Kotoru 350 Francuza i 150 krajinika po
izboru, u Hercegnovom 120 Francuza, 150 krajinika i 150 Talijana, u Dubrovniku 600 Francuza, 300 krajinika i 1 100 Talijana, a u Zadru i tri tvravice 400 Francuza, 600 Talijana i 200 krajinika.
U drugim primorskim garnizonima nije, po njegovu miljenju, trebalo
biti promjena pa je u Rogoznici trebalo ostati 150 krajinika, u Cao sesto
(?) 50, u Splitu 150, na Pagu 150, u Senju 50, u Puli 150, na Malom Loinju
400, u Rijeci 150, u Kraljevici 50, u Trstu 300 i u Ljubljani 300.31
U to vrijeme produen je boravak 300 krajinika pod Mamulinim zapovjednitvom na otoku Hvaru.32
Poetkom marta 1812. godine 400 krajinika iz 2. banske regimente Bertrand je uputio u Ljubljanu i Beljak, a 400 iz 1. banske prikupio je u Trstu.33
Teko je zbog nedostatka izvora pouzdanije pratiti posadnu slubu krajikih jedinica u Ilirskim pokrajinama. Raspoloiva graa upuuje na zakljuak da su se ograniene krajike snage izgubile u velikom prostoru izmeu Trsta i Kotora. Mogunost njihova koritenja bila je to manja to
su im francuske vojne vlasti manje vjerovale. U narastanju tog nepovjerenja
znatnog je udjela imala sama posadna sluba jer su ju krajinici teko podnosili, to zbog ivotnih uvjeta, to zbog odvojenosti od kunih zadruga.
Nisu sauvani izvori koji bi potvrivali da se u 1812. krajike jedinice u
posadnoj slubi zamjenjuju poslije pola godine.
Djelotvorna obrana obale Ilirskih pokrajina od napada britanske mornarice prije svega je ovisila o postojanju mornarice koja bi bar u nekoj
mjeri bila slina svojoj protivnici, a to nikada nije bio sluaj. Britanski
mornariki udari velike vatrene moi bili su uvijek iznova krajnje neprijatni malim krajikim jedinicama koje su nerijetko bile jedina vojna snaga
u mnotvu mjesta du istone obale Jadranskog mora. Krajinicima je jednostavno nedostajalo takvo ratno iskustvo. Vrlo teko bi ga ubrzanije mogli
stjecati u uvjetima u kojima su sluili, ak da im je do toga i bilo stalo.
Manje ili vie otvoren neprijateljski odnos stanovnitva krajeva u kojima
su bili prema francuskoj vlasti takoer ih nije mogao ohrabrivati da revni je
vre svoje dunosti.
ini se da su najodluniji bili u povremenim suoavanjima s mjesnim
bosansko-hercegovakim monicima na dijelovima dravne granice. Do po-
etka 1812. u tri su navrata dalmatinske ceste graene preko turskog dravnog teritorija. Dva puta je to bilo raeno po Marmontovim nalozima, a trei
put po Bertrandovu potkraj 1811. i poetkom 1812. godine. Potonji je produavao Napolonovu cestu od ua Neretve prema Slanom, tako da je bio
prisiljen prijei preko turskog dravnog podruja. Radovi su zapoeti a da
se prethodno nije uputalo u bilo kakve pregovore s bosanskim vlastima.
Oigledno se vjerovalo da je isto takvo Marmontovo ponaanje u prethodna
dva sluaja osiguralo dovoljno legaliteta. Bila je to pogrena pretpostavka
jer su se mjesni muslimanski monici otro suprotstavili, tako da se cesta
gradila s vojnom zatitom 150 krajinika i 50 francuskih vojnika, kojima je
zapovijedao komandant bataljona Mihailovi, uz stalnu prijeteu prisutnost
oko 500 naoruanih ljudi s bosanske strane. Razili su se kada su shvatili
da se Mihailovi nee povui. Bertrandovo je opravdano miljenje bilo da
je glavni razlog otpora mjesnih monika u tome to e izgradnjom ceste
biti veoma oteano na tom mjestu vrlo razvijeno krijumarenje soli, zbog
ega su traili naina kako da iznude novanu odtetu.34
Nepouzdanost krajinika u sukobima s britanskom mornaricom poveava se u toku 1812. godine, iako ima i sluajeva vojniki odlunog otpora.
Bertrandovo nepovjerenje prema njima na jednom je od vrhunaca u proljee, kada izriito pie Clarkeu da je vrlo zabrinut zbog obrane Dalmacije jer
su u njoj u posadnoj slubi trebali biti samo oni. Generalu se tada ini da je
dovoljno da se Englezi upuste u neki prezira vrijedan poduhvat pa da
krajinici zakau na ovaj ili onaj nain, to stvara uvjete da u Dalmaciji
izbije pobuna koju bi kasnije bilo vrlo teko obuzdavati. Jedino je rjeenje,
prema njegovu miljenju, u dolasku pokretnog, iskljuivo francuskog bataljona u pokrajinu, koji bi istovremeno motrio i krajinike i dalmatinsko
stanovnitvo.35
U sluajevima uspjenih krajikih sukoba s britanskom mornaricom
poprita su bila na kopnenoj obali, a ne na otocima. Jedan od njih zbio se
potkraj jula ili poetkom augusta 1812. kod Rogoznice, kada je napadnut
konvoj namirnica u pratnji tri topovnjae, koji se kretao prema Boki. Britanska mornarica ga je napala ukotvljena, a u sukobu koji je trajao od
jutra do veeri krajinici su se dobro drali. Napadai su imali veih gubitaka, naroito od topovske vatre, a svega nekoliko krajinika je ranjeno.36
Ipak, pomorski rat ostat e im trajno stran.
Pokorno su sudjelovali u kaznenoj ekspediciji generala Pacthoda protiv
Patrovia, koja je poela 1. juna 1812. Toga dana iz Kotora je krenulo est
bataljona od po 500 ljudi. Dva su bila francuska, dva talijanska a dva krajika.
Uspio je uvelike prestraiti stanovnitvo jer se kretao prema Budvi na
nain kojim je stvoren dojam o nadiranju dvostruko vee vojne sile. Budvani su se razbjeali, a pred generalom se pojavilo tek nekoliko plemia
kojima je bilo zajameno da im se nita nee dogoditi. Od njih se zahtijevalo da obavijeste stanovnitvo da se sljedeeg dana skupi kod Svetog Stefana i da meu njima budu i dvojica kaluera iz manastira arhimandrita
Gliubizze. Svima koji ne dou zaprijetilo se, dakako, da e im biti spaljene kue.
Velika veina se pokorila i skupila, a Pacthod je uhapsio spomenute
kaluere i jo jednu, vrlo opasnu osobu. Od svih budvanskih sela zatraeno je da predaju oruje i da izaberu taoce koji e jamiti da e mir biti
odran, to je i uinjeno u sljedea 24 sata. Arhimandrit je osuen u odsut-
nosti, a njegova glava procijenjena je na 100 cekina. Odlukom prijekog suda

(une Commission Militaire) trojica uhapenih osuena su na smrt, a odmah zatim i strijeljana. Glave su im odrubljene i nabijene na kolac u Budvi.
Zapljena oruja, odvoenje talaca, a pored toga i viednevni boravak
3 000 vojnika na teret stanovnitva imali su porazan uinak. Tih dana Crnogorci nita nisu poduzimali, a kasnije se saznalo da im je vladika bio zabranio da se na bilo koji nain mijeaju.37 Rat u Rusiji prisiljavao je francuske vlasti da na najbezobzirniji nain gue u Ilirskim pokrajinama bilo
kakav pokret koji bi im mogao postati opasan, a naroito ako bi do njega
dolo meu pravoslavnim stanovnitvom.
U Bertrandovu izvjetaju o ovoj kaznenoj ekspediciji nema ni rijei o
dranju krajinika, tako da se moe zakljuiti da su u njoj lojalno sudjelovali. Zanimljivo je da su u pohodu uestvovali bataljoni u ijem je sastavu bilo po 500 ljudi, dok krajiki u to vrijeme redovno imaju po 1 000,
to upuuje na pretpostavku da su samo pouzdaniji krajinici u njih bili
ukljueni.
Takvu pretpostavku potvruju i podaci iz aprila iste godine kada je
Bertrand uputio Ogulinskom bataljonu u Albaniji 600 dobrih puaka
jer ga je smatrao pouzdanim u slubi u Boki. Bataljon je inae imao 900
ljudi. U isto vrijeme u Boki su i dva francuska bataljona sa 1 250 ljudi i
dva talijanska sa 1 200, a u Hercegnovom rezerva od 400 krajinika koja se
u sluaju potrebe mogla premjestiti u Kotor, koja je sluila u osiguranju
puta prema Dubrovniku. Tih 400 ljudi bilo je iz Slunjskog bataljona.38
Takve pouzdanosti ni izdaleka nije bilo meu krajinicima u posadnoj
slubi na granici Habsburke Monarhije. Poetkom ljeta 1812. Bertrand je
uputio kompaniju 2. banske regimente u Beljak, a imao je namjeru uputiti
jo dvije u Lientz. U dva dana, za francuske vojne vlasti sasvim iznenada,
38 krajinika dezertiralo je preko granice. Kompanija je odmah povuena u
Ljubljanu.
Bertrandov je zakljuak bio da krajinike ne treba drati u blizini Tirola jer je meu dijelom krajinika njegov primjer protufrancuskog otpora
imao magnetsku mo, a ako ve moraju biti u slubi u blizini granice Habsburke Monarhije, nuno je da s njima budu i francuske jedinice.89 Prostori
nepovjerenja prema krajinicima oigledno se sve vie proiruju u vrijeme
pohoda na Rusiju. Nemogue je istraiti koliko ih je bilo koji su po svaku
cijenu htjeli izbjei da budu upueni na rusko ratite!
Poetkom 1813. godine u Trstu je ubrzano nastavljeno s prikupljanjem
slijedeih francuskih, talijanskih i krajikih jedinica iz Ilirskih pokrajina
kojima je nareeno da uu u sastav Velike armije. Tako su po jedan bataljon Ogulinske i Slunj ske regimente prebaeni iz posadne slube u 2. hrvatsku provizornu regimentu. Ogulinci su do tada bili u Rijeci i na Malom
Loinju, a Slunjani na Hvaru i u Splitu. Dakako, najtee ih je bilo opremiti
za napore koji su im predstojali. Malo su to mogli dobiti u transkim
skladitima. Opskrbljivati se trebalo na talijanskom tritu, prije svega u
Veroni, a vojnika odijela valjalo je naruiti u Parizu! Kako krajinici nisu
mogli ekati da se sva oprema skupi u Trstu, opremali su se na putu, tako
da su ih njihova parika odijela trebala sustii u Nrnbergu.40 Iz raspoloivog izvora ne moe se zakljuiti da je ljudstvo za ovu provizornu regimentu birano, tj. ne moe se zakljuiti da su iz njegova sastava iskljuivani
nepoudni, kao to je to prije bio sluaj. Sve vei ratni napor Francuskog
Carstva jednostavno je iskljuivao takvu mogunost, a iskljuivale su je i

sve manje mogunosti izbora u Vojnoj Hrvatskoj.
U to vrijeme obrana Ilirskih pokrajina ovisila je o 16 000 ljudi rasporeenih u 16 bataljona. Teite obrane i dalje je bilo u priobalju, od Transkog zaljeva do Boke kotorske, a njezina najvea gustoa i dalje je bila
u Albaniji, tj. u Dubrovniku i Boki, u kojima je rasporeeno 7 bataljona
(2 bataljona 23. linijske regimente, 3 bataljona 4. talijanske lake regimente
i 2 krajika bataljona). Pet bataljona bilo je rasporeeno u Dalmaciji (jedan
iz 23. regimente, jedan iz 8. lake i tri krajika), a etiri bataljona su bila u
sredinjim dijelovima Ilirskih pokrajina (jedan iz 13. linijske i tri krajika).
Vojne snage u Albaniji bile su tako razmjetene da je 3 000 ljudi trebalo
dostajati i za guenje moguih pobuna i za suzbijanje manjih iskrcavanja.41
Pretpostavljajui britanske ili ruske napade s morske strane i crnogorsko,
odnosno srpsko uee u njima, francuske vojne vlasti svele su na najmanju moguu mjeru pretpostavke o opasnosti s habsburke strane, to e
nesumnjivo jako ubrzati skori pad Ilirskih pokrajina.
Stvaranju takvih pogrenih obrambenih pretpostavki uvelike je doprinijela britanska mornarica velikom uestalou napada na raznim takama
francuske obrane. Iako je brojana premo i dalje esto bila na francuskoj
strani, neusporedivo veom pokretijivou britanska je sve uspjenije osiguravala udarnu nadmo.
Tome je dobar primjer napad na Lastovo 21. januara 1813. U toku prethodne godine na njemu su bile postavljene dvije artiljerijske baterije, sagraena obrambena kula, a posada opskrbljena hranom, biskvitom i soljenim mesom to je dostajalo za dvomjeseni otpor. Ipak, 50 krajinika i 50
talijanskih vojnika iz 4. regimente bilo je potpuno nemono da prui bilo
kakav ozbiljniji otpor britanskim brodovima, fregati i briku, s kojih se iskrcalo 500 ljudi. Uskoro su napustili obalske baterije i utvrdili se u kuli,
da bi se poslije nekog vremena predali.42
Britanska mornarica raspolagala je izuzetno umjenom pomorskom
pjeadijom, sastavljenom dijelom od svojih, a dijelom od domaih ljudi,
koja je ve svojim sposobnostima uvelike mogla utjecati na ishod sukoba.
Osposobljenost krajinika, s druge strane, da koriste obalske baterije ni u
1813. godini nije bila naroito bolja, a ini se da je slino bilo i s talijanskim vojnicima. Ipak, najvanije je da esto ni krajike ni talijanske posade
nisu imale osobito jaku volju da se bore protiv britanske mornarice, naroito od poetka 1813. godine. Ve sljedeeg mjeseca uslijedila je naredba
da svaki krajiki bataljon u posadnoj slubi izdvoji 50 ljudi koji e biti
osposobljeni za poslove topovskih posada jer je stalno bila velika oskudica
tog ljudstva. Morali su se izabrati najjai ljudi, a obuka je odmah trebala
zapoeti. Tako je i komandant 2. bataljona Slunjske regimente bio duan
udovoljiti zahtjevu.43 Ipak, do kraja francuske vlasti u Ilirskim pokrajinama
nikakav bitni pomak u tom smislu nee biti uinjen.
Otvoreno je pitanje koliko je nelagodi krajikog ratovanja protiv Engleza doprinosilo to to Englezi nerijetko nisu bili Englezi, ve domae
stanovnitvo iz raznih krajeva du jadranske obale od Trsta do Boke,
kao to to Francuzi vrlo esto nisu bili Francuzi, nego narodna straa i
krajinici. Bio je to u junoslavenskom novom vijeku tako ukorijenjeni rat
sunarodnjaka za raun razliitih njihovih vladara.
U sukobima na kopnenoj obali nisu ni dalje rijetki sluajevi uspjenog
otpora krajinika napadima britanske mornarice. Jedan takav sluaj, noni
napad 200 ljudi na Faanu 12/13. februara 1813, imao je jaeg odjeka. Napadaima su se otro oduprli kompanija 2. bataljona 1. banske regimente i narodna straa iz Dignana. Otpor je bio toliko jak da su se napadai povukli
na svoje brodove. Dodue, poto se obrana povukla, vratili su se, zauzeli
i opljakali selo.44 Napolon, obavijeten o tom sluaju, bio je zadovoljan
dranjem jedinica u obrani!45 U to vrijeme su nefrancuske jedinice u francuskoj vojsci postale toliko nepouzdane i boraki slabe da se smatralo pohvalnim ak i takvo njihovo dranje kakvo je bilo u Faani. Osim toga, Napolon je nakon ruskog pohoda toliko promijenio svoje miljenje o krajinicima da ih je mnogo lake mogao pohvaliti.
Malobrojni su sluajevi prebjegavanja krajinika s francuske strane na
britansku. Prvi, izvorno poznat, javlja se dosta kasno, vjerojatno u martu
1813, kada je sedam krajinika na slubi u Dalmaciji ne samo napustilo
svoju jedinicu i prelo na britansku stranu, nego se i zaklelo na vjernost
u slubi. ini se da to nije bio usamljen primjer jer se u isto vrijeme irila
vijest da Britanci imaju namjeru stvoriti jednu ili dvije dobrovoljne stranake ete.46 Iako e se broj ovakvih prebjega kasnije poveavati, izvjesno
je da krajinici nisu rado odlazili u britansku mornaricu. Suvie je mnogo
rizika u tome.
Francuske vojne vlasti mogle su povremeno i dalje biljeiti zavaravajue
primjere eih sukoba britanske mornarice s krajinicima. Tako je 22.
aprila 1813. britanski brik kod Trogira napao konvoj ita u pratnji tri topovnjae na putu iz Zadra u Dubrovnik. Bitka se prenijela na obalu kod
Boissaline. Branitelji su uspjeli iskrcati dva topa i postaviti ih na uzvisini
iznad obale. Okraj je postao jo ei kada se u njega umijeala skupina
krajinika im je stigla iz Trogira. Gubici su bili veliki na obje strane. Meu
braniocima poginulo je osam mornara, aspirant i dva krajinika, a nekoliko
ih je bilo ranjeno.47
U meuvremenu nastavljalo se s povlaenjem vojnih snaga iz Ilirskih
pokrajina i njihovim ukljuivanjem u Veliku armiju. Poto je 26. februara 1813.
Trst napustio 2. bataljon Ogulinske regimente u njemu se u toku prve polovine marta skupio jo jedan bataljon Ogulinaca. Bertrand je ushien njegovim sastavom openito... vrlo lijepih ljudi. Najslabije meu njima
vratio je kuama, a za sve ostale mu se inilo, neovisno o tome da li su oficiri
ili vojnici, da im ne nedostaje mnogo dobre volje. Ipak, vojnike openito
pretpostavlja oficirima. Vojnici dosta dobro rukuju orujem, ali su im
oficiri neuki (n'ont aucune instruction). Budui da je bataljon prvi put
okupljen i da ima vrlo malo vremena za obuku, za koju bi mu trebalo najmanje mjesec dana, oficirima i podoficirima je osigurana posebna teorijska naobrazba.48 Moda bi godinu ili dvije godine dana ranije Bertrandove
ocjene bile mnogo stroe, ali ipak teko da bi bilo mogue osporiti zakljuak da u ovo vrijeme meu Ogulincima nema nikakva veeg otpora prema
onom to su francuske vojne vlasti od njih oekivale.
Izvlaenje krajinika iz posadne slube u Ilirskim pokrajinama nastavlja se i u aprilu, kada su drugi bataljoni Like i Otoake regimente dobili
nareenje da iz Dalmacije krenu pod zapovjednitvom generala ljivaria
u Veronu, gdje e ui u sastav 2. talijanskog opservacionog korpusa. U isto
vrijeme bilo je odlueno da ih na slubi u Dalmaciji zamijene dva francuska bataljona iz 42. i 106. linijske regimente.49
U francuskim vojnim vrhovima oigledno je prevladalo uvjerenje da su
krajike jedinice pouzdanije na ratitima izvan Ilirskih pokrajina nego u
posadnoj slubi u njihovim granicama. Kao da se iz krajike perspektive

gubila razlika izmeu osvajaa i osvojenih u bitkama na evropskim ratitima u kojima su bili u mogunosti potvrditi svoje vojnike vrijednosti. U
proljee 1813. izvjesnija je mogunost rata s Habsburkom Monarhijom, a
jo uvijek je potpuno neizvjesno iz francuske perspektive da li bi krajinici
bili spremni boriti se protiv njezine vojske, nadasve protiv svojih doskoranjih krajikih suboraca. inilo se u svakom sluaju uputnijim ojaati
francuski vojni sastav u Ilirskim pokrajinama. Razlog zamjeni svakako je
mogao biti temeljen i na zakljuku da su krajinici u posadnoj slubi u
Dalmaciji nedorasli protivnici britanskoj mornarici, a da mnogo bolje mogu
biti ratno upotrijebljeni na nain na koji su se inae koristili.
Krajinike u posadnoj slubi valjalo je zamjenjivati i zbog njihovih dosta loih odnosa s talijanskim vojnicima. Meusobnih nesuglasica bilo je
mnogo, a sporjekanja su bila naroito esta zbog pitanja statusnog prvenstva jedne i druge vojske. Na obje strane se tvrdilo da ono njima pripada.
Krajinici su svoje pravo dokazivali injenicom da su oni Francuzi jer
su Ilirske pokrajine pripojene Francuskoj, dok su Talijani njihovi saveznici
i u tom smislu ne mogu imati prvenstvo. Pitanje je nerijeeno doekalo i
vojvodu D'Abrantsa, novog generalnog guvernera, a on ga je vrlo nevoljko
morao rjeavati. Uinio je to tako to je zadovoljio krajinike, ali kako nije
bio siguran u svoju odluku, traio je Clarkeovim posredstvom vladarevo
miljenje.50 Krajinici svoje pravo ne opravdavaju time to su oni u svojoj
zemlji, a Talijani nisu. Naravno, mogue je postaviti pitanje koliko su oni
uope uvjereni u to da su Dalmacija ili Istra njihove zemlje, a nisu talijanske. Mogue je na isti nain pitati se i o shvaanjima talijanskih vojnika.
Kako god bilo, injenica je da se u vojvodinu pismu ne spominju drugi
argumenti pored navedenih.
Vojvodi su takva pitanja bila potpuno strana jer ga je odmah nakon
dolaska zatekao niz dogaaja koje je doivljavao kao elementarne nepogode. Vojnom i Civilnom Hrvatskom krstarila je hajduka druina u kojoj
je bilo 30 do 40 ljudi i pljakala. Britanski gusari bili su se iskrcali u
Faani i opljakali velike koliine stoke. Mnotvo je otoana u dosluhu s
Britancima jer im potonji omoguavaju krijumarenje.31 Bio je to tek djeli
nevolja u kojima su bile Ilirske pokrajine u maju 1813. godine.
Meusobna privrenost krajinika redovno je jaala u nevoljama. U
njima se povremeno gube i hijerarhijske granice, koje inae tako jako optereuju drutvene odnose u militariziranoj Vojnoj krajini u toku itava
njezinog povijesnog trajanja.
Svjedoi o tome i dogaaj s ua Neretve, u maju 1813. godine. Skupina
Slunjana na slubi u Kuli Norinskoj prelazila je u preoptereenom amcu
rijeku. amac nije izdrao, prevrnuo se, a osam vojnika i jedan podoficir
su se udavili. Vie onih koji su znali plivati spaavali su neplivae. Najportvovaniji je bio jedan oficir, potporunik Radi, koji je sam izvukao sa
dna rijeke petoricu ljudi.52
Potpuno je opreno ponaanje krajinika u to isto vrijeme kada im je
nedostajala bilo kakva ozbiljnija volja da se bore. Poetkom jula 1813. britanska mornarica iskrcala se u Rijeci koju je branila posada sainjena od
350 krajinika. krti, slubeni mornariki izvjetaj iz Trsta od 6. jula hvali
dranje branilaca, ali ne moe previdjeti okolnost da su napadai osvojili
grad sat poslije iskrcavanja. Tok zbivanja bio je vrlo jednostavan. Iskrcavanje je zapoelo u 9 sati pod zatitom artiljerijske vatre s ratnih brodova.
Snano im je uzvratila obalna artiljerija, ali je ubrzo uutkana. Garnizon se nakon toga povukao, tj. razbjeao. U kratkotrajnom otporu, osim
krajinika, sudjelovali su jo samo carinski slubenici.53 Rijeko stanovnitvo,
posebno njegova narodna straa, nije ni pokualo na bilo koji nain oduprijeti se napadu, a kako je listom bilo protiv francuske vlasti, nije se moglo ni od krajinika oekivati da se drugaije ponaaju.
Nuno su se pretvarali na taj nain u ljude izvan zakona.
Sredinom jula 1813. u Ilirskim pokrajinama ostalo je samo est krajikih bataljona. Raspolaui tim snagama, talijanski potkralj naredio je da
jedan njihov bataljon ostane u Boki, drugi u Dubrovniku, trei u Zadru i
etvrti u Rijeci s tri kompanije na kvarnerskim otocima. Mislio je da e
takvim rasporedom, oslonjenim na manje isturene jedinice i pandure biti
onemoguen bilo kakav vei neprijateljski uspjeh.
Petom i estom batalj onu naredio je da se pridrue rezervnoj diviziji u
Montechiaro.54 Potkralj se ponaao kao da se u toku proljea i ljeta nita
nije dogodilo to bi upozoravalo na stalno slabljenje obrambene moi Ilirskih pokrajina. Francuskoj su u to vrijeme vojne jedinice bile mnogo potrebnije na drugim stranama Evrope i Ilirske pokrajine su u stvari ve tada
i strateki i politiki bile rtvovane.
Sljedei izvor s poetka augusta 1813. omoguava nam podrobniji uvid
u raspored etiri krajika bataljona u posadnoj slubi u Ilirskim pokrajinama neposredno prije obnove habsburke vlasti u prekosavskom krajikom
prostoru.
Drugi bataljon Like regimente pod Hessenovim zapovjednitvom nalazio se u Zadru, njegovoj okolici i na otocima. Imao je 23 oficira, 1 153 podoficira i vojnika i 22 ovjeka u bolnici. Drugi bataljon Otoake regimente
pod ajatovievim zapovjednitvom nalazio se u Rijeci, njezinoj okolici i na
otocima, a imao je 18 oficira i 1 139 podoficira i vojnika te 53 ljudi u bolnici.
Prvi bataljon Ogulinske regimente bio je pod Mihailovievim zapovjednitvom u Boki i imao je 18 oficira i 1 089 podoficira i vojnika sa 28 ljudi u
bolnici.
Drugi bataljon Slunjske regimente pod Grgurievim zapovjednitvom
bio je u Dubrovniku sa 24 oficira, 1 180 podoficira i vojnika te 7 ljudi u bolnici. Ovaj bataljon imao je u to vrijeme 49 ratnih zatvorenika.55
Bio je to njihov posljednji potpun raspored u francuskoj slubi jer je
ve sljedeeg mjeseca poelo raspadanje. Vie je inilaca u tome imalo udjela. Najvaniji je spomenuta obnova habsburke vlasti u prostoru Vojne
Hrvatske. Njezin neposredni uinak nije bio velik jer su o njoj mogle biti
obavijetene samo one krajike jedinice koje su bile u posadnoj slubi u
krajevima koji su bili blii vojnokrajikom prostoru. Tako su se u prvi as
pobunili krajinici u posadi na Malom Loinju, hotei se vratiti svojim
kuama.56 Posvuda gdje su bili poeli su bjeati pojedinano, odnosno u manjim ili veim skupinama, sa orujem ili bez njega, s manjom ili veom
uestalou i na mnotvo razliitih naina. Njihova razmjerno slaba povezanost sa stanovnitvom krajeva u kojima su bili u posadnoj slubi usporavajue je utjecala na tok raspadanja. Budui da je dravna vlast od proljea 1812. sve ee pribjegavali sili u sluajevima drutvenih napetosti i
ugroavanja uvedenog ureenja, krajinici su u dosta sluajeva bili ne samo
u vojnoj nego i u policijskoj ulozi, to ih sasvim sigurno nije pribliavalo
stanovnitvu. Uestali sukobi s britanskom mornaricom takoer su imali
dosta udjela u stvaranju nepovjerenja prema mjesnom stanovnitvu jer su
18 Vojna Hrvatska I
273
britanski napadi nerijetko s njim bili dogovarani ili je ono u njima neposredno sudjelovalo. Glavno izvorite snage britanskog utjecaja bilo je u vjetom izigravanju kontinentalne blokade zbog koje je jako trp jelo stanovnitvo svih primorskih pokrajina. Povezavi se na mnotvu strana sa stanovnitvom, oni su krijumarili u velikom stilu. Naroito su esti bili upadi
na obalu kod Slanog na dubrovakom podruju, gdje je bilo jedno od glavnih stjecita krijumarenja robe. Kada se jednom takvom napadu, poduzetom
s namjerom da se opljaka zaliha drva za loenje i uskladiteno ulje, suprotstavila oblinja manja krajika jedinica, na nju je u Dolima pucala i narodna
straa!57 Nagon za samoodranjem gonio je krajinike ili da se brane ili da
bjee. Nije bilo ni jednostavno ni sigurno bilo kome se predati, a nije bilo
jednostavno ni upustiti se u bijeg jer je trebalo prijei velike razdaljine
preko bezvodnih kamenjara, bez mnogo nade da se redovnije moe doi do
hrane i u stalnoj opasnosti od najraznovrsnijih napada. Jo manje sigurno
bilo je prebjei preko turske granice. Veina krajinika jednostavno je eljela kui. Zato su i dezertirali i zato se obino nisu u nita drugo uputali.
Sauvano je dosta rasutih izvora o toku raspadanja krajikih jedinica
u posadnoj slubi u Ilirskim pokrajinama.
Inenjerijski major Sb obavijestio je potkraj septembra 1813. Clarkea
0 obrani dubrovakog i bokeljskog podruja. Ono je tada bilo najugroenije
zbog prodora Crnogoraca u Budvu i dalje u Boku. Prema njegovu izvjetaju
unitili su tvravu Sv. Trojstvo iznad Kotora, uli u luku Rose nasuprot
Kotoru i neposredno prijete Konavlima, odakle se Dubrovnik gotovo u cije-
losti opskrbljuje namirnicama.
Veze s generalnim guvernerom u to vrijeme jo uvijek nisu obnovljene,

a obrana je ostala bez novca, ali i bez bilo kakve mogunosti da do njega
doe. Namirnica vie nema, a krajinici en masse bjee iz svojih jedinica
1 prelaze neprijatelju, tako da e prema njegovoj procjeni obrana uskoro
biti svedena na osam slabih talijanskih kompanija kojima nedostaju i oficiri
i podoficiri. Neprijateljske snage su svaki dan sve brojnije, a odnos stanovnitva prema francuskoj vlasti sve loiji. Dakako, Sb obeava ministru
rata obranu Dubrovnika i Kotora do smrti!58
Iscrpni izvjetaj francuskog porijekla opisuje pad Hercegnovog 16.
oktobra.
Posadom od tristo krajinika zapovijedao je pukovnik Holjevac, jedan
od najpouzdanijih krajikih oficira u francuskoj slubi. Poetak kraja bio
je 8. oktobra, kada je laama trebalo prebaciti 29 volova iz lazareta pored
Hercegnovog u Kotor. Brojni Crnogorci uskoro su napali njihovu pratnju,
est krajinika i est talijanskih vojnika, i oteli ih. Iako su napadnuti nedaleko od Hercegnovog, Holjevac nije poslao nikoga u pomo jer se bojao da
e pobjei.
Do 10. oktobra naputene su le fort de terre i le fort de mer, a
utvrena je le fort espagnol. Prva je bila naoruana s dva topa kalibra
3 i jednim kalibra 12, ali su sva tri prenesena u treu tvravu. Iz druge su
u treu prebaene zalihe hrane za 50 ljudi za mjesec dana, a u nju su smjetena i sva 22 Francuza pored 80 krajinika.
Le fort de mer je potom trebala biti minirana jer bi se time zatitila
le fort espagnol od napada iz grada. Budui da to nije uinjeno, Crnogorci su 15. oktobra ovladali tom vezom. Izvjetaevo je miljenje da je
Holjevac pogrijeio i time to je razoruao le fort de terre jer se iz nje
najlake branilo le fort espagnol. Nisu to jedini njegovi prigovori na
Holjevev raun zbog drugih nesnalaenja, proturjenih nareenja i ostalih

slabosti, to je sve utjecalo na poveanje pometnje meu braniocima, koji
ionako nisu bili naroito raspoloeni ginuti za obranu Hercegnovog.
Britanski izaslanik doao je 15. oktobra sa zahtjevom da se posada
preda. Holjevac je zatraio vrijeme za razmiljanje, da bi nakon njegova
isteka pristao na bezuvjetnu predaju. Krajinici su se nakon toga veim
svojim dijelom u asu pretvorili u pljakae. Nimalo njeno nisu se odnosili
prema aici Francuza, tako da je na kraju sve bilo bijedno, zakljuio je
izvjestilac.59
Posljednji sauvani izvjetaj o brojnom stanju krajikih jedinica u
francuskoj armiji potjee s kraja oktobra 1813, kada su ve podaci iskazani
u njemu velikim dijelom bili fiktivni. U njemu nema Otoakog bataljona,
koji je bio uvrten u augustovski izvjetaj, a podaci o batalj onima Like,
Ogulinske i Slunjske regimente jedva se neto razlikuju od prethodnih! Liki bataljon imao je 23 oficira te 1 131 podoficira i vojnika, Ogulinski 18 i
1 061, a Slunjsfki 23 i 1 096. Te brojke iskljuuju bilo kakvo znaajnije dezertiranje, to je u izrazitu proturjeju s mnotvom drugih izvora.60
Navest emo nekoliko izvjetaja iz Dubrovnika francuskog porijekla,
koji potjeu iz oktobra i novembra 1813. i uvjerljivo svjedoe o rasulu krajikih jedinica u Albaniji.
General Montrichard, obraajui se 11. oktobra novom generalnom guverneru Ilirskih pokrajina vojvodi d'Otrante, pie da obrana Dubrovnika i
Boke slabi iz dana u dan jer krajinici bjee iz svojih jedinica na sve strane, unato nastojanju francuskih vlasti da ih raznim povlasticama zadre.
U to vrijeme poelo je bjeanje i talijanskih vojnika.
Generalovo je miljenje da je jedino rjeenje u ponovnom osvajanju
Hrvatske jer e se tek tada moi raunati na obnovu vjernosti krajinika,
kojima se vie ne smije povjeriti nijedan zadatak.61 Ston je pao potkraj
oktobra, nakon to su gu napustili krajinici, panduri i narodna straa, koji
su bili u njegovoj posadi, da bi ga potom napala une bande krajinika
pod zapovjednitvom britanskih oficira, ako je vjerovati izvjetaju.62
U napadu na Kotor 24. oktobra sudjelovali su krajinici zajedno s Crnogorcima i Bokeljima uz podrku britanske fregate i brika. General Gauthier
uspio je odbiti napad.63
U slubenim izvjetajima iz ovog doba uestalo se koristi izriaj: Bjeanje krajinika stalno se poveava.... Pojedinano, u poetku, pretvorilo
se ubrzo u bjeanje u velikim skupinama. Iako se krajinici obino predaju
britanskoj mornarici, rado trae da se puste da idu svojim kuama, ali ih
ima i voljnih prijei u britansku slubu.64
Istie se da krajinici u toku oktobra nisu pruili nikakav otpor Crnogorcima u njihovu osvajanju Boke. Predavali su im ak i atriljerijske baterije.65
Do sredine oktobra s dubrovakog podruja pobjeglo je oko 600 krajinika. U ostale takoer nije moglo biti povjerenja, lako da je general
Montrichard razoruao baterije na Daksi, Lapadu i Kantafigu.66 Do poetka
novembra pobjegli su svi iz kotorskog podruja, osim njih tridesetak.67 Redovno se bjei s orujem i opremom i redovno se prije toga zlostavlja svoje
francuske zapovjednike, a dezertiranjem su podjednako bile zahvaene i
jedinice na koje su francuske vojne vlasti najvie raunale.68
Meu francuskim funkcionarima u Ilirskim pokrajinama u to vrijeme
najzbunjeniji zbivanjima je vojvoda d'Otrante, generalni guverner. Jedva
to je u njih doao, morao ih je napustiti, da bi nastavio voditi manje-vie

imaginarnu politiku iz sjeverne Italije, preteno iz Venecije.
Prema njegovu opsenom izvjetaju vladaru od 13. oktobra, napisanom
u Veneciji, malo to se moglo uiniti za obranu Ilirskih pokrajina jer su one
ostale bez vojske. Zadar, Klis, Dubrovnik i Kotor brane talijanske jedinice,
kojima se jedva moe vjerovati, a uz njih su krajike jedinice, kojima se
uope ne moe vjerovati. Pod oiglednim dojmom iskustava iz sredinjih
dijelova Ilirskih pokrajina dodaje da im se uope ne moe vjerovati kada
ih treba upotrijebiti protiv Austrijanaca. Suvie je jak utjecaj, naglaava,
nekadanjih odnosa, obiaja itd. koji Vojnu Hrvatsku povezuju s Ugarskom,
kojoj je pripadala do 1885.69
Potkraj oktobra naglo se pogorava stanje na ratitu u sjevernoj Italiji.
Potkraljeva vojska tada naputa obranu na Isonzu, da bi se povukla na
Piave i odmah nakon toga na Adige. S njom su se povlaile i sredinje vlasti
Ilirskih pokrajina u velikoj neizvjesnosti. Jedan od najprisebnijih bio je generalni intendant Chabrol, a jedan od najneprisebnijih generalni guverner
vojvoda d'Otrante. Chabrol se trudio na sve naine osigurati odravanje
veze s ostacima francuske vlasti u Boki i Dalmaciji preko Italije, zbrinjavati u Italiji ljudstvo koje je napustilo Ilirske pokrajine, spasiti arhivu itd.70
Poetkom novembra Dubrovnik i Zadar jo su uvijek pod francuskom
vlau. U obje tvrave hrane ima dovoljno za etveromjesenu obranu, ali
ih nema tko braniti jer se u preostale krajinike uope ne moe imati povjerenja.71
Brojnu krajiku posadu u Zadru jedva zadravaju u francuskoj slubi
tokom novembra 1813. godine. Tvrava je u to vrijeme opkoljena s kopnene
strane obnovljenim austrijskim prekosavskim krajikim regimentama, u
kojima je i mnotvo roaka opkoljenih. Svima je bilo jasno da je samo
pitanje dana, prve zgodne prilike, kada e tvrava pasti. U drugim primorskim gradovima, s izuzetkom Dubrovnika, nita se nije moglo uiniti za
njihovu obranu, neovisno o tome da li je u njima bilo kakvih jedinica ili
nije. Oni su bili na raspolaganju Englezima, ovisno o trenutanoj moi britanske mornarice da ih zaposjedne.72
U istraivanju kraja francuske vlasti u Ilirskim pokrajinama panja
povjesniara najvema je bila usredotoena na zbivanja u Zadru, Dubrovniku i Kotoru.73 U sva tri grada krajiki udio u zbivanjima je znatan.
U zadarskoj tvravi, s impresivnom artiljerijskom silom od 100 topova,
u to vrijeme nalazi se 2. bataljon Like regimente, 300 talijanskih vojnika
iz 4. lake pjeadijske regimente, 300 ljudi na 17 laa, 300 ljudi u dvije kompanije narodne strae, kompanija narodne strae koju su inili gornji slojevi gradskog stanovnitva (d'lite) i 45 francuskih artiljeraca. Zapovijedao
im je general Roize, koji je 7. marta 1813. imenovan za komandanta u Dalmaciji, a koji je na svoju zadarsku dunost stupio 1. jula.
Prije poetka rata Liki bataljon je imao 900 ljudi, da bi do poetka
decembra dezertiranjem spao na 719. U toku opsade dunost komandanta
bataljona povjerena je francuskim vlastima vrlo sklonom Lemajiu. Liani
su svojom brojnou oigledno bili osnova obrane Zadra. U tome je nesumnjivo bila njezina najvea slabost.
Do 23. oktobra feldmarallajtnant Franjo baron Tomai,) ijem zapovjednitvu su povjerene operacije habsburke vojske u Dalmaciji, bio je
spreman krenuti iz Gospia s jednim bataljonom Like regimente, jednim
husarskim eskadronom i etom ugarske insurekcije. Tri dana kasnije pri-
druio im se jedan bataljon 1. banske regimente i stotinjak krajikih husara,

koji su bili napustili francusku vojsku, tako da je u Dalmaciju uao sa 2 800
ljudi, od kojih je 2 400 prije toga bilo u francuskoj slubi. Trebalo im je
manje od tri mjeseca da zaposjednu cijelu Dalmaciju.
Kninska tvrava pala je 30. oktobra, tek to je poela njezina opsada,
jer su se dalmatinski panduri u njoj pobunili protiv dvadesetak Francuza,
koji su ju bili spremni braniti.
Dakako, Zadar nije mogao pasti na taj nain. Meu dvije hiljade vojnika
general Roize je mogao s povjerenjem raunati na 200. Gornji slojevi gradskog drutva bili su krajnje obzirni u strahu od mogueg ratnog obrauna
na gradskom podruju, kao i od nepredvidivih pokreta donjih slojeva. Krajika i talijanska vojska bila je u Zadru,kao i svugdje drugdje u Ilirskim pokrajinama, u loim odnosima, to su francuske vojne vlasti nastojale to
je mogue vie koristiti i to je onemoguavalo bilo kakav iri protufrancuski pokret. Na kraju, tvravna posada bila je neusporedivo bolje opskrbljena nego njezini napadai s kopnene strane.
Najvea neposredna opasnost bila joj je britanska mornarica, a fregata
Alceste, pod zapovjednitvom kapetana Blakea, pojavila se pred gradom
ve 25. oktobra.
Budui da nije mogao imati povjerenja u svoje jedinice, posebno u krajinike, iskusni general Roize nije mogao ni pomiljati na bilo kakve protuudare. Liani pod njegovim zapovjednitvom nisu krili da se nee boriti
protiv Liana koji su ih opsjedali:
... prvenu par les chefs mmes de la mauvaise disposition des sous-officiers et soldats, de leur intention bien manifeste de ne pas se battre contre
leurs frres, parents ou compatriotes, et ayant la certitude de leur dsertion en
masse s'ils dpassaient les portes de la place, je sentis l'impossibilit et l'imprudence qu'il y aurait eu de faire sortir les Italiens, puisque alors nous nous trouvions entirement la merci de cette troupe insubordonne.. .74
Ne ulazei u sve pojedinosti zbivanja do 2. decembra u 18 sati, kada je
poela dosta loe pripremljena pobuna krajinika na dvije strane u gradu,
moe se ustvrditi da je obrana pala s njihovim otkazivanjem poslunosti.
Iako pobunjeni krajinici nisu uspjeli osvojiti tvravu, general Roize bio
je prisiljen dozvoliti im da je sljedeeg dana napuste s orujem i opremom
te s oficirima na elu.
Jedan vrlo slabo koriteni izvor, djelo nepoznatog Lianina, koji je bio
suvremenik, a moda i uesnik zadarskih zbivanja, ivo svjedoi o pobuni:
In Zara die H/au/pleute Messich, Gergurich und Devchich zum gewaltsamen
Ausbruch und Ubergabe der Festung die Mannschaft in geheim beredet, hierwegen
in Verdacht gekommen, und ob Mangel der hinlnglichen Beweise des Dienstes
entlassen, und aus Zaara herausgeschaft. Durch diese Verhltnisse und Vorrkung
des neu formirten Liccaner Ba/taill/ons gegen Zaara geschah es, dass Brder
gegen Brder kmpfen mussten, wiewohl einer dem andern alles gute wnschte.
Den 2en lobr hat das zu Zaara noch in franzsischen Diensten gestandene Liccaner
Ba/taill/on gegen die Franzosen revoltirt, sich mit bewaffneter Hand den Stadtthor
bemchtigt, und ist mit Waffen in der Hand zu denen vor Zara gestandenen
brigen Liccaner bergangen, wodurch auch Zaara gefallen, und erobert war, fr
diese und andere bei Reocupirung von Dalmatien bewiesene besondere Bravour
hat Hauptmann Messich, Mathe Knexevich und Mihal Budisavljevich den Leopoldi Orden, die Mannschaft vom F/e/ldw/e/bl abwrts 7 goldene und 10 silberne
Medaillen ernalten. Ob/er/stl/eu/t/enant Widmayer den Maria Theresia Militair

Orden bekommen, und zum Obersten im R/e/g/imen/t, Hauptm/ann/ Baron Maroevich aber zum Major und in paar Monaten zum Ob/er/stl/eu/tenant beim len
Bannal R/e/g/imen/t avanzirt, Feldw/e/bl Tlioma Koritza und Korporal Dmitar
Milieusnich zu Unterl/eutenan/ts, und Corporal Juko Pavichich nebst Erhalt der
goldenen Tapferkeits Medaille bald zum Fhnrich befordert worden, musste aber
wegen berkommene schweren Blessur bald jubilirt werden, die Wittwe des
Zimmermann Frane Sebalj aus Buxim lebenslnglich 100 f jhrlicher Pension
erhalten, weil ihr Mann vor allen andern sich dadurch sehr ausgezeichnet hatte,
indem er nicht nur das Thor der Festung zerschlagen, sondern auch in den entscheidenden Augenblick, als die Franzosen gegen die am Thore zum herauskommen sich stark gedrungte Liccaner eine mit Karttschen geladene Canone herbeigebracht, und abfeuern wollten. Dieses bemerkt, und mit dem wirklich heroischen
Ausruf, es ist besser, dass einer stirbt, als dass hundert erschossen werden, aus
eigenen wirklich heldenmthigen Antriebe gegen die franzsische Canone lief,
unter solcher die Rder zerschlug, sohin die Abfeuerung unter die gedrngte Massa
der Liccaner vereitelte, dabei es selbst von denen Franzosen in Stcke zerhauet
wurde.75
Kritikom ovog izvora tota bi se moglo rei o nainu kako nastaje
predaja i u kakvu je ona odnosu prema svojoj drutvenoj zbilji. Kako to
nije predmet izlaganja, dovoljno je naglasiti da je zadarska buna jedan od
onih motiva na kojima je obnavljana ideologija krajike vjernosti Habsburgovcima.
Odlaskom krajinika iz Zadra njegova obrana potpuno se raspala i posada je kapitulirala 5. decembra 1813.76
Tjedan dana kasnije, 12. decembra, generali Tomai i Milutinovic napustili su Zadar i nastavili svoj dalmatinski pohod. U toku opsade grada
austrijska vojska zauzela je gotovo itavu Dalmaciju, tako da su se 8. decembra odupirali samo Klis, Kula Norinska, Dubrovnik i Kotor.
Jo 27. oktobra, proitavi u Kninu izjavu kojom ga se imenuje guverne
rom Dalmacije, Tomai je objavio da se nita ne mijenja u postojeem
ureenju pokrajine, osim to se ukidaju neki porezi. Svi funkcionari i slubenici ostat e na svojim mjestima, ako budu lojalni. Takvo stanje e trajati do potpisivanja mirovnog ugovora, nakon ega e Dalmacija dobiti novo ureenje.77
Budui da u Klisu i Kuli Norinskoj nije bilo krajinika u vrijeme njihova pada, izostavit emo zbivanja u ova dva mjesta.
Dubrovaka zbivanja u ovo vrijeme i krajiki inilac u njima neusporedivo su proturjeniji nego to je to bilo gdje drugdje u Dalmaciji. Austrijska i britanska vojska na dubrovakom podruju ni izdaleka nisu djelovali
tako usuglaeno kao u zadarskoj opsadi. Prije bi se moglo ustvrditi da su
im strateki interesi bili uveliko razliiti. Neusporedivo su raslojeniji i domai inioci. Iako su francuski sljedbenici i ovdje marginalizirani, ipak su
ostali jai nego bilo gdje drugdje na istonoj obali Jadranskog mora. Premoni protivnici francuske vlasti neznatnim svojim dijelom bili su voljni
prihvatiti austrijsku vlast. Golema ih je veina bila odana obnovi Dubrovake Republike, ali su se u takvu naelnom opredjeljenju stubokom razlikovali interesi i politike dviju skupina stanovnitva koje bi se uvjetno mogle oznaiti kao graanstvo i vlastela. Orijentacije seljakih slojeva u razliitim dijelovima dubrovakog prostora takoer su bile razliite.
Nemogue je izdvojeno istraivati krajiki inilac u ovim zbivanjima
jer ga takva uistinu nije ni bilo, to ne znai da je bio zanemariv. Naprotiv,
ve je Pisani upozorio na dalekosene posljedice krajikog naputanja Stona

i Cavtata za dalji razvoj dogaaja. U velikim napetostima u kojima dogaaji
slijede ili se isprepliu promjena ponaanja ili djelovanja bilo kojeg inioca
utjee na sve ostale. Upravo je to i bio sluaj s krajinicima na dubrovakom podruju.
Njihov utjecaj u Dubrovniku nije bio tako presudan kao u Zadru jer
su upravo zbog Napolonova opreza u njemu bili mnogo manje brojni u
odnosu na ostale snage. Nasuprot batalj onu Slunj ske regimente, pod Grgurievim zapovjednitvom, besprijekorno lojalnim u odnosu prema francuskoj
vlasti, bio je itav jedan talijanski bataljon sa svim uobiajenim optereenjima krajiko-talijanskih odnosa. Francuzi su i ovdje bili najmanje brojni,
takoer preteno artiljerci, samo to je snaga artiljerijske obrane u Dubrovniku bila osjetno vea nego u Zadru. Sainjavalo ju je 165 topova:
Raguse tait alors une place forte de premier rang; l'enceinte tait imposante, et les Franais l'avaient mise en parfait tat de dfanse; les batteries, complts depuis quelques annes, taient armes d'une artillerie formidable. La porte
Ploce tait dfendue par un ouvrag extrmement solide, le Ravelin; la porte
Pile, le fort Saint Laurent couvrait de son feu ls approches de tot le faubourg.
Le fort Royal, dans l'le de Lacroma, protgeait la rade, et sur la montagne Saint-Serge, le fort Imprial, achev depuis un an peine, occupait et dfendait la position d'o les Russes avaient bombard la ville en 1806.78
Meutim, general Montrichard, koji je zapovijedao u Dubrovniku, bio
je neto sasvim drugo nego general Roize. Budui da je bio sklon korupciji,
nije se ni trudio iskoristiti prednosti svoga obrambenog poloaja, tako da su
sklonosti dezorijentiranih krajinika da pljakaju u jo uvijek bogatom Dubrovniku u svakoj prilici u ovo vrijeme dole do svog punog izraaja, samo
to je svaku pljaku nerijetko pratilo dezertiranje. Montrichard je imao
dovoljno odvanosti da se s krajinicima i talijanskim vojnicima upusti u
noi 8. na 9. decembra u napad protiv dubrovakih ustanika u Gruu. Napad
bi moda bio i uspio da se krajinici nisu sjatili ve oko prvih kua u mjestu i predavi se opijanju i pljaki uvelike zakasnili na odredite, stigavi
na njega tek u svanue. Nakon toga su se jedino mogli vratiti odakle su
doli.
Tokom itava decembra pobunjeni seljaci i krajinici nadmetali su se
u pljaki gradskog podruja, ironizira Pisani.
Tok dogaaja se ubrzao nakon to je 3. januara 1814. pred Dubrovnik
stigao general Milutinovic s dva bataljona Like regimente. Njihov dolazak
jo vie je oslabio otpornu mo krajinika u opkoljenom gradu. to je takvu
mo suena bataljonska jezgra jo uvijek imala, zasluga je prije svega komandanta bataljona Dalmatinca Grguria, koji je bio protiv kapitulacije
kada ju je Montrichard predlagao. Dubrovnik se predao 26. januara.79
Bokeljske prilike u isto vrijeme u mnogoem su bile usporedijive s
dubrovakima, ali ih je nekoliko okolnosti nilo teima i neizvjesnijima.
Austro-britanska proturjeja ovdje su bila jo vea, s tim to je osim tih
dviju sila velik utjecaj na tok zbivanja imala i trea, Rusija, koja je prije
svega djelovala crnogorskim posredstvom. Dakako, ruske i crnogorske interese u Boki ipak nije mogue izjednaiti. Iako vjerski podvojen, mnogo
jai pokret bokeljskog stanovnitva protiv francuske vlasti proglasio je u
jednom trenutku, 10. novembra, crnogorsko-bokeljski savez s vladikom Petrom I Petroviem Njegoem na elu.
Neprijateljstva su poela crnogorskim izlaskom iz neutralnosti 21. septembra 1813, dakako, na ruski poticaj. Prvi njihov napad bio je usmjeren
na Budvu. Jedva da su je stigli pozvati na predaju jer su se u njoj u noi
22/23. septembra pobunili krajinici iz Ogulinske regimente, ubili svog kapetana francuske narodnosti te ubili ili ranili jo nekoliko osoba, da bi se
nakon toga upustili u neobuzdanu pljaku i paljevinu kua francuskih pristaa. Na kraju su se izgubili iz Budve, da bi istog dana, 23. septembra,
Crnogorci uli u nju bez ikakva otpora.
Istoga dana Crnogorci su ratnim lukavstvom osvojili i podmetnutom
eksplozijom municije teko otetili vanu tvravu Sv. Trojstvo. U sljedeih
nekoliko dana, do 28. septembra, osvojene su sve bokeljske baterije izvan
Kotora i Hercegnovog.
Britanska fregata Bacchante, pod Hosteovim zapovjednitvom, pojavila se pred Hercegnovim 13. oktobra. U dogaajima o kojima je dijelom
ve bilo rijei pobunili su se Dobrota, Pranj, Perast i Risan prije nego to
je kapitulirao Hercegnovi.
U noi 28. na 29. oktobra 350 krajinika iz Ogulinske regimente, koji su
bili u kotorskoj posadi, u prepadu su razoruali talijanske straare gradskih
vrata i napustili grad naoruani i s tri trofejne francuske zastave. General
Gauthier je bio iznenaen da se nisu vratili s Crnogorcima jer bi u tim trenucima Kotor bez tekoa pao. Imao je dovoljno vremena da okupi preostale snage i iznova zatvori grad. Tada je raspolagao sa 25 krajinika koji
su ostali s komandantom bataljona Mihailoviem, jo jednim viim krajikim oficirom vrlo odanim francuskim vlastima, s 300 talijanskih vojnika i
neto francuskih artiljeraca i andarma.
Izbjegli krajinici, velikom veinom Hrvati, bili su u vrlo loim, neprijateljskim odnosima s Crnogorcima, to su francuske vojne vlasti u najveoj
mjeri uvijek podravale, tako da im grad jednostavno nisu htjeli predati.
Gradske kljueve su predali u Perastu opatu Brunazziju, povjereniku austrijske vlade.
Stanje u opsadi dobro utvrenog i opskrbljenog Kotora nije se mijenjalo sve do kraja decembra 1813, kada je britanska mornarica napokon
dala topove kojima se uspjeno moglo napasti grad. Posada je kapitulirala
4. januara 1814.80
Tako su izmueni krajinici, u raspoloenjima koja su oscilirala izmeu
letargije i bestijalnosti, okonali svoju posadnu slubu u Ilirskim pokrajinama. Nerijetko se pita da li bi bili zahvaeni takvim rasulom da Francusko
Carstvo u isto vrijeme nije trp jelo poraz za porazom u evropskim razmjerima. Koliko god takva razmiljanja bila neprimjerena prirodi historijske nauke, injenica je da je posadna sluba krajike jedinice i krajiko
drutvo vodila u rasulo, potpuno neovisno o bilo kojim drugim iniocima.
Francuske vojne vlasti jednostavno su pogreno upotrijebile velik dio
krajike sile.
RASIPANJE I IEZAVANJE KRAJIKE SILE (II)
U dosadanjim istraivanjima povijesti Vojne krajine pod francuskom vlau najvei broj raznovrsnih radova objavljen je u vezi sa sudjelovanjem
krajikih jedinica u pohodu na Rusiju 1812. godine.1 U toku XIX stoljea
preteno su nastajali neovisno jedni o drugima, a u XX, nakon pojave Boppeove knjige, redovno s osloncem na nju. Neiskoritene rasute grae jo
uvijek ima mnogo, znatno vie nego to je iskoristene, tako da bi se o krajinicima u francuskoj slubi izvan Ilirskih pokrajina mogla napisati korisna
monografija. Ona e u ovom poglavlju, u skladu s prirodom rada, u ogranienoj mjeri biti iskoritena.
Kada se raspravlja o krajikim jedinicama u francuskoj slubi izvan
Ilirskih pokrajina, ne smije se previdjeti da je njihovo sudjelovanje u pohodu na Rusiju najvanije, ali ni izdaleka ne i jedino istraivako pitanje.
Trea hrvatska provizorna regimenta, na primjer, napustila je Petrinju 2, a
Glinu 3. maja 1811, Ljubljanu 29. septembra iste godine, da bi se njezini
ostaci vratili u Karlovac 14. jula 1814. godine!2 U meuvremenu je u svojoj
ratnoj slubi prola vei dio Evrope izmeu Jadranskog i Baltikog mora,
Francuske i Rusije. Veih napora i iskuenja, stradanja i gubitaka nego u
ovo doba prekosavski krajinici u svojoj dugoj povijesti nisu ni imali.
Poetak i kraj njihove avanture bili su u otroj opreci. Nisu znali kuda
su krenuli, ali su zato vrlo dobro znali odakle su doli. Otili su nevoljko,
bez ratnike strasti, a vratili se svim svojim biem, s dubokom svijeu da
su bili sudionici svjetskopovijesnih zbivanja. Iako su se vratili u svoje nekadanje habsburko podanitvo, mnogi njihovi nazori o samima sebi i o
svijetu vie nisu bili isti.
Poslije Ukaza ruskog cara Aleksandra od 31. decembra 1810, koji' je u
Evropi s pravom shvaen kao izazov Napolonovoj politici kontinentalne
blokade, francuski car je nesumnjivo odluio da se ratom obrauna sa
svojim najveim kontinentalnim suparnikom, tj. da zavri zapoeto.3 itava 1811. i prva polovina 1812. u Evropi protekli su u tajnim diplomatsko-ratnim pripremama i razvrstavanjima, u kojima su zbivanja nerijetko mijenjala oekivani tok. Matica dogaaja ipak je bila neumoljiva, i poev od
ljeta 1811. Velika armija postupno se irila njemakim prostorom.
U pohodu na Rusiju sudjelovalo je vie od 700 000 vojnika, od kojih je
611000 tokom rata prelo njezinu granicu. Samo 300 000 bilo ih je iz Francuske s pripojenim zemljama. Iz njemakih zemalja, ukljuivi i Austrijsko
Carstvo, bilo ih je 180 000. Austrijska vojska imala je 30 000 ljudi pod
Schwarzenbergovim zapovjednitvom, a pruska 20 000 pod Yorkovim. Poljaka i Litvanaca bilo je 90 000, vicaraca 9 000, a Talijana, Ilira, panjolaca
i Portugalaca 32 000.4
Cini se da je odluka o uvrtavanju krajikih jedinica u Veliku armiju

donesena razmjerno kasno. Brojne nedoumice u vezi s budunou krajikog
ureenja i s mogunostima vojne upotrebe krajinika nisu mogle biti bez
utjecaja u odluivanju o tako vanom pitanju. Nove nedoumice su nastale
kada se shvatilo kakvo je znaenje pravoslavne Rusije za pravoslavne
Hrvate.
ini se da je Napolon 15. jula 1811. prvi put pitao Bertranda da li bi
krajinici htjeli ii ratovati na Sjeveru. General se o tom pitanju izjasnio
u izvjetaju koji jo nije pronaen.5 Prethodno donesena odluka o stvaranju
provizornih regimenti samo posredno je mogla biti u vezi s njihovim najvanijim buduim obavezama.
Boppe je pogreno rijeio pitanje stvaranja krajikih provizornih regimenti jer ga je jednostrano povezao s Napolonovim pismom generalu Bertiandu od 15. jula 1811. u kojem je ve spomenuto pitanje: Les deux bataillons croates iraient-ils volontiers dans le Nord? (Da li bi dva hrvatska
bataljona dobrovoljno ila na Sjever?) S tim u vezi Boppe je ustvrdio da
su 1. bataljon 1. banske regimente i 1. bataljon 2. banske napustili Glinu i
Petrinju 6. i 3. oktobra 1811. i krenuli prema Besanonu i Dijonu, to jednostavno nije tano.6
Petrinjski bataljon je krenuo zajedno s Glinskim u Ljubljanu da bi u
njoj 11. maja bili objedinjeni u 3. hrvatsku provizornu regimentu. Suvremeni
izvor je s tim u vezi nedvosmislen:
Dem Interesse des neuen Beherschers gewss wurden uneverweilt Vernderungen im Millitr Wesen vorgenohmen. Die Truppe beschftigte sich unausgesetzt mit Erlernung des franzsischen Exercitiums bis zum len Mai 1811. an
welchem Tage die beiden ersten Bataillons des ersten und zweyten Banal Regiments beordnet wurden, nach Laibach abzurcken, um dort ganz nach franzsischen Fuss organisirt zu werden. Am lieu Mai langten diese Ba/taill/ons in Laibach
an, wurden durch den Divisions General Delson organisirt, und das dritte Croatisch
provisorische Regiment genannt.7
Drugi izvori, koje Boppe uope ne spominje, omoguavaju nam da rijeimo ovo pitanje.
Meu njima je najvanije pismo koje je Napolon uputio potkralju
Eugnu iz Pariza 17. aprila 1811. u kojem od njega trai da bez odlaganja
i bez ekanja nareenja n\og ministra rata stvori armijski korpus u prostoru izmeu Verone, Trenta i Bolzana, koji e sainjavati etiri divizije. U
prvu od njih car je uvrstio dva krajika bataljona, kojima je dodijelio i dva
topa. Ovlastio je svoga sina da generala Bertranda povjerljivo obavijesti
da je mogue da e jedinice koje su rasporeene u spomenuti armijski korpus biti upuene u Njemaku i da ga upozori da je ta vijest strogo tajna
i samo za njega (... ceci est trs-secret et pour lui seul.).8 Ova dva krajika
bataljona Napolon slijedei put spominje tri dana kasnije, 20. aprila, u
obimnim instrukcijama Clarkeu o kretanju vojnih jedinica. Armijski korpus
je postao Talijanski opservacioni korpus. Divizijski raspored krajikih bataljona ostao je nepromijenjen. Posebnu panju privlae dvije instrukcije.
Jedna od njih je u vezi s artiljerijom:
Les deux bataillons croates auront galement leur artillerie; les attelages et
le matriel du 18e d'infanterie lgre leur seront cds pour viter tout dlai;
il suffira donc de crer la compagnie de cannoniers croates.9
Uvoenje topovskog naoruanja u krajike jedinice doista nije mala

promjena. Jo je vea promjena u obavezivanju krajinika da njima i rukuju, a najvea brzina kojom treba izdvojiti topove, opremu i nadasve ljudstvo u hrvatsku topovsku etu. Dodajui u nastavku da sva pitanja u vezi
sa stvaranjem tabova trebaju biti rijeena u Ljubljani, car kae:
Ces deux bataillons croates seront levs. On leur fera connatre que c'est
pour aller sur l'Elbe. On les composera de la manire qui pourra tre la plus
avantageuse.10
Njegovo levs znai da bataljoni trebaju biti dignuti, unovaeni neovisno o sastavu krajikih regimenti, o rasporedu ljudstva u njima. Da je to
doista tako, potvruje i zadnja reenica, kojom se zapovijeda da ljudstvom
budu sastavljene na nain koji e moi biti najkorisniji. O mnotvu drugih
dokaza tek e biti rijei u daljem izlaganju jer su sastavi bataljona koji su
krenuli iz Petrinje i Gline i sastavi koji su napustili Pariz 6. februara 1812.
godine meusobno bili dosta razliiti. Car nije sumnjao da meu krajinicima ima odlinih vojnika sa stanovita njegovih potreba, ali je bio uvjeren
da se u mnotvo njih uope ne moe pouzdati zbog mnotva razloga. U tome
je tajna stvaranja provizornih regimenti! Sam naziv izgleda da ne potjee
od Napolona, ve iz Bertrandova kruga u Ljubljani. U njemu se vrlo dobro
shvaala vanost ustanove regimente u krajikom drutvu i ureenju, tako
da su nastojali udovoljiti vladarevu nareenju ne obezvreujui postojei
red. Zbog toga su i razvrstali ljudstvo 1. i 2. regimente u 1. provizornu, 3.
i 4. u 2. provizornu i 5. i 6. u 3. provizornu, iako je ljudstvo dvije posljednje
dignuto prvo. Zbog istih razloga su nastojali, kada je to bilo mogue, u najveoj moguoj mjeri iskoristiti ljudstvo prvih bataljona u formiranju sasta
va provizornih regimenti.
Strogo povjerljiva tajna iz pisma Eugneu od 17. aprila o buduem kretanju dvaju krajikih bataljona pretvorena je 20. aprila u pismu Clarkeu u
objanjenje krajinicima o odlasku na Labu.
Sve to bilo je u vezi s uzbunom koju je u proljee 1811. prouzroio car
Aleksandar stvorivi dojam o mogunostima saveza s Poljacima, koji bi mu
omoguio da ne ispalivi puke dopre do Odre i koji bi prisilio Pruse da
promijene svoju politiku. Ruska vojska se u aprilu pomjera prema zapadu
s tim u vezi.11 Kako je ta uzbuna kratko trajala, nestalo je razloga da krajiki bataljoni odmah naputaju Ilirske pokrajine, ali nije nestalo razloga
da doista budu ureeni i obueni kao provizorna regimenta. Kako su
mogunosti za to bile mnogo bolje u Kranjskoj, posebno u Ljubljani, nego
u Vojnoj Hrvatskoj, banij ski bataljoni su se istovremeno i obuavali i
vrili posadnu slubu u Ljubljani, Novom Mestu itd., da bi 29. septembra
1811. krenuli prema sreditu Carstva, prema Parizu, pozvani oigledno mnogo vie s politikom nego vojnom motivacijom.12
Banij ski krajinici su, dakle, dignuti iznenada, preko noi, na osnovi
Napolonova nareenja. Delzons im je u Ljubljani 11. maja saopio njihovu
novu organizaciju, u kojoj je pukovnik 1. banske regimente Joly imenovan
pukovnikom 3. hrvatske provizorne regimente, takoer na osnovi vladareva
nareenja. Sudei prema jednom Delzonsovu pismu od 3. maja, izbor je pao
na njih zato to se u tom asu vjerovalo da e doista otii na Labu pa se
smatralo da mogu biti bolje odjeveni nego drugi krajinici jer kao Banijci
pripadaju imunijim zadrugama.13 Kako su doista izgledali, opisali smo u
prethodnom poglavlju, tako da se neodoljivo namee pitanje kakvi li su tek

bijedni bili drugi. Ministar rata je 21. augusta 1811. caru podastro izvjetaj
o mogunostima koritenja krajikih jedinica izvan Ilirskih pokrajina, da
bi ve sljedeeg dana na temelju tog izvjetaja Napolon odluio, a 3. septembra i naredio da 1. bataljon 1. banske i 1. bataljon 2. banske regimente,
svaki sa oko 1 000 ljudi, krenu prema Besanonu preko Milana i Valaisa.
Nad bataljonima je tokom puta morao biti osiguran strog nadzor da bi se
onemoguilo dezertiranje, a ministru rata redovno se imalo slati obavijesti
o kretanju i posebno o sluajevima svojevoljnog naputanja jedinica.14
Mjere opreza bile su vrlo umjesne, ali ne i dovoljno djelotvorne da
sprijee bjeanja krajinika pred sam polazak na put. Samo iz jedne kompanije nestalo je u noi 29. septembra 17 ljudi.15 Dezertiranje je nastavljeno
u toku itava puta kroz Sjevernu Italiju. Eugne je obavijestio Napolona
13. oktobra da je unato pratnji samo kod Passeriana pobjeglo 160 ljudi.
Jednostavno su nestali u skupinama od po 25 do 30 ljudi, redovno predvoeni narednicima i kaplarima. U potrazi za njima andarmerija i vojska
morale su se sluiti i orujem, a bilo je i ogorenih borbi na bajunete. Pohvatano ih je oko 80, meu njima je i 15 ranjenih, dok su estorica ili sedmorica ubijena. Eugne izvjetava da je naredio da uhvaeni narednici i
kaplari budu strijeljani pred svojim vojnicima, a da ostali budu sprovedeni
dalje vezani.16 Sudei prema sauvanim izvorima, dezertiranje je nakon ovih
traginih epizoda veoma smanjeno ili ga je sasvim nestalo.
Tako brojno dezertiranje krajinika u Furlaniji Napolon je smatrao
posljedicom loe obavljena posla u stvaranju regimente, nadasve loeg izbora oficira, tako da nije propustio saopiti svoje prigovore Bertrandu. Istovremeno je naredio smjenjivanje nepouzdanih krajikih starjeina i njihovu
zamjenu francuskim.17 Neposredne posljedice ove njegove zapovijedi najprije je iskusila ovea skupina oficira iz jedinica koje su najvie bile pogoene dezertiranjem. Car je bio svjestan da neto treba uiniti da se krajinicima iz 3. provizorne regimente pobolja raspoloenje. Iako to nije bilo
mogue provjeriti zbog razlika u izvornim iskazima, ini se da je tek tada
odluio da im odredite ne bude Dijon, nego Pariz i da izvri njihovu
smotru.18
Jedinica je stigla u glavni grad Carstva 7. decembra, da bi dva dana
kasnije dola na smotru pred vladarev dvor:
Napoleon nahm es in Augenschein. Jeder einzelne Mann werde von ihm
besichtigt, da er durch alle Glieder gieng, und da wir noch die sterreichische
Mondur am Leibe hatten, welche wir noch von der Trenung der Kaiser/lichnen/
sterreichischen Armee aus Ungarn mitgebracht haben, die auch unverndert gebleiben ist, nur auf den Chacos Rosen ward der Buchstabe F mit N verwechselt.
Der Kaiser revidirte Tornister und die darin befindlichen Wschen des Gemeinen Grenadier Riste Vladusich ffnete ihm sogar das Leibel und besah dessen
Hemd.
Als Napoleon bei dieser Gelegenheit die stark bewachsene Brust dieses Mannes
erblickte drckte er sich gegen die anwesenden Marschlle folgendes aus: Le
coquin est bien fort. Zugleich fragte er alle Decorirten, Besonders aber den
H/au/ptm/ann Chuich wo und in Welchen Jahre er diese goldene Medaille bekommen habe. Nach die ihm diessfalls gegebenen Auskunft klopfte ihn der Kaiser
mit dem Ausdrcke Bon Soldat vous avez les honneurs. Nach diesem wurde der
Abmarsch und die Defilirung anbefohlen und vollzogen.. .19
Dvanaest sati trajalo je toga dana goenje krajinika na poziv Carske

garde, a uz burgundac i ampanjac otvorila su se grla Hrvata za narodnu
pjesmu od Kraljevich Marka.20
Njihovi oficiri su u isto vrijeme bili gosti na ruku kod marala Bessiresa, komandanta Carske garde, izmijeani u mnotvu drugih marala i
ministara. Sljedeeg dana domain im je bio princ Berthier i ponovo su bili
izgubljeni u mnotvu monika Carstva.21 Vojnici su se toga dana odmarali u
Parizu, a svakom ovjeku poklonjena je koulja.22
Da li je itko meu njima oekivao takav doek? Koji je regimentski
oficir mogao pretpostaviti da e poslije toliko marevskih muka od Ljubljane do Pariza, poslije takve odbojnosti velikog dijela borakog sastava prema
samom nareenju da se uputi u Francusku, biti ugoen u drutvu mnotva francuskih marala i ministara, meu kojima nisu bili malobrojni oni
ije je ime izazivalo strahopotovanje? Tko se meu njima nije upitao zato
su oni toliko vani i ime su zasluili toliku panju?
Vjerojatno nitko meu njima u tom asu nije bio svjestan da su uvueni u igru u kojoj je car i redatelj i glavni glumac jer u toj igri nije bilo
nieg bezazlenog, budui da se u njoj vodio munjeviti rat za njihova srca
i njihove due, za srca i due krajinika koji su ostali daleko iza njih u
Vojnoj Hrvatskoj i Ilirskim pokrajinama, a munjeviti rat, s orujem ili bez
njega, bila je najomiljenija vladareva igra. Najbolje ju je znao.
Njegove su rijei u pripremama pohoda na Moskvu, na Rusiju:
Les peuples barbares sont superstitieux et ont des ides simples. Un coup
terrible port au coeur de l'Empire, sur Moscou la Grande, la Sainte, me livre en
un moment cette masse aveugle et sans ressort.23
Napolonu su krajinici takoer barbari. Da bi bili pobijeeni, i oni
moraju biti pogoeni u srce. Taj udarac mora biti neoekivan i omamljujui da bi se pretvorili u poslunu i odanu masu. Takva je igra odigrana u
Parizu 9. i 10. decembra 1811.
Oekivani uinak uvelike je bio postignut. Svjedoe o tome i sauvana
sjeanja krajikih oficira, neovisno o svim neizbjenim retuiranjima pod
habsburkom vlau.
Od 12. decembra 1. bataljon, s pukovnikom Jolyjem, smjeten je u Melunu, a drugi u Fontainebleauu vojnici u kasarnama, a oficiri u iznajmljenim sobama u gradu. Iako je bilo vrlo hladno, dnevno su egzercirali i
prije i poslije podne, neovisno o tome da li je padao snijeg ili nije, da li
je kiilo ili nije, sve do 9. januara 1812. U tih mjesec dana durch die
Schneider der Garde (kod gardijskih krojaa) saivene su im nove uniforme, dok su njihovi dronjci, na ope iznenaenje, poslani kunim zadrugama u Vojnu Hrvatsku.
U Fontainebleauu, a vjerojatno i u Melunu, u vrlo dobru raspoloenju
proslavljeni su i katoliki i pravoslavni Boi. Krajinici su pobudili veliko
zanimanje graanstva, koje je vjerojatno bilo na vrhuncu kada su se na
boinim sveanostima pojavili i Trken Masquen, to je silno uspalilo
uobrazilju brojnih graana, koji die lebendigen Trken (ive Turke)
nikada nisu vidjeli. ini se da mnogo manja znatielja nije bila ni za njihovo igranje verschiedenen Collo und andern Tnzen (raznih kola, i drugih plesova). Oficiri su u otmjenijem gradskom drutvu svoje boine zabave poinjali u hotelu s rukom da bi nastavili nach den Landessitten
(prema zemaljskim obiajima) da in die spteste Nacht (vrlo kasno u

noi) pleui i pjevajui.
Sauvani zapisi krajinika, a moda bi se takvih moglo nai i u Melunu
i Fontainebleauu, omoguavaju vrlo inspirativna istraivanja o njihovu doivljaju francuskoga pokrajinskog drutva. Sraz razliitih kultura obostrano
je bio vrlo zanimljiv. Ni traga bilo kakvim napetostima i neredima. Naprotiv. Krajinicima je veoma godilo zanimanje koje su pobudili, a jo vie
uvaavanje njihova smisla za Freundschaft-Liebe (prijateljsku ljubav) i
Harmonie (sklad).
Budui da su bili svjedoci francuskog ponosa i oholosti, uvjerenja
da su pobjednici itave Evrope, doivljeno uvaavanje to vie ih je zanosilo. Stjecali su iskustva do kojih nikada prije nisu dolazili, koja su u svojoj posvemanjoj potisnutosti mogli samo prieljkivati.
Jedanaestog januara bataljoni su ponovo bili objedinjeni u Parizu i
ponovo su smjeteni u kasarnu Nouvelle France (Novel Franze pie u
Beschreibung). Na isti su nain nastavili egzercirati. Puke koje su dobili
u Ljubljani zamijenjene su im za nove francuske.24 Napolon je redovno
dobivao obavijesti o obuci i boravku 3. provizorne regimente. Prema sadraju pisma Clarkeu od 12. januara 1812. on jo nije bio zadovoljan njihovom
spremnou da krenu na put, tako da je zapovjedio da ostanu u Parizu do
novog nareenja, a da im se u meuvremenu osigura potpuna oprema i
jedinice i ljudi, da uvjebavaju un peu manevriranje itd. U istom pismu
je najavio da e ih vidjeti u prvoj februarskoj smotri i nakon toga dati nareenje za pokret.25
Budui da je regimenta bila dosta oslabljena dezertiranjem 19. i 28.
decembra 1811, car je naredio da bude popunjena sa 300 ljudi iz Vojne
Hrvatske. Oni su bili okupljeni u Trstu u prvoj polovini januara, a prema
nareenju ministra rata 5. februara su trebali krenuti u Lyon, da bi u
njega stigli 10. marta i primili dalja nareenja kako da uu u sastav 3. provizorne regimente.26
Inae, povratak u Pariz krajiki oficiri su iskoristili da posredstvom pukovnika Jolyja upute ministru rata peticiju, s molbom da bude proslijeena caru, koja se najvjerojatnije odnosi na uvijek otvoreno pitanje nasljednih prava oficira u krajikim kunim zadrugama.27 Najvjerojatnije zato to
je la rclamation oficira 3. provizorne regimente predmet prepiske tokom
februara i marta 1812. izmeu Ljubljane i Pariza i u Napolonovoj okolini.
Clarke je zatraio Bertrandovo miljenje 13. februara, vjerojatno na vladarev zahtjev, a ovaj mu je odgovorio dugakim pismom 6. marta, koje sadri
povijest pitanja od 1754, s nedvosmislenim zakljukom:
... admettre ce droit, ce serait attaquer le principe fondamental de l'organisation. (... priznati to pravo, znailo bi ugroziti temeljno naelo organizacije.)28
Zakljuak krajikom ureenju vrlo sklonog generala Moutona u izvjetaju caru od 24. marta 1812. u sutini je isti:
... en comme je ne crois pas que la demande des officiers puisse tre accueilli sans danger moins d'adopter d'autres institutions pour le Pays. ( ... Ukratko ne vjerujem da oficirski zahtjev moe biti prihvaen bez opasnosti od preinake
drugih ustanova zemlje.)29
Mouton ak podsjea cara da se o istom pitanju raspravljalo u toku
boravka izaslanstva Ilirskih pokrajina u Parizu. Oficirima je to takoer bilo
poznato jer je meu njima bio i kapetan uji, lan izaslanstva. Oigledno
su vjerovali, sasvim sigurno i pod dojmom uvaavanja koje su iskusili, da
bi novim otvaranjem tog pitanja mogli osigurati povoljnije rjeenje. Prevarili su se jer se u redu stvari nita nije promijenilo.
Nije to bilo jedino neugodno iznenaenje tokom parikog boravka.
Drugo, mnogo gore, bilo je otputanje 26 ljudi iz sastava regimente, welche
im Felde nicht wohl verwendet werden knnten. Tano polovina bili su
oficiri: kapetani Tintor, Maslovara, Andrijevi, Sutara i Rodi, natporunici
Ostoji, Demie, ai, Trei, Gruji, Hati i potporunici Slavi i Beki.30
Sudei prema njihovim prezimenima, bili su to najveim dijelom banijski
oficiri pravoslavne vjere. Jolyjeva odluka je bila u neposrednoj vezi s Napolonovim nareenjem o zamjeni nepouzdanih krajikih oficira francuskima
i s uestalim pukovnikovim zahtjevima da mu se odobre francuski oficiri
koji e biti sposobni udovoljavati novim potrebama jedinice kao lake pjeadijske regimente po francuskom obrascu.31
Oputenim krajikim oficirima, otputenima i neotputenima, predanim
ugodnim parikim raspoloenjima, bio je to grom iz vedra neba. Otputeni su se morali vratiti u Vojnu Hrvatsku bez bilo kakva obeanja da e
dobiti drugo mjesto, primjereno inu, odnosno mirovinu. Jedni i drugi su
u asu shvatili u kojoj mjeri nisu gospodari svoje sudbine. Neotputeni su
bili pogoeni najavljenim dolaskom vee skupine francuskih oficira jer su
se s pravom pribojavali da e i sami na razliite naine biti potiskivani.
Sav njihov pritajeni bijes sruio se na pukovnika Jolyja, s kojim oigledno
nikada nisu bili u odnosima veeg povjerenja.
Zapanjenost je bila to vea to su neki od otputenih smatrani najboljim oficirima:
Das ganze Reg/imen/t ist bey Organisirung desselben mit National und
so viel mglich mit besten Offizieren completirt worden; dem Obristen Joly
und Comm/an/d/an/ten Cotent ausgenohmen, welch letzter nur und 1. Adjutant
Franzosen weren Und weil der Obrist eingesenhen, dass die Off/izie/rs, so wie
immer die Fall bey Kroaten ist, auf das beste in der Harmonie leben, und dass
sie kein Unrecht weder, sich, noch dem Mann von ihme zu machen erlauben.. .3Z
Otputeni oficiri nali su se stavljeni in die traurigste Lage (u najalosniji poloaj), na ulici, brodlos (bez kruha), a jo vie ih je povrijedilo to im je otpusnice dao komandant bataljona Vakanovi i naredio da
za dva dana napuste grad ako ele izbjei kaznu.33 Uvjereni da mogu biti
zatieni od osvetoljubivosti ambicioznog pukovnika, obratili su se 1. februara ministru rata pismom koje je Boppe objavio u cijelosti, naglasivi da
je vrlo dostojanstveno i u obliku i u sutini. Budui da je izvrsno svjedoanstvo o psihologiji krajikih oficira, bit e u cijelosti preneseno i na
ovom mjestu:
Paris, le 1 er fvrier 1812
Monseigneur,
S. E. Monseigneur le marchal duc de Raguse, en prenant le commandement
de notre province, nous fit entrer, en qualit d'officiers, au service de France, et
nous assura que nous serions trait sur le pied d'officiers franais. Nous avons
ds lors, jusqu' prsent, fait notre service, et nous sommes conduits comme de
zls militaires et de braves officiers doivent le faire, ainsi que l'attestent les
certificats dont nous sommes porteurs.
En arrivant Paris avec le rgiment dont nous faisons partie, nous remes,
contre notre attente, au nombre de treize, par ordre de Votre Excellence, notre
dmission; il ne nous appartient pas de vouloir en demander la raison, quoique
nous nous sentions bien sincrement srs de ne point avoir mrit un pareil sort.
Mais tous ce qui nous reste, dans cette dplorable position, c'est de prendre
la libert d'exposer Votre Excellence qu'tant ns dans la partie des armes et
par consquant, ds notre plus tendre jeunesse, verss dans cet art, nous ne
saurions, par aucune autre industrie ou travail, gagner notre existence; et,
n'ayant d'ailleurs point de fortune, nous serions sans ressources, malheureux
et misrables. Votre Excellence verra, par l'tat ci-joint, le grand nombre d'annes
que nous servons, nos campagnes et les blessures que nous avons reus; et
d'aprs cela que nous osons supplier Votre Excellence de vouloir bien, ou nous
placer dans le 2e rgiment de la Croatie militaire, o se trouve d'ailleurs beaucoup de places d'officiers vacantes, ou de nous accorder une pension convenable
nos grades, afin que nous ne soyons point, aprs un aussi grand nombre d'annes de service et de fatigues, exposes au malheureux sort de mendier notre pain,
chose que nous ne croyons pas avoir mrite.
Nous avons l'honneur d'tre, avec un trs profond respect, Monseigneur, de
Votre Excellence les trs humbles et trs obissants serviteurs. (13 signatures)34
O otvorenom pitanju obavijeten je i Bertrand, koji oigledno nije bio
oduevljen revnou pukovnika Jolyja jer je 10. februara odgovorio Clarkeu
da su u 3. provizornu regimentu uvrteni najbolji oficiri iz 5. i 6. regimente.
Iako su neki meu njima osrednji, nakon odlaska provizorne regimente u
ove dvije krajike jedinice nije ostao nijedan kapetan koji je sposoban zapovijedati!35 Kako su se u to vrijeme dijelovi 5. i 6. regimente spremali ii
u posadnu slubu u Ilirskim pokrajinama, u istom pismu Bertrand tvrdi da
jednostavno ne zna kome povjeriti zapovjednitvo.
Sljedee Bertrandovo pismo s njima u vezi stiglo je s datumom 25.
marta, nakon povratka otputenih oficira u Vojnu Hrvatsku i njihova razmjetaja po raspoloivim oficirskim mjestima. Prvi uinak neoekivanog
povratka bio je lo, prema Bertrandovoj ocjeni, jer su im se porodice prestraile da e ostati bez prihoda i jer je vrlo teko djelovao na oficire koji
su bili zamijenili otile. Dakako, porodice su umirene nakon novih postavljenja. Opreno je ocijenio uinak uzbudljivih pria o iskustvima krajinika
u Francuskoj, posebno otputenih vojnika, koji su nesumnjivo bili najzadovoljniji ishodom dogaaja.36
Izvori su proturjeni u iskazima o Napolonovoj smotri regimente nakon
povratka u Pariz. Prema Kurze Geschichte ona je bila 12. januara, a prema Beschreibung 4. februara. Kako se u oba sluaja opisi djelomino
poduraraju, iskljuena je mogunost da su bile dvije carske smotre. Ostali
izvori ne omoguavaju da se pitanje rijei jer podupiru jednu ili drugu
pretpostavku. Navest emo u cijelosti prva dva:
I
Am 12en wurde das Regiment vor der kaiserl/ichen/ Burg abermals aufgestellt und es passirte durch Napoleon neuerdings Revue.
Nachdem hierauf das Quare formirt wurde, stieg der Kaiser zu Pferd, ritt
in dasselbe, und die Kriegsminister duc de Feltre berbrachte ihm den franzsischen Adler. Napoleon hob denselben in die Hhe, und hielt gegen das presentirte Regiment folgende Anrede in franzsischer Sprache: Croaten! sehet
diesen Adler der Ehre der Euch zum Sieg fhren wird, dessen sollt Ihr in keiner
Gelegenheit, und in keiner Gefahr verlassen, sondern unter ihm treu fr den
Kaiser und das Vaterland zu leben und zu sterben schuldig seyn! Schwret
Ihr? Wir schwren! Hierauf wurde dieser Adler von Kaiser den Obersten
und Regiments Commandanten von Joly bergeben, das Quare gebrochen und
defilirt.
Nach geendigter Defilirung wurde das Regiment lngst der Seine zum Aufmarsche beordert, dort von den Gardisten erwartet, bernommen, und so wie
am 9 en December v. J. in ihrer Caserne gastfreundschaftlichst bewirthet etz. etz.
das Off/izie/rs Corps war aber vom Marschall der Palais ':Duroc/) eingeladen.
II
Den 4 en Februar hat das Reg/imen/t abermal die Revission mit gesammten
Garden vor dem Kaiser passirt, auch aus Hnden des Kaisers den Kriegsadler
empfangen und selben den Eid der Treue abgelegt wo abermal das
Reg/imen/t bey denen Garden zum Mittagmal eingeladen, und dem Regiment
bekannt gemacht worden, dass solches nach Deutschland marschiren wird.
I
(Regimenta se iznova 12-og postrojila pred carskim dvorom i Napolon
je ponovo izvrio smotru. Poto je nakon toga bio stvoren kare, car se uspeo na
konja, pojahao ga, a ministar rata, vojvoda de Feltre, predao mu je francuskog
orla. Napolon ga je podigao uvis i odrao slijedei govor pred prisutnom regimentom na francuskom jeziku: Hrvati! Pogledajte ovog orla asti, koji e vas voditi
prema pobjedi. Ne smijete ga napustiti ni u jednoj prilici, ni u kakvoj opasnosti,
nego ste duni odano pod njim ivjeti i umrijeti za cara i otadbinu. Kunete li
se? Kunemo se! Nakon toga predao je car ovog orla pukovniku i zapovjedniku regimente Joly ju, kare je prestrojen, a regimenta je defilirala. Poto je
defiliranje okonano, nareeno joj je da krene du Seine, gdje su ju gardisti saekali, preuzeli i kao 9. decembra p.g. gostoljubivo poastili u svojoj kasarni.
Oficire je pozvao maral dvora Duroc.
II
Regimenta je iznova 4. februara, sa cijelom gardom, prola smotru pred
carom. Takoer je iz carskih ruku primila ratnog orla i poloila mu zakletvu
vjernosti, a nakon toga garda ju je ponovo pozvala na ruak. Regimenti je obznanjeno da e marirati prema Njemakoj.)
S tim u vezi su i razlike u datiranju smotre regimente koju je izvrio
Ober General Berthier. Po prvom izvoru ona je bila 5. februara, a po drugom 3. istog mjeseca. Iao je od ovjeka do ovjeka pregledavajui uniforme i u pojedinostima cjelokupnu opremu. Tom prilikom svaki je vojnik dobio dva para novih cipela. Iako Boppe ne pozna Beschreibung, takoer
navodi 3. februar kao dan odravanja Berthierove smotre. On je iste veeri
obavijestio Clarkea da je sve naao dosta dobrim, ali ga je i upozorio da
regimenti jo uvijek nedostaju dva kapetana, da vie imenovanih oficira jo
nije stiglo, a da ljudstvo jo uvijek nije primilo razne pojedinosti u opremi.37
Na put se krenulo 6. februara, da bi se Njemen preao 24. juna kod
Kovna. Bio je to nesumnjivo izuzetan doivljaj Evrope od njezina Zapada
do njezina Istoka. O tome naroito svjedoi niz tragova u Beschreibungu.
Marevsko kretanje poznato je inae u pojedinostima iz dana u dan. Zabiljeit emo ga bar u nekim dijelovima:
Pont-Sainte-Maxence /7/2/, Gournay /8/2/, Roye 1910/2/, Pronne /11/2/,
Cambrai /12/2/, Valenciennes /13/2/, Mns /1415/2/, Braisne /16/2/, Bruxelles /17/2/, Louvain /18/2/, Saint-Trond /1920/2/, Tongres /21/2/, Maestricht
122121, Aaachen /23/21/3/, Juliers /2/3/, Frth /3/3/, Dsseldorf /4/3/, Mhlheim 15131, Dorsten /5/3/, Dlmen /8/3/, Mnster 1910/3/.
19 Vojna Hrvatska I
289
U Mnsteru regimenta je obavijetena da je rasporeena u 2. armijski

korpus pod zapovjednitvom marala Oudinota (vojvoda de Reggio), i to u
njegovu 9. diviziju, a kasnije 3. divizije pod zapovjednitvom generala Merlea
u 1. brigadu.
Put je nastavljen kroz Glandorf /11/3/, Osnabrck /12/3/, Oldendorf /13/3/,
Mnden /14/3/, Stadthagen /15/3/, Hannover /16/3/, Peine /1718/3/, Braunschweig /19/3/, Gifhorn /20/3/, Brome /21/3/, Gardelegen /22/3/, Stendal /23/3/,
Burgstadt /24/3/, Magdeburg /2526/3/, Mckern /27/3/, Ziesar /28/31/4/,
Brandenburg /214/4/, gdje se kao i obino tokom svih dana uvjebavalo
egzercir i prije i poslije podne.
Nakon Brandenburga ilo se u Vaschau /15/4/, Nauen /16/4/, Cremen
/17/4/, Gransee /18/4/, Templin /19/4/, Prenzlau /20/4/, Brusov i okolinu
/2126/4/, gdje je regimentu posjetio pruski kralj, oivljavajui usputnim
pitanjima habsburke uspomene njezina ljudstva. Sljedei grad na putu bio
je Stettin (Szczecin) 121 IM, da bi se nakon toga usiljenim marem, bez dana
odmora, nastavilo kroz baltike pruske gradove Colbacz, Pansin, Reetz, Neuvedel, Mrfridland, Crone, Inshof, Preisfridland, Mariefeld, Comin, Glandendorf, Zaudendorf i Gorku do Borkau, gdje je pokret zaustavljen 11. maja, da
bi se u okolini grada ostalo do 1. juna s istim ritmom dnevnog egzerciranja.
Regimenta je 2. juna prela Vislu i produila kroz Punonszkovo, Hirsevo
do Rosenau, gdje se zadrala od 4. do 8. istog mjeseca, nakon ega je ponovo
usiljenim marem, bez dana odmora, krenula prema Insterburgu kroz Tabern,
Preisholland, Melsche, Arnstein, Borskam i Wehlau. U Insterburgu gdje se
po jednom izvoru stiglo 16, a po drugom 17. juna bio je okupljen itav
Oudinotov armijski korpus od 45 000 ljudi. Njegovu smotru izvrio je Napolon. Toga dana popunjena su i jo uvijek upranjena oficirska mjesta, Budui da nije bilo mogue dobiti francuske oficire, unato silnom Jolyjevu
trudu, na njih su postavljeni unaprijeeni krajiki oficiri. Natporunici Mari
i Janjanin postali su kapetani, potporunici Werther i Milakara natporunici, a autant Mili i strametar Ilija Obradovi potporunici.
Inae, 3. hrvatska provizorna regimenta i 4. vicarska regimenta inile
su 1. brigadu 3. divizije. Brigadni general je bio Amey.
U Wirballenu, 18. juna, regimenta je popunjena sa stotinjak krajinika
iz prve banske regimente, koji su joj se pridruili pod zapovjednitvom kapetana Jovanovia. Nakon obavljena posla Jovanovi se vratio u Vojnu
Hrvatsku.
Njemen su krajinici preli 24. juna kod Kovna i uli u Rusko Carstvo.38
Nigdje u izvorima krajikog porijekla, kao ni u ostalim, nema nikakva traga koji bi omoguio da se istrai kada su krajinici saznali da je njihov
odlazak u Njemaku u vezi s ratom protiv Rusije i kako su krajinici primili takvu obavezu, tako da bi bilo to to bi se s tim u vezi reklo ostalo
u granicama pretpostavki.
Trea provizorna regimenta nije sudjelovala ni u pohodu na Moskvu,
ni u povlaenju preko Smolenska. Nije prodirala istonije od podruja Polocka na Dvini,39 ali to ne znai da je njezino sudjelovanje u ratu bilo pozadinsko u doslovnom smislu. Prije svega, Napolonov nain ratovanja iskljuivao je strogu razdiobu ratita i pozadine, a u ruskom sluaju rat je od
poetka francuska strana zapoela tako surovo da krajinici nisu mogli
imati nikakve iluzije o tome u to su se upustili. O tome ima dovoljno tragova u sauvanim izvorima. Poto se prelo u Russisch Pohlen, prestalo
je svako redovno opskrbljivanje goleme francuske vojske hranom. Svi su
umjesto toga upueni da pljakaju. Iako pljaka krajinicima nikada nije

bila strana, ini se da je meu njima ipak postojao nekakav obiajni, manje
ili vie uoblien kodeks o tome to se smije, a to ne smije pljakati i kakav
je u tome odnos prema stanovnitvu i njegovim nepokretnim dobrima. Izgleda da ih je zgranuo bezobziran nain francuskog ratovanja u Rusiji:
Von diesem Tage (nakon to se prelo rusku granicu nap. D. R.) hrte
alle regelmssige Verpflegung der Truppen auf, und den Marschllen, Divisions
und Brigade Generlen, dann Obersten und Bataillons Commandanten wurde
strengstens aufgetragen, fr ihre unterstehenden Truppen nach allen Krften
und Mglichkeit zu sorgen. Jeder Mann musste sich nun mit einem Skchen
versehen welches solange als der Tornister war, und 6. Zoll breit seyn musste.
Dieses wurde mit dem in den Ortschaften sogleich requirirten Mehle gefllt, an
die Tornister gebunden, und von jeden Mann selbst getragen, um wenigstens
auf 8. Tage Mehlvorrath zu haben. Ferners hatte sich das Regiment mit 80.
Wgen versehen, worauf soviel Frucht geladen wurde, dass das Regiment auf
20. Tag verpflegt wurden konnte. Auch das nthige Schlachtvieh 150. Stck
Hornvieh wurden in den benachbarten Stationen ohne Rcksicht sogleich
requirirt.40
Posvuda iza francuske vojske ostajali su siromatvo i bijeda (Armuth
und Elend).
Krajinici su se izuzetno hrabro borili u Rusiji. O tome nepodijeljeno
svjedoe i francuski i krajiki izvori. Teko ih je usporeivati s njihovim
drugovima u posadnoj slubi u Ilirskim pokrajinama. Iz toga je ipak neopravdano izvlaiti bilo kakve dalekosene zakljuke jer se mogunosti
usporeivanja ponaanja jednih i drugih veoma poveavaju nakon obnove
habsburke vlasti u Vojnoj Hrvatskoj. Time se jo uvijek ne rjeava pitanje
objanjenja krajikog ponaanja na ruskom ratitu, osobito ako se ima na
umu s koliko nevoljkosti je velik dio ljudstva 3. provizorne regimente napustio Ljubljanu.
Dio odgovora je nesumnjivo u spominjanom uinku naina na koji je
regimenta prihvaena u Parizu i Francuskoj. Dio odgovora je u uinku promijenjenog vrednovanja provizornih regimenti u francuskoj vojsci. One su
izale iz svoga izdvojenog, manje uvaavanog krajikog reda, kakav su
imale u habsburkoj vojsci i prije i poslije militarizacije te su izjednaene
s drugim lakim pjeadijskim regimentama francuske vojske, ak bi se moglo ustvrditi da su namjerno dovoene u vezu s Carskom gardom s takvom
uestalou u toku boravaka u Parizu, da bi se i u krajinika i u javnosti
stvorilo uvjerenje o izuzetnom uvaavanju krajikih jerinica i o njihovu izdvajanju na gardijsku razinu. Trea provizorna regimenta je osim toga
opremljena najbolje to se moglo, tako da su krajinici, vjerojatno, izgledali bolje nego mnoge druge jedinice francuske vojske koje su sudjelovale
u pohodu na Rusiju. U tome je takoer dio odgovora. Na kraju, 3. provizorna regimenta dobila je uoi polaska i najnovije pjeadijsko naoruanje
francuske vojske, a neto slino se u habsburkoj slubi krajinika do tog
vremena malokad dogaalo, a povjerena joj je i artiljerija. Ipak, time se ne
iscrpljuje odgovor na postavljeno pitanje jer je ono dubinski mnogo slojevitije. Moda e tek dalja, neusporedivo iscrpnija istraivanja izvora omoguiti bolji uvid u ovo izuzetno zanimljivo pitanje.
Iako se o krajikom sudjelovanju u borbama na ruskom ratitu u 1812.
godini razmjerno mnogo pisalo, jo uvijek je mogue tota novo saopiti.41
Pri tome nikada ne treba gubiti iz vida da je krajiki udio u francuskoj
Prziog LXIX
IZJAVA
o stvarnom stanju 3. hrvatske provizorne regimente koja je pola u Rusiju
u 1812. godini
1. bataljon
2. bataljon
Artiljerijsko
odjeljenje
Zbroj cijele
regimente
A B C D E F G H
1 1 1 2 1 6 6 6
1 1 2 1 6 6 6
1
I J K L M
6 1 1 24 48
6 1 1 24 48
1
N O P
6 12 12
6 12 12
1
R
Q
960 1070
960 1070
40
45
1 2 2 4 2 12 13 13 13 2 2 49 98 13 24 24 1960 2 234
Napomena: Pukovnik komandant (A) major komandant bataljona (B), autant

majora (C), autant podoficir (D), regimentski ili bataljonski lijenik (E) lanovi
su taba regimente, kapetan (F), natporunik (G) i potporunik (H) vii su oficiri, a od strametra nie su strametar (I), zastavnik ili orlonoa (J), regimentski bubnjar (K), kaplar (L), razvodnik (M), kaplar-konaar (N), sobar (),
bubnjar (P) i redov (Q), a R je zbroj.
Napominjemo takoer da je 1. januara 1812. regimenta imala 1 860 ljudi i 57
konja u artiljerijskoj kompaniji (Boppe, nav. dj., 101). Razliku oigledno ini 100
ljudi koje je kapetan Jovanovi iz 1. banske regimente doveo u Wirballen 18. juna
1812. U prvi podatak vjerojatno nisu uraunate starjeine. U izvorima nema podataka u kakvoj je vezi 300 Banovaca koji su poetkom februara 1812. trebali
krenuti iz Trsta u Lyon kao popuna 3. provizornoj regimenti sa skupinom kapetana Jovanovia.
Prilog LXX
Od toga su u razliitim bojevima od neprijatelja poginuli, zarobljeni, ranjeni,
i smrznuti cd hladnoe i umrli od gladi
A
B
Poginuli kod Valencije 12. jula 1812.
12
Poginuli kod Drie 12. augusta 1812.
2
50
Poginuli i zarobljeni kod PoJocka 18, 19. i 20. augusta
3 200
Poginuli i zarobljeni kod Polocka 18. oktobra
7 380
Odsjeeni i zarobljeni kod Polocka 21. oktobra
80
Poginuli i zarobljeni kod anika 30. oktobra
3
50
Poginuli i ranjeni na prijelazu Berezine 26. novembra
10 400
Poginuli, ranjeni i umrli poslije prijelaza 28. novembra
6 320
Pali i umrli na putu za vrijeme nesretnog povlaenja od gladi
4 347
i hladnoe
Promrzli od hladnoe i zbog toga izgubili ruke i noge, koji su
1
stigli u Magdeburg i poslani u zemlju s majorom Vakanoviem
50
Zbroj gubitaka
36 1889
Od stavrnog stanja regimente koje je polo u Rusiju iz Rusije
13 296
je izalo sposobno za slubu
Od toga su
3 116
u tvravi Kustrin po zapovijedi ostali
u tvravi Erfurt po zapovijedi ostali
3 116
otili u Ingolstadt u Bavarskoj da bi tamo doekali rezervni
7
64
sastav iz zemlje i formirali bataljon
Zbroj onih koji su izali iz Rusije
13 296
Napomena: A tapski i vii oficiri, B od strametra nie i C zbroj
kao
C
12
52
203
387
80
53
410
326
351
51
1925
309
119
119
71
309
Procentualno opadanje broja oficira te podoficira i vojnika 3. hrvatske provizorne

regimente u Rusiji 1812. godine
ficira i vojnika.
Napomena: Redoslijed od 1 do 10 oznaava rubrike u kojima su iskazani gubici
u prilogu LXX. Poetno brojno stanje regimente (100/o) iskazano je u podacima
u prilogu LXIX.
vojsci koja je napala Rusiju bio izuzetno malen, manji od l/o. U njegovu
istraivanju treba se isto tako kloniti bilo kakva vrednovanja koje nuno
vodi bilo u potcjenjivanje ili precjenjivanje.
Najdjelotvorniji uinak, sa stanovita potreba ovog rada, moe biti postignut istraivanjem samog krajikog iskustva u pohodu na Rusiju, njihovih
tipinih situacija u drugoj polovini 1812. godine, a to iskustvo i te situacije
doista su izuzetni.
U sluaju 3. provizorne regimente s tim u vezi je vjerojatno najumjesnije poi od kraja. U spisu Kurze Geschichte nalaze se tabelarni podaci
o ljudstvu u regimenti prije poetka rata, zatim podaci o gubicima u ljudstvu tokom rata i o njegovu brojanom stanju nakon povlaenja u Njemaku. Prenosimo ih u cijelosti.
Nakon to je 2. armijski korpus napustio Polock i kreui se desnom
obalom Dvine nizvodno prema Walentienu snano napao utvrene ruske
poloaje 27. jula, morao se poslije estoke estosatne bitke vratiti prema
polaznim poloajima, branei se od neprijateljskog protuudara. Prvi gubitak

3. provizorne regimente bio je u ovom okraju. Poginulo je 12 vojnika
durch Kanonen und Granaten Kugeln.42 Iako se u izvoru ne kae kako
su ginuli, nee biti neumjesno pretpostaviti da se to dogodilo u juriu na
ruske poloaje.
Prvog augusta ruska vojska se posluila ratnom varkom stvorivi dojam
da se kree prema Petrogradu, to je izazvalo 2. armijski korpus da ju
pone progoniti, da bi iznenada bio napadnut u vrlo nepovoljnom poloaju,
u movarnom prostoru. Jedinice su se morale povlaiti s velikim gubicima
preko rijeke Drisse... U nezavidnu poloaju meu njima se 3. augusta pojavio Napolon:
In diesem Augenblicke erschall in der franzsischer Armee ein lauter Jubelruf nhmlich der Kaiser komt der Kaiser ist hier ( :an avant:) vorwrts!
Das Corps machte sogleich Front gegen den Feind, nahm das Gewehr (:comode
volont:) und strzte mit gefllten Bajonette ohne mindesten Bedecken aus das
vordem rusische Treffen, es werf dasselbe auf das zweyte Treffen, beide geriethen
in Unordnung und ergriefen die Flucht mit Zurcklassung von 2. Baterien Feldgeschtz mit einer grossen Anzahl Todten, Blesirten, und Gefangenen.43
Trea provizorna regimenta imala je gubitke upravo toga posljednjeg
dana, 3. augusta, kada su poginula 2 oficira i 50 vojnika.44 Ni ovaj put u
izvoru se ne kae kako su ginuli. Nije li to bilo i u juriu pred vladarom
bez najmanje zatite?
Francuske jedinice povukle su se u Polock da bi u njemu bile neuznemiravane sve do 18. augusta, kada su napadnute novim snagama pod
Wittgensteinovim zapovjednitvom. Ogorene borbe trajale su tri dana, do
20. istog mjeseca, kada se ruska vojska povukla i utvrdila na dvosatnoj
razdaljini. Jesu li neskromne sljedee kroniareve rijei u Kurze Geschichte o udjelu Bani jaca u ovoj borbi?
Dem 3en kroatischen Regiment schrieb man die Entscheidung der Bataille
vom 20en zu, dasselbe bedeckte sich also mit Ruhm; den der Divisions General
Corbineau kam vor die Front des Regiments und bezeigte uns nebst Lobenserhebungen die Zufriedenheit des Marschalls mit dem Ausdrucke: Die Thaten der
tapferen Kroaten ( :vom 20en August:) werden durch Journale ganz Europa bekant
gemacht werden.45
ini se da nisu jer i Boppe prenosi rijei francuskog generala Gouvion
Saint-Cyra, koji je tokom bitke zamijenio ranjenog marala Oudinota na
mjestu zapovjednika 2. armijskog korpusa, iz njegova izvjetaja od 23.
augusta:
Le gnral Merle a repouss avec beaucoup d'intelligence, avec une partie
de la division, une attaque que l'ennemi avait faite sur notre gauche pour protger sa retraite. Les Croates se sont distingu dans cette charge, soutenus d'une
partie de la cavalerie du gnral Castex.46
U ovoj borbi krajinici su izgubili 3 oficira i 200 vojnika! Poginuli su
kapetan Pomponne i natporunik Antonije Obradovi, a kapetan Rebraa je
ranjen. Dvanaestorica oficira i podoficira odlikovani su Legijom asti, s tim
to je Joly dobio orden oficira: majori Vakanovi i Cottenet, autanti-majori Sibon i upljikac, kapetani Rebraa, avi i Commin, naporunici Paspalj i Andr, strametar Stanojevi i kaplar Kljuec.47
Nekoliko dana nakon bitke 2. armijski korpus ojaan je sa 30 000 Bavaraca pod zapovjednitvom marala Wredea. Ovo ratite je utihnulo do
18. oktobra.48 Sredinom oktobra je poelo i povlaenje iz Moskve.
U razdoblju od sredine augusta do sredine oktobra francuska vojska u
podruju Polocka dobila je novog protivnika glad, a potom i bolesti. Zbog
naina opskrbe i neobuzdane pljake vrlo brzo na 12 sati hoda nita nije
bilo mogue nai za jelo. Jedna eta krajinika poela je eti nesazrelo ito,
suiti ga na suncu i vriti na kabanicama, isuivati na vrelim peima naputenih ili sruenih seljakih kua i na kraju mljeti u kunim runim
mlinovima, kojih je bilo dosta u okolini, da bi se od toga pravila Pogacha.
Takav nain prehranjivanja ne samo da se proirio meu svim krajinicima
nego i s manje ili vie umjenosti i u drugim jedinicama. Krajinici su uspijevali nabavljati dosta mesa jer je po umama bilo mnotvo naputene stoke
koju su lovili kao divlje zvijeri, tako da su ak i na poetku vlastitog
povlaenja u regimentskoj zalihi imali 400 grla rogate stoke i 600 ovaca.
Naviknuti na oskudicu, krajinici su lake podnosili okolnosti u kojima su
se zatekli nego Francuzi ili jo vie Bavarci. Potonje je upravo pokosila
neka vrst zarazne bolesti, tako da ih je prema jednom izvoru pomrla
skoro polovina, a prema drugom dvije treine.49
Napad ojaane ruske vojske pod Wittgensteinovim zapovjednitvom obnovljen je 18. oktobra estokom topovskom vatrom na cijeloj liniji ratita
na podruju Polocka. Ona se u toku dana smjenjivala s francuskim topovskim protuudarima. Vie od 200 topova osipalo je paljbu. Sljedeeg dana
veoma je stradao 1. krajiki bataljon na stijenjenu poloaju izmeu stare
tvrave u Polocku i rijeke Dvine jer su ga i s lea napala dva konjanika
eskadrona. Poloaj je uspio obraniti, ali je izgubio oko 300 ljudi. Regimenta
je u cijelosti ostala bez 387 ljudi, dijelom izginulih a dijelom zarobljenih.
Bili su to njezini pojedinano najvei gubici u toku ovog rata. Poginuo je
kapetan Mihajlo Matijevi, a zarobljeni su kapetan Nikola Mari, natporunici Maeri i Werther te porunik Borojevi. Udarcem sablje ranjen je
i pukovnik Joly.50
U povlaenju Velike armije iz Moskve bio je izuzetno vaan poloaj kod
Polocka jer se njime osiguravalo prolazak u Poljsku, tako da je maral
Saint-Cyr imao Napolonovo nareenje da ga svim silama brani. U krajnjoj nudi bio mu je dozvoljen uzmak na lijevu obalu Dvine, uz uvjet da
srui mostove, a da se nakon toga kree uzvodno do Vitebska i zatim prema
Smolensku, odnosno u susret glavnini Velike armije. Oigledno procijenivi
da se nee moi odrati kod Polocka, Saint-Cyr je naredio prelazak rijeke
u noi izmeu 20. i 21. oktobra te ruenje mostova. ini se da prelazak nije
bio izveden u najveem redu jer je na desnoj obali ostala cijela eta strijelaca (voltiera) iz 2. krajikog bataljona od 80 ljudi i pala u zarobljenitvo.51
U takvu kretanju kod anika, iza Vitebska, 30. oktobra francuska vojska sudarila se s ruskom u borbi koja je trajala do noi s obostrano velikim gubicima. Meu krajinicima je bilo 50 mrtvih, ranjenih i zarobljenih.
Porunici Kurajica i Michel su ubijeni, a kapetan avi ranjen.52 j
U uestalim manevriranjima 2. armijski korpus uspio se sjediniti s
prethodnicom Velike armije pod zapovjednitvom marala Victora i uputiti
prema Borisovu, gdje su se 23. novembra sukobili s prethodnicom Moldavske armije pod zapovjednitvom generala iagova. Ruska vojska je u toj
borbi potisnuta, uz jeziv poljski pokolj veine zarobljenog i razoruanog
ruskog puka, a francuska se zaustavila u Borisovu na obali rijeke Berezine,

nasuprot ruskoj pod iagovljevim zapovjednitvom.
Zima i glad bili su sve vei, a njihovih rtava u sve usporenijim pokretima sve vie.
Jedan bataljon pionira i jedan pontonjera poeli su 24. novembra praviti
dva mosta preko rijeke Berezine, koji su trebali omoguiti nastavak povlaenja Velike armije, a kako je 26. u Borisov stigao i Napolon, ubrzana je
na njegovu zapovijed gradnja mostova, tako da su u tom poslu uestvovali
i krajinici, uglavnom nosei grau.
Takav posao na temperaturi od 28 C doista nije mogao biti ugodan,
ali su se krajinici i u njemu isticali na svoj pomalo djetinji nain. U vrijeme kada se Napolon sa svojom pratnjom grijao oko velike vatre u neposrednoj blizini gradilita, pored njega su prolazili i krajinici nosei grau.
Treba li rei da su se trudili da im tovar na leima bude to je mogue
vei? Kako se jedan meu njima, Marko Vojnovi, u jednom navratu neuobiajeno mnogo bio opteretio, skrenuo je panju marala Lefebvrea, tako
da je ovaj upozorio Napolona. Car se sa zadovoljstvom glasno nasmijao:
Le coquin est bien fort! Nisu se krajinici jedini tako ponaali. Francuski
pontonjeri, koji su gradili mostove, ulijetali su u ve uveliko sleenu Berezinu s usklicima Vive l'Empereur! i nije se jednom pritom dogodilo da
oduevljenog graditelja povue bujica.
Odjeljenja krajikih strijelaca pod zapovjeu natporunika Andra i
porunika Milica, kao i ostaci kompanije strijelaca kapetana Pelea dobrovoljno su bili preli preko rijeke da bi rastjerali skupine kozaka koji su
bili napali graditelje.
Kada je posao bio zavren, jedna ruska pjeadijska jedinica obruila se
na rijeku s oblinjih umovitih uzvisina. Iskoristivi prisutnu artiljeriju, krajinike i vicarce, Napolon je sam zapovijedao protuudarom, koji je bio
tako neobuzdan da su se progonitelji zaustavili na pola sata udaljenosti od
poetnog poloaja na vladarevu zapovijed. Uskoro su obje strane bile ojaane. S jedne strane se pojavio Oudinot, a s druge general Miloradovi s
glavninom Moldavske armije. Ogoreni obraun potrajao je do 10 sati u noi,
kada je bio zavren samo zato to je tama onemoguila njegov nastavak.
Podaci o krajikim gubicima veoma se razlikuju. U Beschreibung pie da
ih je bilo 215 mrtvih i ranjenih, a u Kurze Geschichte na jednom mjestu
410, a na drugom 510, od ega u oba posljednja sluaja 10 oficira. Ranjeni
su bili major Cottenet, kapetan uji, porunici Domitrovi, Vukeli i Rokni te natporunik Brlekovi, koji je uskoro umro, a zarobljeni kapetan Todorovi, natporunik Ivani te porunici Crnojevi i uri.53
U toku sljedeeg dana, 27. novembra, francuska vojska je u miru prelazila na drugu stranu rijeke. Ruska je raspolagala mnogo slabijim snagama,
a bila je i suvie iscrpljena borbama koje su tek dovrene.
Toga dana, vraajui se poslije podne s obilaska isturenih poloaja,
Napolon se zaustavio kod krajinika i pitao majora Vakanovia o gubicima
regimente u borbama prethodnog dana. Kada je uo kolike su, obratio se
regimenti rijeima koje e kasnije mnogo puta na razliite naine biti prenoene. Izvorite svim tim razliitim navodima je u Kurze Geschichte:
Ich habe mich gestern persnlich von Euerer Bravour und Tapferkeit
berzeugt Ihr habt euch Ruhm erworben, und nebst diesen auch die Ehre
unter meine ersten Truppen gezhlt zu werden. Euch versprche ich fr diese
an Tag gelegte Bravour und Treue alles zu bewilligen, was ihr von mir billig
lordern werdet. Sobald ich den Standpunkt mit der Armee erreichen werde, den
ich bin mit Euch sehr zufrieden.54
Beschreibung sadri sasvim drugaiji prikaz cijele epizode. Kako dosad nije koriten, nuno ga je navesti u cijelosti:
... Bey seiner Rckkehr bemerkt er Napolon nap. D. R.) das Reg/i/m/en/t welches eben rechts an der Strassen ein Lager lag, und rufte dem
Comm/an/d/an/ten Wakanovich, fragte selben ob das Regiment den vergangenen
Tag viel gelitten, und wie stark der Verlust dessleben seye, und weil der Comm/an/d/an/t der franzsischen Sprache nicht machtig war, so kann man sich
vorstellen, was er dem Kaiser, sowohl wegen Mangel der Sprache als der
Verlegenheit geantwortet habe. Wie der Kaiser einige Schritte weiter ritt
schickte er den Divisions Generalen Merl, und liess sagen dass er von der
Ausfhrung und Tapferkeit der Croaten gestern sich persnlich berzeugt hat,
und dass er auf das Regiment Rcksicht zu nehmen nicht vergessen werde.
Pisac ali to Vakanovi nije bio smioniji (ein dreyster Commandant)
u razgovoru s carem to nita nije traio za ljude.55
Ojaane snage ruske vojske pod Miloradovievim zapovjednitvom obnovile su napad 28. novembra. Udari i protuudari su se smjenjivali svom
estinom u okraju koji je trajao itav dan, ponovo do kasno u no. Izginulo je i mnotvo visokih francuskih oficira, a maral Oudinot je ponovo
ranjen. Podaci o rtvama krajinika ponovo se razlikuju, tako da u Kurze
Geschichte nalazimo i 6 oficira i 297 ljudi, kao i 6 oficira i 320 ljudi, a u
Beschreibung da je regimenta spala na 250 ljudi. Poginuli su kapetani
Janjanin i Leorich, natporunik Le Roy, adj. sous Offr Mrakovi i porunik Ilija Obradovi, a natporunik Crnkovi je ranjen i zarobljen.56
Hladnoa, glad i bolesti isto su tako pogibeljni protivnici kao i ruska
vojska. Svako snabdijevanje francuske vojske je prestalo jer je jednostavno
nemogue. Konjsko meso je jedino to je ostalo za jelo, a ni njega nema
dovoljno. Sudei prema izvorima, ostaci Bani jaca tek tada su poeli fiziki
naglo poputati.
inilo se da je Velika armija u potpunom raspadu jer su vojnici u velikom broju, neovisno o narodnosti, bacali oruje, oslobaali se svakog suvinog tereta i hitali da to prije napuste Rusiju. Izmuene ljude obino
je dokrajivala hladnoa. Tek to bi netko umro, svlaili su ga oni koji su
mu bili u neposrednoj blizini, ne bi li se bar neto bolje ugrijali.
Banijci su se zatekli zajedno s drugim ostacima Oudinotova 2. armijskog korpusa na zaelju. Maral Ney i divizijski general Maison uspjeli su
ih skupiti oko 1 500 da bi mogli tititi odstupnicu jer su kozaki napadi
postajali se opasniji.
Lapidarni kroniarski zapis u Kurze Geschichte dovoljno je rjeit:
Es gibt keine Feder, welche das Ungemach der Armee der Noth und Elend
und die dabey vorgekommenen Grausamkeiten beschreiben kann.
(Nema pera koje bi moglo opisati nedae vojske, oskudicu i bijedu, kao
i strahote koje su se pri tome zbivale.)
U ovom povlaenju 3. provizorna regimenta izgubila je 351 ovjeka. Ljudi su prvi put doli do neto hrane u Vilni, a drugi put u Kovnu, gdje su
obavijeteni kuda se koja jedinica treba uputiti. Banijskim krajinicima odredite je bilo Marienburg, kuda su trebali ii preko Knigsberga.
Prvog januara 1813. u Marienburgu se okupilo 297 krajinika. Neki se
nisu mogli maknuti dalje od ovog odmorita, tako da su u njemu ubrzo
pokopani, a meu njima su bili i kapetan Mirkovi, natporunik Milakara i

porunik Budi, dok je promrzli natporunik Paspalj bio ostavljen u kenigsberkoj bolnici.
S marienburkim okupljanjem poinje novo razdoblje u dogodovtini
krajinika izvan Ilirskih pokrajina.
U pohodu na Rusiju 1812. sudjelovala je i 1. hrvatska provizorna regimenta, koju su takoer sainjavali prvi bataljoni Like i Otoake regimente. U prethodnom poglavlju spomenuli smo Bertrandovo i Pourraillyjevo zanosno izvjetavanje o vojnikoj vrsnoi njezina sastava, kao i o osobinama njezina komandanta pukovnika ljivaria.
Njezin izlazak iz Ilirskih pokrajina bio je u neposrednoj vezi sa stvaranjem Talijanskog opservacionog korpusa u prostoru izmeu Trenta i Bolzana, donekle slino kao u proljee 1811. U njegovu 1. diviziju, odnosno u
13. diviziju po armijskom redoslijedu, uvrtena su i ova dva krajika bataljona.57 Iako su za izravne pripreme 1. provizorne regimente bili zadueni
general Pourrailly, kao zapovjednik u Trstu i pukovnik Bre, podnadzornik
smotri u 1. diviziji Ilirske armije, general Bertrand je i sam u njima najivlje sudjelovao. U granicama mogunosti u Ilirskim pokrajinama regimenta je pripremljena za put do posljednjih dana decembra 1811, kada je
Bertrand izvrio i njezinu smotru.58
Svaki krajinik imao je dva para novih i jedan starih cipela, hlae i
sive dokoljenice. U regimenti je imenovano upravno vijee (conseil d'administration), otvorene su propisane knjige, svakom krajiniku je uruena
njegova knjiica (livret) itd.
Bertrand ipak nije mogao previdjeti da je 1. bataljon Like regimente
bio jako pogoen emigracijom masovnih razmjera iz njegovih pograninih
kompanija, to je i bio razlog da mu je u Trstu nedostajalo 126 ljudi, kojima je bilo vrlo teko pronai zamjenu u tako kratkom vremenu. Od njegove popune ipak se nije odustajalo, tako da je 110 ljudi stiglo u posljednji
as, etiri dana prije polaska. Bertrand se nije mogao suzdrati da ne napie
Clarkeu da su pristigli ljudi bili u dronjcima, a da su izgledali kao razbojnici. Istovremeno je ustvrdio da su bili zateeni dobrim izgledom svojih
zemljaka, a posebno njihovom uhranjenou. Stanje u 2. bataljonu 1. provizorne regimente bilo je mnogo bolje, tako da se i u obuci mnogo vie bilo
uznapredovalo.
Oigledno u strahu pred moguim tekoama u jedinici, jedan narednik
i jedan krajinik su strijeljani uoi polaska na put zbog dezertiranja, to
je na sve vrlo jako djelovalo. Bertrand je vjerovao da je potreban uinak
postignut, da su ljudi otili s olakanjem, dodao je ak sa zadovoljstvom.59 Iskustvo s masovnim dezertiranjima krajinika 3. provizorne regimente u Furlaniji jo uvijek je bilo u svjeem sjeanju.
Jedinica je krenula iz Trsta 22. januara 1812, a u Veroni je bila jo 15.
februara, kada je u njoj bilo 48 oficira i 1 610 podoficira i vojnika. Njezina
opremljenost je mnogo loije ocijenjena nego to je to bio sluaj u Trstu,
o emu svjedoi i izvjetaj caru:
Le rgiment croate de la 13e division est arriv Vrone dans le plus mau
vais tat, ayant besoin, indpendamment de l'habillement qui avait t prpar,
de beaucoup d'objets tels que souliers, sacs de peau, fusils, fourgons de vivres
et d'ambulance .. .60
Komandant 13. divizije Talijanskog opservacionog korpusa, koji e od

1. aprila 1812. postati 4. armijski korpus, bio je general Delzons, a 1. hrvatska provizorna regimenta bila je uvrtena u 1. brigadu, s generalom Huardom na elu, koji je poginuo u borbi za Moskvu 7. septembra 1812. U istoj
brigadi bile su i 8. laka pjeadijska regimenta i 84. linijska regimenta, tj.
jedinice koje su sluile u Ilirskim pokrajinama. Krajika regimenta, za razliku od druge dvije u istoj brigadi, nije imala artiljeriju.61
Odnos prema 1. i 3. provizornoj regimenti nije bio isti.
Bila je posljednja jedinica 13. divizije koja je krenula iz Verone. Bilo
je to 4. marta. Tome je vjerojatno bio razlog iekivanje dijelova opreme
koji su nedostajali ili su morali biti zamijenjeni. Kada je konano stigla
komandu svoje divizije u Glogauu, 20. aprila, na smotri se ustanovilo da su
i odjea i oruje u loem stanju, tako da je traeno da 700 puaka bude
zamijenjeno.62 Nema izvorne potvrde da su i zamijenjene. Teko da su sa tog
stanovita krajinici 1. prozivorne regimente vidjeli bilo kakvu bitnu razliku
izmeu habsburke i francuske vojske.
Jedinica se dalje kretala istono preko pruskog dravnog podruja
i Varavskog velikog vojvodstva, tako da je nakon to je 1. maja stigla u
okruje Freystadta, 15. istog mjeseca bila u Krotokinu (Krotoszin), da bi
preko Kalischa (Kalisz) i Kola na Warti oko 30. maja stigla u Plock na Visli,
sjeverozapadno od Varave.
Budui da je 4. armijski korpus na ovom putu slijedio dijelove francuske armije koji su njime ve proli, i to u godinje doba koje ne obiluje
hranom, i ljudi i stoka jako su trpjeli. Naroito je malo bilo krmiva. Mjesne vlasti su bile dune osigurati ga u skladitima, ali je njihov uspjeh u
tome bio sasvim nedovoljan. Vojnici su noivali u seljakim kuama, u kojima su maloto mogli dobiti. Obavezna estodnevna zaliha namirnica, koju
je svaki vojnik morao nositi sa sobom, poela je nestajati prije prelaska
Visle, usred Varavskog velikog vojvodstva. Tih dana, 21. i 22. maja, dezertiralo je 16 krajinika.
Jo naporniji bio je nastavak mara do 30. juna, kada je 13. divizija
prela Njemen kod Pilonya. Brojno stanje ljudstva u regimenti bilo je do
25. juna smanjeno za 177 razboljelih ljudi, koji su morali biti smjeteni u
bolnice. U to vrijeme jedna marevska kolona, koja je stigla iz Italije pod
zapovjednitvom generala Guyona, ula je u divizijski sastav i sama veoma
oslabljena jer je putem imala 311 dezertera, meu kojima i 82 krajinika, a
309 ljudi je morala ostaviti u bolnicama.63 Sporno je koji su se to krajinici
naknadno pridruili 1. provizornoj regimenti. Postoji nesiguran trag u suvremenom rukopisu Mehrere Geschichten von der Licca..., u kojem se
tvrdi da je 305 ljudi iz kordonskih kompanija, pod zapovjednitvom kapetana Mike Rukavine, naknadno upueno kao dopuna pozvanom ljudstvu.
Pitanje je u kakvu su oni odnosu sa spomenutom dopunom od 110 ljudi
itd.64 U logoru Starebrski, 4. jula, regimenta je imala 44 oficira i 1 329
podoficira i vojnika od kojih su 1 oficir i 16 vojnika bili upueni u tvrave
u Glogauu i Thornu, a 304 ih je bilo u bolnicama.65
Njezino vatreno krtenje bilo je u bici kod Ostrovnog 25. i 26. jula,
u kojoj se zatitnica ruske vojske pod zapovjednitvom Barclaya de Tollija
sukobila s dijelovima glavnine Velike armije da bi onemoguila njezin obraun sa snagama pod de Tollijevim zapovjednitvom, koje su se povlaile u
unutranjost Rusije.66
OFICIRI 1. HRVATSKE PROVIZORNE REGIMENTE

Pukovnik Marko ljivari
Potpukovnik isplaivao Guillaume Henry Vivel, predloen iz 8. lake pjeadijske
regimente
Glavni lijenik Anton Segner, obrazovan, dobro slui
O f i c i r i 1. b a t a l j o n a
Joseph Coste, komandant bataljona, marljiv, hrabar, okretan, osposobljen
manevrirati
Autant-major Josip upan, pametan, marljiv, ali mora biti nadziran, spletkar
Pomonik lijenika Benot Antoine, dobar lijenik
Pomonik lijenika Jean Lefvre, sposoban napredovati
Kapetani
Ferdinand Stratico, komandir karabinjerske ete, sposoban, okretan, marljiv,
tei da dobro radi
Leopold Pfeiffersberg, komandir 1. ete, sposoban, okretan, marljiv, pun
ambicije
Joseph Alstern, komandir 2. ete, obrazovan, mnogo obeava, vratio se iz
austrijske slube
Franois Marragon, komandir 3. ete, revan, okretan, dobro slui
Ivan Kurelac, komandir 4. ete, slab, nepravedan, slabo zapovijeda svojom
etom
Marko Kliska, komandir ete strijelaca (voltiera), dobar oficir, dobro slui
Porunici
Gavrilo Popovi, dobar oficir, dobro slui
Petar Doen, dobar oficir, obrazovan
Thomas Kresneg (Kresnig), dobar oficir, obrazovan, dobro slui
Ivan upan, dobar oficir, dobro slui
Tomo Pukari, dobar oficir, sposoban za upravne poslove ( l'conomie)
Ivan Cindri, osrednji, neobrazovan
Potporunici
Manojlo Budisavljevi, obrazovan, marljiv, dobro slui
Mihovil Frani, dobar oficir
Ivan Frankovi, dobar oficir obrazovan, dobro slui
Bude Budisavljevi, obrazovan, dobro slui
Petar Macut, dobro slui, marljiv, ali malo obrazovan
Dragutin ljivari, mlad, daje nade
O f i c i r i 2. b a t a l j o n a
Franois-Joseph Leyder, komandant bataljona, odlian oficir, dobro je ratovao
Autant-major Joseph Baes, dobro slui
Pomonik lijenika Cme Blanchard, obrazovan, marljiv, potpuno u svojim
dunostima
Pomonik lijenika Johann Reichenstein, osrednji, dobrog vladanja
Kapetani
Franjo Ivankovi (Jankovich), komandir karabinjerske ete, dobar oficir,
dobra vladanja
Pierre Bruno, komandir 1. ete, autant generala Saint-Cyra
Cvjetko Murgi, komandir 2. ete, dobar oficir, spor
Tomo Rukavina, komandir 3. ete, dobar oficir
Vinko Tomljanovi, komandir 4. ete, dobar oficir, slabo graen
Petar Matai, komandir ete strijelaca, obrazovan, slui s marljivou
Porunici
Maksim Funduk, dobar oficir
Ivan Kari, obrazovan, marljiv
Josif Rali, dobar oficir
Mihovil Orekovi, dobrog vladanja, dobro slui
Ivan Hreljanovi, osrednji

Ivan Neki, dobro slui
Potporunici
Marko Krkovi, dobar oficir
Tomo Cvetkovi, uvijek je dobro sluio
Josip Heimovi, vrlo dobar ofizir
Josif Vickovi, marljiv, okretan
Martin Heimovi, vrlo dobar oficir
Petar Hrkalovi, dobar oficir
Napomena: Boppe je objavio Etat nominatif des officiers du 1 er rgiment provisoire croate (nav. dj., 240), koji ovdje prenosimo s dvije dopune. Budui da je
u Arhivu Slovenije sauvan popis svih oficira u Vojnoj Hrvatskoj (GIIP, fasc.
51, f. 117126), koji vjerojatno potjee iz vremena Bertrandove jesenje inspekcije
Vojne Hrvatske, popisi su sravnjeni tako da se moglo zakljuiti da su u Rusiju
upueni iskljuivo oficiri koji su prethodno bili na dunostima u prvim bataljonima Like i Otoake regimente, samo to nisu upueni svi oficiri, nego samo
oni u koje se uistinu imalo povjerenja. O tome svjedoe i njihove opisne ocjene,
koje sadri popis sauvan u Arhivu Slovenije. Druga je napomena u vezi s grafijom imena i prezimena. U oba sluaja ona je francusko-njemako-hrvatska, tako
da je deifrirana na temelju istraivanja Radoslava Grujia, Stjepana Paviia
i Milana Radeke.
Iako je odnos snaga bio neravnopravan, iznenadni i siloviti ruski napad
postigao je u prvi mah pun uinak, tako da su se napadnute francuske
snage, a bila je to prije svega 13. divizija generala Delzonsa, djelomino
poele povlaiti. Najjaem udaru, udaru ruske konjice, bile su izloene
krajika i 84. regimenta. Pristiglo francusko pojaanje promijenilo je tok
bitke. Ruska zatitnica pod komandom Ostermann-Tolstoja potuena je u
dvodnevnoj bici, ali je svoj zadatak izvrila.
Divizijski gubici su bili veliki. Cijela jedna regimenta, 1 500 ljudi, izbaena je iz borbenog sastava. Poginulo je 50 oficira, a nesretnim sluajem
ubijen je i general Roussel. Ruski gubici, prema francuskom izvoru, bili su
jo vei. Vie od 2 000 ljudi je ubijeno ili ranjeno, a 600 zarobljeno.
Krajiki gubici bili su razmjerno mnogo vei od divizijskih. Nekoliko
dana kasnije, 1. augusta, ulogorena regimenta imala je 34 oficira i 904 podoficira i vojnika, tj. 10 oficira manje (22,73%) i 425 podoficira i vojnika
manje (31,38%). Prema Martinienu, ubijen je bio kapetan Stratico, a ranjeni
su bili pukovnik ljivari, komandant bataljona Coste, kapetani upan, Marragon, Ivankovi i Pfeiffersberg, porunici Orekovi i ljivari te potporunici Grubii i Krkovi. Prema rukopisu Mehrere Geschichten von der
Licca..., ubijeni su grenadirski kapetan Stratico i stramestar Rubi, a
13 oficira je ranjeno.67
Nakon bitke kod Smolenska, u kojoj 4. armijski korpus nije sudjelovao,
Napolon je izvrio njegovu smotru 22. augusta. Nije krio da naroito cijeni
13. diviziju zbog njezina dranja kod Ostrovnog. U 1. provizornoj regimenti
tom prilikom kriom Legije asti odlikovano je estoro ljudi: kapetani
Pfeif fersberg i Ivankovi, porunici ljivari i Orekovi, kao i podoficiri
Miloeri i Karaka.68
Prva provizorna regimenta je u sastavu svoje divizije sudjelovala u bici
za Moskvu 6. i 7. septembra 1812.
U Borodinskoj bici Delzons ih je svrstao u drugi red podrke jedinicama koje su branile selo. Pred jednim napadom ruske konjice 13. divizija
ubrzo se morala etverokutno braniti (en carrs):
Cette formation n'tait pas encore acheve lorsque les Croates reoivent
une charge qu'ils repoussent par leur feu. La cavalerie ennemie, renforce par de
nouveaux escadrons, vient charger le 84e qui la reoit de mme. Les forces de
cette cavalierie augmentent chaque moment; elle renouvelle successivement ses
charges sur les carrs du 8e lger et des Croates, du 84e et du 92e; mais partout
elle est reue et renvoye avec la mme vigueur.. .9
Od Ostrovnog do Borodina krajinici su nesumnjivo napredovali u
umjenosti u borbi s konjicom, to nije malo postignue jer su u takvoj
vrsti borbe i u habsburkoj vojsci bili vrlo razliite sree.
Prema Mehrere Geschichten von der Licca... ini se da su ein Theil
der Franzosen und mit diesen die Liccaner bis Dmitrov vorgerkt, a to je
grad sjeverno od Moskve.70 Krajinici su uli u Moskvu 15. septembra, a do
5. oktobra bili su ulogoreni u Sesvickoe, te 10. istog mjeseca u Troitza.
Napolon je oigledno bio zadovoljan i njihovom borbenou jer ih je
18. oktobra jo estoricu odlikovao kriem Legije asti: kapetane upana i
Mataia (?), porunike Doena i Frania te podoficire Zacktan i Yvandoski.
Krajiki gubici gomilali su se iz bitke u bitku, a 1. provizorna regimenta
sve vie se smanjivala, kao to je to bio sluaj i sa svim drugim jedinicama
Napolonove Velike armije. Uoljivo je da nema vijesti o dezertiranju krajinika u toku pohoda na Rusiju ni iz 1. ni iz 3. regimente, kao to je uoljivo da ih je mnogo vie ginulo nego umiralo od gladi ili studeni. Osim priviknutosti na oskudicu i boljeg snalaenja u nedaama nego to je to bio
sluaj u veini drugih jedinica francuske vojske razliitih narodnosti, krajinici su u ruskim uvjetima 1812. imali jo jednu prednost pred ostalima,
koju su batinili iz svog naina ivota, a to je jaka meusobna povezanost
ljudstva. U mnotvu okolnosti ona je nesumnjivo bila presudna, a ta jaka
ovisnost potvrivala se ak i zajedniki izabranom smru, kao to je to bio
sluaj s Markom Kokotoviem i Milinom Grubiem:
Die an Fssen schwer verwundete Grenadirs Marko Kokotovi und Milin
Grubich von Ottochaner R/e/g/imen/t haben, um ihrer schmerzhaften Leben ein
Ende zu machen, ihre Gewehre geladen, und in eine Augenblick einer den andern
erschossen, welche netschlossene Kaltblthigkeit die Franzosen, und selbst den
Kaiser Napoleon in Erstaunen gesetzt hatte.71
Pohod protiv Rusije meu krajinicima sasvim sigurno nije bio eljen.
Neovisno o vjeri bio im je stran rat protiv zemlje koja ni u srpskoj ni u
hrvatskoj tradiciji nikada nije bila doivljavana neprijateljskom, a koja je
u srpskoj pravoslavnoj zajednici uvijek imala veliko znaenje. Oni su u
njemu jednostavno podaniki sudjelovali, ravnoduni prema iniocima koji
su ga usmjeravali. Njihovo uee u ratu ipak nije bilo obezlieno jer u tom
sluaju ne bi bilo ni mogue. U njihovu vlastitom svjetonazoru u najveoj
moguoj mjeri je potiskivana injenica da se ratuje p r o t i v Rusije, a u
najveoj moguoj mjeri je podravan ratniki etos jer se njime najizvornije potvruje krajiko drutveno bie, jer se njime opravdava ponaanje
u ratu, jer on omoguava uspone do razine herojske patetike, kao u sluaju
grenadira Kokotovia i Grubia. U njihovoj svijesti ovaj rat bio je ubrzo
sveden na puku formu. Tome nije bio jedini razlog potiskivanje svijesti o
injenici da se ratuje protiv Rusije. Surovost uvjeta u kojima se ratovalo,
kao i surovost naina kako se ratovalo, dokraja su zaotrili pitanja o mo-
gunosti egzistencijalnog opstanka na nain koji im je bio nepoznat u njihovu habsburkom ratnom iskustvu.
Malobrojni su sami sebi dozvoljavali da bar u ogranienoj mjeri budu
svjesni svoje vlastite grinje savjesti, kao to je to bio sluaj s potporunikom Aleksandrom Trbuhoviem (dobar oficir), koji je prema sjeanju
u 1839. godini opisivao razgovor s ruskom staricom, seljankom, u njezinoj
kui u selu Mitrovici poslije francuskog povlaenja iz Moskve. Budui da
starica nije krila mrnju prema francuskoj eljmi u svojoj kui (eljma
rus., nevaljalac, hulja, lopua, lupe nap. D. R.), Trbuhovi joj se pokuao
pribliiti izjavom da je pravoslavni Hristianin:
Vrag ti, vrag tvoje oteestvo, veli baba.
Nemoj krasna majko! vidi, kako ti tvoje oteestvo miluje, a tako i ja
moje, odgovorim ja.
Pak to tu trai, to nepazi jego? odgovara baba.
Na car iziskava tako, majko stara, velim ja.
Va car takaj jako ti, kae baba.
Nu, majko! sad bude mir i mi vai prijatelji, velim ja.
To nebulo; to misli elma, da na gosudar vam mir dozvolit. Posmotri
trosko! ti bude u Siberiu do merzla morja stupal. .. .72
Trbuhovievoj tihoj rezignaciji, temeljnoj u uvjerenju da carevi odluuju o miru i ratu meu ljudima razliitih oteestava, kao i o njihovoj
sudbini, da iza svakog rata dolazi mir, iza svakog neprijateljstva prijateljstvo, da je vjera iznad promjena u meuljudskim odnosima, ruska starica
suprotstavlja naelo kazne zbog zloina, a u tome joj nikakvo boje posredovanje nije potrebno:
... ti si nae vesi i Moskvu razoril, i to ti nebulo dosta, zapaljil pala tu naego hetmana kozakago tu blizo. Ti trai nau slavnu Rusiu, nae ljubimoe
oteestvo..
Njoj je mjerilo vrijednosti oteestvo, od sela do Moskve. Car kanjava
zbog zloina koji su prema njemu poinjeni, a time mu i on sam slui. Ve
je bilo rijei o tome da je u krajikom sluaju i pod habsburkom i pod
francuskom vlau odnos izmeu vladara i domovine drugaiji, tako da
Trbuhovi svoju domovinu miluje, a ponaa se kako vladar iziskava jer
je vladar klju njegova odnosa prema domoviniJ U povlaenju iz Moskve
i Rusije pouzdano su zabiljeene smrti, ranjavanja1 i zarobljavanja oficira 1.
provizorne regimente. Tako je na isturenu poloaju kod Kaluge, jugozapadno
od Moskve, 23. oktobra ranjen major Leyder, komandant 2. bataljona. Sljedeeg dana, 24. oktobra, u bici kod Jaroslaveca, u kojoj je poginuo i general
Delzons, iz 1. provizorne regimente ubijen je komandant bataljona Kliska,
kapetan Rukavina je teko ranjen, tako da je uskoro umro, a ranjeni su kapetani Bruno, Kotas i Murgi, porunici Hreljanovi, Neki i Vivel te potporunici Leprince, Decencire, Trbuhovi, Hrkalovi i Curtil.74 Mehrere
Geschichten von der Licca... sadre neto drugaiju vijest s tim u vezi:
... am 24on bei Malijaroslavez, der General Delzons und dessen Bruder
Hauptm/ann/ Likaner Major Marko Kliska, Lieut/enant/ Marko Rukavina aus
Pazarisste, Feldw/e/b/e/1 Illich und mehrere Leute vor dem Feind geblieben.75
Velike hladnoe poele su te godine dosta neoekivano ve potkraj oktobra, to je jo vie poremetilo Napolonove namjere. Francuska vojska, koja
se iz one koja proganja pretvorila u onu koju se progoni, sve manje je u
mogunosti odluivati o svojim pokretima. U bici kod Vjazme, 3. novembra,

smrtno je ranjen kapetan Marragon, koji je uskoro umro, a istu je sudbinu
imao i lijenik Antoine. Ranjeni su kapetani Hreljanovi i Tomljenovi te
porunici upan i ljivari. Kod Krasnoje, 16. novembra, ranjen je porunik
Krkovi, 17. novembra ponovo major Leyder, a 19. istog mjeseca ubijeni su
kapetan Rali i porunik Baes, a kapetan Kurelac je ranjen.76
Prva i trea provizorna regimenta srele su se prvi put na ruskom ratitu
na prijelazu preko rijeke Berezine. Gubici Liana i Otoana bili su na njoj
isto tako veliki kao i Banijaca. Potporunik Bude Budisavljevi, potonji
general u habsburkoj vojsci, jedan je od onih koji su ostavili svjedoanstvo
0 prijelazu:
Ko je bio ve na mostu, taj je mogao Jako odmicati, ali onima natrag progurati se do mosta kroz onu svjetinu, bilo je nemoguno. Svak je gledao samo sebe
spasti. Ja sam se protiskao do obale, obalom do mosta. Zagazim u vodu, dokle
sam mogao, popnem se na jednu konjsku leinu, pruim ruke gore ne bi li se
dohvatio dasaka, ali rukama jedva stiem do njih. Mostom prolaze na stotine
ljudi. Zovem, da mi pomogne uspeti se, ali niko i ne gleda. Jedva jednom ide
sam jedan grenadir od stare garde. Doviknem i njemu. On mi prui ruku i pomogne mi uspeti se na most. Taj ovjek spasio mi je ivot na onoj studeni. Nikad
ga vie ni jesam vidio . . . Na desnoj obali Saksonci bijahu zapalili jednu kuu. Tu
sam se i ja osuio i ogrijao.77
Nema nikakvih podataka o tome koliko ih nije bilo u mogunosti ostaviti bilo kakvo svjedoanstvo. Oficiri su i dalje dijelili sudbinu podoficira i
vojnika. Na Berezini su 28. i 29. novembra ranjeni kapetani Popovi i Alstern, porunici Orekovi (ve ranjen kod Ostrovnog), Cindri, Kresneg,
upan (ranjen kod Vjazme) i Vukeli te potporunici Macut i Rivereau. Posljednja oficirska rtva iz 1. provizorne regimente u ovom ratu bio je potporunik Bodich (Babi?), koji je ranjen u povlaenju 1. januara 1813, a
umro 13. istog mjeseca.78 Uzmak kroz najjau hladnou i najveu glad
potrajao je u toku decembra 1812. Regimentino odredite bila je tvrava
Glogau. Prema Mehrere Geschichten von der Licca... jedinica je izgubila
vie od 900 ljudi. Najvie, 212, Jdo ih je iz Mekinjarske kompanije.79 Jo
jedno pojaanje upueno joj je u novembru 1812. U njemu je bilo 250 ljudi
pod zapovjednitvom porunika Filipa Stanisavljevia, koji su se 1. provizornoj regimenti pridruili u Glogauu.80
Kada je 4. armijski korpus preao Njemen 30. juna imao je 52 000 ljudi
1 10 500 konja. Krajem decembra iste godine njegov zapovjednik potkralj
Eugne bio je obavijeten da je iz Rusije izalo oko 1 000 ljudi, a meu
njima je bilo oko 500 oficira. Polovina tog sastava, prema potkraljevoj procjeni, nije bila sposobna ratovati. U polovini koja jo uvijek nije bila izbaena iz stroja bila su i 22 oficira i 31 podoficir i vojnik iz 1. hrvatske provizorne regimente.81 Podaci o broju preivjelih oigledno se ne podudaraju.
Kada bi se podudarali, jo uvijek ne bi bilo rijeeno pitanje gubitaka u
pohodu na Rusiju jer nedostaje pouzdaniji uvid u dopune koje je jedinica
dobivala.
Napolon je 5. oktobra 1812. u Moskvi naredio da se dvije krajike provizorne regimente popune sa 1 000 ljudi koji e preko Salzburga doi u Glogau. Bertrand ih je okupio u Trstu u toku novembra, ali je mislio da ih
treba uputiti na isto odredite preko Verone te Augsburga ili Nlirnberga, tj.
pravcima kretanja koji e biti to udaljeniji od granica Habsburke Monarhije jer su krajinici bili sve skloniji dezertirati. General je predlagao jo
vei oprez. Ljudstvo u popuni trebalo je prema njemu opremiti i odjeti tek
u ovim njemakim gradovima i nakon toga uputiti na odredite.82 Kada su
i gdje stizale ove i razliite druge popune te u kakvu sastavu i kolikoj jaini, jo uvijek je teko rei. Podaci o brojnom stanju mijenjali su se i otputanjem preivjelih krajinika iz ruskog zarobljenitva. Kolowratu je dola u eku u junu 1813. skupina takvih osloboenika u kojoj je bilo 177
ljudi i koja je htjela ostati u habsburkoj slubi.83 Takoer u eku uestalo
su poele prebjegavati skupine od 50 i vie vojnika iz francuske slube ve
od kraja 1812. Meu njima nisu bili samo Hrvati nego i nita manje
brojni Kranjci, Talijani, vojnici Rajnskog saveza itd. Prebjegle krajinike
upuivalo se u Vojnu krajinu u Habsburkoj Monarhiji, kamo su uostalom
i oni sami htjeli ii.84
Dezertiranje je toga proljea epidemino zahvatilo jedinice koje su
bile u saveznikoj ili nekoj drugoj podanikoj slubi u odnosu prema
Francuskom Carstvu. Nisu mu se krajinici jedini odali.
Osipanje je bilo uvjetovano mnotvom inilaca. Meu njima je bio i
velik udio neizbjenih dubokih promjena u evropskoj politici poslije sloma
Velike armije u Rusiji. Pojedinci u francuskoj vojnoj slubi nisu ih mogli
previati u svojim ponaanjima. Moe se ak ustvrditi da su ih u irokim
razmjerima predvidjeli.
Na kraju povlaenja iz Rusije, u vrijeme kada se ono uveliko pretvorilo
u bezobzirno bjeanje, razliito je bilo ponaanje Francuza u usporedbi s
ponaanjem ljudstva drugih narodnosti. Dok su se prvi nastojali izvui iz
Rusije, drugi su dezertirali, pokuavajui se domoi sela u blizini i skloniti
u nenaputene, zagrijane kue i u njima saekati dolazak ruske vojske, koja
je ostatke Velike armije slijedila na kratkoj udaljenosti, zaostajui svega
nekoliko dana.85 Ta ocjena, koja je objavljena u sjeanjima generala de Marbota i koja se odnosi i na krajinike, prema njegovoj izjavi, ipak je suvie
pojednostavljena, ali je takvo razvrstavanje bilo neizbjeno u neposrednoj
budunosti:
Mira, kome je poverena komanda, bez sumnje bi se odrao da su mu Prusi
i Austrijanci ostali verni, jer su i Rusi bili iscrpeni. Ali je 30. decembra pruski
komandant Jork na svoju ruku potpisao sporazum o neutralnosti kojim je otvorena istona Pruska. varcenberg je sa svoje strane napustio bez borbe Varavsko
veliko vojvodstvo i 30. januara 1813. sklopio primirje kojim je lezija ostavljena
bez odbrane. Poto se Mira vratio u Napulj, Even se povukao do Labe. Na dan
22. januara Fridrih Vilhelm III uao je u Breslavu, a 18. februara sklopio je u
Kaliu savez s Aleksandrom; objavio je rat Napoleonu, a 16 marta naredio optu
mobilizaciju.86
Napoleon je bio najrazoaraniji austrijskom politikom, a njezin je utjecaj na ponaanje krajinika u francuskoj slubi bio najvei. Krajinici izvan
Ilirskih pokrajina u mnogoem su mu bili izloeniji nego u rasutim i esto
usamljenim posadama u zemlji. Vijesti o francuskom odricanju od Ilirskih
pokrajina u francusko-austrijskim diplomatskim pregovorima na razliite
naine i u ogranienoj mjeri prodirale su i meu krajinike s uincima koje
nije teko predvidjeti.
Dalje rasipanje gotovo iezlih krajikih snaga poslije povlaenja iz
Rusije nastavljeno je u januaru 1813. Ostaci 3. provizorne regimente u Marienburgu dobili su nareenje 11. januara da se razdvoje. Major Cottenet,
kapetan Ko tas, natporunik Andr i porunik Domitrovi ostali su u tvravi
20 Vojna Hrvatska I
305
sa 116 podoficira i vojnika. Ostatak je proslijedio u Magdeburg preko Berlina i Brandenburga, gdje je stigao 4. februara. Smjeten je u Wolmierstadtu, oko 1 1/2 sat udaljenu od grada, gdje je ostao do 25. februara. Nakon
silnih patnji tu ih je dostiglo 50 njihovih drugova koji su u Rusiji postali
teki invalidi, da bi i nastavili svoj put kuama s majorom Vakanoviem i
kapetanom Rebraom na elu. Zdravi su 25. februara dobili sljedee nareenje da krenu prema Ingolstadtu, gradu na Dunavu sjeverno od Mnchena,
i priekaju popunu iz Vojne Hrvatske. Prolazei kroz Erfurt bili su duni
ostaviti u posadi njegove tvrave 116 ljudi s kapetanom Dragiem, natporunikom Cepeom i porunikom Vukeliem na elu. U proljee 1813. ova
erfurtska skupina banijskih krajinika ponovo se susrela s Napolonom, koji
se s uvaavanjem sjeao njihovih zasluga na Berezini. Ukljuio ju je u
Carsku gardu s dunou die eigene Feld Equipage des Kaisers zu bewachen (da uvaju osobnu carevu ratnu ekipau). Kapetana Dragia je odlikovao ordenom Legije asti, a zatraio je i da ga se pismeno obavijesti o
svima ostalima koji su zasluili da budu nagraeni zbog hrabrosti na Berezini.87 Takve pojedinosti ne bi ni trebalo navoditi kada one ne bi svjedoile
o Napolonovim postupcima koji su na krajinike nesumnjivo ostavljali vrlo
jak dojam. Tome su dovoljna potvrda sauvana sjeanja. Privrenost krajinika koji su sudjelovali u pohodu na Rusiju prema Francuskom Carstvu
bila je u to doba ve veoma oslabljena, ali je uvaavanje Napolonove linosti, kao linosti prvog meu borcima, i dalje bilo vrlo veliko. Car je toga
vjerojatno i bio svjestan, a moda je upravo u tome razlog njegove odluke
da ovu skupinu krajinika uvrsti u svoju Carsku gardu.
Skupina krajinika u kojoj su s pukovnikom Jolyjem bila sedmorica
oficira i 64 podoficira i vojnika stigla je u Ingolstadt 8. aprila, da bi bila
smjetena u graanskim kuama i gratis verpflegt, u iekivanju popune
iz Vojne Hrvatske, koja je stigla tek 14. jula 1813, a ne 24. istog mjeseca,
kao to pie u prijevodu Dika i kod neprijatelja. Bilo ih je 1 200, po 200 iz
svake regimente, pod zapovjednitvom oficira iz 1. provizorne regimente koji
su po njih bili otili: natporunika Doena i Budisavljevia, porunika Martina i Joke Heimovia, Kneevia, Budisavljevia i Hrkalovia. S tim u vezi
pukovniku Jolyju je nareeno da od ljudstva okupljena u Ingolstadtu stvori
2. bataljon 1. hrvatske provizorne regimente i da ga sjedini sa 1. batalj onom
u Glogauu, koji je takoer trebalo stvoriti popunom od jezgre Liana i Otoana iz 1. provizorne regimente. Jedna i druga 1. hrvatska provizorna regimenta, dakle u sutini nemaju nita jedna s drugom. Zajedniko im je samo
ime. Time je prestala postojati 3. hrvatska provizorna regimenta. Dodue,
ona nikada slubeno nije ukinuta, a pod njezinim imenom je ostala skupina
majora Cotteneta, koja je svoju francusku slubu zavrila 20. marta 1814.
s kapitulacijom kustrinske tvrave.88 Drugi bataljon je organiziran 15. jula,
a za njegova komandanta imenovan je kapetan uji. Prvim nareenjem
koje je dobio upuen je u Dresden, gdje se skupljala Velika armija, da bi
drugim od 22. istog mjeseca bio upuen u Magdeburg, gdje je stigao 7. augusta. Podoficiri i vojnici smjeteni su u kasarne, a oficiri u graanske stanove. Dani su mu poeli prolaziti u vrenju garnizonskih slubi. Nikada se
nije sjedinio sa 1. bataljonom u Glogauu jer je to onemoguio tok ratnih
operacija, a nadasve poraz Velike armije u bici kod Leipziga od 16. do 19.
oktobra 1813. U nju je francuska vojska ula sa 160 000 ratnika, a iz nje
izala bez 60 000, od kojih su 23 000 bile zarobljene. Saveznici su na poetku
bitke imali 320 000 vojnika, a na kraju takoer 60 000 poginulih ili ranjenih
manje:
Napoleon se s mukom povukao... Juna Nemaka je prela na protivniku
stranu. Ostaci Velike armije imali su da se probijaju kroz bavarsku vojsku kod
Haunaua da bi dospeli do Rajnskih utvrenih mesta gde ih je tifus dovrio.
Sto dvadeset hiljada Francuza ostalo je uzaludno zatvoreno u nemakim tvravama.89
Meu tim Francuzima bili su i krajinici u Magdeburgu, Glogauu i
Kustrinu. Opsaenima se s francuske strane mogla dati samo moralna
podrka. Drugaije je teko objasniti Jolyjevo unapreenje u in brigadnog
generalata ujievo u in majora i komandanta bataljona. Sljedovanja hrane
postupno su se sve vie smanjivala. Cijelo ljudstvo, s izuzetkom oficira,
dnevno je dobivalo 1 Sous, a oficiri pola plae. Studen se ponovo pretvorila u smrtnog neprijatelja jer se vrlo teko dolazilo do drva za gorenje u
zimskom razdoblju. Glad i zima usmrtili su u Magdeburgu 400 krajinika.
Umrla su tri oficira (natporunik Mrakovi, porunici Matijevi i uji).
Nakon bitke kod Leipziga krajnje nepovjerenje je zavladalo u odnosima
izmeu krajinika i Jolyja,odnosno Francuza openito. Krajinici su na razliite naine posredno stavljali do znanja svojim pretpostavljenim da se
ponovo smatraju podanicima Habsburke Monarhije. Kako su i magdeburki graani bili protivnici francuske vlasti, ona je stalno zazirala od zajednike urote krajinika i graana.
U dogovoru s kapetanima aviem i upljikcom major uji je 25. januara 1814. pisao caru Franji I i komandantu opsadnih snaga Tauenzienu.
O potonjem pismu francuske vlasti su neto naule pa je nadzor nad krajinicima postao mnogo stroi. Kada su uestala pojedinana bjeanja, obaveze
krajinika svedene su na slubu unutar tvrave, a jedan uhvaeni, Marko
Krmpoti iz Ogulinske regimente, a ne Marko Kerpai iz Slunj ske, kao to
je prevedeno u Dika i kod neprijatelja, odmah je strijeljan.
Vijest o ulasku saveznike vojske u Pariz 31. marta 1814. pruske jedinice u opsadi Magdeburga sveano su proslavile s obaveznim Te Deum.
Prigueno slavlje prenijelo se i na krajike oficire u jednoj gradskoj gostionici, meu kojima se naao i major uji, to je moglo kobno zavriti jer
su napetosti u tvravi bile sve vee.90 Zbacivanje Napolona s prijestolja 3.
aprila ubrzalo je tok zbivanja i u Magdeburgu. Major se 24. aprila ponovo
obratio Tauenzienu s molbom da se krajikom bataljonu omogui povratak
u habsburko podanitvo. Dok je pismo caru Franji I od 25. januara bilo
upueno u ime 717 ljudi, ovo je bilo napisao u ime 600 millitrs. Osmog
maja major se trei put pismom obratio zapovjedniku pruske vojske, i to
istog dana kada je krajikom bataljonu nareeno da krene u Metz. Svi krajinici su to odbili, a uji je Tauenziena molio da im se omogui da se
vrate kuama ( . . . dass wir bisnach Hause kommen, so sind wir fr diessmal zufrieden). Istovremeno ga je obavijestio koliki su krajiki zahtjevi
francuskoj vojsci zbog zaostataka u isplatama.
Verbalni dueli s francuskim vojnim vlastima zbog odbijanja krajinika
da idu u Metz su nastavljeni. Bataljon je u tajnosti pripremio habsburke
kokarde i zastavu ( . . . eine gelb und schwarze seidene Fahne auf deren
einer Seite der kaiserliche doppelte Adler, auf der andern das kroatische
Wappen mit der ungarischen Krone...), da bi se s novim (starim!) kokar-
dama i pojavio 5. maja, nakon to je potvreno da e ipak morati ii u Metz.

Dakako, izraunata su u tanine i krajika potraivanja, koja su iznosila
201 900 franaka!
Krajinici su krenuli iz Magdeburga 16. maja u silnom uzbuenju, u
pratnji mnotva graana do etvrt sata hoda izvan grada, svojim kuama. U
izvorima nema vijesti o tome kakav je bio rastanak s Francuzima. Kao da ih
nije ni bilo. Ima jedino vijesti o ujievim mukama zbog nepotpisanih rauna.
Bataljon je preko Hallea i Dresdena stigao u Prag 2. juna, gdje je Kollowrath primio i ugostio oficire krajikog bataljona. Dva dana kasnije, 4.
juna, bataljon je ponovo primljen u habsburku slubu. Feldmarallajtnant
Philipp grof Kinsky tim povodom bio je domain krajikim oficirima in
einem Hotel, a vojnici su nagraeni trodnevnom plaom. Put su nastavili 5.
juna preko Linza, Graza, gdje ih je 25. juna pregledao na smotri knez Hohenzollern i obavijestio da su ponovo primljeni u carskokraljevsku vojsku s inovima koje su imali, zatim preko Maribora, Ptuja, Varadina, Zagreba do
Karlovca, wo wir gemustert wurden, und jeder Mann mittelst Revisions-Liste zu seinen betreffenden Regiment abgeschickt worden ist (gdje je bila
izvrena smotra, a svaki ovjek poslan u odgovarajuu regimentu pomou revizijske liste.). Bilo je to 14. jula 1814. godine. Kako su ih te gladne godine
doekali u Varadinu, Zagrebu i Karlovcu? O tom izvori takoer ute.
uji je zapisao da ih je u Karlovcu vladika Miokovi pozvao na ruak,
a da je svakog vojnika astio s pol oke vina. Da bi mu se zahvalio, uji mu
je poklonio za karlovaku katedralnu pravoslavnu crkvu zastavu s kojom su
doli iz Magdeburga. A kakav je bio meusobni oprotaj preivjelih krajinika? uji je ustvrdio da se to ne moe opisati.91
Stara 1. hrvatska provizorna regimenta, koja je prema rijeima generala Delzonsa inila uda u pohodu na Rusiju, nakon to se pretvorila u 1.
bataljon 1. hrvatske provizorne regimente, kojim je zapovijedao major Cos te,
ostala je u posadnoj slubi u Glogauu do kapitulacije 26. januara 1814. Izuzetno su oskudni izvori o sudbini ove skupine krajinika u tih godinu godinu
dana.91a
Druga hrvatska provizorna regimenta stvorena je poetkom 1813. od 2.
bataljona Ogulinske i 1. bataljona Slunjske regimente. Oficire i vojnike Ogulinskog bataljona, anims de trs bons sentiments, Bertrand je prvi put
pregledao 16. februara u Trstu. Naao je da su vrlo lijepi ljudi, ali da ih takoer ima suvie slabih da bi krenuli iz Ilirskih pokrajina, tako da e se
morati vratiti u svoju regimentu. Potvrdio je svoje ranije uvjerenje da dobro
rukuju orujem, ustvrdio je da kapetani dobro zapovijedaju, ali i da oficiri
nemaju nikakva obrazovanja (nuls en instruction), tako da je bataljonu
nuna obuka.
Obje jedinice povuene su iz posadne slube u Ilirskim pokrajinama.
Ogulinci su bili u vrijeme kada su pozvani u Rijeci i na Malom Loinju, a
Slunjani na Hvaru i u Splitu, prema izjavi generala Bertranda od 20. januara,
koji je tada smatrao da e se regimenta moi skupiti u Trstu tek 20. februara.92 Treba li uope spomenuti kakvih je tekoa imala u prikupljanju
opreme?
Za njezina komandanta najprije se namjeravalo imenovati pukovnika
Holjevca, ali se od toga odustalo zato to nije znao ni francuski ni talijanski
jezik, ali i zato to se procijenilo da njegove usluge mogu biti znaajnije u
Ilirskim pokrajinama. Mjesto je povjereno Robertu de Gordonu, koji je ne-
davno bio postavljen za pukovnika u Otoakoj regimenti. Zapovjednitvo

Ogulinskog bataljona bilo je povjereno Ivanu Langu, a Slunjski bataljon je
imao komandanta Josifa Mamulu, koji je bio officier distingu, parlant franais. Kako je Gordon 16. maja premjeten u zapovjednitvo 4. armijskog
korpusa, na njegovo mjesto doao je Mamula, a na Mamulino kapetan Simeon
Vinji.
Bila je u sastavu 1. brigade 12. divizije 4. armijskog korpusa pod zapovjednitvom generala Bertranda.
Poznato je njezino sudjelovanje u tri borbe, a ne u dvije, kao to tvrdi
Boppe.
Drugog maja sudjelovala je u bici kod Ltzena, kada je ranjen potporunik Chillot.93 Trinaestog maja sukobila se u pratnji konvoja s pruskim
ustanicima kod Radeburga u okolini Dresdena i tom prilikom ranjeni su kapetan Rai, porunici Rozman i Stoisavljevi te potporunici Batisti, Cindri i Juch.94 Dvadeset i prvog maja u bici kod Wurzena u okolini Leipziga
ubijeni su porunik Mihali i potporunik Sertie, a ranjeni su pukovnik Mamula, komandanti bataljona Lang i Vinji, kapetan Gorneau, porunici Langermann i ajatovi te potporunici Chillot, Dragovi i Beken.95
Ordenom Legije asti odlikovani su i u njoj komandant bataljona Lang,
kapetani Juzbai, Gorneau i Janjanin i karabinjer Cvitkovi (?).96 Nakon
toga je upuena u Glogau, gdje je i ostala zajedno s vjerojatno nikad popunjenim 1. bataljonom 1. provizorne regimente.97
etvrta hrvatska provizorna regimenta stvorena je neposredno prije pada
Vojne Hrvatske, u augustu 1813. Ula je u sastav Talijanske rezervne armije
u logoru kod mjesta Montechiaro, a inile su je drugi bataljoni 1. i 2. banske
regimente. U borbama nije sudjelovala.
O husarskoj regimenti ve je bilo govora u prethodnom izlaganju. Posljednje dvije regimente doivjele su poniavajuu sudbinu da na temelju carskog dekreta od 25. novembra 1813. budu razoruane i pretvorene u radne
bataljone (bataillons de pionniers), kojima se oduzelo puke, a dalo lopate!
etvrtu provizornu regimentu takva je sudbina ak trebala zadesiti prije nego
to je ovaj dekret proglaen jer je bila suvie nestrpljiva u elji da se to
prije vrati u Vojnu krajinu. Napolon je ve 18. novembra naredio da jedinica bude prebaena na Korziku i da joj nakon toga budu oduzete puke. Na
otoku nije bilo jednostavno provesti ni carski dekret jer nije bilo dovoljno
raspoloivih lopata!
ini se da se u kaotinim zbivanjima poetkom 1814. slabo za njih brinulo. Konano je 5. maja odlueno da budu upueni u Genovu na raspolaganje vlastima Habsburke Monarhije.
Husarsku regimentu je razoruao u Lyonu 26. novembra general Corbineau, carski autant, u vrlo velikoj napetosti jer su krajinicima osim oruja bili oduzeti i njihovi konji. U prvi mah nije se ni znalo to e se napraviti
s ljudima, tako da su najprije bili upueni u Dijon, da bi ih nakon toga
ushtjeli prebaciti na otoke Olron i Belle-Ile pa od toga odustalo. Na kraju
su bili upueni u Nevers, gdje su 31. decembra 1813. pretvoreni u radni bataljon s komandantom eskadrona Pavlicom na elu. U maju 1814. upueni su
kuama preko Bourgesa. Tako je zavrio krajiki konjaniki san.
Sedamnaestog aprila 1814. u Fontainebleauu se zateklo 152 krajinika u
slubi glavnog taba francuske vojske. Bila je to vjerojatno neto ojaana
erfurtska skupina iz 3. provizorne regimente, koju je Napolon uvrstio u
svoju pratnju. ini se da je ta skupina ak izbjegla da i na nju bude primijenjen dekret od 25. novembra 1813. Toga dana su upueni u Chartres, a 23.
novembra stavljeni na raspolaganje princu Schwarzenbergu.98
Napolon je znao iskoristiti krajinike izvan Ilirskih pokrajina, unititi
ih kao to vjerojatno nikada nisu bili uniteni u tako kratkom vremenu, uzdii ih kao to isto tako nikad nisu bili uzdignuti, poniziti ih kao to nikada
nisu bili ponieni od Pariza do Moskve i od Korzike do Kustrina.
NAPOMENE
KRATICE
AH
AP
GK
GKKVZ
S ANU
JAZU
AJAZU
NSB
AS
GIIP
GIJA
OKZ
AN
SHAT
MR
AD
CP
CC
MD
AM
LdG
IG
PI
SGG
KA
DRV ili HKR
HHStA
S. M. I. et R.
Biani
Arhiv Hrvatske, Zagreb

Gornjokarlovaka eparhija, Plaki, Karlovac
Generalna komanda
Ujedinjena bansko-varadinsko-karlovaka GK, Zagreb
Srpska akademija nauka i umetnosti
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
Arhiv JAZU
Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
Arhiv Slovenije, Ljubljana
Glavni intendant Ilirskih provinc
Geografski institut Jugoslovenske armije
Osnovni krajiki zakon iz 1807. godnie
Archives nationales, Paris
Service historique de l'arme de terre, Paris
Mmoires et reconnaissances
Archives. Ministre des affaires trangres, Paris
Correspondance politique
Correspondance consulaire
Mmoires et documents
Archives du Marchal Marmont, Chtillon-sur-Seine
Lettres des gnraux
Intendance gnrale
Provinces illyriennes
Secrtariat gnral du gouvernement
Kriegsarchiv, Wien
Dvorsko ratno vijee ili Hofkriegsrat
Haus-Hof-und Staatsarchiv, Wien
Sa Majest Impriale et Royale
Biani, R., Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji (1750
1860), Zagreb, 1961.
Boppe Boppe, P., La Croatie militaire (18091813)..., Paris-Nancy,
1900.
Correspondance (Napolon I), Correspondance de Napolon Ier publie par
l'ordre de l'Empereur Napolon III, XIXXXVI, Paris, 1865
1868.
elap elap, L., Emigriranje graniara iz Ilirskih provincija, Arhivski almanah 4/1962/191205
Dika i kod
neprijatelja... (uji, M.), Dika i kod neprijatelja, Zagreb, 1838.
Gavrilovi Gavrilovi, M., Ispisi iz parikih arhiva. (Graa za istoriju
prvoga srpskoga ustanka), Beograd, 1904. (ir.)
HZ Historijski zbornik, Zagreb
Marmont (Marmont, A.-F.-L. Viesse de), Iz memoara marala Marmonta.
Ilirske uspomene 18061811..., Split, 1977
Pisani Pisani, P., La Dalmatie de 1797 1815. Episode des conqutes
napoloniennes, Paris, 1893.
Pivec-Stel Pivec-Stel, M., La vie conomique des provinces illyriennes
(18091813)..., Paris, 1930.
Voinovich Voinovich, M., Bojevi u Lici, u ostaloj Hrvatskoj i Dalmaciji
godine 1809, Zagreb, 1907.
GLAVA I. KRAJIKO DRUTVO
HRVATSKA VOJNA KRAJINA. MILITARIZIRANO PATRIJARHALNO

DRUTVO U APSOLUTISTIKOJ HABSBURKOJ MONARHIJI
1 The Dynasty u: A.J.P. Taylor, The Habsburg Monarchy 18091918. A. History
of the Austrian Empire and Austria-Hungary, Penguin Books, 1970, 1125.
2 L'Autriche u: P. Anderson, L'Etat absolutiste. Ses origines et ses voies, H.
L'Europe de l'Est, Paris, 1978, 133.
Krajem XVI i poetkom XVII stoljea iz habsburkih nasljednih zemalja i iz
eke potisnute su razliite reformacijske kole, one su bitno ograniene i u
ugarskim zemljama, a Hrvatska i Slavonija, uz malo kolebanje, uzorne su u
svom katolianstvu, tako da nigdje drugdje u Evropi katolika kontrareformacija nije toliko uspjena kao u zemljama pod habsburkom vlau. Habsburki
uspjeh jo je vei zato to je potkraj XVII i poetkom XVIII stoljea iz Panonije i s dijela Balkanskog poluotoka istisnut islam.
Pravoslavlje (izmatiki ili nesjedinjeni grki obred s kontrareformacijskog
stajalita) Srba i Rumunja te u mnogo manjoj mjeri i nekih drugih naroda
jedina je druga vjera koja se proirila Monarhijom s povlasticama utemeljenim
na batini Peke patrijarije u Karlovakoj mitropoliji, dakako nadasve zbog
znaaja jednog i drugog naroda u vojnokrajikom sistemu.
3 Pojam upotrebljava P. Anderson. Vidjeti nav. dj., 121.
4 E. Zllner, Histoire de l'Autriche, Paris, 1966, 283382.
5 Marmont Clarkeu, Karlovac, 1/1/1810, SHAT, C65, Janvier 1810 (kopija). (Potrebno je istai da se Hrvati u regimentama u najveoj mjeri stide seljakog
imena i uvaavaju vojniko.)
6 Pitanje razvojnog zaostajanja krajikog drutva u epohalnim rasponima jo uvijek je nedovoljno istraeno, a kako su Vojna krajma i Provincijal razvojno u
vrlo sloenim odnosima, svako olako uopavanje krajnje je neumjesno.
7 G.E. Rothenberg, The Military Border in Croatia 17401881. A Study of an Imperial Institution, Chicago (i) London, 1966, 54.
8 Die innere Krise der Militrgrenze 17551807 u: J. Arnstadt, Die k.k. Militrgrenze 15221881 mit einer Gesamtbibliographie, Wrzburg, 1969, 187-200.
Pitanje e iscrpnije biti istraeno u ovom radu u vezi s prekosavskim krajikim
prostorom.
9 J. Arnstadt, isto.
10 Isto.
11 G.E. Rothenberg, Napoleon's Great Adversaries. The Archduke Charles and the
Austrian Armyf 17921814, London, 1982, 85.
12 D. Roksandi, O Srbima u hrvatskim zemljama u Mrkaljevo doba, Knjievnost
45/1984/520534.
13 G.E. Rothenberg, The Military Border..., 9395.
14 U ovom istraivanju redovno e biti citirano izdanje Temeljite Uprave za Karlovacsku, Varasdinsku, Banovsku, Slavonsku, i Banatsku Vojnegranice. Prevedene iz Njemacskoga na Slavonski Jezik. Pritisnute u Kraljevske Magjarske
Mudroskupshtine Piitiskaonici u Budimu Godishta 1808.. Koriten je primjerak iz Povijesnog muzeja Hrvatske u Zagrebu. Navedeni stav je u 1.
KRAJINICI: MUKARCI I ENE, DJECA I STARCI, KUE I KUNE ZADRUGE.

SELA. KOMPANIJE. REGIMENTE.
J.A. Demian, Statistische Darstellung der Illyrischen Provinzen, I. Die illyrische
Militr-Provinz, Tbingen, 1810, 28.
2 F. Bach, Otoaner Regiments-Geschichte. Vom Ursprung dieser Gegend, ihrer
Bevlkerung und ihrer Schicksale, Karlstadt, 1853, 157.
3 C.B. Hietzinger, Statistik der Militrgrnze
des sterreichischen Kaiserthums,
Wien, 1823, IIb 214, 279280.
4 Isto, I, 5760; F. Vaniek, Specialgeschichte der Militr grenze, Wien, 1875, III,
1011.
5 F. Vaniek, nav. dj., IV, 376.
6 Statistische Uibersicht des Koendgreichs Slavonien A/nn/o 1805 i Statistische
Uibersicht des Koenigreichs Croatien A/nn/o 1805, HHStA, St.K. Provinzen. Kroatien und Slavonien 1-alt 1, f. 4647. Takoer: Prema jednom spisku s poetka
XIX. vijeka bilo je tada u Hrvatskoj i Slavoniji (bez Krajine) 762.172 itelja,
a od toga bjee ih 19.740 plemia. Od ovih bjee tek neznatan dio velikaa, pa
tako je svakako oko 19.00K) dua pripadalo niem plemstvu. (F. ii, Biskup
trosmajer i juznoslovenska misao, Beograd, 1922, I, 26)
7 B. Hacquet, Abbildung und Beschreibung der sdwest und stlichen Wenden,
Illyrier und Slaven..., Leipzig, 1804, 1/4, 171.
8 J.A. Demian, nav. dj., 51.
9 B. Hacquet, nav. dj., 1/3, 135.
10 Psiholoku i psihopatoloku strukturu ovih poremeaja istraio je na primjeru
Save Mrkalja (17831833) Gojko Nikoli u svojoj vrlo poticajnoj knjizi Sava
Mrkalj. Povijest o jednom stradalniku (Zagreb 1982). Vidjeti: Drago Roksandi,
G o j k o N i k o l i , Sava Mrkalj. Povijest o jednom stradalniku, Istorijski glasnik 12/1982/147151. Noviji je prilog s njima u vezi napisao Vojin Mati s lankom Kobna obdarenost (Knjievnost 45/1984/535545).
11 Obiaj je bio proireniji kod Srba, a vrijednost poklona dostizala je 100 guldena, to je za krajike zadruge bio vrlo teko podnoljiv izdatak. (J.A. Demian,
nav. dj., 43)
12 B. Hacquet, nav. dj., 1/4, 171.
13 Isto, 1/4, 164.
14 Vidjeti odgovarajua poglavlja u knjigama I/1-I/5.
16 Isto, 37.
17 Isto, 30. Marmontov popis nali smo u dva izvorna oblika. Jedan od njih je
prilog uz Mmoire sur la Croatie militaire, b. d., koji je potpisao brigadni general Plauzonne. U arhivskoj biljeci opravdano se pretpostavlja da je izvorno
i nastao kao dio Marmontove spomenice od 27. oktobra 1810. (SHAT, C65, Septembre 1810). Drugi je naslovljen Tableau statistique de la Croatie Militaire
l'poque du 1 er Octobre 1810, a potpisao ga je general Joseph Delors, adjutant
commandant chef de l'Etat-Major Gnral, s napomenom certifie conformment aux Etats Particuliers. Te izvorne popisne listove, koji su stigli iz Vojne
Hrvatske, nije bilo mogue pronai. Razlike meu popisima su neznatne i lako
uoljive. Sadre greke u raunanju, koje smo redovno otklanjali. U ovom istraivanju koristit emo prvi spomenuti primjerak.
18 ak i u modernim rjenicima, pored imenikog invalid, pojam ima i pridjevska znaenja razliita sadraja (iznemogao, onesposobljen, nevaei). Prevladava uobiajeno znaenje: ... ovjek koji je u ratu ili u vrenju svoga zvanja
tjelesno stradao i postao potpuno ih djelomino nesposoban za rad.
20 SHAT, C65, Septembre 1810.
21 Vidjeti nap. 14 u prethodnom poglavlju.
22 DRV Karlovako-varadinskoj GK, Be, 16/3/1807, AH, Spisi Like i Krbave, kut.
8, 1807-1-160.
Obzirom na potvreni potpuni invaliditet feldvebla Marka Trbuhovia, treba
njega koncem ovog (mjeseca) kod regimente brisati iz sastava, ukinuti mu prinadlenosti i zbog njegove etrdesetgodinje slube i odlikovanja pred neprija1
teljem poevi od 1. aprila ove godine isplaivati mu posebno odobrenu cijelu

plau krajikog feldvebla u iznosu od 5 fl. kao invalidninu na teret krajikih
prihoda.)
24 B. Hacquet, nav. dj., 1/3, 118.
25 Isto, 1/4, 152.
26 Isto, 1/3, 134.
27 Isto, 1/4, 170171.
28 Pojam kuna druina koristi se u slavonskom, a familija u serbskom
prijevodu Osnovnog krajikog zakona iz 1807. Primjerak potonjeg takoer se nalazi u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu.
30 Mmoire sur les Rgimens Frontires, Ljubljana, 27 (10) 1810, SHAT, C65, Septembre 1810.
B. Hacquet, nav. dj., 1/4, 170171.
52 U svojim Ordres pour la Direction Centrale od 14. septembra 1811. godine generalni guverner Ilirskih pokrajina Bertrand pie: La division des familles et des
proprits a t pousse trop loin dans beaucoup de compagnies, notamment
Costanizza; les familles de quatre cinq individus ne peuvent fournir de
Soldat; Costanizza par exemple 376 familles ne fournissent que 33 soldats;
la plupart des familles demandent tre runies la ville de Costanizza, c'est--dire n'tre plus soumises la conscription militaire ... (AN, AF IV 1297,
N 67).
33 OKZ. Tree poglavlje Od kuchne Druxine ( 5690) u pojedinostima ureuje
odnose unutar kune zadruge.
33a Isto.
34 Isto. Spomenuto poglavlje.
(Radi toga domainstvo esto vie ne moe postojati, prirodne veze poputaju
i gubi se duh zajednitva u korist kunog gospodarstva. Marljivi nee raditi za
lijenog. Nastaju stranke, podijeljena tenja za dobitkom, a iz toga zavist. Starjeina (Hauswirth), koji je na elu takve zajednice, ne moe sada upravljati
velikom gomilom zadrugara, dok mali, bijedni stanovi ne daju dovoljno prostora
za smjetaj. K tome, odatle izviru mnoga moralna zla, spreava se populacija
a mnotvo sustanara stvara bolesti.)
36 C.B. Hietzinger, nav. dj., I, 259260.
37 Biani, 2223.
53 Veina upravnih ili ekonomskih krajikih oficira napustila je prekosavske regimente poslije Schnbrunnskog mira, to je veoma otealo voenje njihovih poslova.
39 Njegov je taan naslov Etat Sommaire de la Conscription des Six Rgimens
Croates..., a nastao je u Karlovcu 11. septembra 1811. (AS, GIIP, fasc. 46, 351).
40 Vidjeti nap. 17.
41 Vidjeti, na primjer: Croatie militaire. Budget de 1812. Observations sur les
travaux des routes dans la Croatie militaire, AS, GIIP, fasc. 26, 529531.
42 Vidjeti: Direction centrale. Etat Sommaire des dpenses faire dans les six
rgimens croates pour les rparations indispensables des logemens du gouvernement, de la route Josphine, et des autres routes commerciales et de principales communications en argent et en journaux de corves, d'aprs la classification soumise l'approbation du gouvernement, Karlovac, 20 (8) 1810, AS,
GIIP, fasc. 51, 632633.
43 Delzons Marmontu, Karlovac, 1 (3) 1810, AM, Q, 1810. Mars, LdG.
44 Isto; Isti istom, Karlovac, 25 (3) 1810, isto.
43 Vidjeti nap. 41.
46 SHAT, C65, Septembre 1810.
47 Pogledati: Slavko Gavrilovi (i) Ivan Jaki, Graa o pravoslavnim crkvama Karlovake mitropolije, Spomenik SANU 123 (1981) 1201.
48 OKZ, 10.
Isto, 11.
Marmont Clarkeu, Karlovac, 12 (5) 1810, SHAT, C65, Mai 1810 (kopija).
51 A. Blanc, La Croatie occidentale. Etude de gographie humaine, Paris, 1957, 125
127.
49
50
VOJNO RASLOJAVANJE DRUTVA U HRVATSKOJ VOJNOJ KRAJINI

The nature of eighteen-century limited war u: G.E. Rothenberg, The Art of
Warf are in the Age of Napoleon, Bloomington, 1980, 1114; isti, Napoleon* s Great
Adversaries..., 2025.
2 U vrijeme Schnbrunnskog mira oko 4/5 oficira u prekosavskim krajikim regimentama bilo je domaeg porijekla.
3 G.E. Rothenberg, nav. dj., 22.
4 J. Trani (i) J.-C. Carmigniani, Napolon et l'Autriche. La campagne de 1809, Paris, 1979, 236237.
5 OKZ, 5.
6 Isto.
7 Isto, 6.
8 Isto, 106.
9 Isto, 79.
10 Ricci Marmontu, Pariz, 24 /10/ 1810, SHAT, C65, Octobre 1810. Vidjeti: D. Roksandi, Rasprave o ukidanju krajikog ureenja u Vojnoj Hrvatskoj (18091811)
u zborniku Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija rasprave, Zagreb, 1984, 327.
11 NSB, R 3934 IX.
12 AS, GIIP, fasc. 51, 305323.
13 O ovom pitanju raspravljat e se tokom boravka izaslanstva Ilirskih pokrajina
u Parizu, zatim nakon molbe oficira 3. hrvatske provizorne regimente poetkom
1812. godine itd.
14 Vidjeti poglavlje Pariko izaslanstvo Ilirskih pokrajina i krajiko pitanje.
15 Vidjeti nap. 11.
16 AS, GIIP, fasc. 51, 294295.
17 OKZ, 107.
18 Isto.
19 Isto, 126.
20 Isto, 140.
21 Iz tog vremena potjee i popis De l'Extra Personalls bez jasnijih podataka o
izvoru (AS, GIIP, fasc. 51, 272273).
22 Isto.
23 AS, GIIP, fasc. 50, 621.
1
DEAGRARIZACIJA I URBANI NUKLEUSI

Biani, 2122.
F. Moaanin, Vojna krajina do kantonskog ureenja 1787. u zborniku Vojna krajina ..., 55.
3 G.E. Rothenberg, The Military Border in Croatia ..., 56.
4 Biani, 78.
5 J.A. Demian, nav. dj., 100, 102103.
6 Isto, 101; C.B. Hietzinger, nav. dj., IIa, 408, 410, 416 i 417.
7 J.A. Demian, nav. dj., 117; C. B. Hietzinger, nav. dj., IIa, 410.
9 J.A. Demian, nav. dj., 116117; C.B. Hietzinger, nav. dj., IIa, 408.
10 Isto, IIa, 348349.
11 Isto.
1
DRUTVO TRAJNE AGRARNE KRIZE

? Clarkeu, Rijeka, 18 /IO/ 1806, SHAT, C62, Octobre 1806.
Note pour Sa Majest l'Empereur et Roi, sur l'industrie agricole, manufacturire et commerciale des Provinces Illyriennes, et sur l'administration des Douanes dans ces Provinces, 1810, AN, F le 61 (1).
3 Extrait de la lettre de l'Intendant Gnral... au Ministre de lTnterieur, Ljubljana, 29 /4/ 1813, AN, F10 278.
4 Marmont Clarkeu, 3 /11/ 1810, AM, T (koncept od 28 /10/ 1810).
5 ... hrvatski Graniari, zarobljeni u Pruskoj za vrijeme sedmogodinjeg rata,
morali su takoer tamo raditi i donijeli su sa sobom iz Pruske nove proizvode,
kao kolovrat, krumpir itd. (Biani, 284).
6 F. Vaniek, nav. dj., III, 372377.
7 G.E. Rothenberg, nav. dj., 84, 86.
Vidjeti albu krajinika Like i Otoake regimente vladaru iz 1793. godine i
prepisku s njom u vezi! (KA, HKR, 1793-23-12).
8 D. Roksandi, Iz ranije prolosti kotara Donji Lapac u zborniku Kotar Donji
Lapac u narodnooslobodilakom ratu 19411945, Karlovac 1985, 10151026.
9 Vidjeti poglavlje Prekosavski krajinici i njihovi francuski protivnici u ratu
1809. godine.
l J.A. Demian, Tableau gographique et politique des royaumes de Hongrie, d'Esclavonie, de Croatie, et de la Grande principaut de Transilvanie..., Paris, 1809,
I, 2, 97.
11 C.B. Hietzinger, nav. dj., IIa, 45.
1
GLAVA II. 1807. VOJNA KRAJINA NA PREKRETNICI

KUNO ZADRUGARSTVO NA PREKRETNICI
F. Vaniek, nav. dj., III, 8587.
G.E. Rothenberg, nav. dj., 86. U njegovoj napomeni 31 na istoj strani pogreno
je i datiranje dokumenata.
3 KA, HKR, 1793-23-12.
(Budui da su se ve od prije 15 do 20 godina mnoge kue dijelom zbog nesloge, dijelom zbog drugih vanih uzroka podijelile, koje su takoer u ljudstvu
toliko jake da bi bez tete za slubu mogle biti odijeljene i dobiti svoje kune
brojeve, ali su iznuenim mijeanjem kunog gospodarstva vrlo oteene, a ipak
na nijedan nain, istinu govorei, ne ele ivjeti zajedno, stoga molimo, ako bi
milostivo bilo dozvoljeno, da bi se te kue podijelile i svaka dobila svoj broj.)
4 DRV Karlovako-varadinskoj GK, Be, 16 /3/ 1793, isto.
(elji krajinika za podjelom porodica treba udovoljiti na taj nain da jer
se na novozadobijenom demarkacionom podruju u Pounju od ukupnog broja
stanovnitva koje e tamo boraviti uzimaju dva dijela krajinika koji su dosad
bili naseljeni u unutranjosti zemlje zavisi samo od izvrenja naredbe i od
toga da se na demarkaciono podruje uzmu prvenstveno takvi ljudi, kojih kue
imaju malo zemlje i brojno ljudstvo, koji zbog toga, a dijelom i zbog nesloge
koja je meu njima uzela maha, ionako ele biti podijeljeni.)
5 Vrhovne krajike vlasti, ohrabrene to ekstremna militarizacija nije prouzroila
dublje drutvene potrese u Vojnoj krajini, u Otoakoj regimenti, na primjer,
a vjerojatno i drugdje, proiruju vojne obaveze poluinvalida od 1801. godme.
Vidjeti: F. Bach, nav. dj., II, 144.
6 Ordres pour la Direction Centrale, Ljubljana, 14 191 1811, AN, AF IV 1297, N 67.
(Dijeljenje zadruga (familles) i posjeda jako se proirilo u mnogo kompanija,
naroito u Kostajnici, a zadruge od etiri do pet osoba ne mogu dati vojnika
U njoj (Kostajnici), na primjer, 376 zadruga daje samo 33 vojnika. Veina zadruga trai da bude sjedinjena s gradom Kostajnicom, tj. da vie ne bude podlona vojnoj konskripciji. Ne moe se olako odnositi prema tom pitanju jer je
1
injenica da je veina zadruga ustvari izuzeta iz konskripcije jer im je nemogue da joj udovoljavaju.
Moglo bi se, dakle, sjediniti s Gradom nekoliko zadruga i moralo bi se vidjeti ne
bi li se moglo spojiti vie njih da bi se stvorilo jednu brojniju i bogatiju zadrugu.
Radi toga s panjom treba ispitati sastav svake zadruge i predloiti mi u jednom iscrpnom izvjetaju to bi trebalo napraviti.)
Ottossaner Grnz Regiment N 2. Summarium uiber die Anzahl der heimlich
abgetheilten Familien, dann was hiebey der Dienststand an Enroulirten verliehrt,
und wie viel Joch Grund zur halben Ansssigkeit abgnglich sind., Otoac,
26 /l/ 1809, s potpisom pukovnika Soria, AH, GK Karlovac, kut. 21b, 1809-1-24.
Inae, zapovjednik Otoake regimente tvrdi i 1808. godine da je u njegovoj regimenti nekoliko stotina kunih zadruga tajno podijeljeno. Vidjeti: F. Bach, nav.
dj., II, 150.
OGRANIENE MOGUNOSTI RAZVOJA VOJNOKRAJIKOG SISTEMA

G.E. Rothenberg, nav. dj., 101.
Karl Freiherrn von Pidoll, Einige Worte ber die finanziellen Verhltnisse der
K.k. Militr-Grenze, Oesterreichische Militrische Zeitschrift 4/1845 299307.
3 Mmoire sur la Croatie militaire (arhivistika biljeka: Sans date. Peut tre
rapproch du mmoire de Marmont du 27 Octobre 1810), SHAT, C65, Septembre 1810.
(Vojna Hrvatska ima 280.000 stanovnika, populaciju koja je jednaka onoj u naim manjim departmanima, dri pod orujem 16.000 ljudi, uvijek u punoj spremi, 8.000 u rezervi, koji su uvijek raspoloivi, podmiruje sve potrebe svoje uprave, titi unutranje pokrajine od nemirnog susjeda kojeg bi trebalo zadravati
jedinicama izdravanim s velikim trokovima u zemlji slabe plodnosti, a ne iziskuje nego potporu od 1.700.000 fr. Ili: Pitam, koji je to departman u Carstvu,
ne jednake populacije, nego mnogo brojnije i bogatije, koji bi ponudio iste rezultate Njegovu Velianstvu?)
4 Mmoire explicatif des revenus directs et indirects des six rgiments croates,
AS, GIIP, fasc. 53, 411420.
15 Usporediti s odredbama OKZ. Vidjeti sljedee poglavlje.
0 Vidjeti nap. 4.
7 Ministre de la guerre. Rapport Sa Majest l'Empereur et Roi du 15 fvrier
1810. U prilogu: Budget gnral des Recettes et Dpenses des 6 Rgimens Croates pendant un an, AN, AF IV 1713, dr. 5, f 99.
1
TEMELJITE UPRAVE ZA KARLOVACSKU, VARASDINSKU, BANOVSKU,

SLAVONSKU, I BANATSKU VOJNEGRANICE IZ 1807. GODINE
J.A. Demian, Statistische Darstellung..., 135214; C.B. Hietzinger, nav. dj., IIa.
215 i dalje; F. Vaniek, nav. dj., III, 116279; G.E. Rothenberg, nav. dj., 95101;
J. Arnstadt, nav. dj., 203211.
Vidjeti i izvornu grau: KA, Schriftgut, Fasz. 29, N 2, 4 i posebno u N 4 pismo nadvojvode Karla nadvojvodi Ludwigu od 3. decembra 1804. s prilogom
Skizzirte Ubersicht der Gegenstnde welche die Militr-Grnz-Organisazionskommission zugehandeln hat, la/OKZ.
2 P. Krajasich, Die Militr grenze in Kroatien, Wien, 1974, 133.
(Naziv rabota, koji ima tako mnogo omrznutog za vojnika, jer on obino tako
naziva poslove koje je seljak duan davati za osobitu korist svoga vlastelina,
zauvijek se protjeruje iz Vojne krajine. Na temelju toga uveo je Osnovni krajiki zakon oznaku erarni i opinski poslovi.)
3 Iako V. Maurani navodi primjer posao peiki, vozni iz Veieva djela Urbat
hrvatsko-slavonski (Zagreb 1882), objanjava ga kao kmetski teaki rad (V. M.,
Prinosi za hrvatski pravno-povjesni rjenik, Zagreb, 1975, II, 1032.)
U dragocjenom Mauranievu djelu dosta je oskudno istraena narodna krajika
terminologija, tako da ju tek treba obraditi slinom metodologijom.
1
4
3
M. Valenti, Hrvatsko-slavonska Vojna krajina 17901881. u katalogu izlobe Vojna krajina u Hrvatskoj (Povijesni muzej Hrvatske), Zagreb 1981, 4951.
Grundgesetze fr die Carlstdter-Warasdiner, Banal, Slavonische, und Banatische
Militr-Gr nze, Wien, 1807, AH, GKKVZ, kut. 22a, 1807-1044.
(Prvo, potreba za radom bude potpuno pokrivena onim radnim danima za koje
se ne plaa naknada i onim koji mogu biti plaeni iz novca za naknadu po nie
odreenoj cijeni.
Drugo, ako ne bi dostajali neotkupljeni radovi i oni koji se dobrovoljno vre
uz odreenu nadnicu, da se krajiniku moe narediti rad uz istu tu nadnicu.)
Osnovnim krajikim zakonom propustilo se rijeiti brojna vana pitanja, a s
vremenom su se otvarala i nova. Rjeavala su se s manje ili vie uspjeha nareenjima Dvorskog ratnog vijea, koja su imala zakonsku snagu, tako da je
krajiki pravni sistem bio izrazito otvoren, pragmatian, to je istovremeno
izvorite i njegovih vrlina i mana. Vrlo brzo poelo se s njegovim izmjenama i dopunama. Poto je proglaen, na primjer, uvidjelo se da nije rijeeno pitanje pravno-ekonomskog poloaja posjeda pravoslavnog svetenstva u vojnim
komunitetima, a nedoumice su uklonjene naredbom nadvojvode Ludwiga od 8.
januara 1809. Vidjeti: Ludwig Generalnoj komandi u Zagrebu, Be, 8 III 1809,
AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809-1-24.
Rjeenja brojnih pitanja nisu bila dovoljno jasna, tako da je Dvorsko ratno vijee svima davalo potrebna objanjenja na upit pojedinih generalnih komandi.
Takav je sluaj bio i s upitom Banske generalne komande u vezi s ne jasnoama
o podjeli kunih zadruga. Jedno Ludvigovo cirkularno objanjenje upueno je
25. januara 1809. (Vidjeti: AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809-3-35), a drugo 8. februara
i.g. (Vidjeti: AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809-3-35, B472).
KRAJINICI I EVROPSKE PROMJENE U VOJSCI I RATU

G.E. Rothenberg, nav. dj., 9495; Isti, The Art of Warf are..., 20-21; Isti, Napoleon's Great Adverseries..., 7273.
2 F. Vaniek. nav. dj., III, 363-472 i IV, 1174.
3 J. Arnstadt, nav. dj., I, 211.
4 G.E. Rothenberg, Napoleon's Great Adverseries..., 7273.
5 G. Lefebvre, Napolon, Paris, 1969, 300.
6 G.E. Rothenberg, The Art of Warf are..2224,
3136.
7 Isti, The Military Border..., 95.
8 Isti, Napoleon's Great Adverseries ..., 25.
(Zadaci lake pjeadije u austrijskoj armiji, kao izvianje i arkanje, redovno
su bili povjeravani k r a j i n i c i m a , iako je bilo albi da je redovno pjeadijsko obuavanje pokvarilo njihovu prirodnu sposobnost za ove dunosti. Kao
to je feldmaral Lacy napisao u memorandumu od 5. decembra 1782. godine,
mora biti odlueno jednom zauvijek da li e se k r a j i n i k e smatrati regularnim jedinicama ili samo milicijom. Ako e ih se smatrati redovnima, moraju
biti primjereno uvjebavane i obuavane, a to e im davati vrlo malo vremena
da se posvete poljoprivredi. Lacy, naravno, nije zamiljao vojnu efikasnost
u lakom pjeadijskom smislu, ve u okviru linearne taktike. Pa ipak, obuka
i organizacija k r a j i n i k a ostala je usklaena s obukom redovne pjeadije,
a njihovi borbeni uinci su opadali. Poslije prvog rata protiv francuske revolucije
ak se general Klein, odluni zagovornik ustanove Vojne krajine, pitao zato su
poluneredovne jedinice iz Krajine za vrijeme sedmogodinjeg rata osiguravale
mnogo bolju laku pjeadiju nego sadanji regulirani i uvjebani k r a j i n i c i . )
9 G. Lefebvre, isto.
(Austrijska vojska, pod zapovjednitvom nadvojvode Karla, ostvarila je nesporan napredak. Prije svega, ustanovila je rezerve. U tom cilju, u podruju novaenja svake regimente stvorilo se dva bataljona obvezana da vjebaju tri tjedna
godinje. L a n d w e h r (domobranstvo), sastavljen od isluenih vojnika i dobrovoljaca koji su bili okupljeni po bataljonima u svakom okrugu, pod zapovjednitvom umirovljenih oficira i plemia, ustanovljen je 10. juna 1806; . . . S
druge strane, nastojalo se prilagoditi francuske metode. Regulament od 1807 prihvatio je borbu strijelcima; u stvari, pjeadija u tome nije bila obuena; . . . Budui da je austrijska konjica teila rasturati svoje snage, Karl ju je dijelom objedinio u nezavisne jedinice. Sjedinio je artiljeriju u regimente, koja je dotad
1
21
Vojna Hrvatska I
321
bila podijeljena meu pjeadijskim bataljonima; organizirao je pionirske jedinice i usavrio pozadinske slube (stvaranje sanitetske jedinice, slube za popunu konja, vojne pote; prepolavljanje regimentskih komora; rastereivan je
komora uspostavljanjem rekvizicija na mjestu). Konano, u julu 1808, armija
je u naelu bila podijeljena na korpuse i imala je jednu vrhovnu komandu.)
10 Isto.
11 G.E. Rothenberg, isto, 24.
12 Isti, The Military Border..., 100.
13 D. Nikoli je o tom napisala: lan 2. nareenja iz 1808. godine predviao je
sledee delove novopropisane odee Graniara: kapu (Csako), vojniku bluzu
(Rkel), od tamnomrke oje, prsluk (Leibel) od bele oje, akire (Beinkleide)
od plave oje, kai za akire, dva para donjeg i gornjeg rublja, radnu bluzu
(Kittel) od cviliha, jedan par rukavica bez prstiju, platnenu torbu za hieb,
vratnu maramu (Halsbindel), kapu od platna (Furagiermtze) i gornji kaput
(Mantel), koji je bio obavezan samo u ratnim prilikama. (D.N., Odevanje graniara Vojne krajine u XVIII i XIX veku, Beograd, 1978, 128).
GLAVA III. PROMJENA VLADARA 1809.

ANATOMIJA RATA 1809. GODINE
AJ.P. Taylor, nav. dj., 38.
. Lefevr, .H. Putas, M. Bomon, Istorija Francuske, Beograd, 1961, II, 169171;
J. Trani i J.-C. Carmigniani piu o evropskim uincima panjolskog ustanka:
1808. 9 juillet: Baylen. Du fond de l'Espagne arrive une nouvelle incroyable. Les
Franais de Dupont, qui s'est illustr Friedland, ont t battus par une arme
en guenilles. L'Espagnol Castanos fait faire des drapeaux Aux vainqueurs des
vainqueurs de Marengo, d'Austerlitz et de Ina. A Vienne, le parti de la guerre
rlve la tte.
Dj le 9 juin, l'empereur Franois a cr une Landwehr o sont incorpors
tous les hommes de dix-huit vingt-cinq ans qui ne serve pas dans l'arme
active et des contacts serieux ont pris avec une Prusse c Stein indique que
l'objet de la guerre doit tre la dlivrance de l'Allemagne par les Allemands
(Nav. dj., 16) U istoj knjizi navodi se i beki izvjetaj francuskog agenta: En
1805 la guerre tait dans le gouvernement, non dans l'arme ni le peuple. En
1809 elle est voule par le gouvernement, par l'arme et par le peuple. (24)
3 . Lefevr i dr., nav. dj., II, 171.
4 E. Zllner, nav. dj., 319.
5 J. Tulard, Napolon ou le mythe du sauveur, Paris, 1977, 354.
6 T. Smiiklas, Poviest hrvatska, Zagreb, 1879, II, 409.
7 J. Tulard, isto.
(Osmog februara 1809. pristalice rata su nadjaale u Beu, uvjerivi Franju
I da je financijska kriza nametala da se brzo prihvati engleska potpora koja je
bila obeana u sluaju ulaska u rat. Inicijalni plan predviao je iznenadni napad na Rajni, s namjerom da se pridobije Pruska i izazovu narodni ustanci protiv francuskih okupacionih jedinica. Nadvojvoda Karl odlui konano poeti
ofanzivu u Bavarskoj, gdje se nadao podii stanovnitvo protiv Francuske. Nadvojvoda Johann pripremao je sa svoje strane invaziju talijanskog poluotoka,
a nadvojvoda Ferdinand imao je zadatak zauzeti Varavu.)
8 G. Lefebvre, nav. dj., 301.
(Canning proturi u Trst 25.000 livri gotova novca; ali se 10. aprila ponovo uzdrao, pozivajui se na trokove rata u panjolskoj.)
10 J. Tulard, isto.
11 . Lefevr i dr., isto.
1
Isto.
J. Tulard, isto.
15 Isti, nav. dj., 355.
(Ministar Maxa Josepha Mongelas pisao je svom vladaru: Grof Stadion mogao
je shvatiti golemu greku koju je uinio prihvaajui promjenu u operativnom
planu. U sjevernoj Njemakoj on bi naao mnogo pristalica, dok u Bavarskoj
nee nai nijednog. Umjesto da je napad poeo s najslabije strane Konfederacije, poeo je s najjae.)
17 G.E. Rothenberg, Napoleon's Great Adverseries..., 147156.
18 G. Lefebvre, isto.
19 Isti, nav. dj., 309.
(Na kraju krajeva, Napolon je mogao sjediniti sve svoje snage i bez velikih
tekoa iskoritavati zauzete zemlje ili dovesti iz Francuske pojaanja i raspoloivi materijal: 20.000 pjeaka, 10.000 konjanika, 6.000 ljudi za gardu, mnogo artiljerije da bi nadoknadio osrednju vrijednost jedinica. Otok Lobau bio je paljivo utvren, a dobri mostovi umnoeni. Usred opasnosti, Car je ostao nepokolebljiv ...)
20 G.E. Rothenberg, nav. dj., 156171.
22 Isto.
23 Isto.
24 Isti, nav. dj., 308309.
25 Isto.
26 J. Tulard, nav. dj., 356.
28 Isti, nav. dj., 312-313.
29 A. Becker, Napoleon und Ungarn. Ein Beitrag zur Geschichte des Friedens von
Schnbrunn, Wien?; D. Kosary, Napolon et la Hongrie, Budapest, 1979.
13
14
PREKOSAVSKI KRAJINICI I NJIHOVI FRANCUSKI PROTIVNICI

U RATU 1809. GODINE
F. Vaniek, nav. dj., IV, 115.
E. Zllner, nav. dj., 323.
(Godina 1809, kakav god bio sud o grekama politikog i vojnog vrha, pokazuje
na najupeatljiviji nain snagu karaktera i duh rtvovanja naroda Habsburke
Monarhije. Sigurno je da sva podruja Carstva nisu podjednako sudjelovala u
obrambenoj borbi; najjai udio dala je, kao i uvijek od Marije Terezije, Vojna
krajina...)
4 Isti, nav. dj., IV, 115.
5 Marmont, 89.
6 Isto.
7 Nepotpisano i nenaslovljeno pismo, Zadar, 30 JU 1809, SHAT, C 6 4.
8 G. Novak, Pokret za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom (17971814), Rad JAZU
269/1940/68.
9 Pisani, 309.
(U samoj zemlji Austrijanci su imali gomilu odanih agenata koji su pripremali
opi ustanak. Iz jednog izvjetaja, upuenog 29. januara u Be Ministarstvu rata
slijedi da je ve u to doba dvadesetak Dalmatinaca, c a p o v i l l a s , sveenika
ili pandura, obealo da e svaki od njih skupiti sto dobrovoljaca i otada su primali mjesenu potporu od 10 do 50 forinti. Vidjet e se da su se svi trudili da
poteno zarade taj novac.)
10 Karl Mecseryju, Be, 17 JU 1809, KA, HKR Praes., 1809-3-2, F. 4.
11 Isto.
12 Pisani, 309.
1
Vojnovich, 9.
Isti, 910. Marmont tvrdi da je nasuprot njegovih 10.500 pjeaka bila mnogo
brojnija austrijska vojska: Prisutna austrijska armija bila je dvostruko brojnija od moje,124 ali su je sainjavale trupe daleko loijeg kvaliteta, osamnaest
iskljuivo hrvatskih bataljona, svaki s po tisuu i dvije stotine momaka, od toga
etiri bataljona likog puka i po dva bataljona sedam ostalih pukova. Konjica
je imala etiri eskadrona lakih dragona, po sedam stotina konja, a artiljerija dvadeset i etiri oruja. Ove su se trupe nalazile pod zapovjednitvom generala Stojevia. Protiv sebe imao sam i itavo stanovnitvo koje je po svom ustrojstvu
podlono vojnoj disciplini, naoruava se, buni i izvrava sve to mu se naredi.
(Marmont, 90). Zanimljiva je prireivaeva napomena 124: Pisani smatra da
Marmont uveliava neprijateljske snage. Navodei slubene austrijske podatke,
on kae da su se u proljeu 1809. pod zapovjednitvom generala Stojevia nalazili: 2 bataljon(a) iz Like, 1 iz Otoca, 1 iz Ogulina, 2 iz Banata (Grijee i Pisani i prireiva! Rije je o Banijcima. D.R.), 4 bataljona Landwehra, 1 eskadron lake konjice Hohenlohe i jedan hrvatskih sereana koje su Francuzi
nazivali crvenim kabanicama. Pisani, o. c., str. 308. Meutim, Erber navodi
izvjetaj kninskog poddelegata Sinobada upuen Dandolu u kojemu kae da
austrijske snage iznose 25 do 30 tisua ljudi. Usp. Erber, o. c., XXXI, str. 6.
Inae, francusld konzul u Trstu Segnier obavijestio je 20. marta 1809. Champagnyja da su cijela Lika regimenta i 3. bataljon Otoake u pokretu prema
Kninu ulogoreni u Graacu, Zrmanji i Sv. Mihajlu, s tim to je Glavni tab u
Graacu. Velika koliina razliitih vrsta hrane za vojsku i stoku uskladitena
je u Gospiu. Oekuje se dolazak dvije regimente kirasira. (SHAT, C64) Nema
traga da je Segnier ove vijesti poslao i Marmontu.
15 Vojnovich, 1011.
16 Marmont Napolonu, Zadar, 6 121 1809, SHAT, C6 4.
17 Stojevi Marmontu, Gospi, 13 181 1808, AM, I.
18 Orfengo Marmontu, Knin, 18, III 1806, AM, Al, Dalmatie 1803 et 1809.
19 U mnotvu krtih vijesti o Vojnoj krajini u razdoblju od 1805. do 1809. je i izvjetaj pukovnika Lacuea. Prema njemu je prostor uz tursku granicu pod isto
vojnom upravom, s tim to je svaka granina pokrajina regimenta, svaki stanovnik u njima vojnik, a svaki oficir magistrat, uz napomene su regimente ureene po principima linijske pjeadije. Lacue takoer podsjea da su krajinici
(vrsta milicije) u Francuskoj poznati pod imenima Hrvata i pandura. (Note sur l'arme impriale et royale. 19 fructidor an 13. Infanterie frontire (Grnz
Regimenter), AN, AF IV 1675, plaq. 1, f 65, dr, 3, le C/'olon/el Lacue. Srie delgation. An 10 et 13).
Iscrpnija su bila zapaanja barona de Montignyja, koji je u proljee 1807. pratio nadvojvodu Ludwiga tokom njegova obilaska Vojne krajine, Rijeke i Trsta.
Njemu su gotovo svi krajiki oficiri i podoficiri Ugri u austrijskoj slubi! Inae, jako ga je pogaalo uvredljivo nepovjerenje koje su spram francuskih oficira svi dijelili. (Montigny Lamarqueu, Travnik, 19 151 1807, SHAT, MR 1618.)
Na putu kroz Vojnu krajinu povremeno su napadani francuski slubeni kuriri.
(Eugne Napolonu, Bolonja, 18 /?/ 1808, AN, AF IV 1675, plaq. IV2, f 40.)
20 Marmont Napolonu, Zadar, 19 131 1809, SHAT, C 6 4.
21 Isto.
22 Arme de Dalmatie au 1er Janvier 1809. Rcapitulation..., 78, SHAT, C64.
2* Eugne Marmontu, Milano, 27 III 1809. Vidjeti: Marmont, 114.
24 Marmont, 8990.
25 Vojnovi, 15.
26 O borbama izmeu austrijske i francuske vojske u proljee 1809. u Sjevernoj
Dalmaciji i Lici sauvan je i iscrpan izvjetaj Hrabovskog, datiran u Beu s 10.
aprilom 1810. Prof. dr V. Kresti ustupio mi je kserokopirani suvremeni prijepis
originala Feldzug gegen Dalmatien im Jahre 1809. Abschrift des Originales, zbog
ega sam mu zahvalan. Budui da je na dokumentu navedeno da je original
pohranjen u Ratnom arhivu u Beu, tamo sam ga i traio, ali ga nisam uspio
dobiti jer nije bio na mjestu. To je najiscrpniji poznati austrijski izvor. Takoei
je vrijedan izvor rukopis Mehrere Geschichten von der Licca, die sich seit ihrer
Eroberung von den Trken von Zeit zu Zeit merkwrdig ereignet haben (AJAZU,
I d 95). Dragocjen su izvor i Marmontovi memoari.
13
14
M. Medakovi objavio je Pohod Francezah u Liku 1809 god. u Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj (br. 31 od 2. kolovoza 1845), a ispod potpisa
pie da je prenijeto iz Zore.
Iscrpni su prikazi u Vanieka (nav. dj., IV, 123131, 136) i Pisanija (nav. dj.,
305329), ali je najiscrpniji podmaral Milan pl. Vojnovich u djelu Bojevi u Lici,
u ostaloj Hrvatskoj i Dalmaciji u godini 1809., koje je objavljeno u Zagrebu
1907. u prijevodu s njemakog originala Kmpfe in der Lika, in Kroatien und
Dalmatien. Das Kriegsjahr 1809 in Einzeldarstellungen 6, objavljena u Beu 1906
Delort Clarkeu, Rijeka, 30 /5/ 1809. SHAT, C64. Marmont u svojim memoarima
pokuava ublaiti uinak povlaenja tvrdnjom da je protunapad Dalmatinske
armije poeo 13. maja. Vidjeti str. 94.
Marmont Napolonu, Graac, 18 15/ 1809, SHAT. C64.
Observacijoni zbor je izgubio: 200 mrtvih, 500 ranjenih i do 300 zarobljenih.
Mnogi odjeli su bili odsjeeni, te su tek slijedeih dana opet nali prikljuak
zboru. Gubitci Francuza ni jesu nigdje spomenuti, no jamano bijahu mnogo neznatnij i (Vojnovich, 31).
Marmont Napolonu, Graac, 18 15/ 1809, SHAT, C64.
Isti istom, Rijeka, 30 15/ 1809, isto.
Koliko je teko bilo stanje u Opservacionom korpusu, ivo svjedoi Hrabovszky
u spomenutom izvjetaju Feldzug gegen Dalmatien im Jahre 1809. Dezertiranje,
koje je manjim dijelom bilo prouzroeno proturjenim zapovijestima, a veim
prodorom bosanskih krajinika u Hrvatsku krajinu, vie ga je optereivalo od
ljudskih gubitaka: Dies war die Nacht (2526. maj D.R.), wo das Liccaner
Regiment bei 1500 Mann stark, auf einmal desertirte, und nur 60 Mann mit dem
bringen Rest der Offiziers zurckgeblieben. Auch fingen die Ottochaner, die
Oguliner aber noch mehr, zu desertiren an, so zwar, dass man sich auf kein
Piquet, auf keine Patrulle verlassen konnte, denn es blieben ganze Patrullen
sammt Unteroffiziers aus.
Vojnovi tyrdi da Dalmatinska armija nije bila u nita boljem stanju ve poslije bitke kod Gospia: Neprijatelj je, po vlastitim navodima bio slomljen;
njegovi su gubici bili znatniji, nego li oni opservacijonog zbora, koji su na oba
dana iznaali 33 astnika, 134 mrtva, do 600 ranjenih i 270 sunjeva. Neprijatelj
je prema izvjeu podzapovjednika Delorta dne 22. svibnja izgubio u svemu
1581 momka, tako da je efektivni stali opao na 6000 ljudi... vojnici tako ogladnjeli, da su ivili od zelja i nezrelog graha;... (48).
Marmont Eugneu, Rijeka, 30 15/ 1809, SHAT, C 6 4; Isti istom, Wolkermarkt, 22
16/ 1809, isto; Marmont, 99.
F. Vaniek, nav. dj., IV, 124, 129.
Nekoliko Vojnovievih ulomaka svjedoi o zbrci u zapovijedanju: Glavni teret
boja dne 22. (maja D.R.) nosio je satnik Hrabovszky na lijevom krilu; skrajnjim naporom i uz velike gubitke suzbijao je do kasne noi sve navale Marmonta, koji je osobno proti njemu vojevao. Ali u veer su mu malaksale sile
i on outi, da nastavku boja dne 23. vie nije dorastao, tim manje, to je u noi
prema utanabi morao oba banska priuvna bataljuna poslati natrag. (47)
Znaajna i povrh toga dokazom, da bi eventualna odluka Rebrovieva, da se
boj dne 23. svibnja nastavi, bila kobnom jest ta okolnost, da je jo istoga dana
od banovog zamjenika iz Zagreba stigla zapovijest, neka opservacijom zbor bezodvlano nastupi hod u Karlovac. Dakle bez pojma, da je krajiki zbor zapleten
u krvavu bitku i bez znanja, kako e ista svriti, zapovjedan je pri zelenom
stolu uzmak! (49)
Provedba ovog nasrta dakle je izostala, tim vie, to je dne 27. svibnja novija
zapovjed stigla iz Karlovca, koja je ne znajui za Marmontov odlazak po
urila uzmak zbora na Karlovac. (54)
U Zagrebu i Karlovcu su kao hipnotizirani glavnu panju svraali na gornju
Savu, otkako je dodue od talijanskoga podkralja mogla pogibelj prijetiti, ali
su mnogo bliu pogibelj, onu s juga, omalovaavali. (56)
O svim ovim pitanjima T. Smiiklas, na primjer, uti. Vidjeti: T.S., Poviest hrvatska, II, 409410.
U vrijeme dok su provincijalno i krajiko podruje Hrvatske bili ugroeni i od
Marmontove armije i od Eugneove, kao i od bosanskih krajinika, biskup Vr
hovac kao banski namjesnik i general Petar Kneevi kao potkapetan hrvatskog
kraljevstva bili su u estoku sukobu, koji nije mogao biti bez posljedica u ovim
dogaajima. Vidjeti: V. Deeli, Maksimilijan Vrhovac (17521827), Zagreb, 1904,

145175.
Cijelo pitanje valjalo bi podrobno istraiti, to u ovom istraivanju nije potrebno uiniti. Jedno Gyulaijevo pismo Vrhovcu, napisano u Karlovcu 25. maja
1809, takoer svjedoi koliko su zbivanja bila kontroverzna. (AH, Actorum Regiae Locumtenentiae Banalis de Anno 1809 et 1810, Tomus 7, N 509).
34 Iako je biskup Vrhovac skupio oko 17 000 ljudi u insurekcionom zboru, jo
uvijek je neistraeno koliko su sudjelovali u borbama u aprilu i maju s obzirom na to da im je bojna spremnost bila vrlo slaba, a 23. marta meu dijelom
njih bila je izbila pobuna, o kojoj Deeli u navedenom djelu pie: Mjeseca
svibnja vratio se je ban Gjulay na par dana naglo u Zagreb . . . Razlog je tomu...
to se je pobojao francezke stranke, koja je postojala u samom gradu Zagrebu... Ova stranka, ini se, da je bila, ako ne zaetnicom, a to svakako uestni
com pobune, koja se je 23. marta u Zagrebu dogodila u ustakom sboru. Ta
stranka je naime sipala neosnovane vies ti u narod. Utaki sbor bje ozlovoljen
vieu, da je dvor ustae nakanio staviti u pukovnije. Ustae skupili se na Harmici u predgrau, stali buiti i pokazivati volju, da e se vratiti svojim kuama . . . Ban je htio da nae i politike i vojnike zaetnike bune. Ipak su svi
ti koraci ostali bezuspjeni; jer se nije naao nitko, koji bi se mogao predati
sudu. (168170)
O napadu bosanskih krajinika na Cetin 26. aprila 1809. biskup Vrhovac bio je
obavijeten sljedeeg dana: Odredi umah, da banderijalci krenu proti Karlovcu,
Turopoljcima naloi, da ostanu na okupu, i posla glas banu. (V. Deeli, nav.
dj., 159160).
35 Extrait des Paroisses qui ont souffert par l'incursion turque en 1809, b.d., AM
J9.
35 Champagny Davidu, Be, 17 161 1809, AM, E, 1810, (kopija).
37 F. Vaniek, nav. dj., IV, 118123, 131135.
38 Isti, nav. dj., IV, 131132.
(Poto su se 14. i 15. svi napadi i dva poziva na predaju izjalovili i osobito poto su Slunjani ve pretrpjeli veliki gubitak u ljudstvu, uspelo se 16-og, dok su
svjee jedinice na fronti bile u estokom napadu, jedno odjeljenje stranjom
stranom brijega i jurialo na bateriju, koju je titilo nekoliko Ogulinaca. Borba
je bila ogorena, ali brojno isuvie nejednaka. Kada je Hensel, koji je ovdje
zapovijedao, bio ustrijeljen, uspjelo se zauzeti bateriju preko leeva junaka
Odavde se neprijatelj bacio na rov, koji je povezivao obje brvnare. U njemu se
zbio uasan pokolj. Gubitak je bio velik prema snazi krajinika. M o d r u k a
k o m p a n i j a izgubila je polovinu ljudstva, od S l u n j a n a samo jedan narednik izvukao je ivu glavu.)
39 Maureillan Clarkeu, Zadar, 8 /6/ 1809, SHAT, C 6 4.
40 Hrabovskzky, Feldzug gegen Dalmatien im Jahre 1809.; Pisani, 320.
41 Hrabovszky, isto.
42 Isto.
43 Pisani, 321.
44 Pisani, 321322.
(Fra Doroti, bivi franjevac, nepomirljivi neprijatelj Francuske, vie je odgovarao eljenim opim ciljevima pod zapovjednitvom generala Stojevia. Zaveden vjerskom pristrasnou, bio je on kasnije uzrokom nekoliko razmirica,
koje bi s obzirom na znatan broj pravoslavnih u Dalmaciji bile imale najtetniji
utjecaj u politikom pogledu.)
46 Kneevi Bubni, Crno kod Zadra, 17 /li/ 1809, KA, HKR, 1809-B12-6, F. 15.
48 Isto.
49 Kneevi Bubni, isto, F. 1416.
50 Isto.
(Krajinici su esto dezertirali. Vie krajikih oficira pokazalo se je nedostoj
nima sve naklonosti i milosti austrijske vlade koju su primili. Naposljetku su
sasvim bili u skladu s karakterom vrlo niskog naina miljenia. Samo su hrabri
sereani konjanici ostali mirni, alili su nad svojom sudbinom i istrajali su

odano do posljednjeg trenutka svoga potpunog otpusta.)
KRAJIKO PITANJE U MIROVNIM PREGOVORIMA
JI 12/1939/148.
J. idak, Hrvatske zemlje u razdoblju nastajanja preporodnog pokreta (1790
1827), HZ 1/19801981/59.
3 Isto.
4 Napolon Champagnyju, Schnbrunn, 24 III 1809, Correspondance, XIX, 15584,
328331.
5 S. Antoljak, nav. dj., 125.
6 Le comte Delaborde, fin Xbre 1809, AN, AF IV 1675, plaq. 6', n 39, f 530.
7 AN, AF IV 1675, plaq. 5", f 428429.
8 Champagny Napolonu, Altenburg, 12 19/ 1809, AN, AF IV 1675, plaq. 7", f 377.
Istog dana uputio mu je jo jedno pismo o istom pitanju.
9 8. sance. 30 (8) 1809, isto, f 777. Na 14. sjednici pregovaraa, odranoj 21. sep
tembra, austrijski opunomoenici pokuali su onemoguiti traeno otcjepljenje
Salzburga, Gornje Austrije, Koruke, Kranjske, Primorja i Hrvatske juno od
Save, dokazujui da bi gubitak tih zemalja, a posebno gubitak izlaska na more
privredno potpuno unitili Monarhiju. Zemlja bi i obrambeno bila potpuno onesposobljena, a ak bi se i glavni grad morao seliti na neko prikladnije mjesto
ini se da se jedino na toj sjednici tvrdilo da se francuski zahtjevi ne mogu
prihvatiti ni zbog toga to se traene zemlje ustavno ne mogu dijeliti, odnosno
to vladar nema takvo pravo. Nesporno je da je ovaj stav u vezi i s hrvatskom
pragmatinom sankcijom.
Budui da je Napolon notom od 3. augusta izjavio da ne eli destrukciju
Habsburke Monarhije, njezini pregovarai trudili su se spasiti to vie, tako
da bi po njima poraena Monarhija mogla izgubiti oko 700 000 podanika u vrijeme dok ih je pod francuskom okupacijom bilo oko osam milijuna. (AN, AF
IV 1675, plaq. 7", n 88.)
10 Hantsch, Die Geschichte Oesterreichs, Graz-Wien-Kln, 1968, II, 269.
11 S. Antoljak, nav. dj., 139.
12 Isti, nav. dj., 140.
13 Isti, nav. dj., 145.
14 U dokumentu Pro jet de paix (fin de 7 b r e 1809) Second Projet pie: ... L'Autriche conserverait toute l'Esclavonie et une partie de la Croatie. Ces contres, qui
s'loignent de l'Italie et de la Dalmatie, ne sont pas, dans ce moment (podvukao
D.R.), une acquistion bien precieuse. Il suffit du point de contact que la Croatie mridionale procure avec la Turquie par la Bosnie, pour faciliter nos communications avec l'Empire turc. (AN, AF IV 1675, plaq. 5", f 455).
Inae, u ovom projektu nema nikakva traga namjeri francuskih vlasti da stvore
Ilirske pokrajine:
... L'Istrie ne serait plus spare de la Dalmatie, et la Dalmatie serait jointe
l'Italie par un vaste territoire. On acqurait le port de Fiume, dbouch de
toutes les productions de la Hongrie. Fiume communique par un trs beau
chemin avec la Culpa, qui se jette dans la Save, et qu'en dernier lieu on a
cherch rendre navigable. (Isto, f 453454. Ovaj izvor nalazi se i u AD, CP,
Autriche 384, f 372.)
15 Napolon Champagnyju, Schnbrunn, 13 191 1809. u 22h, AN, AF IV 882, n 177,
f 120.
16 F. Zwitter, Les origines de V illyrisme politique et la cration des Provinces
illyriennes, p.o., 1933, 5859. Signatura izvora je AD, CP, Autriche 384, f 366370.
(Pomjerajui granicu s ove strane do Save imalo bi se dvije treine Hrvatske
i 30 hiljada ljudi krajikih feudalnih jedinica... Dalmacija vie ne bi bila izolirana. Stvorilo bi se prvu jezgru sjedinjenja za veliku ilirsku porodicu. Steklo
bi se odluujui utjecaj na Turke. Imalo bi se odlian poloaj protiv same Rusije.
Konano, a ovdje je to najvanija taka, dalo bi se mnotvo veza s Ugarskom,
koje bi posluile da se nad tom zemljom malo po malo stekne isti utjecaj
kakav je Katarina II znala s toliko uspjeha pripremiti u Poljskoj... Doticaji
1
zbiljska snaga, politiki utjecaj ove tri prednosti ne bi se moglo nai osim
u posjedovanju Hrvatske. Budunost izgleda navjeuje da e jednoga dana postojati Jadransko kraljevstvo. Radi se prema tome da mu se unaprijed pripremi
teritorij.)
17 F. Zwitter, nav. dj., 60.
18 Saetak Napolonova proglasa objavio je R. Lopai (Karlovac. Poviest i mjestopi grada i okolice, Zagreb, 1879, 68-69) s napomenom: Proklamacija Napolonova na njemakom jeziku u pismohrani poglavarstva karlovakoga. Pisana
je rukom Franje Gerlicia. Iste godine objavio ju je u cijelosti i T. Smiiklas
u navedenom djelu Poviest hrvatska (II, 411412), ne navodei izvor.
AUSTRIJANCI ODLAZE
F. Zwitter istraio je Pellencove stavove s tim u vezi: II (Pellenc D.R.) propose d'abord deux moyens de nuire l'Autriche sans cessions territoriales: prparer la banqueroute du papier-monnaie et empcher la supression de la Consti
tution de la Hongrie, son amalgame, favoriser chez les Hongrois le dsir de
devenir indpendants. Cette dernire ide est dans la ligne traditionelle de la
politique franaise, et Napolon a essay de s'en servire encore en 1809. La
premire tait reste jusqu'ici inconnue; Pellenc prvoit et peut-tre mme pr
pare la banqueroute autrichienne de 1811... (nav. dj., 58).
2 Article spars et secrets. Trait de paix avec l'Autriche; sign Vienne le
14 __ 8 bre 1809. Ratifi Schnbrunn le 15 et Todis le 16. Les ratifications
changes Vienne, le 20, AN, AF IV 1675, plaq 7", n 72, f 753755.
(lan 5. Nj. V. car Austrije, kralj Ugarske i eke isplatit e u gotovom novcu
ono to e ostati da se plati od dvije stotine milijuna kontribucije, kojom su
razliite francuske armije oporezovaie zauzete zemlje, bilo u bankovnim mjenicama, bilo u metalnom novcu. Da bi se olakalo isplatu ovog iznosa, Nj. V
car Francuza pristaje da ga smanji na osamdeset i pet milijuna franaka, od
kojih e samo trideset milijuna biti isplaeno prije povlaenja iz grada Bea
a ostatak izdat u isto vrijeme u mjenicama koje mogu biti prihvaene u Hamburgu, Leipzigu, Amsterdamu, Augsburgu, Frankfurtu na Majni, Baselu i Parizu, primljenim kao dobrim i punovanim od glavnog blagajnika francuske
vojske...)
3 Isto.
(lan 2. Nj. V. car Austrije, poslije smanjenja svojih posjeda, trudei se ukloniti sve to bi moglo stvarati uznemirenost i nepovjerenje izmeu dvije drave,
kao i ispoljiti svoje miroljubive namjere, obvezuje se smanjiti veliinu svojih
jedinica, tako da ukupan broj jedinica svih oruja i svih rodova ne bude vii od
sto pedeset hiljada ljudi za vrijeme trajanja pomorskog rata.
4 HHStA, St.K., Provinzen, Militrgrenze 1 alt 1, F. 2627.
5 Vidjeti nap. 2.
6 Jedan primjerak Convention militaire conclue Vienne le 26 8 bre nalazi se u
prilogu pisma generala barona Dumasa Eugneu (Schnbrunn, 26 /10/ 1809, AD,
CP, Autriche 384, n 235, f 467468), a drugi je sa signaturom HHSaA, St.K.,
Provinzen, Illyrien 3 alt 2, 3, F. 35. Ovjerovljeni prijepisi odgovarajuih lanova Vojne konvencije bili su u opticaju u Hrvatskoj. Jedan takav Lattermannov izvod lanova 1417 vidjeti u: AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809 od 9. novembra
1809.
7 KA, HKR, 1809-B11-1/1, F. 710.
8 Isto.
(Naprotiv, karlovaki i banski krajinici duni su eraru jo nerazmjerno vee
iznose, koji ponajvie potjeu od predujma u itu u vrijeme oskudice hrane
i od novanog predujma za kupovinu stoke, a koji e otprilike iznositi preko
milijun i po.)
9 Isto.
(Najpravednije, najjednostavnije i najprimjerenije bilo bi pouzdano kad bi
nova vlast i ova erarska potraivanja i dugove preuzela i to potraivanja zbog
nenaplativosti njihova velikog dijela s nekim rabatom od 25 do 50 posto u cijelosti i viak isplatila ili prihvatila kao odbitak na druga plaanja.)
10 Isto.
1
Guilleminot Marmontu, Ran, 9 JU 1810, SHAT, C65, Janvier 1810.

Instruction fr dem Feldmarschal Lieutenant Knesevich..., KA, HKR, 1809-Bll-1/1, F. 1516.
Instruction fr dem Feldmarschal Lieutenant Jellachich..., isto, F. 2122.
Abschrift eines allerhchsten Kabinetsschreibens an den FML: Vinzenz Baron
Knesevich, Totis den 21ten. 8 ber 1809., AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809-13-1/6; Colloredo Lattermannu, Pest am 26teQ Oktober 1809, isto; Colloredo Kneeviu, Peta, 26 /10/ 1809, isto; Colloredo Lattermannu, Peta, 1 /li/ 1809, isto, N ro 807 (kopija); Kneevi Lattermannu, Rijeka, 4 /li/ 1809, isto, 1809-12-51; Isti istom, Rijeka, 6 /li/ 1809, isto; Colloredo Karlovakc^varadinskoj GK, Peta, 8 /11/ 1809,
isto, B.2.941; Colloredo Lattermannu, Peta, 9 (11) 1809, isto; Colloredo Karlovacko-varadinskoj GK, Peta, 26 /li/ 1809, isto, 1809-13-1/169 1/2.
Vidjeti nap. 13.
Isto.
Vidjeti nap. 12.
Vidjeti nap. 6.
Isto.
Guilleminot Eugneu, Karlovac, 17 J12J 1809, AN, AF IV 1713, f 18.
DRV Kneeviu, Peta, 26 /10/ 1809, AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809-13-1/6 (kopija).
(K tome moraju biti dopremljene u Zagreb sve erarske blagajne, naime to je
u regimentskim proventnim i u kompanijskim blagajnama, dalje svi pravosudni
i drugi depoziti sa spisima koji se na njih odnose, biti namireni svi mogui
zahtjevi krajinika ili drugih stranaka iz zagrebake ratne blagajne...
. . . Cjelokupnu artiljerijsku municiju i opremu, sve erarske plodine, sve kone
izraevine, ratnu opremu, teleake i sablje, predmete za ratne potrebe, kao zastave, lijekove i krinje za instrumente, poljske kapele, tesarski alat, bubnjeve.
Hautboisten Bonde Sorten podrazumijeva se, sva erarska i tovarna sredstva
mora se nastojati prevesti preko Save ukoliko prijevozni trokovi mogu biti
plaeni...
. . . to se jo od uniformi nalazi u regimentskim skladitima i to je vrijedno
prijevoza, mora biti odneseno...
Erarski graevinski materijal i zalihe drva, zatim sve alatke i uope sva erarska
dobra, ukoliko ne mogu biti uklonjeni, bit e prodani za gotovinu onome tko
ponudi vie ...)
Lattermann Klobuschitzkom, Zagreb, 6 /li/ 1809, HHStA, St. K, Provinzien, Ulyrien 3 alt 2, 3, F. 104105.
Guilleminot Kneeviu, Karlovac, 19 /12/ 1809, HHStA, St.K, Provinzen, Kroatien
und Slavonien 1 alt 1, F. 72.
Kneevi Lattermannu, Rijeka, 4 /11/ 1809, AH, GKKVZ, kut. 21b, 1809-12-51.
Colloredo Karlovako-varadinskoj GK, Peta, 8 /li/ 1809, AH, GKKVZ, kut. 21b,
B.2.941.
Relation / Zufolge allerhchsten Handbiliets Seiner Mayestt des Kaisers det"
Dottis den 26ten October und des Hchsten Befehls Seiner Kaiserlichen Hoheit
Erz Herzog Johannes det0 Keszthely am l t e n November 1809. die Entwafnung deren nach dem Friedens Tractat zum Franzsischen Reich bertrettenden 6. Croatischen Grnz Regimenter, und den Marsche in ihre Heimath betreffend, Szala
Apati, 16 /II/ 1809, KA, HKR, 1809-B11-1/23, F. 1018 (dalje: Relation...).
F. Vaniek krajnje je nepouzdan u ovom sluaju: Rhrend und feierlichernst
war der Moment, als den 18.948 versammelten Grenzern am 29. November zu
Zala Egerszeg... (nav. dj., IV, 138).
Relation...
Rotten Zettel und ausdruckender Stand..., Szala Apati, 16 /II/ 1809, KA, HKR,
1809-B11-1/23, F. 20.
Relation...
(Petoga ujutro u 8 sati naredio sam da se spomenuta regimenta postroji u
kareu od 2 bataljona, o emu su priloeni crveni listi i iskaz o punom brojnom stanju s odgovarajuim objanjenjima. Stupio sam u kare, bila je tiina
koju samo najvee zaprepatenje proizvodi. Rekao sam zatim o svom tunom
nalogu i zapovijedio im da s panjom sasluaju ovdje hrvatski i njemaki napisanu priloenu njemaku naredbu i previnja najmilostivija miljenja. Po-
runik Hauser iz Varadinsko-krievake regimente koji je kod mene kao pridati autantu korpusa, proitao ih je razgovjetno i ganutljivo. itav stroj sa
mnom i svima prisutnima bio je u suzama. Htio sam jo govoriti nakon otputanja, ali je bol sputala jezik i izaao sam kod jednog kuta karea. Oni, pored
kojih sam elio proi, molili su me da se zaustavim i kratko, ali iz dubine due
govorili: Prenesi, gospodine, caru nau bol! Reci mu da ne smije propustiti
nijednu priliku da nas sebi povrati! Reci mu da mi znamo da mi ne moemo
dobiti boljeg vladara, a ni on takoer boljih podanika.
Nakon toga poelo je razoruanje u isto takvoj tiini i potitenosti. Jedan kapetan i oficir preuzimali su oruje s opremom, nabojnjae s municijom i remenje, za predaju kojih oni garantiraju. Onaj oficir, koji je namjeten kod komore,
brine se i o svim kolima, vunim i tovarnim konjima, zastavama, bubnjevima
i cjelokupnoj ratnoj opremi i ostat e pri tome dok se sve u redu ne preda
u Kanjii.)
3t Marsch Plan der Grnz Regimenter und Bataillons. November 1809, KA, HKR,
1809-B11-1/23, F. 23 (dalje: Marsch Plan ...).
32 KA, HKR, 1809-B11-1/23, F. 69.
33 Relation ...
(... istu sam zatekao u tako looj odjei da je to prelazilo sve mogunosti moga
shvaanja, gologlave, samo u loim crvenim ogrtaima s kapuljicama, bez cipela,
bose, bez hlaa, u gaama.
Stoga ovdje nije bilo ni ganua ni tiine kao kod Liana, nego je sve vikalo:
Mi smo bez uniformi i sada idemo kui, pod stranu vlast, poput odrpanaca...)
34 Marsch Plan ...
35 Isto.
36 Isto.
37 Isto.
38 Relation ...
39 Isto.
40 Isto.
(Takav je izgledao jo neprijatnije nego Otoani u dolasku. Ali, nikakve jadikovke nisu izbile jer cjelokupno ljudstvo potiva svoga privremenog zapovjed
nika majora Framaticu i njegove oficire, uvjereno je da je sve bilo poduzeto
da ih opskrbi s potrebnom odjeom ...)
44 Marsch Plan ...
42 Relation ...
43 Marsch Plan...
FRANCUZI DOLAZE
Marmont, 137138.
SHAT, MR, 1595, N 18.
3 Napolon princu Borghese, Schnbrunn, 7 /10/ 1809, AN, AF IV 882, N 30, f 30
4 Pivec-Stel, 14.
(On (Car nap. D.R.) podrazumijevao je da e biti dobro sreena, porezi ravnomjerno razrezani, podjednaki u svim dijelovima zemlje, s jednakim tarifama,
jednakim propisima itd... I zbit e se zbilja, bez napora, da e Ilirija uskoro
predstavljati stari francuski departman u svojoj upravi i ak u svom zakonodavstvu ...)
5 Ministre du Trsor public. Rapport S.M.I. et R., 6 /11/ 1809, AN, AF IV 1713,
f 14.
* Correspondance, XIX, 15945, 676-677.
7 Isto, XX, 16031, 57.
( ... Ilirske pokrajine donose na Savu granice moga velikog carstva. Dotiui
se carigradskog carstva, nai u se u prirodnom poloaju da nadzirem najvie
interese moje trgovine u Sredozemlju, Jadranu i na Levantu. titit u Portu,
ako se ona istrgne kobnom utjecaju Engleske. Znat u ju kazniti ako dopusti
da njome vladaju podmukli i vjerolomni savjeti...)
8 Isto, XX, 16065, 83.
1
Napolon Mollienu, Mnchen, 21 /10/ 1809, AN, AF IV 882, N 129, f 136.

Dauchy Marmontu, Ljubljana, 31 III 1810, AM, P, 1810. Mai, IG.
11 Dauchy Delzonsu, 6 IUI 1809, AM, I.
Isti istom, Ljubljana, 9 /12/ 1809, AM, I (kopija).
13 Isto.
14 Marmont Champagnyju, Ljubljana, 11 /12/ 1810, AD, DM, Autoriche 55, f 27.
15 Marmont, 86
16 Vidjeti nap. 2.
17 Marmont, 139.
18 Isto, 144.
19 Isto.
20 Isto.
21 Marmont, 145.
22 Isto.
23 Marmont, Compte rendu..., 1810, AN, Fle61.
74 Clausel Marmontu, Rijeka, 24 Illi 1809, SHAT, C 6 4, Novembre 1809.
25 AM, I
26 AM, P, 1810. Mai, IG.
27 Guilleminot Eugneu, Karlovac, 7 1121 1809, AN, AF IV 1713, f 18.
28 Clausel Marmontu, Rijeka, 23 1111 1809, AM, H, 1809, Dalmatie. Relations extrieures.
29 Tromelin Guilleminotu, Karlovac, 2 1121 1809, SHAT, C 6 4, Decembre 1809.
30 Eugne Napolonu, Milano, 25 1111 1809, SHAT, C 3 4, Novembre 1809.
31 Dauchy Mollienu, Ljubljana, 12 /12/ 1809, SHAT, C 6 4, Decembre 1809.
32 Clarke Napolonu, 23 /12/ 1809, AN, AF IV 1713, f 17 (s Napolonovom biljekom
od 24 1121 1809); Eugne Napolonu, Malmaison, 27 1121 1809, isto, f 19.
33 Guilleminot Berthieri^ Karlovac, 2 1121 1809, SHAT, C 6 4, Decembre 1809.
34 Littardi Dauchyju, Karlovac, 4 1121 1809, AS, GIIP, fasc. 53, 461464.
35 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 25 /11/ 1809, SHAT, C 6 4, Novembre 1809.
36 Isto.
,7 Clarke Napolonu, 23 1121 1809, AN, AF IV 1713, f 17.
38 U predmetu KA, HKR, 6810-B1-50/100 nalazi se vie popisa krajikih oficira koji
omoguavaju uvid i u promjene njihovih stavova u vezi sa slubom u francuskoj vojsci.
39 Andro Kari, potporunik u regimenti Menzel Colloredo, roen u Peraovich,
dobio je paso za Ilirske pokrajine 16. maja 1811, a Josip Greguri, potporunik
u 2. vlako41irskoj regimenti, roen u Glini, paso je dobio 27. augusta 1811.
godine. (AD, CP, Autriche 388, f 406).
40 Vidjeti nap. 38.
41 Izvjetaj iz Bea od 2. februara 1811. (AD, CP, Autriche 389, f 46)
42 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 25 IUI 1809, SHAT, C 6 4, Novembre 1809.
43 Isto.
44 Vidjeti nap. 2.
45 Marmont Clarkeu, Karlovac, 1 III 1810, SHAT, C 6 5, Janvier 1810 (kopija); Isti
istom, Karlovac, 7 111 1810, isto (kopija); Minestre de la guerre. Rapport Sa
Majest l'Empereur et Roi du 16. Janvier an 1810, isto.
46 Guilleminot Clarkeu, Ran, 2 (1) 1810, isto.
9
10
GLAVA IV. KONTROVERZE O KRAJIKOM UREENJU

VOJNA KRAJINA U HABSBURKO MONARHIJI I U FRANCUSKOM CARSTVU
1
2
3
4
5
6
H. Hantsch, nav. dj., II, 258.

G.E. Rothenberg, Napoleon*s Great Adverseries..., 24.
Isto.
A.Z. Manfred, Napoleon Bonaparta, SuboticaBeograd, 1975, II, 291292.
Le Conseil d'Etat. Son histoire travers des documents d'poque. 17991814,
Paris, 1974, 102103.
? Clarkeu, Rijeka, 18 /10/ 1806, SHAT, C62, Arme de Dalmatie, Octobre 1806.
DOBA SPOMENICA I IZVJETAJA

F. Zwitter, nav. dj.,; D. Roksandi, Rasprave o ukidanju....
SHAT, MR 1595, N 18.
3 Isto.
4 Papier du baron Bignon (17711841), AN, 136 AP 3, 4, 5, 6, 7 i 8.
5 AN, 136 AP 3, dr. Croatie.
6 Isto.
(Poinjem s opaskom da se Hrvatsku ne moe dijeliti na Vojnu i Civilnu, jer je
cijela zemlja, naroito desna obala Save, na kojoj se nalazi Karlovaki generalat, sastavljena iz tri regimente Likan, Ogulin et Ottoschau, podvrgnuta upravi
koja je vie vojna nego civilna.)
7 Isto.
(Treba se nadati da e se ovo promijeniti novom organizacijom Vojne krajine
i da e zakupci zemljita (fermiers) dati dobrih primjjera seljacima.)
8 Vidjeti: Garanjin, Ivan Luka u EJ 3, Zagreb 1958, 427.
9 Pisani, 333335. Pregledao sam odgovarajue dijelove obiteljskog arhivskog fonda
Fanfogna-Garagnin u Historijskom arhivu u Splitu, ali nisam uspio pronai
ovaj spis, a nema ga ni u Archives Marmont.
10 Marmont se rugao shvaanjima upravne podjele Ilirskih pokrajina kakva je zastupao i Garagnin. Vidjeti: Marmont, 147.
1J Marmont, 148.
12 Boppe, 1415.
13 Mmoire sur la Croatie Militaire, SHAT, MR 1595, N 81.
14 Marmont, 148.
15 Mmoire sur la Croatie militaire, envoy par le Marchal Duc de Raguse, SHAT,
MR 1595, N 82 (analyse N 81).
16 Napolon Clarkeu, Trianon, 25 /12/ 1809, Correspondence, XX, 16086, 100101.
(Sutra ete primiti dekret o organizaciji Ilirskih pokrajina, s jednim drugim
dekretom o istim pokrajinama. Poaljite dekret o organizaciji po jednom pametnom oficiru vojvodi od Dubrovnika, koji e ostati u zemlji koliko je potrebno da obie Hrvatsku i izvijesti o razvoju uprave i raspoloenju naroda.)
17 Isti istom, Pariz, 28 III 1810, isto, XX, 16176, 171.
18 Ministre de la guerre. Rapport Sa Majest l'Empereur et Roi Du 15 Fvrier
an 1810, AN, AF IV 1713, dr. 5, f 99.
19 Boppe, 198.
20 Marmont Clarkeu, 18 III 1810, AM, L10, Envoi du 18 Janvier 1810.
21 AM, E, 1810, PI. Lettres du chef d'Etat-major gnral, 20 131 1810.
22
Rapport sur la marche du gouvernement et l'esprit des peuples en Croatie
(par) le colonel aide de camp de S. E. le M(ini)stre de la guerre Leclerc, Pariz,
27 121 1810, SHAT, MR 1598, N 90.
1
23
Marmont Clarkeu, Ljubljana, 20 III 1810, SHAT, 22/M.F., 2e S., Marmont.
332
Gehorsamster Vortrag..., Petczinger, Karlovac, 19 III 1810, AM, X, 1810. Janvier.

25 Delzons Marmontu, Karlovac, 22 III 1810, AM, S, 1810. Janvier, LdG.
26 Compte rendu adress aux ministres de la guerre et des finances, 27 /3/ 1810,
AM, Al, PI, Projets divers ..., n 29.
27 Delzons Marmontu, Rakovica 26 141 1810, AM, Q, 1810. Avril, LdG.
28 Isti istom, Slunj, 19 141 1810, isto.
29 Treilhard Gaudinu, Pariz, 26 141 1810, AM, E, 1810, PI, Lettres du ministre des
finances (kopija).
30 ? Trivionu, Pariz, 22 151 1810, SHAT, C6 5, Mai 1810.
31 Boppe, 182189; . Samardi, Vojnika Hrvatska. (Croatie militaire), Godinjak
Pravnog fakulteta u Sarajevu 8/1960/315338. Sudei prema jednom nedatiranom
pismu generala Plauzonnea, naelnika Glavnog taba Ilirske armije, upuenog
maralu Marmontu oigledno prije ove odluke, Plauzonne je imao znatnog udjela
u sreivanju uprave u Vojnoj Hrvatskoj. Njegovo je miljenje bilo da je potrebno stvoriti Stalnu nadzornu komisiju (Commission d'inspection permanante),
koju bi sainjavali zapovijedajui general u Hrvatskoj, auditor u Dravnom vijeu i ratni komesar, s mogunou proirenja. Zadatak ovog tijela bio bi da
tano prati stanje regimentskih rauna, da uvede registre, propie nain poslovanja, uz napomenu da bi u regimentama bilo nuno praviti raunovodstvene
izvjetaje svakog mjeseca, odnosno svakih pola mjeseca. Plauzonne je posebno
upozoravao na potrebu velike pozornosti u upravljanju krajikim regimentama
zato to su nepoznate iskustvu francuske armije (Plauzonne Marmontu, ?, AM,
E, 1810, PI, Lettres du chef d'Etat-major gnral).
2 Delzons Marmontu, vara, 23 161 1810, AM, P, 1810. Juin, LdG.
24
PARIKO IZASLANSTVO ILIRSKIH POKRAJINA I KRAJIKO PITANJE

Gotovo svi pisci koriste Boppea (3758, 194216), koji je u objavljenoj grai
pouzdan.
2 Clarke Napolonu, 24 III 1810, AN, AF IV 1713, dr. 5, f 120.
3 Isti istom, Pariz, 28 III 1810, isto, f 123.
4 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 18, 151 1810, isto, f 122.
5 Bachelu Marmontu, Otoac, 18 141 1810, AM, Q, 1810. Avril, LdG.
6 Vidjeti nap. 4; Boppe, 3738, 194196.
7 AS, GIIP, fasc. 51, 305323.
8 Clarke Napolonu, 29 151 1810, AN, AF IV 1713, dr. f 121.
9 Calafati Marmontu, Pariz, 19 161 1810, AM, K9.
10 Isto.
11 Slivarich, le colonel de 1er Rg/i/m/ent/ /des/ chass/eurs/ Illyriens croates ?, Pariz, 11 III 1810, SHAT, C65, Juillet 1810. Pukovnikova adresa je bila: Rue Vantadour l'Htel de Commerce.
12 Boppe, 175; . Samardi, nav. dj., 320.
13 Vidjeti nap. 11.
14 Dauchy Clarkeu, Ljubljana, 26 III 1810, AN, AF IV 1713, dr. 5, f 81.
15 Correspondance, XX, 16723, 628.
16 Boppe, 38.
(Izaslanstvo je dosta dugo u Parizu i ono eka sa smijernom panjom trenutak
kada e imati ast da bue primljeno kod Vaeg velianstva.)
17 Napolon Clarkeu, Saint-Cloud, 31 III 1810, Correspondance, XX, 16738, 645646;
U vezi s protokolarnim obavezama izaslanstva sauvano je i Clarkeovo pismo
vojvoi de Conegliano, prvom generalnom inspektoru andarmerije (SHAT, C65,
Aot 1810).
(... izaslanici Ilirskih pokrajina izgubili su vaom grekom mjesec dana u Parizu. Da ste mi u trenutku njihova dolaska bili poslali biljeke koje sam danas
primio, znao bih za njihov boravak u Parizu i dao bih uputstva.)
18 Clarke Androssyju, Pariz, 2 /8/ 1810, SHAT, C65, Aot 1810 (koncept).
1
Ministre de la guerre. Feuilles du travail, 15 18/ 1810, AN, AF IV 972.

Marmont, 206.
21 Ricci Marmontu, Pariz, 22 /8/ 1810, SHAT, C65, Aot 1810.
22 Marmont, 210211, 213216.
23 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 2 191 1810 u: Marmont, 211213. Sporno je da li je
ovo pismo napisano 2. septembra ili 2. novembra 1810. U spomenutu Riccijevu
pismu od 22. augusta izvorno stoji: Monseigneur! Depuis, que nous emes l'honneur de rapporter Votre Excellence le dtail de notre audience chez Sa Majest, l'objet de notre sjour ici prend tous les jours une face plus interessante.
Izvjetaj u kojem se opisuje audience nije poznat, ali je nemogue pretpostaviti da je u njezinu toku bilo mogue iscrpnije raspravljati krajiko pitanje.
Da je u meuvremenu bila kakva druga rasprava s carem s tim u vezi, Ricci
bi je na neki nain morao spomenuti, a on to ne ini. Marmontovo pismo oigledno je nastalo u vrijeme kada je ve bilo izvjesni je da krajiko ureenje
nee biti ukinuto. Ono je u najveem moguem skladu, imajui na umu pitanja
0 kojima je u njemu rije, s Riccijevim pismom od 24. oktobra, na koje je Marmont mogao trenutano reagirati upravo 2. novembra.
Nije bilo mogue provjeriti kako je mjesec izvorno napisan u Marmontovu pismu. Ako je to bilo 9bre, kao to vjerojatno jest, onda je pogreno itanje
razlog greki jer je to oznaka za novembar, a ne za septembar.
Druge Marmontove reakcije na oktobarsko pismo nema, to je takoer dokaz
da je ova pretpostavka opravdana. Dokaz je i nemogunost da bi krajiki oficiri
dva puta caru ponavljali iste stavove, i to nakon Marmontova otpora o kojem
bi mnotvo naina mogli biti obavijeteni da ga je bilo poetkom septembra.
24 Marmont Napolonu, Ogulin, 9 191 1810, Marmont, 217.
25 De Mriage ?, Rijeka, 24 191 1810, SHAT, C 6 5, Septembre 1810.
26 Bachelu Marmontu, 15 /10/ 1810, AM, LIO, 1810, PI, Croatie militaire.
27 SHAT, MR 1950, E 14/31; NSB, R 3934 (prijepis); Boppe, 40. Boppe samo navodi
da je njegov izvjetaj upuen ministru rata.
28 Napolon Moutonu, 18 /10/ 1810, Correspondence, XXI, 17061, 267268.
29 Mamula Marmontu, Pariz, 24 /10/ 1810, AM, C 6 2. Prof. Ita Bai iz Splita prevela
je ovo pismo s talijanskog jezika, zbog ega sam joj vrlo zahvalan.
30 Boppe, 210214.
3t Ricci Marmontu, Pariz, /10/ 1810, SHAT, C 6 5, Octobre 1810.
32 Maral Marmont ministru rata, Ljubljana, 26. listopada 1810, Marmont,
218219.
33 Boppe, 198.
34 SHAT, C 6 5, Septembre 1810. Drugi primjerak s neznatnim pravopisnim razlikama
1 neto drugaijih podnaslova nalazi se na istom mjestu u Octobre 1810. Rapport et projets du dcret... od 26. decembra 1810. sadri na stranama 56-^66
Marmontov Mmoires sur les rgimens frontires, istog sadraja, a na stranama 6779 Situation prsentant la statistique des rgimens Croates, s tabelama koje se izvorno nalaze u spomenutom oktobarskom dossieru (SHAT, MR
1950, E 14/31). Prijevod Marmontova izvjetaja, objavljenog u spomenutom Rapport et projet du dcret sur l'organisation civile, ecclesiastique et judiciaire
des provinces illyriennes ( Paris, de l'imprimerie imperiale 26. Decembre 1810),
tampali su u prijevodu na njemaki Vaterlndische Bltter fr den sterreichischen Kaiserstaat u brojevima 69 od 28 /8/ 1811, 70 od 31 /8/ 1811. i 71 od
4 191 1811. (KA, HKR, 1812-B4-3/1). Spomenut je i prijepis u NSB, R 3934.
35 Marmontov izvjetaj upuen je iz Ljubljane 29. oktobra 1810. Vidjeti: SHAT,
C65, Octobre 1810.
36 Mmoire sur la Croatie militaire, isto. S biljekom: Sans date. Peut tre
rapproch du mmoire de Marmont, du 27 Octobre 1810.
37 Plauzonne Marmontu, Pariz, 3/11/ 1810, AM, Q, 1810. Novembre, LdG. Isto pismo,
datirano s 5. novembrom, najveim dijelom objavio je i Boppe (215216).
'8 Mamula Napolonu, Pariz, 6 /li/ 1810, SHAT, C65, Novembre 1810. Vidjeti: D.
Roksandi, Tri izvora iz francuskih arhiva s poetka XIX, Miscellanea 11 (1983)
156158.
39 Isto.
10 Marmont, 220224.
19
20
Marmont Clarkeu, 3 /11/ 1810, AM, T (koncept).

Rapport S. M. l'Empereur et Roi sur les rgimens croates, Boppe, 198209.
13 Ministre de la guerre. Rapport S. M. . . . du 21. Novembre 1810, AN, AF IV
1689, doss. 1; Boppe, 4153.
14 Lauriston Napolonu, Ljubljana, 16 /11/ 1810, SHAT, C 6 5, Novembre 1810.
15 Isti istom, Trst, 28 /12/ 1810, isto, Decembre 1810, (Rapport sur la Croatie militaire).
,6 Boppe, 5658.
(Potrebno je imati u Hrvatskoj jednog generala koji e nadzirati pukovnike,
povezivati slubu u ovoj pokrajini i na cijeloj granici. Ako u Hrvatskoj ne bude
jednog sredita, jedinstva komandovanja, sve e popustiti. Krae e ponovo
poeti, ceste vie nee biti sigurne, turski ili austrijski trgovci strahovat e od
prolaza kroz Hrvatsku i sve prednosti koje dekret od 27. novembra (1810) daje
Iliriji, svest e se na nita.)
17 Gaudin Napolonu, Pariz, 10 /12/ 1810, SHAT, MR 1950, 16.
18 Clarke Napolonu, Pariz, 21 1121 1810, AN, AF IV 1713, dr. f 111. Koncept jednog takvog dijela sauvan je u AM, T s datumom 28. oktobar 1810. i napomenom
da je upuen Clarkeu 3. novembra i.g.
19 Dr. 28 /li/ 1810, br. 1225, AN, AF IV 971; Clarke Napolonu, Pariz, 1 712/ 1810,
AN, AF IV 1713, dr. 5 f 119; Ministre de la guerre. Feuilles du travail, 19 /Il
1811. i 23 III 1811, AN, AF IV 975.
11
12
NOVANA BEZIZLAZJA KRAJIKOG UREENJA

Napolon, Note pour le ministre des finances ..., AN, AF IV 909, dr. 7, f 74.
Nema traga, naprotiv, da je car bio zabrinut zbog jezivog siromaenja stanovnitva, a i njegove vlastite vojske, zbog uestalih monetarnih reformi u Ilirskim
pokrajinama koncem 1809. i u 1810. godini, koje su razorno djelovale u Vojnoj
i Civilnoj Hrvatskoj.
Kada je u januaru 1810. vrijednost papirnog novca sniena na 1/6, svi slubenici
i oficiri dobivali su i dalje isti nominalni iznos, a cijene su esterostruko porasle. U pometnji koja je zavladala, general Carra Saint-Cyr traio je 31. januara 1810. od Marmonta da se hitno poduzmu mjere koje e unijeti vie reda
i utiati brojna nezadovoljstva (Carra Saint-Cyr Marmontu, Karlovac, 31 III 1810,
AM, S, 1810. Janvier, LdG). Napolon je utio o ovom pitanju.
Pokuavajui izai iz novane oskudice, francuske vlasti sjetile su se da iznude nuenje dobrovoljnih zajmova u Ilirskim pokrajinama u jesen 1810. Te
sree bili su poteeni Vojna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik. Iz prve dvije
pokrajine nije se imalo to dobiti, a trea je bila ve toliko usreena da ju
je neko vrijeme trebalo pustiti na miru. Od imunih trgovaca i posjednika oekivalo se 1 200 000 fr., od Rijeke 180 000 fr., od Trsta dvostruko vie itd. (Belleville
Gaudinu, Ljubljana, 26 /10/ 1810, AN, AF IV 1713, dr. 5, f 136). Takvu financijsku politiku Napolon je podravao.
2 (Budet 1811) i Rsum du budget de 1810..., AN, AF IV 1713, f 24 i 28.
2a Note dicte par l'Empereur pour le Ministre de l'Ad/ministrati/on de la Guerre,
22 IUI 1810, AN, AF IV 909, dr. 9, f 35.
3 Dpenses 1810, AN, AF IV 1713, f9 29bis; Apperu du budget de 1811, Ljubljana,
27 /10/ 1810- isto, f 22; Budet Vojne Hrvatske za 1811. objavila je Pivec-Stel
(269).
4 Belleville Savaryju (?), Ljubljana, 14 151 1811, AN, F7 6553.
5 Napolon Lauristonu, Fontainebleau, 9 /li/ 1810, Correspondance, XXI, 17121;
Napolon Mollienu, Pariz, 28 /12/ 1811, isto, XXIII, 18383, 139142.
6 Isto.
7 Vidjeti nap. 2.
8 Bertrand Napolonu, Trst, 17 121 1012, AN, AF IV 1713, dr. 6, f 17. Krajem 1812.
Chabrol je obavijestio Ministarstvo carskog trezora da se ukupni budetski prihodi u Ilirskim pokrajinama mogu ostvariti u iznosu viem od 11745 000 fr.
(5 129 000 fr. od neposrednih poreza, 900 000 od carina, 2 400 000 od taksa i dravnih dobara, 2 000 000 od soli i duhana, 940 000 od Vojne Hrvatske, 190 000 od lu1
trije, 60 000 od potanskih usluga i 360 000 iz raznih drugih izvora). Planirani
budetski rashodi za 1812. premaeni su zbog poveanih izdataka za vojne potrebe, tako da je procijenjeno da ukupni rashodi do kraja godine mogu dosei
13 415 000 fr., a od toga 8 900 000 za vojne potrebe, sa 2 000 000 za Vojnu Hrvatsku.
Chabrolovo je miljenje bilo da je dalje povlaenje vojnih jedinica iz Ilirskih
pokrajina jedini nain da se sprijei dalje poveanje budetskog deficita. (Ministre du Trsor imprial. Rapport S. M. I. et R., 4 /11/ 1812, AN, AF IV 1083",
dr. 6, f 82.)
9 Bertrand Napolonu, 10 /10/ 1811, SHAT, C 6 6, Octobre 1811.
10 De Pourrailly Chabrolu, Karlovac, 5 /12/ 1812, AS, GIIP, fasc. 26 (Proraun za
Vojako Hrvatsko), 517518.
l0a Vidjeti: La solution de la crise montaire u Pivec-Stel, 1925.
10b Delzons Marmontu, Karlovac, 12 121 1810, AM, R.
10c Isti istom, Karlovac, 25 121 1810, isto.
10(1 Isti istom, Karlovac, 3 121 1810, AM, T.
10 Dauchy Marmontu, Ljubljana, 21 /l/ 1810, AM, P, 1810. Janvier, PI, IG.
10f Belleville Marmontu, Ljubljana, III 1811, AM, P, 1810. Mai, PI, IG; Delzons
Bellevilleu, Karlovac, 24 III 1811, AS, GIIP, fasc. 51, 153155.
10* Belleville Marmontu, 2 121 1810, AM, U, 1811, PI, IG.
1011 Isti istom, Ljubljana, 9 121 1811, isto.
101 De Vienney Marmontu, Karlovac, 28 131 1810, AM, X, 1810. Mars, PI, Lettres des
intendans de province.
10J Rgimens Croates. Solde et retraite, Ljubljana, 30 /12/ 1810, AM, V, 1810. Decembre, PI, IG.
11 Tromelin Guilleminotu, Karlovac, 2 /12/ 1809, SHAT, C64, Decembre 1809.
12 Contades Marmontu, Rijeka, 20 /7/ 1810, AM, K9.
13 SGG, Travail du 23 III 1810, isto.
14 SGG, Travail du 11 /8/ 1810, Rsum, isto; Valdoni De Franceschiju, Gospi,
18 III 1810, s ulomkom Delzonsova pisma Valdoni ju (vara, 14 III 1810), isto;
15 Belleville Marmontu Ljubljana, 17 121 1811, AM, U, 1811, PI, IG.
SGG, Travail du 11 78/ 1810, isto; Laugier De Franceschiju, Trst, 15 131 1810, isto.
GLAVA V. STRAH, NADA, BEZIZLAZJE I SMRT

EGZISTENCIJALNA UGROENOST I STRAH PRED BUDUNOU
Franz Colloredu, Bratislava, 26 1111 1809, KA, HKR, 1809-B11-1/23, F. 2.
Marmont Delzonsu, 6 161 1810, AM, E, 1810, PI, Lettres du chef d'Etat-major
gnral.
3 Gavrilovi, 677678.
4 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 23 /12/ 1809, SHAT, C 6 5, Janvier 1810.
5 Napolon Clarkeu, Pariz, 9 III 1810, Correspondance, XX, 16123, 124.
(Smatram da je zahtjev da se petnaest hiljada puaka da Hrvatima jako preuranjen i hazardan. Dobro se treba uvati da se nita ne uini. Najvie bi im
ga se moglo dati za jednu kompaniju po regimenti. Da li je maral Marmont
siguran da se ti ljudi nee posluiti s njim protiv njega. Ne treba ih naoruati
prije nego to ih se upozna i prije nego to se u njih bude siguran. Neka se naorua hiljadu ljudi i ne vie. Uvjerite marala Marmonta da mi se ova lakomislenost u tako vanoj stvari ini vrlo neobinom.)
Clarke Napolonu, Pariz, 3 121 1810, SHAT, C65, Fvrier 1810.
7 Boppe, 2729.
8 ivkovi Marmontu, Trst, 7 141 1810, AM, T.
9 Delzons Marmontu, Karlovac, 4 131 1810, AM, Q, 1810. Mars, LdG.
10 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 23 1121 1809, SHAT, C6 5, Janvier 1810.
1
Compte rendu . . . Marmont, 1810, AN, Fle61.

Delzons Marmontu, Karlovac, 4 / 1810 AM, Q, 1810. Mars, LdG.
13 Marmont Clarkeu, Ljubljana, 15 /11/ 1810, SHAT, C 6 5, Novembre 1810.
14 ljivari Delzonsu, Gospi, 9 /4/ 1810, AM, X, 1810. Avril.
15 Jei Marmontu, Senj, 18 / 1810, AM, U, 1810, Evques.
16 ??, AN, AF IV 1713, dr. 5, n 70 i 71.
17 Isto, n 72 i 73.
18 Boppe, 30-32.
" Bachelu Marmontu, Gospi, 17 76/ 1810, AM, P, 1810. Juin, LdG.
11
12
KRAJIKO DRUTVO POSLIJE ORGANIKOG DEKRETA

Decret sur l'organisation de l'Illyrie, potpisan u palai Tuileries u Parizu, 15.
aprila 1811. godine, sadri dva odsjeka o Vojnoj Hrvatskoj. U odsjeku IV, polavlja VII sljedei su lanovi:
91. Un intendant militaire rsidant Carlstadt et pris parmi les inspecteurs
aux revues de nos armes, sera charg de la surveillance de l'administration des
rgimens frontires de l'Illyrie. Il aura prs de lui, et sous sa prsidence, une
direction centrale compose d'un officier suprieur, d'un commissaire des guerres et d'un auditeur, tirs de ces rgimens ou du service de la frontire. Cette
direction recevra tous les comptes et rapports des rgimens, tant pour ce qui
tient l'organisation que pour ce qui est relatif l'administration, la comptabilit et la justice.
92. L'intendant militaire sera sous les ordres de notre gouverneur gnral
des provinces illyriennes: il correspondra directement avec lui, pour tout ce
qui a rapport l'organisation aux remplacemens, nominations et mutations
d'officier, et au personnel de ces rgimens; avec l'intendant gnral des finances,
pour tout ce qui est relatif l'administration et la comptabilit, et avec le
commissaire de justice, pour tout ce qui tient l'ordre judiciaire.
93. L'intendant militaire tiendra la main ce qui les comptes des rgimens
soient arrts provisioirement tous les trois mois par le commissaire en chef,
membre de la direction, qui, cet effet, parcourra les rgimens, accompagn du
commissaire de brigade.
94. II n'est rien chang l'organisation des rgimens, qui reste la mme. Ils
continueront tre rgis d'aprs les rglemens en vigueur aujourd'hui; et l'arr
t de notre gouverneur gnral, en date du 1er juin, qui fixe le rapport des diverses autorits, est confirm.
U odsjeku X, poglavlja XVI, lan je 235:
Dans la Croatie militaire, la justice continuera tre rendue comme par le
pass.
Namoins, tout jugement portant condamnation, dans les cas ordinaires, une
peine afflictive, sera, de plein droit, port, par appel, au tribunal de Carlstadt,
auquel seront adjoint deux assesseurs militaires. Ce tribunal jugera en dernier
ressort.
Pisani (350398) ne komentira lanove o Vojnoj Hrvatskoj, kao ni Boppe. D.
Samardi je o njima najvie pisao u spominjanom radu Vojnika Hrvatska...
(pogreno prevodi pojam militaire), ali s uoljivim grekama. Vojni intendant,
ije su ovlasti sutinski ugroavale ovlasti zapovijedajueg generala, ostao je
mrtvoroene.
Le dcret organique... izvorno je objavljen u: Bulletin des Lois, Tome 369bis.
Primjerak se nalazi i u: AD, DM, Autriche 55, f 4462, odakle su navedeni lanovi prepisani. Prijevod na hrvatski ili srpski jezik Naredba o ustrojenju Ilirie objavljena je u Narodnim novinama, XVI/1850, br. 12, 14, 16/17!/, 21 i 24.)
l a Pivec-Stel, 271.
2 Ministre du trsor. Feuilles du travail, 27 121 1811, 3 /4/ 1811, 17 /4/ 1811, AN,
AF IV 976.
' Bertrand Napolonu, Ljubljana, 6 /7/ 1811, SHAT, C66, Juillet 1811.
4 Ministre de la guerre. Feuilles du travail, 7 /11/ 1811, AN, AF IV 978, dr. 3.
Isto, 11 /12/ 1811, isto.
1
22 Vojna Hrvatska I
337
Administration de la guerre. Feuilles du travail, 1 15/ 1811, AN, AF IV 976.

Delzons Chabrolu, vara, 18 191 1811, AS, GIIP, asc. 51, 277279.
8 Isto.
9 Tableau comparatif de la solde des sous officiers et soldats d'infanterie franaise et des sous officier et soldats des rgiments croates, Trst, 18 121 1811, AS,
GIIP, fasc. 51, 404405.
10 Ministre de la guerre. Feuilles du travail, 3 III 1811, AN, AF IV 977, dr. 15.
11 Bertrand Napolonu, Ljubljana, 26 III 1811, SHAT, C 6 6, Juillet 1811.
12 Isto.
13 Isto; Matternich Ottu, Be, 11 121 1811, AD, CP, Autriche 389, f 99; Otto Champagnyju, Be, 28 121 1811, isto, f 98.
14 Bertrand Napolonu, Ljubljana, 15 191 1811, SHAT, C 6 6, Septembre 1811.
15 AN, AF IV 1297, n 67.
16 Bertrand Napolonu, Ljubljana, 31 181 1811, SHAT, C 6 6, Aot 1811.
17 Isti istom, Ljubljana, 15 19/ 1811, isto.
18 2 e m e et 4me division. Lettre du gnral Bertrand, 15 /12/ 1811, SHAT, C 6 6, Decembre 1811; isto, 19 1121 1811, isto.
19 SHAT, C66, Decembre 1811.
2n Administration de la guerre. Feuilles du travail, 11 131 1812, AN, AF IV 980.
21 Rapport l'Empereur, 26 III 1812, SHAT, C 6 6, Janvier 1812; Clarke Bertrandu,
29 III 1812, isto.
22 Ministre de la guerre. Feulles du travail, 22 151 1812, AN, AF IV 981.
23 Bertrand Savaryju, Ljubljana, 25 III 1812, AN, F7 6553.
24 AD, MD, Autriche 55, f 293.
25 Bertrand Clarkeu, Ljubljana, 6 1121 1812, SHAT, C 6 6, Decembre 1812.
26 Clarke Junotu, Pariz, 28 131 1813, SHAT, G.B./2e S., 1448, Slivaric.
27 Boppe, 130131.
2S Bertrand Napolonu, Trst, 15 /2/ 1813, AN, AF IV 1713, ?, f 1; Boppe, 141142.
Nije potpuno jasno da li Bertrand nudi 50 konjanika na vlastiti raun ili ne.
Vjerojatnija je prva pretpostavka.
29 Chabrol Montalivetu, Ljubljana, 13 151 1813, AN, F9128.
30 Isti istom, Gorica, 24/9/ 1813, AN, F9128.
31 Isti istom, Ljubljana, 7 /4/ 1813, isto; Clarke Montalivetu, Pariz, 10 131 1813, isto;
Bertrand Montalivetu, Trst, 16 121 1813, isto.
32 Chabrol Montalivetu, Ljubljana, 7 151 1813. i Gorica, 24 191 1813, isto.
33 Junot Montalivetu, Trst, 22 /4/ 1813, isto; Montalivet Junotu, Pariz, 8 151 1813, isto.
34 Prus Clarkeu, Karlovac, 20 151 1813, SHAT, C 6 7, Mai 1813; Boppe, 147148.
35 Chabrol Montalivetu, Gorica, 24 191 1813, AN, F9128; Boppe, 149.
36 Boppe, 151.
37 Correspondance, XXVI, 20378, 70.
3? Fouch Napolonu, Venecija, 13 /10/ 1813, AN, AF IV 1713, ?, f 13.
39 Isto.
40 G.E. Rothenberg, The Military Border..., 118120.
41 Bulletin d'Illyrie, Ljubljana, 20 181 1813, SHAT, C 6 7, Aot 1813; 8e bulletin d'Illyrie, 26 181 1813, isto; Fouch Napolonu, Ljubljana, 23 181 1813, isto.
42 Bulletin d'Illyrie, Ljubljana, 20 181 1813, isto; 7 e bulletin d'Illyrie, isto.
6
RASIPANJE I IEZAVANJE KRAJIKE SILE

1
2
3
Marmont Clarkeu, Trst, 1 131 1810, SHAT, C65, Mars 1810.

Isto.
Marmont Clarkeu, Ljubljana, 10 /12/ 1810, AM, Al, PI, Projets divers, Notes,
Renseignements, N 26.
Isto.
Clarke Napolonu, Pariz, 11 /IO/ 1810, AN, AF IV 1713, dr. 5, f 138.
6 Compte rendu ..., Marmont, AN, Fle61.
7 Arme d'Illyrie. Etat-major gnral. Decembre 1810, SHAT, C65, Decembre 1810;
Correspondance de M/onsieu/r 1' ordonnateur en chef de l'arme d'Illyrie, 10
/12/ 1810, SHAT, C68; Situation du 1er Janiver 1811, SHAT, C612; Aubernon Cessacu,
Pariz, januar 1811, AN, AF IV 1713, ?, f 32.
8 Situation du 1er Fvrier 1811, SHAT, C612.
9 Marmont Clarkeu, ?, SHAT, C65, Decembre 1810. Feuillet.
10 Lauriston napolonu, Trst, 1 III 1811, SHAT, C 6 6, Janvier 1811.
11 Bertrand Clarkeu, Ljubljana, 9 (3) 1811, isto, Juillet 1811.
12 Isto.
13 Isto, Mai 1811 (kopija).
14 Administration de la guerre. Feuilles du travail, 12 161 1811, AN, AF IV 977.
15 Bertrand Napolonu, Ljubljana, 23 III 1811, AN, AF IV 1713, ?, f 43.
16 Rapport sur l'expedition de Lissa, SHAT, C66, Aot 1811.
17 Bertrand Napolonu, Ljubljana, 31 /8/ 1811, isto. Kada je general Bertrand obavijestio svog suverena da se mnotvo vojnika 18. regimente razboljelo u Puli
zbog loih klimatskih uvjeta, ovaj mu je odgovorio u povienom tonu da je s bolom proitao to se dogodilo i da mu nije jasno kako mu je to tako hladnokrvno mogao saopiti te da nije mislio da je on u Iliriji da bi promatrao to
se dogaa. Trebao je izdati potrebna nareenja im je saznao koliki su razmjeri
bolesti. Francuske jedinice trebaju biti u planinskim krajevima po takvu vremenu, gdje je zrak zdraviji, a u Puli moe biti narodna straa, da bi nakon toga
dodao: Zar niste imali Hrvata? (Napolon Bertrandu, Saint-Cloud, 23 (8) 1811,
Correspondance, XXII, 18077, 511512). Nije bilo mogue provjeriti kada su
francuske jedinice u to vrijeme napustile Pulu, a kada su krajike u nju dole.
Vjerojatno se smjena zbila tokom augusta iste godine.
18 Napolon Bertrandu, Trianon, 15 (7) 1811, Correspondance, XXII, 17923, 389
390; Pisani, 402404.
19 Expdition de Montenero, Bertrand, Trst, 12 (12) 1811, SHAT, C66, Decembre
4
1811.
Arme d'Illyrie. Situation du 1er Aot 1811, SHAT, C612.

Bertrand Napolonu, Ljubljana, 6 III 1811, SHAT, C66, Juillet 1811.
22 Isto.
23 Rgiment de Croates, compos des 1 ers batallions des 1 er et 2 e Banal (5e et 6 e
de Chasseurs d'Illyrie), AS, GIIP, fasc. 51, 352353.
24 Bertrand Clarkeu, Ogulin, 9 191 1811, SHAT, C 6 6, Septembre 1811.
25 Isti istom, Ljubljana, 25 191 1811, isto.
26 Bertrand Napolonu, 10 /10/ 1811, isto, Octobre 1811.
27 Isto.
28 Isto.
29 Vidjeti nap. 19.
30 Bertrand Gauthieru, Trst, 4 /12/ 1811, SHAT, C 6 6, Decembre 1811.
31 Bertrand Clarkeu, Trst, 16 III 1812, SHAT, C 6 6, Janvier 1812.
32 Clarke Napolonu, Pariz, 26 III 1812, isto.
33 Bertrand Clarkeu, Trst, 11 121 1812, isto. Fvrier 1812.
34 Bertrand Clarkeu, Trst, 26 III 1812, SHAT C 6 6, Janvier 1812 (kopija); Ministre
de la guerre. Raport S. M., 6 121 1812, isto, Fvrier 1812.
35 Bertrand Clarkeu, Trst, 5 151 1812, isto, Mai 1812. Koliko je bio u pravu, pokazali
su dogaaji nekoliko dana kasnije, posebno iskrcavanje 300 britanskih vojnika
na Mljetu. (Ministre de la guerre. Rapport S. M., 14 151 1812, isto.)
36 Bertrand Clarkeu, Ljubljana, 10 181 1812, isto, Aot 1812.
37 Isti istom, Ljubljana, 17 161 1812, isto, Juin 1812; Pisani, 403405. Nekoliko mjeseci kasnije bosanski valija saopio je u povjerenju konzulu Davidu poruku,
koju je ovaj doslovno prenio u Pariz: Je veux vous faire: c'est qu'il y a quatre
20
21
mois vos affaires ont t sur le point d'aller fort mal de ce ct; tandis que
les Anglais et les Russes, aids par Ali-Pacha, tentaient d'entraner la Porte dans
une alliance contre l'empereuer Napolon, ils prparaient une expdition sur
la cte d'Illyrie. Ils avaient l'assurance de rvoltes en leur faveur non seulement
Cattaro et en Dalmatie, mais en Croatie mme o ils ont beaucoup de partisans. L'vque de Montenegro descendit dans le mme temps Niksich, o
il eut des confrences secrtes avec plusieurs habitants de Cattaro, qui sont des
agents russes (Pisani, 404).
, 8 Bertrand Gauthieru, command/an/t en Albanie, Trst, 8 IM 1812, SHAT, C66, Avril
1812; Bertrand Clarkeu, Trst, 7 IM 1812, isto.
39 Isti istom, Ljubljana, 10 III 1812, isto, Juillet 1812.
4( Isti istom, Trst, 20 III 1813, SHAT, C 6 7, Janvier 1813.
Drugi bataljon Ogulinske regimente krenuo je 26. februara 1813. prema Sjevernoj Italiji s nareenjem da se ukljui u Talijanski opservacioni korpus. U njegovu sastavu bilo je 992 ljudi. U istom pravcu krenuo je istog dana i 1. bataljon Slunjske regimente s 1.270 ljudi. (Arme d'Illyrie. Situation du 28 Fvrier
1813, SHAT, C613).
41 Observations sur la dfense des provinces illyriennes, Bertrand, Trst, 24 III
1813, SHAT, C67, Janvier 1813.
42 Bertrand Clarkeu, 12 121 1813, isto, Fvrier 1813; Isti istom, Trst, 18 III 1813
isto; Le premier inspecteur gnral Savaryju, Pariz, 23 121 1813, AN, F7 6553.
43 Le chef de l'tat-major commandant l'arrondissement ? generalu ?, Dubrovnik,
23 121 1813, SHAT, C6 7, Fvrier 1813.
44 Bertrand Clarkeu, Trst, 19 121 1813, isto.
15 Junot Clarkeu, Trst, 18 131 1813, isto, Mars 1813.
46 Smirich, subdlgu de Lesina ?, Hvar, 15 131 1813, isto. Sudei prema Pisanju,
stvaranje takva bataljona je u toku u maju 1813. na Visu, na otoku koji je tokom itava razdoblja postojanja Ilirskih pokrajina u vlasti britanske mornarice
kao sredite njezinih operacija u Jadranskom moru i kao sredite britanske trgovine u ovom dijelu Sredozemnog mora (424). Meutim, jedina vijest o veem
broju krajinika u vezi s britanskom mornaricom objavljena je takoer kod
Pisanija, a odnosi se na zbivanja u Splitu poslije kapitulacije grada 2. novembra
1813: Hoste dbarqua Spalato 600 Croates venant de Stagno et de Raguse
440). Oigledno su u pitanju dezerteri iz francuske vojske, koje odmah nakon
toga nalazimo pod zapovjednitvom generala Milutinovia, sudei prema Vaniekovu navodu (IV, 168174), tako da ni to ne bi mogao biti dokaz o postojanju
krajikog bataljona u sastavu britanske vojske. Pouzdan odgovor moi e se
dobiti poslije istraivanja u britanskim arhivima.
47 Le premier inspecteur gnral Savaryju, Pariz, 13 151 1813, AN, F7 6553, Gendarmerie.
48 Bertrand Clarkeu, Trst, 16 131 1813, SHAT, C 6 7, Fvrier 1813.
49 Clarke Junotu, 20 IM 1813, isto, Avril 1813 (koncept). Oba bataljona su poetkom
augusta 1813. i dalje u posadnoj slubi, tako da se sa sigurnou moe ustvrditi
da nisu ni naputali Ilirske pokrajine, to vie to u dostupnim izvorima nema
traga o dolasku spomenutih francuskih jedinica.
50 Minute..., Clarke Napolonu, 17 151 1813, isto, Mai 1813.
51 Minute de la lettre crite par le ministre de la guerre Junotu, 19 151 1813, isto.
52 Inspection gnrale Savaryju, Pariz, 29 151 1813, AN, F6553, Le duc d'Abrants.
53 Nouvel, le chef suprieur de la marine ?, Trst, 6 /7/ 1813, SHAT, C 6 7, Juillet
1813.
54 Ministre de la guerre. Rapport S. M., 15 III 1813, isto.
55 Vidjeti nap. 49.
56 Chabrol Montalivetu, Gorica, 24 191 1813, AN, F le 61.
57 Le premier inspecteur gnral Savaryju, Pariz, 14 /7/ 1813, AN, F76553, Gendarmerie.
58 Sb Clarkeu, Dubrovnik, 28 /9/ 1813, SHAT, C 6 7, Septembre 1813.
59 Extrait des dispositions que Monsieur le Colonel Holewatz, Colonel Croate, a
prit pour dfendre la place de Castelnovo, ?, isto, Octobre 1813. Pisac je nepoznat, a napisano je u Hercegnovom 16. oktobra 1813.
Troupes en Illyrie. Situation au 20. Octobre 1813, SHAT, C613.

Montrichard Fouchu, Dubrovnik, 11 /10/ 1813, SHAT, C67, Octobre 1813; Sb
Clarkeu, Dubrovnik, 28 /10/ 1813, isto, Aot 1813 (kopija).
Eugne Clarkeu, Verona, 21 /11/ 1813, SHAT, C35, Arme 1813.
Isto; Sb Clarkeu, Dubrovnik, 28 /10/ 1813, SHAT, C67, Aot 1813 1813 (kopija).
Sb Clarkeu, Dubrovnik, 13 /10/ 1813, isto, Cctobre 1813; Extrait des dispositions ..., isto.
Fouch Clarkeu, Venecija, 16 /10/ 1813, isto.
Montrichard Clarkeu, Dubrovnik, 18 /10/ 1813, isto.
Isti istom, Dubrovnik, 7 /li/ 1813, isto, Novembre 1813.
Chabrol Montalivetu, Parma, 16 /li/ 1813, AN, Fie61, dr. 2; Takoer: isti istom
Venecija, 27 /10/ 1813, isto.
Fouch Napolonu, Venecija, 13 /10/ 1813, AN, AF IV 1713, ?, f 13.
Chabrol Montalivetu, Venecija, 3 /li/ 1813, AN, AF IV 1068, f 206.
Montalivet Napolonu, Pariz, 11 /li/ 1813, isto, f207.
Isto.
U tom je najveeg udjela imao utjecaj Pisanijeva djela, koje je jo uvijek uvelike neprevladano. Iako znaajan, mnogo je skromniji potonji Boppeov udio.
Nema sumnje da sve istraivake mogunosti jo ni izdaleka nisu iscrpljene ni
u jugoslavenskim, ni u talijanskim, a ni u britanskim arhivima, koji su kudikamo naj zanemarenij i.
Boppe, 87.
(...upozoren od samih zapovjednika o loem raspoloenju podoficira i vojnika, o njihovoj vrlo izraenoj namjeri da se ne bore protiv svoje brae, roaka
ili zemljaka, uvjeren u izvjesnost njihova masovnog dezertiranja ako prijeu
gradske kapije, osjeao sam nemogunost i nerazumnost koju bi se uinilo ako
bi izali Talijani jer bismo se tada nali preputeni milosti ove nepokorne jedinice ...)
Mehrere Geschichten von der Licca, die sich seit ihrer Eroberung von der Trken von Zeit zu Zeit merkwrdig ereignet haben, AJAZU, I d 95.
(U Zadru su kapetani Mesi, Grguri i Devi tajno nagovarali ljudstvo na nasilnu provalu i predaju tvrave, radi ega su postali sumnjivi i u nedostatku
dovoljnih dokaza otputeni iz slube i uklonjeni iz grada. Zbog takvih okolnosti
i napredovanja novoobrazovnog Likog bataljona prema Zadru dogodilo se da
su se braa protiv brae morala boriti, iako su jedni drugima sve dobro eljeli.
Drugog decembra pobunio se u Zadru protiv Francuza Liki bataljon koji je jo
bio u njihovoj slubi, s orujem u rukama zauzeo gradska vrata i s orujem
u rukama preao ostalim Lianima koji su bili pod Zadrom, zbog ega je grad
takoer pao i bio osvojen. Za ovu i drugu pokazanu naroitu hrabrost pri reokupaciji Dalmacije kapetan Mesi, Mate Kneevi i Mihajlo Budisavljevi dobili su Leopoldov orden, a ljudstvo od feldvebela nanie 7 zlatnih i 10 srebrnih
medalja. Potpukovnik Widmayer dobio je vojni orden Marije Terezije i unaprijeen za pukovnika, kapetan barun Marojevi za majora i za nekoliko mjeseci
potpukovnika u 1. banskoj regimenti, feldvebel Toma Korica i kaplar Dmitar Mileusni za potporunike, a kaplar Juko Pavii, pored toga to je dobio zlatnu
medalju za hrabrost, uskoro je bio unaprijeen za zastavnika, ali je morao biti
uskoro umirovljen radi zadobijene teke rane. Udovica tesara Franje Sebalja iz
Buina dobila je doivotnu mirovinu od 100 forinti godinje jer se njezin mu
pred svima drugima jako istakao, poto je ne samo razbio kapiju tvrave, nego
i u odluujuem trenutku, kada su Francuzi doveli karteom nabijen top i htjeli
opaliti protiv Liana, koji su bili jako navalili da bi izali kroz kapiju, primijetivi to, s doista herojskim pokliem da je bolje da jedan umre nego da stotina
bude ustrijeljena, iz vlastite, zbilja junake pobude pojurio je prema francuskom topu, razbio pod njim tokove i tako osujetio ispaljivanje u zbijeno mnotvo Liana, a pritom su njega samog Francuzi sasjekli na komade.)
Wiedereroberung von Dalmatien und Oesterreichisch-Albanien 1813 und 1814.
u: F. Vaniek, nav. dj., IV, 168174; Pisani, 427437; Boppe, 8691; G.E. Rothenberg, The Military Border..., 120121; S. Obad, Pobuna Krajinika u Zadru
godine 1813. u: Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija rasprave,
Zagreb 1984, 331335. Svaki od ovih radova sadri niz daljih bibliografskih jedinica.
77 Pisani, 437.
78 Isti, 448.
(Dubrovnik je tada bio prvorazredno utvreno mjesto. Bedem je bio izvrstan,
a Francuzi ga bjehu doveli u savreno obrambeno stanje. Baterije, popunjene u
nekoliko godina, bijahu naoruane s ogromnom artiljerijom. Luku Ploe branilo
se s krajnje solidnim utvrenjem, Ravelinom. U luci Pile tvrava Sveti Lovrijenac pokrivala je svojom vatrom pristupe iz itava predgraa. Kraljevska tvrava (le fort Royal) na otoku Lokrumu, branila je luku, a na brijegu Sveti Sr,
Carska tvrava (le fort Imprial), zavrena jedva prije godinu dana, zauzela
je i branila poloaj odakle Rusi bijahu bombardirali grad 1806. godine.)
79 Prema Vanieku, Milutinovic se pojavio pred Gruom 3. i 4. januara 1814. s jednim bataljonom Like regimente i 3 i 1/2 kompanije iz 1. banske regimente, a
kod Stona pridruile su se 2 kompanije iz Slunjske regimente. Vidjeti takoer:
Pisani, 445454 i Boppe, 8186.
80 Pisani, 462-470.
RASIPANJE I IEZAVANJE KRAJIKE SILE (II)

Najvaniji meu njima je Boppe. Ostali e biti navedeni u bibliografskom prilogu
Beschreibung uiber die gemachte Reise und Begebenheiten whrend der Zeit
als Croatien unter Frankreich verfiel (dalje: Beschreibung), AJAZU, BJ I/Xl;
Kurze Geschichte des im Anfange dritten und spter ersten provisorisches Croatischen Regiments seit Abtrettung an Frankreich vom Jahre 1809. bis zum Wiederkehr unter dem Scepter des sterreichischen Kaiserthums im Jahre 1814. (dalje:
Kurze Geschichte), AJAZU, BJ I/X4; Dika i kod neprijatelja, 76.
3 G. Lefebvre, Napolon, 383, 384.
4 . Lefevr i dr., nav. dj., II, 180181, 195; G. Lefevbre, nav. dj., 383390, 529530.
5 Bertrand Napolonu, Ljubljana, 26 U! 1811, SHAT, C66, Juillet 1811; Boppe, 9697.
6 (Vidjeti nap. 2.) Boppe, 9699.
7 Kurze Geschichte; Dika i kod neprijatelja, 6.
(Zacijelo se odmah latilo promjena u vojnitvu prema interesu novoga vladara.
Jedinica se neprekidno bavila uenjem francuskog egzercira do 1. maja 1811.
godine, kada je nareeno obima prvim bataljonima Prve i Druge banske regimente da odu u Ljubljanu, da bi tamo bili organizirani sasvim poput francuske
pjeadije. Ovi bataljoni prispjeli su u Ljubljanu 11. maja, a organizirao ih je
divizijski general Delzons i nazvao Treom hrvatskom provizornom regimentom.
8 Correspondance, XXII, 17623, 9194.
9 Isto, 17635, 111.
(Dva hrvatska bataljona imat e takoer svoju artiljeriju. Da bi se izbjeglo
svako odlaganje, bit e im ustupljene zaprege i materijal 18. lake pjeadijske
(regimente). Bit e dakle dovoljno da se stvori kompaniju hrvatskih topnika.)
10 Isto.
(Ova dva hrvatska bataljona bit e pozvana. Upoznat e ih se da je to radi
odlaska na Labu. Sastavit e ih se na nain koji e moi biti najkorisniji.)
12 Beschreibung.
13 Delzons ?, Ljubljana, 3 151 1811, SHAT, C 6 6, Mai 1811.
14 Ministre de la guerre. Rapport S. M., Pardz, 14 /9/ 1811, isto, Septembre 1811.
15 Beschreibung.
16 Eugne Napolonu, Udine, 13 1101 1811, SHAT, C3, Octobre 1811.
17 Napolon Bertrandu, Rotterdam, 26 1101 1811, Correspondance, XXII, 18209,
625626.
18 Napolon Clarkeu, Saint-Cloud, 12 1111 1811, isto, XXIII, 18247, 34.
19 Kurze Geschichte.
(Napolon ju je razgledao. Pregledao je svakog pojedinog ovjeka jer je proao
1
kroz sve vrste i jer smo jo imali na sebi austrijske uniforme, koje smo donijeli jo od odvajanja od carske austrijske armije u Ugarskoj i koje su ostale
takoer nepromijenjene, samo je slovo F bilo zamijenjeno s N na kokardama
akoa.
Car je provjerio teleak prostog grenadira Riste Vladuia i rublje koje se u
njemu nalazilo. Raskopao mu je tovie i pogledao njegovu koulju. Kako je
u toj prilici Napolon ugledao jako zarasle grudi ovog ovjeka, izrekao je prisutnim maralima slijedee: Mangup je vrlo jak. Istovremeno je pitao sve
odlikovane, a naroito kapetana ujia, gdje i koje godine su dobili zlatne medalje.
. .
Nakon to bi dobio izvjetaj, Car bi potapao ovjeka s rijeima: Dobro, vojnice, imate poasti. Iza toga, nareeni su i izvreni polazak i defile...)
20 Isto.
21 Isto.
22 Beschreibung.
23 J. Tulard, nav. dj., 390.
(Divlji narodi su praznovjerni i jednostavnih misli. Jedan strani udarac zadat
u srce Carstvu, na Veliku Moskvu, Svetu Moskvu, predat e mi u trentku to zaslijepljeno mnotvo, bez pokretake snage.)
24 Beschreibung.
25 Napolon Clarkeu, Pariz, 12 11/ 1812, Correspondance, XXIII, 18428, 191192.
26 Ministre de la guerre. Rapport S. M., 22 /I/ 1812, SHAT, C 6 6, Janvier 1812.
, 7 Joly Clarkeu, Pariz, 15 IV 1812, isto, Decembre 181i.
28 Bertrand Clarkeu, Trst, 6 /3/ 1812, isto, Mars 1812.
29 Mouton Napolonu, Pariz, 24 / 1812, AN, AF IV 1713, dr. 6, f 24.
30 Beschreibung.
31 Boppe, 99105.
52 Beschreibung.
(itava regimenta je pri svojoj organizaciji bila popunjena narodnim, a toliko
koliko je bilo mogue najboljim oficirima, pukovnikom Jolyjem i komandantom Cotenetom, koji su s jo jednim autantom bili jedini Francuzi. Poto je
pukovnik uvidio da oficiri, kao to je to u Hrvata uvijek sluaj, ive u slozi na
najbolji nain i da nee dozvoliti da se uini bilo kakva nepravda ni njima ni
ljudima...)
33 Isto.
44 Boppe, 103104.
(Njegovoj ekselenciji gospodinu vojvodi de Feltre, ministru rata.
Pariz, 1. februara 1812.
Vaa ekselencijo, Njegova ekselencija gospodin maral vojvoda od Dubrovnika,
uzevi komandovanje naom pokrajinom, uveo nas je kao oficire u francusku
slubu i uvjerio nas da e se prema nama odnositi kao prema francuskim oficirima. Sluili smo od tada do danas i ponaali se kao to trebaju revni vojnici
i asni oficiri, kao to potvruju svjedodbe koje imamo.
Stigavi u Pariz sa svojom regimentom nas trinaestoro neoekivano je primilo,
nareenjem Vae ekselencije, svoju ostavku. Ne pripada nam da elimo pitati
koji je tome razlog, iako se vrlo iskreno osjeamo sigurni da nismo zasluili
takvu sudbinu.
Ali, jedino to nam ostaje u tako alosnom poloaju je da si dozvolimo slobodu
da izloimo Vaoj ekselenciji da budui da smo roeni u ratnoj profesiji i s tim
u vezi od nae najranije mladosti upueni u to umijee, mi ne bismo znali zaraivati za svoj ivot u bilo kakvom drugom zanatu ili poslu. Nemajui, uostalom, nikakva imetka, bili bismo bez prihoda, nesretni i bijedni.
Vaa ekselencija e vidjeti iz priloenog pregleda da sluimo velik broj godina,
(vidjet e) nae ratne pohode i rane koje smo zadobili. Prema tome, usuujemo
se moliti Vau ekselenciju ili da nas namjesti u 2. regimentu Vojne Hrvatske,
gdje se uostalom nalazi mnogo nepopunjenih oficirskih mjesta ili da nam odobri mirovine u skladu s naim inovima, da ne bismo bili izloeni, poslije takvog velikog broja godina u slubi i napora, nesretnoj sudbini da prosimo za
svoj kruh, to ne vjerujemo da smo zasluili. Imamo ast biti, s dubokim po-
tovanjem, gospodine, vrlo smjerne i vrlo pokorne sluge Vae ekselencije. (Slijedi 13 potpisa))
35 Isto.
36 Isto, 104105.
37 Isto, 105106.
38 Kurze Geschichte; Beschreibung; Boppe, 108109.
Oskudica je brzo poela pratiti Veliku armiju na njezinu pohodu u Rusiju. Prema svjedoanstvima u knjizi Le gnral baron Merle, koju je A. Braquehay objavio 1892. godine u Montreuil-sur-Mer, o 3. provizornoj regimenti u drugoj polovini juna jedinice vie nisu imale redovnu opskrbu ni kruhom, ni solju, ni
alkoholom, tako da su se dosaivale jedui nesoljeno meso i malo brana pomijeanog s vodom. Razliite jedinice razliito su podnosile iscrpljenost i odricanja. Krajinici su trpjeli s rezignacijom, Francuzi i vicarci takoer, ali su
Holanani i Nijemci ve tada poeli bjeati iz svojih jedinica (166).
39 Isto.
(Od toga dana (nakon to se prelo rusku granicu nap. D. R.) prestala je
svaka redovna opskrba jedinica, a maralima, divizijskim i brigadnim generalima, pukovnicima i komandantima bataljona najstroe je naloeno da se o potinjenim jedinicama brinu svim silama i mogunostima. Svaki ovjek morao se
sad opskrbiti s jednom vreicom, koja je bila tako dugaka kao teleak, a koja
je morala biti iroka 6 cola. Ona je odmah napunjena branom rekviriranim
u mjestima i povezana s telekom, a svaki ju je ovjek sam nosio da bi imao
najmanje osmodnevnu zalihu brana. Dalje, regimenta se oskrbljivala s 80 kola,
natovarenih s toliko ita da se regimenta mogla podmirivati 20 dana. Takoer
je odmah bezobzirno rekvirirano 150 komada rogate stoke za klanje na okolnim
stanicama.)
41 Najpovrnije sravnjivanje dostupnih izvora upuuje na zakljuak o njihovim
brojnim nepodudarnostima. U literaturi zbrka je jo vea. Uobiajeni prikazi
francuskog pohoda na Rusiju u 1812. ne omoguavaju kritiku raspoloivih izvora
u najveem broju spornih sluajeva, tako da bi doista bilo nuno upustiti se
u opsena arhivska istraivanja da bi se rijeilo sva sporna pitanja
43 Isto.
(U tom trenutku glasno, radosno klicanje zaorilo se francuskom vojskom: Car
dolazi! Car je ovdje! Naprijed! Jedinica se smjesta svrstala u bojni poredak
prema neprijatelju, naperila puke i nahrupila sa isukanim bajonetama, bez
najmanje zatite, na prednji ruski red i odbacila ga na drugi. U ovima je nastao nered i pobjegla su, ostavljajui dvije baterije poljskih topova i velik broj
ubijenih, ranjenih i zarobljenih.)
44 Iako je izvor isti, datumi u opisu bitke i u tabeli u prilogu LXX se ne podudaraju.
(Treoj hrvatskoj regimenti pripisana je odluka u bici od 20-og; ona se je dakle
ovjenala slavom. Divizijski general Corbineau doao je pred stroj regimente
i iskazao nam pored velike pohvale zadovoljstvo marala: Djela hrabrih Hrvata od 20. augusta novinama e biti obznanjena itavoj Evropi.)
46 O hrabrosti krajinika u ovoj bici ima vie svjedoanstava: A. Braquehay, nav.
dj., 170171; Mmoires du gnral B/ar/on de Marbot, Paris 1897, 3. 112; Boppe,
110.
(General Merle odbio je s mnogo mudrosti, s jednim dijelom divizije, napad
koji je neprijatelj poduzeo na naoj lijevoj strani da bi zatitio svoje povlaenje. Hrvati su se istakli u tom napadu, podrani s dijelom konjice generala
Castexa.)
48 Isto.
49 Isto; Beschreibung.
Isto. Prema svjedoenju generala Merlea u drugoj polovini oktobra naglo se

poela osjeati glad. Mesa nije nedostajalo, ali kruha, soli i povra gotovo uope
vie nije bilo. Kako je nedostajala i topla odjea, naglo su se poele iriti bolesti. Sve vie ljudi gubilo se i zbog izdajstva seljaka, ak vodia, naroito kada
se ilo po iroj okolini u potrazi za namirnicama. Najvidljivije je bilo osipanje
bavarskih jedinica (173).
53 Isto.
54 Isto.
(Juer sam se lino uvjerio u vau smionost i hrabrost. Stekli ste slavu, a pored
toga takoer i ast da budete uvrteni meu moje prve jedinice. Obeavam vam
da u vam za danas pokazanu smionost i odanost dati sve to ete od mene
pravedno traiti im stignem na poloaj s armijom, jer sam s vama vrlo zadovoljan.)
55 Beschreibung
(... Pri povratku primijetio je (Napolon nap. D.R.) regimentu, koja je ba
desno uz cestu postavila logor i pozvao komandanta Vakanovia. Pitao ga je
da li je regimenta proteklog dana mnogo pretrpjela i koliko su veliki bih njezini gubici. Poto komandant nije bio vian francuskom jeziku, moe se zamisliti to je odgovorio caru, ne samo zbog nepoznavanja govora nego i zbog zbunjenosti. im je car odjahao nekoliko koraka, poslao je divizijskog generala
Merlea da kae da se on juer lino uvjerio u sposobnost izvrenja zadatka i
hrabrost Hrvata i da on nee zaboraviti imati na umu regimentu.)
* Podaci o oficirskim gubicima u Kurze Geschichte.
57 Napolon Eugneu, Pariz, 16 /12/ 1811, Correspondance, XXIII, 18340, 100104.
58 Bertrand Clarkeu, Trst, 30 /12/ 1811, SHAT, C 6 6, Decembre 1811; Boppe, 119.
59 Bertrand Clarkeu, Trst, 22 /I/ 1812, SHAT, C 6 6, Janvier 1812; Boppe, 120.
50 Isto, nap. 3.
(Hrvatska regimenta iz 13. divizije stigla je u Veronu u najgorem stanju, trebajui, neovisno o odjei koju se pripremalo, mnotvo predmeta kao to su cipele,
kone torbe, puke, kola za namirnice i vojnu bolnicu...)
51 Isto, 120121.
52 Isto, 122.
* Isto, 122123.
54 AJAZU, I d 95.
45 Boppe, 123124.
66 E. Tarl, Napolon., Moskva ?3, 369370.
67 Mehrere Geschichten von der Licca..., AJAZU, I d 95; A. Martinien, Tableaux, par corps et par bataillons, des officiers tus et blesss, pendant les
guerres de l'Empire (18051815), Paris 1899, 513514; Isto, (Supplement), Paris 1909, 87; Boppe, 124125.
M Boppe, 125.
69 Extrait d'un rapport du vice-roi d'Italie au major gnral, 9 (9) 1812. Rapport
annex au 24e bulletin. Vidjeti: Boppe, 126.
(Ta formacija jo nije bila izvedena kada su Hrvati napadnuti. Napad su odbili
svojom vatrom. Neprijateljska konjica, ojaana novim eskadronima, napala je
84-tu, koja je takoer prihvatila borbu. Snage ove konjice stalno su rasle. Ona
je redom obnavljala svoje napade na kare 8. lake i Hrvata, 84-te i 92-ge, ali su
(ovi napadi) redom prihvaeni i odbacivani s istom stranou )
70 AJAZU, I d 95.
71 Isto.
(Da bi okonali svoj bolni ivot, grenadiri Marko Kokotovi i Milin Grubi iz
Otoake regimente, koji su bili teko ranjeni u noge, napunili su svoje puke
i u istom trenutku ustrijelili jedan drugog. Njihova odreita hladnokrvnost zadivila je Francuze i samog Napolona.)
72 A. Terbuhovi, Domorodni Dopis. (Izvornoznatnoga saderaja.), Danica ilirska
8 (1839) 2930.
51
* Isto, 30.
74 A. Martinien, nav. dj., 513514, supp. 87; Boppe, 126128.
75 AJAZU, I d 95.
(... kod Malojaroslaveca, 24-og, pali su pred neprijateljem general Delzons i
njegov brat liki major Marko Kliska, porunik Marko Rukavina iz Pazarita,
feldvebel Ili i vie vojnika.)
76 A. Martinien, isto; Boppe, isto; E. Tarl, nav. dj., 406.
77 D. Nikolajevi, Prepiska enerala Budislava Budisavljevia (*17901862), S.
Karlovci 1911, 6.
78 Alstern je kasnije umro od zadobivene rane. A. Martinien, nav. dj., 513514,
supp. 87; Boppe, 128129.
7 9 AJAZU, I d 95.
30 Isto.
51 Boppe, 129.
*2 Clarke Napolonu, 28 /11/ 1812, SHAT, C66, Novembre 1812; Bertrand Clarkeu,
Trst, 24 /12/ 1812, isto, Decembre 1812.
83 Kolowrat Bellegardeu, Prag, 27 /6/ 1813, KA, HKR Praes., 1813-5-14, F. 2, 8, 1415.
84 Isto, F. 8.
85 Mmoires du gnral baron de Marbot, 3, 217.
88 Boppe, 117118.
90 Kurze Geschichte. U umjetniki pisanim ujievim sjeanjima kratki njegov
razgovor s kapetanom aviem u gostionici zabiljeen je na srpskom ili hrvatskom jeziku, latinicom, kao zanimljivo svjedoanstvo kako se poetkom XIX
stoljea pisala i izgovarala krajika novotokavska ijekavtina: (avi:) Comendante! na danyashnye Weszel (...) pimo bar jednu Buteliu Wina. (uji:) Budi
u Szerdczu veszeo, a progyisze Danasz Wina vidisli ovi Kuja stote gledaju y
shlushaju tebije dobro znano daszam ja vech dva puta denuncierat bio, y
daszam obodva puta u velikom Rizihu y Odgovoru oztao Pogledaide kako na
nasz glede. U nastojanju da obnovi izgubljeno povjerenje habsburkih vojnih
vlasti, pukovnik Josif Mamula inio je sve to je mogao. Iskoristio je svoju poduzetnost i bogatu matu da uvjeri zapovijedajueg generala u reokupiranim
krajinama von Leuttnera da se zaloi u Dvorskom ratnom vijeu kod grofa
Colloreda da mu se povjeri da pokua prevesti na austrijsku stranu krajike jedinice u Glogauu i Magdeburgu. Toliko je zanio von Leuttnera da ga je ovaj
uputio u Be uz obilan putni troak da bi sam mogao iznijeti svoj prijedlog
grofu Colloredu. U Beu su bili krajnje suzdrani spram Mamule, ak i sumnjiavi, tako da su se poeli raspitivati za njegovu karijeru u francuskoj slubi
i posebno za okolnosti njegova zarobljavanja u Italiji. Usrdnost s kojom se Mamula trudio da se opravda, da dokae da je unato takvu napredovanju u francuskoj vojsci bio sterreichisch gesinnt doista poraava. Vidjeti predmet: KA,
HKR Praes., 1813-12-10, F. 15.
91a Horvati u Glogovi, Danica h., s. i d., 1/1835, 14, 5455
92 Junot je bio vrlo uznemiren kada mu je saopeno da e i jedinice 4. provizorne
regimente napustili Ilirske pokrajine, budui da su one nakon toga ostajale
s vrlo slabim obrambenim snagama. Clarke se nije trudio da ga uvjeri u suprotno. Mogao ga je jedino uputiti na potkralja Eugnea, kao glavnog zapovjednika vojske u Kraljevini Italiji i Ilirskim pokrajinama. (Clarke Junotu,
4 III 1813, SHAT, C6 7, Juin 1813 (koncept)).
93 A. Martinien. dj., supp. 88. Boppe ne spominje njezino sudjelovanje u ovoj bici.
94 Isto, 504.
Isto.
96 Boppe, 139.
97 Boppe, 139140.
98
Boppe, 140, 153160.

Poto je primio Napolonov dekret o razoruanju stranih jedinica, Clarke je 7.
decembra Caru postavio pitanje to uiniti s veim brojem mladih krajikih oficira koji su bili pitomci u francuskim vojnim kolama. Odgovoreno mu je sljedeeg dana da u francuskoj slubi mogu ostati oni koji su u nju voljni ui odriui se svoje zemlje, koji govore francuski i ine se predani francuskoj stvari
(Correspondance, XXVI, 20987, 580).
KAZALO GEOGRAFSKIH POJMOVA
A
Adige 139
Albanija, Turska 226
Amsterdam 157
Austrija 135
Augsburg 49, 51, 157, 304
Austerlitz (Slavkov) 135
B
Bakar 162
Balkanski poluotok 50, 141, 142, 153,
188, 315
Baltik 154, 281
Banat 74, 125, 127
Banatska krajina 44, 51, 57, 110, 113,
315
Banska krajina 13, 14, 33, 38, 44, 63,
110, 113, 153, 164, 315
Bavarska 136, 138, 164, 292
Bazel 157
Be (Vienne, Wien) 87, 111, 132, 136,
137, 138, 139, 141, 157, 168, 204, 313
316, 319, 321, 323, 324, 325, 326, 328,
331, 338, 346
Beijak (Villach) 205, 263, 267, 169
Benkovac 144, 145, 161
Beograd 7, 141, 314, 316, 322, 332
Berezina 292, 296, 304, 306
Besanon 241, 266, 282, 284
Biha 144
Bilaj 145
Bjelopolje 101
Bjelovar 63
Blagaj 146
Boka (Albanija, Oesterreichisch-Albanien) 141, 226, 258, 262, 264, 266, 267,
268, 269, 270, 273, 274, 275, 276, 279,
340, 341
Borievac 241
Borisov 295, 296
Borodino 301, 302

Bosiljevo 161
Bosna 37, 86, 108, 130, 141, 154, 164, 171,
184, 215, 226, 241, 327
Bovi 56
Bra 266
Bratislava (Poun) 149, 336
Brinje 63, 161
Brlog 101
Budapest 323
Budim 315
Budva 268, 269, 274, 280
Bukovina 159
Buni 101
C
Caporetto 139
Carigrad (Constantinople) 169
Cavtat 279
Cetin 146, 252, 326
Cetfna 149
Cremona 257
Cres 262, 264
Crikvenica 161
Crna Gora 171, 215, 264, 266, 339, 340
Crno 161, 326
C
asnik 292, 295
emernica 56
eka (Bohme) 137, 153, 157, 164, 305,
315
D
Dalmacija
145, 146,
161, 162,
223, 237,
13,
148,
168,
243,
107,
149,
172,
248,
137,
151,
173,
258,
141,
153,
178,
261,
142,
155,
184,
264,
143,
158,
194,
267,
268, 270, 271, 272, 276,

324, 325, 326, 327, 331,
341
Dalmatinska Zagora 178
Dijon 282, 284, 309
Dobroselo 101, 146, 230
Dl 241
Doljani 146
Donauwrth 137
Donja krajina 14, 158
Donji Lapac 319
Drissa (Dria) 290, 294
Dubica 144
Dubrovnik 144, 226, 258,
264, 265, 266, 267, 269,
274, 275, 276, 278, 279,
342
Dunav 47, 138
Dvina 290, 293, 295
277, 278, 314,

332, 335, 340,
261, 262, 263,

270, 271, 273,
335, 340, 341,
evrske 145
E
Egervar 163
Engleska 169
Erfurt 292, 306
Essling 138
Evropa 11, 14, 53, 135, 136, 139, 143,
153, 156, 170, 171, 181, 183, 189, 217,
254, 266, 273, 281, 286, 289, 294, 315
F
Faana 271, 272
Finska 139
Fontainebleau 48, 172, 214, 215, 216, 221,
285, 286, 309, 335
Francuska 7, 138, 149, 152, 153, 154, 170,
184, 191, 192, 193, 198, 209, 210, 214,
215, 216, 222, 225, 230, 241, 242, 244,
245, 247, 255, 260, 261, 264, 265, 272,
273, 281, 285, 287, 288, 291, 324, 342
Francusko Carstvo 6, 135, 136, 139, 140,
141, 142, 151, 168, 171, 181, 183, 187,
192, 204, 207, 235, 238, 255, 257, 269-270,
280, 305, 306, 332
Frankfurt na Maj ni 157
Furlanija 284, 298
Fuine 161
G
Gacka 45, 193
Galicija 75, 137, 154, 158, 164
Generalski Stol 161
Glina 56, 70, 106, 281, 282, 283
Glina (rijeka) 106
Glogau 299, 304, 306, 307, 308, 309, 346
Gora 56
Gorica 263, 338
Gornja krajina 14, 25, 63, 64, 65, 66,
68, 69, 70, 71, 72, 73, 158
Gospi 63, 70, 106, 143, 145, 161, 231,
262, 276, 324, 336, 337, 338
Graac 101, 143, 145, 161, 324, 325
Graz 128, 257, 308
H
Habsburka Monarhija (Austrija, Austrijsko Carstvo, Autriche, Oesterreich) 5, 6, 7, 11, 12, 46, 63, 75, 103,
104, 110, 113, 129, 131, 135, 136, 139,
140, 141, 142, 146, 148, 149, 151, 152,
153, 154, 155, 156, 157, 158, 161, 163,
164, 168, 171, 175, 176, 177, 178, 181,
182, 187, 188, 206, 211, 214, 216, 227,
231, 239, 246, 253, 255, 257, 258, 260,
261, 262, 269, 272, 281, 304, 305, 307,
309, 315, 316, 318, 327, 328, 331, 332,
338, 342
Hamburg 157
Hercegnovi 266, 267, 269, 274, 275, 280,
340
Hrastovica 106
Hrvatska (Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, Croatie, Kroatien) 13, 24, 74, 75,
127, 137, 142, 143, 146, 148, 151, 152,
154, 155, 161, 164, 170, 178, 188, 192,
212, 221, 223, 228, 241, 254, 258, 275,
314, 315, 316, 319, 325, 327, 329, 332,
333, 342
Hrvatska, Austrijska 226
Hrvatska, Civilna (la Croatie Civile) 74,
105, 107, 188, 192, 195, 211, 215, 223,
226, 230, 257, 272, 335
Hrvatska, Turska 141
Hrvatska, Vojna (la Croatie Militaire)
6, 16, 17, 20, 21, 22, 23, 24, 27, 28, 29,
35, 37, 38, 39, 40, 42, 43, 44, 50, 55, 56,
57, 58, 60, 63, 74, 80, 81, 82, 83, 84, 85,
87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 102,
104, 105, 106, 122, 172, 174, 178, 181,
183, 184, 190, 191, 192, 193, 194, 195,
196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 204,
205, 206, 207, 208, 209, 210, 211, 212,
214, 215, 217, 220, 222, 224, 225, 226,

227, 228, 229, 230, 231, 236, 237, 238,
239, 240, 241, 244, 245, 246, 247, 248,
250, 251, 253, 254, 255, 256, 257, 258,
261, 262, 265, 270, 272, 273, 276, 283,
285, 286, 287, 290, 291, 301, 306, 316,
317, 318, 320, 333, 334, 335, 336, 337
Hrvatska i Slavonija 13, 14, 21, 24, 53,
62, 125
Hrvatska vojna krajina 7, 11, 13, 15, 46,
47, 51, 57, 74, 77, 121, 153, 157, 159,
161, 164, 315, 318, 325
Hrvatsko Primorje 13 33, 148
Hvar 266, 267, 269, 308, 340
Ilirske pokrajine (les Provinces Illyriennes, die Illyrische Provinzen) 6, 12,

16, 17, 20, 38, 74, 102, 104, 113, 155, 161,
162, 163, 168, 169, 170, 171, 172, 174,
176, 177, 178, 181, 183, 184, 185, 187,
189, 191, 192, 193, 194, 195, 196, 197,
198, 200, 202, 203, 204, 206, 207, 208,
210, 211, 212, 215, 222, 224, 225, 226,
227, 228, 229, 230, 231, 235, 237, 238,
239, 240, 241, 242, 243, 244, 245, 246,
249, 250, 251, 254, 255, 256, 257, 258,
260, 261, 263, 264, 265, 266, 267, 269,
270, 271, 272, 273, 275, 276, 277, 280,
281, 283, 284, 285, 286, 288, 291, 298,
299, 305, 308, 310, 316, 317, 318, 319,
327, 329, 331, 332, 335, 336, 337, 339,
340, 346
Ingolstadt 255, 292, 306
Innsbruck 138, 169
Istra 143, 151, 152, 172, 243, 258, 266,
272, 327
Italija 137, 143, 148, 152, 210, 211, 225,
226, 249, 258, 260, 276, 284, 299, 327,
340, 345, 346
Italija, Kraljevina 74, 154, 168, 169, 243,
244, 257, 346
Ivani 63
Izai 144
Jablanac 107
Jadransko more 13, 74, 100, 152, 154,
155, 168, 169, 170, 220, 263, 264, 265,
267, 278, 281, 340
Jasenovaka kompanija 17, 76, 164, 231
Jastrebarsko 161
Jezerane 51, 161

Jugoslavija 7
K
Kanjia 101, 161
Kapela 38, 45
Karlobag 65, 66, 68, 69, 70, 107, 108,
154, 162, 230, 237, 239, 241
Karlovac 38, 49, 51, 108, 146, 154, 161,
170, 175, 193, 194, 196, 197, 198, 200,
201, 202, 208, 228, 239, 240, 241, 248,
251, 252, 255, 256, 257, 258, 260, 262,
281, 308, 313, 315, 316, 317, 319, 320,
325, 326, 328, 329, 331, 333, 336, 337
Karlovaki generalat (Karlovaka krajina) 13, 14, 44, 63, 110, 113, 127, 141,
164, 188, 315
Karpati 13
Kita 145
Klasni 56
Klis 144, 276, 278
Knin 143, 144, 277, 278, 324
Konavli 274
Koprivnica 63
Korana 252
Kordun 5
Korenica 101
Koruka 75, 152, 154, 164, 226, 327
Korzika 309, 310
Kosinj 101
Kostajnica 51, 63, 65, 66, 67, 68, 69, 70,
102, 107, 252, 317
Kotor (Cattaro) 261, 262, 267, 268, 269,
274, 275, 276, 278, 280, 340
Kovno 289, 290, 297
Krakov 154
Kralj evani 56
Kraljevica 149, 161, 262, 267
Kranjska 75, 152, 164, 168, 169, 261, 283,
327
Krasnoj e 304
Krbava 45, 95, 316
Krf 240, 265
Krk 264
Krievaka upanija 13, 24
Kupa (Culpa) 154, 258, 327
Kupirovo 146
Kustrin 292, 306, 307, 310
Kvarnersko otoje 264, 273
L
Laba (Elba) 11, 283, 305
La Flche 48, 49, 51
Lapac 146
Lasinja 56
Lastovo 266, 270
Leipzig 157, 306, 307, 309, 316
Lee 101, 161
Levant 169
Lientz 269
Lika (Licca) 45, 95, 142, 145, 146, 193,
264, 299, 302, 303, 304, 314, 316, 324,
325, 341, 345
Lobau 138
Loinj, Mali 262, 263, 264, 266, 267, 269,
273, 308
Lukovo 106
Ltzen 309
Lyon 257, 286, 292, 309
N
Napulj 209, 214, 215, 216, 222, 261, 305
Natisone 139
Nebljusi 146
Neretva 149, 268, 272
Novi Vinodolski 49, 51, 161
Novigrad 161
Novo Mesto 263, 283
Nrnberg 269, 304
NJ
Njemaka 137, 188, 228, 282, 289, 293,
307
Njemen 289, 290, 299, 304
LJ
Ljeskovac 146
Ljubljana 168, 172,
207, 208, 223, 242,
263, 264, 266, 267,
285, 286, 291, 313,
333, 334, 335, 336,
342
Ljubljanica 154
Mrzlo Polje 107

Mnster 290
193,
248,
269,
317,
337,
195,
255,
281,
319,
338,
205,
257,
282,
331,
339,
206,
261,
283,
332,
340,
M
Magdeburg 255, 292, 306, 307, 308, 346
Maja 56, 106
Makarska 266
Malborghetto 147, 148
Mali Gradac 56
Malta 177
Marienburg 297, 305
Masliselo 106
Medak 101, 143
Mekinjar 101, 304
Melun 285, 286
Meminac 51
Milano 172, 264, 284, 324, 331
Milna 264
Mincio 139
Mljet 339
Modru 161
Monfalcone 226
Moravska 138
Moskva 285, 290, 295, 299, 301, 302, 303,
304, 310, 345
Mos tanje 106
Mrenica 106
Mrkopalj 161
O
Ogulin 51, 63, 70, 324, 334, 339
Osredak 146
Ostrovica 144, 145, 161
Ostrovno 299, 302, 304
Ostroac 144
Otoac 63, 70, 101, 143, 145, 161, 230,
320, 324, 333
P
Paeni 161
Pag 266, 267
Pariz (Paris) 136, 157, 171, 172, 189, 192,
196, 202, 203, 204, 205, 206, 207, 210,
217, 220, 221, 224, 225, 238, 253, 255,
266, 269, 283, 284, 285, 286, 287, 288,
291, 307, 310, 313, 314, 315, 318, 319,
332, 333, 334, 335, 336, 338, 339, 340,
341, 342, 343, 344, 345
Patrovii 268
Pazarite 101
Perui 101, 143, 161
Peta 329
Petrinja 51, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70,
102, 106, 166, 167, 252, 258, 281, 282,
283
Petrograd 294
Petrovo Selo 146
Plaki 38, 252, 313
Pljeevica 145
Podunavlje 145, 146
Pokuplje 45
Polock 290, 292, 293, 294, 295
Poljska 154, 155, 295
Popina 145
Posavina (Posavlje) 45, 169, 178
Pounje 45
Povile 106, 107
Poeka upanija 24
Predil 147, 148
Pruska 136, 319
Pula 263, 266, 267, 339
R
Raaba 139
Rab 266
Radu 161
Rajna 136
Rajnska Konfederacija 218, 305
Rakovica 174, 252, 333
Rakov Potok 258
Ravna Gora 161
Regimenta (pukovnija)
Brodska 126, 258
etvrta hrvatska provizorna 309, 346
Druga banska 16, 19, 20, 28, 37, 45,
64, 71, 78, 102, 105, 106, 107, 108, 126,
140, 147, 163, 166, 231, 242, 247, 248,
251, 264, 265, 267, 269, 282, 283, 284,
288
Druga hrvatska provizorna 269, 283,
288, 308, 309
urevaka 126, 258
Gradika 126, 164, 258
Krievaka 126, 258
Lika 16, 20, 29, 37, 45, 71, 74, 75,
83, 99, 100, 101, 106, 107, 108, 126, 140,
142, 146, 162, 163, 175, 188, 196, 204,
230, 231, 239, 242, 248, 258, 262, 263
264, 265, 266, 271, 273, 275, 276, 279,
283, 298, 301, 319, 324, 325, 342
Njemako-banatska 113, 126
Ogulinska 16, 20, 25, 27, 28, 29, 33,
37, 38, 39, 42, 45, 55, 71, 74, 75, 106,
107, 108, 126, 140, 142, 146, 147, 163,
166, 175, 188, 204, 205, 242, 247, 248,
249, 251, 253, 262, 263, 264, 269, 271,
273, 275, 280, 283, 308, 340
Otoaka 16, 18, 20, 29, 37, 45, 71, 74,
75, 99, 100, 101, 102, 107, 108, 126, 140,
142, 146, 147, 163, 165, 166, 175, 188,
194, 196, 205, 237, 239, 242, 248, 258,
260, 262, 265, 266, 271, 273, 275, 283,
298, 301, 309, 316, 319, 320, 324
Petrovaradinska 126
Prva banska 16, 18, 20, 27, 28, 29, 37,

39, 45, 56, 71, 78, 105, 106, 107, 108,
126, 140, 147, 154, 163, 166, 188, 205,
242, 248, 249, 264, 265, 267, 271, 277,
282, 283, 284, 288, 342
Prva hrvatska provizorna 265, 266,
283, 298, 299, 300, 301, 302, 304, 306,
308
Slunjska 16, 20, 37, 38, 39, 45, 71, 74,
84, 106, 107, 108, 126, 140, 142, 146,
147, 163, 167, 188, 196, 205, 242, 248,
250, 251, 252, 253, 258, 260, 264, 269,
270, 273, 275, 279, 283, 308, 340, 342
Trea hrvatska provizorna 281, 282,
283, 284, 286, 288, 290, 291, 292, 293,
294, 297, 299, 302, 304, 305, 306, 318,
344
Vlako-ilirska 113, 126
Rijeka 51, 145, 146, 152, 161, 210, 230,
239, 262, 264, 266, 267, 269, 272, 273,
308, 319, 324, 325, 327, 329, 331, 332,
334, 335
Rogoznica 266, 267, 268
Romagna 139
Rusija (Rusko Carstvo) 139, 141, 153,
155, 177, 184, 235, 244, 254, 255, 265,
269, 279, 281, 282, 285, 290, 291, 292,
293, 299, 301, 302, 303, 304, 305, 306,
344
S
Sadilovac 146
Saint-Cloud 333, 339, 342
Samobor 49, 51
Sandak 171
Sarajevo 333
Sava 144, 149, 152, 153, 154, 155, 162,
164, 169, 173, 174, 178, 187, 188, 219,
220, 236, 240, 258, 325, 327
Schnbrunn 151, 153, 168, 327, 328, 330
Senj 38, 49, 51, 63, 65, 66, 67, 68, 69, 70,
72, 106, 108, 143, 154, 162, 175, 230, 237,
239, 252, 260, 267, 337
Senjska biskupija 38
Se vil ja 135
Sisak 252, 258
Skradin 149
Slana 106
Slano 268, 274
Slavonija (Esclavonie) 13, 24, 127, 154,
168, 316, 319, 327
Slavonska krajina 44, 51, 57, 73, 110,
113, 121, 315
Slovenija 151
Slunj 70, 333

Smiljan 101
Smolensk 290, 295
Soa 258
Split 7, 144, 262, 264, 266, 267, 269, 308,
332, 340
Srb 101, 146, 230
Srbija 50, 141, 175, 215
Sredozemlje (Mediteran) 152, 154, 169,
340
Sremska upanija 24
Stankovac 56
Ston 275, 279, 340
Suvaja 146
Svetice 51
Sv. Ambroz 106, 107
Sv. Juraj 101, 102, 106, 107
Sv. Mihajlo 101, 324
Sv. Stefan 268
Szala Apati 329
ajkaki bataljon 126, 140

ibenik 144, 149, 262
iroka Kula 101
kare 101
panjolska 135, 136, 137, 174, 209, 225
tajerska 152, 226
vara 333, 336, 338
vedska 139
Valencija (u Rusiji) 290

Varadin 163, 166, 308
Varadinska krajina 13, 110, 315
Varadinska upanija 13, 22, 24
Varava 136, 299
Velebit 38, 45, 145
Venecija 137, 139, 276, 338, 341
Verona 255, 269, 271, 282, 298, 299, 304,
341
Virovitika upanija 24
Vis 340
Vitebsk 295
Vjazma 304
Vojna krajina
5, 6, 7, 12, 13, 14, 17,
18, 24, 25, 30, 37, 46, 48, 50, 51, 53, 56,
62, 63, 64, 68, 70, 75, 97, 99, 100, 103,
104, 106, 107, 109, 110, 111, 112, 113,
114, 127, 129, 130, 132, 140, 143, 146,
154, 158, 162, 165, 168, 170, 173, 177,
178, 181, 182, 188, 189, 190, 214, 215,
223, 225, 272, 281, 305, 309, 315, 316,
317, 318, 319, 321, 322, 324, 332, 341
Vrano vina 56, 106
Vrbovsko 161
Vrebac 101
Vrginmost 56
Vrhovine 101
W
Wagram
138, 139
T
Tirol 137, 138, 169,
Travnik 146, 324
Trogir 266, 271
Trst (Trieste) 136,
205, 223, 226, 251,
266, 267, 169, 270,
304, 308, 324, 335,
343, 345
Tursko Carstvo 12,
171, 175, 196, 206,
327
258, 260, 269

152,
258,
272,
336,
168,
263,
286,
338,
169,
264,
292,
339,
170,
265,
298,
340,
142, 152, 154, 169,

211, 227, 240, 241,
U
Udbina 101
Ugarska (Hongrie, Ungarn) 13, 14, 53,
74, 152, 153, 155, 157, 158, 159, 160, 163,
188, 236, 276, 284, 319, 323, 327, 328
Una 100, 107, 108, 144, 154, 164
23 Vojna Hrvatska I
Zadar 143, 144, 145, 149, 150, 161,

195, 230, 261, 262, 266, 267, 271,
276, 277, 278, 279, 323, 324, 326,
Zagreb 7, 8, 49, 146, 161, 162, 163,
167, 210, 240, 308, 313, 314, 315,
318, 321, 322, 325, 326, 328, 329,
342
Zagrebaka biskupija 38
Zagrebaka upanija 13, 24
Zavalje 241
Znaim 138
Zrmanja 95, 101, 143, 144, 145, 146,
161, 324
193,
273,
341
166,
317,
332,
148,
rnovnica 106
umberak 51
353
KAZALO OSOBNIH IMENA
Adamek, Josip, 7
Aleksandar I, 281, 283, 305
Ali-paa Janjinski, 340
Amabert, 207
Amey, Franois-Pierre-Joseph, 290
Arnstadt, Jakob, 13, 103, 315, 320
Anderson, Perry, 315
Androssy, Antoine-Franois, 206, 207,
210, 214, 216, 219, 220, 221, 224, 333
Antoljak, Stjepan, 151, 153, 327
Augier, Marin, 250
B
Bach, Franz, 16, 316, 319, 320
Bachelu, 203, 210, 242, 333, 334, 337
Baras, Frano, 7
Basic, Ita, 334
Baudisson, Philippe, 250, 253
Beauharnais, Eugne de, 139, 169, 172,
174, 175, 257, 258, 282, 283, 284, 304,
305, 324, 325, 328, 329, 331, 342, 346
Becker, A., 323
Bellegarde, Friedrich Heinrich Graf von,
346
Belleville, 206, 226, 228, 229, 335, 336
Bertiher, Louis-Alexandre prince de Wagram, 285, 289, 331
Bertrand, Henri Gratien, 102^ 227, 237,
244, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253,
254, 255, 256, 262, 263, 264, 265, 266,
267, 268, 269, 271, 282, 283, 284, 286,
288, 298, 301, 304, 308, 309, 317, 326,
335, 336, 337, 338, 339, 340, 342, 343
Bessires, Jean-Baptiste duc d'Istrie,
285
Biani, Rudolf, 36, 62, 64, 313, 317, 318,
319
Bignon, Edouard, 188, 189, 332
Blake, 277
Blanc, Andr, 45, 318
Bogdanovi, 258
Bonaparte, Napolon I, 48, 129, 130,
135, 136, 137, 138, 141, 142, 144, 145,
146, 151, 152, 153, 154, 155, 168, 171,
172, 175, 183, 190, 192, 194, 195, 199,
203, 204, 205, 206, 209, 214, 215, 216,
217, 219, 221, 222, 223, 224, 225, 226,
237, 238, 240, 241, 247, 248, 254, 255,
257, 260, 261, 262, 263, 264, 266, 268,
271, 279, 281, 282, 284, 285, 286, 287,
288, 290, 294, 295, 296, 297, 302, 303,
304, 305, 306, 307, 309, 310, 313, 315,
318, 321, 323, 324, 325, 327, 328, 330,
331, 332, 333, 334, 335, 336, 337, 338,
339, 340, 341, 342, 343, 344, 345, 347
Boppe, P., 6, 55, 59, 192, 281, 282, 287,
292, 294, 301, 313, 332, 333, 334, 335,
336, 337, 338, 341, 342, 343, 344, 345,
346, 347
Borghese-Aldobrandini, Le prince Franois, 168, 330
Braquehay, A., 344
Braunsperger, D. M. Ch., 51
Brki, M., 51
Brunazzi, 280
Bubna, Ferdinand Graf von Littitz, 149,
326
Budisavljevi, Bude, 304, 346
Budisavljevi, Mihailo, 277
Buiel, 253
Burboni, 183
Calafati, 205, 333

Canning, Stratford, 136
Carmigniani, J^C., 318, 322
Carra de Saint-Cyr, 335
Cessac, 196, 339
Chabrol, 74, 256, 276, 335, 336, 338, 340,
341
Champagny, Jean-Baptiste duc de Cadore, 146, 152, 324, 326, 327, 331, 338
Chasteler-Courcelles, Johann Gabriel

Marquis von, 137, 138
Clarke, Henri-Jacques duc de Feltre,
12, 74, 195, 203, 206, 207, 208, 216, 222,
224, 237, 239, 240, 247, 254, 260, 262,
263, 267, 268, 272, 274, 282, 283, 286,
288, 289, 298, 315, 318, 319, 325, 326,
331, 332, 333, 334, 335, 336, 337, 338,
339, 340, 341, 342, 343, 345, 346, 347
Clausel, Bertrand, 144, 145, 171, 172,
175, 331
Clausewitz, Karl von, 129
Cobenzl, Ludwig Joseph Graf von, 155
Colloredo, Wenzel, 158, 159, 160, 235,
329, 336, 346
Contades, 230, 336
Cottenet, Jean, 250, 287, 294, 296, 305,
306
Czaplovics, Johann, 36
oli, Maksimilijan
47
Draenovi, D., 51
Dumas, Matthieu, 161, 328
urkovi, 259
E
Erber, Tullio, 324
F
Fenyes, Elek, 36
Fouchet, Joseph duc d'Otrante, 136, 258,
275, 276, 338, 341
Framatica (Gramatica?), Josip, 161
Franceschi, Giovanni De, 230, 231, 336
Frembt, F. X., 51
Friedrich II, 129
Friedrich Wchelm III, 136, 305
von Lwensperg,
elap Lazar 314

uji,' Mihajlo, 204, 205, 284, 286, 296,
306, 307, 308, 314, 346
D
Dandolo, Vincenzo, 324
Danese, Franjo, 149
Dauchy, Luc-Jacques, 168, 169, 170, 171,
172, 173, 175, 176, 189, 195, 206, 222,
228, 231, 239, 331, 333, 336
David, Pierre, 146, 237, 326, 339
Davidovi, Pavle, 47
Decrs, Denis, 172
Dedovi, Martin, 47
Delors, Joseph, 316, 325
Delzons, Alexis-Joseph, 38, 170, 195, 196,
197, 198, 205, 228, 231, 239, 240, 247,
248, 254, 263, 282, 283, 299, 301, 303,
308, 317, 336, 337, 338, 342
Demian, Johann Andreas, 16, 20, 22, 24,
25, 27, 30, 31, 33, 34, 36, 44, 64, 65, 66,
67, 70, 75, 80, 83, 84, 85, 87, 88, 89, 90,
91, 92, 93, 95, 316, 317, 318, 319, 320
Deeli, Velimir, 326
Drer, 166
Doroti, Andrija, 149
G
Garanjin, Ivan Luka, 189, 332
Gaudin, duc de Gate, 206, 333, 335
Gauthier, Jean-Joseph, 248, 266, 275, 280,
339, 340
Gavrilovi, Mihailo, 314, 336
Gavrilovi, Slavko, 317
Gentz, Friedrich von, 136
Gerlezzi, Franjo, 215, 328
Gordon, Robert de, 308, 309
Gouvion de Saint-Cyr, 294, 295
Grguri, Jeronim, 250, 253, 273, 279
Gruji, Radoslav, 301
Guilleminot, Armand-Charles, 174, 175,
176, 178, 329, 331, 336
Gvozdanovi, 47
Gyulay, Ignjat, 151, 152
H
Habsburg,
Ferdinand, 136
Franjo II, 11, 130, 235, 307, 336
Johann, 136, 137, 138, 139, 145, 148,
160, 163, 329
Josip II, 11, 146, 173
Karl, 110, 131, 136, 137, 138, 139, 141,
142, 210, 315, 320, 323
Marija Terezija, 46, 47, 140, 163
Ludwig, 110, 320, 324
Hacquet, Balthasar, 25, 26, 33, 34, 316,

317
Hantsch, Hugo, 181, 327, 332
Hessen, Antoine, 273
Hiller, Johann Friedrich von, 258
Hietzinger, Karl Bernhard Freiherr von,
17, 35, 36, 44, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70,
72, 76, 77, 78, 79, 83, 84, 87, 88, 89, 90,
91, 92, 93, 95, 111, 316, 317
Hobsbawm, Eric, 181
Hf er, Andreas, 138
Holjevac, Franjo, 20, 24, 35, 37, 39, 42,
44, 80, 83, 85, 87, 88, 89, 91, 92, 93, 243,
247, 253, 274, 275, 308, 340
Hoste, William, 280, 340
Hrabovszky, Johann Freyherr von, 149,
150, 324, 325, 326
Huard, Lonard, 299
Jankovi, J. J. B. de, 51
Jeanin, Jean-Baptiste, 258
Jelai, Franjo, 47, 160, 163, 165,
235, 236, 329
Jei, Ivan, 203, 241, 337
Joka, Mile, 7
Joly, Etienne, 249, 264, 283, 285,
287, 288, 289, 290, 294, 295, 306,
343
Junot, Androche duc d'Abrants,
272, 338, 340, 346
167,
286,
307,
256,
K
Katarina II, 155
Kinsky, Philipp Graf von, 308
Klein, 110, 131
Klobuschitzky, Josip, 329
Kneevi, Mate, 277
Kneevi, Petar, 148, 149, 150, 325, 326
Kneevi, Vinko, 160, 161, 162, 163, 329
Kolowrat-Krakowsky, Johann Nepomuk
Karl Graf, 305, 308, 346
Kosary, D., 323
Kotas, Anton, 204, 205
Krajasich, Peter, 87, 95, 112, 320
Krmelitz (Krmeli), Karlo, 170
Lacue, 324
Larish, V., 51
Lascy, Franz Moriz Graf, 131, 173
Lattermann, Christoph, 328, 329
Laugier, 230, 231, 336

Lauriston, Jacques Alexandre Law, 223,
225, 226, 262, 335, 339
Leclerc, Jean de Montpye, 195, 196
Lefebvre, Franois Joseph, 138, 296
Lefebvre, Georges, 321, 322, 323, 342,
346
Lemaj i, Pavle, 279
Leutner (Lettner), 259, 346
Lichtenberg, 215, 221
Lichtenstein, Johann Joseph, 153
Lipoid, J. N., 51
Littardi, 170, 176, 331
Lopai, Radoslav, 328
M
Mamula, Josif, 174, 204, 205, 214, 215,
221, 250, 267, 309, 334, 346
Manfred, Albert Zaharovi, 183, 332
Marbot, Marcellin, 305, 345, 346
Maret, duc de Bassano, 146, 152, 324,
326, 327, 331, 338
Marmont, Auguste Frdric Louis Viesse
de, duc de Raguse, 12, 20, 27, 28, 30,
31, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 42, 48, 50,
55, 62, 76, 80, 83, 87, 88, 89, 104, 108,
122, 140, 141, 142, 144, 145, 146, 148,
168, 169, 170, 171, 172, 173, 176, 177,
178, 184, 187, 188, 189, 190, 191, 192,
193, 194, 195, 196, 197, 198, 199, 201,
203, 204, 205, 206, 207, 208, 209, 210,
214, 216, 217, 219, 220, 221, 223, 224,
225, 226, 228, 229, 230, 231, 235, 236, 237,
238, 239, 240, 241, 242, 244, 245, 246,
247, 248, 249, 251, 252, 253, 260, 261,
268, 287, 313, 315, 316, 317, 318, 319,
320, 323, 324, 325, 329, 330, 331, 332,
333, 334, 335, 336, 337, 338, 339
Marinien, A., 301, 345, 346
Mati, Vojin, 316
Matijaevi, A. P. F., 51
Maureillan, Casimir de Poitevin, 326
Mayer, 161
Maurani, Vladimir, 320
Mecsery, Danijel, 141, 323
Medakovi, Milorad, 325
Melik, Vasiiij, 7
Merle, Pierre-Hugue-Victoire, 290, 294,
297, 344, 345
Mrriage, 210, 334
Mesi, 277
Metternich, Clemens Wenzel Lothar,
136, 152, 258, 338
Mihailovi, Ilija, 250, 268, 273, 280
Milutinovic, Teodar, 278, 279, 340, 342
Miokovi, Moj sej, 252, 308

Mittesser, Joseph, 141
Moaanin, Fedor, 7, 318
Mollien, 168, 169, 331, 335
Montalivet, 74, 338, 340, 341
Montigny, 324
Montrichard, Joseph-Elie-Dsir Perruquet de, 144, 275, 279, 341
Moser, 197, 238, 253
Mouton, comte de Lobau, 214, 215, 216,
221, 222, 286, 334, 342
Mrakovi, Jovan, 161
Mrkalj, Sava, 6, 315, 316
Mrzijak, P., 51
Murat, Joachim, 136, 305
N
Niebuhr, Carl, 129
Nikolajevi, D., 346
Nikoli, Desanka, 322
Nikoli, Gojko, 316
Novak, Grga, 323
Novi, Ilija, 166
Nugent, Laval, 258
O
Obad, Stijepo, 341
Opai, Stanko anica, 5, 6
Orfengo, 143, 324
Otto, Louis-Guillaume, 247, 338
Oudinot, Nicolas-Charles duc de Reggio,
290, 294, 296, 297
P
Pacthod, 268
Paris, 207, 208, 220
Parmegiani, Louis, 250
Pavii, Stjepan, 301
Pele, Petar, 296
Pellenc, Jean Joachim, 155, 328
Petrovi Njego, Petar I, 171, 264, 279
Petzinger, Johann, 196, 333
Pidoll, Karl von, 104, 110, 320
Pisani, Paul, 189, 279, 314, 323, 324, 325,
326, 332, 337, 339, 340, 341, 342
Pivec-Stel, Melita, 6, 168, 330, 335, 336
Plauzonne, Louis-Auguste-Marchand,
207, 219, 221, 316, 333, 334
Pourrailly, 227, 248, 254, 266, 298, 336
Prus, Bernard, 257, 338

Purkerth, M., 51
R
Radeka, Milan, 301
Radivojevi, Pavle, 47, 258
Rebrovic-Razbojski, Matija, 325
Ricci, 207, 208, 216, 318, 334
Rihtman-Augutin, Dunja, 217
Roize, Claude, 276, 277, 279
Roksandi, Drago, 8, 42, 55, 315, 318,
319, 332, 334
Rosenberg, J. B., 51
Rothenberg, Gnther Eric, 45, 99, 103,
315, 318, 319, 320, 321, 322, 323, 332,
338, 341
Russnov, T., 51
S
Samardi, ordo, 333, 337
Savary, 335, 338, 340
Schlegel, 136
Schmidt, I., 51
Schwartner, 36
Schwarzenberg, Karl Philipp, 152, 281,
305, 310
Scornyi, A., 51
Sb, Alexis, 274, 340, 341
Segnier, 324
Serrand, Joseph, 247, 249
Smiiklas, Tade, 322, 325, 328
Stani, Nika, 7
Stojevi, Andrija, 47, 142, 145, 149, 324,
326
Strossmayer, Josip Juraj, 316
Strauch, 161
Sweezy, Paul, 181
ajatovi, Petar, 204, 205, 273

Sidak, Jaroslav, 151, 327
ii, Ferdo, 316
ljivari, Marko, 51, 204, 205, 206, 215,
221, 240, 241, 255, 265, 271, 298, 300, 301,
333, 337, 338
T
Talleyrand-Prigord, Charles Maurice duc
de Bnvent, 136
Terl, Evgenij Viktorovi, 345, 346
Taylor, A. J. P., 315, 322

Teleki, Samuel, 188
Tomai, Franjo, 178, 276, 278
Trani, J., 318, 322
Trbuhovi, Aleksandar, 303, 345
Trbuhovi, Marko, 33
Treilhard, 199, 333
Trivion, 199, 333
Tromelin, Jacques-Jean-Marie-Francois
Boudin, comte de, 175, 230, 247, 331, 336
Tchy, 194
Tulard, J., 322, 323, 343
V
Vakanovi, Pavao, 250, 287, 292, 294,
296, 297, 306
Valdoni, Joseph, 231, 336
Valenti, Mirko, 321
Vaniek, Franjo, 22, 53, 99, 110, 316,
319, 321, 323, 325, 329, 338, 340, 341, 342
Vienney, 229, 336
Vitorovi, Mile, 7
Vladui, Riste, 284
Voinovich, Milan, 314, 324, 325
Vrhovac, Maksimilijan, 325, 326

Vukasovi, Josip Filip, 47
W
Wattlet, 163
Weiss, Ch., 51
Wissner, 104
Wnorovski, Maksimilijan, 247
Y
York, 281, 305
Z
Zllner, Erich, 315, 322, 323
Zwitter, Fran, 155, 187, 327, 328, 332
ivkovi, Pavao, 204, 205, 221, 238, 239,

336
S A D R A J
Predgovor
Glava I
KRAJIKO DRUTVO
Hrvatska vojna krajina. Militarizirano patrijarhalno drutvo u apsolutistikoj Habsburkoj monarhiji
Krajinici: mukarci i ene, djeca i starci. Kue i kune zadruge. Sela.
Kompanije. Regimente
Vojno raslojavanje drutva u Hrvatskoj vojnoj krajini
Deagrarizacija i urbani nukleusi
Drutvo trajne agrarne krize
11
16
46
62
74
Glava II
1807. VOJNA KRAJINA NA PREKRETNICI?
Kuno zadrugarstvo na prekretnici
Ograniene mogunosti razvoja vojno-krajikog sistema
Temeljite uprave za Karlovacsku, Varasdinsku, Banovsku, Slavonsku,
i Banatsku Vojne granice iz 1807. godine
Krajinici i evropske promjene u vojsci i ratu
99
103
110
129
Glava III
PROMJENA VLADARA 1809.
Anatomija rata 1809. godine
Prekosavski krajinici i njihovi francuski protivnici u ratu 1809. godine
Krajiko pitanje u mirovnim pregovorima
Austrijanci odlaze
Francuzi dolaze
135
140
151
157
168
Glava IV
KONTROVERZE O KRAJIKOM UREENJU
Vojna krajina u Habsburkoj monarhiji i u Francuskom carstvu
Doba spomenica i izvjetaja
Pariko izaslanstvo Ilirskih pokrajina i krajiko pitanje
Novana bezizlazja krajikog ureenja
. . .
181
187
203
225
Glava V
STRAH, NADA, BEZIZLAZJE I SMRT
Egzistencijalna ugroenost i strah pred budunou
Krajiko drutvo poslije Organikog dekreta
Rasipanje i iezavanje krajike sile
Rasipanje i iezavanje krajike sile (II)
235
244
260
281
NAPOMENE
311
Kazalo geografskih pojmova
348
Kazalo osobnih imena
354
Izdavai IRO KOLSKA KNJIGA Zagreb, Masarykova 28, STVARNOST

Zagreb, Savska c. 1 Za izdavae dr. Josip Mali i Milan Osmak Vanjska
oprema Miroslav Rafaj Korektor Ante Terzi Naklada 2 000 primjeraka
Tiskanje zavreno u listopadu 1988. Tisak Vjesnik Zagreb
razne istraivake implikacije. Pojavljujui se

u vrijeme kada se obiljeava 200. godinjica
francuske revolucije, ona je i jedan od doprinosa izdavaa obiljeavanju ovog prijelomnog
datuma moderne svjetske povijesti.
Drago Roksandi roden je u Petrinji 1948. godine. Studirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i povijest na
Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedan semestar je studijski boravio u Beu 1978/79.
godine, a dva semestra u Parizu, na Ecole des
Hautes Etudes en Sciences Sociales (1980/81.
godine). Na Filozofskom fakultetu u Beogradu
zaposlen je od 1978. godine. Suradnik je Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta
u Zagrebu.
Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u
Beogradu 1980. godine radom Bune u Senju i
Primorskoj krajini (17191722),
koji je objavljen u radovima Instituta za hrvatsku povijest
Sveuilita u Zagrebu 15, 1982, 33106. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
1988. godine radom Hrvatska
vojna krajina
pod francuskom
vlau (18091813), koji objavljujemo u ovoj knjizi.
U posljednjih desetak godina objelodanio je
stotinjak znanstvenih, strunih i publicistikih radova na historiografske teme u znanstvenim i strunim publikacijama te u NIN-u,
Danasu, Vjesniku, Borbi itd. Bio je
predsjednik Ureivakog odbora Zbornika
znanstvenih radova Glina. Glinski kraj kroz
stoljea (Glina, 1988). U biblioteci Povijesna
istraivanja napravio je izbor tekstova za
knjigu Ognjeslava Utjeenovia Ostroinskog
Kune zadruge & Vojna krajina (i) Karla Marxa Utjeenovi
(Zagreb, 1988) i napisao predgovor.
Glavni je urednik prirunika Povijest
srpskog naroda u Hrvatskoj, koji uskoro treba
biti objavljen u Zagrebu u izdanju kolskih
novina.

Vojna Hrvatska I

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Vojna Hrvatska I

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Knjiga Drage Roksandia Vojna Hrvatska

La Croatie militaire (18091813) jedno je od

Republika zajednica za znanstveni rad SR Hrvatske i Republika

CIP Katalogizacija u publikaciji

Izlino je raspravljati o namjerama jer za paljiva itaoca u djelu ne

HRVATSKA VOJNA KRAJINA.

volucije 1848/1849. u Habsburkoj Monarhiji.4 Krajiko podlonitvo poslije

Sredinji cilj dvorske apsolutistike politike bio je da Vojna krajina

krajikog ureenja. Svi zahtjevi za promjenama unutar njega su u vezi s

KRAJINICI: MUKARCI I ENE, DJECA I

Sreene podatke o stanovnitvu regimenti i vojnih komuniteta u njihovu

STANOVNITVO KARLOVAKIH I BANSKIH REGIMENTI

Vidjeli napomenu uz prilog I.

STANOVNITVO KARLOVAKIH I BANIJSKIH REGIMENTI

Vidjeti napomenu uz prilog I.

STANOVNITVO U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

Napomena: Podaci u koloni 1 i 2 objavljeni su u Demianovoj knjizi Statistische

Vidjeti napomenu uz prilog IV.

STANOVNITVO U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

Vidjeti prilog IV. Za 1811. godinu je iskoriten drugi popis.

tinjak hiljada stanovnika vie od druge. Kada se imaju u vidu razlike u

POVRINA REGIMENTI VOJNE HRVATSKE

GUSTOA NASELJENOSTI REGIMENTI U VOJNOJ HRVATSKOJ

Vidjeti priloge IV i VII.

GUSTOA NASELJENOSTI REGIMENTI U VOJNOJ HRVATSKOJ

Vidjeti prilog VIII.

PROVINCIJALNA HRVATSKA I SLAVONIJA 1805. GODINE

Napomena: U koloni 1 je povrina u kvadratnim miljama, u koloni 2 neplemiko

Podaci o odnosu mukog i enskog stanovnitva u est prekosavskih

Napomena: U koloni 1 su podaci o djeacima do esnaeste godine (bis in das

DJEVOJICE U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE 1810. GODINE

DJECACI U MUKOM STANOVNITVU VOJNE HRVATSKE

pr., kol. 5) svjedoe o vrlo jakim poremeajima u prirodnom prirataju od

Napomena: U koloni 1 je izraeno poveanje

Napomena: U koloni 1 su poluinvalidi (Halb-Invaliden), u koloni 2 invalidi

INVALIDNOST ODRASLOG MUKOG STANOVNITVA 1810. GODINE

1 138 884 2 087 6 207

INVALIDNOST ODRASLOG MUKOG STANOVNITVA

poluinvalidi /Halb- Invaliden, demi - invalides/

U 126. propisuje se da na platne poslove nebudu naredjivani, nego prosti

pojam u njemakom izdanju glasi Ganz-Invaliden. Pod stavom E. Za

Ipak, tvrdi da kue dijelom nemaju, a dijelom imaju posebnu odaju za

PROSJEAN BROJ ITELJA U KUAMA

Ve spomenuta promijenjena narav odnosa u kunoj zadruzi uvjetovala

nikada ne treba gubiti iz vida i tekoe brojnih francuskih oficira u njihovu

Napomena: U koloni 1 je broj zadruga bez

injenica da u drugim popisima ne nalazimo ovaj podatak ne iskljuuje

Zapovijedajui general u Vojnoj Hrvatskoj Delzons predloio je 1. marta

CRKVE U VOJNOJ HRVATSKOJ U 1810. GODINI

Prilog XXII (nastavak)

Prilog XXII (nastavak 2)

Napomena: U Marmontovu popisu upisano je 13 259 mukaraca katolike vjere

Croatie militaire), Zbornik Centra za drutvena istraivanja Slavonije i Baranje

CRKVE U VOJNOJ HRVATSKOJ U 1810. GODINI (nastavak)

Napomena: Grafikon A je izraen na

Proimanje militarizacije s prosvijeenoapsolutistikom politikom razvoja

Napomena: U koloni 1 su podaci o broju sela u prekosavskim regimentama 1802.

RASUTE KUE U SELIMA PREKOSAVSKIH REGIMENTI 1802. GODINE

Napomena: U koloni 1 je broj rasutih kua u selima prekosavskih regimenti,

razvoj, dakako, najvema su uvjetovani njihovim privreivanjem, a s tim u

VOJNO RASLOJAVANJE DRUTVA U

U raspravama o promjenama u oficirskom sloju krajikog drutva tokom

OFICIRI ISTOG PREZIMENA U REGIMENTAMA VOJNE HRVATSKE

U prvoj skupini su 74 oficira (14,8%), u