You are on page 1of 456

TRIPLEX CONFINIUM (1500-1800): EKOHISTORIJA - ZBORNIK RADOVA

BIBLIOTEKA KNJIGA MEDITERANA

28

Poasni i dugogodinji glavni urednik


IVO FRANGE

Urednitvo
IVO BABI, MARIN BERKET, JOKO BOANI, NENAD CAMBI,
JAKA FIAMENGO, IVO FRANGE, PETAR JAKELI, BRANKO JOZI,
VANJA KOVAI, ANATOLIJ KUDRJAVCEV, BRATISLAV LUIN,
EMILIO MARIN, lVO PETRINOVI, ELJKO RADI, DRAGO IMUNDA,
MIRKO TOMASOVI, RADOSLAV TOMI

Glavni urednik
NENAD CAMBI

Recenzenti
NENAD MOAANIN
NIKA STANI

TRIPLEX CONFINIUM
(1500-1800): EKOHISTORIJA
Zbornik radova sa meunarodnog znanstvenog skupa
odranog od 3. do 7. svibnja 2000. godine u Zadru

Uredili: Drago Roksandi, Ivan Mimica, Nataa tefanec


i Vinka Gluni-Buani

KNJIEVNI KRUG
ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST FILOZOFSKOG FAKULTETA
SVEUILITA U ZAGREBU
SPLIT / ZAGREB
2003

CIP-Katalogizacija u publikaciji
Sveuilina knjinica u Splitu
UDK 94(497.5)" 15/18" (063)
MEUNARODNI znanstveni skup Triplex Conflnium (3 ; 2000 ; Zadar)
Triplex Confinium (1500.-1800.): ekohistorija : zbornik radova sa
meunarodnog znanstvenog skupa odranog od 3. do 7. svibnja 2000. u
Zadru / uredili Drago Roksandi, Ivan Mimica, Nataa tefanec i Vinka
Gluni-Buani. Split : Knjievni krug ; Zagreb : Zavod za hrvatsku
povijest Filozofsko g fakulteta Sveuilita, 2003. - 450 str. : ilu str., faks ;
24 cm. (Biblioteka Knjiga Mediterana ; 28)
Podatak o rednom broju Znanstvenog skupa preuzet iz predgovora. Bibliografija i biljeke uz tekst. Summaries. - Kazala.
ISBN 953-163-170-0 (Knjievni krug, Split)
1. Roksandi, Drago
ISBN 953-163-170-0 (Knjievni krug, Split)

PREDGOVOR
Ovaj zbornik znanstvenih radova Triplex Confiniuma (c. 1500. - 1800.):
ekohistorija nastao je iz priopenja pripremljenih za Treu meunarodnu
projektnu konferenciju TRIPLEX CONFINIUM, odranu na Filozofskom
fakultetu u Zadru, od 3. do 7. svibnja 2000. godine, u organizaciji Zavoda za
hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz i History Department, Central European University, Budapest. Te su tri ustanove projekt i
utemeljile 1996. godine.
U to je doba povijest granica izazivala mnogo manje strune pozornosti u
Europi nego to je to danas sluaj, a povijest viegranija jedva da je bilo gdje
drugdje bila sustavnije istraivaki problematizirana. TRIPLEX CONFINIUM
ili TROMEA bio je od svog poetka zamiljen kao povijest hrvatskih
viegranija u ranome novom vijeku u euromediteranskom kontekstu.1 Nastao
je, dakle, iz uvjerenja da se u hrvatskoj povijesti toga doba, s jedne strane, malo
to moe razumjeti unutar predestiniranih stereotipa Zapad-Istok, civilizacijabarbarstvo, kranstvo-islam itd., a da se u svakom pristupu njezinoj batini
uspjeno moe suoiti, s druge strane, promiljajui je u pluralnim historijskim
kontekstima, tonije, u pluralnim ekohistorijskim kontekstima. (Povijest su i
ljudi i vremena i prostori.) Jadransko more, Dinarske planine i Panonska nizina,
koje hrvatski prostor u milenijskom rasponu integriraju u sredozemni svijet, u
alpski svijet te u svijet srednjo- i istonoeuropskih ravnica ponajmanje su puki
ekohistorijski 'okvir' hrvatskih viegranija. Hrvatski prostor ponajprije ine
njihova susretita, sa svim svojim povijesno relativnim prednostima i
nedostacima u razliitim razdobljima. U euromediteranskom 'vrijenju' (Edgar
Morin) ranoga novog vijeka hrvatski je prostor poprite sraza tri imperijalna

Iscrpniju razradu projektne 'strategije' vidjeti u Drago Roksandi. TRIPLEX


CONFINIUM ili o granicama i regijama hrvatske povijesti. Barbat. Zagreb, 2003.

Drago Roksandi, Nataa tefanec

projekta (habsburkog, mletakog i osmanskog), tri vjeroispovijedne kulture


(zapadnog i istonog kranstva te islama - s vanim udjelima i protestantizma
i idovstva), tri kulturno/civilizacijske tradicije u mnotvu preplitanja i
iskljuivanja - sredozemne, balkanske i srednjoeuropske itd. Otuda i naziv
projekta TRIPLEX CONFINIUM, to je uostalom i toponim nastao prvim
meunarodnopravno regularnim razgranienjem Habsburke Monarhije,
Mletake Republike i Osmanskog Carstva poslije Karlovakog mira (1699.), na
mjestu gdje su se sustekle tri imperijalne granice (Medvia glavica na Debelom
brdu kod Knina).2
Valja dodati da je nastao i iz dubokog uvjerenja da bitniji pomak u
pristupu tako zahtijevnim problemima hrvatske povijesti ranoga novog vijeka
moe biti intelektualno produktivniji koritenjem potencijala makro- i
mikrohistorijskih metoda, s jedne strane te komparativnohistorijskih metoda, s
druge strane.
Praktino je to znailo - a znai i dalje - shvatiti hrvatsku povijest ranoga
novog vijeka prije svega kao povijest granica i regija, to je nuno u opreci moramo to priznati - s centralitetnim modelom interpretacije nacionalne
povijesti, koji slijedi hrvatska historiografija, kao i sve druge nacionalne
historiografije u Srednjoj i Jugoistonoj Europi. Dakle, TRIPLEX
CONFINIUM je nastao s uvjerenjem da se temeljne civilizacijske i kulturne
vrijednosti hrvatske nacionalne moderne moe ponekad i bolje istraiti kada se
najprije definiraju iri, prije svega euromediteranski konteksti promjena u
hrvatskoj povijesti i kada se potom sredite istraivake pozornosti pomjeri sa
sredita nacionalnointegracijskih i modernizacijskih procesa na njegove
periferije, tj., granice i regije. Kada se ovo pitanje dosljedno izvede do svih
svojih implikacija, moe se zakljuiti daje u hrvatskoj nacionalnoj moderni
malo toga to ne bi imalo granine i/ili regionalne konotacije. Poimo od
samog Zagreba, epicentra integracijskih procesa u modernoj hrvatskoj
povijesti, koji je i sam, od svoga srednjovjekovnog nastanka, grad na granici.
U ranom novom vijeku prostorno je to manje bilo izraeno u odnosu prema
Osmanskom Carstvu, a vie prema Svetom Rimskom Carstvu. Kasnije su se
osmanske granice odmicale od Grada, ali je potonja granica 'zauvijek' ostala na
Sutli i Kupi. U svakoj je europskoj povijesti ranoga novog vijeka grad jedan od
najpouzdanijih pokazatelja modernosti. U hrvatskom ih je prostoru i tada bilo
razmjerno mnogo, to god mislili o njihovu urbanitetu. Meutim, velika je
veina tih gradova bila na rubovima hrvatskog prostora, tada silno naglaenima
habsburkim, mletakim i osmanskim imperijalnim granicama. Bio je to sluaj
Varadina, ali i Karlovca te Rijeke. Slino se redom moe rei i za gradove 18.
i 19. stoljea na Dravi, Dunavu, Savi i Uni, odreda gradove na granici. Stari
2
Vidjeti Mirela Slukan, Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma - Cartographic Sources for the History of the Triplex Confinium - Kartographische Quellen

zur Geschichte des Triplex Confinium, Hrvatski dravni arhiv i Zavod za hrvatsku
povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1999. 142 str. +
16 kolor-reprodukcija.

Predgovor

gradovi du obale Jadranskog mora i na otocima su isto tako bili na razliite


naine gradovi na granicama. Slinu argumentaciju bilo bi mogue izvoditi i na
drugim problematikama hrvatske povijesti ranoga novog vijeka.
Do sada su u sklopu Projekta odrane tri meunarodne znanstvene
konferencije. Prva je bila na temu Triplex Confinium after the Vienna War
(1683-1699): Problems of Micro-historical Research, a odrana je u Central
European University Conference Centre u Budimpeti od 21. do 22. oujka
1997. godine u organizaciji CEU Southeast European Studies. Znanstveni
lanci s te konferencije objavljeni su u Microhistory of the Triplex Confinium.
International Project Conference Papers. Budapest, March 21-22, 1997 (CEU
Institute on Southeastern Europe. Budapest, 1998, 160 str.) urednika Drage
Roksandia na engleskom, njemakom i talijanskom jeziku.3
Druga konferencija s temom Plan and Practice: How to Construct a Border Society? The Triplex Confinium c. 1700-1750 odrana je na Sveuilitu u
Grazu od 9. do 12. prosinca 1998. godine, u neposrednoj izvedbi Abteilung fr
Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz u suradnji i uz financijsku
potporu CEU History Department. Jedan od suorganizatora bio je i Zavod za
hrvatsku povijest. Znanstveni lanci s ove konerencije objavljeni su u zborniku
Constructing Border Societies on the Triplex Confinium. International Project
Conference Papers. Graz, December 9-12, 1998 (CEU History Department
Working Paper Series 4. Budapest, 2000, 288 str., 13 autorskih karata, 41
ilustracija) urednika Drage Roksandia i Natae tefanec na engleskom jeziku.4
3
CONTENTS: Preface by the editor / Drago Roksandi (Zagreb), The Triplex
Confinium. International Research Project: objectives, approaches and methods /
Hannes Grandits & Karl Kser (Graz), Familie und Gesellschaft in der habsburgischen
Militrgrenze: Lika und Krbava zu Beginn des 18. Jahrhunderts / Siegfried Gruber
(Graz), Die Konskription in der Lika 1712. Einige quellenkritische und
demographische berlegungen / Sanja Lazanin & Drago Roksandi (Zagreb), J. W.
Valvasor and J. Rabatta on the Croatian Military Border in 1689 and 1719. Stereotypes
and Mentality on the 'Triple-Frontier' / Christian Promitzer (Graz), Borderlands and
Ethnic Identities in the Habsburg Military Border (18th and 19th Centuries). A Theoretical Approach / Nenad Moaanin (Zagreb), Introductory Essay on an Understanding of the Tri-border Area: Preliminary Turkologic Research /Alessandro Sfrecola
(Trieste), Le Craine di Dalmazia: la 'frontiera militare' di Venezia nel primo
Settecento e le riforme del feldmaresciallo von Schulenburg / Borna Frst - Bjeli
(Zagreb), Triplex Confinium - An Ecohistoric Draft.
4
CONTENTS: List of maps / List of Illustrations / Preface by the editors / Alfred
J. Rieber, Triplex Confinium in Comparative Context: Caucasus / Wendy Bracewell,
Frontier Blood-brotherhood and the Triplex Confinium / Larry Wolff, Disciplinary
Administration and Anthropological Perspective in Venetian Dalmatia: Official Reflections on the Morlacchi from the Peace of Passarowitz to the Grimani Reform /
Elisabetta Novello, Crime on the Border: Venice and the Morlacchi in the Eighteenth
Century / Nenad Moaanin, Exposing Existing Fallacies Regarding the Captaincies in
the Bosnian Frontier Area Between the 16th-18th Centuries / Sanja Lazanin & Nataa
tefanec, Habsburg Military Conscription and Changing Realities of the Triplex
Confinium ( 16th-18th Centuries) / eljko Holjevac, The 'Triplex Confinium' in

Drago Roksandi, Nataa tefanec

Trea meunarodna projektna konferencija odrana je na Filozofskom


fakultetu u Zadru od 3. do 7. svibnja 2000. U njezinu je radu sudjelovalo 30
znanstvenika iz 7 zemalja. Konferenciju su financijski omoguili Srednjoeuropsko sveuilite iz Budimpete (Central European University Budapest) i
European Cultural Foundation iz Amsterdama. Najljepa im hvala na povjerenju koje su nam ukazali! Ovaj zbornik znanstvenih radova, dakle, ukljuuje
priloge sudionika s te konferencije. Pripremajui se za nju, prvu ekohistorijsku
konferenciju u hrvatskoj historiografiji uope, Projektni tim u Zavodu za
hrvatsku povijest odrao je niz rasprava. Meu njima treba izdvojiti Znanstveni
kolokvij Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, odran u
Hrvatskom dravnom arhivu, 29. listopada 1999. godine i izlobu starih karata
pod istim nazivom. 5 Okrugli stol Ekohistorija danas, odran u Zavodu za
hrvatsku povijest, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 13. travnja 2000.
godine.
U pripremi je etvrta meunarodna projektna konferencija Religije,
kulture, drutva i politike strukture Drugog na istonom Jadranu (15.-19.
stoljee), koja e se odrati na Sveuilitu u Padovi 25. i 26. oujka 2004.
godine.
U meuvremenu je u Projektu TRIPLEX CONFINIUM utemeljen jo
jedan subprojekt, Podravsko viegranije. S njime u vezi je isto tako
odrano nekoliko strunih i znanstvenih skupova u Zagrebu i Krievcima.
Meu njima treba izdvojiti Prvu meunarodnu konferenciju Etnokonfesionalne
promjene u Krizevakoj upaniji i Varadinskom generalatu u ranome novom
vijeku (c. 1450-1750), odranu u krievakoj Gradskoj vijenici od 26. do 28.
Habsburg-Venetian Relations at the End of the Seventeenth Century / Siegfried
Gruber, Good Luck for Pioneers and Bad Luck for Latecomers: Different Settlement
Patterns in Resettling Lika Around 1700 / Eva Faber, Lika and Krbava under the Administration of the Inner Austrian Court Chamber / Tams Farag, Spontaneous Population Movements in the Hungarian Kingdom During the Early Eighteenth Century with
Special Attention to the Croatian and Serbian Immigration / Borna Frst-Bjelis, Cartographic Perceptions of the Triplex Confinium and State Power Interests at the Beginning of the 18th Century / Zrinka Blaevi, Croatia on the Triplex Confinium: Two
Approaches / Drago Roksandi, Stojan Jankovi in the Morean War, or of Uskoks,
Slaves and Subjects.
5
Radovi s kolokvija objavljeni su u RADOVIMA Zavoda za hrvatsku povijest (3233. Zagreb, 1999-2000. Str. 321-419), a za izlobu je pripremljen trojezini katalog, ve
citiran u bilj. 2. Izloba je jo jednom bila postavljena u Budimpeti na Central European University od 20. do 27. oujka 2000. godine.
S tom je konferencijom u vezi i objavljivanje hrvatskog prijevoda Prirunik(a) o
vojnim krajinama u Dalmaciji / Summario a materia di Cr aine (Ljetopis SKD Prosvjeta.

Zagreb, 1999, 11-41, 1 karta), koji je prevela prof. Olga Dikli. Nedavno je tiskan i prvi
protostatistiki popis ljudi i dobara Like i Krbave iz 1712. godine (Karl Kser - Hannes
Grandits - Siegfried Gruber. Popis Like i Krbave 1712. godine. Obitelj, zemljini posjed

i etninost u jugozapadnoj Hrvatskoj. SKD Prosvjeta. Zagreb, 2003. 420 str.). U


pripremi je i CD-ROM s dokumentacijom sadranoj u toj knjizi pripremljenoj za
informatiko pretraivanje, koji ureuje Nataa tefanec.

Predgovor

lipnja 2002. U pripremi je zbornik znanstvenih radova. Uveliko traju pripreme


za Drugu meunarodnu konferenciju Podravskih viegranija na temu
Ekohistorija Drave, koja e se odrati u Koprivnici, u studenom 2003. godine.
U pripremi su jo dva subprojekta TRIPLEX CONFINIUMA, Podunavsko viegranije u suradnji s prof. dr. sc. Zvonkom Kovaem i Banovac.
Istraivaki i revitalizacijski program u suradnji s prof. dr. sc. Aleksandrom
Durmanom.
Treba rei da je ovaj zbornik bio mogu prije svega zbog vrlo poticajnih
iskustava sa zadarske konferencije, koja je bila tako uspjena velikim dijelom
zahvaljujui i kolegama s Filozofskog fakulteta u Zadru, meu kojima bismo
htjeli izdvojiti dekana i sudionika konferencije prof. dr. sc. Damira Magaa te
prodekana prof. dr. sc. Slobodana au. Rado bismo se zahvalili i prof. dr. sc.
Pavui Veiu, koji je sudionike vrlo upeatljivo upoznao s materijalnom
kulturnom Zadra te osoblju Hrvatskoga dravnog arhiva u Zadru, koje nas je
podsjetilo koliko tek trebamo uiniti u radu na ovom projektu.
Zbornika ne bi bilo da nam prof. dr. sc. Nenad Cambi te, posebno, prof. dr.
sc. Ivan Mimica i prof. dr. sc. ime Pili iz Splitskoga knjievnog kruga nisu
ukazali povjerenje uvrtavajui ga u izdavaki program toga, u nas najuglednijeg nakladnika, kada je rije o poznavanju batine koja je u sreditu i
naeg interesa. To je za nas u TRIPLEX CONFINIUMU najvee priznanje za
obavljeni rad. Posebnu zahvalnost dugujemo urednikom trudu i strpljenju
prof. Vinke Gluni-Buani.
U Zagrebu, 23. travnja 2003.
prof. dr. sc. Drago Roksandi
mr. sc. Nataa tefanec

I. PROMATRAJUI PRIRODU

Damir Maga
Filozofski fakultet u Zadru
GEOGRAFSKE ODREDNICE NASTANKA KARTE
MATEA PAGANA: CIJELI OKRUG ZADRA I IBENIKA
(:TUTTO EL CONTADO DI ZARA ET SEBENICHO),
VENECIJA, OKO 1530.
UDK:

821.163.42'373.21
912.43(497.5 Zadar, ibenik) 15
Izvorni znanstveni rad

Karta Matea Pagana TUTTO CONTADO DI ZAR A ET SEBENICHO,


nastala u prvoj polovici 16. st., jedan je od najvanijih kartografskih
predloaka i svjedoanstava geografske i povijesne, pa i ekohistorijske
stvarnosti dijela Hrvatske na poetku novog vijeka. Autor razmatra glavne
toponime SI dijela zemljovida unutar crte Lapaz Chumic Zuonigrad
egar Bergane Lab Stermiza. Nastao u Veneciji u koli vrsnih
kartografa, zemljovid, premda naslovljen na talijanskom jeziku,
nedvosmisleno ukazuje na prevagu slavenske, tj. hrvatske toponimije,
naroito izvan samog Zadra. To, takoer, potvruje i toponimija okolice
Zadra. O karti je ve opirno pisao Ivo Petricioli, a ova rasprava odnosi se na
prouavanje kartografskog sadraja s obzirom na ekohistorijske i
ekogeografske aspekte istraivanja. Naroita se pozornost posveuje prostoru
Krbave (Corbavia), Like (Licha) i Banovine (Banadego) iji su brojni
toponimi preivjeli stoljea burnih dogaanja do dananjih dana. Toponimiju
prate brojne oznake naselja, utvrdi, morfologije, izvora, rijeka, jezera, mora,
ruevina, uma, oznaka geopolitike pripadnosti, plovila, mostova, koji
govore o prirodno-geografskim i drutveno-geo-grafskim okolnostima u
vremenu nastanka zemljovida, osloncima opstanka i pripadnostima. Mateo
Pagano zacijelo dobro poznaje prostor koji prikazuje, a karta je oigledno tek
dio opsenijeg kartografskog materijala koji obuhvaa znatno iri prostor
dijelova Hrvatskog Kraljevstva i mletakog dalmatinskog posjeda poslije pada
Bosne i u vrijeme znaajnije osmanlijske penetracije na hrvatskom tlu. Karta
je nastala s mletakog gledita to se odraava na oznakama i isticanjima
utvrenja strateki vanih za interese Venecije, pa i onih manjih, koje su
kasnije napustili i zanemarili. Kartograf, meutim, odlino poznaje i stanje
svih ostalih hrvatskih utvrda i burgova iji su brojnost i prostorni raspored
indikativni za ekohistorijsko razmatranje jednog od tradicionalno vanih
teita hrvatskog prostora. Njihov broj i prostorni raspored su usmjeravajui i
funkcionalni za ekohistorijsko istraivanje jednog od tradicionalno najvanijih
sredita hrvatskog teritorija.
Karta Matea Pagana Tutto el Contado di Zara et Sebenicho, izraena u
prvoj polovici 16. stoljea (izmeu 1522. i 1527.), jedan je od najvanijih
kartografskih prikaza geografske, povijesne i ekohistorijske stvarnosti navedenog dijela Hrvatske na poetku novog vijeka. Zemljovid je izraen prije

14

Damir Maga

nego to su otomanske trupe osvojile prostore blizu Zadra, te poslije nego to


su pali (1522.) vie od 50 km udaljeni Knin (Lab), Skradin i Neven. Stoga su
spomenute utvrde oznaene na karti s otomanskim stijegom. Glavna obiljeja
karte: tehnika izrade, veliina, obuhvat, orijentacija, tip slova, ve su ukratko
objanjeni i elaborirani (Ivo PETRICIOLI, 1969., 523-529) s listom svih
toponima ili tek spomenuti u atlasu povijesnih granica Hrvatske (A. PANDI,
1993, 89). U ovom radu raspravljaju se imena u prostoru oko triplex
confiniuma uz analizu njihove vanosti, ekohistorijskog i ekoprostornog
znaenja u sredinjem dijelu Hrvatske. Glavna svrha ovakove analize je ukazati
daje prije otomanskih prodora (15. i 16. st.) ovaj dio Hrvatske bio jedan od
najvanijih i vitalnih prometnih, gospodarskih i politikih podruja dvojnog
kraljevstva.
Imena SI dijela zemljovida (SI etvrtina) koja su u blizini toke triplex
confiniuma kod Knina (oznaka koja se javlja mnogo kasnije, uglavnom od 17.
st.), glavni su predmet ovog rada. To su: Lapaz, Capagna de Lapac, Stermixi,
Beglouic, Butisin F., Hoton, Campagna, Boscho, Popine, Rachouac, Xuonigrat,
Clegouic, Xegar, Bilisane, Druignan, Biline, Bergane, Deficio antiquo
chiamato Bergane, Lab, borgo de tina, Capitulo, la fiumara, de qua isi elfiu,
Topoglio, Campagna etc.
Lapaz danas Donji i Gornji Lapac i Capagna de Lapac nose imena po
hrvatskoj plemenitakoj obitelji Lapan (Lapan, Lapani, takoer i de Lapuch
itd.; de genere Lap(anorum) u ijim je rukama do ranog 16. st. postojao i
drugi, stariji Lapac, naselje blizu Karina, oko 30 km istono od Zadra, u
posjedu iste plemenite obitelji Lapani1 (od 11. do 15. st). Ovaj je Lapac bio
kolijevka obitelji koja je koristila dvojnu komplementarnu ekonomiju (transhumanca i sredozemno poljodjelstvo). Poznato je da su imali sudske sporove sa
samostanom sv. Krevana u Zadru radi posjeda Kokiane koji su trajali vie od
sto godina.2 Dva ili vie naselja s istim imenima uobiajena su pojava kao
posljedica transhumantne ekonomije koja je bila tipina za ovaj prostor od
prapovijesti donedavna. Isti su posjednici u pravilu imali posjed i naselje u
sredozemnom dijelu kao zimsko stanite i, vrlo esto, drugi posjed istog imena
u gorskom prostoru kao zimsko stanite (npr. Ostrovica u Ravnim Kotarima,
Lovinac u Luci i Lovinac u Lici, Slimuisa/Slivnica isto tako, Joane u R.
Kotarima i Joani u Lici, Graac blizu Bilina i Graac u Lici, egar na Zrmanji
i egar u dolini Une, Perui u Lici i u R. Kotarima i si.). Posljedica je to
jedinog tipa gospodarstva koje je moglo opstati u ovdanjim regionalnim
okolnostima. Tako je ovaj Lapaz i njegovo polje (Capagna) oigledno bio
ljetno boravite plemenitog roda, jednog od 12 hrvatskih plemenitih rodova
poznatih u 11. i 12. st. U drugoj polovici 11. st. Vinika Lapanin oenio je

M. Barada, Lapani, 477; SC IV, 1906,46; S. Antoljak, 1959., 230, 1962, 57, 63,
86, 94.; B. Gui, 1971, 175,176.
2
M. Barada, ibid., 480-483,497-500, 504-506; T. Raukar, 1977, 108

Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli.

15

Klaudiju, sestru hrvatskog kralja Zvonimira. 3 Godine 1448. spominje se


Dragovol kao knez Lapca i kao graak Rmnja (JI od Lapca) u spisima koji
opisuju otomanske prodore u teritorij hrvatske plemenitake obitelji Karlovi iz
Striia.4 Poznati Martin plemenom Lapanin (de genere Lapanin), opisao
je 1493. jednu od najteih bitaka izmeu otomanskih i hrvatskih snaga na
oblinjem Krbavskom polju (Krbavski boj). Udaljenost izmeu Lapca kod
Karina i and Lapca (Donji i Gornji) je nekih 50 km, to se moe prijei u dandva. U Lapakoj upaniji posjedovala je i hrvatska plemenita obitelj Frankapan imanje Doberevi (blizu Rmnja) koje se spominje 1442. kad su ga dali
Mikuli Mikiu. 5 Obitelji Tumpi i Stojkovi spominju se u mjestu Neblusi
(danas Nebljusi) 1443., a obitelj Karlovi u Rmnju 1448. i 1449., te Frankapani
u Podstranici, svi u dvostranim ugovorima s Mikiem. Godine 1477. i Ostrovica u upaniji Lapac pripadala je kralju Matijau Korvinu koji ju je darovao
Mikuli Gaparoviu (Mikiu).6 Nakon to je Mikiev sin Juraj Mikulii
1494. u Kninu usvojio (in filium adoptavit) kneza Ivana Keglevia, brata
njegove ene Jelene, ovaj je dobio sve Mikieve posjede u upaniji Lapac
(Rmanj, Ostrovica, Doberevi) i neke posjede u kninskoj, lukoj, gackoj i
zagrebakoj upaniji.7
Stermixi danas Strmica, staro naselje u dolini rijeke Butinice. Poput
Lapca pripadalo je starom hrvatskom plemenitom rodu Strmiana ili St(e)rmia
(de genere Tiscoua( Stermi(ani)%, poznatom od 14 st. Jo i danas su tamo
naselja: Gornji Tikovac, Donji Tikovac i Liki Tikovac u gornjoj dolini
Butinice, sjeverno od Strmice. Ta su mjesta oito bila posjed istog roda koji je
takoer mogao imati svoje zimsko boravite u toplijoj primorskoj zoni. Na
zemljovidu je mjesto oznaeno kao utvrda na breuljku s kulama u ijem
podnoju je zapadno orijentirana (obino u ovoj regiji rimsko-katolika) crkva.
Beglouic danas Begluci, staro naselje u dolini rijeke Une, tek 2 km
istono od vrela Une. Na karti je oznaeno kao dobro utvreni burg s kulom i
zapadno orijentiranom crkvom.
Hoton danas Oton, staro naselje u prostoru juno od Strmice. Oznaeno
je kao utvrda na breuljku. Ime mu potjee od vrlo stare osnove (Hoti, stari
dinarski rod, povezan s liburnskim, ili ilirskim ili moda kasnijim avarskim
plemenima; mnogo je slinih toponima u irem prostoru (H)Otavac, (H)Otua,
(H)Otavice, itd.). Ovdje je bilo staro neolitsko naselje,9 a razvila se i liburnska

3
4
5
6
7
8
9

J. Horvat, 1980, 112


J. Horvat, 1980,48,49
V. Klai, Acta Kegl., 1917, XXXI.
Ibid., XXXI-XXXIII.
Ibid., XXXI-XXXIII.
S. Antoljak, 1962, 93,98, 114
. Batovi, 1955,395.

16

Damir Maga

gradina.10 Blizu naselja upisani su toponimi na talijanskom Campagna (Polje)


and Boscho (uma, Gvozd) koje su kartografi upotrijebili da oznae koritenje
zemljita.
Butisin.F. danas rijeka Butinica, pritoka rijeke Krke. Dobro je oznaena od Strmice do utoka u Krku kod lokaliteta Tina (Knin). U antikom
razdoblju za rimske uprave izvorita njenog pritoka Radljevca bila su iskoritena za vodoopskrbu Burnuma, rimskog vojnog castruma, koristei
akvedukt dug 20 km.11
Popine danas takoer Popine, zapravo sjevernije smjetena Popina
Velika i junije smjetena Popina Mala, dva naselja u dva mala istoimena polja.
Na zemljovidu se toponim popine nalazi zapadno od naziva Rachouac koji je
i danas jedan od oblinjih toponima. Prostor Popine, sa Sueviima i (H)Otriem (stara hrvatska zupa) ima veliku vanost u prometnom povezivanju
(rimska cesta, srednjovjekovna cesta, suvremena cesta i eljeznika veza)
hrvatskih kontinentalnih i primorskih regija.
Rachouac danas Rako vac ili Rakovnik, stara hrvatska utvrda u dolini
Zrmanje na vanoj cesti koja povezuje primorske (Zadar-Nin, ibenik, Split,
Knin) s kontinentalnim hrvatskim regijama. Smjeten je na breuljku koji je bio
prapovijesna liburnska gradina koja je postojala i u razdoblju rimske uprave.
Na zemljovidu je oznaen kao utvrda s velikom kulom u blizini vrela rijeke
Zrmanje.
Xuonigrat Zvonigrad, stara utvrda ponad doline Zrmanje, juno od
Rakovnika, takoer prapovijesna liburnska gradina, antiki lokalitet i srednjovjekovna hrvatska utvrda, s istom funkcijom kao i Rakovnik. Na zemljovidu je
oznaen kao veliki bedem na desnoj (zapadnoj) strani rijeke Zrmanje koji se
nastavlja prema mostu na rijeci i tornju na drugoj strani rijeke. To pokazuje
znaenje Zvonigrada kao prometne postaje i rijenog prijelaza, veoma znaajnog u lokalnoj transhumanci. U 13. stoljeu bio je u rukama hrvatskog
plemenitakog roda ubia (1221. knez Vien ubi od Zvonigrada bio je
izabran za kneza Splita). 12 Zna se daje 1363. magister Mihovil (Michaelis),
protonotar hrvatsko-dalmatinskog bana Nikole Sea, bio tadanji katelan
Zvonigrada. 13 Postavio ga je Ludovik, kralj Hrvatske i Ugarske, koji je
zanemario stare i tradicionalne hrvatske zakone pokuavajui uvesti ugarske,
istovremeno zapoevi naseljavanje kraljevskih posjeda i okolice gradova
Vlasima (tzv. kraljevski Vlasi, Wallachi, Olahi regales, itd.). Hrvatski plemi
Ivan Benkovi (de genere Vsna(ac de Croatia, de Plavno), familiar Karla
Kneza Krbavskog (od Krbave, de Corbavia), bio je 1468. i 1469. katelan

10
11
12
13

M. Sui, 1996,338-340.
B. Ilakovac, 1982., 35-105.
J. Horvat, 1980, 193.
V. Klai, Acta Kegl., 1917, XXI.

Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli.

17

Zvonigrada.14 Kasnije, 1585., neke autohtone obitelji, izbjegle iz Zvonigrada


zbog siline otomanskog irenja, nale su novo boravite u Istri (Premantura).15
Nakon to je osvojen od otomanskih snaga, kasnije u 17. i 18. stoljeu,
Zvonigrad su esto napadali krani s mletakog posjeda (1648., 1654.), 16 a
1689. razorile su ga austrijske snage. 17 Ve 1690. utvrda se nalazi u rukama
mletakih snaga.18
Clegouic danas ostaci Kegle vic ili Kegalj grada, zvanog i Kegle vica
gradina, tvrave i sredita stare hrvatske plemike obitelji Keglevi u dolini
Zrmanje. Na karti je utvrda smjetena na lijevoj strani rijeke Zrmanje gdje se
nalazio glavni posjed obitelji (Prkalj ili Prklje ili Prklji te Brdari, Bahtii,
Poricane i dr.), ali zapravo je Kegalj grad smjeten na desnoj strani rijeke, na
junoj padini planine Kom. Na zemljovidu cesta povezuje Clegouic s prostorom Bribira. Godine 1433. spominje se kao granina utvrda izmeu glavnine
Hrvatske za vrijeme vladavine kralja Sigismunda i teritorija preotetog od
Venecije. 19 Plemika obitelj Keglevi potjee od hrvatske plemenitakg roda
Prkalj ili Prklji (generacio Perkal, genus Parkly, generatio Perkly, de Perkly,
nobilis generacionis de Perkly i si.) koja se spominje u ispravi bana Mladina II.
ubia iz 1322. 20 Malo naselje Prklje koje pripada Erveniku i danas postoji.
Prvi se spominje Budislav (Budizlaui de generacione Perkal) sa sinovima
Petrom i Jakovom. Petrov stariji sin Kegalj vladao je utvrdom (smjetenom vie
prema istoku od glavnog posjeda) koja je po njemu i dobila ime: Kegalj grad, a
poevi od njegova sina Stjepana, sljedea koljena nose novo obiteljsko ime
Keglevi. Postao je poznat zbog rasprave koja se vodila na kninskom suditu
1358. kada je uspio vratiti svoj posjed Brdare kojeg je bio zaposjeo Grgur, knez
Krbave. Presudu su donijeli hrvatski ban Ivan uz i porota koju su inili
predstavnici svih dvanaest hrvatskih plemenitih rodova.21 Godine 1365. ban
Nikola Se naselio je neke kraljevske Vlahe u sredite posjeda obitelji Prklji
Keglevi, u Vide selo, izmeu Kegalj grada i Zrmanje. Time je zapoela vie
od 120 godina duga raspra izmeu Keglevia i Vlaha koja je zavrena 1489. 22
Nakon to su bili prisiljeni plaati visoke poreze za vrijeme kratke uprave
bosanskog kralja Tvrtka, (1390.-1394.), na hrvatsko-dalmatinskom saboru u
Ninu 1396. kao ipsos veros et antiquos esse nobiles ponovno su bili izuzeti
od te obveze i vraene su im stare povlastice. U Modruu je 1412. kralj Si14

S. Antoljak, 1962,92.
S. Tralji, 1962, 341.
16
B. Desnica, 1951, 1,34; DAZd, Spisi glavnog namjesnika G. Dolfina, knj.
jedina, 58.
17
F. J.Fras, 1988, 128
18
DAZd, Spisi glavnog namjesnika A. Molina, knj. II, 115.
19
V. Klai, Acta Kegl., 1917, XIX.
20
V. Klai, Acta Kegl., 1917, XIX.
21
Ibid., XX,XXI.
22
Ibid., XXII,XXIII.
15

18

Damir Maga

gismund potvrdio povlastice Prkalja svojom poveljom in perpetuo valituras.23


Vezano za njihova prava, posjede i povlastice, obitelj Keglevi esto se
spominje na suditu u Kninu, ali i u Budimu, Jajcu, Brnu, Senju u rasprama
protiv kraljevskih Vlaha (1435.-1489.). 24 Procesi koji su trajali vie od 100
godina zavrili su uspjehom plemenitih Keglevia. Izmeu 1436. i 1496.
Keglevii nose i pridjevak Poriki (de Porychane, de Porychky, itd.) 25 po
svojim posjedima u Porianima (Donje i Gornje). Keglevii aktivno sudjeluju u
boju na Krbavi 1493. 26 Poslije dobivanja gotovo svih posjeda Jurja Mikuliia
1494., Ivan Keglevi Poriki proirio je svoja vlastelinstva od Luke i Lapca do
Zagreba (dvorac Buin ili Buzin) i upanije Gacke. Poeo je nositi i novo ime
Buinski, upravo po novom vanom posjedu dvorca Buin (Ivan Keglevi
Buinski, de Buzin, de Bwsyn, itd.). tovie, premjestio je svoje sjedite u
Buin jer su mu stari posjedi u dolini Zrmanje bili sve vie izloeni
otomanskim i martolokim nasrtajima. Bilo je i drugih grana plemenitake
obitelji Keglevi: istono od rijeke Une u upaniji Pset poznati su Keglevii
Bilajski (od Bilia, de Bylich), blizu Krupe na rijeci Uni Keglevii Gradeki
(de Gradecz) i drugi. 27 Godine 1521., upravo koju godinu prije nego to je
Mateo Pagano radio na ovom zemljovidu, Petar Keglevi (Petrus Cheglenus, P.
Queglevitius, etc.), ban (presidii prefectus) Jajca, uspjeno se borio tamo protiv
otomanskih snaga. 28 Meutim, 1522. godine u ruke osmanlija pada Knin, staro
sredite Hrvatske i sjedite rimokatolikog biskupa. Petar Keglevich se oenio
1523., a 1524. potpisao je spis hrvatskom glagoljicom, kao i jo jedan kasnije
1538. godine. 29 Sve vie je boravio u kontinentalnim dijelovima Hrvatske
(Slavonija, Jajce, Zagorje, Poega itd.), a poslije pada Karina i Obrovca nije
bilo mogunosti povratka u starodrevnu postojbinu Keglevia. Poslije podrke
Ferdinandu I. Habzburgkom u civilnom ratu u Hrvatskoj godine 1527., Petar
Keglevi postao je upan Varadinske upanije, 1533. komesar cijelog Hrvatsko-Slavonskog Kraljevstva (regnorum Croatie et Sclavoniae commissarius...)
i upravitelj cistercitske opatije u Topuskom, 1537. podban, a 1540. ban
Hrvatskog Kraljevstva. Pomogao je obranu starih hrvatskih sredita, npr.
Bihaa i Ripaa od stalnih otomanskih napada. Kasnije i Gerhard Mercator,
1623. godine, naznauje Clegovic, kao i Xuonigrad i Oton na svojoj karti.
Druignan utvrda na lijevoj strani doline Zrmanje, danas ne postoji pod
istim ili slinim imenom. Postavlja se pitanje smjetaja ovog lokaliteta. Na
zapadnom dijelu Ervenika nalaze se danas toponimi Draguni i Dragonjska
glava u blizini Prklja, to podsjea na oblik starog imena s karte. Budui da su
23
24
25
26
27
28
29

Ibid., XXIII.
Ibid., XXIV-XXX.
Ibid., XXIV,XXV.
Ibid., XL
Ibid, XXXV-XXXVIII.
Ibid., XXXIX.
Ibid., XLIII.

Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli.

19

Prklje bili stara postojbina hrvatske plemike obitelji Prklji-Keglevi, nema


sumnje da su imali tamo jo jednu utvrdu, zacijelo i stariju, jer je na maloj
udaljenosti bio smjeten i njihov glavni posjed Brdar.
Xegar danas egar, naselje u dolini Zrmanje. Na karti je oznaen kao
utvrda na uzvienju na lijevoj strani rijeke Zrmanje, bez mosta. Danas postoje
ruevine utvrde (Katel egarski) na malom breuljku u polju u dolini Zrmanje.
Mjesto je smjeteno na vanom raskriju Obrovac Knin i Kotari Krupa
Lika pokraj prijelaza na Zrmanji. Ovdje je i stari arheoloki lokalitet
Crkvina s neistraenim ostacima, zacijelo ranokranske crkve. Naselje istog
imena egar u dolini rijeke Une blizu Bihaa ukazuje da su u srednjovjekovnom razdoblju postojale veze izmeu ovih dviju lokacija.
Biline danas naselje Bjelina, srednjovjekovna utvrda koja je pripadala
starom hrvatskom plemenitakom rodu Bilinjan (de generacione Bilignan), a
poslije plemenitim Drakoviima (poznatima od 13. st. do danas) koji su u 16.
st. potisnuti iz svoje postojbine i, poput Keglevia, zasnovali nova boravita u
kontinentalnoj Hrvatskoj. Drakovii su bili vrlo bliski susjedima Kegleviima
i obje su se obitelji borile protiv mletake i turske najezde na hrvatsku zemlju.
Jedan od njih, Paulin Drakovi, bio je biskup susjednog Skradina (1319.1327.). Posjed i utvrda koristili su cestu od Podvrja prema Kninu (strada di
Biline u 17. st.). 30 Kralj Ludovik I. darovao je posjed Biline svom dvorjaninu
Nikoli Drakoviu polovicom 14. stoljea.31 Nije poznato to se zbilo s rodom
plemenitih Bilinjana. Godine 1347. Petar Drakovi borio se na strani kralja
Ludovika I. protiv Venecije u prostoru Zadra i u Lombardiji.32 Obitelj je imala
i znaajne posjede blizu Knina i u Zainom (kasnije Pazarite) Donjem u
Lici, 33 pa je kombinirala mogunosti sredozemne i kontinentalne agrikulture
kao i transhumantne stoarske ekonomije. Obitelj Drakovia drala je utvrdu
Biline do 1523. kada su je osvojile otomanske snage. Bartol Drakovi (de
Tininia\ umro 1538.), sa enom Anom (sestra kardinala Jurja Utjeanovia) i
sinom Jurjem (1515.-1587.), izbjegao je iz Bilina i Zainog Donjeg prema
Pokuplju.34 Juraj Drakovi postao je poznati humanist, zagrebaki biskup i
kardinal (s pretenzijama da postane papa), hrvatski ban (1567.-1578.) i orator
Hungariae,35 Bartolov drugi sin Gapar dobio je naslov baruna 1569., a
njegovi unuci grofovski naslov. Drakovii su postali poznata obitelj u hrvat-

30

DAZd, Spisi glavnog namjesnika Andrea Corner, II, 381, document of March

22,1622.
31

32

578.

33

K. Stoi, 1927,29,30;
M. vob, Drakovi, Hrvatski biografski leksikon, 3, LZ M. Krlea, 1993,

Enciklopedija Jugoslavije 3, Drakovii, JLZ, Zagreb 1984., 566-568.


K. Stoi, 1927, 29, 30; Enciklopedija Jugoslavije 3, Drakovii, JLZ, Zagreb
1984., 566-568.
35
K. Stoi, 1927, 30; J. Horvat, 1980, 321,428
34

20

Damir Maga

skom politikom, vojnom i crkvenom ivotu. Juraj i Gapar postali su vlasnici


vlastelinstva Trakoan (od 1572.) s jednim od najveih dvoraca u Hrvatskoj.
Xelengrat danas Zelengrad, velika srednjovjekovna kula sa zaklonom
na cesti Obrovac Krmpote Kistanje. Jo je dobrim dijelom sauvana. Bila
je sredite Krmpota, ratrkanog hrvatskog naselja iji su stanovnici prebjegli na
SZ za vrijeme otomanskih napada, ali su se esto pokuavali vratiti nazad u 17.
i 18. st.
Chumic danas Komi, naselje i vrh u Lici, s ostacima srednjovjekovnog
grada u vlasnitvu knezova Krbavskih. Grad je smjeten na Komiu,
istaknutom vrhu na brdu arana i, prema Paganovoj karti, izgleda da je bio
impresivna utvrda na tri razine sa sredinjom kulom i dvorcem okruenim s dva
kruga bedema. Utvrdu je izgradio Ivan Torkvat Karlovi, knez Krbave.36 On
potjee od starog hrvatskog plemenitakog roda Gui-Kurjakovi. Komi je
1397. posjetio kralj Sigismund na svom putu od Konstantinopolisa preko
Jadrana i Knina prema Ugarskoj. Znatno jai od Udbine i Kurjaka, koji su
takoer bili vana sredita Krbavskih, Komi je i u 14. stoljeu imao ulogu
glavnog centra njihove moi i uloge u Hrvatskoj. Prema zapisima, braa Karlo
i Pavao, knezovi Krbavski, boravili su u Komiu izmeu 1462. i 1469. godine.
Hrvatski plemi, Ivan Benkovi (de genere Vsna(ac de Croatia, de Plavno),
obiteljski vezan s Karlom Knezom Krbavskim (de Corbavia), katelan
Zvonigrada, kupio je od njega neke zemlje 1469.37 Karla su ubili Turci u boju
na Krbavi 1493., a 1509. njegov sin Ivan i kerka Jelena stolovali su u Komiu.
Ivan se spominje jo 1499.,38 a 1501. zajedno s majkom, kneginjom Doroteom
organizira i sudjeluje u obrani protiv otomanskih snaga zajedno s graanima
Zadra i njegova okruga.39 Bili su vlasnici gradova Komia, Udbine i Podlapca.
Ivan je sudjelovao s ostalim hrvatskim plemenitaima u akcijama protiv
Turaka, a 1512. proglaen je podbanom Hrvatske. 40 U razdoblju najteih
sukoba u obrani hrvatskih granica od otomanskih snaga41 kolaborirao je i s
Mleanima od 1499. do 1524.(27.), i s Habsburgovcima od 1522. do 1527. 42
Pomo Venecije i Austrije nije bila dovoljna pa je kroz gotovo etrdesetogodinje razdoblje u borbama protiv otomanskih snaga njegova dravina bila
iscrpljena i razorena. Hrvatskim banom postao je 1521. Godine 1523. otomanske snage osvojile su njegov grad Ostrovicu. Ivan Karlovi odupirao se
sljedee tri godine, ali je naposlijetku Komi pao pod pritiskom otomanskih
snaga 1527., kao i Udbina, Mrsinj i Obrovac. Tako je, na kraju, gotovo cijela

36
37
38
39
40
41
42

J.Fras, 1988, 143.


S. Antoljak, 1962, 92.; M. Kruhek, 1993., 113.
T. Raukar, I. Petricioli, F. velec, . Perii, 1987, 203.
A. de Benvenuti, 1944, 65.
E. Perii, 1971,302.
Ibid., 309, 310.
T. Raukar, I. Petricioli, F. velec, . Perii, 1987, 203-205.

Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli.

21

juna Hrvatska bila zaposjednuta od Turaka ili Venecije. Ivan Karlovi izgubio
je cijelu dravinu 1527 ./28.
Bergane s dodanim napisom na karti i objanjenjem: Deficio antiquo
ehiamato Bergane (antiki ostaci zvani Bergane), naziv je nekadanjeg rimskog
vojnog logora, a u 2. st. municipija Burnuma (danas nenaseljen predio zvan
uplja crkva ili upljaja koji pripada naselju Ivoevci). Ostaci se dobro vide u
prostoru, a spominju ih Fortis (1778., 166), Sui (1962., 190), Petricioli (1969.,
528, 529) i dr. Nedavno je antiki logor s vodoopskrbnim sustavom (prije 20.
poslije Krista) opseno elaborirao Ilakovac (1982., 35-105) koji donosi i glavnu
literaturu o ovom lokalitetu. Na zemljovidu su Bergane smjetene izmeu cesta
Clegouich-Bribir

and Bribir-Cuda-Tina.

La Fiumara Rijeka (ovdje rijeka Krka), istaknuto je ucrtana na karti.


Poevi od planinskog prostora Dinare (M,dinara), njen je izvor oznaen s de
qua isi el fi pokraj Topoglio (danas Topolje). Nizvodno pred Kapitulom
(Capitulo, Capitul, Kapitul), dijelom srednjovjekovnog prostora Knina, rijeka
oblikuje proirenje, svojevrsno jezero s ucrtanim amcem na njemu. Izgleda da
su ekoloka situacija i lokalna topografija bile donekle razliite od dananjih.
amci na jezeru i rijeci pokazuju da su povrine voda bile prostranije nego
danas na mjestima gdje se danas ire movare oko Knina.
Capitulo je oznaen na karti kao vee naselje unutar bedema sa 6 kula i
crkvom na malom poluotoiu na u proirenju Fiumare (rijeka Krka). Bez
sumnje je to crkva Sveti Bartul s kraljevskim samostanom (monasterium regale), dobro poznatim iz srednjovjekovnih isprava u kojima se razmatraju
odnosi hrvatskih kraljeva i rimokatolikog samostana (najstarija je poznata
povlastica kralja Kreimira I. iz 950. godine). 4 3 Sigurno je da su crkva i
samostan ustanovljeni od hrvatskog kralja do prve polovice 10. stoljea. 44 Na
istoj lokaciji je pronaen i grob kralja Drislava.45 Prema nekim izvorima to je
i crkva s grobom hrvatskog kralja Zvonimira.46 Opat Sv. Bartula imao je ast
biti dvorski kancelar u vrijeme uprave hrvatskih kraljeva. Kasnije je ta ast
prela na biskupe Nina i Knina. 47 Kninski Kapitul poslije se spominje u
mnogim srednjovjekovnim izvorima od 11. do 16. stoljea. 48 Godine 1158.
ugarsko-hrvatski kralj Geza II. darovao je ecclesiam santi Bartholomei de
Tnin sa svim posjedima nadbiskupiji u Splitu. 49 Dvije isprave iz 1180.
pokazuju da crkva jo pripada Splitskoj Crkvi.50 U vrijeme stolovanja Bernarda

43

S. Antoljak, 1992,111-113,125-154, 162, 163, 170-174


S . Antoljak, 1992, 162,163
45
F. Buli, 1888,690.
46
J. Tomasich, 1868, 13, 14.
47
J. Horvat, 1980,94.
48
S. Antoljak, 1992, 163
49
N. Jaki, 1988, 124
50
N. Jaki, 1988, 124
44

22

Damir Maga

u splitskoj nadbiskupiji (1192.-1217.) posjed u Kninu je bio u loem stanju, pa


se crkva obnovila (1203.) i kasnije posvetila (1272.-74.) kao nova kninska
stolnica umjesto starije katedrale Sv. Marije u Biskupiji na Kosovom polju. 51
Godine 1376. Pavao, kninski biskup, sklopio je jedan ugovor s Nelipiem u
Tinine

nella cappella

di san Bartolomeo.52

Matija, arhiakon Lapca,

(..Mathias Archidiaconus de Lapa(..) bio je 1420. postavljen za kanonika crkve


Sv. Bartula.53 U jednom dokumentu iz 1430. stoji: Tinine nella cappela di
san Bartolomeo nella catedrale.54
Godine 1492. kninski kaptol poslao je
poruku ugarsko-hrvatskom kralju Vladislavu u kojoj stoji da su kanonik Petar
Subai i kraljev poslanik Ivan Stoji dali jednu investituru u distriktu Luka.55
Vid ubi bio je kaptolski kanonik 1494. 56 Poslije boja na Krbavskom polju
biskupija je izbjegla SZ u Cazin, premda je Kapitul opasan novim bedemom
1504.
Tina (danas Knin), tvrava s podgraem smjetena na vrhu brijega, na karti
izmeu Butisin F (Butinica) and Fiumara (rijeka Krka) juno od Campagna
(polje) i uigne (vinogradi), oznaena je s bedemima i kulama. Tina se razvila za
vrijeme vladavine hrvatskih vladara (Trpimir, Mutimir, Svetoslav) i kraljeva
(Drislav, Dmitar Zvonimir i Petar Svai) u 10. i 11. stoljeu u vano
strateko mjesto s kraljevskim dvorcem u blizini. 57 Latinski biskup, tzv.
hrvatski biskup, pripadnik kraljevskog dvora, rezidirao je ovdje od 11.
stoljea (oko 1040). 58 Tina (Knin) je bio sredite stare hrvatske upe (comitatus, parochia) istog imena. U 13. stoljeu bio je sjedite hrvatskog bana. Tada
je u Kninu bio i dvor plemenitake obitelji ubi. Pavao ubi Bribirski
(Paulus banus Maritimus) izdao je ovdje svoju darovnicu 1282. 59 Plemeniti
Nelipii pripojili su Knin i njegovu upaniju svom posjedu. 60 Godine 1345.
ban Nikola pokuao je osvojiti tvravu ali nije uspio jer je bila prejaka i
visoka. 61 Ipak je 1346. ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. ponovno uveo
kraljevsku upravu u Kninu. Izmeu 1388. i 1394. Knin je bio podreen
bosanskim kraljevima Stjepanu Tvrtku i Dabii. Od sredine 14. st. do poetka
16. st. Knin (Tina) se esto spominje kao dvorac, utvrda, sjedite bana, sredite
51

N. Jaki, 1988, 124-126, 132, F. Smiljani, 1985, 126.


N. Jaki, 1988, 121
53
N. Jaki, 1988,120
54
N. Jaki, 1988, 121
55
N. Jaki, 1988, 119
56
N. Jaki, 1988, 121,122
57
J. Horvat, 1980, 112, 420, F. ii, 1925, 622, Duan Jelovina, Knin, Likovna
enciklopedija Jugoslavije, 2, Zagreb 1987, 61,62
58
Lj. Karaman, 1963, 29,30, D. Jelovina, o.e.
59
S. Antoljak, 1972,8
60
F. Smiljani, 1988, 143
61
F. Smiljani, 1985, 124
52

Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli.

23

distrikta (comitatus), sudsko sredite i biskupsko sijelo. 62 Na Paganovom


zemljovidu utvrda Tina iri se na istonoj padini brda, a povezana je s drugim
brdom na kome je oznaena utvrda Lab. Izmeu njih nalazi se i trea utvrda.
Sve one prikazuju kompleks bedema i kula kninske tvrave. 63 On je bio
nesumnjivo ojaan i uvren u 15. stoljeu kad su zapoeli otomanski napadi.64 Ba pored Tine su 1485. godine snano poraene otomanske snage pod
vodstvom Skenderpae.65 Ubrzo je Knin ponovno napadnut s 10.000 osmanlijskih vojnika, ali se uspio obraniti.66 Novi napad zbio se 1518. godine. 67 Knin
je konano osvojen od osmanlijskih snaga pod vodstvom Husrevbega 1522. 68 i
ostao je u Otomanskom Carstvu do 1688. Te je godine mletaki inenjer
Alberghetti uzradio plan Kninske tvrave koja ukljuuje i utvrdu Tina i utvrdu
Lab. 69
Lab (u ispravama Lab, Laab, Labwar itd.) na Paganovoj karti smjeten je
na vrhu brda na JZ rubu jezera na Fiumari, upravo ponad bor go de tina. Ucrtan
je kao utvrda s bedemima i dvije kule povezane s Tinom. Ucrtan je i otomanski
stijeg na bedemima, to pokazuje da je zemljovid izraen nakon to je Knin bio
osvojen od Turaka. Problem lokacije Laba studiozno je obradio JAKI (1982,
43-48). Lab je bio sjedite hrvatskog podbana (vicebana), dok je susjedna Tina
bila sijelo hrvatskog bana. 70 Ovdje je hrvatski podban Ivan Pechiban izdao
kninskom kaptolu neke odredbe 1486. godine.71 Posljednji puta Lab je oznaen
na prije spomenutom Alberghettijevom planu kninske tvrave.72
Bor go de tina podgrae, tj. suburbium ili naselje Knina (u dokumentima
i: buccarius fori tiniensis, suburbium),73 iri se sjeverno i sjeveroistono od
tvrave.

62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73

V. Klai, 1917.
N. Jaki, 1982,48
F. Smiljani, 1985, 125
S. Tralji, 1962,337
E. Perii, 1971,304
E. Perii, 308
S. Tralji, 1962, 339, J. Horvat, 1980, 253,
N. Jaki, 1982,46-48
N. Jaki, 1982,48
V. Klai, 1917,34
N. Jaki, 1982,48
F. Smiljani, 1985, 125

24

Damir Maga
LITERATURA

Almagio, Roberto, Su un'antica carta della Dalmazia, Archivio storico per la


Dalmazia, Roma, 1935, A.XIV, f. 83, 533-535.
Antoljak, Stjepan, Pobiranje marturine, crkvene desetine i vojine u
zadarskom distriktu (1435.), Starine JA, Zagreb, 1959, 230.
Antoljak, Stjepan, Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra,
Radovi IJAZU u Zadru, 9, Zadar, 1962, 55-115
Antoljak, Stjepan, Ban Pavao Bribirski Croatorum Dominis, Radovi IJAZU u
Zadru, 19, Zadar, 1972,5-62
Antoljak, Stjepan, Hrvati u prolosti, Split, 1992.
Barada, Miho, Lapani, Rad JA 300, Zagreb, 1954.
Barada, Miho, Starohrvatska seoska zajednica, JAZU, Zagreb, 1957.
Batovi, ime, Neolitski tragovi u sjevernoj Dalmaciji, Radovi IJAZU u
Zadru, 2, Zadar, 1955, 387-399.
Benvenuti de, Angelo, Storia di Zara dal 1409 al 1797, Milano, 1944.
Buli, Frane, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene
dalmatinske iz doba narodne hrvatske dinastije, sv. 1. Zagreb, 1888, 3-13.
Fortis, Alberto, Voyage en Dalmatie 1, Berne, 1778.
Fras, Franjo Julije, Topografija karlovake vojne krajine, Gospi, 1988.
Gusi, Branimir, ovjek i kras, Kr Jugoslavije 1, JAZU, Zagreb, 1957, 2361
Gusi, Branimir, Nae Primorje, historijsko-geografska studija, Pomorski
zbornik I. (jub.), IJAZU u Zadru, Zagreb, 1962, 19-65
Gusi, Branimir, Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova, Radovi
IJAZU u Zadru, 16/17, Zadar, 1969, 449-478
Gusi, Branimir, Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara, Radovi IJAZU u
Zadru, 18, Zadar, 1971, 137-192
Horvat, Josip, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, I sv., Zagreb, 1980. (pretisak
izdanja iz 1939)
Ilakovac, Boris, Rimski akvedukti na podruju sjeverne Dalmacije, Zagreb,
1982.
Jaki, Nikola, Iz srednjovjekovne topografije Knina, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 20 (9), Zadar,1982, 43-52.
Jaki, Nikola, O katedralama Hrvatske i kninske biskupije, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, 27 (14), Zadar, 1988, 115-133.
Karaman, Ljubo, Dalmatinske katedrale, Radovi IJAZU u Zadru, 10, Zadar,
1963,29-66.
Klai, Vjekoslav, Acta Keglevichiana, Monumenta spectantia Historiam
Slavorum Meridionalium, Vol. XLII, JAZU, Zagreb, 1917.

Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli.


Kruhek, Milan, Topografija

krbavske spomenike

batine, Krbavska

25
bitka i

njezine posljedice, Novi Vinodolski, 1993, 99-129.


Perii, Eduard, Vranski priori Ivan od Paline i Petar Berislavi, Radovi
IJAZU u Zadru, 18, Zadar, 1971, 239-321.
Petricioli, Ivo, Zoranieve deelje na jednoj suvremenoj karti, Zadarska
revija, 5/1969, Zadar, 1969, 523-529.
Raukar, Tomislav, Zadar u XV. stoljeu, IHP, Monografije 6, Zagreb, 1977.
Raukar, Tomislav; Petricioli, Ivo; velec, Franjo; Perii, ime, Zadar pod
mletakom upravom, Prolost Zadra III, Zadar, 1987.
Smiljani, Franjo, Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, 24 (11), Zadar, 1985, 119-132.

Smiljani, Franjo, Teritorij i granice kninske upanije u srednjem vijeku,


Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 27 (14), Zadar, 1988.

Sui, Mate, Autohtoni elementi u urbanizmu antikih gradova naeg


primorja, Odabrani radovi iz stare povijesti

Hrvatske (Opera

selecta),

Zadar, 1996, 333-348.


Tomasich, Joannes, Chronicon breve Regni Croatiae, Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku IX, Zagreb, 1868, 13, 14.
Tralji, Seid, Vrana pod turskom upravom, Radovi IJAZU u Zadru, 9, Zadar,
1962,337-358.
ii, Ferdo, Povijest Hrvata, Zagreb, 1925.
ii, Ferdo, O srednjovjekovnom hrvatskom gradu Labu, Buliev zbornik,
Zagreb, 1924.

Mateo Pagano: Tutto el contado di Zara et Sebenicho, Venecija, 1530.

Mateo Pagano: Tutto el contado di Zara et Sebenicho, Venecija, 1530.

28

Damir Maga
GEOGRAPHIC DETERMINANTS IN THE CONCEPTION
OF MATEO PAGANOS MAP: THE WHOLE DISTRICT
OF ZADAR AND IBENIK
(TVTO

EL CONTADO DI - ZARA ET SEBENICHO

-). VENICE, C. 1525.

Summary
Mateo Paganos map, Tvto el Contado di -Zara et Sebenicho, made in

the first half of the 16th century, is one of the most important cartographic
legacies describing geographical, historical and eco-historical reality of that
part of Croatia at the beginning of the early modern period. The author analyses the main toponims in NE part of the map inside the line: Lapaz - Chumic Zuonigrad - egar - Bergane - Lab - Stermiza. The map, created in the excellent school of Venetian cartographers, in spite of its Italian title, obviously displays the prevalence of Slavic, that is, Croatian toponimy. That can be furthermore noticed in the toponimy of the surroundings of Zadar. The map was already thoroughly investigated by Ivo Petricioli, but this paper focuses on the
investigation of the cartographic content of the map, on its eco-historical and
eco-spatial components respectively. Special attention has been paid to the area
of Krbava (Corbavia), Lika (Licha) and Banovina (Banadego), whose numerous toponyms have survived through centuries of turbulent events. Besides the
toponimy, the map contains numerous marks of settlements, fortresses, geomorphology, sources, rivers, seas, ruins, forests, geo-political denominations,
vessels, bridges, etc. providing information on natural-geographic and
sociogeographic circumstances in the area at the time when the map was created. Mateo Pagano was obviously very well acquainted with the territory he
was mapping. Moreover, this map was evidently just one fragment of the abundant cartographic material embracing much wider area of the Kingdom of
Croatia, and the Venetian possessions on Dalmatian coast after the fall of
Bosnia and at the time of the fierce Ottoman penetration into Croatia. The map
was created bearing in mind Venetian interests, particularly emphasising strategically important fortresses, but also those smaller forts that were later neglected and abandoned by Venetians. The cartographer was also very familiar
with the position and condition of all other Croatian fortresses and castles.
Their quantity and spatial distribution are indicative as well as functional for
the eco-historical investigation of one of the traditionally vital focuses of the
Croatian territory.

Dubravka Mlinari
Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
KOMPARACIJA RANONOVOVJEKOVNIH TOPONIMA IZ
ZORANIEVIH PLANINA I S PAGANOVOG ZEMLJOVIDA
TUTO EL CONTADO DI ZARA E SEBENICHO
UDK:

821.163.42'373.21
821.163.42 Zorani, P.-13
Izvorni znanstveni rad

U lanku su analizirani toponimi ire regije Triplex Confiniuma u 16.


stoljeu na osnovi usporedbe knjievne i kartografske grae. Ranonovovjekovni knjievni izvor, prvi hrvatski roman Planine Petra Zorania iz 1536.
kompariran je sa zemljovidom Matea Pagana Tvto el Cotado di Zara et
Sebenicho iz 1530. godine. Originalni rodoljubni koncept Petra Zorania,
duboko ukorijenjen u srednjovjekovnu trubadursku poeziju i petrarkistiki stil
osigurali su obilje ekohistorijskog materijala za povijest zadarskog zalea.
Autorova odluka da koristi izvorne akavske rijei te antiko i glagoljako
nasljee garantira nam autentian pristup toponimima tog podruja. Na osnovi
usporedbe toponima iz dvije razliite vrste izvora ustanovljeni su modeli i
izraena je tipologija njihovog pojavljivanja. Problematizirana je i mogunost
koritenja knjievnih izvora u ekohistorijskim istraivanjima. Dodatna je
pozornost usmjerena na otkrivanje razliitosti izmeu toponima zbog
razliitih vrsta izvora te razliitih motiva i interesa kojima se vode njihovi
autori. Znaajnu ulogu imale su i razliite percepcije hrvatskog knjievnika s
jedne, i venecijanskog kartografa, s druge strane.

UVOD
Ekohistorijsko istraivanje podruja Triplex Confiniuma ukljuuje i
komparativno istraivanje toponima. Takav metodoloki pristup u ovom radu
podrazumijeva pretraivanje, identifikaciju i evaluaciju dva raznovrsna
primarna izvora podrijetlom iz istog razdoblja. Komparativnoj analizi toponima
koje sadravaju cilj je interpretacija fiziko-geografskog i kulturnog pejzaa
tromee, prije svega na informativnoj, a potom i simbolikoj razini
doivljavanja okolia. Analizirane su percepcije zadarskog prostora i njegovog
okruja u hrvatski pisanu djelu zadarskog pisca prve polovice 16. stoljea Petra
Zorania te suvremena kartogafska percepcija istog prostora u djelu
venecijanskog kartografa Matea Pagana. U tom je kontekstu razmotreno
percipiranje mletako-turske granice i graninog teritorija. Dodatno je

30

Dubravka Mlinari

raspravljen problem pronalaenja geografskih podataka u literarnim (negeografskim) izvorima ranog novog vijeka i njihovog koritenja u suvremenom
doivljavanju prostora.

GRAA
Primarni izvor knjievne provenijencije je prvi hrvatski roman Planine,
kojeg je 1536. godine objelodanio Petar Zorani. Zoraniev originalni knjievni
koncept, u kojem se petrarkistika poetinost proima s patriotskom angairanou u traginoj hrvatskoj situaciji tog doba, implicira vrlo izotren interes
za zaviajni prostor, to ukljuuje i koritenje brojnih toponomastikih reference. Autorov hrvatskoakavski jezik i njegovo neupitno dobro poznavanje
nasljea glagoljake kulture ine njegove toponime autentinim svjedoanstvom o njihovim izvornim oblicima.
Kao komparativni kartografski materijal izabran je zemljovid Tuto el
Contado di Zara e SebenichoVenecijanca Matea Pagana iz 1530. godine.1 Taj
zemljovid je istraio Ivo Petricioli za potrebe konferencije o Petru Zoraniu,
odrane u Zadru 1969. 2 Temeljito je opisao geografski sadraj Paganovog
zemljovida kao dokumenta vremena i prostora u kojem je Zorani ivio i
djelovao.
Kao dodatni 'kontrolni' knjievni materijal u komparativnoj analizi
toponima koritena je anonimna lirika 3 , tonije zbirka od dvadeset i pet
izabranih pjesama iz ireg podruja zadarskog zalea. 4 Kako je vremenski
razmak od njihovog nastanka do trenutka zapisivanja prilino velik, one u
odreenoj mjeri odstupaju od izvornih. Time se smisao bilo kakvih moguih
geografskih podataka u takvoj vrsti knjievnih djela mijenja5. Drugo, njihove
1

Zemljovid uva Zbirka Novak sa sljedeim opisom i signaturom:


MATEO PAGANO / TVTO EL CONTADO DI ZARA - ET SEBENICHO /
Stampato in Venetia mateo pagano al. - Mjerilo nije izraeno. - Venezia: Mateo Pagano,
1530?. - Jedna zemljopisna karta; sastavljena iz dva dijela; drvorez; 524 x 367 mm /
sign: ZN-Z-XVI-PAG-1530
2
Autor lanka se koristio zemljovidom iz Nacionalne biblioteke u Leidenu, u
Nizozemskoj. Pored primjerka iz Zbirke Novak to je jedini poznati Paganov zemljovid
zadarskog podruja koji je do danas sauvan. Za detaljnije informacije vidi u: Petricioli
, 1969: 523-531.
3
Planine su pisane u stihu i prozi, bez ikakovih naznaka epske, takozvane muke
knjievnosti. Stoga je njihovo poreenje s epskim knjievnim radovima, rodoljubne ili
herojske tematike gotovo nemogue. U povijesnoj perspektivi epski izvori bi nam
svakako bili relativno bolji izvor povijesne grae, kao to se njima posluila Wendy C.
Bracewell na primjeru uskoka. Vidi: Bracewell, 1997: 7.
4
Delorko, 1963.
5
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee posebne zbirke prikupljenih narodnih lirskih
pjesama objavili su, meu ostalima i Kurelac, Kuha, B. Bogii i S. Maurani.

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

31

konvencionalne lirske forme, te 'univerzalnost' ljubavnih i pastoralnih motive


u vremenskom i prostornom smislu dodatno ih relativiziraju kao izvor u naem
istraivanju. 6 Njihovi simboli u najboljem sluaju mogu imati geografski
skriveno znaenja. Time nuno nailazimo na potekoe u potrazi za traenim
toponomastikim obavijestima. Izuzetno se toponime u takvim izvorima i moe
pronai, ali oni onda pokazuju odmak od pravih imena i lokacija, ili su u nekoj
mjeri deformirani. Primjer tomu je narodna lirska pjesma udo spasilo
Radojicu, u kojoj je ime Knina zapisano i sauvano kao Klin. 7 U takvim
iznimnim sluajevima neki su toponimi samo stilski ukras ili pak topografski
stereotipi, svjedoei o mjestima koja su u svijesti ljudi egzistirala kao
sudbinska sredita vlasti i moi, lokacije gdje su se donosile presudne odluke s
njima u vezi, kao to su Istambul (Stambol) ili Be.
U ovom smislu hrvatska knjievnost ranog novog vijeka i mediteranska
(venecijanska) kartografija istovremeno pokazuju i slinosti i razlike. Oba
autora su pripadnici mediteranskog kulturnog kruga, u kojem su odrasli, stekli
svoje obrazovanje i otvorili vlastite umjetnike i kulturne horizonte. Iznijet
emo neke podatke iz njihovih biografija da bismo pojasnili mediteranske
slinosti.
Petar Zorani (1508-1574) odrastao je u Zadru, sreditu mletake vlasti u
Dalmaciji i gradu bogatoga kulturnog nasljea, sve od antike. Zapoeo je s
pisanjem Planina u svibnju i zavrio u rujnu 1536. godine.8 Planine sadre
odreen broj autobiografskih podataka,9 obzirom da su Zoranievi preci
podrijetlom iz Like. 10 Njegov djed Zoran Bondumiera preselio se s obitelji u
Ljuba (izmeu Raanca i Nina) u 14. stoljeu, da bi se potom jedna grana
obitelji preselila na otok Pag. Zbog movarnog tla i nezdrave klime11 obitelj se
preselila blie Zadru, u neposrednu blizinu turskim susjedima. Zorani je
prihvaao mletaku vlast i upravu12, koja je Dalmaciju kako-tako titila od
osmanskih napada. Zorani je dijelio iskustvo ivota u osmanskom okruenju i
jo gore, iskustvo neizvjesnosti mletako-turskih ratova, obiljeenih estim
iznenadnim prodorima i razaranjima u zaleu. U tim su unitavalakim
6

Prema motivima odnosno specifinim stilskim figurama lirske pjesme mogu se


podijeliti na podvrste: balade, legende, molitve, mitoloke i obredne pjesme, uspavanke,
ljubavne i vojnike pjesme. Neki se od tih elemenata mogu pronai i u Planinama.
1
U tradicionalnoj anonimnoj lirskoj pjesmi iz ibenskog kraja javlja se u stihu
Vie Klina crljenica stina,... (Delorko, 1963: 170.)
8
SFARCA II Mayius incepit: September perfecit H istorice, et Ale gorice. Il M. D.

XXXVI. (Zorani, 1952: 77.) Radi se o faksimil-izdanju jedinog poznatog originalnog


primjerka Planina, tiskanog u Veneciji, 1569. Taj se primjerak uva u HAZU, Zagreb,
a po njemu je 1952. izraeno spomenuto faksimil izdanje. )
9
Podrobnije informacije o biografiji samog Petra Zorania vidi u: Antoljak,
1969. 1 0
Posjedovali su obiteljsko imanje Tetai jugoistono od Gospia.
11
Zorani, Petar i Juraj Barakovi, 1964: 8.
12
y tuy blizu u Zadru gradu susedu ya rogen y uz goyen u umiglenoy Srichi
yesam: pod Cregluti slafnoga zlatoga yprauednoga laua: ... (Zorani, 1952: 19.)

32

Dubravka Mlinari

pohodima unitena su sela i zemlja u posjedu Zoranieve obitelji u okolici Nina


i Privlake.
Nasuprot osmanskoj vlasti, koja se redovito nametala i kao vlast kulturnog
diskontinuiteta, mletaka uprava nije u to doba sustavno prijeila ili
ograniavala hrvatski kulturni razvoj, ukoliko je od toga sebi mogla namaknuti
propisane poreze na tisak i ukoliko su takav kulturni razvoj odobravale
crkvene vlasti. Razlozi njegovu nezadovoljstvu bili su druge naravi. Naroito
su ga smetali postupci mletake uprave i nebriga za svakodnevni ivot puka.
Osuivao je razaranje skradinske utvrde, koju je mletaka vlast sama unitila
1537. godine, da ne bi posluila Turcima kao strategijski vano uporite.
Mleani su u to vrijeme razmiljali i o paljenju i unitenju ninske utvrde, s
obrazloenjem da su fortifikacije ionako u loem stanju, a okolica movarna te
klima vlana i nezdrava. Zorania je i to dodatno ogorilo.
Mateo Pagano (1538-1562), s druge strane, bio je izdava, bakrorezac,
kartograf i trgovac zemljovidima iz Venecije. Bio je stvaralaki plodan i
poslovno uspjean ovjek u gradu koji je tada jo uvijek vaio za jedan od
najvanijih europskih sredita. Inae, u jednom od svojih najpoznatijih radova
Ungheria (1564.) objavio je i nekoliko zemljovida jugoistone Europe,
ukljuujui i listove s pojedinim dijelovima hrvatskih zemalja.
Obojica su autora, Zorani i Pagano, svaki na svoj nain imali izraen
osjeaj vijernosti vlastitim korjenima i tradiciji. Istona obala Jadrana je
jednome i drugome na razliite naine bila vrlo vana. Obojica su se njome
bavila u svojim djelima, svaki po pravilima svoje struke i s razliitim motivacijama. Geografski je inventar, posebno toponimi zadarskog zalea 30-ih
godina 16. stoljea, interpretiran u njihovim radovima nuno drugaije.
Konkretni se oblici toponima koje su Pagano i Zorani koristili razlikuju zbog
razliitih transkripcija.13 Toponimi su sastavni dio i odraz autorovih misaonih
ili kognitivnih karata zadarskoga zalea, stvorenih primjenom filozofske
geografije.14
Pri tome valja stalno imati na umu veliku razliku izmeu dananje percepcije i valorizacije zemljovida i literature nasuprot ranonovovjekovnim
kartografskim i knjievnim postignua i biti svjestan opasnosti historijskog
anakronizma.

13

O dvojnosti imena kao npr. Zara/Zadar vidi u: Skok, 1918: 124.


Takve intelektualne percepcije svijeta stvorene su temeljem njegova otkrivanja
i upoznavanja. (Larry Wolff, 1994)
14

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

33

ANALIZIRANO PODRUJE
Konkretan prostor ranonovovjekovnih hrvatskih zemalja, kojeg prezentiraju i Zorani i Pagano, ira je okolica Zadra 15 , ukljuujui i planinsku
unutranjost. ire podruje ini trojedni kompleks zadarskog otoja, priobalja i
planinskog zalea. U 16. stoljeu taj je prostor upravo podruje razliitih
sustjecanja na Tromei, koja je pak sama dio ireg povijesno-prostornog
konteksta.

POVIJESNI KONTEKST
Osmanski ratovi 16. stoljea unijeli su nove elemente u prostor Tromee,
kao i na cijeli geografski prostor zapadnog Balkana (kasniji termin), koji je
stalno trpio stalne ili povremene osmanske upade ve od 15. stoljea. Ti su nam
ratovi ostavili posredno ili neposredno mnogo raznorodnog izvornog materijala
za interdisciplinarna istraivanja. Vrijeme stalne nesigurnosti i nemira paradoksalno je postalo jedno od najproduktivnijih razdoblja u knjievnom i u
kartografskom smislu.
Sama ranonovovjekovna granica, kao dio problemskog sklopa kojim se
bavi historijska geografija, posebno u odnosu na njen iri socijalni okvir,
predstavlja vojno podruje a ne jednoznanu meu, odnosno liniju razgranienja koja odvaja dva (ili vie) teritorija i dvije (ili vie) razliite jurisdikcije.
Kao to Peter Sahlins preispituje boundaries na primjeru Pirineja, 16
granini prostori, u naem sluaju krajine, nisu linije razgranienja izmeu
drava, ak niti u vrijeme samih ratova. Raznolike i brojne svakodnevne veze i
odnosi, posebno oni dozvoljeni i nedozvoljeni trgovake prirode, ali isto tako i
diplomatske pa ak i politike naravi, ine od graninih podruja dinamine
zone fluktuacije roba, ideja i ljudi razliitog intenziteta. Ti stalni pokreti
odrazili su se u mijenjanju okolia: od fizikog, poljoprivrednog okolia, preko
materijalnog okruenja, poput arhitekture, do promjena socijalnih struktura,
religije, te mijenjanja ideja i shvaanja svijeta zajedno s promjenama mentaliteta lokalnog stanovnitva.
U prilog dinaminosti granice govori injenica da je imaginarni (kako se
pretpostavlja) Zoraniev put upravo prolazio upravo preko jednog takvog
multidimenzionalnog podruja, a Pagano je kartografirao i one zemlje u zaleu
koje tada vie nisu bile podlone Serenissimi.

15
16

O konkretnom prostoru vie u: Matrovi, 1969. i Perii 1969.


Sahlins, 1989.

34

Dubravka Mlinari
POTRAGA ZA GEOGRAFSKIM I TOPOGRAFSKIM PODACIMA

Posebna je pozornost posveena preispitivanju i identificiranju geografskih


informacija u lirskoj knjievnosti ranog novog vijeka. Zoranieve Planine
tipian su renesansni roman, koji je istodobno i mozaik razliitih anrova:
pastoralnih ekloga, putopisa, mitolokih pria, antikih simbola, srednjovjekovnih biblijskih motiva, petrarkistike lirike, hrvatskog usmenog knjievnog nasljea, autobiografskih i rodoljubnih motiva. Stoga je, prije svega,
potrebno razotkriti skriveno znaenje simbola i mitolokih obrazaca biljeenja lokaliteta da bi se definirao njihov dananji poloaj. Kao primjer
navodimo opis stvaranja sjeveroistonog vjetra - bure. Pomou tog se klimatolokog elementa moe odrediti lokacija Vrajih Vrata (Mala i/ili Velika
Paklenica), odnosno gorskog usjeka ili prolaza, koji omoguava prolaz vjetra.17
Brojne rijene tokove, potoie i druge hidrografske elemente (kao i
njihove hidronime) koje nalazimo u Planinama moemo objasniti egzistencijalnom ekolokom potrebom za vodom u tom podneblju preteno tradicionalne
poljoprivrede. ak je i ekstenzivna ekonomika pastoralnog transhumantnog
stoarenja, koja je do posebnog izraaja dola upravo u doba turskih ratova bila
ovisna o pitkoj vodi.
Promatrajui Planine kao primarni izvor u analizi prostorne percepcije
suoavamo se s cijelom lepezom kompleksnih pitanja na koja je teko ponuditi
odgovore i zbog knjievne prirode samog teksta, odnosno izraenog umjetnikog doivljaja autora18. Brojni su nedostaci Planina kao izvora geografskih
odnosno topografskih podataka. Ponekad je teko pronai i istraiti geohistorijeke podatke zbog injenice da se oni trebaju iitati iz alegorijskih
imaginacija simbolinih pastoralnih prizora i prostora ili orijentirati se izmeu
ljubavnih motiva, patriotizma i rodoljubne svijesti.
Zorani ponekad prekida kontinuirani tijek svog romana naglaenom
uporabom i brojnou simbola, ime gubi na jedinstvenosti teksta te prepoznatljivosti i razumijevanju vlastitih vizija. Cesto opisuje lokalitete i fizike
elemente prostora (izvore, rijeke, planine) koristei antropomorfoloku genezu
rijei. Pri tome su njegovi toponimi bliski lokalnom nazivlju, npr. vrulja
Stana (?tana), Novakov izvor (Nouach) ili Sokolarov izvor (Socholar). Takva
morfoloka geneza nije njegova inovacija jer se njome sluila jo grka
tradicija. Prema tome je i sam Zorani naslijedio i slijedio obrasce europskoga
kulturnog nasljea.

17
Istina iest da ugori ulaschoi pranam:yest misto chose zoue urasia urata.
(Zorani, 1952: 8)
18
Zaseban je problem, koji ovu analizu dodatno uslonjava transkripcija Planina.
Urednici brojnih kasnijih izdanja (vidi literaturu pod Zorani) na razliite su naine
kritiki razrjeavali pojedine jezike dvojbe ili tiskarske greke u samom izvorniku i
time poticali razliita itanje Planina.

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

35

TEMELJNI KNJIEVNI IDEALI


Zorani se koristio motivima i postupcima klasine knjievnosti kao i sebi
suvremenim, donekle pomodnim motivima u konstruiranju svog alegorijskog
pejzaa i prirode. Kako je pozornica radnje Planina Zoraniu zapravo fiktivna
odnosno nedostupna (izmeu 1522. i 1527. cjelokupno zalee osvojili su Turci)
on nam ne prua prirodnogeografsku analizu 19 prostora, ve se koristi prostorom Planina kao dekorativnom kulisom. Motive sline njegovima moemo
pronai u antikim radovima poput Ovidijevih Metamorfoza, Vergilijevih
Ekloga, srednjevjekovne knjievnosti poput Pakla Dantea Alighieria,
Boccaciovih Ninfale

Fiesolano i Fiamette i Arcadie Jacoppa Sannazara, sve do

biblijskih pria poput Davidovih psalama, Starog zavjeta i brojnih drugih


religioznih izvora20.
Zorani je odabirao razliite strane materijale, kombinirao ih i preoblikovao za vlastite potrebe. Time se elio ukljuiti u pjesniki (i itateljski)
popularno velianje vlastitog zaviaja. Pri tome je slavio vlastitu zemlju, kao
to su strani autori veliali svoju tradiciju i domovinu. Zorani je inzistirao na
jezinom proienju hrvatskog jezika. Kao strastveni etimolog bio je
posebno usmjeren na onomastiku termina slavenskog i neslavenskog podrijetla,
kojom je nastojao objasniti imena lokaliteta. Glorificirajui hrvatske lingvistike temelje, dijelekt i samu povijest izraavao je svoj patriotizam i
oboavanje vlastitog zaviaja.
Jedan od primjera je pria o Zadru, kojeg je, prema Zoraniu, osnovao
Jazon i njegovi Argonauti. Grka mitologija iskoritena je za apostrofiranje
antike tradicije. Istodobno Zorani razvija konstrukciju o hrvatskim korijenima imena, jer je bog Neptun dao grad vili za dar, elei pritom ilustrirati
utjecaj hrvatske tradicije na razvoj toponomastike.21
Jedan od njegovih istaknutih motiva bila je upravo ljubavna tematika, a
svaka od umetnutih petrarkistikih pastoralnih pria zavrava metamofozom i
duhovnim prosvijetljenjem odnosno poukom. Antiki motivi i klasinomitoloka terminologija koriste se paralelno s klasinim oblicima rijei,
sintaksom i konstrukcijama klasinih jezika. Mjeavinu simbola, kranske
19

Jednako tako ne problematizira znaenje klimatskih initelja, kao to je to ve u


njegovo vrijeme vidljivo kod francuskog mislioca Jeana Bodena (1529-1596).
Bodenovim stavom da su fizike, moralne i intelektualne sklonosti i sposobnosti ljudi
rezultat prirodne okoline; temperature, vlage i reljefa, udareni su temelji razvoju
prirodnogeografskom determinizmu. Usporedi s: Pavi, 1975: 61.
20
Vjekoslav tefani je u uvodu izdanja Zoranievih Planina iz 1942. godine
odbacio mogunost da je Zorani bio sveenik ili bar imao takvo obrazovanje, bez
obzira na injenicu daje esto citirao izvore kranske provenijencije. (Zorani, 1942.)
21

Iadra a Iasone et argonautis condita...choy uili Neptun Zadar i od glubaui


zlamen misto ono ucho opchiasce da: chadi pache od paruih garchofchi plaf plauati
pomoru pocasce tui pristafsi Grad slafni z dobrom chobom sasi:da scey ier to misto
Zadar bi danno: htisce da ZADAR: zouese:... (Zorani, 1952: 40)

36

Dubravka Mlinari

mistike i terminologije Zorani ponekad pretpostavlja mitolokim priama.


esto koristi formu sna pri izraavanju vlastitih ideja i predskazivanju
budunosti.22
Njegovi poetni knjievni koraci na narodnom jeziku nisu bez slabosti.
Uzroci lee u Zoranievom odrastanju na antikim knjievnim temeljima,
antikim idealima i nedovoljnom poznavanju razvijenog hrvatskog jezika.
Usprkos njegovim velikim naporima u uporabi lokalnog dijalekta, leksike
tvorbe su mu vrlo sloene i kompleksne. Pored toga esto upotrebljava glagolske oblike participa. Stoga Planine odraavaju relativno siromatvo izraza,
to dodatno oteava itanje koje ionako nije lagano zbog mnotva konotacija
moralne i didaktike prirode i latinske sintakse.23 Sve navedeno nije specifini
nedostatak i kritika samo Zoranieva rada, ve slabost svjetovne literature toga
vremena, koja je imala malo uzora na domaoj sceni.

MOTIVI ZORANIEVA PUTOVANJA


LJUBAV
Iako su motivi putovanja bliski petrarkistikim, prozaini razlozi poput
ljubavnih jada i lijeenja rana povrijeenog srdaca zvue samo kao izgovor za
dublje preispitivanje autorovih osjeaja i misli. Roman ne negira zemaljsku
ljubav ovjeka prema eni, ali je istovremeno apologija duhovne ljubavi, prije
svega ljubavi prema vlastitom narodu i vjeri. Putnik i narator trai supstitut
ljubavi, odrijeenje i lijek protiv svojih ljubavnih boli. Upravo zbog ljubavne
boli autor i kree na svoje lutanje stranim zemljama, ali bez rezultata, kako i
sam potvruje. Stoga se zaputio na fiktivni put vlastitim zaviajem.24
Stihom Sedan lit u Glubaui naglaava ljubavnu tematiku nasuprot
rodoljubne, koju naglaava poslovicom Clauus clauo extruditur.25

RODOLJUBLJE
Motiv rodoljublja ima svoje korijene u autorovoj pravnoj naobrazbi i
eruditskom iskustvu te u injenici da su latinski i talijanski bili jezici uprave
mletake Dalmacije, pa se s njima svakodnevno susretao. Upravo stoga Zorani
prednost daje hrvatskom jeziku, naglaavajui znaaj narodnih pjesama za
22
23
24

Ibid: 28,31,33.
Usporedi s Zorani, 1988a; 48.
.. zato lieh yscuchi bludech po tugih darxauah: aca mise uidi: Zaman

Truyam:... (Zorani, 1952: 21).


25
Ibid, 2.

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

37

ouvanje i opstanak obiaja lokalnog stanovnitva26. Puk i poneki intelektualci


svojim postupcima iskazuju neosjeajnost pa ak i nebrigu prema vlastitom
jeziku, to na Zorania djeluje depresivno. Ponekad se ti ljudi ak srame svoga
hrvatskog jezika i vlastitih korijena.27 Stoga Zorani nastoji u svojim tekstovima ouvati lokalne obiaje, nonju, instrumente, folklor i narodni duh.28
Nasuprot narodnoj poeziji u cjelini, njegova autorska lirika je vrlo
realistina. Brigu za opstanak svog naroda u njegovom zaviaju 29 izraava
alegorijskom poslovicom o lutajuem stadu kojeg vreba i kradljivac i vuk.

ANTIOSMANSKI STAV
Zoraniev narator polazi na kruno putovanje od Nina preko Velebita,
prema Lici i Dinari, te rijekom Krkom nazad prema Jadranskom moru. Na tom
putu u zapaanjima i opisima krajolika prepoznajemo autorovo rodoljublje i
antiosmanske osjeaje, kao i autorovu elju da te stavove razvije i narod kao
cjelina, jer je u protivnom osuen na zatiranje vlastite kulture. Veliajui
hrvatsku povijest i lokalni dijalekt, autor inzistira na morfolokom objanjenju
toponima njihovim narodnim (slavenskim) podrijetlom i korijenima.
Stilizirani sveznajui pastiri predstavljaju samo simboliku pozadinu
stalne osmanske opasnosti. Obzirom da se stalno kreu, slijedei tradicionalne
pravce transhumantnih stoarskih migracija, poznaju i planinske ljetne panjake
u unutranjosti, posebno na obroncima Podgorja i june Like, te su svjesni i
stalne turske blizine.
Antiosmanski stav je vaan motiv i u diskursu srednjovjekovnih knjievnih
koncepata. Zorani je i osobno poznavao radove Marka Marulia, kojeg je u
Planinama prikazao kao zabrinutog pastira Marula30. Zoraniev itinerarij ne
26

Lirika Petra Zorania stilom i obrascem odgovara mjesnim tradicionalnim


narodnim pjesmama. Njegova poezija je takozvana lirska ili enska poezija, nastala
po obrascu narodnih pjesama. Ona je najvjerojatnije Zoraniev autorski rad, a ne
proizvod anonimnih pukih pjevaa, iako se Zorani trudi biti to autentiniji i sliniji
lokalnim pjesnicima, kako tematski, tako i stilom, metrikom pa ak i melodioznou.
Komparativnim sravnjivanjem uoavaju se slinosti izmeu Zoranievog stiha i narodne
poezije. Dvije njegove pjesme (A ti, djevojko egljiva- pronaena u prijepisu s kraja 16.
stoljea, i Drai mi goru projdoe) imaju identinu metriku i ton kao i izvorne narodne
pjesme. Namee se pitanje nije li moda Zorani istodobno bio pretea zapisivaima
usmenog narodnog blaga, koji su svoj procvat doivjeli u 18. i 19. stoljeu.
27

.. znam: da Haruat mogih ne iedan ali dua da mnoi mudri i naueni iesu: chi
sebe i iazich sfoy zadouoglno pohualiti proslauiti i naresiti umilibi: da uidimise manom
paceli sobom ?ramuyu i stide: i prem acho chi poye ali pisce ugini tuy iazich pisce i
poye: dagino ni znay: neg ne pomgna odchriposti:... ( Ibid: 70)
28

29

Ibid, 47.

Imminet erra(n)tifur(s)que lupusque gregil (Ibid: 73)


30
...Tu iti pa?tir iedan: pri rici sidechi II Chi bisce MARVL zuan: poiasce
milechi // Baschinu videchi: s pogibili blizoyjl Poiasce cuilechi: chnebu upran uid

38

Dubravka Mlinari

prolazi sluajno dijelom preko teritorija koje su Turci ve okupirali (pored


Knina, Skradina, Nevena, uevca). Naglaava ruiniranost tih prostora,
opustoenih od Turaka, da bi pojaao kontrast u odnosu na hiperbolizirano
prosperitetne susjedne zemlje, koje su jo uvijek pod mletakom vlau.
Zoranievi pastiri su vrlo nostalgini za bezbrinim vremenima mira koja
su prola, obzirom da Vukovi31 (Osmanlije) sada predstavljaju stalnu opasnost.
I u doba mira vlada nesigurnost.32 Pastiri bi i sami izbjegli iz toga kraja da ih ne
prijei jak osjeaj rodoljublja za zaviaj. Kombinirajui rodoljublje s
intenzivnijim osjeajem koji bismo iz dananje perspektive nazvali nacionalnom svijeu, 33 Zorani pokuava prenijeti svoje spoznaje da e hrvatska
tradicija, pa onda i jezik, na tom prostoru postojati dok postoje i ljudi. U borbi
za ouvanjem te tradicije trai pomo u tuini, a na osobnoj razini za pomo
protiv muslimanskih neprijatelja34 moli svoga kranskog Boga. Pritom nije
bitna razlika konkretne druge vjere, ve injenica da pripadnici te vjere dovode
u pitanje egzistenciju njegovih pastira u vlastitom zaviaju.
Likovi su obino dio alegorije, pa je orao zoometafora kralja Ferdinanda s
trostrukom krunom eke, Ugarske i Hrvatske te Austrije. Zmaj s polumjesecom na glavi je, bez sumnje, metonimijska zamjena za saeto zlo
uoblieno u Osmanskom Carstvu.35 Upravo ta stilistika knjievna figura
simbolike komparacije bi se s povijesne strane mogla jednostavno objasniti
najnovijim osmanskim posezanjem za poveim teritorijem Hrvatske i Ugarske.
Izabrane pjesme iz Planina opisuju Zoraniev zaviaj kao neko bogat i
plodan kraj, koji je sada opustio, razruen i naputen. Zorani je meu pjesme
svojih pastira mogao ukljuiti i autentine pjesme lokalnih narodnih pjesnika
sfoy:// ... (Ibid: 56.) Zoraniev knjievni ideal je najvjerojatnije Marulieva Molitva
suprotiva Tur kom.
31
Ovo je zanimljiv primjer autoidentifikacije i identifikacije Drugoga. Tom
zoometaforom Zorani demonizira neprijatelja, koji je Drugi (musliman -ne-Europljanin) ne samo iz njegove (ljudske) perspektive, ve i u ivotinjskom svijetu (kao
predator je ista suprotnost rtvi - ovicama odnosno Zoranievim sunarodnjacima).
32
.. .ne cudise rise goste tomu da cudise dase coceto al clouich uouih planinah
nahodi: y erne samo yedan ali dua uucha da iata uechsa ne g i mi i stada yz ystochnih
stran izhode i cesto: paceli sfachcasno: nas nadbiyayu: tolicho naporno: da nesa mo
xiuine da nas pastire i straxni psi razdirayu: i iur po sfoy xupi ouoi: nieih paceli uechsi
dil razdarlisu a gini budi da malo utuya uladanya pobigli: i mi eto chacho ofca drugu
zachla nu gledayuchi, sfoy chogl cechamo. (Ibid: 56)
33
Ovdje se o tome svakako jo ne radi, zbog nepostojanja ideje o nacionalnoj
dravi u razdoblju prije romantizma.
34
Marte s maem britchim U Zgoru nam priti sfim // Smisecm na glaui HZmay:
poglia potrauill Nie tcho bisce opril II Ali tho biga od rill I Boxe ti sfe uidis/l Zac iur ne
prouidis II (Ibid: 60)
35
Eno trichrugna boxia ptica oral: zzmayem misecem oc rugnenim zaratilisuse
eno Mihouil upomoch: orla yur chreglut iedan zmayu odchrenulye: yostali chip
schoncati hochye uzdayse ... (Ibid: 77)

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

39

(.zainjavaca),36 ali se vjerojatnije njima posluio samo kao uzorom,37 kao to je


to uinio i sa samim Maruliem.

PRAVAC ZORANIEVA PUTA PREKO VELEBITA


Iako trasa Zoranieva puta 38 u planine nije bila od presudne vanosti,
kontekst tog prostora i ono to se sugerira izgledom pejzaa bilo je izuzetno
vano. Pejzaem se prije svega implicira osmanska prisutnost u samom
susjedstvu kao prijetnja svakodnevnom ivotu obinog ovjeka. U opisu
putovanja autor kombinira tri razliite vrste knjievnog teksta: pastirske prie o
zaviaju, autobiografsku putopisnu naraciju i lirski izriaj mladih pastira.
Zanimljiv fenomen njegove naracije je apsolutno odsustvo jedinstvenog i
ujednaenog oblika biljeenja lokalnih toponima. to se orijentacije tie,
pluralizam oznaka gore, dolje, lijevo i desno te sjeverno, juno, zapadno i
istono pomae nam u rekonstrukciji pravca njegova kretanja.
Svoje je putovanje Zorani zapoeo iz Vodica, sjeverno od Nina, kreui
se preko Nina do Starigrada u Podgorju. Preko Velebita je proao kroz usjeke
Paklenica i kretao se u smjeru june Like. Odatle je okrenuo prema istoku,39
prema Dinari, od koje pravac puta skree prema jugu.
Pri daljnjem putovanju pratila su ga mitoloka bia. Put se nastavlja od
izvora rijeke Krke, Dinarine keri, koja prikuplja vodu sa majinih obronaka.
Doavi do Knina Zorani nailazi na pritoke Butinicu ili Butinicu40 sjedne,
te Topolje ili Kri, koji se ulijeva s druge strane rijeke. U produetku se niu
pritoke Marasovac, Mokrica i Godua s desne strane te Kosovica i ikola s
lijeve. Gradovi i sela u okolici su porueni i naputeni, a autor im ne spominje
imena. Na prilazu kaskadama u blizini Skradina (Skradinski buk) zapazio je
nekoliko ruevnih katela. Prvi je onaj plemike obitelji Nelipia - Neven
(kasnije Neven), a na suprotnoj strani rijeke je katel obitelji ubia - uevac
(kasnije uevo). Obje utvrde su 1522. godine zaposjeli Turci.
Skradin je prema Zoranievu opisu u loem stanju, obzirom da ga Turci
dre jo od 1522. godine. Nakon Skradina, Zorani se pribliio ibeniku.
Odatle je produio svoj put prema Zadru, Zatonu, Draniku i konano se
kopnom vratio u Nin, u kojem je i zapoeo svoje putovanje.

36

Susreo je 30 razliitih pastira (pisnivaca), koji su kazivali prie ili stihove.


Neki bi od njih mogli predstavljati i anonimne narodne pjesnike.
37
1 stihovi i proza u Planinama odraaju autora nevinog hrvatskom jeziku.
38
Usporedi sa Zorani, 1964.
39
(Zorani, 1952: 56.)
40
Ibid: 71.

40

Dubravka Mlinari
MODELI BILJEENJA I OPISIVANJA TOPONIMA I TIPOLOGIJA
IDENTIFICIRANIH TOPONIMA

Toponimi - kao imena fizikog i drutvenog geografskog inventara du


Zoranieva puta su izdvojeni, razvrstani i sloeni prema najeim modelima
njihova pojavljivanja:
a) Meu ostalim hidrografskim elementima nalazimo toponim Vodica,
zapadno od Nina, gdje je Zoranieva obitelj posjedovala zemlju. Stihovni opis
predstavlja Vodice kao izvor.41
esto se koristei mitolokim priama, Zorani navodi hidronime Savu
i Dunav te ostale male izvore ili potoie poput Fontane - Vrulje
Stane, Paprata i drugih iz zadarskog zalea.42
U mitolokim priama mogue je prepoznati pritoke rijeke Krka.43
a) Za biljeenje orografskih elemenata kao to je Velebit autor koristi
razliite oblike istog imena: npr. Velevi, Velebi, Velevij, Velebil 44
a) Zorani nam podastire i klimatske podatke kao to je to sluaj kad
opisuje uzroke nastanka bure, koja pue iz kopnene unutranjosti.45 Kako je ve
spomenuto, pomou tog geografsko-ekolokog elementa mogu se locirati
Vraja Vrata, odnosno Paklenice, prolaz kroz koji pue vjetar iz zalea.
d) Autor se koristi mitolokim priama i legendama te antropomorfologiziranim imenima, ali ne da bi opisao prostor ve da bi naglasi dugotrajnu
41

...y tacho za misglien greduchi pri uru gli chase uodica narica naydohse pri
gnoy na zeleni y drobni trauici sedoh. (Ibid: 3.)
42
...slisaf to Dunay otac gnegofi Saua maycha za uspomenu od miloga sincha
ostauiti uhladnu uodicu uodomosnom chripostiu satuorisce: i uoda ta dosega urimena
pogimenu mladichieuu Paprat zouese:... u urugliu na onom brigu chacho siyase chier
stanu pri tuori i ier od gludeh tui opchechih u diachi ali latinschi yezih dugo urime
urugliata: fons stane: ca rechi hochie uruglia stane: zuase: tacho i pache zuanabi: da
pache u iednu ric samusada fontana: ne sfvogim yazichom zouu:... (Ibid: 43.)
43
... uto tiho dali harlo plafca ploui sce i nadesnu iur nigda pichni TNIN
ostauysmo: i ne uele proscad eto uila yedna uelch sud uode za hara charchi pochloni
a na sudu Butinschyca diasce: yz druge strane doyde pach Nichi sudom uelichim
tachoye i on hara prida ahime na sudu Topolye: i ginih mnozih sobih stran uil uidih
che se charchi Chlagnahu i uode za hara pridauahu: tya deri dochlese smorem glubi:

... (Ibid: 71.)


44

...Sincho moy put tuoy prauo pram Istochu iest: uazda na desnu tuoyu: goru
ostafgliayuchi: i mimoscad: VELEBIL: chi sada VELEBIC: zouese: i pram gnemu yedan
od gradof didine tuoyh Tetacih iest od sina gimi choga VELEVIG: chih cholina ti iesi:
...zato znay chacho ya od starih slisil yesam pripouidayuchi: da Atlante: pri mudri mei
ginimi yednoga prozua...i zac nauarhu tom opchiasce chacho na onom chi sfa poglia
gore i more dalec ochol sebe uidi: prozuascega gludi gnegouim gimenom: ueleuig:...

( Ibid: 54 -56.)
45

Ta uitar (rece) ni chacho gini po Naraui stuoren, da toye on uitar chi meu
uami BVRA zuanaje, ... hchyi mlayahna BVRA zuana.... (Ibid: 8.)

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

41

prisutnost svog naroda u tom podruju kroz genezu toponima. Primjer je


Sokolarov izvor u Privlai pored crkvice u Ninu, koji je tako nazvan po
Sokolaru, sinu gorske vile. Sokolar je umro od tuge zbog smrti svoje voljene
Jagice.46
Dvije je vile, tonije gorske nimfe, Jelu i Maru, kaznila boica Dijana
jer su zgrijeile zaljubivi se u ljude. Jela je kanjena47 i pretvorena u
crnogorino drvo, a Mara u Mramornu vrulju (Mramorna uruglia),
kraj Nina.48 Ime izvora - Mramorna Vrulja - zadralo se do danas i jo
uvijek se koristi kao izvor vode za zadarski vodovod, jednako kao i
izvor Golubinka kraj Vrsi, sjeverno od Nina.
Dva mladia umiru od tuge zbog smrti svojih djevojaka - gorskih
nimfi. 49 Tugujua majka jednog od mladia, Dranika, isplakala je
Dranik polje 50 pokraj Zatona. Drugi mladi je pretvoren u zdenac
imenom Novakov bunar u Privlai.51
Pri vlaka je ime dobila upravo po tugujuoj majci - nimfi Prislavki.52
e) Planina Dinara je iskazana u liku mitoloke ene koja je u korelaciji s
antikom figurom Dejanire.53 Susrevi je, Zorani je proao katarzu, oslobodio
se svojih ljubavnih boli i patnje i pronaao svoj mir i utjehu.

46
Prituor socholara uuodu chaye u priulaci selu ...da on nicymre marechi y na
chrylce Maycino prosrifse ni uisit moguchise y udigl cuilechi y iadayuchi na maycinu
Crilcu u uodu pochriposti nebeschoy satuorise: cha uoda y os g ime gnegouo Socholar

uzdarxi:.... (Ibid: 30.)


47
Samo ime je dendrometafora kojom se sugerira opravdanost surove kazne u
svrhu potivanja redaj ustaljenih pravila.
48
Ibid: 33.
49
Za naruavanje hijerarhijskog reda kroz odvojene kategorije ivotinja, ljudi i
boanskih bia kazna uvijek slijedi. U kranskom diskursu grijeh jest i padanje na niu
razinu ali i tenja za osvajanjem vie razine. Iako je takav teocentrizam fenomen
barokne epohe konzervativnost katolicizma uope u ovom smislu predstavlja prednost u
ouvanju identiteta pripadnika zapadnog civilizacijskog kruga, kakvim Zorani sebe
smatra, (usporedi s Kombol, 1961: 293.)
50
Draxnych. ( Ibid: 34.)
Dranik je uestalo ime u tom kraju, gdje gotovo svako selo ima svoju posebnu
Dragu, a oblik toponima moe varirati kao npr. Draga, Dranik, itd. Isti se toponim
koristi za razliite fizike elemente reljefa; planine, polja, izvore, potoke, itd.
51
Najvjerojatnije patronimik jer je ime Novak jedno od naeih imena ili
nadimaka u zaleu Zadra.
...y iedan dan tolicho na Chrilu materynu placha dase u uodu chacho brat
Socholar rastali: y ta uoda gime gnegouo danasgn dan uzdarxi:... ( Ibid: 34.)
52
...uidif Prislafeha obyiu sinach i Netya britehe smarti y prituorenya mnogo
xaluyuchigih uehrat eho schonca xiuot sfoy i tui uehopana zemglia ta gime gne dugo
urime uzdarxa y Prislafcha darxaua ta zuana bi: da pach po tuy stechih gimeijoy
prominisce y ne uech prislafcha dapriflacha dosada zouese:... (Ibid: 34.)
53
...tachopoloxy sfachoiacha uoehya ybistre uode eimse uazda hragnasce...znay
da ya Enea: chraglia chchi DEIANIRA: zuana iessam:... (Ibid: 65.)

42

Dubravka Mlinari

f) Zorani nam u nekim sluajevima nudi vlastiti konstrukt povijesne zbilje


odraen kroz genezu pojedinih lokaliteta. Opisujui grad Zadar, koristi se
grkom mitologijom u deskripciji njegove antike tradicije. Prua nam prividne povijesne podatke o devet poara koji su razarali Zadar.54 Osim toga,
objanjava legendarne predodbe o velikim seobama naroda u 6. stoljeu i
dolasku Hrvata, sve do opisa recentnijih turskih prodora u Mletaku Dalmaciju
oko Zadra.
Drugi primjer je potraga za izvorima i korjenima imena grada Nina 55 .
Autorovo objanjenje antikih korijena na latinskom jeziku je
imaginarna pria o asirskom kralju Ninu 56 , koji je osnovao taj
dalmatinski grad i nazvao ga po sebi, a nakon rekonstrukcije Enonija
Torquata ime je latinizirano u Enona. Cijela je ta slavna prolost Nina
pala u zaborav nakon to su Turci zauzeli grad 1501. i razorili ga u
tursko-mletakim ratovima 1527. godine. Razlog toj historijskoj
analizi je autorova potreba da naglasi antiku tradiciju tog hrvatskog
grada, koja je slina tradicijama proslavljenih talijanskih gradova,
svima dobro znanih i konstantno slavljenih u litearnim radovima
Sannazara i mnogih drugih knjievnika.

KOLIZIJA

ZAKLJUAK:
KNJIEVNIH
I KARTOGRAFSKIH

TOPONIMA

Usporeujui zemljovid i roman, treba biti svjestan injenice da Planine


nisu ekohistorijsko ve prije svega knjievno djelo, zbog ega posjeduju sva
mogua ogranienja opsenije toponimastike analize. Temeljni nedostatak je
u samoj prirodi knjievnosti jer njena svrha nije opisati i informirati ve
probuditi osjeaje, pokrenuti na aktivnost ili naprosto zabaviti itatelja. Usporeeni su samo toponimi (ili je konstatiran njihov izostanak) mjesta koja se
nalaze na priblinom pravcu Zoranievog imaginarnog putovanja, obzirom da
za druge nemamo komparativnih podataka kod Zorania.
Da bismo omoguili kratak pregled konkretnih toponima pronaenih u
obje vrste izvora izraena je tablica 1 kao paralelan popis toponima fizikogeografskog okolia identificiranih na zemljovidu Matea Pagana i u romanu

54
...uplemeniti grad Zadar posadsi y tui u darxauah suseda gnegoua grada
Nina, budi da sada staroga y crozi deuetpozegof uechi dil rasuta... ( Ibid: 27.)
55
Ninus Assy rioru(m) rex co(n)didit ciuitatem in Dalmatia quam proprio nomine
appella ri iussit: et adhuc in dalmaticha lin gua NIN: nuncupatur licet postmo dum ab
Eno nio Tor qua to restaura ta lat.(ine) Enona dicitur. ( Ibid: 19.)
56
Upravo je ta autorovom matom stvorena korelacija grada i kralja primjer
primjenjene antropomorfologije kakvom se koristi Petar Zorani.

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina .

43

Petra Zorania. Ukoliko se toponim u izvoru javlja kao ime (ili deskripcija)
lokacije (toponimi, hidronimi, oronimi, regionimi ili horonimi) oznaen je
znakom *. Ukoliko ga je prepoznao i imenom upisao Zorani u tablici je
oznaen kao *Z, a ako ga je zabiljeio Pagano, oznaen je kao *P. Ako je
pojedini lokalitet u Planinama prepoznatljiv, ali je zabiljeen iskljuivo
deskriptivno a ne imenom u tablici je oznaen kao *Z? Oznaka za Paganov
nejasan toponim je analogno tome *P? (Tablical)
Uoljivo je da su autori locirali i imenom zabiljeili strateki vane
gradove i utvrde, kao elemente drutvenog okolia, kao to su Zara/Zadar ili
Sebenicho/Sibenic. Autori koriste razliite transkripcije i ortografiju svoga
kulturnog kruga, pa je rezultat tipina dvojnost talijanskih i hrvatskih toponomastikih imena.
Razlika u upisanim toponimima kod Pagana nije prouzroena samo
potekoama zbog upisivanja hrvatskih naziva romanskom grafijom ve i zbog
specifine tehnike nastanka drvorezne ploe, odnosno urezivanja u drvo. Stoga
su nastale zamjene grafema57 u sa n (npr. Luchanaz umjesto Luchauaz), / sa t i
slino.
Drugi fenomen je razlikovanje percepcija prostora prostora kod dvaju
autora pa tako i planina te njihovih imena. Dok je knjievnik Zorani definirao
Dinaru kao planinu ije je ime vezano uz grko mitoloko podrijetlo, kartograf
Pagano je prepoznao i zabiljeio dva razliita elementa; planinu (M. dinara) i
grad kao toku (Dinaric). Time je Paganovo saznanje blie suvremenom
poimanju trostrukosti pojma Dinare; prvo kao planinskog vrha odnosno najvie
toke (1931 m), potom kao gorskog grebena odnosno planinskog sustava, i
konano, kao vododjelnice izmeu rijeka Krke i Cetine.
Ukoliko su pak poneki toponimi koje nalazimo u Planinama odsutni na
Paganovoj karti, razlog lei u manjem mjerilu karte te injenici da autor slijedi
standarde i vri selekciju fizikih elemenata inventara izborom mjerila. Time
uravnoteuje preglednost i informativnost karte. Da bi pruio to precizniju
geografsku informaciju, koristi se opim imenicama u deskripciji prostora.
Tako zemljovid biljei brojne elemente pejzaa kao to su W/-sela, molinimlinovi, pedrosz-kamenjari, scolii-otoii, boschi-ume i drugi. Imenima
(toponimima) biljei najvanije elemente prostora i izostavlja detalje. Jedina
nedosljednost je izostanak imena rijeka Zrmanje i Krka, iako su oba rijena
toka ucrtana i ak predimenzionirana.
Pored toga, Pagano se nije vodio patriotizmom prikazujui prostor, kao
Zorani, niti je pak poznavao taj prostor osobno toliko detaljno kao Zorani,
koji je tu roen.
57
Kod Pagana su regionimi (.LICHA, MORLACHA, BANADEGO) pisani latininom majuskulom dok su ostali toponimi, hidronimi i oronimi pisani minuskulom
ranonovovjekovnog latinskog pisma, odnosno svojevrsnom kombinacijom gotice i
humanistike. Slinu kombinaciju prepoznajemo i kod Zorania. Za specifina odstupanja od jednog odnosno drugog pisma usporedi sa: Stipii, 1991:125-138.

44

Dubravka Mlinari

S druge strane, Zorani nije bio sistematian u oznaavanju lokaliteta i


upotrebi toponima, niti je to bila njegova namjera i elja. Ponekad je izrazito
uopavao proctor, a nekad je opet isticao detalje. Prava je svrha njegovog
pisanja vjerojatno upravo ispoljavanje vlastitih rodoljubnih i protuosmanskih
stavova te kreiranje prikladne lirske pjesnike atmosfere.
Poavi tragom Zoranievog fiktivnog putovanja istim Planinama koje je
karografski zabiljeio i dokumentirao suvremenik Mateo Pagano, nalazimo
materijalne odraze prostora kompatibilne mentalnim zemljovidima koji su
oblikovali njihovi autori, kao predstavnici specifinih sredina.

LITERATURA
Antoljak, Stjepan. Nekoliko problema iz biografije Petra Zorania. Zadarska
revija, knjiga XVIII, Sv. 5, Zadar, 1969: 387-395.
Bracewell, Catherine Wendy. Senjski uskoci (The Uskoks of Senj: Piracy, Banditry, and Holy War in the Sixteenth-century Adriatic), Barbat, Zagreb,
1997.
Delorko, Olinko, (ur.) Narodne lirske pjesme, Pet stoljea hrvatske
knjievnosti. Zagreb, 1963.
Kombol, Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda. II.
izdanje, Matica hrvatska, Zagreb, 1961.
Matrovi, Vjekoslav, Zadar i Nin u Zoranievo doba. Zadarska revija,
knjiga XVIII, Vol. 5, Zadar, 1969: 333-343.
Panti, Miroslav, Petar Zorani i naa narodna knjievnost. Zadarska revija,
knjiga XVIII, Sv. 5, Zadar, 1969: 411-439.
Pavi, Radovan, Razvitak prirodno-deterministikih shvaanja. Geografski
glasnik, Br. 36/37, 1974/75: 59-74.
Perii, Eduard, Kulturna i nacionalna fizionomija Zadra u Zoranievo doba.
Zadarska revija, knjiga XVIII, Vol. 5, Zadar, 1969: 343-354.
Petricioli, Ivo, Zoranieve 'deelje' na jednoj suvremenoj karti. Zadarska
revija, knjiga XVIII, Sv. 5, Zadar, 1969: 523-531.
Roksandi, Drago, Vojna Hrvatska - La Croatie militaire. Krajiko drutvo u
Francuskom Carstvu (1809-1813). Sv. 1.-2. Zagreb, 1988.
Sahlins, Peter, Boundaries. The Making of France and Spain in the Pyrenees.
Berkeley, 1989.
Skok, Petar, Studije iz ilirske toponomastike Glasnik zemaljskog muzeja,
XXIX-1917. Sarajevo, 1918.

Komparacija ranovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina

45

Stipii, Jakov, Latinska paleografija u: Pomone povijesne znanosti u teoriji


i praksi Zagreb, 1991, kolska knjiga: 3-138.
Wolff, Larry, Inventing Eastern Europe, The Map of Civilization on the Mind of
the Enlightenment. Stanford, California: Stanford University Press, 1994.
Zorani, Petar, PLANINE che zdarxe usebi Pisni pete po Pastirich, Pripovisti,
i Pritvori lunachou i Dechlic, i Mnoge ostale stuari sloxene po Petru
Zoranichiu Nignaninu, in Venetia, Apresso Domenico Farri, in contrata di
S. Antonino. M.D.L.XIX.
C.T. Zagreb, 1952.
Zorani, Petar, Planine (ur. Vjekoslav tefani), Zagreb, 1942.
Zorani, Petar i Barakovi Juraj. Pet stoljea hrvatske knjievnosti: Planine Vila Slovinka, (ur. Augustin Stipevi) Matica hrvatska, Zora, Zagreb,
1964.
Zorani, Petar, Planine (ur. Franjo velec, Josip Vonina), Zagreb, 1988a.
Zorani, Petar, Planine; Izvornik i prijevod (ur. Marko Gri i Josip Bratuli),
Zagreb, 1988b.
Zorani, Petar, Planine (ur. Mira Muhoberac), Sysprint, Zagreb, 1998.

A COMPARATIVE ANALISYS OF THE EARLY MODERN TOPONYMS


FROM THE NOVEL PLANINE OF PETAR ZORANI AND THE MAP
TUTO EL CONTADO DI ZARA E SEBENICHO OF MATEO PAGANO
Summary
The paper comprehensively investigates of toponyms of the broader area
of Triplex Confinium in the 16th century. Sources compared include the first
Croatian novel Planine (The Mountains), written by Petar Zorani in 1536 and
a cartographic source from the same period, namely the Mateo Pagano's map
Tuto el Contado di Zar a et Sebenico from 1530. Zorani's original concept of
patriotism, deriving from troubadour poems and Petrarca's style is also a rich
eco-historical source for the history of Zadar hinterland. The author's use of the
dialect (akavtina) and the ancient heritage of Glagolitic culture resulted with
an original approach to the toponyms of the particular area. By comparing
toponyms from two different kinds of sources, the author presented some models of their possible understanding and their typology. Along the way the author
embarked upon the problem of using literature as a source for the eco-historical
research on a broader scale and engaged in giving some possible solutions
based on a concrete example. Further interest was directed to revealing the differences between toponyms used in these two sources. These differences
emerged from a various nature of sources as well as from different motivations,
interests and perceptions of the area - one .made by a Croatian writer, and the
other by a Venetian cartographer.

Oznaka

TOPONIMI
PETRA ZORANIA

Fiziki ili drutvenogeografski elementi


prostora

Mitoloko
porijeklo
(Z)

1 *Z

...pn urugli chase uodica


narica... (Vodica - zapadno
od Nina

izvor

2 * z *p9

...da priflacha dosada


zouesse. - pokraj Nina

selo

3. *Z

...eha uoda yos gimc


gnengouo Socholar
uzdarxi . (u Privlai kraj
Nina)

izvor nedaleko sela Privlaka

4.*Z9 *P'>

Prituor Draznicha u uodu


eha yest nazatonu...

izvor pokraj Zatona

5. *Z

... stuorena Mramorna


uruglia...

izvor, vrulja nedaleko Nina

6. P?

*p*>

8. *Z *P

...ugori ulaschoi... misto


chose zoue urasia urata...
(Paklemce)

dva planinska prolaza

VELEBIL, VELEBIC,
VELEVIG, ueleuig

planina

TOPONIMI
MATEA PAGANA

Fiziki ili drutvenogeografski elementi


prostora

*? biuilaqua

Privlaka je prikazana sa par


kua, bez imena, dok na
prevlaci stoji naziv

Sxato

Utvrda (nije kraj Nina ve


zap. od ibenika)

*? Stangrad je prikazan sa
skupinom kua, nije
imenovan

naseljeno mjesto

*? prolaz, nije imenovan

prolaz

MORLACHA

planinski masiv, regija

9. *P

LICHA

podruje, regija i/ili rijeka

10. *P

Slouigne

(Lovinac?) utvrda na brdu

11 *P

Luchanaz

Umjesto Luchauaz, utvrda na


brdu

12. *P

Gradac

Graac, utvrda na brdu

13. *P

Xuonigrat

Utvrda na brdu

14. *P

popine

Velika i mala Popina na


rubnom dijelu krbave

15. *P

Rachouac

Rakovnik, grad na izvoru


Zrmanje

Utvreni grad na
uzvisini iznad Hotona

16. *P

17. *Z *P

...a na sudu sudu


butinschyca diasce...

18.*Z*P

...Od Dinare vilenice coya


planina
iest sad gora...

pritoka rijeke krke

Butisin. F.

Butinica-pritoka rijeke
Krke

M. Dinara

Planina

18. *Z *P

...Od Dinare vilcnice coya


planina
lest sad gora...

19. *P

20. *P?

*z?

Etho yz uruglie
smagliahnom plafeom Vila
izvor?
yedna... (izvor rijeke Krke?)

M Dinara

Planina

Dinaric

Grad na Dinan

de qua isi ei fiu(me)

izvor Krke u Topolju

Topogho

(vidi gore)

21 Z

...i on hara prida ahimc


na sudu Topolye... (dana
nja pritoka Kri)

Pritoka njeke Krke

22. *Z *P

...iur nigda pichni TNIN


ostauismo... (KNIN)

grad

Tina

Grad

23.*Z *P?

...la CHARCHA: zuana


yesam Dinanna hchi....

rijeka Krka

f rijeka dugog i irokog


toka, nije imenovana

rijeka Krka

24. *P Z''

tad grad Necuen sliue...


uehazami ..

ruevine Nevena

Neceue

utvrda Neven (s turskim


stijegom) na ist. obali Krke

25. *Z

a Cuceuac Grad sdesne


uehazami...

ruevna utvrda uevo

26. *P

Zucca

Utvrda dananjeg Tronja


na zap. obali Krke

27 *p

martino souic

Utvrda na zap. obali Krke,


dan. Babin grad

28. *P

Ramica

Utvrda na istonoj obali,


dananji Kamiak

29. *P

Liisioca

Otoi na Krki s crkvicom,


Visovac

30. TP

i iur sfe sedmere slapsehe


schoche preschocif...
(Sedrene barijere kod
Skradina-Skradinski buk)

slapovi

31. *P *Z'>

Stari i nigda slafni


SCHRADIN uehaza mi...

grad Skradin

Scardona

grad (s turskim stijegom)

...sminoiachi slaufni grad


SIBENIC...

grad

Sebenicho

grad (s panoramom)

Zara uechia

grad na poluotoku, Biograd

ZARA

grad (s panoramom)

Mona

grad (s panoramom)

32. *Z *?

33. *P

34. *Z P*

...choy uili Neptun Zadar i


od glubaui zlamen misto...
da ZADAR zouese ...tui grad
blizu u Zadru gradu susedu
yarogen...

35. *Z *P

...gnegoua grada Nina...

grad

Petar Zoranich,

"Planine che zdarxe usebi Pisni pete po Pastirich.


Pripovisti,
i Pritvori hmaehou i Dechlic, i Mnoge ostale siuari
shxene po Perm Zoranichiu Nigmninu< in Venetkh
Apresso
Domenico Farn, in conraia di S. Antonino. M.D.L.X1X. C7!"<

1569, Veneria

Josip Farii
Filozofski fakultet u Zadru
TRIPLEX CONFINIUM NA MERCATOROVOJ KARTI
S KRAJA 16. STOLJEA
UDK:

912.43" 15"
911(084.3)"15
Izvorni znanstveni rad

G. Mercator, vodei europski kartograf s kraja 16. st., europskoj je


politikoj i kulturnoj javnosti nastojao kartografski predoiti krupne politikopovijesne promjene u poduju hrvatskih zemalja tijekom 16. stoljea na karti
Sclavonia, Croatia, Bosnia cum Dalmatiae Parte. Navedena je karta vrijedan

povijesni izvor o navedenom prostoru. U skladu s onodobnim strunotehnikim dostignuima kartografije, karta je suvremenom korisiniku predstavljala zrcalo tadanjih znanja o prostoru Hrvatske koja je Mercator nastojao
i grafiki predoiti. U tom svijetlu predoen je i prostor Triplex Confiniuma.
Osobita je vrijednost Bleauovog izdanja Mercatorove karte iz 1630. godine na
kojemu je Mercatorovo prvobitno izdanje upotpunjeno prikazom granica.
Obrada Mercatorove karte u ovom radu ponajprije e se temeljiti na
kritikoj obradi svojstava, elemenata te topografskog sadraja Mercatorove
karte, osobito u svijetlu povijesno-geografske okvirnice razdoblja u kojemu je
karta nastala te o znaenju te karte u kartografiranju tromee austrijskomletako-turske velevlasti na hrvatskom povijesnom podruju. Pri tome je od
osobitoga znaenja istaknuti injenicu kako se predoena politika tromea
uglavnom poklapa s kopom triju povijesno-geografskih cjelina Europe, i to
sredozemne (jadranske), jugoistone (dinarske) i srednjoeuropske (podunavske). Znakovit je tako stari atribut Knina, najvanijeg grada u prostoru
Tromee - clavis Croatiae. Sloenu i vieslojnu eko-povijesnu strukturu
zbiljnosti Triplex confiniuma Mercator je nastojao na karti hrvatskih zemalja
uhvatiti u sasvim odreenom povijesnom trenutku kako bi njegov prikaz
poput svojevrsne fotografije tog povijesnog trenutka postao trajno svjedoanstvo i vaan segment za usporedbu i analizu dugotrajnih povijesnih procesa.
Metodoloki je obrada Mercatorovog kartografskog prikaza Tromee utemeljena na modelima hrvatskih povjesniara kartografije (Markovic, Kozlii,
Maga, Pandi, Slukan), a poglavito u duhu Braudelovih promiljanja o
povijesti, u kojima ovaj francuski povjesniar istie vanost povijesnog
kontinuuma svih politiko-povijesnih i socio-povijesnih (ekopovijesnih!)
dogaanja i procesa - geografske osnove.

52

Josip Farii
1.UVOD

Povijesno-zemljopisnom upoznavanju hrvatskih zemalja krajem 16. st.


svojim geografskim i kartografskim radovima znatno je doprinio nizozemski
kartograf Gerard Cremer Mercator 0 5 1 2 . - 1594.). Mercator je bio vodei
europski kartograf s kraja 16. st. Ovaj je renesansni matematiar, astronom,
geograf i povjesniar primijenio tadanja znanja prirodnih i drutvenih znansti
pri izradi karata i globusa. Velikim je dijelom, polazei od Ptolemejevih
osnova, reformirao kartografiju. Inzistira na uporabi matematiko-geodetskoastronomske osnove izrade karata. U tom smislu najvie postie doradom
stoaste projekcije, konstrukcijom matematikog modela srcolike projekcije, a
posebno valjkaste projekcije (koja kasnije po njemu dobiva naziv), obiljeavanjem (grafikog) mjerila karte te oznakom stupanjske ljestvice geografske
irine i geografske duine uz rubove karte. Tim tehnikim rjeenjima uporabu
karte olakava, upotpunjuje i znanstveno definira.
Mercator je svoja znanja i vjetine izvrsno materijalizirao u izradi planetarnih globusa, preglednih i regionalnih karata tada poznatoga svijeta i Europe.
Kartografski opus objedinio je u zbirki karata Atlas sive Cosmographicae
Mediattiones de Fabrica Mundi et Fabricati Figura, koju godinu dana nakon
njegove smrti (1595.) objavljuje sin Rumold Mercator. Tada se po prvi put za
sistematiziranu i objedinjenu zbirku karata koristi pojam atlas. Primjerke
Mercatorovog atlasa imaju tek rijetke svjetske knjinice i muzeji, a meu njima
i knjinica Dravnog arhiva u Zadru (signatura: II. a. 4).
U navedenom je atlasu posebno vaan dio Atlantis Pars altera Geographia
Nova Totius Mundi s mapom karata Italiae, Sclavoniae, et Graeciae tabule
Geographicae. U toj mapi objavljene su i dvije karte s prikazom hrvatskih
zemalja (Istre, ue Hrvatske, Slavonije i dijela Dalmacije), koje su izraene
1589., i to Forum Ivlivm, Karstia, Carniola, Histria et Windorvm Marchia i
Sclavonia, Croatia, Bosnia cum Dalmatiae Parte.
Mercatorovi kartografski prikazi hrvatskih zemalja predstavljaju znatan
napredak u kartografiranju hrvatskoga povijesnog prostora. Naime, dotadanji
autori nisu davali cjelovite i sadrajno ujednaene predodbe hrvatskog prostora.
Talijanski su autori (Gastaldi, Camocio, Pinargenti, Franco, Degli Oddi i dr.)
uglavnom prikazivali samo hrvatsko primorje jer je ono bilo u zoni njihova
politikog, ali i drutveno-ekonomskog interesa (osobito za navigaciju), dok su
austrijski i maarski kartografi (Mnster, Sambucus, Hirschvogel, Lazius, von
Aitzing i dr.) uglavnom tonije prikazivali kontinentalni dio Hrvatske, koji je bio
u njihovoj politikoj okvirnici. Mercator radi koncepcijsku sintezu nastojei dati
cjelovit, sadrajno i stilski ujednaen kartografski prikaz. Njegove su karte
hrvatskih zemalja rezultat kritike obrade karata talijanskih (ponajprije mletakih)
austrijskih i madarskih autora te obrade izvorne grae s terena, osobito u pogledu
geopolitikih promjena na hrvatskom povijesnom prostoru. Tijekom 16. stoljea,
naime, dolazi do osmanlijske penetracije u prostor Hrvatske, gdje je ona i

Triplex confinium na Mercatorovoj karti s kraja .

53

zaustavljena na putu prema srednjoj i zapadnoj Europi. Upravo radi tih geopolitikih promjena Mercatorova karta Slavonije, Hrvatske, Bosne i dijela
Dalmacije bit e aktualna jo itavo stoljee nakon njene obrade, pa e se i nakon
njegove smrti objaviti u gotovo 40 izdanja u izvornom ili mjestimino dopunjenom obliku. Objavljuju je tako Hondius, Bleau, Jansonius (Gaparovi,
1974., Pandi, 1993., Markovi, 1993., Kozlii, 1995.), a ini se kako ju je
konzultirao i turski geograf i povjesniar Katib elebi (Slukan, 1999.).

2. TRIPLEX CONFINIUM NA MERCATOROVOJ KARTI SLAVONIJE,


HRVATSKE, BOSNE I DIJELA DALMACIJE
Podruje Triplex Confiniuma predoeno je na karti Slavonije, Hrvatske,
Bosne i dijela Dalmacije, u Atlasu zavedene pod brojem 17. Na karti je
prikazan prostor hrvatskog primorja od Raba do Makarske te prostor ue
Hrvatske, Slavonije, Bosne, sjevernog i srednjeg dijela Dalmacije, june
Maarske i zapadne Srbije.

2. 1. Openito o karti

Karta je izraena u bakrorezu crno-bijelom tehnikom (premda ima kasnijih


inaica u boji), veliine je 455 mm 355 mm. Mjerilo je karte grafiko i izraeno
je u njemakim miljama (od 0 do 5; 1 nj. m. jednaka je 7 421.6 m) s podjelom
na jednu milju. Prema tim podacima izmjeren je modul mjerila, pa je mjerilo
karte priblino jednako 1 : 1 000 000. Geografsku orijentaciju omoguuje
detaljna podjela na ljestvicama geografske irine i geografske duine (podjela
na 2 minute) koje su oznaene uz rub karte. Osim toga glavne su strane svijeta
oznaene uz rubove karte rijeima (Septentrio, Oriens, Meridies i Occidens).
Karta prikazuje prostor od 43 50' do 46 50' N geografske irine te od 38 40' do
44 10' E (donji rub karte), odnosno od 38 30' do 44 20' E (gornji rub karte)
geografske duine. Karta je izraena u stoastoj projkeciji, to se moe
zakljuiti mjerenjem na karti, a i u samom je proslovu istaknuto da su paralele
dodira 44 40' i 46 00' (N), dok je sredinji meridijan onaj 41 30' (E).
Geografsku duinu Mercator na karti odreuje na osnovi meridijana otoia
Sao Miguel u Azorima (24 30' W od Greenwicha). Naime, mjerei geografsku
duinu znaajnijih mjesta na izvorniku (Zadar, ibenik, Knin, Split), autor rada
dobio je vrijednosti koje su priblino vee za 24 30' u odnosu na g. d. mjerenu
prema meridijanu Greenwicha, to potvruje poznatu injenicu da je Mercator
mjerio g. d. od Sao Miguela (C. Moreland - D. Bonnister, 1995.).
Osnovu topografskog sadraja ine prikazi hidrografske mree, reljefa,
naselja i bogata toponimija. Reljef je predoen tada uobiajenom metodom
ucrtavanja nizova stoastih uzvienja, tzv. krtinjaka. Tom je metodom bilo

54

Josip Farii

donekle mogue predoiti smjer pruanja i smjetaj reljefnih uzvienja, ali ne i


hipsometrijske odnose. Naselja su predoena vinjetom, standardiziranim
prikazom kula, crkvenih tornjeva i zgrada te neispunjenim kruiima. Vinjetom
su oznaena vea i vanija naselja (npr. Zadar, Obrovac, Knin, ibenik, Trogir,
Split, Biha i dr.) dok su manja naselja oznaena kruiem (npr. Bribir, Graac,
Glamo, egar i dr.) Mjestimino je predoen i biljni pokrov, i to stilskim
crteima stabala u funkciji topografskog znaka. Topografski je sadraj iscrpniji
u prostoru Dalmacije, Hrvatske i Slavonije dok je znatno skromniji u prostoru
Bosne, june Madarske i zapadne Srbije. Na osnovi toga mogue je zakljuiti
da je Mercator kartu, osim na starijim predlocima, temeljio i na terenskim
istraivanjima (svojim, ili koristei se nekim drugim nepoznatim izvorom).
Naime, terensko je istraivanje na prostoru june Maarske, zapadne Srbije i
Bosne bilo onemogueno turskim osvajanjem tih krajeva. U hrvatskom pak
prostoru Mercator daje izravna svjedoanstva o turskim osvajanjima dodajui
uz neke hrvatske toponime turske atribute (npr. Gradiskia Turcicum, Kowatz
Turcicum i si.).
Prema ispisu toponimije (transkripciji i nazivima naselja, voda i pokrajina)
mogue je zakljuiti da se Mercator sluio talijanskim i njemakim (austrijskim
i maarskim) izvorima. U primorju prevladavaju talijanski nazivi (npr. Golfo di
Venetia, Arbe Insula, Pago, Zara, Bua, Lago de Nona i dr.) i talijanska
transkripcija hrvatskih naziva (npr. olta, Xemonigo, Vragnica, Xarnovica,
Vlasigi i dr.). U zaobalju, odnosno kontinentalnom dijelu, prevladavaju
germanski i maarski nazivi i njemaka transkripcija hrvatskih naziva (npr.
Wihitsch, Obrowatz, Agram, Valkowar, Ezekh i dr.). Zanimljiva je greka u
vezi Zagreba. Jednom ga imenuje njemakim nazivom (Agram), a na posve
drugom mjestu talijanskim nazivom (Zagrabia, pogrean ispis od Zagabria).
Dakle, i majstoru Mercatoru potkrala se greka pri kompiliranju vie
kartografskih predloaka. Greka je tim vea jer je Zagreb tada ve glavni grad
Hrvatske pa bi Mercator o njemu trebao imati tonije podatke. Latinskim
jezikom ispisani su nazivi dravnih cjelina i pokrajina (npr. Sclavonia,
Dalmatia, Croatia, Campus Cerbauius, Zagrabiensis com., Sirmiensis com.) to
ne iznenauje jer je latinski jezik znanosti, a Mercator ga redovito koristi kao
glavni jezik u svim svojim djelima.
Uporabu karte pomae i kratak proslov. Za predoeno podruje stoji kako
ono crkveno pripada Rimu, dakle Katolikoj Crkvi, to se zapravo ne odnosi na
Srbiju i dio Bosne. U nastavku Mercator daje popis nadbiskupija metropolija sa
sufraganim biskupijama u prostoru Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Duklje.
Daje i geografske koordinate (nad)biskupskih sredita.
Kartografski prikaz fiziko-geografskih elemenata prostora za tadanje je
doba razmjerno dobar. Prikaz obale i otoka razmjerno je vjeran. Osim nekih
deformacija (npr. smanjen prikaz otoka Paga, naglaena zadarska luka, uopen
prikaz zadarskog i ibenskog otoja), Mercator je dobro prikazao pruanje
obale, a i sama je obalna linija vjerno predoena. Uspjeli prikaz obale upuuje

Slika 3. Isjeak iz Mercatorove karte Hrvatske s prikazom Triplex Confiniuma

58

Josip Farii

na injenicu da se Mercator sluio nekom portulanskom (plovidbenom) kartom


Jadrana. Rijena je mrea na karti znantno naglaena. Rijeni su tokovi u
porjeju Save, Drave, Drine i Kupe predugi. Prostor je Slavonije znatno suen
zbog previe priblienih tokova Save i Drave. Rijeke jadranskog sliva takoer
su prenaglaene i to duinom i irinom toka. Vea greka je prikaz izravne veze
ponornice Like s Podvelebitskim kanalom ime je po Mercatoru na tom mjestu
presjeen masiv Velebita. Prikaz reljefa daje tek uopene naznake osnovnih
reljefnih oblika. Jedinstveni je prikaz Velebita potpuno izostao to zauuje tim
vie to se masiv Velebita jako dobro vidi iz tadanje prijestolnice Dalmacije,
Zadra. Meutim, tu greku ponavljaju i kasniji kartografi, primjerice V. M.
Coronelli (Farii, 1998.). Planinski niz Dinare i Kamenice predoeni su
razmjerno nevjerno. Dobro je predoen Mosor, jugoistono od Splita. Crteom
usamljenih krtinjaka skromno su predoeni Boraja, Mose i Kozjak. Meutim,
kvalitetom prikaza odudara predodba niza Velika Kapela, Mala Kapela i Liko
sredogorje te prikaz Pljeivice. Smjetaj i smjer pruanja prilino su vjerno
predoeni. Kartografiran je i itav niz zagorsko-slavonskih usamljenih gora i
sredogorja. Stoasta su uzvienja u tom prikazu znatno vea u odnosu na iste u
prostoru Like i Dalmacije pa izostaje realni prikaz hipsometrije reljefa
Hrvatske. U prostoru Ravnih kotara Mercator je vjerno prikazao Bokanjako
blato (Lago di Nona), Nadinsko blato (Lago di Nadin) i Vransko jezero (Lago
di Laurana) dok je prikaz ujezerenih povrina u izvorinom dijelu toka rijeke
Krke u okolici Knina preuvelian. umski je pokrov predoen u prostoru
Ravnih kotara, Bukovice, Krbave, Velebita te u prostoru slavonskoga
sredogorja.
Uz navedene nedostatke, koji su i razumljivi s obzirom na vrijeme
nastanka karte te onodobne naine prikupljanja geografskih podataka i tehnike
obrade kartografske grae i izrade karata, Mercatorova karta predstavlja bitan
pomak u kartografiranju hrvatskih zemalja, a sadrajno e je nadomjestiti tek
Coronellijev kartografski opus s kraja 17. i poetka 18. stoljea (Kozlii,
1995., Farii, 1998.).

2.2. Prikaz Triplex Confiniuma


Prostor Triplex Confiniuma geopolitiki se definira tek krajem 17. stoljea
nakon svretka Morejskog, odnosno Bekog rata mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Granica je definirana radom mjeovite austrijsko-turske
i mletako-turske komisije ustrojene odredbom navedenog mira. Sami dodir
triju europskih velevlasti na hrvatskom povijesnom prostoru bio je oznaen
graninim kamenom na Medvia glavici, sjeverozapadno od Knina s natpisom
Triplex Confinium, Caesareo, Turcico, Venetum (Markovi, 1993., Slukan,
1999.). Meutim, iri prostor Tromee geografski je mogue definirati kao
sjeverni dio sjeverne i srednje Dalmacije (June Hrvatske) te jugoistoni dio

Triplex confinium na Mercatorovoj karti s kraja .

59

Like i Krbave (Gorske Hrvatske). S tim je prostorom u izravnoj (geografskoj)


vezi i krajnji zapadni dio Bosne. Navedeni se prostor zapravo protee u gornjim
dijelovima porjeja Krke, Zrmanje, Une te ponornice Otue i Krbave, koje uz
hidrogeografsko znaenje imaju znaajnu geoprometnu ulogu jer su njihove
doline ponajbolje prometne veze hrvatskoga sredozemnoga jadranskog prostora
s gorskim dinarskim (i nizinskim podunavskim) prostorom. O tome svjedoi i
povijesni naziv Knina - clavis Croatiae (klju Hrvatske). Ova geografska
osnova prostora tijekom povijesnog razvoja imati e presudnu ulogu u
stvaranju drutveno-gospodarskih uvjeta politiko-povijesnog razvitka. Tako je
mogue da se na prostorno-vremenskom kontinuumu, koji je u razmjerima
ljudske povijesti gotovo nepromjenjiv, obrazuju sasvim definirani socioekonomski odnosi koji se pak kroz due razdoblje (nekoliko stoljea) pod
utjecajem opih povijesnih promjena ipak mijenjaju. To se, prije svega, odnosi
na specifinu transhumantnu stoarsku ekonomiju koja uz izravni uinak
ljetnog i zimskog izgona stoke ima znaenje povezivanja graninih regija, a s
time i razmjena proizvoda, ali i misli, promiljanja i ideja. Politike su
promjene na takvom prostoru i u takvom okruju uestale, ali uvijek veim
dijelom odreene tim dugotrajnim prirodnim i drutveno-ekonomskim
datostima (ovaj je model povijesno-zemljopisnog razvitka razradio Braudel,
1997.). Prostor Triplex Confiniuma nije samo dodir politikih velevlasti, ve i
prijelazna zona geografskih regija, pa su se politike granice i povukle upravo
tim prostorom. Granini su prostori uvijek u sreditu zanimanja povjesniara, a
kartografski radovi starih autora, suvremenika sasvim odreenih politikopovijesnih promjena, vaan su izvor kao svjedoanstvo odreenog vremena,
svojevrsna fotografija povijesno-zemljopisnog trenutka. Pri tome treba
istaknuti tri glavna procesa u graninim prostorima: mijeanje regionalnih i
civilizacijskih odrednica, meusobna suradnja i meusobna destrukcija (S.
ae kod I. Rendi Mioevi, 1996.). Razliiti narodi i drave kroz povijest se
samo ubacuju u zadani okvir, a njihovo e ponaanje biti u poetku u osnovi
isto, a s obzirom na njihova kulturna i civilizacijska dostignua oitovati e se
i promjene u tom ponaanju, koje se materijaliziraju kroz gospodarski, kulturni
i politiki razvoj, stagnaciju ili ak nazadovanje.
Detaljnijom obradom zadarskog primjerka Mercatorove karte hrvatskoga
povijesnog prostora omoguuje se uvid u Mercatorovo poznavanje prostora Triplex Confiniuma. Geografski se taj prikaz oslanja na grad Knin kojega
Mercator imenuje talijaniziranim romanskim nazivom Tina. U proslovu daje i
geografske koordinate Knina (44 34' N i 40 34' E), koje su priblino tone,
uzimajui u obzir raunanje geografske duine (toan smjetaj Knina: 44 02' N
i 16 11' E po Greenwichu /40 41' E po Sao Miguelu). Opi dojam o prostoru
daje prikaz fiziko-geografskih elemenata. Tok rijeke Zrmanje (nije
imenovana) tono je prikazan. Rijeka je premotena u Obrovcu (Obroazo), a
razmjerno je dobro predoeno i ue u Novigradsko more. Tok rijeke Krke
(Cherca fl.) irinom je prenaglaen. Na Visovakom jezeru ucrtan je i samostan
Visovac (Vissouoaz). Pritoke Krke razmjerno su dobro ucrtane (Butinica,

60

Josip Farii

ikola i Kri) a izriito imenuje tek Butinicu (Butisin fl.). Porjeje je Une sa
samom rijekom (Wana fl.) preuveliano. Like i krbavske ponornice potpuno
su pogreno kartografirane. Krbava nije ucrtana, ve je u podruju Krbavskog
polja ucrtan gornji tok rijeke Mrenice ( Maresnitza fl.). Otua, Lika i Gacka
spojene su u jedan rijeni sustav s odvodnjom prema Podvelebitskom kanalu.
Mercator ponavlja Ptolemejevu greku imenujui taj tok latinskim nazivom
Tedanius flu.(men), to je zapravo latinski naziv za Zrmanju (Kozlii, 1990.).
Prikaz orografije terena svodi se na predodbu Pljeivice, slabi prikaz Velebita,
te prikaz Potaka i Dinare u kninskom zaleu. Sjeverno od Knina te u prostoru
Bukovice i junog Velebita Mercator je ucrtao umski pokrov.
Uz navedeno kartografski je prikaz upotpunjen prikazom naselja s bogatom toponimijom. U prostoru Tromee upisani su sljedei vaniji toponimi:
Woziachi (?), Obroazo v(ecchio) (Obrovac Stari), Xelengrat (Zelengrad),
Bribir (Bribir), Bilisane (Biliane), Xegar (Katel egarski), Druignan
(Ervenik), Bilina (?), Bergane ruinata (Burnum-Ivoevci), Clegovic
(Keglevi), Hoton (Oton), Rachouac (Rakovac), Gradac (Graac), Stermichi
(Strmica), Capitulo (Kaptol of Knin) i dr. Vinjetom kao topografskim znakom
istaknuti su prikazi Novog Obrovca (Obroazo n(u)o(vo)), Zvonigrada
(Xuonigrat) i Knina (Tina). Mercator je posebno naglasio predodbu kninskog
kaptola (Capitulo), smjetenog sjeveroistono od grada Knina. Kninski je
kaptol imao vanu ulogu u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti. Naime,
povremeno je u njemu bila smjetena hrvatska kraljevska, a potom i banska
dvorska kancelarija. Tonost kartografiranja navedenih naselja vee se uz
tonost prikaza hidrografske mree i prikaz reljefa.
Poseban aspekt Mercatorove karte predstavljaju regionalne i dravne
granice. Mercator nije sam autor tih granica, ve su ih Mercatorovom predloku
dodali kasniji nizozemski izdavai Hondius i Blaeu. Predoeno razgranienje
na kasnijim inaicama Mercatorove karte ne prikazuje stvarnu geoplitiku
situaciju s kraja 16. i poetka 17. stoljea. Naime, u duhu tadanjeg monarhijskog legalizma kartografi daju prednost povijesnim granicama sa starim i
jedinim priznatim razgranienjem u Europi. Rjee se kartografiraju stvarne
privremene i promjenjive vojno-politike granice nakon osmanlijskih
osvajanja (Z. Sanevi, 1993). I na Mercatorovoj karti dano je razgranienje u
prostoru Triplex Confiniuma prije osmanlijske penetracije u taj prostor.
Zanimljivo je da sam Mercator na izvornoj inaici biljei turska osvajanja u
podruju sjeverozapadne Bosne i Slavonije (kartografiranje granica tzv.
metodom taloenja geografskog nazivlja - superimpozicija; o tome kod Z.
Sanevi, 1993). Granica osmanlijskih osvajanja na Mercatorovoj karti ide od
utoka Une u Savu do Rmnja (Oriman) na jugu te sjevernim padinama Dinare
prema jugoistoku. Prostor Triplex Confiniuma ostaje tako u Dalmaciji i
Morlakiji (Morlacha; mletaki naziv za hrvatsko podruje uz Velebitski kanal).
Premda takvo razgranienje nije aktualno, vrijedan je doprinos te karte to daje
prvu toniju preglednu kartu austrijsko-hrvatske i mletako-turske granice na

Triplex confinium na Mercatorovoj karti s kraja .

61

hrvatskom prostoru s bogatom toponimijom. Upueni je onodobni korisnik


mogao na takav predloak sam oznaiti vojno-politike granice na osnovi
najnovijih podataka koje je posjedovao. Uostalom, to su za isto podruje
kasnije radili i kartografi Bleau, Sanson, Coronelli i dr. U Mercatorovo je
vrijeme hrvatsko-turska granica zapravo ila od Virovitice na sjeveru, preko
azme do Topuskog do blizu Karlovca, te na jug do Likog polja, sjeveroistonim padinama Velebita do Novigradskog mora (A. Pandi, 1993; J. Lui
et al., 1993). Od Novigradskog mora granica mletakih i turskih posjeda u
Dalmaciji ila je do Zemunika u Ravnim kotarima preko Vrane do ibenskog
zalea i dalje na jug prema Klisu (A. Pandi, 1993; I. Anzulovi, 1998).
Hrvatska je u to vrijeme (konano je granica definirana 1592. padom Bihaa te
porazom Turaka pod Siskom 1593.) svedena na ostatke ostataka (reliquiae
reliquiarum olim inclicti Regni Croatiae).

3. ZAKLJUAK
Mercatorova karta Hrvatske, Slavonije, Bosne i dijela Dalmacije s kraja
16. st. bogat je izvor za prouavanje Triplex Confiniuma. Premda na samoj
karti nije oznaeno razgranienje Habsbuke Monarhije, Mletake Republike i
Osmanlijskog Carstva koje potjee iz kasnijeg razdoblja (kraj 17. st.), ipak
bogatsvom toponimije upotpunjuje historiografska znanja o tom prostoru. Isto
tako, karta nam pokazuje onodobno znanje o kompleksnim geografskim
obiljejima Triplex Confiniuma (reljef, vode, vegetacija, naselja), tada vrlo
zanimljivog europskoj politikoj i kulturnoj javnosti radi krupnih vojnopolitikih promjena. Nije stoga udno da je ova Mercatorova karta publicirana
u vie desetaka izdanja i nakon Mercatorove smrti jer je sve do Coronellijevih
karata s kraja 17. stoljea bila jedina razmjerno pouzdana pregledna karta
hrvatskog prostora. Iz toga proizlazi njeno veliko znaenje pri istraivanju
povijesti, osobito ekopovijesti i mikropovijesti ovog prostora jer prikazuje
onodobnu toponimiju, ali i cjelokupnu geografsku percepciju hrvatskoga
povijesnog prostora. U tom smislu objavljivanje ovoga kartografskog izvora
trebalo bi biti doprinos kompleksnom istraivanju povijesti Triplex
Confiniuma.

62

Josip Farii
4. LITERATURA

Anzulovi, I., Razgranienje izmeu mletake i turske vlasti na zadarskom


prostoru 1576., nakon Ciparskog rata, Zadarska smotra, br. 1-3, 1998,
53-148.
Braudel, F., Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa //., knjiga 1, Zagreb,
1997.
Farii, J., Hrvatske zemlje u Coronellijevim atlasima s kraja 17. stoljea, Dipl.
rad, Zadar, 1998.
Gaparovi. R, Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od prvih
poetaka do kraja XIX vijeka, Akademija nauka i umjetnosti BiH Odjeljenje drutvenih nauka, br. 22, Sarajevo, 1970.
Gaparovi, R., Mercator G.: Sclavonia, Croatia, Bosnia cum Dalmatia Parte
iz 1589., Zbornik IX. Kongresa geografa Jugoslavije, Sarajevo, 1974, 495503.
Kozlii, M., Historijska geografija istone obale Jadrana u starom vijeku,
Split, 1990.
Kozlii, M., Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, Zagreb, 1995.
Kozlii, M., Tabula Sinvs Venetici von W. Barents und ihre
Geschichtlische und Geograpische Bedeutung, Geoadria, br. 4, 1999,
Zadar, 21-32.
Lovri, P., Opa kartografija, Zagreb, 1988.
Lui et al. J., Hrvatski povijesni zemljovidi, Zagreb, 1993.
Maga, D. - Dokoza, S. - Martinovi, S. Hrvatska na zemljopisnim kartama od
XVI. do XIX. stoljea u Dravnom arhivu u Zadru, Zadar, 1997.
Maga, D., Osnove geografije Hrvatske, Zadar, 1998.
Markovi, M., Descriptio Croatiae, Zagreb, 1993.
Moreland, C., - Bannister, D., Antique Maps, London, 1995.
Pandi, A., Pet stoljea zemljopisnih karata Hrvatske, Zagreb, 1988.
Pandi, A., Hvatska i njezine granice na starim kartama, Granice Hrvatske
na zemljovidima od 12. do 20. stoljea, Zagreb, 1993, 18-141.
Peterca et al., A., Kartografija, Vojnogeografski institut, Beograd, 1974.
Rendi Mioevi, I., Zlo velike jetre. Povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata,
Muslimana i Srba, Split, 1996.
Rogli, J., Osnove kartografije. Uvod u geografsko poznavanje karata, Zagreb,
1967.
Sanevi, Z., Vrste i razvoj granica Hrvatske kroz etiri kartografska razdoblja,
Granice Hrvatske na zemljovidima od 12. do 20. stoljea, Zagreb, 1993,
10-13.
Scheuch, M., Historischer Atlas sterreich, Wien, 1994, 70-71.

Triplex confinium na Mercatorovoj karti s kraja .

63

Slukan, M., Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Zagreb, 1999.


Tralji, S., Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI. i XVII. stoljeu,
Radovi Instituta JAZU u Zadru, br. 20, 1973, 447-458.

THE TRIPLEX CONFINIUM ON MERCATOR'S MAP FROM THE END


OF THE 16 t h CENTURY
Summary
Mercator's map of Croatia, Slavonia, Bosnia and a part of Dalmatia from
the end of 16th century is rich source for researching of history of Triple Border. Although there is no boundary determination between Habsburg Monarchy, Venetian Republic and Ottoman Empire dating from late 17th century, this
map with its rich toponymy completes historiographie knowledge about this region. Also, the map offers the then knowledge about complex geographical features of Triple Border, which was very interesting region for European political
public because of the great military and political changes. It's no wonder that
Mercator's map went through cca 40 editions even after Mercator's death, because until the Coronelli's maps from late 17th century, this was the only relative reliable general reference map of Croatian historical territory.

Mirela Slukan-Alti
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
KOMPARATIVNA ANALIZA KULTURNOG PEJSAA
RURALNIH NASELJA
MLETAKE I HABSBURKE KRAJINE
UDK: 911.3(497.5)"15/17"
Izvorni znanstveni rad

Krajine, kao prostor sustjecanja razliite politike, filozofije i kulture triju


velikih imperija, tijekom svoje povijesti imale su vrlo specifine uvjete razvoja koji su rezultirali formiranjem specifinog kulturnog pejsaa sa svih triju
strana. Ipak, uz itav niz slinosti, svaka od krajini imala je i svoje specifinosti. Komparativnom analizom habsburkih i mletakih katastarskih izvora
jasno se uoavaju posebnosti vojno-krajikih sustava i dravne regulative koje
odraavaju razliiti odnos Mletake Republike i Habsburke Mo-narhije
prema krajinama i njihovim krajinicima. Iz razliitosti ovih odnosa proizlazi
i razliiti sistem kolonizacije Vlaha i Morlaka koji se jasno odrazio na
razliitost strukture njihovih novonastalih naselja i zemljinih posjeda kao i na
stupanj asimilacije i identifikacije samih krajinika s dravnom politikom i
interesima Habsburke Monarhije, odnosno Mletake Republike.
Korijeni kulturnog pejsaa na prostoru tromee seu u predtursko i tursko
razdoblje kada pust granini prostror niije zemlje naseljavaju transhumantni
stoari koji zbog nesigurnih ratnih prilika jo neko vrijeme zadravaju nomadski nain ivota. Viestoljetni mletako-turski sukobi snano su se odrazili
na devastaciju fiziko-geografske osnove kao i kulturnog pejsaa formiranog
tijekom predturskog razdoblja. Opustoenost i devastiranost, kao i stalna ratna
opasnost, dominantni su imbenici razvoja krajikog prostora 16. i 17. stoljea.
Kao odraz prilagodbe ljudi na opisane uvjete, ivot pograninih podruja sa
svih triju strana karakteriziran je specifinom ekononijom i tipovima agrarnog
pejsaa. Naime, tadanja ratnika organizacija traila je veliku pokretljivost i
fleksibilnost, pa je ratom opustoen krajiki prostor poekom njegove ponovne
kolonizacije obiljeen ekstenzivnim stoarstvom transhumantnog tipa temeljenog na stadima ovaca i koza te ekstenzivnoj i neustaljenoj ratarskoj obradi
zemljita. Specifini zahtjevi transhumantnog stoarstva, u kojem se stanovnitvo periodiki kretalo izmeu zimskih i ljetnih panjaka, rezultiralo je
znatnim utjecajem na prirodni pejsa ireg prostora tromee. Istodobno, zbog
naglaene potrebe za velikim povrinama panjaka i uma, stanovnitvu
povezanom u zadruge odgovarala je disperzna i mobilna naseljenost to se

66

Mirela Slukan-Alti

odrazilo i na oblikovanje specifinog kulturnog pejsaa odreenog izostankom


razvoja veih naselja, ali i uope vrlo malim brojem stanovnika. itavo tursko
razdoblje 16. i 17. stoljea karakterizirano je postepenom stabilizacijom
nekadanjih stoarskih naseobina inei tako novu strukturu naseljenosti
krajikih prostora. Takvi historijsko-geografski uvjeti nove kolonizacije terre
deserte rezultirali su razvojem brojnih patronimikih zaseoka koje odlikuje
disperzna struktura i iznimno slaba prometna dostupnost (usp. kartu). Njihova
nepravilna struktura ukazuje na njihov spontani nastanak i razvoj u skladu s
potrebama stoarske ekonomije. Prometna dostupnost i njihova meusobna
povezanost, jedan od glavnih imbenika razvoja kasnijih ruralnih naselja, ovdje
su sasvim nebitni. Selo, koje ini vie ratrkanih zaselaka, obino je smjeteno
na slabo dostupnom podruju izmeu okupljenih panjakih posjeda. Njihovu
starost potvruje nam uznapredovala fragmentacija primarnog posjeda, pa su
estice razliitih posjednika izmjeane, a posjed vrlo usitnjen. Ovaj je proces
karakteristian za sve krajine habsburke, mletake i osmanske strane.

I. UVJETI RAZVOJA RURALNIH NASELJA HABSBURKE KRAJINE


IZMEU KARLOVAKOG I SVITOVSKOG MIRA
Austro-turskim ratom, koji je zavren mirom u Srijemskim Karlovcima
1699. godine, habsburka Krajina doivjela je znatne promjene. Posljedice
ovog rata nisu se odrazile samo na teritorijalnom irenju Krajine koja je sada
pomaknuta daleko na istok obuhvaajui Slavoniju, Srijem, Liku i Krbavu, ve
su njegove posljedice bile mnogo dalekosenije. Ponovno osvajanje ovih
podruja stavilo je Beki dvor pred nove probleme. Nisu vezani uz kolonizaciju
prebjega s osmanskog teritorija. Osobito je to bio sluaj tijekom Morejskog i
Trogodinjeg rata kada iz Bosne na podruje Like i Krbave doseljava velik broj
Vlaha. Zbog sve intenzivnije imigracije iz smjera Bosne, 1687. godine car
Leopold uputio je proglas u kojem se naglaava pravo slobodnog naseljavanja
svim Srbima, Hrvatima i Vlasima izbjeglim s podruja Osmanskog Carstva
(Vaniek, 1875: 1-124). Tako je samo tijekom Trogodinjeg rata u Liku
pukovniju doselilo 3 231 prebjeg, Otoku 1 446, Ogulinsku 1 449, a slunjsku
197. (Valenti, 1984). Zbog nedostatka odgovarajue dravne regulative
doseljenici su se naseljavali svojevoljno uzimajui slobodna zemljita i
odbijajui plaati poreze. Nakon to je Lika i Krbava stavljena pod kompetenciju Dvorske komore, odlueno je da se zbog velikog broja prebjega izvri
planska podjela zemlje. Komisija, koja je u tu svrhu bila odreena, naila je na
snaan otpor likih krajinika, tako da se podjela izvrila samo asnicima, i to
na nain da je kapetan dobio 15 jutara zemlje, porkulab 12 jutara, knez 10
jutara, a barjaktar 8 jutara zemlje (Lopai, 1889). Liki krajinici obratili su se
1709. godine Bekom dvoru s molbom da ih se pripoji Karlovakom generalatu, tue se na izvrenu podjelu zemlje: ... kakve velike nepravde trpimo

Komparativna analiza kulturnog

67

otkako smo do Karlovakog generalata otkinuti (...) komisija otima od jednoga


i daje drugome. (Lopai, 1889). Zemljite se moglo stei kupnjom (to je bilo
vrlo rijetko) ili dobijanjem u batinu od uprave Beke dvorske komore uz tzv.
konfirmacijsku potvrdu o uvoenju u posjed ili pak sabljom, tj. uzurpacijom,
to je bilo daleko najee (Jurii, 1998). Dakle, naseljavanje i podjela zemlje
bili su uglavnom provedeni neregularno. Obitelji koje do 1712. godine, kada
Lika i Krbava ulaze u sastav Generalata, pri naseljavanju nisu stekle zemlju,
dobile su status bezemljaa (preszemlacken) i njihovi lanovi nisu pozivani u
vojnu slubu. Naime, zemljini su posjedi do 1712. godine ve do te mjere bili
razdijeljeni da novi doseljenici nisu vie mogli dobiti dovoljno zemlje za
izdravanje obitelji. Zbog straha od krajikih ustanaka, car Josip I potvrdio im
je privilegije te ih oslobodio od plaanja poreza i javnih radova. Tako su
krajinici, za razliku od kmetova u graanskom dijelu Hrvatske, bili osloboeni
plaanja poreza.1
Ipak, zbog estih sukoba oko zemljinih prava te velikog broja doseljenika,
pitanje planske podjele zemlje Beki dvor vie nije mogao izbjegavati. Nova
organizacija prostora stvorila je nove potrebe u kojima se model planski
kreirane stabilne naseljenosti sa sjedilakom ratarskom proizvodnjom javlja
kao osnovni preduvjet efikasne uspostave nove vojnokrajike uprave. Tako je
Krajina bila na pragu velikih promjena. Ve 1712. zbog snimanja stanja obavljen je prvi popis stanovnitva, a 1744-1446. i drugi. Nakon Hilburghausenove
reorganizacije Karlovakog generalata iz 1746. kojim je ukinuo dotadanje
kapetanije i Krajinu podijelio na pukovnije, 1754. godine Marija Terezija
donosi posebni carski ukaz, tzv. Krajika prava (Militr Graenitz Rechten)2
kojim su po prvi puta na razini itave Krajine odreene dunosti i povlastice
krajinika.3 Krajika prava po prvi puta ureuju i zemljino pitanje krajinika
Karlovakog generalata.
Tim ukazom zemljite Krajne proglaeno je carskim lenom koje se krajinicima ustupa na koritenje kao odteta za vojnu slubu. Ukinuti su svi ostaci
nekadanje krajike samouprave. Prava, dodue, jo uvijek spominju knezove,
ali im se ne daje nikakav samostalni djelokrug, ve se navode iskljuivo kao
pomonici vojnih organa. Zemljite se dodjeljuje starjeini - elu kune
zadruge, pa prevladava izrazito obiteljsko gospodarstvo. Krajinik ne moe
1

Te se privilegije krajinici nisu nikako eljeli odrei niti prilikom pokuaja


razvojaenja pojedinih dijelova Krajine, pa se ponegdje Krajina odrala due no to je to
Be elio (misli se na Varadinski generalat koji je Leopold elio razvojaiti ve 1702.
godine).
2
Tekst Krajikih prava iz 1754. godine objavio je Vaniek (1875).
3
Time je napokon izjednaeno ustrojstvo Karlovakog i Varadinskog generalata
(Moaanin, 1984). Naime, podruje Varadinskog generalata zemljine odredbe dobio
ve 1734/37. reformama Hilburghausena koji osim openitih pravila o raspolaganju
zemljinim posjedom, donosi i uredbu o povrinama zemljita na koje imaju pravo
krajinici s obzirom na svoj in unutar krajike vojske (Vaniek, 1875). Takve jedinstvene odredbe na razini Karlovakog generalata nisu poznate.

68

Mirela Slukan-Alti

slobodno raspolagati dodijeljenom zemljom, ve je ona vojni posjed kojeg je


krajinik duan obraivati i braniti. Posjedom upravlja izabrani obiteljski
starjeina. Posjedi su dodjeljivani u podjednakim opsezima. Svaka obiteljska
zajednica usmjerava proizvodnju prema vlastitim potrebama, ali se obavezno
uzgajaju prehrambene kulture, kulture za masnou i odjeu. Svaka kua mora
sama opskrbljivati svoje vojnike. U javnim radovima moraju uestvovati svi
stanovnici Krajine. Vojna uprava odobrava smjetaj i oblik kua, raspored
posjeda, vrijeme etve, vrste kultura i naine meusobnog pomaganja. Dioba
zemljita doputena je samo pod strogom kontrolom vojne vlasti i pod uvjetom
da svaka nova zadruga ima bar tri muka lana sposobna za vojnu slubu.
Pravo na koritenje zemljita nasljeuju muki potomci koji oev posjed dijele
na jednake dijelove. Ako krajinik nema nasljednika, zemljite se vraa
pukovniji. Posjednik zemljita moe biti samo osoba podlona vojnoj jurisdikciji, dakle krajinik. ume, koje su takoer dravne, Krajinici nisu mogli uivati osobno, ve zajedniki. Iz krajikih uma obitelji su dobivale besplatno graevni materijal, drvo za ogrjev za osobne potrebe, pravo ispae,
irenja i si., dok su ostali stanovnici Krajine pravo koritenja tih dobara plaali.
Veliina zemljinih posjeda nije ovisila o veliini obitelji kao to je to sluaj u
mletakj krajni i ona varira od naselja do naselja (Kaser, 1997). Veliinom su
odudarali samo posjedi asnika i sveenika. Individulanom posjedu krajinika
pripadala je okunica, jedna ili vie oranica i livada. Ovakve okvirne zakonske
odredbe zemljinih odnosa rezultirale su daljnim nastankom naselja nepravilne
strukture.
Ovaj zakon prvenstveno je nastojao ouvati krajiku kunu zadrugu na
kojoj poiva itav sistem. Zakon je uvao zadrugu kao ekonomsku asocijaciju
koja bez optereenja dravne blagajne stalno prehranjuje i odijeva krajinika.
Tako je posjedovanje zemlje postao temelj krajikog sustava. Davanjem
zemljita u zakup kao naknade za vojnu slubu, ujedno se rijeilo pitanje
vojnike plae. Krajike postrojbe sada se baziraju na neplaenoj vojsci ime se
uvelo samofinanciranje Krajine. Plau su dobivali samo krajiki asnici4. Vojne
dunosti ujedno su inile najvei teret krajinika koji je duan sluiti u Krajini,
ali i izvan nje. Uz vojne dunosti krajinici su optereeni dravnom i opinskom tlakom (rabotom). Dravna rabota je bila neplaena, odreivala se prema
veliini posjeda pojedine zadruge, dok se opinska rabota odreivala prema
broju mukaraca sposobnih za rad. Jednako optereenje bio je i porez koji se
ubirao od oranica, livada, vinograda i vonjaka. Monarhija je tako svojom
reformom pokuala vojnom slubom obuhvatiti svakog sposobnog mukarca
kojima je oduzeto vrijeme za proizvodni rad, te istovremeno eljela da krajinici svojim radom kao zemljoradnici izdravaju sebe i svoje obitelji. Dakako,
krajinici su pruali otpor ovakvim reformama jer je njihovo pravo raspolaganja zaposjednutom zemljom sada bitno ogranieno. Odredbe Krajikih
4
U Krajini je postojala i plaenika vojska, ali je ona inila manji dio vojnih snaga
i uglavnom su je inili stranci (Jurii, 1998).

Komparativna analiza kulturnog

69

prava bile su temeljni zakon za ureenje zemljinih odnosa sve do 1807. kada
je donesen tzv. temeljni zakon koji je na neto izmjenjen nain regulirao pitanje
zemljinih prava i kunih zadruga.5

Kolonizacija nakon Svitovskog mira


i nova struktura naselja
Tek pri kolonizaciji teritorijalne akvizicije Svitovskog mira uvodi se
kontrolirana planska kolonizacija za koju su 1796. godine dane posebne
instrukcije. U njoj su po prvi puta bili tono odreeni modaliteti naseljavanja:
jednom branom paru obeano je 6 jutara oranica i jedno jutro livade, smatralo
se da su za jednog djeaka ispod dvanaest godina dostatna tri jutra oranice i
pola jutra livade, odnosno za djeaka iznad dvanaest godina ili neoenjena
ovjeka est jutara oranice i jedno jutro livade. Uvjet naseljavanja bio je da je
dotina obitelj mogla dati na raspolaganje jednog mukarca za vojnu slubu.
Naseljavanje je bilo provedeno sustavno. Najprije se utvrdilo da je jedna
treina naseljenika bila iz prebjeglikih, a dvije treine iz krajikih obitelji.
Zatim je bilo popisano raspoloivo zemljite za nova sela koja je valjalo podii.
Za est sela Drenike kompanije bile su tono utvrene kvote kua: za
Leskovac 50 kua, Grabovac 66 kua, Drenik 66 kua, Sadilovac 33 kue,
Vaganac 66 kua i Reetare 50 kua. Godinu dana kasnije ova su naselja ve
naseljena. Nova sela podizana su dvoredno ili jednoredno du postojeih
putova. Tako su se nova krajika sela razlikovala po svojoj strukturi od starih.
Kao rezultat ovih odredbi, na prostoru habsburke krajine krajem 18.
stoljea dolazi do stvaranja druge generacije patronimikih naselja nastalih
planskom kolonizacijom koncentrirane naseljenosti i okupljenog zemljinog
posjeda podjednako vanim za napredniju agrarnu proizvodnju, ali i za vojnokrajiki sustav obrane i kontrolu granice Monarhije. Tako nova ruralna naselja
Krajine nastaju planskom parcelacijom. Na njihov planski razvoj ukazuje nam
njihova pravilna struktura niznih naselja nastalih uz prometne tokove. Osim
izduenog oblika, odlikuje ih pravilna parcelacija s identinim kunim i
zemljinim esticama pravilno rasporeenim uz glavnu prometnicu. Procesi
stvaranja novokoliniziranih naselja osobito su vidljivi u podruju osloboenim
Svitovskim mirom jer je prvi katastar (jozefinski) nastao u vrijeme parcelacije kada su stvarana posve nova naselja.6 Npr. naselje Reetari (Ogulinska
pukovnija, kompanija Drenik) godine 1796. imalo je 38 kunih estica (usp.
kartu). Sve kue, kao i pripadajue im estice i okunica, iste su povrine.
5

Osnovna razlika izmeu odredbi Krajikih prava i Temeljnog zakona sastojala se


u tome da je zadruga mogla odrediti jedan udio posjeda koji su smjeli pod odreenim
uvjetima prodavati.
6
Novopripojeni teritorij nakon Svitovskog mira ekonomski je snimljen 1794/95.
(Seneri, 1958)

70

Mirela Slukan-Alti

Same kue graene su tipski po istim nacrtima. Redovito su smjetene neposredno uz prometni tok. Oblik i raspored zemljinih estica takoer ukazuje na
plansku podjelu zemljita u pravilno oblikovanim izduenim parcelama ispred
i iza kune estice. Pravilna struktura posjeda bez izraene fragmentacije,
odnosno sekundarne diobe primarno okupljenog posjeda do koje dolazi kupoprodajom i nasljeivanjem, ukazuje na mladost naselja. Gotovo identinu
strukturu u Drenikoj kompaniji imaju i Vaganac, Lipovaa, Leskovac, Krlje,
Grabo vac i Smoljanac.7
Da bi to vie potakla privrednu aktivnost Krajine, ali i osigurala sjedilaki
nain ivota u kojem kao gospodarska grana dominira ratarska proizvodnja,
Monarhija 1768. godine administrativnim putem uvodi novi prehrambenu
kulturu - krumpir, a 1769. godine i kukuruz (Horvat, 1941). Tako je administrativnim putem Habsburka Monarhija svojem krajikom stanovnitvu
uspjela nametnuti ratarsku proizvodnju, pa stoarstvo, osobito ono transhumantnog tipa tijekom 18. stoljea, gubi nekadanji znaaj. Monarhija je strogim
zakonskom regulativom te itavim nizom uredbi ula u svaku poru krajikog
ivota. Time je Habsburka Monarhija napokon ostvarila svoj plan utemeljen
ve nakon Karlovakog mira - uredna, planski graena naselja okupljenog tipa,
pogodna kao obrambene jedinice, ali i naselja koja svojom preglednom
strukturom omoguavaju potpunu kontrolu njihovih stanovnika - krajinika
tako sklonih estim pobunama.

II. UVJETI RAZVOJA KRAJIKIH RURALNIH NASELJA


MLETAKE KRAJINE
Slino kao i na podruju Habsburke Monarhije, tijekom mletako-turskih
ratova velik broj prebjega s osmanskog teritorija potraio je utoite u podruju
mletake Dalmacije. Meutim, suprotno habsburkoj praksi koja je izbjegavala
donoenje konciznih i jedinstvenih zemljinih uredbi, povijest mletakih
zemljinih uredbi vezanih za kolonizaciju Morlaka na podruje mletakih
krajini mnogo je dua. Prve uredbe o planskoj kolonizaciji i dodjelama
zemljita donesene su ve 1672. godine tzv. Morosinijevim reformama. Naime,
mletake su vlasti odmah po zavretku Kandijskog rata otpoele plansko
naseljavanje naputenih sela dijelei je prebjezima s turskog teritorija.8 Jo
tijekom Kandijskog rata na mletaki je teritorij iz Bosne doselilo oko 10 000
ljudi meu kojima su veliku veinu inili Morlaci koji su, preavi na mletaku
stranu, postali vaan imbenik u obrani mletake krajine (Stanojevi, 1962).
7
Jozefinski katastarski planovi Drenike kompanije uvaju se u Kartografskoj
zbirci HD A, sign. B.V .454-464.
8
O tome postoje osobito brojni izvori u Archivio di Stato Venezia, Colleggio V
Relazioni.

Komparativna analiza kulturnog

71

Morlaci su odmah po dolasku samoinicijativno zauzimali tek osloboeno


zemljite. Zbog neizvjesnosti krajnjeg ishoda rata Venecija nije odmah izvrila
izmjeru i parcelaciju novosteenog zemljita. Problem razdiobe rijeila je
privremeno kolektivnim investiturama za pojedina sela na taj nain to su se
odreivale granice podruja koja su mogli naseljavati, a unutar tih granica
podjelu su vrili oni sami. Morlaci su zauzvrat postali mletaki vojni obveznici,
te su plaali 1/10 poljoprivrednih prinosa.9 Svako selo inilo je etu - bandini pod zapovjednitvom harambae ime je uspostavljena poljoprivredna
proizvodnja vojno-lenskog tipa s odrazom na upravni sistem (krajina). Venecija
je time dobila motiviranu krajiku vojsku, ali i nove porezne obveznike kao
znaajno vrelo sve oskudnijih dravnih prihoda.
Odmah nakon izvrenog razgranienja 1671., mletaki Senat generalnom
providuru Zorzi Morosiniju izdaje naredbu da se agrarni provizorij privremenih
investitura zamijeni stalnim agrarnim ureenjem. Morosinijeva agrarna reforma, koju je Senat prihvatio 13. veljae 1672. godine, sastojala u odluci o
trajnoj razdiobi zemlje i utvrivanju specifinog agrarnog sustava.10 Usporedo
s razdiobom zemljita, sastavljao se katastar s imenima kunih starjeina
kojima je dodijeljena zemlja i opisom dodijeljenih estica.11
U skladu s Morosonijevom reformom, Republika zadrava vrhovno vlasnitvo nad zemljom koja se razdiobom ustupa u neotuivi i nasljedni posjed. U
znak priznavanja mletakog vrhovnog vlasnitva (per dovata ricognizione del
supremo dominio di Sua Serenita) korisnici zemljita plaali su godinji kanon
od 10 oldi po vri tu zemlje, odnosno dvije litre po jednom gonjaju. Korisnici
nisu mogli prodavati zemlju niti oporuno raspolagati, ve je ona prelazila
samo na njihove zakonite potomke. Zemlja mora biti obraena, a nain obrade
i izbor kulture privatna je stvar korisnika. Vano je da se ovim aktom odreuju
i granice meu selima koja postaju porezne opine. Zemlja se dodjeljivala
prvenstveno Morlacima, zatim pojedincima zaslunim u ratu, te potom vlasteli,
crkvi i pokrtenim muslimankama. Dakako, povlatene kategorije dobivale su
znatno vee posjede od Morlaka. Temeljem Morosinijevog katastra, Morlaci su
u prosjeku dobili 22.5 vrita zemlje po domainstvu (2,03 ha), to nije bilo
dovoljno za izdravanje jedne seoske obitelji. Tako je katastar iz 1675. godine
jo je jednom potvrdio feudalni karakter mletake vlasti u Dalmaciji.
Tijekom Morejskog rata u Dalmaciju je doselilo jo oko 30 000 doseljenika (Stanojevi, 1962). Dolazak velikog broja morlakog stanovnitva na jo
uvijek relativno uzak obalni pojas Dalmacije rezultirao je nedostatkom obradive povrine i panjaka (plodno dalmatinsko zalee jo uvijek pod turskom
upravom!), ime je dodatno zaotrena ve ionako teka agrarna kriza. Agrarna
9
Investiture nisu uvijek dobivali samo Morlaci. Dio zemljita na koritenje su
dobili i okolni starosjedioci - teaci.
10
Drani arhiv Zadar, Spisi generalnog providura Zorzi Morosinija (1671-1673)
11
Iz tog razdoblja danas je poznat katastar Ninskog i Splitskog okruga s Klisom

72

Mirela Slukan-Alti

prenaseljenost Dalmacije dosegla je nakon Morejskog rata takve razmjere daje


nova agrarna reforma postala neizbjena 12 . Da bi osigurali novoosvojena
podruja, Mleani su morali barem donekle stabilizirati nomadska morlaka
plemena koja su ivjela u pograninom podruju Dalmacije. Tako generalni
providur Cornar ve 1689. godine donosi odluku da se svi Morlaci, nastanjeni
ratrkano po poljima, imaju naseliti u stalnim, okupljenim selima s organiziranom vojnom upravom, a da se stanovnitvo upie u spiskove harambaa13.
U tu je svrhu itavo podruje nove steevine proglaeno dravnom imovinom,
koje je onda dodjeljivano novim korisnicima - Morlacima, sve u cilju da ih se
to vie vee uz zemlju i sjedilaki nain ivota. Dodjela zemlje investiturama
osobito je bila esta u podruju Drnia i Knina, o emu je sauvan zasebni
popis obitelji i opis dodijeljenih im zemalja 14 . Odmah po zavretku rata te
ustanovljavanja nove granine linije, poelo se s formiranjem katastarskih
evidencija za podruje nove steevine. Svi posjednici zemljita u podruju
nove steevine temeljem ovog katastra duni su bili dravi davati desetinu,
besplatno kuluiti i sluiti u vojnim jedinicama koje su, kao i u podruju stare
steevine, osnovane na teritorijalnom principu (bandiere). Zemlju nisu mogli
prodavati, a nasljeivali su je samo muki potomci. Tako je temeljem katastra
iz 1702-1711. godine morlako stanovnitvo definitivno i kompaktno naseljeno
na tlu nekadanjeg srednjovjekovnog hrvatskog stanovnitva.
Zbog daljnjih demografskih i teritorijalnih promjena nastalih Poarevakim mirom, ve po ustaljenom pravilu tadanji generalni providur
Dalmacije - Pietro Vendramin donosi odluku o uspostavi katastra najnovije
steevine, te o podjeli dravnog zemljita steenog Poarevakim mirom15. U
istom spisu Pietro Vendramin odredio je i pravila dodjele zemljita: dva kanapa
po glavi, serdari 20 kanapa, harambae 10, alfiri 4, a aui 2 kanapa.
Usprkos podjeli dijela dravnog zemljita nove i najnovije steevine koja
je potvrena katastrom nastalim nakon Poarevakog mira, povlaenjem
turskih begova i aga mnoge povrine ostale su i dalje neobraene. Istodobno
prebjezi iz Bosne i dalje su stizali, zauzimajui samovoljno pojedina pogranina zemljita, esto i ona ve dodijeljena nekom na koritenje. Stalni strah
od Morlakih prodora i pljaki te neprestani imovinsko-zemljini sukobi
izmeu starosjedilaca i Morlaka uzrokovali su brojne sporove i silno nezadovoljstvo meu seljacima, to je rezultiralo brojnim pobunama te ponovnom
pojavom agrarne krize (Grgi, 1950). Kada je etrdesetih godina kriza kulminirala, senator Marko Foscarini obratio se mletakom Senatu ukazujui na
iznimno velik broj albi glede samovoljnog zauzimanja slobodnih povrina, te
12
Kao posljedica kroninog nedostatka plodne zemlje, Morlaci su esto uzimali u
zakup zemljite s turske strane granice.
13
Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnog providura G. Cornara, sv. I
14
Usp. fond mletakog katastra, br. 21, Dravni arhiv Zadar
15
Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnog providura P. Vendramina, knj. I

Komparativna analiza kulturnog

73

traei hitno slanje sindika - inspektora koji bi istraili sporne sluajeve i


predloili mjere za saniranje nastalih propusta (Medirazza, 1911). Na temelju
Foscarinijeva zahtjeva 11. studenog 1748. godine u Dalmaciju stiu sindici Sebastijan Molin, Gianbatista Loredan i Nocola Erizzo (Kolanovi, 1979). U
svrhu rjeavanja agrarne krize, te zaotrenih imovinsko-pravnih odnosa oni su
u razdoblju od 1748. do 1756. godine obnovili investiture za podruje Zadarskog i Kninskog okruga dodjeljujui preostalo zemljite Morlacima i
siromanim starosjediocima.16 Nakon obnova investitura tadanji generalni
providur Dalmacije, Grimani, 1756. godine podnosi Senatu prijedlog zakona o
razdiobi slobodnog zemljita i njezine podjele obiteljima prebjeglim s turskog
podruja, te domaim siromanim i zaslunim obiteljima. Istodobno, Grimanijev je zakon svim obraivaima zemljita koji su u trenutku donoenja
zakona ve imali pravo koritenja nekog zemljita priznavao daljnje pravo
obrade, potvrujui na taj nain i prije dodijeljene investiture. Nadalje, ovaj
zakon propisivao je postupke daljnje dodjele zemljita, te itav niz preporuka o
unapreenju poljodjelstva. Ustvari, donesena su dva gotovo istovjetna zakona,
jedan za podruje Zadra koji je donesen 1. lipnja 1755. godine, te drugi za
podruje Knina koji je donesen 25. travnja 1756. (Madirazza, 1911). Tim je
zakonom Morlak ili siromani starosjedilac dobivao dva padovanska kampa
zemlje po lanu obitelji koju je bio duan redovito i uredno obraivati. Ukoliko
dvije uzastopne godine nije vrena obrada, zemljite mu se oduzimalo. U tom
sluaju, pola oduzetog zemljita pripalo je onom tko je takvo stanje prijavio, a
druga polovica vraala se Republici. Korisnik je bio duan Republici davati
desetinu prinosa prema procjeni prije no to preda feudu duni dohodak. Kao i
u prethodnim agrarnim zakonima, zemlju je u pravilu mogao nasljeivati samo
muki potomak, a samo iznimno ene-udovice. Posjednik je na dobivenom
zemljitu bio duan zasaditi dvije masline ili voke. Jedan je dio zemljita osim
uobiajenih zrnatih usjeva trebalo zasijati lanom, odnosno konopljom, kako bi
se izbjeglo troenje novaca na kupovanje platna. Takoer, zakon je obvezivao
seljake da uz kuu dre najmanje dvije konice pela, te zasade luk i zelje kako
bi se osigurala dovoljna koliina hrane. Te su povrine bile osloboene davanja
desetine. Svaki je posjednik bio duan drati po jednog konja na svakih 40
kampa zemlje koji e u sluaju rata biti stavljen na raspolaganje. Koze su se
smjele drati samo u brdovitim podrujima, ne u poljima. Nadalje, odreuje se
da se svakom selu dodjeli odgovarajua povrina za ispau oraih volova kako
bi se unaprijedila obrada zemlje. I na kraju, putovi se moraju odravati
prohodnim, a izvori pitke vode istim.
Nakon donoenja zakona i potvrivanja ranije doneenih investitura, u
razdoblju izmeu 1755. i 1756. podijeljena je preostala zemlja na kninskom i
zadarskom podruju.17 Svi ugovori o dodjeli zemljita upisani su u zasebne
16
17

Usp. fond mletakog katastra, 49-58. Dravni arhiv Zadar.


Usp. fond mletakog katastra, br. 34-35, 40

74

Mirela Slukan-Alti

knjige investitura koje su bile sastavni dio katastra te su se kao i katastar vodile
po naseljima i okruzima. Knjiga investitura sadri popis osoba kojima je
mletaka uprava dodijelila zemljine posjede. Za svakog se posjednika navodi
njegovo puno ime i prezime i toan broj ugovora (investiture). Zatim slijedi
opiran opis zemljita koji mu je dodijeljen - smjetaj estice, veliina i vrsta
posjeda, opis granica zemljita, odnosno popis s kojim posjednicima granii (na
jugu, istoku, zapadu i sjeveru) te obveze posjednika spram drave. Veliina
dodijeljenog zemljita ovisila je o veliini obitelji (dva kampa po lanu). Svaka
pojedina investitura potpisana je od sva tri sindika - Gianbatista Loredana,
Nocole Erizza i Sebastiana Molina.18
Grimanijev agrarni zakon, kao i katastar nastao nakon njegova uvoenja,
nisu ni izbliza poluili eljeni uinak na unapreenje ondanjeg poljodjelstva i
agrarnih odnosa. tovie, ve su neki njegovi suvremenici kritizirali ovaj
pokuaj, ali sami nisu nudili bolja rjeenja.19 Krajem prolog stoljea Paul
Pisani (1893) ukazuje na injenicu da taj zakon u stvarnosti nije bio potovan
te da je ostao mrtvim slovom na papiru. Neki su njegovu neuspjenost pripisivali nemaru seljaka kao i sljednicima spomenutog providura, ali svejedno
priznaju da je providur Francesco Grimani na ureenju agrarnih odnosa
napravio vie nego svi njegovi prethodnici. Povodei se za Pisanijem, i
talijanski povjesniar Petrocchi (1950) tvrdi da Grimanijev zakon nikada nije
oivotvoren. Nae pak spoznaje pokazuju da takvo miljenje nije sasvim tono.
Naime, sljedeih pedesetak godina poslije njegova stupanja na snagu, poljodjelstvo sjeverne Dalmacije ipak je doivjelo stanovit prosperitet o kojemu
najbolje svjedoi tamonja pojava vinograda, vonjaka i pelarstva, do tada
gotovo nepoznatih gospodarskih djelatnosti.

Osobine novokoloniziranih naselja


Struktura koloniziranih morlakih naselja sasvim odudara od pravilne
strukture naselja habsburke krajine. Mletaka kolonizirana naselja odlikuju se
nepravilnom strukturom ratrkanih naselja koja se u pravilu sastoje od vie
odvojenih zaselaka. Svaki zaseok ini jedna primarna obitelj, odnosno obitelji
istog prezimena. Dakle, posjednici unutar jednog zaseoka meusobno su u
srodstvu. Klasini primjer koloniziranog morlakog naselja predstavlja sluaj

18
Nakon to je zavrena dodjela zemljita, u razdoblju izmeu 1756. i 1758.
formiran je novi katastar kninskog, zadarskog i splitsko-klikog okruga koji je
evidentirao stanje nakon raspodjele zemljita novim korisnicima. Usp. fond mletakog
katastra, br. 40-42, 67, 69
19
Ve je 1783. godine Grgur Stratico negativno ocijenio uinak tog zakona,
pravdajui to nedostatkom energinosti u postupku (Museo Civico e Raccolta Correr,
Codici Cicogna br. 1970)

Komparativna analiza kulturnog

75

Gornjeg Mirilovia, danas Mirlovi Zagora, koji nam prikazuje mletaki


katastarski plan iz 1737. godine. Najvei dio Gornjih Mirilovia ine etiri
zaseoka - obitelji Bulat (posjednici Bla, Bose, Jakov, Ivan, Mio, Petar, imun
i Vid), Buri (Andrija, Vid, Frane, Ivica, Nikola i imun), Lugovi (Jakov,
Maro i Nikola) i Pei (Ivan i Mate) (usp. kartu).
Kune estice jedne obitelji (prezimena) okupljene su u jednoj ili vie
susjednih estica i u pravilu ih vee zajedniko dvorite. Zemljine estice su
okupljene oko kunih parcela inei okupljeni posjed. Jedan zaseok, odnosno
posjedi obitelji istih prezimena, ine okupljena gospodarstva vezanoga tipa.
Takva struktura posjeda upuuje na veliku vjerojatnost da je ovakva struktura
posjeda nastala diobom veeg primarnog posjeda koji je sekundarnom diobom
podijeljen izmeu nekoliko nasljednika (sinova). Na sekundarnu diobu ukazuje
i poetna faza fragmentacije. Ona je izraena u rubnom dijelu zemljinih
posjeda gdje zapaamo poetak mijeanja estica razliitih posjednika istog
prezimena. Nepravilni oblik estica odraava njihov krevinski postanak,
odnosno estice su pracelirane slobodno, uglavnom s obzirom na konfiguraciju
terena.
Ovakva nepravilna struktura naselja i samih zemljinih posjeda ima vie
uzroka. Kao prvo, to su este kolektivne investiture koje su omoguavale
starjeinama samostalno i pojedinano donoenje odluka o nainu podjele
zemljita. ak i u sluaju individualnih investitura (to je sluaj Gornjeg
Mirilovia), zemljine odredbe preciziraju samo pravo na odreenu koliinu
zemljita s obzirom na broj lanova obitelji, te nain njegova koritenja i
naslijeivanja, dok nain same parcelacije ostaje neutvren. Izostanak planske
parcelacije veih povrina potvruje nam i nepravilan oblik zemljinih estica,
kao i razliiti poloaji kunih parcela. Putovi, koji meusobno povezuju
pojedine zaselke, takoer su nepravilnih oblika to potvruje spontanost
njihovih nastanaka. Mletaka Republika tako je regulirala temeljne zemljine i
pravne odnose stanovnika svoje krajine i njihovih naselja, ali je morlaki
svakodnevni ivot bio i dalje odreen njihovim obiajnim pravom i navikama
ivota.

ZAKLJUAK
Uz itavu habsburku i mletaku granicu s Turskom oblikovan krajiki
teritorij obuhvatio je isjeak socijalne i etnike cjeline nastale pod turskom
vlau. Sa obje strane granice vlaki, odnosno morlaki element, dobio je
jednaku prvenstvenu namjenu, onu obrambenu. Ipak, uza sve zajednike crte,
krajika drutva su se razliito oblikovala u okviru drava kojima su pripali.
Razliitost njihova poloaja, kao i razliitost odnosa Habsburke Monarhije,
odnosno Mletake Republike prema svojim krajinicima, jasno se oituju i kroz
razliitost njihovih naselja i strukture zemljinih posjeda.

Gornji Mirilovi, 1737.

Gornji Mirilovi, struktura zemljinog posjeda

Staro Krlje (Ogulinska pukovnija, Rakovika kumpanija) 1796.

Reetar (Ogulinska pukovnija, Rakovaka kumpanija) 1796.

Lipovaa (Ogulinska pukovnija, Rakovika kumpanija) 1796.

Komparativna analiza kulturnog .

81

Ve na prvi pogled zemljine uredbe Habsburke Monarhije sadrane u


Krajikim pravima i Mletake Republike, sadrane u Morosinijevim agrarnim
reformama, sve do Grimanijevog agrarnog zakona pokazuju velike slinosti. U
oba sluaja zemljite je podravljeno, a Vlasi, odnosno Morlaci, bili su samo
korisnici toga zemljita koje su dobivali umjesto plae za vojnu slubu. Pravila
o nasljeivanju posjeda takoer su gotovo identina. Ipak, novokolonizirana
naselja Vlaha u habsburkoj krajini i Morlaka u mletakoj krajini potpuno se
razlikuju.
Paradoksalno je da sve do 1754. godine konkretnih pravila za podjelu
zemljinih posjeda na razini Karlovakog generalata nije bilo. Naime, za
razliku od Varadinskog generalata u kojem je ve 1630. godine doneen
Statut Valahorum, prve zakonske odredbe vezane za kolonizaciju i krajika
prava na podruju Karlovakog generalata doneene su tek u okviru Krajikih
prava, dakle, kada je najvei dio kolonizacije ve zavren. Tako sve do 1754.
godine Dvorska komora nije imala zakonske osnove na temelju koje bi mogla
utjecati na oblikovanje novih naselja ili na samu podjelu zemljinih posjeda.
Dodjeljivani posjedi unutar jednog naselja podjednakih su povrina, ali one od
naselja do naselja variraju. Opsezi radnih obveza takoer variraju od mjesta do
mjesta. Sve je to rezultiralo nastavkom neplanski graenih krajikih ruralnih
naselja. Zadani ideal planskog krajikog naselja postignut je tek potkraj 18.
stoljea. Snanom dravnom regulativom Monarhija je konano uspjela
prodrijeti u svaki segment krajikog ivota odreujui gdje e ivjeti, od ega
(ratarstvo!), njihove meusobne odnose unutar zadruge, strukturu i veliinu
naselja, njihovo odijevanje (pokuaj uniformiranja) sve do izgleda samih kua.
Njihova novokolonizirana naselja sada su pravilne strukture, zemljini posjedi
podjednake veliine, a oblik estica pravilan. Nova vlaka naselja nastaju
planskom parcelacijom pod strogom kontrolom drave. Vlasi su, usprkos
estim pobunama i snanom identitetu, od kraja 18. stoljea uglavnom ivjeli
po strogo zadanim pravilima habsburkog vojnog duha.
Mletaka Republika vrlo rano donosi prve zemljine zakone kojima je
legalizirala morlaku kolonizaciju, ali i koncizno odredila pravila razdiobe te
porezne obveze na razini itave mletake krajine. Usprkos tome, Mletaka
Republika nije niti priblino u toj mjeri uspjela utjecati na ivot i navike
Morlaka. Morlaci su za Veneciju imali vanost iskljuivo kao branioci granice
te kao kao porezni obveznici. Njihov nain ivota manje ih je interesirao. Tek
Grimanijev agrarni zakon pokuava donekle utjecati na morlako gospodarstvo
uvodei obvezu nekih ratarskih kultura. Dok je vlaka autonomija potpuno
uklonjena, a vojna uprava dovedena do posljednje drutvene elije, Venecija
nije imala volje ni snage da u svojim krajinama postupi na isti nain i upravu
potpuno militarizira, pa je pri dnu mletake krajike organizacije ostao prostor
u kojemu su mogli funkcionirati i neki elementi puke samouprave.
Morlaci su tijekom itave mletake vladavine u velikoj mjeri zadrali
svoju samoupravu, a njihovi meusobni odnosi u stvarnosti i dalje su bili
odreeni njihovim obiajnim pravom. Starjeina sela (harambaa) bio je gotovo

82

Mirela Slukan-Alti

jedina spona Serenissime i Morlaka. Odraz takvih odnosa je i pojava kolektivnih zemljinih investitura unutar kojih je starjeina sela, dakle Morlak, vrio
individualnu razdiobu zemljita. Dakako, razliita struktura naselja moe se
dovesti i u vezu s razliitom ekonomijom Vlaha i Morlaka. Naime, tijekom 18.
stoljea stoarstvo u habsburkoj krajini izgubilo je nekadanji znaaj, dok je u
podruju mletake krajine ono zadralo veliku ulogu sve do dananjih dana, pa
su zahtjevi u smislu strukture naselja kao bili drugaiji (stoarska ekonomija
podrava ratrkana naselja s okupljenim panjacima, a ratarska okupljenost
kunih i zemljinih estica). Ipak, uz svu razliitost prirodne osnove habsburke i mletake krajine koje su pruale razliite uvjete ekonomije, nesumnjivo je da razliita struktura novokoloniziranih ruralnih naselja prvenstveno
proizlazi iz razliitih odnosa Venecije i Bea prema svojim pograninim
podrujima i krajinicima koji u njima ive. Ti odnosi ujedno jasno odraavaju
i svu razliitost duha politike Mletake Republike i Habsburke Monarhije.

LITERATURA
Blanc, Ogulinsko Polje, Geografski glasnik br. 11-12, Zagreb, 1949/1959.
Buczynski, A. Obveze i povlastice krajikih asnika, Povijesni prilozi, br.
11, Zagreb, 1992, str. 63-110.
elap, L., Kuna zadruga u Vojnoj granici, Zadruni arhiv, br. 5, Novi Sad,
1957, str. 5-18.
orali L., Zemljini posjed zadarskog plemstva od 1700. do 1720.,
Historijski zbornik, god. XLIII, Zagreb, 1990, str. 49-58.
Desnica, B., Istorija kotarskih uskoka 1646-1684, Zbornik za istoriju, jezik i
knjievnost srpskog naroda, knj. XIII, svezak I, Srpska akademija nauka,
Beograd, 1950.
Desnica, B. (1951): Istorija kotarskih uskoka 1684-1749, Zbornik za istoriju,
jezik i knjievnost srpskog naroda, knj. XIII, svezak II, Srpska akademija
nauka, Beograd.
Gaea N., Zemljini odnosi u Vojnoj granici od polovine XVI-XIX veka,
Zadruni arhiv, br. 5, Novi Sad, 1957, str. 19-38.
Grgi, I., Prva agrarna operacija na mletakoj novoj steevini u Dalmaciji:
naseljavanje novog stanovnitva i razdoba zemlje na podruju Splita i
Klisa 1672-1675. godine. Izdanja Muzeja grada Splita. Sv. 11, Split, 1962.
Grgi, I., Postanak i poetno ureenje Vojne krajine kninskog kotara pod
Venecijom. Starine, JAZU, knj. 52, Zagreb, 1962, str. 249-271.
Grgin, B., Feudi u Mletakoj Dalmaciji u osamnaestom stoljeu, Historijski
zbornik, god XLIII, Zagreb, 1990, str. 25-37.

Komparativna analiza kulturnog

83

Hietzinger, K.B.E., Statistik der Militr gr aenze des oesterreichischen


Kaisertrums: ein Versuch. C. Gerold, Wien, 1829.
Jurii, I., Saeci spisa o organizaciji Karlovake Vojne krajine od 1733. do
1763. iz Ratnog arhiva u Beu. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, Zavod za hrvatsku povijest, br. 28, Zagreb, 1995. str. 264-265.
Jurii, I., Karlovaki generalat u reformama habsburkoga dvorskog
apsolutizma. Primjer Hildburghausenovih reformi (1737-1749). Doktorski
rad. Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1998.
Kser, K., Slobodan seljak i vojnik: povojaenje agrarnog drutva u Hrvatskoslavonskoj Vojnoj krajini (1535-1881). Zagreb, 1997.
Lopai, R., Spomenici Hrvatske krajine III, L. Hartman (Kugli & Deutsch),
Zagreb, 1898.
Moaanin, F., Vojna Krajina do kantonskog ureenja 1787., Vojna krajina:
povijesni pregled - historiografija - rasprave, Zagreb, 1984, str. 23-56.
Moaanin, F., Dva pokuaja iz podruja historije Vojne krajine, Historijski
zbornik, god. XIV, Zagreb, 1961, str. 287-288.
Novak, G., Dalmacija godine 1775/6. gledana oima jednog suvremenika,
Starine JAZU, sv. 49, Zagreb, 1959.
Novak, G., Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, Zbornik za narodni
ivot i obiaje, knjiga 45, JAZU, Zagreb, 1971, str. 579-603.
Novak, M., Generalni providuri Dalmacije i Albanije u XVIII stoljeu,
Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru,
svezak IV-V, Zagreb, 1958/59.
Omai, V., Prilozi poznavanju drutveno-ekonomskih prilika u trogirskom
distriktu u XVIII stoljeu, Izdanje Historijskog arhiva Split, br. 6, Split,
1967.
Pavlievi, D. (urednik), Vojna krajina: povijesni pregled-historiografijarasprave, Zagreb, 1984.
Pavlievi, D., Hrvatske kune zadruge, Zagreb, 1989.
Pavlievi, D., Krajiko zadruno zakonodavstvo: 1807-1889, Radovi
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zavod za hrvatsku povijest,
vol. 25, Zagreb, 1992, str. 149-162.
Perii, ., Prilog poznavanju agrarnih odnosa u mletakoj Dalmaciji, Zavod
za povijesne znanosti u Zadru, sv. 34. Zadar, 1992, str. 135-159.
Raukar, T., Drutvene strukture u mletakoj Dalmaciji, u Drutveni razvoj u
Hrvatskoj od 16. do poetka 20. stoljea, urednik M. Gross, Zagreb, 1981.
Seneri, J., Prvi zemaljski jozefinski premjer, Geodetski list, br. 1-3, 1958,
str. 64-73, br. 7-9, str. 382-396.
Stani, N., Socijalna struktura i nacionalna integracija, Nae teme, br. 11.
Zagreb, 1982, str. 1901-1908.

84

Mirela Slukan-Alti

Stanojevi, G., Dalmacija u doba Morejskog rata 1684-1699, Iz ratne


prolosti naih naroda, knjiga 42. Beograd, 1962.
Stanojevi, G. (urednik), Jugoslavenske zemlje u mletako-turskim ratovima
XVI-XVII vijeka, Istorijski institut, posebna izdanja, knjiga 14. Beograd,
1970.
Utjeenovi Ostroinski, O., Vojna Krajina, Zagreb, 1988.
Valenti, M., Hrvatsko-slavonska vojna krajina 1790-1881, u Vojna krajina:
povijesni pregled - historiografija - rasprave, Zagreb, 1984, str. 57-91.
Vaniek, F., Specialgesichte der Militrgrenze, Wien, 1875.

COMPARATIVE ANALYSIS OF RURAL SETTLEMENTS


IN VENETIAN AND HABSBURG KRAJINAS
Summary
Along the entire Habsburg and Venetian borderline with the Ottoman Empire, the newly shaped borderland territory embraced a segment of social and
ethnic entity developed under the Ottoman rule. On both sides of the border the
Vlach or Morlacchi element had the same priority - defence. However, despite
all similarities, borderland communities developed differently within states
they belonged to. Their different position and relation of the Habsburg Monarchy and the Venetian Republic to their krajiniks is clearly manifested through
the difference of their settlements and structure of land properties. Already the
first insight into land regulations of the Habsburg Monarchy contained in
Krajina Rights and those of the Venetian Republic from Morosini's agrarian
reforms to Grimani's agrarian law shows great similarities. In both cases land is
stately-owned and Vlachs or Morlacks are the only land holders who received
the land as compensation for military service. Regulations on inheritance of
land properties are also almost identical. However, newly colonised Vlach
settlements in Habsburg Krajina and Morlack settlements in Venetian Krajina
were entirely different. Paradoxically, there were no particular regulations of
land redistribution in the Karlovac Generalate up to 1754. In Varadin
Generalate where Statuta Valachorum was established already in 1630 prescribing the colonisation and rights of borderland population. On the other
hand, in the territory of the Karlovac Generalate such regulations were issued
within Krajina Rights. In other words, when the colonisation was almost
over. Thus, the Court Chamber had no legal foundation to influence forming of
new settlements or land redistribution up to 1754. All assigned land plots
within a settlement had the same size, but they differed from settlement to
settlement, as well as village services. This resulted in proceeding with unplanned construction in rural settlements within Krajina. The ideal of planned

Komparativna analiza kulturnog

85

borderland settlement was reached only at the end of the 18th century. With a
strong state legislature the Monarchy finally entered all segments of borderland
life, determining where krajiniks would live, mode of production, their mutual
relations within zadrugas, structure and size of settlement, clothing (attempt of
uniformity) all up to the outward appearance of their houses. Their newly
colonised settlements now have a symmetrical structure, land plots are similar
in size and the shape of parcels is regular. New Vlach settlements appear by
planned panellation under strict control of the state. Despite frequent rebellions and a strong identity, from the end of the 18th century Vlachs mostly
lived according to strict rules of the Habsburg military spirit. The Venetian Republic passed the first land property laws very early, legalising Morlack
colonisation and concisely regulating land distribution and tax rates for the
whole Venetian Krajina. Nevertheless, the Venetian Republic never succeeded
in influencing the life and customs of the Morlack population. For Venice
Morlacks were only important as borderline defenders and tax payers. Their
way of life was of minor interest. It was Grimani's agrarian law that tried to
somewhat influence the Morlack rural economy, prescribing the type of corn to
be sown. While Vlach autonomy was entirely eliminated and military administration brought into the last cell of society in the Habsburg Krajina, Venice had
no will or power to act in the same way in its krajinas: at the bottom of the Venetian borderland organisation there was a space where some elements of local
autonomy still coexisted. All throughout the Venetian rule Morlacks retained
their autonomy to a great extent and customary law regulated their interrelations. The headman of the village (harambaa) was almost the only connection
between Serenissima and Morlacks. A result of such relations was the occurrence of collective land investitures (assignments). It meant that the headman,
a Morlack, redistributed the land individually. Different structure of settlements
can, of course, be attributed to different economies of Vlachs and Morlacks.
During the 18th century herding in the Habsburg Krajina lost its former significance, while in the Venetian Krajina it has retained its importance all up to the
present days, Therefore, demands of settlement structure were different (herding economy required scattered colonies with concentrated pastureland, while
agrarian economy demanded concentrated household and land plots). However,
despite the difference in natural environment in Habsburg and Venetian
krajinas, which accounted for different conditions of economy, it is beyond the
question that the different structure of newly colonised rural settlements primarily resulted from dissimilar relations of Venice and Vienna towards their borderland territories and people who lived there (krajiniks). Those relations
clearly reflected the diversity in the political character of the Venetian Republic and the Habsburg Monarchy.

Borna Frst-Bjelis
Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb
Giovanni D'Alessio
Italia, Napoli
Olga Dikli
Hrvatska, Zagreb
MLETAKI KATASTAR 18. STOLJEA I EKOHISTORIJSKA
EVALUACIJA TROMEE
UDK:

528.4(497.5 Dalmatinska zagora) 17


911.52(497.5 Dalmatinska zagora)17
Izvorni znanstveni rad

Originalni fragmenti mletakog katastra iz 18. stoljea, transkribirani za


ovo istraivanje, koriteni su kao izvor za rekonstrukciju tipa i obiljeja
prirodne sredine u promjenjivom graninom podruju Tromee. Analiza
ukljuuje obradu katastarskog izvora, njegove mogunosti/nemogunosti, kao
i analizu uvjeta prirodne sredine u ruralnom graninom podruju.
UVOD
Katastarski podaci daju openito irok raspon informacija. On prvenstveno
ovisi o metodologiji popisivanja i izrade katastra. Najee ukljuuje populacijske podatke, razliite vrste podataka i informacija o zemlji, veliini
posjeda, odnosno zemljinih estica, strukturi i nainu koritenja te, eventualno, o stonom fondu. Na temelju ovih izravnih numerikih podataka mogue je
dobiti niz razliitih znaajnih pokazatelja o prostoru (u vremenu), drutvu,
egzistencijalnom gospodarstvu i si. Stoga, kako tekstualni, tako i grafiki
(kartografski) integralni dijelovi katastarske dokumentacije imaju jedinstvenu
vrijednost u rekonstrukciji historijske geografije okolia nekog podruja.
KATASTAR I AGRARNA POLITIKA U DALMACIJI
POD MLETAKOM UPRAVOM U 18. STOLJEU
Razdoblje osmanske okupacije Dalmatinske Zagore prekinulo je kontinuitet vlasnitva nad zemljom, te jednako tako utjecalo na promjenu agrarnih
odnosa. Nakon ratova te Karlovakog (1699.) i Poarevakog (1718.) mirovnog
sporazuma, Mletaka je Republika proirila i uvrstila svoje posjede u Dalmaciji do linije planinskih grebena Velebita i Dinare. Mletaki teritorij prije
proirenja nazivan je Starom steevinom (Aquisto Vecchio). Stara steevina je

Borna Fiirst-Bjeli, Giovanni D'Alessio i Olga Dikli

88

obuhvaala usku obalnu zonu i otoke. Nova (Aquisto Nuovo) i Najnovija


(.Aquisto Nuovissimo) steevina odnose se na teritorij u zaleu, odnosno na
Dalmatinsku Zagoru.
Temeljna razlika izmeu Stare i novih steevina je u vlasnitvu nad
zemljom. U pravnom sustavu Stare steevine zemlja je bila u privatnom
vlasnitvu, dok novosteena zemlja pripada dravi i podjeljuje se samo u
zakup. Zemlja je investiturama dodjeljivana u zakup stanovnitvu koje je i
dotada ivjelo na tom podruju (kako svjetovnom, tako i crkvenom), ali i
morlakim doseljenicima iz dinarske unutranjosti. Politika podjele zemlje bila
je regulirana agrarnim zakonima u okvirima odreene agrarne operacije. Ovako
dodjeljeni zemljini posjedi nisu se smjeli mijenjati, dijeliti, niti prodavati ni na
bilo koji nain i niti u bilo kojem sluaju. Linea Nani, nekada politika
granica, zadrala se kao granica dva pravna sustava.
Agrarne operacije pratila je izrada katastra koji je ukljuivao katastarski
popis i katastarsku kartu (ponekad zajedno s topografskom kartom). Iako nam
je poznat Zadarski katastar jo iz 15. stoljea (Antoljak,1949.), prva poznata
agrarna operacija provedena je izmeu 1672.-1675. na novosteenom podruju
nakon Kandijskog rata (Grgi, 1962.). 1 Iako na teritoriju Stare steevine,
podjela i dodjela zemlje podvrgnuta je novom pravnom sustavu. Zemlja se,
naime, kao vlasnitvo drave, dodjeljuje investiturama u zakup. Ovu prvu
agrarnu operaciju pratila je izrada Morosini - Civranovog katastra i Calergijeve
katastarske karte. Tijekom 18. stoljea na teritoriju Nove steevine poznate su
nam dvije katastarske izmjere. Prva se odnosi na tzv.Vendramin katastar
(1709.-1711.), a provedena je na novosteenom teritoriju nakon Karlovakog
mirovnog sporazuma. Druga se odnosi na Grimani katastar u okvirima Grimanijevog agrarnog zakona (Legge agraria Grimani) iz 1756. Ova dva
katastra, udaljena gotovo pola stoljea i temeljena na razliitim metodologijama izrade, nisu, razumljivo, u potpunosti usporediva. Meutim, svakako
su pogodni za uspostavljanje odreenih prostornih i drutvenih odnosa.
Osnovna je razlika izmeu ova dva katastra u tome to je Vendramin
katastar s poetka stoljea mnogo bogatiji podacima od Grimanijevog katastra.
Sadri tri skupine podataka: podaci o zemljinim posjedima (koliina, tj.
veliina i struktura); populacijski podaci (odgovarajua inaica dobno-spolne
strukture); podaci o stonom fondu (vrsta, broj) (Omai, 1974.). Grimanijev
katastar, nasuprot tome, ne sadri nikakvih informacija o strukturama, ni
strukturi zemljinih posjeda prema nainu koritenja, niti o strukturi
stanovnitva, a takoer ne sadri nikakvih podataka o stonom fondu. Nain na
koji je sadraj katastarskog popisa organiziran i prikazan je razliit. Karte su
izraene takoer na drukiji nain. Katastarske karte Vendramin katastra imaju
1

S ovim novosteenim posjedom (Klis-Split) pojam Nove steevine po prvi je puta


uao u mletaki pravni sustav. Meutim, nakon Karlovakog mirovnog sporazuma 1699.
termin je prenesen na aktualne nove posjede (Linea Grimani), dok, do tada, nova
steevina, administrativno postaje dio stare.

Mletaki katastar 18. stoljea i

89

prikaz reljefa, oznaene granice katastarskih jedinica, te ucrtanu granicu


izmeu Stare i Nove steevine. Na kartama Grimanijevog katastra nita od toga
neemo nai. One prikazuju samo nacrt zemljinih estica. Za razliku od
austrijskog katastra, 30-tak godina kasnije, koji prikazuje ukupan sadraj nekog
prostora kao detaljan plan, ukljuujui strukturu prema nainu koritenja
zemljita, zemljine estice u Grimanijevom katastru oznaene su samo
obzirom na njihov odnos prema zakupcu. Svakom zakupcu dodijeljena je
oznaka bojom i brojem za itav posjed u zakupu, te daljne brojane oznake za
svaki pojedini fragment ukupne zemlje u zakupu.
Mjerne jedinice za povrinu koje se koriste u oba katastra su padovanski
kampi (Campo Padovano). Svaki padovanski kanap dijeli se u 4 kvarte
(Quarti), a svaki kvarat u 210 tavola (Tavole). Pored domaih mjera, ovo je
najea i najbolje poznata mjera u veem dijelu Dalmacije. Najvjerojatnije je
unesena iz Italije. Jedan padovanski kanap jednak je 0,36 ha, odnosno 3 655 m 2
(Herkov, 1977.).
DATIRANJE IZVORA
Katastarski izvori u ovom istraivanju pripadaju objema katastarskim
izmjerama. Katastarski popisi za 8 sela na Teritoriju Knin, te za Teritorij
Morlaccha, odnosno velebitsko podgorje, dijelovi su katastra Vendramin iz
1709. i 1710. godine. Katastarski popis s pripadajuom kartom za sela
Mirillovich Sup. i Inf., kao i investiture za selo Mirillovich Sup. pripadaju
Grimanijevom katastru. Investiture su prema izvornoj oznaci dokumenta iz
1751. godine, dok je katastar najvjerojatnije iz 1756.-1760.
Neki od izvora su originalno datirani, a neki nisu. Na temelju slaganja,
odnosno neslaganja metodologija izrade, vrsta podataka i nekih drugih indikacija, bilo je mogue, s relativno velikom sigurnou, datirati izvore. Identinost metodologija katastara za Mirillovich Sup. (1751.) i za Mirillovich Sup.
i Inf., te slaganje veliine posjeda u zakupu po glavi lana obitelji s
Grimanijevim agrarnim zakonom iz 1756. (2 padovanska kanapa po glavi), kao
i neslaganje u svim ovim elementima s katastrom Knina (1710.), potvruju
stajalite da su oba katastra za sela Mirillovich dio Grimanijevog katastra. To
potvruje takoer i injenica da Mirillovich katastar sadri i neke Odredbe
(Terminacije) Francesca Grimanija koje su nedvojbeno dio Grimanijevog
agrarnog zakona iz 1756. godine. Na naslovnici katastra je oznaka daje popis
temeljen na Odredbi o investiturama za Mirillovich (1746/7?), te daje popraen
s kartom iz 1760. godine.
KATASTAR MIRILLOVICH
Katastar Mirillovich sastoji se od dva dijela. Prvi dio se sastoji od
katastarskog popisa za Mirillovich Sup.& Inf. s pripadajuom kartom. Drugi

90

Borna Frst-Bjeli, Giovanni D'Alessio i Olga Dikli

dio se sastoji od katastarskog popisa za Mirillovich Sup. s investiturama.


Usporedba prezimena u oba katastarska popisa na karti i u investiturama jasno
pokazuje daje rije o dva odvojena sela. Njihovo precizno smjetanje u stvarni
prostor bilo je mogue tek nakon vrlo sloene analize katastarskog popisa i
katastarske karte, investitura i topografske karte u mjerilu 1:25 000 kroz niz
elemenata: prezimena i sadanji patronimiki zaseoci, odreeni karakteristini
elementi prirodne sredine kao npr. imenovani breuljci, izvori i vrela.
Mirillovich Sup. & Inf. prikazani na katastarskoj karti odnose se na dananja
sela i zaseoke Mirlovi Zagora, Podumci i Ostrograica. Drugo selo pod
nazivom Mirillovich Sup. (s investiturama) odnosi se na dananje selo Mirlovi
Polje, smjeteno na padinama planine Svilaje uz bujini tok ikole, sjeverno od
Petrovog polja. Oba ova sela pod svojim dananjim nazivima nalazimo samo
stotinjak godina kasnije u prvom slubenom popisu stanovnitva 1857. godine.
ANALIZA
Analiza katastarskih izvora temelji se na dva razliita tipa podataka. Prvi
obuhvaa tekstualne i grafike podatke koje nalazimo u tekstu popisa katastra,
investiturama i na katastarskoj karti. Drugi se odnosi na numerike podatke iz
katastarskog popisa.

TEKSTUALNI I GRAFIKI IZVORI PODATAKA


(TEKST, INVESTITURE, KARTA)
Naziv sela i pitanje migracije
Jedno od prvih otvorenih pitanja koje je mogue postaviti proizlazi iz
naziva katastra i imena sela. Kao to je ve reeno, dva su dijela katastra
Mirillovich za dva odvojena sela. Iako istoga imena, nalaze se na relativno
velikoj udaljenosti jedno od drugoga. Izmeu njih prua se vie transverzalnih
reljefnih oblika (Petrovo polje i nie gorsko podruje Mosea) koje ih u
stvarnosti jo vie udaljuju. Napokon, stotinu godina kasnije, sela mijenjaju
nazive u Mirlovi Zagora i Mirlovi Polje. Jedno od njih, Mirlovi Zagora, na
temelju injenice da se u selu nalazi katolika crkva (St. Maria) i upa
(Parroco Latino) te, sudei prema imenima njegovih stanovnika, preteno je
katoliko, dok drugo, Mirlovi Polje, prema istim pokazateljima ini se da je
preteno pravoslavno (bez crkve ili upe). Poznato je da je podruje Petrovog
polja bilo iseljeno tijekom razdoblja nesigurnosti na granici. Smjerovi
migracija uvijek su bili od istoka ili jugoistoka prema zapadu ili sjeverozapadu.
Shodno tome, pitanje ostaje otvoreno - je li Mirlovi Polje (Sup.) u to vrijeme
bilo naputeno, te ponovno naseljeno ili kolonizirano u razdoblju nakon
mirovnih sporazuma novim, pravoslavnim, morlakim stanovnitvom, dok je

Mletaki katastar 18. stoljea i

91

staro katoliko stanovnitvo Mirlovia otilo prema zapadu, preko Petrovog


polja i Mosea na novu lokaciju u Zagori, istovremeno prenijevi i naziv sela.
Obiljeja prirodne sredine
Jedno od vrijednih tekstualnih dijelova katastra je opis granica zemljinih
estica. On ukljuuje opis granica s drugim zakupcima ili opis karakteristinih
obiljeja prirodne sredine u sluaju da estica nema granice s drugim
zakupcem. Ova su obiljeja koritena u analizi obiljeja prirodne sredine.
Izrazi, koji oznaavaju obiljeja prirodne sredine, klasificirani su u 11
osnovnih kategorija, koje ukazuju na prevladavajui tip prirodne sredine. Prvi
znaajni indikator je broj razliitih izraza za isto obiljeje, odnosno pojavu.
Pokazuje se da najvei broj razliitih izraza imaju, s jedne strane, najee
pojave, odnosno, s druge strane, najvanije pojave u kru kao specifinom tipu
prirodne sredine. To su prvenstveno izvori vode, vrela (5), kao kljuni i
egzistencijalni elementi u kru, a potom stijene i uma, kao temeljni elementi u
pejsau. Registrirani su takoer i specifini krki oblici, kao to su spilje i
uvale. Udjel (%) osnovnih kategorija pokazuje apsolutno prevladavanje stijena
i golog kamena u oba sela. U ostalim kategorijama ova dva sela pokazuju

SI. 1. Obiljeja prirodne sredine prema opisu granica iz katastarskog popisa

92

Borna Fiirst-Bjeli, Giovanni D'Alessio i Olga Dikli

razliita obiljeja s obzirom na prirodnu sredinu. Podruje Mirlovi Zagore


obiljeeno je dominacijom panjaka (86%) u pejsau, dok Mirlovi Polje na
padinama planine Svilaje pokazuje planinski tip prirodne sredine kroz izmjenu
planinskih podruja, stijena, ume i livada (Sl.l.).
Sama katastarska karta, kao grafiki izvor podataka, iako ne sadri prikaz
reljefa u podlozi niti bilo kakve podatke o nainu koritenja zemljita, ukazuje
posredno na neke elemente prirodne sredine, kao i na tip agrarnog pejsaa
(S1.2.)

Mletaki katastar 18. stoljea i . . .


SI. 2. Isjeak katastarske karte (Mirillovich

93
Inferior)

Nacrt zemljinih estica vrlo jasno pokazuje glavne plodne zone, a to su


polja u kru, uvale i ponikve. Jedini izravno naznaeni reljefni i hidrografski
elementi su humovi (humci) i vaniji izvori vode i vrela. Selo, oznaeno
malim kuicama, smjeteno je uglavnom u podnoju humova. Ovi su elementi,
kao i distribucija zemljinih estica u zakupu po domainstvu (obitelji),
dostatni za definiranje tipa agrarnog pejsaa.

94

Borna Fiirst-Bjeli, Giovanni D'Alessio i Olga Dikli


TIP AGRARNOG PEJSAA

Osnovni elementi agrarnog pejsaa ine oblici agrarnih naselja i sustav


njihove zemljine razdiobe. Oni su meusobno vrlo usko povezani, stoga se
oblik agrarnog pejzaa esto naziva upravo prema specifinom tipu zemljine
razdiobe (Crkveni, Mali, 1988.; Butlin, 1993.). Na temelju katastarske karte
Mirlovi Zagore agrarni se pejza moe definirati kao vrsta openfielda,
odnosno pejzaa otvorenih polja. Njegova su obiljeja nepravilna, patronimika
seoska naselja i zaseoci, sa zbijenim i nepravilno rasporeenim domainstvima.
Njihov agrarni prostor se sastoji od vie dijelova razbacanih po seoskom
prostoru u blokovima razliitih oblika. Domainstva imaju svoje posjede u
gotovo svim tim dijelovima u obliku izduenih i najveim dijelom meusobno
paralelnih parcela. Ovaj tip agrarnog pejzaa uglavnom je povezan s egzistencijalnim tipom polikulture u kombinaciji sa stoarstvom, a u mediteranskom tipu prirodne sredine s tranhumancom. Mediteranska sredina reflektira
specifine topografske i klimatske varijacije. Tri su topografska elementa,
nizine, planine i pobra, uklopljena u oblik agrarnog pejzaa s posebnim
naglaskom na obradive (ratarske) zone, panjake (posebno za ispau ovaca i
koza), te ume. Odnos izmeu njih nikad nije bio stalan i nepromjenjiv, a s
tendencijom porasta obradivih zemljita i panjaka na raun ume (Butlin,
1993., 175). Dodatno vano obiljeje mediteranske regije je uzgoj maslina,
vinove loze te posebnih sorti voa (smokve, agrumi, bademi i ljenjaci).
Mletaka agrarna politika u Zagori osobito je inzistirala na uzgoju maslina i/ili
murvi to je i implementirala kao obvezu u investiturama. Naime, svaki je
zakupac imao obvezu zasaditi i uzgojiti barem 4 stabla maslina.
Tip nepravilnih patronimikih zaselaka redovito je povezan sa seoskom
socijalnom strukturom. Seoska sredina je socijalno i ekonomski zatvorena jer je
ekonomski autarkina. Pejsa otvorenih polja s razbacanim zemljinim esticama, koje su dodatno razmjerno male, najee je znak stare i spontane
naseljenosti (Crkveni, Mali, 1988.). Meutim, to u Dalmatinskoj zagori ne
moe biti sluaj, prvenstveno zbog osmanskog prekida spontane naseljenosti,
zemljoposjednitva i agrarnih odnosa. S druge strane, investiture, sukladno
agrarnom pravnom sustavu na teritoriju Nove steevine, reguliraju pitanja
vlasnitva i raspolaganja zemljom. Zemlja je u vlasnitvu drave, a zakupci
nisu ni na koji nain mogli raspolagati zemljom u smislu njezine prodaje,
zamjene ili cijepanja. Prema tome, razina rascjepkanosti i rasprenosti
zemljinih estica ne moe biti posljedica dijeljenja obitelji i posjeda, ve
vjerojatno prvenstveno posljedica (ne)mogunosti lokalnih (mikro)uvjeta
prirodne sredine. Brojna su izvjea (Novello, 2000.) o redovitim poplavama,
movarnim (i malarinim) podrujima s druge strane krke bez vodice, to
dodatno smanjuje potencijalno obradive povrine zemljita.

Mletaki katastar 18. stoljea i .

95

NUMERIKI IZVORI PODATAKA


Katastarski numeriki podaci odnose se na populacijske podatke, tj. na
broj stanovnika i broj obitelji, te na podatke o zemljinom posjedu, tj. na
ukupnu veliinu zemljinog posjeda u zakupu, broj estica (parcela), te na
posebno iskazanu veliinu podvornice2. Na temelju ovih izravnih numerikih
podataka mogue je izraziti i odreeni broj indirektnih pokazatelja. To su
prvenstveno: prosjena veliina obitelji, fizioloka gustoa, koliina zemlje po
glavi stanovnika, prosjena veliina zemljine estice, frekvencija stvarnih
veliina zemljinih estica i stupanj fragmentacije (Tab.l.).
Podaci o stanovnivu i zemlji
Katastarski numeriki podaci nam otkrivaju da su oba sela, Mirlovi Polje
(257 st.) i Mirlovi Zagora (753 st.) u 18. stoljeu vrlo dobro naseljena, te da
predstavljaju razmjerno velika sela, posebno Mirlovi Zagora. Usporedba sa
selima na Teritoriju Knin (1710.) gdje ak 3 od 8 naselja ima manje od 100
stanovnika (Vino Inf., 69 st.), razliku ini oitom. Prosjena veliina obitelji
pokazuje da su zagorske obitelji u 18. stoljeu vrlo brojne (9 lanova). Veliina
je jednaka kako u Mirloviu tako i u Kninu, a takoer i na poetku kao i
sredinom stoljea. Obino vrlo dobar pokazatelj, koliina zemlje, po glavi
stanovnika, ovdje ima potpuno drugaiji smisao. Koliina zemlje po glavi
stanovnika je svugdje u Mirloviu ista, 2 padovanska kanapa. To je posljedica
agrarnog zakona u okvirima Grimanijeve agrarne operacije na podruju Nove
steevine. Ovom Odredbom svaki je Morlak mogao dobiti 2 padovanska
kanapa zemlje u zakup. Katastar biljei da u sluaju da nije bilo dovoljno
zemlje u selu, obitelj dobiva ostatak zemlje prema jednadbi 2 padovanska
kanapa po glavi u drugim selima. Najee je to bilo uz rub Petrovog polja
(Ottavize, Badagn, Umiglianovich). Usporedba sa Kninom, 50-tak godina
ranije u okvirima Vendramin katastra, pokazuje drugaiji sustav raspodjele
zemlje poetkom stoljea.
Prosjena veliina zemljinih posjeda je manja od 10 ha, to ih svrstava
u vrlo sitne (Crkveni, Mali, 1988.), ak i u dananjim uvjetima. Fizioloka gustoa 3 pokazuje vrlo visoke vrijednosti i znaajne regionalne razlike izmeu Mirlovia (140) i Knina (22,5). To je, razumljivo, uglavnom posljedica razliitog tipa naseljenosti, nasljea, agrarnih operacija, te agrarnog

Zemlja uz kuu.
Izraava se odnosom ukupnog broja stanovnika/ 100 ha potencijalno iskoristive
zemlje za proizvodnju hrane (Crkveni, Mali, 1988.).
3

96

Borna Fiirst-Bjeli, Giovanni D'Alessio i Olga Dikli

Tablica 1.

Stanovnitvo i zemlja Dalmatinske Zagore u 18. stoljeu


(prema katastarskim podacima)

MIRILLOVICH 1751 ./1760. (Mirlovi Zagora - Mirlovi Polje)


Vel. zemlje
(Campi)
817
473,6
Ukupno Mir. Zagora 1290,6
Mir. Sup. (Polje)
514

Ukupan br.
fragmenata
509
244
753
161

Vel. zemlje
(Campi)
304,7
842
695,2
287
962,7
116,6
381,1
235,8
3825,1

Ukupan br.
fragmenata
173
345
402
89
363
98
215
135
1820

PODRUJE
Mir. Sup .(Zagora)
Mir. Inf (Zagora)

Prosj. broj
fragmenata
1,6051
1,941
1,7139
3,1925

Broj
stanovnika
434
319
753
257

Broj
zakupaca
48
32
80
29

Prosjena
vel .obitelji
9,0417
9,9688
9,4125
8,8621

Broj
stanovnika
95
166
239
94
287
69
242
110
1302

Broj
zakupaca
14
23
32
8
32
6
28
16
159

Prosjena
vel .obitelji
6,7857
7,2174
7,4688
11,75
8,9688
11,5
8,6429
6,875
8,1887

KNIN 1710.
PODRUJE
Sfverinaz
Raggie
Vidoglie
Tepliu
Siverich
Vino Inf.
Civiliani
Cosove

Ukupno Knin

Prosj. broj
fragmenata
1,7613
2,4406
1,7294
3,2247
2,6521
1,1898
1,7726
1,7467
2,1017

pravnog sustava i politike. Vrijednost fizioloke gustoe ima razliit ponder u


razliitim uvjetima i razliitim sustavima koritenja zemljita. Pritisak na
zemlju jo je izraeniji u uvjetima polikulturne, samoopskrbne ekonomije.
Prosjena veliina fragmenta posjeda je izmeu 1 - 3 padovanska kanapa,
to je, takoer vrlo malo (0,35 - 1 ha). Razina fragmentacije pokazuje daje ona
najjae izraena u Mirlovi Zagori (Mirillovich. Sup.), a manje u Mirlovi
Polju i dijelu Mirlovi Zagore - Mirillovich Inf.
Raspodjela frekvencije stvarnih veliina fragmenata pokazuje mnogo vie.
Najviu frekvenciju openito imaju najmanji fragmenti zemlje (SI. 3.). Postoji,
meutim i jasna razlika izmeu frekvencije veliine podvornice i ostalih
fragmenta. Distribucija frekvencija veliina podvornice pokazuje sustavno vie
vrijednosti u viim razredima, pogotovo u sluaju dijela Mirlovi Zagore
(Mirillovich Inf.).

Mletaki katastar 18. stoljea i


SI.3. Distribucija veliina fragmenata posjeda

Mirillovich Sup.
(Polje) - 1751

Posjed (Campi Padovani)

Mirillovich
Sup. (Zagora) - c. 1751-60

Posjed (Campi Padovani)

98

Borna Fiirst-Bjeli, Giovanni D'Alessio i Olga Dikli

Mirillovich Inf. (Zagora)


- c . 1751-60

Posjed (Campi Padovani)

UMJESTO ZAKLJUKA
U irem prostornom i vremenskom smislu, razlike su preteno posljedica
razliitih agrarnih pravnih sustava i politike, kao to je to izmeu Mirio vica i
Knina, odnosno izmeu Vendramin katastra i Grimanijevog katastra. Unutarnje
razlike izmeu pojedinih dijelova Mirlovia uglavnom su rezultat razliitih
(mikro)uvjeta prirodne sredine.
Napomena. Zahvalna sam profesoru emeritusu Ivanu Crkveniu na
interesu i vrijednim sugestijama. Takoer se zahvaljujem dr. sc. Sanji Faivre i
dr. sc. Sanji Lozi na profesionalnoj i tehnikoj podrci.

Mletaki katastar 18. stoljea i

99
LITERATURA

Antoljak, S., Zadarski katastik 15. stoljea, Starine, knj. 42, Zagreb, 1949.
Butlin, R., Historical Geography, Through the Space and Time, Edward
Arnold, London, 1993.
Crkveni, I., Mali, A., Agrarna geografija, kolska knjiga, Zagreb, 1988.
Crkveni, I., Katastar i gruntovnica kao izvori geografske dokumen-tacije,
V. Kongres geografa FNRJ, Cetinje, 1959.
Grgi, I., Prva agrarna operacija na mletakoj Novoj steevini u Dalmaciji,
Split, 1962.
Herkov, Z., Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu,
Zbornik Historijskog zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti, Vol.8, Zagreb, 1977.
Novello, E., Venetian Reclamation Works in the Dalmatian Border-lands in
the 18th Century, Conference Report presented at the Triplex Confinium
Third International Project Conference: Eco-history of the Triplex
Confinium, Zadar, May 3-7, 2000.
Omai, V., Katastik trogirskog dijela Nove steevine iz 1711. godine,
Grada i prilozi za povijest Dalmacije, Izdanje Historijskog arhiva, sv.8,
Split, 1974.

VENETIAN CADASTRE AND THE ECO - HISTORICAL EVALUATION


OF TRIPLEX CONFINIUM
(18 t h CENTURY)
Summary
The original Venetian cadastre from the 18 th century has been used as a
source for the reconstruction of the environmental conditions in the changing
border area of Triplex Confinium. The anaysis includes the cadastral source, its
possibilities/unpossibilities, as well as environmental condition of the rural border area in a way that has not been researched before. In the wider spatial and
temporal sense, the differences in the land distribution are mostly the consequence of different agrarian legal systems and policies, as it is between
Mirlovic and Knin, e.g. between Vendramin cadastre and Grimani cadastre.
The internal differences within the parts of the Mirlovic are mainly the result of
different micro-environmental situation.

Dino Mujadevi
Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb
NOVA HABSBURKO-OSMANSKA GRANICA
U POUNJU KRAJEM 18. STOLJEA
I JEDAN OSMANSKI DOKUMENT IZ 1795.
UDK: 94(094X560:436-89 17
Izvorni znanstveni rad

Ovaj je rad pokuaj sabiranja poznatih i izlaganja nekih novih spoznaja


o povijesti razvoja hrvatsko-bosanskohercegovake granice u Pounju. Autor
koristi izvornu hududnamu, osmanski spis o razgranienju, iz 1795., koji
detaljno opisuje graninu crtu, usporeujui je s ranije poznatim hududnamama. Istraujui njezinu konkretnohistorijsku genezu, istie da je s obje
strane cilj bio usuglasiti to je mogue funkcionalniju granicu. Rad sadrava i
hrvatski prijevod teksta hududname iz 1795. godine.

UVOD
Ovim radom pokuao sam sabrati stare i dodati neke nove spoznaje o
povijesti razvoja hrvatsko-bosanskohercegovake granice u Pounju koristei se
kao izvornom hududnamom, osmanskim spisom o razgranienju, iz 1795., koje
detaljno opisuju graninu crtu. Poznate su nam jo hududname iz 1700. i 1719,1
od kojih je prva sauvana u orginalu, a druga u njemakom prijevodu.
Granina promjena u Pounju nakon Velikog rata 1683.-1699. bila je
najvea i najdalekosenija, dok izmjene granice u 18. stoljeu nisu bile veeg
opsega.
Opsenost i raznovrsnost podataka u izvorima ove vrste nisu dosada
privukli veu panju znanstvenika. Hududname se mogu biti korisne za
geografska, ekohistorijska i drutveno-gospodarska istraivanja, ali i druge
vrste istraivanja.
Prouavanje triju graninih crta pokazuje da su obje strane pokuale
stvoriti granicu koju e lake moi kontrolirati i koja im ne bi bila izvor nemira
1

O razgranienju i hududnami iz 1700., ukljuujui i njen tekst u originalu i

prijevodu, v. Eref Kovaevi, Granice Bosanskog pasaluka prema odredbama

Karlovakog mira 1699, Sarajevo 1973. Tekst njemakog prijevoda hududname iz 1719.
donosi Stjepan pl. Srkulj, u lanku Ureenje mea po Karlovakom i Poarevakom
miru, Vjesnik Kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoga

Zagreb 1907., 38.-43.

Zemaljskoga Arhiva, XXX,

Dino Mujadevi

102

i sukoba. Granina izaslanstva pokuala su, u danim okolnostima, postii


mokru meu sluei se, to je vie bilo mogue, potocima i jarcima. Ipak
kontrola granice u 18. i 19. stoljeu nije u potpunosti ostvarena, pa razbojstva
i nemiri na granici u Pounju traju povremno sve do austro-ugarske okupacije
Bosne i Hercegovine.

1. HABSBURKO-OSMANSKI RAT 1788.-1791.


I MIROVNI UGOVOR U SVITOVU.
Rusija je 1735. ponovo zaratila s Osmanskim Carstvom, a 1736. pridruila
joj se Habsburka monarhija. Upravo su pobjede u ejaletu Bosna nad vojskom
habsburkog generala Josefa Hildburghausena, posebno katastrofalni poraz
njegove vojske kod Banja Luke u kolovozu 1737. oznaile preokret u ratu koji
je do tada, posebno na istonobalkanskom bojitu, bio vrlo nepovoljan za
Osmanlije.2 Do 1739. osmanska vojska je povratila Beograd i cijelu sjevernu
Srbiju, pa je na mirovnim pregovorima u Beogradu iste godine Habsburka
Monarhija odstupila sjevernu Srbiju s Beogradom i pojas uz Unu i Savu, koji
joj je pripao mirovnim ugovorom u Poarevcu, no granica, uspostavljena oko
Novog i Furjana 1718, nije mjenjana.3 Nisu poznate osmanske hududname iz
tog vremena, ali poznato je da je osmanska administracija sastavila tapu tahrir
defteri o ponovovo zadobivenim teritorijima, a dokumenti ove vrste vrlo su
rijetki u 18. stoljeu. Dokument takve vrste prvenstveno je nainjen radi
evidentiranje zateenog stanja nakon habsburkog povlaenja.4
Habsburko-osmanski rat izbio je ponovo poetkom 1788., poznat u
literaturi kao Dubiki rat. Habsburki monarh Josip II uao je u rat prikljuujui se Rusiji u njenom ratu protiv Osmanskog carstva, koji je zapoeo
prethodne 1787. 5 Dok su habsburke snage u sjevernoj Srbiji imale vie
uspjeha zbog pomoi koju im je prualo lokalno stanovnitvo, u Bosni habsburka vojska nije uspjela izvojevati odlunu pobjedu, tako da je do trenutka
prestanka ratnih operacija habsburka vojska zauzela samo Bosansku Dubicu,
Bosansku Gradiku i Novi, te dvije manje tvrave, Cetin i Drenik. Mravi
ratni rezultati, postignuti uz velike novane napore, kao i prijetnja Francuske
revolucije i pritisak Pruske, nagnali su Habsburku monahiju da pokrene
mirovne pregovore u Svitovu, gradiu na Dunavu u Bugarskoj, dok je Rusija
istovremeno vodila mirovne pregovore u Jaiju.6

Historija naroda Jugoslavije. //, Zagreb 1959, 1324.-1326.


Milan Kruhek, Granice Hrvatskog Kraljevstva u meunarodnim dravnim
ugovorima, Povijesni Prilozi, X ,1991, 37.-80
4
Usmena informacija osmanista Nenada Moaanina
5
v. biljeku 1.
6
isto
3

Nova habsburko-osmanska granica u Pounju krajem 18. stoljea i

103

Zbog nepovoljnih meunarodnih okolnosti novi habsburki vladar Leopold


II pristao je na ustupanje velike veine osvojenih podruja. 4. kolovoza 1791.
habsburko i osmansko izaslanstvo potpisala su mirovni ugovor u Svitovu.7
Taj mirovni ugovor oznaio je propast beke politike otvorenog rata protiv
Osmanskog carstva.
Prvi lanak mirovnog ugovora u Svitovu obeao je amnestiju svim osmanskim kranima koji su za vrijeme rata ustali protiv osmanske vlasti djelujui
uglavnom u Srbiji ali i u ejaletu Bosna. etvrti lanak tog ugovora obavezivao je
habsburku stranu na predaju svih osvojenih podruja u Srbiji i Bosni osim
tvrava Cetin i Drenik, te teritorijalnog pojasa sjeverno i juno od te dvije
tvrave, kao i tvrave Stara Orava u dananjoj Rumunjskoj. U listopadu 1791. je
organizirana predaja Beograda i drugih podruja pod habsburkom okupacijom, a
zatim je uslijedilo odreivanje nove granice od Gline do Medvie Glavice putem
mjeovitog povjerenstva koje je osnovano prema odredbama mirovnog ugovora.8

2. NASTANAK HUDUDNAME IZ 1795.


Kao to se navodi u hududnami iz 1795. mirovnom sporazumu je bila
pridodana specijalna mapa (harita) koja je sadravala i detalnje upute o
buduem razgranienju.9
Trei lanak, u sklopu teksta uz mapu, predvidio je da Osmansko carstvo:
(...) podruja izmeu Une i Korane prepusti carskoj dravi (Habsburkoj
monarhiji, op.p.), osim oznaenih mjesta i zemljita, te (...) zajedno s
kadilucima Cetin i Drenik napusti.10
Kako bi se ta izmjena granice u Habsburku korist provela potkraj 1791.
imenovano je zajedniko povjerenstvo u koje je habsburka strana imenovala
generala Laudona, zapovjednika habsburkog bosanskog fronta, dok je osmanska strana imenovala Ismail efendiju.11
Nova habsburka steevina je bila velika neto vie od 11 i pol kvadratnih
milja, a nova granica povlaila se od ua potoka Maljevca u Glinu do ua
Adinog potoka (Aginog potoka), zatim u podruju nedaleko od Plitivikih
jezera, te junije u podruju sela Vagan, Kupirevo, Srb, Dobroselo i Lapac.12
Na novoj granici su se, kao i 1699. i 1700., postavljali brojem oznaeni
granini znakovi-humke, posebno napravljeni nanoenjem odreene koliine
zemlje i podizanjem drvenog stupa, no jo se uvijek pored ovakvih znakova za
7

Kruhek, 1991., 74.


isto
9
BOA, MMB, 10301
10
isto
11
isto; Kruhek, 1991., 74.
12
Franz Vaniek, Spezialgeschichte der Militrgrenze III, Be 1875, 59.
8

104

Dino Mujadevi

razgranienje koriste i mjesna stabla, kamenje, uzvisine ili drugi objekti na


terenu, na koje se urezuju znamenja obiju drava.
Primjetna je tendencija uspostavljanja mokre mee gdje god je to bilo
mogue, pa granica jednim svojim velikim dijelom slijedi potoke i otvorene
jarke (agilan hendeqler).
Tono odreivanje granine linije odgaalo se ipak do 1795. budui daje
osmanska strana otezala dovrenje utvrivanja granice koristei vrlo nepovoljnu habsburku meunarodnu poziciju i drei neka jo uvijek neke
dijelove teritorija predvienog za odstupanje habsburkoj strani pod svojom
okupacijom. Ipak u prosincu 1795. zavreno je razgranienje u potpunosti.13
Dvojica izaslanika, lanovi povjerenstva za razgranienja, general Laudon
i Ismail efendi potpisali su po obavljenom poslu 29. prosinca 1795./17.
Dumadelahira 1210. i kratku Dubiku konvenciju, 14 dokument od dva
lanaka kojim se regulira pogranina suradnja i uspostavlja obrazac rjeavanja
moguih kriza izazavanih pograninim incidentima.
3. HUDUDNAMA IZ 1795.
Hududnama (osm. isprava o razgranienju) iz 1795. nije dosada bila
poznata ni u usko specijaliziranoj osmanistikoj literaturi. Pronaena 1999. u
istanbulskom Osmanskom arhivu Predsjednitva vlade (Bas,bakanlik Osmanli
Ars,ivi-BOA) kao dio kasnije pridodani dio spisa koji uglavnom sadri porezne
dokumente iz ranijeg razdoblja za podruje bosanskog ejaleta. Ljubaznou g.
Moaanina dobio sam fotokopiju, pa sam obradio i preveo ovaj vaan osmanski
dokument s kraja 18. stoljea.
Hududnama je naslovljena (Ovo) je hududnama koju je preveo povjerenik
za razgranienje Uzviene drave, Ismail efendija (osm. Devlet-i aliye muhaddidi
Ismail efendinin terciime eyledidi hududnamedir). Za razliku od hududnama iz
1700. i 1719, za hududnamu iz 1795. znamo i ime pouzdano poznatog sastavljaa,
Ismail efendije. Istu osobu habsburki dokumenti potpunije nazivaju Ismail Ismeti
RUznameci.
Sam naslov daje naslutiti daje ova hududnama, za razliku od prve dvije hududname, nastala kao prijevod dokumenta kojeg je nainila habsburka strana, a ne kao
izvorni osmanski dokument. Mnogi detalji razgranienja 1791.-1795. jo uvijek su
neistraeni, no ini se daje ovakvo stanje posljedica nadmonog poloaja habsburkog izaslanstva za razgranienje u odnosu na osmansko izaslanstvo u povjerenstvu za pregovore. Osmanska je strana naime ona na iju se tetu povlai granica.
Dokument je mnogo opseniji nego hududnama iz 1719., ali je ipak otprilike dvaput krai nego hududnama iz 1700. Granine promjene su naime
obuhvaale gotov itav potez izmeu rijeke Gline i Medvie Glavice.
13
14

isto
njemaki tekst konvencije u isto, 63.

Nova habsburko-osmanska granica u Pounju krajem 18. stoljea i ...

105

Rukopis dokumenta se ne odlikuje nikakvom kaligrafskom i diplomatikom posebnou, ak moemo zakljuit da predstavlja nazadak u odnosu na
rukopise hududname iz 1700. koji su pisani mnogo pravilnijim pismom nesih i
posjeduju ovjeru sarajevskog kadije.
Za razliku od hududname iz 1700., osmanski jezik, upotrebljen u dokumentu, nije sofisticiran i u njemu su prisutne mnoge posuenice iz junoslavenskih
jezika. Ove posuenice zamjenjuju esto i sasvim uobiajene osmanske rijei, pa
tako Ismail efendija esto upotrebljava junoslavensku posuenicu botoq kao
zamjenu za osmansku rije ay u znaenju potoka ili rjeice.
Prijevod teksta hududname iz 1795:
(...) Na osnovu carskog ugovora, koji je sklopljen i sastavljen 3. zulhide
1205 i 4. kolovoza 1791 po Isinom/oenju izmeu uzviene vjene drave i carske
drave u gradu Svitovu sa znanjem predstavnika obiju drava, te prema treem
dijelu potpisane, zapeaene i uvaene mape koja je pridodana spomenutom
posebnom ugovoru, utvruje se da podruje izmeu Une i Korane prepusti carskoj
dravi, osim oznaenih mjesta i zemljita, te da se zajedno s kadilucima Cetin i
Drenik napusti. Na osnovu naredbe spomenutog treeg dijela od desne obale
rijeke Gline, i to od mjesta gdje se potok Maljevac ulijeva u rijeku Glinu, dolazi se
do ua potoka Cetina u rijeku Koranu u stvari ispred tvrave Izai. Na osnovu
uvaene mape preputaju se carskoj dravi po dunosti od sjevera prema jugu,
zajedno s kadilukom Cetin, lokacije humki koje su oznaene i obiljeene brojem
kako bi bile granini znakovi prema mjestima s kojima granie.
Na opisani nain obzanjuju se 15. muharema 1208. mjesta i humke koje
preputa spomenuta drava poevi od znaka koji je uvaen na poetku granice
ejaleta Bosna kao to je oznaeno i zabiljeeno u staroj hududnami na osnovu
prethodno sklopljenog ugovora u mjestu po imenu Poarevac. Na granici tvrave
Cetin, koja se nalazi s onu stranu Une, na lijevoj obali Gline, granici dviju drava,
na sredini mjesta gdje se ulijeva rjeica Rabinja, uvaena je i nalazila se 62.
humka. Budui da je mjesno grabovo stablo, koje se nalazi na desnoj strani mjesta
gdje se na desnoj strani rijeke Gline ulijeva potok Maljevac i koje se nalazi na u
posjedu uzviene drave ispod brda Bein grob, granini znak, sada spomenuta
humka je oznaena i opet obiljeena brojem 62 od strane Njemake i iznova
promjenjena, kako bi bila poetak novog razgranienja, i uvaena kao prva
humka. Na spomenuto drvo i na tamo prisutni veliki kamen urezani su noem
spomenuti broj i znamenja dviju strana. Neka koritenje potoka Mali Maljevac
bude doputeno stanovnitvu obiju strana. Neka bude dozvoljeno uzimanje vode sa
malog izvora po imenu Belenkovica koji se nalazi u blizini spomenutog potoka
Mali Maljevac. Od njega desnom stranom spomenutog potoka Mali Maljevac ide
se prema gornjnoj jugozapadnoj strani do stupa podignutog od hrastovog stabla,
koji se nalazi u maloj dolini ispod brda Buhae pored Livade Mehmeda Karajia,
i na koji se utiskuje 63. broj i oko njega se nasipa est ohova njemake veliine
zemlje. Nakon to se dolo do poloene i uzdignute humke zavrena je granica uz
Mali Maljevac. I nakon to se iznova otvorenim jarkom prolazei preko na jugu

106

Dino Mujadevi

smjetenih Meeda i Karaanskih Njiva dolo do humke koja je na mjestu na


kojem dotie mjesto po imenu Dubrava na lijevoj obali potoka Graborska,
nasuprot planine Slatina koja je u posjedu Uzviene drave, te koja je oznaena
takoer od hrasta nainjenim stupom i s biljegom 64. broja, i poloena
nasipanjem zemlje uokolo. I od nje se ide lijevom obalom spomenutog potoka
Graborska prema gornjoj zapadnoj strani, te se posred mjesta gdje se sjedinjuju
potok Martinovac, drugim imenom Glavarac, i spomenuti potok Graborsko
oznauje sa stupom takoer izraenim od hrasta i obiljeenim 65. brojem, te se
iznova dolazi do priznate humke, poloene nasipanjem zemlje uokolo. Krenuvi od
nje lijevom obalom potoka Martinovca i preavi podnoje brda Beina Glavica
dolazi se do izvora smjetenog na jugu i do iznova poloene i priznate humke s
hrastovim stupom koji sadri 66.broj. I od nje, odvojivi se od dva mjesta u
podnoju brda Donji Martinovac, i proavi prema jugu na kraju doline
Martinovac i na krajevima mjesta po imenu Brusovaka Kosa i brda Vasanski dol,
koji se nalazi u vlasti Uzviene drave, dolazi se visokom mjestu do iznova
oznaene i priznate humke, takoer sa stupom, oznaene i pod 67. brojem. I od nje
poavi stalno prema jugu i iznova kratkim otvorenim jarkom dolazi se na desnoj
strani do Vasanskog Potoka, smjetenog u dolini Vasanski dol, i spomenutim
potokom do njegovog izvora. I od njega dolazi se do humke koja je oznaena i
obiljeena sa stupom, pod 68. brojem te iznova poloena i priznata izmeu
Jusufagia Potoka, koji je spojen s Besilovakom Kosom, i spomenutog potoka
Vasanski Dol. I (krenuvi) od nje velikm otvorenim jarkom i prolazei prema
jugozapadu preko spomenutog Jusufagia Potoka dolazi se do mjesta gdje
spomenuti potok tee prema Siljkovai i do humke koja je oznaena , obiljeena
stupom, pod 69. brojem te iznova poloena i priznata. I idui od nje lijevom
obalom potoka iljkovaa prema gore i prema jugozapadu, te doavi lijevom
obalom spomenutog potoka iznova do kraja otvorenog jarka ide se rjeicom, koja
tee od mjesta po imenu Bajin Dol, do spomenutog Bajinog Dola i dolazi do
samog podnoja Komesarske Kose, postavljenog i priznatog mjesta gdje je humka
s naokolo razasutom zemljom, oznaena tamonjom bukvom i na kojoj je utisnut
70. broj. I (krenuvi) od njega i proavi iznova preko Imoca podnoje
Komesarske Kose otvorenim jarkom ide se prema jugu, te se na mjestu, gdje se
jedno drugom pridruuju brdo Gredar i brdo Vuuk, ispod spomenutog Gredara,
na lijevoj strani Bajinog Dola i na desnoj obali Durinog Potoka dolazi do takoer
stupom obiljeene i oznaene humke pod 71. brojem, koja je nasipanjem zemlje
uokolo iznova poloena i priznata. I (krenuvi) od nje stalno prema jugu i proavi
iznova otvorenim jarkom, poslije toga okrenuvi se prema jugozapadu lijevom
obalom Durinog Potoka (dolazi se) do mjesta gdje se susree s potokom
Klemenska. I (krenuvi) od njega lijevom obalom spomenutog potoka Klemenska
(dolazi se) do njegovog izvora ispod stabla bukve. I (krenuvi) od njega iznova
otvorenim jarkom ispod spomenutog stabla bukve, nasuprot brda Debeljak koje je
u vlasti Uzviene drave.15
15

s osmanskog jezika preveo Dino Mujadevi, original u BOA, MMB, 10301

Nova habsburko-osmanska granica u Pounju krajem 18. stoljea i

107

ZAKLJUAK
Ovaj je rad pokuaj sabiranja poznatih i izlaganja nekih novih spoznaja o
povijesti razvoja hrvatsko-bosanskohercegovake granice u Pounju. Autor koristi
izvornu hududnamu, osmanski spis o razgranienju, iz 1795., koji detaljno opisuje
graninu crtu, usporeujui je s ranije poznatim hududnamama. Istraujui njezinu
konkretnohistorijsku genezu, on saima uinke habsburko-osmanskog rata 1788.1791. godine u globalnim imperijalnim razmjerima te u pograninim krajevima,
naroito onima u kojima se najvie ratovalo. Istie da je Svitovski mirovni
ugovor od 4. kolovoza 1791. godine izraz habsburkog priznanja sloma vlastitih
imperijalnih ambicija na europskom Jugoistoku. U procesu razgranienja je s obje
strane cilj bio usuglasiti to je mogue funkcionalniju granicu. Lokalno to nije bilo
jednostavno svugdje ostvariti, a ponajtee u Pounju, gdje se rad na razgranienju
produio do 1795. godine. Rad sadrava i hrvatski prijevod teksta hududname iz
1795. godine.

NEW HABSBURG-OTTOMAN BORDER IN POUNJE AT THE END OF


THE 18TH CENTURY AND ONE OTTOMAN DOCUMENT FROM 1795
Summary
The author assembled and systematized information on the history of the
development of the Croatian - Bosnian and Herzegowinian border in Pounje
(Una river valley) supplementing it with several new deductions. He used
hududnama from 1795, up till now unused Ottoman manuscript on the delimitation between the Ottoman and the Habsburg Empire, recounting in detail their
shared borderline. The author compared the 1795 hududnama with some other,
already known to historians. Investigating its concrete historical genesis he
summarized the consequences of the Habsburg-Ottoman war (lasting from
1788 until 1791) in the global imperial framework and more specifically in the
context of the border area mostly affected by intensive clashes. He emphasized
that the Sistowa Peace Treaty (August 4, 1791) expressed and acknowledged
the breakdown of the Habsburg imperial ambitions in the European Southeast.
In the process of delimitation both sides attempted to agree upon the most functional borderline. Locally, it was not always easy to achieve, and it was the
most difficult in Pounje, where the delimitation lasted until 1795. The paper
also includes a Croatian translation of the hududnama from 1795, a source imbued with many eco-historical observations.

Snjeana unjara
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo
IZVORI BOSANSKIH FRANJEVACA
O PRIRODNIM NEPOGODAMA U BOSNI I NA TROMEI
U 18. STOLJEU
UDK: 551.5(497.16) 17
Izvorni znanstveni rad

Cilj ovoga rada jest predstaviti prirodne nepogode (bolesti, glad, poplave, klimatsku situaciju i dr.) u 18. stoljeu u Bosni i Hercegovini, kako je to
uinjeno u ljetopisima i kronikama bosanskih franjevaca koji su ivjeli i radili
u 18. stoljeu. Prikupljeni podaci su predstavljeni kronoloki te uneseni u
tabele, to prua mogunost statistike obrade. Na osnovi dobivenih rezultata
autorica je prikazala interesantan pregled nekoliko razliitih aspekata ecohistorije Bosne i Hercegovine, kao dijela Triplex Confiniuma u njegovu
irem znaenju.
Osamnaesto stoljee za bosanske franjevce predstavlja razdoblje zatija
nakon burnih ratnih zbivanja u 17. stoljeu i sve tee svakodnevnice. Meutim, ne
moe se rei da je i ovo vrijeme bilo jednostavno i bez stalnih trzavica i nesporazuma to zbog sve teeg podnoenja turskog jarma, a to zbog estih
prirodnih nepogoda i bolesti, koje su pogaale ionako iscrpljen narod Bosne.
U 18. stoljeu katolike upe u Bosni i Hercegovini bile su podijeljene na
tri distrikta: Fojniki, Sutjeki i Kreevski s pripadajuim franjevakim
samostanima u njima. Franjevci su bili aktivni ljetopisci koji su nastojali
zabiljeiti dogaaje od vanosti i sauvati ih od zaborava. Budui da su
franjevci, na neki nain, imali zadatak zapisivati zbivanja u podrujima koja su
pripadala odreenim samostanima, oni su tom poslu revno pristupali. Htjeli su
zatiti prolost od zaborava, ali i ostaviti tragove-svjedoanstva o tekom
ivljenju pod turskim jarmom u to vrijeme, kojemu ni prirodne nepogode nisu
bile ravne.
Tako se u sva tri samostana nalaze znaajne kronike iz 18. stoljea koje
piu franjevci Lavanin, Baltic, Beni i Bogdanovi. Svi oni su zavrili
klasinu kolu u samostanima po Bosni, a onda bi odlazili u Italiju, Maarsku
i neke druge zemlje na studije. U ljetopisima ih susreemo u ulozi gvardijana
samostana, te su kao takvi bili upueni u sva zbivanja u samostanima i njihovoj
okolici, mjerodavni za izvijestiti i zabiljeiti. Lavanin pie uglavnom o
zbivanju u fojnikom samostanu, Bogdanovi opisuje nedae kreevske upe, a

Snjeana unjara

110

Beni sutjeke. Baltiev ljetopis nije strogo vezan uz kraj, premda je najvie
pisao o Guoj Gori i travnikom kraju, gdje je i najvie slubovao.1
Kronike su pisane latinskim jezikom, bosanicom, latinicom ili na hrvatskom jeziku. Danas se transkripti kronika nalaze u samostanima Kreevo,
Sutjeska i Fojnica. Franjevaki povjesniari Ignacije Gavran i Andrija Zirdum
preveli su, prouili i obradili kronike, pripremivi ih za objavljivanje.
Franjevci su biljeili politika, socijalna i ekonomska zbivanja u Bosni u
18. stoljeu. Opisivali su svoje odnose s Turcima i njihovom vladom, to
nikako nije bio jednostavan i ugodan posao. Uglavnom su pisali o samostanu i
okolici u kojoj su oni boravili u odreenom razdoblju ili o mjestu svog roenja.
Svi su bili roeni u Srednjoj Bosni krajem 17. stoljea i poetkom 18. stoljea.
Neki od njih su, u sklopu svoje slube, obilazili krajeve po Bosni, priali s
narodom i prikupljali, po njima, interesantne podatke. Tako se, shodno informacijama koje su oni prezentirali, mogla stvoriti i slika o njima samima, o
njihovim mogunostima zapaanja, te njihovom karakteru i udi.
Kao historijski izvor, kronike su jako korisne za stvaranje uvida o vanim
povijesnim zbivanjima u 18. stoljeu jer njihov sadraj upravo obiluje injenicama vanim za razmijevanje tog razdoblja povijesti Bosne. Neki dogaaji su
tako vjerno opisani da se stjee dojam neprolaznosti vremena i osjeti duh
davnih vremena, koji je Bosnu guio, ali i pridonio njezinoj posebnosti.
Beniev ljetopis je, kako istie Gavran, najbogatiji, vremensko najpovezaniji i
literarno odreen. Treba naglasiti da su franjevci spominjali i biljeili neke
dogaaje kojima oni nisu mogli biti svjedokom i koje su oni preuzeli iz ranijih
samostanskih kronika ili nekih drugih kronika vanih za ta razdoblja (npr.
Kronika Vitezovia i Vrameca).2
U prvom dijelu svake kronike franjevci bi obino pisali o povijesti
openito, od nastanka svijeta, onda o povijesti bosanske provincije u cjelini, pa
onda pojedinanim zbivanjima u Provinciji i samostanu u vrijeme koje su oni
iskusili i o kojemu su imali puno toga za rei. Autorica je pronala mnoge
slinosti, pa ak i identine podatke o nekim povijesnim dogaajima u kronikama razliitih autora.
Budui da se tematika ovog rada odnosi na ekoloki aspekt povijesti vezan
za 18. stoljee, te pojave prirodom uvjetovane i neobjanjive fenomene, to je
autorica, na alost, morala usmjeriti svoj rad samo na one dijelove ljetopisa koji
kazuju kakvu je ud pokazivala priroda u Bosni Srebrenoj i ime ju je kanjavala. Naravno daje narod prirodne pojave tumaio na njemu osebujan nain
i osjeao strah pred njima. Sve je to vidljivo kroz praenje zbivanja opisanih u
ovim ljetopisima.
Tako se neke informacije, s kojima nas ljetopisci upoznaju, odnose na
vjerovanja naroda u uda i neobjanjive, tajnovite i opasne pojave u prirodi.
Neki od kroniara ovakva zbivanja nisu niti spominjali, neki su ih biljeili bez
ikakvog kritikog osvrta na njih. Tako, Lavanin neke fantastine stvari i uda
1
2

Dr. Andrija Zirdum u predgovoru Baltievu ljetopisu, 1990, str. 12-13.


Dr. fra Ignacije Gavran u predgovoru Benievu ljetopisu, 1979, str. 20.

Izvori bosanskih franjevaca o

111

smatra normalnim, neupitnim, dok je Beni veoma kritian spram takvih


pojava. Baltic, opet, biljei samo pojave koje sam vidi, uje ili iskusi radei s
narodom i u narodu. On svoj Godinjak nosi sa sobom i zapisuje to je na
terenu vidio, doivio i uo. Otud njegova posebnost. Njegov Godinjak je spis,
pisan 40 godina, najdue od svih spomenutih ljetopisa. Naravno, nije pisan u
kontinuitetu, ali ipak slijedi odreen vremenski tijek kazivanja.3
Najvei dio Benievog ljetopisa sastavljen je od izvjetaja o zbivanjima
koje drugi ne spominju. On nastupa kao svjedok dogaaja i njegovo otro
opaanje i procjena situacije, ljudi i okolnosti dolazi do izraaja. Ipak, Gavran
u svom uvodu ovom ljetopisu spominje da Beniev ljetopis prua dodue
istinitu sliku dogaaja, ali sliku bez svog historijskog okvira.4
Fra Marijan Bogdanovi je ljetopis napisao na latinskom jeziku, uz mali
izuzetak sastavljen na hrvatskosrpskom jeziku i zabiljeen bosanicom. On pie
s namjerom, kako sam veli, da mladima ostavi primjer kako se snalaziti u
tekim ivotnim okolnostima. On vjerno prikazuje zbivanja, elei ispuniti
nakanu svog pisanja. Bio je oprezan, istinoljubiv i kritian pisac, ali zbivanja
izvana biljei po onom to vidi i uje od drugih iz samostana ili preko pisama,
ne nastojei sam istraivati.5
Lavaninov ljetopis zorno predouje historijsku perspektivu bosanskih
franjevaca kroz jedno stoljee i pol, kako veli I. Gavran. Ovaj ljetopis moe
posluiti povjesniaru kao izvor da bi odgonetnuo poneka zbivanja u Bosni u
18. stoljeu. Gavran veli da je jezik, kojim je pisana knjiga, ujednaen, osobito
dio u kojem prevladava lijepi jezik ikavskog govora, za koji u Bosni ima
malo spomenika.6
Neki od ljetopisaca bili su jako sistematini predstavljajui svakodnevni
ivot i klimatsku situaciju u svojim kronikama, kao to je to Bogdanovi
iscrpno biljeio, dok bi drugi to jedva spomenuli. Ipak, svi oni su kronoloki
biljeili vana zbivanja tog vremena i svi su zabiljeili godine kuge, gladi i
drugih nesrea. Tako su godine 1690., 1731., 1732., 1765. i 1772. skoro na isti
nain opisane ili, recimo, strano razdoblje izmeu 1782.-1787. godine kad je
kuga potpuno razorila Bosnu i njezin narod.
Zanimljivo je da su sve velike nesree imale neku vrstu glasnika u znakovima koje je narod zapaao na nebu (zvijezde repatice, crveno svjetlo, krvavo
nebo). Svejedno, niti jedna od nepogoda nikada nije dolazila sama. Ako bi se
kuga negdje pojavila, slijedila bi je sua ili snijeg usred ljeta, a na kraju svega
- glad. Ponekad bi godina bila jako rodna, ali ne bi bilo ljudi da se tome raduju
i prikupljaju plodove, jer bi kuga opustoila ivot. Ljudi su bili desetkovani i
3
4
5

Dr. Andrija Zirdum u predgovoru Baltievu ljetopisu, 1990, str. 14.


Dr. fra Ignacije Gavran u svom predgovoru Benievu ljetopisu, 1979, str. 26.
Dr. fra Ignacije Gavran u svom predgovoru Bogdanovievom ljetopisu, 1984.

str. 29.
6

Dr. fra Ignacije Gavran u svom predgovoru Lavaninovu ljetopisu, 1981. str. 21.

112

Snjeana unjara

samo je mali broj njih mogao uivati plodove rodne ljetine, kao to je bio sluaj
1783. godine.7
Kao to je ve spomenuto, ljudi su vjerovali u udne pojave i strana
stvorenja iz svijeta zla. Narod je vjerovao da ih Bog kanjava za njihovo loe
ponaanje i slabu vjeru aljui im kugu i druge nepogode. Molili su Boga i
postili, ili u crkvu da bi se otkupili za grijehe, palili vatre ispred crkve da bi se
oistili od grijeha kuge. Tako je 1765. godine, tijekom ovog rituala spaljivanja
grijeha, crkva u Kreevu skoro izgorjela, zahvativi i samostan, kako navodi
Beni. 8 Bogdanovi, pak, biljei da se to desilo 7. travnja u 14. sati ujutro po
starom brojanju sati, koji je zapoinjao s poetkom noi, a bilo je to u 10 sati
ujutro po dananjem vremenu. Desilo se to na Uskrs, a kako autor tumai,
uslijed nepanje mlaih. Budui je te godine kuga morila po Bosni, pa i u
Kreevu, ljudi su izlazili iz kua kako bi pomogli gasiti poar, izmijeali se, te
su mnogi nakon toga umrli zaraeni kugom.9
Nemogue je raditi jedno ovakvo istraivanje, a ne spomenuti pojedina
proimanja ljudskog preivljavanja, terora i prirodnih nepogoda, praenih
znakovima koje je priroda upozoravajui slala ljudima, ostavljajui im na volju
tumaenje i vjerovanja. Ovaj rad je susret ljudskog praznovjerja i straha uslijed
djelovanja prirodnog faktora, ali i duboke vjere i molitve, koja je ponekad bila
jedina utjeha i nada. Sve ove injenice samo svjedoe o nazonosti i upornosti
franjevaca da ostanu u zemlji koja im pripada, koje se nisu htjeli odrei ni po
cijenu vlastita ivota. Budui daje cilj ovoga rada, kako smo ve spomenuli,
prikazati prirodne nepogode i njihov utjecaj na puk, ostat emo prikraeni za
ostale aspekte ivota u Bosni.
Opis prirodnih zbivanja u ovom radu zapoinjemo 1663. godinom kada
Beni pie da je ove godine snaan zemljotres pogodio Bosnu, a najvie
Sarajevo. On veli: 16. maja velika bi trenja zemlje po Bosni. I u Sarajevu tri
se munare privalie i mnoge pokrutie i dva ovika s njiha padoe.10
1690. godina je godina kuge, gladi i akutne groznice. Lavanin svjedoi o
krvavom snijegu koji je osvanuo na planini u okolici Fojnice 1. travnja i ostao
tamo sve do kraja proljea. On, takoer, biljei daje te godine snijeg pao usred
ljeta i otetio kukuruz. Osim tih nepogoda, kuga se opet pojavila te godine i
otrovala podruje Rame, kako to Lavanin slikovito kazuje. Ljudi su vjerovali daje to osveta, Boja kazna. Smatrali su daje kuga vraje djelo i mislili su
da je jedini nain izbavljenja od tog zla molitva i post. Priali su fantastine
prie o udnim stvorenjima i njihovoj paklenoj moi. Bili su preplaeni i u

Jako Baltic, Godinjak od dogadjaja i promine vrimena u Bosni 1754-1882,

Sarajevo, 1991. str. 63.


8
fra Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana, Sarajevo, 1979. str. 207.
9
fra Marijan Bogdanovi, Ljetopis kreevskog samostana, Sarajevo, 1984. str. 43.
1

B e n i , 1979. str.

KATOLIKE UPE
U BOSNI \ HERCEGOVINI 1762. GOD.

Katolike upe u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeu


Fra Bono Beni, Ljetopis sutjekog samostana. Sarajevo, 1979. str. 258

114

Snjeana unjara

panici. Vidjeli su opasnost i loe predznake u svakoj prirodnoj pojavi. Kada je


nastupila velika glad u toj godini, ljudi su jeli kore drvea, listove vinove loze,
pse i make. Jedan grozan primjer daje Lavanin o tomu kako su djeca pojela
mrtvu majku u Sarajevu.11
18. stoljee je zasulo Bosnu pepelnom kiom koja je prekrila Mostar i
njegovu okolicu. I nekoliko dana nakon toga moglo se nai pepela svuda po
kamenju. Snijeg prekrio kukuruzna polja u srpnju i kolovozu 1716. godine.12
Razdoblje izmeu 1717. godine i 1731. godine bilo je povoljno za narod u
Bosni, ali je kuga ponovno nastupila 1731. godine. Kuga je harala Bosnom
dvije godine odnijevi mnoge rtve. Lavanin biljei daje 300 ljudi umrlo za
jedan dan u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu. A kad nasta 1732. godina, otrova
se sva Bosna. Za upisati koliko gdi pomri, hotilo bi se mlogo karte i vrimena. U
Fojnici eljad se utekoe Bogu i svetim njegovim i ne pomr od kuge nego, mala
i velika, pedesetero i sedmero krstjanske eljadi, a turske hiljadu i dvisti.
Fratri su ispovjedali kunike, pa i sami bivali zaraeni i umirali. U velikim
gradovima Sarajevu, Banja Luci i Mostaru na dan bi se kopalo po 300 umrlih.
I u svoj Bosni nit osta grad, varo, nit selo, gdi ne pomri.13
U oujku 1739. godine nebo je bilo krvavo na sjeveru i tako je potrajalo do
dugo u no, prestraivi ljude koji su vidjeli zlokoban predznak u tome.
Sljedee godine teka krupa od 7 i pol oka uini veliku tetu u svemu i po
svemu u Banja Luci. Te godine majke su raale nakaznu djecu u svim
krajevima Bosne (Banja Luka, Sarajevo, Kupres).14
Od 1739.-1741 .godine priroda je slala mnoga upozorenja koja su plaila
ljude. Svi ovi znakovi bili su neka vrsta glasnika o ponovnoj najezdi kuge koja
je ponovno pogodila Bosnu i trajala tri godine - 1741.,1742. i 1743. U isto
vrijeme dugotrajni i snani zemljotres pogodio je Sarajevo. Nakon svih ovih
stranih zbivanja u Bosni, zvijezda repatica se pojavila na nebu i oznaila
poetak mirnog vremena, sjajei na nebu danima i noima, u razdoblju izmeu
Boia i Uskrsa 1744. godine. Odmah po Boiu izajde zvizda repatica i izlazi
do po korizme uveer, pak nekoliko puta ujutru. Potom toga nestaje. 15
Godine 1759. Beni izvjeuje: Teka kuga /hara/ jo od lani, ovamo
unutra po turskoj zemlji i dola je ak do Uupa i blie amo; neka je Gospodin
Bog na pomoi i nama!16
Bogdanovi pie daje 1762., 1763. i 1764. godine kuga pomorila ivotinje
po cijeloj Bosni. On veli da se na vie mjesta navraala po dva, po tri puta i

11
12
13
14
15
16

fra Nikola Lavanin, Ljetopis, Sarajevo, 1981. str. 164-165.


ibid, 168.
ibid, 171-172.
ibid, 180-182.
ibid, 185.
Beni, 1979. str. 180.

Izvori bosanskih franjevaca o

115

jedva malo stoke ostavila na ivotu. Jedino je stoka koja je pripadala


samostanu, a u to teko vrijeme bila na planini, uspjela ostati poteena ove
poasti. Meutim, grom je jedne noi ubio 11 ivotinja na planini, na mjestu
zvanom Tomina lopata.17
Jedna je nepogoda slijedila drugu. Tako Baltic navodi daje 1764. godine
nastala velika glad uslijed sunog ljeta, te je nastao i velik pomor stoke. Ali je,
stoga, jesen obilovala jakim i dugotrajnim kiama, koje su prouzrokovale veliki
povodanj, koji je, opet, velik kvar njivam i kucam uinijo, niti veeg povodnja
stari pripovidaju.18
Bogdanovi navodi da je 1765. godina doista bila pogubna za katoliki
puk, a sve to zbog grijeha ljudi, koje je stigla srdba Boja. Zima je iste godine
bila ljeto, bez snijega i studeni. Proljee je bilo u znaku snijega i velike studeni
koja je unitila plodove u cvatu na Jurjevo 23.04. Bogdanovi pretpostavlja da
je pola ljudskog itka uniteno. Jesen je donijela poplavu u mjesecu
studenom, kad se rijeka Kreevica izlila i poplavila podruje Kreeva,
nanijevi veliku tetu zgradama i njivama, a posebice dobrima oko rudnika
eljeza. Takav povodanj nije se upamtio ve 50 godina.19 On, takoer, istie da
je kuga tako bjesnila te godine da je treina puka pomrla ili 540 dua.
Istodobno, i Bogdanovi i Baltic svjedoe o najezdi mieva i skakavaca, kojih
su bile pune njive i koje oni nazivaju egipatskim zlom, kako je to napisano u
Bibliji.
1766. donosi povoljnije dane i rodniju godinu. Bogdanovi primjeuje da
je rijeka Bosna zimi potpuno poledila, te su je konjanici prelazili bez straha od
pucanja leda, to je dotle bilo rijetka pojava. To je puk smatrao znakom dobre
godine i povoljnih atmosferskih uvjeta. Poslije kuge, koja je iscrpila puk,
nastupila je godina obilja i svega dobrog za ivot potrebnog, to se nije
upamtilo tijekom zadnjih 40 godina.20
1767. je zapoela dobro. Bogdanovi veli kad vremenske promjene,
makar bile i estoke, nastupe svaka u svoje vrijeme, moemo rei daje dobro.
On navodi da su snjene padaline bile estoke, te da je snijeg padao kao led,
koji je bio kao staklo, te su ljudi naputali kue do teke muke. To je trajalo
cijeli sijeanj. Te se godine gradio izgoreni samostan pa autor puno prostora
posveuje toj tematici, navodei daje ljeto bilo potpuno naklonjeno gradnji, te
da se uslijed topline sva graa dobro osuila. to se tie ljetine, on navodi daje
ita bilo malo, ostalog zrnja dosta, najvie prosa. 21 Groe je te godine
obilno rodilo, ali ga je silna kia skoro potpuno unitila ili, kako Bogdanovi

17
18
19
20
21

Bogdanovi, 1984. str. 56


Baltic, 1991. str. 29
Bogdanovi, 1984. str. 52
ibid, 54.
ibid, 65-67.

116

Snjeana unjara

kae, gotovo iz ruku ugrabila. Od ubranog groa napravljeno je vino, ali


bilo je bez slasti i jedrine.22
1768. godina bila je hladna, s puno snijega i leda. Influenca je harala po
cijeloj Bosni vie mjeseci, tako daje stradalo vie od 50 odraslih osoba, to od
groznice, to od upale porebrice. 23 I autor ljetopisa je bio zahvaen ovom
boljeticom. Proljee je bilo hladno, praeno ne vremenom pa su plodovi stradali
u cvatu. Ipak, jesen je donijela obilje ita, kukuruza i voa. Bila je suha i
prijatna sve do 22. 11. kad zapoinju kie i snijeg.24
1769. godina ponukala je Bogdanovia na usporedbu vremenskih prilika sa
sudbinom krana u Bosni. On navodi daje poetak godine bio blag i umjeren,
to se ne da usporediti s ljudskom sudbom. Turski teror je bio toliko jak, a
muka obinog puka velika, da on veli da je udo da krani ve nisu iskorijenjeni.25
U svibnju je snijeg prekrio planine i spustio se do ravnica, donijevi
nevienu studen, te tetu na usjevima i vou. Ipak, polovica svibnja donosi
stabiliziranje vremenskih prilika, ali ne i ljudskih. Naime, toga mjeseca je
kreevski gvardijan obolio od groznice i ubrzo umro u 50-oj godini.26
Ljeto je donijelo dugotrajnu kiu koja je nanijela tetu usjevima. U Duvnu
je pala tua teka jednu oku, te nainila veliko zlo. 27
Munja je u Travniku udarila u kulu, u kojoj je bio barut, i izazvala veliku
eksploziju. To je prouzroilo ruenje i oteenja na oko 300 turskih kua i
sravnilo bedem tvrave.28
Budui da kie nisu prestajale padati, narodu je zapovijeen post i sudjelovanje u javnim procesijama, ne bi li se izmamilo lijepo vrijeme. Bogdanovi
veli da su molitve urodile plodom te se vrijeme popravlja i daje dobru etvu
ita. Ali, pred kraj mjeseca kolovoza, zapuhao je takav zapadnjak da je nanio
veliku tetu usjevima i plodovima, oborivi ih na zemlju. U listopadu se ve
snijeg zabijelio po njivama i pokrio zemlju u visini 4 prsta. Stabla, s kojih lie
jo nije bilo otpalo, pretrpjela su golemu tetu 2 9
Mjesec studeni donio je kie i poplavu. Zima je bila jaka te je mnogo ljudi
stradalo od upale porebrice.30
Baltic navodi da se te 1769. godine ukazala na nebesima velika zvijezda,
koja je 30 noi sjala jarkom svjetlou, to je uznemirilo i preplailo narod.31
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

ibid, 76.
ibid, 86.
ibid, 91-94.
ibid, 97.
ibid, 103.
Bogdanovi, 1984. str. 105.
ibid, 105.
ibid, 108-109.
ibid, 109.
Baltic, 1991. str. 35.

Izvori bosanskih franjevaca o

117

1770. godina poinje s nevremenom, studeni i snijegom. 18. sijenja oko 1


i pol sati po noi, na jasnom, vedrom nebu pojavilo se crvenilo kao daje poar,
to je ustrailo ljude. Izgledalo je kao da je prevuen krvavi zastor na nebu
izmeu Sarajeva, Travnika, Fojnice i Kreeva.32 Sredinom rujna pojavila se i
kometa na nebu, vie puta tijekom noi, to su ljudi tumaili negativnim
znakom, neim to donosi nevolje. Poplava, nastala uslijed silnih kia, podrovala je temelje samostana, te su se fratri bojali da se zid ne srui, to se ipak
nije desilo. 33 Poplava opet u kolovozu i porasli vodostaj uslijed kia prijeti
prikupljenom sijenu, ali i cijeloj ljetini. Fratri su molili, istie autor, i lijepo
vrijeme je uskoro dolo. Usprkos svemu, jesen je donijela bogat urod.34
Iste godine je zavladala u Kreevu epidemija bolesti koju Bogdanovi
naziva kuzomak.35
Poetak 1772. godine donese kaalj i veliku zaduhu od koje umrijee
mnogi stariji ljudi, biljei Baltic. Godine 1773. nastupi velika studen i ostade
tako do treeg mjeseca. Zato manje ivotinje, ovce i koze, izginue u velikom
broju od studeni, ali vie od gladi, jer nije bilo dovoljno sijena ni za volove ni
za konje.36
Proljee je 1774. godine bilo lijepo te su teaci zemlju obilato zasijali.
Lijepo vrijeme je trajalo sve do svibnja kad se okrenu na suu. U listopadu je
bila takva vedrina, studen i led da se ljudi nisu mogli normalno kretati, niti
odnijeti ito u mlin da bi se prehranili.37
1775. godine, kuga je morila goveda i veliku tetu uinila.38
U oujku 1776. godine oganj veliki proirio se naglo po cijeloj Bosni i
mnoga eljad obadvog spola pomre, izvjeuje Baltic.39
I Baltic i Beni kazuju daje 1777. godine u lipnju pao veliki snijeg po
planinama i nastupila jaka studen, od koje su trpili stanovnici ko ob zimu.40
Isto se zbilo i u rujnu te godine. Beni biljei daje snijeg pao i ranije u travnju
mjesecu, nanijevi tetu iscvjetalom ranom vou. Veli daje snijeg padao na
planinama 10 dana i bio vii od kolina, a u nizinama za opanak i vie.
Slino je bilo i u mjesecu svibnju.41
Dakle, moemo rei daje razdoblje od 1772.-1777. godine bilo u znaku
raznih bolesti i nevolja. Bosnom je harala tuberkuloza, zahvativi velik broj
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41

Bogdanovi, 1984. str. 113.


ibid, 113.
ibid, 114.
ibid, 128.
Baltic, 1991. str. 40.
ibid, 45.
ibid, 47.
Baltic, 1991. str. 49.
ibid, 51.
Beni, 1979. str. 254.

118

Snjeana unjara

ljudi. ak je i jedan od autora Ljetopisa, franjevac Marijan Bogdanovi umro


1772. godine od tuberkuloze. Glad, sua, jaka groznica i otra studen usred ljeta
bile su uobiajena pojava u ovom razdoblju. Ipak, poslije svih tih nedaa i
nevolja ljudskih, nastupilo je povoljno razdoblje, povoljno u ekolokom smislu
i trajalo do 1782. godine, kad je kuga opet pokazala svoje strano lice. Baltic
navodi kako je bilo 1782. godine: Miseca travnja ukaza se kuga u Sarajevu, ali
da se ne bi trgovina pomela i svit odbigo, krilo se dugo. Rad ovoga, po svoj
Bosni raznese se kuga i strahovit pomor uini. Proljee i ljeto bez kie, pa
usjevi uginue od velike sue, ne bi ita. Slijedila je velika glad. Zatim kuga,
kojoj dadoe ime oganj i mnogo svijeta pomrlo po gradovima, osobito Turaka.
Vrijeme je bilo mutno po svoj Bosni. Bog sauva od ovakve godine svoja
stvorenja.42
Beni spominje istu godinu i njezine posljedice u Sutjekoj upi. Veli da
kuga mori polagano te daje dosta mladih umrlo. Oko 90 dua u upi Sutjekoj
je umrlo, a samo u Sutjesci 140 4 3
U zakljuku se moe rei da je razdoblje, koje je uslijedilo, dakle od
1782.-1787. godine, bilo u znaku smrti. Kuga, glad, malarija, ospice i sve druge
bolesti uinile su jadno poprite neravnopravne borbe izmeu ovjeka i poasti.
Bosna je bila otrovana, kako to slikovito veli Baltic. Po njegovu izvjeu,
20.000 krana i 100.000 Turaka i idova umrlo je u Bosni 1783. godine od
kuge. Usprkos svemu, ta godina je bila rodna. Ali, seljaci su pomrli, te nije
imao tko prikupljati ljetinu. Mnogi sveenici su umrli te iste godine. Pisci
kronika izvjeuju da su sveenici bili s narodom, pokuavajui pomoi i
nahraniti puk, ali najsiromaniji su bili toliko gladni da bi umirali odmah nakon
to bi neto pojeli 44
Vrijeme, koje se ukazalo nakon tolikih strahota, bilo je blago i bez nedaa,
ali poetak 19. stoljea opet je donio bol i razaranje, obeavajui nimalo ljepu
budunost. To je 1815. i dokazala. Kako Baltic veli za 1815. godinu: Tri bia
Boja: kuga, glad i vojska slijedili su u 3 godine. Dosta mrtvih od gladi po
Dobretiima i Kotoru. Kuga u upi Travnikoj pomori 4000 dua.45
Dakle, Bosna u 18. stoljeu i vremenske prilike u njoj svjedoili su o
nemilosti prirode i raznim epidemijama koje su bile uestale u to doba. Po navedenim podacima oito da je Bosna obilovala brojnim nepogodama i da je
vrijeme esto bivalo hirovito i nepredvidivo. Narod se uklanjao Bogu, kako to
Ijetopisci kazuju, slijedei tijekove prirode, smatrajui ih kaznom ili opomenom. Vidimo da je Bosna vei dio 18. stoljea bila najveim dijelom
pogoena kugom i drugim tekim bolestima, od kojih se nije moglo pobjei niti
ih izbjei, a koje su ostavljale strahovitu pusto iza sebe. Priroda jest napadala
42
43
44
45

Baltic, 1991. str. 61-62.


Beni, 1979. str. 294.
Baltic, 1991. str. 63.
ibid, 7.

Izvori bosanskih franjevaca o

119

Bosnu, ali ju je obilato i darivala, istina, ne uvijek u pravo vrijeme, ali dovoljno
za opstanak naroda. Nai ljetopisci, kojima imamo zahvaliti za ovakva
svjedoanstva, zorno su prikazivali stanje u Bosni u 18. stoljeu i sami bivajui
akterima pojedinih zbivanja. Kako je ve u uvodu kazano, ovi ljetopisi ili
kronike nose obilje injenica koje oslikavaju ivot Bosne toga doba i vrijedne
su i kao historijski izvori, ali i kao dokaz ivota kranskoga naroda Bosne za
vrijeme Turaka. Zahvaljujui vrijednim franjevcima, dobili smo ovaj rad koji
nastoji prikazati ekoloku stranu ivota Bosne i njezinog naroda, te kronoloki
izloili zbivanja u rasponu od 1663. godine do 1815. godine.

LITERATURA
Baltic, fra Jako, Godinjak od dogaanja i promine vrimena u Bosni 17541882, Sarajevo, 1991.
Beni, fra Bono, Ljetopis sutjekog samostana, Sarajevo, 1979.
Lavanin, fra Nikola, Ljetopis, Sarajevo, 1981.
Bogdanovi, fra Marijan, Ljetopis kreevskog samostana (1765-1817), Sarajevo, 1984.
Lastri, fra Filip, Pregled starina bosanske provincije, Sarajevo, 1977.
Jeleni, fra Julijan, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, Sarajevo,
1918.

Snjeana unjara

120

IZVORI BOSANSKIH FRANJEVACA O PRIRODNIM NEPOGODAMA


U BOSNI U 18. STOLJEU
Br. God.

opis

1.

1663. Jaki zemljotres u Bosni, posebice u Sarajevu1


B. Beni: Kronika sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.

2.

1690. Jaka groznica u Fojnici u proljee (puno ljudi je stradalo)


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

3.

1690. Snijeg i mraz nanijeli tetu usjevima.


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

4.

1690. Glad u Fojnici, Sarajevu, Banja Luci, te u svim krajevima Bosne


(mnogo ljudi je umrlo od gladi)2
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

5.

1690. Krvavi snijeg na planinama iznad Fojnice, 1. travnja; ostao sve do proljea.
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

6.

1690. Kuga u okolici Rame i Prozora3.


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

7.

1701. Pepelna kia oko Mostara 10. oujka. Nekoliko dana kasnije jo se uvijek vidio pepeo po
kamenju.
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

8.

1716. Snijeg se zabijelio na itnim poljima 13. kolovoza.


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

9.

1717. 20. srpnja snjeni pokriva se zabijelio na planinama oko Fojnice.


N. Lavanin: Ljetopis, Sarajevo, 1981.

10.

1731. Kuga u Fojnici, Jajcu, Sarajevu


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

11.

1732. Otrova se cijela Bosna (300 ljudi je umrlo od kuge u jednom danu u Sarajevu, Mostaru,
B. Luci)
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

12.

1739. 29. oujka udno crvenilo na sjevernoj strani neba, ukazalo se kasno naveer.
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

13.

1740. Krupa i tua otetile polja u Banja Luci.


N. Lavanin, Ljetopis. Sarajevo, 1981.

14.

1740. Majke su raale defektnu djecu u Banja Luci, Travniku, Kupresu i Sarajevu.
N. Lavanin, Ljetopis. Sarajevo, 1981.

Tri se munare privalie i mnoge potresoe, a dva ovika pala s njih.


Ljudi su jeli liskovu koru, koru drveta, vinovu lozu, pse i make. U Sarajevu
izioe djeca mrtvu mater. U Banja Luci objeene ljude preko noi pojeli.
3
Ljudi su vjerovali da je kuga vraje djelo te da je jedini lijek protiv kuge molitva
i post. Prepriavali su fantastine prie i arke o udnim stvorenjima i njihovoj moi.
2

Izvori bosanskih franjevaca o

121

15.

1741. Veliki snijeg i oluja 1. svibnja u Fojnici.


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

16.

1741. Kuga u Sarajevu, Visokom, oko Sutinske, u Vareu, Fojnici, Travniku, Neretvi i Kreevu.
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

17.

1743. Dugotrajni i jaki zemljotres u Sarajevu


B. Beni: Ljetopis sutjekog samostana, Sarajevo, 1979.

18.

1743. Kuga na Boi u Fojnici (25 Krana i 6 Turaka je umrlo).


N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

19.

1744. Zvijezda repatica se pojavila iznad Fojnice na Boi i sjala sve do proljea, pojavljujui se
uveer i ujutro po nekoliko puta.
N. Lavanin: Ljetopis. Sarajevo, 1981.

20 .1758/59 Kuga u Kreevu


B.Beni: Ljetopis sutjekog samostana, Sarajevo, 1979.
21.

1762. Kuga pomorila svu stoku u Kreevu. Vraala se nekoliko puta na ista mjesta. Skoro sva
stoka je podlegla, osim one na planini.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.

22.

1764. Strana sua u ljeto u Srednjoj Bosni.


J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.

23. 1764. Velika glad (najvie stradala stoka).


J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
24. 1765. Invazija mieva i skakavaca po njivama.5
J. Baltic: Ljetopis.
25. 1765. Poplava u Kreevu, kakva nije zapamena u zadnjih 50 godina. Poplavljene su
njive, zrade, osobito podruje oko rudnika eljeza (1. travnja).
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana, Sarajevo, 1984.
26. 1765. 23. travnja, na Jurjevdan, snijeg i studen unitili sve usjeve.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
27. 1765. Kuga pomorila ivotinje u Kreevu.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
28. 1765. Velika kuga (540 ljudi umrlo) u kreevskom podruju.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
29. 1766. Sua u jesen u Kreevu; nestaica brana.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
30. 1768. Akutna groznica, mnogo ljudi umrlo tijekom jake zime u Bosni
J. Baltic: Ljetopis, Sarajevo, 1991.

Jedne noi munja je ubila 11 ivotinja koje su preivjele kugu, na planini u


mjestu Tomina lopata blizu Fojnice.
5
Baltic ovaj fenomen naziva egipatsko zlo kako je pisano u Bibliji.

122
31.

Snjeana unjara
1768. Puno ljudi umrlo od gripe u cijeloj Bosni, u sijenju (50 ljudi umrlo u Kreevu),
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana, Sarajevo, 1984.

32. 1768. Jaka sua i velika vruina u kolovozu.


M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
33. 1769. Snijeg u svibnju u atiima (veliku tetu nanio vou).
B. Beni: Kronika sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.
34. 1769. Krupa pogodila Kupres.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
35. 1769. Munja pogodila kulu s barutom u Travniku, te razruila 300 turskih kua i zidove
utvrde
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana.
36. 1769. Velika zvijezda na nebu sjajila jarkom svjetlou 20 noi u rujnu.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
37. 1770. Epidemija bolesti zvane kuzomak pogodila Bosnu.
M. Bogdanovi'. Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
38. 1770. 18. sijenja, izmeu 6,00 i 7,00 ujutro, jarko crvenilo kao poar pojavilo se na
vedrom nebu. Ljudi su bili preplaeni tom krvavom zavjesom prevuenom iznad
Sarajeva, Travnika, Fojnice i Kreeva.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
39. 1770. Velika poplava nastala nakon junih vjetrova i obilate kie sa snijegom u veljai.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
40. 1772. Zaduha i jaki kaalj meu stanovnitvom Kreeva.6
J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
41. 1773. Glad i studen - manje ivotinje izginue u velikom broju (ovce i koze).
J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
42. 1774. Sua u Bosni.
J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
43. 1776. Oganj veliki proirio se po cijeloj Bosni (mnogo ljudi umrlo),
J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
44. 1777. Jaka studen praena snijegom, 26. lipnja i 3. rujna.
M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
45. 1782. Kuga se raznese po svoj Bosni i strahovit pomor uini.
B. Beni: Ljetopis. Sarajevo, 1979.
46. 1782. Velika glad u Bosni.
J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
47. 1782. Malarija, ospice (dosta mladih ljudi umrlo) u Sutjesci.
B. Beni: Ljetopis. Sarajevo, 1979.

Franjevac Marijan Bogdanovi umro je u Kreevu te godine od tuberkuloze.

Izvori bosanskih franjevaca o

123

48. 1782. Kuga u Bosni.


J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
49. 1783. Kuga u Sutjesci (140 ljudi umrlo)/
B. Beni: Ljetopis sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.
50. 1783. Kuga po cijeloj Bosni (20.000 krana i 100.000 Turaka i ifuta umrlo)
J. Baltic: Ljetopis. Sarajevo, 1991.
51. 1784. Kuga hara po cijeloj Bosni.
B. Beni: Ljetopis sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.
52. 1785. Kuga otrovala Bosnu.
1786. M. Bogdanovi: Ljetopis kreevskog samostana. Sarajevo, 1984.
1787.
53. 1815. Strana kuga u Bosni.
B. Beni: Ljetopis sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.
54. 1815. Glad u Bosni.
B. Beni: Ljetopis sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.
55. 1815. Rat u Bosni.
B. Beni: Ljetopis sutjekog samostana. Sarajevo, 1979.

Kuga je otrovala cijelu Bosnu, kako Beni kae. godina 1783. bila je jako rodna,
ali su seljaci pomrli i nije imao tko prikupljati ljetinu. Samo je 1/2 ljetine prikupljena.
Mnogi sveenici su umrli te iste godine.

124

Snjeana unjara
BOSNIAN FRANCISCAN SOURCES ON NATURAL DISASTERS
IN THE 18 t h CENTURY
Summary

In the 18th century Catholic parishes in Bosnia and Herzegovina were divided into three districts: Fojnica, Sutjeska and Kreevo with Franciscan monasteries in it. Franciscans were very active in writing chronicles especially in
the 18th century. The authors of Chronicles, Franciscans Lavanin, Balti,
Beni and Bogdanovi finished classical schools in monasteries and then went
to Italiy, Hungary and some other countries for studying. They were guardians
in those monasteries and very keen with all events in their districts. The
chronicles were written in bosanica, Latin and Croatian language. Today, transcripts of chronicles are in monasteries in Kreevo, Sutjeska and Fojnica. As
historical sources, chronicles are very useful, but it is important to emphasize
that Franciscans mentioned and registered some events that could not be witnessed by them at all but were taken from previous monastery's chronicles.
Chroniclers approached the events in different manners. While Lavanin took
some fantastic things and miracles as normal, Beni was much more critical
towards such phenomena. Baltic registered events that he saw, heard or experienced them - by talking to people. Furthermore, some of them were very systematic in presenting every day life and climatic situation as Bogdanovi did,
but some hardly mentioned it. However, all of them chronologically registered
events of great importance for that time and all of them recorded years stamped
by disasters, plague and famine. Thus, I discovered almost the same description
of years 1690, 1731, 1732,1765,1772 or terrible period between 1782-1787
when plague totally destroyed Bosnia and its population. It is interesting that
almost all those horrible disasters had some kind of pre-messages that were
seen as signs on the sky (star, red light, bloody sky). Furthermore, none of
these disasters did come alone. Hence, in this paper I presented numerous disastrous phenomena in the period from the end of the 17th century until the beginning of the 19th century. From the chronicles it becomes obvious that
Bosnia abounded in natural disasters and epidemics that were often interpreted
as a message from God. It is one of the reasons why Franciscans recorded them
so thoroughly. In this work I only attempted to systematize those information
and, partially, to question their credibility. Nevertheless, having in mind abundance of data further research is necessary in interpreting eco-history of
Bosnia.

Marin Knezovi
Zagreb
MORLAK KAO PRIRODNI OVJEK
U DJELIMA ALBERTA FORTISA, IVANA LOVRIA
I BALTHASARA HACQUETA
UDK :

39(497.5=590) 16/17
910.4(497.5 Dalmacija)
Izvorni znanstveni rad

Autor se u ovom radu bavi kasnoprosvjetiteljskim i ranoromantiarskim


interesom Alberta Fortisa, Ivana Lovria i Balthasara Hacqueta za dalmatinskozagorske Morlake u kasnom 18. stoljeu. Polazei od razliitih
konteksta tog interesa u svakom pojedinom sluaju, on se usredotouje na
temeljno pitanje shvaanja Morlaka kao dobrih divljaka, koji u svome
nainu ivota i njima primjerenim vrijednostima utjelovljuju vrline koje imaju
temeljnu vrijednost za suoavanje ovjeka europske civilizacije tog doba sa
svojim vlastitim bitnim problemima. Autor je takoer pokazao da se nain
percipiranja dalmatinskih Morlaka podudara s pristupima koji od renesanse
opredjeljuju europska intelektualna traganja za prirodnim ovjekom. Time
se morlakizam ve u to doba konstituirao kao jedno od vanih europskih
intelektualnih iskustava u traganju za temeljnim vrijednostima ljudske vrste
tog doba.

UVOD
Tijekom 17. i 18. prosvjetitelji su nastojali osloboditi ljude praznovjerja,
mita i dogmi. Glavni preduvjet za to, smatralo se, bilo je ljudsko miljenje
utemeljeno u razumu i promatranju. Pri tome su teleoloka pitanja dolazila u
drugi plan, a intelektualni se napor koncentrirao na promatranje stanja i
promjena. To nije bilo samo sebi svrhom ve se skupljanjem injenica i
njihovim logikim promatranjem nastojalo utvrditi prirodne i drutvene zakone,
sustave etike i politike koji upravljaju ljudima, a time i naine postizanja sree
na ovome svijetu. ovjek je u svojoj biti dobar, mislili su prosvjetitelji, a
racionalno djelovanje samo je trebalo poboljati njegove prilike.1 Da bi ispitali
prirodne i drutvene zakonitosti, prosvjetitelji su usredotoili svoj interes na
primitivne ljudske zajednice, bilo one njima bliske bilo udaljene. Tako njihovoj
pozornosti nije izmaklo ni podruje dalmatinskog zalea.

E. N. Williams, The Ancien Rgime in Europe, London 1999, 19. - 21.

126

Marin Knezovi

Radilo se o podruju koga su Mleani osvojili od Turaka tijekom Kandijskog i Morejskog rata, u razdoblju od prve polovice 17. st. do poetka 18. st.
Preteno novonaseljeno stanovnitvo tamo je i dalje tavorilo u zaostalosti.
Tome su doprinosili gospodarsko opadanje Venecije, zloupotrebe korumpiranog inovnitva i zakupnika poreza, raireno lihvarstvo i postupno suavanje seoske samouprave. Pokuaji djelovanja dalmatinskih fiziokratskih
drutava i provedba reformi providura Grimanija nisu poboljali stanje.2
Primitivna tehnologija obrade zemlje i prethodno navedene okolnosti stvorili su
kod stanovnitva dalmatinskog zalea osjeaj nemoi, nedostatka izlaza iz
postojeeg stanja. U takvim okolnostima zagorski seljak je traio utoite u
iracionalnom i sjeanju na ratne podvige tijekom ratovanja s Turcima.3
Usprkos tome, u toj sredini, meu njegovim stanovnitvom, prosvijeeni
promatrai uoavali su vrijednosti za koje su drali da su vrijedne pozornosti
europske javnosti. To se posebno odnosilo na razdoblje predromantizma, kada
se prosvjetiteljska strast za promatranjem povezivala s uoavanjem vrijednosti
tradicije, iskonskog, prirodnog. U ovom emo lanku ispitati kako je to
izraeno u djelima talijanskog opata i znanstvenika Alberta Fortisa (17411803), domaeg sina i talijanskog studenta Ivana Lovria (oko 1754 - 1777) i
francuskog lijenika i prirodoslovca u austrijskoj slubi Balthasara Hacqueta
(1739 - 1815). Oni su europskoj javnosti otkrivali svijet zalea dalmatinske
obale, svijet Morlaka. Pod ovim imenom tada se podrazumijevalo stanovnitvo
u zaleu Dalmacije od Nina i Zadra do Neretve. 4 Alberto Fortis je u vie
navrata, a posebno od 1771. do 1773. godine, posjeivao istonu obalu Jadrana.
Tijekom tih putovanja se u njega razvio snaan osjeaj simpatije prema
Morlacima. Iako su Ivan Lovri i neki drugi njihovi suvremenici, kritizirali
pojedine Fortisove izjave kao izraze nakritikog hvaljenja Morlaka, sam je
Lovri, piui o njima, uglavnom polazio od istih stajalita kao i Fortis.
Njihova djela e snano utjecati na knjievnost europskog romantizma uvevi u
nju i fenomen morlakizma 5 Balthasar Hacquet bio je Fortisov prijatelj.
Vjerojatno je zajedno s njim putovao Dalmacijom. Pretpostavlja se daje na put
krenuo na poticaj austrijskog cara Josipa II. Hacquet se i inae isticao
poznavanjem slavenskih naroda.6 U ovom radu nastojim prikazati stavove
Fortisa, Lovria i Hacqueta prema prirodnom i iskonskom meu Morlacima na
razliitim razinama njihova ivota.

Historija naroda Jugoslavije //, Zagreb 1959, 1229. - 1240.


Dunja Rihtman - Augutin, Lovrieva analiza drutvenih odnosa i obiaja,
Ivan Lovri i njegovo doba, Zbornik Cetinske krajine, Sinj 1979, 301. - 302.
4
Marijan Stojkovi, Morlakizam, Hrvatsko kolo, 1929, br.10, 255.
5
Josip Bratuli, Alberto Fortis i njegov put po Dalmaciji, u: Alberto Fortis, Put
po Dalmaciji, Zagreb 1984. (dalje Bratuli, Fortis), Zagreb 1984, V. - XXIII.
6
Ivan Pederin, Njemaki putopisi po Dalmaciji, Split 1989, 12 - 21
3

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i...

127

MORLACI, PRIRODNO PRAVO I MORAL


Jo od renesanse nastojalo se utvrditi pravo koje bi vrijedilo za sva
vremena i za sve ljudske i drutvene odnose, a koje bi imalo svoje temelje u
umnoj spoznaji prirode. U ovo doba je nastala ideja prirodnog prava, koja je
sve vie jaala kroz cijelo 17. i 18. st. 7 Problemu prirodnih zakona vrlo je
blizak bio i problem prirodnog morala.8
Podvrgavanje Morlaka prirodnom zakonu i moralu osigurava im istananost osjeaja koja je strana kuturnom drutvu, naglaavao je Fortis.9 Meu
njima se sauvala nevinost i prirodna sloboda pastirskih stoljea 10 Prema
tome i Fortis je prihvaao tezu o ovjeku kao po svojoj prirodi dobrom biu,
iako je kao dio te prirodnosti naglaavao i morlaku prirodnu okrutnost.11
Hacquet je takoer isticao da Morlaci ive ivotom primjerenim prirodi.12
Prirodnou Morlaka jo je vie bio zaokupljen Lovri. Za njega je ak i
neistoa Morlaka bila odraz njihova prirodnog stanja. 13 Meu ostalim
prirodnim zakonima oni se podvrgavaju i zakonu gostoljubivosti.14 Morlaka je
podvrgnutost prirodnim zakonima, po Lovriu, posebno izraena u spolnosti.
Njihova relativna sloboda na tom podruju po, isticao je on, samo dokazuje
slobodno djelovanje ljudi nepokvarenih miljenjem drugih. 15 uvstva se
iskazuju slobodno i time Morlaci dozivaju u pamet iskrenost starih
vremena.16 injenica da Morlaci spavaju zajedno sa enama samo kada imaju
prirodne potrebe ponovo je odraz njihova prirodna stanja.17 U povjeravanju
svog lijeenja prirodi tajna je njihova zdravlja. 18 Osjeaj pobratimstva u
Morlaka je samo rezultat razumijevanja nepokvarenog zakona prirode. 19
Hvalei morlaki odgoj, Lovri je naglaavao da je on tek neznatno udaljen od
prvotnog prirodnog stanja.20 Po njemu je Morlak primjer prirodnog ivota i
7

Wilhelm Windelband, Povijest filozofije, knjiga prva, Zagreb 1988. (dalje


Windelband I), 75, 489,486, 490
8
Wilhelm Windelband, Povijest filozofije, knjiga druga, Zagreb 1988. (dalje
Windelband II) 75, 76, 79, 80
9
Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984. (dalje Fortis, Put) 39.
10
Fortis, Put, 45.
11
Fortis, Put, 37.
12
Balthasar Hacquet, Abbildung und Beschreibung der sdwest - und stlichen
Wenden, Illyrer und Slaven... , Leipzig 1804. (dalje Hacquet, Abbildung ), 113.
13
Ivan Lovri, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa i ivot
Stanislava Soivice, Zagreb 1948. (dalje Lovri, Biljeke), 129.
14
Lovri, Biljeke, 115.
15
Lovri, Biljeke, 111.-112.
16
Lovri, Biljeke, 112.
17
Lovri, Biljeke, 133.
18
Lovri, Biljeke, 172.
19
Lovri, Biljeke, 88.
Lovri, Biljeke, 8.

Marin Knezovi

podvrgavanja prirodnim zakonima: Tko bi htio dati pravu sistematsku sliku o


ovjeku u njegovom prirodnom stanju, mogao bi meu Morlacima nai mnogo
grae. Slabost ljudskog miljenja ne spreava kod njih ni na kakav nain
iskrenu srdanost duha. Ovdje se uvijek govori i radi s prirodnom otvorenou... 21 Za Lovria nije bilo dileme. Morlaci su ljudi koji ponajprije ive
po zakonima i moralu prirode. Ti zakoni oslobaaju ono najbolje u ovjeku,
poevi od gostoljubivosti i pobratimstva do odnosa prema spolnosti, odgoju i
zdravlju. Morlak je prirodan i drevan pa prema tome i dobar ovjek.
S pojmovima prirodnog zakona i prirodnog morala povezan je i problem
uroenosti ili neuroenosti odreenih ideja. 22 Prihvaanje stava o njihovoj
uroenosti, a posebno moralnih naela kod Morlaka je implicitno prisutno.
Fortis je to izrazio kazujui daje Morlak gostoljubiv i dareljiv po roenju.23

NAGON, SPOLNOST, ENA I IVOTINJSKO U MORLAKA


Uroenost i prirodnost povezuju se i s nagonskim. Zadovoljavanjem poriva
pojedinaca utilitarizam je objanjavao etike funkcije i moral.24 Prosvjetitelji su
u neprosvijeenima ipak ponajprije vidjeli masu kojom vladaju zablude i
strasti.25 Nasuprot njima, predromantiari i romantiari su nastojali afirmirati
upravo nagonske vrijednosti, a time i povratak prvotnoj osjeajnosti
primitivnog ovjeka. Isticalo se ak i pouzdanost ljudskog nagona.26
Meu nagonima posebno se istie spolni nagon. Kako sam ve spomenuo,
Lovri je veliao slobodne, nagonske elemente u odnosu meu spolovima u
Morlaka. 27 Ljubav u Morlaka poinje naglo bez suvinih priprema, prisile i
umjetno stvorenih ljubavnih enji i tjeskoba. 28 Fortis je takoer primijetio
relativno veliku spolnu slobodu Morlaka.29
Hacquet je isto tako naglaavao slobodno ophoenje djevojaka s mukarcima iako je istovremeno enska ast vrlo cijenjena. Ljubljenje mladei na
trgovima pred crkvama doivljavao je vrlo lijepim prizorom te se promatrau
ini da svi pripadaju istoj obitelji. Nije uzimao za zlo ni to to su si pri tome

21

Lovri, Biljeke, 111.


Windelband 1,490, 491; Windelband II, 24, 25, 28, 75, 76, 36
23
Fortis, Put, 37.
24
Windelband 11,73,87.
25
Windelband 11,91.
26
Giuseppe Cocchiara, Istorija folklora u Evropi, 1, Beograd 1984. (dalje
Cocchiara I) 169, 187.
27
Lovri, Biljeke, 111.- 112.
28
Lovri, Biljeke, 112. - 114.
22

Fortis, Put, 206.

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i.

neki momci dozvoljavali neke male slobode. Govorei o Slavenima openito,


Hacquet je smatrao kako pouda meu njima ne vlada u veoj mjeri.30
Kada se govori o pojmu nagonskog, nalazimo se korak daleko od pojma
ivotinjskog. To dolazi do izraaja i kod Morlaka. Fortis je hajduke
usporeivao s vukovima. 31 Lovri je organiziranost morlake obitelji
usporeivao s kolonijom mrava.32 Postupak sklapanja braka kod Morlaka to
vie on je opisao ...kao kad netko nastoji spariti ivotinje dobre pasmine... 3 3
Hacquet, govorei o rijetkim, sitnim kraama meu Slavenima, njihov uzrok
vidio je u ivotinjskom, prirodnom nagonu (thierischer Naturtrieb).34
Ako u mukarcima ima neto ivotinjskog, jo vie nagonskog i
ivotinjskog u Morlaka ima kod ena. Fortis je ponaanje ena u kui vojvode
Prvana Kokoria usporedio s ponaanjem udnovatih ivotinja.35 Morlake
ene imaju i neto mukobanjastog, a gotovo su jake poput mukaraca.36
Primijetio je prezir Morlaka prema enama. Oni izbjegavaju svaku slinost s
njima. Prema svojim enama postupaju neuljueno, malo brinu o udaji svojih
keri kao i o istoi udanih ena.37
Lovri nije bio sklon Fortisovim ocjenama morlakih ena, iako je i on
primijetio kako se Morlaci prema enama odnose kao prema ivotinjama.38
Dodue, naglasio je prirodnu lakou kojom morlake ene raaju, usporeujui
ih s uglaeni(m) trudnica(ma). On je to objasnio time to se priroda
prilagouje svim nainima odgoja.39
Hacquet je posebnu pozornost posvetio poloaju ena meu Morlacima.
enski je rod u Morlaka kao i u cijelom svijetu najslabiji i najpodloniji dio
ljudske zajednice, no u Morlaka odnos prema eni karakterizra upravo divlja
strogoa (wilde Hrte). ene tako raaju u posebno tekim okolnostima i
odmah po porodu nastavljaju s uobiajnim radom. ene se tretira poput teretnih
ivotinja. Usporedio je poloaj morlake ene s poloajem crnih ropkinja u
Americi, koje svoju ensku djecu ubijaju kako bi umakle kranskim barbarima
i krvnicima. Zahtijevao je uvoenje zakona koji bi titio ene od nepravdi.40
Vrijednost nagonskog se velia i kada se govori o djeci. Fortis je uoio
malu pozornost koju Morlaci pridaju djeci, to ovoj daje, pretpostavio je, veliku
otpornost. 41 Lovri je takoer drao korisnim za zdravlje izlaganje djece
30

Hacquet, Abbildung, 115, 116, 8.


Fortis, Put, 36.
32
Lovri, Biljeke, 80.
33
Lovri, Biljeke, 115.
34
Hacquet, Abbildung, 1
35
Fortis, Put, 235.
36
Fortis, Put, 46.
37
Fortis, Put, 46, 48, 52, 94, 206.
38
Lovri, Biljeke, 133.
39
Lovri, Biljeke, 135.
40
Hacquet, Abbildung, 122, 123,128
Fortis, Put, .
31

130

Marin Knezovi

nevremenu jer se u njih tako razvija otpornost. Djeca u Morlaka sama, nagonski
naue hodati.42 S druge pak strane, hvalio je obiaj dugog dojenja koji razvija
ljubav izmeu majke i djece.43
Fortis, kao i Lovri, uviao je veliku vanost nagona u ivotu Morlaka. U
svezi s nagonima su barem dijelom i njihova moralna naela. Obojica su isticali
vrijednost slobode razvijanja nagona. Fortis je prihvaao za prosvjetiteljstvo
karakteristino omalovaavanje ene, istiui njezinu animalnost, dok se Lovri
tome protivio ili je barem bio suzdraniji. Hacquet se pak svom estinom
okomio na teak poloaj ene meu Morlacima, zahtijevajui hitno poboljanje
njezina poloaja.

KONCEPT DOBROG DIVLJAKA


Za razumijavanje stava Fortisa, Lovria i Hacqueta prema Morlacima
potrebno je objasniti koncept dobrog divljaka. Fortis je na jednom mjestu
Morlake izravno tako i nazvao.44
Predodbu o dobrom divljaku moemo pratiti jo od doba antike i
srednjeg vijeka, ali se ona posebno razvija od otkria Amerike. Stalno je jaalo
zanimanje za primitivne ljude, djecu prirode. Nastojalo se poistovijetiti
primitivnost i dobro, a primitivni ovjek predstaviti kao ideal ovjenosti.45
Divljaci se usporeuju s Grcima i Rimljanima, a od 17. st. istraivanje
divljaka se poinje povezivati s istraivanjem najniih slojeva civiliziranih
naroda. Najvie je irenju koncepta o dobrom divljaku ipak doprinio
Rousseau. Barbarin je za njega bio uzor. Ustvrdio je da je zapravo ivot
primitivnih, a ne civiliziranih naroda utemeljen na razumu. Rousseau,
propagirajui takve ideje, bio je svjestan da njegov tako zamiljeni idealni
svijet divljaka vjerojatno nikada nije postojao u obliku u kakvom ga je
zamiljao.46

SUPERIORNOST DIVLJAKA
Primitivni se ovjek dakle predstavlja kao ideal. Prema tome, on posjeduje
niz vrlina koje ga ine superiornim civiliziranom ovjeku. Oni su put prema
slobodi, pravdi, jednakosti, a utopijska literatura povezuje se s konceptom o
dobrom divljaku. Oni su strpljivi, domiljati, posluni, vjeti, pravedni, isti,
42
43
44
45

46

Lovri, Biljeke, 69, 70.


Lovri, Biljeke, 68.
Fortis, Put, 194.
Cocchiara I, 20, 22.

Cocchiara I, 22, 28, 141,145, 146,148.

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i...

131

jednostavni itd. U pohvalama su se natjecali Montesquieu, Voltaire, Rousseau


i Herder.47 U tome je moglo biti i politikih motiva. Tako je kotski vojvoda od
Butea i jedno vrijeme britanski premijer podravao Fortisa vjerojatno i stoga
to je njegova obrana Morlaka ujedno bila i obrana barbarstva kota. 48
Lovri i Fortis branili su Morlake od optubi za barbarstvo, isticali njihovu
mentalnu, moralnu i fiziku nadmonost, dobrotu, blagost, gostoljubivost,
jednostavnost i prednosti njihove drutvene organizacije.
a) Morlaci nisu barbari?
Fortis je priznavao da je piui o obiajima Morlaka ujedno pisao i njihovu
apologiju. Osporavao je u Europi proireno miljenje o Morlacima kao
divljem i nerazumnom soju, lienom ovjenosti i sposobnom za svako zlodjelo. Takvo njihovo ponaanje pripisivao je prolosti, vezano uz navike
nastale tijekom ratovanja s Turcima. Fortis je hvalio ba morlaku ovjenost. 49 Hacquet je izrijekom pristao uz ovakav stav Fortisa i njegovu
obranu obiaja Morlaka.50 Ipak je i sam Fortis usporeivao Morlake s Tatarima,51 a Lovri s barbarskim narodima iz antike (Skitima i Getima).52 Lovri je
nasuprot Fortisu tvrdio kako su Morlaci ipak barbari,53 no to u Lovria nije
nuno znailo i neto loe.
b) Mentalna superiornost
Fortis se divio mentalnim sposobnostima Morlaka. Oni lako ue itati,
pisati i raunati. Vrlo su bistri i prirodno poduzetna duha to im omoguuje
da uspiju u svakom poslu. 54 Pokazuju zanimanje i za Fortisova znanstvena
istraivanja.55
Lovri je kritizirao neke Fortisove tvrdnje, ali ni on nije zaostajao u
hvaljenju morlakih mentalnih sposobnosti. Tako je isticao izvanrednu vjetinu
Morlaka u mehanici, promatranju metorolokih pojava i astrologiji. Vrlo su
vjeti kao kirurzi pa ak i u tako delikatnim operacijama kao to je uklanjanje

47

Cocchiara 1,26,30,31,100,108, 109, 142,210,213.


Mira Jankovi, kotski mecena i djela o Dalmaciji, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu II, Zagreb 1954, 245. - 252.
49
Lovri, Biljeke, 31
50
Hacquet, Abbildung, 111, 112
51
Fortis, Put, 193.
52
Marijan Stojkovi, Morlakizam, Hrvatsko kolo, 1929. br. 10, 256.
53
Lovri, Biljeke, 58.
54
Fortis, Put, 42.
55
Fortis, Put, 202.
48

12

Marin Knezovi

mrene. 56 Posebno gaje fascinirala sposobnost improvizacije kod guslara, a


openito i pjesnike sposobnosti Morlaka.57 Hacquet je tvrdio kako Iliri (u njih
ubraja i Morlake) imaju puno pjesnika, iako su bez svake kulture, to ih izdvaja
izmeu svih drugih naroda.58
c) Moralna superiornost
Fortis je iao tako daleko da je tvrdio kako je Morlak posve razliito
moralan ovjek od nas. U Morlaka izraena iskrenost, povjerenje i potenje
ponekad idu i tako daleko da tete njima samima.59 Kako bi se zadobila njihova
naklonost dovoljno je samo s njima postupati ovjeno. 60 Njihovi su osjeaji
vrlo istanani bili to oni vezani uz prijateljstvo ili uz osvetu.61
Nasuprot Fortisu, Lovri je tvrdio kako je moral kod Morlaka isti kao i
kod svih naroda svijeta. Tako s jedne strane izbjegavaju nakoditi drugima, a
s druge strane su vrlo osvetoljubivi. Iskreni su dotle dok su takvi i drugi.62
Usprkos tome, ostatak Lovrieva izlaganja uglavnom je uzdizao morlake
moralne vrline. Hvalio je njihovu meusobnu solidarnost, koja nedostaje
kulturnim narodima.63 U Morlaka nevolja ne samo to ne slabi prijateljstvo, ve
ga dapae jaa. 64
Dodue, na drugoj strani, naglaava i neumoljivost morlakog neprijateljstva. 65 Lovri je poput Fortisa primijetio posebnu osjeajnost Morlaka. To
je po njemu prvenstveno posljedica priprostosti njihovih dua pa im ne treba
puno da budu potresene. 66 Posebno se divio prisutnosti duha u umiruih
Morlaka. On je tu sposobnost proglasio za vie nego filozofsku.67
Hacqueta je takoer fascinirao ovakav stav prema smrti, s tim to ga je
proglasio karakteristinim za sve Slavene. Lakou prihvaanja smrti u Slavena
usporedio je s onom u Indijaca. Slaveni rijetko kradu i onda kada kradu radi se
o malim kraama. Naroito je pobijao tvrdnju da su Slaveni u ratu posebno
skloni krai. Oni su u ratnom pljakanju jednaki kao i vojnici civiliziranih
naroda, ali za razliku od Engleza i Francuza ne napadaju ene. 68
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68

Lovri, Biljeke, 139, 148, 176.


Lovri, Biljeke, 104, 105, 107, 108.
Hacquet, Abbildung, 5
Fortis, Put, 37.
Fortis, Put, 38.
Fortis, Put, 39.
Lovri, Biljeke, 85.
Lovri, Biljeke, 73.
Lovri, Biljeke, 86.
Lovri, Biljeke, 88.
Lovri, Biljeke, 104, 105.
Lovri, Biljeke, 175, 176.
Hacquet, Abbildung, 5, 6, 7, 8

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i.

133

Hacquet je smatrao da u nekim dijelovima moral Morlaka ima prednost


pred moralom civiliziranih naroda. Ubojstva i krae su vrlo rijetki osim u
pograninim i brdovitim krajevima. Morlak je postojan i nije pohlepan. Vijeran
je u prijateljstvu. Hacquet i kritizira moral Morlaka kao primjerice obiaj
utvrivanja nevinosti kod mlade. Upozoravao je kao lijenik da utvrivanje tih
znakova ne znai da mlada nije mogla sagrijeiti protiv morala i obratno.69
d) Gostoljubivost

i jednostavnost

Od doba renesanse uvrijeilo se smatrati kako je gostoljubivost uroena.


Povremeno su se ipak javljali i glasovi koji je smatraju drutveno steenom i
rezultatom drutvenog razvoja.70
Izraena morlaka gostoljubivost je bila pogodan primjer za ovakva
razmatranja. Od svih moralnih osobina u Morlaka Fortisa i Lovria je najvie
dojmila gostoljubivost. Fortis ju je proglasio uroenom u Morlaka.71 Oni se u
gostoljubivost savreno razumiju i nju prati jednostavnost i ovjenost. 72
Iako je na jednom mjestu ustvrdio da ljubaznost obino prebiva s ubogim
svijetom 73 , na drugom mjestu je konstatirao da je gostoljubivost kod Morlaka
opa bez obzira na imovinski status. 74 To potvruje gostoljubivost vojvode
Prvana i kaluera iz manastira sv. Arhanela.75
Lovri je takoer primijetio iznimnu gostoljubivost Morlaka, ali ju je
objasnio kao osobinu primitivnih naroda. Gostoljubivost je Morlaka toliko
razliita od gostoljubivosti kulturnih naroda, koliko je kultura ovih razliita od
divljanosti Morlaka. Uzroke tome traio je u rijetkim susretima sa strancima. 76 Iako je nastojao racionalno objasniti morlaku gostoljubivost, on time
nije umanjio njezinu vrijednost. Po njemu upravo prijateljstvo i gostoljubivost
ine Morlake superiornim drugim narodima.77 ak i hajduci, iako odmetnici,
nisu nezahvalni i sumnjiavi.78
Morlaku gostoljubivost opazio je i Hacquet. U njezinom objanjenju
suglasio se s Lovriem. Morlak je gostoljubiv prema svim ljudima kao i svi
drugi siromani narodi sjevera koje stranci rijetko posjeuju. Opazio je da
povjerenje nije jednako prema onima koji govore drugaijim jezikom. 79
69

Hacquet, Abbildung, 114, 116, 122

70

Windelband 1,486, 489; Windelband II, 74, 88, 89


Fortis, Put, 37.
Fortis, Put, 193, 196,206.
Fortis, Put, 254.
Fortis, Put, 58.
Fortis, Put, 235, 77.
Lovri, Biljeke, 83.
Lovri, Biljeke, 180.
Lovri, Biljeke, 66.
Hacquet, Abbildung, 114,117

71
72
73
74
75
76
77
78
79

134

Marin Knezovi

Premda su i Fortis i Lovri i Hacquet uzdizali gostoljubivost Morlaka,


Fortis ju je smatrao uroenom, a Lovri i Hacquet drutveno steenom.
e) Drutvena organizacija
Fortisovu je pozornost privlaila i drutvena organizacija Morlaka, a
posebno crte egalitarizma u njoj. Morlaci su po njemu uvali drevnu, a meu
civiliziranim narodima izgubljenu slobodu i nevinost.80 Tako svi, bez obzira na
drutveni poloaj, jedu iz iste posude.81
Lovri se takoer suglasio da Morlaci iskazuju neuobiajnu slobodu
djelovanja ljudi nepokvarenih miljenjem drugih. 82 Dodue, Lovri je
generalno ocijenio ivot Morlaka kao neuredan, ali se ipak divio mudroj
organizaciji morlake obitelji. 83 Morlaci inzistiraju na dranju porodice na
okupu i zaziru od nesloge. 84
f) Fizika superiornost
Iznimne kvalitete ne krase samo duh ve i tijelo Morlaka. Po Fortisu oni su
krni, umjereni, zdravi, izuzetne snage i stasa, to ih ini osobito primjerenim
za vojnu slubu.85 To se odnosi na mukarce, ali i na ene koje, navodno, malo
zaostaju u snazi za mukarcima.86 Snagu, zdravlje i dugovjenost Morlaka
objanjavao je upotrebom enjaka, umjerenou, istim zrakom i tekim
ivotom.87
Lovri nije zaostao u pohvali tjelesnim sposobnostima Morlaka. Dapae,
dok Fortis podizanje steaka objanjava upotrebom nekih strojeva, Lovri je to
djelo pripisao iskljuivo ramenima Morlaka.88 Njega su takoer fascinirale
fizike sposobnosti morlakih ena i to posebno kod poroda.89
Lovri je zdravlje i snagu Morlaka tumaio gvozdenim ivotom, izloenosti od malena vremenu, jednostavnom hranom i istim zrakom. Njima
doprinose i morlaki plesovi i igre. Oni razvijaju hitrinu, spretnost, jakost, a
pospjeuju i probavu.90
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89

90

Fortis, Put, 45.


Fortis, Put, 194.
Lovri, Biljeke, 111.
Lovri, Biljeke, 80.
Lovri, Biljeke, 92.
Fortis, Put, 241, 198,206.
Fortis, Put, 46.
Fortis, Put, 54.
Lovri, Biljeke, 24.
Lovri, Biljeke, 135.

Lovri, Biljeke, 135.

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i.

U divljenju fizikim sposobnostima Morlaka, Hacquet nije zaostajao za


Fortisom i Lovriem. Poput svih Ilira i Morlaci su snane tjelesne grae.
Mukarci imaju lijep, muevan izgled to je po njemu odraz ivota primjerenog
prirodi. Tako ive krajnje jednostavno i uivaju malo mesa koje pripravljaju
bez zaina. U njih su vrlo rijetke tjelesne mane i rijetko poboljevaju. Iliri
navodno nemaju ni vlastitu rije za ono to kvari sokove ljudskog tijela.
Morlaka iznimna tjelesna snaga dolazi do izraaja i kod njihovih igara i
plesova. Usprkos tekim ivotnim naporima strasno se predaju plesu.91

Kako po Fortisu tako i po Lovriu, Morlaci spadaju u kategoriju plemenitih divljaka. Ako i jesu barbari, to im ne mora umanjivati vrijednost ve
upravo obratno. Iznimno su bistri i moralni. Krijepost duha prati i snaga tijela
koje kao i duh ivi u skladu s prirodom. Morlaci nastupaju kao uzor civiliziranom itatelju. Lovri je pri tome bio manje sklon mistifikacijama, iznimne
osobine Morlaka nastojao je racionalno objasniti, ali to ne znai da im se time
i manje divio. Premda Fortisov prijatelj, Hacquet je po svojim stavovima i
odnosu prema Morlacima bio blii Lovriu nego Fortisu. Posebno se isticao
svojim interesom za poloaj ene meu Morlacima.

CIVILIZACIJA UGROAVA DIVLJAKA


Vrijednosti divljaka su ono emu se civilizirani ovjek treba diviti, to
doticajima s divljacima ugroava te iste vrijednosti. Od poetka 17. st. sve se
vie usporeuje civilizirani svijet i svijet divljaka. Pri tome onaj prvi loije
prolazi. Divljaci su esto manje barbari nego civilizirani ljudi pa ih europska
civilizacija samo moe pokvariti.92
Tragove ovakvog razmiljanja moemo nai i kod Fortisa i Lovria.
Naglaavajui istananost osjeaja Morlaka, Fortis je to objanjavao injenicom da ih nije iskvarilo kulturno drutvo. Napadao je prodor estokih pia
meu Morlake koji ugroava njihov uzorni moral.93
Lovri je takoer uoavao negativne posljedice sraza Morlaka i civiliziranog drutva. Tako je napadao zloupotrebe mletakih inovnika, koji su
poticali hajduiju. Smatrao je (iako student medicine) da Morlaci na svoju
sreu nemaju lijenika nego se lijee sami uz pomo prirode.94
91

Hacquet, Abbildung, 114, 123, 124.


Cocchiara I, 24, 28, 143, 180, 197.
93
Fortis, Put, 39.
Lovri, Biljeke, , 1 .
92

136

Marin Knezovi

Hacquet je i u ovome slijedio Fortisa i Lovria. Usporeujui Nijemce i


Slavene, kod prvih je opazio izrazitu spolnu razuzdanost. Pitao se hoe li ona
zahvatiti i Slavene s napretkom njihove civilizacije. Kod Dalmatinaca je
zapazio crtu sirovosti, ali ju je dovodio u vezu s dodirom potonjih s junim
narodima. Dodirom s junim narodima objanjavao je i pojave dvolinosti i
lukavosti meu Morlacima. Hacquet se (ovaj ak kao iskusni lijenik)
afirmativno izrazio o nekoritenju lijenike pomoi kod Morlaka poput
Lovria.95

POTREBA PROSVJEIVANJA
Ako su primitivni narodi toliko savreni, treba li meu njima to mijenjati?
Neki su tvrdili, puno toga. Pri tom je prosvjeivanje razuma najglavniji
udoredni zadatak. U tom je velika dunost drave koja treba intervenirati u
masama kojima vlada zabluda i strast.96 Prosvjetiteljstvo osobito naglaava
suprotnost obrazovanosti i neobrazovanosti.97 ak je i Rousseau smatrao daje,
kako bi se cijenile tradicije, potrebno obrazovanje. 98 Odjeke takvih ideja
moemo nai kod Fortisa, koji je svrhom svojih putovanja proglaavao
donoenje blagodati dalmatinskom narodu, odnosno nadom da bi mogao
koristiti svome narodu.99
Hacquet je smatrao kako angaman obrazovanih pojedinaca u
neprosvijeenom puku nije dostatan. Njemu prvenstveno treba sloboda.
Ropstvo ini ljude obeshrabrenima i slaboumnima i samo slobodan ovjek
moe se odhrvati predrasudama.100

ZAOSTALOST KAO PREPREKA ZNANJU


Kao to primitivnost i barbarstvo nisu samo izvor zla i nevolja, tako nisu ni
stalni izvor dobra. Zaostalost je posebno opasna jer spreava napredovanje
stjecanjem znanja. Fortis je tako primijetio nepovjerljivost i vandalizam
Morlaka koje je objanjavao njihovom zaostalou. 101 Lovri je nastojao
utvrditi uzroke te zaostalosti. Smatrao je da su oni kako 'objektivni' tako i
'subjektivni'. Po njemu je neobrazovanost i zaostalost Morlaka bila rezultat
95

Hacquet, Abbildung, 5,8,114


Windelband 11,77,91.
97
Windelband II, 95.
98
Cocchiaral, 150.
"Fortis, Put, 85, 114.
100
Hacquet, Abbildung, 10
96

101

Fortis, Put, 195,206,244.

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i.

17

toga to vie moraju misliti na uzdravanje ivota nego na bistrenje uma, ali
i injenice da su ih zanemarili njihovi obrazovani sunarodnjaci.102

ZAOSTALOST KAO IZVOR GOSPODARSKIH PROBLEMA


Fortis se u velikom dijelu svojeg djela koncentrirao na gospodarske
probleme Morlaka. Mislio je da je njihov izvor upravo u zaostalosti. Loe su
upueni u obradu zemlje i uzgoj stoke. Ratarstvo ne samo da nije dobro ve je
daleko i od osrednjega. Zbog straha ne koriste abe u prehrani, a ne poznaju ni
koritenje jasenova soka. 103 Nerazumno ribare. 104 Zavaravaju se priama o
rudnicima plemenitih kovina, a ne koriste treset u okolici Knina.105 Uope ne
dre do domaeg gospodarstva. 106 Morlaci su dodue bistri, ali zbog
robovanja starim obiajima ne mogu poboljati svoj gospodarski poloaj. 107
Lovri je isto tako konstatirao zaostalost gospodarstva Morlaka. U tom smislu
je oplakivao Sinjsko polje, loe ribarenje i njihov odnos prema drveu. 108 U
obrtnitvu ne ele ii dalje od svojih potreba. 109 Poput Fortisa i Lovri je
uzroke tome vidio u robovanju tradiciji, ali i lijenosti, preziranju zemljoradnje
i brojnim crkvenim blagdanima. 110 Morlaci bi mogli poboljati svoj
gospodarski poloaj, ali bi ih prvo trebao pouiti neki poteni i obrazovani
sunarodnjak.111

LIJENOST I RASIPNOST
Fortis i Lovri divili su se moralu Morlaka, ali su uoavali da on ima i
svoju drugu stranu. Fortis je tako govorio o zlobnoj lijenosti stanovnitva.112
U tome je Lovri bio jo konkretniji. Ve sam spomenuo njegovo isticanje
lijenosti Morlaka u zemljoradnji, a on je tome pridodavao i sklonost rasipanju.
Morlaci su roeni rasipnici, ne trpe tednju pa ili ive u krajnjoj oskudici ili se
narazumno aste. Olako prihvaaju dugove, a tedljivi sa samo onda kada im
tednja nanosi tetu. Neuredna rasipnost je pola njihove propasti.113
102

Lovri, Biljeke, 137,138.


Fortis, Put, 21, 22, 28, 172,279, 129.
104
Fortis, Put, 236.
105
Fortis, Put, 75, 84, 85
106
Fortis, Put, 38..
107
Lovri, Biljeke, 43.
108
Lovri, Biljeke, 22, 32, 51, 52.
109
Lovri, Biljeke, 138
110
Lovri, Biljeke, 77, 140, 141, 142, 149
111
Lovri, Biljeke, 146,147.
112
Fortis, Put, 238.
1 3
Lovri, Biljeke, , 7 , 8 , 1
14.
103

Marin Knezovi

Hacquet je smatrao rasputenost i pijanstvo u Morlaka rijetkou. Dodue,


Slaveni kao i svi sirovi narodi vole estoka pia. Slaveni vole i proslave, ali je
on to objanjavao kao neto karakteristino za sve narode bez imovine, za sve
one koji kao robovi moraju raditi za druge.114

OKRUTNOST
Pozornost Fortisa privlaile su i okrutne crte u karakteru Morlaka. Tako je
s zgraavanjem opisao okrutne obiaje u Poljicima. 115 On je tu okrutnost
objanjavao kao neto silom prilika steeno, a ne uroeno. Objanjavao ju je
dugim ratovanjem s Turcima, oskudicom i zloupotrebama mletakih
inovnika. 116 Hajduci zapravo nemaju lo karakter, a odmetnici su postali od
nevolje. S obzirom na njihov poloaj zapravo su umjereno okrutni.117 Kada se
bavi hajducima, Lovria je posebno fascinirala mjeavina iznimne hrabrosti sa
sposobnou za svako zlo i osvetoljubivou.118
Hacquet se suglaavao da kod Slavena ima pojava bezosjeajnosti, ali to
nije dio slavenske prirode ve posljedica zlostavljanja Slavena od strane
njihovih stranih gospodara. Konstatira pojavu krvne osvete u Dalmaciji i meu
Morlacima.119

MORLACI I TRADICIJA
Prosvjetitelji uoavaju veliku vanost tradicije i obiaja. 120 Teze o
zlokobnoj moi obiaja nalazimo i kod Fortisa i u Lovria. Ve sam spomenuo
kako su i Lovri i Fortis krivili prvenstveno obiaje za zaostalost morlakog
poljodjelstva. Lovri se pozivao na oslobaanje Morlaka od starih
predrasuda. 121 Hacquet je upozoravao da obiaj moe postati druga priroda
(,zweyten Natur) koja odreuje ovjeka vie nego njegov prirodni okoli. 122

114
115
116
117
118
119
120
121
122

Hacquet, Abbildung, 11,8,115


Fortis, Put, 205.
Fortis, Put, 31, 35, 218.
Fortis, Put, 36.
Lovri, Biljeke, 65, 88.
Hacquet, Abbildung, 8,9, 115
Cocchiara I, 84, 102, 105
Lovri, Biljeke, 180.
Hacquet, Abbildung, 9

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i.

139

MORLACI I PRAZNOVJERJE
Kako Europa poinje otkrivati vaneuropske civilizacija, ona poinje
preispitivati i vlastite tradicije, a time zapoinje i borba protiv praznovjerja.123
Praznovjerje je po Bayleu prepreka prema slobodi i orue monika za
podvrgavanje masa. 1 2 4 Fontenelle je uvidio da zablude ipak nije tako lako
odbaciti jer su vrlo privlane ljudskom duhu, a usko su povezane s
tradicijom.125
Fortis je naveo niz primjera morlakog praznovjerja u kojima vidio ostatke
poganstva, ali i uviao tvrdoglavost kojom Morlaci pristaju uz praznovjerje.126
Lovriu takoer nije promicalo morlako praznovjerje. Ono Morlake potie na
osvetu. Preznovjerje je u savezu s neznanjem temelj nesree Morlaka.127
Hacquet nije uzimao praznovjerje za zlo Morlacima. Oni su sirov i zanemaren narod, a i kod civiliziranih narod praznovjerje ima jo puno pristaa.128

SVEENSTVO, PRAZNOVJERJE I ZAOSTALOST


S kritikom tradicije, praznovjerja i loeg utjecaja civilizacije na Morlake
povezan je i odnos prema sveenstvu obje konfesije. Otra kritika sveenstva i
religije karakteristina je za prosvjetitelje.129
Fortis je uvidio veliku mo zaostalog sveenstva nad Morlacima. Oni
podupiru Morlake u praznovjerju, a uz to su i pohlepni. Potiu Morlake na
okrutnosti prema Turcima, a u tome je Fortis vidio duh pogreno shvaene
vjere. 130
Lovri je kritizirao kako pravoslavne kaluere tako i fratre. Kalueri bezobzirno ire i najbizarnija praznovjerja meu svojom pastvom. 131 Fratri
posebno ire praznovjerje u lijenitvu. Zbog svoje neobrazovanosti oni niti
mogu iskorjenjivati praznovjerje, a svakog koji neto vie zna smatraju
heretikom.132
Hacquet je opazio kod svih Slavena odanost religiji. To zloupotrebljavaju
vjerski slubenici koji se ponaaju poput proroka, slue se prijetnjama, potiu
123

Cocchiara I, 56.
Cocchiara I, 83.
125
Cocchiara I, 85, 86
126
Fortis, Put, 13, 14,206,44.
127
Lovri, Biljeke, 19, 89, 152, 153, 154,180.
128
Hacquet, Abbildung, 118
129
Windelband II, 68, 69; Cocchiara I, 77, 83,113
130
Fortis, Put, 37, 44,45, 242.
131
Lovri, Biljeke, 19, 28,135, 136, 166
132
Lovri, Biljeke, 49, 167, 168, 172.- 174.
124

140

Marin Knezovi

pretjeranu vjeru u svece i ikone i slue se nadriljenitvom. Meu Slavenima


uveli su do njihove pojave nepoznato prosjaenje.133
Poput Fortisa i Hacquet je optuio sveenstvo za irenje vjerske mrnje
meu Morlacima. Radi zarade ono prodaje razliite talismane protiv zlih sila.
Samo neznanje je i meu sveenstvom toliko raireno da i sveenici sami
vjeruju u naslijeeno praznovjerje. Kranstvo u Morlaka nije uspjelo potisnuti
ni neke pjesme u slavu poganskih boanstava.134

ZAKLJUAK
Radovi Lovria, Fortisa i Hacqueta o dalmatinskozagorskim Morlacima u
kasnom 18. stoljeu su porod svoga vremena, probuenog istraivakog duha,
stava koji se ne miri s postojeim, ali i znatne doze sentimentalnosti. Pri tome
zanimanje za primitivno, divlje je zapravo sredstvo za preispitivanje vlastite
kulture i drutva. 135 Primitivno, divlje, morlako nudi lijekove za boljke
civiliziranog drutva. Morlak jo jasno uje zov drevnih, u kulturnom svijetu
zaboravljenih, prirodnih zakona koji trebaju regulirati odnose meu ljudima. U
njemu otkucava nagonski kod koji svaki ovjek prima po roenju, ali ga
civilizirani ovjek kasnije gura u stranu. Morlak, kao i drugi njemu srodni
plemeniti divljaci u europskoj literaturi, na vie razina je superioran
civiliziranom ovjeku. ovjek koji ivi u skladu s prirodom mentalno je
okretan, moralno postojan, iskreno drueljubiv, solidaran i fiziki snaan.
Postavlja se pitanje moe li civilizacija ponuditi neto vrijedno Morlacima.
Ona korumpira njegove vrline i vrijednosti, ali bi mogla i puno toga doprinjeti
jer Morlak nije ovjek bez mana. Morlaci trebaju pomo i otvaranje prema
novim spoznajama. Treba ih osloboditi od ropstva, zaostalosti i tradicije, kako
bi prvenstveno poboljali svoj gospodarski poloaj.
Fortis i Lovri su ivjeli na razmei izmeu prosvjetiteljstva i romantizma.
U stavovima obojice nalazimo brojne elemente i jednog i drugog usmjerenja.
Pri tom razlike izmeu Fortisa i Lovria nisu tolike kako bi se moglo zakljuiti
na temelju polemike iz njihova doba. Fortis je moda neto vie apologetian,
ali ni kod njega ne nedostaje kritike Morlaka. Lovri nastoji vie stajati na
zemlji, ali i njega esto ponese zanesenost osobinama i ivotom Morlaka.
Hacquet Morlake stavlja u jedan iri slavenski, odnosno ilirski
(junoslavenski) okvir. Premda putuje Dalmacijom kad i Fortis i Lovri,
njegova knjiga izlazi poslije pobjede revolucije u Francuskoj. Nove ideje
dolaze do izraaja u isticanju vanosti slobode u Hacqueta.

133
134

135

Hacquet, Abbildung, 7, 11
Hacquet, Abbildung, 114, 117, 118, 121

Cocchiara I, 39.-40-, 40.-42, 132, 156, 211.

Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i...

141

MORLACCHI AS MEN OF NATURE IN THE WRITINGS OF


ALBERT FORTIS, IVAN LOVRI AND BALTHASAR HACQUET
Summary
Works of Lovri, Fortis and Hacquet on Dalmatian Morlacchi in the late
18th century are a product of the period in which they lived in, of the awakened
investigative spirit, non-conformist attitudes and a considerable amount of sentimentality. Interest in primitive and wild was used as a mean for rvaluation
of their own culture and society. 1 It was believed that primitive and wild
Morlacchi could offer a cure for diseases of a civilized society since
Morlacchi could still hear and obey natural laws. These laws, that were long
forgotten in a civilized, cultural world, should regulate relations among
people. Morlacchi still followed instincts, given by birth and pushed aside by
civilized men. Moreover, Morlacchi and other good savages in the European literature were in many ways superior to civilized men. A man that
lives in concord with nature was considered mentally agile, morally firm, honest, companionable, supportive and physically strong.
There emerged a question: can civilization offer something to
Morlacchi? It could corrupt their virtues and values, but it could also contribute
in correcting their faults, because they were not without them. Hence, they
needed help and they needed to be liberated from servitude, backwardness and
tradition, in order to improve their economic situation.
Fortis and Lovri lived on the turn of Enlightenment and Romanticism. In
the attitudes of both of them one can find numerous elements of both epochs.
Differences between Fortis and Lovri are not so significant as one could conclude from contemporary polemics. Fortis was maybe more apologetic, but he
did not avoid to criticize the Morlacchi. Lovri was more realistic but he was
often enchanted by the Morlacchi personality and life. Hacquet situated
Morlacchi in a wider Slavonic, that is Illiric (South-Slavic) context. Though
he traveled through Dalmatia in the same time when Fortis and Lovri did, his
book was published only after the French revolution, resulting with the accentuation of new ideas, most of all the importance of freedom.

Cocchiara I, 39-40-, 40-42, 132, 156,211.

eljko Holjevac
Institut Ivo Pilar, Zagreb
LJUDI, VODA I PRIRODNA SREDINA NA TRIPLEX
CONFINIUMU: VUKASOVIEVE I HACQUETOVE
EKOHISTORIJSKE OPSERVACIJE U LICI I KRBAVI
U DRUGOJ POLOVICI 18. STOLJEA1

UDK: 911.52(497.5 Lika)17


Izvorni znanstveni rad

Autor se bavi ekohistorijskim opservacijama u Vukasovievom i


Hacquetovom opisu Like i Krbave i okolnoga krkog ozemlja iz 1770-ih i
1780-ih godina u mjeri u kojoj se one posebno odnose na ulogu i znaenje
vode u prirodnoj sredini i ivotu ljudi u tim dijelovima tromee (Triplex
Confinium) u drugoj polovici 18. stoljea.

I
Voda, jedan od etiri esencijalna elementa koji tvore na planet, bila je
uvijek vaan faktor koji uvjetuje sloeno proimanje ljudske egzistencije s
normalnim funkcioniranjem prirodne sredine. tovie, svakodnevni ivot bez
vode jednostavno je nemogu.2 Uostalom, upravo u vodi pojavila su se davnoj
prolosti prva iva bia i tako je neko zapoeo ivot na Zemlji. Ipak, znaenje
vode od ljudskih poetaka do naih dana nikada nije bilo utjelovljeno samo u
nezaobilaznoj biolokoj potrebi zajednikoj biljkama, ivotinjama i ovjeku.
Nita manje, mogla je ona ponekad imati znatnog udjela i u njihovom
organiziranju u promjenjivim stvarnostima tijekom cjelokupne povijesti
ljudskog roda. Prve civilizacije i visoke kulture na svijetu razvile su se u
dolinama oko velikih rijeka. Tako je, npr. stari Egipat, prema Herodotu, bio
zapravo dar Nila. 3 Openito uzevi, dinamini hidrografski sustavi poput
rijeka mogu uveliko povezivati, ali nerijetko i razdvajati ljude, bilo da je rije
o plovnim putevima, granicama ili neemu drugom. Osim toga, okupljanje ljudi
u stalna naselja u prolim vremenima esto se dogaalo u blizini rijeka, a
1
Prilog je nastao na temelju istraivanja za Treu meunarodnu konferenciju
Ekohistorija Triplex Confiniuma, cca. 1500.-1800., odranu u Zadru od 3. do 7.
svibnja 2000. u organizaciji Zavoda za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu, CEU
Budapest / History Department i Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte /
Universitt Graz. Autor je zahvalan svima na ugodnoj i korisnoj suradnji.
2
Cosgrove, 1990: 2.
3
McKay - Hill - Buckler, 1987: 20.

144

eljko Holjevac

zanimljivo je primijetiti da i danas mnogi gradovi i druga ljudska naselja lee


na rijekama i jezerima ili na morskoj obali.
Obilje ili nestaica vode u nekom kraju moe u duljem trajanju rezultirati
oblikovanjm odgovarajuih povijesnih i prirodnih naina ivota posvuda, pa
tako i dijelu gorske Hrvatske4 izmeu rijeka Mrenice, Korane, Une i Zrmanje
s jedne, i Jadranskog mora, s druge strane. U tom, preteno planinskom
podruju, koje se samo priblino podudara s historijsko-geografskim pojmom
Like i Krbave,5 nema skoro niti jedne rijeke, izuzev dvije manje lokalne rijeke
- Like i Gacke. Stoga je i na svakodnevni ivot u odreenim dijelovima tog
prostora oduvijek moralo znaajno utjecati stanovito pomanjkanje vode, osim
donekle u krajevima izravno povezanima sa spomenutim lokalnim rijekama.
Budui da se ljudi, voda i prirodna sredina nigdje bitno ne iskljuuju, nego se
posvuda meusobno proimaju i uzajamno uvjetuju, smisao je ovoga priloga u
pokuaju da se na temelju odabranih izvornih obavijesti identificiraju, prikau
i obrazloe neki prepoznatljivi aspekti te simbioze u irem prostoru Like i
Krbave 1770-ih i 1780-ih godina.

II
U brojnim narativnim i drugim pisanim vrelima mogue je pronai razliite biljeke koje govore o odnosima izmeu ljudi, vode i prirodne sredine i o
njihovoj kompleksnoj koegzisteniji u izrazito krkom reljefu Like i Krbave u
prolim vremenima, kako pokazuju i ekohistorijske opservacije u djelima (na
njemakom jeziku) Vukasovia i Hacqueta iz druge polovice 18. stoljea.6
Ivan Dominik Vukasovi (apostolski protonotar, kanonik senjskog Kaptola, lan konzistorija Senjske i modruke ili krbavske biskupije i upnik u
Otocu) pozabavio se 1777. sumarnim opisivanjem Karlovakog generalata ili,
kako sam kae, jednog dijela Kraljevine Hrvatske, koji se danas naziva
Karlovakim generalatom i to ne samo sa zemljopisnoga, nego i s povijesnog
stajalita. Njegov suvremenik Balthasar Hacquet (rodom iz Bretagne u
Francuskoj, poznati geograf i prirodoslovac u habsbukoj slubi) proputovao je
1781. i 1783. Likom i Krbavom kao sustavni prouavatelj prirodne sredine.7
4

Vidi: Bognar - Pavi - Rianovi - Rogi - egota, 1975.


Likom i Krbavom smatrali su se u to vrijeme samo oni dijelovi dananjega likog
prostora (od izvora Zrmanje do obronaka Velike Kapele) koji su 1689. godine
osloboeni od osmanske vlasti i 1712. utjelovljeni u habsburki vojnokrajiki sustav u
hrvatskim zemljama. Tek u 19. stoljeu proirio se pojam Like i na Gacku dolinu,
Otoac i Brinje. Mogu se razlikovati sljedee subregionalne cjeline: Lika, Krbava,
Gacka, Pozrmanje, Brinjski kraj, Plitvice i Liko Pounje. Tom se prostoru ponekad
pridruuju Senj i Velebitsko Podgorje te rubno Zakapelje ili Ogulinsko-modruka
udolina. Ti su predjeli ovdje ipak samo djelomino uzeti u obzir, jer je teite
razmatranja preteno na Lici, Krbavi, Gackoj.
6
Vidi: Hacquet, 1785; Ibid., 1789; Vukassovich, 1777; Ibid., 1783.
5

Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex.

145

Vrijedi istaknuti da su obojica opisivali isti prostor u isto vrijeme, ali esto
iz razliite pozadine, a ponekad i s razliitog polazita. Hacquetovo vienje
(Physikalische Erdbeschreibung) bilo je vienje stranca, dok je Vukasovi
(sveenik roen u Senju) bio domai promatra prostora. I dok su kod Hacqueta
u pristupu problematici vidljivo dolazile do izraaja njegove odlike
profesionalnog istraivaa prirodne sredine (Naturforscher), Vukasovi je
bio samo obrazovani portretist pejzaa motiviran vjerojatno samo osobnim
razlozima i porivima. Podsjeamo, bilo je to u vrijeme kasnog prosvjetiteljstva
i ranog romantizma, kada je primjetno porastao interes obrazovanih krugova u
Europi za prirodnu sredinu, ljude i njihove obiaje.

III
Krki prostor, kojemu pripadaju i krajevi kojima se u svojim djelima
podjednako bave i Vukasovi i Hacquet, osebujno je podneblje u kojemu se na
poseban nain kontinuirano ostvaruje trojna convivenza ovjeka, vode i
naroite vrste (topljivog) kamenja u prirodnom ambijentu (vapnenac i srodni
kameni supstrati). Kamen, voda i ovjek u tom prostoru ve su vjekovima u
stalnom dodiru i sukobu, u kojem se svaki od njih polagano mijenja, ali traje i
dalje (Sreko Boievi). 8 Meu pojavama karakteristinima za hidrologiju
kra svakako je i obilje vode u podzemnim tokovima s jedne, i razmjerna
oskudica vode u nadzemnim tokovima, s druge strane.9 Taje injenica nuno
posredovala i u interakcijama izmeu ljudi, vode i pomalo negostoljubive
prirodne sredine na ranonovovjekovnom Triplex Confinium koji predstavlja
krko podruje par excellence. Tako je i Hacquet zapazio da se u tim
predjelima gotovo posvuda smjenjuju brdoviti vrhunci s najee malim i
zatvorenim udolinama meu njima, od kojih su samo neke otvorene koje
prosjecaju poneto znaajnije rijeke.10 On je, takoer, uoio da se planinski
lanac, koji naziva dinarskim Alpama, sastoji veinom od vapnenakih brda te
ima malo zemlje i jo manje vode, jer oboje guta mnotvo velikih pukotina
koje se nalaze u piljama i peinama. 11 Smatrao je ak da i izvor rijeke
Zrmanje dobiva vodu iz nekoliko milja udaljenog jezera, koje se nalazi u
Bosni, prirodnim podzemnim hodnikom.12 Treba imati na umu da krki reljef
nastaje uglavnom postupnim otapanjem vapnenca i slinih kamenih supstrata
vodom. Permanentnom podzemnom cirkulacijom vode u raspucanoj topljivoj
kamenitoj materiji postojee se pukotine stalno proiruju i meusobno po7

Wurzbach, 1861: 163-165; Ibid., 1885: 22.


Boievi, 1992: 7.
9
Juras, 1970: 27.
10
Hacquet, 1785: 5.
11
Ibid., 8.

12

Ibid., 10.

146

eljko Holjevac

vezuju u mreu podzemnih upljina i kanala koji ponegdje seu do velike


dubine, pa i ispod morske razine.13 Zato je tlo u kru vrlo porozno, a pomanjkanje zemlje uzrokovano je osim toga i velikom kemijskom istoom krke
gradivne supstance koja svojim troenjem daje izrazito malu koliinu netopljivog ostatka potrebnog za stvaranje zemlje.14 Tako nastaju pusti kamenjari
i kamene goleti, dosta est i prizor u krkom krajoliku.
Posebno zainteresiran za stijene i minerale, Hacquet je u podnoju Velebita skoro posvuda nailazio na vapnenac sa ukastim ilicama koje stvara
eljezo vita ilovaa, a u vodi se rastvara prije nego obian kamen. Iskusni
poznavatelj prirode zaudio se kad je primijetio da se u takvim ilicama nalaze
mali kvarcni kristali. Kako se dogodilo da su vapnenake stijene skoro
posvuda u tom kraju bile proete ilicama od ilovaaste zemlje i kako su unutra
dospjeli spomenuti kristali, to Hacquet nije umio objasniti pa je itavu stvar
jednostavno povezao s dugotrajnim (korozivnim i erozivnim) djelovanjem
vode. Pretpostavljao je da s moe raditi samo o dvije mogunosti: ili je
prilikom postanka kamenja u geolokim procesima ilovaasta zemlja ispunila
postojee pukotine ili su se prvobitno prazne pukotine, nakon to je taj kamen
dugo vremena bio pod vodom, kasnije ispunile zemljom, a kristali su se mogli
razviti iz zemljine materije. Zanemarujui pritom pomalo mogui utjecaj
oborinske vode u geolokoj prolosti Zemlje, Hacuet je po mnogim okaminama, brojnim glatkim urezima u izbruenom vapnencu i slinim tragovima,
koje je jedino protona ili stajaa voda mogla potencijalno ostaviti na povrini
kamena, zakljuio da je to kamenje u dubini veoj nego to iznosi jedan
rudarski hvat moralo biti izloeno dugotrajnom djelovanju vode jer su stijene
izgledale kao led koji je istopilo sunce.15
S obzirom na takav mogui postanak kamenja, ali i na zemljopisni smjetaj
Like i Krbave izmeu obronaka Velebita i ogranaka Pljeevice, Hacquet je bio
gotovo uvjeren da je u tom prostoru neko bilo osamljeno jezero poput
Kaspijskog mora, koje je vjerojatno uslijed neke geoloke provale oteklo
Zrmanjom i tako cijela zemlja osuila. Malena, izolirana i razbacana brda nisu
u tom sluaju, po njegovom miljenju, mogla biti nita drugo nego mali otoci u
potopljenoj zemlji: Sada sam se spustio u ravnicu prema sjeveroistoku, gdje
sam vie nego jasno vidio daje neko cijelo gorje bilo preplavljeno. Tu i tamo
leala su mala brda, koja su bila od istog vapnenca i kao da su iz zemlje
izrasla; vjerojatno su ona za poplave bili mali otoci. Na nekima od njih podigli
su Turci burgove, kao Belaj i si., koji su sada veinom propali - zapisao je
Hacquet.16 Smatrajui kako sve lokalne rijeke i potoci poniru pod Velebitom i

13
14
15
16

Prci, 1996: 654.


Juras, 1970: 27.
Hacquet, 1785: 18-19.
Ibid, 19-21.

Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex.

147

ulijevaju se u more, on je dodao: ako bi se danas ili sutra uruile pilje koje
gutaju rijeke ove zemlje, ovdje bi sve opet postalo more.17 Razne pukotine u
Velebitu i slatkovodni podmorski izvori (vrulje) ponegdje du jadranske
krke obale18 mogu djelomino potvrditi njegove pretpostavke.
to se tie Velebita, njemu Hacquet u hidrolokom smislu ne posveuje
veu pozornost (slino postupa i Vukasovi). Vjerojatno je glavni razlog u
tome to je Velebit veinom isuen i gotovo sasvim bezvodan. Iako se
dijelovi Dinarida smatraju openito najkiovitijim i najvlanijim dijelom Europe 1 9 , oborine brzo nestaju u propusnom tlu pa se u pravilu gubi njihov
dugoroniji uinak. Hacquet je zabiljeio samo to da osnovno svojstvo planine
ine podzemne peine, tvrdo tlo i nita drugo.20
Budui da preteno nastaju na dodiru vapnenca i nepropusnih (vododrivih) sedimenata, krka polja ili ravne naplavne udoline openito imaju
prilino razvijenu nadzemnu hidrografsku mreu. Zahvaljujui toj prednosti (i
ljudskoj ruci), danas su mnoga polja u kru prave oaze plodnog tla.21 Ali, to u
prolosti ipak nije moralo redovito i posvuda biti sluaj, kao to ni postojanje
vodotokova samo po sebi nije moglo i ne mora uvijek osiguravati i jamiti
optimalan bioritam krkih polja. Tako i Vukasovi i Hacquet u Likom polju
uredno biljee ne samo glavnu lokalnu rijeku Liku, nego i neke njezine pritoke,
npr. Oteicu kod Pazarita i Jadovu koja se kod Bilaja ulijeva u rijeku Liku.
Ipak, obojica se slau u ocjeni da je tlo u itavom kraju dosta pjeskovito, vrlo
isueno, jako ispijeno, loe, usko i uz to slabo obraeno. Drugim rijeima,
utjecaj vodom prilino bogate rijeke na ire okolno zemljite bio je vrlo
skroman, gotovo zanemariv. Potvruje to Vukasoviev opis: Liki je distrikt u
prolim vremenima, kako zbog dobre kakvoe tla tako i zbog mnotva stoke i
ponajboljih panjaka, prednjaio u cijelom generalatu. Ali sada, budui da se
puanstvo povealo, a tlo postalo ne samo iscrpljeno i loe nego i usko, ne
odlikuje se on vie nikakvom prednou pred ostalim dijelovima generalata,
izuzev zdravog zraka i vrlo otre prirode koji stvaraju muevne i hrabre
vojnike. 22 Odravanje vlanosti u Likom polju i okolnom ozemlju, tj.
njegovo navodnjavanje, Hacquet je smatrao jedinim sredstvom kojim bi se
mogla poboljati njegova plodnost.23 To, ustvari, ne znai nita drugo nego da
u to vrijeme nije u tom prostoru bilo skoro nikakvih ljudskih intervencija u
vodeni sustav koji je stvorila priroda.

17
18
19
20
21
22
23

Ibid., 1789: 34-35.


Bonacci, 1987: 63-65; Boievi, 1992: 26-27.
Boievi, 1992: 19.
Hacquet, 1789: 32.
Boievi, 1992: 16.
Vukassovich, 1777: 18r-18v.
Hacquet, 1785: 22.

14

eljko Holjevac

Naprotiv, stanje u Gackoj dolini bilo je u tom pogledu znatno drugaije.


Tamo je Hacquet ugledao lijepo polje koje je tu i tamo bilo natopljeno svjeom
vodom iz glavne rijeke Gacke koja tee u tom kraju. Za razliku od promjenjivog vodostaja bujiave Like, pitoreskna Gacka ima preteno ujednaen vodostaj. Ona izvire u okolici sela Sinca, a neko je ponirala u zemlju (u glavnom
ponoru Perinki kod sela vice) pod Velebitom, 24 kao i mnogi drugi lokalni
potoci. Budui da se rijeka Gacka u ono vrijeme razlijevala posvuda uokolo,
itavo je polje bilo doslovno premreeno tom vodom i stoga mjestimino movarno. Sm Otoac nalazio se, prema Hacquetovu opisu, u sasvim movarnom kraju pa su mnoge kue u mjestu stajale na stupovima u vodi. 25
To potvruje i Vukasovi koji kae da oko itavog mjesta i svih kua koje se
u njemu nalaze tee rijeka Gacka i da se skoro do svake kue moe doi
mostovima ili u amcima,26 kao u Veneciji. Takav je krajolik prepoznatljiv
i na jednom planu Otoca iz toga vremena.27 Ako imamo na umu da je takav
opis gotovo u detalje blizak opisu Otoca u Valvazorovom djelu Die Ehre des
Herzogthums Crain iz 1689. godine,28 onda je jasno da u lokalnom prirodnom
ambijentu u stotinjak godina nije bilo gotovo nikakvih promjena hidroloke
naravi.
Unato manjim iznimkama, krka su tla, pa i mnoga polja u kru, ipak
preteno vrlo suha stanita, to pokazuje naroito primjer Krbavskog polja.
Vukasovi pie da je Krbava inae plodna zemlja, a sastoji se uglavnom od
jednoga tako ravnog polja da se skoro nita ljepe ne moe vidjeti. Ali, on
odmah dodaje kako je vjena teta da u cijeloj Krbavi nema nikakve stalne
tekue vode, iako na mnogim mjestima postoji vie malih stalnih izvora vode.
Budui daje tlo pjeskovito, ako se dogodi jako suna godina i ljeti izostanu
nune kie, [...] sve to na polju raste mora izgorjeti i uvenuti - konstatirao je
Vukasovi.29
I dok je u Krbavskom polju oskudica vode predstavljala jednu od glavnih
potekoa za intenzivniji razvoj ratarske proizvodnje, u Kosinjskoj su dolini
godinje poplave uveliko ograniavale mogunost gospodarskog iskoritavanja
tla. Prema Vukasoviu, Kosinjska je dolina na veliku tetu tamonjih itelja
skoro svake godine u kasno proljee poplavljena vodom zbog slijevanja rijeke
Like koja inae ponire kod sela Lipovog polja u tom kraju. Stoga su seljani na
24
Vidi: Hire, 1900: 108-113. Danas rijeka Gacka vie nije prava ponornica, jer su
njezine vode hidroenergetskim zahvatom preusmjerene za potrebe hidroenergetskog
sustava HE Senj. (Usp. Boievi, 1998: 68-69.).
25
Hacquet, 1785: 24-25.
26
Vukassovich, 1777: 9r; Ibid., 1783: 452.
27
Vidi: Slukan, 1999: 140, br. 46. (Situations Plan des Stabsorth Otochaz /
aufgenohmen und gezeichnet Oberleutnant Peter Jovanovich). Original se uva u
Kartografskoj zbirci Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu pod sign. HD A, KZ,
E.V.158.
28
Usp. Rukavina, 1998: 45-46.
29
Vukassovich, 1777: 20v-21r; Ibid., 1783: 450-451.

Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex.

149

tako navlaeno tlo esto tri puta za redom morali nanositi sjeme. 30 I dok
Vukasovi s punim respektom uvaava silne napore domicilnih podvelebitskih
itelja u svakodnevnoj borbi za puko materijalno preivljavanje, Hacquet
glavni uzrok poplavama pronalazi zapravo u njihovoj nebrizi. Prema njegovim
rijeima, prije 60 i vie godina u nekim su se krajevima zatrpali ponori u koje
voda uvire, jer se ljudi slabo brinu za njihovo ienje, tako da su u vlanijim
godinama nerijetko poplavljeni itavi krajevi.31
Jaki planinski izvori esto opskrbljuju vodom cijeli tok neke rijeke u
kru. 32 Stoga su mnoge krke rijeke i divlji potoci pravi hidroenergetski
potencijali. 33 Hacguet tako spominje, npr. u blizini Graaca prilino jaki
potok Otuu koji pokree mlinove, odnosno vrlo velike izvore iz stijene
kod Sinca koji isto tako pokreu nekoliko mlinova.34 Vukasovi navodi da se
na izvoritu Gacke u Sincu nalazi nekoliko lijepih i unosnih mlinova i pilana,
zahvaljujui emu domai seljani lake ive nego ostali itelji. 35 Iako su
zanimanja bila prilino jednostavna, neki oblici horizontalne socijalne diferencijacije meu ljudima, krajevno razliiti i dosta ovisni o prirodnom
ambijentu, svakako su postojali. I u oblinjem Leu Vukasovi takoer
spominje mlinove i pilane na vodeni pogon. Dosta vode biljei on i u plaanskom, brinjskom, ogulinskom i otarijskom polju.36 Obojica razlikuju vee
i manje rijeke i potoke, to znai da su bili svjesni nune razlike meu
pojedinim vodotokovima u stupnju njihove funkcionalne uloge i vanosti u
dotinom prostoru. Iako krki izvori mogu biti raznovrsni37, mnogi potoci u
kru imaju preteno periodiki karakter i ljeti obino presuuju.38 Neki takoer
vie puta poniru u zemlju i opet izviru iz zemlje, poslije dueg ili kraeg
podzemnog toka. Hacquet spominje upravo jedan takav potok koji je ponirao u
modrukom kraju, izvirao u ogulinskoj udolini i opet ponirao kod Otarija.39
Dapae, on biljei i poneto od toponimije koja se nedvosmisleno uklapa u
krki karakter prirodne sredine, npr. mjesto Ponor (gdje se jedan jaki potok
gubi pod zemljom).40
I kod Hacqueta i kod Vukasovia ima podataka i o zdravstvenom uinku
vode u kru. Pred Gospiem je Hacquet morao prijei preko jedne male rijeke
koja nosi isto ime i koja se kod Kanie duboko usjeca u vapnenako kamenje,

30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40

Ibid., 1777: 1 lr; Ibid., 1783: 455.


Hacquet, 1785: 20.
Prci, 1996: 654.
Vidi: Oani - Rubini, 1999: 575-583.
Hacquet, 1785: 17,24.
Vukassovich, 1777: 10v-llr; Ibid., 1783: 455.
Ibid., 1777: 6r; Ibid., 1783: 457.
Vidi: Bonacci, 1987: 49-67.
Juras, 1970: 27.
Hacquet, 1789: 36.
Ibid., 32.

eljko Holjevac

pa se poslije nekog vremena sjedinjuje s jednom drugom koja se po imenu


zemlje zove Lika. [...]. Ispred ovoga mjesta tee rijeka koja ba i nema neku
naroitu vodu, ali je mjesto inae prilino zdravo [...].41 Vukasovi je i dolinu
Zrmanje ocijenio takoer ugodnom i zdravom.42 tovie, ve smo naveli kako
on na jednom mjestu pomalo ironino kae da su zdravi zrak i vrlo otra
priroda openito jedine komparativne prednosti ekonomski nerazvijene Like.43
Prema Hacquetovom opisu, bitno drugaije bilo je i ovaj put u Gackoj dolini:
Budui da vode u ovim poljima vrlo slabo opadaju, veinom se ovdanja
rijeka zadrava ponegdje u lokvama koje onda kod ovdanjih itelja izazivaju
stalne groznice.44
IV
Vodni sustav u Lici i Krbavi u to vrijeme nije bio samo osnova ljudske
opstojnosti, nego je mogao takoer biti i objekt romantinog divljenja. I
Vukasovi i Hacquet povremeno upozoravaju na, npr. lijepe vodene rakove kod
Plakog i Tounja, mnotvo riba u rijekama Gackoj i Oteici, krasne vodotokove, lijepe ribe u rijeci Zrmanji, predivne podvelebitske izvore s like
strane, lijepa polja i druge prirodne znamenitosti. Skloniji romantinom vienju
stvari, Vukasovi je u fiziki opis nekih elemenata prirodne sredine prigodno
ugradio i odgovarajuu pripovijest o njihovu postanku ili znaenju, npr. pri
osvrtu na pojmove kao to su Karlovia brod i Kraljiina voda. Prvi sluaj
povezan je s priom o bjeanju Ivana Karlovia iz Like u 16. stoljeu (zbog
otmice djevojke Magdalene Bogdani) kada je on na jednom mjestu preplivao
rijeku Liku, pa se od onog vremena to mjesto na vodi (gdje se sada nalazi
prijelaz) openito naziva Karlovia brod.45 Drugi, pak, sluaj odnosi se na put
ugarske kraljice Marije 1383. u Dalmaciju preko Senja gdje ona navodno nije
htjela piti nikakvu drugu vodu, nego onu iz jednog izvora Senjske drage pa se
ta voda od onoga vremena naziva Kraljiinom vodom.46 Hacquet je na jednom
mjestu krki krajolik usporedio s ambijentom u kazalitu. On doslovno kae:
Budui da u ovoj zemlji sve rijeke imaju visoku obalu i usko korito, te se
41

Ibid., 1785: 22.


Vukassovich, 1777: 13v; Ibid., 1783: 440.
43
Vidi bilj. 21.
44
Hacquet, 1785: 25.
45
Vukassovich, 1777: 14v. Hrvatska rije brod, naroito u povijesnom smislu,
vrlo esto ne oznaava nita drugo nego prirodni prijelaz na nekoj rijeci.
46
Ibid., 30r. U pitanju je jedan izvor u Senjskoj drai na Jozefinskoj cesti. Danas
se na tom mjestu nalazi i jo je uvijek u funkciji klasicistika fontana koju je u prvoj
polovici 19. stoljea podigao bojnik Josip Kajetan Knei (1786-1848) koji je od 1834.
radio na rekonstrukciji Josefinske ceste od Karlovca do Senja. Kad je Knei 1848.
umro, pokopan je po vlastitoj elji u grobnici pored lokalne crkve sv. Mihovila, pa se od
tada (kao i dan-danas) za cijelo malo naselje i njegovu bliu okolicu rabi ime Majorija
(po bojniku/majoru Kneiu).
42

Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex.

151

duboko usjecaju u mekani vapnenac, ne primijeuje ih se prije nego to se ve


prie obali. Cijela zemlja sastoji se od malih brda koja se meusobno i s
poljima izmeu njih tako smjenjuju da to izgleda skoro kao kazalite; na njima
(tj. brdima, op. . H.) su duboke ume tako da su rijeke zaklonjene, a zbog
svoga mirnog protjecanja one se i ne uju. Vrlo se rijetko moe pronai put do
obale neke rijeke jer su one redovito omeene okomitim stijenama, a same
zmijoliko vijugaju.47
Sredinji prirodni fenomen koji Vukasovia posebno privlai svakako su
Plitvika jezera. On je Plitvice opisao kao pet lijepih jezera u vrlo gustoj umi
na turskoj granici, gdje se svakodnevno mogu uloviti najljepe i najbolje
pastrve. [...]. Uz to je mogue diviti se jednom posebno znamenitom vodopadu.48 Zanimljivo je da iz tog vremena potjee i jedna razmjerno detaljna
karta Plitvikih jezera. To je Wagnerova karta (oko 1770). 49 Ona prikazuje
granice Ogulinske i Otoake pukovnije na Plitvikim jezerima. Iz karte se vidi
da su Plitvika jezera okruena umom, to samo potvruje Vukasoviceve
opservacije. Na karti su zabiljeena i imena Plitvikih jezera. Ima ih i vie nego
to tvrdi Vukasovi, a najvea su Proansko jezero i jezero Kozjak. Iako ne
pripada tzv. Jozefinskom katastru, Wagnerova je karta vrijedno svjedoanstvo
koje pokazuje da Plitvika jezera u to vrijeme nisu bila ba tako nepoznata
kako se ponekad mislilo. 50
Hacquet je bio na postanku Korane, on spominje lijepi vodopad iz Kozjeg
jezera (zapravo iz jezera Kozjak) pa je sigurno vidio i plitvike slapove.51 Ali,
on posebnu pozornost u svojim opisima ipak posveuje vodopadu male rijeke
Slunjice kod Slunja u blizini osmanske granice. Hacquet biljei da Slunjica
izvire iz jedne pilje ili peine udaljene sat vremena odatle. Ona je toliko
snana da pokree nekoliko mlinskih kola. Nakon to neko vrijeme vijugavo
protjee meu vapnenakim stijenama, gubi se u poveoj rijeci Korani.52 Iako
je na svojim istraivakim putovanjima esto bio na rijekama koje uope nije
poznavao, iskusni istraiva prirode priznaje da nikada u ivotu nije bio toliko
zateen i ushien kao kod Slunja, gdje je sa sjevera stigao na rijeku Slunjicu.
Kad je izaao iz nekoliko zavoja, zauo je najprije jaki ubor. Ubrzo je ugledao
iroku rijeku i veliki vodopad s vie od 50 slapova kojima se voda izmeu
okomitih stijena uz veliki tropot obruavala u rijeku Koranu, upravo ono
to nikada nisam vidio - kae Hacquet.53 U blizini vodopada Hacquet je

47

Hacquet, 1789: 28.


Vukassovich, 1777: lOv; Ibid., 1783: 454-455.
49
Vidi: Markovi, 1993: 221. Original se uva u Kartografskoj zbirci Hrvatskog
dravnog arhiva u Zagrebu pod sign. HD A, KZ, B. 1.4.
50
Hire, 1900: 156 i dalje.
51
Ibid. Usp. Hacquet, 1789: 30.
52
Hacquet, 1789: 28.
Ibid.
48

eljko Holjevac

152

izbrojio oko 40 do 60 mlinova na stijenama koje su nastale postupnim


taloenjem travertina. On je, ak, ustvrdio daje tu nekada bilo oko 100 takvih
mlinova, ali je njihov broj poboljanjem preostalih sada sveden na polovicu.54
Budui da rijeka Slunjica nije duboka ni brza, nalazilo se i u sredini rijeke
nekoliko takvih mlinova graenih na turski nain s vodenim kotaima koji su
se umjesto lopata sastojali od osam lica. Posvuda oko tih mlinova raslo je
zeleno bunje, ponegdje i vodene biljke.55
Hacquetu se inilo da se nalazi pred udesnim prirodnim amfiteatrom pa
ga prikazao i na slici: u prednjem planu vide se stijene i slapovi, a u pozadini
stara utvrda i mjesto Slunj s kontumacem, tj. pograninom karantenom.
Hacquet se ukratko pozabavio i pitanjem postanka te ljepote. Razmiljao je o
dvije mogunosti: Moda su neko obje rijeke bile u istoj visini, pa je rijeka
Korana pruala otpor Slunjici, koja je slabija od prve, tako da poslijednja nije
mogla otputati svoj mulj nego se sasvim zamuljila, pa je travertin s vremenom
stvorio pravu branu kakva i danas postoji. No, mogue je i to da je sma
Korana stvorila dublje korito jer je ona vea i ima bri tok. Uostalom,
kamenje koje je on naao u obje rijeke bilo je isto, tj. vapnenac i travertin.56

V
Na kraju, mogu se u Lici i Krbavi i okolnom krkom ozemlju u Vukasovievo i Hacquetovo vrijeme izdvojiti neke hidrografske cjeline: ugodno i
zdravo podneblje oko rijeke Zrmanje, gotovo sasvim bezvodni Velebit i ostalo
visoko gorje, Liko polje s razvijenim povrinskom hidrografskom mreom, ali
s malo utjecaja na okolno zemljite koje je loe kvalitete i oskudijeva vodom,
vodom sasvim siromana Krbava, esto poplavljena Kosinjska dolina, Gacka
dolina u prilino movarnom stanju i plitviko-slunjsko-koranski kraj s
divljenja vrijednim prirodnim ljepotama. Openito uzevi, moe se rei da su
odnosi izmeu ljudi, vode i prirodne sredine na Triplex Confinium u drugoj
polovici 18. stoljea, sudei prema Vukasovievim i Hacquetovim opservacijama, posvuda bili postojani s obzirom na svoje utjelovljenje u dominantnom krkom milieuu, ali ne i posvuda ujednaeni s obzirom na znatnu
subregionalnu diferencijaciju unutar toga prostora.

54
55
56

Hacquet, 1789: 29.


Ibid.
Ibid., 30

Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex.

IZVORI:
1. Hacquet, Balthasar, Orycographia Carniolica, oder Physikalische
Erdbeschreibung des Herzogthums Krain, IStrien und zum Theil der benachbarten
Lndern, Th. IV. Leipzig, 1789.
2. Hacquet, Balthasar, Physikalisch-Politische Reise aus den Dinarischen
durch die Julischen, Carnischen, Rhtischen in die Norischen Alpen im Jahre
1781 und 1783 unternommen, Th. I. Leipzig, 1785.
3. Vukassovich, Joannes Dominicum von, Geographische und Historische
nee Beschreibung des Karlstdter Generalat In dem Knigreich Croatien. Uli.
[Rukopis u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod sign.
III. d. 66.]
4. [Vukassovich, Joannes Dominicum von], Beschreibung des Karlstdter
Generalats im Knigreiche Kroatien (s uvodom C. D. Bartscha). U: Ungarisches
Magazin, oder Beytrge zur Ungarischen Geschichte, Geographie, Naturwissenschaft, und der dahin einschlagenden Litteratur. Bd. III. Preburg, 1783,
432-460.

LITERATURA
Bognar, Andrija - Pavi, Radovan - Rianovi, Josip - Rogi, Veljko - egota,
Tomislav, Geografija SR Hrvatske. Gorska Hrvatska, Knj. 4. Zagreb,
1975. (ur. Cvitanovi, Alfonso).
Bonacci, Ognjen, Karst Hydrology. With Special Reference to the Dinaric
Karst, Berlin etc., 1987.
Boievi, Sreko, Fenomen kr, Zagreb, 1992.
Boievi, Sreko, Rijeka Gacka vie nije prava rijeka ponornica. U:
Gomeri, Milan (ur.), Grad Otoac 4. Otoac, 1998, 67-70.
Cosgrove, Denis. Chapter 1. An Elemental Division: Water Control and Engineered Landscape. U: Cosgrove, Denis - Petts, Geoff (ur.), Water, Engineering and Landscape. Water Control and Landscape Transformation in
the Modern Period, London - New York, 1990, 1-11.
Hire, Dragutin, Lika i Plitvika jezera. Putne uspomene, Zagreb, 1900.
(pretisak: Rijeka, 1996).
Juras, Ivo. Kr (kras, kra, karst). U: Josifovi, Mladen (ur.), Poljoprivredna
enciklopedija, Sv. 2. Zagreb, 1970, 26-30.

14

eljko Holjevac

Markovi, Mirko, Descriptio Croatiae. Hrvatske zemlje na geografskim


kartama od najstarijih vremena do pojave prvih topografskih karata,
Zagreb, 1993.
McKay, John P. - Hill, Bennett D. - Buckler, John, A History of Western Society, Third Edition. Vol. I (From Antiquity to the Enlightenment), Boston
etc., 1987.
Oani, Nevenka - Rubini, Josip. Vodni resursi izvorita Gacke. U: Gere,
Dragutin (ur.), 2. hrvatska konferencija o vodama. 2 n d Croatian Conference
on Waters, Hrvatske vode od Jadrana do Dunava. Croatian Waters from
the Adriatic to the Danube, Zbornik radova - Proceedings. Dubrovnik,
1999,575-583.
Prci, Mirza. Kr, u: Vuji, Antun, Hrvatski leksikon. Sv. I. Zagreb, 1996,
654.
Rukavina, Josip (prev.), Johann Weikhard Valvasor. II. Otoi, Otocic ili
Otoac, u: Gomeri, Milan (ur.), Grad Otoac 4, Otoac, 1998, 45-50.
[Hrvatski prijevod: Buch XII. Van deren so wol Turckischen als
Christlichen].
Slukan, Mirela, Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma. Cartographic
Sources for the History of the triplex Confinium. Kartographische Quellen
zur Geschichte des Triplex Confinium, Zagreb, 1999.
Wurzbach, Constant von, Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich,
Th. VII. Wien, 1861, 163-165. Th. LH. Wien, 1885,22.

Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex.

155

PEOPLE, WATER AND THE NATURAL ENVIROMENT


ON THE TRIPLEX CONFINIUM:
ENVIROMENTAL OBSERVATIONS BY VUKASOVI AND HACQUET
IN LIKA AND KRBAVA IN THE SECOND
HALF OF THE EIGHTEENTH CENTURY
Summary

The author analyzed some environmental observations in Vukasovi's and


Hacquet's descriptions of the karst region of Lika and Krbava from 1770/80's,
focusing on the role and significance of water for both the natural environment
and the life of people on the triple border between the Habsburg-Venetian-Ottoman (Triplex Confinium).
In 1777 Ivan Dominik Vukasovi made a summary description of the
Karlovac Generalate from the geographic and historical points of view.
Balthasar Hacquet, on the other hand, traveled Lika and Krbava in 1781 and
1783 as a meticulous researcher of the natural environment. Both of them described the same area at the same time, but their descriptions were noticeably
influenced by their different backgrounds and starting points. Hacquet's observations were those made by a foreigner, whereas Vukasovi's (Senj-born
priest) those by a native. Unlike Vukasovi, who was an educated observer motivated by his personal interests, Hacquet was a professional researcher of the
environment. It is to be reminded that this was a period of the late enlightenment and early romanticism when the academic circles in Europe became ever
more interested in the environment, people and their customs.
For the history of predominantly mountainous area of Lika and Krbava it
was of exceptional importance that there were almost no rivers in the area except for two minor and local ones - the Lika and the Gacka rivers. Hence, every-day life was strongly affected by the lack of water in major part of the area,
except for those parts adjacent to the aforesaid local rivers. According to information offered both by Vukasovi and Hacquet, Lika and Krbava at the time
could be divided into several hydrographie units. First, temperate and healthy
area along the Zrmanja river. Second, almost completely waterless Velebit
Mountain and other adjoining highlands. Third, Lika field with a dense surface
hydrographie network, though with little influence on the adjacent land which
was arid and of poor quality. Fourth, Krbava, poor in water. Fifth, Kosinj Valley, very often flooded. Sixth, Gacka Valley, predominantly a marshland, and,
seventh, the area of the Plitvice Lakes-Slunj-the Korana river with sights that
take your breath away.

II. PROMILJAJUI PRIRODU

Suzana Marjanip
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
HIJERARHIZACIJA IVOTA U KAVANJINOVU
UNIVERZALNOM EPU POVIJEST VANELSKA: PRILOG
KULTURNOJ BOTANICI I KULTURNOJ ZOOLOGIJI

UDK: 821.163.42 Kavanjin, J.-13


Izvorni znanstveni rad

Interpretacija univerzalnoga epa Povist vangelska bogatoga, a nesrena


Epulouna, i ubogoga a estita Lazara, Hiti od tete bogastva a koristi uboztva
Jerolima Kavanjina (1643.-1714.) napisana je kao prilog kulturnoj botanici i
kulturnoj zoologiji. Idejom o hijerarhijskome zlatnom lancu (catena aurea), u
Kavanjinovu spjevu promatra se regresija (post)tridentske barokne slike svijeta
prema srednjovjekovnoj slici svijeta i antropocentrika/androcentrina etosorijentacija ( teo/antropocentrizam).

TEO/ANTROPOCENTRIZAM
Kristovu parabolu o nemilosrdnom bogatau i ubogom Lazaru (Luka 16,
19-31; krti bogata i siromani Lazar) spjev Povist vangelska bogatoga, a
nesrena Epulouna, i ubogoga a estita Lazara, Hiti od tete bogastva a koristi
uboztva Jerolima Kavanjina (1643.-1714.), 1 poznatoga u povijesti knjievnosti
pod naslovom Bogatstvo i ubotvo, kako g a j e (pre)imenovao Ivan Kukuljevi
Sakcinski u prvom izdanju Kavanjinova djela (1861.), inae najduega spjeva u
hrvatskoj knjievnosti, autoru je posluila kao povod propitivanju grijeha
roenih iz bogatstva (usp. I. Nadglasje).2
Gavanova paklena kazna s

1
M. Kombol (1961:293) za Kavanjinovu velepjesnu navodi da moe biti zanimljiva u prvom redu historiarima i filolozima. Za Kavanjinov univerzalan ep (Kravar
1973.) koji je trebao biti ogranien na parabolu o Gavanu i Lazaru pojedini
povjesniari knjievnosti istiu sadraj spjeva kao enciklopedije o Dalmaciji (usp.
Aranza 1913:1). Poetna rije naslova, 'povijest', oito je upotrebljena u smislu
'pripovijest', 'fabula' (Kravar 1973:625).
2
Kavanjinov biblijski bogata/grenik trojno je imenovan - Epolun/Gavan/Nineus
(primjerice, povijesnim imenom Nineus imenovan je u 11,104). D. Vitkovi (1935:2)
upuuje da je rije Epolun opa imenica u znaenju imunik, a gavan je leksem
hebrejskoga podrijetla u znaenju ponosan, gord ovjek (ibid.:6-7).
O bogatom Gavanu u junoslavenskoj usmenoj knjievnosti usp. Nodilo 1981:375376.

160

Suzana Marjani

projekcijom ivota, to ga je reducirao na usta i trbuh, u zagrobnu kaznu


oituje se u gladovanju i eanju uz potok i plod jabuke (XXIII, 107).
Kavanjinov teo/antropocenivizdim koji se upisuje u ideosferu baroknoga
duha epohe Mihovil Kombol (1961:262) atribuirao je sintagmom najkonzervativniji katolicizam. Ve u I. pjevanju naglaava dostojanstvo ovjeka
nad ivotinjama, upuujui kako je Bog ljudima (homo - imago Dei; usp.
Schiffler 1994:53), a ne zvijerima dao obraz uznositi/ Kip upravan (1,87).
Pritom istie, naravno u duhu kranskoga antropocentrizma, kako je cijela
priroda stvorena radi ovjeka i njemu slui; priroda postoji samo u odnosu na
ovjeka (primjerice, I, 125,131).3 The Bible never refers to the natural world
as an independent being or set of beings (Page 1992:20-21). Ili kinikim
rijeima (u odreenju Petera Sloterdijka kinikom strategijom mogu se potui
svi oblici cinizma) suvremenoga teologa Eugena Drewermanna: Kranska
doktrina ima jedan nepodnoljivi nedostatak: ona vrijedi iskljuivo samo za
ljudska bia (prema Viskovi 1996:72). Bog je odredio da zemlja raa ito, a
ovjek ima moralno-religioznu obvezu prema Bogu da obrauje zemlju (1,167).
Antropocentrizam opisan je preko odgovornosti u teocentrikoj orijentaciji
(usp. Cifri 2000:163). Antropocentrika hijerarhija ili rijeima suvremenih
animalista specizam (speciesism) postavlja ovjeka kao staratelja (stewardship)
nad prirodom (usp. Viskovi 1996:392), ime se ostvaruje kolonijalizam
ljudske vrste (ljudske ivotinje) nad drugim vrstama.
Time to polazi od egzempla, Kavanjinovo djelo moe se promatrati i kao
propovijed, pri emu se, kako navodi Divna Zeevi (1993:8), propovijed
moe odrediti i kao dijalog sa zajednicom voen u ime i pred 'licem'
vrhunskog adresata, Boga, a Lukin egzempl moe biti vrlo dobar primjer
zastraivanja kako bi se vjerno irio strah Boji (usp. ibid.:6). Kranska
teocentrika slika svijeta u Kavanjinovu epu bliska je srednjovjekovnoj slici
svijeta prema naelu poretka kao sile koja povezuje stvari i bia u jedinstven
red (kozmos), a rije je o (hijerarhijskom) zlatnom lancu (catena aurea, Great
Chain of Being)4 na kojemu je ovjek smjeten izmeu anela i ivotinje, duha
i materije (usp. Tillyard 1990:73), pri emu je razumom srodan anelima kao
istim inteligencijama; ali ako izgubi razum, postaje blizak atributima
ivotinjstva. Naveden poremeaj (odsustvo poretka, nered: kaos) nastao je u
Gavanovu poimanju svijeta: njegova krtost - opsesija, redukcija stvarnosti na
gomilanje bogatstva regredirala je njegovu ljudskost u animalno stanje koje je
prema kranskom nauku ista (itaj: neista) materijalnost. Meutim, prema
navedenoj koncepciji zlatnoga lanca grijeh nije samo padanje na nie mjesto,
ve je grijeh i tenja za osvajanjem vie hijerarhije (oholost/hybris u odnosu na
Boje djelo/mjesto; usp. Torbarina 1989:195). U usporedbi s ljudima koji

Lj. Schiffler (1994:54) navodi da su Kavanjinove strofe I, 125-127,129-131


pisane na tragu religiozne poeme Suze sina razmetnoga - Pla trei (Mleci 1622.) Ivana
Gundulia.

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu .

161

takoer posjeduju slobodu volje, aneoska sloboda volje nikada se ne


sukobljava s Bojom voljom (usp. Tillyard 1990:48). Time su odreene,
primjerice, kristijanizirane zoometafore u Kavanjinovu spjevu kojima se
odreuje ikonografija due. Prema Kavanjinovu tumaenju dobra dua je poput
deminutivne ovce, ovice (1,15), dok zle due sretat e na svome putu zvijeri i
lavove (1,17). Na tom putu zla nadalje se nalaze, primjerice, misi morski,
veloribe (veloriba - velika riba, kit), skot baline (balina, balena - kit; 1,40).5
Ekohistorijsko prouavanje Kavanjinova djela moe biti inicirano (i)
biografskim podatkom kako se u starosti odrekao odvjetnikoga poziva, te se
povukao u seosko zatije u Sutivanu na Brau i tu je 'blaene sred samoe'
zaeo pisati svoju 'velepjesnu' u 30 pjevanja (Kombol 1961:291; usp. V,96).
Nevenka Bezi-Boani (1994:41) upuuje da su i nemirna zbivanja na
mletako-turskoj granici nedaleko od Splita uvjetovala (...) zacijelo i njegov
boravak na otoku Brau. U Sutivanu sagradio je ladanjsku kuu, o emu
svjedoi u autobiografskom V. pjevanju (94), a koja je, u prolom stoljeu
dobila turistiko-hotelsku funkciju (iin-ain 1959:111). Biljei kako u
apsolutnom miru koji je najbolji lijek (V,98) obrauje vrt (V,l 17); sije i sadi
kapulu (tal. luk), ljutiku,6 blitvu, broskvu (lat. brassica - kupus, zelje; V,118)...
Uz funkciju povrtnjaka to ga pridaje svome vrtu, njegov ljetnikovac figurira i
kao znak ratne povijesti jer na ulazu u dvorite bile su sagraene pukarnice
(usp. Fiskovi 1940:354). Navodi kako je osirotio bez sinova (VI,153; prerana
smrt triju sinova), koje je uzeo nebeski kralj, a bol za umrlim sinovima iskazuje
dendrometaforom iz projekcije vlastitoga oinstva - okkren dub u gori
(V,131-132).7 Meutim, i na selu nije pronaao mir jer prilikom gradnje kue,
koja traje od kraja 1690. do 1705. godine (usp. Jutroni 1970:94; BeziBoani 1994:41), ulazi u parnice s Braanima zbog zemljita na Bunti.8 I
4

Usp. Arthur Oncken Lovejoy: The Great Chain of Being: A Study of the History
of an Idea (Cambridge, Mass. 1936). E. M. W. Tillyard u djelu The Elizabethan World
Picture (1943.) polazi od navedenoga djela.
Bitno je pritom napomenuti kako Kavanjin negira Kopernikovu heliocentriku
teoriju (usp. XXV,121).
5
Morski mi, ime nekim morskim ivotinjama. (...) a) riba, koja se zove i morska
lisica (...), Alopecias vulpes. (...) Ovamo bi mogao ii primjer: Mii morski kao
predhode veloribe. J. Kavanjin 5a (AR VII: 15).
6
Ljutika, Allium ascalonicum 1., vrsta luka to se hrani u kvasini, te moe biti da
je otale dobilo ime (AR VI:332).
7
Usp. narodnu poslovicu Bez dece je ovek okletreno drvo. U Bonifai Roin,
Nikola, prir. 1963. Narodne drame, poslovice i zagonetke. Zagreb: Matica hrvatska:
Zora (Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 27; str. 214).
8
Mjesto Sutivan dijeli se na etiri dijela - Porat, Luica, Spoizbanda i Bunta
(Jutroni 1970:106). O sporovima J. Kavanjina s Frankom i Jankom Marijanoviima
usp. Jutroni 1970:113-119.
U sklop krajine nisu spadali Korula, Hvar, Bra i Kvarnerski otoci jer su bili
drukije tretirani (Nauna biblioteka u Zadru, Rukopis br. 160/1, list 5; prema Perii
1984:202).

16

Suzana Marjani

premda je ostavio svoj odvjetniki poziv, sada je direktno uvuen u parnice


(dakle, na selu gdje je oekivao blaeni mir i samou).

ANTROPOLOGIJA GAVANOVE HRANE


I OVJEK KAO IVOTINJA
GRIJEHA
U II. pjevanju Kavanjin donosi prizor bogataeve gozbe na temelju koje
moemo govoriti o kulturi prehrane privilegiranoga drutva (mo na vlasti), o
kulinarskoj sociologiji (usp. Barthes 1991:78), obiljeene lokalnim i
suvremenim poznavanjem kulinarskih pojedinosti (Kravar 1973:625). Josip
Aranza (1913:XV), u drugom izdanju Kavanjinova djela, upuuje na ars
culinaria, pri emu napominje da se iznose sva poznata jela strana i narodna.
Kavanjin pokazuje kako sva zla proizlaze iz trbuha jer - Tko trbuhu
prikazuje,/ Boga odrie, njega tuje (11,63). ovjeka deranje, prodrljivi
trbuh pretvara u zmaja (11,29), zvijer, svinju i tovara (11,66). Na Gavanovu
stolu, gdje se moe poslovino nai i ptijega mlijeka (11,40), gastronomsko
mjesto pronalazi Sve to pliva, sve to plazi,/ to se koti od gnjilada (11,20).
Apsolutno sve je podreeno fiziognomici trbuha koji je u ikonografiji i
psihosomatici (kristijaniziranoga) Occidenta simbol prosto-prostakih
prohtijeva/elja/nemira: (...) jazici i kuljeni,/ Skorupi (kajmak), ikre, i koljate
(usireno mlijeko) J Stegni praci usueni,/ Masaoci i strieljate/ (...) Kon pirina
namietjene (11,14; striljata - usireno mlijeko od trske; AR XVI:744);
Artioci i sparioge,/ Koromai i maslene/ Vinje, trienje vrsti mnoge/ I
sirove i varene,/ Broskocvieti, metoljuke,/ Kiselice (kiselo voe; op. S. M.),
dunje, kruke (II,15).9 U usporedbi s hranom moi na vlasti, u V. pjevanju kao
hranu siromanih navodi repu (V,126), spue, Priesan poga podpepljeni,/
Praen bob i vir vodeni (V,127; vir - ustajala voda u krnim udubinama, pie
siromanih; AR XX:924). Takoer upuuje i na jednostavnost svoje prehrane
na selu\ tusnie kruh, malo mlijeka, piplje (pilii) i meso Iz kokonic i iz
stada', vino, voe, groe, ito, sova svakojaka, ulje, maslo (maslo - ulje;
maslinovo ulje; masna gruda koja se dobiva iz skorupa; mast koja se dobiva iz
masla; usp. AR VL500), med i ocat (V,l 11-112).10

9
Akademijin Rjenik, primjerice, nije mogao detektirati znaenje Kavanjinovih
leksema broskocviet i metoljuka (koje, dakle, koristi samo Kavanjin): broskocviet -

nekakav cvijet (usp. AR 1:681), metoljuka - nekakva voka (AR VI:635).


Ponekad je i nemogue odrediti znaenje pojedinih Kavanjinovih leksema jer u
dva izdanja njegova spjeva, u izdanju I. Kukuljevia Sakcinskog iz 1861. godine i u
izdanju J. Aranze iz 1913. godine, nastali su razliiti prijepisi pojedinih leksema iz
pjesnikova autografa. Koristila sam se Kukuljevievim izdanjem (kao prvim izdanjem),
premda postoje brojni prigovori spomenutom izdanju, pri emu sam Kukuljeviev
prijepis usporeivala s prijepisom J. Aranze.
10
U Dalmaciji 'soivo' znai sva variva uopte (AR XV: 872).

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu .

16

Temu prodrljivosti nastavlja u III. pjevanju, a temu bluda nadovezuje na


temu trbuha, jer bludnost, prema Kavanjinovu poimanju, proizlazi iz trbuha
(Iz trbuha bludmi rign; III. Nadglasje). Kao to navodi Lvi-Strauss ivotinje nisu samo dobre za jesti (to bi prema Malinowskom bila osnova
totemizma), nego (...) su one takoer dobre za misliti (Viskovi 1996:26),
tako Kavanjin putem ivotinjstva (i to onih koja su prema katolikom nauku na
najniem stupnju zlatnoga lanca) ispisuje mentalne slike bluda. Za stanje
bluda, izmeu ostalog, koristi zoometaforu sparivanja goveda i krava (111,2) te
zooporedbu prase ta u brlogu koje je zakopano do oiju (111,15). Naravno, na
temu bluda nadovezuje se kranskoj ideosferi tako draga (androcentrina)
mizoginija, pri emu je ena, po logici stvari, oznaena krivnjom za cjelokupnu
zabludu ovjeanstva. Rije je o kolektivnoj krivnji ena to lei u
interpretaciji biblijske predaje da je ena uvela smrt u ivot (Zeevi
2000:81). ena je prema Kavanjinovoj interpretaciji jedini uzrok smrti (111,107)
jer je posluala ognjenoga zmaja i ubrala zabranjeno voe (11,58). Prilenicu
opisuje kao salamandra (111,56) za kojega se prema srednjovjekovnom
praznovjerju pretpostavljalo da ivi u vatri (ognjena ivotinja). U
Kavanjinovim stihovima salamandar figurira kao studena zvijer ime oznauje
bludniin etos; njezin je etos hladan, ali u bludu je vrua (ona je kobila Puta, da svak na nju stupa; 111,61). Kulminacija opisa enske oholosti
oituje se u 110. strofi gdje ispisuje negativnu zoogradaciju slika ene od
medvjeda preko lava, kaplana (kaplan - tur. gaplan, tigar; AR IV:845) do
zmaja i krilovite adaje, reducirajui enu na najgore zlo. I. Scherzer
(1899:112) zamjerit e Kavanjinu i mizoginijsku satiru koja prelazi katkada i
granice pristojnosti: bludnica mu je uvijek prase; (...) III.61 zove enu kobilom,
koja i drugome daje, da na njoj jae, i upuuje kako je takvu vrstu nepristojne
satire naiao samo jo u Adaji sedmoglavoj (1768.) Vida Doena.
U IV. pjevanju Kavanjin opisuje Gavanovih sedam smrtnih grijeha, pri
emu pojedinu grenost oznauje zoometaforom - primjerice, Gavan kao prase
(IV,1) metonimija je njegova trbuha koji je poklonjen deranju; paun perozlati
kao ponos i oholost (IV,7), zmaj kao jedovitost (IV,32), zmija kao zloba
(IV,40,44). 11 Pokora je sapun (IV,105), deterdent, nakon ega ovjek
postaje palma, libanonski cedar i feniks (IV,121).12 U XXIII. pjevanju (128)
kada navodi elemente Vode i Ognja, zapisuje kako je jednostavnije oprati
grijehe nego ih sagorjeti; jednostavnije ih je umiti vodom nego gorjeti u paklu
11
Zmija/zmaj koja/i se sakriva u cvijeu esta je Kavanjinova metafora za
opasnost koja proizlazi iz (ljudskoga) etosa (usp. XXVIII,21 ili 111,72-73, pri emu u
posljednjem primjeru metaforom zmaja koji se nalazi u cvijeu opisuje djelovanje
bludnice - Zmaj u cvietju trovna gleda).
12
Kavanjin biljei i usporedbu Krista s feniksom (XXIII, 126) ime preuzima
simboliku prvotnoga kranstva sagorijevanja u plamenu i ponovnoga roenja. John
Hanson (1937:60) navodi da prvim/prvotnim kranima (lirski etos kranstva) pomisao
na uskrsnue iz pepela nije bila strana (tua, Druga), to tumai na primjeru simbola
feniksova uskrsnua to se pojavljuje u starokranskoj umjetnosti.

16

Suzana Marjani

posred jada. Metaforom neplodne smokve (IV,132) upuuje daje potrebno


posjei neplodno smokvino stablo, to je parafraza Lukine parabole (Lk 13, 69), u Kavanjinovu znaenju obnove i stvaranja novoga ovjeka. Kavanjinova
metafora o ustaranom stablu koje je potrebno uspraviti kako bi bilo upravljeno u nebeske sfere (IV,127) moe se upisati u katoliko-prosvjetiteljski
korektivni pedagoki imperativ o mogunosti i potrebi ispravljanja krivih
dua.13

GRAD I FLORA
Od VI. do X. pjevanja 14 Kavanjin tematizira dalmatinske i kvarnerske
gradove, tonije njihove povijesno znaajne mueve: VI. - Split, VII. - Trogir,
ibenik, (Zadar), Kotor, VIII.- Hvar, Korula, Rab, Cres, Velja (Krk), Pag, Vis,
Bra, IX. - Zadar, X. - Dubrovnik i Cavtat. Ve u autobiografskom V. pjevanju
pie o Dioklecijanu u kontekstu njegove palae gdje se bavio poljoprivredom
(V,123) i istie kako Split nije drugo nego (Dioklecijanova) palaa (V,122).
Gradom se smatrao samo prostor unutar Dioklecijanove palae (usp. Duplani
1982:18-19).
Pored povijesti knjievnosti, pri emu nakon autobiografskoga V. pjevanja
ispisuje bibliografskih pet pjevanja (VI.-X.) koja figuriraju kao leksikon
dalmatinskih pisaca, dvije su povijesti naroito bitne Kavanjinu: povijest
svijeta kao povijest Boje kreacije (crkvena povijest i povijest spasa Heilsgeschichte; usp. Schiffler 1994:52) i povijest svijeta kao povijest dogaaja
velikih i zaslunih mu(ev)a - politika povijest (usp. ubi sunt introdukcije;
prema Kravar 1973:632). Kavanjin je 1686. i 1687. godine sudjelovao u
bojevima s Turcima prigodom zauzimanja Sinja i Herceg-Novog (Kombol
1961:291). Rije je o Morejskom ratu kojim Venecija potiskuje Osmansko
Carstvo prema unutranjosti. ime Perii (1984:201) kao zanimljivu injenicu
izdvaja daje pri osvajanju Herceg-Novog 1687. god. sudjelovalo oko tisuu
13
Vitomir Belaj (1994) usporeuje puki obiaj/obred u kojemu se gospodar grozi
sjekirom slabo rodnoj voki i biblijsku priu o neplodnoj smokvi (Lk 13, 6-9).
Pretpostavlja da je rije o euroazijskom agrarnom obredu koji se zadrao na prostoru
jugoistone Europe, a koji je bio poznat i u antikoj Grkoj, ali nije potvren na
prostoru Svete zemlje, te je uao u Evanelje u prispodobi o neplodnoj smokvi.
Ukazano je na mogunost da je Luka, kako bi Grcima jasnije predoio neku Isusovu
poruku, upotrijebio jedan njima dobro poznat obiaj. Prispodoba iz sv. Pisma, itana u
pravoslavnim crkvama u okviru nedjeljnjih itanja, mogla je u povratu djelomice
preoblikovati i standardizirati stariji obiaj i pomoi mu da se u pravoslavaca dobro
odri do u nae dane (Belaj 1994:336). Autor pokazuje kako naveden obiaj poznaju
svi slavenski narodi te upuuje na zavodljivu pretpostavku da se objanjenje potrai u
indoeuropskoj mitologiji (Belaj 1994:340).
14
A. Duplani (1982:18) navodi da je rije o pjevanjima VI.-XVII. s obzirom na
fragmentaciju opisa dalmatinskih gradova koja se proteu na ostala pjevanja.

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu

16

uskoka iz sjeverne Dalmacije. Meutim, zanimljivo je da Kavanjin u spjevu


opisuje najee pothvate junaka, vojskovoa i hrvatskih plemia, za razliku
od Filipa Grabovca i Andrije Kaia Mioia koji opisuju junake iz naroda i
utvrde koje taj narod brani (Bezi-Boani 1995:283). Naime, kako navodi
Franjo velec (1974:283), u Kavanjinovu spjevu rije je o apstraktnom
slovinstvu, to e rei o slovinstvu otrgnutom, odvojenom od stvarnosti, a
inducirano je idejama Tridenta, pri emu u samome (vrlo deskriptivnom)
naslovu svoga djela navodi kako pie o povijesti otabine dalmatinske, i od
svieh inieh drava, kralja i viieh ljudi iliriskih (usp. Kukuljevi 1861:V).
Jedna od rijetkih Kavanjinovih pohvala enama upuena je korulanskim
Amazonkama koje su odjevene u muko ruho obranile Korulu kada je Baa
Uluzali navalio na njihov otok (VIII, 42). Ujedno, to su i rijetki Kavanjinovi
stihovi koji uvode enu u povijest i uope mogunost da ena bude pozitivno
opovjenjena, a to je dokazom da je povijest velikih i zaslunih djela
(uglavnom) androcentrina.
U VIII. pjevanju (53), primjerice, biljei povijesne razloge opustoenja
Paga zbog njegove solenice (solane na Pagu spominju se 1199. godine; usp.
irola 1938:42), zbog ega su ga, izmeu ostalog, svojatala rapska i zadarska
vlastela. Vrijeme sukobljenih interesa prouzroilo je stvaranje bijednoga
polja (VIII,54), puste zemlje (terra deserta): rije je o Pagu kao locusu
horridusu na planu povijesnoga. Primjerice, kao locus amo e nus na razini
povijesnoga moe se iitati Kavanjinova metonimijska zamjena pojmova
D(d)ubrava - Dubrovnik (X,3,251), pri emu se kako navodi Zoran Kravar
(1980:102), leksem dubrava esto u naih baroknih pjesnika pojavljuje kao
oznaka za locus amoenus. Cavtat Kavanjin imenuje Captat, i tako ga povezuje
uz puko-floristiku etimologiju glagola captjeti - cvjetati. Maja BokoviStulli zapisala je predaju koja kazuje kako su stanovnici sruenoga Epidaura
pobjegli na brda i jedan je ovjek gledo dole i ugledo je drae, kapinike
(kapinika - bagrem, akacija; op. S. M.) i kako neko gorsko cvijee e cavti u
ruevini. I govori: - Gledaj kako cavti! I tako su prozvali to mjesto Cavtat
(Narodne pripovijetke 1963:br.l54).
Nadalje, Kavanjin spominje spilju nedaleko Cavtata gdje se smjestila
Latonija (Leta, Latona) a koja je uzmaknula svojim diklama od lova. Pritom
navodi stabla koja okruuju spilju: rudi jasen, drijen estoki, bijela ivka,jeeni
tis, gusti javor, iroki brijest, bor, esvina, hrast, jela (X,196). U istoj spilji
smjestio se i Kadmo koji se zoometamorfozirao u zmaja (X,199). Prisjetimo se
da su prema mitu Kadmo i Harmonija pretvoreni u zmije (usp. Marks 1998:32).
Takoer u spomenutoj spilji smjestio se i drakun kojega je sagao sv. Hilar/
Hilarion (X,200), tako da toposom peine Kavanjin povezuje grki mit o
Kadmu i kransku legendu o sv. Hilarionu koji je legendarno ubio drakuna.
Zanimljivo je kako se u navedenoj legendi pretapa ikonografija zmije i zmaja
(zmaj kao muka zmija; usp. Belaj 1998:44), a to je oito utjecaj kranske
ideosfere protiv Asklepijeva kulta (zmije) to je bio povezan s tim krajevima.

16

Suzana Marjani

Takoer e uz navedenu antiku matricu o Latoniji povezati i folklornu matricu


o vilama planinkinjama koje vabe na svoe pieve i cvile (X,197), a opinjene
Orfejevom glazbom nastanile su spomenuto mitsko i legendarno mjesto.
Kavanjin navodi kako se iz zdrakuna, kojega je sagao sv. Hilar, Izkotila
zmaja suna (suna - sila),/ Voja (X,200), to znai da prema njegovu
tumaenju sv. Hilar nije ubio/sazgao zmaja Boasa nego zdrakuna, dok u
Palmotievu Pavlimiru15 sv. Hilar ubija Boasa/Voaza. Pritom Boasa, kojega je
ubila Diva strijelom (X,202), tumai kao poljodjelskoga neprijatelja/napasnika
koji nanosi tete poljima i lugovima (X,200), unitava stabla, ogoljuje njive,
pali travu, truje virove, ubija stada i pastire (X,201).

EKONOMIJA I URBICID
U IX. pjevanju izmeu ostalog Kavanjin tematizira ekonomsku bijedu
Dalmacije - krno tlo (Sve je tiesno, al kameno,/ I sve lako suu uti,/ I
suriva daje ploda, IX,95), vjetrovi (sjever, jugo), trusi gradi (trus - grom; AR
XVIII:828),/ Ki dohodu iz Zagorja (IX,96), pomor stoke od stidi i od
vruine (IX,96; stid - studen), unitenje maslina (IX,97); nevjet kmet stabla
sadi u neredu te se njive nalaze u sjeni (IX,98)... Sve je to ometalo razvoj
poljskoga gospodarstva. Za dobro maslinarstvo napominje kako je potrebno
istiti suharljine (IX,148). Vlasteoska svijest Kavanjinova zamjerila je to se
zemljite osvojeno u ratu (1699. acquisto nuovo.) uglavnom razdijelilo
vlakom sinu, zagorskim seljacima, a nisu se jae uzimali u obzir i interesi
vlasteoskih ob'itelji (Mati 1970:178; usp. IX,101). 16 Ekonomsku nadu Splita
vidi u vinogradarstvu i energino zahtijeva da se uvezenom vinu zatvore vrata
u nae krajeve; poziva zemljake na slonu borbu protiv morskoga vina koje
ekonomski unitava vlastelina i teaka (Mati 1970:180; usp. IX,110-111).
Navodi potrebu da se u Dalmaciji sadi sade,/ A u Vlahiji da se sije (IX, 113;
sad - mjesto na kojem je neto posaeno; vrt, vonjak, vinograd, rasadnik,
rasad, usjev; usp. AR XIV:429). 17 Takoer u duhu katolicizma, kao to je u
Slavoniji inio prosvjetitelj Matija Antun Reljkovi, Kavanjin kritizira pojedine

15

Natko Nodilo (1981:438) upuuje na Annales Ragusini Anonymi, p. 11-14


(Zagabriae, 1883.) gdje se navodi kako je svetac Hilarion spalio zmaja pri morskoj
obali.
U Pavlimiru (Prolog: Epidavro grad) Junije Palmoti navodi daje drokun (zmaj)
Voaz boravio u peini ipun.
16
Proirenje granica nakon Karlovakoga mira (acquisto nuovo, linea Grimani)
udaljilo je tursku opasnost od gradskih zidina, ali se situacija nije bitno promijenila (usp.
Prijatelj 1947:13).
17
T. Mati (1970:180) navedene Kavanjinove stihove tumai njegovom (preporukom da se u primorju sade vinogradi, a u zagorju ('u vlahiji') da se sije ito.

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu

16

splitske loe obiaje te, izmeu ostaloga, spominje proireno pijanstvo (IX,151),
pri emu napominje kako njegovi mjetani ve krajem kolovoza imaju vina
(IX,143). Zapisuje kako ne bi elio svojim mjetanima biti zakonodavac kao
to je Likurg bio Spartancima, ali ipak upuuje na moguu elju unitavanja
njihovih vinograda kako bi im onemoguio opijanje. Vjeruje kako su ekonomija
i etika meusobno povezane te iz navedene korespondencije nie urbanoantropoloke slike Splita na prijelazu iz 17. u 18. stoljee.18
Kavanjinov odnos prema usmenoj knjievnosti i prema narodnim vjerovanjima vrlo je upitan. Naime, kada kritizira starice koje pjevaju o Marku
Kraljeviu uz bukaru pia na kominu, nisam sigurna da li pored njihova pijanstva
otricu kritike upuuje i pjevanju o Marku Kraljeviu (IX,141). Vjerojatno je rije
i o Kavanjinovoj kritici pjevanja epskih pjesama o navedenom junoslavenskom
Superstaru, jer njemu bi ipak u duhu (post)tridentskoga osjeanja bilo drae da u
crkvama pjevaju pjesme nabone tematike. Istina je da kao svoga vodia/
voditeljicu postavlja Vilu, ali samo dok putuje zemaljskim (materijalnim) sferama.
Pri transferu prema rajskim sferama ulogu voditeljstva dodjeljuje anelu-pratiocu
(glasniku), jer prema katolikom nauku bilo bi nedostojno da mu vrata Empireja
otvori pogansko-feminina vila. Sama vilinska ljepota postala je poslovina (lijepa
kao vila), pa tako i Kavanjin u svom spjevu, koji je pisan u mizoginim tonovima
(inae je baroku vrlo draga slika ene upravo zbog mogunosti da na njezinim
primjerima, negativnim egzemplima prikae mogu ovjekov pad na zlatnom lancu
i opasnost femininog roda/spola za vladajui androcentrini rod/spol), navodi
kako ena u starosti kada izgubi svoje jedino oruje - ljepotu, a za njega i jedinu
vrijednost, postaje mora i vjetica: (...) Ne ve vila i boica,/ Neg morina i
vietica (III, 89). Pritom moru kao ensko-niktomorfnog demona postavlja u
dodir s vjeticom, to je blisko i narodnim vjerovanjima prema kojima mora ako
se uda, postaje vjetica. Kavanjin zamjeuje kako u njegovo doba katolika
duhovnost opada; ljudi ipak vie cijene placu i teatar od Bojih svetih trijemova,
drae su im sprdiije neg istine,/ Bezobrazni glumci i mimi (IX,164). Naravno,
njegovu katolikome srcu zasmetat e i nov nain odijevanja koje omekava
granicu izmeu mukoga i enskoga roda/spola, te pored ostale kritike kulture
(antropo-logije) odijevanja napada feminiziranu franaku modu kojoj nisu
odoljeli mukarci - enski oborac, enske kose (IX,171; oborac - rije tamna
znaenja (...) bie kakva haljina AR VIII:425; usp. Mati 1970:159).
Dvanaesto pjevanje Kavanjin zavrava opisom pada Salone, 19 metropole
rimske provincije Dalmacije, i opisuje pustu zemlju nakon njezina pada, pri
18

Kao i M. A. Reljkovi koji u didaktikom spjevu Satir iliti divji ovik (I. izdanje
pod nazivom Satir 1762.; II. izdanje 1779.) osuuje prelo kao prvu tursku skulu (kolu)
koju su Turci ucijepili u slavonske obiaje, gdje izmeu ostalog mladii i djevojke
aikuju (tur. aikvati - voditi ljubavne razgovore), pri emu djevojkama preporuuje da
se ugledaju na Kristove zarunice koje su, pjevajui litanije, prele kod svoje kue, i
Kavanjin osuuje prelo (IX,153) gdje odlaze mladii i mladice.
19
Z. Kravar (1973:748) upuuje na pogrenu Kavanjinovu etimologiju toponima
Solin - Zlatorodna srid Solina (XII, 197): zna se daje Solin postao 'zlatorodan' zbog

16

Suzana Marjani

emu navodi da su opustoenje uzrokovali Goti (202). 20 Na ruinama cesarskih


tvardih stola sada obitavaju Grde sove i seljine/ Zmai, gueri i guje ine
(204; seljina - jejina; velika sova, velika uara), zagluni crcak arci,/ I
gladeni vuk zavije (205; rak - cvrak, AR 11:77). Urbicid odreuje
ivotinjama pustoi kao oznakama ratnoga prodrljivoga vremena, ruina rata.
Sa alou utvruje kako je nekada urbanu sredinu zamijenila ruralna
ekonomija; nad zidinama Salone sada ostanom vole obada (ostan - tap sa
eljeznim iljkom kojim se gone volovi), ore se zemlja (206), prisutni su kozari
(207), unutar zidina nalaze se divlje smokve, crikvine (trava drijenak) i
slamnate kolibe (209). Opis ruina zavrava baroknom kategorijom prolaznosti i
privremenosti svake egzistencije: Snieg je, san je, sien je, siena,/ to bi i bit
e, sve je miena (210). Za svetu zemlju Solina, koji je smjeten na
najpogodnijem mjestu, na uu rijeke Jadra, gospodarei ulazom u dalmatinsko
zagorje (Novak 1978:14), kao topografske atribute naznait e njezinu dolinu
i rijeku (tva ravnina/ I tvo'e vode; XV,154). Osuujui mletaku
eksploataciju Dalmacije, Kavanjin detektira kako su od solinskih ruevina
sagraene mnoge crkve preko mora (usp. Mati 1970:42; Kavanjin IX,83). 21

POLITIKO IVOTINJSTVO I IVOTINJE PAKLA


Simbolizacija ivotinjskoga i politikoga zvjerstva, u kojoj politike zvijeri
figuriraju kao proteza vladajuih struktura moi (a narod kao ljudska ivotinja
Rata), prisutna je na planu zbiljskog (povijesnog), primjerice, u politikoj
simbolici/heraldici kojoj Kavanjin posveuje XIV. pjevanje, gdje polazi od
Vitezovieve Stemmatographije (Be, 1701.), opisujui pojedine grbove od
Venecije do Kandije (Krete), pri emu zosimboli figuriraju kao metonimijske
zamjene/heraldi za strukture moi na vlasti i politike odnose (usp. Kravar
1973:871-872). Tako je, primjerice, Dalmacija kao heraldiki znak plementine
postavila tri okrunjene lavlje glave na plavome titu (usp. Banac 1991:125;
Vitezovi 1994:81; Kavanjin XIV,74-75); na slavonskome grbu (titu) nalazi se
zerdav (vrsta kune) zvjerka i Marsova zvijezda (XIV,60), pri emu je kuna i
Mars naznauju kao onu koja je, neprekidno ratujui, stekla nagradu silne
slave (Banac 1991:128). Naravno, i triplex imperijima pridane su zoosimbolizacije: i dok Mletakoj Republici ostaje zoosimbol lava (krilatoga lava), inae
toga to lei u blizini gore Mosor, koje ime Kavanjin, slijedei pogrenu a rairenu
etimologiju, tumai kao Mns aureus.
20
Vijesti, prema kojima su Dalmaciju osvojili i razorili Goti poetkom 7. stoljea,
potjeu od Popa Dukljanina i Tome Arhiakona (usp. Katii 1993:259). Usp.
Kavanjinovu kritiku Ivana Luia koji je negirao tezu Tome Arhiakona i Marka
Marulia da su Goti razrusili Salonu (VII,31).
21
Kruno Prijatelj u monografiji Barok u Splitu (1947:13) biljei kako se u vrijeme
Kandijskog rata u Solinu unitavaju vidljivi ostaci antiknog rimskog amfiteatra, da se
ne bi u njemu ugnijezdili Turci.

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu

169

prisutnoga na njezinu grbu, Osmanskom Carstvu pridan je puki zoosimbol


vuka koji je metonimijski oznaavao demoniziranog neprijatelja, a Austriji
(Habsburkoj Monarhiji) pridan je dvoglavi orao (usp. XIV, 38).
Lekseme drakun (drakun) i zmaj Kavanjin koristi kao istoznanice, pri
emu ih upotrebljava i kao metonimije za odreene drave s obzirom na
heraldiki znak; primjerice, za Slavene na Baltiku koristi heraldiku metonimiju Drakun silen od Baltika (XIV,59). Pavao Ritter Vitezovi (usp. Banac
1991:124) za keltski grb upuuje da sadri dva zmaja (krilate zmije), to
razjapljenih drijela gledaju jedna na drugu. Kau da zmaj nastaje od zmije to
je progutala drugu zmiju. Zmajevima se pripisuje budnost i straa nad zlatom.
Zanimljivo je da Kavanjin (XIV,50-51) Vitezovieve zmajeve prevodi u krilate
azdaje (na keltskom grbu prikazane su dvije krilate zmije),12 i zapisuje etioloku predaju o adaji: Ako se adaj ima izkotit,/ Treba 'e, da zmaj prodre
zmaja (XIV,51), ime mijenja znaenje Vitezovieve etioloke predaje.
Zoosimbole Kavanjin koristi i prilikom etnikoga razlikovanja u ratu, u
demonizaciji i sotonizaciji neprijatelja; primjerice, uro Patai uvao je
bosanske ovce od turskoga vuka (VI,56). Vuk kao krvolok (vuja apa i vuji
zubi) oduvijek je bio efikasan zoosimbol za sotoniziranoga neprijatelja
(neprijateljski Drugi) P Turski polumjesec kao heraldiki znak (metonimija)
postaje rogata ivotinja (XI,155; usp. Kravar 1973:756). U pozivu Petru
Velikom da oslobodi Europu od Turaka, imenuje ga Zlatnim Orlom od sjevera
(XIII,202) s ciljem da grobnu zvier zakolje (XIV, 145; pri emu je u izdanju
J. Aranze zapisano - grabnu zvir zakoje). Isti poziv kriarske vojne na
Tursku uputio je i njemakom caru Josipu I., imenujui ga zoometonimijom
Niemki orle dvoglav mogu (XI,187; usp. Mati 1970:84-88).
ivotinjskom na planu imaginarnoga, primjerice, opisu fantastinoga
bestijarija pakla, Kavanjin posveuje XX.-XXIV. pjevanje, pri emu je
postavljena istovjetnost - demonsko je ivotinjsko u duhu kranskoga
antropocentrizma; velnozi oholi, Doli ribe, gori ene,/ Sprieda mui, zada
voli,/ Idre i kuke nesmiljene/ Dvoobrazci, psi troglavi,/ Poluljudi, polulavi
(XXI ,50). Glavnu karakteristiku demonskoga ini oblikovanje hibrida izmeu
ivotinjskoga i ljudskoga. Uostalom, u kranskoj doktrini u kojoj Bog-ovjek
umire samo radi ovjeka, a ne i radi drugih ne-ljudskih bia, ivotinje
(radikalno Drugi: pogani, neisti) esto su povezivane i osuivane za
sporazum sa zlim principom (prema Viskovi 1996:72). Primjerice, paklenski
frunchielasci (XXI,51) imaginirani su kao zubati i dugonosi perinari sa
zmajskim repovima i praseim glavama. Zanimljivo je to paklenim nemanima/
nakazama Kavanjin pridaje ljiljanska krila (XXI,57) koja su bodeljiva i otra

22

Kavanjin rado koristi sintagmu krilata adaja (prisjetimo se da njome opisuje i


djelovanje bludnice).
23
Usp. antilikantropske poslovice u: Ledi 1960: br. 694-698.

10

Suzana Marjani

poput pile. Prisjetimo se da se avao u poetku ikonografski prikazivao s


ptijim krilima koja su nalikovala aneoskim krilima (Baltruaitis 1991:134).
Kralj oholi Lucifer ikonografski je odreen u Kavanjinovu paklu kao zmaj
preljuti. Lucifer (Sotona; usp. XXI,80) je kralj oholi vjene noi jer najtei
grijeh prema kranskom nauku je oholost/hybris u nastojanju zadobivanja
Bojega mjesta na zlatnome lancu (scala naturae). Stoga Kavanjin ispisuje i
Luciferovu aneosku biografiju kojoj suprotstavlja njegovo sadanje stanje kao
najgre nemani (XXI,78). Zanimljivo je da Belzebubu (gospodar muha),
Luciferovu zamjeniku, pridaje vei prostor u opisu njegova demoniziranoga
zivotinjstva (primjerice, XXI,86-105). I dok ga John Milton u Izgubljenom raju
prikazuje kao najokrutnijega demona, Kavanjin ga imaginira kao
najzivotinjskijega demona: Sedmostrano od bivola,/1 storoga elo ima,/ Rila
i usta lava ohola (XXI,86); i nadalje: ini se kao da je veliki panj neotesan
(88); ima drakunova krila (97); grafi od orla i od aplje (98); Kravoacah od
krilatV\ savio je tri najvea zmaja (103). Zoodemona kravosavca24 Kavanjin,
vjerojatno, preuzima iz Gundulieva opisa paklenoga vijea u Osmanu
(XIII,77; kravosac - zmija za koju se vjeruje da sie krave!kravlje mlijeko), to
gaje poznavao iz prijepisa (usp. Bojovi 1971:311). Dragutin Hire (1896:17)
navodi kako je irom Hrvatske postojalo vjerovanje da kravosac sie (kravlju)
krv. Mlijeko takove krave nije isto, a katkad je krvavo. Nadalje, za
Dalmaciju D. Hire biljei da nije rije o Eskulapovki, ve o 5-7 stopa dugoj
zmiji Elaphis cervone (Coluber quaterradiatus), koju zovu kravosac i
kravarica<< (ibid.: 18). U kranskoj ikonografiji Sotona se prikazuje kao zmija
(prvi grijeh), zmaj (Apokalipsa), nakazni ivotinjski hibrid, lav, bazilisk
(Leksikon ikonografije 1990:54). U Kavanjinovu spjevu dominira imaginacija
Lucifera kao zmaja, 25 a Belzebuba kao lava; jer se navodi da avao obilazi
svijetom poput riuega lava koji trai koga da prodre.
U XXIV. pjevanju odrazio se eshatoloko-pakleni svijet Palmotieve
drame Pavlimir (1632.) - vjetac Tmor, strahovita Snijenica, pakleni Strmogor
(usp. XXIV,42-45), koji nou kuhaju vjetiju pomast (43). U Palmotievu
Pavlimiru (injenje prvo, Skazanje prvo) kralj Strmogor okupio je pored jezera
pod orahom vilovito vijee vilenika i vilenica kako bi protiv Pavlimira podigao
silne vjetrove. U Kavanjinovu epu vilovito vijee figurira kao Beneventi pod
orahom koji imaju kopita kotlonoske (44), 26 Jedna od predodbi demonskoga
24
Na Pagu bila je poznata zmija krausac za koju B. irola (1938:55) navodi da je
neotrovan, 'samo natue ovjeka'.
25
J. Baltruaitis prati ikonografsku evoluciju zmaja. U romanikoj umjetnosti to
je zmija bez krila i nogu, ili ptica s guterovim repom. U gotikoj umjetnosti ona ima
krila s opnama. (...) Zmaj s krilima imia javlja se ee prema drugoj polovici XIII
stoljea (Baltruaitis 1991:135-137). Meu brojnim demonskim hibridima Kavanjin
kao jedne od stanovnica pakla navodi i krilate zmije (XXIV,8).
26
Beneventi (usp. Aranza 1913:XX) - (...) kao da stoji grijekom kakvom god
mjesto behemoti (AR 1:232). Kotlonoski, pridjev nejasna rije (moe biti da nije
dobro natampana) (AR V:399).

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu

11

svijeta jesu kopitareve noge, pa tako u folklornoj ikonografiji prisutna je i


imaginacija vila s nogama/stopalima-kopitima, papcima. Zanimljivo je to
Kavanjin prenosi u svoje stihove orah kao topos vilinsko-vjetijega sastanka
(koji se oituje i u hrvatskim narodnim vjerovanjima), to je vjerojatno
inducirano Gundulievim stihovima o Mustafinoj majci i navedenim Palmotievim opisom vilinske konferencije. Kavanjin spominje i vilozmaja
(vilinski zmaj; XXIV,39), sloenicu koju koristi i Gunduli i Palmoti (usp.
Skok 1973:593), pri emu je u Osmanu (11,154) navedeno kako Mustafina
majka leti k planinskome vilozmaju, gdi vjetice podno oraha/ na gozbe se
strane staju. Vilozmaj je dubrovako slaviziranje od griffone>grip. Potvrda
je od vanosti jer vile stavlja u vezu s vjeticama (Skok ibid.).

RAJSKI PERIVOJ
Iz pakla (locus horridus) Kavanjin imaginarno izlazi u locus amoenus,
rajski prostor (XXV. - XXIX. pjevanje), pri emu nedostaje (za neke
spasonosni) intermedij (Danteova) istilita, to e nadomjestiti temom
uskrsnua i posljednjega suda u (posljednjem) XXX. pjevanju. Navedenim
nedostatkom neutralnoga istilita ostvaruje antitezu putovanja iz zle mansije
u mansiju dobra. Na temelju kavanjinsko-danteovskih usporedbi Zoran Kravar
upuuje da je Kavanjin Danteove teme ugraivao u strukturu koja obuhvaa
sljedee postaje: smrt, pakao, raj i sud, a to su etiri posljednje stvari, a ne
Boanstvena komedija. Uspostavlja se, dakle, jedna druga eshatoloka shema,
koja regredira u srednji vijek (Hrvatski knjievni barok 1991:331-332).
Nebo od Empireja (Boje kraljevstvo) Kavanjin imaginira kao lijepi
perivoj bez zvijeri (XXV,141). Opisu Bojega grada posveuje XXVI.
pjevanje: A borje je sve zeleno (10), podignut je Vrh kamena stanca iva
(32), a ne od mlohavoga stijenja (31). Najniu hijerarhijsku kategoriju na
zlatnom lancu (scala naturae) ine minerali, pri emu svaka kategorija
strukturirana je unutranjom hijerarhijom: u okviru kategorije minerala
Kavanjin najvie hijerarhijsko mjesto pridaje kamenu stancu na kojemu je
sagraen Boji grad, gornji Jerusolim (4). Inae, u narodnom vjerovanju
Junih Slavena kamen stanac (usamljeni kamen veeg oblika) imao je kultni
karakter (stan due, kamen za koji je vezana dua umrloga; Pavlovi
1957:614). Nadalje, u kategoriji metala Kavanjin istie suho zlato (40), a od
dragocjenoga kamenja otvara niz - Jasni smiraldi i zafiri,/ Rubin, topaz, s
kima izbrana/ Ograda je pokovana (44). Meutim, dok u kontekstu Bojega
grada zlato figurira hijerarhijski visoko, u opisu bludniina djelovanja zlato je
smjeteno unutar kategorije metala na hijerarhijski najniem I najprljavijem
mjestu (111,31), pri emu baroku tako draga negativna korespondencija zlatoena moe se iitati u dananjem proteznom, reklamnom paralelizmu diamonds and girls.

Suzana Marjani

U opisu nebeskih sfera Kavanjin djelomino slijedi strukturu Danteovih


nebesa koja vode prema Empireju, pri emu ne imenuje prvo nebo (to je kod
Dantea Mjeseevo nebo; usp. Kavanjin XXV,69); slijedi Merkur (drugo Danteovo
nebo), Venera, Sunce, Mars, Jovedo (Jupiter) i Saturn (sedmo Danteovo nebo).
Pritom subvertira zoomorfne i teratoloke predodbe prema kojima se u zvijeima mogu projicirati kategorije zvierje i nakazni (XXV ,70). Zoran Kravar
(1980:210) napominje da se Kavanjin ovdje ruga ba onim antropomorfnim
predodbama bez kojih se barokno opisivanje ne da zamisliti. U opisu osmoga
neba (XXV,71), a to je Danteovo zvjezdano nebo, nastavlja subverziju projekcija
teriomorfnih likova i protagonista antike mitologije u nebeske sfere. Za deveto
nebo (Danteovo kristalno nebo, primum mobile koje pokree sva ostala nebesa)
Kavanjin (XXV,78) navodi deskriptivnu sintagmu cakleno nebo. Dakle, u
usporedbi s Danteom koji u rajskoj strukturi postavlja devet nebesa i Empirej,
Kavanjin imaginira deset nebesa iznad kojih se uzdie Empirej; pri emu je
Kavanjinovo deveto nebo cakleno, a deseto nebo pomino (XXV ,118) i najblie je
svijetlom raju (Boja staja; XXV,29).
Nadalje, ispisuje paralelizme godinjih mjeseci i znakova zodijaka.27 Opis
zapoinje oujskim Ovnom (XXV,83), a zavrava veljaom i znakom Ribe
(XXV,95), jer zodijaki znakovi broje se od proljetne toke, pri emu Ovan
najavljuje proljee. Oujak, koji je odreen zodijakim znakom Ovna, opisuje
pojavom Sunca - u vlaaku sunce stupa (vlaak - oujak), a njegovu pojavu
najavljuje ovan (ivotinja) jer u toru busa i lupa (XXV,83); pri emu na isti
nain Sunce istjeruje zimu.
Bitnu ulogu Kavanjin pridaje astrologiji ije prakticiranje moe utjecati,
primjerice, na kvalitetu poljoprivrede, ali isto tako i na mogunost nagovjetaja
ratnih (ne)uspjeha. Jedino negira izopaenost zvjezdoznanaca koji djelujui na
tragu Jejupki (usp. Mati 1970:206-207), astrologiju svode na gatanje kozmograma (fatum) upisanoga u zvijezdama. Stoga (pre)poruuje kako je u razdoblju
rasta mjeseine povoljno obavljati kopanje i sijanje, a gnojenje, rezanje
osuenih grana i branje groa (mast) u trenutku kad smanjkava a razvieda/
Da u Saturno sreno gleda (XXV,40). Inae, Mjesec u opadanju smatrao se
izvoritima nevolje. Kao povoljan odlazak u rat vitezovima navodi astroloki
trenutak sastajanja Marsa i Jupitera (XXV,42).
U XXIX. pjevanju kada mu aneo tumai kategoriju Trojstvo u Jedinstvu i
Jedinstvo u Trojstvu, koristi dendrosimboliku s trojnom ivotnom strukturom
stabla (korijen, panj i mladica; XXIX,49), a kao stablo ivota (zaudno) e
postaviti dunju plemenitu (XXIV,7). U odreenju dunje kao stabla ivota moe
nam posluiti etioloko tumaenje koje meusobno povezuje dunju (grki
simbol plodnosti) i jabuku: U Staru Grku je prenesena s ostrva Krita, a iz
27

Kavanjin izvodi kompliciranu operaciju povezivanja imena mjeseci s odgovarajuim zodijacima i izvoenje karaktera pojedinih faza sunanoga gibanja iz te
povezanosti, pri emu ta operacija oznauje svakako najvei trijumf njegove vjetine
razumijevanja univerzuma-knjige (Kravar 1973:873).

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu

kraja, gdje su Kidoni stanovali, i odande joj grko ime malon kidonion t.j.
kidonijska jabuka (Nievljanin 1912:77).
U posljednjem XXX. pjevanju, gdje je rije o Posljednjem sudu, ulogu e
imati rajski lav (XXX,158) pri emu se lav poeo povezivati s uskrsnuem i
postao je simbol Krista kao gospodara ivota jer je legendarno prirodoslovlje
tvrdilo da se mladi lavii raaju mrtvi, ali oivljuju nakon tri dana, poto ih
mujak zagrije svojim dahom (Leksikon ikonografije 1990:373). Inae, u
Kavanjinovu spjevu najprisutnija kristoloka zoosimbolizacija povezana je sa
simbolom janjeta (usp. XXX. Nadglasje). Rije je o ikonografiji Krista kao
jaganjca Bojega koji preuzima na sebe grijehe svijeta (Evanelje po Ivanu
1,29) s obzirom da Kavanjinov spjev teite postavlja na grenost ovjeka koji
na zlatnome lancu moralno pada u vee/dublje teratoloko-etike dubine.

PREMA HOLISTIKOJ ETOS-ORIJENTACIJI


Navedena razmatranja o Kavanjinovu spjevu ispisana su kao prilog
kulturnoj botanici i kulturnoj zoologiji, stoga je svako dublje istraivanje
univerzalnoga epa na tragu navedene teme itekako dobrodolo. I na
Kavanjinovo pitanje - to vam para, moi tioci?/ Od priice, k pravil' smo?
(XXX, 165) - moemo odgovoriti kako od Kavanjinova propitivanja odnosa
ovjek-Bog i njegove antropocentrike, tonije androcentrine i egocentrike
etos-orijentacije, danas se iri holistika etos-orijentacija u propitivanju odnosa
ovjek-Priroda, naravno, u ekologizaciji suvremene kulture (ecologization of
contemporary culture; Lukowska 1998:71) i u smislu etike zemlje (land ethic)
Aida A. Leopolda (usp. Cifri 2000:167). Jer Raj nam je bio dan, ali pretvorili
smo ga u Pakao, a sada smo u istilitu s nadom povratka u rajsko stanje.
Meutim, Kavanjinov ovjek je oviek krokodio i njegov spjev ipak nee
moi djelovati na spas due. 28 I stoga naslov univerzalnoga epa (Kravar
1973) Bogatstvo i ubotvo moemo simboliki iitati u kontekstu ekonomije i
ekologije i filozofije ekoloke krize Vittorija Hslea. Ekologija je, naalost, jo
uvijek ubotvo, a ekonomija e uvijek gravitirati prema bogatstvu s malim
obzirom prema Zemlji (Gei) i ne-ljudskim ivotinjama. Ili, rijeima Eugena
Drewermanna: ljudsko jo uvijek nosimo kao predosjeaj u sebi (prema
Viskovi 1996:33; kurziv S. M.).

28

Usp. studiju Robina Attfielda (1983.) kojom upuuje kako kranski odnosi
prema prirodi nisu tipino eksploatirajui te da povezivanje kranske etike s dananjim
problemima, koja se odnose na prirodnu okolinu, nije uvjerljivo.

Suzana Marjani
LITERATURA

Kratica:
AR - Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. I-XXIII. 1882-1975/1976.
Zagreb: JAZU.
Aranza, Josip, Jerolim Kavanjin (Cavagnini). U Jerolim Kavanjin 1913.
Poviest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i ubogoga a estita
Lazara (Bogastvo i ubotvo). Zagreb, 1913, str. I-XXXVIII.
Attfield, Robin, Christian Attitudes to Nature. Journal of the History of Ideas
44,1983,369-386.
Baltruaitis, Jurgis, Fantastini srednji vijek: antiko i egzotizmi u gotikoj
umjetnosti. Sarajevo, 1991.
Banac, Ivo, Grbovi - biljei identiteta. Predgovor, Slobodan Prosperov
Novak, Opisi grbova, Josip Kolanovi, Zagreb, 1991.
Barthes, Roland, itanje Brillt Savarina. Gordogan 34-35, 1991, 65-79.
Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih obiaja
i vjerovanja, Zagreb, 1998.
Belaj, Vitomir, Plodovi neplodne smokve (Lk 13, 6-9). Bogoslovska smotra
LXIV (1-4), 1994,336-345.
Bezi-Boani, Nevenka, Braani, Hvarani i Viani u spjevu Jerolima
Kavanjina. Mogunosti 10-12, 1994,40-54.
Bezi-Boani, Nevenka, Utvrde i obrana Dalmacije u knjievnosti 18.
stoljea. U Hrvatska knjievnost 18. stoljea: tematski i anrovski aspekti.
Dani Hvarskog kazalita. Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, 21. Split,
1995., str. 281-290.
Bojovi, Zlata, Dubrovaki pisci u Kavanjinovom spjevu Bogastvo i ubotvo.
Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor Sv. 3-4 (Knjiga 37), 1971,
306-321.
Cifri, Ivan, Bioetika i ekologija: bioetike i ekoloke teme u sociolokoj
perspektivi, Zaprei, 2000.
iin-Sain, iro, Pisma Marka Kavanjina splitskog trgovca iz prve polovine
XVII. stoljea, Starine 49, 1959, 105-226.
Duplani, Arsen, Splitski spomenici u Kavanjinovu Bogatstvu i ubotvu,
Kulturna batina 13, 1982, 17-34.
Fiskovi, Cvito, Tri ljetnikovca hrvatskih pjesnika. Hrvatska revija 7-8,
1940,344-355.
Hanson, John, to je kremacija? (Upepeljavanje mrtvih). Plamen. List za
propagandu spaljivanja mrtvih 3-4, 1937, 56-65.

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu

Hire, Dragutin, to pria na narod o nekim ivotinjama. Zbornik za narodni


ivot i obiaje Junih Slavena 1, 1896, 1-26.
Hrvatski knjievni barok (okrugli stol, Zagreb, 13-14. listopada 1989) Zavrni
razgovor (moderator: Zoran Kravar). U: Hrvatski knjievni barok. Uredila
Dunja Falievac. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1991, str. 315-332.
Jutroni, Andre, Iz kulturne prolosti Braa, Split, 1970.
Katii, Radoslav, Uz poetke hrvatskih poetaka: filoloke studije o naem
najranijem srednjovjekovlju, Split, 1993.
Kavanjin, Jerolim, Bogatstvo i ubotvo: velepjesan u 30 pjevanjah. Zagreb,
Narodna tiskara dra. Ljudevita Gaja, 1861.
Kombol, Mihovil, Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda. II.
izdanje. Zagreb, 1961.
Kravar, Zoran, Barokni opis: funkcija i struktura opisa u hrvatskom baroknom
pjesnitvu. Zagreb, 1980.
Kravar, Zoran, Jerolima Kavanjina Povijest vanelska kao umjetniko djelo.
Mogunosti 6, 1973, 620-639; 7:747-770; 8:860-875.
Kukuljevi Sakcinski, Ivan, ivot Jerolima Kavanjina. U Kavanjin, Jerolim.
1861. Bogatstvo i ubotvo: velepjesan u 30 pjevanjah. Zagreb, 1861,
Narodna tiskara dra. Ljudevita Gaja, str. III-VIII.
Ledi, Franjo, Narodna filozofija u poslovicama o vuku. Zagreb, 1960, Vlastita
naklada.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva i Uvod u
ikonologiju Radovana Ivanevia. Uredio Anelko Badurina, Zagreb,
1990.
Lukowska, Maria Antonina, Ecology and Ecologism in Contemporary Urban
Folklore. In Ecology and Folklore III. (ei v cizine/11). Edited by
Stanislav Brouek and Violetta Krawczyk-Wasilewska. Prague, 1998, 6572.
Marks, Ljiljana, Gledaj kako cavti! Konavoske predaje i legende. Dubrovnik
1, 1998, 19-43.
Mati, Tomo, Iz hrvatske knjievne batine. Zagreb - Slavonska Poega, 1970.
Narodne pripovijetke, priredila Maja Bokovi-Stulli, Pet stoljea hrvatske
knjievnosti 26, Zagreb, 1963.
Nievljanin (Pavle Sofri), Glavnije bilje u narodnom verovanju i pevanju kod
nas Srba po Angelu de Gubernatisu. Beograd, 1912.
Nodilo, Natko, (1885.-1890.). Stara vjera Srba i Hrvata (Religija Srba i
Hrvata na glavnoj osnovi pjesama, pria i govora narodnog). Split, 1981,
Novak, Grga, Povijest Splita I. Split, 1978.

16

Suzana Marjani

Page, Ruth, The Bible and the Natural World. In Christianity and Ecology.
Edited by Elizabeth Breuilly and Martin Palmer. London, 1992, 20-34.
Pavlovi, Milivoj, Kamen stanac i vezivanje due. Folkloristiko-semantika
rasprava. Glasnik Etnografskog instituta SAN //-/// (1953-1954), 1957,
611-661.

Perii, Sime, Vojna krajina u Dalmaciji. U Vojna krajina: povijesni pregled


- historiografija - rasprave. Uredio Dragutin Pavlievi. Zagreb, 1984, str.
199-204.
Prijatelj, Kruno, Barok u Splitu, Split, 1947.
Scherzer, I., J. Kavanjina Bogatstvo i ubotvo. Nastavni vjesnik Knjiga VII,
1899,1-11,105-112.
Schiffler, Ljerka, itanje Kavanjinove Poviesti vanelske (Bogatstvo i
ubotvo) u tradiciji hrvatskoga filozofskog miljenja. U Hrvatsko barokno
pjesnitvo: Dubrovnik i dalmatinske komune. Dani Hvarskog kazalita.
Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, 20, Split, 1994., str. 50-61.
Skok, Petar, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Knjiga trea.
Zagreb, 1973.
irola, Boidar. 1938. Novalja na Pagu. Zbornik za narodni ivot i obiaje
Junih Slavena 31/2, 1938, 41-134.
velec, Franjo, Hrvatska knjievnost sedamnaestog stoljea. U Povijest
hrvatske knjievnosti 3, Zagreb, 1983.
Tillyard, E. M. W., The Elizabethan World Picture. London, 1990 (1943).
Torbarina, Josip, Kako su Gunduli i njegovi suvremenici doivljavali svijet.
U Gunduliev san. (koncepcija izlobe Slobodan P. Novak). Zagreb, 1989,
195.
Viskovi, Nikola, ivotinja i ovjek. Prilog kulturnoj zoologiji. Split, 1996.
Vitezovi, Pavao Ritter, 1994. Izbor iz djela. Zagreb, 1994.
Vitko vic, Dimitrije, Ko su Gavan i Gavanka u narodnoj pesmi?. Zbornik za
narodni ivot i obiaje Junih Slavena 31/1, 1935, 1-16.
Zeevi, Divna, Strah Boji: hrvatske puke propovijedi 18. stoljea. Osijek,
1993.
Zeevi, Divna, Poeljne biografije: ivotopisi svetaca 18. i 19. stoljea u
hrvatskoj knjievnosti, Zagreb, 2000.

Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu .

THE HIERARCHISATION OF LIFE IN KAVANJIN'S UNIVERSAL


EPIC POVIJEST VANELSKA: A CONTRIBUTION TO CULTURAL
BOTANY AND CULTURAL ZOOLOGY
Summary
This (ecohistorical) interpretation of Jerolim Kavanjin's (1643-1714) universal epic Povist vangelska bogatoga, a nesrena Epulouna, i ubogoga a
estita Lazara, iliti od tete bogastva a koristi ubotva (The Evangelical Fable
of the Rich Tho' Miserable Epuloun, and the Poor But Honest Lazarus, or
About the Detriment from Wealth and the Benefit of Poverty), which is known
in literary history under the title Bogatstvo i ubotvo (Wealth and Poverty), has
been written as a contribution to cultural botany and cultural zoology, so that
any more detailed research of the universal epic along the lines of the theme
in question would be more than welcome. For instance, theo/anthropocentrism,
the anthropology of [Gavan's] food, Man as a Sinful Animal, a negative
zoogradation of the female image in Kavanjin's misogynist ideosphere, city
and flora, economy and urbicide, the symbolisation of animal and political bestiality, dendrometaphors, zoometaphors, zoosymbols used in satanisation of the
enemy/the hostile Other, the bestiary/zoodemons/demonic hybrids of Hell as
the locus horridus, the celestial garden as the locus amoenus, the signs of Zodiac, etc. Through the idea of the hierarchical Golden Chain (catena aurea,
scala naturae), we observe the regression of the (post)Tridentine Baroque image of the world in Kavanjin's epic according to the Mediaeval world view and
the anthropocentric/androcentric ethos-orientation (theo/anthropocentnsm),
and so we symbolically can read off the title of the universal epic (Kravar
1973) Wealth and Poverty in the context of economy and ecology and in
Vittorio Hsle's ecological crisis philosophy.

Valentina Gulin Zrni


Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
OVJEK I PRIRODA POLIPTIH 18. STOLJEA
UDK:

94(497.5 Dalmacija) 17
821.163.42-94 17
398.3(497.5 Dalmacija) 17
338(497.5 Dalmacija) 17
Izvorni znanstveni rad

U ovoj studiji ekohistorijski pristup figurira kao prizma poimanja i


interpretiranja povijesti, a odnos ovjeka i prirode kao perspektiva povijesnog
iskustva. Interpretacijom razliitih diskurzivnih razina izabrane grae (kroniarska, putopisna, znanstvena itd.) definiraju se okviri poimanja odnosa
ovjeka i prirode: od ljetopisnog hiperrealizma do simbolikog svijeta usmene
knjievnosti, od tradicionalnih kulturnih praksi i vjerovanja do angairanih
fiziokratskih nastojanja za mijenom tih odnosa. Jukstaponiranjem izabrane grae
nastoji se ukazati na su-postojanje razliitih poimanja prirode i time na kompleksnost konceptualnog, vrijednosnog i intepretativnog odnosa ovjeka i prirode.

U ovome radu predstavit u nekoliko raznorodnih narativnih izvora koji se


prostorno odnose na podruje Dalmacije, od Sinja do Makarske, du granice
imperija, du morske obale, du planinskoga lanca u zaleu. Radi se o ljetopisnom
zapisu o Makarskom Primorju franjevca Nikole Gojaka u razdoblju 1712-1772, o
tekstu Biljeke o Putu po Dalmaciji (1776) Sinjanina Ivana Lovria, o raspravi
Politiko-ekonomska razmiljanja o Dalmaciji Trogiranina Ivana Luke Garanjina (1806), te o jednom malom korpusu usmenoknjievne lirske i epske grae
sakupljene na podruju Dalmacije.
Analitiki interes zadire u istraivanje odnosa ovjeka i prirode shvaenog
kao integralnog dijela povijesne stvarnosti, odnos koji je izrazito razliito
ilustriran u izabranoj grai. Reprezentacije stvarnosti u narativnim izvorima su
mimetike: one stvarnost ivota pretau u stvarnost druge razine, tekstualnu
stvarnost, koja e prenositi povijesno iskustvo na specifian nain,
ukljuivanjem nekih poetskih, interpretativnih, vrijednosnih, ideolokih,
estetskih i drugih dimenzija. Diskurzivna osnova na kojoj se pojedini tipovi
grae oblikuju, kao i anrovsko odreenje narativnog izvora te autorski
svjetonazor, bitne su toke referentnog okvira komentiranja grae.
Izabrani izvori ilustrativni su u aspektu kompleksnosti odnosa ovjeka i
prirode, odnosa ljudskih drutvenih i kulturnih zajednica te prirodnih uvjeta u
kojima ive, uz iroko shvaeni pojam ljudskog habitata kao svega onoga to
ovjeka okruuje (karakteristike stanita, ivotinjski i biljni svijet, klima,
prirodni fenomeni itd.). Ti se odnosi oslikavaju u nizu kategorija koje zahvaaju samo poimanje prirode (resurs, uivanje, iskoritavanje, znanstveni ili

180

Valentina Gulin-Zrni

sentimentalni okvir poimanja), preko esto najzastupljenijih shvaanja prirode


u ekonomskom aspektu (dominantni i alternativni oblici organizacije privrede,
ekonomske strategije i tehnike, ekonomija poslovanja, proizvodnja i potronja,
zalihe, trite, strategije ouvanja) do drutveno-kulturnih aspekata pojedinih
dimenzija odnosa ovjeka i prirode (znaenje klimatskih prilika, vrednovanje
resursa, rada, zemlje, stoke, imovine, kulturna znaenja, vjerovanja i religijske
prakse, zamiljaji i predrasude i si.). Ekohistorijski pristup u ovome radu
figurira kao prizma poimanja i intepretiranja povijesti, a odnos ovjeka i
prirode kao perspektiva povijesnog iskustva.
Osnovna je ideja ovog rada postaviti odnos ovjeka i prirode u prizmu
poimanja heterogenosti, istodobnog postojanja razliitih referentnih okvira
unutar kojih se taj odnos konceptualizirao. Smatram da je odnos ovjeka i
prirode pluralan, dijalektiki i mnogoslojan, te da upravo poimanje sloenosti
tog odnosa mora biti osnova za njegovo razumijevanje. U izabranim u
izvorima prvenstveno izdvojiti ona mjesta koja mogu ilustrirati upravo tu
sloenost odnosa ovjeka i prirode u tijeku 18. stoljea.

MAKARSKI LJETOPIS: DRAMATIKA OPSTANKA


Makarski ljetopis franjevca Nikole Gojaka biljei zbivanja u kroniarskom
duhu u razdoblju od 1712. do 1772. godine. 1 Autor biljei neka kljuna
europska dogaanja i slike iz svakodnevlja lokalne zajednice. Raznorodni
podaci zapisani su integrirano, gdje biljeke o svjetskim zbivanjima pripadaju
istome redu stvarnosti kao i zapisi o klimi. To je bitan okvir senzibiliteta
ljetopisnoga diskursa koji nam moe pomoi u otkrivanju i problematiziranju
odnosa ovjeka i prirode kako je on predstavljen u ljetopisu. Gojakova
percepcija regionalnog prostora iroko je definirana: ona podjednako ukljuuje
obalni dio, otoni dio (posebno otoke Hvar i Bra) te planinski (zagorski)
prostor, te iskazuje intenzivnu povezanost toga prostora sa sjevernijim dijelom
Dalmacije (do Splita), s Bosnom, ili u cjelini prostora kojeg autor oznauje
turska i karsanska zemlja. Gojakov ljetopis nudi itav niz podataka koji
odaju privrednu sliku makarskoga podruja (uzgoj biljnih kultura i stoke,
ribolov, fluktuacija cijena namirnica i stoke), no daleko najvei broj podataka,
koja Gojakov ljetopis i ini posebice ekohistorijski zanimljivim, odnosi se na
mikroregionalni prikaz klime, rodnosti i bolesti.
Nekoliko je mikroklimatskih karakteristika regije koje u najveoj mjeri
odreuju posljedino ljudski trud privreivanja. Velika koliina i teina snijega
zimi uzrokovala je pucanje grana voaka i vinove loze, a kasni proljetni
1
Tekst kronike Nikole Gojaka, koji koristim u analizi ovoga rada, objavljen je u
ediciji Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljea, u izdanju Knjievnog kruga Split, 1993.

ovjek i priroda..

181

snijegovi izazivali su smrzavanje proklijale sjetve i propupalih stabala. Obilne


kie u proljee poplavljivale su zasaena polja, a one u jesen unitavale su
jesensku sjetvu. Naleti jakoga vjetra, zajedno s kiom, ispirali su ionako male
koliine obradive zemlje uskoga obalnog Makarskog Primorja. Sua je znala
biti ljeti tolika da je imala katastrofalne posljedice za dozrijevanje uzgojenih
kultura, a presuivali su i izvori vode: godine 1760. Gojak navodi daje tolika
brezvodica bila ove jeseni da su po vlakoj zemlji mlikom kruh zakuivali ne
imadui vode (Gojak 1993:178). U razno doba godine, esto je padala tua,
unitavajui iznikli ili dozrijeli urod. Izuzetno opasna primorska nevolja bila
je bura, hladni sjeverac, koji je znao viednevno puhati: lomio je grane, otresao
procvala stabla, a u jesen je otresao sazrele plodine sa stabala umanjujui urod;
bura je znala biti toliko jaka da je skidala krovove kua, prevrtala brodove,
odnosila stoku u planini, a strujanja zraka i hladnoa utjecali su i na slab ili
nikakav ulov ribe (to je moglo potrajati godinama). Stoka je, boravei u
planinama, stradavala od prejakih zima, od udara gromova, te ugibala od
epidemija bolesti. Biljne kulture takoer su esto bivale napadnute bolestima ili
nametnicima (skakavci, crvi i si.) koji su se razvijali u nepovoljnim
mikroklimatskim uvjetima i izazivali velike tete godinjeg uroda.
S obzirom na koliinu kroniarskih zapisa mogue je napraviti analizu
rodnosti tijekom pola stoljea Gojakova zapisa. U najveoj mjeri radi se o
nerodnim godinama koje se razlikuju s obzirom na to je li urod slab ili
nikakav.2 Kontinuirano gladne godine i desetljea kulminiraju u nekoliko
izrazito oskudnih godina u kojima siromasi sve raspodaju za hranu, a oskudica
izaziva veliku smrtnost: takva je zabiljeena u godini 1740. i u slijedu
etrdesetih i pedesetih godina 18. stoljea, koje Gojak usporeuje s egipatskim
godinama gladi iz Staroga Zavjeta: budui takova potriba zato nitko ne moe
vee od glada iviti, toliko je vee od glada palo da se ne mogu na nogu
darati, vee od are i potribe padaju po puti. Sve se consuma i izprodava, ovo
dooe godita od Eita (Gojak 1993:123). Godine 1748. autor navodi da nije
bilo ak niti trave, te su ljudi umirali po cestama: glad estoki slidi sve to
vema. Da bi eljad mogla kakove trave nai, to bi im bilo veliko utienje i
veselje, ali nigdi struka ni pitomoga ni divljega (Gojak 1993:135). Nakon
etiri godine glad se ponovo pojavila 1752., takve jaine da pisac biljei da je

Tako u zapisima od 1721. do 1772. kao dobre godine moemo izdvojiti samo njih
nekoliko: 1721. i 1725. su godine obilnog uroda; sljedea, relativno rodna godina je
1748. za koju i Gojak biljei da se takav urod ne pamti u posljednjih 20 godina; neke su
godine obilno rodne lozom, ali nerodne itom i drugim plodinama (1754. i 1758.), to je
ironija, navodi Gojak, jer se vinom ne dade prehraniti, ve se pri njemu od glada
umira (Gojak 1993:158, 171). U godini 1772. konstatira daje to ve trea uzastopna
godina bez uroda: ovuda u Primorju aravo, vina ne bi, ita takoer, ulja ni malo, ela
aravo, u malo rii sve potribito. Sam Bog neka bude na pomoi komu vazda slava. I
ovo je tree godite da ovi vilaet sasvim pade u nevolju i potribu. (Gojak 1993:213).
Nerodne godine imale su kao jednu svoju posljedicu i porast cijena manjkavih proizvoda
kojih pregled esto daje Gojak.

18

Valentina Gulin-Zrni

ne pamte takve starci od 80 godina, a nerodne su se i gladne godine zaredale do


1758. Glad je uzrokova smrtnost ljudi i smrtnost stoke.
Nesrea ljudi ne sastoji se samo od gladnih godina, nego i od bolesnih
godina. este bolesti koje navodi Gojak, a koje su imale karakter pomora su
ozpice aliti patule i sardebolja (bolest crijeva, dysenteria), koje su se
periodiki javljale u Makarskom podruju. Takoer navodi i pojave savladivih
bolesti koje nisu izazvale pomor, a radi se o raznim oblicima groznica (febre).
Najopakija bolest bila je kuga koja se, kako biljei Gojak, u razdoblju od
pedesetak godina (1719-1772) pojavila etiri puta: 1731-32, 1740, 1744, 176364. Navodei pojave kuge, Gojak uvijek prvo biljei pojavu kuge u Sarajevu,
koja se zatim iri po Bosni, da bi se u roku godine do dvije pojavila i u
Dalmaciji. Tako se na irem regionalnom prostoru kuga pojavljivala u
ciklusima koji su trajali 4-5 godina. Izrazito visoka stopa smrtnosti u kratko
vrijeme (pola stoljea) znaajno je utjecala na demografsku sliku podruja.
Gojakov ljetopis ne nudi dimenziju bogatog pieva interpretativnog
zahvata, to je i svojstveno kroniarskom diskursu unutar kojega se ponajvie
redaju zbivanja. Pieva intonacija osjea se jedino u komentaru svih tih
zbivanja. Proklijalo ito, rosa poslije sunog razdoblja, dobar ulov riba,
dogaaji su koji u svakodnevici nepovoljnih klimatskih prilika zasluuju pievu
zahvalu Bogu. No, i sue ili poplave, jaki vjetrovi, hladnoa, zima samo su
neke pojave prirode koje autor takoer prati zahvaljivanjem Bogu unato tome
to rezultiraju unitenim urodom i pogibijom stoke: I slide zla vrimena, dadi
ne pristaju i sve voda potopi, navlastito polja i tako i barda odnese svakoliko. A
marva sitna sva se smae i pojalovi. Ali neka na svemu bude fala i slava
Bogu! (zapis uz 17. veljae 1751) (Gojak 1993:145). Glad i kuga takoer su
dio svakodnevlja popraeni zahvaljivanjem Bogu, a sve se nedae objanjavaju
pokaranjem od Boga, katigom za zla koja ljudi uine (ubojstva,
otimaine, krae). Takvo je poimanje jedinstveni interpretativni okvir zbivanja,
jer, vjeruje ljetopisac, to e biti unapridak tizim e Bog svemogui upraviti
budui da on svim vlada i upravlja (Gojak 1993:150). Izmeu Bojega i
ljudskoga svijeta, priroda je znak njihova odnosa: dobrim ivotom vjernika
umilostivljena ili opainama izazvana. Priroda je tako postavljena kao semafor
Bojih ocjena ljudskoga ivota, a prirodni su fenomeni determinirani Bojom
voljom. Takvo poimanje ustroja stvarnosti uvelike se oslanja na oblikovanje
povijesnog iskustva srednjovjekovnih ljetopisaca iji se prikaz stvarnosti bavi
kvalitetama, a ne agentima i pretpostavlja svijet u kom ljudi ne ine stvari - one
im se dogaaju (White 1989:135).
Analizirajui podatke iz ljetopisa ne moemo toliko zahvatiti aspekt
odnosa ovjeka prema njegovoj prirodnoj okolini, koliko, ba suprotno, odnos
prirodne okoline prema ovjeku, koji je u velikoj mjeri prema prirodi nemoan,
te se priroda postavlja superiorno prema ovjeku, to i nije neobino s obzirom
da je shvaena kao instrument Bojeg odnosa prema ovjekovom ivotu,
dobroti i grijehu ljudskom. Gotovo da i nema spomena o aktivnosti ovjeka
koji bi se suprotstavio poremeenom prirodnom redu. Priroda se u ljetopis

ovjek i priroda.

18

upisuje kao aktivni dio povijesti, posebice povijesti ljudske svakodnevice, kao
dio svakodnevice koji nimalo nije zanemariv svojim utjecajem na ivot
zajednice i njene povijesne stvarnosti. itajui ljetopis od poetka do kraja,
punei se slikama bijede, gladi, boletina, oskudice, umiranja, itatelja e teko
mimoii jeza zamiljanja takve teke ljudske egzistencije koja je u Gojakovu
tekstu zapisana hiperrealistikim pismom.

USMENOKNJIEVNI SCENARIJ:
METAFORIKO-SIMBOLIKA TRANSPOZICIJA
Najrazliitiji oblici usmenoknjievne batine posreduju nam neke oblike
spoznaja o svijetu u kojemu je pojedinac ivio, o zajednici, kozmologiji,
religijskome okviru ivota, o drutvenim odnosima, pravilima i obrascima
ponaanja, o moralnom redu. U tim je aspektima, posredno ili neposredno,
utkan i odnos ovjeka i prirode. Ovom prilikom pregledala sam zbirke narodne
usmene poezije ureene u ediciji Pet stoljea hrvatske knjievnosti, i ne
zalazei duboko u kompleksnu problematiku usmenog stvaralatva, analizirala
sam one podatke koji oslikavaju odnos ovjeka i njegove prirodne okoline.3
Ambijentalnost narodnih pjesama gradi svoj prostor zbivanja unutar
unaprijed zadanog okvira na temelju tradicije i zakonitosti usmenog
stvaralatva. Takav standardni scenarij prostora narodne pjesme sastoji se od
opih mjesta opisa prirode, kao to je gora zelena, zelene livade, hladni
studenac, scenarij koji je posebice njeno toniran u lirskim narodnim
pjesmama. U tu slijepu kartu usmenoknjievnog atlasa upisuju se onda i stvarni
i imaginarni krajolici i lokaliteti. Posebnost ugoaja stvara i esta upotreba
deminutiva pri opisivanju prostora (gorica, konjic, jelenak, gorica), a razlog
tomu nije toliko u prisnosti ovjeka s prirodom, ve u stilu i metrici lirskog ili
epskog stiha. Sam opis krajolika i prirode vrlo je rijedak izvan klasinih
narodnih usmenoknjievnih toposa.
Meutim, odnos ovjeka i prirode u usmenoknjievnoj batini nije posredovan samo i jedino kvalitetom i kvantitetom opisa prirode. Usmena poezija
otkriva i poimanja zajednice koja definiraju prirodnu okolinu ovjeka kao
nositeljicu znaenja, kao to je, primjerice, u epskoj pjesmi o eni preljubnici,
ija je sudbina upisana u prirodni okoli: njeno je stradanje stvorilo trnje (gdje
je kapala njena krv) i jezero (provalilo na mjestu gdje je ena umrla) (knj. 24/
1). Tako je u prirodi upisano sjeanje na dogaaj koji upozorava na moralnodrutveni red zajednice. Takoer, hiperbolizirane slike iz prirode esto su
poredbeni oblici ljudskih stanja i osjeaja, primjerice, opisujui alost osobe
3
U ediciji Pet stoljea hrvatske knjievnosti koristila sam zbirku Narodne lirske
pjesme (knj. 23, ur. O. Delorko, 1963), Narodne epske pjesme I (knj. 24, ur. O. Delorko,
1964) i II (knj. 25, ur. M. Bokovi Stulli, 1964). Navoenje stihova u tekstu obiljeeno
je brojem zbirke i brojem pjesme u zbirci.

18

Valentina Gulin-Zrni

takvu da popucaju stijene u gori(ci) (knj. 24/4). Nepromjenjivost ljudske


situacije, u lirskoj se poeziji esto izrie slikom nepromjenjivosti zakona
prirode fiksirajui i ljudsku sudbinu u motivu nemoguega prirodnoga
svijeta: tako umirui junak navodi da e njegov povratak majinom domu
uslijediti kad urodi javor s jabukami, kad obili perje na gavranu, kad procvati
rua u kamenu. (knj. 23/53).
Priroda narodne pjesme obiluje biljnim svijetom. Biljke su to divlje, kultivirane, egzotine, uskrasne. Bogat je i svijet ivotinja u narodnim pjesmama.
Ptice, koje se javljaju u narodnim pjesmama, obiljeene su nekim svojim
karakteristikama i gotovo uvijek imaju odreenu funkciju. Crna ptica gavran je
ptica zlokobnica, kobna ptica krvavih krila, koja dojavljuje loe vijesti (knj. 23/
63;78; knj. 24/3 i dr.). Ptica lastavica moe biti ucviljena osoba (knj. 23/63).
Slavuj je ptica ljubavnika (knj. 23/4). Vrana navijeta smrt (knj. 24/20). Sivi
sokol glasnik je s vijestima (knj. 23/206; 9 i dr.).). ivotinja koja u svojem
stvarnom ili simbolikom znaenju zauzima esto mjesto u usmenoknjievnim
slikama je zmija: ona nosi znaenje karakteristike lika (junak kao guja ljuta
(knj. 23/13), simbolizira sukob nepomirljivoga (dvi se jute zmije zavadile/
jedna turska - druga je kavurska (knj. 24/21); simbolizira osjeaj ili stanje
(ciiti, cviliti kako zmija ljuta (knj. 25/12; zagrliti se kao zmija oko kitei
smilja (knj. 24/35); jed zmije presojkine ili guje aro vite, koja se skriva
ispod krile mramorite, pomijean s vinom, otrovno je sredstvo (knj. 24/7;

10).
Narodne pjesme prostor su i fantastinog svijeta prirode. Krajolike
narodnih pjesama nastanjuju i bia kao to je bila vila planinkinja (knj. 23/
63; 64), divovi iz planine (knj. 25/12) i adaje u jami brezdanici (knj. 25/12).
Sokol-mladoenja (knj. 25/9) i zmija-mladoenja (knj. 25/13), likovi roeni od
estog krila ribe estokrile, koji pred nevjestom postaju junacima
znamenitima (obiljeenima), ive u fantastinom svijetu iza Gore bukove,
Gore orahove, zelenih livada, i preko rijeke Save kojoj prolaz brani vila
dumludija (carinica) (knj. 25/9). To je svijet zmaja od Jastreba koji e
obljubiti caricu Milicu (knj. 25/5) i fantastinog lika Zemljani tipana koji je
urastao u prirodu: poplavljen do koljena, rukama uraslim u kamen (knj. 25/6).
Nadnaravna i fantastina bia - vile, zmajevi, divovi - u usmenoknjievnoj su
tradiciji integralni dio ivota i sudbine likova narodne poezije.
Usporeujui dva izvora, Gojakov ljetopis i izabrani korpus narodnih
pjesama, ini se da nita od opisane atmosfere makarske kronike teke ljudske
egzistencije, opsjednute nerodnim, gladnim i kunim godinama, nije tako
dramatino upisano u narodno usmeno stvaralatvo. Rijetke slike prirode
gotovo su standardizirane i uvedene u strukturu narodnih epskih i lirskih
pjesama prema kompozicijskim, stilistikim i poetskim zakonima lirskog ili
epskog anra. Priroda je okvir poimanja svijeta jer u nju je upisano sjeanje na
moralno-drutveni red zajednice, ona se nadaje poredbama i metaforama za
ljudska stanja, osjeaje i sudbine, a poimanje pojedinih fenomena prirode, te

ovjek i priroda.

18

biljnog i ivotinjskoga svijeta izgraeno je na osnovi tradicionalnih vjerovanja,


primjerice, vezano uz animalistike predodbe ivotinja i njihovu simboliku. U
ljetopisima je odnos ovjeka i njegove prirodne okoline prikazan u dimenziji
hiperrealizma, dok je u usmenom narodnom stvaralatvu, u literarnoj fiksaciji
svijeta, odnos prirode i ovjeka esto transponiran u metaforiku i simboliku
razinu kognicije.

MORLAKA NARODNA VJEROVANJA I OBIAJI:


'MITOLOKI' I 4PANSEMIOTIKI' MODEL
Morlaki svijet je svijet tradicionalne kulture 18. stoljea naroda u zaleu
Dalmacije, nama danas prezentan slikama opisa ivota Morlaka sinjskog i
kninskog kraja iz pera Sinjanina Ivana Lovria u djelu putopisnog karaktera
Biljeke o Putu po Dalmaciji. Dio grae u Lovrievim biljekama odnosi se
upravo na zapis morlakih narodnih vjerovanja i obiaja.4
Mnoga narodna vjerovanja ukazuju na semantinost svijeta okolia u
kojemu Morlaci ive, gdje postoji cijeli niz znakova koje priroda nudi na
itanje. Tako, primjerice, kad abe krekeu, kad se make grebu ili kad ovce
legnu u drugaijem poloaju nego obino, sve su to znakovi navjetaja kie. I
poloaj mjeseca i sunca, njihovi oblici, znakovi su iz kojih iitavaju
meteoroloka predskazanja. Nadalje, Lovri biljei i druga morlaka
vjerovanja: Tuu, kad je drugaija nego obino, poslale su zacijelo vjetice, a
crni su oblaci njihovo boravite u zraku. Vjetac je i vihar, koji katkada prenese
morske ribe na planine. Gromovi su kola sv. Ilije, koji se zabavlja vozei se po
nebu, a na i kolima nosi vatreno oruje, kojim strijelja. Puko je miljenje da
vjetar bura izlazi z planinskih spilja. I mnoge druge pojave u prirodi tumae na
specifian nain. Jeka je, po miljenju Morlaka, duh koji se zove vada, a koji
ne ini drugoga zla, osim to se drugome ruga; a duha, koji se drugima ruga,
valja da ovjek i boji. Meteoroloke prilike i prirodne pojave objanjavaju se
u narodnoj kulturi tumaenjima utjecaja demonskih bia u kombinaciji s
kranskim interpretativnim potencijalom, likovima i znaenjima.
Morlaci poznaju i vjetice - one nou krijete, lete i vade djeci u
kolijevkama srce. Takoer vjeruju da se vjetice pretvaraju i u leptire koji se i
zovu vitice. Vjetice i arovnici strah su i trepet svih Morlaka: oni ine
bezbrojne arolije, ine da ljudi obole, nou pleu na raskrima. U zraku

4
U talijanskome originalu djelo Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diversi
pezzi del Viaggo in Dalmazia del signor abate Alberto Fortis coll ' aggiunta della vita di
Socivizca objavljeno je u Veneciji 1776. godine. U drugom djelu svoje knjige,
naslovljenom O obiajima Morlaka, Lovri je opisao i narodna vjerovanja i medicinu
u poglavljima 24-26. Navodi u tekstu izvedeni su prema izdanju Lovrieve knjige u
prijevodu iz 1948. godine, str. 148-171.

18

Valentina Gulin-Zrni

borave u crnim oblacima, a na zemlji na orahovim stablima, te se stoga treba


kloniti tog drva, a ta demonska bia ljudskoga podrijetla djeluju ponajvie na
Jurjevo i Ivanje. I dalje pie Lovri: Vjeci i vjetice ine svoje ini kostima
pokojnika, biljkama i slinim neukusnim budalatinama, i premda nemaju
nikakve snage, nije meu Morlacima doputeno sumnjati o njihovoj moi.
Vjeruju, takoer, u vukodlake ili vampire.
Zanimljiva je i narodna pria o zmiji: u poetku su bila tri sunca prevrua,
pa kako zmija nije mogla podnijeti vruine odluila ih je progutati, ali je
uspjela progutati dva sunca i pola treega, tako da Morlaci misle daje sunce na
ovome svijetu samo pola sunca. To se, vjeruju, upravo i trebalo desiti jer je
vruina i ovoga pola sunca ponekad ljeti prejaka. Zmija je zato osuena da se
krije pred suncem meu kamenjem i u zemlji. Vjeruju, takoer, da zmije uvaju
blago, a smatraju sretnim znakom naii na mnogo zmija na putu.
Raznolika su bia koja s Morlacima dijele njihovu prirodnu okolinu, utjeu
na odnos koji e imati prema pojedinim dijelovima njihove prirodne okoline,
koja je investirana raznim znaenjima. Spoznaja o tim znaenjima uvjetuje
oblikovanje obrazaca ponaanja koja e biti u skladu sa znaenjima u prirodi.
Tradicionalna vjerovanja i obiaji potentan su izvor koji oblikuje komunikaciju
izmeu ovjeka i prirode.
Gornjim primjerima ilustrativno su predstavljeni primjeri morlakog
vjerovanja i obiaja, a stil i nain na koji je Lovri opisao morlaki ivot slian
je mnogim kasnijim etnografskim zapisima, nastalim s kraja 19. stoljea i
tijekom 20. stoljea.5 Ta nam graa, u usporedbi s ranijim zapisima, ukazuje na
bitnu injenicu kontinuiteta odreenog odnosa ovjeka i prirode, ak i u onim
oblicima koje je angairani Sinjanin Lovri smatrao praznovjerjem koje za
dobrobit naroda treba iskorijeniti, predlaui promjene jo prije dvjestotinjak
godina. Mnoge kozmografske predodbe narodne tradicije, o postanku i izgledu
zemlje, o nebeskim tijelima i prirodnim pojavama, teistike su u osnovi (Bog
Stvoritelj), te isprepletene raznim poganskim oblicima religioznosti (primjerice
solarnog, lunarnog, manistikog kulta) (Grbi 1998:305-307). Voda i vatra,
oblici su u prirodi koji imaju izrazite mistine, zdravonosne, zatitne i oisne
moi, to je bilo izrazito u nekim obredima tradicionalne kulture tijekom itave
godine (Gavazzi 1988). Upravo u godinjim obiajima izrazita je tendencija
stvaranja aktivnijeg meuodnosa ovjeka i prirode te, posebice, potenciranja
ovjekova utjecaja na prirodu radnjama imitativne magije. Radi se, nadalje, o
raznim oblicima magijskih radnji koje mogu imati svrhu obrambenog karaktera
5
Mnoge etnografije objavljene su u ediciji Zbornik za narodni ivot i obiaje,
opisujui ivot seljakog stanovnitva na pojedinim lokalitetima u Hrvatskoj. Jedna
integralna slika hrvatskih narodnih obiaja prema regionalnom kriteriju, kompilirana iz
pojedinanih etnografija, objavljena je u knjizi grupe autora Etnografija (Zagreb, 1998).
S obzirom da se u ovome radu obrauje tradicionalna kultura sinjskoga kraja 18 stoljea,
upuujem na etnografsku monografiju o Studije i graa o Sinjskoj krajini objavljenu
u asopisu Narodna umjetnost 1967-68, te, posebice, na lanak Josipa Milievia
Narodni obiaji i vjerovanja u Sinjskoj krajini.

ovjek i priroda.
(primjerice zatita od tue) ili izazovno/poticajnog karaktera (primjerice mnoge
magijske radnje agrarnog sklopa za uspjenost gospodarske godine) (Grbi
1998:319-336). Kroz narodna vjerovanja, koja predstavljaju samo jedan od
oblika u kojima su utopljene najobuhvatnije predodbe ovjeka o svijetu,
ljudima, o prirodi i sredini koja ga okruuje, oblikuju se obrasci i modeli za
ponaanje ovjeka prema prirodi. Drugim rjeima, dio vrijednosnog sustava
lokalne zajednice koji je ugraen u narodna vjerovanja, a koji se, izmeu
ostaloga, odnosi i na odnos ovjeka i prirode, postaje kodom za oblikovanje
komunikacije ovjeka i prirode: simboli iz prirode, kako ih definira jedna
tradicionalna kultura, te znanje o znaenju simbola, postaju okvirom ovjekova
djelovanja i osjeanja, od prilagodbe do angairanosti, od straha do divljenja.
Interpretacija odnosa ovjeka i prirode u korpusu narodnih vjerovanja i
obiaja vrlo je bliska postavljenom modelu iz analize primjera usmene
knjievnosti. Prirodna okolina ovjeka investirana je znaenjima, a odnos se
ovjeka i prirode ostvaruje u modelima 'mitolokog' (mjesto ovjeka u prirodi)
i 'pansemiotikog' (priroda kao prenositeljica znakova od Boga ili neke druge
sile).6 Prostor je to metaforikog, alegorijskog, simbolinog ljudskog okolia u
kojemu je ispremijeano imaginarno i stvarno. Ljudski okoli postaje uvelike
razumljiv jer je uokviren u kulturne slike kozmologije i religije: radi se o
naplavinama nekranskog i kranskog simbolizma, a kroz narodna je
vjerovanja i obiaje upravo je dijelom i kodificirano znaenje prirodne okoline.
Opisujui morlaka vjerovanja i obiaje, Lovri upisuje i dozu kritike
prazno vjernosti, zabludnosti naroda kojega opisuje, a u mnogim dijelovima
ironizira vjerovanja i praksu koja iz njih proizlazi. Narodna vjerovanja
zasigurno su drugaije vrednovana od sudionika u tradicionalnoj kulturi. Ovdje
valja biti oprezan da pri interpretaciji odnosa ovjeka i prirode u jednom
prolom vremenu ne upiemo odnos naeg suvremenog svjetonazora i
kognitivnih kategorija miljenja odnosa ovjeka i prirode, te nevaljanost
pripiemo svemu to na racionalno-znanstveni um ne apsorbira. Izvor, kao to
su Lovrieve Biljeke, podatan je bogatom graom za istraivanje znanja
lokalne kulture. Sudionicima tradicionalne kulture, biljke i ivotinje njihova
okolia nose specifina znaenja, a za mnoge se obiaje vjeruje da su krucijalni
za funkcioniranje prirode, te tako predstavljaju najjasnije oblike interaktivnog
odnosa ovjeka i prirode. Prirodna okolina puna je znakova koji su
interpretativno integrirani u ovjekovo razumijevanje i poimanje svijeta i
ivota. Tom aspektu odnosa ovjeka i prirode moda najbolje odgovara
sintagma kulturna konstrukcija prirode.

6
O modelima semiotikog odnosa izmeu ljudi i okolia (pansemiotiki, magijski
i mitoloki modeli ljudske ekologije) te o tradiciji tih modela u europskoj misli, usp. Nth

1998:334-336.

Valentina Gulin-Zrni
MORLAKA PRIVREDA: MATRICA TRADICIONALNE EKONOMIJE
Zaseban aspekt odnosa ovjeka i prirode je onaj koji podrazumijeva
definiranje prirode kao resursa. U djelu Ivana Lovria o morlakome ivotu
ovaj je aspekt zastupljen opisom morlake poljoprivrede i stoarstva,
arhitekture, kulture prehrane, a takoer i predoavanjem vrijednosnih stavova
stanovnitva prema prirodnim resursima. Ovakvim se podacima ponajvie
definira tradicionalna privredna matrica koju u ilustrirati nekim primjerima.7
Drvo, iblje, trska, kamenje, ilovaa - materijali su iz bliskog prirodnog
okolia koje Morlaci, ponajvie tek dijelom obraene, koriste u tradicionalnoj
arhitekturi i ureenju kuanstva. Mnogobrojni podaci Lovrievi upuuju na
sliku kulture morlake prehrane. Glavne namirnice su mlijeko i mlijeni
proizvodi, krune pogae, te kupus, prema kojemu i mjere rodnost godine:
prirod je poao po zlu, vele oni, ako ne rodi kupus, pa makar ita bilo
dovoljno. 8 Kao jestvinu, Lovri navodi i abe, uz koje su vezane neke
predrasude. Pravoslavni Morlaci, naime, misle da se ne moe spasiti tko jede
abe, pa ih ne jedu radi vjere, a ne zbog odvratnosti prema njima. Lovri smatra
da e sve vie Morlaka poeti jesti abe im se otarase predrasude i zablude da
hrana moe koditi spasu due.
Komentirajui strategije prehrane i ouvanja hrane, Lovri je izuzetno
kritian. Smatra ih rasipnicima, primjerice zato, jer peku pogae svaki dan na
ognjitu, umjesto da uvedu izradu kruha u pei, koji je korisniji jer je
viednevan. Sastavni dio morlakoga karaktera je i etika aenja, posebice
izraena u susretu s gostima neumjerenim nutkanjem na jelo i pie, a to je
usko vezano uz etiku morlake gostoljubivosti. tedljivost karakteriziraju kao
krtost. Rasipni su i u neekonominosti raspodjele uroda tijekom godine: od
pepelnice do poetka nove etve trpe tratei se tednjom jela, dok u ostalo doba
godine, kad ih ne ograniuje skrajnija oskudica, jedu, makar propao svijet,
ponajvie tako, da im pucaju trbusi. Zbog neumjerenosti, kasnije e se, u
pomanjkanju hrane i oskudici, zaduivati za nabavku ita, to Lovri ocjenjuje
krajnje neracionalnim gospodarskim postupkom.
7

Primjeri koje navodim razbacani su u drugom dijelu Lovrieve knjige pod


naslovom O obiajima Morlaka, posebice u poglavljima 5-8, 12-14, 19-23, a u tekstu ih
navodima prema izdanju Lovrieva djela iz 1948, str. 71-147.
8
Navodei pojedine recepture za jela (primjerice opisujui tradicionalna jela
svadbene gozbe), raspravljaui o mesnim jelima, te posnim jelovnicima, zaustavljajui
se na biljci enjak, Lovri polemizira s ranijim napisima Alberta Fortisa o znaenju i
funkciji enjaka u morlakoj prehrani. Fortis smatra da su od enjaka ljudi vrsti i
jaki, jer on popravlja loa svojstva vode iz blatnih spremita i movarnih rijeka, iz kojih
tijekom ljeta mnogi Morlaci crpe vodu. Lovri, nasuprot tome, smatra da takav uinak
oienja vode ima ocat kojeg Morlaci piju ljeti, i koji, uz to, i osvjeuje (enjak je
topao, pa vie odgovara za hladnije krajeve). Lovri navodi i narodno vjerovanje o
enjaku, kako kae, moralnu priu: enjak je, vele Morlaci, trao za bogovima, da
mu se odredi neki stepen meu povrem. Bogovi su odluili, da enjak ima sluiti
ljudima, kad ne budu imali drugo to da jedu (Lovri 1948:76-77).

ovjek i priroda.

189

Govorei o morlakoj privredi, Lovri navodi da se svi poslovi ljeti i zimi


sastoje u sijanju i etvi ita, te skrbi oko stoke. Stoarstvo je najvanija grana
morlake privrede, ali nije najfunkcionalnije organizirano: stoka slobodno luta
poljima, esto unitavajui urod i trud ljudi.9 Zemljoradnja je potpuno zanemarena. Zbog oduevljenja za orujem gledaju na obraivanje zemlje kao na
neku nisku stvar, kojoj je sva vrijednost u tom, to se bez nje ne moe.
Morlaka je briga samo zasijati i ponjeti ito. esto naputaju ve obraivanu
zemlju koja ne trai drugo to, nego da se tlo obogati, kometira Lovri,
primjerice, ne koriste movarna tla, od kojih iskoritavaju samo trsku za
krovove, to misle daje korisnije nego razoriti movaru zemljoradnjom! Nemar
za zemljoradnju, smatra Lovri, proistekao je dijelom zbog stalnih ratova koji
su se stoljeima vodili na ovome podruju, te se tako nije stvorila briga za
vrijednost obraene zemlje niti je stvorena tradicija ograivanja (omeivanja)
polja. 10 Morlaci misle da njihova zemlja nije rodna, da njihove zemlje ne bi
mogle raati plodovima svake vrste - to je predrasuda, smatra autor, koja ih
ini jo nemarnijima. Takoer, Morlaci nemaju vrtove niti vonjake, osim onih
vonih stabala koja rastu divlja. Neprijatelji su svakog drvea: tko posadi drvo,
stotine drugih e ga iskorijeniti. Javna vlast naredila je da svatko tko ima
zemlju zasadi na svakom polju dva stabla, ali ni stoti ih dio nije zasadio. Kad
ih se prekori radi lijenosti ili pouke, kad im se predloe tehnike koje bi
zemljoradniki bile isplativije, odgovaraju: to nisu radili nai stariji, ne emo
ni mi. Smatraju najveom vrlinom ne mijenjati sistem naslijeen od djedova.
To je sustav, moemo sumirati, onaj autarkinog gospodarstva, nespremnog
prihvatiti klice novih gospodarskih mijena kojima je 18. stoljee podlijegalo.
Ono to Lovri u velikoj mjeri opisuje u svojem tekstu je tradicionalni
odnos lokalne kulture prema prirodnim resursima. Privredna matrica
poljodjelstva i stoarstva daleko je od iskoristivosti raspoloivih resursa
stanita, to, objanjava autor, dijelom proistie i iz povijesnog konteksta
ratovanja. Taje injenica uvelike oblikovala ljestvicu vrijednosti u morlakome
drutvu koje cijeni slavu i oruje, a obezvreuje vrijednost zemlje i
obraivakog rada. Osim toga, tradicionalna ekonomska matrica ini se da nije
dovoljnog kapaciteta za izdrati razdoblja krize (nerodne godine) niti su
razvijene alternativne strategije. Nedostatak je tradicionalne privredne osnove i

9
Obiteljski stoni fondovi sastoje se uglavnom od stoke sitnog zuba, a svaka
obitelj ima tor s 200-600 grla stoke; ak i najsiromanije obitelji imaju 40-50 ovaca, jer
im je mlijeko glavna hrana. Kazne za slobodno lutanje stoke bile su zakonom odreene
za vlasnike stoke koja oteti tue dobro - za sitnu stoku 10 mletakih soldi, a kad je
prijestup uinila neka vea ivotinja, vol ili konj, kazna je iznosila 50 soldi (Lovri
1948:92).
10
Posljedice toga slikovito opisuje Lovri u svojoj suvremenosti gdje je i napredak
privrede onemoguen nesigurnou vlasnikog poloaja pojedinaca: Jasensko polje u
sinjskom okrugu pokraj Cetine nema vlasnika - tko prvi doe, sije i bere plod, urod nije
velik jer se polje ne gnoji, a ne gnoje ga jer ne znaju tko e ga idue godine obraivati.

190

Valentina Gulin-Zrni

u izuzetno looj strategiji raspodjele iskoritenoga (privreenoga), a posebice i


u kulturnoj etici aenja, koja se predstavlja kao oblik socijalne patologije,
odnosno kao disfunkcija jedne dominantne kulturne prakse. Radi se o kulturi
koja rodnost godine procjenjuje urodom kupusa, a svaki oblik tednje
karakterizira kao krtost. Time elim naglasiti da su kulturno-drutveni obrasci
odnosa prema resursima znaajni initelji interakcije ovjeka i prirode,
odnosno, da sve Lovrieve dobronamjerne intencije promjene predviaju
kljune promjene u mentalitetu stanovnika s obzirom na njihov odnos prema
prirodi. Iz toga pak moe proslijediti sukob disparatnih privrednih koncepcija,
to je najizrazitije u sljedeem primjeru. Morlaki je stav da se nita od
naslijeenoga od starijih ne mijenja, pa tako i odnos prema zemlji, radu,
drveu, stoci i slino. Lovri pretpostavlja neke radikalne mjere koje bi
znaajno zadirale u takav stav, a to je uspostava privatnog vlasnitva nad
zemljom, uvoenje novih kultura za uzgoj (od drvea do novih biljaka) ili pak
racionalnija raspodjela uroda tijekom godine. Takve intencionalne ekonomskodrutvene promjene jo su izrazitije u nastojanjima pripadnika fiziokratske
misli 18. stoljea, filozofsko-ekonomskog pokreta vladavine prirode.

FIZIOKRATSKE REFLEKSIJE: PRIRODA U FUNKCIJI


Ekonomsko-politika razmiljanja o Dalmaciji Trogiranina Ivana Luke
Garanjina11 temelje se na fiziokratskom motritu po kojemu izvor i napredak
narodnog blaga lei u zemljoradnji, a umnoavanje stanovnitva ovisi o
mjeri u kojoj se poljodjelstvom uspijevaju osigurati sredstva za ivot, ime se
razvijaju i ostale privredne grane do stupnja koje zahtijevaju interesi nekog
naroda (1995:131). Prije detaljne analize dalmatinske privrede, autor opisuje
mletaku Dalmaciju definirajui ljupkost zemlje opisom seoskih veduta u
sentimentalnom tonu, definira blagost klime, kakvou zemlje i bogatstvo
planinskog tla. Takoer evidentira lou naseljenost i neiskoritenost zemlje, a
uzroke tome nalazi u povijesnim zbivanjima - srednjovjekovnom komunalnom
partikularizmu, ratovima (Turci) i kontinuiranom vojnom organizacijom,
preseljavanju stanovnitva (doseljenje Morlaka), kao i u loem suvremenom
zakonodavstvu (koje ne prevenira zatitu stanovnitva i razvoj privrede, ve
administrativno, legalno i nelegalno iskoritava stanovnitvo). Posljedice takve
povijesti stalni su periodi gladi (j e du, kae autor, najgori kruh od korijena
kozlaca i nezdrave trave), bolesti (koje slijede iz loe prehrane) i iseljavanja
stanovnitva (uslijed siromatva) (1995:120-125). Garanjin kritiki opisuje
stanje i predlae ponekad izrazito radikalne reforme.
Opisujui planinske krajeve naseljene Morlacima, krajeve koji pripadaju u
tzv. Novu steevinu (Acquisito Nuovo, steeno nakon Karlovakog mira 1699.),
11

Djelo je u talijanskom izvorniku, Riflessioni economico-politiche sopra la


Dalmazia, prvi puta objavljeno u Zadru 1806.

ovjek i priroda.

191

glavne probleme vidi u looj privrednoj matrici i neadekvatnosti novih zakona.


Tako ukazuje na problem nepostojanja regulacije voda (isuivanje i navodnjavanje), nepoznavanja kompleksnog oblika obrade zemlje (gnojenje, locirana
sjetvu, ograivanje polja, zaputanje potencijalno obradivih povrina radi
ispae). U stoarskoj praksi ne poznaju tale niti viekratno sakupljanje sijena,
a nema niti dobrih pasmina stoke. U toj surovoj i divljoj prirodi ive Morlaci,
narod ravnoduan spram budunosti i neuk u umijeu gospodarenja, koji
se razmee hranom nakon etve, a gladuje zimi (1995:132-139). Glavne
zapreke razvoju Nove steevine Garanjin uoava u nemogunosti otuivanja
zemljita (koja je uvedena Grimanijevim zakonom 1755. te praena
nepravilnostima pri podjeli zemlje) i u nekim dravnim institutima kao to su
dravna dobra ili namet travarina.12 Isto tako, kritian je i u prikazivanju stanja
u primorskim krajevima (obala i otoci) koji pripadaju tzv. Staroj steevini (od
1409.) - neobraena polja, zaputeni maslinici, loe tehnike uzgoja vinove loze
te izrade vina i ulja, vrtovi loe ureeni, stoka malobrojna i zaputena, mali
izbor biljnih kultura za uzgoj. Prvi problem autor nalazi u rascjepkanosti
zemljita koja je nastala uslijed ratova i migracija stanovnitva, a rjeenje
predlae ugovorima o zamjeni i povezivanju zemljita. Drugi problem uoava u
kolonatskom sustavu koji je mutirao u neprikladne odnose, te predvia
uvoenje prava otputanja kolona i slobodne prodaje zemljita. Trei problem
uoava u dravnim imanjima koja treba uredno popisati, odrediti kakvou
zemlje i novani porez te predati u zakup. etvrta skupina problema vezana je
uz neka iskljuiva prava i tradicije prema starim komunalnim zakonima, kao
to je, primjerice, monokulturna proizvodnja vina i iskljuiva prava izrade ulja.
Nadalje, upuuje i na neopravdanost uvedenog zakona po kojemu je, zbog
sukoba ratara i stoara, uvedena zabrana dranja sitne stoke i krava unutar
podruja pojedinih sela, to je uzrokovalo gubitak gnojenja zemljita i
preseljenje obitelji sa stokom uglavnom u neplodna podruja (1995:173-217).
12

Kako komentira Garanjin, postojanje zajednikih zemljita nepovoljno je jer


nema dobre kontrole, a travarina je namet u osnovi krivo definiran prema grlu stoke, a
ne prema panjaku, te se time samo jo potenciraju sukobi Morlaka oko ispae koji
ionako nastaju zbog dvostrukih stanita (transhumantno stoarstvo) i stoarskoga
kretanja (primjerice nepoznavanje granica prema primorju, to rezultira sukobima sela).
Autor predlae ukidanje travarine i podjelu dravnih zemalja u veliini prema kvaliteti
zemlje. Iz tih osnovnih zahvata Garanjin predvia viestruke koristi. Tako, primjerice,
pretpostavlja preporod uma koje bi bilo korisno za razvoj pojedinanih kuanstava, kao
i za dravnu blagajnu (trgovina, brodogradnja): ume bi dale panjake, ir za ivotinje,
kestene za ljude, tlo bi oplemenile liem, ublaile bi nalete vjetra, ublaile bi temperature (manja prorijeenost atmosfere za ljetnih ega), privlaile bi padaline i dale bi ive
izvore vode (1995:160). Sadnjom voaka (marelice, breskve, trenje, jabuke, ljive,
kruke, vinje, masline, smokve, bajami, kesteni) pokrile bi se gole padine i breuljci na
kojima se sadi samo loza. Sanacijom voda i regulacijom ispae, zaputene livade i
movare pretvorile bi se u plodna polja (lan, konoplja, itarice, krumpir i dr.) i bogata
sjenita, a sijeno i talski uzgoj poveao bi stoni fond i posljedino prihod vune i
mlijeka (1995:139-163).

192

Valentina Gulin-Zrni

Ton kojim ovaj domai angairani pisac definira odnos prirode i ovjeka je
racionalni, znanstveni, u okrilju fiziokratskog uenja po kojemu napredak
poljoprivrede i stoarstva poveava izvore hrane te posljedino uzrokuje i
porast stanovnitva. Uz taj dominantni ton autor ponekad izvodi digresiju i
prema opisu krajolika sentimentalnog pristupa opisujui ljupkost zemlje razasutosti otoja koja krajobraz uljepavaju ljupkim neredom, scenarij
krajolika u kojem postoje plodne i prostrane ravnice, bistre i obilne vode te
draesne i ljupke breuljke, kao i neuhvatljiva igra samih planina
ispresijecanim dugim, tamnim uvalama i velianstvene masive i seoske vedute
u tom lijepom krajobrazu (1995:103). No, njega ponajvie zanima odnos
ovjeka i prirode u dimneziji prirodnog okolia kao resursa i njegove
iskoristivosti, odnosno, u ekonomskim terminima te stoga predlae
intencionalne mijene. One podrazumijevaju saniranje voda (navodnjavanje i
isuivanje), sadnju drvea i uvoenje uzgoja drugih kultura, regulaciju ispae i
ograivanje zemljita. Radikalno predvia uvoenje privatnog vlasnitva nad
zemljom, slobodnu trgovinu zemljom, ukidanje kolonatskog odnosa i dravnih
imanja, ugovore o zamjeni i povezivanju zemljita i slino. Inspirirano
Garanjinovim pisanjem, ini mi se zanimljivim izdvojiti i prokomentirati dva
aspekta odnosa ovjeka i prirode. Prvo, i na primorskom i na planinskom
prostoru ini se da postoji nesukladan odnos poljoprivrede i stoarstva, kao
privrednih grana koje iskoritavaju resurse stanita, i utoliko se postavljaju kao
kompetitivni obrasci privreivanja, koji su kao takvi fenomen dugog trajanja
na mediteranskom prostoru. Garanjinovi predvieni zahvati upravo se odnose
na regulaciju tih konflikta. Drugo, mnoge predloene reforme ekonomske su
inspiracije i pretpostavljaju veu iskoristivost prirodnog prostora. Meutim,
iskoritavanje stanita na odreeni nain usko je vezano uz tradicionalnu
kulturu populacije. Stoga, perspektivu odnosa ovjeka i okoline u
Garanjinovom tekstu treba upotpuniti i dimenzijom koja je potencijalno takoer
implicitna, a odnosi se na kulturno-drutvene obrasce: predloenim reformama
Garanjin (nesvjesno) pretpostavlja i dekonstrukciju tradicionalne kulture i
pitanje je koliko predvia da e ekonomske promjene imati reperkusija na
ukupan ivot stanovnika u aspektu odnosa zajednice, ovjeka i prirode. Evo
nekoliko primjera. Garanjin predvia uvoenje novih kultura za uzgoj, kao to
je kukuruz i krumpir, to e posljedino promijeniti osnove tradicionalne
kulture prehrane; takoer, predlae reformu koja bi od ekstenzivnog stoarstva
stvorila intenzivno stoarstvo, a dijelom takoer, transhumantne stoare
pretvorila u sjedilake, te bi se time u kljunim drutveno-kulturnim aspektima
izmijenio odnos ovjeka prema prirodi, prema prirodnim vrijednostima (naini
evaluacija stoke, zemlje i si.); predvia saenje drvea koje je u tradicionalnoj
lokalnoj kulturi nepopularno; predvia i izmijene u nekim dijelovima seoske
arhitekture, primjerice, zamjenu krovova od trske krovovima od opeke ili
dasaka; predvia ograivanje zemljita, privatno vlasnitvo nad zemljom i
ukidanje zajednikih dobara, povezivanje rascjepkanih zemljita - sve su to
mjere koje uvelike zadiru u drutvenu organizaciju stanovnika (za neke mjere

ovjek i priroda.

193

ak predvia da se izvedu silom te e stanovnici naknadno uoiti prednost


uvedenih mjera) izgraenu na sasvim odreenoj osnovi odnosa ovjeka i
prirode, te znaajno utjeu na potencijalnu promjenu cjelokupnog drutvenokulturnog sustava (organizacija kuanstva, rodni odnosi, pravila nasljeivanja,
organizacija rada i drugi oblici drutvenoga ivota). Ono, u to Garanjin zadire,
je mentalitet stanovnika s obzirom na njihov odnos prema prirodnim resursima,
iskoristivosti zemlje, odnosu prema prirodnim bogatstvima, odnosu prema radu.
Stoga moda moemo pretpostaviti konflikt dva modela: modela lokalne
kulture, znanja i tradicije te reformatorskog modela izrazito racionalnog i
znanstvenog pristupa, baziranog na tehnikom napretku i mjeri korisnosti.
Pitanje je koliko su ti modeli u modusu sueljenosti kompatibilni, postoji li u
tradicionalnoj kulturi kapacitet (s obzirom na postojee modele odnosa prema
okoliu) za predviene promjene, odnosno, jo ire, za koncept napretka
kakvoga predvia angairani fiziokrat.

MNOGOSLIKE ODNOSA OVJEKA I PRIRODE


Poimanje heterogenosti i kompleksnosti drutvenog i kulturnog ivota,
pluraliteta perspektiva i koncepcija unutar kojih se stvaraju povijesna iskustva
ljudi prole stvarnosti razumijevanje je koje je vodilo postavljanju problema
odnosa ovjeka i prirode u ovome radu. U ovoj studiji predstavila sam nekoliko
razliitih tipova izvora koji na sasvim specifine naine biljee povijesno
iskustvo. Jukstaponiranjem tih izvora eljela sam uputiti na kompleksnost
odnosa ovjeka i prirode. Koriteni izvori zasnovani su na razliitim
diskursima, oblikovani su kroz razliite tipove narativnosti i specificirani
anrovskim odreenjem i autorskim biljegom te i otkrivaju sasvim razliite
slike odnosa ovjeka i prirode. Sve su to vane kontekstualne odrednice za
analiziranje i interpretiranje izvora. Oblikovani u formi literarne fiksacije,
kroniarskog zapisa, etnografskog opisa ili kao racionalno-znanstvena rasprava,
ti razliiti izvori upuuju i na razliite razine stvarnosti koje su zabiljeene u
njima, na razliite konceptualizacije odnosa ovjeka i prirode.
Analizirani izvori odnos ovjeka i prirode registiraju u razliitim
kodovima. Sasvim specifian kod odnosa prema prirodi postoji u korpusu
usmene lirske i epske knjievnosti - radi se o simbolikom i alegorijskom
svijetu kognicije prirodne okolice, ponekad i fantastinom svijetu bez realne
osnove. Semantiku prirodnog okolia moemo dekodirati i u narodnim
vjerovanjima koja su predstavljena opisom ivota stanovnika sinjske i kninske
krajine, a u velikoj mjeri taj opis ukazuje i na cjelinu tradicionalnog odnosa
prema prirodi. U tom, po karakteristikama etnografskom opisu ivota Morlaka,
tradicionalni ivot odaje dojam jasne povezanosti ovjeka i prirode, njihovu
interaktivnost kroz tradicionalne godinje i ivotne obiaje, gdje se priroda
razumijeva u mitolokom i pansemiotikom kodu, a prirodni, ljudski i

194

Valentina Gulin-Zrni

nadljudski svjetovi meusobni su povezani. Prirodni okoli i iskustvenost


prirode urasla je u kozmologiju, religiju, kulturne tradicije, kogniciju,
vrijednosti i oblike ponaanja izraene u lokalnoj kulturi koja ivi u sasvim
specifinom prirodnom okoliu. Nadalje, u hiperrealistinom povijesnom
kroniarskom zapisu makarskog ljetopisca priroda je nadreena ovjeku, a on
je uvelike nemoan pred hirovima prirodih stanja, ili, suprotno tom odnosu,
angairani tekst dalmatinskoga fiziokrata koji predvia brojne promjene u
ljudskoj praksi prema prirodnom okoliu u sferi privrede i mentaliteta, u
kojemu bi ovjek bio aktivni sudionik svoje sudbine u prirodnom okoliu. Za
razliku od kroniara, koji sve nedae pripisuje Bojoj kazni, fiziokrat predvia
ak i takvu mo ovjeka da svojim djelovanjem moe utjecati i na promjenu
mikroklime podruja u kojemu ivi.
U izabranim izvorima razliite su percepcije prirode, kulturno zamiljene i
uobliene na razliite naine. One predstavljaju u osnovi razliitu
epistemoloku osnovu i sve su to razliite forme znanja kojima se formira
kognicija, razumijevanje i odno^ prema prirodnom okoliu. Iz toga nuno
slijedi da se svakoj od tih skupina razliitih podataka iz izvora mora pristupiti
iz perspektive specifinog korpusa znanja. Istaknuta razliitost znaajno
ukazuje na mnogoslojevitost kognicije prirode i na njene mnogostruke
konstrukcije. Potujui tu razliitost, kao i istodobnu postojanost razliitih
referentnih okvira unutar kojih je odnos ovjeka i prirode konceptualiziran,
moemo govoriti o mnogostrukost priroda ili o razliitim reimima
prirode. 13 Koji je od razliitih modela odnosa ovjeka i prirode kakav je
posredovan u razliitim izvorima, prava povijest tog odnosa? U izabranim
izvorima ljudima je dodijeljeno razliito mjesto u prirodnom svijetu, a oni sami
imaju razliite potrebe i zahtjeve prema prirodi. Nadalje, imaju i razliite
koncepte kojima kodificiraju i razumijevaju prirodu, kojima raznim dijelovima
prirode i prirodnog svijeta dodjeljuju razliite vrijednosti. Upravo e modovi
percepcije i evaluacije prirode definirati obrasce interakcije izmeu ljudi i
prirode.
13

Radi se o posuenim terminima iz literature. Pojam mnogostrukost priroda


(multiple natures) koristi Kalevi Kuli u svojem tekstu o semiotikoj ekologiji (1998).
Autor definira etiri razine prirode prema razliitim razinama ovjekova utjecaja:
nulta razina prirode ona je apsolutne divljine, priroda sama po sebi; prva priroda
jest ona kakvom je mi vidimo, identificiramo, opisujemo i interpretiramo; druga jest
ona izmijenjena i izgraena priroda ljudskim naporima, a trea priroda je virtualna,
kakva postoji u znanosti i umjetnosti. Pojam reimi prirode (regimes of nature)
Arturo Escobar (1999) koristi za identifikaciju tri modela prirode (organiki,
kapitalistiki i tehnicistiki), u kojima je poimanje prirode razliito, kao i mjesto ljudi u
prirodi. Ti su reimi prirode interpretirani unutar podruja politike antropologije, te
ono to posebice autor naglaava je da se razumijevanju tih reima treba pristupiti iz
aspekta razliitog znanja koji su u njima sadrani, to zahtijeva i razliite analitike
postupke grae. Koristei ove termine, ne elim neposredno preslikati autorske
klasifikacije, nego ukazati na razliite interpretacije koje u svojoj biti imaju poimanje
kompleksnosti odnosa ovjeka i prirode.

ovjek i priroda.

195

Odnos ovjeka, kulture i prirode jedna je od tema povijesne znanosti


uope. Unutar ekoloke antropologije, teorija kulturnog materijalizma iz
ezdesetih godina 20. stoljea (R. Rapport, M. Harris, J. Steward) objanjavala
je da je kultura adaptivni odgovor prirodnom okoliu te da su sve kulturne i
drutvene prakse oblikovane biolokim uvjetima i potrebama (fiziki
determinizam kulture). Povijesna misao, oblikovana na temelju zapadnjakog
racionalizma, odnos kulture i prirode postavila je kao kljuno opozicijski.
Meutim, od osamdesetih godina javljaju se novi pogledi. Predlae se
redifiniranje i propitivanje svjetske povijesti u kojoj bi se priroda i odnos
prema okoliu postavili kao glavni organizirajui principi njezine interpretacije
(Hughes 1995); u antropolokoj teoriji, znaajno postaje poimanje prirode i
fizikog okolia kroz kulturu kao sustav klasifikacije, znaenja, simbola i
vrijednosti;14 podruje ekosemiotike devedesetih godina bavi se semiotikim
aspektima odnosa prirode i kulture, ovjeka i njegova okolia, te mjestom,
znaenjem i vrijednou prirode kakvo joj je dodijeljeno u razliitim kulturnim
sustavima (Nth 1998; Kuli 1998). Smatram da su kultura i priroda meusobno
upisane jedna u drugu. U izabranim izvorima kultura se upisuje u prirodu
moda najintencionalnije u reformatorskom fiziokratskom duhu Garanjinove
rasprave. Tvrdei da klima ne ovisi samo o poloaju kraja prema suncu, nego
na nju utjeu i lokalne prilike koje se mogu mijenjati s napretkom ili
nazadovanjem nekog naroda, smatra da bi revitalizacija uma i isuivanje
movarnih zemljita promijenili atmosferske prilike i stvorili povoljniju klimu:
zimske hladnoe i ljetne ege postat e umjerenije, atmosferske pojave
pravilnije (Garanjin 1995:109, 220-222). Priroda, u smislu okolia, klime,
biljnog i ivotinjskog svijeta, konano, i s obzirom na ponuene resurse na
kojima se gradi privreda, upisuje se u kulturu stanovnika. To je moda
najoitije u narodnim vjerovanjima, vrednovanjima, pjesnitvu i modelima
ponaanja prema prirodi.
Odnos ovjeka i prirode kompleksan je i povijesni, podvrgnut promjenama
poimanja i razumijevanja u svakom povijesnom razdoblju na drugaiji nain.
Kao to je pokazao Keith Thomas u svojoj analiza tog odnosa u
ranonovovjekovnoj Engleskoj (1984), ovjekova nadmo nad prirodnim
svijetom i s time povezane koncepcije, korpus je znanja koji je postao upitan od
poetka 19. stoljea, a itava je antropocentrika tradicija erodirala. Tu
injenicu autor ocjenjuje kao jednu od velikih revolucija u modernoj zapadnoj
misli. Pojavio se novi senzibilitet koji se manifestirao u neutilitaristikom
odnosu prema prirodi, novoj etici prema ivotinjskom i biljnom svijetu i novoj
estetici prema krajoliku. Mogue je kometirati tu promjenu u stavu i odnosu
14
Posljednjih dvadesetak godina koristi se termin environmental anthropology,
gdje je i imenom oznaen paradigmatski pomak istraivanja, postmodernistike
orijentacije, usmjeren uvelike na propitivanje suvremenog ekolokog diskursa,
produkcije znanja, odnosa moi, etike i si., a kree se na liniji izmeu kulturnih studija
i politike antropologije, s velikom dozom intervenizma i aktivizma.

196

Valentina Gulin-Zrni

kao jednu dimenziju elitne (vlasteoske, gradske) kulture, izraenu u filozofskim raspravama, znanstvenim traktatima, i kolama ekonomske misli
razdoblja (u klasifikaciji antropologa Roberta Redfileda, ta bi se kulturna
tradicija nazivala velika tradicija, usp. Burke 1991:32-33). Puki, narodni um
(mala tradicija ne-ukih, ne-obrazovanih, ne-elitnih; ibid.) pokazuje izvjesnu
vrstou u odravanju korpusa znanja i epistemologije, njegovanu kroz
tradicionalne kulturne prakse i vjerovanja.15 Prema tome, ini se da e upravo
razliiti tipovi znanja postojani u istodobnosti povijesti stvoriti kompleksnost
odnosa ovjeka i prirode: ekonomski pristup fiziokrata lomi se s etikom i
estetikom romantiarske fascinacije prirodom i prirodnim; tradicionalna kultura
bit e konfrontirana s novim ekonomskim odnosima i kulturnim vrednovanjem
prirode, razliitim u senzibilnosti i racionalnosti od onog u lokalnoj kulturi;
knjievna i intelektualna inspiracija romantiara s divljinom sukobljava se s
tradicionalnim oprezom, ak i strahom prema prirodi. Stoga, pitanje je i
podloge drutvene prihvatljivosti razliitih ideja koje oblikuju odnos ovjeka i
prirode.
Poimanje kompleksnosti moe se interpretirati i iz drugog aspekta. Svaki
od izabranih izvora ukljuuje nekoliko razina odnosa ovjeka i prirode,
primjerice, ekonomsku, simboliku, funkcionalnu, estetsku i si. 1 6 tovie,
svaka od tih razina odnosa prema prirodi kompleksna je i vieznana dimenzija.
Ekonomski odnos prema resursima izrazito je razliit u morlakom poimanju
da ne ele mijenjati nain ivota kojim su ivjeli njihovi djedovi, te u
Garanjinvu pristupu koji se zalae za radikalne promjene u ekonomskoj sferi
ivota. Postoji i distinkcija u simbolizmu prirode predstavljene u kroniarskom
pismu kao Boje kazne za ljudske grijehe i simbolinosti prirode posredovane
u usmenoj knjievnosti i u narodnim vjerovanjima. ak je i estetski aspekt
odnosa ovjeka i prirode mnogostruk: u usmenoknjievnim prikazima, estetika
krajolika slika se standardiziranim scenarijem, dok fiziokrat hvali estetiku
kultiviranog krajolika koji je istodobno ugodan i produktivan.
U analiziranim izvorima moemo pratiti naine na koje su ljudi zamiljali
svoj okoli. Tri su relevantne okosnice oko kojih se izrauje razumijevanje
odnosa ovjeka i prirode kako je interpretiran u ovome radu: taj je odnos
interaktivan (prevladava antropocentrike koncepcije), on je kompleksan
(istodobno postojanje razliitih konceptualnih okvira) i povijestan (u smislu

15

Ovime ne elim implicirati da je tradicionalna narodna kultura petrificirana u


vremenu, ve da postoje neke toke kontinuiteta: to je, primjerice, sasvim oigledno u
primjeru lokalne kulture sinjskog kraja, opisane u drugoj polovini 18. stoljea perom
Alberta Fortisa i Ivana Lovria: neke kulturne prakse, drutveni odnosi i narodna
vjerovanja zadrani su i u drugoj polovini 20. stoljea, kako je zabiljeeno etnografskim
istraivanjem na terenu (Gamulin i Vidovi 1967-68; Milievi 1967-68).
16
U kategorizaciji ovjekova odnosa prema ivotinjama, Nikola Viskovi (1998)
razluuje est pristupa: ekonomski, simboliki, umjetniki, osjeajni, znanstveni i etiki
pristup. Ta kategorizacija moe biti aplicirana i na odnos ovjeka i prirode openito

ovjek i priroda.

197

promjene tog odnosa). Za razliku od estog interesa za izdavajanjem pojedinih


oblika tog odnosa kao dominantih, te izdvojenih interpretacija koje iz toga
slijede, u svojoj interakciji s prirodnom okolinom u kojoj su ivjeli, ljudi su
razliite aspekte tog odnosa iskusili u jedinstvu odnosa kao integrirano
povijesno iskustvo. Odnos ovjeka i prirode ostvaruje $e tako u dijalektici,
ambigvitetu, konfliktima, pluralitetu koncepcija, poimanja, znanja i iskustva.

EPILOG O SUNCU
Sunce je dio prirode koji zastraujue izaziva grozne sue i posljedino lo
urod (zapisuje Gojak u svojoj kronici), ali ljetne ege mogu se i korigirati
specifinim odnosom ovjeka prema prirodi, odnosno sadnjom uma koje bi
stvarale manju prorijeenost atmosfere za ljetnih vruina (raspravlja Garanjin).
Sreom, postojee sunce samo je jedna polovina sunca od tri sunca koja su
nekad sjala: dva i pol sunca pojela je zmija (biljei Lovri).

LITERATURA
Burke, Peter, Junaci, nitkovi i lude. Narodna kultura predindustrijske Europe.
Zagreb, 1991.
Escobar, Arturo, After Nature. Steps to an Antiessentialist Political Ecology.
Current Anthropology 40/1, 1999, str. 1-30.
Gamulin, Jelena - Vidovi, Ilda, Etnografski prikaz Sinjske krajine, Narodna
umjetnost 5-6, 1967-68, str. 95-109.
Garanjin, Ivan Luka, Ekonomsko-politika razmiljanja o Dalmaciji, ur. D.
Boi-Buani, Split, 1995.
Gavazzi, Milovan, Godina dana hrvatskih narodnih obiaja. Zagreb, 1988.
Gojak, Nikola, Ljetopis. U: Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljea, ur. J. Soldo,
Split, 1993.
Grbi, Jadranka, Predodbe o ivotu i svijetu. U: Etnografija, ur. Jasna Capo
mega et al. Zagreb, 1998.
Hughes, Donald J., Ecology and Development as Narrative Themes of World
History. Environmental History Review 19, 1995, str. 1-16.
Kuli, Kale vi, Semiotic ecology: different natures in the semiosphere. Sign
26, 1998, str. 344-371.
Lovri, Ivan, Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa, Zagreb,
1948.

198

Valentina Gulin-Zrni

Milievi, Josip, Narodni obiaji i vjerovanja u Sinjskoj krajini. Narodna


umjetnost 5-6, 1967-68, str. 433-515.
Narodne lirske pjesme, ur. O. Delorko. Edicija Pet stoljea hrvatske
knjievnosti', knj. 23. Zagreb, 1963.
Narodne epske pjesme /, ur. O. Delorko. Edicija 'Pet stoljea hrvatske
knjievnosti', knj. 24. Zagreb, 1964.
Narodne epske pjesme //, ur. M. Bokovi-Stulli. Edicija 'Pet stoljea hrvatske
knjievnosti', knj. 25. Zagreb, 1964.
Nth, Winfried, Ecosemiotics. Sign 26, 1998, str. 332-343.
Thomas, Keith, Man and the Natural World. London, 1984.
Viskovi, Nikola, est naina odnosa prema ivotinji, u: Kulturna
animalistika, ur. N. Cambi i N. Viskovi, Split, 1998.
White, Hayden, Realno u fikciji. Rival 1-2, 1989, str. 130-143.

PEOPLE AND 'MULTIPLE NATURES'


Summary
The author used various sources from the region of Dalmatia which illuminated the relationship between human communities and their natural environment (broadly referred to as climate, animal and vegetative world, economic
praxis of land cultivation and cattle-breeding). The sources covered the period
of the 18th century: the chronicle notes by Nikola Gojak from Makarska (17121772), Notes on Travelling across Dalmatia by Ivan Lovri (1776), a
physiocratic treatise Economic and political Reflections on Dalmatia by Ivan
Luka Garanjin (1806). Moreover, traditional oral epic and lyric poems from
Dalmatia are presented comparatively with other sources. Analyzed sources
were based on different discourses, shaped in different modes of narrativity and
specified by the genre of writing as well as the authors' world-view. These
were all crucial contextual points of reference for the interpretation of sources.
Shaped in a form of literary fixation, chronicles, ethnographic account or a type
of rational and scientific treatise, the sources pointed to a significantly different
conceptualizations of the relationship between man and nature. There was a
symbolic and metaphoric world of cognition represented in oral literature, as
well as in the accounts of Morlacchi in which the traditional way of life was
described as interactive and interlocked with nature. Furthermore, in the
hyperrealistic writing of the chronicle account, a man seems to be subordinated
to nature, while the scientific discourse of physiocrats reversed that notion and
assigned to a man an active place in the creation of his destiny, in a natural sur-

ovjek i priroda.

199

rounding. Selected sources presented different perceptions of nature and distinct epistemology, all of them being different forms of knowledge upon which
notions of nature were formed. Therefore, each of these sources had to be approached from different perspective having in mind a particular form of knowledge it conveyed. However, an often distinct notions upon which the relationship between man and nature was conceptualized existed parallely, namely, the
chronicle's hyperrealism, the symbolic world of oral tradition, traditional cultural notions and believes as well as intentions for changing them. The author
focused on the presentation of simultaneous coexistence of various referential
frameworks with regard to nature, and attempted to display conceptual and interpretative complexity of the relationship(s) between people and their environment.
In this paper the ecohistorical approach served as a prism of interpreting
history. The relationship between man and nature was conceived as a perspective of historical experience. The main issue of the paper was the notion of heterogeneity and complexity, that is, the parallel existence of diverse frames of
reference within which the relationship between man and nature was conceptualized. The author argued that the relationship between man and nature was
plural, dialectical, multi-layered, and that the notion of complexity and multifaceted nature has to be the basis of our understanding of the relationship between man and nature in the past.

Zrinka Blae vic


Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu
MISERRIMA FACIES CROATIAE:
PERCEPCIJA PRIRODNE OKOLINE TROMEE
U DJELU PLORANTIS CROATIAE SAECULA DUO
PAVLA RITTERA VITEZOVI A

UDK: 821.163.42.Vitezovi Ritter, P-13


Izvorni znanstveni rad

Plorantis Croatia saecula duo slabo je poznati lirsko-epski spjev Pavla


Rittera Vitezovia koji je objavljen 1703. godine u Zagrebu. Spjev ima
zanimljivu narativnu strukturu jer personificirana Hrvatska u 1. licu opisuje
vlastitu povijest tijekom 16. i 17. stoljea koja su obiljeena osmanlijskim
osvajanjima, a iz njega se, pored ostaloga, moe iitati i percepcija okoline
tipinog baroknog plemia. Tu se otkriva i autorovo empirijsko poznavanje
toga podruja. Vitezovi, naime, potjee iz Senja, smjetenoga na samome
rubu tromee, a usto je u vie navrata, a osobito tijekom 1699. i 1700. godine
kao predstavnik hrvatskih stalea u komisiji za razgranienje nakon Karlovakog mira, obiao itavo to podruje. Na osnovi analize Vitezovieva teksta
nastojat e se istraiti njegova percepcija prirodne okoline, to u irem smislu
obuhvaa prirodnu osnovu (planine, rijeke, more), biljni i ivotinjski svijet,
tlo, kao i ljudska naselja (s posebnim naglaskom na diskurzivni tretman
fortifikacija). Na taj nain pokuat e se predoiti jedna mentalna topo- i
geografija tromee s poetka 18. stoljea.
Nakon konceptualnog i metodolokog ozelenjavanja tradicionalnog
historijskog istraivanja pod utjecajem ekohistorije,1 u okviru nove epistemoloke paradigme ukazala se nunost historijskog prouavanja ne samo obiljeja
i funkcije razliitih ekosistema i meuodnosa socioekonomske djelatnosti i
prirodne sredine, ve i kulturnih konstrukcija prirode koje su posredovane
razliitim jezinim i nejezinim simbolikim sustavima. Zadaa takve simbolike ekohistorije je transdisciplinarno interpretativno identificiranje bezbrojnih historijskih preispisivanja i rekonstrukcija mentalne mape prirode. 2

Kao vrlo dobar uvod u ekohistorijsku problematiku usp. Donald Worster (ur.),

The Ends of the Earth: Perspectives on the Modern Environmental History (Studies in

Environment and Historyj, Cambridge University Press 1989.


2
Meu brojnim radovima takve teorijske impostacije po irini pristupa, ali i po
stilskim kvalitetama osobito se istie studija: Simon Shama, Landscape and Memory,
Vintage Books 1995.

202

Zrinka Blae vic

Oslanjajui se na metodoloke zasade literarne ekokritike3, pokuat u iz


jednog literarnog izvora iitati baroknu kulturni prirode tromee.
etiri godine nakon sklapanja Karlovakog mira, kada se istopila i posljednja iluzija o oivotvorenju njegove utopijske Hrvatske koja se pod
habsburkom egidom trebala protegnuti od Baltika do Crnog mora4, carski
savjetnik, titularni podupan Like i Krbave, a iznad svega gorljivi domoljub,
Senjanin Pavao Ritter Vitezovi (1652.-1713.)5 dao je oduka svojoj rezignaciji
objavivi historijski ep Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljea uplakane
Hrvatske)6. To opseno djelo od gotovo 2800 stihova tiskano je 1703. godine
u njegovoj tiskari u Zagrebu i posveeno potpredsjedniku Ratnog vijea u
Grazu, grofu Josipu Herbersteinu.7
Premda su tu baroknu lirsko-epsku kroniku u stihovima8 historiari i knjievni povjesniari dosad jednoduno marginalizirali, podvrgnuta novom itanju
neoekivano razotkriva kompleksnu semantiku teksturu jednako na razini
kompozicije, kao i tematike. Najupadljivija karakteristika Vitezovieva poetskog
diskurza jest rodna podvojenost autora i iskaznog subjekta, personificirane
Hrvatske-domovine metaforiki izjednaene sa enom-majkom. Hrvatska, naime,
pripovijedajui u prvom licu, predoava svojevrsnu egohistoriju tugovanja
tijekom dvaju stoljea osmanlijskih osvajanja pa tako itav spjev poprima formu
(pseudo)autobiografije.9 Taj je narativni postupak ujedno i alegorijska asocijacija
3

Ekokritika je pokret koji se unatrag desetak godina pojavio u okviru literarnih i


ekolokih studija, a bavi se kritikim itanjem kulturnih konstrukcija prirodne okoline u
tekstu. Detaljnije usp. Lawrence Buell, Ecocritical Insurgency, New Literary History
1999/30., 699-712. Instruktivni uvid u ekokritiku produkciju pruit e i The Ecocriticism
Reader: Landmarks in Literary Ecology, ur. Cheryll Glotfelty & Harold Fromm, Athens,
Ga., 1996.
4
Usp. Pavao Ritter Vitezovi, Oivljena Hrvatska, prir. i prev. Zrinka Blaevi,
Zagreb 1997.
5
Detaljnije o Vitezoviu usp. Vjekoslav Klai, ivot i djela Pavla Ritter a
Vitezovia (1652.-1713.), Zagreb 1914.
6
Puni naslov knjiice glasi Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta ah
Equit Paulo Ritter, S.C.R. Maiestatis Consiliario. Obasie 7 nepaginiranih stranica

predgovora i 96 stranica teksta. Na prvih pet stranica predgovora nalazi se posveta grofu
Josipu Herbersteinu, datirana 8. sijenjem 1703., a potom slijedi predgovor itatelju
gdje autor izlae ortografska naela primijenjena u tekstu spjeva. Spjev broji 2792
heksametra. Na kraju (str. 91-93) otisnuta je pjesma od 25 elegijskih distiha u ast grofu
Luigiju Ferdinandu Marsigliju (1658.-1730.), opunomoenom carskom povjereniku u
Komisiji za razgranienje, a ispod nje stoji popis 17 ispravki tiskarskih pogreaka.
7
Detaljnije o pripremi Uplakane Hrvatske usp. Vj. Klai, isto, str. 181-185.
8
Taj je anr inae vrlo est u slavenskom baroku. Primjerice, jednu od poznatijih
kronika u stihovima, naslovljenu Wojna domowa, napisao je poljski sarmatistiki
pjesnik Samuel Twardowski (1600.-1660.). Detaljnije usp. Andreas Angyal, Die
Slawische Barockwelt, Leipzig 1961., str. 176-177.
9
Po tim je tematsko-motivskim obiljejima spjev Plorantis Croatiae saecula duo
srodan poetskoj formi querela koja se od 16. stoljea javlja u okviru protuturske
knjievnosti zemalja ugroenih osmanlijskim osvajanjima, a to se inae uklapa u
omiljeni barokni topos alovanja. Usp. David Czvittinger, Specimen Hungariae
literatae, Frankfurt & Leipzig 1711., str. (45), (73) i A. Angyal, isto, str. 259.

Miserrima facis

203

na topos stabat mater, to, odzvanjajui u kontekstu baroknog marijanskog kulta


prepoznatljivim religijskim konotacijama, obdaruje itav spjev sakralnom
metafizikom aurom.
S druge strane, takva etnoegzistencijalna tematika pribliava Vitezoviev spjev tipinim epskim oblicima kojima je srodan i po svojim kompozicijskim obiljejima. 10 Podijeljen je na dva podjednaka pjevanja u kojima se
prema kronolokom naelu niu res gestae tijekom jednog stoljea. Na poetku
i na kraju stoji karakteristina in vokacija boanstava u maniri antike epike, a
manje tematske cjeline unutar pjevanja zakljuuju se kraim sentencijama
neostoicistike filozofske inspiracije. Epska radnja se povremeno prekida i
opirnijim retardacijama u kojima se pojavljuju brojne varijacije tipinih
baroknih toposa nestalnosti fortune i moralne indignacije.
Vrlo je zanimljiva i narativna struktura spjeva koja se temelji na dva
paralelna organizacijska principa: jedan je kronoloki, a drugi bismo mogli
okrstiti kao pirgoloki. Unutar svakog pjevanja dogaaji se izlau sukcesivno, po godinama naznaenima na margini, s time da su u povlateno
vrijeme prie prema modelu kronike uvrtene samo godine znaajne zbog
bitaka, gladi, bolest ili elementarnih nepogoda. 11 Drugi, pirgoloki princip,
organizira strukturu narativne matrice ratnih zbivanja koja, dakako, dominiraju
u tematskom pogledu. Osmanlijsko osvajanje Hrvatske, naime, tekstualno se
prezentira kao tursko osvajanje hrvatskih utvrda. Na taj nain motiv utvrde
nadrasta puku funkciju toposa i, izuzev pregnantnog simbolikog znaenja,
zadobiva i anrotvornu snagu, to nam omoguuje da spjev genoloki situiramo
unutar rairenog slavenskog baroknog anra Grenzfe stungen-Dichtung .n
Opravdano se postavlja pitanje u kojoj je mjeri Vitezoviev spjev uope
prikladan za ekohistorijsku analizu s obzirom na spomenuto tematsko fokusiranje s jedne strane, te poprilinu tipiziranost i klieiziranost kao tradicionalnih odrednica baroknog opisa prirode s druge strane.13 Ipak, u ovom u radu
10

Osnovne teme epskog pjesnitva koje progovara u ime itave zajednice uvijek
su odreeni dogaaji presudni za njezin opstanak, ime se ne samo simboliki podrava
svijest zajednice o vlastitom identitetu, ve se na taj nain i njena povijesna sudbina
ini smislenom. Detaljnije usp. npr. P. Pavlii, Epsko pjesnitvo u Z. kreb- A.
Stama, Uvod u knjievnost, Zagreb 1986., str. 413-435.
11
O principu narativnog strukturiranja kronike usp. Hayden White, The Content of
the Form. Narrative Discourse and Historical Representation, Baltimore & London
1987., str. 17-25.
12
Taj je naziv skovao A. Angyal za epsku baroknu produkciju u istonoeuropskim
zemljama graninih utvrenja. Temeljna karakteristika djela koja pripadaju tom
genolokom tipu je poetika formulacija tzv. humanitas heroica koja, osim to
predstavlja diskurzivnu realizaciju baroknog katolikog ideala athleta Christi, odraava
i utjecaj pukog herojskog etosa. Detaljnije usp. Angyal, isto, str. 228-263.
13
Analizirajui barokne opise s prostornim podatkom, Z. Kravar uoava da su
oni prilino statini i klieizirani (tip lous horridus i locus amoenus) te da izostaje
dijagramatska rekonstrukcija prostornih odnosa. Barokni pjesnik, naime, prostor
reprezentira dvodimenzionalno, pa se opis prostora svodi na sintaktiki pojednostavljeno
nabrajanje njegova inventara. Usp. Z. Kravar, Barokni opis, Zagreb 1980., str. 151-170.

204

Zrinka Blae vic

nastojati pokazati da je Vitezovieva kultura prirode uvelike specifina,


premda ostaje vrsto ukorijenjena u baroknoj poetici.
Knjievni su povjesniari odavno uoili strukturnu slinost baroknih
literarnih opisa i slikarstva. Taj se fenomn izvodi iz tumaenja antike
retorike figure evidentia koja vizualnost konstituira temeljnom normativnom
odrednicom opisa. Iz tog razloga literarni i slikarski opisi, nastojei udovoljiti
slinim poetikim zahtjevima, iznalaze analogna sredstva (na primjer, slikarskom efektu chiaro-scuro literarni pandan predstavlja antiteza).14
itajui Vitezovieve opise pejzaa, opazit emo vrlo zanimljivu manifestaciju tog fenomena. Naime, dojam kojemu se ne moe oteti makar i povrni
poznavatelj Vitezovieva opusa jest da tekstualna prezentacija pejzaa predstavlja literarni preslik njegovih kartografskih prikaza. 15 Jednako kao,
primjerice, na karti naslovljenoj Mappa generalis Regni Crotatiae totius /Opa
karta itavog kraljevstva Hrvatske/16, oite spjeva smjeteno je na kontinentu,
pa perspektivna suenja teku smjerom od sjevera prema jugu. To drugim
rijeima znai daje u fokusu prikazivanja prirodna okolina sredinje Hrvatske,
tonije podruja od Save do mora s krajnjom junom tokom u Senju, dok su
ostali dijelovi Hrvatske, tek imenom naznaeni na karti, analogno tome ovla
spomenuti u spjevu. Druga se strukturna slinost tie prikaza prirodne sredine.
I na kartama i u spjevu dominiraju tri elementa prirodne sredine: utvrde, rijeke
i planine. Tako na spomenutoj Vitezovievoj karti Mappa Generalis Regni
Croatiae totius prikaz naselja slijedi jedinstveni vizualni semiotiki model: uz
naziv svakog mjesta ucrtan je znak koji shematizirano prikazuje tvravu. Kad
je pak rije o kartografskoj prezentaciji fizikih osobina prostora kontinentalne
Hrvatske, istie se prikaz planinskog reljefa koji je u cilju postizanja dojma
trodimenzionalnosti pomno grafiki oblikovan, dok je tok rijeka ucrtan
standardno, linearno, s time da tek ponegdje razliita debljina duktusa pera
signalizira i razliku u njihovim stvarnim prostornim dimenzijama.
Kao na karti, tako i u spjevu povlateno mjesto pripada utvrdama, kao
nosiocima najveeg simbolikog potencijala. Naime, u tradicionalnoj zapadnoj
simbolici grad redovito znai ponajprije zatienost i sigurnost, a potom
civiliziranost, sofisticiranost i religioznost.17 Osim toga, u Vitezovievu spjevu
utvrde ine i okosnicu narativnog strukturiranja ratnih zbivanja. Stoga ne
iznenauje njihova brojnost - na irem podruju tromee Vitezovi poimence
14

Detaljnije usp. Z. Kravar, isto, str. 28-29.


O semiotikoj analizi kartografskih radova usp. npr. Anti Randviir, Sign as an
Object of Social Semiotics: Evolution of Cartographic Semiosis, Sign System Studies
26, 1998., str. 392-416.
16
O toj karti usp. M. Markovi, Descriptio Croatiae, Zagreb 1993., str. 231. i M.
Slukan, Kartogarfski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Zagreb 1999., str. 24.
17
Za simboliku grada usp. J. Chevalier-A. Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb
1987., str. 174-175. i K. Thomas, Man and the Natural Word, London 1983., str. 143144.
15

Miserrima facies .

205

spominje preko 70 veih i manjih utvrenja!18 Sudei po njihovom tretmanu u


okviru teksta, autor je najbolje poznavao upravo utvrde na prostoru tromee,
to ne iznenauje prisjetimo li se njegova viemjesena boravka na tom
podruju tijekom sudjelovanja u Marsiglijevoj komisiji za razgranienje nakon
Karlovakog mira.19
Prikazi utvrda slijede vie-manje isti diskurzivni model: ponajprije se
eksplicira etimologija njihova (hrvatskog) naziva, odnosno istie vlasnika
pripadnosti nekom od istaknutih pripadnika hrvatskog plemstva. Time je autor
Oivljene Hrvatske pridao utvrdama funkciju vanog simbolikog kontrafora
nacionalnog identiteta. Drugi se aspekt njihova prikaza ogleda u opisu geografskog smjetaja i fortifikacijskih obiljeja, i to sa stanovita njihove
strateke funkcionalnosti, to upravo paradigmatski ilustrira svjetonazorski raster kroz koji se filtirira percepcija hrvatskog baroknog plemia, mentalno
ukorijenjenog u snanoj viteko-vojnikoj tradiciji antemurale Christianitatis.
Za ilustraciju navest u Vitezovieve opise Knina, Krupe i Dubice:
Krasna tvrava kninska (Tinin to kau latinci)
Koja na obali Ticija, puki to Krka se zove
Sjajno je dignuta, nelipievska, kraljevska potom,
Poloajem i umjetno zatiena, tad pognu
Glavu pred dumanom jadna (...)2.
Krupa neko bjee podlona prioru vranskom
Potom Zrinskima, iznad rijeke smjetena Une
Srano se isprijeila dumanskoj sili, al' zalud.

21

18
To su Jajce, Blagaj, Dubica, Senj, Sinj, Knin, Ostrovica, Orlovia pe, Modru,
Otarije, Krupa, Skradin, Klis, Livno, Doboj, Brod, Cetin, Nadin, Vraan, Jasenovac,
Zrin, Dubovac, Kamengrad, Stupenica, akov, Bela stena, Topusko, Perna, Gradika,
Kostajnica, Buni, Perui, Novi, Rakovac, Ribnik, Vranograd, Rakitac, Zemunik,
Slunj, Buin, Cazin, Makarska, Ostroac,Trac, Zraica, Kladua, Bobovac, Pozvezd,
Gvozdansko, Udbina, Slunj, Korenica, Plaki, Rastovica, Biha, Petrinja, Sisak, Gora,
Bua, Grobnik, Kriani, Bakar, Otoac, Brinje, Kremen, Izai, Klokoa, Kula iroka,
Kamensko, Brlog, Karlovac i Ozalj.
19
U radu Komisije Vitezovi je sudjelovao u dva navrata, od rujna do sredine
listopada 1699. godine, te ponovo, na osobni poziv grofa Marsiglija, od svibnja do
poetka kolovoza 1700. godine. Detaljnije o radu komisije usp. J. Stoye, Marsigli's Europe, Yale University Press 1994., 164-215 i V. Klai, isto, 129-138.
20
Knin Arx insignis (Tininum dixere Latini)
In ripa Titii, qui vulgo Kyrka vocatur,
Condita magnifice, Nelepetis, regia dinde
Arte locique situ validissima, subdidit hosti
Captivum miseranda caput (...). P. Ritter, Plorantis Croatiae saecula duo,
Zagreb 1703., str. 5, 24-29.
21
Krupa quoque Avrnae prius arx subjecta Priori,
Postea Zriniacis, Unnae super amne locata
Fortiter impeditur, sed frustra, hostilibus armis. P. Ritter, isto, str. 7, 25-27.

206

Zrinka Blae vic


Prodiru Turci do Kupe, u pepeo Dubovac stari
Satiru, sa svih strana mnoge potpalivi vatre,
Grad nezatien to je jer opkopa nikakvog nem^,
Sav je od drva, djelo jednostavnosti drevne,
Nadjenuli su zato njemu ime po stablu.22

Prezentacija preostalih dvaju elemenata pejzaa takoer dijelom odraava


slian percepcijski obrazac. Primjerice, u opisima rijeka prevladavaju dvije kvalitativne grupe epiteta - jedni se tiu njihovih fizikih obiljeja (toka, brzine,
izgleda vode) 23 , dok drugi pitoreskno predouju njihove prirodne resurse (Gacka i
Mrenica su bogate rakovima, Korana pastrvama, a Drava je okarakterizirana
kao zlatonosna). Moda e se initi preuzetno, ali u tim utilitaristikim
opaanjima kao da odzvanjaju Marsiglijeve merkantilistike opservacije o
hrvatskim slatkim i slanim vodama koje obiluju lovinom i ribama!24
U kojoj je mjeri Vitezovi openito bio svjestan egzistencijalne vanosti
rijeka, osobito u krakom podruju, svjedoi njegovo tumaenje etimologije
naziva Like:
Tada konjanik turski projahivati stade
Poljima likim vatrom nitei gradove, sela:
Sa breuljaka prisojnih vie ih tvre ne tite,
Smjetene povoljno, ali eu muene: premda
Njive upijaju zdrave vode i itava zemlja
Zove po rijeci se Lici, latinski - korisnom 'lijeku'. 25
22

Ad Colapim Turci penetrant, veteremque Dubovac


In cineres redigunt injectis undique flammis,
Urbs ut aperta patet nullo circumdata vallo,
Lignea tota, et opus primaevae simplicitatis,
Cui aliunde idem formatur ab arbore nomen. P. Ritter, isto, str. 34, 27-31.
23
Tako je u spjevu rijeka Kara okarakterizirana kao blatnjava (limosus), Una
kao puna grebena i brza (scabrosus scopulis, celer), Sava i Kupa kao zavojite
(sinuosi, gyrosi), Sana je dobila epitet spore rijeke (lentus), Mrenica kamenite
(petrosus) i Sinac prebistre (perlimpidus).
24
Tu je ocjenu opunomoeni carski povjerenik za razgranienje grof L. F. Marsigli
iznio u izvjeu o Hrvatskoj, naslovljenom Relazione di tutta la Croazia, consider ata per
il geografico, politico, economico e militare, koje je 29. prosinca 1699. poslao caru
Leopoldu. Izvjee je, inae, uvrteno je u Decima sesta umilissima relazione a Sua
Maest Cesarea, dal campo di Bielovaz, a' 29 dicembre 1699., a nalazi se u bolonjskoj

sveuilitnoj knjinici u Marsiglijevoj ostavtini cod. 1044., br. 59., 366r-409r. Sva je 34
Marsiglijeva izvjea, nastala tijekom rada u Komisiji za razgranienje (1699.-1701.)
objavila je Raffaella Gherardi u izdanju: Luigi Ferdinando Marsigli, Rellazioni dei confini
della Croazia e dlia Transilvania a Sua Maest Cesarea (1699-1701 ), Modena 1986.

Citat usp. R. Gherardi, nav. dj., str. 253.


25
Tune et Likenses caepit percurrere campos
Turcus eques, delens pagos atque oppida flammis:
Nec posita in tumulis castella tuentur apricis,
Apta situ, sed pressa siti: licet arva salubres
Excipiunt amnes: & toti nomina terrae
Flumen Lika dedit, Latinis medicina salubris. P. Ritter, isto, str. 10, 15-20.

Miserrima facies

207

Sukladno Vitezovievoj kontinentalnoj orijentaciji, motiv mora pojavljuje


se marginalno, tek kao pozornica mletako-osmanlijskih sukoba. Stoga je
tekstualna obrada mora vrlo konvencionalna, po uzoru na antike stilistike
obrasce.
Orografski podaci uglavnom su vezani uz opise smjetaja utvrda. Vitezovi upotrebljava ak pet termina za razliite tipove uzvisina (mons,
montana, tumulus, collis, alpes) to u opisima planinskog reljefa stvara dojam
iznimne plastinosti prostora. Meutim, uvijek im pridjeva standardizirane
epitete (npr. apricus, acutus, praeruptus) pa oni trajno ostaju zasjenjene u
tekstu dominantnim utvrdama. Inae, motiv planine u baroknoj je literaturi
tradicionalno obiljeen negativnim konotacijama i neizostavni je inventar opisa
locus horridus.26 Vitezovi pak planinu liava tog negativnog simbolikog
znaenja i njegova se evaluacija planine bazira prvenstveno na njezinoj
dvojakoj stratekoj ulozi. Stoga je i autorov stav ambivalentan - planina
predstavlja izvrsnu prirodnu prepreku neprijateljskom nadiranju, ali istodobno
zbog nedostupnosti prua nadasve prikladan zaklon lupeima:
Evo ve prodire Turin preko koevskih alpa,
Teko je prije - ko da ii potajno lupei ele. 27
Nakon to smo ralanili elemente Vitezovieva tekstualnog pejsaa,
valjalo bi vidjeti kako izgleda ekosfera uplakane Hrvatske u totalitetu. U
pravoj maniri barokne poetike ona je strukturirana po antitetikom modelu s
time da simboliku prekretnicu predstavljaju osmanlijska osvajanja. To znai
da se idilini ekosocijalni poredak tradicionalnog feudalnog drutva kontrastivno suprotstavlja stanju koje je zavladalo nakon osmanlijskih osvajanja,
to izuzetno dinamizira sliku prirodne okoline. Na kulturnom se planu reena
bipolarnost oituje u opreci civilizacija/barbarstvo, a na ekolokom kao
opozicija kultivacija/divljina. To nedvojbeno svjedoi o injenici daje prirodna
okolina u Vitezovievu spjevu u velikoj mjeri ideologijski investirana.
Evo kako je poetski prezentirana transformacija kulturnog pejzaa Vitezovieve uplakane Hrvatske: idiline prizore utvrda na osunanim breuljcima, koje gledaju na plodna polja to marom kmetova daju obilan urod te
na bogate panjake pune stoke, smjenjuju zastraujue slike razaranja, palea,
ubojstava, porobljavanja i oskvrnjivanja svetita. Poto je zavladao lex Turcica,
na uzvisinama zjape sruene utvrde obrasle korovom, kmetovi su ubijeni ili
otjerani, a neko plodna polja hrane divlje zvijeri. Od brojnih takvih opisa
navest u tek jedan:
itav kraj to Porizij (sad Vrbas), Sava i Una
Optjeu, koji je napuen selima, dobrima brojnim
26
27

Usp. Z. Kravar, isto, str. 126.


Iam vero Hoevios invadit Turca per alpes
Difficili passu, ceu clam iuvat ire latrones. P. Ritter, isto, str. 24, 8-9.

208

Zrinka Blae vic


Plodna zemlja koju napustie kmetovi skoro
Sada medvjede hrani, vukove i od tih zvijeri
Dumana bjesnijeg mnogo, na tom podruju cijelom
Pokoji katel i tvra preosta koju njen smjetaj
Sluajno titi, pa dosad zapremio nije ju duman,
Ali e jo je zapremit: spalivi hramove svete
Kue, ognjita, nema sveenstva-alostan prizor!
Razvaline tek stre, mrtvi su upnici vrsni
Kao i muevi hrabri, nestalo je i puka
to je u ropstvo odveden ili je skonao. Strano
I spasonosno bjee napustiti rodne penate.28

Dakle, unitenjem i oskvrnuem utvrde, kao simbolike inkarnacije


kranske alegorije grada na gori, izokrenut je prirodni i boanski poredak,
odnosno, zavladao je turski zakon. Ta se ideja izokrenutog poretka u
Vitezovievu spjevu pojavljuje vrlo esto, a najupeatljiviju realizaciju ima
zaogrnuta u metaforiko ruho naturalistikog toposa ivotinjskog prodiranja
leeva krana poginulih u boju, kao u sljedeim stihovima:
Brdo Crvi vica svoje ime po crvima dobi,
Tamo se s Turcima borila mojih malena eta
S nesretnim ishodom: naime, smru i premnogom krvlju
Zemlju oplemeni, nazivu usto doprinese gnusnom
Brda, pticama, crvima pruaju sebe za jelo. 29
Kao to se ve dalo naslutiti, itav ivotinjski i biljni svijet uplakane
Hrvatske funkcionalno je uklopljen u ideologijski okvir spjeva. Sukladno
temeljnoj opoziciji kultivirano/divlje, biljke i ivotinje su obuhvaene dvama
28
Quicquid Porisius (nunc Vyrbas) Savus et Unna,
Terrarum capiunt, villis pagisque saturam,
Pingue solum, a propriis desertum pene colonis
Nunc ursos alit atque lupos, vel utraque ferarum
Efferiorem hostem, toto jam rara supersunt
Telluris spatio castella et castra, locorum
Fors defensa situ, quae nondum possidet hostis,
Sed potitutus adhuc: Divorum templa crematis
Tectis atque aris, sine mysta, flebile visu!
Ruderibus nisi nota rigent: cecidere Paroeci
Egregii, fortesque viri, captivaque ducta
Vel dilapsa abiit plebs. res perdura profecto
Et salvis, patrios est deseruisse penates. P. Ritter, isto, str. 10, 31- 11,12.
29
Cyrvivicae mons est, nomen de vermibus hausit:
Pauca hic pugnabat cum Turcis turba meorum
Et fato adverso; nam letho et sanguine multo
Nobilitavit humum, despectaque nomina montis
Erexit, praebens avibus se et vermibus escam. P. Ritter, isto, str. 4, 12-16.

Miserrima facis

209

analognim semantikim poljima. Biljke spomenute u spjevu nisu specificirane,


pa tako u grupu kultiviranih spadaju usjevi openito, a u skupinu divljih
korov i ume. Dakako, osmanlijska osvajanja uzrokuju i njihovu neprirodnu
inverziju:
Palei, koljui prodro je bezboni Traanin, cijelu
Zemlju je meni nagrdio, rastjerao seljake,
Zemlju to priroda obdari ispred tisue drugih
Bogatog domoroca obrada uini krasnom.30
Primjer takve percepcije prua i autobiografski koncipiran dio predgovora
grofu Herbersteinu:
I onda kad prije devet godina bijah preuzeo upravu nad pokrajinama
Likom i Krbavom vidio sam po Primorskoj, a i nekoliko godina prije ratujui
uz pokojnog potkralja Erddyja vidio sam po meurijenim dijelovima
Hrvatske bezbrojne zaputene katele na prisojnim gorama, utvrde na visokim
stijenama, naputena i razruena sela, mjesta, zamkove, gradove i boje
hramove na prikladnim i povoljnim poloajima, tako da su se danas veini njih
jedva ouvali ostaci obrasli biljem, korovom i umom, a mnogima se nije
ouvalo ak niti ime. 31
Kada je rije o ivotinjama, od domaih se spominju make, psi, mievi,
stoka i konji, a od predstavnika zvjeradi poimence su navedene divlje svinje,
vukovi, medvjedi, ptice, crvi i ribe. Dok su stoka i konji stalni dio inventara
krajolika, odnosno scena ratnih sukoba, make, psi i mievi pojavljuju se samo
jedanput i to u opisu gladi za vrijeme turske opsade Klisa:
Nema maaka, pasa, mi je rijedak u tvri,
Sirove koe netavljene ljudstvu su jedini obrok.32
Osim upeatljive slike stanja u opsjednutoj utvrdi, ovi stihovi odraavaju
autorovu mentalnu klasifikaciju ivotinja na jestive i nejestive, to je inae
bilo obiljeje vrlo rairene kulturne percepcije ivotinja u ranom novom
vijeku.33
30

Caedibus et flammis serpit Thrax impius, omnem


Informem mihi redit humum, vacuamque colonis,
Quam prae mille aliis natura fovebat amoenam,
Ditis et indigenae fecit cultura superbam. P. Ritter, isto, 10., 21-24.
31
Vidi tunc, et, cum ante novennium Corbaviae Licaeque Provinciarum susceperam
gubernium, per Mediterraneam: annisque ante aliquot penes Erdoedium quondam
Proregem militans, per Interamniam Croatiae partes, innumera Castella in apricis collibus,
in excelsis rupibus Arces, desolatas: pagos, oppida, urbes, Divorum aedes, in opportunis
amoenisque locis desertas, eversas: ut herbis vepribusque et sylvis obtectae pleraeque vix
vestigia, multae neque nomen hodie retinuerunt. P. Ritter, isto, posveta (s. p. )
32
Feles atque canes deerant, mus rarus in arce est,
Prons, coriumque viris fuit omne comestum. P. Ritter, isto, 48, 13-14.
33
Usp. K. Thomas, isto7str. 93-94.

210

Zrinka Blae vic

S druge strane, umske zvijeri, tonije vepar, vuk i medvjed, povrh


openite funkcije simbolikog konotiranja divljine, dobile su u Vitezovievu
spjevu ulogu reprezentanta karakternih osobina Turaka: silovitosti, gramzivosti i surovosti, o emu svjedoe sljedei stihovi:
Poput vuka na plijen se dahui zalijee Turin (...) 34
Traanin dahu ka plijenu kao medvjed ka medu
Hrli iznova (...) 35
To je, s jedne strane, izraz ukorijenjene retorike tradicije dehumaniziranja
i time etikog diskvalificiranja protivnika u europskoj knjievnoj polemici, a s
druge odraava ustaljen antropocentriki koncept animalnosti koji polazi od
pretpostavke da su ivotinje antiteza ovjeka kojega jedinog mogu resiti humane vrline. Iz toga proizlazi paradoksalna antropocentrika kulturna
projekcija svih ljudskih (!) mana i slabosti na ivotinje, koje se percipiraju kao
njihova simbolika inkarnacija.36
Nasuprot tome, krani/Hrvati se tek najednom mjestu usporeuju sa
ivotinjama, odnosno psima, i to u alegorijskom kontekstu borbe pasa s
veprom, to, uz neizbjene moralizatorske konotacije o potrebi slonog
djelovanja, na simbolikoj razini jo jednom potcrtava opoziciju divlje/pitomo:
(...) znade barbar da esto
Raskomadalo vepra veliko mnotvo je pasa.

37

Napokon, ptice, crvi i ribe imaju identinu diskurzivnu funkciju, a to je


ve spomenuta metaforika reprezentacija izokrenutog poretka u kojemu je
ovjek postao bespomoni plijen ivotinje.
Suoeni s Vitezovievom mentalnom ekografijom, nuno se moramo
zapitati to je moglo utjecati na oblikovanje takve mentalne mape prirode.
Pokuamo li interpretativno razmrsiti ideologijsko pletivo Vitezovieve
diskurzivne reprezentacije prirodne okoline, prepoznat emo obrise brojnih
kulturalnih, stalekih, religijskih, pa ak i politikih sastavnica njegova
svjetonazora koji, kolikogod autentian, ipak nosi duboke tragove svoga
konteksta.
Spjev Dva stoljea uplakane Hrvatske rukopis je lojalnog hrvatskog
domoljuba s poetka 18. stoljea ija je tekstualna identifikacija s domovinom,
u prvom redu, izraz intenziteta njegove amor in patriam. Prenesemo li zna34

In praedas sic more lupi grassatur anhellus Turcus. P. Ritter, isto, str. 53,5.
Thrax iterum ad praedas, velut ad mel ursus, anhelus
Tendit (...). P. Ritter, isto, str. 24, 23-24.
36
Usp. K. Thomas, isto, str. 40-41, 47.
37
(...) novit quia Barbarus aprum
Pluribus a canibus laceratum saepe fuisse. P. Ritter, isto, str. 59., 29-30.
35

Miserrima facis

211

kovitu Vitezovievu poredbu vladara s ocem i domovine s majkom na razinu


djela u cjelini,38 njegovo preuzimanje enskoga glasa moglo bi se protumaiti i
kao izraz staleke lojalnosti vladaru jer, prisjetimo se, u tadanjem se dominantnom politiko-filozofskom diskursu podaniko podinjavanje vladaru
obino metonimiki sravnjivalo sa eninom podinjenosti muu.39
I konano, iji je uope konstrukt mogla biti prirodna okolina uplakane
Hrvatske, doli ranonovovjekovnog plemia s tromee koji poetski imaginirajui idealni feudalni ekosocijalni poredak trai mentalno utoite od
nepoznatog, neshvatljivog, neukrotivog i divljeg - Drugog?

MISERRIMA FACIES CROATIAE: PERCEPTION OF THE ENVIRONMENT


OF THE TRIPLEX CONFINIUM IN THE POEM PLORANTIS CROATIAE
SAECULA DUO BY PAVAO RITTER VITEZOVI
Summary
Plorantis Croatiae saecula duo is a little known lyric-epic poem by Pavao
Ritter Vitezovi, published in Zagreb in 1703. The poem has an interesting narrative structure because a personified Croatia describes its own history during
the 16th and 17th century, marked by Ottoman conquests, and it offers, among
other things, a typical baroque noble's perception of environment. The author's
empirical knowledge of the area is also revealed. Vitezovi comes from Senj, a
town located on the very edge of the Triplex Confinium, and he has traverssed
the area several times, especially in the years 1699 and 1700, as a representative of the Croatian Estates in the Boundary Commission formed after the
Karlowicz peace treaty. Analysing Vitezovi's text the author attempted to define his perception of environment, which in a broader sense means the natural
plane (mountains, rivers, the sea), vegetative and animal life, the soil, as well
as human settlements (focusing in particular on the discursive treatment of fortifications). In this way, a reconstruction of a mental topo- and geography of
the Triplex Confinium in the early 18th century was essayed.
38

S pravom dre da mi vladarima uvamo vjernost:


Dino je vladarima vjerno sluit, na brizi
Njima je naroda srea. Ako domaja je majka
Graanima, vladar je dostojan oinske asti. /
Principibus servare fidem de jure tenemur:
Principibus, decus est, servire fideliter, horum
Est eadem Populique salus. Si patria mater
Civibus est, Princeps est dignus honore paterno. P. Ritter, isto, str. 64, 2-4.
39
O tome usp. P. Mnch, Das Jahrhundert des Zwiespalts, Kohlhammer 1999.,
str. 68.

Stefan Halikowski-Smith
European University Institute, Firenca
OD VOJNE GRANICE DO NACIONALNOG PARKA:
OTKRIE PLITVIKIH JEZERA
UDK: 502.4(497.5 Plitvika jezera)(091)
Izvorni znanstveni rad

Autor analizira proces otkrivanja Plitvikih jezera kao prirodnog fenomena,


pratei ga i do tristo godina unatrag i demonstrirajui kako su jezera mogla u
raznim vremenima imati raznolika znaenja za ljude-istraivae koji su njima
bili privueni. U svakom sluaju percepcija prirodnog okolia - u ovom sluaju
smjetenog u fragilno i izolirano granino drutvo - bila je iznenaujue
razliita od estetskih normi naeg predominantno urbanog ali i dokolinog
drutvenog interesa za ouvanjem divljine i uivanjem u neoskrvnutoj prirodi.
Od Vojne granice do Nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera
Moda bih trebao poeti s pojanjenjem najavljenoga naslova, budui da
otkrie Plitvikih jezera samo po sebi malo kazuje. Naime, u podruju o
kojemu govorimo postoje svjedoanstva o najranijem prisustvu Japoda, ostatke
ije materijalne kulture otkrivaju arheoloka iskapanja, potom Rimljana
(oblinja izvidnica uz cestu) te, konano, srednjovjekovnog hospicija na
Gradini 1 . No, da bi neki rad imao smisla, treba se drati zadanih odrednica.
Stoga emo kao predmet ovoga istraivanja utvrditi odnos ovjeka i jezera od
vremena Vojne granice (ukinute izmeu 1871. i 1881. godine, nakon punih 300
godina postojanja) do prvoga pokuaja stvaranja nacionalnog parka 1928.
godine i njegovog konanog ustanovljenja 1949. godine.
Valja imati predstavu o situaciji koja je sve to uokvirivala: poetkom
devetnaestoga stoljea Karlovaki generalat bio je poznat kao austrijski Sibir
(idas sterreichische Siberien), podruje najteeg terena, na kojemu su se
izmjenjivale, kako to neki komentator opisuje, velike, tamne i neprohodne
ume s krem, za koji e Montesquieu kazati da je krajolik koji je priroda
oblikovala kako bi nas plaila (pays, que Nature a faits pour tre affreux).2
1

Vie o tome: Karl Patsch, Die Lika in rmischer Zeit, Wien, (1900). Neki autori,
poput Franza Grafa von Sartorija sve do u devetnaesto stoljee spominju Krajinu kao
'Japidiju', Lnder, Vlker, Merkwrdigkeitn der sterreichischen Kaiserthums, Wien,

(1809), 88.
2
F. J. Fras, Merkwrdigkeiten oder
historisch-statistisch-topographische
Beschreibung der Karlstdter Militr grenze. Ein nliches Lesebuch zur Kenntni

214

Stefan Halikowski-Smith

Klima je bila otra pa izvjea putnika govore kako tu ne bi trebalo dolaziti


prije svibnja. Englez Spottiswoode bio je prisiljen traiti saonice ve krajem
listopada. 3 To je podruje bilo podvrgnuto namjernom gospodarskom osiromaivanju. Slobodna trgovina je, na primjer, bila zabranjena, tako da su uvjeti
graniarskog ivota bili daleko ispod onih u ostalim pokrajinama Monarhije.
Bio je to hotimino zatvoren svijet za sve osim vojske i tamonjega stanovnitva. 4 Kada bi civili i uspjeli ui u Krajinu, nakon to bi nabavili posebnu
dozvolu kraljevskih vlasti (1849. godine putniku iz Engleske, Patonu, bila su
potrebna pisma namjesnika Dalmacije upuena asnicima u okruzima koje je
namjeravao posjetiti) javljali su o vrlo loim cestama, tek nekoliko svratita
vrijednih spomena i stanovnitvu koje ivi u neznanju, praznovjerju, surovosti
i, ak, barbarstvu,5 bez obzira na tvrdnje jugoslavenskog povjesniara Jovana
Savkovia o razvijenosti tih krajeva.
Karl Baedeker, poznati njemaki izdava vodia, koji je prvo izdanje
vodia za Austro-Ugarsku Monarhiju objavio 1846. godine, Plitvice ne spominje sve do devetoga izdanja 1900. godine te ozbiljno upozorava na podruje
Luisenstrasse prema sjeveru kao na divlji kraj s vrlo razuzdanim ljudima,
uglavnom krijumarima i razbojnicima, gdje austrijska policija jedva da ima
ikakvoga nadzora, pa su tu osobe i imovina putnika u veoj opasnosti nego u
bilo kojem drugom dijelu Monarhije.6 Tom politiki nestabilnom podruju, s

dieses Landes fr die Jugend des sterreichischen Kaiserstaates., Karlstadt, (1830),


420; Austria, Containing a Description of the Names, Customs, Character, and Costumes of the People ofthat Empire, vol. I, London, (1823), 19; C. de Montesquieu,

Voyage de Gratz a la Haye, u Oeuvres Compltes, Gallimard: Pleiade, (1980), 545.


Edward Brown dijeli to miljenje opisujui kr kao kamenit kraj mnogo gori od Craua
ili kamenite Ravnice u Provansi, A Brief Account of some Travels in Hungaria, Servia,
Bulgaria, 1673.
3

George A. Spottiswoode, A tour in civil and military Croatia and parts of Hungary, u

Vacation Tourists and Notes of Travel I860., izd. Sir Francis Galton, London, (1861).

4
O stanju u Vojnoj Krajini vidi Franc Vaniek, Spezial-Geschichte der MilitrGrenze, Original-Quellen und Quellenwerken geschipft, 4 knjige, Wien, (1875); Gunther

E. Rothenberg, The Military Border in Croatia, 1740-1881; a study of an imperial institution,

Chicago: University of Chicago Press, (1966), 38; Karl Kser, FreierBauer und Soldat: die
Militrisierung der agrarischen Gesellschaft an der kroatisch-slowanischen Militrgrenze

(1535-1881), Wien, (1997), u kojoj je jedno poglavlje posebno posveeno Lici.


5
A. Paton, Researches on the Danube and the Adriatic u Highlands and Islands
of the Adriatic, Brockhaus, (1861), knj. II; J. Savkovi, Pregled postanka, razvitka i
razvojaenja vojne granice: od XVI veka do 1873. godine, (1964), 155; drugaije misli

veliki francuski klasicista George Perrot (1832-1914), kako to navodi Rothenberg, The
Military Border in Croatia., 187.
6
sie [die Luisenstrasse] fhrt durch eine wilde Gegend und ein fast gesetzloses
Volk, grsentheils aus Schleichndlern und Rubern bestehend. Die sterreichische
Polizei ist hier weniger mchtig und die Person und das Eighenthum des Reisenden
weniger sicher, als in irgend einem andern Theile des Kaiserstaates, Handbuch fr

reisende in Deutschland und dem Oesterreichische Kaiserstaate, Coblenz, (1846).

Od Vojne granice do Nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera .

215

pograninim arkama s Turcima koje traju sve do veljae 1846. godine i


ustancima poput onoga u Rakovici iz listopada 1871. godine, s uvrijeenom
hajduijom i jatatvom za vojne bjegunce, ukidanje Vojne granice nije donijelo
trenutani boljitak, tim vie to su tu nahrupile izbjeglice iz nestabilne susjedne
Bosne, koju je Austrijska vojno okupirala 1878. godine.7
Nije to bio okoli za turiste. Uostalom, kako istie Uli Kutter, sve do kraja
osamnaestoga stoljea njih nisu uope privlaili opisi prirode. Maarsko
kraljevstvo je, dakako, imalo vrlo slabe izglede da ue meu mjesta od
obrazovnog interesa za zapadnog putnika. 8 Kao rezultat svih tih okolnosti
Plitvice su ostale nepoznate irem broju ljudi. Iz istoga razloga nisu postale niti
romantinim simbolom rastueg Ilirskog pokreta.9 To potvruje i Therese von
Artner u svome pismu iz 1830. godine: Ta su jezera vrlo malo poznata, stranci
ih gotovo nita ne polaze... 10 Iz Patonova pripovijedanja ovjek bi pomislio da
je on bio jedini gost: Nismo sreli ive due, osim nekoliko nastambi drvosjea. U ovome dijelu Hrvatske nema ni sela (...) obale [jezera] su posve
oduzete vlasnicima pa tu nema ni kue, ni ceste ni ljudskoga stvora; ukratko
potpuna samoa, koja te ispunjava osjeajem ugodne promjene.11
Sada su Plitvika jezera nacionalni park, dragulj u Hrvatskom predstavljanju svijetu. Sredinom osamdesetih godina godinje ga je posjeivalo
800 000 turista, a danas 7000 automobila ue dnevno kroz njegov ulaz na
7
Vidi memoare predzadnjeg austrijskog Vojnog zapovjednika, Anton Freiherr von
Mollinary, Sechsundvierzig Jahre im sterreichisch-ungarischen Heere, 1833-79, Zrich,
(1905), posebno knj. II, 218; povijest pograninih okraja (Repressaliengefechte) izmeu
1809.-45. objavljeni su u Mitteilungen des k. und k. Kriegsarchivs, (1881).
8
Uli Kutter u Zeiller, Lehmann i Krebel, Bemerkungen zur Entwicklungsgeschichte
eines Reisehandbuches und zur Kulturgeschichte des Reisens im 18. Jahrhundert, 21; G.
Popova, Nationalizing spatial practices: Hungarians and the Habsburg Empire, 17001848, dr. na Central European University, (1999), 176 pozivajui se, izgleda, na The
Edinburgh Magazine, sijeanj 1841.
9
Po svemu sudei i danas najbolje monografsko djelo o pokretu dostupno stranom
itatelju je ono Elinor M. Despalatovi, Ljudevit Gaj and the Illyrian movement, New
York u.a.; Columbia Univ. Press, (1975). Ilirski pokret se simboliki ne poistovjeuje s
dramatinim locusom narodnih epova, nego radije sa 'slatkom i blagom zemljom
hrvatskom opjevanom u 'Jo Horvatska nij' propala'. Josip Horvat smatra kako Gaj tu
nije ni imao osobitoga izbora. Naime, odabrao je manje oporu zagorsku narodnu
tradiciju kako bi udaljio Pokret od poetske kulture Srba, Ljudevit Gaj: njegov ivot,
njegovo doba: Zagreb, Sveuilina Naklada Liber (1975), 58-9. Cf. preuzimanje
stjenovite simbolike Tatra kao nacionalnog simbola poljskog i slovakog romantikog
pokreta (vidi djela Miroslava Hurbana aktivnog 30-ih i 40-ih godina devetnaestoga
stoljea i Popova, Nationalizing spatial practices., 129, te s poljske strane moda jo
snanija, iako zakanjela, djela Stanislawa Witkiewicza: na primjer, Wiatr halny, 1895).
10
Therese von Artner, Briefe ber einen Theil von Croatien und Italien an
Caroline Pichler, Pest (1830), kako navodi D. Frani, Plitvika jezera i njihova okolica,
Zagreb (1910), 394.
11
Ibid, 395. gdje se kae da je jezera bio posjetio Se.Kaiserliche Hoheit der
Erzherzog Reich-Palatinus (prestolo- nasljednik) 1801. godine te ponovo 1827., Fras,
Topographie, (1835).

216

Stefan Halikowski-Smith

dravnoj cesti broj 8, izgraenoj do poetka 1977. godine, koja povezuje


Karlovac i Zadar. Malo tko vie govori o otkrivanju; danas je rije o zatiti,
zbog ega je strogo ogranien broj posjetitelja. Od 1992. godine podruje je na
UNESCO-vom popisu ugroene svjetske batine.12
Znai li to da se povijest otkria Plitvica moe poistovjetiti s povijeu
turizma koju shematski ocrtavaju injenice poput prvih zemljopisnih karata,
prvih opisa putovanja (gdje bi se mogao izdvojiti onaj Hacquetov iz 1777. te
Vukasoviev tiskan 1802/3), prvih akvarela te kasnije fotografija (od 30-ih do
50-ih godina devetnaestoga stoljea), gradnje prve turistike kue 1861.
godine, osnutka prve udruga za zatitu jezera (Verein fr Verschnerung der
Plitvicer Seen na zagrebakoj adresi Trg Akademije 7) ili prvoga prijedloga
nacionalnog parka?13 Takva bi povijest nedvojbeno odala priznanje velikom
trudu koji su od 1871. godine ulagali Austrijanci i, naalost mnogo manje,
Maari u razvoj podruja ukinute Vojne granice na infrastrukturnom,
drutvenom i gospodarskom planu, ukljuujui prvo sustavno iskoritavanje
umskih resursa (procijenjeno je tako da je Otoaka regimenta, pod ijom su
jurisdikcijom bile Plitvice, imala vie ume od bilo koje druge regimente na
podruju Vojne granice), gospodarenje vodama (usprkos jezerima, oblinje
Petrovo Selo i vojarna u Dreniku trpjeli su suu), komunikacije (uz ceste,
telegrafske postaje i prugu od Ogulina do Knina, koju je zemljopisac Blanc
popratio ve poslovinom izjavom kako je gradnja Like pruge trajala dulje li
nego gradnja ruske Transibirije), sudstvo i obrazovanje. 14 Sve su to bila
12

Descriptions of Natural World Heritage Properties, www.wcmc.org.uk:80/


protected_areas/ data /wh/ plitvice.html.
13

Hacquet, Abbildung und Beschreibung der Sdwest und stlichen Wenden,

Ilyren und Slaven.. (Leipzig 1802-3) i Dominic Vukasovi, Beschreibung des


Karlstdter Generalats im Knigreiche Kroatien (1777). Frani ukljuuje ulomke iz
mnogih takvih izvjea koji se odnose na Plitvice, kao i njihove pikaze u raznim
oblicima (karte, skice, fotografije).
14
Kada je rije o vodi, K.K. Schulendirektor Fras izvjeuje Oberlieutenant Franza
o Bachovoj gradnji Wasserleitunga izmeu Priboja i Petrovog sela te o buenju 25
bunara 1831. godine, Topographie der Karlstdter Militr-Grenze., Agram (1835);
opirnije vidi u Baurath A. Beyer, Die Wassernoth im Karste, Agram (1874) (cf. Andr
Blanc, koji je uporan u tvrdnji kako su zajednice koje ive blizu Plitvica bile uvijek
dobro opskrbljene iz podvodnih kanala, La Croatie Occidentale., Etude de geographie
humaine, Paris (1957), 33). Beyer zakljuuje svoje izvijee predlaui gradnju niza
brana (Klausen an den Seen) i ustava (Wsserschwellen) na odreenim tokama du
Korane, u kombinaciji s razbijanjem 'der quer ber das Bett hinziehenden Felsrcken'.
To je potaklo rasprave o moguim hidroelektikim shemama koje su se, na sreu,
izjalovile 1914. godine inicijativom za pretvaranje Plitvica u nacionalni park.
to se tie umarstva, procjenu koja se odnosi na resurse kojima je raspolagala
regimenta u Otocu daje A. Beyer, 16. Do vremena pisanja Frasove Topographie. 1835.
godine na jezerima su ve postojale dvije pilane (Saegmuehle), a balvani su se prevozili
umarskim tragama (Schleppwege) do Priboja. Nije, dakle, postojala ordentliche Straen
izravno do jezera, a A. Schmidlov Reisehandbuch durch das Knigreich Ungarn mit
den ebenlndern und Dalmatien, nach Serbien, Bukarest und Constantinopel. (1835)

upuuje na to da su se jezera nalazila na pet sati vonje koijom prema istoku, od neue
Kunstrasse preko Velebita, a koja je povezivala Zadar s Karlovcem redovitim potan-

Od Vojne granice do Nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera .

217

poboljanja koja nisu uvedena zbog turizma, ali su ga dugorono omoguila.


Ipak, takva bi povijest ostavila po strani subjektivni element: kako se, naime,
ovjek poeo zanimati za otkrivanje prirode, posebno takve vrste prirode koja
se inila posve neprivlanom prototuristima?! Turistika povijest tu, kako smo
vidjeli, nije ni mogla ozbiljnije osvajati teren za trajanja Vojne granice, kada je,
svejedno, obavljeno detaljno unoenje podruja na karte, to je bitno za svaki
pojam otkria.
Iao bih i korak dalje pa predloio jedan iri model otkrivanja prirodnoga
svijeta na primjeru Plitvica, poevi od straha od prirodnog okolia. Ivan
Mimica je pokazao kako su u jeziku tradicionalnih narodnih epova nekoga
kraja gorska podruja, odnosno planine bremeniti znaenjem kobnih nagovjetenja (planina (Kunara) je sama po sebi zastraujua), dok je uma
tako gusta da se u njoj ne vidi ni sunca niti mjeseca/ Vrvei zvijerima svake
vele i svakoga soja, a prijelaz preko rijeke vei je razlog za paniku negoli
okraj s Turcima.15 Moda su jo konkretnije od tih primjera pjesnike slobode,
narodne mitske konstrukcije distanciranja koje su pred stotinu godina zabiljeili
etnolozi (mit o podruju oko Plitvica kao avoljem vrtu ili, jednostavnije,
paklu; mitovi u ijem su sreditu ponornice ili podzemni krki vodeni kanali
kao ulaz u podzemlje; Crna kraljica, za koju se vjeruje kako je dola i spasila
narod od sue). 1 6 Postepeno nadilaenje toga straha utjelovljuje druga faza,
skim koijama, Fras, 59, 82. Po sudu D. Frania iz 1910. jezera su bila prilino izvan
puta, daleko od ivih i modernih prometnica, Plitvika jezera... Poznata je prituba
Josipa II na uasno stanje cesta (halsbrecherisch und unwandelbar) Karlovakog
generalata u vrijeme njegovog lzvijea., (1775), u Graf R. Khevenmueller-Metsch i H.
Schiitter eds. Aus der Zeit Maria Theresias. Tagebuch des Fuersten Johann
Khevenmueller-Metsch, kaiserlichen Obersthofmeisters, 1742-1776, 8 vols, Vienna
(1907-72), v. VIII.
Zamisao o eljeznici zaeli su Austrijanci 1860-ih godina (vidi Denkschrift ber
die Notwendigkeit und die Bedeutung einer Eisenbahn von Semlin nach Fiume mit
Abzweigung nach Zeng, Essek und Brod, Wien, 1864), t.j. jo prije demilitarizacije.
Posebno snano ju je zagovarao Austrijanac Mollinary (vidi njegovo Antrag zum Beginn
des Baues der Eisenbahnen im kroatisch-slavonisch Grenzgebiete, 1875), a zapoeo je
izvoditi konzorcij senjskih poslovnih ljudi 1898. godine (vidi Agramer Lloyd, 20. srpnja
1898.). No, Budimpeta je zaustavila projekt sve do 1907. jer iz politikih razloga nije
htjela da se hrvatski gradovi meusobno poveu (o tome vidi Seton-Watson, The southern Slav question and the Habsburg Monarchy, New York (1969), repr. izd. (1911),
331-2. Dionica Ogulin-Plako putena je 14. listopada 1914. Do Graaca je pruga
produljena 1921. godine i konano sve do Knina do 1921. godine. Vidi Blanc, La
Croatie Occidentale.., 300- i opis u memoarima Antona Freiherr von Mollinarija,
Sechsundvierzig Jahre im sterreichisch-ungarischen Heere, 1833-79, Zrich (1905),
vol. II, 248-61.
15
Ivan Mimica, Prirodni okoli u junoj Hrvatskoj, Usmeno epsko pjesnitvo,
referat proitan na simpoziju Eko-povijet triplex confiniuma (c. 1500-1800), Zadar 2000,
temeljen na junakim narodnim epskim balada Imotske krajine koje je sakupio o.
Silvestar Kutlea, poput enidbe Ilije Smiljania, enidbe kapetana Koia u ivot
i obiaji u Imotskoj krajini, Imotski (1993).
16
Plitvice National Park, (Origins & History) www.archeology.net/plitvice/origins/origins.html. Usp. s oblinjom Paklenicom, poznatom kao avolji prolaz.

218

Stefan Halikowski-Smith

odnosno faza iscrtavanja karata za to su bila dostupna lako rabljiva sredstva i


sve precizniji oblici prikazivanja Zemljine povrine, od jednostavnih prikaza
povrinske konfiguracije terena u mjerilu do batimetrikih i geolokih karata. U
treoj se fazi prelazi s objektivnih na subjektivna otkria, na ovjekov odgovor
jezerima, od osjeajnog uivljavanja putnika, umjetnika i pisaca u romantinoj
tradiciji, do etike dananje turistike potronje. Sociolog Zygmunt Baumann
tipologizirao je nae kasno moderno doba kao doba sakupljaa senzacija,
potroaa impresija.17
Dopustite mi da ukratko razvijem neke od navedenih tema. Karte fizikog
(objektivnog) svijeta Plitvikih jezera izrauju se i uvode u vidokrug ire
javnosti prigodom ucrtavanja meunarodnih granica 1699. godine, Triplex
Confiniuma. Pismo generala Marsiglija habsburkom caru detaljno opisuje
razvoj pregovora, a granica se konano povlai tijekom rijeke Korane do izvora
na Plitvicama sino al lago Iessera di lei scaturigine (do Iessera, odakle
izvire).18 Nisam imao priliku vidjeti i pripadajuu kartu, koja se uva u Bologni.
Zanimljivo je, meutim, da Marsigli mijea ime jezera (Kozjak) ili svih jezera
zajedno (Plitvice) s rijeju za jezero kao takvo (Iessera). Ista se greka ponavlja
i u slubenoj, tiskanoj karti Karlovakog mirovnog ugovora po nacrtu kraljevskog vojnog ininjera Johanna Christiana Mllera.19 Na trima kartama Pavla
Rittera Vitezovia Plitvice su iscrtane, ali nisu i imenovane.20
Iz povijesti karata Plitvica razvidno je, dakle, da se plitvika toponimija
poela relativno kasno koristiti. Kartografi su radije oznaavali izvor (palos)
rijeke Korane i ruevine dvorca Galovac (Cralovacz). Iz nje je takoer razvidno
postepeno nabrajanje i individualiziranje jezera (poevi od najveega, Kozjaka
(Kozie jezero) i Proanskog jezera (Proschie jezero): iz poetnog, zajednikog
oblika koji nalazimo i poslije Josephinische Aufnahme iz 1769. godine, preko
prije spomenuta dva jezera 1780. godine, do osam jezera 1835. godine, njih ak
13 na Bey ero vom i Wesselyjevom prikazu (pregledu) iz 1870-ih godina (iako
se obino imenuje samo njih sedam) te konano slubene brojke od 20

17

Zygmunt Bauman, Life in fragments:

essays in postmodern

morality,

Blackwells: Oxford (1995).


18

Raffaella Gherardi, Potere e Costituzione a Vienna fra Sei e Settecento. Il buon

ordine di Luigi Fernando Mar sili, Bologna (1980/6), 252. Vidi, takoer, od istoga
autora II generale L.F. Marsili e la raccolta delle sue carte u Atti del X. Congresso
geografico italiano, (1927).
19
Johann Christian Mller, Mappa Geographica, Croatiae. Partem illam, per
quam limites caesareum inter et ottomannicum imperia, Dio XIX Pars Confinium circa

Koranam Torr(entem), 1:200.000, (1699), Hrvatski dravni arhiv, Kartografska zbirka.


20
Pavao Ritter Vitezovi, Mappa geographical Paricularis/ Varias Limitim circa
triplic(is) Confi-/ nii concursum, 1:200.000. (1699); ibid., Mappa Geographica /
Croatiae. Partem illam, per quam, Limites Caesareum inter et Ottomannicum Imperia,
1:200.000, (1699); ibid., Mappa Generalis Regni Croatiae Totius/ Limitibus Suis

Antiquis, 1:550.000, (1699), sve u Hrvatskom dravnom arhivu, Kartografska zbirka.

Od Vojne granice do Nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera .

219

Plitvikih jezera 21 koja se danas navodi u Svjetskoj batini. Na isti su nain


postepeno pobrojani i imenovani razliiti plitviki utoci.
Mjerenja su provedena s jo veom pomnjom. Udaljenost se najprije mjerila
vremenom u kojemu se odreena udaljenost moe prevaliti pjeke, kako to
nalazimo u Marsiglija i u Vorstellung und kurz Beschreibung des Defensions-Standts deren Croatien Frontieren (1736) Landober Ingenieura Matthiasa
Antona Weissa; zatim u stopama (Schritte) i hvatima (Klapfer), u Frasovoj
Topographie der Karlstadter Militr-Grenze iz 1835. godine te, konano,
metrikom shemom koja se temeljila na oznaenim, a ne samo otprilike
odvaljenim veliinama, a koju prvi rabi N. Omikus 1855. godine. Poele su i
izmjere nadmorskih visina, povrina, temperature vode i brzine pranjenja
jezera. U postocima su se izraunavala umarska i poljoprivredna zemljita, kao
i produktivno tlo. 22
Kada je povrinska konfiguracija terena prenesena na karte na zadovoljavajui nain, terenski istraivai i znanstvenici dali su se na izradu karata
toga to nije bilo vidljivo oku: batimetrikih karata i presjeka jezerskog
podzemlja, prema modelima dr. Milla za Lake Discrict u Engleskoj i prof. A.
Pencka za austrijska jezera, a na koje se ve bio ugledao Cviji u svome radu o
irigacijskom kompleksu Prespansko-Ohridskog podzemlja, objavljenom 1898.
godine.23
Geolozi su poeli dekonstruirati krko tlo (Kalkgebirgsboden) i izraivati
karte Zemljinih slojeva, to je bio daleko zahtjevniji znanstveni projekt od
Marsiglijevog iskapanja razbacanih komada stijena i divljenja njihovoj strukturi i obliku u Danubius Pannonico-Mysicus Observationibus geographicis, ili
naivnog geo-gnostiche Wanderungena, lijenika B. Hacqueta, kojega je
zaokupljalo pitanje je li stariji sloj granita ili vapnenca.24 Tu su bili i slubujui
Austrijanci, kao to su dr. Emil Tietze i Bergrathe Katzer i Ftterle, koji su
21

Plitvitza se pojavljuje na Johann Christian Mllerovoj karti iz 1709, ali ne s


pojedinanim jezerima, vidi SI. 40, u: Ankica Pandi et al., Granice Hrvatske na
zemljovidima: od 12. do 20. stoljea, Zagreb (1992); Mappa Geographica novissima
Regni Hungariae divisi in suos Comitates., ex accuratoribus tabulis congesta et

correcta (1769), Maarska nacionalna biblioteka, Soba s kartama; tri su Plitvika jezera
pojedinano naznaena, ali ne i imenovana u Tobie Conrad Lotterovim Carte
Gographique du Thtre de la Guerra en Gnral reprsentant le Royaume de
Hongarie, la Principaut de Transylvanie.., Augsburg (1771); Plitvika jezera i turska

medja godine 1780. (po Jeney-Boievim izvornicima Karlovakog generalata), u


Frani, 389; Schmidl (1835) spominje osam, Fras (1835) devet; slavni The Rough Guide
to Yugoslavia (1988) esnaest jezera.
22
Za potonje vidi: J. Wessely, Das Karst gebiet Militr-Kroatiens.., 86.
23
vidi opis Cvijievog rada u tijeku, u Geographical Journal, vol. 16, (1900).
24

Marsigli, Danubius Pannonico-Mysicus

Observationibus

geographicis,

astronomicis, hydrographicus..in sex tomos digestur, vidi, na primjer, njegovu raspravu


Vario ab situ alvei Danubii; B. Hacquet, Mineralogisch-botanische Lustreise von dem
berg Terglou in Krain zu dem Berg Glockner in Tirol, im Jahre 1779, Wien (1784), 17.

220

Stefan Halikowski-Smith

esto suraivali sa svojim slavenskim kolegama poput E. Mojsilovia, ili radili


pod okriljem dr. Georga Pilara iz Hrvatskog zemaljskog muzeja koji prvi
sustavno prouava Bosnu i razvojaenu Vojnu granicu. 25 Od 1890-ih godina
geologija kra bila je u sreditu ive istraivake rasprave talijanskih, austrijskih i hrvatskih znanstvenih krugova (speleologija je - spilje su tipina
znaajka kra - poela ranije, s potragom za izvorima pitke vode). No, za samu
hidrografiju kra bilo je znanstveno zanimljivijih primjera od Plitvica pa su na
samim poecima tog znanstvenog zanimanja predstavljeni Gavazzijev rad o
jezerima polja, fenomen slijepih dolina na toku Ljubljanice u Kranjskoj i
regulacija voda u krkim jezerima na koju se usredotouje rad o Cerknikom
jezeru. To se jezero, inae, slavi ve u ljetopisu slovenskog povjesniara i
polimatematiara iz sedamnaestoga stoljea, Janeza Vajkarda Valvasora.26
Proces objektivnog otkrivanja Plitvica nije bio zavren niti s objavljivanjem
Gavazzijevih i Franievih iscrpnih monografskih djela posveenih prirodnoj
formaciji Plitvica 1903., odnosno 1910. godine. Daljnje je istraivanje procesa
formiranja travertita, koji je zasluan za bistrinu i zeleno lijeskanje jezera,
pokazalo da ono ipak nije samo plod meusobnog djelovanja vode i kamena, nego
da se tu radi i o fito-genetskim ili biodinamikim interakcijama.27 Pred nekih
sedam godina prof. dr. Anelka Plenkovi obranila je u Zagrebu disertaciju na
temu Nakupine periphytona i njihove interakcije s formacijama travertita u

25

Emil Tietze, Geologische Darstellung der gegend zwischen Karlstadt und dem
nrdlichen Theile des canales der Morlacca, ms. izdao k.k. General-Commando, Agram

(1874); Bergrath F. Ftterle, u Verhandlungen der k.k. geologischer Reichsanstalt,


(1862) & (1863); Fr. Katzer, Karst und Karsthydrographie, Sarajevo (1909), posebno
81-88; ini se daje prvo djelo iz geologije koje se posebno bavi Plitvicama 'Die Steine
der Plitvicer Seen' koje izdaje Slavonische Presse 1892.
26
Vidi J. Cviji, 'Das Karstphnomen' u Geographische Abhandlungen, V, 1893 i
osvrt na taj rad prof. A. Pencka (Wien) u Geographical Journal, 1894; A. Gavazzi, 'Die
Seen des Karstes', Abhandlung der k.k. geographischen Gesellschaft

in Wien, V Bd.

1903/4, nr. 2, Wien (1904); openitije rad zemljopisaca Rittera i G. Marinellija.


Zagonetni rast i pad razine vode u Cerknikom jezeru zapazio je i engleski astronom
Halley (1656-1742), vidi njegova pisma u: Eugene Fairfield MacPike izd.
Correspondance and Papers of Edmund Halley, (1932), a isto spominje i obrauje J. W.
Valvasor u svome Die Ehre des Herzogthums Krain, Laibach (1689) i privlai
znanstveno zanimanje Thobiasa Grubera, J. irovnika, W. Putnika, A. Lhnberga i P.
Kumavera; o fenomenu krkih pilja vidi A. Schmidl, Zur Hhlenkunde des Karstes,
Wien (1854) i ibid., Die Grotten und Hhlen von Adelsberg, Lueg, Planina u. Laas. mit
Beitrgen von Alois Pokorny, Wien (1854). Najbolji povijesni pregled istraivanja
krkih fenomena jo uvijek se ini onaj H. Hilperta, Die historische Entwicklung der
Frage nach dem Wesen des Karstphnomens, dizertacija, Wrzburg (1907), i Jovan
Cviji, La Gographie des terraine calcaires, Beograd (1960).
27

A. Gavazzi, Geneza Plitvikih jezera (1903) i D. Frani, Plitvika jezera i


njihova okolica, Zagreb (1910); I. Pevalek, Oblici fitogenih inkrustacija i sedre na
Plitvikim jezerima i njihovo geoloko zlamenovanje, spomenica D. Gorjanoviu,

Zagreb (1925); M. Petrik, Plitvika jezera, (1958).

Od Vojne granice do Nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera

221

lotikim biotopima Plitvikih jezera (1993), no jo se uvijek raspravlja pridonosi


li vie razlaganju biljna, odnosno organska tvar ili taloenje vapnenca.28
Pokuao sam ukratko pokazati kako je objektivna stvarnost Plitvica postala
dostupna svijetu. No, kako su ljudi subjektivno odgovorili tome mjestu? Zato
danas slavimo Plitvice kao nacionalni park? Enciklopedija Jugoslavije, kao
nedvojbeni autoritet, govori o jezerima izvanredne ljepote. 29 No, ovdje mi
padaju na um dva pitanja: najprije, kako autor moe biti siguran da to vrijedi za
svakoga i uvijek, odnosno da je taj sud toliko univerzalan da se moe uvrstiti u
jednu ekciklopediju? Doista, kako sam ve spomenuo, rani toponimi poput
avoljeg vrta svjedoe o predmodernom strahu od prirodnog okolia koji je
nespojiv sa zanesenim poniranjem u prirodnu ljepotu. Taj se strah postepeno
sve vie pretvarao u odurnost prema preteno kamenitom, krevitom okoliu, u
prezir prema njegovoj neplodnosti (steriles Felsenland) i odupiranju obradi, te
zdunom prihvaanju uvjerenja o njezinoj prokletosti (die unglckseelinge
Lage der unfruchtbaren Gegenden): za Frasa jezera su se smjestila u 'fast
unzugngliche, schauerliche Felsenkesseln' (skoro nepristupano, grozno,
kamenito korito), dok austrijska uprava esto itavo podruje lakonski naziva
stranom, kamenom pustinjom (entsetzlicher Steinwste).30
Drugo pitanje upueno Encikolediji Jugoslavije bilo bi: to se tono
podrazumijeva pod ljepotom Plitvica? U emu je bit toga toposa? Dolaze li ljudi
na Plitvice zbog jezera ili zbog njihovih brojnih vodopada, esto rasporeenih u
skupinama poput Prtavaca i Sastavaca i iji velianstveni vrhunac prestavlja Slap
Plitvice, visoki vodenzid koji najblie odgovara dramatinom opisu buke, pokreta
i drame, te prua sliku ija bi svrha bila to to George Steiner kategorizira
kao 'fuite de Vennui' (jedna vrsta bijega od dosade), to je jedna zapravo
rousseauovska tema koja se posebno gajila u romantinoj sklonosti devetnaestoga
stoljea prema vodopadima i koja se otjelovljuje u akvarelima Josepha Ecksnera,
Franza Jaschkea, Petra Zeevia. Vodopadi su bili i meta ljetnih hodoaa
graanske buroazije u Mannovom Sanatorium Berghof, ili primjerenije naemu
kontekstu, u obiteljskoj kronici Heimito von Doderera smjetenoj na prijelaz
stoljea, Die Wasserflle von Slunj31. ini se da su vodopadi bili vrsta izletnike
28
Opa enciklopedija, vol. 4, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, (1978),
651; Hrvatski Leksikon, vol. I, Zagreb, (1996).
29
Plitvika jezera 516, Zagreb, 20 volumena, (1965). Enciklopedija, naravno,
nije jedina, nego samo zrcali standardnu opasku koju moemo nai u Cvijia, La
peninsule balkanique (1918), 333, u dnevniku Istvna Gentheona iz 1918. (A videk
nagyon szp) pa ak i Jacques Cousteau (www.mzt.hr/wtc/plitvice.html).
30
Franz Graf von Sartori, Lnder, Vlker, Merkwrdigkeitn., Die Karster oder
Poiker in Krain, Bd. I, 85-98; Joseph II, Izvijee, 258; Fras, Merkwrdigkeiten oder

historisch-statistisch-topographische

Beschreibung der Karlstdter Militr grenze.,

(1830); Forst-akademie Direktor Wessely, Das Karstgebiet Militr-Kroatiens., (1874),


Predgovor; cf. vrlo rano transcendiranje ovakvog iitavanja prirode u Byronovom opisu
'stranih litica' Sintre, Child Harold's Pilgrimage. A Romaunt (1812).
31

George Steiner, In Bluebeard*s castle: some notes towards the re-definition

culture, London: Faber, (1974). Lijepa zbirka takvih akvarela postoji u Muzeju za

of

222

Stefan Halikowski-Smith

destinacije, po emu Plitvice moemo staviti u istu grupu sa Slapovima Rastoke u


Slunju, Slapovima Gacke, kojima se divio Hacquet, ili Krke kod ibenika.
Moda je prava ljepota Plitvica ipak bila u miru i spokoju jezera - kao
konvencionalnijeg locusa amoenusa - koji bude vrstu raspoloenja kakvo trai
Rezzorijeva neurotina majka, u meurau, u jezerima Korukih Alpa. 32 W.G.
Sebald, pred kojim se kroz okno autobusa na trenutak ukazuju jezera Samaranger,
dok autobus oprezno silazi niz prijevor Fernstein u Tirolskim Alpama, razmilja
kako sva pojmljiva ljepota ima neku bit, moda kao to je to u Plitvica njihova
tirkizna povrina. Doemo li, meutim, u iskuenje da cijenjenje Plitvica
pripiemo romantinoj nostalgiji za stvarima iz djetinjstva, tu su rijei Therese von
Artner u kojima odzvanja uzdignue koje e ona iskusiti u kraju bogatom svim
vrstama lijepih vidika (Taj kraj obiluje cijelim nizom prekrasnih vidika.).33 Tu se
moramo sloiti sa irim anrom koji izraava Englez Paton govorei o gortakoj
Hrvatskoj kao 'ivopisnoj oku', to je uhvaeno u matovitoj formulaciji za
planinska jezera, koja ima mnogo varijanti, ali je u biti zajednika svim
istonoeuropskim jezicima: morskie oko, tengerszem, gorsko oko.34 Drugaijim
nam tonom Schmidl 1835. godine sugerira kako su Plitvika jezera merkwrdig
(danas se ta rije pogreno tumai kao udo, iako bi je bilo tonije prevesti kao
vrijedno panje), to mirie na mjerilo koje se krije iza sustava zvjezdica u
vodiima Baedekera i Michelina, da nabrojimo samo najpoznatije. U jednome
drugom, omiljenom meu njemakim piscima iz toga razdoblja, Jezera su
zanimljiva zbog divljeg, romantinog smjetaja (wild-romantiches Umgeben),
to je najvjerovatnije aluzija na ikonu romantizma, duboku umu.35
umjetnost i obrt, Zagreb, a mogu se nai i na reprodukcijama u etnografijama i
putopisima iz devetnaestoga stoljea (vidi, na primjer, opis Slapova Krke u: Breton, izd.,
Illyrien und Dalmatien,

oder Sitten, Gebruche und Trachten der Illyrier und

Dalmatier, und ihrer Nachbarn., prev. J. Pannonius, Pest (1816), 98; Doderer, Roman
No. 1: Die Wasserflle von Slunj, Mnchen: Biederstein, (1963).
32

Gregor con Rezzori, Blumen im Schnee: Portraitstudien zu eine Autobiographie,

die ich nie schreiben werde, Mnchen: Bertelsmann, (1989).


33
W. G. Sebald, Vertigo II ritorno in Patria, Harvill Press (1999), 176; cf.
their [of the lakes] clear water's extraordinary blue colour and majestic shimmer,
www.mzt/hr/wtc/plitvice.html.
34
o pitoresknom anru, posredno sam izveo iz: James Lancaster, British perceptions of the Indian landscape, 1750-1830, Florence: European University Institute,
(1997).
35
Vidi Fras, koji je marljivo razabire tipove okolne ume, Topographie.. (1835),
9, a kojemu se na jezeru omililo 'durch eine romantische Tanneninsel..ausgezeichnet',
Merkwrdigkeiten.. (1830), 8; Simon Schama, Landscape and Memory, New York: Random House (1995), koji tradiciju osjeajnosti na nain njemakog romantizma, posebno
Altdeutsche Wlder brae Grimm, Frankfurt am Main: Krner, (1813) stavlja uz bok
njihovih umjetnikih ekvivalenata poput Der Chasseur im Walde (1813) Caspara Davida
Friedricha. Njemaku strast za umu moemo prepoznati i u opsjednutosti General
Domnen Inspektor Josepha Wesselya da itavo Hrvatsko primorje pretvori u eine
berwiegend blhender Garten i njegovo ponosno isticanje kako die Deutschen sind
die einzige Nation, welche nie mit der Wald Verwstung verfallen und deshalb auch die
Erfinderin und Lehrerin der Forstwirtschaft fr die brige Welt geworden ist, Das

Od Vojne granice do Nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera .

223

Drugi su, zanimljivo, dolazili na Plitvice i komentirali ih, a da se skoro


nisu ni osvrnuli na njihovu vodenu prirodu. Mjerilo takvoga pristupa moe biti
dnevnik pokupljen na trnici Petficsarno u Budimpeti, gdje neki Gentheon
Istvan potanko opisuje svoj posjet Plitvicama 1911. godine i s mnogo vie ara
se baca na opisivanje leptira (vrste Labdonis) koji se okupljaju oko izvora.36
Ovo su samo neka razmatranja o tome kako se moe prilaziti povijesti
otkria Plitvikih jezera kao procesu koji se odvijao posljednjih tristo godina, te
to su, unutar toga, jezera mogla znaiti razliitim akterima svoga otkrivanja, u
razliitim vremenima, u razliitim percepcijama jednog prirodnog okolia
smjetenog u krhko i izolirano graniarsko drutvo daleko od estetskih normi
naih, uglavnom urbanih, drutvenih, hobistikih interesa za ouvanjem i
uivanjem u elementarnoj prirodi i divljini.
Prevela s engleskog jezika Katarina Hraste

FROM MILITARY FRONTIER TO NATIONAL PARK:


THE DISCOVERY OF THE PLITVICE LAKES
Summary
The author investigates the relationship between man and lake between the
era of Military Frontier (which after 300 years was dismantled between 187181) and the creation of a National Park (tentatively in 1928, and permanently
in 1949). The Karlovac Generalate (das sterreichische Siberien) was a region
of the toughest terrain and a harsh climate. The area was subjected to deliberate economic deprivation. It was a closed world to anybody but the military and
local residents. Civilians managed to enter the Military Frontier only with a
special permission from the royal authorities. Once they entered, they reported
poor roads, few decent inns, and a populace marked by 'ignorance, superstition,
brutality, even barbarism'. Karl Baedeker mentioned Plitvice only in the ninth
edition of his guide, in 1900, designating it as a wild area with a fairly lawless
folk, mostly smugglers and robbers, where the Austrian police hardly had any
authority. It was politically highly unstable area. As a result of all of these factors, Plitvice was for a long time unknown to the masses although mentioned
by a number of travellers like Therese von Artner, A. Paton etc. Today,

Karstgebiet Militr-Kroatiens

und seine Rettung dann die Karstfrage

berhaupt, Agram

(1876), Predgovor, 52. Mogao bi se istaknuti i snani interes koji pokazuju arhitekti
njemakog romantizma poput Jacoba Grimma i Goethea za hrvatsku i srpsku knjievnost i jezik, te da se i reciprono i sa svoje strane Ilirizam napajao mlijekom
njemakog romantizma, Hermann Wendel, Der Kampf der Sdslawen um Freiheit und
Einheit, Frankfurt a. M.: Frankfurter Societts-Dr., (1925).
36
Dnevnik, pisan do u 1918., u posjedu je Daniela Baria, kojemu se ujedno
zahvaljujem za njegove ispravke teksta.

224

Stefan Halikowski-Smith

Plitvika Lakes are a Croatian national park visited by masses of tourists. The
prevalent discourse is no longer one of discovery, but one of protection and
from 1992 the site was placed on the UNESCO List of world heritage in danger.
On the one hand the author documents how a history of discovery of the,
Plitvice lakes can be viewed like a history of tourism, which would recognise,
along the way, the great efforts undertaken from 1871 by the Austrians, and
much less by the Magyar, to develop the decommissioned Military Frontier in
infrastructural, social and economic sphere (first systematic exploitation of forestry reserves and water management, communications, justice and schooling).
These factors were not addressed to tourism, but in the long run enabled it. On
the other hand, such a history would not bring into play the subjective element
- how did man become interested in discovering nature - and could not seriously investigate the period of the Military Frontier.
Therefore, the author proposed a generalised model for the discovery of
the natural world, and Plitvice specifically, consisting of several phases. As a
first phase he introduced the fear of natural environment, documenting it by a
number of examples derived from poems and myths. A second phase was that
of objective viewing and of mapping the area. He also documented it by numerous source examples, from simple scaled representations of land features and
places and descriptions of the area to bathymetrical and geological (dating from
the end of the 17th century cartographers like general Luigi Fernando Marsigli,
Johann Christian Mller, Pavao Ritter Vitezovi and many others). Presenting
and following various such representations the author concluded that the toponym Plitvice was applied gradually and relatively late along with the discovery of each separate lake and that the process of objective discovery is not
completed even today requiring further systematic scientific research. The third
phase was that of moving from the objective to subjective discovery - from the
emotional engagement of travellers, artists and writers in the Romantic tradition, to the ethic of tourist consumption today. If Plitvice are national park due
to its remarkable beauty (citation from Enciklopedija Jugoslavija), can one
be sure that this holds true for everybody, at all times, that this judgement is so
universal as to be included in an encyclopaedia? Why and when this turn from
fear to beauty happened? Is this beauty in lakes or waterfalls? Author poses numerous such questions attempting to contextualize them in a wider time span
and discovering what the lakes - situated in a fragile and isolated Border
sociaty and far from aesthetic norms of our predominantly urban, leisured society - might have meant to different ages of discovery in different times.

III. KORISTEI PRIRODU

Snjeana Buzov
University of Chicago, SAD
VLAKA SELA, PANJACI I IFLUCI:
KRAJOLIK OSMANLIJSKOG PRIGRANIJA
U ESNAESTOM I SEDAMNAESTOM STOLJEU
UDK: 94(497.5 Trogir, ibenik) 15
Izvorni znanstveni rad

Ovaj rad predstavlja pokuaj opisa pograninog krajolika na osnovu


osmanlijskih izvora iz esnaestoga i sedamnaestoga stoljea. Autorica
identificira elemente kontinuiteta i promjene krajolika u sluaju jednog spora
izmeu Mletaki Republike i Osmanlijskog Carstva oko zemlje u zaleu
ibenika i Trogira. Iako je ovo podruje tradicionalno, jo od srednjeg vijeka,
bilo naseljeno veim brojem stoarskih grupa poznatih pod imenom Vlasi
(Morlaci), razdoblje osmanlijske vlasti donosi gotovo potpunu pastoralizaciju.
Osmanlijski dokumenti daju prilino detaljan opis gospodarstva, puanstva i
prirodnih resursa. Meutim, autorica upozorava da su ispod slojevitosti i
raznobojnosti te slike, neki elementi krajolika ostali nevidljivi zbog prioriteta,
osmanlijskog poreznog sustava i politikih prioriteta granice.
Ovaj rad je usredotoen na opis razdoblja prije zvaninog ustanovljenja
Triplex Confiniuma kao politikog termina i politike realnosti, tj. na razdoblje od
osmanlijskog osvajanja do 1699. Cilj je razmotriti kako je prisustvo nove
imperijalne sile u ovome podruju promijenilo i preoblikovalo krajolik
pograninih krajeva. Kao i u svakom traganju za elementima i imbenicima
promjene, i ovdje je potrebno razmatrati i utvrditi elemente promjene u odnosu na
elemente kontinuiteta. Budui da ova studija, kao i ostale studije u ovom zborniku,
zapravo tek otvara podruje usporedne ekoloke povijesti trogranija, za pristup
ovoj temi odluili smo se za studiju jednoga sluaja koji ukljuuje i
predosmanlijske i osmalijske vlasnike odnose u pograninom teritoriju: sluaj
spora nad zemljitem u zaleu Trogira i ibenika. Argumentacija, koja je izloena
u osmanlijskim dokumentima o ovome sporu, bit e nadalje istraena kroz
usporedbu s raspoloivim podacima iz osmanlijskih tehrr deftera (poreznih
knjiga) za podruje koje se razmatra, kao i za pogranino podruje openito.
Nakon osmanlijskog osvajanja dalmatinsko zalee i dijelovi Like koji su
potpali pod osmanlijsku vlast prvobitno su u osmalijskim dokumentima
nazivani Vilyet-i Hirvat. Ovaj hrvatski vilajet, meutim, nije bio zasebna
provincija u administrativnom smislu. Izraz se upotrebljavao kao ime regije
kako bi se zasebno oznaile novoosvojene hrvatske zemlje. U administrativnom

Snjeana Buzov

228

pogledu ova je regija bila dijelom Bosanskog sandaka. Sredinom esnaestoga


stoljea od novoosvojenih je zemalja formiran sandak Klis, a 1750-ih, nakon
manjih teritorijalnih proirenja u Dalmaciji i Lici, napravljena je nova
reorganizacija tako da je teritorij u pograninom podruju podijeljen na dva
sandaka: Klis i Krka (Lika).
Praksa usvajanja postojeih imena administrativnih ili politikih jedinica
neposredno nakon osvojenja ve je viena prilikom ranijih osmanlijskih
osvajanja na Balkanu. Tako je, npr. ranije srpsko kraljevstvo nakon osvajanja
podijeljeno na dvije regije/vilajeta: Vlk (zemlja Vuka Brankovia) i Laz
(Lazarova zemlja), a u sluaju Bosanskog kraljevstva takoer je za kratko
vrijeme sauvano pamenje na zemlje koje su pripadale kralju (vilyet-I kral) i
one koje su pripadale znaajnim plemikim obiteljima, Pavloviima i
Kovaeviima. Ova je praksa, meutim, redovito imala privremeni karakter.
Tako je i uporaba naziva Vilyet-I Hirvat postupno nestajala iz dokumenata kao
ime za dijelove Hrvatske koji su uli u sastav Osmanlijskog Carstva. Ime je
ipak ostalo u uporabi kao naziv za hrvatske zemlje s druge strane granice.1
Teko je ustanoviti po kojim su tono naelima odreivane granice novih
sandaka Klis i Krka (Lika). Iako je neuputno izvoditi naela iz ve oblikovane
slike i ustaljene prakse, teko je ne primijetiti da su granice ovih dviju
provincija uokvirivale prirodne granice krakog dinarskog podruja, jedne
geografske i ekoloke cjeline koja se sastoji od planinskoga lanca
ispresijecanoga krakim rijekama i njihovim uskim dolinama. Slino
hercegovakom sandaku jugoistono, ovo je jedna zona stoarskoga ivota,
tradicionalni dom seminomadskih skupina poznatih kao Vlasi (Morlaci).
Srednjovjekovni arhivi primorskih gradova biljee stalnu zebnju od irenja
pastoralnih grupa u gradske teritorije i preuzimanja vitalnih resursa, osobito
vodenih. Jedan takav sluaj borbe primorskog grada s Vlasima jest sluaj
Trogira i Vlaha koji su ivjeli ili se privremeno useljavali u njegovo zalee.
Sluaj se moe pratiti kroz dokumente iz srednjega vijeka, kao i razdoblja
mletakoga, hrvatskoga, bosanskoga i osmanlijskoga suvereniteta nad
trogirskim zaleem.2 Nakon svake promjene u konstelaciji politikih snaga u
zaleu, jedna od glavnih briga trogirskih prvaka bila je osigurati podrku viih
vlasti protiv vlakih upada na trogirski teritorij.
Nekoliko osmanlijskih dokumenata u vezi s ovim problemom oslikava
uporan trud trogirskih graana da ponovo zadobiju djelotvornu kontrolu nad
svojim zemljama u zaleu Trogira kroz diplomatske kanale, predoavajui svoj
sluaj sultanu bilo putem centralnih vlasti u Veneciji bilo putem baila u
1

Kao primjer moemo navesti jednu naredbu, koju je Sulejman Zakonodavac


izdao 7. svibnja 1566, a koja sadri uputstva osmanlijskim jedinicima o nainu na koji
bi trebalo izvriti pripreme za rat i napasti vilyet-I Hirvat (Mhimme Defteri, No. 5,
Tipkibasim, Ankara, 1994, 562).
2
U vezi sa sporom Trogirana i Vlaha u srednjem vijeku vidi: Nada Klai, Trogir
u srednjem vijeku, rom 2, s v. 1, Trogir: 1085, 310-312, 353-354.

Vlaka sela, panjaci i

229

Istanbulu. Prvi dokument, datiran 1531, nedugo nakon osmanlijskoga osvajanja


Dalmacije, sadri izvjetaj predan od strane skradinskog kadije Porti u vezi sa
statusom nekih 70-80 sela, selita, panjaka, ljetnih panjaka i sezonskih
naselja u zaleu ibenika i Trogira. Kadija porie osnovanost ranije albe
uruene Porti u Istanbul od strane mletakih emisara kojom se polagalo pravo
na ove teritorije u korist trogirskih graana. Razlog mletakoj peticiji bilo je
navodno naruavanje mirovnoga ugovora izmeu dvije drave od strane vlakih
grupa koje su ule u mletake zemlje, zapalile i unitile maslinike, vrtove i
imanja te odvele stanovnitvo u roblje. U mletakoj albi spominju se samo tri
sela u trogirskom zaleu: Trolokve, Radoi i Suhi Dol. Nakon mletake albe
sultan je naredio istragu i, u sluaju da se navodi albe pokau tonim,
iseljavanje Vlaha dalje od granice. Skradinski kadija je opovrgavao pravo
trogirskih graana na navedene zemlje, najprije na osnovi nitavnosti
dokumenata koje su ovi posjedovali u potvrdu posjedovanja jer su ovi bili
izdani od strane nevjernikih vlasti (kfir hatlar), a zatim tvrdnjom da su ove
zemlje zauzete maem.3 Prema kadijinom izvjetaju, ove su zemlje nakon
dueg perioda u kojem su bile prazne i naputene, naseljene rajom (podanicima
koji plaaju poreze). Dalje kadija objanjava kako su u navedenim zemljama
krae vrijeme porezi plaani paualno, a zatim su sultanski povjerenici poslani
da razreu poreze i zemlja je podijeljena u timare. Kadija zavrava svoj
izvjetaj zahtijevajui novu naredbu od sultana.4
U cilju razrjeenja ovog problema, sultan je izdao naredbu da se vlake
grupe isele s ovog teritorija na odgovarajue mjesto u Bogom zatienom
dominiumu.5 Jedno drugo pismo, kojim se sultan raspituje za sluaj i izdaje
naredbu za (jo jednu) istragu, upueno klikom sandakbegu Ferhad Begu
(Sokoloviu), izvjeuje nas da su se Vlasi odbili iseliti. 6 Pored dvostrukoga
prava vlasnitva, izgleda da je osnovno pitanje bilo prisustvo vlakih skupina
na spornome teritoriju. Sljedei dokument, koji nam je pristupaan o ovom
pitanju, jest dokument o razgranienju izmeu Bosanskog paaluka i Mletake
Dalmacije iz 1671. godine.7 Vie od stotinu godina nakon sultanove preporuke

3
Na osmanskom turskom seyfile. Ova informacija, o nainu na koji su ove zemlje
bile zauzete, trebala je biti od odluujue vanosti jer prema osmanskom, odnosno
islamskom pravu potpuno ukida mogunost da raniji vlasnici zadre prava posjedovanja,
odnosno ubiranja poreza. U sluaju da je zemlja ula u osmanski posjed putem predaje
ili mirovnog ugovora, takva bi mogunost postojala.
4
Ovaj je dokument objavio turski povjesniar M. Tayyib Gkbilgin Venedik
Devlet Arivinde Tiirke Beigeler Koleksiyonu ve Bizimle Ilgili Diger Belgeler,
Belgeler, 5-8, no. 9-12, 19-20.
5
U orig. Memlik-I Mahrsa'da mnsib bir mahalle (BaGkbilgin, Venedik
Devlet ..., 180-181.
6
Gkbilgin, Venedik Arivindeki Vesikalar Klliyatinda Kanun Sultan
Sleyman Devri Belgeleri,Belgeler l,Pt. 1-2, 180-181.
7
Instrumento di confinazione della pace di Candia. Historijski arhiv u Zadru, DM,
filza IX, posizione I.

230

Snjeana Buzov

da se Vlasi pomjere iz zalea Trogira i ibenika, pojavio se isti spor oko prava
vlasnitva, odnosno prava ubiranja poreza. Ovim dokumentom, koji biljei
sporazum oko razgranienja izmeu osmanlijske i mletake strane, spor je
razrijeen na sljedei nain:
...et oltre questo appreso questi segni, e di quello Confine Trau Fortezza
di Venetiani, e senza alcun dubbio nel Confin di Mussulmani, come le Ville
di Sussidol, Triloque, Pristouizze, Bilisino, Lopstoino Mislo, Tapsendol,
Mauratice, Letice, Gurace, Cosmaz, Gobich, Labin, Opor e Pargandel. Da
queste sedici Ville li Venetiani per auanti pigliauano le Decime, et cosi il
Commissario della Republica di Venetia present comandamenti a questo
proposito, per il quale essendo moite contese, hanno deliberato d'accordo in
questo modo: Che le sudette sedici Ville senza alcun dubio essendo comprese
nel confin di Musulmani, quando sarrano popolate dalli suditi dell'inuitissimo
Imperatore debbano prima in conformit di registri Reggij pagar il Cavazzo,8 et
secondo Ii Canoni il terratico, et le pene di loro delitti, et le alter cosi incerte a
quelli che per ragione regia saranno Tefterdari del'Erario di Bosna; ma per far
apparire l'osseruanza, et il rispetto che si porta alla buona pace et eccelsa
Capitulatione, il suditi che saranno nelle sudette Ville di quello ricauaranno
dalle racolte delle medesime debbano pagare a quelli che saranno da parte di
Venetiani le Decime altro simile alle Decime, accordi e altro che si praticato
secondo l'antico costume: quelle Decime le possino scoder, purch non siano
cose di struscio o tirrania alii poueri suditi, ma con questo patto per non esserli
fatto torto, che si debba hauer dal Tefterdar di Bosna o un bolletin sigillato
ouero un suo bono per scuoderli, ma che li Tefterdari non debanno sotto
pretesto di aspri per il Teschiere9 dimandar cosa alcuna.
Tako su, nakon vie od stoljea sporenja i osporavanja od strane lokalnih
osmanlijskih vlasti, trogirskim plemiima priznata prava nad selima u zaleu
Trogira. Osmanlijski interesi su zatieni tako to je ubiranje poreza moralo biti
ili organizirano ili pak kontrolirano od strane dravnog rizniara u Bosni. Svrha
ovoga uvjetovanja je bila da se sprijei trogirske plemie u bezuvjetnom
koritenju prava, kao i da se osigura senioritet lokalnih osmanlijskih, tj.
bosanskih vlasti u ovoj stvari.
Pored izuzetne i specifine prirode ovoga sluaja koja se sastojala u
dvostrukom gospodstvu, sluaj je paradigmatian i u nekoliko drugih aspekata:
prvo, u nainu na koji su sredinje vlasti tretirale ovaj sluaj, zatim u nainu na
koji su lokalne vlasti reagirale, a zatim takoer i u nainu na koji je Vlako
prisustvo u pograninom podruju utjecalo na formiranje politike na objema
stranama. Iznad svega, ovaj sluaj odraava nain i srazmjere u kojima su
politike promjene pograninih uvjeta utjecale na ekologiju pograninog
podruja.
8
9

Tj. Hara.
Aspri per teschiere=aspre (novac, tj. Pristojba) za izdavanje dokumenta (teskere).

Vlaka sela, panjaci i

231

Ton i sadraj sultanskih naredbi i pisama kojim se zahtijevalo izvijee o


ovom i inim pograninim pitanjima koja su predstavljana u Istambulu bilo kao
pritube i izvjea lokalnih osmanslijskih vlasti i podanika, ili kao pritube
mletakih predstavnika u Istambulu, odraavao je birokratsku rutinu i
promatraku distanciranost. To pokazuje da ovo podruje, za razliku podruja
sjeverno i sjeverozapadno od ove pogranine zone, nije imalo primarni znaaj
u osmanlijskoj europskoj politici.
Sredinom esnaestog stoljea osmanlijsko osvajanje hrvatskih zemalja
(vilyet-i Hirvat) svelo je mletake posjede u Istonom Jadranu na uski
priobalni pojas. Za vrijeme sljedeeg stoljea i pol, tj. do 1699. godine, uz
izuzetak ponovnog mletakog osvajanja Klisa, odravan je status quo usprkos
stalnim etovanjima u vrijeme mira i privremenim promjenama granice i
mletakim napredovanjima u vrijeme rata, osobito kandijskog (1645-1669).
Ovo podruje nikada nije bilo pozornicom velikih osmanlijskih pohoda. Ratne
operacije su uglavnom planirane i izvravane od strane lokalnih osmanlijskih
komandanata, uglavnom bosanskih i klikih sandakbegova, te bosanskih paa.
U vrijeme mira upadi su izvravani od strane lokalnih naoruanih grupa tipa
milicije koje jedva da su bile pod kontrolom bilo lokalnih, bilo sredinjih vlasti.
ak i u vrijeme rata ovo nije bilo podruje velikih vojnih operacija. Za
vrijeme 25 godina dugog kandijskog rata najvee vojne snage angairane u
sukubima na granici u Dalmaciji bile su one mobilizirane na nivou Bosanskog
Paaluka. Sluaj mletakog vraanja u posjed tvrave Klis i vie od tuceta
drugih tvrava i gradova 1648. godine ilustrira odsustvo interesa osmanlijskih
sredinjih vlasti za pograninu zonu u Europi. Prema osmanlijskom dvorskom
analistu Naima Mustafi, veliki vezir Hezar Pare Ahmed Paa koji je primio
iscrpan izvjetaj iz Dalmacije, prikazao je ovaj sluaj sultanu kao gubitak jedne
crkve (na osm. Kilise) i dviju palanki (na osm. utvreno, ograeno manje
naselje).10
Oevidno je da je osmanlijsko osvajanje sredinom esnaestog stoljea na
ovom podruju doseglo maksimum. Svako daljnje napredovanje zahtijevalo bi
stalno angairanje pomorskih snaga koje bi morale ostati u Jadranu. Odravanje
stalne mornarice s jedinom svrhom odravanja u posjedu dalmatinskih
primorskih gradova od koji se nisu mogli crpiti nikakvi znaajni prihodi nije
bilo osmanlijski strategijski interes. Za Mleane, meutim, ovo nije
predstavljalo dodatni troak; njihove pomorske snage u Jadranu bile su jezgro i
osnova njihove vojne sile. Dok su njihovi istonojadranski posjedi donosili
prihode koji su esto bili manji od rashoda, strategijski znaaj ovih posjeda bio
je nezamjenjiv. Za mletaku trgovaku dravu kontrola nad Jadranom bila je
conditio sine qua non.
Jedan broj dokumenata u registru Mhimme Defterleri na osmanlijskoj
strani, kao i osmanlijska korespondencija u Archivio di Stato u Veneciji koja se
10

Nam Mustafa, Trh-I Nam,, vol. 4, Istanbul: Matba'a-I 'mire, 1293 H./
1876 posl.Kr., 278-279.

232

Snjeana Buzov

odnosi na napore obiju strana da razrijee manje teritorijalne sporove i ispade u


pograninom podruju, odraava spremnost sredinjih osmanlijskih vlasti da
daju prednost pravnim i diplomatskim sredstvima pred vojnim angamanom.
Kako izgleda, pogranina pitanja nikada nisu narasla do te razine da izazovu
velike sukobe izmeu dviju sila. Ratovi izmeu Mletake Republike i Osmanlijskog Carstva u periodu koji se ovdje razmatra bili su uvijek izazivani
sukobima interesa i ekscesima u Mediteranu..
Situacija je bila neto drukija u pokrajini (sandaku) Krka (Lika) koji se
javlja u registrima sredinjih vlasti u Istanbulu ee nego Klis. Dokumenti,
koji se odnose na sandak Krka, neto su drukijeg sadraja. Umjesto bavljenja
pitanjima granine linije i razrjeavanja unutranjih problema pograninoga
miljea, dokumenti upueni vlastima u sandaku Krka (Lika) ee se tiu ratnih
operacija u Ugarskoj.
Meutim, i pored injenice da su vojne aktivnosti osmanlijskih sredinjih
vlasti u esnaestom stoljeu bile ee usmjerene na Ugarsku nego na Veneciju,
pogranine zemlje u Dalmaciji zadrale su karakter krajine. Samopouzdanje, koje
su pogranini begovi stekli kroz njihovu prethodnu ekspanziju u hrvatski vilajet u
1520-tim godinama, odravano je kroz manja teritorijalna proirenja kroz cijelo
esnaesto stoljee i, iznad svega, kroz njihovu ulogu uvara osmanlijske granice
(,serhadd). Autonomnost pogranine vojnike klase nije oslabljena odsustvom
interesa osmanlijske sredinje vlasti za daljnjim irenjem na ovome podruju.
Stoga su oni, kao u sluaju teritorija u zaleu Trogira, branili svoje interese i
interese lokalnog stanovnitva istiui pravnu zasnovanost njihove pozicije kao
osvajaa i kolonizatora prazne zemlje, te prikazujui pogranino podruje kao
krajolik daleko raznobojniji i razvijeniji, nego onaj koji su prikazivali njihovi
konkurenti na mletakoj strani.
Ovdje je potrebno razmotriti notorni argument prazne zemlje koriten od
mnogih osvajaa . U sluaju koji ovdje razmatramo ve smo naznaili da je problem vlakih uljeza na trogirskom podruju stoljeima star. Srednjovjekovni
dokumenti, koji biljee ovaj problem, uglavnom biljee albe na vlake grupe koje
neovlateno koriste vodene resurse za napajanje svoje stoke u sunim periodima.
Ovi vodeni resursi pravno su bili u posjedu graana Trogira. Iako se mjesta odakle
su ovi Vlasi ne spominju u dokumentima, moe se pretpostaviti da to nisu bila
jako udaljena podruja. Problem je nastajao, prije svega, stoga to su Vlasi dolazili
sa stranog teritorija, ili iz Ugarske ili kasnije iz Bosne. Sa osmanlijskim
prodorom teritoriji, na kojima su se nalazila vlaka naselja i iri teritoriji, ije su
resurse stalno ili povremeno koristili kako bi odravali svoju stoarsku ekonomiju,
bili su ujedinjeni. Stoga, iako jedan od osmanlijskih dokumenata kojega smo
istraili, izrijekom navodi da su se Vlasi smjestili, tj. naselili u spornim zemljama
oko 1541.godine,11 to ipak ne znai nuno da su ovo bili novi Vlasi koji su doli
11

U ovom se dokumentu kae da su se Vlasi smjestili (miitemekkin) na podruju


Radoia, Trolokve i Suhog Dola 18 godina prije datuma izdavanja ovog dokumenta
(966 H./1559 n.e.), s dozvolom stanovnika tvrave Trogir (mezkr qaPa halqinin iczetile)
(Vidi: Gkbilgin, M. Tayyip, Venedik Arivlerindeki..., Belgeier 1, pt. 1-2,180).

Vlaka sela, panjaci i

233

iz udaljenih podruja. Treba imati na umu mogunost da su se ove vlake grupe


doselile u zalee Trogira iz bliskih podruja, ili ak da su sile s planinskih sela u
nizinska. Praktini motiv iza ovog biljeenja njihovog smjetanja, odnosno
naseljavanja, bio je da se naglasi injenica naseljavanja. U osmanlijskom pravnom
jeziku ovo je imalo znaiti da, budui da su ovi Vlasi ivjeli u spomenutim selima
due od deset godina te se nisu mogli smatrati privremenim stanovnicima,
zemljoposjednici im nisu mogli, prema svom nahoenju, narediti da se isele u
svoja prethodna, stalna prebivalita.
Vlake migracije unutar pograninoga podruja ukljuivale su teritorije
znatno manje, nego to se to obino podrazumijeva u historiografiji. Neke biljeke
u osmanlijskim defterima kao nahije podrijetla novih doseljenika oznauju nahije
u Hercegovini, a ponekad i u Bosni. Meutim, ovakve biljeke su nedovoljno
este za donoenje opih zakljuaka. Pored demografskih i politikih aspekata,
veliki imigracijski val vlakog stanovnitva u neposredno dalmatinsko zalee
treba takoer istraiti i u kontekstu transhumance, koja je definirana kao imperijalna sezonalnost.12
Drugim rijeima, postojala je jedna sprega izmeu politikih potreba i
strategija Osmanlijskog Carstva i ekonomskih mogunosti koje je osmanlijsko
osvajanje otvorilo za stanovnitvo time to su uklonjene granice. Vlake migracije,
barem u ovome sluaju, nisu sluile samo osmanlijskoj kolonizacijskoj politici,
nego su takoer otvorile mogunost za Vlahe da prakticiraju polunomadsko
stoarstvo na veim podrujima, ukljuujui vee ekosisteme.
Razlika u nainu na koji su mletake vlasti vidjele i tretirale ovaj teritorij
i ulogu polunomadske stoarske populacije u njoj, zrcali se u nainu na koji su
oni obrazlagali svoja prava nad zaleem Trogira i ibenika. Dok su Mleani
polagali pravo na samo tri sela: Radoi, Trolokve i Suhi Dol, osmanlijska
strana je naprije opisala teritoriju koja se sastoji od 70-80 sela, zaselaka,
panjaka, ljetnih panjaka i sezonskih naselja, a kasnije u dokumentu o
razgranienju kao 16 sela. Za nau analizu osobito je znakovit prvi opis. Prije
nego pristupimo analizi toga opisa, potrebno je, meutim, obratiti panju na
mletaki zahtjev.
injenica da su Mleani potraivali prava na samo tri sela mogla je, i
zasigurno jest, predstavljati diplomatsku strategiju Mleana kojom se htjelo
umanjiti problem pred sredinjim vlastima u Istambulu. Pored diplomatske
retorike, mletaki zahtjev takoer odraava naslijeeno odsustvo sluha i kod
Mleana i kod trogirskih vlasti za realnosti pastoralne ekonomije koja oevidno
nije zauzimala mjesto u njihovom poreznom sustavu kao ekonomija koja donosi
znaajan porezni prihod. Ona je viena jedino kao prijetnja poljoprivrednoj
ekonomiji i, prema tome, ubiranju prihoda. Mletaki zahtjev precizno definira
nain na koji je krajolik zalea bio vien u prethodnom periodu.
12

John Nandris,Ethnoarcheology and Latinity in the mountains of the southern


Velebit, U: J.C. Chapman, J. Bintliff, V. Gaffney i B. Slapak ed. Recent Developments in Yugoslav Archeology, BAR International Series 431, 1988, 136.

234

Snjeana Buzov

Lokalne osmanlijske vlasti nisu nikada ozbiljno osporavale poreze koje su


zemljoposjednici iz Trogira htjeli prikupljati s druge strane granice. Oni su ak
i izvijestili da su se Vlasi naselili u tom podruju uz suglasnost zemljoposjednika iz Trogira. 13 Meutim, porezi, na koje su ovi zemljoposjednici
polagali pravo, nisu bili one vrste poreza koji su Vlasi plaali. U dokumentu o
razgranienju iz 1671. godine ti se porezi definiraju kao Decime o altro simile
alle Decime, to bi bio talijanski prijevod za osmanlijske *ur poreze (desetina)
koji su bili plaani bilo u novcu ili u naturi od poljoprivredne proizvodnje. U
osmanlijskom poreznom sustavu stoarsko stanovnitvo plaalo je drukije
poreze, a Vlasi, kao stoarsko stanovnitvo, s posebnim statusom oporezivano
je u skladu s posebnim zakonima poznatim kao Knn-I Iflakiyye ili 4det-I
Iflakiyye (Vlaki zakon ili Vlaki obiaj). Oni su plaali filurije (vrijednost
jednog zlatnika) po obitelji godinje, a njihova stoarska proizvodnja je
oporezovana u skladu sa zakonom na snazi u provinciji (sandaku). To ne znai
da Vlasi nikada nisu plaali poljoprivredne poreze. Meutim, oni su ih bili
obvezni plaati samo ukoliko su obraivali zemlju osim one koja je smatrana
dijelom njihovog boravita, tj. izvan njihovih batina. Njima su mogli biti
razrezani poljoprivredni porezi u sluaju da su oni obraivali zemlju koja je
definirana kao poljoprivredna i ukljuena u timare (vojnika lena). Odatle jo
jedan razlog za inzistiranje na injenici datuma njihovoga naseljavanja u
spornim selima.
Za razliku od Mleana, Osmanlije su razvile kompleksan sustav oporezivanja
stoarske proizvodnje koji je nastao usvajanjem serije predosmanlijskih pravnih
praksi i u Anadoliji u Rumeliji. Ako je odreeno zemljite bilo jednom
namijenjeno za stoarsku proizvodnju, tj. ako su priznata boravina i prava
uivanja stoarskom stanovnitvu, onda se takva namjena nije mogla izmijeniti
bez znanja i pristanka sredinjih vlasti. ak i ako su nomadski i seminomadski
rezidencijalni modus i tranhumanca14 pastoralnih grupa ostavljali velike teritorije
izvan upotrebe u duim vremenskim razdobljima, te su teritorije imale ostati u
pastoralnoj namjeni, a dravne su vlasti bile obvezne sprijeiti sluaje uzurpacije
zemlje, odreene za pastoralnu proizvodnju. Na primjer, jedan takav sluaj
uzurpacije ljetnih panjaka plemenske konfederacije Ulus u pokrajini Diyarbakir
bio je izloen sultanu 972 H./1564 n.e. Uzurpatori su ve bili pribavili slubene
dokumente, vjerojatno od lokalnih vlasti, kojima su te zemlje dodijeljene kao
13

Vidi biljeku 11.


U opisu pastoralnih grupa koristim samo dva termina: nomadske i seminomadske, a kao temeljni kriterij uzimam rezidencijalni modus, tj. nain stanovanja. Tako
npr. Vlako stanovnitvo, kao stanovnitvo koje sezonski mijenja boravite, ali ipak ima
jednu rezidenciju koja se smatra stalnom, a drugu privremenu, definiram kao
seminomadsko. Po istom kriteriju ono stanovnitvo, koje nema stalnu rezidenciju ili ima
dvije privremene rezidencije, definiram kao nomadsko. Termin transhumanca i
transhumantni moe biti od koristi pri opisivanju sezonalnosti koja je uvjetovana
ekolokim i ekonomskim imbenicima i u tome je primjenjiv i na nomade i na
seminomade. Kriterij, prema kojemu se neka grupa moe nazvati transhumantnom, nije
nain stanovanja, nego nain proizvodnje.
14

Vlaka sela, panjaci i

235

vojna lena. Sultan je te dokumente proglasio nitavnim i naredio utvrivanje


tonih granica ljetnjih panjaka Ulusa kako bi se sprijeile budue uzurpacije.15
Teritorije u osmanlijskom, pograninom podruju, u sandaku Klis i Krka
koje su bile namijenjene i utvrene kao stoarske, nisu bile plemenske. To su
bile zemljine estice unutar teritorija koji nije bio kompaktno pastoralan. U
nainu na koji skradinski kadija nabraja posebne jedinice panjaka (otlak),
ljetnih panjaka (yaylak) i sezonskih naselja (qur') oslikavaju se uvjeti
razliiti od onih u plemenskim teritorijima u Anadoliji. Oigledno je da ovi
panjaci, ljetnji panjaci i sezonska naselja nisu, zajedno sa selima kao
mjestima stalnog boravka, nuno formirali ekoloke i jedinice stoarske
proizvodnje koritene od stanovnika tih istih sela. Kao to tahrir defteri
(porezne knjige) za sandak Klis i Krka pokazuju, ovo su, ustvari, bile posebne
zemljine jedinice koje su takoer, a vrlo esto i prvenstveno, bile otvorene za
uporabu drugim stoarskim grupama koje su dolazile s drugih podruja ili,
kako to biljee defteri, za one koji su dolazili izvani (hricden gelenler). Ovi
panjaci i sezonska naselja bili su javni i donosili su prihod koji je plaan u
obliku manjih pristojbi na privremeni boravak (mahsul-i haymne)16 i poreza na
ispau (resm-i otlak). Zanimljivo je daje najvei iznos pristojbi na privremeni
boravak (2000 aki) i jedini koji je plaen odvojeno od ostalih manjih pristojbi
zabiljeen upravo u irem podruju Trogirskog zalea, tj. u nahiji Petrova Gora
(Zagora).17
Osmanlijska drava je primjenjivala dva naina oporezivanja stoarske
proizvodnje: oporezivanje panjaka i oporezivanje stoke (ovaca). Oporezivanje
ovaca (adet-I agnm) je bio tei nain. Obveze stoara koji su plaali ovaj
porez sastojale su se u plaanju jedne ake na svake dvije ovce. U sandacima
Klis i Krka stoarska proizvodnja je oporezivana, kao to je to ranije kazano,
putem poreza na ispau. Prema osmanlijskim zakonima stoari su ovaj porez
plaali ili u novcu ili u naturi, tako to su davali jednu ovcu ili protuvrijednost
u novcu od svakoga stada. Osmanlijski zakoni definiraju jedno stado kao
jedinicu koja broji 300 ovaca.
Podruje Dinarskog gorja obiluje velikim panjacima, osobito na visoravnima. Prema opisu osmanlijskog putopisca Evlije elebije, kupreki plato je
bio usporediv jedino s najuvenijim panjacima Anadolije. On biljei sljedee:

15

6 Numarali Mhimme Defteri (972/1564-1565):Tipkibasim,

Vol. 1, Ankara,

1995, no. 445-446.


16
Ni u raspoloivoj literaturi, kao ni u izvorima pravne provenijencije, nisam
mogla nai nikakvih objanjenja o ovoj pristojbi. Biljeke o ovoj pristojbi su vrlo este
i stalne u veini nahija sandaka Klis i Krka u tahrir defterima za 16. stoljee. One se
navedene zajedno s nekoliko manjih poreza i pristojbi i ukupni iznosi nikad nisu
predstavljali veliku sumu novca, obino nisu prelazili stotinu aki za cijela sela.
17
Opirni defter za sandak Klis, Babakanlik Osmanli Arivi (BOA), Tapu Tahrir
Defterleri (TTD), No. 622, folio 647b.

236

Snjeana Buzov

Ovaj plato (yayla) podsjea na platoe Bingla, Sphana u regiji Van i


planine Keji/ kod Burse. 18 Nakon nabrajanja kvaliteta vode i vrsta cvijea i
trava koje rastu na platou, on zakljuuje svoj opis zanimljivom parabolom o
kvalitetu ispae gdje kae: ako bi se mrava i neuhranjena stoka poslala
ovamo, postala bi ogromna poput Dbbetlarza (udesno stvorenje ije se
pojavljenje oekuje u posljednjim danima svijeta). Osmanlijski tahrr defteri
biljee nekoliko velikih ljetnih panjaka u nahiji Kupres. Najvei meu njima,
u ataru sela Ravne, donosio je godinji prihod dravi u iznosu od 1900 aki. To
znai da je prosjean broj ovaca, koje su tu napasane ljeti, iznosio 37500. 19
Meu stotinama javnih panjaka i ljetnih panjaka u sandcima Klis i Krka, dva
se izdvajaju po svojoj veliini: ljetni panjak na Svilaji, u ataru selu Maljkovo
u nahiji Cetina i Sinj (1000 aki, oko 20000 ovaca) i ljetni panjak Podgorje na
planini Velebit, u nahiji Obrovac (3583 ake, oko 72000 ovaca). Veliina ovih
panjaka ukazuje da oni nisu sluili potrebama stoara iz najblie okolice, nego
su, vrlo vjerojatno, privlaili i one iz udaljenih krajeva, moda ak iz drugih
sandaka ili pak stoara s druge strane granice.
Ipak, vei dio onih, koji su koristili ove panjake, bili su Vlasi iz sandaka
Klis i Krka, jer su veinu puanstva ovih sandaka inili Vlasi kojima je
zasigurno trebalo vie panjaka, nego to ih je bilo u njihovim selima.
Vlaka sela su bila glavni i dominirajui tip naselja u pograninom
podruju. Urbana naselja su bila rijetka i mala, a sela s poljoprivrednom
ekonomijom jo i rjea. Zalee Dalmacije i Lika su bili tradicionalno okrenuti
stoarskoj ekonomiji, a Vlasi ili Morlaci su bili tradicionalno puanstvo. U
razdoblju osmanlijske vlasti stoarska je ekonomija, meutim, postala dominantna, a vlako je puanstvo postalo kljuno puanstvo.
Osmanlijski porezni sustav imao je na raspolaganju sredstva kojima je
mogao osigurati stalan priljev prihoda od pastoralnih grupa i, takoer, osigurati
njihovu lojalnost, vezujui ih uz sredinju vlast. Veina teritorija, naseljenog
Vlasima, bilo je ukljueno u carske ili zemlje s kojih je prihod formirao prihod
sanak begova (hasove). Na ovaj nain Vlasima je data izvjesna autonomija od
lokalnih vlasti i uivalaca timara. Njihovi su poglavari bili ukljuivani u
osmanlijsku vojniku klasu kao uivatelji manjih timara20 i ukljuivani su u
posade stacionirane u pograninim tvravama.
18

1739.

Mehmed Zillio |u ed., Evliy, elebi Seyhatnmesi, vol. 5, Ankara, 1978,1738-

19

Ova procjena je izvrena na osnovu prosjene cijene ovce koja je iznosila 15


aki. Cijena po jednoj ovci je odreena u trima kategorijama: velika, srednja i mala u
rasponu izmeu 10-20 aki. (Kanun nama za Bosanski sandak iz 973 H./1565 n.e. (U:
Kanuni i kanun-name za bosanski, hercegovaki,

zvorniki, kliski, crnogorski, i

skadarski sandak, Sarajevo: Orijentalni institut, 1957, 79, 90).


20
Prema opirnom defteru iz 1530. godine (BOA, TTD No. 147), esnaest vlakih
knezova i vojvoda su dobili timare. To im je donijelo status lanova vojnike klase koji
je, oigledno, bio nasljedan. Primjer jednog od ovih knezova, Petra Prejia, moe
posluiti za ilustraciju statusa koji su oni zadobili. Petar Preji je dobio timar s
prihodom od 3908 aki godinje (BOA, TTD, No. 147, 1080). On je pripadao grupi

Vlaka sela, panjaci i

237

Pastoralna ekonomija nije samo postala dominantna, nego i vidljivija u


osmanlijskim izvorima jer su vlaka sela bila sva oporezivana u skladu s
vlakim obiajem. Stoga, ako su Vlasi i prakticirali neku vrstu mjeovite
ekonomije, na njihovim batinama ona nije bila vidljiva u osmanlijskim
defterima jer nije bila oporezivana.
Potrebno je imati na umu da je slika krajolika, kakva je data u osmanlijskim izvorima, konstruirana i razliitim politikim imbenicima. U sluaju
Vlaha i njihovih sela, ona je konstruirana uglavnom osmanlijskim poreznim
sustavom. Drugi imbenik, koji je formirao krajolik i gospodarstvo pograninog podruja, bila je blizina granice i gotovo stalni okraji i upadi. Pastoralno
je gospodarstvo bilo daleko manje ugroeno nesigurnou ivota u pograninom podruju, nego to je to bilo poljoprivredno gospodarstvo, jer je stoka po
potrebi mogla biti sklonjena dalje od granice. Glavna ratna strategija na svim
stranama sastojala se od paljenja i unitavanja. Tijekom kandijskog rata sve
tvrave i gradovi, kao i vonjaci i ume u pograninoj zoni, bili su uniteni i
zapaljeni. Evliy elebi biljei promjenu u arhitekturalnom krajoliku regije kao
posljedicu decenija paljevine. On primjeuje da se gradovi na osmanlijskog
strani nikada nisu potpuno demografski i arhitekturalno oporavili nakon
kandijskoga rata. On takoer primjeuje da je u Drniu, na primjer, zbog ovih
razloga drvo kao graevni materijal u cijelosti zamijenjeno kamenom.21
U osmanlijskim dokumentima mogue je zamijetiti nekoliko osobina koje
ukazuju na znakovitu mjeru mijeanog gospodarstva (stoarskog i poljoprivrednog), koja donekle proturjei opoj slici dominantnog pastoralnog
gospodarstva. Kroz cijelo razdoblje, koje ovdje razmatramo, osmanlijske
porezne knjige (defteri) biljee pozamaan broj iftluka i veliki broj vodenih
mlinova, kako na podrujima uz samu granicu tako i u udaljenijim podrujima.
Nakon osmanlijskog osvajanja veliki broj imanja, poznatih kao iftluci,
dodijeljen je na uivanje uglavnom lanovima tvravskih posada po vrlo
povoljnim uvjetima. Takvi iftluci esto su se sastojali od cijelih sela, pa ak i
nekoliko sela, a porezne obveze nisu premaivale porezne sume plaane od
jednog seljakog domainstva u drugim dijelovima Carstva. Uskoro, meutim,
ovakav status iftluka je ukinut i sulatan Suleyman je izdao opu naredbu,
kojom se ukinulo paualno plaanje poreza i zamijenilo plaanjem u zavisnosti
od poljoprivredne proizvodnje. U Bosanskom sandaku ova je odredba
provedena 1530. godine. Ne samo daje svim iftlucima razrezan porez od
proizvodnje, nego su i mnogi od njih pretvoreni u sela na taj nain to je
Vlaha koji se u osmanlijskim izvorima spominju kao Vlasi Istrije (Ifl,q,n-I Istriye).
Neto nakon njegove smrti jedna grupa ovih Vlaha je izbjegla iz Like i, prema jednom
osmanlijskom izvoru, uzela sa sobom njegovog sina Bogdana koji je u to vrijeme bio
dijete. Bogdan se vratio na osmanlijsku teritoriju, preao na Islam, te mu je, po
preporuci Malko-bega, sandakbega Klisa, 1557. godine dat timar. (BOA, Mhimme
Defteri No.2, 206, biljeka no. 1865).
21

Evliy elebi Seyhatnmesi, 1769.

238

Snjeana Buzov

zemlja ponovno data na uivanje stanovnicima ili pak novim doseljenicima. U


sluaju iftluka uz granicu ova je promjena, meutim, bila samo formalna.
Desetinski porezi, koji su bili razrezani, bili su doista minimalni. Osmanlijski
porezni defter iz 1530. biljei 47 ovakvih imanja na podruju Dalmacije i Like
(vilyet-i Hirvat). Pored svakog uknjienja ovakvoga imanja dodana je biljeka
istovjetnog sadraja kojom se objanjava da su ovakva imanja bila smjetena na
opasnom mjestu koje je na samoj granici kue rata (dr'ul-harb) gdje stalno
obraivanje zemlje jo nije mogue.22
Situacija u zeleu Trogira, kako je opisana u izvjetaju skradinskog kadije,
oslikava osmanlijski rutinski postupak u upravljanju pograninim i novoosvojenim podrujima openito. Prema ovom izvjetaju, zemlja je prvo dodjeljivana uz paualno plaanje poreza, zatim su porezi razrezivani u naturi i
zemlja je naseljavana stanovnicima u podanikom (rajinskom) statusu, te je potom
prihod od poreza dodijeljivan na uivanje spahijama i posadnicima tvrava u
obliku timara.23 U sluaju iftluka proces se odvijao na sljedei nain: nakon
ukidanja paualnog plaanja, veliina veine iftluka je reducirana na jedan ift ili
neto vie od jednog ifta.24 Razlog za poetno dodjeljivanje velikih parcela
zemlje kao iftluka, lei u nainu na koji su osmanlijske vlasti razumijevale ulogu
uivatelja iftluka. Naime, oni su bili neka vrsta poduzetnika na novoosvojenim
zemljama, od kojih je oekivano da na zemlju dovedu naseljenike.
Prava uivatelja iftluka bila su slina pravima seljaka (raje). Sastojala su
se u pravu plodouivanja i nasljeivanja te dunosti plaanja poreza. Za razliku
od seljaka, uivatelji iftluka nisu bili obvezni ivjeti na zemlji. Meutim, bili
su obvezni osigurati njezino obraivanje. Tako, ako su iftluci bili veliki, bilo
ih je potrebno naseliti ili pak osigurati obraivanje na neki drugi nain. Prema
podacima, koje daju porezni defteri, znatan broj iftluka kroz 16. i 17. stoljee
nije bio naseljen. Moemo pretpostaviti da su na nekim od njih ivjeli njihovi
uivatelji. Meutim, budui da je veina uivatelja iftluka bila u sastavu
plaenih vojnih jedinica, da su mnogi ivjeli ili su bili stacionirani daleko od
tih imanja, te da neki od njih nisu bili u poziciji da obraduju zemlju, kao npr.
ene koje su nasljeivale dijelove ovih imanja od svojih oeva, najvjerojatnije
je da veina ovih imanja nije bila obraivana od strane njihovih uivatelja.
Imamo podatke da neke od ovih zemalja nisu uope bile obraivane.
Osmanlijski registri carskih odluka (Mhimme defterleri) biljee jedan sluaj
otpora uivatelja iftluka u Bilajskom polju naporima osmanlijske drave da
22

BOA, TTD No. 147. Vidi npt. P. 1081-1084..


Gkbilgin, Venedik Devlet Arivindeki Trke Belgeier Koleksiyonu ve
Bizimle ilgili Diger Belgeler, Belgeler 5-8, pt. 9-12, 19.
24
Jedan ift bio je zemljina jedinica koja je zakonski definirana kao jedinica,
dostatna za izdravanje jedne obitelji. Proporcije ifta su varirale u zavisnosti od
kakvoe zemljita. Glede kakvoe, zemlja je bila podijeljena u tri kategorije: visoku,
srednju, i niu. Porporcije su se, sukladno tome, kretale izmeu 70-80 dunuma (1
dunum+ 940 m 2 , ili V4 akre) visokokvalitetne zemlje, 100 dunuma zemlje srednje
kakvoe i 130-150 dunuma zemlje nie kakvoe.
23

Vlaka sela, panjaci i

239

naseli nahiju Lika u kojoj je bila velika potreba za obnovom jer su mnoge
tvrave ondje bile ruevne. Dokument, takoer, navodi da su ove zemlje (tj.
Bilajsko polje) bile puste i neplodne cijelih trideset godina (zabiljeeno 1566.
godine), te da oni koji ih dre pod uvjetima paualnog plaanja poreza
(maqt') sprjeavaju one, koji se tu ele naseliti i oivjeti polje. 25 Dakle,
ovdje imamo sluaj otpora uivatelja iftluka da se odreknu svojih prava nad
zemljom, iako su oni oigledno zapustili tu zemlju. Oigledno je da je, u ovom
sluaju, zadravanje zemlje predstavljalo presti i mo za pripadnike vojnih
jedinica krajine.
Broj mlinova na rijekama u pograninom podruju proturjei opoj slici
pastoralnog krajolika. Na primjer, prema poreznom defteru iz 994. godine H./
1585-86.godine posl. Kr. na rijeci Cetini i njenim pritocima bio je 181 mlin, a
samo na Rokom Slapu, na rijeci Krki bilo je 73 mlina. Stotine mlinova je
zabiljeeno i na drugim rijekama u pograninom podruju. Tko su bili korisnici
usluga ovih mlinova? Mlinovi su svakako opsluivali stanovnike s poljoprivrednim stanovnitvom, koja su, kao to je ranije kazano, bila u manjini te, vrlo
vjerojatno, i mletake podanike s druge strane granice. Uz to, mogli su sluiti i
potrebama drugih osmanlijskih pokrajina s manjim vodenim resursima. Meutim,
potonje je manje vjerojatno stoga to su susjedne pokrajine imale sline potencijale. Veliki broj mlinova prije svega ukazuje na to daje lokalno gospodarstvo
bilo neto drukije, nego to pokazuju porezni defteri. Vlasi, koji su sainjavali
veinsko stanovnitvo u ovom podruju, doista su plaali samo jedan porez po
domainstvu (tj. po batini), porez koji je prvobitno odreen na temelju njihovog
stoarskog gospodarstva. Meutim, njih nita nije sprjeavalo da se bave mijeanom proizvodnjom, i stoarskom i poljoprivrednom, na njihovim batinama.
Iako je ovo vrlo vjerojatno, treba ipak imati na umu da su itarice kao osnovna
namirnica, isto tako mogle biti i kupovane. U oba sluaja (tj. proizvodnje i kupnje)
mlinovi bi postali neizostavan element krajolika, bilo kao imbenik u procesu
proizvodnje hrane ili pak samo njene preradbe.

ZAKLJUAK
Sluaj dugotrajnog sporenja izmeu osmanlijskih i mletakih vlasti oko
prava nad teritorijem u zaleu Trogira oslikava nain na koji se krajolik
promijenio u vrijeme osmanlijske vlasti. Isto tako, ovaj sluaj oslikava razlike
u nainu na koji su dvije strane predstavljale krajolik u svojim zahtjevima.
Slika krajolika, kakva je prikazana u osmanlijskim dokumentima koji se odnose
na sluaj prouavan u ovom radu, kao i u osmanlijskim poreznim defterima,
raznolikija je i raznobojnija od one predstavljene od mletake strane, bilo u

25

BOA, Mhimme defteri No.5, biljeka no. 1869

240

Snjeana Buzov

navedenom, bilo u prethodnom razdoblju. Ona oslikava jedan bogat pastoralni


ivot. Osmanlije su doista imali razvijen sustav klasifikacije i oporezivanja
pastoralne ekonomije koji je izvjesno davao veu vrijednost toj ekonomiji nego
to je to bio sluaj s dravama koje su prethodno dominirale na ovom podruju,
osobito Mleanima. Vlaka sela, panjaci i ljetni panjaci, kao i sezonska
naselja, imali su definiran poloaj u osmanlijskom krajoliku jer je osmanlijska
drava iz svih ovih jedinica izvlaila znatan prihod. Meutim, gotovo potpuna
pastoralizacija osmanlijskog pograninog podruja nije bila rezultatom samo
osmanlijske ekonomske politike. Ona je takoer, i to u znatnoj mjeri, bila
rezultatom politike realnosti krajine. Osmanlijski pokuaji osiguranja
maksimalne kultivacije zemljita u pograninom podruju i ubiranja vie
poreza naili su na otpor krajinskih vojnika, koji su nastojali sauvati u svojim
rukama to vie zemlje. Takoer, Osmanlije su oklijevali naruiti demografsku
ravnoteu na ovom podruju koja bi nastala uklanjanjem ili ograniavanjem
Vlaha koji su bili kljuno stanovnitvo. U atmosferi gotovo stalnih upada i
etovanja pastoralna ekonomija bila je najstabilniji izvor dravnih prihoda.
Ovakva atmosfera je, uglavnom, stvarana na lokalnoj razini vie nego u
centrima osmanlijske ili mletake vlasti.
Sljedei vaan element krajikog krajolika bili su brojni iftluci, manja
imanja drana uglavnom od strane lokalnih vojnika i pripadnika vlasti, te
njihovih potomaka. Dodjeljivanje ovih imanja uz niske porezne obveze bilo je
dio osmanlijske politike naseljavanja i kolonizacije. Njihovi uivatelji, koji su
bili stvarni gospodari granice, odupirali su se dravnom uplitanju koje je imalo
za cilj privoenje ovih zemljita kultivaciji. Poljoprivredna proizvodnja ostala
je ekstenzivna i izvan dosega i utjecaja dravnih vlasti. U osmanlijskim
dokumentima njezini su razmjeri ili ostajali skriveni ili su dati u obliku
neizravne informacije. Jedan od elemenata, koji ukazuje na poljoprivrednu
proizvodnju znatniju od one prikazane u poreznim defterima, bio je veliki broj
mlinova koji je nesrazmjeran podacima o proizvodnji itarica.

VLACH VILLAGES, PASTURES AND CHIFTLIKS:


THE LANDSCAPE OF THE OTTOMAN BORDERLANDS
IN THE SIXTEENTH AND SEVENTEENTH CENTURY
Summary
This paper represents an attempt to describe the landscape of the borderlands based on the Ottoman documents from the sixteenth and seventeenth century. The author identifies the elements of continuity and change within the
framework of one particular dispute between Ottoman and Venetian authorities
over the territory in the hinterlands of Trogir and ibenik. While the area traditionally, from the early Middle Ages, was populated by a large number of pastoral groups known as Vlachs (Morlachi), the period of Ottoman rule was char-

Vlaka sela, panjaci i

241

acterized by virtually complete pastoralization of the area. Even though the Ottoman documents give a fairly detailed description of the economy, population
and natural resources of the area, the author warns that beneath the diversity
and the colorfulness of that picture there were some elements that remained invisible due to the priorities of the Ottoman taxation system and the political priorities of the frontier.
The case of a long lasting dispute between the Ottoman and Venetian authorities over the rights to the territories in the hinterland of Trogir reflects the
way in which the landscape of the area changed during the Ottoman rule. The
case also shows the differences in the way the two sides represented the landscape in their claims. The view of the landscape as shown in the Ottoman
documents related to this case, as well as in the Ottoman tax registers of this
territory and the those of the borderlands in general, was much more diverse
and colorful than that presented by both contemporary and earlier Venetian
sources. That picture is one of a rich pastoral life. Indeed, the Ottoman had a
developed system of classification and taxation of pastoral economy that certainly placed more value on this economy than did the previous ruling states in
this area, particularly the Venetians. The Vlach villages, pastures and summer
pastures, as well as seasonal settlements all had a defined place in the Ottoman
landscape because they all yielded significant revenue to the Ottoman state.
However, the virtual pastoralization of the Ottoman borderlands not only resulted from Ottoman economic policy, but also, to a larger extent, from the political realities of the frontier. Ottoman attempts to maximize the cultivation of
the land in the border area and extract more taxes, faced the resistance of the
frontier military that struggled to keep as much land as possible for itself. Also,
the Ottomans were reluctant to disturb the demographic balance in the area by
removing or limiting the Vlach populace that were the majority. In the context
of almost constant raids and skirmishes, the pastoral economy was the most reliable source of state income.
Another important feature of the borderland landscape were numerous
iftliks, the small estates held mostly by the local military and their descendants. These lands, assigned to them under light duties, were a part of Ottoman
settlement and colonization system. Their holders, who were the lords of the
frontier, resisted state interference aimed at improving the condition of these
lands and intensively cultivating them. Agricultural production remained extensive and outside the reach of the state authorities, its features either remaining
hidden or appearing as indirect information in Ottoman documents. One such
element, indicating agricultural production higher than shown in tax registers,
is a large number of watermills that stands in disproportion to the data on cereals production.

Marko ari
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu
TURSKA OSVAJANJA I EKO-SISTEMSKE TRANZICIJE
U LICI I KRBAVI NA PRIJELAZU
IZ KASNOG SREDNJEG VIJEKA U RANI NOVI VIJEK
(15.-16.st.)
UDK:

94(497.5 Lika) 14/15


316.334.5(497.5 Lika) 14/15
Izvorni znanstveni rad

Ova rasprava predstavlja pokuaj da se analizom dosadanjih istraivanja


prikae u kolikoj su mjeri turski ratovi, odnosno, politike, etno-demografske
i socio-ekonomske promjene izazvane osmanskom invazijom utjecale na
ukupni regionalni eko-sistem na prostorima Like i Krbave. U kontekstu
interaktivnog odnosa ovjeka i prirodne sredine postavlja se pitanje da li je
iezavanje srednjovjekovne drutvene i etno-demografske strukture (tj.
raseljavanje seoskog stanovnitva, propadanje plemikih zajednica, nestanak
stare crkvene organizacije), te opadanje gospodarske djelatnosti (tj. prekid
trgovakih komunikacija, razbijanje vlastelinstava, propadanje i zaputanje
zemljine privrede) ostavilo posljedice na izgled i karakter prostora Like i
Krbave.
Do danas nije bilo sustavnih i cjelovitih istraivanja koja bi se odnosila na
velike promjene svekolike stvarnosti, a koje su kao posljedica osmanske
invazije zahvatile prostore Like i Krbave na prijelazu iz kasnog srednjeg vijeka
u rani novi vijek. Ovaj rad ima karakter saetog pregleda svih dosadanjih,
relevantnih istraivanja, s teitem na promjenama regionalnog eko-sistema, u
procesu nasilnih preobrazbi drutva i prostora. Naroita pozornost posveena je
promjenama demografskog, prostornog, socio-ekonomskog i socio-kulturnog
konteksta. Sa stanovita eko-historije na podruju Like i Krbave gdje je
gotovo nestala ranija, srednjovjekovna drutvena struktura zanimljiva je
sudbina dvaju prirodnih prostora. Jedan prostor ine nii predjeli (polja, doline)
i s njima povezana propadajua vlastelinstva, seoske zajednice, zemljina
privreda; drugi prostor ine vii, planinski predjeli i s njima u vezi stoarske
zajednice koje kontinuirano postoje, a naturalne i socio-ekonomske preobrazbe
su minimalne.
Rasprava predstavlja pokuaj da se analizom dosadanjih istraivanja
prikae u kolikoj su mjeri turski ratovi, odnosno, politike, etno-demografske i
socio-ekonomske promjene izazvane osmanskom invazijom utjecale na ukupni
regionalni eko-sistem na prostorima Like i Krbave. Ograniena je na razdoblje

Marko ari

244

izmeu 1450.-1550. godine, tj. na prijelaz iz hrvatskog kasnog srednjeg vijeka


u rani novi vijek, u hrvatskoj historiografiji poznatije kao epoha drutvenog
zastoja i propadanja - tzv. rainjavanja} Prostorni i politiki okvir ovih pojava
svakako je invazija Osmanlija koja e dovesti do jakih poremeaja u gotovo
svim slojevima drutvenoga ustrojstva, a zavrit e konanim zaposjedanjem, te
do sredine 16. stoljea i postupnom konsolidacijom nove osmanske vlasti. U
kontekstu interaktivnog odnosa ovjeka i prirodne sredine postavlja se pitanje
da lije iezavanje srednjovjekovne drutvene i etno-demografske strukture (tj.
raseljavanje seoskog stanovnitva, propadanje plemikih zajednica, nestanak
stare crkvene organizacije) te opadanje gospodarske djelatnosti (tj .prekid
trgovakih komunikacija, razbijanje vlastelinstava, propadanje i zaputanje
zemljine privrede) ostavilo posljedice na izgled i karakter prostora Like i
Krbave? Da li se uz civilizacijki i kulturni prekid moe govoriti i o stanovitoj
preobrazbi prirodnog prostora ili, drugim rijeima, da li je imalo opravdana
stara, popularna, puka uzreica o turskom kopitu iza kojeg ni trava ne
raste?
Planinski reljef dinarskog sustava u Lici i Krbavi odredio je karakter
klime, vegetacije, odnosno ope geomorfoloke znaajke determinirale su
posebnosti u socio-ekonomskom ustrojstvu regije. Planinski karakter podruja
ija je nadmorska visina uglavnom iznad 500m utjecao je da Lika i Krbava i u
srednjem vijeku budu preteno stoarskim zonama. Relativno siromano i
tanko, podzolasto tlo te pojava periodinog plavljenja poljskih dna (naroito u
rano proljee kada se otapa snijeg s planina) ograniavajue su djelovali na
poljodjelstvo, koje je stoga imalo sekundarni znaaj. Glavno prirodno
bogatstvo regije bila je i ostala - uma (naroito bukova). Zahvaljujui upravo
takvom, umovitom zaleu, Senj se kroz trgovinu drvetom uspjeno razvijao u
srednjem vijeku, a i knezovi Krbavski su iz iste trgovine preko svojih luka u
Obrovcu i Bagu izvlaili znatnu korist. Stari nazivi planina u Lici potvruju
njezino umsko bogatstvo. Planine Velika i Mala Kapela nekad su se zajedniki
nazivale Gvozdom (tj. umom), a Pljeivica je zbog svojih strmih, nepristupanih litica obraslih gustom umom nosila ime Vraji vrtal (Hortus
diaboli).
Kroniar iz 17. stoljea, Ivan Mrnavi izrijekom kae daje planina dobila
takvo ime zbog svoje strahote, tj. divlje, nedirnute prirode.2
Nakon pada Bosne pod Turke 1463. liko-krbavski prostor bolno e
upoznati osmansku strategiju pograninoga ratovanja. Periodini pljakaki
upadi (koji su obino otpoinjali u proljee i trajali do jeseni) imali su za cilj
iscrpljivanje ljudskih potencijala i rastrojstvo ekonomskih resursa, kako bi se
uspostavili povoljni uvjeti za konano osvajanje.

1
2

Raukar, 1997, 397-495


Horvat, 1941, 150.

Turska osvajanja i eko-sistemske

245

Najvei zamah pljakakih kampanja bosanskih akindija bit e u 15.


stoljeu, naroito izmeu 1468. i 1483. Podruje Like i Krbave sluilo im je
kao glavni koridor za prodore prema zapadu, pa stoga i ne udi da je ovaj
prostor postao popritem estokih razaranja te vie bitaka od kojih je
najznaajnija i, po Hrvatsku najtraginija, bila ona na Krbavskom polju pod
Udbinom 1493. Protuosmanski obrambeni sustav, koji je ustrojio ugarski kralj
Matija Korvin, te vojniko umijee i portvovanost hrvatskih banova Ivania
Korvina i Petra Berislavia, za oko pola stoljea odgodili su osmanska
osvajanja znatnih dijelova Hrvatske, ali e ta odgoda u konanici rezultirati
posvemanjom devastacijom prostora. Najtee udarce pretrpjela su seoska
drutva, a potom i plemike zajednice koje su tipoloki pripadale prostoru
seoskih drutava, ali je njihovo ustrojstvo bilo ipak bitno drukije.3 Pljakaki
pohodi (tzv. akin) i ratna pustoenja doveli su do depopulacije, a potom i do
deagrarizacije prostora. Zapravo, cijeli cikliki niz zbivanja determinirao je ove
devastacijske pojave: ratna pustoenja - depopulacija - opadanje zemljoradnje preobrazba prirodne okoline (napose po pitanju vegetacije). Premda se nisu
sauvali egzaktni podaci o razmjerima depopulacije likoga prostora, kao
priblian orijentir mogu nam posluiti podaci iz njegovoga neposrednoga
susjedstva. Tako je iz popisa Frankapanskog vlastelinstva Modru 1486.
vidljivo daje oko polovine kmetske zemlje bilo naputeno. Opadanje seoskoga
stanovnitva u zaleu Zadra (in terraferma) izmeu 1527. i 1543. iznosilo je
ak 69%.4 Moemo samo pretpostavljati koliki su bili razmjeri demografske
opustoenosti u Lici i Krbavi, koji su se, za razliku od navedenih prostora,
nalazili prvi na udaru turskih pograninih snaga. Od 1514. kada su zapoeli
novi razorni osmanski upadi, iseljavanje je poprimilo masovni karakter,
otpoele su organizirane seobe koje su dopirale sve do zapadne Ugarske
(Gradie). Smanjivanjem i iseljavanjem seoskog stanovnitva dolazilo je i do
opadanja zemljoradnje i do pojave velikog broja pustih zemljta (terra deserta,
sessiones desertae). Zbog niske produktivnosti i opeg osiromaenja, posjedi
Kurjakovia i Frankapana u Lici i Krbavi na prijelazu iz 15. u 16. stoljee bili
su izuzeti od plaanja osnovnog kraljevskog poreza (dica).5 Vrijednost svakog
naputenog zemljita je postupno padala. Seljaki posjed se mogao smatrati
pustim bajvie 10 do 15 godina, a nakon toga roka je gubio sve karakteristike
kultiviranog tla.6
Mnoga podruja u Lici bila su i vie od pola stoljea potpuno zaputena,
pa je povjesniar Rudolf Horvat zakljuio kako se ... Lika, koja je u srednjem
vijeku bila veoma plodna zemlja, za 50 godina pretvorila u pusto, na kojoj
mjesto ita raste paprat i bujad.7 Tragovi prolosti vidljivi su i danas, poput
3

Raukar, 1997,410
Ibid, 176-419.
5
Adamek-Kampu, 1976. (Uvod)
6
Adamek, 1980,59.
7
Horvat, sv. I, 1941,28.

246

Marko ari

Rudajice, prostranog podruja u Likom polju (izmeu Radua, Ploe i


Mogoria), potpuno zaraslog u paprat i agrarno neiskoritenog do dananjih
dana. Openito, oko 1520. mnoga su vlastelinstva u Hrvatskoj toliko opustjela,
da je vlastelin mogao samo konstatirati da su na mjestu ranijih oranica i livada
izrasle prave velike ume.8 Grana poljoprivrede koja e potpuno propasti jest
vinogradrastvo. Povijesni izvori iz sredine 15. stoljea svjedoe da se na
podruju Buana, Krbave i Srba na manjim povrinama uzgajala vinova loza,
dok se u dolini gornje Zrmanje, u ondanjoj odorjanskoj upaniji cio jedan
predijel nazivao Vinodolom?
Invazijom Turaka vinogradarstvo u Lici je u potpunosti uniteno i vie se
nikad nije obnovilo, ponajvie zato jer je novonaseljeno stanovnitvo bilo
ne vjeto u toj djelatnosti. Slinu je sudbinu vinogradarstvo imalo i u okolici
Bihaa.10
Ovakvo stanje opustoenosti zateklo je i Osmanlije koji su 1527. trajno
zaposjeli Liku i Krbavu. Prvi osmanski popisi ovoga podruja iz 1528, 1540. i
1550. pruaju sliku prave pustoi. Iz njih je vidljivo da se vei dio stanovnitva
razbjeao, pa su ostala samo slabo naseljena obradiva zemljita sa ostacima ranijih
naselja i kao takva su bila proglaena mezrama.11 Osmanski popisiva je 1528.
godine za podruje Like (biva lika upanija sa sreditem oko Ribnika i Poitelja)
mogao zapisati tek kratku opasku da se radi o pustom podruju na granici s dar-ul
harbom (tj. na granici s neprijateljskim, nevjernikim podrujem),12 Jo 1550. ima
nekoliko zabiljeki za vie podruja u Lici koji imaju isti ili slian tekst i otprilike
glase ovako: Raja spomenutoga sela se razbjeala, a od onih koji tu obrauju
zemlju uzima se uur.13 Razlog razmjerno sporog uvrivanja osmanske vlasti u
Lici i Krbavi, a samim time i slabe naseljenosti, bila je blizina granice, odnosno
nesigurnost pogranine zone. Konsolidacija nove vlasti postupno e zapoeti tek
oko 1550., a praena je pojaanom kolonizacijom novog muslimanskog i
kranskog stanovnitva. Proces naseljavanja pratit e i proces formiranja nahija,
a potpuno uvrenje osmanske vlasti kulminirat e 1580. osnivanjem redovne
vojno-upravne oblasti, sandaka Lika-Krka. Podruje potpunog demografskog, pa
onda i socio-ekonomskog diskontinuiteta ostat e zona neposrednog graninog
pojasa, tzv. niija zemlja prema Gackom polju, Otocu i Senju, nejednake irine
(desetak ili vie desetaka kilometara).
U prvim desetljeima osmanske uprave, kada su Lika i Krbava bile jo u
sustavu pograninih vilajeta, opa opustoenost kraja oteavala je poloaj
tamonjim osmanskim posadama. Radilo se, prije svega, o oteanoj opskrbi
tvravskih posada jer malobrojno zateeno stanovnitvo nije moglo zadovoljiti
8

Adamek, 1980,59.
Lopai, 1888, 16, Horvat, sv. 1,1941, 10,11,17.
10
Lopai, 1943,54.
11
Spaho, 1991,285
12
abanovi, 1982,212
13
Spaho, 1991,286.
9

Turska osvajanja i eko-sistemske

247

njihove potrebe. Najvie se osjeala oskudica ita. Turski krajinici su ga


nabavljali iz Bosne, ali su ponekad bili prisiljeni ne pljakom, ve trgovinom
nabavljati ito u Brinju i Trcu, kupujui ga od habsburkih podanika.14Takvu
trgovinu kralj Ferdinand je strogo zabranio svojim graniarima, ali se ona
odvijala i nadalje, to samo po sebi svjedoi o sloenosti transgraninih odnosa.
Izgleda daje problem pomanjkanja agrarne proizvodnje ponukao vlasti da oko
1528. vlaku populaciju u cijelom bosanskom sanaku prisile na zemljoradnju,
time to su ih u pravnom smislu izjednaili s rajom (ali su i nadalje zadrali
svoju vlaku organizaciju). Meutim, ovaj pokus je kratko trajao, vlasti su
ubrzo odustale suoivi se s vlakim otporom (1530. otpoeli su prvi vlaki
prelasci iz gornjeg Pounja na habsburki teritorij), ali ponajvie i zbog
neisplativosti ubiranja naturalne rente od stanovnitva koje je ipak bilo
primarno stoarsko.15 Proces postupnog ukidanja posebnog statusa Vlaha i
njihovog jaeg vezivanja uz zemlju i openito sesilni nain ivota (tzv. proces
teritorijalizacije) bit e odgoen za etrdesetak godina.
Navedene, nasilne promjene u prirodnom okoliu odnosile su se na prostor
likih i krbavskih polja i dolina, sredita politikog, drutvenog i kulturnog
ivota kasnosrednjovjekovnog doba. Da li su sline preobrazbe zahvatile i
planine? O tome u historiografiji postoje dva miljenja. Prvo, starije, koje je
postavio jo Radoslav Lopai u 19. stoljeu, koji tvrdi da je doseljavanjem
Vlaha dolo do irokog zamaha stoarstva koje je potisnulo umski pokrov.
Pojaano krenje uma rezultiralo je i pojaanom erozijom i spiranjem tankog
pokrova tla, tako daje na mnogim mjestima izbio goli kr. Lopai ide i dalje,
pa zakljuuje da su se pri tom pogorale i klimatske prilike, jer su vjetrovi sada
postali snaniji i neugodniji.16Drugo, novije i vjerojatnije miljenje, smatra da
je proces nazadovanja zemljoradnje i pretvaranje pustih zona u vlakostoarske krajeve zapoeo jo ranije, u predturskom razdoblju. 17 S novom
kolonizacijom Vlaha u prvoj polovici 16. stoljea, stoarska su se podruja
svakako proirila, ali ne bitno, tako da se o nekim dramatinim promjenama u
izgledu planinskih prostora ili karakteru klime ne moe govoriti. Tome ide u
prilog injenica da su Vlasi u drugoj polovici 15. stoljea, prema novijim
istraivanjima poreznih popisa, inili veliki dio stanovnitva Hrvatske (npr. u
susjednom podruju - kninskoj upaniji inili su vie od 50% ukupnog
stanovnitva). 18 Uostalom, talijanski humanist i putopisac Paladije Fusko
opisujui 1508. planinu Velebit i njene stanovnike - Morlake, kae da je
primorska strana te planine sva kamenita i krevita, dok je kontinentalna strana
blaa i zasjenjena stablima, odnosno, opisao je stanje koje je i danas
prepoznatljivo.19
14

Laszowski, vol. I, 1914,173, 190,209,291.


Moaanin, 1999, 69.
16
Lopai, 1888, 13, 16.
17
Moaanin, 1999,94
18
Adamek-Kampu, 1976, Uvod
19
Fusko, 1990,90-91.
15

248

Marko ari

Kada je rije o planinama i stoarstvu, bitno je spomenuti fenomen usko


povezan s regionalnim eko-sistemom. Geomorfoloke i klimatske prilike
uvjetovale su postanak osebujne vrste stoarstva, sezonskog-polunomadskog
tipa. Ovaj prastari oblik stoarskog privreivanja prisutan je ne samo u
Dinaridima, ve je poznat i u svim gortakim drutvima Europe i Azije. Bio je
to polunomadski nain ivota u kojem su godinja doba odreivala kretanje
zajednice s njihovim stadima prema ljetnim i zimskim panjacima. Osnovne
polove stoarske, migracijske amplitude inili su: mediteranski prostor Ravnih
Kotara i velebitsko Podgorje, koji je sluio za zimsku ispau, te planinsko
zalee s osloncem na Velebit koji je raspolagao s najprostranjenijim panjacima
(iznad 1000m nadmorske visine) za ljetnu ispau, pa je samim tim predstavljao
egzistencijalnu osnovu stanovnitvu vlake provenijencije. Usprkos svim
politikim, drutvenim i demografskim promjenama koje su obiljeile prvu
polovicu 16. stoljea, stoarske migracije na podruju Like, a i ire, odrale su
kontinuitet. Dijelom je razlog taj, to se dio domaih, autohtonih hrvatskih
Vlaha zadrao na ovom podruju, ukljuivi se u osmanski krajiki sustav,
ponajvie u osjetljivom susretitu triju drava, u podvelebitskoj Morlakiji. U
prvim osmanskim popisima iz 1528. i 1540. oni se spominju'kao tzv. Vlasi
Istrije, a bili su naslonjeni na juni Velebit (nahije: Podgorje, Obrovac,
Zrmanja, Zeevo). 20 Meutim, i novodoseljeni Vlasi iz Hercegovine kao
pripadnici identinog etno-kulturnog i socio-ekonomskog kruga, koristili su iste
prirodne pravce stoarske migracijske amplitude izmeu jadrasnkog primorja i
dinarskog zalea, uobiajen u cijeloj zoni Dinarida, od Velebita na sjeverozapadu, do Prokletija na jugo-istoku. U dubrovakom arhivu sauvali su se
dokumenti koji govore da su vlaki stoari s Durmitora i Maglica u 14. i 15. st.
zimsku ispau provodili u Konavlima i irem dubrovakom primorju.21 Po
doseljenju u novi zaviaj u 16. stoljeu, hercegovaki Vlasi nisu promijenili
nain ivota pa tako ni stoarstva, samo to su svoje ljetne planinske naseobine
- katune s Durmitora i Maglica zamijenili onima na Dinari i Velebitu.
Na kraju, govorei o mijenama u regionalnom eko-sistemu Like i Krbave
na prijelazu iz kasnog srednjeg vijeka u rani novi vijek, mogli bi zakljuiti da
je oita razlika u sudbini dvaju prirodnih prostora. Jedan prostor ine: polja,
doline i s njima povezana vlastelinstva, seoske zajednice, zemljina privreda koje propadaju; drugi prostor ine: planine, panjaci i s njima u vezi stoarske
zajednice - koje kontinuirano postoje, ne propadaju, ak poneto i napreduju.
Uostalom, stoarstvo je bilo primjerenije pograninom karakteru likog
prosotra, jer se stoka vie cijenila i kao pokretna imovina mogla se lake
spaavati u ratu. Razliitost sudbine dvaju prirodnih prostora vidljiva je i iz
historijske sudbine stanovnitva, nositelja agrarnih i stoarskih aktivnosti.

20

Buzov, 1990,234-257.
Marko vic, 1971,542.

21

Turska osvajanja i eko-sistemske

249

Auhtotono, zemljoradniko stanovnitvo u Lici je gotovo nestalo, tj. mahom se


odselilo. Autohtoni hrvatski Vlasi pak, zahvaljujui svom osobitom drutvenom
poloaju i slabijem utjecaju vladajuih elita, a to je rezultanta upravo
planinske sredine, kroz cijeli ovaj period balansirali su izmeu dvije strane i u
konanici, zajedno s novodoseljenim Vlasima iz Hercegovine, ukljuili se u
osmanski pogranini sustav.

POPIS LITERATURE:
Adamek, Josip, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII.
stoljea, Zagreb, 1980.
Adamek, Josip-Ivan, Kampu, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i
XVI. stoljeu, Zagreb, 1976.
Buzov, Snjeana, Vlasi Istrije na podruju sjeverne Dalmacije u popisnim
defterima 16. stoljea iz Prilozi za orijentalnu filologiju sv. 40, Sarajevo
1990., 234-257.
Fusko, Paladije, Opis obale Ilirika, Zagreb, 1990.
Horvat, Rudolf, Lika i Krbava, sv. I, II, Zagreb 1941.
Laszowski, Emil, Monumenta Habsurgica regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae, sv. I, Zagreb 1914.
Lopai, Radoslav, Dva hrvatska junaka, Zagreb 1888.
Lopai, Radoslav, Biha i bihaka krajina, Zagreb 1943.
Markovi, Mirko, Stoarska kretanja na dinarskim planinama iz Zbornik za
narodni ivot i obiaje, sv. 45, Zagreb 1971.
Moaanin, Nenad, Turska Hrvatska, Zagreb, 1999.
Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.
Spaho, Fehim, Prihvatanje islama kod stanovnitva klikog sandaka iz
Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. 41, Sarajevo 1991, 283-290.
abanovi, Hazim, Bosanski paaluk - postanak i upravna podjela, Sarajevo
1982.

250

Marko ari
THE TURKISH WARS AND THE CHANGING REALITIES
OF THE LIKA AND KRBAVA ECOSYSTEMS
(15TH - 16TH CENTURIES)
Summary

When talking about the changes in the regional eco-system of Lika and
Krbava at the turn of the late Middle Ages to the early Modern Age, we could
conclude that there was an apparent difference in the fate of the two regions.
One region consisted of fields, valleys and accompanying manorial estates, rural communities and land cultivation that decline. The other consisted of mountains, pastures and accompanying cattle-breeding communities - wjiich persevered without a decline, even advancing a bit. Anyway, cattle-breeding was
more appropriate to the border area of Lika, because the cattle as movable
property could be easily saved in the times of war. This difference could also
be seen from the historic fate of the population, the active participant in such
activities. The indigenous agricultural population has almost disappeared from
Lika - basically they emigrated, whereas the Croatian Vlachs during the whole
period, due to their particular social status and the weaker influence of the ruling elite - which was a result of the mountain surroundings - balanced between
the two sides. In the end, together with the newly-settled Vlachs from
Herzegovina, they incorporated themselves into the Ottoman frontier system.

Ivan Mimica
Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti
i odgojnih podruja,
Visoka uiteljska kola Split Sveuilita u Splitu
PRIRODNA SREDINA
U JUNOHRVATSKIM USMENIM EPSKIM PJESMAMA
UDK: 821.163.42-13
Izvorni znanstveni rad

U radu je autor na iv i zanimljiv nain prikazao koji su elementi


prirodne sredine odraeni u junohrvatskim usmenim epskim pjesmama, na
koji nain su ih pjevai stvaraoci oblikovali i uplitali u poetsko tkivo svojih
umotvora i kakve su umjetnike rezultate postizali. Glavni prirodni oblici koji
su inspirirali narodnog stvaraoca jesu krne planine, guste ume, rijeke, ravna
polja, zeleni lugovi (umice), otre planinske zime, te vanije biljne i ivotinjske vrste koje se susreu u hrvatsko-bosanskim dinarskim krajevima.
Prikazi su pojedinih oblika prirodne sredine oivljeni citiranim izvornim
epskim desetercima, a vaniji stavovi i zakljuci ilustrirani zanimljivim i
umjetniki uspjelim poetskim ulomcima koji ostavljaju snaan dojam.
Stoljetne borbe i hrvailje kranskog svijeta s monim Otomanskim Carstvom
povijesni je okvir i sredinja tema najveeg dijela hrvatske usmene epske poezije,
osobito onog dijela koji se obiavalo nazivati junakim pjesmama.
Na junohrvatskom prostoru, na nemirnim granicama izmeu Mletake
Republike i Habsburke Monarhije s jedne strane, i Osmanlijskog Carstva s druge
strane, tijekom 16., 17. i poetkom 18. stoljea, uz velike vojne pohode, vodilo se
gotovo neprestano gerilsko ratovanje, s bezbrojnim sukobima veih i manjih
skupina, zatrkama i robljenjima, te pojedinanim dvobojima (megdanima), esto i
u vrijeme potpisanih i obnavljanih primirja.
Glavni su likovi junohrvatske tradicionalne poezije poznati senjski uskoci,
kotarski serdari i drugi junaci na kranskoj strani, te junaci Krajinici na turskoj
strani. Najvie tih pjesama pjeva o Ivanu Senjaninu, Tadiji Senjaninu, Iliji i Petru
Smiljaniu, Komnenu barjaktaru, Petru Mrkonjiu, Stojanu Jankoviu, Gavranu
Sinjaninu s jedne strane, te o likom Mustaj-begu, Muji i Alilu Hrnjici, Osmanu
Tonkoviu, Tali od Oraca (Tale Budalina) i drugima s druge strane. U njima se
javljaju i brojni drugi kranski i muslimanski epski likovi sa ireg podruja
Dalmacije, Bosne i Hercegovine, Ugarske i drugih krajeva (Janko Sibinjanin,
Sekul Banovi, Mijat Tomi, Marijan Mandi, Usein Nuki i dr.).
Najea su poprita dogaaja u senjsko-dalmatinskim pjesmama kontinentalni i primorski dio sjeverne i srednje Dalmacije i Senj, zatim Lika,
Udbina, Krajina i druga blia podruja Bosne i Hercegovine. Ali, svoje likove

252

Ivan

ii

pjevai nerijetko odvode daleko izvan toga kruga, u mnoge udaljene krajeve i
gradove na irokom prostoru velike Osmanlijske Carevine, a katkad i izvan
njenih granica.
Glavne geografske toke u tom imaginarnom epskom prostoru u kojima
ive ili u koje odlaze junaci, jesu poznati gradovi, naselja ili utvrde, i to: Senj,
Kotari, Zadar, Sinj, Udbina, Kladua, Karlovac, Livno, Glamo, Biha, Travnik
i Zvornik, zatim Osijek (Osik), Budim, Carigrad (Stambol), Misir, Novi Pazar,
Kroja, Solun i mnogi drugi.
To je golemi prostor pa nepismeni ili nedovoljno pismeni narodni pjevai,
makar posjedovali i neto bogatije znanje preuzeto iz usmene tradicije ili
posredno iz knjiga, nisu mogli imati jasnu predodbu o njegovim stvarnim
dimenzijama, o udaljenosti pojedinih zemljopisnih toaka u njemu. Tako se,
primjerice, grad Budim u predodbi pjevaa nalazi negdje u zaleu Senja i
Kotara, i to ne odve daleko, jer za jednu no junak na konju moe poi iz
Budima u Senj i vratiti se natrag prije zore. To je sasvim normalno, i naim
pjevaima u tom pogledu ne moe se nita predbaciti, jer tako veliko
prostranstvo, s pravom je naglaavao Matija Murko, ni obrazovani ljudi ne
mogu uvijek jasno predoiti.1
U navedenom epskom, pjesnikom, kao i u stvarnom prostoru, nalaze se
vani zemljopisni prirodni objekti: planine, brda, rijeke, jezera, polja i drugi
lokaliteti, uz koje se vee epska radnja, po kojima se i uz koje se epski likovi
kreu i susreu; oni su mjesta svakojakih dogaaja, opasnih i bezopasnih,
ugodnih i neugodnih.
U imenovanju i tretiranju naziva tih lokaliteta epski pjevai postupaju
slobodnije nego kod imena naselja. Neki od tih naziva su autentini, drugi su
vie ili manje iskrivljeni, a neki su posve izmiljeni. To je pogodovalo mati
pjevaa i slobodi umjetnikoga oblikovanja, a nije bilo prepreka da se
umjetniki uvjerljivo i snano prikae jedan realni, odnosno mogui ivot s
mnotvom stvarnih i izmiljenih, esto hiperbolino prikazanih pojedinosti.
U kotarskim, senjskim i hajdukim pjesmama spominju se mnoge planine:
Kunara, Jadika, Vujak, Vran planina (Vranua), Golan planina, Prolog (i
Prolom) planina, Sninica, Pleivica, Petrulj planina, Timan planina, Ogora
planina, argan planina itd. Neke od njih su dobro poznate i uglavnom tono
locirane, druge su prelocirane u nove prostore, a neke su pak nepoznate, bilo da
su plod pjesnike fikcije, bilo da su nekadanji oronimi stvarnih planina i brda
kasnije izmijenjeni.
Najvie se pjeva o Kunari planini. U njoj se skupljaju druine, postavljaju
zasjede, vode bojevi i dijele megdani izmeu kranskih i muslimanskih
junaka. Njezinu se lokaciju ne moe sa sigurnou odrediti. Neki misle da je
1

Ivan Mimica, ivot i epski svijet guslara Boze Domnjaka, Logos, Split, 1988, str.

126-131; Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike, 1. knjiga, Zagreb,


1951, str. 418.

Prirodna sredina u junohrvatskim

253

epska planina Kunara sadanji Kunovac u Lici, u blizini izvora Une. No, za
takvu tvrdnju nema uvjerljivih dokaza. Drugi iznose da je Kunara visoka
planina epski simbol iza kojeg se krije neka od planina Dinarskog planinskog
lanca, koji kao prirodna mea odvaja Dalmaciju od Bosne. 2 Svakako, naa
pjesnika Kunara nalazi se negdje na putu izmeu Kotara, Senja i Sinja i turske
Krajine, odnosno jugozapadne Bosne, sad blie, a sad neto dalje locirana, a
nerijetko i dublje pomaknuta u Bosnu prema Savi, a katkad jo dalje prema
Dunavu i Budimu.
Epske pjesme o Kunari, koja je obrasla gustom jelovom umom, nalaze i
konkretne lokalitete: Ramin bunar te neimenovanu zelenu livadu i rosnu
poljanu.
Ja u oti uz Kunar planinu,
Pa u oba staze i bogaze,
I svratit se k Raminu bunaru,
I viditi kod vode bunara,
Pije I' kogod vode iz bunara,
Ili spava pod jelom zelenom.3
(Janjiar)
Na Kunari zelena livada,
Po njoj pasu biljarice ovce.
Kod ovaca mlaan obanine.4
(Senjanin Tadija i Uskok Radojica)
No, planina Kunara nije opasna samo po tome to u njoj vrebaju mnogi
protivnici od kojih moe lako izgubiti ivot ili, u sretnijem sluaju, biti
zarobljen, ve je ona u nekim pjesmama i sama po sebi strana i opasna.
Valja proi kroz Kunar planinu,
A Kunara nikad nije sama,
Ni bez vuka, niti bez hajduka.
Kunara je i od sebe strana.
Kroz udike proresle jelike,
Iznad puta iskrstile grane,
Ne vidi se sunca ni miseca,
Podgojila svakojaku zvirku.
Vuci viju, gavranovi gru,
Svijaju se orli mrcinjai.
Gavran gre najeli zelenoj,
2

Nova pjesmarica, Junake narodne pjesme iz Imotske krajine, skupio O. fra

Silvestar Kutlea, ibenik, 1939. (Pretisak MH, Imotski, 1993.), str. 9-10; Ivo ani,
Prevarena povijest, 2. izdanje, Durieux, Zagreb, 1998, str. 169.
3
Nova pjesmarica... (kao bilj. 2), str. 181.
4
Isto, str. 93.

25

Ivan

ii

Medvid rie u peini hladnoj.


Stoji zvizda zmija crnostrika,
Iz jama se vuku lisiine,
Priko puta priskakuju vuci,
U zubim jim od junaka glave.5
(enidba Cmiljani Ilije)
Stvarni zemljopisni prostor naih epskih pjevaa, stvaralaca i interpretatora
najee je obuhvaao krajeve koje su sami upoznali i blia, susjedna im
podruja. Njihove predodbe o tim, njima bolje poznatim prostorima, mjestima
i lokalitetima, o putovima koji ih presjecaju, o udaljenosti pojedinih toaka u
njima konkretnije su i realnije. Tako se u nekim kotarskim pjesmama, iji su
pjevai oito bolje poznavali prostor sjeverne Dalmacije, spominju dva vana
lokaliteta: Otres i Morska Otoka. Na njima se u tijeku Kandijskog i Morejskog
rata odigralo nekoliko veih bitaka i sukoba izmeu eta pod zastavom
Mletake Republike i vojnih jedinica Osmanlijskog Carstva. Otres se nalazi u
ibenskom zaleu, sjeverozapadno od Skradina, izmeu sela Bribira i
srednjovjekovne utvrde Ostrovica. Otres je prirodni prolaz kojim je iao put od
Knina u Ravne kotare i Zadar. Danas je Otres ime izvora i potoka, te
arheolokog lokaliteta na mjestu srednjovjekovnog naselja. U pjesmama je
Otres planina, brdo i voda. Kako je Otres bio pogodan za zasjede, a nalazio se
u susjetstvu Ostrovice na njemu se i u njegovoj blizini odigralo vie manjih
okraja i arki i nekoliko veih bitaka. I u pjesmama epskog pjevaa Boe
Domnjaka iz Potravlja i nekih drugih poznatih i nepoznatih pjevaa, u Otresu
se vre obrauni izmeu protivnikih strana.6
I u epskoj Morskoj Otoci, u blizini Novigradskog mora, Kotarani i Turci u
pjesmi se vie puta sukobljavaju, kao to je to bilo i u stvarnosti. Na tom mjestu
obino se saekuju svatovi, kako je to prikazano u pjesmi enidba Komnena iz
Kotara.1
No, i takvi domai, u usmenoj epici manje poznati i manje proireni
lokaliteti, nisu bili nikakva zapreka stvaralakoj mati i stvaranju snanih
umjetnikih djela, kakav je, primjerice, pjesniki umotvor Ivan Senjanin i
mrtva glava njegova sina. Evo njegova poetka koji se zbiva upravo na Otresu.
Gavran grake na grani zelenoj
a vuk vije na stini studenoj,
pak je gavran dozivao vuka:
A moj vue, mili pobratime,
tamo doli pod jelom zelenom
5

Isto, str. 169-170.


Boo Domjak, Smiljani Ilija osvetio babu, Kotarske narodne pjesme, ibenik,
1930, pj. 14.; enidba Pletikosi Pavla, Sinjske narodne pjesme i prianja, Split,
1920, pj. 12.
7
Isto, Kotarske..., pj. 5.
6

Prirodna sredina u junohrvatskim

25

ima jedan ranjeni delija


pak da na njeg juri uinimo.
Ti mu jidi ugojeno meso,
a ja u mu vrane oi piti.
Ranjeni junak pod jelom je Ilija, on pokuava odvratiti crnu pticu od njena
nauma, jer on, iako su ga ophrvale teke rane, kae gavranu kako jo ima
zdrave ruke i puku, pa e ga s grane ukinuti. Ve ako je oednio krvi i ako
eli pogostiti vuka, neka poleti pod Otres, tu e nai tristo leeva naih
Kotarana to su juer jadni poginuli.8
Voda je neizostavan dio ivota, pa je normalno da se i u epskoj poeziji
javlja esto u svim svojim pojavnim oblicima, kao izvori i bunari, kao rijeke i
jezera, kao iroko ili sinje more itd. Od brojnih rijeka, jezera i manjih voda koje
se poimenino navode u pjesmama, najvie umotvora spominje rijeke Dunav
(Dunaj), Savu, Kupu, Cetinu, Bosnu, Bistricu, Vojskavu i dr. One obino teku
kroz imaginarna, slabo odreena podruja. Neka su imena rijeka, mada rjee
nego to je to sluaj s drugim zemljopisnim nazivima, izmiljena ili je pak neka
lokalna, slabo poznata rjeica ili pritoka rijeke premjetena u ire prostore gdje
je dobila mnogo vee dimenzije. Tako je npr. mala pritoka rijeke Cetine sa
zvunim imenom Vojskava, koja tee kroz mjesto Hrvae u blizini Sinja, u
pjesmi Senjanin Tadija pjevaa Ante Lonara iz Imotske Krajine prenesena u
daleki Misir (Egipat) i pretvorena u veliku hladnu rijeku, kobnu vodu na kojoj
je izginula vojska:
Tade proe i protra ogata.
Kudgod ide do Misira sie.
Momak pade do vode Vojskave.
Nesretna je ta voda Vojskava
Jer je vojska na njoj izginula.9
Rijeka Dunav (Dunaj voda), a katkad i Sava javljaju se kao tipizirana
imena za rijeke, u nekim pjesmama one teku neodreenim prostorom koji nije
mnogo udaljen od Kotara i Senja. Katkad su te mirne ravniarske rijeke
prikazane kao kakve planinske, neukrotive rijeke bez ijednog mosta ili mjesta
koje bi se moglo prijei gaenjem:
Ode dorat od duga megdana,
Donese ih Savi i Dunavi,
Koja gaza ni uprije nema,
Nego valja drvlje i kamenje.10
(enidba Koi kapetana)
8

Narodne epske pjesme, knj. 1, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, priredio Olinko
Delorko, MH - Zora, Zagreb, 1964, str. 161.
9
Nova pjesmarica... (kao bilj. 2), str. 101.
10
Isto, str. 22.

25

Ivan

ii

Rijeke su mjesta na kojima junaci i njihovi dobri konji nerijetko iskuavaju


svoju snagu, izdrljivost, hrabrost i vjetinu. One su izazov i prepreka, koju
treba svladati da bi se prelo na drugu stranu obale i izvrila junaka zadaa:
A veli mu trijest divojaka:
Voda nema gaza ni bogaza.
Ni'ko vode prigazit ne more,
Ni'ko vode priplivat ne more,
Nego samo beg Sokoloviu,
A na svojoj vranoj bedeviji.
Na to se je Sekul rasrdio,
Pak udari debela ogata,
Udari ga izmom i mamuzom,
Skoi ogat u vodu studenu,
I pripliva Bosnu valovitu.11
No, voda kad je nema, a to je bio est sluaj u Senju i drugim primorskim
krajevima, kao i u krakim planinskim podrujima zagorske Dalmacije, postaje
jo vei ivotni problem. Stoga nije sluajno to je nedostatak vode, odnosno
potraga za vodom, pokretaki motiv u vie usmenih epskih umotvora iz Hrvatskog primorja i Dalmacije. Takav je primjer i pjesma Sestra Ivana Senjanina i
Turin Mujo Jelekovi, zapisana u Dubrovniku. Pjesma i poinje stihovima
koji govore o nestanku vode u Senju i o odlasku djevojaka po vodu u zalee, na
opasno podruje kranske i turske granice:
U Senju je voda nestanula,
i u Senju i Senja okolo.
Rano rane evojke Senkinje,
rano rane vodu na studenu,
na granicu tursku i kaursku.
svako jutro po trides' zajedno,
a jutros su tridesti i dvije.
I dok su se one, svjesne opasnosti kojoj se izlau, meusobno poticale na
urbu:
Jo nijesu vodu zaitile,
a vodu im Turci okolili,
poitae evojke Senkinje.12
Potraga za vodom i kia uzrok su traginoj sudbini glavnih likova u
umjetniki snanoj novelistikoj pjesmi Smrt Grgura Senjanina i sestre mu
11
12

Isto, str. 161.


Narodne epske pjesme, knj. 1, ...(kao bilj. 8), pj. 16, str. 74-75.

Prirodna sredina u junohrvatskim

25

Marge, zapisanoj u Luci na otoku ipanu. Evo kratkog sadraja te pjesme:


Grgur Senjanin s druinom iz grada Senja odlazi u pohod iako ga je sestra
Marga, koja je sanjala zlokoban san, pokuala odgovoriti od puta. Prije nego je
junak i stigao u goru, san se obistini, puka strijelca skrivenog u jelovu granju
pogodi ga u prsa. On, teko ranjen, ostaje pod jelom, a njegovo drutvo, pokolebano nesreom prekida pohod i naglo se vraa u Senj vodei sa sobom i
njegova konja. Kad ugleda bratova konja bez jahaa, Marga zna da je Grgura
snala nesrea.
Sestra sama polazi urno u goru da potrai brata, a kad ga pronae gdje se
od rana svija i previja, on je moli:
0 ti, Marge, draga sestro moja,
da mi se je napiti vodice
iza gore, draga sestro moja,
ja bih moje prebolio rane.
Marga bi rado pola po vodu iza gore, ali kako ne zna puta, plai se, ako i
nae izvor vode, da se nee znati vratiti natrag. Grgur je savjetuje:
Ti povrijeaj ljute rane moje,
kondir moje ti natoi krvi,
1 ti poi za gore na vode.
Krvlju mojom biljeguj kamenje,
dokle hladne na vodice doe;
nee, sestro, zaboravit puta.13
Djevojka tako i napravi, krvlju iz bratovih rana obiljei put. No dok ona
uzima vodu, iznenada se naoblai i padne sitna kia pa ispere biljege, a
ona je zaboravila put. Tri dana je Marga obijala gorom traei brata, a etvrti
joj dan javi gavran da je sino u njenoj odsutnosti ranjenog Grgura pojeo vuk,
ostala je samo njegova desna ruka, pa ako ona ne eli da i nju pojede vuk, neka
uzme bratovu ruku i za vidjela pobjegne u Senj. Kad ubrzo zatim nae mjesto
bratove pogibije, ne elei se bez brata vratiti kui, Marga uzima mrtvu ruku i
dok je grli, ljubi i s njom razgovara, padne i no, a vuk ponovno doe pa za
veeru pojede i Grgurevu ruku i djevojku, te se tako strano gavranovo
predvianje ispuni do kraja.14
Voda je bila vaan motiv i u pjesmi Nikolica Jeleki knez iz rkp. zbirke
Balda Glavia, u kojoj je sredinja tema danak u krvi, odvoenje muke djece
u janjiare. Zabrinuta udovica majka pokua svog jedinca malog Milu, spasiti
bjeei s njim u goru, gdje se kriju. Ali, kad djeak u bezvodnoj gori teko
oedni da mu se inilo da e umrijeti od ei, majka ga odvede na vodu pod
13

Isto, str. 96.


Vidi: O. Delorko, O nekim naim narodnim pjesmama s novelistikim osobinama, u knjizi Zanemareno blago, NZ MH, Zagreb, 1979, str. 192-193.
14

25

Ivan

ii

grad Ele da se napije, ali ih tu uhvati eleki knez i djeaka ukljui u veliku
povorku djece koju su vodili u carski Stambol.
Pred Stambolom, prije nego to djecu predaju caru, tjeraju ih da plivaju u
hladnoj vodi Boravici i da tu vodu zaboravku piju, kako bi zaboravili majku i
oca. 15
Ravna polja, rosne livade i zeleni lugovi (umice), uz planine, brda i
rijeke, najee su spominjani prirodni lokaliteti u kotarsko-senjskim epskim
pjesmama. Polja i livade su najee neimenovani ili se nazivaju po gradu ili
naselju u blizini kojeg se nalaze: Udbinsko polje, Livanjsko polje, Budimsko
polje... Rjee imaju neko drugo vlastito ime (polje Zveevo, Ros-polje...).
Poljima jure konjanici, na poljima i livadama se vode bitke ili dijele megdani,
na njima katkad igraju djevojaka kola, u travi se odmaraju ili spavaju junaci,
sami ili s djevojkom s kojom e se oeniti. U lugu se obino skrivaju junaci,
sami ili s druinom, katkad u lugu ostavljaju konja da ih eka dok oni obave
odreeni zadatak.
Polja su nerijetko mjestimice ili cijela prekrivena maglom, pa su u
pjesmama este ovakve ili sline pjesnike slike:
Pa pogleda u polje Udbinsko,
Uz polje se magla uhvatila,
A iz magle nie konjanie,
A na konju ve to krila nema.16
(Pisma o smrti Gojenog Alila)
Od sve ive i neive prirode ovjeku su oduvijek bile najblie ivotinje.
Mnoge od njih, a koje pripadaju naem podneblju, susreu se i u usmenim
pjesmama. Od domaih ivotinja u hrvatskoj epskoj poeziji najee se
spominje konj. Plemenit konj je uz svijetlo oruje najizrazitiji simbol
ratnikog statusa svakog junaka. U hrvatskim, tradicionalnim pjesmama nalaze
se brojni prikazi izvanrednih, brzih i gizdavih konja, tu su opisi raskonog
opremanja konja, slike konja na putovanju, na megdanima i u drugim
situacijama. Tema o dobrim i pomamnim konjima u naoj usmenoj epici
zavrjeuje posebnu obradu, pa se zbog ograniena prostora na prikazu konja na
ovom mjestu neemo due zadravati. Osim konja, u epskim pjesmama se
nerijetko spominju ovce i njihovi obani (pastiri), te psi uvari, ali o njima
nema cjelovitijih opisa.
Divlje ivotinje se, meutim, znatno ee susreu u stihovima
junohrvatske epike, i to uglavnom one ivotinje koje su se mogle prirodno
uklopiti u tijek epske prie o junakim trpnjama i podvizima. To su vukovi,
medvjedi, lisice, zmije, gavranovi, sokolovi, orlovi, tve (tve zlatokrile),
15

Narodne epske pjesme, knj. 1, ...(kao bilj. 8), str. 89-94.

16

Nova pjesmarica..., (kao bilj.) str. 154.

Prirodna sredina u junohrvatskim

25

golubovi, akrepi (korpioni), kukavice i lastavice. Katkad su one samo dio


metafore, usporedbe ili drugog oblika stilskog izraavanja, a poesto se navode
kao manje ili vie opasni stanovnici planine, ume ili tamnice, ali uvijek u vezi
s likovima pjesama. Manji broj divljih ivotinja u nekim pjesmama ima
samostalnu i neto vaniju ulogu u razvoju epske radnje. U nekim primjerima
ivotinje su antropomorfizirane pa meusobno razgovaraju ili se obraaju
drugim likovima pjesme, kao to je to sluaj u naim ranije navedenim
primjerima gdje gavran i vuk razgovaraju ili gdje gavran obavjetava djevojku
Margu o nesrei koja je zadesila njenoga ranjenog brata Grgura Senjanina. U
takvim i slinim opisima dodiruje se i ispreplie svijet realnoga i fantastinoga,
ne dovodei ni jednog asa u pitanje umjetniku uvjerljivost likova i pjesnike
naracije. Zapravo, u naim i drugim slinim primjerima: pod naivnim ruhom
razgovora izmeu gavrana i vuka, tih inae neobino popularnih ivotinja u
folklornim knjievnim radovima svih evropskih naroda, uvjerljivo je izreena
osuda rata i besmislenog klanja meu ljudima.17
Jednako su pjesniki uspjeli i oni malobrojni primjeri gdje se ivotinje,
obino ptice, javljaju u lirski obojenim slikama. U novelistikoj pjesmi
Tamnovanje Vujina u Zadru ban Zadranin, vrativi se iz lova kui, ne znajui
da su mu dva blizanca sina u meuvremenu oteta iz kolijevke, trai od djevojke
slukinje:
Donesi mi dva sina jednaka,
Babo e ih lipo darovati,
Do dvi ptice, do dvi utve male,
Nek se dica s pticom razgovara!18
Ova realistika, ljupka slika, nakon koje slijedi dramatino otkrivanje
nestanka djece, ostvarena je krajnje jednostavnim sredstvima.19
Ptice kukavica i lastavica javljaju se u razvijenim, vrlo uspjelim
poredbama i alegorijama, kojima inae obiluje usmena poezija. To je ope
mjesto, ustaljeni model pjesnikog izraavanja u naoj epskoj poeziji, koji i
pored estog ponavljanja u razliitim varijacijama pridonosi plastinijem i
slikovitijem prikazivanju stanja i dogaaja. U jednoj takvoj razvijenoj poredbi
i gradaciji, gdje se pla majke, sestre i ene za Ivanom Senjaninom usporeuje
s kukanjem kukavice, Ivan je s bratom Tadijom otiao u eticu (vojni pohod)

17
Olinko Delorko, Popratna rije, u: Hrvatske narodne balade i romance,
Zagreb 1951, str. 182.
18
Ivan Mimica, Epske pjesme Boze Domnjaka Bojana (Izbor), Knjievni krug,
Split, 1990, str. 242.
Utva - u epskim pjesmama esto tva zlatokrila vrsta je divlje patke zlatnoriih
krila i zlatnog perja po trbuhu.
19

Vidi: Ivan Mimica, ivot i epski svjet guslara Boe Domnjaka... (kao bilj. 1), str.

226-229.

Ivan

ii

na protivniki teritorij, pa njegova enska eljad strahuje za njihov ivot, jer su


se ve odavno trebali vratiti:
Zakukale do tri kukavice
Na bijeloj kuli Ivanovoj.
Jedna kuka, nigda ne pristaje,
Druga kuka od jutra do mraka,
Trea kuka kad joj na um pane.
A to kuka, nigda ne pristaje,
A to mu je ostarila majka.
A to kuka od jutra do mraka,
A to mu je sestra Anelija.
A to kuka kad joj na um pane,
A to ti je ljuba Ivanova.20
(enidba Komjen Barjaktara)
Od brojnog i arolikog biljnog svijeta s naih prostora usmena je epska
poezija registrirala tek jedan mali dio, i to preteito planinske ume etinarke.
U njima borave hajduci ili se skrivaju zasjede, kroz njih prolaze vojske,
oruane skupine i pojedini junaci. Jela je najzastupljenija umska vrsta u
epskim desetercima, ostale se vrste (omorika, breza, grab, hrast...) vrlo rijetko
spominju.
Inae, pjeva se obino ne zadrava na opisu jelove ume, tek katkad
njegovu pozornost privue pojedino razgranato ili visoko stablo zelene jele pod
kojom junak spava ili se odmara, iza koje se sklanja od nepoeljnih pogleda ili
radi zatite od puane cijevi ili na koju se, pak, penje da bi s njena vrha
durbin vidilicom (dalekozorom) bolje osmotrio okolicu i kretanje protivnika.
Od drvea uz naselja, odnosno uz vienije kule pojedinih junaka, narodnog
su stvaraoca, ini se, osobito privlaili vitki jablani koji su dopunjavali
raskonu pjesniku sliku lijepo graene i bogate kule. 21 U stihovima epskog
umotvora Pjesma Banovi Sekula sirote djevojke, koje na rjenoj obali peru
rublje (bijele platno), kazuju mladom konjaniku Sekulu gdje se u Glasincu
iznad Sarajeve nalazi kula bega Sokolovia i kako e tu kulu prepoznati:
Lako e mu poznavati kulu,
Sve je bile kule nadhitila.
Prid kulom su dva vita jablana,
Na jablanim dva bila goluba.

20

Nova pjesmarica...(kao bilj. 2), str. 117.


Kula (ar.) u usmenim epskim pjesmama kula je viekatna kamena zgrada za
stanovanje i obranu od napada; umjesto prozora katkada ima pukarnice radi lake
obrane. (Vladimir Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, Liber, Zagreb, 1991, str. 297;
Abdulah Skalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1985, str. 423)
21

Prirodna sredina u junohrvatskim

Vazda guu, nigda ne pristaju,


Sve u zdravlje gospodara svoga. 22
Epska radnja odvija se uvijek u prostoru i vremenu pa je prirodno da je
epska poezija, uz razne zemljopisne elemente, registrirala i raznovrsne
vremenske pojave: vrijeme dana i noi, godinja doba i pojave koje ih prate,
razliite vremenske nepogode, kie, snijeg, hladnou, led, vjetar i dr.
U nekim naim epskim pjesmama osobito je snano prikazan snijeg, ledena
kia i studen, koji znaju iznenaditi one koje zateknu na putu u planini ili na
prelasku rijeke. Navest emo dva - tri takva primjera.
U pjesmi Zaleena nevjesta, iji tekst potjee s Peljeca, u vrijeme oko
Boia svatove na putu iz Bosne u Mostar iznenadi nevrijeme:
Kada li je u po puta bilo,
tu ih mrkla nojca ufatila,
snig i bura i loa godina.
Smrzle su se na njima dolame,
pod dolamom vezene kouje,
pod koujam promrznulo meso.
Svi su mrtvi po gori ostali,
sam' ostane konjic Jugovia
i na njemu gizdava divojka,
zalejena konju u sedlajcu.23
Otru planinsku zimu osjetilo je i drutvo Ale Udbinjanina, ekajui u
zasjedi u gori, u klancima jadikovcima, hajduka Marijana u pjesmi Ale
Udbinjanin i Marijan hajduk (pjesmu je priopio Krunoslav Zlatovi iz Sinja).
Pa iako su se odmarali, dobro hranili mesom i kruhom i pili vino i rakiju, kroz
tjedan dana ekanja u umi hladnoa je postala nepodnoljiva:
Drutvo Ali tiho besjedilo:
Oj Boga ti, buljukbaa Ale,
Ol' nas kolji, oY nas doma pusti,
S ruku nami nokti otpadae
A sa nogu i prsti i nokti
Ba od leda i od teka sn'jega,
Studna vjetra i od lene zime. 24
Glavna obiljeja epske poezije proizlaze iz njezine narativne funkcije.
Temeljni elementi epske strukture su likovi i zbivanja u vremenu i prostoru.
22

Nova pjesmarica...(kao bilj. 2), str. 161.


Narodne epske pjesme, knj. 1, ...(kao bilj. 8), str. 193.
24
Anelko Mijatovi, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, Sinj-Duvno, 1985, pj. 25,
str. 150.
23

22

Ivan

ii

Oni se primarno ostvaruju u obliku opisivanja, izvjetaja i razgovora. U


kotarskim i senjskim epskim pjesmama, kao i u hrvatskoj epskoj poeziji uope,
pjevai najee opisuju opremanje i oruanje junaka, opremanje djevojke i
djevojaku ljepotu, opremanje konja, a katkad i lijepe utvrene kule. Razvijen
i iv opis pridonosi ljepoti i plastinosti epske prie.25
Meutim, pjevai stvaraoci usmene epike, za razliku od autora pisane knjievnosti, u svojim opisima znatno manje pozornosti poklanjaju slikama krajolika. U epskim desetercima, kako smo to vidjeli iz naeg dosadanjeg izlaganja,
rijetko se nae opis krajolika kao zaokruena i relativno samostalna cjelina.
Pjeva obino hvata pejsane detalje kratkim opisom ili jednostavnom konstatacijom, metaforom ili poredbom i uplie ih u fabularni tijek svoje prie. Takva
jedna metaforina slika jest i poetak pjesme Senjanin Tadija i Kosa Stipanova:
Resio cmilje pokraj Bijakove,
A bosilje pokraj Sinjeg mora,
Pa se smije cmilje na bosilje
Kano mome na mlado djevoje.26
Priroda i njezin bogati biljni i ivotinjski svijet neizbjean su dio ovjekova ivota i ovjekove sudbine, oni su likovima epskih pjesama poesto skloni
i dobrohotni, ali jo ee neskloni i opasni. U hrvatskoj epskoj poeziji opisi
prirodne sredine obino imaju realistiki smisao, pa i onda kad u njima
nastupaju i govore ivotinje i mitoloka bia. Najee su to konj, gavran i vila.
Iako na specifian nain, u skladu sa stvaralakim zakonima anra,
junohrvatska je epika uspjela odraziti sloene i raznovrsne oblike prirodne
sredine u kojoj je nastajala i ovjekov odnos prema njima.

NATURAL ENVIRONMENT
IN SOUTH CROATIAN ORAL EPIC POETRY
Summary
The elements of natural environment as reflected in South Croatian oral
epic poetry, the method in which they have been shaped and incorporated into
the fabric of the poems and the artistic effects thereby achieved have been dealt
with in this paper in a vivid and interesting way.
Natural environment has greatly influenced the life of the population in
South Croatian regions, at the same time being and important factor inspiring
25

Vidi: Vladimir Vratovi i Mate Zori, Epika i epske pjesme, u knjizi Uvod u
knjievnost, urednici Fran Petre i Zdenko kreb, Znanje, Zagreb, 1961, str. 385-407.
26

Nova pjesmarica... (kao bilj. 2), str. 87.

Prirodna sredina u junohrvatskim

23

their oral tradition, which is why it has been given a prominent place in numerous oral epic poems. Natural environment rarely appears in lengthy or
intependent landscape descriptions. The folk author has for the most part
caught the details by merely naming and enumerating them, or incorporating
them into vivid and colourful similes and metaphors, only exceptionally elaborating them into lengthy descriptions. Natural environment rather appears at the
structural level: it is solidly and functionally woven into the narrative plot or a
more detailed description of heroes travelling on various missions and campaigns, accounts of duels and other heroic exploits. The elements of nature are
experienced most convincingly as aspects of the material reality with familiar
terms, names and details, whether they have been rendered realistically or more
or less transformed or hyperbolised by the creative imagination.
The major natural forces inspiring the folk author are high craggy mountains, dense forests, rivers, fields and meadows, lush green groves, harsh m
ountain winters and more prominent plant and animal species indigenous to the
mountain area of Croatia and Bosnia, the Dinarides.
Among the dangerous beasts the wolf, the bear, the fox, the snake and the
scorpion are the ones most frequently occurring, making the heroic exploits all
the more colourful, but also more dangerous and dramatic. Some of these animals have been attributed human qualities (i.e. given anthropomorphic elements), as for example the raven and the wolf: they talk to each other; sometimes they warn people of an impending danger or convey messages of what
has happened or is about to take place. Nevertheless, all these depictions and
interference of different animals in the epic events are always in the function of
the epic narration and rendering of intriguiging plots and heroic exploits.
In some of the most poweful and effective epic poems there are dramatic
moments of great suspense which owe their dramatic tension and suggestiveness to man's inevitable and fatal link to various natural objects, creatures and
phenomena surrounding him, both when they are in his favour and menacing
and dangerous and he is forced to exercise patience, endurance and courage in
order to fight, resist or overcome them. The rendering of particular aspects and
forms of natural environment has been made more vivid and convincing by
quoting decasyllabic lines, and relevant opinions and conclusions have been illustrated by interesting and suggestive fragments of impressive power and
beauty.
Translated by eljka Zanchi

ivko Bjelanovi
Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti
i odgojnih podruja,
Visoka uiteljska kola Split Sveuilita u Splitu
ANTROPONIMI TROMEE
MOTIVIRANI PRIRODNOM SREDINOM
(U 17.1 18. STOLJEU)
UDK: 821.163.42*373.23 (497.5 Dalmacija, Lika /497.15)
Izvorni znanstveni rad

U radu e biti obraena prezimena Tromee te osobna imena i nadimci


koji se nalaze u njihovoj osnovi. U prvom e planu biti opisani motivi njihova
nastanka i to motivi uvjetovani prirodnom sredinom, biljnim i ivotinjskim
svijetom. Zato e im jezina forma, prije svega tvorbena struktura, biti
prikazana samo onoliko koliko je potrebno da im u izrazu pronaemo
znaenjske vrijednosti.

1. PREDMET ANALIZE
Na etiri e naina biti ogranien predmet ove analize. Prvi se odnosi na
vrstu antroponima. U glavnom e planu biti prezimena. Razlog je u tome to
najvei broj prezimena u Hrvata i Srba nastaje sufiksalnom tvorbom od osobnih
imena, npr. Golubovi, Grozdani, Jagodi, Vukovi od Golub, Grozdana,
Jagoda, Vuk1 ili od osobnih nadimaka kao to su Gakovi, Kokotovi, Lisii,
Pastuhovi od Gak, Kokot, Lisica, Pastuh i to vrlo velik broj prezimena
nastaje od osobnih imena kao to su Vukas, Vuka, Vulin ili od osobnih
nadimaka kao to su uk, Draa, Je, Javor i to konverzijom, a to znai bez
ikakvih promjena u njihovu planu izraza na prijelazu iz jedne vrste u drugu
vrstu za identifikaciju ljudskih jedinki. Zato je analiza izraznih i znaenjskih
vrijednosti prezimena ujedno analiza izraznih i znaenjskih vrijednosti ostalih
dviju vrsta antroponima. Spomenut u jo jedan znaajniji razlog za ovakvo
ogranienje. Prezimena su stabilna i nasljedna. Zbog ovih se njihovih odlika
njima najpotpunije ostvaruje identifikacija lanova nekoga drutva u
odgovarajuem vremenu i prostoru. Otud u dokumentima od svih antroponima
u hrvatskom i srpskom povijesnom antroponimikonu ima najvie primjera za
ovu vrstu jezinih znakova.
1

Pri kraju lanka abecedni je poredak apelativa i uz njih prezimena iz ovoga


korpusa koja su nekim tvorbenim nainom tvorena od njih posredno preko osobnog
imena ili nadimka.

2 66

ivko Bjelanovi

Drugo se ogranienje odnosi na vrijeme. Predmet analize bit e samo


prezimena koja su se javila u procijepu izmeu dvaju velikih mletako-turskih
ratova (Kandijskog i Morejskog) u 17. stoljeu i austrijsko-turskog rata koji je
okonan Svitovskim mirom 1791. godine. U ovom su se vremenskom razmaku
od sto i pedeset godina zbile vrlo velike promjene u populacijskoj strukturi na
svakoj strani uzdu Tromee i vrlo velike promjene u strukturi antroponimikona stanovnitva koje je bilo zahvaeno migracijskim vrtloenjem.
Tree se ogranienje odnosi na prostor. U ovoj e se analizi nai prezimena s triju prostora uz Tromeu: a) sjeverna Dalmacija, ili preciznije zadarsko, ibensko i trogirsko zalee koje see do aktualne granice Republike
Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i dananje granice dalmatinske regije
prema Lici i Krbavi, b) Lika i Krbava i c) Bosanska krajina kojoj bi istona
granica bila priblino na potezu Grahovo, Drvar, Banjaluka.
etvrto je ogranienje jasno istaknuto ve u naslovu da e predmet ovoga
priloga biti samo ona prezimena kojima je osnova motivirana prirodnom
sredinom, koja su, dakle, motivirana biljnim i ivotinjskim svijetom.
Za oblikovanje korpusa antroponima ovako ogranienih vrstom, vremenom, prostorom i motivacijom razliiti su mi bili izvori: za sjevernodalmatinsko podruje arhivska graa koju su objavili Desnica (1950, 1951) i Kosor
(1979), za Liku i Krbavu popis stanovnitva 1712. godine i monografija Josipa
Paviia (1962) te za Bosansku krajinu monografije o naseljima i stanovnitvu
dviju regija toga podruja, Raenovi (1925) i Karanovi (1925). Iz ovih je
izvora blizu dvjesta prezimena motiviranih ivotinjskim i blizu pedeset
prezimena motiviranih biljnim svijetom.

2. NE JEZINA I JEZINA ZBILJA U ANTROPONIMA


U lanku e biti opisane jezine vrijednosti prezimena i na planu izraza i
na planu znaenja jer su prezimena kao i svi ostali antroponimi prije svega
jezini znakovi. Bez jezine analize njihovih signala nije mogua analiza
nejezinih fenomena koji se reflektiraju iz odnosa jezini znak, motiv njegova
nastanka te vrijeme i prostor u kojem znak vri svoju ulogu u komunikaciji. Bit
e spomenute samo one jezine realnosti prezimena u kojima se najneposrednije ogledaju realnosti iz izvanjezinog univerzuma.
Neka za primjer poslue prezimena uk, uji i ukovi. Zbog razlika u
njihovu izrazu u znatnoj je mjeri u prezimena uji i ukovi priguen
konotativni naboj to ga na znaenjskom planu ima prezime uk pri prijelazu iz
apelativa u nadimak, a iz nadimka u prezime bez ikakvih izmjena formalne
strukture znaka. Za predmet o kojem je ovdje rije sasvim je nevano nalazi li
se u ovom nadimku znaenje kakvo je u kontekstu Ako i to ne zna, onda si
pravi uk (dakle znaenje glupan, neznalica) ili je znaenje kakvo je u

Antroponimi tromee motivirani.

267

kontekstu Oi mu velike i sijere kao u uka2 (dakle znaenje prema jednoj


organskoj osobini). Vano je samo da se u prezimenima (nadimcima ili
imenima) koja su, kao to je i ovo prezime, podrijetlom metafore ogleda
ovjekovo bioloko zajednitvo s njegovom prirodnom sredinom. A takva su
jo prezimena Bauk, avka, Gak, Gavran, Golub, Je, Kokot, Kos, Kragulj,
Kula, Kvoka, Lisac, Lisica, Maak, Pi(je)vac, Pupavac (Pupovac), Skakavac,
Slavulj, Sokol, Zec, Zelemba, abac itd. i, dakako, prezimena kojima se u
tvorbenoj osnovi nalaze ovi i njima slini leksemi, npr. avi, avki,
Cavkovi, Gakovi, Gavranovi, Golubovi, Horozovi, Kokotovi, Maki,
Orli, Orlovi, Paripovi, Pastu(h)ovi, Sokolovi, vraki, Zeevi, abeti
itd.

3. ANTROPONIMI MOTIVIRANI BILJNIM SVIJETOM


Sva bismo prezimena ove znaenjske vrste mogli po nainu tvorbe
podijeliti u dvije skupine. Prvoj skupini pripadaju prezimena izvedena sufiksom
karakteristinim za ovu vrstu tvorenica. Sufiksom -i izvedena su prezimena
Bukvi, Cvijeti (i Cviti), Cvitinjani, Cvitii, Cvitni, Drai, Grozdani,
Jagodi, Kalini, Klokoi, Kovili, Ljubii, Perunii, Rokvi, Roi, Ruii,
Rui, Runi, Smiljani, Trnini, Trnjini i Vinji. Sufiksom -ovi ili -evi
izvedeno je jedanaest prezimena ove motivacije: Cvitanovi, Cvitkovi,
Cvjetkovi, Grabovi, Jagodovi, Javorovi, Kovilovi, Kukuruzovi,
Ljubievi i Trnjakovi.
U drugoj su skupini sva ostala prezimena. Za veinu od njih nije mogue
utvrditi jesu li postala prezimenima od kakve osnove sufiksacijom netipinom za
oblikovanje prezimenskog znaka kao to su Borovnica, Cvjetianin, Grabovac,
Javorina, Lipovaa, Ljeskovac, Opsenica, Travica i Zobenica ili su ve
oblikovane izvedenice, prelazei iz neke onomastike vrste u vrstu prezimena,
preuzele ulogu prezimena bez ikakvih promjena u strukturi znaka. Slina se
nedoumica javlja i u tumaenju naina tvorbe prezimena neto manjeg broja:
Cvjetan, Draa, Javor, Ljiljak,3 Mauran, Ovas i Zelenika. I ova su prezimena
mogla nastati konverzijom, npr. ime Cvjetan > prezime Cvjetan, nadimak Javor >
prezime Javor ili su mogla nastati desufiksacijom, npr. Cvjetanovi > Cvjetan,
Javorovi > Javor, jer se i kraom (ekonominijom) formom moe uspjeno
ostvarivati prezimenska identifikacija.
Za temu o kojoj je ovdje rije daleko je znaajniji opis leksikog nego
tvorbenog morfema u prezimenskoj strukturi jer se tek u tom segmentu jasnije
naziru znaenjske vrijednosti cijelog znaka. U veeg broja prezimena ove
2

Simo Matavulj, Bakonjafra Brne, Nolit, Beograd 1966, 72.


Ako znai isto to i ljiljan, onda pripada prezimenima fitonimske, a ako znai
imi, onda pripada prezimenima zoonimske motivacije.
3

ivko Bjelanovi
motivacije u osnovi se nalazi osobno ime motivirano eljom roditelja da im
dijete izgleda kao kakva lijepa biljka, njezin izdanak ili plod. Najbolji je
primjer apelativ cvijet. Od njega se oblikuju hipokoristici Cvijeto (ikavski
Cvito) i Cvijo. Od njih sufiksacijom nastaju ili prezimena Cvijeti (Cviti) ili
osobna imena Cvijan, Cvjetko (Cvitko), Cvjetan (Cvitan), Cvitia a od njih
prezimena Cvijanovi, Cvitanovi ili Cvjetkovi. Slino je i s apelativom rua
(roa) i ruica a od njih prezimena Rozi, Rui, Ruii i, moda, Runi.
Tako isto od apelativa ljubica konverzijom nastaje osobno ime Ljubica a od
njega prezimena Ljubievi i Ljubii. U ovoj su skupini jo Grozdani,
Jagodi, Jagodovi, Smiljani, Trnini i Vinji tvoreni od osobnih imena
Grozdana, Jagoda, Smiljana, Tmina i Vinja koja su motivirana apelativima
grozd, jagoda.. .vinja.
Skupini pripadaju i prezimena Javorovi (i Javor), Kalini, Klokoi,
Kovilovi i Perunii u kojih nije izvjesno je li leksiki morfem osobno ime ili
nadimak motiviran apelativima javor, kalina, kloko, kovilje i perunika.
Skupini pripadaju i prezimena Ljiljak, Mauran, Travica i Zelenika koja se od
ostalih razlikuju, kao to je ve kazano, samo vrstom tvorbe.
Znatno je manje onih kao to je prezime Bukvi (: bukva, s figurativnim
znaenjem glup ovjek) u kojih je leksiki morfem nadimak s konotacijom
negativnog predznaka, npr. Drai, Grabovi, Kukuruzovi, Rokvi u osnovi
kojih su apelativi draa, grab, kukuruz i rotkva.
U prezimena Borovnica, Cvjetianin, Grabovac, Lipovaa, Ljeskovac,
Opsenica, Trnjakovi ili Zobenica motivacija biljnim svijetom jedva je
primijetna zbog nekoliko uzastopnih derivacija leksikog morfema bor, cvijet,
grab, lipa, lijeska, ovas, trnje, zob i zbog znatnijih alternacija u strukturi
njihova izraza. Neka su od njih prezimenima postala konverzijom, npr. toponim
> prezime ili etnonim > prezime.

4. ANTROPONIMI MOTIVIRANI IVOTINJSKIM SVIJETOM


Prezimena i ove vrste motivacije mogli bismo podijeliti na skupinu onih
tipine prezimenske forme, dakle izvedenih sufiksom -i (npr. Konji, Orli,
Sokoli, Vuki) i sufiksom -ovi/-evi (npr. Konjevi, Orlovi, Sokolovi,
Vukovi) kojih u ovom korpusu ima preko 130 (blizu 70%) i na skupinu svih
ostalih. Ova druga skupina tvorbeno je vrlo raznolika. Sve bismo raznolikosti
mogli svesti na tri kategorije. Najbrojnija je kategorija prezimena kao to su
avka, uk, Golub, Kokot, Kula ili Maak, dakle prezimena nesufiksalne
tvorbe. Neto je manje brojna kategorija prezimena kao to su Kozlia, Vujina,
Vulin ili Vukas, dakle prezimena sufiksalne izvedenosti netipine za tvorbu
prezimena. Najmanje je brojna kategorija prezimena kao to su Muniaba,
Sitvuk, Traivuk ili Vukobrat, dakle prezimena sloena od dva leksema.

Antroponimi tromee motivirani.

26

Tvorbu ovih ezdesetak prezimena mogue je opisati ili na nain da su


postala prezimenima konverzijom osobni nadimak, odnosno osobno ime >
prezime (kao to su uk, Golub, Kozlia, Vukobrat) ili na nain da su nastala
desufiksacijom (ukovi > uk, Kozlii > Kozlia, Vukobratovi >
Vukobrat). Po ovim tvorbenim osobinama postoji potpuna podudarnost izmeu
prezimena motiviranih biljnim i prezimena motiviranih ivotinjskim svijetom.
Bez obzira na raznolikosti u sufiksalnom dijelu njihove strukture i bez
obzira na raznolikosti koje nastaju alternacijom fonema unutar njihova izraza,
ili kakvom drugom promjenom njihova oblika, npr. Cvjetianin i Cvjetnianin,
Kukuruzovi i Kuruzovi, Medvjed i Meed, odnosno Medved, Pastuhovi i
Pastuovi, Pupavac i Pupovac, Trnini i Trnjini, Vudragovi i Vukdragovi,
Vujinovi i Vujnovi, Vukeli i Vukelji, Vukobrad i Vukobrat itd., nesumnjivo
je da se u njihovu leksikom dijelu izraza nalazi znak kojim je oznaena kakva
ivotinja. Taj je znak u veeg broja sluajeva nadimak (npr. avka, uk, Kos,
Maak, vraka, abac) i u znatno manjeg broja osobno ime (npr. Golub, Paun,
Sokol, Vuk).
Nadimkom se ee istie dominantna nego kakva druga osobina ivotinje
ijim je znakom oznaena osoba, pa je npr. Zec ee nadimak osobi po njezinu
izgledu (npr. zeja usna) nego po plahosti (plaljiv kao zec) ili po hodu
(brz kao zec) i ee po negativnoj nego po pozitivnoj osobini, pa npr. Vuk
(kad je nadimak) prije oznaava grabeljiva i nesmiljena, nego snana i
neustraiva ovjeka. Osobna su imena ili deziderativna ili profilaktina.4 U
prvom sluaju roditelji svojoj djeci izabiru imena kao to su Golub, Paun ili
Sokol sa eljom da njihovi potomci budu lijepi ili srani kao to su ivotinje
oznaene odgovarajuim znakom, u drugom sluaju izabiru imena s uvjerenjem
da e ih imenom zatititi od uroka.5
Najbolji je primjer grozd prezimena nastalih od imena Vuk. Od ovog
antroponima nastaju tvorbom etiri osobna imena dvoslonog izraza,
karakteristinog i nastavka i naglaska, tj. Vuo, Vjo, Vko i Vle. Od svakoga
od njih tvore se nova imena razliitim sufiksima. Tako od Vuko nastaju u
drugom prstenu Vukac, Vukas, Vuka, Vukela, Vukelja, Vukota ili Vuka. Od
svakoga od njih u treem prstenu nastaju nova imena, a od ovih opet nova
imena i od njih prezimena kao Vujakovi, Vukainovi (Vukaenovi) ili
Vukini u etvrtom prstenu.
U gnijezdu, o kojem je upravo rije, ima prezimena vie od osamdeset.
Neka su od njih prela iz vrste osobno ime u vrstu prezime i zadrala formu
osobnog imena. Takva su npr. Vueta, Vuina, Vujasin, Vujina, Vukadin,
4
Ime se...identifikuje s ovekom, ono je njegov nerazdvojni deo, njegov
duplikat, njegov ekvivalent...zbog ega odnos izmeu imena i njegovog nosioca nije
vie proizvoljna asocijacija, ve stvarna, konkretna veza, Bandi (1980, 72).
5
Na dvorina vrata bila je objeena eljezna rozeta s vrhom vujeg repa koja
uva kuu od uroka, Ivan Aralica, Graditelj svratita, Znanje, Zagreb 1987, 22.

ivko Bjelanovi
Vukas, Vuksan, Vuka, Vulin itd., a ostala su i oblikom prepoznatljiva kao
prezimena, npr. Vuenovi, Vueti, Vuini, Vukovi, Vujakovi, Vujani,
Vujanovi, Vujakovi, Vujatovi itd.
Da bismo objasnili ovako velik grozd prezimena jednoga gnijezda, treba
povezati nekoliko injenica. Roditelji, prvo, novoroenom djetetu briljivo
biraju ime jer e mu ono, kako vjeruju, osigurati dobro mjesto u drutvenoj i
biolokoj zajednici. Meu takvim imenima Vuk je najpoznatije ime. Rasprostranjeno je, drugo, vjerovanje da se dijete moe zatititi s jedne strane od
vjetica ako mu se nadjene ovo ime jer vjetice bjee od vuka kao od svog
opasnog neprijatelja i, s druge strane, da se moe zatititi od vuka ako se
pobratimi s tom krvolonom zvijeri6 (otud imena Vukobrat, Vukomir, Vukdrag,
Vuemil/o, Stanivuk i od njih prezimena Vukobratovi, Vukmirovi, Vukdragovi, Vuemilovi ili Stanivukovi) J S ovim dvjema istinama povezana je
i trea: vuku su na ovom dijelu Balkana najea stanita umoviti predjeli
Bosne, Like i sjeverne Dalmacije. Tamo je on vrlo velika napast i za stoku i za
ljude. 8 U biolokoj konfrontaciji s njim ovjek i izborom imena za svoje
potomke nastoji iznuditi povoljne, a suzbiti nepovoljne reakcije ove divlje
ivotinje.
Primjeri iz ovoga gnijezda u korpusu antroponima Tromee mogli bi
posluiti za jo neke teze ne samo iz odnosa antroponim i drutvena sredina
nego i iz odnosa antroponim, drutvena sredina i etnika pripadnost. Tako u
popisu stanovnitva Like i Krbave 1712. godine trista pedeset i sedam mukih
osoba ima jedno od etrdeset i osam osobnih imena tvorenih od imena Vuk (kao
to su Vuan, Vuen, Vueta, Vuetin, Vuin, Vuina, Vuko, Vuo, Vujak,
Vujasin, Vujain, Vujica, Vujin, Vujo, Vujsan, Vukadin, Vukan, Vukas, Vukasin,
Vukain, Vukdrag, Vukelja, Vukman, Vukoje, Vukojin, Vukota, Vuksan, Vule,
Vuleta itd.). Od njih ak 92% osoba ima u koloni za etniku pripadnost oznaku
V (Vlah, tj. Srbin). Od ostalih petnaest ih je s oznakom b (Bunjevac), sedam s
oznakom k (katolik), est s oznakom n (neokranin) i dva s oznakom ?
(nepoznato). Ovaj je primjer samo naputak da se na jo reprezentativnijem
korpusu utvrdi koliko je na distribuciju ovih antroponima utjecala nakon
Tridentskog koncila (1545-1563) strogost katolike crkve u izboru osobnih
imena pri krtenju djece.
U jezinom znaku uope, u onomastikom posebno, znaenje nije ni izdaleka
onako prisutno kako mu je prisutan izraz. Zbog toga nije lako otkriti pogreku kad

Kulii-Petrovi-Panteli (1970, s. v. vuk).


Sva su ova prezimena sloena od dva znaka, od vuk ili kao prvog ili kao drugog
dijela kompozita i od drag/mio, mir, brat, stani (imperativ glagola stati). Takve je
strukture i prezime Sitvuk. U prvom je dijelu kompozita pridjev sit kakav je u izreci Sit
vuk i koze cijele. Skupini pripadaju jo Palivuk, Straivuk i Traivuk u kojih je dio
strukture imperativ glagola paliti, straiti i traiti. Ostalim je primjerima iz korpusa
(Malivuk, Vukoder i Vukovoj) apelativ u kompozitu neto drugaije prirode.
7

Antroponimi tromee motivirani.

27

se pojavi u interpretaciji motiva nastanka znaka niti dokazati valjanost opisa kao
to je npr. mogue dokazati valjanost rezultata u algebarskom raunu.9 Za ovu u
tvrdnju navesti primjer prezimena Gavran10 i prezimena Gavranovi.11 Razlika
meu njima formalne je prirode. Prezime Gavran krae je i moglo je nastati ili
kraenjem prezimena Gavranovi ili konverzijom osobno ime, odnosno osobni
nadimak > prezime, dakle onako kako su mogla nastati tolika, u ovom tekstu ve
spomenuta, prezimena. Gavranovi je due prezime, tipinog prezimenskog
oblika i nastalo je sufiksalnom tvorbom, izvoenjem ili osobnog imena ili
nadimka sufiksom -ovi. Nedoumice se ne tiu naina tvorbe ovih prezimena.
Nedoumice su u vezi s pitanjem kojoj vrsti antroponima pripada antroponim kojim
su motivirana ova prezimena jer Gavran moe biti osobno ime, moe biti varijanta
osobnog imena i moe biti nadimak. Osobno je ime kad mu se segmentalni dio
izraza ostvaruje uzlaznom intonacijom naglaenog kratkog sloga i kratkim
nenaglaenim slogom, dakle Gavran, kad je, znai, izvedeno sufiksom -an od
hipokoristika Gvro (a Gvro je pokraeno ime od biblijskog imena Gabrijel). Po
ovoj suprasegmentalnoj vrijednosti izraza pripada prozodemskom tipu u kojem su
vrlo brojne tvorenice kao Bdban, Cvijan, Cdan, Ciran, Drgan, Gjan, Jkan,
Jsan, Kresan, Mcan, Mtan, Mican, Radan, Stjan, Vlan, Vldan, Vkan,
Zoran itd. Varijanta je osobnog imena kad mu se segmentalni dio izraza ostvaruje
silaznom intonacijom naglaenog kratkog sloga i dugim nenaglaenim slogom,
dakle Gavran}2 Prozodemski pripada varijantama osobnih imena kao to su
Cvijan, urn, Gojn, Mijn, Pern, Tokn, ivn itd. Nadimak je onako kao to
je kakvoj osobi nadimak Bena, Cvrak, avka, vorak, uk, Jazavac, Jejina, Jez,
Maak, Magarac, Parip, Tica ili Zelemba P
ak kad bi i bilo izvjesno da se u osnovi prezimena Gavranovi nalazi
nadimak, jo uvijek ne bi bilo mogue dokraja jednoznano opisati njegov
znaenjski sadraj jer motivacija nadimka iz osnove moe biti po boji puti
onoga koji je nadimkom oznaen (crn kao gavran), moe biti po siromatvu
(kad se kakav siromaak eni pa za enu uzima siromanu djevojku, kae se da
8

Ljudskerijeii ljudski strahovi dolaze i izlaze iz mode. Kolik je udio u mislima


i osjeanjima negdanjeg ovjeka imala rije vuk! Gotovo itav ivot bio je u znaku
vuka\ A tko jo danas misli na vuka ... danas se ovjek boji raka, Vladan Desnica,
Proljea Ivana Galeba, Sabrana djela, knj. II, Prosvjeta, Zagreb 1975, 238.
9
Fuko (1971, 178).
10
Desnica (1951, 222), Pavii (1962,193,196,197, 285).
11
Karanovi (1925,535, 610, 611,613, 651, 652).
12
Prozodemske dvostrukosti u antroponima Cvjn/Cvijin ostatak su nekadanje
razlike izmeu sufiksa an6 (>-in) i sufiksa -6n6 (>-an) koji se vokalizacijom poluglasa
javljaju u jednoj formi, tj. formi -an, jo od 12. stoljea. Zato Mareti (1886, 89-92)
navodi zajedno sve antroponime izvedene sufiksom-an bez obzira na razliku u njihovu
suprasegmentalnom dijelu izraza. (Ako pored znaka za dug zanaglasni slog ne bude u
kompjutorskoj obradi teksta mogao biti naznaen i naglasak, onda e Gavrin biti izraz
za varijantu osobnog imena i za nadimak s nadodsjecima kakve ima i apelativ gavr_n.)
13
Bjelanovi (1989,130-136).

ivko Bjelanovi
se eni gavran s vranom, a da nema ni vrana ruha ni gavran kruha), moe biti
po osobini kakvoga nevoljnika kojega prati zao glas da ne sluti na dobro
susretnemo li ga na putu jer, po opem uvjerenju, gavran predskazuje nesreu14
ili moe imati figurativno znaenje, npr. znaenje grabeljivac.
Nedoumice su i u interpretaciji motivacije osobnog imena. Izbor moe biti
u znaku ili, prvo, brige roditelja da sauvaju svoje dijete od demona jer demoni
ne napadaju djecu koja su, kako je to ovim imenom oznaeno, runa izgledom
kao to je gavran ruan ili, drugo, njihove elje da im dijete dugo poivi jer je
gavran dugovjeka ptica. Izbor, meutim, moe biti rezultat obiaja koji je, kao
naslijee iz davne prolosti, vrlo rasprostranjen. Rije je o dvojnim imenima.15
Roditelji su djetetu koje su uporno uvali od uroka nadijevali dva imena, jedno
za koje osim njih i posveenog lica nije nitko znao i drugo koje se javljalo u
upotrebi onako kako su se javljala sva ostala imena. 16 Tako aneo smrti doe li
po dijete, nee ga znati osloviti pravim imenom i nee ga zato moi povesti sa
sobom na onaj svijet. 17 Pitanje je je li jedva primijetna razlika izmeu imena
Gvrn i varijante Gavran posluila roditeljima, pa ma kako oni bili domiljati,
da ova dva imena po veu s obiajem davanja dvojnih imena.18
Sigurno je samo da su nadimak Gavrn, osobno ime Gvrn i njegova
varijanta Gavrn kao jezini znakovi sa svojim izrazom i svojim znaenjem
tanahno povezani sa shvaanjima onih koji su birali oznaku i s njihovim
odnosom prema onima kojima je oznaka davana. Zato se do znaenja
antroponima dolazi analizom njihova izraza i to povezujui im jezine
vrijednosti s fenomenima iz nejezine stvarnosti. Antroponimi tako poput
nadgrobnih spomenika otkrivaju ritam ovjekova kretanja kroz vrijeme i
prostor uope, a to znai kroz vrijeme i na prostoru o kojem je ovdje bilo rijei.

5. ZAKLJUAK
Korpus od dvjesta i pedeset prezimena motiviranih prirodnom sredinom
prostora sjeverne Dalmacije, Like i Krbave te Bosanske krajine u 17. i 18.
stoljeu otkriva zakonitosti koje se u oblikovanju antroponima ove vrste
javljaju posvuda. Zakonitosti, dakako, znae i specifinosti jer se odnos
14

S takvim je znaenjem ovu pticu opjevao E. A. Poe u poznatoj pjesmi Gavran.


U crkvi, koja je bila dupkom puna, zavladala je tiina jer je itanje priesnica
bilo oglaavanje udavaa. Kad je sveenik proitao Virginija Grabovac, ja sam mislio da
bi ga trebalo ispraviti, ali on, kao da je naslutio moje uenje i uenje vjernika,
dodade: Poznatija kao Diva Graboveva, Ivan Aralica, o.e., 32.
16
Frejzer (1977, 307/308); Bandi (1980, 72).
17
Superanska (1979, 3, 35, 36); Bjelanovi (1988, 224).
18
Npr. roditeljima Gavrana Kneevia i Gavrana miria, poetkom 20. stoljea u
sjevernoj Dalmaciji, Bjelanovi (1988, 225). Usp. harambaa Gavran iz ibenika
1688. godine, (Desnica, 1951, 222)
15

Antroponimi tromee motivirani.

27

ovjeka prema prirodnoj sredini formira postupno u njegovoj stalnoj konfrontaciji s fenomenima iz njegova prirodnog okruenja. U tom odnosu znaajno
mjesto pripada i antroponimima kao znakovima kojima se identificiraju i
kvalificiraju ljudske jedinke.
U antroponimiji o kojoj je ovdje poneto kazano jedan od najizdanijih
motiva za oblikovanje osobnih imena, osobnih nadimaka i prezimena jest
ivotinjski svijet. Ponajbolji je primjer apelativ vuk. Mnotvo osobnih imena i
prezimena kojima je struktura njime motivirana treba dovesti u vezu s tenjom
ovjeka ovih prostora da ou^a sebe i svoje potomstvo od opasnosti koje su
mu prijetile od zvijeri oznaene ovim znakom, bilo da je imenom zaplai
(Straivuk) ili daje umilostivi (Vukdrag). Budui da antroponimi nastaju na
osnovi drutvenih konvencija, tradicionalnog naslijea u pogledima na svijet,
vjerskih i nacionalnih obiljeja, mogue je vrijednosti jedne sredine u jednom
vremenu otkriti i u strukturi njezina antroponimikona. Potvruje to i antroponimikon stanovnitva koje se, zahvaeno neprestanim ratovima, kretalo oko
Tromee puna dva stoljea.

RJENIK APELATIVA I KORPUS PREZIMENA


bauk: Bauk
b o r o v n i c a : Borovnica
b u h a (buva): Karabuva
bukva: Bukvi
c v i j e t (i c V i t): Cvijeti, Cvitanovi, Cviti, Cvitinjani, Cvitii,
Cvitkovi, Cvitni, Cvjetan, Cvjetianin, Cvjetkovi, Cvjetnianin
agalj:
agljevi
avka: avi, avka, avki, avkovi
uk: uji, uk, ukovi
draa: Draa, Drai
dren: Drenovac
gak: Gak, Gaki, Gakovi
gavran:
Gavran, Gavranovi
golub: Golub, Golubovi
grab: Grabovac, Grabovi
grozd: Grozdani
h o r o z (i o r o z ) : Horozovi, Orozovi
jagoda:
Jagodi, Jagodovi
j a r a c (i j a r e ) : Dojarac, Dojarevi, Donjarac, Jari
j a r e b: Jare bi

ivko Bjelanovi
j a v o r : Javor, Javorina, Javorovi
j a z o: Jazi
j e : Je
kalina: Kalini
k 1 o k o : Klokoi
kobila:
Kobilar, Kobiljanin
k o k o t : Kokot, Kokotovi
k o n j : Konjevi, Konji
k o s : Kos, Kosovac, Kosovi
kouta: Kouti
k o V i 1 j e: Kovili, Kovilovi
k o z a (i k o z l e ) : Dokozi, Kozi, Kozina, Kozlia, Kozlii
k r a g u 1 j: Kragulj
krava: Kravi
kukavica:
Kukavii
kukuruz:
Kukuruzovi, Kuruzovi
k u l a : Kula, Kulaevi
k u n a : Kuni
k u r t: Kurtagi, Kurti, Kurtovi
k V o k a: Kvoka
lastavica:
Lastavica
lijeska:
Ljeskovac
l i p a : Lipovaa
1 i s a c (i l i s i c a ) : Lisac, Lisica, Lisii
1 j i 1 j a k: Ljiljak
ljubica:
Ljubievi, Ljubii
maak: Maak, Maki
magarac:
Magarac, Munimagarac
m a u r a n: Mauran
m e d v j e d (i m e d o ) : Medani, Medi, Medved, Meed, Mededovi
o r a o : Orli, Orlovi
o v a s : Ovas, Opsenica
o v c a : Ovina
p a r i p : Paripovi
pastuh:
Pastuhovi, Pastuovi
p a u k : Paukovi
p a u n : Paun

Antroponimi tromee motivirani.

27

p e r u n i k a: Perunii
p i j e v a c (i p i v a c): Pivac, Pjeva, Pjevi
p u p a V a c: Pupavac, Pupovac
rak: Rai, Rakovi
riba: Ribi
roda: Rodi
rotkva
: Rokvi
rua: Roza, Ruzii, Ruzi, Ruzni
s i k a v a c: Sikavi
s k a k a v a c : Skakavac
slavuj:
Slavujeviy Slavulj
smilje: Smiljani
sokol: Sokol, Sokoli, Sokolovi
sova: Sovi
s v r a k a: vraki
travica:
Travica
trnje: Trnjakovi
t r n (j) i n a: Trnini, Trnjini
vinja: Vinji
v u k : Vuenovi, Vue ta, Vueti, Vuevi, Vuii (i Vuii), Vui, Vuina,
Vuini, Vuinovi, Vukovi, Vujakovi, Vujani, Vujanovi, Vujasin,
Vujasinovi, Vujakovi, Vujatovi, Vuj(i)i, Vuji, Vujin, Vujina,
Vuj(i)novi, Vujkovi, Vukadinovi, Vukadin, Vukadrin, Vukajevi,
Vukajlovi, Vukali, Vukani, Vukanovi, Vukas, Vukasovi, Vukaenovi,
Vukaevi, Vukavi, Vukevi, Vukievi, Vukeli, Vukelji, Vuki, Vukini,
Vukojevi, Vukoli, Vuk(o)manovi, Vukosavljevi, Vukoslavi, Vukoti,
Vukovi, Vuksan, Vuka, Vuki, Vukini, Vukui, Vulajevi, Vulanovi,
Vuleti, Vulevi, Vuli, Vulin, Vulinovi. K o m p o z i t i: Malivuk,
Palivuk, Sitvuk, Sitvukovi, Stanivukovi, Straivukovi, Trazivuk,
Vudrakovi, Vukdraina, Vukdragovi, Vukdrainovi, Vukmirica,
Vukmirovi, Vukobrad, Vukobrat, Vukobratovi, Vukoder, Vukovoj
zec: Zec, Zeevi, Zei, Zei, Zekan
zelemba:
Zelemba, Zelenba
zelenika:
Zelenika
zob: Zobenica
a b a (i a b a c ) : abac, abeti
d r a 1: drali
u n a: uni

ivko Bjelanovi
IZVORI
Desnica, Boko, Istorija kotarskih uskoka, knj. I, izd. SANU, Beograd, 1950.
Desnica, Boko, Istorija kotarskih uskoka, knj. II, izd. SANU, Beograd, 1951.
Karanovi, Milan, Pounje u Bosanskoj krajini, Srpski etnografski zbornik, knj.
35, Beograd, 1925.
Kosor, Karlo, Drnika krajina za turskog vladanja, Zbornik Kai, XI. god.,
Split, 1979.
Pavii, Josip, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj.
41, izd. JAZU, Zagreb, 1962.
Raenovi, Petar, Bjelajsko polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik, knj.
35, Beograd, 1925.
Popis stanovnitva Like iz 1712.

LITERATURA
Bandi, Duan, Tabu u tradicionalnoj kulturi Srba, izd. BIGZ, Beograd, 1980.
Bjelanovi, ivko, Antroponimija Bukovice, Split, 1988.
Bjelanovi, ivko, Rjenik antroponima Bukovice, Onomatoloki prilozi,
knj. XI, izd. SANU, Beograd, 1989.
Frejzer, Dejmz Dord, Zlatna grana, knj. I, Beograd, 1977.
Fuko, Miel, Rijei i stvari, Beograd, 1971.
Kulii - Petrovi - Panteli, Srpski mitoloki renik, Beograd, 1970.
Levi-Stros, Klod, Divlja misao, Beograd, 1978.
Mareti, Tomo, O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, RAD,
knj. LXXXII, JAZU, Zagreb, 1886.
Superanska, A. V., Spravonik licnyh imn narodov RSFSR, izd. Russkyj jazyk,
Moskva, 1979.

Antroponimi tromee motivirani.

27

ANTHROPONIMY OF THE TRIPLE BORDER RELATED


TO THE ENVIRONMENT (17 th AND 18th CENTURIES)
Summary
Anthroponyms of the three parts of the ancient Three-border (Triplex
Confinium) show high level of correspondence. According to the corpus of almost two hundred fifty surnames in the 17th and 18th century that are motivated by the nature, its flora and fauna, the correspondence is equal in their expression same as in their meaning. Regarding their expression the correspondence is firstly related to the way of formation of surnames. The larger number
of surnames (over 60%) is formed by the suffixation that is caracteristic for the
formation of this kind of anthroponym as in cases formed by the suffix -i,
Cvijeti, Jagodi, Vuki, and in the cases formed by the suffix -ovi/-evi,
Cvijanovi, Javorovi, Vukievi. Other surnames are formed either by conversion name or nickname>surname (as Javor, Paun) or by desuffixation (as
Drai > Draa, Golubovi >Golub). Correspondences in the values of the
meaning are expressed by the fact that are created out of personal names
(Cvitko >Cvitkovi) and part out of nicknames (Javor > Javorovi,
Parip>Paripovi). The nicknames stresses more negative than positive characteristic that is attributable to an animal (or a plant) and marked by the corresponding appellative. Personal names are either desiderative (when the choice
of the name expresses the wish that the children would be marked by the specific sign in the beauty, strenght and steadiness) or prophylactic (when the descendents are protected by the name from the evil spirits), according to these
values of the meaning it can be judged that people of the Three-border point
were strongly related to their natural environment. The best example are surnames (over eighty of them) that are made out of personal name Vuk. Such a
correspondence in the anthroponomastic signs of the tree part of the Three-border point is a consequence of the migrational rotation of population that has for
almost two centuries moving over these areas uniformly with the changes in
political rule engaged in constant Venetian-Turkish and Austrian-Turkish war
campaigns.

Ivan Jurii
Uiteljska akademija, Zagreb
JELA I PIA KARLOVAKOG GENERALATA
U 18. STOLJEU1
UDK: 392.8(497.5 Karlovac) 17
Izvorni znanstveni rad

Na osnovu putopisa, opaanja suvremenika te nekih suvremenih statistikih pokazatelja autor analizira tradicionalnu prehranu krajinika u
Karlovakom generalatu u 18. stoljeu, ukljuujui jela i pia, s obzirom na
nain njihove priprave, hranjivost i kvantitetu konzumacije. Takoer demonstrira kako su prirodne osobine terena koji se razlikovao od pukovnije do
pukovnije utjecale na razlike u prehrani te istie i utjecaj krajike uprave i
ratnih prilika na krajiku ratarsku privredu.

ITARICE
itarice su oduvijek bile osnovna hrana najveeg dijela seoskog stanovnitva, pa tako i onog u Karlovakom generalatu. Stoga je pri njihovom
slabom urodu dolazilo do gladi, no ne uvijek s jednakim posljedicama za sve
stanovnitvo glede egzistencijalnog i materijalnog stanja, budui da su imuniji
krajinici jeli kvalitetan kruh od peninog brana s kvascem, oni siromaniji
od brana ostalih itarica (rai, jema, prosa, zobi i pira) obino beskvasni
(najee u kombinaciji pira i zobi ili jema, prosa i heljde, zatim od kukuruza,
a u brdskim krajevima samo od zobi). Najsiromaniji su i u godinama kada nije
bilo gladi jeli uglavnom razne kae (npr. jemenu ili od prene i zatim
mljevene zobi) 2 . itarice se uglavnom grubo mljelo u mlinovima s velikim

Prilog je nastao na temelju istraivanja za Treu meunarodnu konferenciju


Ekohistorija Triplex Confiniuma, cca. 1500.-1800., odranu u Zadru od 3. do 7.
svibnja 2000. godine u organizaciji Zavoda za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu,
CEU Dudapest / History Department i Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte /
Universitt Graz. Autor se zahvaljuje na suradnji.
2
U hrvatskoj historiografiji (a niti ire) ne postoji niti jedan tekst u kojem su
sustavno obraeni ishrana i pia u Karlovakom generalatu 18. stoljea openito, a nema
niti jednoga koji govori o pojedinim itaricama koritenim za prehranu tamonjeg
stanovnitva. Pojedinani podaci razbacani su po radovima uglavnom austrijskih, zatim
francuskih i talijanskih pisaca iz 18. i 19. stoljea. U ovom radu uzeta su u obzir samo

280

Ivan Jurii

mlinskim kotaima, na ije je lopatice, izdubljene kao lice, s visine padala


voda i tako pokretala mlinski kamen. Jo 1817. od 629 mlinova u Karlovakom
generalatu veina je bila te vrste. Suvremeniji su bili rijetki.3 Kruh se pekao ili
u krunim peima po bogatijim krajikim kuama,4 ili u ognjitima u eljeznoj
posudi pokrivenoj pepelom kod siromanijih krajinika.5 Pekarski obrt bio je
rairen samo u mjestima stoera pukovnija.6 Nain prehrane odavao je dakle
socijalni status pojedinca, odnosno, prehrana itaricama i pripravcima od njih kaama i osobito kruhom, odgovarala je socijalnoj ulozi osobe, pri emu je
uloga cijena u sluaju nerodice bila vrlo vana (npr. 1761. kada je bila dobra
etva penice i zobi, da bi ve 1764. podbacila).7 Bogati su, osobito izvan
Krajine jeli i suvie dobro, nasuprot bijedi puka. Objed je trajao dugo, obilno
se pilo i nazdravljalo.8

MESO
Meso je obini krajinik jeo rijetko, uglavnom samo na (crkvene) blagdane i
kod svadbenih sveanosti i to kozje ili ovje (bravetina), janjee, zatim svinjsko i
govee (svjee ili sueno),9 a rado se jela i puretina.10 Janje ili ovna peklo se
obino cijele. ivotinji bi se pustila krv, oderala koa i izvadila utroba. Nakon
toga se trbunu i prsnu upljinu napunilo mirisnim travama i zatvorilo malim
iljatim kolcem. Zatim se ivotinju nataklo na dugi drveni raanj, na ijem je
svakom kraju bila ruica, da peenku mogu okretati dva ovjeka. Raanj se
postavljao na dvije drvene ralje zabijene u zemlju. S obadvije strane peenke,
malo podalje od nje, naloila bi se dobra vatra, na kojoj se, uz okretanje ranja,
polako pekla. Nakon odreenog vremena vatru se poelo primicati sve blie, a
raanj okretati sve bre. S mesa bi se poela topiti masnoa i tada ga se solilo.
Ovaj opis potjee iz 1801. iz pera putopisca o naim krajevima B. Hacqueta, uz
njegov komentar, da je meso peeno na taj nain tenije, budui ostaje u svom
soku, o emu u drugim zemljama nitko nema pojma. Uz to primjeuje, da si

vanija djela koja se bave spomenutom tematikom, npr.: Braudel, 1992, 135; Hacquet,
1801, 2, 4, XII, 169; Hietzinger, 1817, 141; Isti, 1820, 214; Isti, 1840, 36 i 48; Lovri,
1958, 76; Tkalec, 1945, 266. Kruh se donosio i kao svadbeni dar (Hacquet, 1801, 2, 4,
XII, 174), a iznosio se i pred mladence kao svadbeni kola u obliku vijenca peenog od
grubog (otrog) brana (Isti, 2, 3, VIII, 104).
3
Hietzinger, 1820,285-286.
4
Isti, 214.
5
Isti, 1840, 48.
6
Isti, 1820,288.
7
Horvat, 1941,49.
8
Horvat, 1980, 347.
9
Hietzinger, 1820,214; Hacquet, 1801, 2, 3, X, 138.
10
Hietzinger, 1820,214.

Jela i pia karlovakog .

281

moe samo zamisliti, kako bi tek bilo ukusno pile ili neka druga manja ivotinja
tako peena.11 Nije niti tada niti slutio, da e ova njegova ideja o gril piletu biti
oivotvorena u dananje vrijeme.
Od slatkovodne ribe bilo je u Karlovakom generalatu pastrva (po mnogim
brdskim rijekama), arana i tuka.12 Kuhana se riba skoro uope nije jela, dok
se dimljenu nosilo na strau, zbog due trajnosti takve hrane.13 Od morskih riba
bilo je tuna, skua (lokardi), srdela itd. Jelo se i rakove (rijene i morske), te
otrige (oko Obrovca).14
KRUMPIR I KUKURUZ
Pojava krumpira i kukuruza u Generalatu (od 60-ih godina 18. st.), donosi
poboljanje kvalitete prehrane i spas od gladi u nerodnim godinama. Stoga je
osobito krumpir bio od neprocjenjive vanosti za prehranu krajinika. 15
Krajinici ga donose i poinju saditi po povratku iz pohoda sedmogodinjeg
rata.16 No, prvi puta je (u Lici) organizirano posaen tek 1768. i tada je svaka
satnija dobila dva mjero va (oko 130 kg) sjemenog krumpira. No sve do 1778.
krumpir se u Generalatu malo sadio. Te su godine krajinici vidjeli kako u
ekoj krumpir dobro uspijeva i slijedee su godine na povratku iz eke
ponijeli sa sobom kvalitetne vrste krumpira, koje su na proljee 1780. zasadili
na svojim njivama. Krumpir je dobro urodio i od te se godine udomaio,
osobito u Lici. 17 Godine 1769. sije se u Lici prvi puta kukuruz. Do tada je ondje
glavna hrana bila proja (kaa od prosa).18

VOE
Voa je bilo u cijelom Generalatu, osobito jabuka, kruaka, treanja, oraha,
ljenjaka i ribizla koji su ubrajani u bolje voe i uzgajani osobito u Ogulinskoj i
Slunjskoj pukovniji,19 budui da u ostale dvije pukovnije voe nije tako dobro
uspijevalo zbog nepovoljne klime.20 Posebno su bile cijenjene jabuke srike.21
Smokava i badema, zatim bresaka i marelica, bilo je u Primorskoj krajini, u
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21

Hacquet, 1801, 2, 4, XIII, 188.


Hietzinger, 1840,39.
Isti, 1820,214.
Isti, 1840,39; Isti, 1820,246.
Isti, 1840,36; Isti, 1817, 143.
Horvat, 1980,348.
Horvat, 1941,80-81.
Isti, 80.
Hietzinger, 1840, 83; Isti, 1820, 89.
Isti, 1840,83.
Isti, 1817,144.

Ivan Jurii

282

dolini Zrmanje22 i na morskoj obali kod Senja,23 ali je bresaka i marelica bilo i
u nekim asnikim vrtovima Like pukovnije.24 No, vonjaci su, osim onih
asnikih, bili uglavnom slabo kultivirani.25 Vea panja, pogotovo u ostalim
dijelovima Generalata, kao u ostalom u cijeloj Vojnoj krajini, posveivala se
uzgoju voaka ljive. 2 6 ljive su dakle bile prevladavajua vrsta voa u
Krajinama i gotovo jedina koja se uzgajala naveliko, budui se od njihova soka
pekla rakija - ljivovica.27 Osobito je godina 1801. obilovala ljivama. Najvie
ih je bilo po brdima Slunjske pukovnije.28 Od njih se, u manjim koliinama,
pravio i pekmez.29 Openito se moe rei, da se s voem, osobito sa ljivama,
kojih je bilo i najvie, neekonomino postupalo, budui da krajinici npr. ljive
nisu suili, ime bi dobili dodatni izvor hrane, osobito zimi, kada je prehrana
ionako bila oskudna, ve su od njih samo pekli rakiju, ali niti nju nisu
prodavali, ve su ju uglavnom sami popili.30

POVRE
Pored itarica, glavna i uobiajena hrana krajinika u 18. st. bilo je povre
ili kuhinjsko raslinje (bilje), kako su ga tada nazivali31 i to: crveni i bijeli luk,
kelj u glavicama,32 kupus (svjei i kiseli),33 zatim grah i lea (kao soivice), 34 a
u Slunjskoj pukovniji jo i repa.35 No, uzgoj povra bio je openito zanemaren.

MLIJEKO I MLIJENI PROIZVODI


Mlijeko se koristilo svjee i kiselo 36 (sirutka se pila ili jela s kruhom),37 a
uobiajeni mlijeni proizvodi bili su: vrhnje (slatko i kiselo), 38 maslac (putar)

22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38

Isti, 1820,89.
Isti, 1840, 83; Isti, 1817, 144.
Isti, 1820,89.
Demian, 1806,106.
Hietzinger, 1840,83.
Demian, 1806, 106; Hietzinger, 1817, 144.
Demian, 1806, 106.
Opai, 1854, No. 44, 178.
Demian, 1806,330.
Isti, 107.
Isto; Hietzinger, 1820, 214; Lovri, 1958, 76.
Horvat, 1980, 375; Hietzinger, 1840, 48.
Hietzinger, 1840, 36; Isti, 1817, 142; Isti, 1820, 214.
Demian, 1806,107; Horvat, 1980, 375.
Hietzinger, 1820, 215; Hacquet, 1801, 2,4, XII, 169.
Lovri, 1958,75.
Isto.

Jela i pia karlovakog .

283

koji se dobivao odvajanjem (separacijom),39 maslo 40 i sir, osobito onaj sipki


koji se mrvio, a uvali su ga u mjeinama41

ISHRANA - KRAJIKA JELA


Krajika jela bila su uglavnom jednostavna za pripremu, a sastojala su se
od brana raznih vrsta itarica, masti (ulja),42 mlijeka, vrhnja, sira i jaja, 43 u
raznim kombinacijama. Najea jela krajinika Karlovakog generalata bila
su: krpice od tijesta,44 koje se jelo uz kuhanu gusku, 45 cicvara (tjestenina sa
sirom, odnosno brano sa sirom ili slatkim zasoljenim vrhnjem),46 gibanica
(kola s jajima i mlijekom),47 te pogaa (nekiseo, beskvasni kola, uglavnom od
grubog, otrog brana).48 No, gotovo najdrae, svakodnevno jelo krajinika bila
je palenta, kaa od kukuruznog brana polivena mau, uljem, kiselim mlijekom ili vrhnjem (kiselim ili slatkim). 49 Morlaci, stanovnici Zagore, u Primorskoj krajini, nisu ih jeli osim u nedostatku druge hrane i tada su ih pravili
od prosenog brana, i prelijevali maslacem. U dane posta jeli su ih s medom ili
s tuenim lukom i vodom. S uljem su ih prelijevali rijetko, jer ga je trebalo
kupovati, budui da nisu sadili masline.50
Openito uzevi, jela su bila as bolja - as gora, prema mogunostima i
godinjem dobu. Tako su npr. Morlaci od pepelnice (poetak oujka) do
poetka nove etve trpjeli glad, trapei se tednjom jela, dok su ostali dio
godine, kada nije bilo oskudice, jeli makar svijet propao toliko puno da su
im pucali trbusi.51
U Karlovakom su generalatu ipak vie hrane (ivenih namirnica), imali
krajinici Slunjske pukovnije, dok su glad trpjeli uglavnom stanovnici brdskih
predjela (Lika i Otoaka pukovnija).52 Ondanji putopisci smatrali su da je
jednostavnost krajikih jela i osobita upotreba mlijeka, pored istoe zraka i
napornog, odnosnog, tekog ivota, puno doprinosila stalnosti njihove fizike
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51

Hacquet, 1801, 2, 4, XII, 173; Lovri, 1958,75.


Opai, 1854, No. 43,175.
Hacquet, 1801, 2, 4, XII, 169.
Opai, 1854, No. 43,175.
Isto; Isti, No. 44, 179.
Hietzinger, 1840,48.
Isti, 1820,214.
Isto, 215; Isti, 1840,48.
Isto.
Isto.
Vidi bilj. 44; Isto, 1840,48.
Lovri, 1958,76.
Isto.
Hietzinger, 1 8 2 0 , 2 .

284

Ivan Jurii

snage i dugom ivotu.53 Liani su npr. dorukovali raeni ili zobeni kruh (jer je
penini bio toliko cijenjen da su ga ak poklanjali kao svadbeni dar), 54 te sir
ili mlijeko. Sauvan je rukopis (koji je kasnije i objavljen) iz 1854. u kojem su
navedena sva tadanja jela krajinika Karlovakog generalata.55

PIA
a) bezalkoholna
Od bezalkoholnih pia na prvom je mjestu bila voda, 56 zatim ve spomenuto mlijeko i sirutka, te erbet i turija. Iako su osobito gorski predjeli
obilovali istom izvorskom vodom, po ljeti je ona, zbog bujica i poplava, bila
esto i u nizinskim krajevima mutna i blatna, dakle i bakterioloki neista i
stoga ju se tada pilo s octom 57 (koji se u kuanstvima spravljao za vlastite
potrebe od vina, piva, jabuka, kruaka, peninih mekinja, rai i td).58 erbet ili
erbe spravljao se od saa ukiseljenog u vodi, a turija na isti nain od jabuka
ili kruaka.59

b) alkoholna
1. Rakija
Alkoholna pia mogla su se dobiti od svega to fermentira, dakle od
itarica, kukuruza, krumpira, te od voa. Najrasprostranjenije alkoholno pie i to
od voa, bila je u Vojnoj krajini rakija, koja se mogla proizvesti od jabuka,
kruaka, treanja, vianja i od ljiva. Ova posljednja zvana je ljivovica. Moglo ju
se dobiti i iz vina, te vinskog taloga (tropa) i tada se zvala komovica.60 Ve smo
spomenuli da se u Karlovakom generalatu upravo zbog soka iz kojeg se pekla
rakija najvie od sveg voa cijenila ljiva. ovjek Vojne krajine openito, pa tako
i Karlovakog generalata, rastao je uz rakiju. U Generalatu peklo ju se u Slunjskoj,
te neto malo u Ogulinskoj pukovniji, dok je u Lici uope nije bilo. 61 Brdsko
stanovnitvo Generalata pilo je stoga s jednakom strau dalmatinsko vino. 62
Prema navodima mnogih autora rakija je bila najomiljenije pie vie u ostalim
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62

Vidi bilj. 49.


Hacquet, 1801, 2,4, XII, 174.
Opai, NSK, R 3975; Isti, 1854, No. 43,175 i No. 44, 178-179.
Vidi bilj. 51.
Lovri, 1958,76.
Hietzinger, 1820, 285.
Opai, 1854, No. 44,179.
Hietzinger, 1820, 283-284.
Isto, 215, 282; Isti, 1840,83.
Isti, 1820,215,282.

Jela i pia karlovakog .

28

Krajinama (osobito u Banskoj i u Varadinskom generalatu).63 To pokazuju i


podaci iz 1817. kada je u cijeloj Vojnoj krajini izbrojeno 19.692 kotla za peenje
rakije od kojih ih je najmanje bilo u Karlovakom generalatu, svega 314, a vie od
polovice tih (166) pripadalo je Slunjskoj pukovniji.64 Gledano po broju stanovnika
u cijeloj se Vojnoj krajini poetkom 19. st. proizvodilo vie vedrica rakije (preko
3700 godinje) nego u Irskoj s 5.000.000 stanovnika, pa ak vie nego i u SAD. 65
Godina 1801. obilovala je ljivama. U Karlovakom generalatu najvie ih je bilo
po brdima Slunjske pukovnije i od njih se dobilo 796 vedara rakije, u Ogulinskoj
74 vedra, dok u Lici te godine rakije uope nije bilo.66
2. Pivo
Pivo je pie prvenstveno nevinorodnih podruja, a dobivalo se od jema,
hmelja (za gorinu), rie i vode. Ako se eljelo piti lako pivo u njega se nije
stavljao hmelj. 67 Proizvodnja piva bila je znatno rasprostranjena i u Vojnoj
krajini to je po miljenju Hietzingera bio znak jake sklonosti naroda rakiji i
vinu.68 U Karlovakom generalatu prva je pivovara osnovana 1795. u Udbini u
Slunjskoj pukovniji, koja je tjedno davala od 40 do 80 vedrica piva (vedrica je
iznosila 56,6 1), no to se pivo nije prodavalo po Generalatu, ve je sve dovoeno iskljuivo u Karlovac, i ondje se prodavalo.69
3. Vino
Nepovoljna klima prijeila je rasprostranjenost vinogradarstva, tj. obimniji
uzgoj vinove loze u svim dijelovima Karlovakog generalata,70 te je stoga
vinogradarstvo u junoj polovici Generalata bilo neznatnog obima.71 Jo 1782.
nisu uspijevali pokuaji da se loza posadi u Zrmanji - zbog otre klime groe
nije moglo sazrijevati.72 Tako gaje u Likoj pukovniji bilo tek od poetka 19.
st. i to upravo samo po kamenitim visovima koji su okruivali dolinu rijeke
Zrmanje, te neto malo u Podgorju, na morskoj obali. Ti su okoti poticali iz
Dalmacije i davali malo loeg vina.73 U Otoakoj pukovniji bilo je neto loze
samo na morskoj obali, na obroncima kamenitog Velebita i neto vie u
Senju.74 U Ogulinskoj pukovniji bilo je neto vie vinove loze, osobito u satniji

63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74

Isto.
Isto, 282.
Isto 284.
Demian, 1806, 106.
Braudel, 1992,253.
Hietzinger, 1820, 280.
Isto.
Hietzinger, 1820,111; Isti, 1840, 87.
Demian, 1806,107.
Horvat, 1941,81.
Vidi bilj. 69 i 70.
Hietzinger, 1820, 111-112.

28

Ivan Jurii

Primilje. Vino je bilo dobrih svojstava.75 Openito se moe rei daje u cijelom
Generalatu vinogradarstvo bilo rasprostranjeno jedino u Slunjskoj pukovniji.76
Jo 1761. rodili su u Generalatu dobro vinogradi, tako daje vina bilo u izobilju
i litra je stajala 3 krajcara, no ve 1764. bila je nerodna godina,77 da bi 1776.
opet bila dobra - te se godine samo u Likoj i Otoakoj pukovniji popilo oko
60.000 vedrica dalmatinskog vina.78 Iako su krajinici i sami pravili vino, ono
se rijetko uspijevalo sauvati i bilo je loe kvalitete, zbog toga to je jo u 19.
st. podrumarstvo bilo slabo razvijeno. Vino se kvarilo jer se sve do 18. st. nije
znalo za pretakanje vina, toenje u flae, kao i za upotrebu plutenih epova.79
Kako je u Lici bilo malo vinove loze, ondje se vino dobivalo i vrenjem kruaka
ili utkovine (trpkovine - berberis vulgaris).80 Openito bi se moglo rei da se
i ondje gdje je bilo vinograda o njima slabo vodila briga i da ih se loe
obraivalo. 81 Osim toga, neekonomino se postupalo s vinom budui ga
Krajinici nisu prodavali i tako namicali novac za razdoblja nestaice kruha,
nabavljanje vune stoke, kunih potreptina i poljskog alata, plaanje poreza i
td. ve su ga sami pili sve dok ga je bilo. 82 Naime, navodi se kako je bilo
uobiajeno da krajinik od Martinja do Boia sjedi u svom vinskom podrumu
i pije tako dugo dok ima vina. Stoga su samo kod malo njih zalihe vina trajale
3-4 mjeseca, kod ponekih 6 mj. samo kod rijetkih do nove berbe. Kako su
podrumi (kleti) bili veinom jako udaljeni od sela, boravei u njima krajinici
nisu zbog opijanja mogli obavljati poljske radove.83
Zdvajalo se dakle nad tim kako krajinici puno piju rakiju i vino i da ih to
onemoguava u normalnom obavljanju svakodnevnih poljodjelskih radova, ali
i nad tim kako se narod loe hrani, iako niti same krajike vlasti nisu zapravo
znale to je sve tada bilo hranjivo, niti to je sve krajinik stvarno jeo. Stoga
podatke o tome za 18. st. nalazimo uglavnom samo u rijetkim putopisima ljudi
koji su proli Krajinama (Hacquet, Fortis, Lovri itd.) i ostavili zapise svojih
zapaanja.

75
76
77
78
79
80
81
82
83

Isto, 112; Demian, 1806, 107.


Hietzinger, 1820,112; Isti, 1840, 87; Demian, 1806,107.
Horvat, 1941,49.
Hietzinger, 1820,215.
Isto; Tkalec, 1945, 266.
Vidi bilj. 77.
Isti, 115.
Demian, 1806,333.
Isti, 333-334.

Jela i pia karlovakog .

287

POPIS ARHIVSKE GRAE I LITERATURE


I. Arhivska graa
Opai, Marko. Krajika jela i pit ja. Nacionalna i sveuilina knjinica u
Zagrebu, Zbirka rjetkosti, signatura R 3975 (u biljekama: Opai, NSK, R
3975).
II. Literatura
Braudel, Fernand, Strukture svakidanjice, Zagreb, 1992.
Demian, Johan Anton, Statistische Beschreibung der Militr-Grnze, I, Wien,

1806.
Hacquet, Baltazar, Abbildung und Beschreibung der sdwest und stlichen
Wenden, Illyren und Slaven, Leipzig, 1801, 2. dio, 4. svezak XII poglavlje
(u biljekama: 2,4, XII).
Hietzinger, Carl Bernhard von, Statistik der Militrgrnze des sterriechischen
Kaiserthums, I, Wien, 1817, II, Wien 1820.
Hietzinger, Carl Bernhard von, Lehrbuch ber die Statistik der Militr-Grnze
des sterreichischen Kaiserthums, Gratz, 1840.
Horvat, Josip, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, I, 2. izd., Zagreb, 1980.
Horvat, Rudolf, Lika i Krbava, I, Zagreb, 1941.
Lovri, Ivan, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fartisa, Zagreb, 1958.
Opai, Marko, Krajika jela i pitja. iz: Gospodarske novine, II godite,
godina 1854, br. 43, str. 175 i br. 44, str. 178-179.
Tkalec-Ignjatijevi, Imbro, Uspomene iz Hrvatske, Zagreb, 1945.

FOOD AND BEVERAGE IN THE KARLOVAC GENERALATE


IN THE 18th CENTURY
Summary

Based on the travelogues, contemporary notes and some contemporary statistical data, the author analyzed traditional nourishment of frontiersmen in the
18th century Karlovac Generalate, with regard to the preparation of food and
drinks, their nutritive value and the quality of consummation. He also demonstrated how the natural characteristics of the soil influenced the differences in
diet, Regiment of Slunj being much more fertile than the Regiment of Otoac

28

Ivan Jurii

and Lika and the only one with widespread viticulture in the Karlovac
Generalate. The diet depended on the time of the year being at its lowest from
March until the new harvest. In well to do families the diet consisted of better
sorts of bread like wheat bread and of rye, barley, oats and millet bread and
porridges in poorer families - a majority in the region. Meat was eaten rarely,
mainly during some festivities and usually baked on spit. Cattle were to precious to eat because of milk and milk products it provided. It was the same with
chickens and gooses. Fish was mainly eaten dry. Eggs were extensively used as
well as milk, sour milk, cheese, butter, cream, eggs and corn mush. These entailed extensively in the frontiersmen diet. Potato was first introduced after
frontiersmen returned from the Seven-years war, spreading from 1768 and
maize was sown from 1769. Next to numerous fruits that were not economically exploited onion, cabbage (sauerkraut also) and several sorts of beans were
also used but the gardens were rather neglected. Preparation of food was very
simple, ingredients also. Karlovac Generalate was famous for its production of
spirits, namely ljivovica. Although there were many sorts of fruits grown in
the Generalate - Mediteranean near the coast and continental in the hinterland
- only plum orchards were taken care off in a best possible way. Plums were
mostly used for ljivovica. Vine was produced sporadically, and bear was not
spread in the area until 1795. Cider was prepared from different fruits but it has
to be emphasized that the water from wells in this hilly regions was of the highest quality and that it was the most common drink. This paper provided only a
survey of frontiersmen diet. Further specific research is necessary to put similar data in wider context of the frontier way of life, where political and military
necessities of the Border complicated the relation between the natural environment and human action.

Jelka Vince-Pallua
Odsjek za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
EKOHISTORIJA MORLAKOG NAINA IVOTA
DRUGE POLOVICE 18.1 PRVE POLOVICE 19. STOLJEA
(Na temelju istraivanja izvora dalmatinskih autora
pisanih talijanskim jezikom)1

UDK:

94(497.5) 17
39(497.5=590) 17
Izvorni znanstveni rad

Arhivska graa druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljea, to ju je


autorica pronala i prevela s talijanskog, u ovome je lanku predstavljena
temeljem njezinih eko-historijskih interpretacija i analiza brojnih aspekata
morlakoga naina ivota - od odnosa prema tradiciji i nainu ivota predaka,
agrikulturi i privreivanju openito do hajduije, odnosa prema gradu,
gostoljubivosti itd. Taj nain ivota pokazuje da se kulture ponaaju selektivno, u morlakom sluaju ak kapriciozno, prema sredini u kojoj ive i
da se tu radi o pojmu poznatome u ekolokoj antropologiji - environmental
possibilism. Morlaki sluaj konkretan je primjer kako drutveni ustroj i kultura pronalaze svoje vlastite, esto nepredvidive i nelogine, idiosinkretine
zakone, postajui jo jedan u nizu dokaza da se neko prevladavajue miljenje o ekolokom determinizmu treba odbaciti.
Morlaci, Moro-Vlasi2 kontinentalno je stanovnitvo Mletake Dalmacije,
to su planinski stoari-pastiri preteno romanskog podrijetla (romanizirani
balkanski starosjedioci) koji su se nakon slavenske kolonizacije odrali u
planinama dalmatinskoga zalea.
No, Morlacima u irem smislu, o kojima je ovdje rije, nazivamo cjelokupno stanovnitvo iz unutranjosti Dalmacije, naziv koji stanovnitvo primorskih gradova prenosi na sav narod brdovitoga zalea od Zadra i Nina du
Velebita (tzv. Monti Morlacchi) do Neretve, iako se tu radi o slavenskom

Ovaj je tekst doprinos skupu Eco-history of the Triplex Confiniuma, cca. 1500.1800. odranome u Zadru od 3. do 7. srpnja 2000. Organizirao gaje Zavod za hrvatsku
povijest, Sveuilite u Zagrebu, CEU Budimpeta - Odsjek za povijest i Odjel za
povijest jugoistone Europe - Sveuilite u Gracu.
2
Sam naziv potekao je od bizantsko-grke sloenice Maurovlahoi, to bi znailo
Crni Vlasi jer atribut mauros (mraan, mrk, crn) oznaava odjeu od crne, mrke vune, a
Vlahoi Vlahe. Taj se naziv u latinskom jeziku prevodi kao Nigri Latini, a u turskom
Karavlasi. U latinskim dokumentima spominju se Morovlachi, Morolacchi, od ega
kasnije nastaje na pukom talijanskom Murlacchi, Morlacchi.

290

Jelka Vince-Pallua

ivlju. Naime, nazivi Morlak, Morlakija razliito su tumaeni na raznim stranama, a u raznim vremenima pridavana su im razliita znaenja. Tako, primjerice, u primorsko-jadranskoj zoni, gdje su se isprva Morlacima nazivali
brdski pastiri romanskog podrijetla, poelo se s vremenom tim imenom, uz
deprecijativni prizvuk, oznaavati inferiornost siromanih, manje civiliziranih
seljaka-stoara iz susjednog pobra, kontinentalni seoski element uope, bio on
romanski ili slavenski. Za mletakog graanina tako, a onda i ire u Italiji,
naziv Morlak simbolizira necivilizirane ljude, divljake o kojima se raspredaju
fantastine prie.
Moj e se prilog odnositi na kraj razdoblja obuhvaenog u zadarskom
simpoziju, dotino na drugu polovicu 18. (ali i na prvu polovicu 19.) stoljea.
On ukljuuje dalmatinsko zalee naseljeno morlakim stanovnitvom i nainom
njihova ivota o kojemu saznajemo na temelju grae nekolicine dalmatinskih
autora: Ivan Franeti (Giovanni Franceschi) -1845. i 1846.; Pietro Nutrizio
Grisogono-1775. i 1780.; Marko Kaoti (Marco Casotti) -1833.; Ivan Lovri
(Giovanni Lovrich) -1776.; Petar Nieti (Pietro Nisiteo) -1835. i 1845., Justine
Wynne (1778.) i anonimni autor (1775./6.)
Ovi autori svoje rasprave, putopise, putne zabiljeke ili neke druge
arhivske i bibliotene izvore (npr. romansirane prikaze morlakog ivota) piu
na talijanskom jeziku, jeziku kulture u Dalmaciji onoga vremena. Taje obimna
graa itekako zanimljiva i prikladna za eko-historijska istraivanja, no ovdje se
treba ograniiti na manji broj primjera koji bi to mogao ilustrirati.
Cilj mi je istaknuti da ta graa zorno pokazuje da morlaki nain ivota,
premda neminovno pod utjecajem perturbacija na Triplex confiniumu, u svojim
se osnovnim crtama izmeu te tri velesile kree u veoj mjeri svojim vlastitim
putem, vrsto odreenim i generacijama utvrenim tradicijskim obrascem
ponaanja.
Morlaci su, naime, kako je poznato, do poetka 18. stoljea bili gotovo
nomadski narod, narod marginalan prema dravama s nomadskom pokretljivou,
mobilnou kao osnovnom strategijom prema kraju u kojemu ive. Zorna takva
potvrda, koju dobivamo iz naih arhivskih izvora, jest podatak da se jo poetkom
18. stoljea, kako se sjeaju Morlaci, vozila kolibica po elji s mjesta na mjesto na
kolima (Lovri 1948:72).3 I ne samo to. Jo jedan podatak pronaen u toj grai
mogao bi potvrditi izreenu izjavu o morlakom osobitom nainu ivota, specifinoj neloginoj logici njihove organizacije ivota. Naime, osnovna je crta
morlakog naina ivota koja se moe uoiti, moglo bi se rei, u svim ivotnim
podrujima obuhvaenima arhivskom graom (zemljoradnja, stoarstvo, znanje o
biljkama i ivotinjama, lov i ribolov, vjerovanja, lijeenje bolesti, navike,
predvianje vremena, astrologija, igre, oblaenje itd.) - vrsta, ak i strastvena
privrenost vlastitoj tradiciji zbog ega se utjecaj vanjskih imbenika na njihov
3

Ima ljudi, koji se sjeaju, da su jo prije pola vijeka pojedini Morlaci obiavali i
po koju kolibicu voziti po elji amo tamo na teretnim kolima (Lovri 1776. - 1948:72).

Ekohistorija morlakog naina.

29

nain ivota znatno smanjuje. Morlaki nain ivota izrazit je primjer kako je
njihov ekoloki i ekonomski probitak optereen prolou i prolim tradicijama.
Ba zbog te injenice nekoliko dalmatinskih autora, u svome nastojanju za
prosvjeivanjem morlakoga puka i popravljanjem njihove ekonomske situacije,
posebno se tui na njihovu tvrdokornost u uvanju tradicija predaka koja se meu
Morlacima smatra glavnom vrlinom. Morlaci, doznajemo ne samo od jednog
autora, nee prihvatiti nikakve druge obiaje osim starinskih pa njihov napredak u
zemljoradnji ostaje uvijek isti, oni su uporni u uvanju tradicije pa tako i privreni
prvim, starim poljoprivrednim metodama i najstarijem priprostom oruu. Njihov
je nain ivota zbog toga odreen interakcijom izmeu njihove nazadne tehnologije i datog prirodnog okruenja. Moglo bi se zapravo rei da i, obratno,
morlake kulturne odrednice uvjetuju i odreuju tehnologiju i da njihov izbor
tehnolokih formi i rjeenja, koji bi trebao biti prilagodljiv i u skladu s promjenljivim okolnostima, zapravo i nije nikakav pravi izbor jer se on zasniva na ve
ustaljenim rjeenjima njihovih predaka.
Moja je hipoteza da su Morlaci, u doba kada ih nabrojeni autori promatraju, odabrali onaj nain prilagodbe novom okruenju koji e im omoguiti
da do nekog stupnja zadre i nastave nain ivota, drutveni ustroj i gledanje na
svijet koje su donijeli iz prijanjih ivotnih i ekolokih uvjeta, dotino nomadskog promjenljivog i pominog okruenja, dakle, nikakvog vrstog,
stalnog okruenja budui da im je nain ivota bio preteno nomadski. Upravo
zbog tog razloga smatram da oni nemaju pravog zanimanja za poljoprivredu i
sadnju drvea jer poljoprivreda zahtijeva - obrnuto od pokretnog, nomadskog
naina ivota - stalnu i trajnu brigu na jednom odreenom mjestu. Zato bi,
prema mijenju spomenutih dalmatinskih autora, najprea potreba bila iupati
im iz glave predrasude i tvrdoglavost, no njihov nain ivota teko bi bilo
promijeniti budui da imaju averziju prema svakoj inovaciji i jer se najeom
upornou dre naina ivota svojih otaca prema formuli - to nisu radili nai
stariji, neemo ni mi.
U tekstovima P. N. Grisogona, premda on toga i nije svjestan, pronalazimo
upravo ekoloke izvore - obiljeja terena, rijeke, prirodne izvore, klimatske
uvjete itd. - kojima bi se, kako smatra taj autor, trebali reformirati i umnoiti
zanati, dakle poboljati i morlaki ivot. Na prvom mjestu izdvaja kovaki
zanat, kako kae blizanac zemljoradnje, no svjestan da kod Morlaka privrenost
tradiciji ne dozvoljava da se orue usavri jer se uvijek ponavlja izrada
naslijeena iz starine. Isti je takav primjer i s drveem kojemu su, kako
doznajemo, zakleti neprijatelji, a ako netko od njih i posadi koje drvo, ostali e
ga prvom prilikom iupati. Izlino je govoriti koliku bi korist imali od
suprotnoga postupka.
Mislim da ovaj morlaki primjer, tek jedan od mnotva, pokazuje da
kulture i drutva imaju svoju vlastitu logiku i vlastite principe i nain organizacije i da se ne mogu svesti i reducirati na niz adaptacija uvjetima koje prua
prirodno okruenje u irem smislu. Sjetimo se misli poznatog ekohistoriara

29

Jelka Vince-Pallua

Marshala Sahlinsa - The adaptation implies maximizing the social life chances
and maximization is almost always a compromise, a vector of the internal
structure of culture and the external pressure of environment (Sahlins
1977:219-220).
Ako uzmemo u obzir morlaki nain ivota i stavimo ga u kontekst te
reenice, tada moemo razumjeti i objasniti spomenutu poslovinu i
ukorijenjenu lijenost Morlaka i njihov prezir prema poljoprivredi i drugim
veim naporima. Prvi faktor, unutarnji ustroj kulture (the internal structure of
culture),*ogleda se u ve spomenutoj morlakoj tvrdokornosti u uvanju
tradicija, pa tako i u privrenosti prvim, starim poljoprivrednim metodama i
najstarijem priprostom oruu. Vanjski pritisak sredine (the external pressure of
environment) mogao bi se prepoznati u samom podruju Triplex confiniuma na
kojemu obitavaju Morlaci i njihovoj stalnoj izloenosti ratnim prijetnjama.
Upravo je taj element mogue uoiti kod Ivana Lovria koji smatra da su
neprestani ratovi Morlake preesto odvajali od pluga. Zbog stalne ratne
opasnosti oni nisu nikada mogli postati zemljoradnici, pa u staro doba nikad
nisu imali stalnih odreenih mea na poljima. Lovri na taj nain tumai uzrok
njihovoj lijenosti i nemara za zemljoradnju, branei Morlake.
Nije li ovo tumaenje, rekla bih, gotovo struna ekohistorijska interpretacija jednog dalmatinskog autora koncem 18. stoljea koji iz konfiguracije
prirodnog okruenja i ekoloke slike na terenu tumai ne samo ponaanje i
navike jednog naroda, nego iz njih i iitava povijesne uzroke pojavama u
okviru, mogli bismo rei, nastojanja kojima se u dananje vrijeme bavi environmental history ili pak historical ecology? Ovaj se obiaj, kae Lovri, sauvao
ponegdje i danas, dakle koncem 18. stoljea, a kao primjer navodi Jasensko
polje kod Sinja koje nema vlasnika, nego ga zaposjedne onaj koji te godine prvi
doe, posije i bere plodove (Lovri-1776., 1948:145). Lovri, dakle, ve 1776.
godine, kao radikalni i britki prosvjetitelj i racionalist, kad god mu se za to
ukae prilika, trai uzroke narodnoj bijedi i zaostalosti, kritizirajui i morlako
neznanje, zaostalost, predrasude i praznovje, a isto tako okomljuje se na
korupciju inovnika, zaostale drutveno-ekonomske odnose feudalnog sustava i
tuinske vlasti u otimanju triju velesila - Venecije, Austrije i Turskog carstva.
Na slian ekohistorijski nain pokuat u protumaiti i pojavu hajduije
koja predstavlja jednu od moguih i estih morlakih profesija kojom valja
priskrbiti za ivot. I pojava hajduije mogla bi se uklopiti u onu Sahlinsovu
misao - adaptation implies maximizing the social life chances and maximization is almost always a compromise, a vector of the internal structure of culture
and the external pressure of environment (Sahlins 1977:219-220). Mislim da se
i kod pojave hajduije mogu dobro uoiti oba ta faktora. Prvi faktor, onaj koji
se tie internal structure of culture, bio bi, po mome miljenju, taj da Morlacima
njihova vlastita kultura namee pravila ponaanja, morala i asti pri izvravanju
toga zanata - otimati silom, a ne krasti u potaji, prezir prema sitnim kraama,
staviti, ako je potrebno, i ivot na kocku. Drugi faktor, the external pressure of environment, kao u prolome primjeru nebrige za zemljoradnju, opet je sam Triplex

Ekohistorija morlakog naina ...

293

confinium sa svojom stalnom nesigurnou koju to podruje namee i stalna


izloenost ratnim prijetnjama. Zbog toga ti hajduci (impresivno prikazani i na
slikovnim prikazima) u oima naih autora postaju romantiarski odmetnici,
ruber, poput Shillerovog Karla Moora ili Byronovog gusara, odmetnici sanjari
koji su pobjegli u planine i odmetnuli se od drutva ne samo zato to su od
prirode divlji, nego i zato da osvete tiraniju gospodara, prole uvrede i
drutvene nepravde s kojima su se susretali stanovnici na vjetrometini izmeu
triju sila u vremenu, kojemu je bio posveen simpozij u Zadru.
Poznavajui morlaki nain ivota i uklapajui ga u ekohistorijsku teorijsku misao hajduija je, po mome miljenju, samo jedan od mehanizama
prilagodbe (adaptive mechanism) morlakog kulturnog sustava koji je pomogao
u preivljavanju u tim specifinim uvjetima ivota. Ne bi li se i pojava
hajduije mogla uklopiti u najmodernija istraivanja dananjih antropologa koji
provode ekoloka istraivanja uz pomo drugih znanosti - ekonomije, politike i
geografije? Naime, danas se ulae dosta napora u odgonetavanju uzroka velikih
gladi u klimatskim uvjetima, konflikata i sukoba, prirasta puanstva itd. Ne bi
li se i na pojavu hajduije moglo odgovoriti u kontekstu tih problema?

Hajduk Soivica (Ivan Lovri 1776.)


Cilj je ovoga priloga na primjeru morlakog naina ivota pokazati da se
kulture ponaaju selektivno, a ne tek receptivno. Na temelju ovog konkretnog

29

Jelka Vince-Pallua

morlakog primjera mogue je osporiti nekada prevladavajue uvjerenje u


ekoloki determinizam. Naime, poznata su dva gledita unutar tzv. kulturne
ekologije - starije, ekoloki determinizam, po kojemu postoji mehaniki
utjecaj prirodnih sila na sasvim receptivno ovjeanstvo. Novije je gledanje (iz
ovoga stoljea) koje smatra da postoji ekoloka mogunost i koje, upravo
obratno, smatra da se kulture ponaaju selektivno, ako ne i kapriciozno prema
svome okoliu koristei neke mogunosti, a neke zanemarujui; da je okolina
pasivna, nepomini splet mogunosti i granica razvoja ije odluujue sile lee
u samoj kulturi i u povijesti kulture (Sahlins 1977:215).
Iskoristit u sada neobino prikladnu temu koja ne samo da se nadovezuje
na netom spomenuto pitanje ekolokog determinizma, nego se ak dvostruko
uklapa u moj prilog: 1) rije je o zgodi iz morlakoga ivota - o dijalogu
izmeu Morlaka Stijepe i trgovca Dragania iz Splita i 2) radi se upravo o
njihovoj, zato je ne bismo mogli i tako nazvati, eko-historijskoj raspravi (u
drugoj polovici 18. stoljea!) - o razlici u odnosu prema eni u Turskoj i u
ostaloj Europi, o njihovim tumaenjima nastanka pojava prouzrokovanima
upravo ekolokim, klimatskim faktorima. Kao ilustraciju dvaju razliitih
miljenja o vanosti utjecaja klimatskih faktora na neki narod donosim ovdje
odlomak iz knjige s konca 18. stoljea grofice engleskoga podrijetla, Justine
Wynne, nasuprot razmiljanjima autora anonimnog rukopisa iz 1775./6. koja
slijede iza toga.
U romanu te autorice I costumi dei Morlacchi (Padova, 1798.) inspiriranom
etnografskim podacima iz Fortisove i Lovrieve knjige, zanimljivo je pratiti
izravan utjecaj ideja Montesquieuova kapitalnog djela De VEsprit des lois (Duh
zakona, ene va, 1748.) koje je ova kulturna i naitana grofica uplela u svoj
romansirani prikaz morlakog ivota. Ona u devetom poglavlju svoje knjige te
ideje vjeto uklapa u opis dijaloga izmeu Morlaka Stijepe i trgovca Dragania
koji dva puta godinje dolazi u njihove izolirane, neuke krajeve (selo Dicmo u
zaleu Splita) i koji je jedan od rijetkih izvora informacija o svemu to se zbiva
izvan njihova malog, zatvorenog svijeta. Prevest u i citirati taj odlomak u cjelini
kako bi se na tumaenju razlike izmeu tretiranja i poloaja ene u Turskoj i ene
u Europi mogao uoiti utjecaj antropogeografskog tumaenja uzroka pojavama, u
ovom sluaju stavljeno u usta trgovca koji to temperamentno tumai Morlacima:
Erce je razmiljao, usporeivao i izraavao se kao trgovac i kao Morlak
kojemu nije nedostajalo duha i koji se rado bavio apstraktnim idejama,
smatrajui se filozofom. Stijepo ga je pitao zbog kojeg su razloga ene u Europi
gotovo slobodne i suverene, dok su u Turskoj i u drugim velikim zemljama
ropkinje, ako je povjerovati onome to je uo. To ropstvo, odgovorio mu je,
takoer je odraz ljudske pokvarenosti; potjee iz jednog drugog principa,
premda je dio onog istog duha odanosti uitku. Azijat, koji je sklon uivanju uz
pomo ljepote sunca i slatkog ara klime, sa svim vrstama darova prirode i
blagih uzbuenja koja raspaljuju i mame ula, nastoji se predati toliko lake
uitku koliko ima manje prepreka i muka da ga postigne i to zbog velike lakoe

Naslovna strana knjige Notizie per servire alla Storia naturale dlia Dalmazia (1780.)
Pietra Nutrizia Grisogona

Gazzetta di Zar a, n. 6,1835.

Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diver si pezzi del Viaggio in Dalmazia


del signor abate Alberto Fortis, colVaggiunta dlia vita di Socivizca,
Venezia, 1776.

Ekohistorija morlakog naina .

29

kojom zadovoljava osnovne ivotne potrebe. Slobodan od svake nune brige, od


svakog napornog rada, uronjen u lijenost, sva njegova eznua imaju kao
glavnu svrhu najivlji od uitaka: svi ostali koje on zamilja, koje nastoji
varirati i produiti, tek su posljedica i s njima su stalno povezani. Tako nastaje
izopaenost njegova ukusa, nesreenost njegove mate o broju ena koje
smatra potrebnim za koliinu uitka za kojim ezne i vjeruje da e nai (Wynne
1798:185-187).
Takvo tumaenje razlike izmeu tretiranja ene u Turskoj i u ostaloj
Europi u skladu je, kako je ve reeno, s Montesquieuovim nauavanjem o
presudnom utjecaju klime i prirode na ponaanje ljudi, naroda i itavih drava,
te o drutvenim institucijama koje su podvrgnute opim zakonima prirode.
Dananjem itaocu veina Montesquieuovih ideja, unutar njegova deterministikog shvaanja povijesti, init e se u najmanju ruku naivnima i preekskluzivnima uz preveliko naglaavanje utjecaja ekolokih faktora - faktora
klime, podneblja, openito ambijentalnih uvjeta kao npr. u sljedeem odlomku
citiranom iz engleskog prijevoda spomenutoga djela, Montesquieu -The Spirit
of Laws; knjiga XIV - of Laws in Relation to the Nature of the Climate, str.
233.: In the cold countries they have very little sensibility for pleasure; in temperate countries, they have more; in warm countries, their sensibility is exquisite. As climates are distinguished by degrees of latitude, we might distinguish
them also in some measure by those of sensibility. I have been at the opera in
England and in Italy, where I have seen the same pieces and the same performers; and yet the same music produces such different effects on the two nations:
one is so cold and phlegmatic, and the other so lively and enraptured, that it
seems almost inconceivable.
Kod autora anonimnog rukopisa iz 1775/6. nailazimo, meutim, ve 1775.
godine na sumnju o opravdanosti pridavanja presudne vanosti utjecaja klime
na ud i obiaje naroda. Za njega su ud i obiaji dalmatinskog naroda vrlo
razliiti. Poznato je koliko neki pretjeruju kad sve pripisuju klimi koju nalazimo
u Dalmaciji, dok drugi sve odgoju ili sluajnom utjecaju, okolnosti. Lako se
stvaraju pogreni zakljuci kada se stvari eli previe pojednostaviti i uvjereni
su da svi ti uzroci zajedno poneto utjeu na poseban karakter svakog naroda,
premda ga ni jedan ne ini u potpunosti. Budui da su ti uzroci razliiti kod
stanovnika otoka i obale, nije udo to kod svih njih zapaamo veoma razliitu
ud, tako da su jedni drugima smijeni pa Morlaci otoane nazivaju s podsmijehom Bodulima (Anonimni autor, 1775/6, prev. iz Novak 1930: : 25).
Mnogo je jo eko-historijskih elemenata koje moemo pronai u toj,
talijanskim jezikom pisanoj arhivskoj grai, i razmiljati o njima. Obitavajui
dalmatinsko zalee Morlaci ive na sjecitu dviju odrednica tromee - dinarske
i jadranske ili, kako je u etnologiji za to u uvrijeen izraz, dinarske i jadranske
ne samo prirodne, nego i kulturne zone. To susretite prirodnih, ali i kulturnih
odrednica, mogue je lijepo pratiti i u naem arhivskom materijalu, primjerice
u trenucima odlaska morlakih trgovaca u gradove uz more tisuu puta ire od

Jelka Vince-Pallua

njihove Cetine ili pak u primjeru susreta morlake djevojke Jele s drukijom
prirodnom i kulturnom sredinom - jadranskom i to gradskom sredinom. Kao
posebno slikovit primjer jest opis susreta morlake djevojke Jele koja, puna
iznenaenja ali i ljutnje, poduava gradskog kestenjara daje sramota traiti za
hranu novac, poduavajui ga da bi, obratno, on u njezinoj kui bio srdano
primljen uz obilje jela i pia te bez traenja bilo kakve naplate.
Ti bi se primjeri i scene mogli promatrati ne samo kao slika susreta
dinarske i jadranske prirodne odrednice ili, kako smo ih nazvali - dinarske i
jadranske kulturne zone, nego i kao slika susreta dvaju suprotnih svjetova - sela
(dinarskoga zalea) i grada (jadranske obalne zone). Vano je istaknuti da
Morlaci gradske navade gledaju s divljenjem, no jo ee s uenjem, ak i s
prezirom i saaljenjem, dakle na isti nain kako i ljudi iz te gradske sredine, u
ovom sluaju dalmatinski autori, gledaju na njih, na Morlake. Budui da
raspolaem prevelikim brojem ivopisnih primjera kojima bi se mogao
ilustrirati doivljaj grada u oima Morlaka, ostavit u tu temu za neku drugu
priliku.
I gostoljubivost, koja je izrazito morlako obiljeje, mogue je objasniti na
eko-historijski nain. Postoji mnotvo podataka o rasipnitvu prilikom
ugoivanja ak i nepoznate osobe, gosta, kojemu se, kako doznajemo iz
izvora, prireuje velika gozba - janjac ili itav vol, pa makar kasnije slijedilo i
pravo gladovanje. Ova posebna panja kojom se obasipa gost ili ak i stranac
(kojega nisu nikada vidjeli i kojega nee vie nikada vidjeti), samo je nain
komunikacije ljudi na kraju svijeta. Pa i ova neracionalna raspodjela hrane
takoer, u irem smislu, odraava morlake ekoloke prilike, prilike sredine
koja je izolirana i marginalna i koja rijetkim putnicima namjernicima, u opem
oduevljenju zbog takvih rijetkih prilika susreta, daje ono posljednje i najbolje,
makar iza toga slijedila i opa oskudica.
Morlaci su, kako smo to ilustrirali uz pomo nekoliko primjera, a ima ih
jo mnogo, uporno slijedili svoj vlastiti tradicijski nain i organizaciju ivota.
Taj nain ivota pokazuje da se kulture ponaaju selektivno, u morlakom
sluaju ak kapriciozno, prema sredini u kojoj ive i da se tu radi o pojmu
poznatome u ekolokoj antropologiji - environmental possibilism. Morlaki
sluaj konkretan je primjer kako drutveni ustroj i kultura pronalazi svoje
vlastite, esto nepredvidive i nelogine, idiosinkretine zakone. Morlaki je
primjer jo jedan u nizu dokaza da se neko prevladavajue miljenje o
ekolokom determinizmu treba odbaciti.

Ekohistorija morlakog naina .

3
LITERATURA

Anonimni autor, Script from 1775/6, Dell' indole dei Dalmatini, Codex of
the Statal archive in Vienna - 573/175, pages 20, 21; u: Grga Novak:
Jedan anonimni rukopis iz 1775/6 godine o dalmatinskim zagorcima
(Morlakima), primorcima i otoanima, Jadranske studije, Zagreb, 1930,
21 - 37.
Barth, Fredrik, Ecological Relationship of Ethnic Groups in Swat, North Pakistan, American Anthropologist 58, 1956.
Beals, R.L., Hoijer, H., Beals, A.R., 2/8 - The Nature of Culture - Culture as
an Adaptive Mechanism, An Introduction to Anthropology, London, 1977.
Franievi, Ivan (Franceschi, Giovanni), La Dalmazia, Zadar, 1845, 1846,
1847.
Grisogono, Pietro Nutrizio: Notizie per servire alia storia naturale della
Dalmazia (Book IV - Dell' aria e degl' uomini), Trevigi 1780, 155-190.
Kaoti, Marko (Casotti, Marco), Gazzetta di Zara, Zadar, 1833., 1835., 1846.
Lfgren, Orvar, Problems in the Comparative Study of Ecological Adaptation, Ethnologia Scandinavica (A Journal for Nordic Ethnology), 1976.
Lovri, Ivan (Lovrich, Giovanni), Biljeke o *Putu po Dalmaciji' opata Alberta
Fortisa i ivot Stanislava Soivice, preveo Mihovil Kombol, Zagreb, 1948.
(Osservazioni di Giovanni Lovrich sopra diver si pezzi del Viaggio in
Dalmazia del signor abate Fortis colV aggiunta della vita di Socivizca,
Venezia, 1776.)
Montesquieu, Charles Louis, The Spirit of Laws (De VEsprit des lois, Genve,
1748.), Cambridge, 1989.
Sahlins, Marshall D., Culture and Environment - The Study of Cultural Ecology, u: Horizons of Anthropology, uredili Sol Tax i L. G. Freeman, Chicago, 1977.
Suttles, Wayne, Affinal Ties, Subsistence and Prestige Among the Coast
Salish, American Anthropologist 62, 1960.
Vince-Pallua, Jelka: Etnografska graa dalmatinskih pisaca druge polovice 18.
i prve polovice 19. stoljea - magistarski rad, Zagreb, 1985.
Wynne Rosenberg Orsini, Justine, Costumi dei Morlacchi, Padova, 1798.

Jelka Vince-Pallua

ECO-HISTORY OF THE MORLACCHI WAY OF LIFE IN THE SECOND


HALF OF THE 18 AND THE FIRST HALF OF THE 19 t h CENTURY
Summary

The author takes the archival material (of the second half of the 18th and
the first half of the 19th century) that she has found and translated from Italian,
as the basis of her eco-historical interpretations and analysis of numerous aspects of the Morlachian way of life - from the attitude towards the tradition itself and to the way of life of their ancestors, agriculture and economy to robbery-hajduija, attitude towards the town, hospitality etc. The Morlachian way
of life, as the author sees it, is a vivid example of ecological and economic organization carrying the penalty of the past and past traditions. Their way of life
was therefore determined by interaction between miserable traditionally repeated forms of technology and environment where cultural system determined
techhnology. Their choice of adaptive technology was therefore not a real
choice, it was based upon the concepts of their ancestors and perceptions which
they brought to the environment. The author's hypothesis is that at that time the
Morlachs had selected means of adaptation which permitted them in some degree to retain and continue the social organization of their nomadic way of life
with mobility as their environmental strategy (we can find ethnological evidence for this in our archival material - still at the beginning of the 18th century, for example, the Morlachs used to put their cabin on a wagon and transport it wherever they wanted to move). That was one of the reasons they had no
real interest in agriculture and tree planting since it required constant and lasting care. There are many testimonies about this aspect of their life. Another important reason was the constant threat of war that kept the Morlachs far from
agriculture. Besides her own efforts of eco-historical analyisis, the author finds,
what might almost be called, an expert eco-historical reasoning by a Dalmatian
author (at the end of the 18th century!) who tried to justify and excuse the laziness of the Morlachs who had no motivation to work hard in the fields. On
the basis of the configuration of the landscape and its ecological picture, this
Dalmatian author succeeded in interpreting not only the behavior and habits of
people, the Morlachs in this case, but uses these important elements for studying the historical causes in the same way as the environmental history or historical ecology does today. The intention of this paper is to show that the
Morlachian way of life shows that cultures act selectively, in their case even
capriciously, and not just receptively towards the environment. We deal with
environmental possibilism and not environmental determinism of each culture.
The Morlachian case is a concrete example of how social organization finds its
own, often unpredictable and illogical, or better to say, idiosyncratic laws. It
is another proof that the once overwhelming logic of ecological determinism
must be refuted.

IV. MIJENJAJUI PRIRODU

ime Pili
Fakultet prirodoslovno-matematikih znanosti
i odgojnih podruja,
Visoka uiteljska kola Split Sveuilita u Splitu
SOCIJALNA EKO-HISTORIJA KRAJEVA UZ RIJEKU KRKU
(1500-1800) U SUVREMENIM PUTOPISIMA
SI id i pisma Moivune Vuka
Pala magla od neba do zemlje,
kroz tu maglu turska vojska proe
priko Krke, priko vode hladne,
ter otie u Kotare ravne.
A. Kai Mioi, Razgovor ugodni ...

UDK:

94(497.5) 15/17
82-992 15/17
316.334.5(497.5) 15/17
Izvorni znanstveni rad

U radu se analiziraju putopisi koji se odnose: vremenski, na razdoblje od


16. do 18. stoljea, a prostorno na krajeve uz rijeku Krku jednako uz njenu
desnu/zapadnu obalu i lijevu/istonu i to od izvora nedaleko Knina do ua
kod ibenika. Ovi su krajevi dodirno podruje Habsburke Monarhije,
Mletake Republike i Osmanskog Carstva, gdje se susreu razliite kulturne,
etnike i vjerske zajednice. Pored suvremenim putopisima, autor se slui i
odreenim izvjeima te literarnim i historiografskim djelima u pokuaju
sagledavanja socijalne eko-historije navedenih krajeva. Pri tome polazi od
ekosistema kao cjelokupnosti odnosa prirodne i ljudske okoline. Autor je
pridodao bibliografiju kao poetnu osnovu za nastavak istraivanja socijalne
eko-historije.

1. UVOD
1 . 1 . Za socijalnu strukturu i tromee (triplex confinium-a) i ireg
prostora, posebno su znaajni prirodni uvjeti: reljef, koliina i kvaliteta
obradivog zemljita, klima i vegetacija, rijeke, jezera i dodiri s (Jadranskim)
morem, prometna izoliranost ili pristupanost itd. Ali, eko-historijski kontekst
uzet e se u najirem smislu, tj. onako kako su tome pristupali npr. M. Sorre i
A. Allix (1953.) kao cjelokupnom odnosu pojedinca i njegove sredine (fizike
i drutvene) ukljuujui tu i navike, potrebe, vjerske, etnike, ekonomske i

306

ime Pili

uope historijske prilike. Dakle, polazna je osnova da su prirodna i ljudska


okolina jedna cjelina, to znai da ovakav pristup podrazumijeva ekosistem
(Roksandi, 1998). Jer, cjelokupna povijest i nije nita drugo doli tijek
kulturne preobrazbe ovjekova okolia... (Poli, 1996 : 459).
1. 2. Tromea obuhvaa i podruje uz Krku (duina same rijeke od
izvora do ua je 72-86 km)1 i krajeva oko nje, pa ak i sama meugranina
toka Tromee (brdo Medveak 740 m) odnosno Debelo brdo, sjeverozapadno
od Knina gdje je 1699. godine ustanovljena tromea na vrhu Medvidje glavce
u blizini je izvora. Uspostava trostruke granice, odnosno sama granica presijeca
stoljetne karavanske putove izmeu Dalmacije i njenog zalea (Slukan Alti,
2000:324).
Drugim rijeima, krajevi uz Krku (naroito uz gornji tok rijeke) dodirno su
podruje Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva. U
tim se krajevima u razdoblju 16.-18. stoljea susreu razliite kulture i etnike
zajednice, te tri vjere: katolika, pravoslavna i islamska (muslimani).
1.3. Karakteristike su reljefa etiri oblika: brda, polja, (krke) zaravni i
kanjoni, gdje se sudaraju brdsko-planinski dinarski pojas i brdsko-zaravnjeni
dijelovi s Primorjem i samim morem. Na prijelazima brda u polja i na prijelazima zaravni prema kanjonima ima nerijetko terasastog tla podesnog za
mediteranske kulture. O terasama u krajevima uz rijeku Krku govore nam i
toponimi 2 kao to su: Police, Podi, Podine, Brigovi i dr. Tu se isprepliu
kontinentalna, submediteranska i mediteranska klima. Preko toga podruja
vodili su putovi i karavane iz sjeverne Dalmacije (Zadar, ibenik) i srednje
(Trogir, Split) prema dubljoj unutranjosti. Neposredno uz rijeku su gradovi
Knin, Skradin i ibenik i u blioj okolici Drni neposredno uz ikolu, pritoku
Krke i niz srednjevjekovnih utvrda,3 od kojih neke doivljavaju diskontinuitet,
a na nekima se ivot odvija kontinuirano i u razdoblju 16.-18. stoljea.Zapravo
se dolina Krke u morfolokom smislu nadovezuje na dolinu Une, to preko
B.Grahova omoguuje komunikaciju s Bihaem, a sama je njena dolina

1
Duina ovisi naravno o tome to se uzme za izvor a to za ue. Problemom
izvora bavio se jo putopisac Fortis u 18. stoljeu, koji zapaa da Krka izvire s
izvanredno velikim obiljem vode iz jedne mrane peine. Dodaje da na dobaaj
kamena od izvora Krke stoje vodenice (str. 71).
O postanku Kria i izvoru Krke vidi u radu Pavii i Fritz, 1986.
2
O samoj toponimiji i prostoru usporedi: Borna Frst Bjeli, Toponimija i
percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija, Radovi 32-33, 2000. str. 349-354.
3
Od Knina kao grada pa Krkom nizvodno tvrave su ovako poredane: Neven uz
lijevu obalu, Troelj/Cuevo uz desnu, Bogoin i Kamiak uz lijevu, Rog uz desnu,
Klju uz desnu obalu ikole (neto prije njena ua u Krku), Uzdah uz desnu obalu, te
Skradin i posebno uz more (poslije proirenog ua Krke) grad ibenik. Pored gradova
Knina, Drnia i Skradina pod Osmanlijama kontinuitet se odrava u utvrdi Neven koji
postaje upravno sredite i odreeno vrijeme ivot se nastavlja i u jo nekim utvrdama. O
utvrdama uz rijeku Krku vidjeti u: Mate Zekan, Srednjovjekovne utvrde na rijeci
Krki, Visovaki zbornik 1997. str. 391-405.

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

307

uokvirena trokutom Knin-Zadar-Split. Naselja uz Krku imaju i vezu s Likom i


to ne samo u transhumanci. Izmeu mree ruralnih naselja u krajevima oko
Krke i tih urbanih sredita razliita je udaljenost ili blizina, njihova povezanost
i meusobni utjecaji. Openito je ivot na selima vezaniji uz prirodu, a u
gradovima uz ljudsku okolinu.
1. 4. Prostorni obuhvat krajeva uz rijeku Krku odnosi se u irem
smislu na jugozapadnu Bosnu i jugoistonu Liku te na dinarsko (kninsko
podruje), tri polja gornje Krke, Prominu, Miljevce, Bukovicu i dio Ravnih
kotara, skradinsko podruje i sve do mora na ibensko.
Stoarska su kretanja Dinarskim planinama uvjetovana privrednim i
drutvenim osobinama toga kraja, a i ekonominou te privredne grane u
prolosti. Krajevi oko rijeke Krke, ikole i gornjeg toka Cetine spadaju u
znaajnije ishodino podruje (zagorsko) stoarskog kretanja u primorskoj
zoni. Panjaci ovih krajeva nalaze se na Dinari, Troglavu i Kamenici. Upravo
naselja okolice Knina, Drnia, Promine i ibenika predstavljaju glavna
ishodina mjesta sezonskog slanja stoke na ispau u planine (izdig) to se u
tim naseljima dogaa oko sv. Ante (13. lipnja), dok je povratak (zdig) u
matina gospodarstva o Gospojini (8. rujna). Meutim, iz naselja desno od
rijeke Krke poev od Skradina, preko Dubravica i Bukovice sezonska se ispaa
odvija na Velebitu kao to su i liki stoari silazili u Dalmaciju, dakako, zimi.
(Jo izmeu dva svjetska rata na ljetnoj ispai na Dinari i Troglavu bivalo
je i do 200.000 grla stoke (Markovi, 1971).
1. 5. U ovom radu koristit emo putopise i neka izvjea da bismo pokuali
spoznati socijalnu ekohistoriju prostora uz rijeku Krku u Dalmaciji. Kod
odabira putopisa drat emo se u pravilu sljedeih kriterija: (1) da se putopis
odnosi na naselja i krajeve, odnosno prostor uz rijeku Krku ili uz njene
pritoke;4 (2) da se odnosi na vremenski period okvirno od 16. do 18. stoljea
ili, jo preciznije, od 1527. do 1797. godine i (3) da sadri barem minimum
elemenata za socijalnu historiju.5 Pored putopisa i izvjea analizirat e se i
neki drugi narativni izvori kao, primjerice, knjievna djela Zorania i
Barakovia. Da bi rad bio potpuniji i razumljiviji u tekst e se, gdje god to bude
nuno, ugraivati i podaci iz historiografskih radova.

Takvih je putopisa relativno malo. U antologijskom izboru Hrvatski putopis od


16. stoljea do danas, 2002. koji je opsean i sadri gotovo tisuu stranica, nema nego
jedan putopis koji se odnosi na naznaeni prostor. To je putopis Putovanje k Jerusolimu
autora Jakova Pletikose iz 18. stoljea, a i taj se odnosi na podruje Krke samo zbog
autora koji je podrijetlom iz Vaana. Uz to, u toj knjizi jo su spomenute i Zoranieve
Planine.
5
U devedesetim godinama 20. stoljea dolazi do humanizacije socijalne
historije, postaje vidljiv obian ovjek unutar velikih struktura prolosti.
O novijim strujanjima u socijalnoj historiji, pogotovu u asopisima na engleskom
i njemakom jeziku, vidjeti u: Rumenjak, 1998.

30

ime Pili
2. IZ PUTOPISA 16. STOLJEA: ILIM U TRAVI,
NEPRODANO ROBLJE I PREDLJIVI PASTIRI

Poetkom 16. stoljea nakon Osmanlijskih osvajanja mnogi su predjeli, na


irem prostoru tromee pusti, neobraeni, poprite nasilja i prodaje robija o
emu svjedoi i sljedei putopis. Na putu u Carigrad u sastavu poslanstva
kralja Ferdinanda koje je brojilo 23 plemia i 14 slugu, iz Ljubljane, ve
idueg dana 22. 8. 1530. Kuripei biljei: krenu iz Novog Mjesta pa, preavi
preko mosta na rijeci Krki, udari prema tvravi Mehovo, pa prema gradu
Metliki, i tu prenoi. (Kuripei, 1950 : 9). Na rijeci Mrenici ima mnogo
malih zamkova i tvravica od kojih se imenom spominje devet, a na prvom
mjestu Klju. I Krka u Sloveniji i Klju na Mrenici,6 eto, imaju jednaka imena
kao i rijeka i tvrava u Dalmaciji, u blizini tromee.
Od tvravice Belaj na Korani poslanstvo udari nalijevo ka razbojitu gdje
je 24. oktobra 1528. godine bila bitka izmeu Turaka i Krana. U trgovitu
Krupa zatiu petoricu Turaka koji veeraju s njima, prijateljski razgovaraju
i sve je bilo veselo (str. 12).
Susreu se sa subaom Malkoiem/Malkoevicem, inae zapovjednikom
nad otprilike 200 konjanika, a o njegovim junakim djelima pjevaju mnogo
u Hrvatskoj i Bosni. Preli su most na vodi zvanoj Mren i doli do Sanice
koju su preli kod mjesta Kamika. Du lijeve strane Sane prua se visoko,
dugako i kamenito brdo, a tu u blizini stanuje mnogo martoloza i ovara
(str. 13-14).
Stiu u selo Zablae, koje je do nedavno imalo 80, a sada svega 7-8 kua.
Poslije Prusca, u selu Kruica dooe Turci s dvadeset sirotih i bijednih
Krana, djece, djeaka i djevojica, koje su otprilike prije est do sedam dana
uhvatili. Nou su ih dali pai Usrefbegu.
Gospoda iz poslanstva do pae prolaze kroz dva duga reda Turaka koji
su obueni u lijepo, zlatno (kadifeno) i svileno odijelo, s turbanima i zlatom
izvezenim sarucima. Dakle, doslovno u svili i kadifi, kao to i govori usmena
poezija. Logor gdje je paa stanovao, tj. njegova koliba sagraena je od
lijepog zelenog lia, kroz koju je tekao mali potoi, a po zemlji, travi i
pod nogama pae, krupna i snana ovjeka, bio je prostrt vrlo lijep ilim gdje
je sjedio u svom sjaju (str. 19). U kontrastu s tim sjajem ve sutradan imalo
je poslanstvo priliku, na ulazu u Vrhbosnu, vidjeti kako mimo njega, tjerahu
kao stoku petnaestoro do esnaestoro djece, djeaka i djevojica, jer ih ne
mogoe sve prodati na tritu (str. 20).

Rije je o rijeci Krki u Sloveniji. Utvrda Klju i mjesto Kamiak koje u


putopisu spominje Kuripei nalaze se u Bosni. Bilo bi zanimljivo istraiti, i ne samo
sa stajalita onomastike, uzroke jednakog imenovanja (npr. Klju i Kamiak) u Bosni i
u kanjonu Krke u Dalmaciji.

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

30

Kuripei pie da su najbolji slubenici, inovnici i kapetani u Osmanskom Carstvu redom Bonjaci. Smatraju ih najboljim i najvjernijim ljudima
koji vole da se dre pravim Turcima.
U opisu Bosne, istie Kuripei da je vrlo brdovita, ima na sve strane
velike ume i slabo je, osobito na granici, obraena, zbog toga to je Hrvati
i drugi esto plijene. Zemlja se poela obraivati nakon to su Turci zauzeli
Jajce. Dalje izrijekom navodi: u pomenutoj kraljevini Bosni nali smo tri
nacije i tri vjere. Prvo su Bosanci, rimokranske (tj. rimo-katolike) vjere i
njih su Turci, po osvojenju Bosne, ostavili u njihovoj vjeri. Drugo su Srbi
koje oni zovu Vlasima a mi ih zovemo ii (Zigen) ili Martolozi, (...) a vjere
su sv. Pavla. Kuripei ih dri za dobre krane jer ne nalazi razliku izmeu
njihove i rimske vjere.
Trea nacija su pravi Turci. To su naroito ratnici i inovnici koji vrlo
tiranski vladaju kranskim podanicima.
Oko sto godina kasnije odnosno poslije Kuripeia apostolski vizitator
Petar Masarechi u Izvjeu iz godina 1623. i 1624. slino izvjetava o tri
naroda u Bosni: Tre sorti di gente habitano la Bosna: Turchi, Schismatici, et
Catholici (str. 43).
Prava je teta to Antun Vrani, koji je tri puta bio u rodnom mjestu
kardinala Utjeinovia u Kamiku na Krki (na rubu Britana uzvodno od
Visovca prema Rokom slapu) nije, poradi tekoe izgovora illyricorum
vocabularum, donio imena gradova uz Krku. Istie da su uz Krku (u njenom
srednjem toku) smjeteni brojni gradovi (utvrde).
U prvom hrvatskom pastirskom romanu, pisanom u stihu i prozi, u romanu
Planine, 7 ini se da je Zorani imao otvorene oi za prirodu, za ljepotu
pejsaa. (velec, 1964 : 12).
Renesansni pjesnik Petar Zorani jednom pastiru stavlja u usta parafrazu
poznate Marulieve Molitve suprotiva Turkom. (velec, 1964 : 10).
Zorani je, po uzoru na Arcadiju Jacopa Sannazara (gdje Sincero odlazi iz
Napulja u Arkadiju kamo s pastirima sudjeluje u igri i pjesmi, a potom se kroz
podzemlje vraa u rodni grad) otiao iz Nina morem do Velebita (do
Starigrada) odatle ide Paklenicom preko planine Velebita u junu Liku, a onda
do planine Dinare i s Dinare rijekom Krkom do ibenika. Iz ibenika se
morskim putem vraa do Zatona, odakle dolazi na polazite, tj. u Nin.

Planine su dovrene 1536., a tiskane 1569.


Su voditelj projekta Triplex Confiniuma D. Roksandi, najavljujui Prvu
ekohistorijsku konferenciju u Hrvatskoj, kae: Raspravljat emo i o temama simbolike
ekohistorije, tj. kako se sve ekoloka realnost toga prostora od 16. stoljea percipirala
u djelima lijepe knjievnosti, putopisima, politikim spisima, gospodarskim i vojnim
projektima. Primjerice, Zoranieve 'Planine' su prvorazredni izvor za ekohistorijska
istraivanja Triplex Confiniuma... (Vjesnik, 3. svibnja 2000. str. 13).

30

ime Pili

Kada u eko-historijskom kontekstu gledamo njegov fiktivni put,


vidimo kako se kretao kroz tri dananja nacionalna parka (Paklenica, Krka i
Kornati).
I opis puhanja sjevernog ledenog vjetra bure podrijetlo kojega
opisuje Zorani u okviru svoje kransko-mitoloke prie, takoer je po uzoru
na Danteov Pakao. On, dodue, opisuje buru u Paklenici (u narodu se i danas
kae bura s Velebita, senjska bura i si.), ali i u krajevima neposredno oko
Krke bura nije puno slabijeg intenziteta, a znaajno jeutjecala na ivot,
nastambe i privredu ljudi u Pokrju (i ne samo u razdoblju 16.-18. stoljea).
Zoranievi su pastiri, koji u Planinama zauzimaju znaajno mjesto,
predljivi (to znai da predaju od straha, trzaju se...) od svakodnevnog straha
od vukova i od neprijateljskoga esta plinjenja i robljenja. Njegovi se pastiri
i razlikuju od literarne tradicije po metamorfoznim priama i po pozadini trajne
opasnosti od Osmanlija. On sree dvije skupine pastira: jednu s kojom slavi
domovinu deelju i nagovjetava strahote i drugu, kod koje je strana
stvarnost u prvom planu. Stvarnost je takva da su jedni u tuja vladanja
pobigli (emigracija iz Dalmacije pred Osmalijskim osvajanjima), dakle, u
mnoini se govori o stranim vladanjima, tj. dravama u koje stanovnitvo
emigrira. Poznato je iz historijskih izvora i literature da je to stanovnitvo
odlazilo pored u Sj. Hrvatsku, jo u Ugarsku, Austriju, Italiju (Gradianski
Hrvati, Molianski Hrvati itd.). A drugi mu govore: mi eto kako ovca drugu
zaklanu gledajui, svoju kolj ekamo. I ti bi pastiri odatle pobjegli, ali ih
slatkost baine uzdri (str. 134/5).
Zorani spominje pastire koji pjevaju u zuk (po ritmu narodne pjesme),
pastira koji rogom poziva da se u pau kree, a tu je i katunar potovani (str.
ni).
Putujui kae: Svude viditi e mirine rasute..., dakle, razruene zidine.
Zaustavljeni su viri malinski (mlinski).
Jedno poglavlje (Kap. XXI) naslovljeno je: Od Krke rike i kud prohaja i od
nje istoka (naslov poglavlja). Dalje, ... ja Krka zvana jesam, Dinarina hi,...
kae vila Zoraniu (str. 157/158). Plovei Krkom nizvodno od izvora u pravcu
mora (kao to je povratak kroz podzemlja u Arkadiji) u malenoj plavci
(brodu) s vilom pjesnik i tako plovui, s live i desne strane katele, polae
i sela nigda obila i bogata, a sad rasuta prez izma vijahu se (str. 158).
Nakon to je proputovao preko prvoga slapa na Krki (putujui nizvodno od
izvora) i poto ga vila upozori da do mora ima jo sedmera takova i jo
stranijih mjesta; Tad grad Neven s live, a ue vac grad s desne ukaza mi i
jini razliki kateli i polae i sela (str. 158).
Zorani poslije sedam slapova prolazi mimo nigda slavni Skradin a sada
(tj. najkasnije 1536. godine kada Zorani dovrava Planine) vele nevoljnoga
(jer su ga Turci osvojili 1522.) (str. 158/9).

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

Zorani, naravno, zna i spominje da se u Krki poslije Skradina, mijea


slana voda sa slatkom. Doavi na kraj rijeke, na lijevu stranu je slavni grad
ibenik u kojemu pun razlikih kriposti, vidih; ... (str. 159).
Na putu od ibenika u Zaton (kod Zadra) na desno mu je kopno, a lijevo
otoci i gleda s obiju strana: sela, polae i katile s vinogradi i voem, (str.
159).
Uoljiva je, dakle, razlika u Planinama izmeu stanja naselja8 i obraenosti, te plodnosti zemljita na podruju Osmanskog Carstva i na teritoriju
Mletake Republike.
Izvjetaj o Dalmaciji Antuna Giustiniana 1575. godine opisuje da ibenik
ima malo vie od jedne milje opsega, smjeten u podruju brda na vrh kojega
je katel. Dvije milje od grada, s morske strane, je tvrava Sv. Nikole. Na ulazu
u luku su i dva katela koja bi se mogla zatvoriti verigama.
Grad ibenik ima 5310 stanovnika od kojih u radinosti 931. ibensko
otoje ima jo 3275 itelja meu kojima 580 u radinosti. Kopneno usko
podruje ibenika 1575. godine je takvo da na njemu ne stanuju ljudi jer su se
svi povukli u grad.
Za bolje razumijevanje ove drutvene situacije potrebno se vratiti jo malo
u prolost.
O socijalnim i politikim podjelama dalmatinskog drutva (u 16, st.) pie i
Bracewell u svojoj knjizi Senjski uskoci: Bogatstvo i drutveni poloaj gradske
elite, glavnih mletakih saveznika, ovisili su o miru i trgovini s Turcima
(Bracewel, 1997 : 216).
U svom Itinerariju G.B. Ginstiniano, 1553. godine pie da promet izmeu
ibenika i Morlaka, turskih podanika, jest velik, koristan i potreban. Promet je
velik jer iznosi preko 50 tisua dukata godinje, koristan jer pomae dravnoj i
privatnoj potrebi, a potreban je stoga to bi bez njega ibenik ne samo uvelike
trpio, nego bi to bila njegova potpuna propast. On, dalje, navodi da ponekad doe
u grad 500-600 Morlaka i u tome vidi sigurnosni problem.
Iz Intinerarija se vidi da Morlaci s turskog teritorija donose u grad:
meso, sir, vunu i pokrivae, ito, med i mnoge druge stvari. Ako donose ito, a
donose, znai da se Morlaci bave i ratarstvom, a ne samo stoarstvom. Svoje
ito melju i u mlinovima na mletakom teritoriju u Skradinskom buku. Proizvodnja ita na ibenskom teritoriju (Venecija) nije dovoljna ni za pola godine,9
ali ga imaju cijele godine zahvaljujui nabavi od Morlaka (Turska). Oni u
ibeniku kupuju ulje, vino, razne mirodije, eer, ohu, ali i bijeli vosak, bakar
i dr. Bakar je, dakako, potreban kao osnova za razne zanatske proizvode. Iako
8
U zakladnoj povelji Husrev-bega s kraja 1531. godine spominju se mezre izmeu
tvrava Klievac i Ostrovica i na svakom imanju su robovi i robinje koji su vjenani i
od njih roena djeca. (Spaho, 1987.: 139)
9
est godina kasnije piu u svom izvjeu sindici G. Erizzo i M. Bon da to ito ne
bi bilo dovoljno ni za tri mjeseca kad ne bi postojala trgovina s Morlacima.

ime Pili

je, sasvim sigurno, dio te robe nabavljen zbog dalje preprodaje, ipak se moe
pretpostaviti, da se i to morlako stanovnitvo zanimalo pored dominantnim
stoarstvom jo i razliitom poljoprivrednom proizvodnjom a i zanatstvom. To
je ovisilo kako o prirodnim, tako i o drutvenim uvjetima.
Morlaci obrauju i zemljita u mletakom vlasnitvu. Za Trogir kae da su
Morlaci njegov ivot, premda npr. plaaju malo, neredovito ili nikako najamninu gospodarima za obraivanu zemlju u brdima i dolinama gdje u lijepim
koliinama raa lijepa penica.
Suvremenik Giustiniana, sindik A. Diedo, pie da blagajna ibenika ubere
godinje oko pet tisua dukata za sol (zapravo 4.640 dukata vie ili manje,
prema tome koliko je kupuju Morlaci (Novak, 1971 : 591). Sredinom treeg
desetljea 16. st. mletaki je ibenik ugovorom s Otomanskim Carstvom postao
trg solju i u njemu boravi turski emin. Emin dobiva dio carina to 1525. godine
iznosi 1.300 dukata.
Sol je Morlacima iz ibenskog zalea prodavana po 36 solda kabao, a
stanovnicima ibenika i njegova distrikta po 24 solda (Kolanovi, 1995).
Dakle, morlaki svijet plaa sol 33 posto skuplje, to, dakako, govori o
eksploataciji sela od strane grada.
2.1. irenje urbane jezgre i stanovnitva: primjer Skradina
Osmanlije su zauzeli 1522. god. i Skradin, ije se stanovnitvo prethodno
sklonilo u oblinji grad ibenik, pod Venecijom.
Nahija Skradin koja se formalno u turskom popisu 1528. god. ne
spominje (pa su tako naselja koja teritorijalno pripadaju Skradinu kao to su:
Dubravice, Velika Glava, Rupe, Lakovica, Gorice i drapanj popisana u
okviru nahije Ostrovica) obuhvaala je prostor s istoka i juga omeen
rijekom Krkom (najjuniji punkt u nahiji bio je sam grad Skradin), a na zapadu
do (iskljuivo) Bribira te na sjeveru do (iskljuivo) Kistanja.
U nenaseljenom pustom Skradinu, ustrojava se jako vojno utvrenje i
formira skradinski kadiluk. Budui da se otvoreno gradsko naselje nije odmah
razvilo, kadija ureduje unutar utvrde, a kada se Skradin do 17. stoljea razvio i
napuio kadija sjedi daleko, u Livnu, iako zadrava titulu skradinski kadija,
jer skradinski kadiluk i dalje pravno postoji.
Popisi 1528. i 1550. godine Skradin biljee samo kao vojno utvrenje, dok
1574. i kao varo. Dva i po desetljea kasnije Skradin (s podgraem) je Ve
posve razvijeno naselje.
Koji su uzroci tome?
Unato poloaju na tursko-mletakoj granici ili ba zbog toga, Skradin je
imao nesumnjivo znaajan strateki poloaj smjetajem na rijeci Krki u blizini
Jadranskog mora. U njegovoj je blizini (desetak km) grad ibenik (u sklopu
Mletake Republike) s kojim Skradin ima povoljne prirodne veze kako tokom
same rijeke, tako i dolinom Krke. Uz to, Skradin ima povoljne veze i s unut-

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

ranjou, zahvaljujui dolinama rijeke Krke i njene pritoke ikole, prema Lici
i Bosni. Zahvaljujui tim prirodnim uvjetima, postojanju vojnog garnizona te,
naroito, tranzitnoj trgovini prema ibeniku i unutranjosti, Skradin se (do
poetka 17. st.) razvio i kao otvoreno gradsko naselje. Dravna politika
Osmanskog Carstva toga doba stimulirala je naseljavanje Skradina tako da je
muslimane oslobaala osobnih feudalnih poreza i dravnih nameta. Tako su
muslimani trgovci i zanatlije postajali slobodno gradsko stanovnitvo, naputajui status zavisnih seljaka (raje) (Spaho, 1989). Drugi dio stanovnitva, i
muslimanski i kranski, bavio se poljoprivredom koristei pogodnosti klime i
plodnih polja u okolici. Osnovicu poljoprivredne djelatnosti inile su itarice
(penica, jeam, mjeanac), zatim vinogradi i maslinici te, od industrijskog
bilja, lan. Tome treba pridodati i pelarstvo, pa i ribolov. O maslinarstvu
svjedoe i podaci iz deftera o mlinovima za masline u Skradinu, Rupama i
drugdje uz Krku.
Koliko rijeke mogu razdvajati toliko mogu i spajati, to se vidi i iz popisa
(Skradinske nahije) 1574. gdje se spominju tri prelaza na rijeci Krki: u blizini
Skradina, na Rokom slapu i otoku Visovac. (Prva se dva, s obzirom na
prirodne uvjete, prelazi mostom, a preko Krke kod Visovca moglo se samo
brodom, a tako je i danas). Prvi je donosio godinje prihode od taksa10 gotovo
dvostruko vee nego ova dva posljednja zajedno 400 prema 232 aki. Na
prelazima rijeka i uz mlinice openito se odvijaju mnogi drutveni kontakti, pa
tako, dakako, i na rijeci Krki.
U popisu iz 1528. nalazi se kao aktivan i samostan Visovac 11 na teritoriji
nahije Skradin i tu se navodi mezra Britani kojoj pripada i crkva Visovac
koja se nalazi na otoku na rijeci Krki (Spaho, 1989 : 82). Na samoj desnoj
obali Krke u turskim se izvorima spominje i manastir sv. Arhandjela Mihaila,
koji je jedno vrijeme bio u nahiji Kistanje, a drugo u nahiji Knin. Meutim,
Nametak navodi da je Visovac pripadao nahiji Neven, a kadiluku Skradin.
Tvrdnju potkrijepljuje potvrdom12 o uplaenoj filuriji za batinu: selo Kuelj
i crkva Visovac u nahiji tvrave Neven (Nametak, 1997. : 296).
10
Putarina i carina naplaivane su i prije Osmanlijske uprave u ovim krajevima. U
srednjem vijeku su, uz obranu, posade tvrava uz Krku za svoje feudalne gospodare
(ubie, Nelipie i dr.) ubirale razne takse na trgovanje i na kretanje.
U vezi s tim Stulli upozorava na suprotnosti sela i grada, odnosno konkretno na
sukobe Klisa i Splita. Usporedi: Stulli, lz prolosti Dalmacije, 1992.
11
Vremenski Osmanlijski dokumenti na Visovcu datiraju poev >d 1547. godine.
Budui da je Visovac spadao pod Kliki sandak, najstariji podaci o krajevima uz Krku
zabiljeeni su u defterima toga sandaka 1574. i 1604. godine. Meutim, Opirni popis
bosanskog sandaka iz 1528. godine navodi mezru Britane kojoj pripada i Visovac na
rijeci Krki, a taj popis citira Spaho (1989).
12
Potvrda je dokument D 41 iz Fonda turskih dokumenata (kojih je sauvano
628 odnosno 520 brojeva) samostanskog arhiva na Visovcu.
Vjerojatno je Visovac za Osmanlijske vlasti neko vrijeme pripadao nahiji Skradin,
a neko opet nahiji Neven. Neovisno o formalnoj upravnoj podjeli teritorija vie autora
navodi da je Visovac plaao porez i druge dae i skradinskim i drnikim upraviteljima
(otoi je smjeten na sredini rijeke pa su neku osnovu za svojatanje imali i jedni i drugi).

314

ime Pili

Socioloki gledano samostani/manastiri kao i dvorci jesu urbani elementi u


ruralnom prostoru. Oni su svojevrsna arita urbanog ivota, veza okolnih sela
i stanovnitva u okolici s nekim od elemenata urbaniteta, odnosno procesa
specifine urbanizacije. Takva su arita u prostoru rijeke Krke, u seoskom
miljeu i pejsau samostan Visovac pa i manastir Arhanel (Krka).

3. IZ PUTOPISA 17. STOLJEA: IU MORE IU GORE.


SIROTINJSKE KUE I ZRNO BIJELOG BISERA. KNJIGE NA PANJACIMA
Parcijalnu analizu putopisa 17. stoljea zapoinjemo fragmentarnom
interpretacijom jednog poznatog knjievnog djela.Vila Slovinka J. Barakovia
oblikovana je po principu putovanja u koje je smjetena zadarska povijesna
vertikala (Vilino pripovijedanje) i zadarska tadanja horizontala (poklisarovo
pripovijedanje) (velec, 1999).
Vila Slovinka tiskana je u Veneciji 1614. a 2. izdanje takoer u Veneciji
1626.godine.
I sam je Barakovi sredinom 16. stoljea -kao malo dijete, prenesen iz
Ravnih kotara u Zadar u bijegu pred provalama Osmanlija o emu nam svjedoi
i u Vili Slovinki. Neki dogaaji iz Ciparskog rata (1570.-1573.) iz okolice
Zadra ukljueni su u prianje Barakovieve vile. Otvaranjem spjeva, pripovijedanjem o odlasku u okolicu ibenika da bi tu okolicu upoznao daje Vili
Slovinki karakter putopisa (velec, 1999 : 16). Na putu susree autor vie
sugovornika meu kojima je najznaajniji (ako se izuzme Vila) poklisar
turskih paa s granice Osmanskog Carstva. (Zapravo se to teritorijalno odnosi
na krki sandak i kliki sandak.)
O stanovnitvu, posebice onom sposobnom za oruje a stalno ili privremeno nastanjenom na prostoru oko Krke vidjeti i u Tablici 1.
Od Zorania nasljeuje Barakovi shematski okvir a to je putovanje,
premda u taj okvir smjeta drugu materiju od Zorania.Vila Slovinka je
osebujna pojava u hrvatskoj epici i kompozicijama i stilskom raznolikou i po
osobitom poimanju osjeaja ivota.
Za okolicu ibenika J. Barakovi u Vili Slovinki tvrdi: gdi bihu ravnice i
rosne vrtlae, sada su trupice kamene i drae. (str. 215). Pusto bez svojih
didii plemia, dakle, prostor bez plemstva. 13 Barakovi (u odjeljku:
13

O nestanku hrvatskog plemstva u zadarskom kraju vidjeti u radovima S.


Antoljak, Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra; Zadarski katastik
15. stoljea, u njegovoj knjizi Hrvati u prolosti, Split, 1992. (str. 323-383; 385-431).
... u zadarskoj okolici koja je bila pod turskom vlau vie ne postoje hrvatska
plemena jer su neka preselila na sjever pod ugarsko-hrvatskog vladara, ili su doli u
Zadar i bliu okolicu pod mletaku vlast, ili iznad Velebita, ili su naselili u june
predjele pod Velebitom ili su pak valjda ostali da izumru u okolici Zadra (Antoljak,
1992:377).

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

Ponukanje Zadru) kae tvoj Kotar poseli i robe i pline, a zatim donosi slike
palei, potresa, pokolja, zarobljavanja, vide ad i tmine, trus, strah, pla,
nevolju gdi siku i kolju, veu, vode, rane, ...
Barakovi pjeva: da se nije mogue skriti niti ostati iv sudjelujui u
obrani. Prema tome: ali je umriti ali se pridati.
... Na svakoj poljani telesa leahu
Krani bjeahu i tad niki pristae u ropsku pokoru,
Turkom se pridae po svomu razboru.
A niki u moru do grla ugazi,
a niki u goru etveronog plazi; (str. 237).
Barakovi spominje pun robja Obrovac gdje putuju trgovci robljem u
kupovinu. Iz Zadra se ne moe vani, jer su okolo Turci.14
Uz vlastelu i lovare iz Barakovieva nabrajanja gotovo da se sagledavaju
obrisi socijalne strukture.
Ne smiju vlasteli u svoju deelju
(...) Lovari ne smie izvodit van hrta (str. 239. i 240).
Ne smiju izai iz Zadra u Kotar ni: terzije, kouhar, brija, pastir, volar,
putnik, kova, prosjak, drvar, glasnik, kopa, kosac, ora ... . I z toga je,
donekle, vidljiva i socijalna struktura puanstva Zadra toga doba. On. spominje
vodopade Krke i mlinove na njima, pastirska stanita ali i gradove Skradin i
ibenik o emu pjeva
Petje etvrto
Od gore Dinare spod ke Krka toi
Skradin valom tare a ibenik moi,
niz krugove skoi spustiv strane pine,
tim skokom uzroci s obih strani mline;
okol nje planine, pastirska stania,
na kih su Ravnine i vilam jigria;
tuj narav primaga rike udan zlamen,
voda vodom laga od vode tvrd kamen.
Zadnji stih znai: stvaraju se sige/sadra/sedra to je danas u prirodnim
znanostima prihvaeno kao nain nastanka sadrenih barijera. Pored obrisa
socijalne strukture to smo maloprije naveli, od pripadnika gornjih socijalnih
stratuma Barakovi jo navodi u Zadru: kapitan veliki od grada, providur
konjice, knez od grada, komornik, vlasteli od grada, plemstvo, Skup graana, a
tu su jo redovnici i popovi, te oni koji nisu ni gornji ni donji stratumi u
ondanjoj strukturi a to su dijaci i soldati.

14
Zanimljivo je da slinu tvrdnju nalazimo mnogo kasnije u uvenog turskog
putopisca: Iz Zadra nijedan dumanin nije nikako mogao da izae izvan kapije.
Usporedi: Evlija elebi, Putopis, Sarajevo, 1973. str. 256.

31

ime Pili

Sjena poklisara pria Barakoviu:


razbio bie mir ibenik i egar,
ne bie dan testir prohodit kroz kotar, (str. 360)
ibenik u tim stihovima simbolizira predstavnike vlasti Mletake Republike, a egar pogranine vlasti Osmanskog Carstva. Dalje pria
(...) bega Likoga zatekoh gdi gradi Knin bili,
glasi mu donesoh s kih jadno procvili.
Poklisara liki beg posla pjeice do Livna (str. 363). Znai da ga liki ili
krki sandak beg (to je dvojni naziv jednog te istog sandaka) alje
klikom sandak-begu u Livno. Iz Livna je proslijedio u ibenik. Ustvari je
elio pobjei od Turaka u Zadar.
O jednom takvom Turinu govori i Evlija elebi koji da je Turin bio
buljukbaa vezira Sejdi Ahmed-pae i u toku bitke u Marini (Trogir) priao
Mleanima i amcem pobjegao u Zadar. Kasnije pao u ruke Osmanlija i bi
pogubljen (Evlija, str. 147).
Ima sluajeva da Osmanske vlasti tite ekonomske interese redovnika u
odnosu na vjerniki narod (kransku raju). Jedno izvjee sradinskog kadije
upozorava stanovnike sela Britane da ne napasaju blago oko mezre Kuelj
koja pripada Visovcu (prema Nametak, 1997). Slini su sluajevi opisani u
turskim dokumentima na Visovcu iz godine 1612., 1631. i 1643. gdje se radi o
konfliktima mjetana susjednih sela, pogotovo Britana, koji su, naroito u
dane jake bure i zimi, sklanjali svoje ovce u Visovaku brinu.
Pavao (Pelicari) iz Rovinja u svom Izvjetaju 1640 .godine donosi opis iz
kojeg se moe zakljuiti daje Krka u 17. st. bila bogata ribom. Tako je Pavao
zajedno s pratiocem ulovio 22 pastrve i dosta jegulja, a dan prije franjevci su
ulovili 500 riba, meu njima i pastrvu teku tri libre. (Zlatovi, 1890.).
Otac Pavao je u samostanskoj tali, uz lijevu obalu Krke, vidio 16 konja, a
fratri su mu objasnili da im za potrebe djelovanja na upama treba jo osam.
Iz vjetac istie bijelca s crnim pjegama.
Neki mladi popeo se nogama na konja i tako uspravan trao mahajui
kaputom kao zastavom. Njegova staza bila je dua nego obala u Rovinju.
Pelicari je, zajedno s visovakim gvardijanom fra Mijom Bogatiem i samostanskim slugom, posjetio i jednu muslimansku kuu u nekom selu uz Krku.
(Neki tvrde daje to selo Dubravice, ini se da e to selo prije biti Bogatii).
Domain je orao njivu pred kuom sa est pari volova!. Bio je obuen u skerlet
i s kouljama preokrenutim na hrvatsku, a pod kue njegove pokriven ilimima.
Njegova ena poljubi gvardijana Bogetia, a njihova kerka samostanskog
slugu. (Iz toga ina se zakljuuje daje bula vjerojatno bila u rodbinskim
odnosima s fra Mijom, odnosno daje bila kranka koja se poturila). Poslije
pozdrava i uz razgovor domaini su goste poastili salatom, maslinama i
dobrim vinom (Zlatovi, 1890).

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

37

Za Kandijskog rata stanovnitvo (muslimansko i kransko) oko Krke od


granica Mletake Republike s Osmanskim Carstvom u Dalmaciji preko Drnia
i Vrlike do Knina izloeno je pogibelji, migracijama (dobrovoljnim i prisilnim),
boletinama, strahu od kuge i svega i svaega.
Na tom je prostoru prema relaciji Dolfina iz 1655. godine prihvatilo
mletaku vlast 28-30 tisua Morlaka, ali u ovih devet godina (dakle od 1645.
kada je poeo rat nap. .P.) zbog mnogih nevolja, estih kuga i jer je velik
broj njih poslan u Istru15 i u terrafermu, oni su spali na samih 9 do 10 tisua.
Dolfin izvjetava da su Morlaci hrabri i odluni, prkosni i pohlepni, nemirni i
buntovni, nedisciplinirani i neposluni. Rado se bacaju na neprijatelja, progonei ga, napadaju turski teritorij i svojim prsima odbijaju napade, te tako
slue kao predzie teritorijima Mletake Republike (Novak, 1971 : 597-598).
Dakle, ovdje se istie da jesu predzie, ali ne kranstva nego teritorija,
granice, Njegove Privedrosti.
Generalni providur Molin u jednoj relaciji kae da je morlaki svijet u
svakom stoljeu strahovit da predstavlja stalnu i hrabru obranu granice i sr
provincije (Dalmacije). Pojanjava da ime Morlak znai seljak, da se raaju uz
plug, kojim vladaju isto onako kao s maem podnosei nevolje vremena i svog
poloaja ali ne i nepravde ljudi.
U vrijeme Evlije, Knin je sjedite krkog sandak-bega u bosanskom
ejaletu. Prema Evliji krki sandak onda ima 700 zaima i preko 2000 timarnika (2060). Ima alajbega, ceribau i juzbau. Sandak krki ima s
vojskom svoga 'pae' (vjerojatno sandak-bega) 3.300 vojnika, koji idu na
vojnu.
Kae da je grad Knin jaka tvrava smjetena na vrhu nepristupane
uto-crvene klisure i na kojoj se legu orli i sokoli. Usporedivi ga prethodno
sa starim gradovima u Maloj Aziji i Mezopotamiji, putopisac kae: toliko je to
neusporediva krajika utvrda (elebi, 1973:158).
Unutar tvrave nekoliko je sirotinjskih kua, (odvojena) skladita za ito i
municiju te Sulejman-hanova damija.
elebija opisuje mletaki poraz pod Kninom 1654.godine, kada je Osmanlijske trupe predvodio bosanski beglerbeg Fazli-paa, koji se prethodno
radi uvanja granice nalazio na Kuprekom polju. Evlija po obiaju pretjeruje brojkama kada tvrdi da su muhamedanski maevi za jedan as
posjekli etrdeset i sedam hiljada nevjernika (str. 159).
Dalje, govori o 10 tisua zarobljenika. Putujui od Knina na zapad Evlija
uoava da su nekadanje obraivane povrine (vinogradi, vrtovi) na teritoriji
krkog sandaka, plodne kao Misir, sada postale prava pusto. Putopisac to
15
Iseljavanje iz Dalmacije u Istru traje od druge polovine 15. stoljea pa sve do
potkraj 17. stoljea. Vidi o tome u knjizi V. Bratuli, Rovinjsko selo, Zagreb, 1959.
Ivan Erceg smatra da je Bratuli dao najpotpuniji pregled imigracija u Istru.
Usporedi: I. Erceg, Broj i veliina porodica u Istri, ACTA 1/1981. str. 1-16.

31

ime Pili

smatra posljedicom mletakog razaranja prilikom poraza Mustafa-pae


Tekelije tj. 1647 (str. 161). Ali o rasutim naseljima uz Krku, o pustoi i
primjerice nevoljnom Skradinu pjeva i Zorani 100 godina ranije.
Iz tih razloga navodi da u tvravi Nadin nema nijednog stanovnika a da
su se Hrvati i muslimani iz njega s porodicama povukli u grad Knin.
Evliji je ibenik tako divan da lii na zrno bijelog bisera. Mleani su taj
grad pretvorili u gazelu koja se spasla iz ruku lovca poslije poraza Tekelije
1647. Kazuje da su se malo razonodili pod gradom ibenikom i to tako da su
mnogi borci otili u plijen (str. 184). Otili su pola sata hoda istono od
ibenika i stigli u Rinicu na granici klikog i krkog sandaka (str. 185).
Putopisac spominje oko dvije stotine ,hrvatskih junaka' koji su bili u
sustavu Osmanlija i koji su plivajui morem ukrali tri amca (vina, hljeba i
sira) (str. 186).
Zarobljeno oruje i skupocjeno posue smatrano je dravnom imovinom, a
ostali plijen dat na jagmu borcima, koji su ga prethodno za as opljakali i
poharali te naposljetku sravnili sa zemljom, a one po vinogradima i brdima
pohvatali i zasunjili ih (str. 187). Na Danilu povie ibenika, kad su
povezali tune zarobljenike, a odsjeene glave napunili slamom i pokitili na
motke, zanoili su i kako kae sam Evlija mirno (smo) spavali (str. 187).
U Mandalini, kae Evlija, ima stranih trgovaca, a vinogradima i vrtovima ni broja se ne zna, ali je islamska vojska prvo pojela sve to se nalo u
vinogradima i vrtovima, a potom sve posjekla. Vojska se osjetila prevarenom
od lokalnog stanovnitva koje se ne samo sklonilo nego nije ni ostavilo
apsolutno nita to bi ta vojska mogla zaplijeniti.
Kad je turska vojska s Danila krenula ka Marini u potrazi za plijenom i
robljem, uz osam tisua konjanika nalo se tu ako je vjerovati Evliji i tri
hiljade odabranih pjeaka 'hrvatskih junaka'.
Evlija navodi prijatnu klimu i plodnost tla kao razlog naseljavanja grada
Drnia i njegova kraja. Za razliku od nekih historijskih rasprava koje samo
navode da su Turci zauzeli Drni iste godine kada i Knin i Skradin, tj. 1522.
godine, ali bez navoenja dokaza za tu tvrdnju, Evlija pie daje zauzet 1537/38
(takoer bez navoenja izvora).
Neovisno o godini zauzea, moe se vjerovati osmanlijskom putopiscu,
kako je Husrev-beg osvojenjem okoline ovog ehera i opsadom grada uvalio
njegovo stanovnitvo u glad i nestaicu (str. 190). Kasnije je posada grad
predala na viru, te je grad opravljen (za Osmanlijske vlasti) tako da se
svijetlio.
Djelomice je teren uz put obrastao hrastovinom (od Vrbe prema ibeniku)
pa je izvidnica sjekla granje, trnje, bunje da proiri put (ujedno je izvidnica
dovela sedam zarobljenika u tabor u Vrbu).
Putopisac spominje brdo Musnik i da je u prolosti tu postojalo hrvatsko selo, a sada pusto. Evlija tu uplie da su Osmanlije dovele iz okolice dal-

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

matinskih gradova est stotina sunjeva, momaka i djevojaka.Od sunjeva,


na bazi jedne petine izdvojeno je oko 200 i to odabranih za pau, a ostalo je
prodano po trinim cijenama (str. 179).
Oko Vrpolja (ibenik), Evlija navodi 40 zarobljenika ali u borbi .uveni
turski putopisac Evlija elebi svakako pretjeruje kada govori o deset tisua
zarobljenih ranjenih i zdravih kod Knina prilikom mletakog poraza 1654.
godine. Ali ne pretjeruje kad tvrdi kako je grad Knin jaka i teko pristupana
tvrava na vrhu klisure.
Za ibenik kae da je utvren kao legendarni zid Aleksandra Velikog. Za
opsade ibenika, nadomak gradskih zidina osmanlijski su zapovjednici prisilili
zarobljenike iz okolice da saderu odsjeene glave, da ih napune travom i tako
nosaju po putovima (E. elebi, 1973 : 183). Zatim su te zarobljenike nanizali
prema gradu. Dodaje da su Osmanlije sasjekli i unitili sve vinograde, vrtove i
ruinjake izvan grada, kao i masline, smokve i drugo voe.
Spominjui Drni kae da je u osmanskoj vlasti bio tako veliki grad da je
iz njega godinje ilo po 100 150 ljudi na hadiluk. Tvrdi da su Mleani
ravnih sedamdeset dana harali i pustoili ovaj eher Drni (E. elebi, 1973 :
191). Njegova se tvrdnja odnosi na 1648. godinu kada su preteno domai
krajinici predstavljali udarnu snagu Mleana, a prema poznatim objavljenim
povijesnim izvorima bitka nije trajala ni deseti dio toga vremena.
Zanimljivo je da putopisac, u sklopu opisa Drnia, donosi mali hrvatskoturski rjenik (od desetak brojeva i 30-tak rijei).
elebi zapaa mnoge gradove i naselja uz Krku. Mnogi gradovi krkog
sandaka koje smo naprijed opisali nalaze se na obali rijeke Krke. ak i grad
Knin, koji je sjedite sandak-bega, nalazi se na obali rijeke Krke (str. 231).
Prije toga Evlija se ali da kad bi htio potpuno opisati oblik, stil, nain gradnje
i sve graevine i klimu gradova koja je spomenuo u Krkom sandaku nastao
bi veliki svezak to bi mu ometalo putovanje (str. 229).
Stoga uopava: Njihovi ratnici su ljudi kojima sablja stalno visi o pojasu, a puka u ruci. Spavaju pod orujem. Teren je kamenit. Zaudna je
napomena da se u tim krajevima ne uzgaja konj. Opisuje nonju muslimanskog
stanovnitva s karakteristinim opasaima zunnar. Po vjerskim propisima
takvo to je zabranjeno, ali je nuno (str. 229). Slui im za vezivanje
zarobljenika, za zadijevanje oruja, za vaenje vode iz bunara i za pravljenje
ueta za spaavanje iz tamnice. Dakle, viestruko je koristan, a dosta svjedoi o
nainu ivota. Na noge obuvaju neku vrstu lakih opanaka u kojima po ovom
kru tre kao srne. a na glavu stavljaju hrvatske kapice opet od crvene ohe.
To su uvaeni junaci umjerena ivota (str. 230).
Sam je Evlija prema tim borcima na ovoj krajini lijepo postupio i nije ih
tlaio s novanom daom (zahire baha) i uzeo je od njih iskljuivo ono to su
drage volje dali za pau i neke puke i sablje kao poklon.

ime Pili

Evlija pie da su se dvije osmanlijske vojske (ona koja je plijenila po


Mandalini i ona to je ila na drugu stranu) sustigle na Danilu praznih aka
jer nisu mogle nai nikakva plijena. Znai, nije bilo blaga! ni vie suanja
(oko ibenika 1661. god.?) (str. 189).
Opisujui Drni, Evlija tvrdi ne samo da su ga Osmanlije osvojile 1537/38.
(drugi autori redovito navode 1522.god., dodue bez dokumentacije ali ni
Evlija ne prua dokaze) nego i da su oni u tvravi na viru predali grad.
Predaja Drnia na viru usljedila je nakon sraza 40.000 kraljevskih vojnika i
33.000 Osmanske vojske. Zapravo su, prema Evliji, Osmanlije dva sata prije
zore napali obranu Drnia na spavanju tako da se nisu mogli spasiti (str.
191).
Spominje otkup zarobljenika npr. iz okolice ibenika (kao to je kap.
ari) od Malek Ahmed-pae na Livanjskom polju (1669. ?) (str. 195). (ari i
sedam kapetana osloboeni su za 70 hiljada groa). Evlija pie da su muslimanske gazije zarobile etiri hiljade odabranog robija od Marine do
ibenika (str. 256). Nakon pljake jednom dolaze pod Zadar i od ogromnog
plijena daju Ahmed-pai po zakonu desetinu. Ostala je roba prodana na
javnoj licitaciji (str. 171).
Opisujui Sarajevo 1660. godine kae: Budui su Dubrovnik i Mleci
udaljeni od Sarajeva dva-tri konaka to se iz Zadra, ibenika i Splita za dva
dana doveze na konjima bezgranino mnogo raznih vrsta robe kao to su
npr. skupocjeno sukno, svila i drugo pa se tu prodaju na bezistanu i ariji
(sa hiljadu i osamdeset duana (str. 114).
U pravcu prema ibeniku (a poslije Klisa) oko g. 1660. spominje ne samo
krevite nego i umovite planine (str. 174). Dakle, legende o velikim
umama nisu bez osnove.
Evlija elebija citira jedno carsko pismo (hatt i erif): opljakajte i
opustoite gradove: Zadar, ibenik, Split i Klis. Ne dopustite neprijatelju da
zasije nijedno zrno goruice; opljakajte i opustoite njihove prispjele usjeve,
sela i gradove (str. 149).
U listopadu 1685. godine Propaganda zakljuuje da bi Morlacima trebalo
poslati knjige na ilirskom (hrvatskom) koje je ona jo ranije tiskala. One e se
tamo itati jer pastiri sa sobom nose knjige i itaju na panjacima. (Bogovi,
1982.: 109 citira izvorni vatikanski dokument). Ovo, na prvi pogled, moe
izgledati zaudno da pastiri, itaju knjige na panjacima krajem 17. st. u opoj
nepismenosti dalmatinskog drutva. Meutim, uvijek bi se nalo ljudi koji su
bilo boravili u samostanu, bilo prekinuli kolovanje za sveenika, bilo da su se
opismenili kod upnika ili sluajno negdje drugdje.Takvi su obavljali svakodnevne obine poslove ukljuujui i uvanje ovaca i za lijepa vremena i kod
njih itali rijetke knjige.
O tome govori i Fortis u Putu po Dalmaciji. (Naravno da je rije o pojedinanim sluajevima, a ne o masovnoj ili univerzalnoj pojavi).

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

32

Grad ibenik s jednom od najzatienijih luka (duine 10 km, a irine 300


m 1,2 km) smjeten je u zaljevu na samom uu rijeke Krke. U 15. i 16. st.,
u demografskom smislu, spada u srednje gradove prema europskoj tipologiji
gradova, a svakako u vee hrvatske gradove. (Kolanovi, 1995.) S tim su
gradom Morlaci vie-manje kontinuirano povezani i u ibenik i njegov diskrikt
dolaze i u znaajnim valovima. U 16. st. zaposjeduju 33 naputena sela
smjetena istono od rijeke Krke i kasnije s vlasnicima tih sela sklapaju
kmetske ugovore (Kolanovi, 1995 : 35).
Jo je vei migracijski val morlakog svijeta zahvatio ibenik u 17. st.
(poslije kuge 1649. godine). Godinu dana prije na prostoru od Grebatice do
Tisnoga smjestilo se gotovo deset tisua dotadanjih stanovnika: Promine,
Miljevaca, Petrova polja i Zagore, a u skladu s ugovorom16 njihovih glavara i
ibenske mletake vlasti. Taj je svijet od mnogih obeanja Venecije dobio malo
bakota i prosa, smjetaj na otvorenom od Grebatice do Murtera, slanje u
etovanje ili guenje u vodi ovisno o trenutnim diplomatsko-politikim i
drugim interesima Venecije. Glad je tako harala da su obitelji prodavale
vlastitu djecu (npr. na galiju) da bi mogle prehraniti ostalu. Idue godine za
pojave velike kuge u ibeniku ti su se Morlaci razbjeali po Zagori, a po
njenom stiavanju mnogi su naseljeni u ibenik i njegova predgraa.
I unutar Osmanskog carstva, odnosno unutar turske elite na granici voene
su meusobne borbe za ubiranje prihoda. Tako npr. krajem 17. stoljea
bosanski deftedar moli gen. providura Dalmacije da prihode od carskog hasa
koje od mletakih podanika ubire Durakbegovi (u R. Kotarima) i Mehmedaga
iz Vrlike u tri sela oko ibenika imaju naemu oviku dati a ne njima.
Nastavlja koji siju na carevu konfinu i Jote u Zatonu vie ibenika i u
Rakitnici i u Dazlini kud je proao gospodin Mehmed paa i gospodin
komesarijo i kunfin postavio to je carev has i prihode iz tih mjesta od ita i
od vinograda da bi gen. providur gospodin zapovid uinilo da ne daju
drugima nego naemu oviku. (Prema Tralji, 1959.). Prema tome, odrie
pravo ubiranja prihoda lokalnim osmanskim feudalcima i trai da mletaki
podanici koji obrauju zemlju na turskom teritoriju prihode daju centralnoj
dravnoj vlasti.
Neredi na granici uzrokovani su esto obostranim upadima krajinika,
pljakaa, zarobljavanjem i ubistvima i to u (takozvanom) miru. Napadu jedne
strane sljedila je, po nepisanom krajikom zakonu, osveta druge strane. Ova je
pojava trajala koliko i mletako-tursko susjedstvo.
Sljedei veliki migracijski val zapljusnio je ibenik, Skradin i njegovu
okolicu uz desnu obalu Krke krajem 17. st. u vrijeme zavrnih operacija
16

O tome je u novije vrijeme pisano u literaturi, osobito u radovima Kosora


(1975, 1979) i Baia (1991) koji donose i poimenine popise doseljenika u neka
mjesta. Pisac ovih redaka objavio je imena potpisnika ugovora iz 1647. Vidjeti: . Pili,
Egzodus puanstva drnikog kraja, Cikola, (Split), 1991.(u ikoli lanak je
nepotpisan, a i nastavak nije objavljen).

ime Pili

mletakog osloboenja Dalmacije od Osmanlijske vlasti. Na temelju arhivskih


dokumenata objavljeni su neki poimenini popisi po zastavama toga stanovnitva (Kosor (1975, 1979.) Bai (1991). Tu bi tematiku, dakako, trebalo i
interdisciplinarno jo istraiti, jer postoje mnoga otvorena pitanja.

4. IZ PUTOPISA 18. STOLJEA: NEMA LJUBAKANJA,


NEMA IGARA NI SVIRKE
Iz prvog desetljea 18. stoljea treba svakako spomenuti Izvjee fra
Ivana K. de Vietri, generalnog vizitatora franjevake Provincije Bosne Srebrene. Upravo je ta stara i prostrana Provincija bila pod upravom Habsburke
Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva. Njegovo Izvjee iz
1708. godine, uz ostalo opisuje i stanje u upama samostana sv. Marije na
Visovcu, odnosno krajeve uz rijeku Krku ili malo podalje. Napominje u uvodu,
da su samostani u mletakoj Dalmaciji u mjestima koja se zovu novoosvojene
venecijanske zemlje iji su redovnici ouvali vjeru siromanih katolika, koji
su stenjali pod barbarskim turskim gospodstvom pritisnuti nametima, nepravdama i divljatvom. Istie kako treba znati da su sva spomenuta
novoosvojena mjesta po kamenitim i pustim brdima, te da upnici moraju
pjeaiti po petnaest i vie milja.
Samostan na Visovcu nalazi se na otoiu usred rijeke i ima 28 redovnika. Njegova se zapaanja odnose na 14 upa koje taj samostan tada slui:
Dubravice (naselje s pet sela), Velim (s 15 sela), Perui (naselje sa etiri sela),
Obrovac, Bonia (naselje sa est sela), Jasenice, Miljevci (naselje sa etiri
sela; Miljevci su, meutim, i poetkom 18. st. kao i danas imali sedam sela
nap. .P.), Promina (mjesto s deset sela), Drni (utvrda s malo sela u kojima je
vrlo malo obitelji, Mirilovi (s malo sela uokolo), Vrlika (mjesto sa etiri sela)
i Kijevo. Za Kijevo navodi da je pod turskom upravom to je tono jer je
granica izmeu Vrlike i Kijeva. Istie da lijep broj pravoslavaca u tim upama
prelazi u Rimsku crkvu.
Pripisuje franjevcima u zaslugu to krani u novopripojenim krajevima
(Veneciji) odnosno u krajevima uz rijeku Krku ive tako da se kod tih krana
ne uju psovke, nema mrmljanja, nema razbojstva, nema neistoe. Tako su
dobro odgojeni da nema ljubakanja, nema igara ni svirke, a ako ponekad
pjevaju, druge pjesme ne pjevaju osim molitve i junake (povijesne) pjesme
(Prema Niki, 1997 : 246).
U pokuaju ocrtavanja socijalne slike spomenutih regija/krajeva, a koju
nam pruaju putopisi (i izvjea) nastojat e se jo uoiti suprotnosti selo-grad
i posebice odnos viih i niih slojeva u ondanjoj socijalnoj strukturi drutava
Triplex Confinium-a.
Jedan anonimni putopisac iz 18. st. navodi da unutranji dio Dalmacije
ima mnogo sela a nema nikakva grada (Novak, 1959.) ubrajajui u sela i

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

32

Skradin, Drni, Knin i Sinj. Iako spomenuta naselja nemaju ni blizu onakav
karakter kakav imaju dalmatinski gradovi poput Zadra, ibenika i Splita, ipak
su ta naselja za lokalno stanovnitvo vrila i neke funkcije grada. Jer u gradu i
inae su, uz trgovinu i zanate, smjetene elite, pismena kultura i vlast; a sve se
to nalazilo i u naseljima koje opisuje nepoznati putopisac. Dodue, znaaj i
poloaj tih naselja kroz povijest varira kao npr. Knina: od kraljevskog sjedita
do opinskog sredita.
Usput, u historiografiji je ve istaknuto da odnos grad-selo ba u Dalmaciji
ima poseban znaaj (Stanojevi, 1987 : 41). Gradovi su kao razvijeniji
ekonomski organizmi putem monopola na neke robe (npr. sol) prisiljavali
dalmatinsko zalee na neadekvatnu razmjenu to B.Stulli naziva tekom eksploatacijom zemalja u zaleu. On za to navodi vie izvora u srednjem vijeku,
istiui vanost soli za dalmatinsko zalee i onda kada to zalee potpada pod
Osmansku vlast, koju (sol) nalazi u gradovima Splitu, ibeniku i drugdje pod
Venecijom. U krajikom sustavu Republike Venecije u spomenutim i si. selima /
varoima / gradovima (onog suvremenika) raste klasa imunijih posjednika i
trgovaca... koji su nositelji prvobitne akumulacije (Stulli, 1992.), te se
drutveno izdvajaju od Morlaka.17
Kako u kraju oko rijeke Krke u Dalmaciji osim blage klime zna biti i dosta
otrih hladnih dana i izvan zimskog doba svjedoi i jedna biljeka. Fra Andrija
Balai, kurat u Drniu, zabiljeio je na poetku jedne matine knjige: Godia
1744. na 11. etembra bi golema studen pa ta naini da osvanu mnoga ivotina
kokoi i ptice martve. I jo odvie jedno mome pomete idui is Rokoga
slapa. Na Dinari i Gnjatu zabijelio se snijeg (Prema Soldo, 1969.).
Znameniti putopisac 18. st. A. Fortis proputovao je i krajevima uzdu
Krke:
Butinica, se sastoji od sutoka tri potoia ispod brda Strmice ... dok
Vulica i planina Trubar dijele srpsko polje i Dugopolje od Grahovskog polja
to lei s onu stranu mletake granice (str. 76).
Spominje Plavanjsko polje, brzi potok Radljevac i sutok gorskih voda koji
su temeljni razlog, po njegovu miljenju, to je Butinica ljunkovita i onda
17
Ne ulazei ovdje u podrijetlo i znaenjerijeiMorlak, ni u podrijetlo i obiljeja
stanovnitva tako oznaenog i imenovanog, smatramo za ovaj dio izlaganja dovoljnim
navesti sljedee:
Uvijek je isto: mletaki knezovi, providuri, generalni providuri, sindici i si.
nazivaju Morlacima svo stanovnitvo kranske vjere u Turskoj, za cijelo vrijeme od
kako su Turci osvojili god. 1500. velik dio hrvatskog teritorija, zapravo cijeli kraj uz
mletaki posjed. I u 17. stoljeu: Svo seosko stanovnitvo od svojih granica pa do
Dinare ukoliko nije bilo muslimansko, nazivaju Mleani i dalje Morlaci.
Kroz 18.st. Mleani sve stanovnike mletake Dalmacije izvan Jadranske obale
nazivaju Morlacima, a jednako tako ih zovu i drugi stranci, pa i primorsko i otoko
stanovnitvo same Dalmacije. Usporedi: G. Novak, Morlaci (Vlasi) gledani s mletake
strane, Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knjiga 45, JAZU, Zagreb,
1971. str. 579-604.

34

ime Pili

zbog njenog ua postaje movarno i Kninsko polje. Most na njenom uu u


Krku dug je stotinu geometarskih stopa i ima deset lukova. Taj uski i slabo
poploani most vidi Fortis vrlo pogibeljnim za potkovane ivotinje. Dodaje da
su takvi svi turski mostovi po Dalmaciji.
Spominje jasen koji lui obilnu manu na koju su navalili Morlaci iz
Kolovca otkrivi daje slatka. Nakon to su neki od njih dobili teki proljev,
prepustili su manu svinjama i puranima. Ne nijee da su neke planine u
Dalmaciji krevite i jezovite ali odmah dodaje da postoje vrlo pitome i
plodne doline (str. 29).
Nizvodno od Knina rijeka koja je stalno stijenjena okomito prosjeenim
brdima kod Babovdola (danas selo Bobodol) stvara malen vodopad. Na
sredini rijeke maleni je sadreni otoi, to je razlog da vode stvaraju jezero.
Dodaje da je tok rijeke zanemaren, a da je zdravlje i Kninsko polje s okolnim
breuljcima vano pitanje na koje Mletaka Republika nije ovamo svrnula
misli.
Kalueri manastira sv. Arhanela, uz desnu obalu Krke veoma su gostoljubivi. Morlaci grkoga obreda hrle u to svetite s velikim tovanjem iako im
siromatvo ne doputa da u nj donose bogate darove (str. 77).
Po pustoj Bukovici nalazi Fortis ostatke rimskih prebivalita. Vjeruje da
je razoreni grad na desnoj obali Krke kod triju lukova bio Burnum. Te
lukove navodi Fortis kojih je donedavno bilo pet pa je neki Morlak koristio
kamenu grau narod zove uplja crkva (danas jo i upljaja). Taj
spomenik Fortis je dao nacrtati i donosi ga u knjizi (Vidi Fortis, 1984. na str.
72-73. Kad ve upuujemo izravno na Fortiso vu knjigu Put po Dalmaciji onda
usput pogledati i kartu zadarskog i ibenskog podruja na poetku i na kraju
knjige. Na toj karti na prostoru Petrova polja, osim Drnia na njegovome rubu
oznaeno je samo selo Mirlovi /polje/. Vjerojatno stoga to je opat Fortis imao
prelijepu Morlakinju Stanu iz Mirlovia za kunu pomonicu, jer se drukije ne
moe objasniti da mnogo vanija naselja nisu ucrtana.)
U dubokom koritu izmeu brijegova, Krka tu tvori vodopad blizu jednoga
ubogoga zaseoka to se oko slapa skupilo i divno izgleda s visoka. Moda
taj zaseok u toj dubini ne uiva u zdravu zraku (str. 79).
Kako Fortis pie idui kopnom iz Knina prema manastiru to znai da
nije prelazio most na Brljanu s bukovike na prominsku stranu pa nije uoio da
taj zaseok to divno izgleda s visoka nije nita drugo nego ondanje mlinice
na Brljanu, koje su djelomino bile i (stalno) nastanjene.
Pet-est milja nizvodno takoer u dubokoj i vlanoj dolini smjeten je i
kaluerski manastir sv. Arhanela na Krki.
Istie da je okolica Rokog slapa posuta gromadama koje su se uruile s
vrhova bregova. Spominje jaki potres koji da se ondje osjetio 1769. i kojom
prilikom se neka litica to obasie sedamdeset i dvije stope sruila na obalu
Krke. Pojanjava da se ta gromada drala prethodno na nekoj u to doba
nepristupanoj litici ali da je u proteklim stoljeima svakako bila pristupanija
to Fortis zakljuuje po tome jer je na vanjskom licu odvaljene gromade

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

32

uklesan nadgrobni natpis nekom olovnom vojniku. (Rije je o rimskom


nadgrobnom spomeniku uklesanom u liticu ponad Rokog slapa. O tome danas
imamo radove arheologa i povjesniara.)
Fortis ovaj primjer survavanja gromade koristi za ilustraciju svoje tvrdnje
da je povrina globusa pretrpjela goleme promjene i to ne samo kroz
tisuljea nego i kroz stoljea. To vrijedi posebice za podruje kojim protjee
rijeka Krka (str. 79).
Roki slap prua lijep prizor te ga smatra velianstvenim u kasnu jesen
i proljee ali opet najbolje gaje vidjeti usred ljeta .Tu rijeku Krku presijeca uski i dugi most na ezdeset lukova grub ali temeljit turski rad.
Biljei daje nekoliko mlinova na kanalima koji razdjeljuju vodu izmeu mosta
i vodopada. Izmeu tih razdjeljaka mnotvo je bujna drvea, tako da se
komadi zemlje zelene zahvaljujui prskanju rjene vode (str. 80).
Veli da Drni lei na desnoj obali ikole i da su to naselje Turci prepustili mletakom oruju. I nastavlja: Okolica ovoga mjesta izvanredno je
plodna i pitoma (str. 81).
Nakon to zapaa maleno seoce Trbounje nedaleko Drnia, poneki trag
boravka Rimljana i da je tu vjerojatno bio Tribulium u starih pisaca, Fortis
kritizira loe upravljanje vodama, tj. Krkom i njenim pritokama. Smatra da su
te vode podruja Krke izvor bijede i pokude a mogle bi biti izvorom
bogatstva krajeva uz rijeku Krku (naroito tri polja gornje Krke).
Na Visovcu su fratri cokulai kojima priznaje zasluge u vinogradu Gospodnjem, dodavi kako bi svjetovni pop teko htio pristati na tako trudoljuban
ivot.
Krka tu tee sporo jer je zadravaju slapovi kod Skradina oko pet milja
nizvodno od Visovca. Fortis ih smatra najvelianstvenijim slapovima Krke,
pripominjujui da bi bili dvostruko ljepi da nisu iskoritene prirodne
zapreke na rijeci gdje su ljudi sagradili mnoge vodenice(str. 81).
Fortis putuje na konju od sv. Arhanela do Skradina, gdje uje da u selu
Rupe ima zubi morskoga psa (str. 82). Neke spomenike iz prolosti Skradina
(natpisi, stari novac i si.) vidi u kui kanonika Mercatija i u gostoljubivoga
biskupa Trevisanija.
Evo jedne bonjake interpretacije odnosa Venecije odnosno mletake
Dalmacije i osmanske Bosne. S Mletakom Republikom se pregovaralo, a
najee ratovalo, posebno u 17. i poetkom 18. stoljea. Jo od 16. st. mletaki
plaenici u vidu hajduka i uskoka etuju, pljakaju i ubijaju uz june i jugozapadne granice tadanje osmanske Bosne. Takvi stalni i krvavi bojevi
bosanskih krajinika s raznim mletakim plaenicima... nezaobilazni su dio
bonjake epske tradicije (Imamovi, 1998: 37)
Za socio-ekonomske prilike i u neto udaljenijoj trogirskoj Zagori ima
vanih podataka i u vizitacijama Trogirske biskupije u 18. stoljeu. Zanimljiv
je podatak koji svjedoi o dvije Dalmacije iz Marine. U toj se upi, u njenu
primorskom dijelu priest ljudima na samrti u selu uz more nosi pod nebnicom uz fenjer i etiri svijee, a u polju, dalje od sela prema brdu, u piksidi na

ime Pili

prsima jaui na konju i bez svijee (Kati, 1958. str. 279). Znai, primorska
i zagorska Dalmacija razlikuju se i u slubenim crkvenim ceremonijama.
Opisujui selo Cri vac, na krajnjem istonom dijelu Petrova polja 1757.
biskup kae: Mjesto je prijatno u ljetno i proljetno doba, a zimi je hladno, jer
lei odmah pod visokom planinom Svilajom. (Kati, str. 301.) upna kua
dobro brani dvorite od sjevernih vjetrova, a grede pod tavanom donesene su
iz turske zemlje, dok u ivcu kamena izdubena je atrnja i u njoj je ista i
bistra voda. Sve je to lijepo i skladno kao u gradu ... (Kati, str. 302).
Da ne bi morao oeniti djevojku s kojom je imao vanbrano dijete, jedan
Crivaanin upisao se u vojsku, u konjanike. Djevojka se obrati na najveu
vlast u Dalmaciji i generalni providur ga izbrisa iz vojske i kazni sa est
mjeseci tamnice. Poslije izlaska iz zatvora opametio se i njih dvoje se
vjenae.
Moda u eko-historijskom kontekstu nije nezanimljivo navesti da je u
sredinjoj Zagori, navrh brda u vrljevu (Unei) hrast star vie stotina
godina zvan Babin dub, i da ga jedva mogu obuhvatiti tri ovjeka (Kati,
str. 303).
Iako su podruja uz Krku zapravo u mediteranskom pojasu Hrvatske, ini
se da odvojenost od Balkana nije potpuna, jer vrlo blizu u planinama dominira
dinarska atmosfera (Erlich, 1964 : 443). Senjski su uskoci a i emigranti iz
Bosne izvodili operacije dakako, i s obje strane Krke a hajduci oko ibenika
odrali su se do razdoblja istraivanja porodice u transformaciji, koje je
istraivanje Vera S. Erlich obavljala pred Drugi svjetski rat.

5. UMJESTO ZAKLJUKA
Punih etrdeset godina poslije Poarevakog mira jo u tome kraju
(odnosi se u irem smislu na Trogirsku biskupiju, posebno Katelansku
Zagoru), nije bilo nastupilo mirno i sigurno vrijeme, jer su ratovi ostavili za
sobom hajdutvo (Kati, str. 321). To vrijedi, dakako, i za iri prostor Triplex
Confiniuma.
I da zakljuimo ovu analizu putopisa jo jednom napomenom o ekosistemu. Ekosistem kao pojam humane ekologije oznaava cjelokupnost
'odnosa' ljudi i okoline, svu 'preraenu' i 'nepreraenu' prirodu koja je
ljudima dostupna i potrebna, te najzad i ljudske tekovine i odnose koji su
uvjetovani njihovim razmjetajem u prostoru i okolini (uvar, 1988 : 115).
Kao to smo u uvodu naznaili pokuali smo, pregledom putopisa, izvjea i
historiografske literature doprinijeti sagledavanju socijalne ekohistorije krajeva
uz rijeku Krku u razdoblju od 16. do 18. stoljea. Ovaj rad treba uzeti kao
prilog potpunijem buduem istraivanju ove problematike.

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku ( 1500-1800) u...

327

Tablica 1. Naselja, utvrde i ljudi sposobni za oruje prema putopisima 17.


stoljea (Raki 1882.)

GRAD/
UTVRDA

BROJLJUm
SPOSOBNIH
i
ZAORUJE

BROJ U U D I
SPOSOBNIH
ZA ORUJE

BROJKUA

BROJSELA

NAPOMENA

Sandak Lika ili Krka


Skradin
grad
Katei
Uzdah1
Sonkovi

200

300

razna

300

nenastanjen

katel okruen zidom

aga i dizdar

nenastanjen
50 grad i
podgrade

"loco dishabitato affatto"

Rakitnica

30-40

Pazlina

Velim

30-40

20

selo Banjevci

100

Strmica

100 u
podgrau
50

150 grad i
podgrae
60

Knin grad

300

500

1000 po selima

Zeevo

10

10

1000

500

600

Otro vica

"il contado"

Vrlika
tikovo
Petrove
Drni grad
Neven
Hatibli,
Susilich

100
;

5, s podgr.
oko 80
selo 30

^ - -2
100

Knin na dvije rijeke:


Butinica i Krka. Kadija,
sandak
harambaa
Koulovo polje; kadija
ureduje u Nadinu
"de contadini"

: \yV, i " i; : iM. S^SSSS


30

1000

SS

aga

30

loco cinto di mura, e parimente dishabitato, et nonha deuma villa ne anco setto di se.
200 s
300 + 2000
20 + 40
300
300
podgraem
80s
200
10
80
podgraem
jedno selo

sela Kai i Vuki (u blizini)


Banjevci; jedan aga. Malo
mjesto, tvravi ca
ima dizdara; obzidani grad

Koulovac
Brkljaina
poiaa
:

Dok titularni sk. kadija sjedi u


Livnu, dotle Skradin ima
mnogo aga, kapetana
sandaka i dizdara. Mlini

300

70

(nenastanjen)
Kosovo i Petrovo polje,
mnoge age i dizdar
nema ni age ni suca (doe
povremeno)
danas ostaci na brdu uelj
(izmeu Razvoda i Lukara) na
padinama Promine

1 Raki (1882) pie: Vzdarie tako da se moe itati i Uzdarje. Stanovnici


okolnih sela (kao to su npr. Plastovo, Rupe, Ievo, Dubravice, miljevaka sela i dr.) i
danas to nazivaju Uzdaj {kula i brdo). Uzdaj vjerojatno zato to se glas h u mjesnim
govorima ne uje.

St SS ;

ime Pili
BIBLIOGRAFIJA

Putopisi i izvjea (te historiografska i socioloka literatura)


Antoljak, Stjepan, Bukovica u srednjem vijeku, Radovi FF Zadar, 30 (17),
1991, str. 143-158.
Antoljak, Stjepan, Hrvati u prolosti, (Izabrani radovi) Split, 1992.
Anzulovi, Ivna, Razgranienje izmeu mletake i turske vlasti na zadarskom
prostoru 1576. godine, nakon Ciparskog rata, Zadarska revija, Vol. 47, br
1-3, 1998, str. 53-148.
Bai, Stanko, Visovaki franjevci u Skradinskoj biskupiji, Split, 1991.
Bogovi, Mile, Katolika crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletake
vladavine, Zagreb, 1982.
Bojnii, I. Kninski, ur., Izvjea o kretanjima turske vojske uz hrvatsku
granicu u drugoj polovici XVI. vijeka, Vjesnik Kralj, hrv.-slav.-dalm.
zemaljskog arhiva, 16, Zagreb, 1914, str. 60-101.
Bozi-Buani, Danica, Privatni i drutveni ivot Splita u osamnaestom
stoljeu, Split, 1982.
Boitkovi, J., Ur., Kratki ljetopis Tome Juriia iz godine 1596. i 1599.,
Narodna starina, 10, Zagreb, str. 117-118.
Bratuli, Vjekoslav, Rovinjsko selo, Jadranski institut JAZU, Zagreb, 1959.
Braudel, Fernand, Mediteran i mediteranski svijet, uloga sredine, Nae teme,
Vol. 33, br. 5, 1989, str. 979 - 1037.
Butrii, Franjo i Divini, Ivan, (ibenani), Putopis 1574, Starine JAZU,
knj. XIV, Zagreb, 1882.
Buzov, Snjeana, Razgranienje izmeu Bosanskog paaluka i Mletake
Dalmacije nakon Kandijskog rata, Radovi Instituta za suvremenu
povijest, 12., Zagreb, 1993.
elebi, Evlij, Putopis (Odlomci o jugoslavenskim zemljama), Sarajevo, 1973.
orali, Lovorka, Put, putnici, putovanja: ceste i putovi u srednjovjekovnim
hrvatskim zemljama, Zagreb, 1997.
vrljak, Kreimir, Znameniti putnici u Skradinu i na Krki, Skradin-Zagreb,
1995.
Despot, Miroslava, Opis nae obale u djelu Giuseppea Rosaccija, Bulletin
razreda za likovne umjetnosti, JAZU, 8, br. 2-3, Zagreb, 1960, str. 206-

211.
Difnik, Franjo, Povijest kandijskog rata u Dalmaciji, Split, 1986.
Draganovi, Krunoslav, Ur., Izvjee apostolskog vizitatora Petra Masarechija
o prilikama katolikog naroda u Bugarskoj, Srbiji, Srijemu, Slavoniji i
Bosni g. 1623. i 1624., Starine JAZU, 39, Zagreb, 1983, str. 1-48.

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

32

Dujmovi, Frane, Podruje Krke kroz historiju, Izd. Institut za umska i lovna
istraivanja, sv. VIII, 1959.
Ethnologica Dalmatica, Drni 1494-1994., Vol. 3, Split, 1994.
Erceg, Ivan, Broj i veliina porodica u Istri (2. polovica 18. stoljea), ACTA
historico-oeconomica Iugoslaviae, Vol. 8, (1), 1981, str. 1-16.
Fortis, Alberto, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1984. (priredio Josip Bratuli; s
talijanskog preveo Mate Maras).
Frani, Ante, Hrvatski putopisi romantizma, Zadar, 1983.
Friganovi, Mladen, Polja gornje Krke, Zagreb, 1961.
Friganovi, Mladen, ibenska regija, Geografija SR Hrvatske, knj. 6, Zagreb,
1974.
Friganovi, Mladen, Krka, Od antikog Titiusa do Nacionalnog parka,
Privredni vjesnik, Zagreb, 1984.
Gligo, Vedran (Ur.), Govori protiv Turaka, Split, 1983.
Grgi, Ivan, Opis klikog sandaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine
1572., Zadarska revija, Vol. V, br. 4, Zadar, 1956, str. 253-261.
Grgi, Ivan, Obnova vlasteoske opine u Skradinu 1705. godine, Zadarska
revija, Vol. 8, br. 2, Zadar, 1958, str. 148-155.
Host, Josip, (1993): Botaniki put po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji,
zapoet 14. 8. 1801, a dovren 6. 8. 1802. Matica hrvatska, Rijeka, 1993,
(Transkribirao i preveo, biljeke i studiju napisao te kazala izradio
K.vrljak).
Hrabak, Bogumil, Vlaka i uskoka kretanja u severnoj Dalmaciji u XVI
stoleu, Benkovaki kraj kroz vjekove, zbornik 2, Zadar, 1988. str. 107258.
Hrvatski putopis od XVI stoljea do danas: Antologijski izbor. Izabrao i
priredio Dubravko Horvati, K. Kreimir, Zagreb, 2002.
Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, 2. izd. Sarajevo, 1998.
Jaov, Marko (1984): Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku, Istorijski
institut, posebno izdanje, knj. 21,Beograd, 1984.
Jeli, Luka. Liki sandakat i postanje mletake krajine, Narodni koledar,
36, Zadar, 1898, str. 78-115.
Juri, Vinko, Kultura krajobraza u obavljanju dvojne drutvene funkcije u
nas, Agronomski glasnik, Zagreb, Vol. 59, br. 3-4, 1997, str. 191-201.
Juri, ime, Putovanje jednog Nijemca du dalmatinske obale 1569.godine,
Zadarska revija, Vol. 27, br. 2-3, Zadar, 1978, str. 274-283.
Kati, Lovre, Povijesni podaci iz vizitacije trogirske biskupije u XVIII.
stoljeu, Starine, 48, JAZU, Zagreb.
Katunari, Vjeran, Od 'dijaloga gluhih' do historijske sociologije, Revija za
sociologiju, Vol. XXV, br. 3-4, 1994.

ime Pili

Kniewald, D., Feliks Petani 1502. o putevima kojima valja napasti Turke,
Vesnik Vojnog muzeja JNA, sv. V., br. 1, Beograd, 1958. str. 25-58.
Kninski zbornik (Ur.: S. Antoljak, T. Macan i D. Pavlievi), Matica hrvatska,
Zagreb, 1993.
Kos, Lucijan, Bukovica i Ravni kotari. Historijsko-geografsko, ekonomskoprometno i politiko-upravno znaenje, u: Benkovaki kraj kroz vjekove,
zbornik 1, Zadar, 1987, str. 65-82.
Kosor, Karlo, Drni pod Venecijom, zbornik Kai, god. VII, 1975. str. 5-70.
Kosor, Karlo, Drnika krajina za turskoga vladanja, zbornik Kai, god. XI,
1979, str. 125-194.
Kovai, Slavko, Crkva na skradinsko-kninskom podruju u XVII. stoljeu
prema izvjetajima skradinskih biskupa Svetoj Stolici, Croatica Christiana
Periodica, 1/1977. 1, str. 24-32.
Kozlii, Midhat, Plovidba Jadranom 14. 16. stoljea u putnikim izvjeima, Radovi, FF Zadar, Vol. 35 (22), Zadar, 1997, str. 257 - 278.
Kuan, Ana, Kulturni krajobrazi kao simbol nacionalnog identiteta: ouvati ili
mijenjati? Poljoprivredna znanstvena smotra, Zagreb, Vol. 64, br. 4,
1999, str. 259-268.
Kuripei, Benedikt, Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530.,
Sarajevo, 1950.
Levental, Z., Britanski putnici o naim krajevima od sredine XV do poetka
XIX veka, Gornji Milano vac, 1989.
Lovri, Ivan, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa, i ivot
Stanislava Soivice, JAZU, Zagreb.
Makarski ljetopisi: 17. i 18. stoljee (priredio J. A. Soldo) Split, 1993.
Margu, Drago, Bibliografija radova o rijeci Krki, ibenik, 1994.
Markovi, M., Stoarska kretanja na dinarskim planinama, Zbornik za NZ i
OJS, knj. 45, JAZU, Zagreb, 1970, str. 523-549.
Markovi, M., Dinara kao sezonska planina stoara sjeverne Dalmacije,
Zbornik za NZ i OJS, knj. 51, JAZU, Zagreb, 1989, str. 19-107.
Marmont, A.V. Maral, Memoari (priredio i preveo: Frano Baras), Split, 1984.
Matkovi, Petar, Putovanja po Balkanskom poluotoku, Rad JAZU, knj. 56,
Zagreb, 1881, str. 141-215.
Matkovi, Petar, Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI vieka. Putopisi
Jos. Rosaccia (g. 1574-1606)..., Rad JAZU, knj. 136, Zagreb, 1898, str.
1-9
Milojevi, B. ., Geomorfoloka promatranja u dolinama Krke i ikole,
Geografski glasnik SGD, sv. 9. Beograd, 1925.
Moaanin, Nenad, Turska Hrvatska, Zagreb, 1999.

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

Nametak, Fehim, Turski dokumenti visovakog samostana, U: (Ivi i Samac)


(Ur.) Visovaki zbornik, Visovac, 1997, str. 293-298.
Niki, Fra Andrija, Izvjee fra Ivana Krstitelja de Vietri iz 1708. o Visovcu,
u: Visovaki zbornik, (Urednici M. Ivi i . Samac), Split, 1997, str. 241246.
Novak, Grga, Dalmacija godine 1775/6. gledana oima jednog suvremenika,
Starine, knj. 49, JAZU, Zagreb, 1959, str. 5-79.
Obad, Stjepo, Dalmatinsko selo u prolosti, Split, 1990.
Pavii, Ante i Fritz, Franjo, Postanak i razvoj Kria i izvora Krke
(Dalmacija), Acta carsologica, (Ljubljana), br. 14-15, 1986., str. 163-172.
Pederin, I. (preveo i priredio), Njemaki putopisi po Dalmaciji, Split, 1989.
Pederin, Ivan, Austrijski putopisi prema Hrvatima Dalmacije s obzirom na
ratove 1797-1814. ..., Radovi, 21, Institut JAZU, Zadar, 1974.
Pederin, Ivan, Car Franjo I o ibeniku u svom putnom dnevniku iz
1818.godine, Radovi Zavoda JAZU, 29-30, Zadar, str. 179-206.
Pederin, Ivan, Mletaka uprava, privreda i politika u Dalmaciji (1409-1797),
Dubrovnik, 1990.
Petricioli, Ivo, Zoranieve deelje na jednoj suvremenoj karti, Zadarska
revija, Vol. 18, br. 5/1969, str. 523-529.
Poli, Milan, Ekohistorijski pristup problemu zatite okolia, Drutvena
istraivanja, God. 5, No 2 (22), 1996, 457 - 469.
Raki, Franjo, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskog paaluka,
Starine JAZU, knj. XIV, Zagreb, 1882, str. 173-195.
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, br. 32-33 (Zagreb)
1999.-2000.
Raukar, Tomislav, Venecija i ekonomski razvoj Dalmacije u XV i XVI st.,
Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb, 1977.
Rogi, V., Geografski osnovi stoarskih veza Like i Dalmacije, Zbornik
zagrebake klasine gimnazije, Zagreb, 1957.
Roksandi, Drago, (Ed.) Microhistory of the Triplex Confinium, Institute on
Southeastern Europe, Central European University Budapest, 1998.
Roksandi, Drago, Prirunik o vojnim krajinama u Dalmaciji iz 1783.,
Ljetopis, (Zagreb) sv. 4, 1999. str. 11-41.
Roksandi, Drago & tefanec, Nataa (Eds.), Constructing Border Societies on
the Triplex Confinium, Budapest, 2000.
Rumenjak, Natalija, Socijalna povijest u trostrukoj perspektivi, Radovi,
Zavod za hrvatsku povijest, Vol. 31 (Zagreb), 1998, str. 219-244.
Samardi, R., Beograd i Srbija u spisima francuskih savremenika (XVI
XVIII vek), Beograd, 1961.

ime Pili

Schiff, Theodor (1997): Iz poluzaboravljene zemlje, (Kulturne slike iz


Dalmacije; Prijevod s njemakog: Ivica Duhovi akni), 1997.
Slukan, Mirela (1999): Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma,
Hrvatski dravni arhiv, Zavod za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1999.
Soldo, Josip, Samostan Majke od milosti na Visovcu, Kai (zbornik) br. 2,
1969, str. 155-238.
Solitro, Vicko, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, Split, 1989.
Spaho, Fehim D., Skradinska nahija 1574. godine, ACTA historicooeconomica Iugoslaviae, Vol. 16, (1) (Zagreb), 1989, str. 79-107.
Spaho, Fehim D., Splitsko zalee u prvim turskim popisima, ACTA
historico-oeconomica Iugoslaviae, Vol. 13, (1) (Zagreb), 1986, str. 47-86.
Stanojevi, Gligor, Dalmatinske krajine u XVIII vijeku, Zagreb, 1987.
Stoi, Krsto, Rijeka Krka, vlastita naklada, ibenik, 1927.
Stoi, Krsto, Sela ibenskog kotara, ibenik, 1941.
Stulli, Bernard, Iz prolosti Dalmacije, Split, 1992.
ami, Midhat, Opis putovanja Pjera Leskalopjea kroz nae zemlje 1574.
godine, Glasnik arhiva Bosne i Hercegovine, 1963.
ami, Midhat, Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljea i njihovi utisci
o njoj, Veselin Maslea, Sarajevo, 1981.
ibenik, Spomen zbornik o 900. obljetnici, ibenik, 1976.
uvar, Stipe, Sociologija sela, I tom, Zagreb, 1988.
velec, Franjo, Barakovi Juraj (O 450. obljetnici roenja), Zadarska
smotra, God XLVIII, br. 1-3, 1999, str. 11-26.
Tralji, Seid M., Tursko-mletako susjedstvo na zadarskoj krajini XVII.
stoljea, Radovi, Inst. JAZU u Zadru, 4-5, 1959, str. 409-424.
Tralji, S. M., Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI i XVII stoljeu,
Radovi Instituta JAZU, Zadar, sv. 20/1973. str. 447-458.
Tralji, S.Izvoz drva preko Obrovca krajem XVI stoljea, Radovi Centra
JAZU, 21, Zadar, 1974. str. 261-269.
Tralji, S., Veze Zadra i okolice s turskim pogranijem u Barakovievo
doba, Jurju Barakoviu o tristopedesetoj obljetnici smrti, Zadar, 1979,
str. 83-96.
Verni, Vuk, Grad i selo: skica jednog pokuaja prikaza kretanja suprotnosti
grada i sela kroz historiju, Sociologija sela, Zagreb, Vol. 33, br. 127/130,
1995, str. 81-120.
VILLES et campagnes civilization urbanie et civilization rurale en France,
Paris, 1953. (Radovi M. Sorre i A. Allix).

Socijalna eko-historija krajeva uzrijekuKrku (1500-1800) u.

Visovaki zbornik (Ur.: M. Ivi i . Samac), Franjevaka provincija Presvetog


Otkupitelja, Split i Franjevaki samostan Visovac, 1997.
VOJNE KRAJINE u jugo slovenskim zemljama u novom veku do Karlovakog
mira 1699. (Zbornik radova sa naunog skupa 1986; Ur. Vasa ubrilovi),
SANU, Odeljenje istorijskih nauka, knjiga 12, Beograd 1989.
Vrandei, Josip, Dvije Dalmacije za vrijeme osmanlijskih ratova u XVI
stoljeu, Zadar, 1993.
Vranjican, Stjenko, Povodom tiskanja rukopisa dr. Vuka Verni Grad i selo
..., Sociologija sela, Zagreb, Vol. 33, br. 127/130, 1995, str. 79-80.
Zbornik Cetinske krajine, knj. 4 (Sinj i Cetinska krajina za vrijeme Osmanlijske
vlasti), 1989.
Zeli-Buan, Benedikta, Opis hrvatskih priobalnih gradova u jednom putopisu
iz 1486. godine, Maruli, Vol. 14, br. 4, Zagreb, 1981, str. 381-385.
Zlatovi, Stjepan, Izvjetaj o Bosni god. 1640. o. Pavla iz Rovinja, Starine
JAZU, knj. 23, Zagreb, 1890, str. 1-38.
Zorani, Petar, Planine - Barakovi, Juraj, Vila Slovinka. Pet stoljea hrvatske
knjievnosti, knj. 8; priredio Franjo velec, Zagreb, 1964.

A SOCIAL ECO-HISTORY OF LOCALITIES ALONG THE KRKA RIVER


(C. 1500-1800) IN CONTEMPORARY TRAVELOGUES
Summary
The starting point of this investigation has been that natural and human environments constitute an inseparable unity, an eco-system", assuming that history is a process of human transformation of the environment. In this particular
case-study, the triple-border area includes the Krka river (72-86 km long) and
its environment. Even the Triplex Confinium itself (Medvedak, 740 m high) is
close to its source. Characteristic features of the landscape along the Krka river
are mountains, hills, karstic plains, fields, and river canyons. The Dinaric
mountainous belt meets a landscape dominated by hills and plains and further
down the river a maritime environment. As a result, continental,
submediterranean and Mediterranean climates easily mix with each other in the
Krka river area, facilitating the emergence of numerous settlements. Along and
across the Krka river, roads were laid down since Antiquity, and caravan trade
was known continuously since the Middle Ages, mostly in and from the continental interior. In fact, the Krka river area is from the geo-morphological point
of view a prolongation of the Una river valley, making communications with
Biha possible. On the other side, the Krka river area is delineated by the ur-

34

ime Pili

ban triangle Knin-Zadar-Split, making it open to all other lines of communication in Dalmatia. On the third side, many settlements on the Krka river are
linked with the Lika region, not only due to transhumance. An attempt here has
been made to reconstruct the society of the Krka river area based on early modern travelogues, focusing upon the opposition between urban and rural environments and relations between upper and lower strata of the population. Just to
refer to one 18th century source, the Dalmatian interior has a lot of villages"
and not a single city. Skradin, Drni, Knin and Sinj were obviously considered villages too. In terms of the perception of settlements among the native
population of the time, the above mentioned settlements exercised some important urban functions, making the Krka river area as a whole recognisable in relation to coastal Dalmatia and its urban centres. Although the rural realities
manifested themselves in all controversial changes, the lands along the Krka
River constituted an open area experiencing numerous challenges from all directions.

Nataa tefanec
Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu

TRGOVINA DRVETOM NA TRIPLEX CONFINIUMU


ILI KAKO IZVUI NOVAC IZ SENJSKIH UMA (1600-1630)?1
UDK:

630*3(497.5 Vojna krajina)(091)


94(497.5 Vojna krajina 16
Izvorni znanstveni rad

Na samom poetku 17. stoljea Habsburgovci su pokuali organizirati


sjeu drva na veliko u senjskim umama te njegovu prodaju Mletakoj
Republici. Oficijelna politika nalagala je da se novac dobijen prodajom
iskoristi za obnovu utvrda i izvidnica na Vojnoj Krajini i openito poboljanje
krajike infrastrukture. Ali, doavi u priliku da zakljue ugovor o sjei i
prodaji drva iz senjskih uma, Habsburgovci su se zapleli u sloenu mreu
vlasnikih i interesnih odnosa na Krajini. Sjea drva u tim prostorima mogla
bi biti jedan od glavnih razloga za gradualnu deforestaciju uma oko Senja i u
irem velebitskom podruju te irenje kra. Ipak, postavlja se pitanje tko je i
kako ponajvie iskoritavao i unitavao ove ume. Da bi s habsburkomletakog aspekta odgovorila na ovo pitanje, autorica je iskoristila bogatu
dokumentaciju sauvanu u Haus-, Hof- und Staats Archiv u Beu, tj. zbirku
dokumenata pod naslovom Comissiones, Instructiones, Relationen, samt der
ganzen handlung der Murlaggischen bey Zeng gelegenen Wlder und
derenselben von Stockerraumung halben, c. 1600.-1630.

UVOD
Ve due vrijeme, a posebno u ova ekoloki osvijetena vremena, na
znanstvenoj i popularnoj razini postavlja su pitanje razloga deforestacije
velebitskog podruja, s pretpostavkom da je Velebit nekada bio bogato
poumljen. Sudei prema meni dostupnim dokumentima, koje u ovdje
obraditi, ali i po sekundarnoj literaturi, moe se zakljuiti da su obronci
Velebita, priobalje i posebice senjska okolica ak do u 17. stoljee doista
1

Posebnu zahvalnost pri pisanju ovog lanka dugujem prof. dr. Dragi Roksandiu
za sugestije od vremena kad sam se poela baviti ovom temom, kolegi El visu Orbaniu
za informacije o Anthoniju Zari te kolegi Nenadu Labusu, koji je nakon pomnog itanja
jedne od zavrnih verzija ovog teksta - a zahvaljujui i svom ranijem bavljenju istarskim
umama - bio ponukan jo dublje zaglaviti u problematiku te me opskrbiti vrlo
korisnim savjetima i prijedlozima, kojih dio jo uvijek ostaje za ostvariti.

338

Nataa tefanec

bili gusto poumljeni raznovrsnim drveem. 2 Krivnja za deforestaciju


podruja u hrvatskoj se tradiciji esto olako svaljivala na Mleane, koji su
navodno nemilice sjekli velebitske ume i koristili ih za gradnju grada na
lagunama, potiskujui na taj nain u drugi plan lokalne pa ak i prirodne uzroke
deforestacije.
U ovom radu pokuat u dati prilog jo uvijek aktualnoj raspravi o
nestanku hrvatskih primorskih uma, ne pretendirajui ponuditi konano
rjeenje.3 Ono je izgleda mnogo kompleksnije nego to bi to jedna povijesna
rasprava mogla pojasniti jer ukljuuje klimatske, bioloke, geografske i druge
faktore (bura, jaka insolacija, lo raspored oborina itd.). Prvo u ukratko opisati
stanje uma i nain upotrebe drveta na Primorskoj krajini, u Mletakoj
Republici i na irem podruju istone i zapadne obale Jadranskog mora do
1630. godine. Drugo, rekonstruirati u tijek pregovora oko prodaje morlakih,
oko Senja smjetenih uma, na temelju do sada neobjavljenih izvora
otkrivenih u Haus-, Hof- und Staatsarchiv u Beu. Pokuat u potvrditi
hipotezu daje bar do 1630-tih godina dravno organizirana sjea i prodaja
senjskog drveta bila manjih razmjera nego lokalno iskoritavanje drvnog
bogatstva te da do tog vremena ne ulazei u kasnija razdoblja nije mogla
presudno utjecati na nestajanje senjskih uma.4 Tree, na osnovu spomenutih
izvora i objavljene literature, pokuati u iznijeti nekoliko moguih objanjenja
za postepeno nestajanje senjskih uma koje je poelo bivati vidljivo od 16.
stoljea.
Kao prvo, treba imati na umu da je drvo sve do kraja ranoga novog vijeka
iznimno obilato i svestrano koriteno. Predstavljalo je glavni izvor energije te
je upotrebljavano za grijanje i kuhanje, izradu drvenog ugljena, bronce, elika

V. Severinski citira F. Vanieka i M. Magdia u vezi s gustim senjskim umama


u: Vladimir Severinski. Senjske ume i njihova eksploatacija. u Senjski zbornik. Br. 1.
Senj, 1965, 232-245, ovdje 237, 239. Takvim stavovima protivi se B. Kosovi. Severinski, 1965,240.
3
U posljednjih petnaestak godina, a i ranije pojavilo se nekoliko ekohistorijskih
sinteza koje se odnose na prostor Sredozemlja i Srednje Europe, te se ak bave i
mediteranskim umama. Koliko god studiozne, ipak su mi u ovom radu pomogle samo
orijentacijski. Radi se ponajprije o Fernand Braudel. The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip II. (London, 1992 (1949), 1-257), gdje je cijelo
prvo poglavlje posveeno ulozi okolia u povijesti. Tu su jo i John Robert McNeill s
The Mountains of the Mediterranean World. An Evironmental History (Cambridge Uni-

versity Press, 1992.) te bogato ilustrirana knjiga enciklopedijskog formata A. T. Grovea


i Olivera Rackhama The Nature of Mediterranen Europe. An Ecological History (Yale

Univrsity Press. Nev Haven- London, 2001.).


4
Be, Haus-, Hof- und Staatsarchiv. Innersterreichische Akten, Triest-Istrien,
1607-1629, Fase. 6., fol. 1-162. (Dalje: HHStA, IA, T-I, 6). NB: Pri transliteraciji
izvornika, radi tednje prostora, razrjeavati u samo kratice koje su neophodne za
razumijevanje* teksta. Dobro poznate kratice ostavljati u nerazrijeene, ostavljajui
dvotoku iza rijei, kao to je sluaj i u samom izvorniku.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

i stakla, uvrivanje rudarskih tunela, izgradnju tvrava, kua, alata, itd. ume
su unitavane krenjem, da bi se dobile obradive povrine i panjaci. Postupci
sustavnog paljenja i krenja zemljita primijenjivani su od neolitika. 5 Za
podruje Poljske ak postoje jasni arheoloki dokazi da je u srednjem vijeku
velika koliina stabala i drveta uope upotrebljavana za gradnju cesta da ne
spominjemo brane i mostove. Takve ceste trebalo je mijenjati svakih 25
godina. 6 Kad je u 14. stoljeu izumljena pila na mlin, mogunost upotrebe
drveta dodatno je poveana. 7 Posljedino, napueniji i razvijeniji krajevi,
dakle, oni koji su imali vee potrebe za drvetom, kao i gradovi, brzo su unitili
ume u svojoj okolici i bili prisiljeni dobavljati ga iz udaljenijih krajeva. Vano
je pri tome naglasiti da su ljudi ve u bronanom dobu, ako ne i ranije, postali
svjesni razornih posljedica deforestacije. 8 U Europi ve od 13. stoljea
moemo pratiti pojavu gradskih mjera za zatitu uma; uvaju se mladice,
planira se obnova uma ako su sve zalihe u blizini iscrpljene, nalae se
upotreba drveta koje ve lei na zemlji itd. Od 16. stoljea javljaju se i zaeci
modernog umarstva, a ume se njeguju i zato to postaju vrjednije od oranica.9
Usprkos tome, ume su sistematski unitavane, posebno zato to se prava
alternativa drvetu jo nije pojavila.
Mleanin Paulini, piui o vodama i umama uokolo Venecije 1600.
godine, primijetio je: Trenutno, poto nema vegetacije koja bi mogla zadrati
padaline, a snijeg lei izloen suncu, im doe do nevremena, voda se
strmoglavljuje niz planine do ua rijeka donosei goleme koliine taloga
(naplavina), time unitavajui panjake i seoska podruja ...i svojom velikom
pokretnom snagom donosi svu najprljaviju materiju u more ... a sa plimom i
osekom sav se taj otpad taloi u laguni}0 Zato su Mleani dobavljali dosta

5
O agrikulturi John Perlin. A Forest Journey. The Role of Wood in the Development of Civilization. Cambridge-London, 1991.

6
T. Dunin-Wasowicz. Natural Environment and Human Settlement over the
Central European Lowland in the 13th century. u Peter Brimblecombe - Christian

Pfister (ur.). The Silent Countdown. Essays in European Environmetal History. Berlin-

Heidelberg-New York, 1990, 92-105, ovdje 95.


7
Ernst Schubert. Der Wald: wirtschaftliche Grundlage der sptmittelalterlichen
Stadt. u Bernd Herrmann (ur.). Mensch und Umwelt im Mittelalter. Frankfurt am Main,
1993 (1986), 257-274. U Lici i Primorju situacija s pilanama bila je sljedea: Dok su u
susjednoj Lici pilane potoare graene pred 500 i vie godina, to prvu i jedinu pilanu
navoeni pogon nalazimo na senjskom podruju oko ezdesetih godina prolog stoljea
u rnovnici kod Jurjeva. Severinski, 1965, 234.
8

Perlin, 1991,49-55.
Schubert, 1993, 257-274. Oko 1400. godine u Nrnbergu se biljei trgovina
sjemenjem umskog drvea, a trgovina drvetom iri se na sve vee udaljenosti.
Schubert, 1993, 257-274. Za okolicu Senja - umskim redom kojega 1764/65 godine
utvruju Waldmeister Franzoni i major Pirker - propisano je da: ...se za ogrijev mogu
9

koristiti samo izvale i leika, a zdrava stabla da se mogu sjei samo uz prethodno
odobrenje i doznaku. Severinski, 1965, 238.
10

Perlin, 1991, 155.

Nataa tefanec

drveta iz Istre i dalmatinskih krajeva pod njihovom izravnom vlau, posebno s


otoka tada jo bogatih hrastovinom, no drvo je koristilo i lokalno stanovnitvo.
Primorska krajina je u to vrijeme jo uvijek obilovala umama te ovakvih
poplava u to vrijeme nije bilo na istonoj obali Jadranskog mora, mada su
bujice ponegdje ve poele praviti probleme, recimo, Senjanima.

1. UME U PRIMORSKOJ KRAJINI


Istona obala Jadranskog mora od Istre do Zadra je u 16. stoljeu bila
potpuno prekrivena golemim, nepreglednim umama.11 Izvori, kojima se ovdje
bavim, govore da je u 16. stoljeu podruje u zaleu Ledenica, oko Senja, u
zaleu Karlobaga, oko Brinja i Prozora bilo pokriveno izuzetno gustim umama
hrasta i crnog bora. Sam grad Senj i njegova okolica su u 16. stoljeu bili
okrueni umama visokog drvea, od kojeg je danas ostala samo makija ili goli
kr. 12 Danas je cijelo spomenuto podruje pokriveno mnogo rjeim umama,
koje se sastoje od bukve, smreke, jele, djelomino borova, sporadino i
limitirano od hrasta, a ponajvie ima makije. Prostori oko veih naselja su
gotovo deforestirani, posebno obronci, recimo, vinodolskih planina okrenutih
moru, zalee Ledenica, pojas uzdu senjske obale ukljuujui Jablanac i
Karlobag sa zaleem te prostori oko Senja ali i oko Brinja, Prozora i Otoca, za
koje se 1629. kae da su bogati visokim drvetom i crnogoricom svake vrste.13
(Vidi kartu umskog pokrova danas!14). Dakle, od vremena 16. stoljea dolo je
do znatne sjee drveta, naruavanja ekosistema i nepovratnog unitavanja
uma. Pokuati u pokazati da takvo nepovratno unitavanje jo uvijek nije
uzelo maha u prvoj polovici 17. stoljea, iako su neki procesi ve tada postali
11
Krajem ledenog doba Balkanski poluotok i srednja Europa bili su gotovo
potpuno prekriveni umama. Do prvog znatnijeg krenja i iskoritavanja dolazi za
vrijeme Ilira i onda s dolaskom Rimljana (putovi, topionice, rudnici, izgradnja utvrda i
gradova, itd.). S poveanjem naseljenosti i koritenje uma postaje znatnije. Branimir

Prpi (gl. ur.). ume i prerada drveta Jugoslavije - The Forestry of Yugoslavia. Zagreb,

s.a. 3-4. Napominjem da bi utjecaje klimatskih promjena na nestanak/poveanje umskih


povrina trebalo dodatno istraiti s obzirom na pojavu malih ledenih doba, po kojima je
posebno poznata druga polovina 16. stoljea.
12
Stjepan Sabljak. Povijesno-topografska skica Senja. u Senjski zbornik. Br. 17.
Senj, 1990, 267-272, ovdje 270-271. Tome u prilog i podaci iz Severinski, 1965, 239.
13
Von Carlwaag, haben wr vnnserer wee g, widerumben zu ruckh nach Zeng, vnd
von dorten nach Ottotschetsch, Prosor, Prndl vnd die eiisseristen Graniz vnd confinen
genomen, die gelegenhait der walder, vmbstendig besichtiget vnnd befunden, da Zwar
in selbiger gegendt, auf acht vnnd mehr meil weegs, hin vnd wider, ain vberau
ansechlicher schener Schaz von allerlaii hoch: vnd Schwarzwldern, ... HHStA, IA, T-

1,6,153r-153v.
14

Kartu pod nazivom Vegetacijska karta umskih zajednica Hrvatske izradili su I.

Trinajsti, . Rau, J. Vukeli, J. Medvedovi. Karta je reproducirana u boji kao prilog


knjizi ume u Hrvatskoj. Zagreb, 1992.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz .

31

jasno vidljivi. Kada pak govorimo o kasnijim razdobljima, Karl Kser je u radu
koji objavljujemo i u ovom zborniku rekonstruirao tijek nekoliko odluujuih
procesa koji su, prema njegovom miljenju, presudno utjecali na stvaranje kra
u regiji u 18. stoljeu, nakon repopulacije Like i Krbave. Tko je, dakle, i kako
troio drvo u Primorskoj krajini?
Habsburgovci su imali pristup gustim umama na podruju dananje
Njemake, Nasljednih austrijskih zemalja i ak Poljske, od kuda se drvo
transportiralo nizvodno Dunavom, Rajnom i njihovim pritocima. Velebitske
ume jo nisu bile zanimljive Habsburgovcima jer im je bilo daleko, preskupo,
a i gotovo neizvedivo transportirati drvo preko planina do Nasljednih Austrijskih Zemalja, a nije bilo ni prave potrebe za takvim poduhvatima. Sudei po
nekim izvorima i Wald Ordnungen i planinski prostori Nasljednih Austrijskih Zemalja obilovali su drvetom. 15 Habsburgovci su stoga u 16. i prvoj
polovici 17. stoljea ume Primorske krajine koristili sporadino i nesustavno,
uglavnom u samoj regiji za izgradnju utvrda i druge mjesne potrebe. No, poto
znamo da su te utvrde bile relativno male, u konstantnom stanju beznadnog
propadanja i naseljene s relativno malim brojem vojnika (do 20 pjeaka),
moemo zakljuiti da upotreba drveta u njihovoj izgradnji i nije mogla nanijeti
neke ozbiljnije tete senjskim umama.16
Osmansko Carstvo je od 15. stoljea posjedovalo bosanske planine bogate
svakovrsnim drvetom, u sluaju da su mu velike ume u Maloj Aziji i Trakiji
bile predaleko. 17 Stoga, kad su Osmanlije i doprle do krajeva sasvim blizu
Senja, zasigurno nisu bile spremne riskirati ljude i sjei ume na samoj granici.
A) to se tie ireg velebitskog prostora, Ante Rukavina je ukazao na dva
fenomena koja su utjecala na postepeno unitenje senjskih uma u vremenu
prije pojave Osmanlija. Ognjita u svakoj od tih kua uvijek su trebala tinjati,
ak i ljeti, jer ako bi se vatra ugasila, trebalo je ii do prvih susjeda, koji esto
nisu bili blizu, da bi se dobilo ara za novu vatru. Podruje velebitske primorske padine, odnosno Morlakije je, prema izvjeu Mattea Zane iz 1588.
godine, kojeg citira Rukavina, do pojave Osmanlija bilo naseljeno s ak 12.000
obitelji. One su troile velike koliine drveta na grijanje, ali i za gradnju te
druge potrebe.18 Nadalje, kao i u venecijanskoj terrafermi, ume su paljene da
bi se dobilo mjesta za panjake. Takve istine postojale su ve i u 16. stoljeu,
a izgleda da su padine Velebita bile na razliitim mjestima prokrivane
nekoliko puta od prethistorijskih vremena.19 Krenje uma za panjake bilo je
svakako jedan od izvora opstanka stoarskog stanovnitva na Velebitu. Kao
15

HHStA, IA.

16

Milan Kruhek. Krajike utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16.

soljea. Zagreb, 1995. O stanju utvrda.


17
Vidi Perlin, 1991,150.
18
Ante Rukavina. Jo ive velebitske ume. u Senjski zbornik. Br. 17. Senj,
1990,284,283,285.
19
Rukavina, 1990,281-282.

Nataa tefanec

potporu Rukavininim podacima o dobroj naseljenosti ovog podruja u srednjem


vijeku, mogu dodati da je habsburka komisija za ume iz 1629. godine
napomenula da je u senjskom samostanu (Stfft) otkrila neke povelje stare
otprilike 340 godina dakle iz 1290ih iz kojih je bilo razvidno daje Liku
u to vrijeme nastavalo oko 40.000 kranskih dua.20 Lokalno stanovnitvo uz
obalu troilo je drvo i na izgradnju brodova. Sjea za ovakve potrebe mogla je
biti razliitih razmjera, ali je sigurno daje bila koncentrirana na najkvalitetnija
stabla. Vlastela koja je opstala na ovim prostorima, spomenimo Zrinske i
Frankopane u Vinodolu, takoer je sjekla dosta drveta u zaleu i prodavala ga
preko mora, to je poznata injenica, kako iz izvora tako i iz sekundarne literature. 21 Uz sve to, prevladavanje crnogorice, kao drveta koje ne moe opet
izrasti iz panja, kao neke druge sorte, uvjetovalo je jo bri nestanak uma.22
B) to se samog Senja tie, senjski graani su jo od 15. stoljea prakticirali u velikim razmjerima trgovati drvetom. Ako se samo pogledaju biljeke o
trgovini izmeu Senjana i Dubrovana na poetku 16. stoljea, moe se odmah
uoiti daje glavni izvozni artikl Senja u stoljetnom trajanju bilo drvo. Pri tome
se radilo o velikim koliinama drveta u svim oblicima i veliinama. Izvozilo se
cijele brodove, tanke i debele daske, debla, duge za burad, drvo za vesla,
jarbole i ostale dijelove brodova, itd.23 Drvo su naruivali dubrovaki trgovci i
preprodavai, ali i dubrovaka vlada. 24 Kupovali su ga i mletaki trgovci koji
su sklapali ugovore sa Senjanima, a takvih primjera, na veliko nezadovoljstvo
Habsburgovaca, ima i u izvorima koje koristim za ovaj rad.25 Prema Severinskom, u 14. stoljeu su upravo Mleani naseljeni u Senju drali u svojim
rukama trgovinu senjskim drvetom te sa Senjanima sklapali i trgovake
ugovore. Ta trgovina nastavljena je i kasnije, samo to su je postupno u svoje
20
HHStA, IA, T-I, 6, 154v. Poneto o naseljenosti Primorja u srednjem vijeku
moe se doznati i iz Pavle Rogi. Naseljenost velebitske primorske padine kroz
historiju. u Senjski zbornik. God. 1. Senj, 1965, 35-68.
21
Vidi na primjer Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu. Arhiv obitelji Sermage.

Kutija 44. 3.1.; Emil Laszowski. Izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana.

Zagreb, 1951; Bogumil Hrabak. Regionalna i meunarodna trgovina Mleana i


Dubrovana drvetom iz Senja (XIV-XVIII stoljee). u Radovi Zavoda za hrvatsku
povijest. Br. 24. Zagreb, 1991, 57-107, ovdje 65.
22
Bilo bi dosta vano s interdisciplinarnog historijsko-biolokog stanovita ispitati
ovu i sline komponente opstanka odnosno nestanka biljnog pokrova na Velebitu.
Klasian primjer za takav pritup je knjiga poznatog ekohistoriara Olivera Rackhama
(Oliver Rackham. Trees and Woodland in the British Landscape. London, 1976.) koja
ne samo da kronoloki obrauje odnos prema umi i ulogu ume u britanskom pejsau,
nego u poduem uvodnom djelu objanjava i na koji nain najuestalije vrste drveta u
Britaniji rastu, ive i razmnoavaju se, utvrujui i terminologiju potrebnu za takve
studije.
23
Josip Lui. Veze izmeu Senja i Dubrovnika za vrijeme Hvarske bune (15101514). u Senjski zbornik. Br. 17. Senj, 1990, 235-242, ovdje 237-239. Vidi i Hrabak,
1991.
24
Lui, 1990,238-239.
25
Vidi recimo HHStA, IA, T-I, 6,151v-152r.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

ruke preuzimali domai trgovci. 26 Pritom napominjem da od tog vremena


Mleani nisu nikako mogli samovoljno i besplatno sjei ume u Primorskoj
krajini na habsburkom teritoriju, kao to se to esto istie. Zato su morali
osigurati odobrenje habsburkih vlasti, to je posebno u ratnim situacijama
bilo gotovo nemogue.
Senjani su prodavali drvo razliitih vrsta drvea jer je vrsta drveta tono
odreivala njegovu upotrebu. Za gradnju brodova traio najvie se traio hrast
i izgleda daje u okolici Senja i u priobalju tada jo uvijek bilo dosta tog drveta.
Donji dijelovi brodova, dakle oni koji su stalno pod vodom, izraivani su
upravo od hrasta, a dijelovi iznad vode od borovine i ostale crnogorice.27 Hrast
je smatran najdragocjenijim drvetom jer je zbog svoje guste strukture i ilavosti
najotporniji na vodu i sol. Zatim su tu bili borovina, smrekovina i jelovina za
opremanje palube i za vesla, empresi za jarbole, itd. Crnogorica je uglavnom
koritena na palubi jer je bila lagana i meka za obradu. Posebno probrana i
obraena bukovina koristila se za vesla i burad. Ipak, poto bukovina nije
elastino drvo i ima tendenciju pucanja, bila je zahvalnija kao ogrjevno drvo.
Murva je koritena za rebra i neke druge dijelove broda jer je bilo dokazano da
u njoj avli mogu due trajati neoteeni nego u bilo kojem drugom drvetu.28
Koliko je drvo bilo financijski vano za Senjane svjedoi i Senjski statut iz
1388. godine koji nizom uredbi ureuje trgovinu i baratanje drvetom. Iz uredbi
postaje jasno da je trgovina veim deblima ili posebno obraenim drvetom
dakle onim koje nije sluilo za svakodnevnu kunu uporabu bila privilegij
senjskih plemia. Oni su drvo mogli prevoziti po kopnu i moru bez ikakvih
nameta. Samu trgovinu dodatno je regulirala i odobravala senjska vlast.29 Drvo
se, kao jedan od nekoliko najvanijih senjskih trgovakih artikala, iz Senja
izvozilo po cijelom Mediteranu, a najvie na Apeninski poluotok i u Dubrovnik.30 Senj je ve od 14. stoljea bio posebno poznat po izradi vesala, te je
i Venecija, ovisno o svojim potrebama, zabranjivala, odobravala ili ak
financirala uvoz vesala iz Senja u Veneciju. 31 Drvo su Senjani koristili i za
vlastite svakodnevne potrebe, za gradske utvrde i kue, a i uskoci su svoje lae
gradili od najboljeg drveta iz okolice. Stanovnici Velebitskog podgorja su do
osmanskih velikih osvajanja 1530-tih kada je poslije desetljea pustoenja
26

Severinski, 1965,237.
Radovan Vidovi. Pomorski rjenik. Split, 1984,114.
28
Vidovi, 1984,115. Mnogo drugih detalja o upotrebi drveta u brodogradnji vidi
u Vidovi, 1984. O brodogradnji na Peljecu, Koruli i u Dubrovniku vidi Stjepan
Vekari. Nai jedrenjaci. Split, 1997, posebno 126-147. Vidi i Mithad Kozlii.
27

Hrvatsko brodovlje - Croatian Shipping - Le navi croate. Zagreb. 1993.

29
Postupanje s drvetom reguliraju paragrafi: 9, 12, 13, 17, 88, 89, 121 i 129. Lujo
Margeti. Senjski statut iz 1388. u Senjski zbornik. Br. 12. Senj, 1985-1987, 19-100,
ovdje 53-78.
30
Lui, 1990, 240.
31
Petar Stri. Senj u XIII. i XIV. stoljeu. u Senjski zbornik. God. 12. Senj,
1985-1987, 1-18, ovdje 13.

Nataa tefanec

ovaj kraj gotovo sasvim opustio takoer naveliko koristili drvo, a oslobaali
su i prostor za obradive povrine i panjake. No, umski pokrov se izgleda ipak
uspijevao oporaviti jer jo nije bilo sistematske ekstenzivne sjee koja je mogla
zapoeti tek s izgradnjom Senja krajem 14. stoljea, naseljavanjem veeg broja
ljudi u njemu i zapoinjanjem organizirane trgovine drvetom.
Dakle, mogue je pretpostaviti da je nepostojanje veih urbanih
koncentracija na obali i u zaleu, koje bi tek bile u stanju nepovratno iscrpiti
umsko blago, omoguavalo redovito obnavljanje umskog pokrova. Stoga,
bilo zahvaljujui klimatskim i/ili ljudskim faktorima, do prve polovine 16.
stoljea nije dosegnuta ona razina deforestacije i ona razina stvaranja kra koja
bi nepovratno onemoguila rast vegetacije. Posljedice sjee su se ponegdje ipak
poele osjeati ve od 16. stoljea.
Drvo za trgovinu i svakodnevnu uporabu Senjana sjeklo se ponajprije u
uem zaleu 32 te u podruju Senjske drage jer je tu postojao prirodni lijevak
kroz koji se drvo moglo vui do mora. Sjea ume i postepeno proirivanje i
mijenjanje tog prirodnog puta rezultirali su dosta nekontroliranim i razornim
slijevanjem vode i naplavina u senjsku luku. 33 U vrijeme kad se Senj poeo
razvijati u 14. stoljeu, jo nije bilo takvih jakih poplava s velikim koliinama
nanosa, koje bi se taloile u zaljevu, no od 16. stoljea situacija se ve poela
mijenjati. Od druge polovine 17. stoljea, Senj je ve neko vrijeme bio ozbiljno
ugroen poplavama i brzicama koje su slijedile nakon jaih kia i oluja ili
nakon otapanja snijega u planinama, osobito u proljee. Godine 1660.,
kartograf Martin Stier je primijetio da je Senj imao mala vrata u gradskim
bedemima, koja su se svaki puta otvarala da bi poplava mogla proi kroz grad
(ulica prolaska bujice nazvana je Potok). Poplave su bile posebno opasne u
proljee kada se topio snijeg i golema se bujica sputala i potapala dio grada.34
Silovitost bujica bila je i jedna od posljedica nestanka vegetacije na
oborinskom podruju Senjske drage.35
Najblia okolica je po nekim izvorima i vedutama bila ogoljena ve
polovicom 16. stoljea da bi se neprijatelja moglo pravovremeno uoiti, a po
nekim drugim vedutama ini se da su se visoke ume mjestimice prostirale do
32

Veljko Rogi. Senj. Prilog poznavanju poloaja i regionalne funkcije. u


Geografski glasnik. Br. 14-15. 1952-1953,47-64, ovdje 58.
33
umarska enciklopedija. Vol. 3. Zagreb, 1987,196-197.
34
M. Vilii. Gradska vrata i urbanistiko oblikovanje Senja. u Senjski zbornik.
Br. 17. Senj, 1990, 203-234, ovdje 207-208. Vidi i Rogi. Prema Rogiu: Proces
bujinog nasipavanja najbolje pokazuje injenica, da je za vrijeme od oko 150 godina,
otkako je umjetno izgraeno novo korito bujice svedeno izvan gradske luke, natalozen
materijal stvorio pliinu u moru, koja prisiljava brodove da plove najmanje 100 m

daleko od obale. Rogi, 1952-1953, 50.


35
Poetkom 18. stoljea, podruja u neposrednom senjskom zaleu su bila prilino
posjeena te je sam grad ve bio ozbiljno ugroen. Godine 1785., general Vukasovi je
zbog uestalih bujica premjestio bujino korito izvan grada, no one su nanijele jo teta
u okolici i pokuavalo ih se smiriti vie od sto godina. umarska enciklopedija, 196.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz .

samih obala.36 Ipak, ako se uzme u obzir daje podruje Primorske krajine bilo
od 1530-tih depopulirano u odnosu na srednji vijek, izvjesno je da se negdje od
16. stoljea u Primorskoj krajini i posebno blioj senjskoj okolici poelo s
najveom sjeom drveta od prapovijesti. Situacija od 1680ih nadalje pak,
prema Kaseru, moe dijelom biti objanjena ponovnim ubrzanim naseljavanjem
prostora i neorganiziranom sjeom i krenjem. No, ve stoljee i pol prije kraja
17. stoljea, velike koliine drveta oito su sjeene i prodavane na razne strane,
za privatni dobitak lokalnog stanovnitva, pri emu su se vie bogatili trgovci i
preprodavai nego lokalne drvosjee i ljudi iz okolice koji su uz velike muke
znali sjei i tegliti drvo do obale za bijednu naknadu i uz veliku opasnost koja
je prijetila od napada martoloza.37
Nestankom veih umskih povrina, specifini klimatski faktori regije,
bura, vjetar, kia, snijeg i poplave nagrizli su kamen, tlo je erodiralo u nizine ili
gaje upio vapnenac. Stalnim djelovanjem padalina nepovratno je onemogueno
prirodno obnavljanje umskog pokrova, a zemlja je nestala ostavljajui goli kr.
Izgleda da su upravo lokalni stanovnici sjeom drva pomogli prirodnim
silama zapoeti proces deforestacije Primorske krajine. Ljudi u Senju su
vjerojatno, kao uostalom i Mleani, bili svjesni katastrofalnog utjecaja nestanka
umskog pokrova na nestanak zemljanog pokrova i na ravnoteu vodenog
sustava, ali u vremenu koje razmatram nije poduzeto nita da bi se takvo to
zaustavilo. Zalee Senja jo uvijek je obilovalo gustim umama koje su
izgledale neiscrpne. Dakle, trgovini drvetom poetkom 16. stoljea tek je
predstojao procvat.38

2. UME U MLETAKOJ REPUBLICI


Mletaka situacija bila je poneto drugaija od habsburke ili osmanske.
Stanovnici mletake terraferme iskoristili su svoje drvno bogatstvo ve do
kraja 15. stoljea, dakle mnogo ranije i mnogo sustavnije. Godine 1500.
suvremenik je primijetio da uz gornji tok rijeke Adige, blizu Venecije, nije vie
bilo ni jednog drveta. 39 Od tog vremena nedostatak drveta predstavljao je

36

Anna Maria Grnfelder. Karte kao izvori za prouavanje senjskih uskoka. u


Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Br. 32-33. Zagreb, 1999-2000, 360-361.
37
Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu. Arhiv obitelji Sermage. Kutija 44. 1.3.
38
U 19. stoljeu, nakon vala naseljavanja, sve je rezultiralo katastrofom jer je
iroka okolica Senja, ali i drugih utvrda kao Otoca i Brinja, te sam primorski pojas bio
gotovo opustoen, posebno blisko zalee Jesenica i Ledenica i brda iza Karlobaga. Od
1878. do 1945. niz strunjaka je poeo provoditi opsene strune radove na
poumljivanju tih krajeva i posebno Senjske drage i postignuti su veoma dobri rezultati,
tako da kraj danas ne izgleda tako pust kao to je to bio jo u prvoj polovici 19. stoljea.
umarska enciklopedija, 197.
39
Perlin, 1991, 153.

Nataa tefanec

permanentnu opasnost za Mleane. Poznato je da je njegova sustavna doprema


bila preduvjet odravanja venecijanskih graevina, ali i preduvjet opstanka
glasovite mletake industrije stakla te brodogradnje u Arsenalu, zahvaljujui
kojima je Venecija i nosila naziv kraljice Jadrana. Jedina uma koja je
preivjela u okolici Venecije bila je Montello i to samo zahvaljujui brojnim
zakonskim aktima koji su izglasani da je zatite.40 Arsenal, koji je do tada bio
najvee brodogradilite na Mediteranu, bio je prisiljen traiti drvo u Holandiji,
panjolskoj i Engleskoj. Jeftinija gradnja brodova u zapadnoj Europi bila je
jedan od razloga zbog kojih je Venecija postepeno izgubila svoj primat u
brodogradnji te je broj njezinih brodova poeo zamjetno opadati. Do 1606.
godine ve je polovina mletakih brodova bila izgraena izvan Venecije. Oko
godine 1700. to je bilo oko 80% brodova. Venecija se, dakle kako zbog
nedostataka resursa tako i zbog financijsko katastrofalnih uinaka ogranienja
na mediteranski bazen vie jednostavno nije mogla natjecati s engleskom,
panjolskom ili nizozemskom flotom.41 Nadalje, Venecija nije bila jedina koja
je izgubila svoje ume na zapadnoj obali Jadranskog mora. Slina situacija
prevladavala je na cijelom Apeninskom poluotoku.42 Senjani su prodavali drvo
na Siciliji i Sardiniji, na ostatku poluotoka ali i dalje.43

3. PREGOVORI O PRODAJI MORLAKIH,


OKO SENJA SMJETENIH UMA
Lako je, dakle, uoiti da je Mletaka Republika trebala nove izvore drveta
mnogo vie od ostalih imperijalnih sila koje su se sustekle na Triplex
Confiniumu. Ve je iskoritavala ume u Istri i mletakoj Dalmaciji, osobito
toliko traenu hrastovinu koja je bila blizu i lako ju je bilo dopremiti. Hrastove
ume u mletakom dijelu Istre bile su pomno nadgledane i kontrolirana je
njihova sjea, a imenovani su i providuri za drvo i ume. 44 Mleani su
pokuavali pronai i nove izvore drveta za Arsenal kako bi trgovce brodovima
odvratila od stranih brodogradilita te su se vlada i trgovci, bili vie nego voljni
upustiti se u trgovinu senjskim drvetom veeg formata.

40

Perlin, 1991, 151-153.


Ibid.
42
Iz jedne sitne vijesti doznajemo da je 6. svibnja, 1566. godine Franz Thurn pisao
kralju Maksimilijanu II. da je ve pokojnog kralja Ferdinanda I. urbinski vojvoda
zamolio da mu se dopusti dopremiti drvo iz senjskih uma, za to se i Thurn zaloio.
Emil Laszowski. Biljeka o Senjskim umama. u Vjesnik kr. Hrv at sko-slavonsko41

dalmatinskoga zemaljskog arkiva. God. 13. Zagreb, 1911, 191.


43

Lui, 1990, 240.

44

Vidi povijesnu biljeku u Sumarnom inventaru (s elementima analitikog)


arhivske zbirke Providuri za ume u Istri 1738.-1804. (Povijesni arhiv Rijeka, 1992.)

kojeg je priredio Nenad Labus.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz .

1600-1603.
DOBA NEZADOVOLJENIH POHLEPA
Habsburgovci su, sudei po izvorima kojima raspolaem, od godine 1600.
poeli praviti procjene kvalitete i mogue upotrebe rudnika i uma na
primorskom podruju. Prvenstvena im je namjera bila sudei po njihovom
pismenom oitovanju priskrbiti novac za odravanje i gradnju utvrda u
Senju i oko Senja. Saznavi da se vrlo malo novca izvlai iz senjskih rudnika i
uma, gradake vlasti su 13. sijenja 1600. godine naredile Flaminiju Manliju,
senjskom kapetanu i Johannu Franklinu (Hans Frankhen) da u najkraem
vremenu ispitaju u kakvom su stanju ume i rudnici, procjene okolnosti njihove
eventualne uporabe i predloe kako bi se prihodi iz ova dva izvora mogli
iskoristiti za smanjivanje habsburkih izdataka na ovom dijelu Krajine.45 Iz tog
razloga, mletaka ponuda za kupnju istih uma dola je u pravom trenutku za
Habsburgovce.
Prvi ozbiljni pregovori oko senjskih uma izmeu Habsburgovaca i
Mleana poeli su ve 1601. Sadravali su zanimljiva obrazloenja s obje
strane. 46 Trenutna politika situacija bila je vrlo napeta, kulminirajui
Uskokim ratom (1615.-1617.). Mletaka Republika se ve neko vrijeme
ozbiljno alila na senjske uskoke koji su pljakali i konstantno ugroavali
mletake trgovce. Habsburke vlasti, posebice Dvorsko ratno vijee u Grazu,
ve je iste godine sa senjskim kapetanom Josephom von Rabattom raspravljalo
0 transferu uskoka iz Senja u Otoac, utvrdu koju se planiralo obnoviti, valjda
1 za tu svrhu. 47 Habsburgovci su takoer planirali zamijeniti uskoke u Senju
njemakim vojnicima ne bi li pojaali svoj utjecaj. Ovakvom postupku se
suprotstavio ak i Rabatta s tvrdnjom da bi bilo bolje iskoristiti novac
predvien za plaanje njemakih vojnika za uvrivanje samog Senja. Po
njegovim rijeima, njemaki vojnici bi potroili mnogo novca na putovanje,
a ionako ne bi bili pretjerano korisni 4 8 U takvoj, politiki krajnje neizvjesnoj
situaciji, donjoaustrijska Komora se ipak zauzela za sjeu. Naime, lanovi
Komore priznali su da su svjesni da bi sjea uma i nastale istine mogle
pomoi Mleanima i Osmanlijama strateki ugroziti Habsburgovce, ali i da bi
45

HHStA, IA, T-I, 6, 39r-39v.


Prvo pismo koje spominje holzhande izmeu Habsburgovaca i Mletake
Republike adresirano je na Josepha Rabattu, kapetana Senja u sijenju 1601. godine.
HHStA, IA, T-I, 6, 34r-34v.
46

47

Regesta s vrha stranice: Der Herrn N: O: Regiments: Camer: vnd Hofkhriegs


rthe Rattlich guetachten, die Anrichtung ainer mehrern: vnd bessern Nachtparschafft,
Zwisch[en] dem Hau sterreich vnd der H err schafft Venedig, dan bestraffung der
Schdlichjen] Mhrrauber vnd Vgokhen, dan Transferierung der Zengerisch[en]
Soldaten nach Ottatschz, dan die bey Zeng Ligenden Wlder vnd Perckherckh etc

bet [reffend] mit mehrerm etc HHStA, IA, T-I, 6, 40r. Vidi takoer cijeli dokument
napisan 29. svibnja 1601. godine u Grazu. HHStA, IA, T-I, 6, 40r-47r.
48
HHStA, IA, T-I, 6, 43v-44r

Nataa tefanec

38

bilo nepromiljeno propustiti ovakvu priliku za zaradom. Posebno stoga to su


te ume tako guste da bi trebalo proi puno vremena prije nego to bi njihovo
prorjeivanje moglo predstaviti stvarnu opasnost.49
Mletaki ambasador je na bekom dvoru ponudio 300.000 talira za kupovinu drveta iz senjskih uma. 50 To je bio golem novac jer od 1578. godine,
kad su u Brucku fiksirani iznosi, Unutranje Astrijske Zemlje trebale su troiti
548.000 guldena na godinu za pokrie ukupnih trokova Hrvatske i Slavonske
krajine.51 Naravno da velik dio tog novca uope nije stizao na Krajine, a i onaj
koji je stizao esto je isplaivan u naturi preko provijanta.52
Iznosi koje su nudili Mleani bili su ba ono to su Habsburgovci u tom
trenutku trebali, osobito uzevi u obzir njihove brojne dugove prema bankarima
i trgovcima, to u egzemplificirati neto kasnije. Povrh toga, ume su s
habsburkog stajalita, uvjetovanog ponajprije logikom profita, ionako bile
neprofitabilne i neupotrebljive ako ih se ne proda, a bilo kakve ekoloke
konsideracije bile su izvan konteksta tog vremena.53
Neposredno nakon mletake ponude, po naredbi Cara i Donjoaustrijske
komore, komisije su poele pregledavati podruje oko Senja. Visoki oficiri na
Krajini, Flaminije Manlije, Johann Franklin i Joseph von Rabatta, bili su, kao
to sam spomenula, vrlo rano obavijeteni o mogunosti prodaje senjskih uma.
Ipak, poto u sijenju 1600. godine nisu nita pravo napravili, 4. lipnja 1601.
nareeno im je kao prvoj komisiji da ispitaju u kakvom su stanju ume, gdje bi
bilo najprofitabilnije i najsigurnije organizirati sjeu s obzirom na
neprijateljsku prijetnju i s obzirom na umske prolaze i zapreke prema senjskoj
tvri koja je trebala ostati sakrivena, itd. 54 Komisija je 24. lipnja poslala
izvjetaj zagovarajui prodaju drveta jer su ume bile toliko bogate da ih se ne

49
50
51
52

HHStA, IA, T-I, 6,45r-46r.


HHStA, IA, T-I, 6, llr, 51r, itd.
Odnos talira i guldena u to vrijeme je 1 : 1,7778.
Be, Kriegsarchiv, Alte Feldakten, 1578-6-ad4-c; 1578-3-1-1/2; 1578-3-2; 1578-

6-ad4-c; Karl Kser. Slobodan seljak i vojnik. Rana krajika drutva (1545.-1754.). Vol.

1. Zagreb, 1997,78-89.
53
... per verkhauff de vmb Zeng vnd derselben enden ligunden holz, daraus wir
sonsten ainen schlechten, vnd gar khainen nuz haben, ... HHStA, IA, T-I, 6, 8r.
54
Wir haben von 13 verschinen Monat Ianuary zwar dem gewesten haubtman zu
Zeng vnd Euch beeden dir Manlio vnd Franchin dahin vnser verordung zuekomen
lassen, Seitemallen vn furkhomen, wie au denen bei Zeng ligenden Wldern vnd
Perkhwerchen nit ain geringer nuz vnd lrliehe ertragung zuerzeugen, vnd solcher zu
der Zengerischen Soldaten vnd[er]haltung zw applicirn sein mchte, das Ir derowegen
aines ehisten tags Euch vergleih[en], dorthin Supra locum verfliegen, sehen vnd
wahrnemen, was etwo vber den aufflauffenden
vncosten die nuzbarkeit sein mchte, vnd
vn dessen gehorsamblich berichten sollet, weiln wir aber bisanhero nichtes von Euch
empfangen, also das nochmals on Euch, in bedacht das wir dir Rabatta auf der
haubtmans zu Zeng abzug dise Zengerische haubtmanschafft als geordenten Comissario
g[nedi]gist anbeuolh[en], vnser genediger beuelch, da Ir gesambt ohne alles

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

bi moglo unititi ni kad bi ih se sjeklo stotinu godina. Nadalje, tvrdila je da bi


krevine stvorene sjeom samo olakale obranu Senja i oblinjih utvrda
omoguavajui kranskoj strani da spazi neprijatelja na vrijeme. I tako dalje.
Imajui sve ovo na umu, Nadvojvoda je zakljuio da je ve krajnje vrijeme da
se te ume iskoriste i da donesu neki profit, za dobrobit cijele domovine
(Vatterland). Dobivenih 300.000 talira koristilo bi se iskljuivo za isplatu
vojnika koji ujedno brane i Nasljedne austrijske zemlje. 5 5
Ipak, trgovaki ugovor na kraju nije sklopljen i u oujku 1602. godine,
Mleani su opet zatraili pristup umama oko Jablanca (danas je podruje oko
Jablanca deforestirano). 5 6 Nakon toga, car Rudolf II. je zatraio da druga
komisija predvoena umarom (waldtmeister) izae na teren i ispita ume. 5 7 U
Verzieh[en] solche Commission nochmals furnemen aller vmbstende vnd beschaffenheit
Euch erkhandigen, ... Graz den 4 Iuny A[nno] 1601. HHStA, IA, T-I, 6, 48r-49r.
... vnd wie nun hieuor vom viertten Iuny des 1601 Iars, dem Herrn Iosephen von
Rabatta Flaminio Manlio vnd loan Frankhin dis er Zengerischen Wlder halber
zuegeschriben, vnd Inen von Hof au, durch beuelch auferlegt worden, das Sy sich als
Commissarien aller vmbstende, vnd beschaffenhait erkhundigen, frnemblich wo vnd
wa gestalt, au denen Wldern, wa abgeen, vnd das Holz zuschlagen bewilliget
werden mcht, abe auch dasselbig, Sonderlich ohne schaden, geschehen, Vnd nit etwo
den fenden, vnd and[er]n widerwrtigen nachpern, damit ain vortl vnd der vesstung
Zeng etwo schaden verursacht wurde, ... HHStA, IA, T-I, 6, 1 lv, 26r.
55
... Also haben Sy Commissarien den vierundzwainzigisten eiusdem mensis et
anni (24. lipnja 1601, N..) ..., herau befrdert vnd ... angebracht, ... das offtermelte
Wlder dermassen so gro, vnd Holzraich das in Hundert larn, ob man
gleichtglich[en]
mit Tausent Personen arbaitten lassen wolle, nit khndten
augehawen vnd vnd gemndert werden, in bedenckhus, das alwegen entgegen souill
Holz aufwahset, vnd also der Abschlag erstattet wurde, vnd gesezt da solche Wlder
schon augehackht vnd abgedt werden sollen, welches doch wie gehrt nit geschehen
khan, dises dannoch der Vesstung Zenng, vnd andern Grniz hesern nit allain nit
schdlich, Sonder mehr nuzlich vnd desto feglicher vor den Fenden khnden beschzt
werden, ... Wlten Irer Fr: Dr: Regierung: vnd Camer in vnderthenigkhait gerathen
haben, das Sy bey beschaffner sachen, nun mehr khain bedenckhen haben sollen, in den
vorsteenden holzhandl, genedigist Zuuerwilligen, vnd offtangeregte Zenngerische
Wlder, dem Gemainen Vatter Landt Zu nuz Zu machen, ..., damit solche wlder allain
der vesstung Zenng, vnd And[er]n vmbligenden Pawfeligen Grniz Hesern, Zu guettem
auch auZallung der Zennger vnd defendierung diser sterreichischen Lande, vnd nit
ander werts angewendet, vnd die von der Herr schafft Venedig anerbottne Summa gelts,
der dreymall hundert tausent Taller Zu dem endt deputiert, vnd angelegt werden, ...
Izvjetaj nadvojvode o radu prethodne komisije. Graz, 26. travnja, 1602. HHStA, IA,
T-I, 6, 26r-26v, 51r.
56
Sonnsten hat vn gedachter Herr von Lichtenstain wie auch Er Herr Pez des
venedigischen gelts halben, daruon oben die meidung geschechen, souil Zuuersteen
geben, Wie sich der Venedigische orator alhie in Namen seiner H err schafft gegen Irer
Kay: May: etc Aller vnderthenigist erpotten, da man der Holz handlung in den Wldern
oberhalb Zenng, Bey Jblnz schlielich eingieng, das Sy die H err schafft Venedig
darauf gestrackhs dreimal hundert tausent Taller dar geben: vnd erlegen lassen wolte, ...
Prag, 22. oujka, 1602. HHStA, IA, T-I, 6, 30r.
57
Car Rudolf je napisao: ... Nun werden Wir gleichwol souil gehorfsamist]
berichtfen], das wir diser Wlder bihero wenig oder gar nichts genossen, das holz one
das erfaule, vnd niemanden Zu Nuz khumbe, Wrn demnach bey dis en vnerschwing liehen

Nataa tefanec

komisiju su imenovani Hans Friedrich von Paar, kapetan Rijeke i Daniel


Francol, kapetan Senja. Izvjetaj koji je bio sastavljen 22. travnja 1602. i poslan
donjoaustrijskoj Komori i Dvorskoj komori sastojao se od est toaka, a bio je
temeljen na prethodno osiguranom miljenju cara, izvjetaju prve komisije i
osobnom uvidu druge komisije.58
Parafrazirat u ukratko est glavnih stavova druge komisije. Prvo, ume
ionako ne donose nikakav profit Habsburgovcima te komisija smatra najboljim
da se odmah iskoristi prilika, proda drvo i doepa se novca za ratne potrebe,
jer rat bjesni, a trokovi su trenutno neizrecivo visoki. Trebalo bi, nadalje,
odravati, dograditi i pro vidjeti vojnicima Otoac, Karlobag, Brinje i Prozor
kao Anti guardia und Vorwahr Nasljednih austrijskih zemalja Car dodaje i
Bosnischen lmp[er]ra59 naspram Osmanlija, krvnih neprijatelja kranstva.
Drugo, redovitim odravanjem vojnika i utvrda novac bi bio najkorisnije
potroen. Lopovi i ubojice, tj. uskoci, obiavaju robiti i pljakati te su
zahirili u najgore zloine. Njihovim redovitim isplaivanjem i opskrbljivanjem
moglo bi ih se odvratiti od zlodjela. Svi nesporazumi s Mleanima bi time
nestali jer ovi ne bi imali razloga aliti se. Nadalje, uskoka uroena hrabrost
omoguila bi da se svake godine ugrabi od Osmanlija komadi zemlje i time
spasi zemlje Njegova Velianstva od raznih Nahtl vnd Schaden. Postoje i
glasine da su Mleani spremni ponuditi neto novca za potporu austrijskim
utvrdama da bi bolje zatitili posjede Republike i poveali obujam svoje
trgovine.
Trei dio pisma, u kojem je gramzljivost najuoljivija, naglaava da bi se
realizacijom ovog ugovora oekivalo od samih Mleana da osiguraju radnike,
majstore i pomono osoblje potrebno za sjeu uma. Oni ne samo da bi napuili
kraj, donijeli nova dobra, novac i hranu, nego bi tako neizravno pomogli i
ovdanjem stanovnitvu. Ali, preputeno je nadvojvodi da vidi da li e takvo
to dopustiti.
etvrto, ove senjske ume su Habsburgovci do sada samo sporadino
koristili za izvlaenje profita, a pune su najljepeg drveta das Schniste holz.
(ume su, naravno, doivljavane lijepima prije svega zbog svoje mogue
korisnosti. Otuda veim dijelom potiu i tolike fascinacije gustoom i
beskrajem umskog bogatstva.) Komisija se zapravo udi i pita zato se
Khriegs vncosten nicht so gar vngenaigt, Vn mit den Venedigern derentwegen in ain
Tractation einzulassen, ..., Vnd war villeicht der nchste vnd beste weeg, das Eur L:
dise Wlder vorher durch Iren Waldtmaister besichtigen, vnd nochmal einen
vberschlag machen Hessen, was fr holz, Wieuil vnnd an welchem ort, auch mit was
gelegenhait vnd conditionen Inen den Venedigern solches Zubewilligen sein mchte, ...

Prag, 27. oujka, 1602. HHStA, IA, T-I, 6,18r-18v.


58
Ovih est toaka je ekstrahirano iz opsenog izvjetaja pod signaturom HHStA,
IA, T-I, 6, ovdje 12r-14v.
59

Vnd wurde dise gelt hilff Zu der bewusten Bosnischen Imp[er]ra nicht ain
geringer fur schuh sein, ... HHStA, IA, T-I, 6, 18v.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

31

Njegovo Velianstvo do sada oklijevalo upustiti u toliko potrebne i eljene


pregovore s Mleanima, osobito zato to bi mogui ugovor mogao biti iznimno
koristan, nikako tetan austrijskim graninim utvrdama i zapravo bi bio na
korist objema stranama.
Peto, kao to se to bez sumnje moe vidjeti i kao to je to prijanja
komisija potvrdila solidnim argumentima, te su ume toliko velike i bogate
drvetom da bi ih se moglo ruiti svakodnevno kroz stotinu godina s tisuu
radnika, a jo ih se ne bi posjeklo, toliko bi drvea opet naraslo. Drvo pak bi se
moglo koristiti za sve vrste graevinskih poduhvata na moru i na kopnu. Za te
ume dri se da su neizmjerena stvar zvana catena mundi.
esto, zahvaljujui gustoi tih uma, martolozi, osmanski drumski
razbojnici i ubojice slobodno njima haraju, inei nasilje nad kranima,
ubijajui i robei ljude i prodajui ih kao stoku za novac, a djelomino ih
odvodei i u Osmansko Carstvo. Kad bi mletaki radnici posjekli samo neto
tog drvea, to bi razrijedilo ume i zaustavilo martoloze, a i olakalo bi njihovo
otkrivanje i kanjavanje. Povrh toga, bilo bi moda i korisnije da se raisti
neto povrine oko utvrda i to ne bi tetilo Senju i drugim utvrdama nego bi,
ba suprotno, ove bilo lake obraniti jer bi se neprijatelja moglo opaziti na
vrijeme A to se tie taktike barikadiranja umskih prolaza drveem, koja je
tako uspjena protiv Osmanlija, taj se argument ne moe koristiti protiv
sporazuma s Mleanima jer su te velike ume u kojima Mleani hoe sjei,
poprilino udaljene od Senja.
Komisija je ostavila caru i nadvojvodi da odlue o pojedinostima
sporazuma vezanima za uvare radnika, plaanje uvara i obujam sjee, u isto
ih vrijeme gotovo preklinjui da ne propuste ovu priliku za zaradom. Apel je
imao uinka jer su financijske potrebe Krajine bile goleme. Ve u lipnju 1602.
car Rudolf II. je ponovio instrukciju nadvojvodi Ferdinandu upuujui ga da
ue u pregovore s Mleanima oko takozvane Zengerische Holzhandel,
naglaavajui da e i financijske potrebe Nadvojvodina dijela Krajine time biti
pokrivene. 60 Zamolio je Nadvojvodu da za oformljivanje tree komisije
imenuje dva ovjeka, kojima bi Rudolf dodao jednog svog savjetnika iz Bea.
Ona je u najkraem vremenu trebala poeti s radom, odnosno, procijeniti
kvalitetu drveta i umskog pokrova, odabrati pogodna mjesta za sjeu, pronai
drvosjee i istraiti najbolje putove za transport drveta do mora, da bi se
Komora to prije dokopala novca.61
60
Sintemall wir der Zeit de gelts Zu dem Kriegswesen hochbenttigt, Sie wollen
vn souil ehist mglich, Ihm bericht vnd guettachten darber Zuekhumben lassen,
wirdet aldan diser frschlag von vns fr Rathsamb befunden, So khan auch E: L: auf
da Grnizwesen von solchem geldt geholffen werden, ... Prag, 8. lipnja, 1602. HHStA,

IA, T-I, 6, 8r-8v.


61
Dieweil man aber hierzu solcher Commissarien, so der selbigen rtter vnnd des
Waldts auch gehlzes gelegenheit des holzes wertts, wo vnnd wie dasselbe am besten
Zuschlagen, wie die Arbeiter Zubestellen auf was weg solches am fue glichst en Zum
Meer Zufehren vnnd Zubringen wssen vnnd erfahren sein bedrftig ist. te ..., in

Nataa tefanec

Nadvojvoda je predloio dvije osobe, Veita Khisla, vrhovnog kapetana


Hrvatske krajine i Andreasa Paradeisera, zemaljskog savjetnika u Kranjskoj.
Obojica su prepoznata kao povjerljive osobe, iskusne u poslovima na Hrvatskoj i Primorskoj Krajini.62
Kao rezultat komisijskih uvida, 19. rujna 1603., Donjoaustrijska komora i
Dvorsko ratno vijee poslali su Nadvojvodi Ferdinandu uvjete za sklapanje
ugovora s Mleanima, koji su ve imali carev blagoslov. 63 Prvo, Mleani su
odmah trebali isplatiti u Be i djelomino u Graz, 300 do 400 tisua talira, po
sedamdeset krajcara svaki, u gotovini ili u ratama. Ako bi se plaalo u gotovini,
drvo bi trebalo biti odmah posjeeno, a ako u ratama drvo bi se isporuivalo
sukladno uplatama. Drugo, sjeu i transport drveta trebali su izvriti carski
podanici, koje bi plaali Mleani. Tree, ako bi usuglaena procedura naila na
prepreke, trebalo je urediti da obje strane ovisno o krivnji nadoknade
tetu. etvrto, Mletaka Republika je trebala dati odgovarajue i pouzdano
obeanje i potvrdu (Renen) da nee zahtijevati nikakvu jurisdikciju nad
podrujem na kojem e se sjei drvo na temelju takozvanog prava ex usu. Peto,
Mleani su trebali osigurati financijska sredstva za plaanje straara koji bi
titili drvosjee i radnike od Osmanlija sve dok svo narueno i plaeno drvo ne
bude isporueno. Izgleda da nije bilo predvieno da Mleani angairaju svoje
straare na habsburkom teritoriju.64
U meuvremenu, mogua velika sjea senjskih uma postala je zanimljiva
i preko granica spomenutih imperija. Dana 14. listopada 1603. godine car
Rudolf II. pisao je nadvojvodi Ferdinandu izvjeujui ga da su knez te
peharnik (Mundtschenekhen) i Marggrafen von Castiglion Francisco von
Gonzaga, bili nedavno u Rimu i pregovarali o prodaji senjskih uma s Papom,
koji je izrazio elju da posreduje u pregovorima izmeu Mletake Republike i
Habsburgovaca. 65 Oba grofa su se suglasila da bi bilo korisno prihvatiti
welchen wir dann auch von vnnsern Rthen ainen aus Wienn Zuordnen vnd solche Commission aufs furderlichste als sein wrdet mgen Zu werck richten vnnd fortstellen
laen woltten, damit man desto balder Zum geldt geraichen, vnnd sich deen als dann

muglich bediennen kndte, ... Prag, 10. srpnja, 1602. HHStA, IA, T-I, 6, 4r-4v.
62

..., Iro dise Zwenn als den Edlen meinen Rath vnd lieben gethrewen Veiten Kisl
freiherrn Zum KaltenPrunn etc angeunden Obristen der Crabatischfen] Grnizen, vnd
Andreen Paradeyser meinen landt rath in Crain, vmb da Er der Kisl von Ambts wegen
derselben Crabat[ischen] vnd Mrgrnizen wie auch diser handlung billiche wissenhait
haben soll, vnd da seinige dabei laissten kan, der Paradeyser aber, derselbfen]
ennden, guette erfarnheit hat, gehorsamist fr schlag[en] ... Graz, 24(7). srpnja 1602.

HHStA, IA, T-I, 6, 5v-6r.


63
HHStA, IA, T-I, 6, 65r-66r & 68v.
64
HHStA, IA, T-I, 6, 65r-66r & 68v.
65
Es haben aber Ihre Babstliche heiligkeit mit dem Hochgebornnen vnnserm
fr sten, Mundtschenekhen, vnndt des Reichs lieben getrewen Franzico von Gonzaga,
Marggrafen von Castiglion, vnnter einem Inngsten Zu Rom sein dauon geredtt, vnndt
an vnn gelanngen laen, da Sy selbst ain vnnderhanndler Zwischen vnns vnnd der
Herr schafft dieses holz halben sein woltten, ... Prag, 14. listpada, 1603. Cijelo pismo

HHStA, IA, T-I, 6, 57r-59r, ovdje 57r-57v.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

papinsku ponudu, ali ju je car Rudolf II. ipak odbio jer bi mu ovakvo posredovanje samo produilo pregovore zbog uveane prepiske, a novac je trebao
brzo. 66
Car je stoga jo jednom naloio nadvojvodi da ubrza stvari te da to prije
imenuje jednog svog podanika kao poslanika za Veneciju. Poslanika je trebalo
opskrbiti carskom instrukcijom, koja bi u najveoj mjeri obvezivala njegove
postupke. Instrukcija je insistirala na poziciji da iskljuivo habsburki podanici
trebaju raditi na sjei ne bi li Mleani ex usu zahtijevali jurisdikciju nad tim
podrujem, grunndtt vnnd boden. Drugo, opskrbu habsburkih podanika/radnika
trebali su plaati Mleani. Sve to bi onemoguilo moguu svau izmeu mletakih
i habsburkih podanika na ovom podruju. Poslanik je trebao pokuati privoljeti
Mleane da oni plaaju uvare radnika. Zakljueno je da bi se uspjenim
zakljuenjem ugovora tih 300 ili 400 tisua talira moglo potroiti na dogradnju
Senja, Otoca, Karlobaga, Brinja i drugih utvrda te na isplatu vojnika.67 Ostalo je
samo odluiti tko e biti delegat, to nije bilo nimalo lako.
Nekoliko dana kasnije, 19. listopada, donjoaustrijska Komora i Dvorsko
ratno vijee u Grazu su se sloili s carskim uvjetima i argumentacijama. Uz to
su dodali i zapravo naglasili da je za potrebe opskrbe vojnika i radnika
Pazinska grofovija (Graffschafft
Mitterburg) dovoljno blizu te da uvijek moe
opskrbiti gradilita s traenim viktualijama, koje Mleani mogu platiti
gotovinom. ini se da je ve bilo dogovoreno da e grof Raimund von Thum
biti glavni poslanik. Trebalo je jo imenovati njegova dva pomonika.68
Na dan 5. studenog 1603. nadvojvoda Ferdinand je odgovorio caru Rudolfu
II. 69 On je bio voljan pomoi Eurer M[ajest]t g[enedigi]sten Contento vnd
vnnserm lblichen haus Osterreich Zu nuz. Nakon puno promiljanja odluio je u
Veneciju poslati grofa Raimunda Thurna.70 Cijela je stvar trebala biti drana u
66

HHStA, IA, T-I, 6, 57v.


HHStA, IA, T-I, 6, 57r-59r.
68
Ratno Vijee i donjoaustrijska Komora predloili su podpredsjednika Ratnog
Vijea, Hansa Jacoba Khisla i lana/savjetnika donjoaustrijske Komore Juliusa von
Paara, ali u sluaju da je nadvojvoda poelio sauvati neto novca i pokazao interes za
nekog drugoga, na raspolaganje su mu takoer stavljeni gospoda Colloredo i von Attems
(Athinis), koji su mogli biti od pomoi Thurnu. Nadalje, poto car nije ponudio novac za
njihove putne trokove, Komora i Vijee su zakljuili da bi bilo najbolje da ih pokrije
sam nadvojvoda. Car je nadvojvodi ve prije bio obeao dio novca koji bi se mogao
zaraditi prodajom senjskih uma, te su i sada Vijee i Komora predloili Nadvojvodi da
te trokove kao i trokove popravka utvrda na Krajini nadoknadi od prvih mletakih
isplata. HHStA, IA, T-I, 6, 64r-68r.
69
HHStA, IA, T-I, 6, 60r-61v.
70
Nadvojvoda je naime imao dva problema. Osim grofa Raimunda von Thurna,
nije imao ovjeka sa znanjem jezika te potrebnim iskustvom i autoritetom, a ujedno
dovoljno odana katolicizmu, da bi ga mogao imenovati poslanikom u Veneciju. Drugo,
poto je Thurn u tom trenutku bio odsutan, odnosno na carevu dvoru, Ferdinand je
rezonirao da se ugovor ionako ne bi mogao zakljuiti onoliko brzo koliko bi to car u
ovom trenutku elio. Ipak je, ne znajui za osobu s vie vrlina, zamolio cara da
obavijesti i uputi grofa Thurna na njegov novi zadatak. HHStA, IA, T-I, 6, 60r-61v.
67

Nataa tefanec

najveoj tajnosti.71 Uskoro je rijeeno i pitanje pratnje pa je sada samo trebalo


oekivati poetak realizacije.72 To se ipak nije dogodilo.
Sudei prema izvjetaju komisije, sreivanjem svih tehnikih detalja
sporazum je trebao biti postignut, ali nije. Nakon tolikih izvjetaja nekoliko
komisija, obje strane su se povukle. Zato su Habsburgovci 1603. godine
otkazali ovu s neba poslanu mogunost da obnove krajika utvrenja nije
sasvim jasno. Dijelom vjerojatno zahvaljujui opreznosti, jer u vrijeme Dugog
rata i dnevnih konflikata s Mleanima, nisu im mogli dozvoliti da uu na
habsburki teritorij sa svojim radnicima, majstorima i straarima. Habsburgovci
sami, pak, nisu imali dovoljno ljudi i stoke, ali ni organizacijskih kapaciteta s
kojima bi u kratkom roku organizirali sjeu i transport tolike koliine drveta do
mora. Sve u svemu, bio bi to jo uvijek neprofitabilan projekt za habsburku
stranu. U meuvremenu, trgovina drvetom u regiji je jo uvijek funkcionirala
na stari nain, putem manjih ili veih privatnih prodajnih ugovora.

1607.-1608.
NOVI PREGOVORI, STARA NEPOVJERENJA
Ovih godina poela je nova faza pregovora, jer novac je opet bio hitno
potreban. Saznajem da je na dan 17. oujka 1607. neki Thobias Fischer bio
prespor i neefikasan u pregovaranju s Mleanima te je nadvojvoda odluio
uposliti ve godine 1603. spominjanog Hermana von Attemsa. Nadao se da e
ovaj, zahvaljujui svom iskustvu i drugim kvalitetama, olakati pregovore. 73
ini se daje 16. studenog 1607. ili oko tog datuma, imenovana nova komisija,
jer je nadvojvoda Maksimilijan zatraio od kapetana Hrvatske krajine da
osigura pratnju, podrku i pomo komisiji poslanoj radi sjee morlakih uma
oko Senja. 74 Na dan 9. sijenja 1608. nadvojvoda i donjoaustrijska Komora su
iznova raspravljali o formi ugovora. 75 lanovi komisije bili su pianski (u
izvoru Piben) biskup Antonio Zara, 76 Veit Jochner, Ludwig Freyherr von

71

HHStA, IA, T-I, 6, 63r.


Dana 29. prosinca 1603. Ferdinand je napisao drugo pismo caru, izvjeujui ga
da je u Veneciju poslao Raimunda grofa od Thurna i Valsassine te kapetana Devina
(Tybeina), a za svaki sluaj i Ludwiga Colloreda von Wallsee-a, komornika Njegova
Velianstva te Hermana Von Attemsa, Ferdinandova savjetnika i komornika, s instrukcijom koja je slijedila careve naputke. HHStA, IA, T-I, 6, 52r-53v.
73
HHStA, IA, T-I, 6, 92r-92v.
74
HHStA, IA, T-I, 6, 93r.
75
HHStA, IA, T-I, 6, 91r.
76
Pianski biskup u izvoru se spominje samo imenom Anthonius, no doznajem da
je biskupsku ast u ovo vrijeme obavljao Antonio Zara, znameniti filozof o kojem se
dosta pisalo i u novije vrijeme. Poznata je njegova Anatomia ingeniorum et scientiarum
sectionibus quattuor comprehensa, Venecija, 1615.
72

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

Dietrichstein i doktor Angelo von Castedo (kasnije i Niclas Besstaldo). Dana


11. veljae 1608. Veit Jochner je iz Senja poslao nadvojvodi kratak, preliminarni odgovor, izvjeujui ga da je 19. sijenja primio zapovijed da organizira
rad na sjei i obradi drveta te da predloi uvjete prodajnog ugovora.77
U poetnim pregovorima mletaki trgovci upueni na trgovinu od
strane mletake vlade ve su specificirali sorte drveta koje su eljeli
otkupljivati, ukljuujui duine trupaca, dasaka ili vesala. Popise traene robe
nala sam u svenju grae koju koristim. Johann Babtista Paniezzo i Michael
Zwekh, oboje umari (Waldmeisters) u Vrhovnom umarskom uredu (Ober
Wald Ambt) u Grazu, pisali su 25. veljae 1608. Donjoaustrijskoj komori.
Kazali su da su ve dobili komorsku naredbu da u najskorijem vremenu u
skladu sa priloenom specifikacijom eljenih sorti drveta ispitaju to i gdje
sjei, koliko visoko i koliko novca treba osigurati za poetak radova.78 Oni su
se odmah raspitali kod nekih mletakih trgovaca i dobili su dvije ponude koje
su proslijedili Komori da bi i tamo mogli vidjeti to se trai i koliko su Mleani
spremni platiti. to se pak ticalo novca potrebnog za poetak radova, transport
drveta i slino, odbili su se izjasniti konstatirajui da bi se zasigurno radilo o
golemoj svoti novca za tako opsean posao. Posebno zato to bi za radnike i
majstore trebalo osigurati gotovinu. Podsjetili su nadvojvodu da te ume nisu
pod njegovom nego pod carevom jurisdikcijom te da je prije nekoliko godina
kad je prodavao Geller Tueder i praetern iz Tribuscherischen waldern izgubio
mnogo novca, savjetujui mu da ako i poeli prodavati drvo uredi da kupci
osiguraju i financiraju provoenje radova ime bi se izbjegli slini gubici.79
Sudei po ovome drvo je ve ranije prodavano i na dravnoj razini, ali se oito
radilo o znatno manjim sumama od ovih kojima se sada bavim. Na dan 4.
oujka 1608. u Grazu je na temelju pristiglih izvjetaja na papir stavljeno
jednoduno miljenje komisije, Donjoaustrijske Komore i ljudi iz umarskog
ureda (Waldtambt) da bi kupci trebali snositi trokove sjee i transporta drveta
do mora.80
U jednom trenutku ozbiljno je postavljen problem jurisdikcije nad razmatranim podrujem jer se ispostavilo da su ove ume podreene Ugarskoj komori
i da austrijske Komore ne mogu s njima izravno raspolagati. No, to je ubrzo
jednostavno rijeeno snagom carske rezolucije kojom su ume dane na raspolaganje Unutranjoaustrijskoj komori.81
77

HHStA, IA, T-I, 6, 85r-85v, 90r; 103r-104r.


HHStA, IA, T-I, 6, 86r-87v, 106v. Pisma na talijanskom s pobrojanim sortama
i cijenama zatraenog drveta.
79
HHStA, IA, T-I, 6, 81r-84r.
80
HHStA, IA, T-I, 6, 80r-80v.
78

81
... weillen dises ainer wichtigen important, vnnd dise wlder der Hungerischen
Cr on incorporiert, vnnd beiuolgendts der Hungarischen Camer vndterworffen, So ist
vn nach remedier[ung] vnnd au dem wee g raumung angedeter bedenkhen von dero
Zu Graz hinderlassnen I[nner] 0[sterreichischen] Hof Camer, Crafft deren von Eur
Khay: May: vom 14 Februarii, instendigen Iars allergenedigist ergangnen resolution

Nataa tefanec

Dana 3. travnja, 1608. godine Jochnerova je komisija konano poslala


opsean izvjetaj. 82 Bernardino Rossi, habsburki rezident u Veneciji vodio je
ve neko vrijeme pregovore s mletakim ministrima te je caru poslao i auiso u
kojem je naveo mletake trgovce zainteresirane za posao s drvetom.83 Trgovci
su trebali stupiti u kontakt s komisijom ve krajem studenog 1607. godine, ali
pojavio se samo jedan, Pietro Anteli, i to tek 22. prosinca. uvi njihove uvjete,
Anteli se odluio upustiti u trgovanje baratajui s brojevima od oko 300.000
talira, namjeravajui angairati jo neke ljude i trgovaka drutva. Saznavi za
to, komisija se odluila za jo jedno terensko izvianje. Od cijele komisije
otiao je izgleda samo Jochner, a jedino se Dietrichstein na margini pisma
ispriao drugim poslom. Jochner je poveo nekoliko umara (Waldmeisters) i
ljudi srodnih znanja. Isprva nisu mogli krenuti zbog loeg vremena, a onda su
se otputili morem prema Karlobagu, udaljenom osam milja od Senja. Budui da
je more u to zimsko doba jo uvijek divljalo, tek su velikom sreom uspjeli
posjetiti mjesta i luke du obale sve do najisturenije granice prema Osmanlijama. Nakon toga su se kopnom vratili do Otoca i Brinja te s jo
nekoliko pomonika obili ume oko ovih mjesta. Nakon vie dana jakog
nevremena konano im je osvanula jedna mirna, bistra srijeda te je Jochner
usprkos visokom snijegu uspio doprijeti do najviih vrhova primorskih planina
i vlastitim oima vidjeti ume bogate svakovrsnim drvetom. Dana 11. oujka
ekspedicija je krenula natrag, naavi Dietrichsteina u Senju. On je svih ovih
mjeseci bio dosta zauzet u Senju, navodno musterungom. Jochner je zatim
krenuo prema Rijeci gdje se naao s biskupom arom i Castedom. Tu su poeli
vijeati o tome to ponuditi trgovcima i razmotrili Antelijevu ponudu, podranu
navodnom slubenom Mletakom o ulaganju 400.000 talira u kupovinu, od
ega 100.000 u infrastrukturu. Izgleda da su kao komisija zahtijevali dosta
novca za poetak radova, dok je mletakim trgovcima puno vie odgovaralo
samo doploviti do obale i pokupiti robu ne mijeajui se u radove. ini se,
anbeuolchen worden, da wr vnn ohne ainichen Saumsal an dise orth, wo die besagte
walder gelegen, in aigner Persohn verfiegen,... HHStA, IA, T-I, 6, 149r-149v. Te iste

godine 1608. nadvojvoda Mathias je slubeno preuzeo ugarsku krunu od cara Rudolfa
II. to i izvor spominje. HHStA, IA, T-I, 6, lllv-112r.
82
HHStA, IA, T-I, 6, 70r-75v.
83
Zanimljive podatke o Rossiju nalazimo u obimnoj i izuzetno zanimljivoj
monografiji Helfrieda Valentinitscha o idrijskom rudniku ive, gdje Valentinitsch
konstatira da je Rossi, inae opat i zastupnik unutarnjoaustrijskog nadvojvode,
posredovao pri jednom poslu izmeu bankara i trgovca iz Niirnberga Carla
Albertinellija, kasnijeg zakupca (apaltora) idrijske ive i Bartolomea Bontempelli del
Calice (1594-1658) trenutnog zakupca idrijske ive. Albertinelli je pristao otkupiti ivu
za 60 fl. po centu, da bi mu Rossi kasnije rekao ...entweder aus Dummheit oder weil er
bestochen worden war, ... da je nekom Lomelliniju ista ponuena za 52 fl. po centu.
Albertinelli se naravno odmah krenuo aliti. U svakom sluaju moemo zakljuiti daje
Rossi kao posrednik imao vie podbaaja. Helfried Valentinitsch. Das landesfrstliche
Quecksilberbergwerk

Idria, 1575-1659. Produktion-Technik-rechtliche

und soziale

Verhltnisse - Betriebsbedarf - Quecksilberhandel. Graz, 1981, 318. Biografija Carla


Albertinellija u Valentinitsch, 1981,403-414.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

takoer, da je habsburki rezident Rossi naveliko meetario jer je, kao prvo,
najavio mnogo trgovaca, a pojavio se samo jedan. Usto, izgleda daje praktiki
zavaravao Antelija jer Anteli je izjavio da nije znao da e se toliko novca
morati ulagati u poetak radova. On je s Rossijem pregovarao o nekih 10.000
talira, to bi prema komisiji bilo dovoljno tek za sam poetak i plaanje
umskih taksi. Stoga je, saznavi uvjete, odbio sklopiti ugovor odbacujui sve
to je obeao Rossiju i tvrdei da on nije obavezan naredbama mletake vlade.
Bilo je to, dodue, poneto kasno i nakon njegovog poetnog pristanka, ali iz
ovih jednostranih izvora dosta je teko rekonstruirati zakoljasta dogaanja
sline vrste. Uglavnom, izjavio je, parafrazirati u, da nije spreman dati tolike
poetne novce i da bi on sa svojim kompanjonima skupio i do 300.000 talira za
drvo obraeno i dopremljeno do obale na nad vojvodin raun.
Zahvaljujui svim nesporazumima i stratekim razlozima i ovaj ugovor je
propao, trgovci se vie nisu pojavljivali, a onda se jednog dana ponovno javio
Anteli. Komisija je napisala da je napravila sve da ga zadri ali poslije dosta
razgovora Anteli je opet promijenio miljenje. Nakon toga su ga proglasili
zlim, nepouzdanim, sebinim i sramotnim trgovcem, nevrijednim bilo kakvog
ugovora. Poslali su ispis tijeka pregovora Rossiju no ovaj im nije odgovorio,
a Anteli je za propast ugovora optuio uskoke pljake i nesigurnost u regiji.
Komisija je iz dna due alila za izgubljenim vremenom, ali je s vrstom i
optimistinom vjerom preporuila nadlenima da ekaju otvaranje novih
mogunosti koje e nastupiti sklapanjem mira s Osmanlijama. Naglasili su da
kad to vrijeme doe treba izbjegavati trgovinu s Venecijom i sklapati ugovore
s papom, panjolskom, firentinskim knezom, Sicilijancima, enoveanima i
Dubrovanima, koji svi trebaju drvo za plovidbu. Stoga za proputenom
prilikom ne bi trebalo aliti ve se veseliti svijetloj budunosti.84
Ali, Habsburgovci su ugovor gotovo oajno trebali. Poznata je injenica da
su stalno bili u golemim dugovima. Kroz ove umske spise konstantno se
provlae i dijelovi o utjerivanju zajmova te izbjegavanju i odgaanju otplate
dugova. Spisi iz ljeta 1608. godine puni su takve prepiske. Da stvorim sliku s
kojim sumama se uope baratalo u svim tim poslovima i koliko su svi bili
isprepleteni te da predoim gdje je tu kotirala trgovina senjskim drvetom,
navest u slijedeih nekoliko primjera. U srpnju 1608. godine, Hans Gller je
izvijestio daje Bartholomeo Barbo spreman posuditi nadvojvodi 40.000 talira u
gotovini, ali je zauzvrat elio zadrati kapetanstvo nad Pazinskom grofovijom
jo nekoliko godina sve dok nadvojvoda ne isplati dug. Pazinska grofovija bila
84
HHStA, IA, T-I, 6, 70r-75v. Habsburgovci su bili zainteresirani za
kontroliranje zrinske luke u Bakru jer su Zrinski u nju privlaili sve vie i vie trgovaca.
U meuvremenu, 4. travnja 1608. grof Zrinski alio se Nadvojvodi na neke trgovce i dva
broda koje je uhvatio u kontrabandi, a alio se i na senjsko nasilje. Komisiji je poslao
svog upravitelja Julija ikulina te je odaslao i dodatno pismo Njegovu Velianstvu.
HHStA, IA, T-I, 6, 76r-76v. Kasnije doznajemo da je Zrinski svoje luke pristao
iznajmiti nadvojvodi, ali za previe novca to je ovome pravilo goleme probleme.
HHStA, IA, T-I, 6, 99r; 112r.

Nataa tefanec

38

je ista ona koja se stalno nametala kao mjesto s kojeg bi se moglo otkupljivati
velike koliine viktualija za radnike na sjei uma oko Senja. Uz kapetanstvo,
Gller je traio i prihode od poreza ubirana u dva mjesta, Graiu (Galionu) i
Pianu (Pibenu), ili barem u jednome od njih. Porez dobiven od Graia,
izraunao je Gller, odgovarao bi kamatama na 40.000 talira ime bi pitanje
kamata na dug za Habsburgovce bilo rijeeno. Napominjem da je lan zadnje
komisije za senjske ume bio pianski biskup, oigledno nimalo sluajno.85
Nadvojvoda, Komora i svi upleteni sloili su se da je ponuena pogodba vie
nego prihvatljiva.
U isto vrijeme spominjalo se jo mnogo transakcija. Bartolomeo
Bontempelli del Calice 86 posudio je Habsburgovcima prije tri godine 100.000
talira, koje je trebalo isplatiti. Zakupci ive iz Idrije, velikog habsburkog
zlatnog teleta, garantirali su da e nadvojvoda isplatiti dug, a zauzvrat su
dobivali znatne povlastice pri zakupu i otkupu. Sa Veitom Khislom pregovaralo
se o zajmu od oko 130.000 talira, koje on vjerojatno nije mogao imati, ali se ne
razaznaje od kuda ih je trebao namaknuti, itd. 87 Dakle, trgovina senjskim
drvetom bila je trenutno jedan od veih habsburkih zalogaja. Ipak, uskoro su
politiki problemi prevagnuli nad moguim ekonomskim dobicima. Uskoci su
poeli stvarati velike probleme u habsburko-mletakim odnosima, a poslije
Uskokog rata i Madridskog mira iz 1617. godine uklonjeni su iz Senja, prema
ve davno planiranoj shemi.88 Mogunost velike prodaje senjskih uma ponovo
se poela razmatrati tek dosta kasnije, 1629. godine.

1629.
TO DALJE OD VBEL AFFECTIONIERTER

BENACHBARDENl

Na dan 18. svibnja 1629. nova komisija, koju su sainjavali Augustin


Paradeiser, Steffan dlia Rouere, Andre Eder i Ambros Sembler, poslala je iz
Rijeke relaciju Caru i unutranjoaustrijskoj Komori, rezimirajui tijek
najvanijih dogaaja oko pregovora u gotovo tridesetogodinje trajanju i
sugerirajui nova rjeenja.89
Komisija s pratnjom je 3. svibnja 1629. dola u Rijeku i zadrala se tamo
4. i 5. svibnja posjetivi nekoliko ureda (Einember und holzdaziar ambt). Dana
85

HHStA, IA, T-I, 6, 115r-115r; 113r-114r;


Bartolomeo Bontempelli del Calice bio je veliki igra u poslovima sa
idrijskom ivom a i drugim novarskim poslovima na najvioj dravnoj razini. Njegovu
kratku biografiju osigurao nam je Valentinitsch, 1981,400-402.
87
HHStA, IA, T-I, 6, 109r-112r.
88
Catherine Wendy Bracewell. Senjski uskoci. Piratstvo, razbojnitvo i sveti rat na
Jadranu u esnaestom stoljeu. Zagreb, 1997, 283-296.
89
Cijeli opsean izvjetaj komisije sauvan je pod signaturom HHStA, IA, T-I,
6,148r-160r.
86

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

6. svibnja za Senj se otputila cijela ekspedicija u kojoj su bili, Paradeiser,


Rouere, Eder, Sembler, pisar Vrhovnog umarskog ureda (ober Waldtambt),
Petern Stachel, ljudi iz Ureda za umske dae (Holzdaziar Ambt), tri umara iz
Klane (Claniz), jedan brodograditelj Rijeke, Flaminio Vay trgovac mletakog poduzetnika loan Maria Giuntija te dva brata Mazoleni. Doavi u
Senj zapodjenuli su razgovor o poslovima po kojima su doli kad im je
pristupio ovjek iz Senja (gemainer Statt Zeng) s ve potpisanim ugovorom o
isporuci drveta (holz contract) Veneciji. Komisija je ovim postupkom bila
izuzetno ogorena. I to je jedna neporeciva drskost da su se Senjani bez
carskog konsenzusa upustili u tako obavezujui ugovor te su oni time delinkventi, pisao je Paradeiser. Pri tome nije mogao ba nikako ponititi ugovor,
zato to su ga Senjani bez obzira na to to se radilo o carskim umama za
koje nisu dobili, a ni traili doputenje za koritenje jednoduno zapeatili
gradskim peatom. Dvolini senjski gradski slubenici, Vizenco di Santi
kancelarijski inovnik i Gerorgy Gianizich (Juraj Janii) sudac, koji su
ugovor zakljuili i potpisali su pored pokazanog originala tvrdili da ugovor
zapravo nije sklopljen i prebacivali su krivnju jedan na drugog. No tu se vie
nita nije dalo napraviti. Spomenuti dogaaj je samo jo dodatno potvrdio da su
Senjani konstantno i obilato trgovali senjskim drvetom, a Mleani kupovali isto
drvo mimo dravnih procedura ili habsburkih upletanja. Drvo je dakle od
1600. do 1629. sjeeno bez obzira na tijek habsburkih pregovora.
Dana 8. svibnja komisija je krenula s tri broda iz Senja za Karlobag, koji je
bio osam jaih njemakih milja udaljen od Senja i inio je vanjsku granicu
prema Osmanlijama (Trkischen confinen). Karlobag su nali u stravinom
stanju. Prema njihovim rijeima parafraziram od nedavnih mletakih
nemira jak je gradski toranj bio razoren, a kad su se dovezli vidjeli su
vlastitim oima jednu grubu, divlju i opustoenu stjenovitu planinu, kao i
naputen i razoren grad, ali i samostan, crkve i morske luke koji ve godinama,
od kada se krvni neprijatelj Dalmacije ovdje ustalio, nisu bili nastanjeni ni
jednim jedinim ovjekom, govedom ili konjem. A drvo iz tih morlakih uma
koje su smjetene iza milju udaljene, vrlo visoke i divlje planine, nasuprot
neprijateljima opsjednute zemlje Like i Krbave ne moe se ni na koji nain
dopremiti do morskih luka. To se, po rijeima komisije, moe vidjeti i iz
priloenog crtea to ga posjeduje Eder, a koji na moju veliku alost nije ostao
sauvan.
Iz Karlobaga su krenuli natrag u Senj, a zatim u Otoac, Prozor i Brinje do
najisturenije granice kranstva. Izvidjeli su stanje uma i otkrili da se u toj
okolici na osam i vie milja uokolo (hin und wider) nalazi tako upeatljivo i
lijepo blago od svake vrste crnogorice i visoka drvea koje ovjek poteno
moe nazvati catenam mundi i koje je neiscrpno. Uslijed velikih izdataka 1602.
godine, tvrdi komisija, savjetovalo se da se ume hitno prodaju zbog vie
razloga, ali se drvo nije bez velikih trokova moglo dopremiti do mora. Ali kad
bi se Osmanlije istjeralo iz Like i Klisa, a ova divna i plodna zemlja opet
naselila kao nekad, moglo bi se to drvno blago dopremiti za izgradnju brodova

Nataa tefanec

i druge radove te unoviti za vie stotina hiljada guldena, na korist cijele


domovine.
Do tada nije bilo sredstava kojima bi se zapoela takva trgovina. Oni su,
pak, ispitali stanje stvari (ume koje lee oko Ledenica izvidio je Peter Stachel)
u umama koje se proteu tri milje iza Senja. Vidjeli su da od sorti koje se
trae, osim velikih Forchami dugih 16 do 18 stopa koje se rabe za velike galije,
ima dosta drveta za velika i mala vesla. Razgovarali su s ljudima iz Senja o
prijevozu tog drveta do mora i o cijeni drvne obrade majstora iz Klane i
ovdanjih majstora. Raspitali su se i za cijene prijevoza iz ledenikih uma do
mora. Poto su se poslovni partneri obavezali potroiti i do 100.000 guldena
godinje na tu trgovinu veslima i drvetom, pokuali su izraunati koliko bi to
vesala i drveta ukupno trebalo dopremiti i da li bi se isplatilo pokrenuti radove.
Naravno da se sada ve podrazumijevalo da trgovci mogu samo ekati na obali
i tamo otkupiti drvo, a da e habsburki podanici obaviti potrebne predradnje.
Qvaj put se pregovaralo s mletakim trgovcem Factorom. Komisija je
predloila cijene o kojima je Factor razmislio do poslijepodneva istog dana. U
dva sata poslije podne je doao i rekao da je njihova ponuda za velika i mala
vesla tako nategnuta da se on srami i odgovoriti na nju te da nije ovamo doao
obogatiti Njegovo Carsko Velianstvo {Er sich gleichsamb schme, hierauf ain
andtwort Zugeben, oder poth, zu leg[en], zumallen da Er nit diser VrSachen
hieheer khomen Eur Khay: May: Reich Zumach[en]). Zatim je ipak dao svoju
ponudu koja je bila za treinu, polovinu, a ponegdje ak i dvije treine manja
po komadu (toni podaci mogu se nai na 158r). Komisija je na to ustvrdila da
bi car malo ili nita zaradio, ve ovisno o sortama drveta te da bi trebalo
osigurati zatitu radnika i nadgledanje uma jer radnici su ugroeni od
martoloza i kad se ovi pojave i odvedu neke od njih onda se svi radnici poplae
i ostave i ume.
Dakle, pria iz 1608. godine se ponovila. Trgovci Factor i Flaminio Vay se
nisu mogli, a ni htjeli suglasiti s habsburkim cijenama i poeli su se izvlaiti.
Komisija se, opet po starom obrascu, nije puno uznemirivala, jer je procijenila
da od tih vbel affectionierter benachbarden ionako ne bi bilo nikakve koristi.
Stoga su i savjetovali Caru da odustane od trgovine s Venecijom, tim krajnje
nezahvalnim susjedom. Ovaj put su ak ustvrdili da te ume ionako svatko
sjee i to je prva takva tvrdnja iznesena ve duboko u 17. stoljeu. Stoga su
savjetovali caru da si rezervira to drvo, odnosno da ga sauva za sebe. Ako u
meuvremenu ne bude pokretao veu armadu na Osmanlije, posebno bi mu
korisno bilo prodati ga Njegovoj Papinskoj Presvijetlosti, panjolskom caru,
velikom firentinskom knezu, Sicilijancima, enoveanima ili Dubrovanima
koji svi mogu to drvo koristiti u brodogradnji. Za zatitu uma savjetovali su
mu postaviti dva umara oboruana instrukcijama, jednog za senjsko zalee i
jednog za ledenike ume. Time se i ovo podruje poelo sustavno kontrolirati
kao to je to ve neko due vrijeme bio sluaj u habsburkom dijelu Istre.

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz ...

361

Ipak, 1628. godine pria nije zavrena. M. Magdi navodi da su se 1630.


godine senjski graani alili Ugarskom saboru na njemake oficire koji su
krili ume u suradnji s Venecijom. Godine 1683. alili su se da im svojevoljno
sijeku gradske ume. 90 alba Ugarskom saboru dobrano je zakasnila jer, kako
sam gre ve izloila, proces izdvajanja ovog podruja ispod izravne
jurisdikcije ugarskog sabora zbog njegove potencijalne financijske isplativosti
poeo je ve u desetljea ranije.

3. ZAKLJUAK
Posljedice postepenog nestanka senjskih uma poele su bivati vidljive od
16. stoljea, iako su do 1630ih izvjea prepuna optimizma glede umskih
rezervi i neiscrpnog bogatstva morlakih uma. Za razliku od venecijanskog
zalea koje je svoje zalihe do 16. stoljea uglavnom potroilo, ovi krajevi su do
18. stoljea doista jo obilovali drvetom. Drvo je u Primorskoj krajini bilo
iskoritavano do prethistorije, no nikada u tolikoj mjeri da bi to ugrozilo
obnavljanje umskog pokrova i poremetilo ekoloku ravnoteu regije. Od 16.17. stoljea eksploatacija i izvoz se znatno pojaavaju te se u podruju Senjske
drage registriraju i prve poplave. Sjeu i izvoz drveta prakticiralo je prije svega
lokalno stanovnitvo svih drutvenih slojeva (vlastela, seljaci, graani), a manje
izravno imperijalne sile, iako su one kao posrednici i prekupci, imale najvie
koristi od takve trgovine.
Drvo svih sorti i oblika prodavalo se po cijelom Jadranu ali i dalje.
Najbolji kupci bili su Dubrovani i mletaki trgovci od kojih je dio poslovao
i u gradovima na samoj obali. Habsburgovci su do 1630ih sporadino koristili
senjske ume i uglavnom su drvo upotrebljavali lokalno. S jaanjem
habsburkog apsolutizma i jaanjem Dvorske komore, rasla je i svijest o
moguoj vrijednosti umskog bogatstva, potrebi najracionalnijeg mogueg
postupanja s njime, rjeavanja vlasnikih odnosa, itd. Habsburgovci su u prvoj
polovici 17. stoljea imali snage zadrati Mleane izvan ovih prostora i uma te
su ak i sami, izmeu ratova ali i za vrijeme njih, pokuavali organizirati
veleprodaju drveta iz senjskih uma. U trideset godina na najvioj razini
pokuavalo se sklopiti nekoliko kupoprodajnih ugovora s Mleanima, utroena
su velika sredstva na pregovore i angairani najsposobniji i najupueniji ljudi,
ali uspjeh je izostao. Svi pokuaji organiziranja velikog trgovakog ugovora s
Mletakom Republikom oko prodaje senjskih uma propali su zahvaljujui
nedostatku novca kojim bi se pokrenula sjea, nemirnim ratnim godinama i
nesuglasicama oko angairanja radnika i straara te su ostavljeni za bolje dane.
tovie, u vrijeme kad su dvorska i dravna tijela jo formirala svoje
jurisdikcije i tek zadobivala prave ovlasti u ovom dijelu Krajine, Habsburgovci
90

Severinski, 1965,237-238.

Nataa tefanec

nisu mogli sprijeiti poslovanje lokalnih trgovaca i drvosjea. Tako su se


pojaano naseljavanje od polovice 18. stoljea te nastavak i pojaavanje sjee
oitovali kroz ogoljivanje i ispiranje primorskih planina i zalea i stvaranje
irokih krkih pojasa. Deforestacija primorskih planina bila je rezultat sprege
ljudskih i klimatsko-geolokih faktora, koji su pospjeivali jedni druge od
trenutka kad je sjea prela prirodno dozvoljenu granicu.
Ovako bogate i tematski fokusirane izvore rijetko se kada nalazi. Na
temelju njih i objavljene literature, pokuala sam sistematizirati dogaanja
prvenstveno u prvoj polovici 17. stoljea, ali i ire, te ponuditi neke odgovore
na problem deforestacije koji me prvenstveno zanimao. eljela bih napomenuti
da bi se istim izvorima moglo veoma iznijansirano pratiti, na primjer, promjene
u shvaanju materijalnih i duhovnih vrijednosti prirodnih resursa, ali i brojne
druge fenomene za koje u ovom tekstu nije bilo mjesta.

WOOD TRADE ON THE TRIPLEX CONFINIUM


OR HOW TO EXTRACT MONEY FROM SENJ'S WOODLANDS?
Summary
The consequences of the gradual deterioration of Senj woodlands started to
be visible from the 16th century, although the official reports made until 1630s
were full of optimism regarding wood reserves and richness of Morlacchi
woodlands. Unlike the Venetian hinterland that mainly exhausted its wood reserves by the 16th century, these areas still abounded in wood until the 18th century. In the Maritime Border wood was utilized from prehistoric times, but
never in a manner that would drastically endanger an eco-system of the region.
Exploitation and export of wood increased considerably during 16th and 17th
centuries, resulting in torrents and floods running down the area of Senjska
draga towards Senj. Trees were felled and wood was exported mainly by the local inhabitants (nobles, peasants and burgers alike), and much less by the imperial powers. Nevertheless, the latter extracted the largest profit from such a
trade, being intermediaries and middlemen.
Wood of all shapes and sorts was sold all over the Adriatic and further.
The best buyers were Ragusans and Venetians part of whom run business in
the adjacent coastal towns. Until 1630s Habsburgs used woodlands around Senj
only sporadically and locally. With the strengthening of the Habsburg absolutism and the Court Chamber, a financial potential of Senj's woodlands became
more and more visible, provoking a need to handle them rationally, to solve the
ownership issues connected to them, etc, etc. In the first half of the 17th century, Haburgs still managed to keep Venetians outside the area, attempting to
organize a large scale trade in wood by themselves, mainly between the wars,
but sometimes even during them. In the 30 years period several trade contracts

Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz

36

on a highest level of state were to be made with the Venetians. Large sums
were spent in negotiations, the most experienced and the most competent
people in the Habsburg court were engaged, but without a success. All the attempts to close a wood-trade with the Venetian Republic failed waiting for better days to come. It was mainly due to a lack of money for start-up works, restless war years and disagreements in hiring workers and guards. Moreover, in
the time when court and state bodies still acquired their jurisdictions and were
only forming their authorities in this part of the Military Border, Habsburgs
could not prevent local traders and timbermen to engage in wood-trade. Later
on, increased settlement from the first half of the 18th century (see Kaser) and
continuation and increase of timber felling resulted in gradual erosion and rinsing of maritime mountains and their hinterland and creation of wide karst areas.
Deforestation of maritime mountains was a result of combination of human and
climatic-geological factors that accelerated each other from the moment the
wood felling crossed naturally set limit.
One can rarely find thematically focused sources of such expressive richness. Based on them and published literature, my primary interest was to structure events that took place in the first half of the 17th century and to offer some
answers to the problem of deforestation of Velebit region. I would like to stress
that based on the same sources one could also follow in great detail changing
attitudes towards material and spiritual value of natural resources and numerous other phenomena.

Anna Maria Gruenfelder


Austrijsko veleposlanstvo Zagreb
VELEBITSKE UME OD 16. DO 18. STOLJEA
UDK:
630*3(497.5 Velebit) 15/17
Izvorni znanstveni rad

Na temelju niza izvora mletake i habsburke provenijencije, kronika,


veduta, dnevnika i slubenih akata autorica pokuava rekonstruirati to se
dogaalo s velebitskim umama od 16. do 18. stoljea, fokusirajui se na 18.
stojee. Izmeu ostaloga, donosi niz novih uvida u habsburku slubenu
umarsku politiku u velebitskom podruju.
Prostrane ume Gorskog kotara i u podnoju istonih obronaka Velike
Kapele du stare Josipove ceste Karlovac - Josipdol - Senj doaravaju vremena
kad su se na tim prostorima dogaali esti okraji turskih eta i habsburkih
krajinika, i kad su se turske ete probijale na podruje kasnije Vojne krajine
kroz tada guste ume. Guste ume, meutim, same po sebi ne znae bogate,
korisne ume i kvalitetno drvo. I umarski laik primjeuje da na nadmorskoj
visini gdje se nalaze naselja prevladava mjeovita uma niske rasline, velikim
dijelom ak i samo grmlje i nekultivirani hrastovi. Neprevidivo je da velike
ume tog kraja nisu posljedica ljudskoga rada i velike naseljenosti, nego
naputene zemlje i premoi prirode. Putnik e ustanoviti da, to se kree dalje
prema Zapadu i vie prema prijevojima preko Kapele i Vratniku, krajolik i
vegetacija sve vie slie Velebitu s morske strane. Ondje te krevite stijene s
niskom raslinom, koja prkosi buri i vapneno-krnoj podlozi, ini uvjerljivim
iroko poznato miljenje da su Hrvatsko Primorje i njegovo zalee stoljeima
trpjeli bezonu pljaku uma, da su se te ume krile ve od prethistorijskih
vremena, da se to iskoritavanje velebitskih uma nastavljalo kroz svo ovo
vrijeme, kad je Republika Venecija bila znaajna pomorska sila, koja je imala
velike potrebe za drvom za svoje brodovlje i da se iskoritavanje nastavljalo i
pod habsburkom vlau nad Vojnom krajinom.
Proturjeni podaci o sudbini Velebitskih uma nameu pitanje kako su
povijesne mijene, ovjekovo diranje u prirodu i politiki dogaaji utjecali na
prirodni krajolik podruja koje je kroz stoljea bilo poprite ratova, palei i
pljakanja.
Oral history nudi nam svjedoenja starijih ljudi koji su i sami jo radili
kao drvodjeljci, umarski nadzornici ili su se na svoju ruku i za svoje potrebe
koristili darovima uma.1
1

Ante Rukavina, Jo ive velebitske ume, SZ XVII, 1990, str. 281-290

366

Anna Maria Gruenfelder

Pisani izvora kao da potvruju usmena svjedoanstva oral history:


Samo krne stijene sa zakrljenom vegetacijom - to je bio dojam to su ga
stekli putnici-reporteri 16. i 17. stoljea o Hrvatskom Primorju.2
Ba zato to se prema pukom miljenju Venecija u razdoblje svog najveeg sjaja, bogatstva i znaenja morala oslanjati na prirodne resurse iz
Hrvatskog Primorja, pratila sam pisane izvore iz 16. stoljea: prikaze tadanjih
kroniara koji su svoju panju usredotoili na Senj i njegovu okolicu zbog
uskokog gusarstva, te zapaanja mletakih dunosnika i habsburkih povjerenika i zapovjednika Vojne krajine. Za mletake strane mletaki dravni teolog
i pravnik, kroniar povijesti senjskih uskoka, Paolo Sarpi3, prua toliko detaljan
opis grada i okolice Senja, kao daje on sam boravio u ovom kraju (za to nema
dokaza!). Providuri mletake pomorske strae protiv uskoka4 mogli su upoznati
te krajeve i zato dati pouzdane prikaze.
Dosta materijala vezanih uz velebitske ume, poglavito one u blizini grada
Senja, prua arhivska grada bekog Ratnog arhiva: Fond Croatica obuhvaa
razdoblje od godine 1578. (Brucker Libeli o ureenju budue Vojne krajine)
do reforme vojnokrajikog sustava godine 1746., dakle razdoblje u kojem je
dananja Lika bila poprite uestalih oruanih okraja izmeu turskih eta i
krajinika, pljakakih pohoda i palei. Taj fond sadri dokumente iz kojih
proizlazi da su u ranom novom vijeku carski povjerenici za graevinarstvo i
fortifikacijsku tehniku, ali i politiki imbenici spominjali guste ume koje su
se trebale prokriti radi bolje obrane od turskih prodora. Ante Rukavina, meu
svim vidovima oteivanja i unitavanja velebitskih uma, nije naveo te
strateke razloge, niti je spomenuo pljakake pohode i palei kao razlog
njihova propadanja. Zato bih htjela ukazati upravo na te vidove.
Pored svih tih neplanskih utjecaja na prirodu i prirodni krajolik biljeimo
i svjesno pekuliranje s prirodnim resursima u politike svrhe. Priroda se, oito,
shvatila kao neiscrpni rezervoar sredstava, a da sama ne trai niti njege i obzira,
niti odravanje i obnavljanje svojih izvora.
Dobrih stotinu godina nakon oslobaanja Like od turske opasnosti, ove
ume su postale komercijalnim dobrom koje je trebalo osiguravati gospodarsku
nezavisnost Habsburga i razvitak raznih oblika trgovine, industrije i
poljoprivrede. Fond Commerciala sadri dokumente merkantilistike politike
Habsburga kao sredinje komercijalne vlasti prema Hrvatskome Primorju.
Naime, Hrvatsko Primorje bilo je dio jedinstvenog, komercijalno-upravnog
podruja pod nazivom Littorale Austriaco ili Austriacum Littorale i

2
Paolo Sarpi, William Lithgow- vidi i Emilije Laszowski, Starine, knjiga XXIX,
Zagreb, 1898, str. 23-25
3
Paolo Sarpi, Storia de g li Us cocci di Segna.
4
Izdanje izvjea mletakih providura u seriji Monumenta Uscochorum, Grga
Novak; sv. 47 i 48.

Velebitske ume od 16. do

367

podreeno upravi Trgovake Intendance u Trstu (Intendanza in Triest, Triester


Commercial Intendanza ili Haupt-Intendanza in Triest), a preko nje Dvorskom
trgovakom vijeu u Beu.
Fond Commercialia sadri predmetno svrstane dosjee koji se odnose
najveim dijelom na privredu: na umarstvo, prometne puteve i luke. Poseban
fascikl (br. 32) ume sadri dokumente o gospodarenju umama Primorja i
onima u zaleu, s kopnene strane Kapele i Velebita. Za gospodarenje umama
bio je nadlean Karlovaki generalat. Naime, godine 1746., tijekom reforme
Vojne krajine vojne su vlasti preuzele nadlenost nad tim umama5 koje su
inae bile i ostale komorsko dobro. Prije, no to e Generalat preuzeti te
ume na uvanje i gospodarenje, postojala je kao institucionalizirana briga za
njih seoska milicija.6 Ova institucija zahtijeva jo detaljno istraivanje.
Iz fonda Commercialia proizlazi da je Karlovaki generalat ume
preuzeo u veoma loem stanju i zapoeo mjere za njihovu sanaciju i odravanje. Habsburg je merkantilistiku politiku provodio tek nakon to je uspio
potisnuti osmanlijsku vlast i nakon Rata za austrijsko nasljedstvo (1740-1748):
Merkantilistika politika, koja se u Habsburkom carstvu mogla razvijati tek
nakon potiskivanja turske opasnosti i nakon Nasljednog rata, odraavala se
prema Hrvatskom Primorju kao tenja razvijanja vlastite pomorske flote: u tu
svrhu izraeni su planovi za nova brodogradilita, pored ve postojeih. U tom
sklopu posveena je i vea panja gospodarenju umama.
Kljunu ulogu za razvitak umarstva je igralo djelo H. C. von Carlowitza
Sylvicultura oeconomica. objavljeno 1712. u saksonskom rudarskom gradiu
Freyberg.7 On je upozoravao na opasnost da e ume nestati uslijed divlje,
nekontrolirane sjee stabala za rudarstvo, za paljenje uglja i dobivanje potae,
zatim za graevinarstvo i brodogradnju.
U duhu merkantilistike politike Habsburke monarhije, Karlovaki je
generalat svoje mjere prema umama usredotoio na povienje koristi za
aerarij. Dvorsko Trgovako je vijee godine 1755. izdalo Waldordnung
(umarski red). Severinski vjeruje da se te administrativne mjere prema
Vojnoj krajini treba shvatiti kao usporednicu s istovremenim potezima za
oslobaanje seljaka u Austrijskim nasljednim zemljama (godine 1755. izdate su
regulacije za odnose izmeu feudalaca i kmetova o pravu drvarenja, zabrani
krenja, odobravanju sjee i naplati umske tete). 8 Fiziokratska agrarna
politika i merkantilistiki motivirana briga za ume trebale su zajedno povisivati prihode za aerarij.
5

Vladimir Severinski, Gospodarenje sjeverno-velebitskim umama u prolosti i


danas. Povodom dvjestagodinjice umarije Krasno. Senjski zbornik, god. III, 19671968. str. 262-275, str. 263
6
Vladimir Severinski, loc. cit. str. ibid
7
O djelu vidi kod Severinskog: Gospodarenje sjeverno-velebitskim umama u
prolosti i danas. Povodom dvjestagodinjice umarije Krasno. Senjski zbornik, III/
1967-19868. 262-276, str. 263.
8
Vladimir Severinski, str. 263

36

Anna Maria Gruenfelder


II. UME VOJNE KRAJINE U RANOM NOVOM VIJEKU

Paolo Sarpi u svojoj povijesti senjskih uskoka (nastaloj u vrijeme austrijskomletakog ili uskokog rata (1615-1618 godine)9 naveo je da surova priroda
oko Senja, kamene goleti i otra bura oteavaju ivot u tom kraju i onemoguavaju uzdravanje radom ljudskih ruku. Nepoudi Hrvatskog Primorja isticali su
i mletaki providuri10 i habsburki dvorski ininjer Giovanni Pieroni.11
16. stoljee, vrijeme izmjene primirja izmeu Otomanskog carstva i
Hasburke monarhije, bilo je vrijeme stalnih okraja izmeu turskih pograninih eta i krajinika - pohodi su s obje strane sluili pljaki, toleriranom
i pospjeenom obliku prehranjivanja graniara plaenika, potrebnom zbog
neredovitog plaanja. Pale naselja znaio je i pustoenja uma. Umjesto
visokih drva nadrastala je niska raslina i grmlje i pokrivala tragove naputenih
naselja.
Izvori iz 16. stoljea govore o tome da su se u zaleu Senja prostirale guste
ume jer su turske pogranine ete kroz gusti mogle neometano prodirati u
naselja.12 Krenje uma nije trebalo samo sprjeavati turske jedinice od napada
na pogranini pojas, nego i omoguiti slobodno kretanje graniarima na
njihovim pohodima na neprijateljski teritorij. Ta obrambena strategija primjenjivala se i u pograninim postajama na kopnenom dijelu Vojne krajine du
(tada jo neodreene) pogranine crte prema turskim posjedama. Cilj te
strategije je bilo stvarati potpuno oien i dobro pregledan pojas, na kojem su
strile samo utvrde i okolna naselja.13 Krenje uma vojne su vlasti naredile
krajinicima zato to se sjeom uma rjeavalo pitanje plaanja i uzdravanja
graniara. Oni su se smjeli koristiti drvom iz uma za izgradnju svojih nastambi
i za ogrjev. Ta vrsta krajinikog uzdravanje ostala je aktualna sve do
likvidacije Vojne krajine, kako je prikazao Ante Rukavina14 na osnovi usmene
predaje. ivljenje u tim nastambama i nain privreivanja gutali su mnogo
drva, vie no to se moglo dobiti iz krenja terena, tako da je dolo i do
divlje sjee, a da se posjeeni panjevi nisu zamjenili novim nasadima.
Umjesto visokih stabala irila se niska raslina i grmlje, koje je obraslo
naputena naselja.

Paolo Sarpi, op.cit. passim


Grga Novak, Commissiones et relationes. Sv. 47,48,49 passim.
11
Izvjetaj Ivana Pieronija o hrvatskim krajikim gradovima i mjestima god.
1639. Priredio Emilj Laszowski. Starine, Knjiga XXIX, Zagreb 1898. str. 23-25.
12
Milan Kruhek.
13
Prema izvorima IOeHKR/Croatica 1599, April 30, zapisnik i asservat, na dalje
April 45, zapisn.90 v i 27.4.1599, August 54, ass. - miljenja Stalea Kranjske /
7.11.1597. i Koruke 14.11.1597 u IOeHKR/Cr.Okt. 47, ass. na prijedlog Generalnog
zapovjednika Karlovake granice.
14
Ante Rukavina, Jo ive velebitske ume, SZ XVII, 1990., str. 281-290. str. 2
10

Velebitske ume od 16. do

36

Da ondje nije bilo intenzivnijeg izvoza drva u Veneciju potvruju izvori o


planiranim, ali, najvjerojatnije, nerealiziranim, politiki motiviranim trgovinama s Venecijom. Senjski biskup Mark Antun de Dominis (biskupski administrator u Senju 1596-1601) planirao je ili prodaju uma Veneciji ili davanje ih
u zakup Veneciji za svotu koja bi bila potrebna da se glave i kolovoe senjskih
uskoka premjeste u granine utvrde. De Dominis je pregovarao u Veneciji o
zakupu senjskih uma sa strane Venecije po cijeni od 50 000 skudija. Uz to je
kalkulirao na korisno upoljavanje senjske posade na sjei drveta, to je
uskoke trebalo odvratiti od izlazaka na more. 15 Dominisov prijedlog nije bio
prihvaen od strane slubenih vlasti Republike, premda su se zanimali mletaki
trgovci, ali i oiti pustoloi. 16 No, sama injenica da je De Dominis Veneciji
ponudio otkup ili zakup tih uma, poticala je Dvorsko ratno vijee na to da i
samo pekulira s njihovom vrijednou i pone razmiljati o trgovini s Venecijom. No, kada su godine 1618., na osnovu Madridskog sporazuma, glaveine senjskih uskoka doista preseljeni u Brinje, Gospi i okolicu, kada su
vlasti traile izvore financiranja njihova uzdravanja, oni su podsjeali
Veneciju na tu ponudu - meutim: Croatica narednih godina ne daju nikakvih naznaka da je dolo do trgovine umama i do znaajnije sjee tih uma
za izvoz u Veneciju.

III. MERKANTILIZAM I KRAJIKE UME


Fond Comercialia potjee tek iz druge polovine 18. stoljea Ti izvori
nastali su vie od jednog stoljea nakon povlaenja Turaka iz Like, nakon
temeljite reorganizacije Vojne krajine i donoenja posebnih zakona za nju
(Militaer Graenitz Rechte) godine 1754., te Grund Gesetz 1807. 17 Po tom
Osnovnom zakonu za Vojnu krajinu vrhovno vlasnitvo nad krajikom
zemljom pripada caru (dominium directum). ume Vojne krajine se u izvorima
nazivaju Kammergut (komorno dobro), a gospodarenje je povjereno vojnoj
vlasti. Od 1746. uvrijeio se za ume Vojne krajine naziv Militaerwaldungen
(krajike ume). Krajinicima se odobrava samo uivanje (dominium utile), uz
uvjet da vre u svako doba vojnu dunost.
Fond Commercialia me je uputio na izvjee o prvoj inspekciji krajikih
uma, to ju je poduzela komisija pod vodstvom Majora Pierkera. On je dao

15

S. Ljubi, Prilozi.... str. 16 (Dominisov nastup pred kolegijom u Mlecima,


12.6.1601. Ljubi je naveo pogreni datum (12.7.!).
16
Horvat, Monumenta.... 32, str.286 , 293, 295, 307, 31o, 311, 312 95 i slijd.Novak: Monumenta.... 49, br. 97.- IOeHKR/Cr.1600, fasc. br. 9: April 8, zapisn.63 v;
April 10 , zap.64 r; Mai 80, zap.99f, August 28, zap. 164 v.- Paolo Sarpi, op.cit. str.416.17
Detaljniji prikaz tih zakona v. kod Pavla Rogia, Jurjevo u doba Vojne
krajine. SZ, VIII, 1980., str. 211-228, str. 214

Anna Maria Gruenfelder

detaljni opis uma Like, Otoake i Ogulinske pukovnije i ilustrirao ga zemljovidima 18 . Pierkerovo izvjee je objavio Branimir KOSOVI u umarskom
listu u nastavcima od sijenja 1914. Iz tog izvjea i iz pripadajuih im
zemljovida saznajemo lokalitete pojedinih uma, vrste i broj stabala, lokalitete
pilana u kojima se njihovo drvo preraivalo. Komisija je navela ne samo apsolutni
broj stabala ukupno i po vrstama, nego i broj onih koji su koristili i za izvoz.
Nadalje, Pierker daje preporuke za sjeu, prijevoz u luke, za izgradnju magazina u
lukama i, naposljetku, udaljenosti pojedinih uma od lunih mjesta ili gradova.
Naposljetku, izvjee sadri informacije o konfiguraciji zemlje, vodotocima i
ponaanje tekuica u krnom podruju, s posebnim osvrtom na mogunosti za
podizanje kvalitete ume i za ponovno poumljavanje prokrenih povrina. Major
Pierker je ustanovio da su na viim nadmorskim visina ume zbog tee dostupnog
terena bile dosta uuvane, no da su one u podrujima odakle se drvo dobivalo za
izvoz, bile prilino oteene uslijed divlje, nekontrolirane i neracionalne sjee.
Komisija je naglaavla da krajinici nisu obraali panju na vegetacijsko vrijeme,
kvalitetu stabala ili na umarska pravila, a da pogotovo nisu brinuli za potrebu
zamjenjivanja posjeenih stabala mladicama. Major Pierker je izrazio uvjerenje da
bi paljiva sanacija i sadnja novih mladica uspjela ponovno poumiti ak i
primorsku stranu Velebita, bez obzira koliko bi kran bio teren i koliko bi
klimatske prilike bile nepovoljne. Barem u liticama izmeu stijena zemlja bi se
uslijed saenja stabala popravila, tako da bi Velebit kad-tad opet bio zelen i
plodan.
Pierkerovo izvjee svjedoi o zaetku sustavnije zatite i brige za krajike
ume jer prua i sasvim konkretne prijedloge za paljivo koritenje svakog
djelia drva. Povrh toga, njegovi su prijedlozi zanimljiv dokaz za to da je on
bio uvjeren kako bi se krajinika dalo odgajati i obuiti za to da se prema umi
ponaa kao prema dragocjenom daru prirode koji zasluuje potovanje.
Komisijsko izvjee generala Karlovakog generalata Johanna Preisa
(1768.) govori o gustim, teko prohodnim i malo poznatim umama u Likoj,
Otoakoj i Ogulinskoj pukovniji. 19 Za profitno koritenje uma Pierker je
predloio poboljanje postojeih i izgradnju novih cesta, te podizanje magazina
u lukama. On opetovano istie svoje uvjerenje da brigu za ume treba povjeriti
ne stranim trgovakim kompanijama, nego samim krajinicima i uvjeravati ih
da svako ulaganje u poboljanje uma znai poboljanje njihovog ivotnog
standarda. Naposljetku, on je preporuio da se krajinicima ne dopusti ivjeti u
razbacanim nastambama, nego da se njihovo naseljavanje koncentrira oko uma
kako bi bili prisiljeni odravati i brinuti za prilaze i ceste izmeu uma i
njihovih naselja.
Pierkerovi prijedlozi bili su, bez sumnje, usmjereni na ciljeve habsburke
merkantilistike politike. Ali, Pierker je oigledno bio i zadojen nekim
18

Pierkerovo izvjee Sign. B. Ivn. 1415, XII, B222. u Hrvatskom dravnom

arhivu.

19

Pierkerovo izvjee, umarski list, oujak 1914, str. 135-140..

Velebitske ume od 16. do

37

pedagoki-prosvjetiteljskim arom i uvjerenjem daje mogue odgojem prevladati tradicionalno ponaanje, koje se pokazuje kao loe i tetno, i privikavati
krajinike na paljivije ophoenje sa umama.
Dokumenti Commercialia pokazuju nam na koji je nain Karlovaki
generalat provodio Pierkerove prijedloge. Generalat je vie panje posveivao
poveanju profita za aerarij, nego za poboljanje krajinikog ivota. No, ne
moe se rei da ti slubenici nisu imali sluha za pritube krajinika. Fond
Commercialia (fasc. 32) sastoji se velikim dijelom iz dokumenata o pritubama komuniteta koji su branili svoja stara prava na koritenje uma sa
strane njihovih stanovnika, ili polagali pravo na vlasnitvo nad umama u
svojoj okolici, a ne samo na dominium utile u tim umama. Posebno to vai
za gradove Senj i Karlobag, koji kao gradovi nisu pripadali Vojnoj krajini.
Meutim, vojne vlasti su pokuavale proiriti svoju nadlenost i na ta dva
grada. Zato se kroz sve dokumente povlai kao crvena nit borba tih gradova da
se i oni koriste tim umama, svojim umama. No, u Commercialia nema
pokazatelja za to da se status tih gradova u odnosu na vojne vlasti poboljao.
Na osnovu Pierkerova izvjea doneen je godine 1765. prvi
Waldordnung (umarski red) 20 i proveden i u Vojnoj krajini. umarski
red je bio plan za sanaciju uma: U njemu se istie potreba zabrane izvoza
drva za brodogradnju, posebno hrastovine, te nunost forsiranja saenja
hrastova u krajikim umama - bez obzira na mogue negativne posljedice
vjetra i snjega na njihov rast, a u cilju izgradnje brodogradilita u Austrijskim
nasljednim zemljama. Posebno je istaknuto da se zabranuje pristup krajikim
umama Mleanima i strancima, jer oni sjeku ume bez obzira na rast,
zrelost ili nezrelost i oni samo unitavaju nae ume Zato je umarski red
vojnim vlastima naredio brigu za ume, naglaavajui pri tome da su vojne
vlasti samo izvrni"organi, jer e glavni utjecaj na ume i dalje imati
Commercialija.21
Godine 1765. izdani su, nadalje, provedbeni propisi za umarski red,
tzv. Regulierung 22 s instrukcijama za prava i obveze krajinika. Militaer
Graenitz Rechte su obvezivali krajinike, u sklopu dravne i opinske rabote,
raditi na sjei i prijevozu drva - bilo da je bilo rijei o drvu koje je pripadalo
slubenim osobama po poloaju ili o drvu za izvoz. Krajinicima je ostavljeno
pravo da smiju za svoje potrebe sjei besplatno odreenu koliinu drva u
krajikim umama, i uz to nositi opale grane i polomljena stabla, oteeno ili
drvo s grmlja. No, najvanija instrukcija je ta koja je ozbiljno pogorala ivotne
uvjete krajinika: Svo komercijalno drvo, na koje su imali pravo dobivanja od
pukovnije po snienim cijenama, krajinici su morali podii iz lukih magazina,
nakon to su svo drvo za prodaju isporuili magazinu. Senjanima i Karlo-

20
21
22

umarski list, lipanj 1914, str. 259-266.


umarski list, lipanj 1914, str. 259-266..
umarski list, svibanj 1914, str. 210. i Comm. fasc. 32, fol. 39..

Anna Maria Gruenfelder

baanima se takoer zabranilo direktno uzimanje drva iz uma. 23 Za krajinike


iz unutranjosti ta odredba znaila je viednevno i opasno putovanje kroz
prijevoje do luka, a za komunitete u Senju i Karlobagu rigidno ograni-avanje
njihovih prava i povlastica, koje su u sluaju Senjana poivale na Senjskom
statutu iz 1388. godine.
Drvo iz krajikih uma nije bilo samo skupo, a izvoz neisplativ - to drvo
je i slabe kvalitete: ima hrastovine, ali nepogodne za brodograditelj s tvo, za koje
je zapravo bilo namijenjeno. Vie ima bukovine, i to niskog rasta, te borovine.
Tako glasi inspekcijski nalaz koji je godine 1762. izradila ininjerska komisija
pod rukovodstvom majora Pierkera. Pored opisa uma Like, Otoake i Ogulinske pukovnije, on je sastavio i potrebne karte. Major Pierker je ustvrdio da
su ume u viim predjelima dosta uuvane zbog tee pristupanosti, ali da su
one u predjelima pogodnim za izvoz te ume iako oteene zbog divlje,
nekontrolirane i neracionalne sjee. 24 Dokumenti u Commercialia sadre
pisma komuniteta s pritubama zbog tog pogoravanja krajinikova statusa i
zbog tekih posljedica po njihove obitelji, ali i po slubi zbog potrebe viednevne odsutnosti.
Godine 1768. tadanji general Karlovakog generalata, major Preis,
poduzeo novu inspekciju krajikih uma i provedbe Regulatia u Likoj,
Otoakoj i Ogulinskoj pukovniji. Njegov Inspekcijski izvjetaj sadri zapaanje da su ume u jo gorom stanju devastiranosti. Sadraj tih izvjea u
Commercialia govori o stanju uma sasvim drukijim tonom nego Pierker.25
Izvjea odstupaju ve po broju, istiui da u tim umama ima daleko manje
stabala za prodaju i izvoz nego to je Pierker naveo. 26 Dvorsko ratno vijee
(kao nadreena vlast) procijenilo je da je, uslijed potekoa i opasnosti kod
dobivanja i prijevoza drva iz krajikih uma, ovo drvo u prosjeku dvadeset
posto skuplje od onoga, koje se dobiva u Istri i Furlniji, 27 i daje zbog tih
preduvjeta socijalni standard krajinika izuzetno nizak, pri emu treba imati na
umu i niske plae i nemogunost uzdravanja njihovih obitelji. 28 Zato je izdana
naredba da ih se za vrijeme trajanja obaveznih umskih radova oslobodi od
drugih obveza (anderer Robath und Fabriken) kod regimenti. 29 Ali, pod
najteom odgovornou i prijetnjom kazne, upozoravaju se graniari da niti
jedan panj korisnog drva ne smiju posjei bez uputstva i naredbe regimente i
23
24

slij.

25

umarski list, svibanj, str. 264.


ibid. str. 265. Pierkerov izvjetaj - vidi i Vladimir Severinski, loc. cit. str. 263 i

izvjee Preis, 27.11.1768, 81r; od str. 84 r Preis se obraa Carskom i kraljevskom Dvorskom ratnom vijeu , sijeanj 25, 1769 iz Karlovca. .
26
fasc. 32, fo 39 pg. 20v.
27
fasc. 32, fol. 65, potpis Baredin.
28
fasc. 32, fo. 39,46v i 54; fol. 39; 78v-80r.
29
Preisov dopis kapetanu Gussichu, vojnom zapovjedniku za Senj i Karlobag,
1769., fasc, 32, fo 39,46v i 54 i dalje.

Velebitske ume od 16. do


umskog osoblja. Komuniteti smiju slobodno raspolagati samo nekorisnim
otpadom kod sjee ili onim to je vjetar sruio, a bunje za peenje vapna ili
uglja mogu ako ele, prodavati. Drvo za trgovinu treba dopremiti u depoe u
lukim gradovima, odakle e im kapetani dodjeljivati pripadajue im koliine.
Meutim, odredba o obveznom izdavanju drva za krajinike u lukama nije bila
povuena.30
Slab financijski uinak iz dotada uobiajne trgovine drvom potaknuo je
Dvorsko trgovinsko vijee, Dvorsko ratno vijee i Generalat da pronau
unosnije vidove trgovine s obzirom na to to se izvaalo drvo uglavnom za
brodogradnju, i zato to je ta orijentacija uivala podrku s najviega mjesta,
jer je kraljica odluila promicati pomorstvo i brodogradnju (prema cariinom
dekretu iz godine 1762. 31 ). Generalat se odluio promicati i unaprijeivati
hrastove i borove ume i oistiti iz uma nisko rastuu bukovinu i bukova
grmlja. Umjesto neobraenih panjeva trebalo je dati u prodaju ve na licu
mjesta oplemenjeno drvo, tj. drvo obraeno u u pilanama u Vojnoj krajini; na
taj nain bi se smanjio rizik oteivanja panjeva i velike gubitke uslijed toga. 32
Narednih godina prvobitni umski red je doraen novim prijedlozima za
unaprjeenje trgovine: Vojna uprava forsirala je osnivanje trgovakih drutava
za izvoz drva i irenje mree izvoznika. Postojeim je udrugama, kao i novim,
doputeno da dio ume uzmu u vlasnitvo, pod uvjetom da se time ne teti
aerario, da se potuje umski red (Waldordnung i da ne dobiju prevelik
utjecaj na upravu ume.33

IV. ZAKLJUAK
Ti zaeci sustavne umarske politike, koji spadaju u ciljeve merkantilistike politike Habsburga, odraavaju rastui interes habsburkih vlasti za
podruje Vojne krajine i Hrvatsko Primorje. Ovi su krajevi u merkantilistiko
doba doivljavali razdoblje gospodarskih incijativa usmjerenih na pozitivne
pomake, oplemenjivanje surovih prirodnih uvjeta ivljenja. Meutim, ne moe
se ne primjetiti da su se ivotni uvjeti krajinika prema zakonima doneenim u
korist uma, i uslijed rigidnije kontrole uma, pogorali.
Za pravednu procjenu da li se tuinska vlast Habsburgovca na Vojnu
krajinu odraavala povoljnije ili negativnije, treba takoer imati na umu da su
ovdje obraeni izvori zakoni, propisi i instukcije ili programi - Commercialia
30

izvjee Preis i razmiljanje Dvorskog ratnog vijea, fasc, 32, fo 39 /ex 12 Sept.
i fol 52 ex Nov.- Generalfeldmaral 1.10.1768, 50v-54r. , 798r
31
Severeinski, loc.cit str. 263
32
fasc. 32, fo 39,1770. Ponovljen umarski red (Waldordnung)
33
izvjee Preis 76r (27.11.1768). I kasnije su vlasti podsjeivali na te uvjete:
Fasc. 32, fo 59, 15.5.1772, fasc. 32, fo 52,40. ex Novembri 1770.

Anna Maria Gruenfelder

ne sadre materijala koji bi dali neku sliku o provedbi svih tih inicijativa. To
znai da su potrebna traganja za drugim fondovima o rezultatima provedbe i
stvarno poduzetim mjerama. Moderno gospodarenje umama Vojne krajine
biljei se tek od razdoblja neposredno pred sam kraj Vojne krajine, kad je
donesen prvi umski zakon za cijelu Monarhiju (1852, a primijenjen u Vojnoj
krajini I860.).

IZVORI I BIBLIOGRAFIJA
Horvat, Karlo (Vitez), Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia, I. i II.
Zagreb, 1910. i 1913.
Kosovi, Bogoslav, Prvi umarski struni opis i nacrt uma na Velebitu i
Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina. Prvi umski
red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okruja, umarije i uvarije, prvi
cjenik za drvenu gradju iz njih, prve misli o poumljenju primorskog kra
itd. Po orig. podatcima i nacrtima c.k. ratnog arhiv i dr. u Beu, priobio i
vlastitim tumaenjima popratio B. Kosovi, kr.zem. um. mad. II. raz.
umarski list, sijeanj 1914. Knjinica dravnog arhiva B. Inv. br. 1415,
XII. B. 2 17
Novak, Grga, Commis sione s et Relatione s Venetae, Tom. IV .-VI. Zagreb, 1964,
1969,1970.
Ljubi, ime, Commissiones et Relationes Venetae, knj. II, Zagreb 1877.
Ljubi, ime, O Markantunu Dominisu Rabljaninu, u Rad JAZU, S v. X,
Zagreb, 1870.
Ljubi, ime, Prilog povijesti Senjskih uskoka, Starine IX, Zagreb, 1899.
Lithgow, William, The Totall Discourses of the Rare Aduentures and Painfull
Peregrinations of Long Nineteen Years Trauayles from Scotland to the
Most Famous Kingdoms in Europe, Asia and Africa, London, 1632.
Sarpi, Paolo, Aggionta all* Historia degli Uscocchi di Minuccio Minucci i
Supplimento dell' Historia degli Uscocchi di Minuccio Minucci, Venezia
ca. 1617.
Karaman, Igor, Prilog za povijest Senja i Karlobaga. SZ 18/1991, str. 106 i
dalje.
Moerz, Kurt, Entwicklung des Festungsbaus vom Beginn des 14. bis zum
Ende des 18. Jahrhunderts., Katalog Zemaljkse izlobe 1986. Die
Steiermark-Bruecke und Bollwerk (tajerska - most i bedem.) Dvorac
Herberstein. Stubenberg. str. 348 i dalje.
Peremin, Mirjana, Spisi komercijalne uprave za Senj, Karlobag, Kraljevicu i
Bakar s posebnim osvrtom na fond Comercialia (1749-1776)., Arhivski
vjesnik god. 36, 1993., str. 207-221.

Velebitske ume od 16. do

375

Rogi, Veljko, Velebitska primorska padina (.Radovi geograf so g instituta


Sveuilita u Zagrebu, Sv. 2.) Zagreb, 1958.
Rukavina, Ante, Privreda like i primorske strane Velebita. SZ IV, 1970,
str. 104
Rukavina, Ante, Jo ive velebitske ume. SZ XVII, 1990., str. 281-290.
Severinski, Vladimir, Gospodarenje sjeverno-velebitskim umama u prolosti
i danas. Povodom dvjestagodinjice umarije Krasno. Senjski zbornik,
god. III, 1967-1968.

FORESTRY IN THE AUSTRIAN MILITARY FRONTIER


FROM THE 16th UNTIL THE 18th CENTURIES
Summary

The systematic forestry policy, within the framework of the Habsburg mercantile policy, reflects the growing interest of the Habsburg authorities in the
territory of the Military Frontier Region and the Croatian coast. During the
mercantile era, there was a period of economic initiatives in these regions with
the aim to make positive changes and to enrich the raw material base of these
regions. Nevertheless it must also be noticed that the position of the individual
border soldier worsened due to a more rigid approach of the authorities, harsher
instructions and stronger forest supervision by the Military Frontier Region authorities. It must also be taken into account that the referred sources as laws,
instructions and programs - Commercialia give us merely indirect information about the implementation of all these initiatives. This means that further
research should focus on tracing sources referring to the development of the
forests and actually undertaken measures. Modern management of the forests of
the Military Frontier Region is recorded in the period just before the abolishment of the Military Frontier, when in 1852 the first forestry law was passed
for the entire monarchy and in 1860 applied to the Military Frontier Region.

Karl Kser
Odsjek za povijest jugoistone Europe, Sveuilite u Grazu
UNITENJE UMA NA OBALNOM K