Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
ZNANSTVENA KOMPONENTA
Tei afirmiranju prepoznatljive i vrsto definirane povijesne slojevitosti koja e potencirati
vrijednost zgrade u smislu prezentiranja vrijednosnih graevnih elemenata. Trai se
itljivost i jedinstvenost ideje prezentiranja, ne doputa heterogenost koja bi mogla
zasjeniti cjelinu. Ona u svom prostornom i vizualnom obliku mora biti ekvivalent spoznaje
povijesnog, prostornog i vremenskog totaliteta objekta.
Z. k. mora djelovati i u smislu revalorizacije objekta, to znai da mora ostvariti da se
ispravnim odnosom meu prezentiranim elementima naglasi upravo onaj sloj, manja
cjelina ili detalj koji e nam odreenu graevinu pokazati u pravom svjetlu.
Ta komponenta mora djelovati kao korektiv u pravcu autentinosti. Ona mora eleminirati
one elemente koji bi nas mogli navesti na krivi zakljuak, mora biti znanstveno fundirana
do posljednjeg detalja.
ESTETSKA KOMPONENTA
Nije vrsto objektivna i podlona je subjektivnom osjeaju to je ini elastinijom.
Temeljna joj je zadaa usklaivanje znanstveno utvrenog djela prezentacije s odnosom
spomenika prema okolici, to ukljuuje izgled same graevine, u interijeru i eksterijer.
Ima tenju prema cjelovitosti i uravnoteenosti elemenata proelja ili unutranjosti
zgrade, prema koegzistenciji u ambijentu i izbjegavanju otrih sukoba elemenata. Ta
komponenta djeluje kao katalizator htijenja, kao korektiv strogo racionalne znanstvene
komponente. Bitno je da ona ne nosi u sebi imperativ neke prole estetike koja je bila
nosiocem stilskog razdoblja koje dominira zgradom, nego, naprotiv, ona unosi na,
najsuvremeniji estetski odnos prema zadanom problemu, koji kada je pravilno postavljen
i usmjeren, ne moe zanemariti estetske kvalitete vremena koje je oblikovalo objekt.
FUNKCIONALNA KOMPONENTA
Ili podrobnije odreena, konzervatorska komponenta. Djeluje kao korektiv htijenja, a
diktira je materijal od kojeg je graevina izgraena. Koncepcija autora prezentacije se
mora donekle pokoriti zahtjevu materijala. Ova komponenta unosi element prakse u
odnosu na materijal i stanje graevine, i u odnosu na mogunosti kojima dananje
vrijeme raspolae za intervenciju.
Ona mora biti prisutna u svakom trenutku ne samo kao korektiv projektiranih htijenja,
ve kao materijalni pandan estetskoj komponenti u odreivanju okvira znanstvenoj
komponenti, koja zbog prevelike elje da spoznaja o spomeniku bude to vidljivija,
ponekad postane previe agresivna i sama sebi svrhom. Npr. prezentiranje nekog otvora
iz starije faze zgrade, mora proi e. i f. filter da bi bila uope u definitvnoj koncepciji.
LJUDSKA KOMPONENTA
Oznaava specifinu ulogu ljudskog faktora koja nije obuhvaena u ostalim
komponentama. Jako vana komponenta zbog zbroja faktora u stvaranju koncepcije
prezentacije u rasponu od mogunosti drutva da osigura novac, preko strunih i
operativno specijaliziranih ljudskih kapaciteta podobnih da realiziraju ideju, do
prikladnosti ideje da omogui spomeniku da nakon realizacije prenese svoju povijesnu i
vrijednosnu poruku ovjeku dananjice i da ispuni svoju drutvenu ulogu. Namjena i
koritenje spomenika faktor su koji djeluje unutar ove komponente.
4 TEORETSKI MOGUA OPA USMJERENJA PREZENTACIJE
a) prezentiranje posljednjeg ivog sloja
Takav nain p. provode u posljednje vrijeme Englezi u radu na ruevinama
srednjevjekovnih starih gradova, dvoraca i samostana. Primjer je i crkva Sv.
Marka gdje su se nakon potresa u obnovi potivali posljedni ivi slojevi. Takav
nain p. respektira zateeno stanje
b) p. posljednje cjelovite faze u ivotu zgrade
Predstavlja itkost ideje kao temeljni princip pri kojem posljednji ivi sloj nije
vrijednosna granica na kojoj bi se trebalo zadrati. Vraamo se dublje u povijest
graevine traei kvalitetu cjelovitosti kao selekcioni faktor. Primjer je crkva Sv.
Marije snjene u Kamenskom.
c) p. najvrednije sauvanog sloja
Ovisi o nizu imbenika, gdje e optimalan odnos izmeu valorizacije, stanja i
mogunosti intervencije biti temelj za odluku. Primjer je obnova unutranjosti
crkve S. Marije u Zadru. Crkva je stradala u bombardiranju i procjenilo se da e
naglaavanje baroknog sloja koji je potivao prethodnu romaniku i renesansu, biti
logian put obnove, a to je znailo eliminaciju intervenciju klasicizma koji je
zadirao u postojee odnose. Prezentiranjem baroknog sloja kao najvrednijeg
sauvanog sloja nije znailo uklanjanje elementa slojevitosti
d) p. slojevitosti kao temeljne vrijednosti zgrade
Takva je situacija najrjea i pojavit e se na graevinama koje su se konstantno
mijenjale i iji ni jedan sloj nije toliko vrijedniji od drugog da bi zasluio naglaeni
tretman. Primjer je crkva Sv. Marije snjene u Belcu. Ovakav nain prezentiranja
dolazi u obzir nakon to su iscrpljene ostale mogunosti zato jer on u sebi i krije
najveu opasnost gubitak cjelovitosti spomenika kulture i njegovo djeljenje na
niz detalja.
METODE PREZENTACIJE
a) metoda potivanja izvornika
Nastoji iskljuiti upotrebu vidljivih novih materijala ili oblika i neorganikog
mijeanja povijesnih i oblikovnih slojeva. Ova metoda e uglavnom dominirati u
prezentiranju posljednjeg ivog sloja. Njezina primjena omoguuje postizanje
efekta autentinosti i cjelovitosti.
b) arheoloka metoda
Tei prezentiranju dosad skrivenih oblikovnih elemenata prolih povijesnih slojeva
graevine koji su otkriveni tijekom istraivanja ili radova. Ona se preteno
primjenjuje kod prezentiranja slojevitosti kao temeljne vrijednosti zgrade.
Nedostatak je metode to moe nekritiki teiti pokazivanju cjelokupne anatomije
zgrade, to moe uroditi dekomponiranjem cjeline spomenika. Moe doi
prenaglaavanja znanstvene komponente u odnosu na estetsku i ljudsku.
Neselektivno prikazivanje svih detalja moe dovesti do neitkosti.
c) metoda rekonstrukcije
Dolazi do izraaja kod prezentiranja posljednje cjelovite faze ili najvrednijeg
povijesnog sloja graevine. Ima dodirnih toaka s metodom interpolacije. Ova
metoda omoguuje iroki raspon intervencije do rekonstrukcije itavih cjelina.
Nedostaci lee u pretjeranoj tenji prema cjelovitosti, zbog koje se gubi potreban
stupanj autentinosti, izvorna struktura.
d) metoda interpolacije
Najslobodnija i najdelikatnija metoda. Ona se moe upotrijebiti u svim
situacijama, a podrazumijeva interpolaciju novih oblika i materijala. Javlja se kad
su izgubljeni elementi zgrade koji se ne mogu rekonstruirati. Njezine su temeljne
kvalitete unoenje svjeine i osobina novih materijala u staru strukturu. Ne smije
se nadmetati sa starim strukturama, ne smije biti eksponat, ona mora biti
pretekst za normalno funkcioniranje graevine.
to je REVITALIZACIJA
To je proces unoenja ili vraanja ivota u zamrle ili degradirane objekte, cjeline ili
podruja, bez obzira na to jesu li vrijedni ili nisu. R. spomenika kulture isti je proces,
ali unutar odreenih i vrlo specifinih vrijednosnih okvira koje daje sam spomenik.
Ogranien je i specifinou sadraja koji su mogui i doputeni za neki spomenik. Svi
sadraji i metode koji se mogu primjeniti u revitaliziranju bilo koje druge degradirane
cjeline, nisu dopustivi kad je rije o spomenicima kulture. Specifinost revitalizacije sp.
kult. mora biti odreena svjesnim nastojanjem svih inilaca u procesu da, u elji da
spomeniku to prije vratimo ivot, ne doe do tzv. revitalizacijske devastacije, odnosno
da ne unitimo spomenik elei mu vratiti ivot.
to je ADAPTACIJA
Jedno od osnovnih sredstava revitalizacije. To je prilagoavanje spomenika kulture
novom ivotu. Javlja se kad su dogovorenim ili usvojenim programima, planovima i
ciljevima revitalizacije, definirani glavni zadaci kojima e se ui u takav proces.
Adaptacija je tada jedan od postupaka u odreenim fazama ili etapama revit. postupka.
Ona je uvijek u funkciji namjene, to znai da namjena odreuje adaptaciju i usmjerava
je ispravnim putem. Adaptacija, kao i svaka druga radnja na spomeniku, zahtijeva
usvojene i logine stupnjeve pristupa kao to su istraivanje i projektna dokumentacija.
KRITERIJI kojih se treba pridravati da bi adaptacija bila uspjena
Bez obzira radi li se o adaptaciji pojedinanog spomenika kulture, ambijenta ili cjeline, na
prvom mjestu je potivanje spomenikkih vrijednosti, i to svih od estetskih i
povijesnih do prostornih i tehnikih. Princip potivanja tehnikih pravila i propisa
naeg dananjeg vremena imperativni je zahtjev suvremenog pristupa adaptaciji.
Princip potivanja duha mjesta i vremena daje okvire za interpolacije i jae
adaptacije unutar cjeline na zgradama niih spomenikih vrijednosti. Unato velikim
izmjenama, mogue je zadrati duh mjesta i vremena dotinog ambijenta, ime emo
zadrati taj dio njezine vrijednosti.
Princip kreativnog pristupa problemu i potrebno je jo jednom naglasiti potivanje
autentinosti spomenika, iako to ulazi u spomenike vrijednosti. To znai izbjegavati
falsificiranje na granici s prilagodbom.
Princip razluivanja u rasponu od striktnog odijeljivanja do vizuelnog preklapanja i
ujednaivanja, s razlikama koje su uoljive u detalju ili samo u dokumentaciji.
3 VRSTE-RAZINE adaptacije po Fisteru
Adaptacija je prilagoavanje spomenika kulutre novom ivotu. Pojam spomenika kulture
je mnogoznaan pa je i pojam adaptacije spom. kulture, mnogoznaan. Prema Fisteru
spomenici kulture se razvrstavaju u 3 razine:
a) pojedinani spomenik
Kod njega adaptacijom prvenstveno nastojimo zadrati i osuvremeniti njegovu
izvronu funkciju. Druga je kategorija adaptacije kad se mijenja namjena (npr.
stambeni prostor mijenjamo u poslovni, ili fortifikacija u graevinu javne namjene,
kulturnog doma).
Adaptacija moe krenuti u pravcu revalorizacije to dovodi do promjene izgleda
spomenika. To znai da smo uli u adaptaciju nakon to smo istraivanjem utvrdili
kako spomenik u sebi nosi vee vrijednosti od onih koje vidimo na prvi pogled, ili
da smo pristup izmijenili ili prilagodili nalazima do kojih smo doli u tijeku
istraivanja (kua Nassis, Zadar).
b) cjelina kao spomenik
c) podruje kao vrijednost u prostoru
OPASNOSTI kod adaptacije
Jedna od najveih opasnosti je ako adaptacijom neopravdano mijenjamo spomeniku
vrijednost objekta. To se deava ako vrijednost objekta umjetno preuveliamo, ako mu
inputiramo neke prostorne ili oblikovne kvalitete koje za njega nisu karakteristine, ili
koje nikad ni nije posjedovao (Pr. seoska zgrada u Kumrovcu koja se pretvara u muzej).
Isto se dogaa ako spomeniku smanjujemo vrijednost, ako negiramo neku od njegovih
bitnih znaajki. Treba imati na umu da je u adaptaciji bitno sauvati temeljne
karakteristike spomenika bez obzira na stupanj vrijednosti.
Velika je opasnost od stvaranja neopravdanog nesklada izmeu unutranjosti i
vanjtine spomenika. Opasnost je i ako stvorimo privid autentinosti. To se deava
kada u oblikovanju detalja, dijelova zgrade koje su potrebne za novu namjenu proirimo
na nain starog i autentinog oblikovanja. To je povijesni izgled za namjenu koja nije
povijesna. Moramo odvojiti staro od novoga. Pr. je kad stambeni objekt pretvaramo u
trgovinu.
vrijednosti
trajanje u
vrijednost.
objekt koji
4 ZAKONITOSTI interpolacije
Zakonitosti su dio procesa miljenja i sazrijevanja ideja, koji stvara temeljne preduvjete
pravom stvaralakom inu. U procesu intervencije vremensku komponentu nadilazi
kreativnost umjetnika-arhitekta.
1)valoriziranje postojeeg-2tipa valor. prostornog stanja u koje arh. ulazi svojom int.:
Objektivna je ona koju je nae vrijeme oznailo kao svoj odnos prema naslijeenom
prostornom oblikovanju nekog ambijenta ili cjeline. Znai, ograniena je kategorijom
vremena, a kao njezin korektiv se javlja subjektivna, autorova v. Ona uzima u obzir o.v.
ali subjektivno transformacijom pokuava prevladati ogranienost vremena i snagom
kreativne misli anticipirati tenju prema nekim opim vrijednostima.
2)identificiranje s prostorom- pokuaj autora da pronikne u bit prostornih odnosa u
ambijentu.
3)vlastitost izraavanja kao zadnja zakonitost koja mora biti primjerena vremenu u
kojem nastaje.
METODE interpolacije
Temelje se na utvrenim zakonitostima, a znae odreivanje naina na koji treba ui u
problematiku.
Metoda faksimila granii s metodama rekonstrukcije, jer znai ponavljanje one arh.
koja je na odre. mjestu stajala. O pravoj primjeni metode faksimiliranja govorimo tek
onda kada je posrijedi zgrada koja je doprinosila zaokruivanju cjelovitosti, ali vie kao
kameni u mozaiku nego kao bitan element likovnog doivljaja. Pr. ibenska vijenicaHarold Bilini-restaur.postupak, zgrada koja je urasla u spoznaju o amb.-rub interp.
Metoda prilagoavanja se poinje primjenjivati tamo gdje prestaje faksimil. Ta je
metoda zapravo pokuaj to manjeg naglaavanja nove arhitekture u danom prostoru.
Pokuava biti to neutralnija, vizualno i strukturalno to povezanija s ambijentom. Pr.
Gradska kavana u Dubrovniku (M.Kauzlari, S. Gombo), kua Arco,Zg od A.Albinija.
Metodom naglaavanja se ne sluimo esto, jer je mali korak izmeu naglaska i
kontrasta. Nastavlja se na met. prilag., ali u odre. tren. autor smatra da je potrebno
naglasiti neki ele. vlastite arh.da bi uspostavio ravnopravniji odnos. Pr. zgrada Centra za
zatitu majke i djeteta u Klaievoj-V.Turina uz sec. sanat.-I. Fiera
Metoda kontrasta je krajnja i najdelikatnija jer je tanka linija izmeu promaaja i
uspjeha.Tenja da nadjaa govor sredine u kojoj se nalazi. Pr. Neboder na trgu-J.Hitil,
S.Jovii, I.uljevi, Ferimport od Fabrisa.
OPASNOSTI kod interpolacije
1. Temeljna pogreka je mogua ve u poetku procesa, a uzrok joj je u pogrenoj
procjeni okolnosti koje uvjetuju nain novog zahvata. Pr. zgrade koje prekidaju raster
ulice i bloka u Sisku.
2. je pogreka u tenji prema pseudostilskim historicistikim oblicima, koji bi
navodno trebali biti blii odreenom ambijentu. Pomou metode faksimila se moe veoma
lako upasti u pogreku ove vrste.
3. Prenaglaavanje je najea opasnost posljednjih dviju metoda.Izraava se ugl. vol.
i struktzrama Pr. Interconti Zg.
4. Neposredni dodir novog i starog predstavlja veliki problem od opasnosti
nerazumijevanja kada se mogu ostvariti sve pretpostavke dobre interpolacije (u
volumenima, masama, ritmu, rasteru otvora, strukturi i materijalu), ali da u samom
neposrednom dodiru bude uoljiva greka.
Sve izrazitija tenja prema oponaanju okoline kao jedan od senzibiliteta 80-tih, koji
prua iluziju o ambijentu.
Tenja 'dovravanja grada' odreena 'retuiranjem' cjeline gdje se odstranjuje
suvino i dodaje ono to se smatra da nedostaje. Opasnost lei u injenici da grad nikad
nije mogue dovriti, jer e ga senzibiliteti buduih vremena ocjenjivati na drukiji nain i
retuirat e ga onda u skladu s tim.
Druga je opasnost koja se krije u retuu grada sve vea gospodarska snaga drutvenih
subjekata koja nastoji unijeti druge zakonitosti, poput cijene zemljita ili iskoristivosti
graevne parcele.
Opasnost od retua se pojavljuje tamo gdje on postotkom nadilazi cjelinu. Jedan od
karakteristinih primjera je Maksimirska koja polako gubi svoj identitet prizemne ulice.
Takav proces promjene gradske fizionomije se vie ne moe nazvati interpolacijom, jer to
vie nije unoenje novih vrijednosti u spoznate vrijednosti, nego zamjena starog novim.
NOVI ASPEKT INT.-analiza slojevitosti sadraja onog arh.objekta koji ulazi u def. cjelinu:
razina same zgrade, raz. okolice, raz. grada i raz. krajolika.
DOKUMENTACIJA U MUZEJU
Dokumentacija je najvanija 'sporedna stvar' u organiziranoj zatiti kulturnog nasljea.
Omoguuje upoznavanje i studiranje spomenika kulture i oblika njihove zatite bez
neposrednog dodira s predmetom i bez obzira na njegovo stanje, omoguuje da se
zabiljei svaki trag ovjekove intervencije na materijalu i da se spomenik obnovi ili
rekonstruira ako se iz bilo kojeg razloga oteti.
Unutar muzejske djelatnosti nastaju DVIJE KATEGORIJE DOKUMENTACIJE. Jednom
se dokumentira muzejski fundus, predmeti koji se sabiru, a drugom se dokumentira
djelatnost muzeja, dakle rad koji se temelji na fundusu prikupljenom u muzeju.
1.kategorija:a)struno-znanstvena uglavnom se temelji na opisu, vrednovanju,
istraivanju i komparativnom prouavanju materijala. Ta je dokumentacija bezuvjetno
vezana uz specifina i tono odreena znanstvena ili struna podruja i discipline na koje
je orijentiran pojedini muzej.
b)Dokumentacija drugog sadraja bi se mogla uvjetno nazvati konzervatorskom
dokumentacijom u muzejima, a odnosi se na prouavanje stanja pojedinog predmeta, na
utvrivanje njegovih oteenja i potreba, na kozervatorski zahvat, nain uvanja...
2.kategoriji dokumentacije koja se odnosi na djelatnost muzeja moemo dati naziv
muzeoloka dokumentacija. Odnosi se na izlobe muzeja, publikacije, komunikacije,
administraciju, inventare i biblioteke, dizajn, kataloge i sve ono ime muzej praktiki
djeluje da bi muz.pred.bili poznatiji javnosti.
DOKUMENTIRANJE GRADITELJSKOG NASLJEA unutar organizirane zatite
spomenika kulture je proces biljeenja informacija to ih posjeduje i emitira spomenik.
Taj se proces temelji na dogovorom ili standardom utvrenom broju i kvaliteti podataka o
nekoj graevini koji su iako raznovrsne naravi, opsega i intenziteta, pregledno i sustavno
obraeni i arhivirani, s ciljem da nam prue to toniju predodbu o graevinama i
cjelinama spomenikih vrijednosti, sa svih strunih i znanstvenih aspekata odreenog
vremenskog razdoblja, kako bismo ih mogli bolje upoznati, prouavati i usporeivati i
sauvati za budue narataje.
SVRHA DOKUMENTIRANJA SPOMENIKA?
Upoznavanje graevine i nastojanje da ono to je pojedina generacija o njoj doznala
ostane zabiljeeno za budunost. Takoer, dok. o spom. je svjedoanstvo naih
intervencija. Vana je zadaa: detaljna identifikacija spomenika kulture(istraivanje) i
elja da se spomenik sauva.
GRUPIRANJE DOKUMENTACIJE PREMA SADRAJU I FUNKCIJI
Primarna-prikuplja se u neposrednom dodiru sa spomenikom;
a)graa o spomeniku-pisani, crte, fotografija, film, zvune bilj.
b)sreena podskupina dok.-sadrajne, vremenske zbirke
Sekundarna-prijenos prim.dok. u druge medije-mikrofilm, magn. vrpca
Tercijarna-pregledi, kartoteke, katalozi, indeksi
FAZE DOKUMENTIRANJA
Razlikuju se 3vrem. kategorije:
priprema-obuhvaa dokum.istraivanja, stanja, oblika i materijala spomenika prije rada
tijek radova-dokum. uinjenog pom. dnevnika rada, evidencije uvjeta, nalaza
rezultat-izvjetaji, zakljuci i dugotrajno praenje ponaanja spomenika u novim
uvjetima
KATEGOORIJE PODATAKA-pod.o razvitku, obliku, mat. i stanju spomenika:
razvitak spomenika, slojevitost - pod.o kronologiji gradnje, vlasnitvu, namjeni,
pregradnjama; oblik i mat. spomenika; stanje spom. i uvjeti u kojima ivi.
PRINCIPI DOKUMENTIRANJA
1. Potivanje spomenikih vrijednosti i njihova integriteta taj nas
princip obvezuje da ne dokumentiramo ako e rezultat biti naruen ili bitno
povrijeen integritet spomenika kulture. Ne smije se upotrijebiti ona vrsta
dokumentiranja koja bi mogla otetiti spomenik. Pr. pri sondiranju ne
bismo smjeli otetiti vrijedna strukturalni ili oblikovni element samo zato
da bismo otkrili i dokumentirali postojanje drugoga povijesnog sloja, ili
uzimanjem uzorka materijala za analizu otetiti vrijedan detalj slike ili
nekog drugog predmeta.
2. Svrhovitost je princip za koji se ne moe rei da je specifian samo u
procesu dokumentacije. U dokumentaciji igra bitnu ulogu i primjenom tog
principa izbija u prvi plan komparabilnost i standardiziranje podataka,
potrebno radi mogunosti to efikasnijeg, breg i tonijeg pronalaenja i
iskoritavanja podataka obuhvaenih sustavom dokumentiranja. Potujui
taj princip izbjegavamo da d. postane samo sebi svrhom.
3. Preciznost i egzaktnost su oznake za podlogu standardiziranja podataka,
a standard je norma koju mora zadovoljiti svaki podatak da bi se mogao
ukljuiti u sustav.
4. Pravodobnost je princip kojim prvenstveno tujemo i registriramo
kronologiju dogaanja na spomeniku. U toku procesa rada na spomeniku
dokumentiranje nekog podatka ili pojave se vee na brzinu kretanja
procesa, pa ako ga ne dokumentiramo pravovremeno, on postaje praktiki
izgubljen.
5. Sveobuhvatnost je princip prema kojemu treba spomeniku pristupati sa
svih aspekata.
6. Postupnost svaki logian slijed zahvata treba da slijedi istoznana d.
7. Selektivnost je princip korekcije, on pokuava sprijeiti rast
dokumentacije preko optimalne mjere.
8. Kontinuiranost je princip sekundarne korekcije koji prati odreene pojave
vezane uz spomenike i nakon intervencije.
KATEGORIJE PODATAKA KOJI NASTAJU U PROCESU ZATITNOG RADA NA
SPOMENIKU
1. Razvitak spomenika obuhvaa iroki spektar podataka koji su u vezi s
dosadanjim ivotom spomenika. To su povijesni podaci o kronologiji
gradnje, vlasnitva, namjene i ostalih relevantnih dogaaja kao to su
sporovi, ruenja, predgraivanja. Slojevitost spomenika naredni je skup
podataka koji osim intervencija i konstatacijama o prolosti nastoji
povezati podatke s kontekstom vremena, linostima, strujanjima... Taj
skup podataka je motiviran osvjetljivanjem logike u ivotu i razvitku
spomenika.
10
11