Scripta Branimiro Gabričevć Dicata (Zbornik Radova Posvećenih Branimiru Gabričeviću)

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico
ZENTINAM ET TRIL, knjiga 1
Scripta
Branimiro
gabrievi
dicata
Trilj, 2010.
Branko Kirigin
Scripta
Branimiro
gabrievi
dicata
Curaverunt
J. Duki, A. Miloevi, . rapani
Pons Tiluri, MMX.

3
Branko Kirigin
eljko rAPAni
Manibus plenis lilia dabat
O pokojnicima, kad ih se komemorira, obino se pripovijeda na

dva naina: prepriavajui im ivotopis i osvrui se na njihov struni,
znanstveni ili neki drugi vrijedan rad to su ga za ivota obavljali, ili
ih se spominje prizivajui koje osobno sjeanje povezano s njima. rijei i sjeanja, naravno, ne mogu nadomjestiti iva ovjeka, dobro ga
opisati, mogu, moda njegovim blinjima i prijateljima, biti drge kad
i jedni i drugi spoznaju da ima onih koji pokojnika pamte po dobru
i koji su ga zadrali u dobroj uspomeni, da je, naime, on zaista ostao
zapamen kao vir bone memoriae. neka ovih nekoliko rijei bude
uvod zborniku to smo ga napravili kako bi se barem skromno sauvala uspomena na linost koja je ostala u sjeanju mnogih njegovih
suradnika i uenika, a utrla je znatna traga i u hrvatskoj arheolokoj
znanosti.
Profesor gabrievi ostao je, vjerujem, u sjeanju mnogih koji su
nekada s njim radili, meusobno se uvaavali, potivali i cijenili osobne vrline onih koji su ih imali i koji su ih s ponosom nosili, ali i
mnogih generacija studenata to ih je pouavao u fakultetskim dvoranama i u susretima izvan njih. Ostat e u sjeanju dokle god netko od
nas, i jednih i drugih, bude imao prilike da s nekim od tih razgovara,
spominjui njega ili minule, davne zgode, provedene ili doivljene s
Profesorom.
Djelovao je gabrievi vrlo strogim ovjekom, esto smrknuta pogleda pa zato i starijim nego to je zaista bio. Uvijek elegantno odjeven. Takva sam ga susretao na splitskim ulicama, sama ili u drutvu s
njegovim prijateljima i kolegama, polovinom 50tih godina, kad je iz
Zagreba doao u Split i bio imenovan ravnateljem Arheolokog muzeja. Kad sam, pak, na prvi dan listopada 1957. godine, tonije na prvi
dan moga zaposlenja u tome Muzeju, doao u njegovu radnu sobu,
pomalo zbunjen, neiskusan pa i prestraen, ponudio mi je, naravno,
da sjednem. Primakao je stolicu blie meni i otpoeo posve nekonvencionalan razgovor. Takav da se ne sjeam kako je tekao, ni to smo i
5
Branko Kirigin
o emu razgovarali. Poslije petnaestak, dvadeset minuta poveo me u

Biblioteku i pri tome upoznao s bibliotekaricom nedom Anzulovi i
kustosom ivanom Maroviem. Profesora Mladena nikolancija, tada
takoer kustosa, poznavao sam otprije, iz Klasine gimnazije, gdje mi
je neko vrijeme predavao povijest. U Biblioteci me upozorio na neke
knjige, vane prirunike, asopise, savjetovao to da pogledam, prelistam, proitam. Da se na taj nain upoznam sa starinom. Ubrzo
sam razumio da je to sredina gdje se moe tota doznati, a od starijih
uti mnogo mudroga i vrijednoga.
imao sam, eto, sreu da mi je Branimir gabrievi bio prvi ravnatelj kad sam se, kako upravo spomenuh, prije pola stoljea zaposlio u
itekako uglednu Arheolokom muzeju u Splitu. Za kratko vrijeme od
njega sam nauio ono to se ne ui nigdje, a katkad, kad se nekome
posrei, stjee se godinama i iskustvom u poslu. nauio sam mnoge
usputne vjetine i znanja: od pisanja i sastavljanja dopisa i slubenoga
dopisivanja, do sastavljanja i pisanja strunih i znanstvenih tekstova.
Uvijek s olovkom u ruci dok je itao neki moj rukopis, obiavao je
Profesor uputiti, usmjeriti, osokoliti, nikada izrei kakvu prejaku rije. On je zaista, kako je napisao Vergilije: Manibus plenis lilia dabat
(Eneida, lib. Vi, 884). Dijelio je cvijee iz punih ruku. Te su ljudske
vrline danas gotovo nezamislive, jer ih je ponitila sebinost, koristoljublje, zavist, karijera, osobito neznanje i jo mnogo, mnogo slinih
zala. Sretan sam, ako je neto malo njegova ostalo u meni, jer sam i ja
dobio koji njegov cvijet. Ove iste rijei, uvjeren sam, mogu napisati i
u ime onih koji su svojim prilogom omoguili ovaj zbornik. Svi su oni
takoer dobili po jedan lilium iz njegovih plenis manibus.
Bio je gabrievi jedan iz generacije posljednjih polihistora klasiara koji ono o emu pie, raspravlja ili predaje ivom rijei ne sagledava
usko struno, iznosei puke injenice, slaui isprazne arheoloke ili
povijesnoumjetnike tipologije, nabraja iz literature silne analogije,
usporedbe, ve sve to izlae nastoji smjestiti u kontekst drutva i
vremena, pojava, misli i dogaaja doivljaja.
Jedna se, meutim, osobina Branimira gabrievia ne moe predoiti itateljima. To su privlanost njegova glasa baritonske boje, ar
njegovih rijei i geste kojima ih je pratio. Tako je bilo i na sveuilinim
predavanjima, i u svakom javnom nastupu, i za govornicom nekog
simpozija, i u prijateljskom razgovoru. Ostalo je i to, vjerujem, u sjeanju njegovih studenata i suradnika.
Ova prilika, kad mu potovatelji, suradnici i uenici, posveuju
ovaj skromni svezak, doputa i poneto patetina tona. Citirat u zato
Antuna Branka imia koji u pjesmi Ukop druga, usuujem se rei u
6
nenadmaenoj pjesmi hrvatske lirike takva sadraja, u prvim stihovima pie:

Jo si u drutvu s nama: nosimo te.
Jesi li zbilja ti to? I jesi li zbilja ti jo s nama?
Ili si ve dugo negdje daleko od nas.
Promijenit u samo jednu imievu rije: umjesto nosimo te, kazat u pamtimo te jer si zaista u mnogima od nas. A bit e s nama
dok bude nas koji smo te poznavali, sluali, od tebe uili, o svemu
razgovarali, druili se. A poslije nas koji su te poznavali i kojih je, i bit
e sve manje i manje? neka nam i ne bude vano to e misliti oni,
koji ni tebe, a niti nas nisu osobno poznavali ili, pak, oni s kojima se
nismo razumjeli, meusobno potovali i uvaavali. Ostalo je gabrievievo djelo, lanci i rasprave koji e se itati i na njima dograivati
ono, to je on bio naznaio i potaknuo. i to je dio one Vergilijeve kite
cvijea koju nam je Profesor ostavio.
Branko Kirigin
O ivotu i djelu
Branimira Gabrievia
Zbirku radova, koja je itatelju u

rukama, posvetili su nekadanji suradnici i studenti uglednom hrvatskom arheologu, profesoru Branimiru gabrieviu, koji se rodio 8. srpnja
1915. godine u Podgori kod Makarske, a umro u Beogradu 17. listopada
1996. godine. U Splitu je zavrio tada
uglednu Klasinu gimnaziju, poslije
koje se opredijelio za studij klasine filologije s arheologijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1938. godine, a doktorirao na istom fakultetu 1952. godine disertacijom Mitrin kult na
podruju rimske provincije Dalmacije.
Slubovao je najprije kao gimnazijski profesor-suplent u Prilepu
i Prizrenu pa u Bolu na Brau, a poslije rata, u kojem je sudjelovao
od 1942. godine, bio je otpravnik poslova Fnr Jugoslavije pri Svetoj
Stolici u Vatikanu (1945.-1949.). Poslije toga bio je asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1949.-1954.), tada jedini nastavnik na
Odsjeku za arheologiju. Potom se preselio u Split, gdje je bio direktor
Arheolokog muzeja (1954.-1969.). na Filozofskom fakultetu u Zadru, u zvanju redovitog profesora, predavao je klasinu, provincijalu
i starokransku arheologiju (1969.-1978.), a onda, do umirovljenja
(1980.), bio je redoviti profesor povijesti starog vijeka na Filozofskom
fakultetu u novom Sadu. U Zadru je, meutim, i dalje nastavio predavati epigrafiku i numizmatiku, sve do 1989. godine, kada je napustio sveuilinu katedru zbog poodmakle dobi.
gabrievi je osnovao Gradski zavod za zatitu spomenika kulture
u Splitu i bio mu je direktorom od 1961. do 1965. godine. Bilo je to u
vrijeme kada se ta sluba u Hrvatskoj, kao i u ondanjoj Jugoslaviji,
poela organizacijski postupno osamostaljivati, pa su sredinji dravni
i republiki centri dio svojih ingerencija preputali regionalnim i gradskim zavodima. Tijekom itava toga vremena sudjelovao je u javnom
i u drutveno-politikom ivotu: u raznim tijelima splitske Opine, u
Saboru Sr Hrvatske, u republikim i opinskim komisijama, strunim drutvima i udruenjima.
8
U znanstvenom radu gabrievi se najvie bavio antikim razdobljem, sagledavajui ga i obraujui s vie aspekata. Zanimala ga je i
politika, i religijska povijest, i epigrafija, i urbanizam i zatita spomenika. Pisao je o pojavi i irenju kranske vjeroispovijesti na istonoj
obali Jadrana, o starokranskom graditeljstvu, a doticao je u nekoliko
navrata i pitanja srednjeg vijeka. redovito je odabirao osobite i posebno zanimljive teme pa je, obraujui ih temeljito i lucidno, obogatio
i arheoloku i povijesnu znanost. radio je to, ne pukim otkrivanjem
novih injenica, objelodanjivanjem nove grae (kako se to u arheolokoj struci obiava kazati), nego produbljenim pristupom pojedinom
nalazu i pitanjima koja on potie ili se ona njime otvaraju. Bila je to
zapravo glavna metoda njegova rada, to je lako prepoznatljivo iz naslov u njegovoj Bibliografiji priloenoj ovom svesku.
Osim znanstvenih radova napisao je i dvadesetak vanih i vrlo
vrijednih lanaka u splitskom dnevniku Slobodna Dalmacija, kojima
je prikazao ili nova otkria (naroito ona u Splitu, u Dioklecijanovoj palai), ili osvjetljavao zanimljive aktualne dogaaje povezane uza
spomeniku batinu. Tada je, naime, i dnevni tisak pokazivao osobito
zanimanje za takve teme i autore, kako bi iz pera pravog strunjaka, a
ne samo izvjetajem novinara, obavijestio zainteresirano itateljstvo.
gabrievievi radovi povezani su ponajvie uz Dalmaciju, tonije
uz rimski ilirik. Vie njih je svojevrsna mala sinteza problema koje
je obraivao. Svi su izvanredno utemeljeni i oslonjeni na sustavno
izvoenje zakljuaka, koji ne tee samo jednostavnoj objektivizaciji
injenica neke odreene spoznaje, nego otkrivaju i ukazuju na kompleksniji pristup temi o kojoj pie. K tome, njegova vjetina izlaganja,
vrlo esto paradigmatiki uzorna, stilistika jezina jasnoa i preglednost daju pristupanost tivu koja esto nije svojstvena piscima ove
oblasti.
gabrieviev znanstveni i struni rad, kojemu smo sasvim kratko
samo naznaili okvire, nije ni potrebno, niti mogue, potanje vrednovati u ovom prigodnom tekstu. To je uinjeno na drugim mjestima, a
osobito ondje gdje su rezultati njegovih istraivanja prihvaeni i ondje
gdje su drugi nadograivali i razvijali njegovo djelo. Ovo poglavito zato
jer je gabrievi u vie navrata potaknuo drukije puteve prouavanja
nekih arheolokih i historiografskih tema, naprimjer onih povezanih
s antikim kultovima i antikim urbanizmom. Ovdje emo jo izloiti
samo nekoliko natuknica o sadraju i predmetima njegova djela.
Kultovi i religije jedan su od najzanimljivijih oblika izraavanja
duhovnoga u svakome drutvu, osobito u antikome, gdje se u mnotvu sofisticiranih pojedinosti i mnogovrsnih nijansi oituje ne samo
objanjenje ustrojstva zemaljskoga, ili nedokuivo porijeklo itava
svijeta (kozmosa), nego smisao i svrha ovjekova ivota, vjerovanja
9
Branko Kirigin
u zagrobni ivot, pa stoga i rtvovanja u strahu pred neizvjesnom budunosti. To su ona eshatoloka pitanja prisutna u svim religijama,
a ovih je u davno antiko doba bilo vrlo mnogo, pitanja koja se uzastopno postavljaju ivu ovjeku, uvijek u sve drukijim i razliitijim
ozrajima i intelektualnim domiljanjima. Koliko je to u naim krajevima, dakle u tom ilirskom, pa potom ilirskorimskom podneblju bilo
kompleksno, kako zbog etnikog substrata, tako i zbog civilizacijskih
komponenti koje su ga tvorile (od helenske do helenistike, pa i klasine rimske i poslije vie orijentalnih i konano kranske) pokazuju i refleksi klasinih uzora i njihova dogradnja na pretpovijesnoj
batini to je gabrievi uzorno interpretirao u nekoliko svojih rasprava. Postoje, naime, i na naem tlu vrijedni izvori i spomenici pogodni
za takva istraivanja.
Zanemarivi mnogovrsne i esto u znanosti artikulirane aspekte
klasine grke i rimske religije, gabrievi je svoj znanstveni interes
usmjerio na nekoliko tema: na misterijske, orijentalne i orgijastike
religije, zatim na idovsku i kransku vjeru i, dakako, na one glavne
eshatoloke pretpostavke koje se u tim religijama oituju. na samu
poetku, ve svojom doktorskom disertacijom o mitrijakom kultu,
krenuo je u prouavanje toga svijeta antikih religija to se pokazuje
likovnim prikazima, natpisima, nadgrobnim spomenicima i mnogim
usputnim razliitim pojavnostima.
Veoma je zapaena gabrievieva studija Kranstvo u iliriku do
dolaska Slavena, koja je dragocjen pogled na problem kojim se do
tada, a poslije Bulia, Zeillera i Dyggvea pisaca prve polovine prologa
stoljea, bavio malen broj znanstvenika. Tu je, osim historiografske
faktografije kojom opisuje pojavu i razvitak te religije u iliriku, znatnu
panju poklonio objanjavanju teolokih rasprava povezanih sa tovanjem Sv. Trojstva, tonije s odnosima izmeu pravovjerja i arijanstva
u kojima su znatno sudjelovali biskupi Murse i Singidunuma.
Veliki dio gabrievieva opusa posveen je epigrafiji. Klasino
obrazovan, to znai, uz ostalo, i vrstan poznavalac klasinih i, dakako, nekoliko ivih jezika, dao je vrijedan doprinos i tom segmentu povijesnih znanosti. Pronalazio je u toj nepreglednoj batini naih
krajeva, a osobito u salonitanskoj, one teme koje su imale ire povijesno, drutveno, religijsko ili kulturoloko znaenje. Pisao je, na temelju natpisa, o formulama za zatitu groba, o kranskim i idovskim
zajednicama u Saloni, o ve spomenutim mitrijakim spomenicima.
Zalazei i u rani srednji vijek protumaio je osobno ime Tordacatus,
uklesano u natpisu na sarkofagu splitskog nadbiskupa ivana iz 10.
stoljea, koji je pronaen u podrumima Dioklecijanove palae. Ponudio je i zanimljivo rjeenje pomalo zagonetnog ranosrednjovjekovnog
natpisa iz Stona.
10
radovi s podruja antikog urbanizma predstavljaju takoer dragocjen gabrieviev doprinos tom segmentu antikih studija. Pisao
je o grko-rimskoj Issi, otvorivi zajedno s Mladenom nikolancijem
poslije Drugoga rata puteve i smjerove njezina prouavanja, na to su
nadograivani rezultati najnovijih istraivanja. Pisao je o urbanizmu
grkih naseobina na istonoj obali Jadrana, o Dioklecijanovoj palai
i nekim dvojbama koje to monumentalno zdanje namee istraivaima.
njegovim znanstvenim radovima i tzv. preglednim radovima tiskanim u strunim asopisima moe se prikljuiti i one koji put objavljene u dnevnom tisku. Takav je, naprimjer onaj o Peristilu Dioklecijanove palae, koji zbog nekakvog formalnog kriterija ne bi mogao imati
obiljeje znanstvena rada, iako on to po svemu ipak jest. teta je,
meutim, to se gabrievi tom problemu nije ponovo vratio i ekstenzivnije ga obradio, nanovo objelodanio i tako prikazao znanstvenoj
javnosti kojoj lokalni dnevnik Slobodna Dalmacija nije dostupan.
Pretiskom u knjizi o religijama i kultovima pruena je prilika da ga
upoznaju i oni koji nisu itatelji splitskog dnevnika pa se ne moraju
truditi da ga, moda, otkriju u kojoj biblioteci. radovi o antikom
urbanizmu na primjeru Isse (Visa) bitna su podloga nastavljaima tih
i slinih prouavanja.
na podruju zatite spomenika kulture, osobito s teorijskog aspekta sloenog usaglaavanja interesa znanosti i praktinog odnosa svakodnevice, nezaobilazan je gabrieviev rad tiskan u prvom svesku
asopisa UrBS, to ga je povremeno objavljivao Urbanistiki zavod
Dalmacije. U tom lanku iz 1957. godine pod naslovom Arheologija
i ivot izneseni su temeljni principi suvremenog pristupa arheolokoj
batini, njezinu prouavanju putem istraivanja i uklapanja rezultata
tih istraivanja u okvire drutveno korisnih djelatnosti ili u okvire
drutvene korisnosti uope. naalost, te odlino precizirane, definirane i jasno izraene istine nisu imale gotovo nikakva odjeka u oevidnoj alosnoj parceliranoj zainteresiranosti bilo pojedinaca istraivaa, bilo znanstvenih institucija, dakako i gradskih i dravnih. Zato i
jest odnos drutva prema arheologiji u cjelini u nas vrlo esto sveden
ili na romantiarsko neznanstveno glorificiranje prolosti ili na oduevljavanje ekscesnim situacijama, incidentima i aferama. realnost
za koju se gabrievi zalagao nije u praksi lako susresti, moda i zbog
toga to je taj programski tekst koji bi trebalo da bude i danas svojevrsna platforma i za raspravu i za djelovanje objelodanjen u jednoj
ipak perifernoj publikaciji. Lijepo je, naime, za autora, a alosno za
nau praksu, to poslije vie od pola stoljea nije izgubio snagu i svjeinu. Treba, meutim, dodati da je to u nas est sluaj sa stavovima
11
Branko Kirigin
koji se u pristupu uvanja spomenika povremeno pojavljuju. Tako je,

naime, bilo i s Karamanovim tekstom iz 1920. godine u kojem je taj
ugledni znanstvenik i konzervator upozoravao na nedostatke tadanje
konzervatorske i arheoloke prakse. Oni su, naalost, i danas sasvim
aktualni.
napisao je gabrievi jo nekoliko prigodnih lanaka o problemima zatite graditeljskog nasljea u kojima je panju usmjerio preteno
na antike spomenike. Meu radovima iz te oblasti valja spomenuti
i njegovoj suradnju na izradi prostornih planova koju je ostvarivao s
uglednim i tada znaajnim Urbanistikim zavodom za Dalmaciju, to
je u nas 60-ih godina bio pionirski posao: radilo se, naime, o ukljuivanju i arheolokih nalazita i arheologije u prostorne planove i prostorno planiranje.
Sedamnaest studija i lanaka iz gabrievieva opusa sabrano je i
ponovno objelodanjeno u knjizi skromna izgleda, ali znatne vrijednosti, to ju je 1987. godine objelodanio Knjievni krug Split pod
naslovom Studije i lanci o religijama i kultovima antikoga svijeta.
imao sam ast prirediti je za tisak. Autor je, to moram danas istaknuti, elio njezin skroman izgled pa je objavljena u nizu Suvremeni pisci
toga izdavaa, a ne u nekom nizu strunih i znanstvenih djela. nije
to bila nikakva lana skromnost ve autorovo uvjerenje kako njegovi
radovi nisu neko izuzetno djelo. nije elio ni kunstdruk, niti tvrde
korice to je danas mnogom autoru prvi uvjet.
Mnogi od gabrievievih radova, objavljeni prije etvrt stoljea u
spomenutu pretisku, danas djeluju poput retrospektive jedne epohe
hrvatske arheologije jer imaju jo uvijek znanstvenu svjeinu, teinu
i aktualnost, tako i u odabiru tema, u metodologijskom pristupu, u
interpretaciji, i naravno, u rezultatu zakljuku.
gabrievi je pripadao generaciji polihistora klasiara, etverokutu
uglednih vrnjaka Dalmatinaca: gabrievi, nikolanci, rendiMioevi i Sui, temeljito i svestrano obrazovanih u klasinim disciplinama, koji probleme o kojima govore ili piu ne sagledavaju usko
struno, specijalistiki, nego ih smjetaju u sveukupni kontekst vremena i drutva, misli i doivljaja. Je li to bila i ona posljednja, jer neke
nove ne vidimo u dananje internetsko doba, teko je odgovoriti. naalost, danas nemaju tako monih svojih nastavljaa. gabrievi je,
dodue, usmjerio nekoliko nasljednika iz srednje generacije hrvatskih
arheologa koji su nadograujui njegove rezultate dali hrvatskoj, pa i
svjetskoj znanosti vrijedan prilog. U tome je oit onaj prije spomenuti
bitan doprinos Profesora arheolokoj i povijesnoj znanosti, kakav je
dalo jo i nekoliko onih upravo spomenutih njegovih vrnjaka.
12
ini nam se, na kraju, da bi ova biljeka o Branimiru gabrieviu

i njegovu djelu bila nepotpuna kad ne bismo i na ovom mjestu istakli
onu izuzetnu osobinu njegove linosti. To je ona pedagoka, nastavnika, djelatnost profesora i predavaa. neposrednost, naime, atraktivnost i ar njegove rijei ostaju u sjeanju generacija studenata koji
su ga sluali za sveuilinom katedrom ili mnogih kolega i prijatelja
kojima je izlagao za govornicom nekoga simpozija*.
* O Branimiru gabrieviu vidi jo i u: n. DUBOKOVi nADALini, Prof. dr.
Branimir gabrievi. Periodini izvjetaj Centra za zatitu kulturne batine otoka
Hvara, XX, Hvar, 1986, br. 155, str. 9. /U povodu primanja nagrade grada Sinja za
ivotno djelo./ . rAPAni, Biljeka o autoru i njegovu radu. U: B. gabrievi,
Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta. Split, 1987, str. 373-378.
n. CAMBi, Povodom 75. obljetnice ivota Branimira gabrievia, Obavijesti
Hrvatskog arheolokog drutva, 22/1, Zagreb, 1990, str. 61-63. n. CAMBi,
Branimir gabrievi (1915.-1996.), Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, 28/3,
Zagreb, 1996, str. 147-149. n. CAMBi, Branimir gabrievi. in memoriam. Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, 35(22), Zadar, 1997, str. 361-371. n. AnZULOVi,
gabrievi, Branimir. Hrvatski biografski leksikon. Sv. 4 (E-g). /Leksikografski zavod
Miroslav Krlea./ Zagreb, 1998, str. 518.
Bibliografija Branimira Gabrievia

1948.
- Arheoloki rad u Jugoslaviji, informativni prirunik o Jugoslaviji,
knj. i, sv. 6, Beograd, 1948., Historijski zbornik, 3, Zagreb, 1950, str.
431-432. /U rubrici: Biljeke./.
1951.
- Carlo Levi, Krist se zaustavio u Eboliju. /Prijevod s talijanskoga +
Pogovor, str. 287-291, Zagreb, 1951.
- M. Tadin, La lettre 91 de Saint Basile a-t-elle t adresse a
vque Aquile, Valrien?, recherches de science religieuse, XXXVii/3, Paris, 1950., Historijski zbornik, 4, Zagreb, 1951, str. 380. /U
rubrici: Biljeke./.
*
Ureeno i dopunjeno prema podatcima iz: D. gALi, Dr. Branimir gabrievi,
redovan profesor, u: Filozofski fakultet 1954-1984. Biografije, novi Sad, 1984, str. 6164, te . MiLETi, Bibliografija radova Branimira gabrievia, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 35(22), Zadar, 1997, str. 373-378.
13
Branko Kirigin
1950.
- D. rendi-Mioevi, ilirska onomastika na rimskim [latinskim
?] natpisima Dalmacije, Historijski zbornik, 3, Zagreb, 1950, str. 384389. /U rubrici Prikazi i ocjene/
1952.
- Dva priloga poznavanju urbanistikog razvoja antike Salone,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 53/1950-1951, Split,
1952, str. 155-162, s 2 sl.
- Elementi mazdejskog vjerovanja na jednom natpisu iz Solina,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 54, Split, 1952, str.
51-54.
- giorgio Vasari, ivotopis Giotta - slikara, kipara i graditelja firentinskog. /Prijevod s talijanskoga./, Zagreb, 1952.
- Liturgijsko znaenje prikaza za reversu mitrike kultne slike iz
Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s., 7, Sarajevo,
1952, str. 19-25 + 1 tabla.
- Mitrin kult na podruju rimske Dalmacije. /Doktorski rad. Filozofski fakultet u Zagrebu./, Zagreb, 1952.
1953.
- Arheoloki nalazi iz gale, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 55, Split, 1953, str. 181-198, sa 9 slika.
- Dvije ilirske opine s podruja Vrlike, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, 55, Split, 1953, str. 103-119, s 1 sl. i 1 zemljopisnim crteom.
- novi natpisi iz sinjske okolice, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 55, Split, 1953, str. 256-258.
- O nekim mitrikim natpisima Sarajevskog muzeja, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s., 8, Sarajevo, 1953, str. 141-144, s
3 sl.
1954.
- iconographie de Mithra tauroctone dans la province romanie de
Dalmatie, Archeologia Iugoslavica, 1, Beograd, 1954, str. 37-52, s 11 sl.
- Ostendere cryphios, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2, Zagreb, 1954, str. 49-56.
- Sarajevski medaljon s prikazom trakog konjanika, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s., 9, Sarajevo, 1954, str. 41-46.
1955.
- Antiki stenografski natpis u Splitu, Slobodna Dalmacija, Split,
9. Xi. 1955.
14
- Arheoloka istraivanja u Otoku kod Sinja, Slobodna Dalmacija,

Split, 22. X. 1955. /Zajedno s i. Maroviem./
- Biljeke uz arheoloke nalaze u Visu, Mogunosti, 2/7, Split,
1955, str. 558-560.
- Kairos - bog zgodnog trenutka, Slobodna Dalmacija, Split, 20. X.
1955.
- Prilog poznavanju antike farmacije. (na temelju nekih predmeta splitskog Arheolokog muzeja), Farmaceutski glasnik, 11, Zagreb,
1955, str. 359-362, s 5 sl. na tablama.
- Tropaeum iz garduna u sklopu pitanja nae etnogeneze, Slobodna Dalmacija, Split, 29. i 30. Xi. 1955, s 1 sl
1956.
- Detalj autohtone komponente u naoj antici, Mogunosti, 3/4,
Split, 1956, str. 291-298, s 3 sl. i 1 tablom.
- Tragom tekstilne manufakture u staroj Saloni, Slobodna Dalmacija, Split, 1., 2. i 3. V. 1956, s 1 sl.
- Une inscription inedite provenant de Senia, Archeologia Iugoslavica, 2/1954, Beograd, 1956, str. 53-56, s 1 sl.
1957.
- Arheologija i ivot, Urbs, 1, Split, 1957, str. 77-79.
- Deus laetus, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 5659/1954-1957, (= Antidoron Michaeli Abrami septuagenario oblatum a collegis et amicis), Split, 1957, str. 136-138 + 1 tabla.
- nepoznati ljem na provjesla iz Solina, Peristil, 2, Zagreb, 1957,
str. 49-51.
- Otkrie sojenica na Sinjskom polju, Slobodna Dalmacija, Split,
9. iX. 1956, s 1 sl.
- Vestibul Palae. U povodu njegove obnove, Slobodna Dalmacija,
Split, 3. Vii. 1957.
1958.
- nauni arhiv Ejnara Dyggvea u Splitu, Slobodna Dalmacija, Split,
17. iV. 1958.
- novi rezultati u opaanju tipologije i geneze starohrvatske arhitekture, Slobodna Dalmacija, Split, 26. Vii. 1958. /Prikaz disertacije
T. Marasovia./
- Palaa cara Dioklecijana u Splitu. /Vodi Putnik./ Split, 1958.
15
Branko Kirigin
1959.
- Antika issa. Arheoloko povijesni prilog za urbanistiko-regulacionu osnovu grada Visa, Urbs, 2/1958-1959, Split, 1959, str. 105125, s 24 sl. i 2 plana.
- gradnja Palae u Aspalathosu logina posljedica Dioklecijanovih
dravnih reformi, Slobodna Dalmacija, Split, 1. i 2. V. 1959.
- O potrebi planiranja arheolokih iskapanja, Zbornik zatite spomenika kulture, 10, Beograd, 1959, str. 268-272.
- Pionir nae arheologije. U povodu 25. godinjice smrti don Frane
Bulia, Slobodna Dalmacija, Split, 1. Viii. 1959.
- Una nuova iscrizione Salonitana, Atti del III Congresso internazionale di epigrafia greca e latina, roma 4-8. Settembre 1957. /Ed. Erma
di Bretschneider./ roma, 1959, str. 77-80 + 2 table.
- Vodi kroz zapadni dio podruma Dioklecijanove palae i izloba
antike skulpture iz Arheolokog muzeja u Splitu. /Tiskano na hrvatskom, francuskom, engleskom i njemakom jeziku./ Split, 1959, 15
str. sa sl. i 1 planom. /Zajedno s T. Marasoviem./
- Znaenje ascije na antikim nadgrobnim spomenicima u svijetlu
epigrafike analize glagola deasciare (exacisclare), Arheoloki radovi
i rasprave, 1, Zagreb, 1959, str. 299-310.
1960.
- 2000 godina skulpture u Dalmaciji. Plastika antike. Slobodna
Dalmacija, Split, 1., 2. i 3. V. 1960.
- Antike Erinnerungen. /reisefhrer Merian./ 13, Hamburg,
1960, str. 10-14.
- Arheoloke iskopine u sklopu suvremenih funkcija solinske komune, Dalmacija cement, 5, Solin, 1960. /Posebni prilog./
- Da li je postojalo brodogradilite u staroj Saloni, Slobodna Dalmacija, Split, 16. iV. 1960.
- Jevrejska optina u antikoj Saloni, Jevrejski almanah, Beograd,
1959-1960, str. 9-15, s 1 sl.
- Oko ureenja starog dijela grada, Slobodna Dalmacija, Split, 9. i
10. Xii. 1960.
- Prvobitna funkcija Peristila i Dioklecijanove palae, Slobodna
Dalmacija, Split, 9. i. 1960.
1961.
- Regulacija zapadne strane gradske luke u Splitu. /Ur. B gabrievi i drugi./. izd. narodni Odbor Opine Split - Savjet za urbanizam,
Split, 1961.
- Spomenici. U: Regionalni prostorni plan kotara Split. Knj. 1. /
Urbanistiki zavod Dalmacije Split./ Split, 1961, str. 93-106, sa sl.
i crteima.
16
- Ultime scoperte nel palazzo di Diocleziano, Atti del VII Congresso internazionale di archeologia classica, II, roma, 1961, str. 413420, sa 6 sl.
1962.
- Program zatite i ureenja Dioklecijanove palae, Urbs, 3, Split,
1961-1962, str. 129-136, s 2 sl.
- Splitski narodni trg. nekoliko misli uz mogunost njegova urbanistikog i konzervatorskog vrednovanja, Slobodna Dalmacija, Split,
1. i 2. i. 1962.
1963.
- Dioklecijanova palaa u Splitu. Iskapanje i ureenje prizemnih
dvorana. Odjel za urbanizam i komunalne poslove opine. Split, 1963.
/Zajedno s T. Marasoviem./
Kult rtvenog pepela u Saloni, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 61/1959, Split, 1963, str. 111-118, s 1 crteom + 1 tabla.
- novija istraivanja o antikoj kanalizaciji u Dioklecijanovoj palai u Splitu, Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 3/1-2,
Beograd, 1963, str. 45-49, s 4 sl.
- novo itanje natpisa iz Stona, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 60/1958, Split, 1963, str. 93-97.
1964.
- Zatita spomenika graditeljskog nasljea. U: Regionalni prostorni plan kotara Split. Knj. 2. /Urbanistiki zavod Dalmacije Split./
Split, 1964, str. 185-196.
1966.
- Zatita stare Salone, Urbs, 6, Split, 1965-1966, 121-122, s 2 sl.
1967.
- Sarkofag nadbiskupa ivana pronaen u podrumu Dioklecijanove
palae, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 62/1960, Split,
1967, str. 87-102, s 2 sl. + table XX-XXi.
1968.
- Antiki spomenici otoka Visa, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 17, Split, 1968, str. 5-60, s 29 sl., 2 plana + 10 tabla. (isti
tekst u: Viki spomenici. /Ur. n. Boani-Bezi./. izd. Skuptine opine Vis, Split, 1968, str. 5-60).
- Lascia sui monumenti di Classe, Atti del Convengo Internazionale di Studi sulle Antichit di Classe, Ravenna, 14-17 Ottobre 1967.
ravenna, 1968, str. 283-288.
17
Branko Kirigin
- il guerriero da Filotrano, u: Jugoslavia - Italia, due sponde, stesso

sole, stesso mare, Zagreb, 1968, str. 28-29.
- neobjavljeni rimski natpis iz Podstrane, Poljiki zbornik, 1, Zagreb, 1968, str. 133-141, s 1 sl.
1969.
- Decussis Dioklecijanove palae u Splitu, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, 63-64/1961-1962, Split, 1969, str. 113-124, sa
4 sl. + table Xi-Xiii.
- neobjavljeni rimski natpisi iz Dalmacije, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, 63-64/1961-1962, Split, 1962, str. 221-248,
s 26 sl.
- Piscine battesimali cruciformi scoperte recentemente in Dalmazia, Akten des VII Internationalen Kongresses fr christliche Archologie, Trier, 5-11 September 1965. rom, 1969, str. 539-541 + 2 table
- ruevine antike graevine u Polaama na Mljetu, Slobodna Dalmacija, Split 17. V. 1969
1970.
- issa i njezin patron Q . numerius rufus, Adriatica praehistorica
et antiqua. Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb, 1970, 553562, s 1 sl. i 1 crteom.
1971.
- An unknown Latin formula asking respect for the grave, Acta of
the Fifth International Congress of Greek and Latin Epigraphy, Cambridge 1967. Oxford, 1971, str. 319-320.
- An unknown Latin Formula Asking respect for the grave. Jedna nepoznata latinska formula zatite groba, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, 65-67/1963-1965, Split, 1971, str. 137-140 +
tabla XXXiii. /Tekst na engleskom i hrvatskom jeziku./
1973.
- Pristupna razmatranja o urbanizmu grkih naseobina na istonoj
obali Jadrana, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 68/1966,
Split, 1973, str. 147-170, s 8 sl. + table XXVii-XXViii.
1975.
- Biljeke uz prvi ilirski rat (s posebnim obzirom na nau historiografiju), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 12(5), 1973-1974,
Zadar, 1975, str. 5-26.
- Question de la datation du sarcophage de l abesse Jeane, u: Disputationes Salonitanae 1970. /Ur. . rapani./, Split, 1975, str. 96-101.
18
1976.
- Kako je nastao naziv Diadora, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 14-15(9/6), 1975-1976, Zadar, 1976, 133-140.
1977.
- Les origines du christianisme sur la cte orientale de lAdriatique,
Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 16(7), 1976-1977, Zadar, 1977,
str. 207-216.
1979.
- Arheoloka zapaanja i epigrafike biljeke ivana Lovria, u: ivan Lovri i njegovo doba, Zbornik Cetinske krajine, 1, Sinj, 1979, str. 251-271.
1980.
- narona i grci, u: Dolina rijeke neretve od prethistorije do ranog
srednjeg vijeka. /Znanstveni skup, Metkovi 4-7. X. 1977./ Izdanja
HAD, 5, Split, 1980, str. 161-167.
- O poecima rimske provincijalne umjetnosti u Liburniji, Diadora, 9, Zadar, 1980, str. 251-271, s 2+12 sl.
1981.
- Epigraphica quaedam, Antiki teatar na tlu Jugoslaviji. /Znanstveni skup, novi Sad, 14-17. iV. 1980./ novi Sad Beograd Zagreb,
1981, str. 147-153 + 1 tabla.
- neka razmiljanja o teatru u issi, Antiki teatar na tlu Jugoslavije. /Znanstveni skup, novi Sad, 14-17. iV. 1980./ novi Sad Beograd
Zagreb, 1981, str. 67-72.
1983.
- Antika nekropola u Sinju. Prilog prouavanju prapovijesnih
vjerovanja. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 76, Split,
1983, str. 5-97, s crteima + 6 tabli.
- Antika nekropola u Sinju. Prilog prouavanju prapovijesnih vjerovanja. Pretisak iz Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku,
76, Split, 1983, str. 5-101 + 6 tabli.
1984.
- iz antikog perioda Cetinske krajine, u: Cetinska krajina od
prethistorije do dolaska Turaka. /Zanstveni skup, Sinj 3-6. Vi. 1980./
Izdanja HAD, 8, Split, 1984, str. 93-106, sa 6 sl.
- Le plus ancien oratorie chretien de Salone (appel: Oratoire A),
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 77 (= Disputationes
Salonitae, 2), Split, 1984, str. 161-174, s 3 tlocrta + table XXV-XXVi.
19
Branko Kirigin
1987.
- Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta. Knjievni krug, Split, 1987, 321 str. + 16 tabli.
1988.
- Duje rendi-Mioevi, Carmina epigraphica. /izd. Splitski knjievni krug./ Split 1987, 304 str. + fotografije, u: Obavijesti Hrvatskog
arheolokog drutva, 20/1, Zagreb, 1988, str. 31-33. /Prikaz knjige./
- Stihovi u tkivu drevne svakodnevice. Poezija u kamenu, Slobodna
Dalmacija, Split, 19. ii. 1988, prilog Forum, str. 16-17 s 1 sl.
1990.
- O poecima kranstva u Saloni. najstariji tragovi navjetenja
Evanelja na istonoj obali Jadrana, u: Poeci hrvatskog kranskog i
drutvenog ivota od kraja VII. do kraja IX. stoljea Radovi II. meunarodnog simpozija o hrvatskoj crkvenoj i drutvenoj povijesti. Split
1983. Split, 1990, str. 71-85.
1991.
- Kranstvo u iliriku do dolaska Slavena, u: Antika Salona. /Ur.
n. Cambi./ Split, 1991, str. 327-352.
2005.
- georg niemann, Dioklecijanova palaa u Splitu. /redaktura prijevoda s njemakoga./, Split, 2005.
2007.
Antike uspomene na obalama Dalmacije, Triljski most, ii/2007,
br. 1(2), Trilj, 2007, str. 55-57. /Hrvatski tekst lanka objavljenog u
njemakom asopisu Merian, 1960. godine./.
19xx.
- The palace of the emperor Diocletian in Split. A short guide book
through Diocletians palace. Bez mjesta i godine izdanja. /S B. Oegoviem./.
20
Scripta
Scripta
Branimiro
gabrievi
dicata
21
Branko Kirigin
22
Branko Kirigin
gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi

rane keramike tipa Alto-Adriatico
nisam, naalost, bio student profesora Branimira gabrievia no, njegov me brat Martin, po profesiji diplomat,
ali i vrstan epigrafiar, zainteresirao za arheologiju koju
sam upisao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1966. godine zajedno s jo etvero maturanata iz nae ulice na Vodovcu, gdje smo s barba Martinom igrali nogomet i navijali
za Hajduka. Branimira gabrievia, pak, upoznao sam kao
student 1968. godine u Hvaru za vrijeme simpozija to
ga je organizirao grga novak. Tom prilikom smo otili na
Vis gdje nam je profesor gabrievi priredio nesvakidanje voenje po ruevinama antike Isse. Zahvaljujui tome
to od 1974. radim u Arheolokom muzeju u Splitu esto
sam imao prilike biti u drutvu s njim i beskrajno uivati
u njegovim lucidnim, duhovitim i preciznim osvrtima na
razne teme. imao sam tu ast da sam kao glavni urednik
Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku objavio njegovu znamenitu studiju Antika nekropola u Sinju prilog prouavanju prapovijesnih vjerovanja i prisustvovati
u Sinju njegovom predavanju o istoj temi, koje je sve prisutne ostavilo bez daha. Zahvalan sam stoga urednicima
ovog zbornika to su me pozvali da svojim prilogom odam
zasluenu poast divnom ovjeku i velikanu nae struke.
Prijelaz iz prethistorijskog u historijsko doba u Dalmaciji vremenski i prostorno nije posvuda isti niti ga se, zbog
nedovoljnih istraivanja, na veem dijelu teritorija moe
uope pratiti. Zbog toga nam je svaki novi podatak dragocjen. nedavno mi se pruila prilika vidjeti keramike nalaze s gradine Sutilija povrh Trogira koji su veoma zanimljivi
i zagonetni te drim da ih je, uza sva otvorena pitanja koja
ostavljaju, vrijedno objaviti.
Potekoe u prouavanju i u interpretaciji gradina na
prostoru srednje i june Dalmacije predstavlja injenica
to za razliku od istre i donekle Liburnije, ne znamo koliko
23
Branko Kirigin
otprilike ima gradina/utvrda i gradinskih naseobina, nema

ujednaenih opisa1, a nema ni veeg broja objavljenih tlocrta. Zbog toga drim da je jo uvijek prerano govoriti o
njihovoj tipologiji, veliini, kronologiji i funkcijama, ili,
pak, o razlikama izmeu bronanodobnih i eljeznodobnih gradina2.
U radu koji slijedi najprije u se ukratko osvrnuti na
problematiku povezanu uz gradinu Sutilija, a potom u
obraditi keramike nalaze s ove gradine to ih je sredinom
90-tih godina sakupio ivica Svilan iz resnika. U Prilozima 1 i 2 donosim katalog vaza Alto-Adriatico stila (nadalje
VAAS) i statistiki prikaz svih ulomaka fine keramike koje
je sakupio i. Svilan.
Dosadanje spoznaje o gradini
Cvito Fiskovi je prvi usputno spomenuo gradinu na
brdu Sutiliji3, dok je Ante kobalj 1970. godine bio prvi koji
donosi njezin opis i vie podataka, osobito topografskih,
gdje navodi i oblinje gomile4. Kao prethistorijsku gradinu
Pouzdanijih podataka imamo za srednjodalmatinske otoke u: V. gAFFnEy - B.
Kirigin - M. PETri - n. VUJnOVi - S. AE, Archaeological heritage of the
island of Hvar, Croatia, BAR International series, 660, Oxford, 1997. Z. STAni
- n. VUJnOVi - B. Kirigin - S. AE - T. PODOBniKAr - J. BUrMAZ, Archaeolo-gical heritage of the island of Bra, Croatia, BAR International Series, 803, Oxford,
1999. B. Kirigin - n. VUJnOVi - S. AE - V. gAFFnEy - T. PODOBniKAr
- Z. STAni - J. BUrMAZ, Araheological Heritage of Vis, Bievo, Svetac, Palagrua
and olta, BAR International Series, 1492, Oxford, 2006. M. MiE, Arheoloka
topografija otoka iova, Radovan - asopis Drutva za zatitu kulturnih dobara Trogira, u tisku (za iovo). D. rADi - B. BASS, Back to the current greek reality
on Korula: the ground situation reviewed, new evidence, and future investigations,
u: Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana /Ur. n. Cambi, S. ae, B. Kirigin/, Split
2002, str. 289-302 (za Korulu). P. DELLA CASA - B. BASS - T. KATUnAri - B.
Kirigin - D. rADi, An overview of prehistoric and early historic settlement, topography and maritime connections on Lastovo island, Croatia, u: The Connecting Sea:
Maritime interactions in Adriatic Prehistory /Ur. S. Forenbaher/, BAR International
Series, 2037, Oxford 2009, str. 113-136 (za Lastovo). A. MiLOEVi, Arheoloka
topografija Cetine. Split, 1998, (za Cetinsku krajinu). M. TOMASOVi, 8000 godina ivota na prostoru Makarske. Makarska, 2004 (za prostor Makarske). ipak, potrebni su dodatni terenski pregledi kako bi se napravila zadovoljavajua klasifikacija
gradina.
2
ne postoji literatura koja bi potkrijepila tvrdnje pojedinih kolega koji na osnovu
osobnih iskustava razdvajaju ove dvije kategorije.
3
C. FiSKOVi, Segetski spomenici, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 56-59 (2),1954-1957, Split, 1957, str. 213-232.
4
A. KOBLAJ, Obredne gomile. iovo, 1970, str. 339-341.
1
24
STULIJA
sl. 1 Trogir i okolica s prethistorijskim nalazitima,

prema podatcima I. Babia iz 1980. godine.
prvi je spominje ivo Babi kada govori o prostornoj organizaciji gradina i gomila od Trogira do Splita, te navodi ovaj
prostor kao kulturnu mikrocjelinu: Trogir s okolnim po25
Branko Kirigin
sl. 2. Zrani snimak gradine Sutilija iz 70-tih godina 20. stoljea.
ljem i nasuprotnim dijelom iova5. na karti koju donosi

oznaen je prirodni put koji vodi od Trogira prema Zagori:
udolinom s istone strane Sutilije (gdje je kamenolom), pa
uzbrdo prema zaseoku Baradii iznad kojeg se nalazi jedna
impresivna gomila na neto vioj koti od same gradine na
Sutiliji (sl. 1)6. Slobodan ae dri da je gradina na Sutiliji
iz eljeznog doba te da bi se zbog blizine Trogira, koji ima i
predgrki sloj, moglo govoriti o dvojnim naseobinama iste
nevelike zajednice7. ivan uta ubraja gradinu na Sutiliji u
i. BABi, gradine i gomile izmeu Trogira i Splita u odnosu na prirodne puteve,
u: Putevi i komunkacije u praistoriji, Materijali SADJ, 16, Beograd, 1980, str. 62 +
karta na kraju lanka. - i. BABi, Prostor izmeu Trogira i Splita. Trogir, 1984, str.
31-32, 37 + (karta na str. 28).
6
Dananja glavna komunikacija iz Trogira ka Zagori ide preko Segeta Donjeg pa
uz istone obronke brda Vlaka (kota 443) preko zaseoka arije (odakle je najlaki
pristup Sutiliji), prema Segetu gornjem pa nadalje prema Boraji i ibeniku, odnosno
sjevernom granicom antikog Hilikog poluotoka. Uza zapadne obronke Sutilije je
prema F. Buliu ila rimska cesta (F. BULi, ritrovamenti antichi nelle mura perimetrali dell antica Salona: liscrizione della praefectura Phariaca Salonitana, Bulletino
di archeologia e storia dalmata, 25, Split, 1902, T. ii).
7
S. AE, Podruje Katela na prijelazu iz prapovijesti u povijesno doba, u: Katel-Suurac od prapovijesti do XX. stoljea (zbornik povodom 600. obljetnice), Split,
1992, str. 36.
5
26
sl. 3. Pogled iz zraka sa sjeverozapada na gradinu Sutilija (foto: I. uta).
potkoviasti tip, te navodi brojne grke i helenistike nalaze na njoj8.

U novije vrijeme vie panje ovoj gradini posvetio je
Alen Mileti9. Utvrdio je da je bedem gradine dug oko 120
m10, da je na mjestima irok do 14 m11, te da su ulazna
vrata gradine bila sa zapadne strane, a ne tamo gdje je dananji prolaz koji vodi prema crkvi. Po njemu, akropola
8
i. UTA, Gradine Katela i okolice. Katalog izlobe. Katela, 2007, str. 16, 19 i
sl. na str. 41 dolje.
9
A. MiLETi, eljeznodobna gradina na brdu Sutilija u Segetu, u: Povijest u kru
(Ur. B. Oluji). Zagreb, 2008, str. 135-140.
10
Prema google Earth bedem je dug preko 250 m. naa pak mjerenja 31. 8. 2010.
godine pokazuju duinu od oko 210 m (ukljuujui i prolaz gdje Mileti pretpostavlja
da su bila vrata gradine), s time da je krajni istoni dio bedema u duini od oko 10-15
m uniten irenjem kamenoloma o emu sam pismeno obavijestio slubu zatite. Po
bedemu ima nekoliko zidanih mitraljeskih gnijezda, vjerojatno iz 2. svjetskog rata,
dok se na junoj granici platoa (akropole) nalazi jedno.
11
Vjerojatno se misli na irinu nasipa koji je nastao raspadanjem bedema utvrde,
a zbog ega se ne vide njegova lica.
27
Branko Kirigin
se nalazila od sredinjeg dijela bedema pa do oko crkve, a

podgrae na junoj padini. ne navodi se veliina podgraa, ali se navodi podzid (ne spominje se njegova duina)
koji, valjda ini junu granicu gradinskog naselja. na zranim snimcima se opaaju razni nasipi kamenja (sl. 2-4)
koji su postojali prije izrade katastarskog plana iz 1830.
godine (sl. 5), a preko nekih idu suhozidne ograde parcela12. Mileti navodi da je gradina izgraena u starije eljezno doba i da je postojala i u mlaem eljeznom dobu.
Tu tvrdnju bazira na temelju keramike koju nalazimo na
povrini i velikim bedemima13. Ako prihvatimo da je
gradina nastala u starijem eljeznom dobu kako to navodi
Mileti, prema sadanjem stanju istraenosti nalazi iz samog Trogira iz ranog eneolitika, ranog i kasnog bronanog
i ranog eljeznog doba (domorodaaka i uvezena keramika) govore o ranijem formiranju naselja u Trogiru14. nalaz,
pak, junoitalskog rythona iz Trogira15, kao i neki drugi
ulomci uvezene fine keramike16, vremenski se poklapa s
nalazima VAAS sa Sutilije (vidi nie), to bi moglo znaiti
da su ova dva nalazita postojala u isto vrijeme. Stoga e,
prema sadanjem stanju istraenosti, biti vjerojatnije da
naselje u Trogiru moe objasniti nastanak gradine na Sutiliji, a ne obrnuto (o emu vie pri kraju teksta).
Marginalija
gradina na brdu Sutilija (302 m/nv) dominira podrujem plodnog trogirskog Malog polja (c. 500 ha povrine),
bogatim vodom. Za razliku od Trogira, kojemu iovo po12
na neto mlaem katastru kojim se koristi ured u Trogiru vide se kasnije pregradnje nekih parcela.
13
Mileti navodi kako je namjera njegova lanka da na temelju eljeznodobne
gradine Sutilija pokua osvijetliti period prije osnivanja Traguriona (A. MiLETi,
eljeznodobna gradina, str. 135), ali ne donosi nikakve zakljuke s tim u vezi. naslov
njegova rada nije precizan. gradina Sutilija ne nalazi se u Segetu, kako to stoji u naslovu, ve oko 1,5 km iznad Segeta, odnosno izmeu Segeta gornjeg i Segeta Donjeg.
14
n. PETri, Prapovijest Trogira, Diadora, 14, Zadar, 1992, str. 23-37. n. PETri, nalazi apulske geometrijske keramike u srednjoj Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 90-91, Split, 1999, str. 43-55. B. Kirigin, Pregled
keramikih i ostalih pokretnih nalaza otkrivenih u lapidariju Muzeja grada Trogira
1978., u tisku (rad napisan 1995. godine).
15
n. PETri, Prapovijest Trogira, str. 33-35.
16
V. KOVAi, nuove scoperte nella Tragurion ellenistica, u: Grki utjecaj na
istonoj obali Jadrana /Ur. n. Cambi, S. ae, B. Kirigin/, Split 2002, str. 375-395.
B. Kirigin, Pregled keramikih...
28
sl. 4. Zrani snimak gradine Sutilija iz oko 2005. godine.
sve zaklanja pogled na otvoreno more, sa Sutilije se vidi

Katelanski zaljev, predio do Makarske, cijeli Bra, Splitska
vrata, zapadni dio Hvara, Suac, Vis, Bievo, Svetac, olta
i istoni dio Drvenika Velog. Posebno se dobro vidi prolaz
izmeu olte i Drvenika Velog, najblii put do Visa Isse
koja je upravo bila u fazi formiranja kada su VAAS stigle
na Sutiliju17. Poloaj gradine Sutilija, takoer, omoguuje kontrolu jedinog prirodnog pristupa Trogiru sa sjeverne
strane (sl. 1) zbog ega je najvjerojatnije i sagraen njezin
Vidi najnoviju sugestiju P. Visone da je Issa moda utemeljena za Timoleona
(P. ViSOn, Monete greche dillira nella collezione del Civico Museo di storia ed
arte di Trieste, Rivista italiana di numismatica e scienze affini, 111, Trieste, 2010,
str. 30-31).
17
29
Branko Kirigin
sl. 5. Izvadak iz austrijskog katastra iz 1830. godine (Dravni arhiv u Splitu).
masivni luni bedem. Moe se rei da je gradina smjetena

na granici izmeu mora i kopna i da je titila zajednicu
koja je bila okrenuta Malom polju i moru, to jest naselju
na mjestu dananjeg Trogira.
gradina ima luni oblik, zatvarala je pristup blagom
vrhu brda sa sjevera, a donekle i padine s istone i zapadne
strane (sl. 2-4). Pri dnu jugoistone padine Sutilije nalazili
su se rimski kamenolomi18. na zranom snimku iz 1970tih godina koji ovdje donosim (sl. 2) jasno se vidi da novi
kamenolom nije dopro do istonog bedema gradine. Kamenolom se u meuvremenu naglo, oito nekontrolirano, iri
prema gradini i prema sjeveru, to se da vidjeti na najnovijem zranom snimku (sl. 4)19, a nedavnim obilaskom utvreno je unitenje samog istonog dijela bedema (sl. 23)20.
18
A. MiLETi, eljeznodobna gradina, str. 136 i tamo navedena ranija literatura
koju nadopunjujem s: i. BABi, Prostor, str. 49 i bilj. 31 gdje je navedena i ostala
starija literatura.
19
Ako se to ne poduzme, mislim da takvi gramzivci nee mariti ni za crkvu Sv.
ilije.
20
Vidi biljeku 10.
30
ipak, na Sutiliji dosad nije obavljen temeljit sistematski terenski pregled, nisu obavljena nikakva struna iskopavanja, nisu objavljeni pronaeni arheoloki nalazi, niti
je napravljen geodetski snimak. Spomenuti autori samo
navode grke i domorodake keramike nalaze21, ali ne donose ni fotografije, niti crtee tih nalaza, tako da su ovdje
po prvi put pokazani neki od njih s ove gradine. nesumnjivo je da bi to prije trebalo poduzeti istraivanja, jer uskoro
to moe biti kasno.
Nalazi domorodake keramike na Sutiliji
no, osim nalaza VAAS koje uva i. Svilan, a o kojima
e ovdje biti najvie govora, u Muzeju grada Katela uvaju
se ulomci koje je prilikom obilaska Sutilije 2002. godine
sakupio kustos ivan uta uz sjeverozapadni dio gradine
kada se gradio dalekovod. radi se o domorodakoj, rukom
oblikovanoj keramici, s dosta kalcita koju je teko ue datirati22 (nekoliko oboda lonaca, drki), neto kremenih odbitaka, dva ulomka brusa te nekoliko ulomaka trbuha grke
tanke fine keramike bez ukrasa. i u Arheolokom muzeju
u Splitu uva se vei ulomak oboda i drke lonca to ga je
krajem 90-tih godina naao kustos Ante Pitea23. S june
strane ispod crkve, na oko 100 m udaljenosti, nalazi se
pripeak u kojem je 2007. godine Slobodan ae naao
prethistorijsku i antiku keramiku24.
Tako na primjer A. MiLETi, eljeznodobna gradina, str. 137 navodi nalaze
apeninske crvenofiguralne keramike i posude tipa Alto-Adriatico koje se nalaze u
zbirci i. Svilana. Posude tipa Alto-Adriatico poznate su u strunoj literaturi, no apeninska crvenofiguralna keramika nije. Vjerojatno se misli na junoitalsku crvenofiguralnu keramiku.
22
Zbog nedostatka stratigrafskih iskopavanja kronologija i tipologija keramike iz
bronanog i eljeznog doba u srednjoj Dalmaciji nije razraena to je svakako veliki
nedostatak zbog ega ju je nemogue ue datirati, a da ne govorim o eventualnim
regionalnim varijetetima.
23
inv. br. 71265
24
Usmena obavijest S. ae koji navodi kako se vidjelo da je netko u pripeku
kopao. To smo i sami utvrdili kada smo obili pripeak 31. 8. 2010. Prema prosudbi
S. ae u pripeku su nali keramiku iz srednjeg i kasnog bronanog doba, neto eljeznodobne keramike, jedan komad kasnohelenistike (crveno premazani obod vra),
te po svoj prilici keramiku iz kasne antike. Osim keramike u tom pripeku nali su i
nekoliko ulomaka kostiju od kojih neke izgledaju ljudske te komade troske. napominje kako je neto konkretnije teko rei bez da se keramika opere, nacrta i analizira.
Ulomke koje su sakupili uta i ae biti e predani Muzeju grada Trogira.
21
31
Branko Kirigin
Kako nije izvren detaljni terenski

pregled Sutilije teko je zasad bilo to
rei o tome kada je gradina nastala i
kada je prestala funkcionirati. Svi oni
koji su gradinu obilazili i opisivali je ne
navode helenistike ni rimske nalaze
na njoj, pa bi to mogla biti neka indicija
da je gradina moda prestala funkcionirati u helenistiko doba25.
Nalazi keramikih vaza
Alto-Adriatico stila na Sutiliji
Kontekst nalaza keramikih ulomaka koje je sakupio i. Svilan nije jasan.
naime, prema njegovoj izjavi ulomci
su se nalazili sa sjeverne vanjske strane
sl. 6. Bronani privjesak.
bedema gradine, na povrini ili ispod
kamenja i u zemlji (kalji)26, u krapama, na prostoru ne
veem od oko 3-4 m2 . Osim keramike Svilan navodi da je
bilo smrvljenih kostiju za koje nije siguran jesu li ljudske
ili ivotinjske, ali da je bilo i onih nagorenih. naao je i
jedan bronani privjesak koji moda pripada dijelu nonje
koji se nosio na prsima (sl. 6)27. nedavno sam osobno pregledao mjesto ovih nalaza: povrina pokazuje dosta razbacanog kamenja i nepravilne ive stijene s blagim terasatim
padom, malo humusa i niskog raslinja. na jednom mjestu
25
To bi moglo znaiti da Sutilija nije bila stalno naseljena sredinom 2. stoljee
pr. Kr., doba kada su se issejci alili rimu da im Delmati stalno haraju po teritoriju i
gradovima Epetij i Trogir s kojima su u politikom zajednitvu (Polibije 32, 9).
26
Svilan navodi da su ulomci naeni ispod kamenja bolje sauvani od onih koji
su bili u zemlji. navodi takoer da je ovaj predio tijekom Domovinskog rata u nekoliko navrata gorio. Zbog vanosti ovih nalaza podatke o tonom mjestu gdje su naeni
ovdje ne donosim. rado u ih ustupiti onim kolegama koji tamo budu eljeli kopati.
27
Upotreba takvih ukrasa tipina je za podruja Liburna, gdje je ta forma poznata
pod nazivom pektoral i kod Japoda gdje ovakvi ukrasi vise o igli fibule s zrnima
jantara na luku. na podruju Japoda takvi primjerci datirani su u razdoblje od 5.-2.
stoljea pr. Kr. (r. DrECHSLEr-Bii, Japodska grupa, u: Prapovijest jugoslavenskih
zemalja /Ur. A. Benac/, sv. 5, eljezno doba, Sarajevo 1987, str. 410, T. XLVii, 8.
Forma ovog privjeska prilino nalikuje privjescima u obliku amfora ili bikoninih pehara koje se u brojnim varijantama i izvedbama od razliitih materijala nalaze na prostoru od eke do srednjeg Jadrana, a okvirno ih se datira u razdoblje od 4.-2. st. pr.
Kr. Vidi: P. POPOVi, Les perles de verre en forme de vase ou damphore sur lespace
entre la mer Adriatique et le Danube, Starinar, 48, Beograd, 1997, str. 165-171.
32
vidi se hrpa izbaene zemlje

pomijeane s kamenjem i
s ulomcima trbuha lokalne
keramike s dodacima kalcita, ali ne i ostatci neke suhozidne arhiterkture (ploe
groba ili zid), ve samo neravni ivac.
nakon to je sakupio
ove nalaze Svilan je pristupio rekonstrukciji posuda,
iako nije bio detaljnije upoznat o kojem se proizvodsl. 7. Donji dio velikog skyphosa
nom centru grke keramike
(pr. stope 12 cm).
radi. U poetku je mislio
da se radi o venecijanskoj keramici, ali je poslije rekonstrukcije radio na temelju poznatih atikih oblika to ih
je uspio pronai u opim knjigama o grkoj civilizaciji, a
potom, kako kae, i u strunoj literaturi. Kako Svilan nije
znao da se ovdje radi o VAAS koje su malobrojne28 i jo
uvijek nedovoljno prouenih oblika, moramo biti oprezni
u pogledu tih rekonstrukcija. On je takoer rekonstruirao
i neke dijelove slikanog ukrasa29. najproblematinija je rekonstrukcija posude br. 4 i skyphosa br. 5 (Prilog 1, br. 4 i
5, sl. 11a-d, sl. 12a-b).
Odmah je uoljivo da meu 1270 keramikih ulomaka
u zbirci i. Svilana (ne raunajui ulomke s kojima je rekonstruirao posude u Prilogu 1) gotovo 50% ine odbici (Prilog
2, br. 1-4). Oni nisu mogli nastati prirodnim putem, tonije, da se keramika s vremenom lisnato raspala sama od
sebe, ve je to, izgleda, napravljeno namjerno, to se, na
primjer, lijepo vidi na ulomku stope i noge velikog skyphosa (Prilog 2, br. 18, sl. 7) i na ulomku kratera (katalog br.
9, sl. 15). Takvi odbici javljaju se i kod slikanih ulomaka
(Prilog 2, br. 9 i 10)30. nepoznato ostaje kojim povodom,
kada i kako su ti odbici nastali.
Za razliku od desetak puta vie poznatih klasinih atikih ili junoitalskih crvenofiguralnih vaza koje imaju vrlo standardizirane forme i veliine.
29
Ulomke je lijepio drvofiksom.
30
Svilan je znao slijepiti i po tri lisnata odbitaka koji ine jedan ulomak neke
posude, deb. 0,6 cm.
28
33
Branko Kirigin
Meu ulomcima drki (Prilog 2, br. 23-26) dominiraju

drke veih i manjih skyphosa, nekoliko pripada kraterima, ali nema drki koje bi se mogle pripisati lekanama ili
oinochoama VAAS koje dominiraju u Spini (vidi nie). Da
su izvornim posjednicima, ili pak onima koji su ih pravili,
te vaze bile vane vidi se po popravcima (sl. 8c-d, Prilog
1, br. 1) pomou okruglih rupica na stijenkama posude i
olovnih spona koje su te rupice povezivale.
Ukratko o vazama tipa Alto-Adritico
Prema rezultatima objavljenim 1997. i 2000. godine31
postojala su tri centra proizvodnje VAAS: numana na
istonoj padini brda Conero blizu Ankone te Spina i Adria
na delti rijeke Po. U numani je zasad registrirano oko stotinjak VAAS32, njih 819 u Spini33, a u Adriji 11034. Dri se
da je, za razliku od Spine i Adrije, numana jedina izvozila
svoje produkte po Picenumu35. ipak, navodi se da su se u
Adriju do kraja 4. stoljea pr. Kr. uvozile VAAS iz Spine, a
da je nakon toga nastala lokalna produkcija istih36. Takoer, u samom poetku proizvodnje vidljive su veze izmeu
numane i Spine na temelju ega se zakljuilo da je u numani nastala proizvodnja VAAS37. Ako je ovo tono, onda
su vaze sa Sutilije najvjerojatnije porijeklom iz numane,
kao to su to, izgleda, i oinochoe ovog stila naene u issi38.
F. BErTi - S. BOnOMi - M. LAnDOLFi /Ur./, Classico Anticlasico, Vasi AltoAdriatici tra Piceno, Spina e Adria, Bologna, 1997. - M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico
tra IV e III sec. A.C., Vasi Alto-Adriatici tra Piceno, Spina e Adria, Atti del convegno di
studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000.
32
M. LAnDOLFi, Vasi Alto-Adriatici del Piceno, u: Adriatico tra IV e III sec. A.C.,
Vasi Alto-Adriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. M. Landolfi/, Atti del convegno di
studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, str. 112.
33
F. BErTi - P. DESAnTiS, i crateri Alto-Adriatici di Splina, u: Adriatico tra IV
e III sec. A.C., Vasi Alto-Adriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. M. Landolfi/, Atti del
convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, tablica na str. 98.
34
g. BOCCHi VEnDEMiATi, La ceramica Alto-Adriatica, Padusa, 3, rovigo,
1967, str. 5-6.
35
M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, karta na str. 10.
36
S. BOnOMi, i vasi Alto-Adriatici di Adria, u: Classico Anticlassico, Vasi AltoAdriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. F. Berti, S. Bonomi, M. Landolfi/, Bologna,
1997, str. 53.
37
B. FELLETTi MAJ, La cronologia di Spina e la ceramica Alto-Adriatica, Studi
Etrusci, 14, Firenza, 1940, str. 43-87. - g. BOCCHi VEnDEMiATi, La ceramica, str.
3-25.
38
M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 31. - M. LAnDOLFi, Vasi Alto-Adriatici,
31
34
repertoar VAAS, za razliku od drugih produkcija koje

su u junoj italiji preuzele grke uzore, nije tako raznovrstan, a i broj posuda je znatno manji. U Spini su najpopularnije bile oinochoe i lekane (preko 30% svaka od ukupnog
broja poznatih VAAS) kojih na Sutiliji nema, dok krateri i
skyphosi ine samo neto manje od po 5% ukupne produkcije39, a upravo te vaze dominiraju na Sutiliji. Prema
pokazateljima koje smo naveli za ulomke, bilo je barem
jo dva-tri kratera, pet-est skyphosa, te jo nekoliko manjih vreva ije oblike zasad nije mogue rekonstruirati40.
Kada gledamo zastupljenost oblika koje su koristili slikari
i dekorateri VAAS u numani, Spini i Adriji, onda se moe
rei da su se u numani proizvodili samo zvonoliki krateri,
oinohoe, skyphosi i tanjuri na nozi (neka vrsta kylixa bez
drki), posude bitne za ritual simpozija, dok se u Spini i
Adriji pored spomenutih koriste osobito lekane, zatim u
znatno manjem broju pelike, stamnosi, pikside i dvoruni
vrevi (myke), a poznat je samo po jedan tanjur na nozi i
jedan kaleasti krater41.
Prema Landolifiju42 VAAS nastaju na tradicijama kasnih atikih crvenofiguralih vaza koja je prisutna na gotovo svim nalazitima u Picenumu, kao i u Spini, a u znatno
manjoj mjeri u Adriji43. Prema analizi Landolfija44 VAAS u
Picenumu se dijele u etiri grupe: i A, i B, ii i iii. U grupu
i A spadale bi vaze s prikazima cijelih figura dionizijevskog
str. 125-126. Za VAAS oinochoe iz isse vidi: B. Kirigin, Vaze tipa Alto-Adriatico iz
isse, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32, (Prijateljev zbornik 1), Split ,1992,
str. 79-98, a za VAAS iz Dalmacije vidi: B. Kirigin, Alto-Adriatico vases from Dalmatia, u: Adriatico tra IV e III sec. A.C., Vasi Alto-Adriatici tra Piceno, Spina e Adria /
Ur. M. Landolfi/, Atti del convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000,
str. 131-137.
39
Statistika se odnosi na Spinu, vidi: F. BErTi - P. DESAnTiS, i crateri Alto-Adriatici, str. 98, no moe se slobodno rei da je to pravilo.
40
Prema sauvanim obodima otvora i drki (Prilog 2, br. 11 i 24) ovakvih vreva
nema meu VAAS. no, radi se o istoj fakturi i boji gline.
41
M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 11. F. BErTi - P. DESAnTiS, i crateri
Alto-Adriatici, str. 97-98.
42
M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, 20-22. - M. LAnDOLFi, Vasi Alto-Adriatici,
114.
43
Usp. S. BOnOMi, i vasi Alto-Adriatici, str. 51. Takvih vaza ima u Farosu, vidi:
B. Kirigin, Alto-Adriatico vases, T. i-ii (vaze s ljudskim figurama). U issi ih, zasad,
nema.
44
M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 22-23, 29. Za ranije klasifikacije vidi: B.
FELLETTi MAJ, La cronologia, 43-87. g. BOCCHi VEnDEMiATi, La ceramica,
str. 3-25.
35
Branko Kirigin
ozraja (Satir i Menada, Eros, ogrnuta osoba koja sjedi i

dri tirs, scene berbe), izvedene u crvenofiguralnoj tehnici.
U grupu i B spadaju vaze sa enskim bistama ili glavama u
profilu takoer izvedene u crvenofiguralnoj tehnici. neke
od ovih posuda imaju razrijeeni crvenkasti premaz, kao
to to imaju i neke sa Sutilije (sl. 15). Ove dvije grupe datiraju se unutar druge polovine 4. stoljee pr. Kr. U grupu
ii spadaju vaze sa enskim glavama u profilu koje su naslikane pomou kontinuirane linije, nain koji je ustvari
neka vrsta inverzija crvenofiguralne tehnike, to jest nema
tamne pozadine oko figura ili ornamenata ili je ona pak
namazana kistom. Ova grupa datira se u kraj 4. i poetak
3. stoljea pr. Kr.45. U iii grupu, koja se datira u prvu polovinu 3. stoljea pr. Kr., spadale bi vaze s vegetabilnim i geometrijskim motivima. Pretpostavljam da Landolfi ovdje
misli na kratere i na oinochoe, jer u grobu 1189 u Spini
ima dva tipoloki ista skyphosa od kojih jedan ima prikaz
enske glave u profilu, dok drugi ima samo geometrijski
motiv46. ipak, injenica je da u grupi iii, to jest u kasnoj
fazi VAAS, gotovo da nema ljudskih figura.
na temelju gore iznesene klasifikacije, koja je raena
prema sadraju grobnih cjelina (a ne samo na temelju stilske analize), moe se zakljuiti da se krateri i skyphosi sa
Sutilije mogu vezati uz poetak produkcije VAAS, to jest s
poetkom 2. polovine 4. stoljea pr. Kr.
Prilog diskusiji
Treba navesti da su se u Picenumu, Spini i Adriji krateri i skyphosi VAAS nali u grobovima i to pojedinano,
rijee zajedno, a nikad u kompletu s oinochom i tanjurom
na nozi, posude koje sve skupa ine servis za simpozij47.
Mogue je da su se stavljale u grob kao pokojnikova omiljena posuda koju je koristio u raznim banketima. Ako je
tono, a izgleda da jest, da su ulomci sa Sutilije naeni
na jednom jako uskom prostoru, postavlja se pitanje kako
45
Ovoj grupi bi pripadale oinohoe iz isse (B. Kirigin, Vaze tipa Alto-Adriatico
iz isse, str. 79-98).
46
F. BErTi - S. BOnOMi - M. LAnDOLFi /Ur./, Classico Anticlassico, str. 122123.
47
U Picenumu VAAS su nalaene i u naseljima, ali ti nalazi nisu objavljeni (M.
LAnDOLFi, Vasi alto-adriatici, str. 112-113) zbog ega ne znamo iz koje su faze, a ni
to je na njima prikazano.
36
tumaiti ove nalaze? Da li su i tu bili grobovi rijeit e

se buduim iskopavanjima. Poloaj njihova nalaza izvan
utvrenog dijela Sutilije tome ide u prilog, kao i nalaz
bronanog privjeska (sl. 6).
Spomenuo sam da u zbirci Svilana ima dosta odbitaka
koji su namjerno otueni s posuda. Dakle, pitanje je: jesu
li ih eljeznodobni stanovnici Sutilije razbijali u nekom ritualu, ili je to uinjeno znatno kasnije48. Takoer, ulomci
istih posuda pokazuju razliitosti kako u vrstoi tako i u
sauvanosti premaza, slikanih prizora ili ornamenata, to
je znak da su dugo bili u razliitim atmosferskim uvjetima:
u zemlji, poklopljene ili na otvorenom. ipak, glina svih
ulomaka je gotovo ista: svijetloute boje, esto meke sapunaste tvrdoe, ponekad crvenkasta i tvra - to sve upuuje
na isti proizvodni centar i posve odgovara opisu gline kojeg
donose Landolfi i Berti49.
isto tako je zagonetno pitanje: jesu li domorodci razumjeli to je na vazama prikazano ili su oni na njih gledali
kao na rijetke egzotine, a samim tim i posebno vrijedne
predmete? Takoer, pitanje je: kako su te vaze dole na
gradinu? Sigurno je da su one dole brodom do Trogira,
gdje ima i ranijih grkih nalaza negoli su to VAAS sa Sutilije50. Jesu li one rezultat nekog poklona, znak panje za
dobrosusjedske prekomorske odnose, ili rezultat razmjene/
trgovine, ili pak pljake? Mogue je da je domorodako naselje u Trogiru u eljeznom, to jest u predrimskom dobu,
a moda i prije, bilo znaajno sabirno mjesto i mjesto razmjene - gateway site - kako se to danas voli rei, te da je
kao takav morao imati sigurnu zatitu sa sjeverne strane51.
na katastarskoj karti iz 1830. godine (sl. 5) parcele oko gradine oznaene su
kao panjaci pa je mogue da su pastiri kada su uzimali kamen za gradnju ograda
svojih parcela pronali ove posude te ih razbijali i otukli. Mogue je da su posude bile
u grobovima i da su ih pastiri izvadili i porazbijali jer im nisu nita znaile (a moda
i zato jer su pogane), za razliku od drugih grobnih nalaza koji su tu moda bili, oni
od metala: oruje i nakit koje su uzeli i dali pretopiti. Ako su tu doista bili grobovi,
moe se pretpostaviti da su ti grobovi (na ravnom?) pripadali lokalnoj eliti. Teko je
povjerovati da bi ispred gradine moglo bit neko domorodako kultno mjesto gdje su
ove vaze mogle biti pohranjene.
49
M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 23. Berti 1997, str. 38.
50
Vidi bilj. 14.
51
Ako se Tragurion (nastalo spajanjem grkih rijei trgos = jarac, i ros = brdo)
prevodi kao jarevo brdo, onda bi to brdo moglo biti Sutilija. no, moe prije biti
da ime oznaava predio prostor koji pripada jednoj zajednici a ne samo naselje u
Trogiru.
48
37
Branko Kirigin
Trogir s plodnim Malim poljem smjeten na prirodnom

trgovakom priobalnom putu od rta Ploa do Katelanskog zaljeva i Makarskog primorja, put prema otvorenom
moru, k issi i put prema unutranjosti preko Sutilije, postaje mjesto gdje e se, moda, moi pratiti promjene u
ekonomiji, ekonomiji koja nastaje razmjenom dobara na
veim udaljenostima (sjeverni i juni Jadran, grka), mjesto gdje se kontrolira proizvodnja i redistribucija dobara,
pratiti uspone i padove te zajednice. Samim tim to bi onda
podrazumijevalo i praenje promjena u socijalnoj strukturi
i organizaciji te zajednice na prijelazu iz starijeg u mlae
eljezno doba. Moda je upravo takav sustav omoguio da
preko Sutilije/Trogira na 30 km udaljenu gradinu Danilo u
ibenskom zaleu stigne skifos VAAS, koji se moe datirati
u treu etvrtinu 4. stoljea pr. Kr52.
iako protohistorijski Trogir prostorno moemo ubrojiti
u malu zajednicu, na temelju iznesenog moemo vidjeti
sustav trgovakog emporija pod upravom domorodake zajednice koja implicira postojanje odnosa izmeu stranih
trgovaca i lokalnih voa53. Takav sustav je vjerojatno postojao kada su issejci negdje u 3./2. stoljeu pr. Kr. sklopili
politiko zajednitvo (tattomenoi) s Tragurinima i Epetinima (Polibije 32, 9)54.
Ova razmiljanja su na tragu onog to smo pokuali
pokazati s gradinama/naseljima uz more na mjestu dananjeg grada Hvara (koja imaju kontinuitet poput naselja u
Trogiru) i na gradini Tale na otoku Visu koja je naputena
B. Kirigin, Alto-Adriatico vases, str. 136-137.

Zasad nam nije poznata ni priblina koliina odreenih dobara koja se razmjenjuju. ipak, pokazatelji su tu, no kada i kako su nastale promjene u ekonomskom
i socijalnom ivotu Tragurina tek treba utvrditi. Takoer, zasad nije poznato da li u
razmjeni dobara ima kakvih promjena i ako ih ima kada se one dogaaju i kakve su
posljedice. O novim pogledima na odnose izmeu grka i domorodaca vidi vrlo stimulativne rasprave S. BABi, Poglavarstvo i polis. Beograd, 2004. S. BABi, Grci i
drugi. Beograd, 2008.
54
U engleskom saetku A. MiLETi, eljeznodobna gradina, str. 137 navodi ...
it is not surprising that the iseian colonists founded their sub-colony in Trogir in 3th
century BC... (sub-colony je nejasan termin: Polibije (32. 9) navodi da je Tragurion
grad (polis) koji je u politikom zajednitvu s issom, dok Strabon (7.5.5) kae da je
Tragurion otok i da je issejska naseobina ktisma, a ta rije oznaava kolonijalno
naselje ili, kako to pie u H. g. LiDDELL - r. SCOTT, A Greek-English lexicon.
Oxford, 1983, str. 1003: Authority created or ordinated, to bi znailo da je issa u
toj politikoj zajednici igrala glavnu ulogu.
52
53
38
u 4. stoljeu pr. Kr.55, a slina situacija se sada moe nazrijeti i na gradini rat iznad Loia na otoku Brau56 s koje
se lijepo vidi Sutilija, udaljena oko 30 km zrane linije. no
na ratu zasad nema VAAS (kao ni u gradu Hvaru), ali ima
arhajske i klasine grke fine keramike i novca.
Katelanski bazen svakako je igrao znaajnu ulogu u
protohistorijskom, odnosno predrimskom razdoblju. Tri
su toke arita koje se zasad ine presudne za budua
istraivanja: Sutilija, gradina na Velom Bijau (Sv. nofar) i
prostor Solina i Klisa (Megdan)57.
Vidjeli smo da je produkcija VAAS na sjeverozapadnoj
obali Jadrana malog obima: poznato je oko 1000 posuda
(za razliku od junoitalskih crvenofiguralnih vaza kojih
ima oko 20.000)58. U pregledu VAAS sa Sutilije kojeg sam
ovdje iznio vidljivo je da ima novih detalja koji nadopunjuju kako slikani repertoar tako i repertoar oblika VAAS. S
druge strane nalazi VAAS kratera su u nas prvi put zabiljeeni (dosad su bile poznate samo oinochoe, skyphosi, vr i
lebes gamikos, vidi bilj. 22).
U svakom sluaju ovdje predstavljeni nalazi sa Sutilije, ma koliko manjkavog konteksta, pokazuju kako je ovoj
gradini potrebna posebna panja te da e istraivanja na
njoj nesumnjivo donijeti vana otkria. Te zahvate treba
zapoeti to prije jer je kamenolom nezaustavljivo ugroava (sl. 23).
Zahvale
Prvo bih se toplo zahvalio ivici Svilanu koji mi je nesebino omoguio da prouim i objavim ove nalaze, a takoer i nevenu Leti kome je Svilan dao dio ovih nalaza
(njih dvojica zasluni su za otkrie antike luke u resni55
V. gAFFnEy - S. AE - J. HAyES - B. Kirigin - P. LEACH - n. VUJnOVi,
Secret histories: the pre-colonial archaeological context for greek settlmet of the central Adriatic islands, u: Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana /Ur. n. Cambi, S. ae,
B. Kirigin/, Split, 2002, str. 25-50.
56
V. BArBAri, nekropola u Vijoj luci i gradina rat na otoku Brau nova
razmatranja, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 2006, str. 43-62.
57
goran Proti je 1988. godine iskopao sondu na poloaju Megdan sa sjeverozapandne strane klike utvrde gdje ima vrlo zanimljivih nalaza iz razdoblja u kojem je
ovdje rije. nadam se da e kolega Kliki, koji je doao na mjesto Protia u Arheolokom muzeju u Splitu, objaviti detaljniji izvjetaj s ovih iskopavanja.
58
A. D. TrEnDALL, red figured vases of south italy and Sicily, London 1989,
str. 7.
39
Branko Kirigin
ku). Posebno sam pak, zahvalan kolegi Zdenku Brusiu

koji mi je prepustio objavu ovih nalaza (nadam se da ga
nisam iznevjerio), a osobito prijatelju ivku Baiu, na
izvrsnim fotografijama VAAS sa Sutilije. Zahvalan sam i
kolegi ivanu uti na izvrsnoj fotografiji Sutilije i na uvidu
u nalaze koji se trenutno uvaju u Muzeju grada Katela.
Pomo su mi pruili i uprava Dravnog arhiva u Splitu koji
su mi besplatno izradili kopiju katastarskog plana Sutilije
iz 1830. godine, a dragocjene savjete dali su mi Slobodan
ae, Ante Miloevi i Vedran Barbari, kojima sam, kao i
uvijek, vjeni dunik.
PriLOg 1 (Katalog vaza)

Br. 1.
Krater Alto-Adriatico stila (sl. 8a-d). Visina 35,2 cm, pr.
otvora 38,3 cm. na pet mjesta koso po cijeloj visini strane B po
dvije okrugle rupice spojene olovnim sponama. ispod ruba otvora brljanov friz s plodovima. ispod scena na strani A i B spiralni
niz u valovima.
Strana A. naga osoba sjedi na prekrivenoj (?) stolici bez naslona. Teko je rei radi li se o mukoj ili enskoj osobi. S njezine
lijeve strane je enska osoba u stojeem stavu obuena u hition
okrenuta nalijevo. izmeu njih je nekakav etvrtasti predmet
(kutija za nakit?).
Strana B. Dvije muke osobe suelice u stojeem stavu obuene u himantion.
Boni ukras: ispod drki uspravna palmeta uokvirena floralima
Datacija: druga polovina 4. stoljea pr. Kr.
40
8.a
8.b
8.c
8.d
41
Branko Kirigin
Br. 2.
Krater Alto-Adriatico stila (sl. 9a-d). nepotpuno rekonstruiran. Vis. 28,7 cm. nedostaje mu gotovo cijeli obod otvora, noga
i stopa (Svilan navodi da mu je stopa negdje u podrumu ali je
nije mogao nai).59 Sauvan je samo lijevi dio korijena drke na
desnoj strani A. ispod oboda motiv krugova s koncentrinim
tokicama manjom krunicom i tokom po sredini. Ovaj motiv
dosad nije poznat na VAAS.
Stana A. enska osoba (Menada?) obuena u naborani hiton
sjedi (ne vidi se na emu) s uzdignutom, u laktu savijenom, desnom rukom. S obje strane su dva naga Satira od kojih desni lijevom rukom dira punu ene. Lijevi satir u desnoj ruci dri tirs
(?), a lijeva noga je uzdignuta i naslonjena na nekakvu kocku.
izmeu i iznad njega i ene je nekakav tokasti detalj. ispod ove
scene je ornament meandra koji s lijeve strane zavrava kvadratom u kojem su trokuti, dva su crno obojana.
Strana B. Dvije muke osobe obuene u naborane himantione, lijevome se vidi naga desna ruka i rame, a desnome lijeva.
izmeu njih, u visini glava, kvadrat s trokutima u kojima je toka. ispod scene je isti motiv kao i na A.
Boni ukras: ispod drki uspravna palmeta od koje sa svake
strane leei floral.
Analogije: Za lijevog Satira na strani A vidi slinog u: F. BErTi - S. BOnOMi - M. LAnDOLFi /Ur./, Classico Anticlassico.
Vasi Alto-Adriatici tra Piceno, Spina e Adria, Bologna, 1997, str.
84 br. 01.03
Datacija: sredina 4. stoljea pr. Kr.
U dosad objavljenoj literaturi na kraterima VAAS nema niti jednog kome je
stopa ista.
59
42
9.a
9.b
9.c
9.d
43
Branko Kirigin
Br. 3.
Krater Alto-Adriatico stila (sl. 10a-d). Vis. 32,5 cm, pr. otvora 37,5 cm. ispod ruba otvora niz kontrapostiranih trokuta unutar kojih su manji trokuti. ispod scena na A i B friz ovula.
Strana A. S lijeve strane naga muka osoba u plesnom stavu.
Do nje manji krilati Eros okrenut na desno. iznad njega jajoliki
predmet. S obje strane do drki floralni ornamet.
Strana B. Mahom nedostaje. nazire se s lijeve strane muka
osoba ogrnuta himantiom koja gleda nadesno. iza nje je floralni
ornament kao na A.
Boni ukras: ispod drke uspravna palmeta.
44
10.a
10.b
10.c
10.d
45
Branko Kirigin
Br. 4.
Vea posuda Alto Adriatico stila (sl. 11a-d). Posve nepouzdana rekonstrukcija oboda otvora, noge i stope. relativna visina
(rekonstrukcija) 35 cm. Posuda ima rame, kao da se radi o hidriji, oblik koji nije poznat meu dosad objavljenim VAAS. Drke
na ramenu su takoer problematine iako je gotovo sigurno da
je barem jedna na pravom mjestu i u pravom poloaju koji vie
odgovara poloaju drki na lebes gamikosu, a ne na hidiriji, stolnoj amfori ili pak stamnosu koje takoer imaju rame, ali kojima
su drke na tijelu. Meutim, drke na lebes gamikos su znatno
vie i tanje. Dekor je posve u skladu sa VAAS. na vratu posude i
ispod scena na A i B motiv ovula.
Strana A. S lijeve strane prikazana je naga muka osoba koja
sjedi, dok na desnoj nedostaju originalni ulomci.
Strana B. naga muka osoba u raskoraku nadesno meu floralima.
Boni ukras: ispod drki floralni ornament.
46
11.a
11.b
11.c
11.d
47
Branko Kirigin
Br. 5.
Skyphos Alto-Adriatico stila (sl. 12a-b). Dobar dio rekonstruiran. Vis. 15,3 cm, pr. otvora 17, 7 cm.
rekonstrukcija je problematina. Prema objavljenim skyphosima VAAS ovaj izgleda malo zdepast. ispod oboda visee crte
ispod kojih crna pruga pa neto ira smea, a potom opet crna
pruga. isto se ponavlja iznad motiva ovula izmeu kojih su pri
dnu trokuti. rub stope dijelom crno obojen.
Br. 6.
Skyphos Alto-Adriatico stila (sl. 13). Vis. 19,5 cm, pr. otvora
17,4 cm, pr. stope 8,3 cm.
Opis: ispod ruba otvora na strani A i B slijede: motiv meandra, crna traka, motiv brljanove grane s liem i plodovima od
etiri bobice, crna traka, ui poteeni dio i crni rub stope.
Napomena: slijepljeni originalni ulomci ne daju puni profil
posude, ali se moe rei da je rekonstrukcija pristojno izvedena.
Analogije: Spina grob 288; numana-Sirolo grob 123, usp.:
Classico Anticlassico, str. 86-88, 148 i sl. na str. 77.
Datacija: trea etvrtina 4. stoljea pr. Kr.
Br. 7.
Mala oinochoa od sive gline. Vis. 9,7 cm. Veim dijelom rekonstruirana bez dovoljno uporita, osobito to se tie trolisnog
otvora, te je ovdje neu komentirati.
Pored ovih cijelih posuda u zbirci i. Svilana uva se jo
1270 ulomaka (Prilog 2, 9). Meu njima ovdje donosim one koji
imaju ostatke figuralnih prikaza:
Br. 8.
Ulomci veeg skyphosa Alto-Adriatico stila (sl. 14). Tri slijepljena ulomka oboda otvora i tijela skyphosa. ispod oboda slikani motiv ovula. nie prikaz profila muke osobe okrenuta na desno i ogrnuta himantionom koji na sebi ima tokast ornament.
Vis. 9,7 cm, du. 10,7 cm, deb. 0,5 cm.
Analogije: na objavljenim skyphosima ovog stila nema motiva ovula ispod oboda (inae poznat na VAAS), a nema ni osobe koja gleda nadesno. ima ih na kraterima gdje su dvije osobe
48
12.a
12.b
13
14
(usp.: Classico Anticlassico, str. 37, 97) no, pojedinanih ima na

dubljim tanjurima sa stopom (usp. Classico Anticlassico, str. 87)
i oinochoi (usp.: Classico Anticlassico, str. 92) koja se pripisuje
slikaru Caivanu.
Datacija: sredina 4. stoljea pr. Kr.
Ostali ulomci oboda skyphosa iz ove grupe (Prilog 2, br. 19)
uglavnom imaju standardne motive VAAS. Meu njima ima i
ulomaka koji su posve crno premazani pa je mogue da nisu
produkti VAAS. no, takvi skyphosi su uobiajeni u grobovima
u numani u kojima ima VAAS (usp.: Classico Anticlassico, str.
86-90). isto tako Svilan je ovdje naao i jedno dno skyphosa od
blijedosive gline (Prilog 2, br. 21) kojeg je zbog slabe sauvanosti
teko datirati.
49
Branko Kirigin
Br. 9.
Ulomci trbuha kratera (sl. 15). Du. 12,8 cm, vis. 6,3 cm,
deb. 0,5 cm. glina blijedocrvenkasta.
Vidi se donji dio ogrnute osobe okrenute na desno. S lijeve
strane vidi se list nekog floralnog ornamenta. Blijedocrvenkasti
premaz (o emu M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico tra IV e III sec.
A.C., Vasi Alto-Adriatici tra Piceno, Spina e Adria, Atti del convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, str. 20).
Sprijeda i straga vide se nepravilni lomovi. neki odbici slijepljeni. Vjerojatno se radi o sceni dviju obuenih osoba koje se esto
nalaze na strani B kratera ove produkcije.
Br. 10.
Dva ulomka trbuha kratera (sl. 16). Vis. 8 cm, du. 6,7 cm,
deb. 0,5 cm. glina blijedocrvenkasta. i na ovim ulomcima se
vide otueni dijelovi.
nage noge neke osobe. Prema objavljenim primjercima nage
osobe (krilati eroti ili satiri) na VAAS su u pokretu, sjede ili lebde
(usp.: Classico Anticlassico, str. 84, 91, 97, 98).
Br. 11.
Ulomci kratera od kojih je desni slijepljen u dva komada i
straga otuen (sl. 17). Du. 8 cm., vis. 5 cm., deb. 0,5 cm. glina
ukasta. i crvenasta.
naga golobrada muka osoba u profilu na desno. U ruci (koja
se ne vidi) moda dri pateru.
Br. 12.
Ulomak trbuha neke posude (sl. 18). Vis. 3,3 cm, du. 2,7
cm, deb. 0,4 cm. glina ukasta.
Vide se desno koljeno jedne i dio potkoljenice druge noge
neke osobe s dekoriranim haljetkom.
50
15
16
18
17
51
Branko Kirigin
sl. 23. Kamenolom koji ugroava gradinu Stulija s istone strane.
Br. 13.
Ulomak trbuha neke posude, moda krater (sl. 19). Vis. 3,4
cm, du. 2,6 cm, deb. 0,5 cm. Straga se vidi otueni dio. glina
ukasta.
nagi dio grudi muke osobe okrenute nadesno.
Br. 14.
Ulomak trbuha kratera (sl. 20). Vis. 3,9 cm, du. 3,4 cm,
deb. 0,5 cm. glina ukasta i crvenkasta.
Donji dio ruke naslonjene na draperiju i trbuh (?) tijela neke
osobe.
Br. 15.
Ulomak trbuha kratera (sl. 21). Vis. 3,2 cm, du. 5,6 cm,
deb. 0,5 cm. glina ukasta i crvenkasta.
Ulomak s prikazom lakta neke osobe dijelom ogrnute.
Br. 16.
Ulomak odbitka neke posude (sl. 22). Vis. 3,2 cm, du. 2,3
cm. glina ukasta i crvenkasta.
enska glava u profilu nalijevo.
52
19
20
21
22
53
Branko Kirigin
PriLOg 2
(Statistika tabela ulomaka keramike sa Sutilije u zbirci i. Svilana)
redni
broj
Ulomci
broj
teina
u gr.
1.
odbici bez tragova stijenki
74
76.7
2.
odbici s tragovima obje stijenke
40
139
3.
odbici s jednom stijenkom i veinom s crnim premazom
349
496
4.
odbici s jednom stijenkom bez premaza
64
78
5.
ulomci s crnim premazom (bez dekora)
196
652
6.
manji ulomci s geometrijskim motivima, veinom pruge
105
247
7.
ulomci bez premaza ili s tragom premaza
56
107
8.
ulomci bez premaza
83
273
9.
ulomci trbuha s dijelovima ljudskog tijela (neki slijepljeni, neki

odbici bez jedne stijenke).60
32
190.7
10
ulomci trbuha s floralnim, geometrijskim i tragovima

nedefiniranog dekora. Neki slijepljeni, neki odbici
89
726.71
11.
ulomci rubova raznih manjih vreva

iste ukaste fakture
64,15
12.
ulomci noge i stope istog kratera od kojih jedna slijepljena od 4

komada, a jedan tanjih stijenki
216.25
13.
ulomak ramena stope kratera
37.63
14.
dio donjeg ruba stope kratera
26.3
15.
ulomci ruba otvora kratera s granom masline
16.
ulomak ruba otvora kratera s ornamentom trokuta(?)
17.
ulomci trbuha kratera bez dekora (veina s crnim premazom)
18.
stopa (slijepljena od vie komada) i dva ulomka ruba veeg

skyphosa (pr. dna 12 cm, sl. 7).
19.
17
720.39
44.27
24
500
446.81
ulomci rubovi otvora skyphosa sa i bez dekora. Jedan slijepljen

od 3 ulomaka (katalog br. 8, sl. 14).
61
329.76
20.
ulomci veih drki od skyphosa ili kratera
25
330.89
21.
ulomci dna skyphosa (1 sivi)
10
120
22.
ulomaci dna manjih vreva
25.24
23.
ulomci drki od vreva (?) okrugla presjeka
71
24.
ulomci drki manjih vreva pljosnata presjeka
24.23
25.
ulomci drki manjih skyphosa
10
27.79
26.
ulomci drki kratera (?) ili veih posuda
29.26
27.
ulomci trbuha s tragom crvene pruge,

1 skyphosa, 2 veih posuda
6.49
ukupno:
1270
6687,15
Osim ovih ulomaka s prikazima dijelova ljudskog tijela (Prilog 1, br. 8-16)
preostalih 21 su veoma mali ulomci ili ulomci na kojima se naziru dijelovi tijela,
draperije ili predmeta te ih ovdje ne objavljujem.
60
54
Branko Kirigin
Sutilija hillfort above Trogir and the finds of early Alto-Adriatico vases
Summary
Sutilija is an impressive hillfort above modern Trogir said to be from the
iron Age. it lies on the border line between the mainland and the sea overlooking Trogir, ancient Tragurion. Although it is known to archaeologists
from mid 20th century no systematic survey or excavations have been undertaken. On the other hand at Trogir, situated on a small low island between
the island of iovo and the mainland where the fertile plain of Malo polje
(covering some 500 ha) separates it from Sutilija hill, small rescue excavations have revealed pottery from Eneolithic, Early and Late Bronze and iron
Ages (domestic and imported). This may indicate that the pre-roman settlement at Trogir together with the hillfort at Sutilija formed a microregional
community. in contrast with Trogir, Sutilija offers control of the sea routes
of central Dalmatia and the only natural communication towards the hinterland.
The paper deals with numerous finds of early Alto-Adriatico vases that
are held at the private collection of ivica Svilan from resnik who made reconstructions of six vases not knowing that they belong to Alto-Adriatco style.
These reconstructed vases (most problematic are nos. 4 and 5) and fragments (1279 of them) were found in a very narrow area next to the external
rampart of the hillfroth, indicating that they could be from grave(s) dating to
the second half of the 4th century BC. These were most probably imported
for numana and represent the earliest vases of this style from Dalmatia. A
catalogue of six reconstructed vases and nine fragments and a statistical table of 1270 fragments from the collections are presented in Appendix 1 and
2 (Prilog 1 and 2).
55
Branko Kirigin
56
Discripti in decurias (Plin. nat. hist. 3, 142-143) - ureenje osvojenih podruja pod Augustom
Slobodan AE
Discripti in decurias
(Plin. Nat. hist. 3, 142-143)
- ureenje osvojenih podruja pod Augustom
Ovaj prilog posveen je Branimiru gabrieviu, jednom
od naih najvrsnijih istraivaa antike, koji je jo 1953.
godine, povodom nalaza meanoga natpisa iz gornje Cetine, pruio korektno tumaenje samog natpisa, ali takoer
i niza zapaanja i prijedloga koji su i danas znanstveno relevantni. Ovdje emo, dodue, osporiti dio gabrievievih
miljenja i rjeenja, ali emo u isti mah uznastojati pokazati u kojim je aspektima njegov rad bio iznimno vrijedan
i koji je, tovie, uvelike istaknuo aspekte to su zadobili
znanstveno vrednovanje istom desetljeima kasnije. glavni predmet ovog priloga jest poznati Plinijev spomen dekurija (decuriae), jedinice koja je sluila kao mjera snage
pojedinih zajednica pokorenih populacija u sklopu netom
stvorene rimske provincije Dalmacije. Pokuao bih pokazati da se i na temelju suvremenih spoznaja i otkria vidi
da je problem tumaenja dekurija umnogome postavljen
na krivim postavkama. na drugoj strani, ne ulazei u ira
daljnja ispitivanja, ukazao bih na to da je izvanredno vrijedna glavna gabrievieva tvrdnja ustroj delmatske ire
zajednice postavljen na nevelikim teritorijalnim jedinicama, opinama viestruko vana. Upravo je gabrievi
prvi argumentirano pokazao da se do drutvenog ustroja
(pred)rimskih Delmata moe napredovati identificirajui
ove temeljne jedinice-opine, kao i njihova sredita gotovo
jedinim sredstvima kojima raspolaemo, dakle sredstvima
terenske arheologije.
Plinijeve dekurije
U okviru svojeg Prirodopisa (Naturalis historia), Plinije Stariji je itave tri knjige (ii-V) posvetio opisu tada
poznatog svijeta. Taj opis obuhvaa i nekoliko poglavlja
posveenih rimskoj provinciji iliriku ili, kako se ve tada
uobiajilo, Dalmacije. Taj njegov opis, kao i sve drugo to
57
Slobodan AE
je u svoje enciklopedijsko djelo uvrstio, zapravo je zbirka

antikih znanja koje je marljivi Plinije prikupio iz mnogih djela nastalih u grkoj i rimskoj knjievnosti, od najstarijih vremena do njegova doba. nije stoga udno to je
i njegov opis rimske Dalmacije sastavljen preuzimanjem
podataka iz razliitih djela. razumljivo, kolikogod se Plinije trudio izabrati najkorisnije i najpouzdanije relevantne
podatke, takva raznolikost izvora uvjetovala je i razliite
neusuglaenosti, pa i proturjeja podataka, bilo pojedinanih, bilo itavih sklopova. ipak se do danas uspjelo s veim
pouzdanjem utvrditi u emu su tekoe i u kojoj se mjeri
one mogu prevladati tumaei smisao Plinijevih navoda.
U svakom sluaju, Plinijev opis nedvojbeno ostaje najvanije vrelo preko kojega dolazimo do razmjerno sustavnog
prikaza stanja u rimskoj Dalmaciji u prvom stoljeu njezina postojanja.
Posebna je vanost Plinijeva opisa i u tom pogledu
je njegov tekst jedinstven i dragocjen u tome to Plinije, osim u antici uobiajenih geografskih podataka, unosi i
podatke koji potjeu iz rimskih slubenih izvora (nazivane provincijskim statistikama)1. Tako je Plinije svoj opis
provincije zamislio kao entitet koji se sastoji od tri cjeline,
tri konventa (conventus), upravno-pravosudna okruja na
koje se tada dijelila Dalmacija. Te su tri ue cjeline: skardonitanski, salonitanski i naronitanski, nazvani po svojim sjeditima u Skardoni, Saloni i naroni. U okviru ovih
cjelina Plinije organizira raspoloive podatke o gradovima
i (djelomice) njihovu statusu), drugim geografskim pojavama, a napose o domorodcima koji su pod rimskom vlau.
Uoljivo je, pak, da Plinije razliito postupa govorei o domorodakim zajednicama svakog okruja. Dok za
skardonitanski, nakon navoenja podataka o nekim zajed1
Preuzimanje iz slubenih izvora zapaeno je ve odavna, a pravo znaenje koritenja ovog izvora valja sagledati u kontekstu tumaenja Plinijeva koritenja trima
glavnim izvorima (Drei Quellentheorie), kako su to formulirali jo D. DETLEFSEn,
Varro, Agrippa und Augustus als Quellenschriftsteller des Plinius fr die geographie
Spaniens, Comment. in honorem Mommseni. Berlin, 1877, str. 23-34. D. DETLEFSEn, Die Geographie Afrikas bei Plinius und Mela und ihre Quellen. Die Formulae
provinciarum, eine hauptquelle des Plinius. Berlin, 1908. i A. KLOTZ, Quaesliones
Plinianae geographicae (=Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geographie) /Ur. W. Sieglin/, 11, Berlin, 1906. Vidi o tome suvremeniji pogled na ovo
tumaenje: J. DESAngES, Pline lAncien, livre V, 1-46, LAfrique du Nord, u: Les
Belles Lettres, Paris, 1980.
58
nicama, dodaje da u to okruje spadaju i svi Japodi i 14

liburnskih opina po meni, manje vanih liburnskih
opina od kojih poimence navodi tek tri2. no, kada prelazi
na sljedee okruje, salonitansko potom i na naronitansko, donosi popise domorodakih cjelina i navodi za svaku
broj jedinica koje naziva dekurijama (decuriae). Kako je
spomenuto, rije je o podacima slubenog podrijetla. iako
je nemogue pouzdano utvrditi tono vrijeme nastanka
ovakvog vrela, ipak smijemo pretpostavljati da nastaje u
vrijeme nakon formiranja provincije Dalmacije, dakle u
prvoj polovici 1. stoljea po Kr.3; imajui u vidu podatke o
dugotrajnoj upravi i oevidno neumornom djelovanju namjesnika Publija Kornelija Dolabele (14-20. godine po Kr.),
ini se vjerojatnim da popisi pripadaju vremenu njegove
uprave u Dalmaciji4.
Prije negoli se upustimo u daljnja razmatranja, valja
izloiti taj dio Plinijeva teksta.
U pogl. 141. Plinije je prikazao obalni potez od june
granice Liburnije, oko Krke, do Salone. Taj dio je oevidno
sastavljen prema nekom rimskom geografskom opisu sa
samoga kraja republikanskog razdoblja. Sigurno su, pak,
umetnuta dva elementa: (1) spomen naseljavanja veterana
u Sikule, pod Klaudijem i (2) navod o (cestovnoj) udaljenosti od Jadera do Salone.
U nastavku slijedi:
142. Petunt in eam iura viribus discriptis in decurias
CCCXLII Delmatae, XXV Deuri, CCXXXVIIII Ditiones,
CCLXVIIII Maezei, LII Sardeates. In hoc tractu sunt Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella.
Petunt et ex insulis Issaei, Solentini, Separi, Epetini. Ab his
2
S. AE, Broj liburnskih opina i vjerodostojnost Plinija (Nat. hist. 3, 130;
139-141), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 32, Zadar, 1993, str. 8, kao i Prilog
i. na str. 33.
3
iscrpan pregled miljenja u: J. FiTZ, La division de lillyricum, Latomus, 47/1,
Bruxelles, 1988, str. 13-25, koji sam smatra da veliki ilirik nije podijeljen na Dalmaciju i Panoniju ubrzo nakon Batonova ustanka, ve neto vie od desetljea poslije.
4
O Dolabelinu djelovanju: g. ALFLDy, Bevlkerung und Gesellschaft der
Rmischen Provinz Dalmatien. Budapest 1965, str. 36-37, 70-71. J. J. WiLKES,
Dalmatia. (routledge & Kegan Paul) London, 1969 str. 185 i 484. O cestogradnji: i.
BOJAnOVSKi, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Djela Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (= ANUBiH), knj. 47, Centar za balkanoloka ispitivanja (= CBi), knj. 2, Sarajevo, 1974.
59
Slobodan AE
castella Peguntium, Nerate, Oneum. Narona colonia tertii

conventus a Salona LXXXV p., adposita cognominis sui fluvio a mari XX p. M. Varro LXXXVIIII civitates ea ventitasse
auctor est.
143. Nunc soli prope nascuntur Cerauni decuriis XXIIII, Daversi XVII, Desitiates CIII, Docleates XXXIII, Deretini XIIII, Deraemistae XXX, Dindari XXXIII, Glinditiones
XLIIII, Melcumani XXIIII, Naresi CII, Scirtari LXXII, Siculotae XXIIII, populatoresque quondam Italiae Vardaei non
amplius quam XX decuriis. Praeter hos tenuere tractum
eum Ozuaei, Partheni, Cavi, Haemasi, Masthitae, Arinistae5.
142. U njoj (Saloni) trae pravdu oni kojih su sile popisane po dekurijama: Delmati s 342, Deuri s 25, Ditioni
s 239, Mezeji s 269, Sardeati s 52. U tom podruju su
Burnum, Andetrij, Tribulij (vjerojatno Tilurij), utvrde proslavljene po bojevima. S otoka pripadaju i isejci, Solentini,
Separi i Epetini. nakon ovih su kateli Pegunt (treba: Pitunt), nerate, Onej. Kolonija narona, (sjedite) treeg konventa, od Salone 85 milja, smjestila se na istoimenoj rijeci
20 milja od mora. Marko Varon kae da onamo pripada 89
zajednica.
143. Sada su tek poznati Kerauni s 24 dekurije, Daversi
sa 17, Desitijati sa 103, Dokleati s 33, Deretini s 14, Deremisti s 30, Dindari s 33, glinditioni s 44, Melkumani s
24, naresiji sa 102, Skiratri sa 72, Sikuloti s 24, a Vardeji,
nekadanji pljakai italije, s ne vie od 20 dekurija. Osim
ovih, podruje su drali Ozueji, Parteni, Kavi, Hemasi,
Mastiti, Arinisti.
Ovdje se vidi da je slijed obale polazei od poua Cetine (Oneum - Omi) i dalje zadran, iako s manje podrobnosti negoli u prethodnim odlomcima (pogl. 140. i 141.);
glavninu ine popisi etnija po dekurijama u okviru dvaju okruja, salonitanskog i naronitanskog. Unutranjost
Dalmacije zapravo nije ni opisana: jedina mjesta koja se
tamo spominju jesu Burnum, Andetrij i, vjerojatno, Tilu-
5
Tekst prema H. ZEHnACKEr, Pline lAncien, Histoire naturelle, livre III. (Texte
tabli, traduit et comment par Hubert Zehnacker). (Les Belles Lettres. Collection des
Universits de France, publie sous le patronage de lAssociation guillaume Bud)
Paris, 1998, str. 108-109. Ovdje je tekst predoen isputajui variae lectiones i dr.
elemente koji nisu bitni za predmet ovog raspravljanja.
60
Oanii
Podruje dekurija
rij, oevidno povodom silnih bojeva u Batonovu ustanku6.

K tomu je Plinije, i to za juniji dio, ubacio podatke starijih vrela (Varonova napomena o 89 zajednica na kraju
pogl. 142., nabrajanje etnija koje su se spominjale u starije
vrijeme, pogl. 143.) i pokoju noviju obavijest: vjerojatno
status kolonije narone i cestovna veza od Salone do narone. najkrae reeno, Plinije je umjesto pabirenja po djelima, koja poneto govore o unutranjosti, problem rijeio
navoenjem popisa etnija po dekurijama. ne raspolaui
izvorom koji bi mu ita podrobnije kazao o tom velikom
prostoru, po svoj prilici tek je gradnja poprenih cesta pod
namjesnitvom Dolabelinim (14-20. godine po Kr.) omoguila podlogu za kartografiranje odnosno za geografski
opis zalea7.
Tilurij: tekst ima Tribulium, ime koje se inae nigdje ne nalazi, dok je Tilurij/
Trilj s prijelazom preko Cetine, odnosno s gardunom, dominantnom utvrdom i potom legijskim taborom.
7
O tome u i. BOJAnOVSKi, Dolabelin sistem cesta, usp. Karta V.
6
61
Slobodan AE
U vezi s Plinijevim tekstom valja istaknuti jo jednu

pojedinost. Upravo u opisu salonitanskog okruja, po svemu sluei se popisom koji se oslanja na slubene podatke,
Plinije razlikuje dvije kategorije peregrinskih zajednica. na
jednoj strani su etnije iz unutranjosti, na elu s Delmatima, popisane po dekurijama, na drugoj zajednice na otocima (i na obali): isejci, Solentini, inae nepoznati Separi, te
Epetini. Za ove druge ne navodi broj dekurija taj sustav
se na njih nije ni primjenjivao8.
Teze o prirodi dekurija
rimljani su razliite skupine ljudi od nekoliko desetaka pripadnika nazivali decuria desetinama, upravo kao
to su skupine od oko stotinjak pripadnika (svakako vie
od 50) nazivali centuria satnija, stotina. Primjene su najrazliitije, dakle i civilne i vojne, a zajedniko ime je ono
banalno, dakle priblina procjena veliine skupine9. na
nesreu, iz toga se ne moe bogzna to zakljuiti o kakvoj
vrsti jedinice se radi sve dok ne uzmognemo odrediti kontekst u kojem se javlja.
Valja odmah istaknuti da u antikim vrelima nema spomena dekurijama u kontekstu koji spominje Plinije. Vjerovalo se da ipak postoji jedan spomen slinog ustroja. U Putincima (istoni Srijem) naao se nadgrobni natpis (danas
izgubljen, CiL iii 3224) koji biljei pokop desetogodinjeg
djeaka domorodakog podrijetla. Djeakova pripadnost je
veoma precizno navedena: sin Likavov (Liccav[i] f.), talac
(ho[b]ses), rodom Undije (gente Undius), pripadnik etnije panonskih Amantinaca (Amantinus) i druge centurije
Ovdje ne moemo ulaziti u raspravu o pripadnosti obalnih domorodakih opina Pituntini, nerastini, Onastini. One etniki nedvojbeno pripadaju istom etnikom
sklopu kao i Delmati no, ini se, da je njihova pripadnost delmatskoj politikoj cjelini
bila prekarna. Pripadnost delmatskoj politiji zavisila je od povremenih regionalnih
odnosa snaga. Sudei i prema Artemidorovim fragmentima (u Stjepana Bizantinca,
s.
), jo u 2. stoljeu pr. Kr. ive su pred-delmatske cjeline Bulina i
nestejaca. gore navedene opine mogle bi biti ostatak nestejaca. O tome vidi u S.
AE, Plinije kao izvor za povijest srednje Dalmacije do druge polovice 1. st. po Kr.,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, (Supplement, br. 1), rijeka, 2001, str.
91-104; osnovne probleme u vezi s ovim opinama jezgrovito je naznaio B. gABriEVi, neobjavljeni rimski natpis iz Podstrane, Poljiki zbornik, 1, Split, 1968, str.
133-141.
9
Pregledno u B. KBLEr, Decuria, u: Paulys Realencyclopdie der classischen
Altertumwissenschaft (= PWRE), Stuttgart 1901, stup. 2316-2318.
8
62
(centuria secunda). Djeak je, kako se navodi, poginuo

utopivi se u rijeci Hemoni (in flumen perit Hemona). Veinom se dri da je rije o amantinskom djeaku koji je,
svakako poslije sloma Batonova ustanka, morao boraviti
u Emoni (Ljubljana) kao rimski talac. Svakako se radi o
pripadniku vodeeg kruga meu Amantincima i posve je
mogue da je nesretni sluaj i bio povodom da se njegova
sahrana obiljei spomenikom na rimski nain zacijelo i
pod utjecajem rimske vlasti.
Zbunjujua napomena o pripadanju drugoj centuriji
zarana je navela znanstvenike da je poveu s domorodakim ustrojem. Centurija u Amantina bila bi jedinica unutar rodovske skupine (ovdje gens Undia), kao to je ustvrdio
ve g. Zippel, a za njim i J. Beloch10. iako su istog miljenja i noviji autori, ovdje je ipak posve vjerojatno da se radi
o neem posve drugom. Kao to je istaknuo S. Duani,
praktiki je izvjesno da je mali Amantinac doista bio talac,
zajedno s velikim brojem drugih djeaka i mladia koje su
morali predati uglednici dalmato-panonskih politija to su
sudjelovale u velikom ustanku 6.-9. godine po Kr11. Dodajmo da se zaista radi o znatnom broju talaca: primjerice,
Delmati su 33. godine pr. Kr. morali predati 700 djeaka
(Apijan, Illyr.). Stoga je veoma vjerojatno da su mladi taoci
bili ustrojeni po centurijama. S druge strane, kao to istie
i Duani, jedva je mogue da bi neki domorodaki rod
imao kao svoje podskupine veliine satnija12.
Same Plinijeve dekurije takoer su od poetka bile povezane s domorodakim rodovsko-plemenskim poretkom.
Tako je ve sam Zippel ustvrdio: Die Einwohner der Provinz waren bei weitem zum grssten Teile Barbaren, welche auch unter rmischer Herrschaft ihre alte Stammverfassung beibehielten. Plinius fgt dem Mamen eines jeden
Volkes die Anzahl der Decurien hinzu, in welche dasselbe
zerfiel, und nach der Zahl dieser Abteilungen schtzt er
seine grsse und Bedeutung, nakon ega odmah dovodi u vezu i spomen navodnih amantinskih centurija na
g. ZiPPEL, Die Rmische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus. Leipzig,
1877, str. 198 i d. J. BELOCH, Die Bevlkerung der griechisch-rmanischen Welt.
Leipzig, 1886, str. 464 i bilj. 1.
11
O natpisu i podacima, s osvrtima na stariju literaturu, donosi S. DUAni,
Bassianae and its territory, Archaeologia Iugoslavica, 8, Beograd, 1967, str. 67-81.
12
S. DUAni, Bassianae, str. 68.
10
63
Slobodan AE
spomenutom natpisu iz Putinaca13. Ukratko, kao barbari,

domordci su i pod rimskom vlau jo uvijek uvali svoj
plemenski poredak, a dekurije su element toga ustroja.
nastavljajui u istom duhu, C. Patsch je podrobnije
izloio istu ideju, dovodei je u vezu s plemenskim drutvima dinarskog prostora, napose u Albanaca14. Dekurije
bi zapravo bile svojte (alb. fisi) na koje su se dijele domorodake civitates. Manje ili vie slino slijedi niz autora
tijekom nekoliko desetljea. Tako M. rostovtzev naprosto
kae: The tribes were subdivided into decuriae (clan, gentes), Plin. NH, III, 14215.
gabrievi se bavio dekurijama u vezi s natpisom iz
okolice Vrlike koji biljei razgranienje meu dvjema delmatskim opinama16. natpis, pronaen oko 1933. godine,
pripada iroj skupini meaa nastalih u 1. stoljeu po Kr.
nastojanjem rimskih vlasti da se tono razgranie domorodake opine na tlu Dalmacije17. Ovaj spomenik se naao
na unjaru, sjeverno od garjaka, odnosno jugoistono od
Vrlike. Ondje rimski centurion, u ime provincijskog legata,
rjeava spor i utvruje granicu izmeu delmatskih opina
ija su imena uglavnom sauvana. na jednoj strani su Barizanijati (Barizani[ates?]), na drugoj Lizavijati (Lizaviates).
ni jedan od dvaju etnika, barem ne u takvu obliku, nisu
inae zabiljeeni. ne ulazei u gabrievieva zapaanja
koja nisu u vezi s naim razmatranjima, obratit emo pozornost na sljedee. Polazei od tada poznatih (i prepoznatih) arheolokih nalazita, gabrievi je pretpostavio da bi
se sjedite jedne od spomenutih opina mogla smjestiti u
Kijevu, a druga u Strainama, nekoliko kilometara junije
od unjara, mjesta nalaza meanog natpisa. gabrievi
je uinio i korak dalje: povezujui ovako ocrtane opine, pa
g. ZiPPEL, Die Rmische Herrschaft, str. 198.
C. PATSCH, iapodi, Glasnik Zemaljskog muzeja, 10, Sarajevo 1898, str. 335364; C. PATSCH, Die Herzegowina einst und jetzt. Historische Wanderungen im
Karst und an der Adria: I. Teil, Wien, 1922, 53.
15
M. rOSTOVTZEFF, Social and Economic History of the Roman Empire (2.
izd.), i-ii, 1957. (= gesellschaft und Wirtschaft im rmischen Kaiserreich i, Leipzig
1930.), str. 640, bilj. 71.
16
B. gABriEVi, Dvije ilirske opine s podruja Vrlike, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, 55, Split, 1953, str. 103-119.
17
Meane natpise iz Dalmacije, do tada pronaene, objavio je J. J. WiLKES, The
Boundary Stones in roman Dalmatia, Arheoloki vestnik, 25, Ljubljana, 1974, str.
258-271, natpis iz unjara str. 266, br. 20.
13
14
64
procjenjujui tadanje poznavanje arheoloke topografije

Cetinske krajine, procjenjuje da bi se ovdje moglo raditi
o onim delmatskim zajednicama koje izvori spominju razliitim izrazima18. Kako je inae poznato, u pismu upuenom 45. godine pr. Kr. tadanji prokonzul ilirika Publije
Vatinije navodi da su Delmati, isprva raspolaui sa samo
20 gradova (on kae: oppida), s vremenom stekli jo njih
60. geograf Strabon, prema nepoznatom vrelu, kae da
Delmati imaju do 50 naselja (katoikiai) spomena vrijednih, a od kojih su neki i gradovi19. Smatrajui da njihovi
brojani iznosi ne proturjee, gabrievi je, s pravom, istaknuo da ti izvori zapravo svjedoe o postojanju temeljnih
jedinica naseobinskog i drutvenog ustroja i naziva ih opinama. Pokazavi kako bi desetak tih opina moglo pokriti
Cetinsku krajinu, gabrievi prelazi na pitanje Plinijevih
342 dekurija u Delmata, a raspravlja i o znaenju samog
izraza. Slijedei naznake u starijoj historiografiji, gabrievi se prikljuuje prevladajuem miljenju da su dekurije zapravo domorodake rodovske skupine koje je rimska
vlast iskoristila da bi imala uvida u stanje nedavno pokorenih etnija. Odbacujui ideju o dekuriji kao zadruzi, proirenoj porodinoj zajednici poznatoj iz etnografije dinarskih predjela20, priklanja se miljenju rostovtzeva prema
kojem se radi o klanu ili gensu21. Tonije, miljenja je da
se radi o manjim bratstvima, dinarskim skupinama srodnih obitelji, a pozivajui se na Cvijia22 posebno ukazuje
na takvo zajednitvo kod Crnogoraca. imajui u vidu broj
dekurija u Delmata (342) i broj njihovih opina (najvie do
oko 80), pretpostavlja da je pet ili est dekurija u prosjeku
moglo initi jednu opinu. Potom se gabrievi upustio u
hipotetine izraune: sa 150-200 dua, kod Delmata bi se
moglo raditi o nekih 60 tisua ljudi. Smatra, nadalje, da je
to populacija koja je bila dovoljna za stvaranje i odravanje inae poznate delmatske bojne sile to se, razmjerno
18
Prema novijim rezultatima, ini se realnijim da je jedno od dviju opina moglo
imati sjedite oko Baleke gradine u Vinaliu, a druga, kao to je pretpostavio i gabrievi, u Strainama; usp. A. MiLOEVi, Arheoloka topografija Cetine. Split, 1998,
str. 92, br. 55 (Baleka gradina) i str. 122-123, br. 112 (Straine).
19
Vatinije: Ciceron, ad fam. 5, 10; Strabon, 7, 5, 5.
20
B. gABriEVi, Dvije ilirske opine, str. 114, u bilj. 32 spominje takvo Skokovo miljenje.
21
M. rOSTOVTZEFF, Social and Economic History, str. 640, bilj. 71.
22
B. gABriEVi, Dvije ilirske opine, str. 114, bilj. 34.
65
Slobodan AE
uspjeno, nosila s rimskim vojskama tijekom 150 godina.

U zakljuku smatra odluno da zajednice zabiljeene na
unjarskom natpisu doista ne mogu biti dekurije, ve delmatske opine, dok bi unutar svake takve opine bilo pet
do est dekurija. naposljetku je ocrtao i mogui teritorij
dviju ali i moguih susjednih opina oko gornje Cetine.
na dekurije su se osvrnula i dvojica uglednih autora
koji su stvorili temeljne studije rimske Dalmacije, geza
Alfldy i John J. Wilkes. Alfldy je mahom prihvatio sada
ve tradicionalno miljenje da su dekurije rodovske skupine, pozivajui se osobita na Patscha. Valja pojasniti da
je Alfldy openito smatrao da su, velikom veinom, domorodaka drutva na tlu Dalmacije ivjela u nekoj vrsti
rodovskog poretka23, tumaei, u istom duhu, i podatke o
navodnom matrilokalnom sustavu koji je temelj srodnikih odnosa kod Liburna24.
Wilkes je sasvim izriit: it seems reasonable to identify these decuriae with the kinship groups mentioned by
Appian; the romans found them still intact and regarded
them as a practical basis for local administration25. Wilkes se za tvrdnje o rodovskom poretku poziva na poznatu
Apijanovu opasku o Panoncima koji ive bez gradova, po
)26. U
selima i po srodstvu (Illyr. 22 [62]:
svakom sluaju, ponavlja ope mjesto: dekurije su aspekt
domaeg drutva koje su rimljani iskoristili za upravne
svrhe.
U knjizi o ilirima A. Stipevi se potpuno opredijelio
za tumaenje dekurija kao srodnikih zajednica27. Prenosi
gabrievievo miljenje da su Plinijeve dekurije odgovarale manjim bratstvima i da bi pet-est dekurija sainjavalo
jedan Strabonov katoikia. Osvre se i na ranije Patschove
23
g. ALFLDy, Die Stellung der Frau in der gesellschaft der Liburnen, Acta
Antiqua Hungarica, 9, Budapest, 1961, str. 166 i pripadne biljeke. Usp. i D. rEnDi-MiOEVi, ilirske onomastike studije (i). Porodina i rodoslovna imena u
onomastici balkanskih ilira, iva antika, 10, Skopje, 1960, str. 163-171.
24
g. ALFLDy, Die Stellung der Frau, 307-319. g. ALFLDy, Cognatio nantania. Zur Struktur der Sippengesellschaft der Liburner, Acta Antiqua Hungarica, 11,
Budapest, 1963, str. 81-87
25
J. J. WiLKES, Dalmatia, str. 185.
26
J. J. WiLKES, Dalmatia, str. 185, bilj. 3, takoer se osvre na spomenuti amantinski natpis iz Putinaca. O srodstvima u Panonaca usp.: A. MCSy, Die Bevlkerung von Pannonien bis zu den Markomannenkriegen. Budapest, 1959, str. 131-133.
27
A. STiPEVi, Iliri. Povijest, ivot, kultura. Zagreb, 1974, str. 164-165.
66
ideje: prema kojima dekurija nije nita drugo negoli rod

(odnosno gens), a da civitas odgovara bratstvu (fratrija),
odnosno da dekurija odgovara svojti (u Albanaca fisi).
Tako bi zajednice zabiljeene na meanim natpisima rimskog doba (narestini, Pituntini, Onastini, Barizaniates, Lizaviates) zapravo bile bratstva. tovie, bratstvima bi bile
i liburnske zajednice zabiljeene na istodobnim meaima
u sjevernoj Dalmaciji (Korinijensi, nedite itd.)28. Autor takoer spominje mogunost postojanja zajednikog posjedovanja zemljita, pa ak i zajednike riznice.29
U sklopu svoje sinteze posveene postanku grada na
istonom Jadranu, Sui je prihvatio tradicionalno miljenje o dekurijama30. navodei Plinijeve podatke, o dekurijama kae: To su veinom bile ue grupacije organizirane na
temeljima plemenskog ustroja, odnosno krvnog srodstva, s
jakim reliktima patrijarhalnog ustroja. Promatrajui problematiku sa stajalita razvitka fenomena grada, plemenski ustroj shvaa kao element koji koi odnosno sprjeava
nadilaenje protourbane etape u razvitku naselja. Zanimljivo je, pak, da Sui samo uzgredno tvrdi da se dekurije
ne pojavljuju u Plinijevom prikazu skardonitanskog konventa navodei: to je i razumljivo jer je itava Liburnija
bila pokrivena teritorijima pojedinih municipaliteta. no,
valja spomenuti da je u vrijeme formiranja Plinijevih popisa po dekurijama proces municipalizacije u Liburniji tek u
ranoj fazi, a sam Plinije izrijekom, upravo koristei popise
za skardonitanski konvent, spominje brojne domae zajednice, oevidno peregrinske. Drugim rijeima, u najmanju
ruku je potrebno uvjerljivije tumaenje izostanka dekurija
u skardonitanskom konventu, pogotovu njihov izostanak
u Japoda ili pak Panonaca.
Saeto o dekurijama pie i i. Bojanovski31. istie korektno da se radi ponajprije o podacima iz ranocarskih sluA. STiPEVi, Iliri, bilj. 79.
A. STiPEVi, Iliri, str. 165 i biljeke. Zajednika zemlja: u vezi s poznatim
Strabonovim mjestom gdje se spominje da Delmati dijele zemlju svakih osam godina,
vidi: S. AE, Dalmatica Straboniana (Strabon, Geogr. 7, 5, 5), Diadora, 16-17, Zadar, 1995, str. 122-124). Zajednika riznica: plod je pogrjenog razumijevanja natpisa
CiL iii, 2107 iz Salone, gdje je rije o nekom kultnom zajednitvu.
30
M. SUi, Antiki grad na istonom Jadranu. (2. dop. izd.), Zagreb, 2003. (1.
izd., Zagreb, 1976.), str. 58.
31
i. BOJAnOVSKi, Bosna i Hercegovina u antiko doba. Djela ANUBiH, 66,
Sarajevo, 1988, str. 34.
28
29
67
Slobodan AE
benih popisa, citira starije autore i, umjesno, napominje

da sustav dekurija ne vrijedi i za skardonitanski konvent.
Oslanjajui se i na Suia, kae da, ako je ondje neto slino i postojalo, kod Liburna je municipalizacija uinila da
to nestane. Meutim, ne objanjava ni zato se dekurije
ne spominju u Japoda, niti u Panoniji. U opasci na kraju
jedne biljeke Bojanovski dodaje: U pitanju su, izgleda,
seoske rodovske zajednice (seoske opine)32. S obzirom na
to da se biljeka odnosi na dekurije, ovo bi trebalo shvatiti
kao miljenje da su dekurije seoske opine.
razna razmiljanja i zakljuke o dekurijama napokon
je pokuao iskoristiti A. Benac kada je rezimirao rezultate
svojih istraivanja delmatskih gradina na visokim poljima
Zavrja. iako je projekt bio dugoroniji, i glede obuhvata i
glede istraivanja svih aspekata koji bi ukljuivali i naseljenost oblasti uope, smatrao je potrebnim obaviti privremena sagledavanja i u vezi s naseljenou i s elementima
drutvenog ustroja. Vidi se, meutim, da je naprosto preuzeo gabrievieva razmiljanja i procjene33.
Kako se moe zakljuiti, pretee miljenje da su dekurije zapravo neka jedinica domorodakog ustroja koji je
rimska vlast koristila kao praktino sredstvo za potrebe
upravljanjem osvojenim podrujem. Odmah se namee
niz vrlo krupnih pitanja. Kao prvo, gornja domiljanja polaze od pretpostavke da su navedene jedinice, od rimljana
nazvane dekurijama, toliko ujednaene da se mogu koristiti za potrebe upravljanja, ubiranja nameta, novaenja.
Ta jedinica, u protivnom, ako ne moe posluiti za neku
(zbirnu) kvantifikaciju, koja dakle nije mjera, ne moe ni
imati praktine svrhe.
Drugo, u dubljem sloju razmatranja, pretpostavlja se
postojanje nekog rodovsko-plemenskog(gentilnog ili sl.)
ureenja kojemu dekurije pripadaju. Kao to je bilo naznaeno, ve do konca 19. stoljea, utvrdila se predodba o
domorodakim drutvima, i onim dinarskim, kao i onim
panonskim, koja bi imala neki ustroj usporediv s tradicionalnim plemenskim ustrojem koji je obraen u etnografiji,
i. BOJAnOVSKi, Bosna i Hercegovina, str. 34, bilj. 53.

A. BEnAC, Utvrena ilirska naselja (i). Delmatske gradine na Duvanjskom polju, Bukom blatu, Livanjskom i glamokom polju, Djela AnUBiH, 60, CBi, knj. 4,
Sarajevo, 1985, 206-207, ali vidi i cjelovito u: Zakljuna razmatranja, str. 189-211.
32
33
68
a u nama bliim podrujima u Albanaca i Crnogoraca. U

stvari, nije se radilo toliko o usporedbi, koliko o izravnom
preuzimanju gotova modela i njegove primjene na objanjavanje struktura (pred)rimskog ustroja domorodakih
zajednica ilirika. rije je o irem historiografskom problemu koji bi zasluivao opsenu studiju, a tomu ovdje doista
nije mjesto. Ograniio bih se zato na nekoliko temeljnih
napomena.
Sama ideja o (manjim ili veim) bratstvima, kako mi se
ini, zapravo nije pridola iz tvrde etnografske evidencije, to jest monografskih prikaza konkretnih plemenskih
podruja i skupina, ve iz razliitih prinosa koji fenomen
prikazuju ili povrno, nerijetko ideologizirano, ili se u njima nastojalo pruiti sinteze ili, slobodnije, weberovski
govorei, ideal-tip takva ustroja. Stvarnost plemenskog
drutva je, naprosto, drukija. Dovoljno je iitavati monografske prikaze crnogorskih plemena J. Erdeljanovia da
bi se uoila sva sloenost sustava, kao i njegova dinamika.
Osobito je to relevantno kada se sagleda u kontekstu razdoblja koje je barem djelomice osvijetljeno pisanim vrelima i uz to unutar dosega donekle provjerljive usmene predaje (17.-20. stoljee). Ovdje e nas posebno zanimati injenica da su bratstva (naelno segmenti plemena) krajnje
razliita i po veliini, dakle broju pripadnika. Erdeljanovi,
koji je snimio prilike prije Prvog svjetskog rata, na bezbroj
mjesta svjedoi o postojanju jakih ili upravo dominantnih
bratstava s brojnim domovima usporedo s malim, ponekad doslovno marginaliziranim, bratstvima sa skromnim
ljudstvom34.
Usporedba predrimskog drutvenog ustroja i novovijeke
etnoloke dokumentacije hroma je i u jo veoma vanom
aspektu: sustav naseljavanja novijeg plemenskog drutva
ne ukljuuje utvrena mjesta, odnosno gradine. Koliko danas poznajemo naseljenost predrimskog razdoblja, gradin34
J. ErDELJAnOVi, Stara Crna gora. Etnika prolost i formiranje crnogorskih plemena, u: Slovo ljubve, Beograd, 1978 [1926], primjerice usp. str. 412-458. U
plemenu njegui bratstvo Herakovia-rajievia ima vie domova nego svih ostalih
11 bratstava u plemenu; uz to i sami se granaju na podskupine koje su takoer nerazmjerne po broju domova; svemu valja dodati injenicu da se plemensko vodstvo
odrava u vodeem bratstvu iz kojeg potjeu i rodovi koji su se uspijevali nametnuti
itavoj Staroj Crnoj gori - providuri (rajievii) i vladike (Petrovii, izdvojeni iz Popovia).
69
Slobodan AE
ska uporita nedvojbeno su kljuni element gospodarenja

teritorijem zajednica, bez obzira na to u kojoj su mjeri ova
uporita esta i u kojoj je mjeri dio populacije naseljen u
njemu ili uz njegovu neposrednu okolicu35.
ne ulazei u daljnja razmatranja zaustavit emo se na
tome kako je, u ovakvu ureenju, iskljueno da bi se bilo
koja vlast sluila takvim jedinicama za potrebe makar i
najprimitivnijeg administriranja. Ustvari, uinimo li korak dalje, lako emo doi do pretpostavke da je nastanak
ujednaenih grupiranja stanovnitva mogu jedino ako
pretpostavimo da se radi o organiziranju drutva djelovanjem neke vlasti. Drugim rijeima, pretpostavka je postojanje sredita moi koje namee jednoobrazni model ustroja, a to, pak, znai da je rije o fenomenu koji je negacija
rodovskog ureenja s kojim se uvelike rukuje.36 Ako su,
dakle, rimljani jedinicu nazvanu dekurijom preuzeli od
zateenog sustava, valja pretpostaviti da je taj sustav imao
izgraenu organizaciju koja je sredstvo vladanja upravljake elite. no, za to nema nikakvih pokazatelja i stoga je
bolje prepustiti sud daljnjim prouavanjima i eventualnim
sretnim otkriima.
3. Ureenje osvojenog podruja: primjer Augustovih
mjera na sjeverozapadu Hispanije
ini mi se uputnim obratiti pozornost na drugi aspekt
problematike. Da je sustav dekurija sluio potrebama rim35
gradinu odnosno gradinsko naselje meu prvima je saeto odredio B. OVi,
Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni, Glasnik zemaljskog
muzeja, 20, Sarajevo, 1965, str. 27-145; nastojanja definiranja gradina u kontinuitetu regionalnog razvitka (sjeverna Dalmacija) u J. CHAPMAn - r. SHiEL - . BATOVi, The Changing Face of Dalmatia. Archaeological and Ecological Studies in a
Mediterraneam Landscape, London, 1996, str. 151 i d., 165 i d., 173-175, 283 i d.;
pristupna razmatranja u M. SUi, Approche scientifique et methodes de recherche
des habitats autochtones sur le territoire illyrien, u: Utvrena ilirska naselja. (Meunarodni kolokvij, Mostar 24-26. X. 1974). Pos. izd. AnUBiH, knj. 24, CBi, knj. 6,
Sarajevo, 1975, str. 9-35; delmatsko podruje u: A. BEnAC, Utvrena ilirska naselja,
gdje je i starija literatura.
36
Kao potkrjepa iznijetoj tvrdnji o nevjerojatnoj kompatibilnosti rodbinskog
ureenja i sustava na temelju utvrenog broja moe posluiti recentna studija D.
SnEATH, The Headless State. Aristocratic Order, Kinship Society and Misrepresentations of Nomadic Inner Asia. Columbia University Press, new york, 2007, pos. v.
113 i d.), gdje se istie decimalni ustroj kao aspekt ureenja koji je negacija rodovskog
poretka u stoarskih nomada Azije. Ovdje bi inae bilo preuzetno ulaziti u rasprave o
decimalnim ili drugim brojevnim sustavima antikog svijeta, pa samo napominjem
da je rije o elementima koji su po svoj prilici nastali u arhainoj fazi. O tom i srodnim pitanjima vidi ovdje Zakljuna razmatranja.
70
ske vlasti u veem dijelu provincije Dalmacije, ini se, da

nitko nije dovodio u sumnju. Upravo zato drim da je potrebno poblie ispitati postupke rimske vlasti u podrujima pacificiranima u okolnostima i u vrijeme to su slini
onima koji su poznati za ovaj dio ilirika.
Openito se smatra da je popisivanje populacija rimske Dalmacije trebalo pruiti razmjerno pouzdan uvid u
iskoristivi potencijal domorodakih zajednica. Provincijski cenzus po sebi nije upitan. Upitni su samo modaliteti
konkretne izvedbe. rasporeujui tribut, utvrujui novaenja, a napose odreujui daljnje obveze domorodakih
zajednica, rimska vlast je morala raspolagati mjerama i
mjerilima kojima e se rukovoditi. nameui ih, rimska
je vlast svakako imala u vidu i njihovu trajnost, to bi podrazumijevalo da je raspodjela svih obveza morala poivati
na realistinim pretpostavkama odatle, naelno, i ovakvi
popisi.
Traei neki usporediv primjer koji je bolje osvijetljen
izvorima, potrebno je postaviti odreene uvjete da bi opravdali utemeljenost usporedbe. S obzirom na sve to smo do
sada izloili, ini se potrebnim naznaiti sljedee:
1. okolnosti koje bi odgovarale naem sluaju, to jest
netom dovreno rimsko osvajanje odnosno pacifikacija;
2. po mogunosti traiti uspostavu slinih mjera upravo pod Augustom;
3. podruje koje, sa stajalita antikog svijeta, pripada
barbarskom svijetu, to jest, nije zahvaeno urbanizacijom
u antikom smislu;
4. podatke koji potjeu iz istovrsnog i istodobnog izvora.
Po svemu, za usporedbu su najzahvalniji podatci o uspostavi rimske vlasti na sjeverozapadu Hispanije.
Kao to je poznato, August je 26. godine pr. Kr. vodio
veliku kampanju za osvajanje hispanskog sjeverozapada,
pa je idue godine sveano oznaio konani trijumf zatvaranjem Janova hrama. no, potom su, osobito Kantabri
i Asturi, u nekoliko navrata pruili estok otpor, koji e
potrajati mjestimice i do 15. godine pr. Kr.37. Pod AuguPregledno o Augustovim borbama u Hispaniji E. S. grUEn, The expansion of
the empire under Augustus. U: The Cambridge Ancient History, Vol. X. The Augustan
Empire, 43 B.C.-A.D. 69, Cambridge, 1996, str. 148-197, (Hispania: str. 163-166), i
P. BArCELO - J. J. FErrEr, Historia de la Hispania romana. (Alianza Editorial S. A.)
Madrid, 2007, gdje se mogu nai upute za literaturu i izvore.
37
71
Slobodan AE
stovom vladavinom se dovrava ureenje cjelovitog sustava provincija. O ureenju provincija iberskog poluotoka
obilje informacija prua upravo Plinije, koji i danas ostaje
temeljnim izvorom za prouavanje rimske Hispanije. tovie, struktura Plinijeva opisa naelno je slina onoj koja
se razabire u opisu Dalmacije: i tamo, osim vanosti niza
drugih vrela, kljuno znaenje imaju: (1) izvor geografske
naravi i (2) provincijske statistike.
Svemu ovome, meutim, za nae razmatranje posebnu
vrijednost ima noviji nalaz natpisa na bronanoj ploi koji
sadri Augustov edikt iz 15. godine pr. Kr.
U gradiu Bembibre, u oblasti El Bierzo (provincija
Len) na sjeverozapadu panjolske, pronaena je bronana
ploa koja sadri Augustovu odluku iz 15. godine pr. Kr., izdane u narboni. Odnosi se na mjere u vezi s promjenama
statusa i iz njih proizalih promjena obveza nekih domorodakih zajednica38. Pojava toga natpisa izazvala je inae
burne rasprave koje jo traju. Dio strunjaka, pozivajui se
na pogreke ili nikada ranije zabiljeene elemente, pomilja ak i na to da je rije o vrlo inteligentnom falsifikatu.
ipak, veina strunjaka je prihvatila autentinost spomenika, ukljuujui tu i g. Alfldyja, kao nedvojbeno vodeeg
autoriteta39.
S obzirom na vanost dokumenta, donosimo ga u cijelosti.
Imp(erator) Caesar Divi fil(ius) Aug(ustus) trib(unicia)
pot(estate) / VIII{I} et pro co(n)s(ule) dicit / Castellanos
Paemeiobrigenses ex / gente Susarrorum desciscentibus /
ceteris permansisse in officio cog- / novi ex omnibus legatis
meis, qui / Transdurianae provinciae prae- / fuerunt. Itaque
eos universos im- / munitate perpetua dono, quosq(ue) / 10
agros et quibus finibus possede / runt Lucio Sestio Quirinale leg(ato) / meo eam provinciam optinente{m},/ eos
F. J. SAnCHEZ-PALEnCiA - J. MAngAS (Eds.), El edicto del Bierzo. Augusto

y el Noroeste de Hispania, Len, 2000; rasprave u: El bronce de Bembibre: un edicto
del emperador Augusto del ao 15 a.C, Museo de Len, Junta de Castilla y Len.
Consejera de Educacin y Cultura (Ur. L. A. grau Lobo, J. L. Hoyas), Leon, 2001.
39
Pregled rasprava donosi Hispania Epigraphica, 7/1997, br. 378 i 8/1998, br.
325; poslije i g. ALFLDy, Das neue Edikt des Augustus aus El Bierzo in Hispanien,
Zeitschrift fr Papyrologie und Epigraphik ZPE, 131, Bonn, 2000, str. 177-205. g.
ALFLDy, il nuovo editto di Augusto da el Bierzo in Spagna, Minima Epigraphica et
Papyrologica, iV, 6, roma, 2001, str. 365-417.
38
72
agros sine controversia possi- / dere iubeo. / 15 Castellanis

Paemeiobrigensibus ex / gente Susarrorum, quibus ante ea
/ immunitatem omnium rerum dede- / ram, eorum loco
restituo castellanos / Aiiobrigiaecinos ex gente Gigurro-/20
rum volente ipsa civitate, eosque / castellanos Aiiobrigiaecinos om- / ni munere fungi iubeo cum / Susarris. / Actum
Narbone Martio /25 XVI et XV K(alendas) Martias M(arco)
Druso Li- / bone, Lucio Calpurnio Pisone / co(n)s(ilibus).
U prijevodu: Imperator Caesar Augustus, sin Boanskog,
s tribunskim ovlastima osmi (na natpisu pogreno deveti)
put i prokonzul, odreuje: Obavijeten sam od svojih legata koji su upravljali Transdurijanskom provincijom (tj.
provincije preko [=sjeverno od] rijeke Durus, danas rijeka
Duero), da su castellani Paemeiobrigenses40, iz plemena
(gens) Susarri, ostali vjerni dok su drugi otpadali. Zato im
svima dajem trajni imunitet, te da ne bi dolo ni do kakva
sporenja, nareujem da oni uivaju posjed zemljita i to
unutar mea koje su im pripadale u vrijeme kada je moj
legat Lucije Sestije Kvirinal upravljao spomenutom provincijom. na mjesto castellani Paemeiobrigenses, iz plemena
Susarri, kojima sam prethodno dopustio oprost od svih tereta, postavljam castellani Aiiobrigiaecini, iz plemena Gigurri, s pristankom iste zajednice (ipsa civitate); osim toga
odreujem da castellani Aiiobrigiaecini izvruju skupa sa
Susarrima sve njihove obveze (omni munere fungi). Odlueno u Martovskoj narboni (Narbo Martius), 14. i 15. veljae, pod konzulima Markom (Livijem) Druzom i Lucijem
Kalpurnijem Pizonom (= 15. godina pr. Kr.).
Pretpostavlja se da je ovdje jedino spomenuta transdurijanska provincija, oblast stvorena u meurazdoblju izmeu zavretka posljednjih rimskih osvajanja hispanskog
sjeverozapada i trajnog ureenja provincijske podjele u neto kasnije vrijeme, ureenja koje nam je opisao Plinije.
Tada je, naime, ovo podruje ukljueno u Bliu ili Tarakonsku Hispaniju. Podruje Bierza naseljavali su Asturci, po
kojima je i nazvana Augusta Asturica (danas Astorga nedaleko Lena), sjedite konventa/okruja (Plinije, 3, 18 i 28).
U prilog autentinosti natpisa svjedoi i izvjesnost da i sam (postantiki) toponim Bembibre potjee od predrimskog *Paemeiobriga: usp. napomene i bibliografiju
u Hispania Epigrafica, Archivo Epigrfico de Hispania. Universidad Complutense, 8,
Madrid, 1998, 156.
40
73
Slobodan AE
Paemeiobrigenses i Aiiobrigiaecini su castellani zajednice oznaene po utvrenom sreditu, castellum. Svaka

pripada plemenu koje se oznae kao gens Gigurri, Susarri. Zajedno pripadaju cjelini Asturaca. Plinije, pak, kae
da se Asturci dijele na 22 populi, a malo dalje poimence
spominje in iis sunt Gigurri, Paesici, Lancienses, Zoelae
(3, 28). Plinije oevidno nabraja tek etiri plemena koja
smatra vrjednijim spomena.
no, odmah i nastavlja: Numerus omnis multitudinis
ad CCXL liberorum capitum (240 tisua glava). i dalje na
isti nain prikazuje i ivalj u susjednim konventima, lucenskom (16 plemena koja naziva civitates, i CLXVI capitum - 166 tisua glava) i brakarskom (XXIIII civitates i
CCLXXXV capitum - 285 tisua glava). Plinijevi podatci i
ovdje nedvojbeno potjeu iz slubenih izvora, a oni svjedoe o tome da su rimljani utvrdili broj stanovnika, svakako po irim jedinicama (gentes, civitates). no, natpis iz
Bimembrea pokazuje da je evidencija bila vrlo temeljita,
ukljuujui osnovne jedinice castella.
Predmet Augustovih mjera jest posljedica promjene
statusa jedne od asturskih zajednica kojima je ranijom odlukom bio dodijeljena inmunitas, dakle osloboenje podanikih obveza. Tijekom zavrnih borbi u onim predjelima,
Paemeiobrigenses, zajednica u sklopu asturskog plemena
Susarri, stekla je ovu povlasticu zato to su ostali lojalni u
vrijeme pokreta Asturaca protiv rimske vlasti; uzgred spomenimo da su borbe sporadino potrajale gotovo do vremena nastanka narbonskog edikta. Pretpostavlja se da je
imunitet rezultat ranije Augustove odluke.
to se pak postie ovom odlukom? Paemeiobrigenses,
zajednica u sklopu plemena Susari, nagraena je oprostom
od svih podavanja (immunitas), ali se na njihovo mjesto
kooptira zajednica Aiiobrigiaecini, iz susjednog plemena
gigura i, ubudue, ta e zajednica izvravati sve obveze
skupa sa Susarima (a ne vie s gigurima). Po svemu, nakon oslobaanja Paemeiobrigenses od svih obveza, jedinica
koju ine svi Susarri (gens) vie nije bila sposobna izvravati propisane obveze. O tim obvezama ovdje nije nuno razglabati. Kako Alfldy istie, susjedni giguri su bili
osjetno brojniji od Susara, pa prebacivanje Ajobrigecina u
jedinicu Susara za njih nije znailo bitno oteavanje poloaja. ili obrnuto, kako iz toga slijedi, Susari su bili oslabljeni izuzimanjem jedne zajednice pa im je pridruena druga
iz susjednih gigura.
74
Svakako je vrijedno posebne pozornosti, prvo, samo

ustrajavanje rimske vlasti na postojanosti jednom utvrene
i promulgirane sheme rasporeda obveza pokorenih domorodakih zajednica. Zacijelo se tu nije radilo samo o tome
da August nije smatrao uputnim revidirati mjere donijete
ne tako davno i koje su se inae ve poele primjenjivati.
Vee preinake bi naprosto dovele u pitanje uvjerljivost rimskog autoriteta. Drugo, ini se da je i samo rasporeivanje
obveza, premda potuje zateene temeljne drutvene cjeline (castella, opine), tako odmjereno i planirano da svaka
jedinica ispunja odreene obveze razmjerno procijenjenim
mogunostima.
rukovodei se provjerenim naelom parcere victis rimska vlast, uz ostalo, ne dira u temeljni zateeni ustroj. Domorodci i dalje ive okupljeni u zajednice zvane castella
i, na vioj razini, gentes. no, proveden je neki postupak
kojim su utvreni njihovi potencijali na temelju kojih se
rasporeuju munera, to se posebno razabire po popisima
glava (capita) koje donosi Plinije. Ovo su podaci za Asturce, odnosno u lucenskom konventu, za Celtike, Lemave i
Brakare: 28. [5.] Iunguntur iis Asturum XXII populi divisi
in Augustanos et Transmontanos, Asturica urbe magnifica.
In his sunt Gigurri, Paesici, Lancienses, Zoelae. Numerus
omnis multitudinis ad CCXL liberorum capitum.[6.] Lucensis conventus populorum est sedecim, praeter Celticos
et Lemavos ignobilium ac barbarae appellationis, sed liberorum capitum ferme CLXVI.[7.] Simili modo Braccarum XXIIII civitas CCLXXXV capitum, ex quibus praeter
ipsos Bracaros Biballi, Coelerni, Callaeci, Equaesi, Limici,
Querquerni citra fastidium nominentur. U prijevodu: Za
ovima slijedi 12 plemena (populi) Asturaca podijeljenih
na Augustanske i Transmontanske, s velianstvenim gradom Asturikom. njima pripadaju giguri, Paesici, Lancijensi, Zoeli. Broj itava mnotva dosee 240.000 glava slobodnih ljudi. esnaest je plemena lucenskog konventa, a
osim Celtika i Lemava nezantnih i barbarskih imena, dok
je 156.000 glava slobodnih ljudi. na isti nain 24 plemena Brakara ima 285.000 glava, od kojih osim samih Brakara da ne umaramo itatelja vrijedi imenovati Bibale,
Celerne, Kalaeke, Ekvese, Lunike, Limike, Kvarkverne41.
U nedostatku prikladnijeg izraza, u prijevodu sam se drao izraza pleme za
Plinijevo populus; oevidno se radi o istoj vrsti zajednice koju navodi i edikt iz Bem41
75
Slobodan AE
rimska je vlast, dakle, raspolagala i nekim, vjerojatno

sumarnim demografskim podatcima. no, i sami brojevi su
rjeiti. radi se o stotinama tisua ljudi koji obitavaju na
prostranim, mahom teko prohodnim podrujima. Uinkovit nadzor nad njima, upravljanje, odravanje reda, sudovanje i slino, ukoliko se ne eli riskirati nove nemire i
dranje brojnih vojnih posada, mogui su samo uz primjenu razraenih mjera i promiljene i kontinuirane politike
nametnute vlasti; no takav pristup je nezamisliv bez dobra
uvida u demografsku, gospodarsku i, dakako, prostornu realnost. Kao to e i tu i drugdje rimske ceste svojim miljokazima pruiti pouzdane podatke o dimenzijama prostora,
tako e i statistike osigurati dovoljno obavijesnu demografsku sliku pokorenog drutva.
napokon se razabire da je rimski pristup polazio od triju naela:
1. Demografska slika koja je dobivena popisom puanstva.
2. Evidencija ustroja domorodakih zajednica, ovdje
vidljivo na trima razinama: castellum (Paemeiobrigenses,
Aiiobrigiaecini) gens/populus (Susarri, gigurri) narod
(Astures).
3. U sklopu odreivanja obveza pojedinih jedinica, svakako se vodi rauna o gospodarskom aspektu, odnosno
sposobnosti jedinica da izvravaju predviene obveze.
Zakljuna razmatranja
1. najprije emo se osvrnuti na pitanje veliine dekurija. U oba okruja/konventa provincije Dalmacije Plinije navodi ukupno 1441 dekuriju. Pri dananjem stupnju
spoznaja, jedini nain da dobijemo neku procjenu broja
njihovih pripadnika jest da ustanovimo: (1) koliko je uope mogue, prostor na kojem je sustav dekurija zabiljeen i
(2) kakva je napuenost toga prostora.
to se tie teritorija procjena je oteana ve time to
unutar svakog okruja postoje i zone u kojima nema dekurija. Uzmemo li u obzir i nejasnoe glede samih granica
provincije, a donekle i razgranienja meu konventima,
bibrea: u Plinija su gigurri populus, a u ediktu gens. O strukturi drutva i terminima:
M. C. gOnZLEZ rODrgUEZ, Las unidades organizativas indigenas del area indoeuropea de Hispania, Veleia, u: Revista de prehistoria, historia antigua, arquelogia
y filologia clasicas, 2, Vitoria-gasteiz, 1986.
76
jasno je da je svaka procjena vrlo nesigurna. Prema naim

procjenama areal dekurija bi pokrivao oko 45-50 tisua etvornih kilometara42.
O napuenosti ovih prostora u novije vrijeme je raspravljao Dino, pozivajui se na razliite pretpostavke
pojedinih autora koji su se bavili rimskom Dalmacijom
ili njezinim dijelovima, kao i na autore koji su se bavili
napuenou pojedinih dijelova unutranje Europe, ponajprije dijela koji je obuhvaen rimskim osvajanjima. Dino,
istina govorei i o prostranom podruju Panonaca, smatra
da bi napuenost mogla iznositi oko 10-12 st./km2. Da je
procjena prihvatljiva pokazuju i prethodno citirani pasusi
u Plinija koji prenosi rimske statistike (Nat. hist. 3, 28)
prema kojma na sjeverozapadu Hispanije u sklopu tri konventa (lucenski, brakarski i asturiki) ima 685.000 slobodnih ljudi. Ova tri konventa inae pokrivaju oko 75.000
km2, pa bi napuenost mogla mjeriti neto vie od 9 st./
km2. S obzirom na preteno gorsko i planinsko podruje te
na dugotrajna ratna pustoenja, priblino bi ovo odgovaralo prilikama u unutranjoj Dalmaciji. razumljivo, napuenost pojedinih predjela morala je i osjetno varirati, ali nas
ovdje zanima izraun prosjene vrijednosti za cjelinu. Tako
dolazimo do prosudbe da je dekurija mogla imati najmanje
oko 300-350 ljudi.
To je neto osjetno vie od gabrievieve procjene.
Primjenjujui ovu vrijednost na Delmate, znailo bi da
ova jaka etnija Dalmacije ima najmanje oko 100 tisua
ljudi. Mogue je da je prosjena napuenost okrnjenog
delmatskog podruja pod rimskom vlau jo uvijek bila
neto via negoli u nekim podrujima unutranjosti. ipak i
ovdje valja izbjegavati pojednostavljene generalizacije jer je
u dubljoj unutranjosti napuenost mjestimice mogla biti i
natprosjena, kao u srednjoj Bosni i sl.
2. Prosjean broj pripadnika ukazuje na to da je obuhvaeno vie desetaka jezgrenih obitelji. Moemo tek nagaati
o razlozima upravo takve veliine. Sa stajalita rimske vlasti, u uvjetima nakon krvavih borbi i svih posljedica to su
42
Temelj izrauna su podatci o kotarevima bive FnrJ; pri tome se uzima u obzir
da su neke jedinice jednim dijelom u sklopu naeg areala. Tako bi se uzimalo da u
sklop areala u granicama Bosne i Hercegovine ulaze bivi kotari cjelovito Livno, Jajce,
Zenica, Sarajevo, gorade, a odreenim dijelom Prijedor, Banja Luka, Doboj, Tuzla,
Mostar, Trebinje; u Crnoj gori bivi kotari niki, ivangrad i Pljevlja; u Srbiji kotar
Kraljevo; u Hrvatskoj: dijelovi bivega kotara ibenik, Split, Makarska.
77
Slobodan AE
donijele, mogue je da se inilo najpraktinije osloniti na

sustav koji bi odgovarao nadzoru (i eksploataciji) populacije, dobrim dijelom rasprene po manjim zajednicama i
naseljima. Treba imati u vidu i vjerojatno vanu posljedicu
rata: djelomino ili potpuno unitavanje vodeih sredita
meu kojima su svakako bile i znatnije aglomeracije. ne
ulazei u raspravu o (proto)urbanizaciji unutranjosti, ini
se mudrim podsjetiti na poznati Strabonov navod o Dalmiju (7, 5, 5) koji je nekad bio velikim gradom prije nazikina osvajanja i razaranja, odnosno o drugim delmatskim
gradovima od kojih su u zaleu bili ninija (nepoznato),
Promona te Stari i novi Sinotij. S arheolokog stajalita,
ovaj aspekt naseljenosti unutranjih podruja tek je naet. Kakogod bilo, ratna pustoenja, zakljuno s Batonovim ustankom, mogla su uvelike promijeniti naseljenost
teritorija.
Drugi praktini aspekt: oevidne su znatne razlike u
veliini domorodakih entiteta. i po Plinijevim podatcima,
kao i po krtim vijestima izvora koji govore o tijeku borbi
u Batonovu ustanku, prilino se jasno nazire vodea uloga
jakih politija. izrijekom se spominju Breuci na sjeveru, te
Desidijati i Mezeji u sredinjem dijelu, te Pirusti na jugu,
a tomu svakako treba prikljuiti i Delmate. Premda ovaj
mali popis nipoto ne mora biti konaan, ipak se vidi da
je bilo velikih i jakih politija, kao i onih osrednjih ili malih koje su, pretpostavljamo, bile u nekoj vazalnoj ulozi
spram jaih. Sudei, pak, po nestanku Pirusta iz slubenih
popisa, pretpostavka je da su rimljani pribjegavali i cijepanju nekih cjelina moda su i neke takoer okrnjene
izdvajanjem pojedinih dijelova43.
3. Kako smo ve naveli, ini se gotovo nevjerojatnim
da je dekurija jedinica proizala iz nekog rodovskog ili plemenskog (tribalnog) ureenja, odnosno da odgovara dinarskom bratstvu ili nekoj slinoj skupini. Preostaje, meu43
O Pirustima: g. ALFLDy, Bevlkerung und Gesellschaft, str. 56 i d., 176. J. J. WiLKES, Dalmatia, str. 172 i d. M. MirKOVi, iz istorije Polimlja u rimsko
doba, Godinjak CBI, 14/12, Sarajevo, 1975, str. 103-105. M. AEL KOS, Appian
and illyricum, Situla, 43, Ljubljana, 2005, str. 376-377, 411. Valja ipak podsjetiti na
spomen etnika kod ljudi iz rimske Dalmacije koji su boravili u Daciji - u najmanju
ruku znak ouvanja etnikog imena: g. ALFLDy, Bevlkerung und Gesellschaft,
str. 57 i bilj. 123 i 124. D. rEnDi-MiOEVi, Dacico-illyirica, neki aspekti
ilirske kolonizacije Dacije u svjetlu natpisa na ceratama iz Alburnusa, Rad JAZU, 20,
Zagreb, 1981, str. 21-37.
78
tim, otvoreno pitanje nije li dekurija ipak bila predrimska jedinica?

Teko je vjerovati da je takav sustav bio ve uhodan
na itavom arealu dekurija o kojem svjedoi Plinije, ali
ne smijemo a priori iskljuiti mogunost da je na velikom
dijelu podruja neto slino doista ve postojalo i da su
ga rimljani prilagodili i protegnuli na itavu unutranjost
salonitanskog i naronitanskog konventa. Kada, naime, kolebamo u potrazi za uvjerljivijim razlogom primjene ovog
rimskog sustava, ini se privlanom misao da je ipak rezultat preuzimanja zateenog sustava. Uporite za ovu tvrdnju nalazimo u najmanje dvama elementima.
A. Premda je rimski nadzor na osvojenom podruju,
postojao ukljuujui i stacioniranje posada na utvrenjima
i sl., ipak je od poetka morao raunati na domau elitu ili,
pojednostavljeno, aristokraciju. iako je teko utvrditi pouzdanu dataciju pojedinih natpisa iz ranijeg Principata, u
cjelini pojedini spomenici svjedoe o vanoj ulozi domae
aristokracije. Osim primjera delmatskih prvaka (princeps)
iz ridera, na koje je svojevremeno skrenuo pozornost D.
rendi-Mioevi44, zatim i jednog spomenutog na neobjavljenom natpisu iz Dragovia (tj. Koljana) u gornjoj Cetini45,
osobito je dragocjeno svjedoenje natpisa iz unutranjosti,
gdje su zabiljeeni prvaci (princeps) Desidijata46, Dokleata
i dokleatskog katela Saltue47, Dindara48, te u Pljevljima49;
poznati su takoer su i u Japoda50. nasluuje se, to je i
openito prihvaeno miljenje, da je domaa aristokracija i
D. rEnDi-MiOEVi, Princeps municipii riditarum (uz novi epigrafski
nalaz u Danilu), Arheoloki radovi i rasprave, 2, Zagreb, 1962, str. 315-334. CiL iii
2774, 2776 (princeps Delmatarum) i iLiug 793. O ulozi ovakvih prvaka u peregrinskoj sredini, napose u rimskoj Dalmaciji: P. LE rOUX, Peregrini incolae, Zeitschrift
fr Papyrologie und Epigraphik, 154, Bonn 2005, str. 261-266. Zahvaljujem korisnim
informacijama kolegici Anamariji Kurili s Odjela za povijest Sveuilita u Zadru.
45
A. MiLOEVi, Arheoloka topografija, str. 102-103 i sl. 181 (princ[...] caste[lli ?]).
46
Spomenik 98, 141, br. 10, Breza (ILIug 1582), usp. J. J. WiLKES, Dalmatia, str.
170. i. BOJAnOVSKi, Bosna i Hercegovina, 147 i bilj. 21.
47
D. SErgEJEVSKi, rimska cesta od Epidauruma do Anderbe, Glasnik Zemaljskog muzeja, 17, Sarajevo 1962, 100 i d. (ILIug 1852 i 1853), usp. J. J. WiLKES,
Dalmatia, str. 167 i genealogija u bilj. 1.
48
Wissenschaffliche Mitteilungon aus Bosnien und der Hercegovina, 11, Wien
1909, str. 156, Skelani na Drini (ILIug 1544); usp. i. BOJAnOVSKi, Bosna i Hercegovina, 181.
49
Kasniji natpis, 3. stoljee: LAnne pigraphique, 2005, 1183.
50
CiL iii, 14324 i 14326, oba iz Bindova svetita u Privilici na Uni.
44
79
Slobodan AE
nakon poraza, uz odgovarajue rimske mjere, zadrala vodeu ulogu; tovie, od Flavijevaca nadalje, postaje i osloncem poretka i jednom od okosnica stvaranja municipalnih
elita.51
B. U nekoliko izvora nalazimo tvrdnje o ratobornosti
Japoda, Delmata i Panonaca, a analize podataka o ratovima koje su rimljani protiv njih vodili na neki nain to
i potvruju. no. daljnje analize nas vode zakljuku da je
sud o toj ratobornosti ujedno i ideologem koji je i ope
mjesto u opisima ratovanja s barbarima. Dugotrajni ratni napori, a napose ponekad iznenaujua organiziranost
domorodaca, ukazuju na to da je u podlozi ustroj koji to
omoguuje. ini se da je sposobnost ovih politija da izdre i krajnje ratne napore bilo mogue zahvaljujui vrstoj dominaciji aristokracije, ali i nekim institucionaliziranim instrumentima i nainima raspolaganja ljudstvom
i sredstvima u svrhu ostvarivanja ratnih napora. Bellum
Batonianum 6.-9. godine svakako je po trajanju, rtvama,
pustoenjima i razaranjima ujedno morao biti i vrhuncem
ovih naprezanja. i u tom kontekstu se ini sretnim izriajem prema kojem su borci bili uglavnom dragovoljci
(volunteers), kako spominje Dino52. Vjerojatnije e biti da
je rije o totalnom ratnom naporu koji je imao oslonac u
domorodakom poretku53.
Ove opaske, kako vjerujem, ine plauzibilnom tezu da
su Plinijeve dekurije mogle potjecati iz sustava utvrenog
u predrimsko doba.
4. na kraju bih podsjetio na to da arheoloka i epigrafika evidencija svjedoi da kod domorodakih naroda
kljuno znaenje ima ono to je gabrievi nazvao opinom. Daljnja arheoloka istraivanja, prije svega regionalnog obuhvata, trebala bi s vremenom identificirati arita
opina i pruiti sigurnije podatke o sustavu naseljavanja i
o drugim aspektima predrimskog drutva u iliriku.
51
Ostaje najpregledniji prikaz problematike, s literaturom, u: J. J. WiLKES, Dalmatia, str. 177 i d. i 297 i d.
52
D. DinO, Velleius Paterculus and the Pannonii: Making up the numbers,
Godinjak CBI, 35 (33), Sarajevo, 2006, str. 151.
53
Podsjetio bih na usamljenu, ali zacijelo rjeitu epizodu iz ustanka (Kasije Dion,
55, 34, 4-5), gdje se razabire da je vodeu poziciju meu Breucima nastojao stei
breuki Baton i napustiti ustaniki pokret, te kako ga je desitijatski Baton svladao,
zarobio i, pred vojskom, dao osuditi i smaknuti. reklo bi se da je rije o postupcima
koji ukazuju na postojanje odreenog poretka koji funkcionira i u ekstremnim okolnostima.
80
Slobodan ae
Discripti in decurias (Plin. nat. hist. 3, 142-143):
Die Verfassung der besetzten Gebiete unter Augustus
Zusammenfassung
in seiner Beschreibung von rmisch-Dalmatien stellt Plinius (nat. hist. 3,
142-143) die einheimischen Ethnien in einer Aufzhlung nach Einheiten dar, die
er Dekurien (decuriae) nennt, jedoch nur fr die Kreise (conventus) Salona und
narona. Wie schon lange angenommen wird, hat Plinius diese Daten direkt oder
indirekt aus offiziellen Daten der rmischen Verwaltung aus dem frhen 1. Jh. n.
Chr. bernommen (Provinzstatistiken). Schon seit Ende des 19. Jh. dominiert
in der Historiographie die Meinung, dass die Dekurien einheimische (Stammes)
einheiten sind, welche die rmische Verwaltung ausgenutzt hat, um Lasten
effizienter auf die unterworfene Bevlkerung zu verteilen. Wir beweisen hier,
dass es sich bei der Dekurie einfach um eine Manahme der rmischen Obrigkeit
handelt. Besonders berufen wir uns auf das Zeugnis einer neuentdeckten inschrift
aus dem nordwestlichen Spanien (El bronce de Bimbebre) aus dem Jahr 15 v.
Chr. im Schlussteil erinnern wir an die Bedeutung der Analysen und Hypothesen
von Professor gabrievi, der einer der ersten war, welcher die Bedeutung der
gemeinden, der tatschlichen grundsiedlungseinheiten der Einheimischen
(besonders der Delmaten), betont hat.
81
Slobodan AE
82
L. Gavius Optatus sacerdos Liburnorum iz Senja
Anamarija KUriLi
L. Gavius Optatus sacerdos Liburnorum

iz Senja
U lapidariju Arheolokog muzeja u Zagrebu, u ugodnom ambijentu koji kao da priziva neka davna vremena,
izloen je jedan vrlo zanimljiv epigrafski spomenik iz Senja. na prednjoj strani spomenika, unutar natpisnog polja
koje uokviruje reljefno oblikovana tabula ansata, isklesana
je posveta Ocu Liberu (Libero Patri), koja podrobno opisuje zahvate na obnovi njegova hrama i inventara: Lb(ero)
pat(ri). / L. Gvius Opttus sac(erdos) / Liburnr(um)
immemor(iam) (!) Gvie / L. f. Maxime matris templum
/5 parte dxtr aedic(ulae) lbero / adit maior altno
cum valvs / et accubit et sedibus vetustte / corruptum
sol restituit1.
Spomenik je bio pronaen prije gotovo punih stotinu
godina, ali kao spolij, tonije, kao pokrovna ploa kasnoantikog groba na nekropoli koja se prostirala na dananjem opievu naselju u Senju. Objavu je, meutim, doekao tek 1956. godine, i to upravo iz pera najkompetentnijega strunjaka, naeg izvrsnog antiara i moda jednog
od posljednjih istinskih humanista, profesora Branimira
1
B. gABriEVi, Une inscription indite provenant de Senia, Archaeologia Iugoslavica, 2, Beograd, 1956, str. 53. ILIug 247 (= A. et J. AEL, Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, Situla,
5, Ljubljana, 1963. - Inscriptiones latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMLX et
MCMLXX repertae et editae sunt, Situla, 19, Ljubljana, 1978. - Inscriptiones latinae
quae in Iugoslavia inter annos MCMII et MCMXL repertae et editae sunt, Situla, 25,
Ljubljana, 1986.); takoer: Anne pigraphique, (= AE) Paris, 1959, br. 122. Usp.
jo i: M. gLAVii, natpisi antike Senije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,
Razdio povijesnih znanosti, 33(20), Zadar, 1994, natpis f, str. 62-63. A. KUriLi,
Puanstvo Liburnije od 1. do 3. stoljea po Kristu: antroponimija, drutveni slojevi,
etnike promjene, gospodarske uloge. Doktorski rad, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1999, kat. br. 2621. Za druge objave vidi kod i. JADri, Liberov kult u rimskoj
provinciji Dalmaciji. Magistarski rad, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2007, kat. br. 3, str.
102-103.
83
Anamarija KUriLi
gabrievia2. nedaleko od njegova mjesta nalaza, na dominantnom poloaju smjetenom na sjeveroistonoj periferiji antikoga grada, i danas na podruju bujnih vrtova i
vinograda, 1997. godine pronaeni su arhitektonski ostaci
koji se pripisuju Liberovu svetitu, moda upravo ovomu
koji je na njemu spomenut3.
Sadraj natpisa govori da je L. gavije Optat, koji je bio
sveenik carskoga kulta za Liburne, u sjeanje na svoju
majku, gaviju Maksimu, od temelja obnovio hram (podrazumijeva se Liberov) koji se do tada nalazio desno od
edikule, kao i vratnice te namjetaj (lealjke i sjedala) te
je ondje omoguio slobodan pristup (libero aditu) velikom
altano.4 To je dobroinstvo za antiku Seniju poduzeo vjerojatno tijekom 2. st.,5 i to po svoj prilici poetkom stoljea, na to bi ukazivali epigrafsko-paleografski kriteriji (kao
to su uporaba apeksa i paleografija),6 ali i oni onomastiB. gABriEVi, Une inscription, 1956. (Usp. i ILIug 247 = AE 1959, 122).
Dragom profesoru gabrieviu, od kojega sam i sama imala ast i povlasticu upijati
aroliju koja je isijavala iz njegovih predavanja na zadarskom studiju arheologije,
dugujem to sam se i sama uputila u vode epigrafije i svih onih kompleksnih sadraja
koje ona otkriva znatieljnom, strunom oku. na tomu i na svemu ostalomu to nas
je nauio, od srca hvala!
3
Opirnije o tom nalazu (ali i o ulomcima monumentalnog mramornog Liberovog kipa naenoga u blizini) te pripadajuu literaturu vidi kod i. JADri, Liberov
kult, str. 55-58, a usp. i str. 65-66. Usp. nadalje i: M. gLAVii, natpisi, str. 63.
Stariji autori jer, naravno, nisu znali za ove rezultate, Liberov hram su smjetali na
drugu lokaciju (vie vidi kod i. JADri, Liberov kult, str. 57). Uz Liberov hram vee
se i jedan ulomak natpisa iz Senja (M. gLAVii, Tri rimskodobna natpisa iz Senja,
Senjski zbornik, 23, Senj, 1996, str. 29-30. i. JADri, Liberov kult, kat. br. 4), kojemu je od pretpostavljenoga imena Libera sauvano samo slovo L.
4
niz je potekoa koje izrastaju iz strukturiranja reenice koja opisuje to je sve
gavije Optat uinio, prije svega glede fraza a parte dextra aedic(ulae) lbero aditu i
maior altano. Budui da ona nije kljuna za daljnji tijek rada, ovdje samo upuujem zainteresiranog itatelja na djela koja su se njome podrobnije pozabavila, a prije
svega: B. gABriEVi, Une inscription, str. 53-54 (usp. i: J. MEDini, Epigrafiki
podaci o munificijencijama i ostalim javnim gradnjama antike Liburnije, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, 6(3), Zadar, 1969, str. 51).
neto drugaije miljenje nude ILIug 247 i A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, kat.
br. 2621. Usp. jo i M gLAVii, Kult Libera u antikoj Seniji, Senjski zbornik, 29,
Senj, 2002, str. 8 te i. JADri, Liberov kult, str. 55.
5
Tako ga datira J. MEDini, Epigrafiki podaci, str. 51.
6
Tekst Optatova natpisa isklesan je elegantnim uskim slovima scripturae actuariae koju prireivai ILIug-a veu uz Hadrijanovo doba (ILIug 247. Prema njima i M.
ZAninOVi, tovanje Libera na istonom Jadranu, u: Od Helena do Hrvata, Zagreb,
str. 338; prvi put tiskano u: Duhovna kultura Ilira,, Posebna izdanja ANUBiH, 67,
Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 11, Sarajevo, 1984, str. 245-252). iako je pa2
84
ki.7 Ovo posljednje, ipak, jednako kao i pitanje graanskopravnog statusa Optata i njegove majke, jo uvijek nisu
detaljno proueni, pa e se to uiniti u ovome radu.
L. gavije Optat imenovan je vrlo jednostavnim imenskim obrascem tria nomina tipa, koji ne sadri ni filijaciju,
ni tribus niti oznaku porijekla. Takav se imenski obrazac
u Liburniji javlja dosta esto, i to kako kod slobodnoroenih rimskih graana, tako i kod osloboenika. Obrazac je,
brojano gledano, nadmono ee prisutan u imenovanju
osoba tijekom ranog principata no, gledano u postotcima,
zapaa se neto drugaiji omjer, jer je njegova upotreba bila
tek neto ea u ranom (13,46%) nego u kasnom principatu (10,23%).8
gentilno ime Gavius, iji su oni jedini nositelji u Seniji
(i iroj okolici), ukazivalo bi kao to su zapazili i svi prethodni istraivai na italsko porijeklo njegovog nositelja9;
ime je svugdje rasprostranjeno, a naroito esto u sjevernoj
italiji, dok ga u Dalmaciji veinom nose italici sa sjevera
italije10. no, nositelji toga nomena prilino su rijetki kako
u cijeloj Dalmaciji,11 tako i u Liburniji, a niti jednom nisu
leografija najnepouzdaniji element za odreivanje vremena nastanka nekog natpisa,
ovakvu ili ak neto raniju dataciju u Trajanovo doba podupirali bi i neki drugi
pokazatelji. Otprilike u to doba se, naprimjer, upravo datira najea koncentracija
uporabe apeksa na natpisima s nekropole u Isola sacra u Ostiji, gdje se oni veinom
javljaju tijekom Trajanova doba ili poetka Hadrijanova (vidi H. THyLAnDEr, tude sur lpigraphie latine, Lund, 1952, str. 49-50. Usp. i J.-M. LASSrE, Manuel
dpigraphie romaine, Paris, 2005, str. 55). Osim toga, i ordinacija teksta bi bila u
skladu s ovakvim datiranjem, jednako kao i povremena uporaba ligatura.
7
imena gavija Optata i njegove majke posve su latinska, a imenski obrasci kojima su imenovani na podruju Liburnije bili su prilino dugo u uporabi, osobito
Optatov koji se ondje koristi od oko sredine 1. do oko sredine 3. stoljea; meutim,
majin je imenski obrazac bio u uporabi neto kratkotrajnije do oko sredine 2., a
najkasnije do druge polovice 2. stoljea po Kr. (vidi A. KUriLi, Puanstvo Liburnije,
str. 55-56, te 72 i d., osobito 75-76).
8
Detaljnije o tom imenskom obrascu u Liburniji v. kod A. KUriLi, Puanstvo
Liburnije, str. 47 i d., 148 te Prikaz 15b.
9
B. gABriEVi, Une inscription, str. 54. J. MEDini, Epigrafiki podaci, str.
51. J. J. WiLKES, Dalmatia. London, 1969, str. 200. M. gLAVii, natpisi, str.
62. i. JADri, Liberov kult, str. 82.
10
g. ALFLDy, Die Personennamen in der rmischen Provinz Dalmatien. Heidelberg, 1969, str. 87, s.v. gavius.
11
Donedavno se smatralo da je i na natpisu iz Ljea Corpus Inscriptionum Latinarum, (= CIL) 3, 1704 bio spomenut jedan gavije koji je ondje bio visoki gradski
magistrat: L. Gavi(us) Aug() (vidi npr. i. JADri, Liberov kult, bilj. 325 na str. 82),
meutim, pronalaskom jo dva natpisa koji spominju istoga magistrata, ali bez skra-
85
Anamarija KUriLi
sa sigurnou potvreni kod starosjedilakog ivlja. Za

sada mi je poznato osam, odnosno devet potvrda njegovih
nositelja iz cijele rimske Dalmacije, i to dvije (odnosno tri)
iz Liburnije, s jednako toliko natpisa, i jo est iz ostatka
Dalmacije, s ukupno etiri natpisa. iz glavnoga grada provincije, Salone, poznati su otac i sin (T. Gavius Benedictus
i sin mu Gavius Amabilis)12, te T. Ga[vi]us Va[le]ntin[us]13,
na natpisu iz Tilurija su zabiljeeni veteran XV. legije rodom iz Verone i njegov brat (veteran L. Gavius L. f. Pub.
Verona i brat M. Gavius)14, a iz unutranjosti Dalmacije
(iz Komina kod Pljevlja - Mun. S.) poznat je neki Gav(ius)
Durus15. Uz podruje Liburnije veu se epigrafske potvrde
za trojicu nositelja toga imena: jednoga pripadnika pretorijanske kohorte u rimu podrijetlom iz Varvarije (Sex. Gavius Vindex Varvaria mil. coh. praet.)16, te dva legionara, oba
porijeklom iz sjeverne italije, jednoga s natpisa iz okolice
Knina, porijeklom iz Firenze (P. Gavius P. f. Scaptia Bassus
[Fl]o[rentia?---])17, a drugoga s natpisa iz Burnuma porijeklom iz Cispadanske galije, Q. Gavius Q. f. Arn(ensis tribu) Optatus dom(o) Brixel(lis)18, koji osim istog nomena,
nosi i isti kognomen kao i senjski gavije.
Taj je kognomen svugdje vrlo snano rasprostranjen,
a osobito u keltskim podrujima19, to je posve u skladu
s rasprostranjenou gentilnog imena Gavius u sjevernoj
ivanja njegova nomena, odmah je postalo jasno da mu je gentilno ime bilo Gaviarius, a ne Gavius (vidi S. AnAMALi - H. CEKA - . DEniAUX, Corpus des inscriptiones latines dAlbanie, rome, cole franaise de rome, 2009, str. 22-25), pa tu potvrdu
treba iskljuiti iz korpusa dalmatinskih gavija.
12
CIL 3, 9108.
13
ILIug 2144.
14
AE 1979, 444.
15
ILIug 608.
16
CIL 6, 32515, a, 27; usp. A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, kat. br. 2868. no,
to to je on bio iz Varvarije ne mora automatski znaiti da je bio i liburnskog starosjedilakog podrijetla.
17
CIL 3, 2837. Usp. A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, kat. br. 2242.
18
CIL 3, 14321.13 = 15000 (= AE 1899, 54). Usp. A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, kat. br. 1058.
19
g. ALFLDy, Die Personennamen, 256, s.v. Optatus. Za distribuciju imena
usp. i B. nEDVED, Stanovnitvo Zadra od 1. do 3. stoljea (prvi dio), Diadora, 14,
Zadar, 1992, str. 240, s.v. Optatus, a za brojnost potvrda vidi A. MCSy, Beitrge zur
Namenstatistik, Dissertationes Pannonicae, ser. iii, vol. 3, Budapest, 1985, str. 27,
usp. i str. 92-100 gdje se vidi da je jedino u narbonskoj galiji (str. 96-97, 100) bilo
meu deset najeih imena.
86
italiji. ipak, ime Optatus potvreno je na vie liburnskih

natpisa, i to opet uglavnom u kontekstu koji se moe povezati s italskim doseljenicima ili njihovim potomcima
odnosno njihovim osloboenicima20.
njegova majka, gavija Maksima, ki Lucija gavija,
imenovana je najpotpunijim enskim standardnim rimskim imenskim obrascem: gentilnim imenom, filijacijom
i kognomenom21. na liburnskim natpisima gotovo je iskljuivo rezerviran za imenovanje ena, poglavito slobodnoroenih rimskih graanki, i to ee starosjedilakog
liburnskog podrijetla nego doseljenikog22. njezin kognomen je jedno od najeih imena koja se javljaju na gotovo svim podrujima rimske drave i u svim drutvenim
slojevima23, pa ne iznenauje da je tako i na podrujima
Liburnije i ostatka rimske Dalmacije24. ime su esto nosili
i romanizirani liburnski starosjedioci.25
Dakle, iz njezinog imenskog obrasca jasno proizlazi da
je gavija Maksima bila slobodnoroena rimska graanka,
a po njezinoj filijaciji se dade zakljuiti da joj je i otac bio
rimski graanin no, nije mogue odrediti je li on bio rimski graanin sa svjeim civitetom ili je njegova familija
raspolagala tim pravom ve niz narataja. Ono to se moe
zakljuiti jest to da je imao patriam potestatis nad svojom
keri, a, kako se ini, i nad svojim unukom, L. gavijem
Optatom, koji nosi njegov (odnosno majin) nomen gentilicium.
naime, posjedovanje istih gentilnih imena kod majke
i sina osobito kad ona nisu neka od najeih carskih
gentilicija koja su se znala nadijevati velikom broju novih rimskih graana, ili kad ona nisu dominantna u nekoj
Vidi A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 159, 172-173, 400.

Za imenovanje ena vidi A. KUriLi, imenovanje ena u ranorimskoj Liburniji i takozvana enska praenomina, Archaeologia Adriatica, 2, Zadar, 2008, str.
161 i dalje.
22
A. KUriLi, imenovanje ena, str. 162.
23
A. MCSy, Beitrge, str. 27, 92-100. Usp. i Onomasticon provinciarum Europae Latinarum Vol. III (= OPEL 3): Labareus - Pythea, composuit et correxit B.
Lrinz, Wien, 2000, str. 68-72.
24
g. ALFLDy, Die Personennamen, str. 242-243. B. nEDVED, Stanovnitvo,
str. 237.
25
A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 16, 170.
20
21
87
Anamarija KUriLi
uoj zajednici (kao npr. Octavii u nadinu)26 ukazuje na

to da u trenutku roenja djeteta roditelji nisu posjedovali ius conubii ni isti graansko-pravni status27. na to bi
ukazivao i nedostatak filijacije u sinovljevu imenovanju.
S obzirom na to da je majka sigurno posjedovala rimsko
graansko pravo, ostaje ispitati kakav je graansko-pravni
status uivao otac njezina sina. iako se obino u analognim situacijama najprije pomilja na to da su majka i
sin osloboenici istoga gospodara28, ovdje to teko moe
doi u obzir, i to ne toliko zbog toga to je Optat pripadao
municipalnoj i regionalnoj eliti29, a to je u pravilu iskljuivalo podrijetlo iz servilnog stalea30, ve jednostavno zato
jer njegova majka, kao to je ve istaknuto, sigurno nije
bila osloboenica ve slobodnoroena rimska graanka. iz
istih razloga sklona sam iz daljnjeg razmatranja iskljuiti
mogunost da mu je otac bio rob31, pa preostaju samo jo
26
Vidi A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 142-143. A. KUriLi, Ususret
Liburnima. Studije o drutvenoj povijesti ranorimske Liburnije, Zadar, 2008, str. 92-93.
27
Usp. A. KUriLi, nadgrobni spomenik obitelji Queresii iz Varvarije, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, 31(18), 1991-1992, Zadar,
1993, str. 91 i d., a osobito str. 94-95, gdje su navedene i relevantne odredbe rimskoga
prava.
28
A. KUriLi, nadgrobni spomenik, str. 94. A. KUriLi, Puanstvo Liburnije,
str. 159 i d.
29
Za slubu sacerdos Liburnorum vidi npr. B. gABriEVi, Une inscription,
str. 54-55. ILIug 247 (= AE 1959, 122). J. MEDini, Epigrafiki podaci, str. 51.
M. gLAVii, natpisi, natpis f, str. 62-63. Ovdje moda vrijedi spomenuti da su
druge dvije osobe to obnaaju slubu koja se izjednauje s ovom (sacerdos ad aram
Augusti Liburnorum) pripadale municipalnoj eliti: jedan je bio gradski vijenik i duovir u Skardoni (CIL 3, 2810 = ILIug 199 = A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, kat.
br. 2229), dok je drugi, ukoliko tekst SAC LiB s njegova natpisa doista ne treba itati
kao sacer(doti) Lib(eri)? (CIL 3, 02931 i str. 1037, 1635 = A. KUriLi, Puanstvo
Liburnije, kat. br. 1880) osim to je bio duovir i edil Arbe, pripadao i vitekom staleu
(usp. i B. nEDVED, Stanovnitvo Zadra, str. 207, br. 97), pa se slina karijera smije
pretpostavljati i za senjskoga sveenika carskoga kulta za Liburne.
30
Za uvjete za izbor gradskih vijenika i viih gradskih dunosnika, vidi M. gLAVii, Gradski dunosnici na natpisima obalnog podruja rimske provincije Dalmacije. Doktorski rad, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2002, str. 101-102, 116. Usp.
i A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, bilj. 304 na str. 197.
31
na to pomilja i. JADri, Liberov kult, bilj. 328 na str. 82. Osim toga, s obzirom na to da je natpis moda bio ba iz Hadrijanova doba, na Optata se ne bi ni moglo primijeniti Hadrijanovo zakonodavstvo kojim je on obnovio pravilo ius gentium
prema kojemu e dijete koje se rodi iz veze rimske graanke i roba biti slobodno (vidi
gaj, Inst., i., 84). Usp. A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 196.
88
dvije opcije: mogao je biti peregrin ili latinski graanin32.

Kao to se istie u gajevim Institucijama, dijete roeno iz
veze rimske graanke i peregrina ostaje peregrin33, pa bi
prema tome trebalo zakljuiti da otac L. gavija Optata nije
bio ni peregrinskog statusa. isti antiki autor, meutim,
ovako propisuje za djecu roenu iz veze rimske graanke i
Latina (Inst., i, 80): ex Latino et cive romana, sive ex
lege Aelia Sentia sive aliter contractum fuerit matrimonium, civis romanus nascitur., odnosno: ako se sklopi brak izmeu Latina i rimske graanke, bilo po Lex Aelia
Sentia ili nekako drugaije, dijete koje se rodi bit e rimski
graanin . Prema tome se moe zakljuiti da je Optatov
otac mogao biti upravo latinski graanin, odnosno da je
raspolagao latinskim graanskim pravom.
To mi se ini vjerojatnijim jer se posjedovanje latinskoga prava moe pretpostaviti za veinu ili ak sve liburnske
zajednice u ranijem periodu njihove romanizacije. Takav
se status, za sada, sa sigurnou mogao (epigrafski) dokazati za Varvariju, a moda jo i za Corinium34, a sad bi se
na osnovi ovoga natpisa mogao pretpostavljati i za Seniju; drugim rijeima, moglo bi se pretpostaviti da je Senia
bila municipij s latinskim pravom jo tijekom odmaklog 1.
stoljea po Kristu35 i to pod uvjetom da je Optat bio ve u
nekoj odmakloj dobi kad je uinio ovo dobroinstvo.
Kad se gore navedeno same, moe se zakljuiti da je
L. gavije Optat morao biti roen iz veze rimske graanke
32
naravno, mogue je da je identitet Optatova oca bio nepoznat, pa je on tada
mogao biti ak i rimski graanin, no to opet ne bi imalo nikakva utjecaja na sinovljev
graansko-pravni status (A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 196).
33
gaj, Inst., i., 75-78; usp. A. KUriLi, nadgrobni spomenik, str. 95.
34
Za latinski status liburnskih zajednica openito, te za takav status ovih dviju
liburnskih opina, vidi A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, poglavlje 3.3.3. (str. 135
i d.), osobito str. 138-139, 145, gdje je navedena i starija literatura. Latinski se status dodjeljivao cijelim zajednicama, ali postoje miljenja da se dodjeljivao i individualno; vidi E. M. MOrALES rODrgUEZ, Los municipios flavios de la Btica.
Doktorski rad, Universidad de granada, 2000, str. 36-37. http://digibug.ugr.es/bitstream/10481/4419/2/CAP-1.pdf (25. lipanj 2010.)
35
To bi bilo dosta kasno, s obzirom na to da se za druge liburnske zajednice
pretpostavlja puno ranije stjecanje toga prava (A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str.
138-139). neobino je da u Senju uope nema osoba imenovanih domorodakim
imenima, iako se u latinskim municipijima mora oekivati uz osobe imenovane na
rimski nain i snanija prisutnost domaih imena i imenskih obrazaca; vidi A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 145.
89
Anamarija KUriLi
i latinskoga graanina, pa je stoga slijedio majin graansko-pravni status i postao rimskim graaninom. Time je
potpao pod djedovu patriam potestatis te dobio njegovo
gentilno ime (a moda ak i prenomen, jer je njegov djed,
gavijin otac, nosio isti prenomen Lucius, to se jasno vidi
iz njezine filijacije)36. S obzirom na takav graansko-pravni
status njegova oca, teko da je onda L. gavije Optat mogao
biti pripadnik doseljene italske familije; radije bi ga, iako
u njegovu imenovanju nema nikakva traga starosjedilake
imenske batine, trebalo smatrati pripadnikom istaknute
domorodake familije37, a lako je mogue da je i majka pripadala istom etnikom i socijalnom sloju38.
36
gaj, Inst., i, 87., jasno naglaava da djeca roena iz ovakve i slinih veza nee
biti pod oevom vlau; no, dijete koje iz takve veze postaje rimski graanin bit e
pod vlau majina oca familije, jer ona sama ne moe preuzeti tu ulogu nad njime.
37
gotovo svi dosadanji istraivai izraavaju slino miljenje, ali s drugaijim
argumentima: i J. MEDini, Epigrafiki podaci, str. 51 i M. gLAVii, natpisi, str.
62-63, pretpostavljaju njegovo liburnsko podrijetlo na osnovi sveenike slube koju
je obnaao. i. JADri, Liberov kult, str. 82, do tog zakljuka dolazi analogijom s
liburnskim podrijetlom druge dvojice poznatih sveenika carskoga kulta za Liburne.
38
U Liburniji se izrazito primjeuje praksa statusne endogamije meu pripadnicima njezinih elita; vidi A. KUriLi, Puanstvo Liburnije, str. 212 i d. - A. KUriLi,
Ususret Liburnima, str. 91 i dalje.
90
Anamarija KUriLi
L. gavius Optatus sacerdos Liburnorum aus Senj
Zusammenfassung
Aus Senj (dem antiken Senia) stammt die sehr interessante inschrift
des Priesters L. gavius Optatus (ILIug 247), die wertvolle Daten ber die
Kulte und die Priesterschaft in Senj, Liburnia und ganz rmisch-Dalmatien
liefert. Mit diesen Aspekten hat sich B. gabrievi detailliert beschftigt,
welcher die inschrift auch als erster verffentlicht hat. Diese Arbeit widmet sich vor allem dem Menschen L. gavius Optatus, seinem brgerlichrechtlichen Status und seiner ethnischen Zugehrigkeit wie auch der Familie
Gavii, deren gentilnamen er trgt. Da dieser relativ selten auf dem gebiet
der rmischen Liburnia bekundet ist, in Senj etwa nur in dieser inschrift, ist
es sehr ungewhnlich, dass sowohl Sohn als auch Mutter denselben gentilnamen tragen. in dieser Arbeit wird dieses Problem untersucht und nach
Erwgung verschiedener mglicher Optionen wird jene angeboten, welche
am wahrscheinlichsten erscheint, nmlich dass die gleichheit der nomina
Folge verschiedenen brgerlich-rechtlichen Status seiner Eltern zum Zeitpunkt seiner geburt ist. Dies resultierte, so scheint es, auch damit, dass er
das nomen gentilicium seiner Mutter und nicht das seines Vaters trgt.
91
Anamarija KUriLi
92
rimska vojnika stela iz Svojia na Kordunu
Branka MigOTTi
rimska vojnika stela iz Svojia

na Kordunu
Uvod
Stela koja je predmet ovoga rada naena je 1894. godine u selu Svojiu, 20ak kilometara juno od Karlovca, a
u literaturi se spominje kao spomenik iz rimske provincije
Dalmacije (CiL 3, 14333)1. Budui da nije poznato tono protezanje granice izmeu Panonije i Dalmacije, jedino
to se u tom smislu moe pouzdano ustvrditi jest to da
se Svoji nalazio u graninome prostoru izmeu tih dviju
rimskih provincija. Opisana nedoumica ogleda se i na primjeru naselja Sveti Petar na Mrenici, smjetenoga dvadesetak kilometara sjeverno od Svojia. Ondje se, naime,
najvjerojatnije nalazilo rimsko naselje nepoznata imena,
koje se u literaturi smjeta u Panoniju2. Autori koji su pokuali priblino rekonstruirati granicu izmeu provincij
Panonije i Dalmacije, njezin zapadni dio na prostoru Korduna smjetaju razliito. Jedni ga pomiu duboko prema
jugu u kvarnersko zalee, a drugi sjevernije, blie crti Karlovac - Topusko3. Prema prvima podruje Svojia nalo bi
1
U prvoj objavi J. Brunmid pretpostavio je da je podruje Svojia moglo pripadati Dalmaciji, ali nije u to bio posve uvjeren. J. BrUnMiD, Arheoloke biljeke iz
Dalmacije i Panonije, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva, i, Zagreb, 1895, str.
156. Slijedei CiL, V. Hoffiller i B. Saria (1938) ovdje razmatranu stelu nisu uvrstili u
zbirku panonskih kamenih spomenika.
2
V. HOFFiLLEr - B. SAriA, Antike Inschriften aus Jugoslavien. Heft 1: Noricum
und Pannonia Superior. Zagreb, 1938, str. 218-219.
3
S. SOPrOni, geography of Pannonia, u: The Archaeology of Roman Pannonia /
Ur. A. Lengyel, g. T. B. radan/, Budapest, 1980, str. 58-59, Fig. 1. i. BOJA-nOVSKi,
Bosna i Hercegovina u antiko doba, Sarajevo, 1988, str. 35 i karta kao prilog na kraju. P. CHEVALiEr, Ecclesiae Dalmatiae (Salona II). rome-Split, 1995, str. 15-16.
A. DOMi KUni, Bellum pannonicum (12.-11. pr. Kr.). Posljednja faza osvajanja
june Panonije, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, XXXiX, Zagreb, 2006, str.
65. r. BrATO, Le persecuzioni dei cristiani delle provincie danubiane e balcaniche sotto Diocleziano, Quaderni giuliani di storia, XXV/2, Trieste, 2004, str. 333.
93
Branka MigOTTi
se u Panoniji, a prema drugima u Dalmaciji. Stoga odreivanje provincijalne pripadnosti nalazita na tom prostoru
ostaje u podruju pretpostavki. Premda u literaturi nisu
zabiljeeni drugi rimski nalazi iz samoga Svojia, itav je
prostor oko rijek Korane, Kupe, Mrenice i Dobre bio proet rimskom civilizacijom i dobro naseljen, prije svega radi
iskoritavanja vapnenca u mnogobrojnim kamenolomima4. injenica da je, zahvaljujui rijenim prometnicama,
tamonja kamenarska djelatnost bila usmjerena i prema
Sisciji, govori u prilog mogunosti da se prostor spomenutih rijek, ukljuujui i podruje sela Svojia, nalazio u
provinciji Panoniji.
Stelu iz Svojia iz posebnog sam razloga izabrala kao
temu ovoga priloga. naime, njezina oskudna ikonografija ukljuuje i jedan detalj koji bi mogao posluiti kao nit
poveznica s temom kojom je Branimir gabrievi ostao u
osobito ivom sjeanju hrvatske arheoloke javnosti. To su
stele s nekropole rudue u Sinju, koje je gabrievi znalaki i uvjerljivo protumaio u svjetlu astralne eshatologije, proizile iz spoja prapovijesnih religijskih zasada ilirskog stanovnitava u zaleu Salone i rimskih filozofsko-teolokih razmiljanja5. i danas se osjeam povlatenom to
sam imala prilike sluati predavanja profesora gabrievia
tijekom dvaju semestara na prvoj godini studija arheologije 1973. i 1974. u Zadru. rijei su mu uvijek dopirale do
sluaa, a njegova razmiljanja ostavljala u njima trajnoga
odraza.
Okolnosti nalaza i opis spomenika
Ovaj opis potjee od izvjea koje je, prema prepriavanju oevidaca, sroilo poglavarstvo tadanje opine Perja4
D. PErKi, grad mrtvih u Bubijevoj jami kod Barilovia, Histria Antiqua, 8,
Pula, 2002, str. 117-118. B. MigOTTi, The Ash-chest of Marcus Aurelius glabrio
from Siscia reconsidered, u: Illyrica antiqua. Ob honorem Duje Rendi-Mioevi, Zagreb, 2005, str. 371. na prostoru izmeu Svetog Petra i Svojia niz je ustanovljenih,
ali neobjavljenih ostataka rimske arhitekture i grobova. na podatku zahvaljujem Kreimiru raguu iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. inae, u prvoj objavi spominje
se neistraeno zie u blizini mjesta nalaza dviju stel (J. BrUnMiD, Arheoloke
biljeke, str. 157).
5
B. gABriEVi, Antika nekropola u Sinju. Prilog prouavanju prapovijesnih
vjerovanja, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXXVi, Split, 1983, str.
5-96.
94
sice, na prostoru koje se nalazilo selo Svoji. Prema tome,

izvjee treba uzeti sa zadrkom, a upravo iz opisanih okolnosti proistjeu i pojedine nedoreenosti u objavama Josipa
Brunmida, temeljenima na spomenutom dopisu6. Mjesto
nalaza jest livada u Svojiu, 4 km zapadno od tadanjeg
opinskog sredita Perjasice, na kojoj se nekada nalazila
ovea gomila u ikaru zarasla kamenja. Krei tu ikaru
u rujnu 1894., teaci su na dubini od oko 60 cm naili na
dva groba sazidana kamenom. na prvome od njih prevaljena je leala stela koja se ovdje obrauje, a u samoj grobnici
zateena je ljudska vilica i kost glave. Ovaj posljednji podatak vjerojatno ne odgovara izvornome stanju, jer je posrijedi oito bio kosturni grob. Stelu je opinski naelnik,
na ijem je zemljitu i pronaena, poklonio Arheolokom
odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu, dananjem Arheolokome muzeju, gdje se i sada nalazi. i na drugome grobu
leala je stela slina prethodnoj, ali reljefno poprsje pokojnika navodno nije bilo u nii nego na ravnoj plohi, a polumjesec povie njega bio je iscrtkan7. Ti se podatci ne mogu
provjeriti jer je neposredno po pronalaenju spomenik polomljen i iskoriten za pravljenje vapna. i toni podatci o
okolnostima nalaza izgubljeni su, to je vjena teta jer
se stele prilino rijetko pronalaze na prvobitnom mjestu,
pruajui uvid u odnos izmeu groba i njegova nadzemnog
obiljeja8. Budui da kamena konstrukcija dvaju grobova
iz Svojia nije poblie opisana, treba imati na umu mogunost da stele nisu bile prevaljene preko kosturnih grobova
nad kojima su stajale, ve da su naknadno upotrijebljene
pri njihovoj gradnji. naime, usprkos trajanju i u kasnoj
antici, nadgrobna stela, osobito ona veih dimenzija, preteno je povezana s paljevinskim ukopima9. Vanu ulogu
6
J. BrUnMiD, Arheoloke biljeke, str. 156-157. J. BrUnMiD, Kameni
spomenici hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga
drutva, X/1908-1909, Zagreb, 1909, str. 183, br. 339.
7
navod: samo to glava nije bila smjetena u izdupku, ve se je na ravnoj plohi
nalazilo izboeno isklesano poprsje sa unakrtenim preko prsiju rukama izaziva
nedoumice. Prema mome znanju takav oblik reljefa nije poznat u rimskoj grobnoj
portretistici, pa je prije rije o reljefu u plitkoj nii koja zauzima itavo portretno polje.
8
V. HOFFiLLEr - B. SAriA, Antike Inschriften, br. 522. F. BErTi /Ur./, Mors
inmatura. i Fadieni e il loro sepolcreto, Quaderni di Archeologia dellEmilia Romagna,
16, Bologna, 2006, str. 5-6.
9
n. CAMBi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji. Split, 2010, str.
11.
95
Branka MigOTTi
pri rekonstrukciji izgubljenog

izvornog konteksta imat e stoga datiranje spomenika.
Stela (sl. 1) je nainjena od
tvrdog vapnenca, veliina joj je
170 x 65 cm, a debljina 20 cm
(bez usadnika vel. 18 x 26 cm,
koji danas nije vidljiv). Sastoji
se od 4 cjeline: portretnog polja
stopljenog sa zabatom u obliku
atora, iroke grede, natpisnog
polja i postolja s usadnikom.
Portretno polje i zabat imaju oblik peterokuta udubljenih
bonih strana, s polukrunim
usjekom na prijelazu izmeu zabata i natpisnog polja. Po sredini
zabata uklesan je polumjesec vrhovima okrenutima nagore (sl.
2). ispod njega izduljena je polukruna nia omeena trakastim
obrubom. Traka je s vanjske
strane naznaena uklesanom linijom koja se nastavlja lijevo i
desno do bonih ivica portretnog
polja, obiljeavajui gornji rub
grede na koju to polje nalijee.
Prilika je osvrnuti se na problem
odreivanja iroke neukraene
grede smjetene izmeu portretnog polja i kapitela stupova na
koje ona nalijee. Arhitektonska
logika, koju nadgrobni spomeni- sl. 1. Stela iz Svojia (foto: T. Lelekovi).
ci preuzimaju od hrama, nalae
da krov poiva na vodoravnom sklopu sastavljenom od
grede i friza, pri emu je greda poloena izravno na kapitele stupova, a friz je umetnut izmeu nje i vodoravnog
dijela zabatnog vijenca. U velikoj arhitekturi spomenuti se
dijelovi lako razlikuju, ne samo po rasporedu, nego i stoga to je greda vodoravno razuena, a friz najee ukraen reljefima. Budui da je friz u pravilu iri od grede, kad
se na stelama izmeu zabata i kapitela uz natpisno po96
lje umee samo jedna ploha

u obliku ire trake, pitanje je
kako je nazvati. Premda s obzirom na smjetaj i ulogu ta
estica moe biti samo greda,
ona je izgledom, ak i bez reljefnog ukrasa, vie nalik frizu. U starijoj literaturi takav
se element uistinu radije naziva gredom (arhitravom), a u
novijoj frizom10. Vratimo se
gornjem dijelu stele iz Svojia. U izdubljenoj zasvoenoj
nii isklesan je portret pokojnika, odnosno njegova glava i
vrat (sl. 3). Lice je zaobljenotrokutasto, s naglaenim jagodinim kostima i suenom
neobraslom bradom, a nema
traga ni brkovima. Tjeme
je zaobljeno i toliko visoko
da ostavlja dojam podignute
kose, odnosno enske frizure, ili pak nedovrenog portreta. nisko na elu nazire se
crta kose u obliku rastegnutog
slova M, a vlasi pokrivaju dio
sl. 2. Polumjeseasti motiv na zabatu
sljepoonica izmeu vanjskih
sl. 3. Portret (foto: T. Lelekovi).
uglova oiju i visoko postavljenih, razmjerno malih uiju. Oi su velike, ovalnog oblika
i jednoliko plastino obrubljene, a nadoni lukovi izraziti.
nos je trokutast, a usta izrazito malena i stisnuta. U cjelini lice djeluje njeno poput enskoga. ispod grede (friza)
smjeteno je natpisno polje omeeno glatkim stupovima.
J. BrUnMiD, Arheoloke biljeke, str. 156. g. A. MAnSUELLi, Le stele romane del territorio ravennate e del basso Po. ravenna, 1967, str. 115, br. 1, passim.
B. DJUri, Early stelae from Poetovio and the marble studies, u: Thiasos. Festschrift
fr Erwin Pochmarski zum 65. Geburtstag. /Ur. C. Franek i ostali/, Wien, 2008, str.
162. Prvi spomenuti izraz moda je prikladniji u primjerima neukraenih greda, ali
ni tu ne bez ograde. Premda je, naime, pojam friza i kao funkcionalno-arhitektonske
i kao ukrasne estice najue povezan s ukraavanjem, klasina arhitektura poznaje i
(rjee) primjere neukraenih frizova. Vidi: H. KHLEr, s. v. Fregio, u: Enciclopedia
dellarte antica, classica e orientale, iii, roma, 1960, str. 731-736.
10
97
Branka MigOTTi
njihova su postolja sastavljena od po tri prstenasta pojasa

koja se ire prema dnu, a kapiteli su oblikovani poput lepezastih ljebova. Postolje je neukraeno, ali na nj prelazi
zadnji redak natpisa.
Oblik i ikonografija
Zahvaljujui obliku zabata, spomenik iz Svojia u cjelini ostavlja dojam neuobiajene formalne tipologije. izvjesna slinost zapaa se na brakoj steli Svetonija Jonija iz
Bola, ali se ona svodi na samo jedan detalj obris gornjeg
ruba, to je nedostatno za cjelovitu usporedbu11. naprotiv, sama polukruna portretna nia veoma je uobiajen
element grobnih spomenika posvuda, a u ovome kontekstu njezino ishodite treba vidjeti u sjevernoitalskim arhitektonskim stelama12. Polukrune portretne nie, nalik
onima u sjevernoj italiji, esto su zastupljene u tipologiji
arhitektonskih i nearhitektonskih provincijalnih stela,
ukljuujui norik, Panoniju i Dalmaciju. Meutim, ono
to nas ovdje zanima jest nearhitektonska stela s niom
koja moe, ali ne mora biti osjetno ua od ukupne irine
portretnog polja i koja jedva dotie prostor zabata ne ulazei u nj, a da formalna granica izmeu portretnog polja i
zabata nije naznaena. Drugim rijeima, smislene su usporedbe s manjim polukrunim niama u gornjem dijelu jednostavnih stela, a osobito primjeri gdje su portreti
izvedeni u vidu glave i vrata, dakle bez poprsja. ini se
da je podrijetlo takvih portretnih nia u sjevernoj italiji13.
Meutim, u dostupnoj literaturi nisam uspjela pronai ni
jednu uvjerljivu usporedbu s cjelinom gornjeg dijela razmatrane stele. Preostaje stoga ustanoviti barem ishodite
tog oblika, ostvareno moda jednokratno prema odreenoj
narudbi ili, pak, u veem broju primjeraka koji se nisu
sauvali. Ve i prvi pogled na taj spomenik doziva pred oi
grobne graevine udubljenog piramidalnog krova, svojstven. CAMBi, Kiparstvo rimske Dalmacije. Split, 2005, str. 191-192, sl. 292.
Polukruna nia veoma je esta u sjevernoj italiji, a pojavljuje se u nekoliko
inaica: 1. tako da zauzima dio ili itav gornji zavretak stele polukrunog ruba (H.
PFLUg, Rmische Portrtstelen in Oberitalien. Untersuchungen zur Chronologie,
Typologie und Ikonographie, Mainz am rhein, 1989, kat. 10 i d.); 2. tako da zauzima
portretno polje razdvojeno od zabata (isto, kat. 2 i d.); 3. stopljena sa zabatom kojemu
ostavlja slobodnim samo gornji dio (isto, kat. 86 i d.).
13
Usp. bilj. 55 i 56.
11
12
98
sl. 5. Ara iz Akvileje

(foto: T. Lelekovi)
sl. 4. Edicula iz Akvileje

(foto: T. Lelekovi)
ne osobito sjevernoitalskom prostoru (sl. 4)14. Ondje se do

kraja 1. stoljea poslije Krista razvila nadgrobna ara sastavljena od osnovnog bloka i piramidalne nadgradnje (sl. 5), s
time da je u pojedinim primjerima tijelo are arhitektonski
ralanjeno15. Sjevernoitalske radionice stvorile su u istom
14
M. VErZr-BASS, Monumenti funerari di Trieste, u: Monumenti sepolcrali
romani in Aquileia e nella Cisalpina /Ur. M. Mirabella roberti/, Antichit altoadriatiche, XLiii, Trieste, 1997, str. str. 128-130, fig. 12. F. MASELLi SCOTTi, i monumenti sepolcrali del Museo Archeologico nazionale di Aquileia, u: Monumenti
sepolcrali romani in Aquileia e nella Cisalpina /Ur. M. Mirabella roberti/, Antichit
altoadriatiche, XLiii, Trieste, 1997, str. 140-142, fig. 5. J. OrTALLi, Monumenti
e architetture sepolcrali di et romana in Emilia romagna, u: Monumenti sepolcrali
romani in Aquileia e nella Cisalpina /Ur. M. Mirabella roberti/, Antichit altoadriatiche, XLiii, Trieste, 1997, str. 323-326, fig. 5 i 6, 335, fig. 7.
99
Branka MigOTTi
razdoblju i jedan drugi sloeni oblik are, jo znakovitiji u

kontekstu ove rasprave. To je kameni blok s portretnom
niom na prednjoj strani i piramidalnim gornjim dijelom16.
tovie, pojavljuje se i stela s piramidalnim krunitem preuzetim od are17. Prema tome, posrijedi je zdruivanje stele
i piramidalnog zavretka are, odnosno grobne graevine18.
Odatle pa do stele sa stiliziranim piramidalnim zavretkom tek je korak. Stela iz Svojia stoga se doivljava kao
ploni odraz portretne piramidalne are, a ini se da bi se
bona ulegnua izmeu zabata i portretnog polja mogla
razumjeti kao stilizirana trabeacija sjevernoitalskih grobnih graevina i arhitektonskih ara, odnosno kao meulan
koji na pojedinim provincijalnim spomenicima zamjenjuje
trabeaciju, razdvajajui piramidalni krov od portretnog polja19. iz svega je razvidno da se razmatrana stela oslanja na
arhitektonski oblik grobnog spomenika, premda je njezina vlastita arhitektonika neusklaena. naime, stupovima
je omeeno natpisno polje, dok je portretna nia, koja se
izravno naslanja na arhitektonsku strukturu, izgubila arhitektonska obiljeja20. Sve u svemu, stela iz Svojia heterogenog je postanja koje upuuje na sjevernoitalski prostor,
ali njezin neposredni formalni predloak ipak nije nuno
bio u sjevernoj italiji. naime, slini nadgrobni spomenici
are i pravokutni stupovi s piramidalnim zavretkom, od
15
H. gABELMAnn, Zur Tektonik oberitalischer Sarkophage, Altre und Stelen,
Bonner Jahrbcher des Rheinischen Landesmuseums in Bonn, 177, Bonn, 1977, str.
208-209, Abb. 10-11. F. MASELLi SCOTTi, i monumenti sepolcrali, str. 145-146,
fig. 8. L. BErTACCHi, i monumenti sepolcrali lungo le strade di Aquileia, u: Monumenti sepolcrali romani in Aquileia e nella Cisalpina /Ur. M. Mirabella roberti/,
Antichit altoadriatiche, XLiii, Trieste, 1997, str. 160-161, fig. 4.
16
C. COMPOSTELLA, i monumenti funerari di Este e di Padova: immagini e committenti, u: Monumenti sepolcrali romani in Aquileia e nella Cisalpina /Ur. M. Mirabella roberti/, Antichit altoadriatiche, XLiii, Trieste, 1997, str. 227, 231, fig. 13.
17
H. PFLUg, Rmische Portrtstelen, kat. 241, Taf. 35/1. Ta stela, koja je imala
krunite u obliku visokog zabata udubljenih strana (gornji dio odlomljen) s izraenim
bonim akroterijima, ini se najbliim formalnim ishoditem prije spomenute stele
iz Bola.
18
O slinim primjerima oblikovanja novih tipova stela na temelju heterogenih
formalnih sastavnica usp. n. CAMBi, nadgrobne stele s portretima podrijetlom s
otoka olte i Drvenika, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, XXiii, Zagreb, 1990,
str. 111-124.
19
M. VErZr-BASS, Monumenti funerari di Trieste, 130, fig. 12 i 142, fig. 5.
20
n. CAMBi, Biljeke uz dvije panonske nadgrobne stele, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, XXi, Zagreb, 1989, str. 62.
100
sl. 6. Piramidalno krunite grobnog spomenika iz Viruna (UEL 856).
kojih neki i s portretima pokojnika proirili su se u sjeverne provincije, ukljuujui i norik21. Meu tamonjim
spomenicima u ovome je kontekstu najznakovitiji jedan
s podruja Viruna (Virunum): piramidalni zavretak s dva
21
H. gABELMAnn, Zur Tektonik oberitalischer Sarkophage, str. 234-235, Abb.
23. g. KrEMEr, grabbauten in noricum: Typologie und rekonstruktion, u: Akten
des V. internationalen Kolloquiums ber Probleme des provinzialrmischen Kunstschaffens /Ur. Titus A. S. M. Panhuysen/, Maastricht, 2001, str. 172-173, 181, bilj. 26,
183, sl. 1. W. BOPPErT, Zur Sepulkralkunst im raum der obergermanischen Provinzhauptstadt Mogontiacum. Vorbilder, Themen, Tendenzen, u: Akten des VII internationalen Kolloquiums ber Probleme des provinzialrmischen Kunstschaffens /Ur.
P. noelke/, Mainz am rhein, 2003, str. 277, 281, Abb. 10. O. HArL, Die Donauarmee als Trger der norisch-pannonischen Kunst - der Fall norikum, u: Akten des VII.
internationalen Kolloquiums ber Probleme des provinzialrmischen Kunstschaffens
101
Branka MigOTTi
akroterijalna lava na donjoj strani, meu kojima je poprsje pokojnika u okruglom medaljonu (sl. 6)22. Stoga je najvjerojatnije da upravo u norikoj grobnoj umjetnosti treba
traiti neposredan poticaj za oblikovanje stele iz Svojia.
To se odnosi i na donji dio razmatranog spomenika, jer
je samostalno natpisno polje omeeno stupovima izrazita
odlika noriko-panonske tipologije nadgrobnih stela23.
Stupovi uz natpisno polje zdepasti su i jednostavni,
a njihovi metliasto ukraeni kapiteli najvjerojatnije doaravaju krajnje pojednostavljene listove akanta. Prema
tome, ikonografska razrada podrazumijeva samo jedan
motiv veliki polumjesec po sredini zabata, koji je mogue tumaiti razliito. Veina autora u takvom obliku na
nadgrobnim spomenicima vidi polumjesec, smatrajui ga
dijelom sloenije astralne simbolike, esto predstavljene
zdruenim stiliziranim simbolima sunca, mjeseca i zvijezda. Drugim rijeima, oni autori koji se uputaju u tumaenje takve ikonografije, dovode je u vezu s filozofsko-religijskom predodbom viekratno potvrenom u pisanim
i epigrafskim izvorima klasine antike. Pretpostavljene
arheoloke potvrde takvih vjerovanja susreu se na nadgrobnim spomenicima mnogih rimskih provincija, osobito
Dalmacije, Hispanije, galije, germanije, norika i Panonije, te na onima u sjevernoj Africi i Maloj Aziji.
Dva su drutvena kruga u kojima se astralna simbolika
pojavljuje na nadgrobnim spomenicima. Prvi ini domae romanizirano stanovnitvo s jasnim predrimskim kulturno-etnikim obiljejima, pa se u tom sluaju opisana
/Ur. P. noelke/, Mainz am rhein, 2003, str. 338. iz te provincije potjee i niz piramidalnih zavretaka grobnih spomenika: http://www.ubi-erat-lupa.org (dalje: UEL) 529,
856, 1093, 1198, 1982, 2003, 2012. Piramidalnih zavretaka naeno je i u razliitim
gradovima Panonije, to daje naslutiti da su i u toj provinciji mogli postojati grobni
spomenici poput onih norikih. Usp. A. SCHOBEr, Die rmische Grabsteine von
Noricum und Pannonien. Wien, 1923, str. 141, Abb. 161. V. DAUTOVA-rUEVLJAn, Rimska kamena plastika u jugoslovenskom delu provincije Donje Panonije,
novi Sad, 1983, str. 73-74, T. 11. B. DJUri, Noriko-pannonska proizvodnja
nagrobnih spomenikov in trgovina z mramornimi izdelki. (Doktorski rad, Ljubljana,
1991, str. 111-114.) UEL 2935, 9907.
22
UEL 856. g. PiCCOTTini, Die rundmedaillons und nischenportrts des
Stadtgebietes von Virunum, u: Corpus Signorum Imperii Romani, sterreich, Bd. ii,
Fasc. 2, Wien, 1972, str. 28, Kat. 132.
23
A. SCHOBEr, Die rmische Grabsteine, str. 20-21, Abb. 9 i d.
102
simbolika povezuje s prapovijesnim astralnim vjerovanjima ilira, Kelta, germana, ibera, te afroazijskih naroda24.
Drugi krug ine vojnici, ije su stele opisanog obiljeja poznate osobito iz panonskog Karnunta i norikog Viruna25.
izvor astralne metaforike u vojnikom je kontekstu manje
razvidan, jer se ona esto pojavljuje na stelama vojnika
italskoga podrijetla. Meutim, maarski arheolog Mihly
nagy zastupa drukije tumaenje astralne simbolika na
stelama sjeverne Panonije. Poavi od naelno prihvatljive
pretpostavke da se slino znakovlje ne mora u svim okolnostima razumjeti na jednak nain, predloio je da se pretpostavljeni astralni motivi na stelama sjevernopanonskih
etnikih zajednica Azala i Eraviska protumae kao krajnje
grafiko pojednostavljenje rozeta, vijenaca i girlandi, dakle
bez ikakve dublje simbolike od one koja se odnosi na neposredno grobno okruenje. Takvo tumaenje podrazumijeva
i odricanje prapovijesnih korijena astralnoj simbolici, jer
se svi njezini motivi dadu svrstati u krug likovne semantike carske promidbe. iz toga pak proizlazi zakljuak da
je izvor opisanog naina ukraavanja nadgrobnih stela u
24
A. SCHOBEr, Die rmische Grabsteine, str. 217-218. P. A. FVriEr - A.
gASPAry, La ncropole orientale de Stif. rapport prliminaire sur les fouilles effectues de 1959 1964, Bulletin darchologie algrienne, ii/1966-1967, Alger, 1967,
str. 39. A. MCSy - T. SZEnTLLEKy /Ur./, Die rmischen Denkmler von Savaria.
Budapest, 1971, str. 40, Anm. 51. - V. DAUTOVA-rUEVLJAn, Rimska kamena
plastika, str. 42. B. gABriEVi, Antika nekropola u Sinju, i ondje navedena literatura. P. LEVEAU, ncropoles et monuments funraires Caesarea de Maurtanie,
u: Rmische Grberstrassen. Selbstdarstellung-Status-Standard. Mnchen, 1987, str.
283. M. nAgy, Die nordpannonische gruppe der mit sog. Astralsymbolen verzierten grabsteine, Communicationes archaeologicae Hungariae, Budapest, 1988, str.
93. Z. FArKAS - D. gABLEr, Die Skulpturen des Stadtgebietes von Scarbantia und
der Limesstrecke Ad Flexum-Arrabona, Corpus Signorum Imperii Romani, Ungarn,
Bd. ii, Budapest, 1994, str. 64-65, Abb. 4/88, 109. A. FrAnZ - F. A. grEEnLAnD,
Omnes Hispaniae. Cultural identities and Hispano-roman sculpture in Baetica and
Tarraconensis, u: Akten des VII. internationalen Kolloquiums ber Probleme des provinzialrmischen Kunstschaffens /Ur. P. noelke/, Mainz am rhein, 2003, str. 638639. D. gABLEr, Frhe romanisierung in nordwest-Pannonien?, u: Akten des VII.
internationalen Kolloquiums ber Probleme des provinzialrmischen Kunstschaffens
/Ur. P. noelke/, Vii Mainz am rhein, 2003, str. 385-393. E. DOBrUnA-SALiHU,
Cult symbols and images on funerary monuments of the roman period in the central
section of Dardania, u: Akten des VIII. Internationalen Kolloquiums ber Probleme
des provinzialrmischen Kunstschaffens /Ur. M. Sanader, A. rendi-Mioevi/, Zagreb, 2005, str., 343-345.
25
Magdalensberg (Virunum): UEL 1136, 1143, 1145. Carnuntum: UEL 159,
223, 263, 15759. Scarbantia: u: A. SCHOBEr, Die rmische Grabsteine, Abb. 139.
103
Branka MigOTTi
vojnikoj umjetnosti i da su ga upravo vojnici prenijeli na

matini prostor sjevernopanonskih naroda26. Premda pojedini od spomenika, koje je nagy naveo kao dokaz za svoju
tvrdnju, uistinu potiu na razmiljanje, mislim da se njegova pretpostavka ne moe primijeniti na ukupnu grau iz
sjeverne Panonije. Prije svega, trebalo bi razlikovati rozetu s prirodnim laticama od geometrijski stilizirane rozete:
prethodna najvjerojatnije nije drugo do cvijet posred zabata ili u akroterijima, dok potonja uistinu priziva solarnu
metaforiku, osobito ako je omeena krugom i/ili ako je dio
sloene slike u koju je ukljuen i motiv polumjeseca27. Kakogod bilo, u astralnu simboliku na grobnim spomenicima
irom rimskog carstva ne treba sumnjati, bez obzira na
to to je zajednika openita religijsko-filozofska podloga
sigurno doputala slojevitu nadgradnju i niz inaica i u vjerovanjima i u ikonografiji.
Astralna metaforika najjasnija je i najmanje sporna
kad se simboli Sunca i Mjeseca pojavljuju zajedno. na sauvanoj steli iz Svojia prikazan je jedino polumjesec, kao
i na onoj unitenoj, s jedinom razlikom da je na potonjoj
polumjesec bio iscrtkan. Vratimo se na trenutak teoriji M.
nagya, koji smatra da su polumjeseasti oblici na sjevernopanonskim stelama tek stilizirani vijenci. Pojedini primjerci koje autor donosi uistinu su prije nalik girlandama,
negoli astralnim simbolima, ali ne i svi28. na jednoj steli
prikazan je iscrtkan polumjesec, koji bi se uvjetno smio
uzeti kao usporedba, jedina meni poznata, za prizor na
unitenoj steli iz Svojia. U okviru grae koju donosi nagy,
posljednji primjer djeluje kao prijelaz od prirodne girlande
prema polumjeseastoj stilizaciji29. i na jednoj steli iz srednje italije (Assisi) u glavnom je polju prikazana stilizirana
girlanda, ispunjena mreastim motivom30. Usprkos tome,
M. nAgy, Die nordpannonische gruppe, str. 93-111.
U sloenim astralnim prizorima rozete su najee uobliene geometrijski i
smjetene u krugu. Autori koji prepoznaju solarnu simboliku takvih prizora u pravilu
razlikuju cvjetnu rozetu od simbola Sunca ili zvijezde i nazivaju ih odgovarajuim
izrazima. Usp. literaturu u bilj. 24 te opise odgovarajuih spomenika u UEL 159,
223, 263, 1136, 1143, 1145, 2136, 15759.
28
Primjerice, M. nAgy, Die nordpannonische gruppe, Abb. 5.
29
M. nAgy, Die nordpannonische gruppe, Abb. 12 (UEL 708).
30
S. DiEBnEr, Sonderformen von Urnen und grabstelen in den regionen Mittelitaliens, u: Rmische Grberstrassen. Selbstdarstellung- Status- Standard /Ur. H.
Hesberg, P. Zanker/, Mnchen, 1987, str. 234, Taf. 42 f.
26
27
104
spomenute primjere ne treba nuno smatrati dokazom za

istovjetno tumaenje prizora na stelama iz Svojia. naime, iscrtkavanje je uobiajen stilski postupak u solarnoj
ikonografiji, pa se stoga prirodno uklapa i u onu lunarnu31.
To potvruju i iscrtkani polumjeseasti metalni privjesci
iz Siska, pripisani kultu lunarnog boanstva32. Osim toga,
i moda najvanije, zabat nije mjesto na kojemu se ni u
italiji, niti u bilo kojoj od prije spomenutih provincija prikazuje rastegnuti vijenac33. naprotiv, s iznimkom cvjetne
rozete, zabat je mjesto za motive i prizore nabijene kultnom i religijskom simbolikom34. naposljetku, ne moe
se iskljuiti ni mogunost da je podjednaka ikonografija
mogla sadravati razliite semantike poruke. Drugim rijeima, rastegnuti vijenac u postupku stilizacije mogao je
ne samo izmijeniti oblik nego i znaenje35. Kakogod bilo,
vjerujem da je, na temelju nabrojenih razloga, doputeno
polumjeseaste oblike na dvjema stelama iz Svojia razumjeti kao astralni simbol, odnosno polumjesec, te ih na
odgovarajui nain i protumaiti. Prva misao pritom jest
ensko lunarno boanstvo, ali se takvo tumaenje ini manje vjerojatnim na naoj steli. Prije svega, potrebno je razmotriti rasprostranjenost prikaza samog polumjeseca na
zabatima grobnih stela. Astralna simbolika mnogo se ee pojavljuje u solarnom vidu ili pak u zdruenom solarno-lunarnom. Lunarna sastavnica kao jedini motiv rjee
je zastupljena36. Kakogod bilo, Panonija nije prostor znatnije rasprostranjenosti lunarnih simbola na nadgrobnim
31
B. gABriEVi, Antika nekropola u Sinju, sl. 17 a, 22, 23. B. MigOTTi,
Sol iustitiae Christus est (Origenes). Odrazi solarne kristologije na ranokranskoj
grai iz sjeverne Hrvatske, Diadora, 16-17, Zadar, 1995, str. 272-273, sl. 1, 2.
32
r. KOEVi, Olovni privjesci iz Siska, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 7, Zagreb, 1990, str. 23, T. i, 5 (mreasti motiv).
33
Jedini meni poznati primjer vijenca u zabatu izveden je na nadgrobnoj steli iz
Akvinka (UEL 2876), ali u osebujnoj koncepciji, tako da se protee zabatom u dvostrukom luku poput razmaknutog zastora i pada niz rubove portretnog polja.
34
Primjerice, Meduza, antitetike ptice i ivotinje uz izvor ivota, orao, rimska
vuica i slino.
35
Tako je, primjerice, na jednoj steli iz Akvinka (UEL 2971) okrugli vijenac u
glavnom ukrasnom polju preinaen u kota, a smisao tog motiva sigurno se razlikovao od simbolike vijenca.
36
UEL 222 (Carnuntum); UEL 2136 (VillachSanticum). Dojam samog mjeseca
u zabatu ostavlja i prikaz na steli iz Karnunta (UEL 223) na kojoj su rozete/zvijezde
smjetene u akroterijima.
105
Branka MigOTTi
stelama, ali zato to jesu sjevernoafrike provincije, prije

svega Mauretanija37. Tamonje stele preteno su civilne, a
okolnosti ukopa i ukupna grobljanska topografija nekropola Mauretanijske Cezareje otvaraju jednu mogunost tumaenja lunarne simbolike na grobnim stelama. naime,
na tim se nekropolama zatjeu i zavjetne stele i svetita
Saturna, omiljenog boanstva sjeverne Afrike, tijesno povezanog sa simbolikom smrti38. Saturn je, meutim, povezan i s nebeskom Boicom (Dea Celestis), s kojom dijeli
astralnu simboliku39. nije stoga iskljueno da je polumjesec, izvorno Celestin simbol koji se isprepleo u zajednikoj
ikonografiji, mogao sm za sebe oznaavati i jedno i drugo
boanstvo. na steli poput one iz Svojia, gdje rimsko ime
pokojnika, k tome vojnika, ne daje naslutiti povezanost s
prapovijesnim religijskim zamislima ilira, astralna komponenta Saturnova kulta ini se najvjerojatnijim tumaenjem ikonografije tog spomenika. Moda se ak smije pomiljati na mogunost da je pokojnikov kognomen Saturninus povezan s podrijetlom njegovih roditelja, odnosno
obiteljskim aenjem boga Saturna40.
Natpis
natpis (sl. 7) je rasporeen u deset redaka koji zauzimaju itav prostor natpisnog polja, s time da je zadnji
uklesan na postolju. Tekst je rasporeen neuredno, a u etiri navrata rijei se prekidaju i prelaze u sljedei redak.
37
Meu meni poznatim nekropolama na kojima se u veem broju pojavljuju stele
ukraene sloenom astralnom simbolikom, ali i samim lunarnim motivima, jesu Cezareja (P. LEVEAU, ncropoles et monuments, str. 283) i Sitifis (P. A. FVriEr - A.
gASPAry, La ncropole orientale de Stif, str. 55, fig. 36, 57 i d.).
38
P. LEVEAU, ncropoles et monuments, str. 288.
39
J. EingArTnEr, berlegungen zum religisen Hintergrund nordafrikanischer reliefstelen des Saturn und der Dea Caelestis, u: Akten des VII. internationalen
Kolloquiums ber Probleme des provinzialrmischen Kunstschaffens /Ur. P. noelke/,
Mainz am rhein, 2003, str. 601-604.
40
Saturninus je teoforno ime nastalo od predloka Saturnus; potonje je izrazito
svojstveno Africi, a prethodno je, osim u afrikim provincijama, bilo rasprostranjeno po itavom rimskom Carstvu. A. MCSy, Die Bevlkerung von Pannonien bis
zu den Markomannenkriegen. Budapest, 1959, str. 189. i. KAJAnTO, Onomastic
Studies in the early Christian Inscriptions of Rome and Carthage. Helsinki, 1963,
str. 100. i. KAJAnTO, The Latin Cognomina. Helsinki, 1965, str. 54, passim. L.
BArKCZi, The Population of Pannonia from Marcus Aurelius to Diocletian, Acta
Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, XVi, Budapest, 1964, str. 323.
106
sl. 7. Natpis (foto: T. Lelekovi).
Slova, visine od 3 do 4,5 cm, nepravilna su i neuredno sloena, ali pojedina od njih ipak imaju odreenih paleografskih osobitosti. Slovo M ima pomalo kurzivni oblik, slovo
L sputenu vodoravnu hastu, a kod slova F vodoravne su
haste lepezasto razmaknute. Spojnica nema, ali su slova N
i T u 4. retku zamijenjena slovom M. U 9. retku umjesto
slova X uklesano je S, to znai da je rije vixit napisana
pogreno.
D(is) M(anibus) / F(- - -) T(- - -) et I(- - -) C(- - -) / titulum
po- / suerum (!) fi- / 5 lio suo Vale- / rio Saturni- / no mil(iti)
l(egionis) M(- - -) D (- - - )- / conarius / annos vis(sit ?, it?)
/ 10 XXX
107
Branka MigOTTi
U natpisu stoji da su roditelji F. T. i C. i. podigli spomenik tridesetogodinjem sinu Valeriju Saturninu, vojniku
nepoznate legije. Tekst u 7. i 8. retku, koji sadri podatke
o legiji, a moda i vojnikom poloaju pokojnika, nije dovoljno jasan, pa su ponuene razliite varijante tumaenja. Spominju se Legio Prima adiutrix i Legio Martensium,
a potom i slube kornikulara (cornicularius) i drakonara
(draconarius)41. Mogue je i to da naziv legije uope nije
bio naveden42.
Osobitost ovoga natpisa jest izraavanje imena postavljaa spomenika poetnim slovima. Ta je pojava dovoljno
rijetka da se u opim pregledima i prirunicima rimske
epigrafije ne spominje ni kao iznimka, to ipak ne znai da su takvi primjeri posve osamljeni43. na natpisu iz
Svojia pokojnikovi roditelji imaju duo nomina, pa su prema tome najvjerojatnije bili rimski graani. nagaajui o
uzrocima razlike izmeu nomena oca i sina, J. Brunmid
pretpostavio je da je Valerije stekao graansko pravo pri
novaenju, iz ega proizlazi da je njegove roditelje smatrao
peregrinima. Premda se ni u kojem trenutku nije izjasnio
o vremenu nastanka spomenika, prethodno razmiljanje
41
navedene mogunosti navodi J. Brunmid (J. BrUnMiD, Kameni spomenici, br. 339), koji se odluio za pretpostavku o Legio Martensium i slubi drakonarija,
premda pod znakom upitnika. O kornikularijima usp. M. CLAUSS, Lexikon lateinischer militrischer Fachsausdrcke. Stuttgart, 1999, str. 32-35, a o drakonarijima
na str. 41. M. C. BiSHOP - J. C. n. COULSTOn, Roman Military Equipment
From the Punic Wars to the Fall of Rome. Oxford, 2006, str. 187-189. Pretpostavka o
Legio Martensium nije jasna, jer je postojala samo jedna Legio Martia bez broja, ali
je ta unitena 42. pr. Kr. (M. C. BiSHOP - J. C. n. COULSTOn, Roman Military,
str. 57). Moda bi se moglo pomiljati na pripadnika kasnoantike postrojbe Milites
Martenses. O tim postrojbama vidi: r. SCHArF, Der Dux Mogontiacensis und die
Notitia Dignitatum. Eine Studie zur sptantiken Grenzverteidigung. Berlin, 2005, str.
251-253.
42
U tome sluaju slova L, M i D mogla bi se razumjeti kao kratice LM(D) primjerice, l(ocu)m, l(ocus) m(onumenti), l(ocus) m(onumenti) d(ecrevit). na sugestijama
zahvaljujem Ljubici Perini Muratovi.
43
iz Akvileje su mi poznata dva natpisa na urnama za pepeo (g. LETTiCH,
itinerari epigrafici aquileiesi. guida alle epigrafi esposte nel Museo Archeologico nazionale di Aquileia, Antichit altoadriatiche, L, Trieste, 2003, str. 287-288, br. 408 i
409), a iz Emone tri natpisa na zavjetnim rtvenicima (M. AEL KOS, The roman
inscriptions in the national Museum of Slovenia, Situla, 35, Ljubljana, 1997, str.
158-167, br. 21, 25 i 26). U svim primjerima posrijedi su rimski graani, a spomenici
se datiraju u 2. i 3. stoljee. na jednom nedatiranom zavjetnom spomeniku iz Savarije (A. MCSy - T. SZEnTLLEKy /Ur./, Die rmischen Denkmler, str. 88, kat. 33)
posvetitelj je imao tria nomina.
108
imalo bi smisla samo ako je stela postavljena prije 212.,

godine u kojoj je dodjeljeno rimsko graansko pravo svim
slobodnim stanovnicima Carstva44. Meutim, ovdje smo
suoeni s dvjema pretpostavkama, od kojih je prvu Brunmid smatrao injenicom, a ona to nije. naime, iza inicijala dvolanog imena mogli su stajati jednako peregrini kao i
rimski graani, ali je, naalost, nemogue tono procijeniti
graanski status kad su pitanju dva imena, za razliku od
tria nomina. Potonja je formulacija svojstvena samo rimskim graanima, dok su dva imena katkad nosili i peregrini, s filijacijom ili bez nje45. Stoga su prema imenskome
obrascu pokojnikovi roditelji mogli biti i peregrini i rimski
graani. Ovo drugo znatno je vjerojatnije, a proizlazi iz datiranja stele, o emu e dalje biti rijei. Ako su, dakle, pokojnikovi roditelji bili rimski graani, oevo razliito ime
od sinovljeva moglo je biti posljedica nekih posebnih obiteljskih okolnosti. Mogao je, primjerice, posrijedi biti drugi mu pokojnikove majke, koji se usprkos tome smatrao
njegovim ocem, to je uistinu i bio u kontekstu obiteljske
pripadnosti46. Kakogod bilo, jedini onomastiki podatci iz
epitafa odnose se na samoga pokojnika. ime Valerius bilo
je rasprostranjeno posvuda od ranocarskog razdoblja do
kasne antike, ali ipak najvie u italiji, galiji i Hispaniji47.
Kognomen Saturninus bio je veoma rasprostranjen u Africi, ali i u svim drugim provincijama te italiji, za razliku
od predloka Saturnus koji se moe smatrati svojstvenou afrike onomastike48. Usprkos tome to Saturninovo
ime daje naslutiti mogue afriko podrijetlo ili neku vezu
44
Usp. O. HEKSTEr, Rome and its Empire, AD 193-284. Edinburgh, 2008, str.
45-55.
45
Dvolana peregrinska imenska formula svojstvena je nekim ilirskim i keltskim
podrujima; rijetka je u Panoniji a uestalija u Dalmaciji. A. MCSy, Die Bevlkerung von Pannonien, str. 115-116.
46
Postoje i drugi naini tumaenja razlike u imenima oca i sina. Oni koje navodi
D. Mari (D. MAri, nadgrobna ara Marka Ulpija Veracija iz Arheolokog muzeja
u Splitu, Opuscula archaeologica, 31, Zagreb, 2007, str. 199-200) odnose se na kontekst razliit od ovdje razmatranoga.
47
A. MCSy, Die Bevlkerung von Pannonien, str. 160. L. BArKCZi, The
Population of Pannonia, str. 303. B. LrinZ /Ur./, Onomasticon provinciarum
Europae Latinarum. Vol. iV, Wien, 2002, str. 143.
48
A. MCSy, Die Bevlkerung von Pannonien, str. 189. L. BArKCZi, The
Population of Pannonia, str. 323. B. LrinZ /Ur./, Onomasticon provinciarum, str.
51-52.
109
Branka MigOTTi
s afrikim provincijama, njegova ukupna imenska formula

jednako tako upuuje na italiju ili ukupan prostor zapadnih provincija.
Datiranje
natpis je isklesan nemarno, neuredno i s mjestiminim pogrekama u sastavljanju rijei. Same po sebi te osobine ne bi bile dostatne kao kronoloki pokazatelj jer se
nemarno izvedeni natpisi, premda ei u razdoblju opadanja epigrafske kulture, mogu pojaviti bilo kada, osobito u
sredini udaljenoj od veih gradova49. Meutim, tekst sadri
i nekoliko kronoloki osjetljivih epigrafskih i paleografskih
pojedinosti, koje doputaju da se u kronolokom kontekstu razmotre i oni elementi koji sami po sebi ne bi mogli
biti presudni za vremensko odreivanje spomenika. Meu
vremenski osjetljive epigrafske izraze spada i invokacijska
sintagma Dis Manibus, koja iskljuuje datiranje natpisa
prije 2. stoljea. naime, posveta Manima, u podunavskim
provincijama i u Dalmaciji, nije se ustalila prije Hadrijanova razdoblja, premda se pojavila i prije50. glagolska fraza vixit (annos ili annis) za odreivanje godina mlaa je,
barem relativno-kronoloki, od participnog izraza (defuncto) annorum51. imenski obrazac duo nomina upuuje na
jo kasnije datiranje. Premda nema jedinstvenog pravila
za cijelo Carstvo, nomen i kognomen zamjenjuju trolanu
imensku formulu od kraja 2. stoljea, a osobito u treemu52. Premda su kognomina s doetkom inus svojstvena uznapredovaloj fazi razvitka rimske onomastike radije
49
Usp. H. PFLUg, Rmische Portrtstelen, str. 124. M. AEL KOS, The roman inscriptions, str. 312-336, br.11-113.
50
P. PETrOVi, Paleografija rimskih natpisa u Gornjoj Meziji. Beograd, 1975,
str. 82. V. PAKVALin, Sepulkralni spomenici rimskog doba s podruja Bosne i
Hercegovine. (Doktorski rad, Zagreb, 1983, str. 27) H. PFLUg, Rmische Portrtstelen, str. 12. n. CAMBi, nadgrobne stele s portretima, str. 117. i. CALABi
LiMEnTAni, Epigrafia latina. Milano, 1991, str. 153. A. STArAC, rimske stele u
Histriji, Histria archaeologica, 31, Pula, 2000, str. 72-73. O upitnosti datiranja na temelju paleografskih osobina i kod dobro izvedenih natpisa usp. H. PFLUg, Rmische
Portrtstelen, str. 11. Z. grEgL - B. MigOTTi, nadgrobna stela iz Siska (CiL iii
3985), Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, XXXii-XXXiii, Zagreb, 2000, str. 146.
51
H. PFLUg, Rmische Portrtstelen, str. 12. Z. grEgL - B. MigOTTi, nadgrobna stela iz Siska, str. 148. A. STArAC, rimske stele u Histriji, str. 73.
52
Z. grEgL - B. MigOTTi, nadgrobna stela iz Siska, str. 147-148. n. CAMBi,
Sarkofazi lokalne produkcije, str. 36-41.
110
negoli prethodnoj, taj se opi podatak ne moe svrsishodno primijeniti na ime Saturninus. Ono je, naime, iroko
rasprostranjeno ve od doba republike53. S druge strane,
razlogom za kasnije datiranje natpisa mogu se smatrati i
sljedei elementi: paleografske osobine slova F i L a manje
kurzivni duktus slova M, nedostatak spojnica u rijeima,
te ispisivanje teksta irinom cijele povrine umjesto paragrafskog ureivanja54. Prema tome, sm natpis upuuje na
3. ili 4. stoljee.
Stela iz Svojia ne pripada ni jednoj skupini spomenika
jasne formalno-kronoloke tipologije. na temelju predloenog ishodinog oblika (vidi podnaslov Oblik i ikonografija)
taj spomenik nije mogao nastati prije poetka 2. stoljea,
s obzirom na to da su se razliite oblikovne sastavnice na
kojima se njegova arhitektonika zasniva u italiji pojavili
krajem 1. stoljea. Preostaje portret, koji spada u iru skupinu neodjevenih polupoprsja i samih glava, ukljuujui
i vrat. Posrijedi je nain prikazivanja pokojnika koji ima
korijene u republikanskoj i ranocarskoj sjevernoitalskoj
grobnoj portretistici55. Kudikamo je rjei u provincijama,
ukljuujui norik i Panoniju, dok se po svemu sudei u
Dalmaciji pojavljuje samo iznimno. najraniji takvi provincijalni spomenici pojavljuju se u noriko-panonskom
vojnikom krugu klaudijevsko-flavijevskog razdoblja, da bi
i. KAJAnTO, The Latin Cognomina, str. 54-55, 102-103. A. STArAC, rimske stele u Histriji, str. 73. Mnogi Saturnini zabiljeeni su u Panoniji u prva dva
stoljea Carstva. Usp. A. MCSy, Die Bevlkerung von Pannonien, str. 189. A.
MCSy - T. SZEnTLLEKy /Ur./, Die rmischen Denkmler, kat. 1, 12, 110, 117.
54
Za paleografske osobine slova usp. P. PETrOVi, Paleografija rimskih natpisa,
str. 113, 115. A. MCSy - T. SZEnTLLEKy /Ur./, Die rmischen Denkmler,
kat. 161 (Bild 143), kat. 165 (Bild 145). B. MigOTTi, Evidence for Christianity in
roman Southern Pannonia (northern Croatia), British Archaeological Reports, Int.
Ser., 684, Oxford, 1997, str. 49, T. iii. c.4; za upotrebu kurziva od ranog razdoblja P.
PETrOVi, Paleografija rimskih natpisa, str. 55-56. A. STArAC, rimske stele u
Histriji, str. 71-73; za spojnice i ureivanje natpisa Z. grEgL - B. MigOTTi, nadgrobna stela iz Siska, str. 147.
55
U sjevernoj italiji takvi su portreti ee u portretnom polju negoli u zabatu, ali su uvijek smjeteni u udubljenom pravokutnom polju ili, pak, u okruglim ili
polukrunim niama koje zauzimaju dio portretnog polja ili zabata. Mnogo je vie
polupoprsja nego samih glava, a H. PFLUg, Rmische Portrtstelen, str. 86 smatra
da potonje ine formalno ishodite prethodnih. Polupoprsja: H. PFLUg, Rmische
Portrtstelen, str. 86, Taf. 1/1 i d.; glave: Taf. iV/3, 5; 8/1; 12/3 i 51/4. V. HOFFiLLEr
- B. SAriA, Antike Inschriften, br. 131, 186 (Emona).
53
111
Branka MigOTTi
se potkraj 1. stoljea i u prvoj polovici 2. stoljea proirili

i meu civilnim stanovnitvom spomenutih provincija56.
Takav prevladavajui kronoloki okvir ipak je u novije vrijeme proiren uvidom u slian nain portretiranja na nadgrobnim spomenicima norika, od kojih je jedan utemeljeno datiran u 4. stoljee57.
S obzirom na proturjenost datiranja, oslonjenog na
oblik spomenika i natpis, presudan ostaje portret. Premda
su oi, nos i usta oblikovani u tradiciji primitivne skulpture predrimskog, keltsko-ilirskog kulturnog kruga, frizura
ipak odaje modne osobine58. Ona pokazuje izvjesnu slinost s mladikim carskim portretima severskog razdoblja,
kod kojih brada i brkovi nisu prikazani, ili su jedva zamjetni. U tome razdoblju poinje se njegovati i frizura s kosom
koja je na elu prikazana u obliku slova M, da bi takva trajala kroz cijelo 3. i 4. stoljee59. Osnovno obiljeje mukog
portreta u 3. stoljeu i na poetku etvrtoga, jest obraslost
lica bradom i brkovima, koji variraju od jedva primjetnih
naznaka, do bujne kosmatosti, dok se golobradou uglavnom obiljeava mladost pokojnika60. Budui da u ovom
S obzirom na to da je polazite opisanog naina portretiranja slino, usporedbe
ukljuuju i neodjevena polupoprsja i same glave. nie su preteno polukrune ili
okrugle, rjee pravokutne. Panonija: Carnuntum (UEL 93, 94, 158); Aquincum (UEL
769, 3251); Scarbantia (UEL 2274); Solva (UEL 701); norik: Aelium Cetium (UEL
355, 356); Vindobona (UEL 633); Iuenna (UEL 852); Andautonia (V. HOFFiLLEr - B.
SAriA, Antike Inschriften, br. 482). Poznat mi je samo jedan primjer, i to iz unutranjosti Dalmacije, kod kojega radi oteenosti stele i loe izvedbe ipak nije posve
jasno je li u nii isklesana sama glava pokojnika. Usp. V. PAKVALin, Sepulkralni
spomenici, str. 262-263, br. 67.
57
Posrijedi je stela iz Mrzloga Polja (B. DJUri, Predrimske forme na nagrobniku
iz Mrzlega Polja pri ivanni gorici, u: Scripta praehistorica in honorem Biba Teran
/Ur. M. Blei i ostali/, Situla, 44, Ljubljana, 2007, str. 901), na kojoj bi pokojnici
prikazani samo glavama naelno mogli biti datirani i u ranorimsko razdoblje, ali se
tome protivi formalna tipologija spomenika.
58
Usp. B. DJUri, Predrimske forme, str. 897-901.
59
O mladikim severskim frizurama i privatnim frizurama toga razdoblja usp.
M. BErgMAnn, Studien zum rmischen Portrt des 3. Jahrhunderts n. Chr. Bonn,
1977, str. 8-9, Taf. 2 i Taf. 3/2-6. B. MigOTTi, Pozlaena stakla sa trbinaca kod
akova. akovo, 2003, str. 27-28.
60
Usp. M. BErgMAnn, Studien, 8-9, Taf. 2/1, 2 i Taf. 3/2-6. n. CAMBi, Kiparstvo rimske Dalmacije, 120-121, sl. 172 i 95-98, sl. 140 i 143. Primjeri golobradih
mukaraca na stelama 3. stoljea u Panoniji i noriku nisu rijetki (primjerice UEL
685, 885, 1453, 2751, 2846, 3036, 3591), ali su u pravilu posrijedi prizori vielanih obitelji na kojima je obrasla, odnosno gola brada znak meusobno razliite dobi
prikazanih mukaraca. Usp. g. PiCCOTTini, Die rundmedaillons, str. 43, br. 162.
56
112
sluaju posrijedi nije mladost, golobradost pokojnika trebalo bi vidjeti u svjetlu suavanja naznaenog vremenskog
okvira, a to je konstantinsko razdoblje u kojemu su brada
i brkovi poeli izlaziti iz mode61. istina je da u to vrijeme
svojstvenu izlomljenu liniju kose na elu uglavnom zamjenjuje ona ravna ili jednolino uvuena, ali se prethodni
oblik frizure povremeno i dalje susree62. izrazito, gotovo
neprirodno visoko i zaobljeno tjeme na kojemu kosa djeluje kao da je ureena u dva sloja, moda je odraz nevjete
prerade svojstvene kasnotetrarhijske i ranokonstantinske
frizure u vodoravnim slojevima (na kat)63. Ona isto tako
podsjea na carske frizure konstantinskog i kasnijeg razdoblja kod kojih vladarska dijadema stvara dojam katova64.
Bademaste, plastino obrubljene oi nisu jasan kronoloki
pokazatelj u kontekstu primitivne skulpture, gdje se pojavljuju u cjelokupnom rimskom razdoblju. ipak, ini se, da
prevladavaju u kasnoj antici65. Ukupno, portret pokojnika
upuuje na konstantinsko razdoblje. Budui da i prethodno razraeni elementi spomenika uglavnom upuuju na
razdoblje od 3. ili 4. stoljea, ni oni se ne protive datiranju u 1. polovicu 4. stoljea. Takvo vremensko odreenje u
skladu je s izvornim poloajem stele nad grobom nespalje-
n. CAMBi, Sarkofag Dobrog pastira i njegova grupa. Split, 1994, str. 56-57.
M. BErgMAnn, il ritratto imperiale e il ritratto privato, u: Aurea Roma. Dalla citt
pagana alla citt cristiana /Ur. S. Ensoli, E. La rocca/, roma, 2000, str. 238. C. PAriSi PrESiCCE, Labbandono della moderazione. i ritratti di Costantino e della sua
progenie, u: A. DOnATi - g. gEnTiLi /Ur./, Costantino il Grande. La civilit antica
al bivio tra Occidente e Oriente, Milano, 2005, str. 140.
62
Primjerice, veina mukih likova prikazanih na sarkofagu Dobrog pastira uz
Salone ima ravnu ili jednolino uvuenu liniju kose na elu, dok se kod nekolicine
ipak raspoznaje stariji oblik. n. CAMBi, Sarkofag Dobrog pastira, str. 120-123, sl. 17
i 22. Za slinu frizuru u konstantinskom razdoblju vidi r. DELBrUECK, Sptantike
Kaiserportrts von Constantinus bis zum Ende des Westreichs, Berlin-Leipzig, 1933,
Taf. 50. A. DOnATi - g. gEnTiLi /Ur./, Costantino il Grande, str. 217-218, br. 15.
63
r. DELBrUECK, Sptantike Kaiserportrts, Taf. 50, 58 i 60. - n. CAMBi, Sarkofag Dobrog pastira, str. 56. C. PAriSi PrESiCCE, Labbandono della moderazione, str. 141, fig. 1.
64
A. DOnATi - g. gEnTiLi /Ur./, Costantino il Grande, str. 217-218, br. 15. S.
EnSOLi - E. LA rOCCA /Ur./, Aurea Roma. Dalla citt pagana alla citt cristiana.
roma, 2000, str. 545-546, br. 195-196.
65
g. PiCCOTTini, Die rundmedaillons, kat. 118. n. CAMBi, nadgrobne stele s portretima, str. 114. n. CAMBi, Sarkofag Dobrog pastira, str. 59. n. CAMBi,
Antika. Zagreb, 2002, kat. 117 i 140. n. CAMBi, Kiparstvo, str. 191. B. DJUri,
Predrimske forme, str. 900.
61
113
Branka MigOTTi
nog pokojnika. Prema tome, dvije su stele uistinu najvjerojatnije bile nadgrobni spomenici u prvobitnoj namjeni, a
ne sekundarnoj.
na samome poetku spomenula sam nedoumice oko
provincijskog podrijetla razmatranog spomenika, i svoju
slutnju da se selo Svoji nalazi na prostoru provincije Panonije. Sjevernoitalsko, odnosno noriko-panonsko podrijetlo oblika dviju stela iz Svojia dodatan je prilog spomenutoj pretpostavci.
Branka MigOTTi
A Roman legionary stele from the village of Svoji, Kordun
Summary
The stele discussed in this paper was found accidentally in 1894 in the
village of Svoji, some 20 km south of Karlovac as the crow flies. its findspot
is situated in the bordering area between the provinces of Dalmatia and
Pannonia, without the border being settled with any precision.
The stele, now in the Archaeological Museum in Zagreb, was discovered
as lying overturned on the upper side of a masonry grave vault, which yielded
scanty remains of a human skeleton. it was made from hard limestone,
measuring 170 x 65 x 20 cm and comprising a portrait niche combined with
a tent-shaped pediment decorated with a motif of crescent, an inscription
field and a base. The arched niche in the pediment features a portrait of the
deceased executed in the form of the head and neck. Due to its upper part, the
stele as a whole shows an unusual formal typology, lacking closer parallels.
its pediment, however, is associative of funerary aediculae and funerary
altars with pyramidal roofing, typical of north-italian areas from as early
as the 1st century AD. The stele from Svoji gives the impression of being a
one-dimensional reflection of the described stones and there is no doubt it
is to them that it owes its unique shape, while its immediate predecessors
should be looked for in the context of norican funerary architecture. The
only iconographic detail on the stele a crescent-shaped motif, is here
interpreted in terms of astrological symbolism and tentatively connected
with the worship of the god Saturnus.
The inscription reveals that the stone was put up for a thirty-yearold legionary Valerius Saturninus by his parents, who, curiously, recorded
their names in initials. The inscription is very clumsily executed, leaving
indiscernible the name of the deceaseds legion and his duty in it. Various
suggestions were put up concerning these data, but none was convincing
enough. On account of the inscription (clumsy execution, irregular shape of
letters and uneven spacing of words and rows, particular shapes of the letters
L and F, lack of ligatures, phrasing) and the portrait (hairdo, lack of beard,
framed eyes) the stele is dated the 1st half of the 4th century.
114
Zdjele istone sigilate na podmorskim nalazitima zadarskog akvatorija
Zdenko BrUSi
Zdjele istone sigilate na podmorskim

nalazitima zadarskog akvatorija
Veliki dio keramikog posua pronaenog na podmorskim nalazitima istraivanih lukih prostora na zadarskom akvatoriju (antika luka Enone kod Zatona, antika
luka u Pakotanima, luka antikih naselja u Boani kod Biograda i antiki luki prostori u Caskoj i novalji na otoku
Pagu) pripada radionikim centrima istonog Sredozemlja,
odnosno keramici koja se po arheolokoj terminologiji
naziva istona sigilata1. U ovoj grupi keramikog posua,
koju uobiajeno nazivamo stolno posue, najraniji i najrjei primjerci pripadaju tzv. istonoj sigilati A ili Pergamskoj
keramici koja se datira u prvo stoljee poslije Krista, a njezina proizvodnja je zapoela na prostoru dananje Sirije.
Druga grupa ove keramike, za koju se pretpostavlja da je
nastala kao alternativa italskoj sigilati, tj. istona sigilata
B, odnosno njezina mlaa varijanta (istona sigilata B2)
povezuje se uz radionike centre na zapadnoj obali Male
Azije2. Upravo ova istona sigilata B2, izraivana izmeu
70-te i 150-te godine poslije Krista, ini najbrojnije nalaze istone keramike produkcije, ne samo na podmorskim
nalazitima, ve i na kopnenom dijelu istone obale Jadrana. izgleda da su potrebe za ovakvom keramikom robom
iz istonih radionikih centara, posebno za dvije vrste ovog
posua, onog grubljeg za spremanje i posluivanje hrane i
pia, u pravom smislu rijei stolnog posua za konzumiranje hrane te vreva, raznih oinohoa kao i vie vrsta aa,
bile velike. na to, osim obimnosti nalaza na kopnenim
i podmorskim lukim nalazitima, ukazuju i dva brodoloma: jedan kod rta Sv. ivana u Peljekom kanalu i drugi
K. M. KEnyOn, Roman and Later Wares. Terra Sigillata. Samaria-Sebeste, report on the work of the joint expedition in 1931-1933 and of the British expedition in
1935. iii, London, 1957, str. 281 i d.
2
J. W. HAyES, Atlante delle forme ceramiche II. Sigillate Orientali. rim, 1985,
str. 51-52.
1
115
Zdenko BrUSi
kod rta izmetite na Paklenim otocima3. naime, na ostacima brodoloma na ove dvije lokacije pronaeni su tereti
grubog kuhinjskog posua istonomediteranske ili egejske
proizvodnje, namijenjenog vjerojatno prodaji u istonojadranskim emporijima od narone do Akvileje. Brodovi
su prevozili vie tisua komada keramikog posua. Sve
je bilo briljivo pakirano po serijama, vee posude u manjima, obloene slamom, te posebno pakirani poklopci
zdjela. najvei broj ovog keramikog posua ine tri do
etiri veliine bikoninih zdjela i dubokih kuglastih lonaca
te njihovih poklopaca, zatim vie vrsta irokih pladnjeva,
tava, keramikih gorionika (foguna), keramikih gradela i
drugo4. Posebnu grupu ine brojni kuglasti oinohoe razliitih veliina i vrii s jednom rukom. identine ulomke
opisane keramike susreemo i u antikim lukama kao ve
koriteno posue5, zatim u naseobinskim slojevima brojnih antikih naselja, pa ak i u nekropolama, gdje su se
veliki kuglasti lonci istog oblika i fakture, poput onih naenih na spomenuta dva brodoloma, ponekad koristili kao
osuariji, odnosno jeftinija zamjena za staklene ole i kamene urne. Dio pak keramikog posua ovih radionica dospijevao je kao trgovaka roba i u udaljenije krajeve Carstva6.
U ovom radu, pripremljenom za Zbornik radova u ast
profesoru Branimiru gabrieviu, obradio sam jedan tip
keramikih zdjela koje potjeu iz istonosredozemnih radionikih centara i zastupljene su s brojnim primjercima na
podmorskim nalazitima, ali i na kopnenim lokalitetima.
Posebno, pak, stavljam naglasak na zdjelicu pronaenu u
sloju antike luke Enona nedaleko Zatona, koja svojim miB. iLAKOVAC, Keramika iz antikog broda potonulog kod Paklenih otoka, Diadora 4, Zadar, 1968, str. 183 i d. . rAPAni, Antiki brod s teretom keramike kod
Vignja, Zbornik otoka Korule, 2, Zagreb, 1972, str. 141-148. M. JUrii, Ancient
Shipwrecks of the Adriatic, BAR International Series, 828, Oxford, 2000, str. 163.
4
J. W. HAyES, The Villa Dionysos Ecavations, Knosos: The Pottery, The Anual
of the British School at Athens, 78, Oxford, 1983, str. 98 i d.
5
Z. BrUSi, Vrste importa helenistike i rimske keramike u Liburniju, u:
Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, rijeka, 1993,
tab. iV/3. Z. BrUSi, il porto liburnico e romano di Aenona (nin), u: Archaeologia
subacquea in Croazia (Studi e ricerche). Venezia, 2006, str. 38 (tab. iV/1). M. PAriCA, istonomediteranska keramika iz antike luke u Pakotanima, Prilozi Instituta
za arheologiju u Zagrebu, 25, Zagreb, 2008, str. 84 i d.
6
J. iSTEni, Kuhinjsko posue egejskih tipova na nalazitu rodik - nekropola
Pod Jezerom, Diadora, 10, Zadar, 1988, str. 100 i d.
3
116
tolokim sadrajem ulazi u iroki dijapazon tema kojima

se posebno bavio profesor gabrievi.
Plitke polukrune plitice ili zdjelice, na jedva naznaenoj prstenastoj nozi, s koso odrezanim obodom, s vanjske
strane, a ponekad i s unutarnje, imaju jednu ili dvije profilacije. isto tako s unutarnje strane dno obrubljuju dvije
koncentrine krune profilacije. Manji broj ovih zdjelica
iz luke antike Enone ima promjer otvora 14,5 do 15 centimetara dok je veina zdjelica promjerom otvora izmeu
18 i 21 centimetar (tabla i. 1-10 i tabla ii. 1-6). to se,
pak, fakture tie i one iz antike luke Enone i nekoliko
njih iz luke u Pakotanima, najee su naranastocrvene, crvenkastosmee ili svijetlosmee boje sa smeim ili
crvenkastosmeim premazom (tabla V. 1-2). Manji broj
zdjelica loije je fakture, najee sive ili tamnosive boje, a
ta se keramika ljuti i mrvi, dok pojedini rijetki primjerci
zdjelica imaju dobru sivu fakturu i tamnosivi sjajni premaz metalnog sjaja (tabla V. 3). U strukturi velikog broja
od ovih zdjelica uoava se primjesa tinjca, odnosno njegovih sitnih, svjetlucavih zrnaca (mica). ranije publicirane
nalaze s atenske Agore H. robinson datira u kasno 1. i
prvu polovinu 2. stoljea7. Plitke zdjelice istone sigilate
B2, koje za razliku od ostalog posua ove vrste ne nose u
sredini ig lonara, J. W. Hayes e kasnije svrstati u Formu
80, istiui da se one ne pojavljuju u materijalu iz Pompeja
pa njihovu proizvodnju, koja je bila dosta velika,stavlja u
vrijeme izmeu 80. i 150. godine poslije Krista8. Uz ovakvu zdjelicu iz antike nekropole u Bakru pronaen je novac Hadrijana. Osim u Bakru pronaene su na Krku i Osoru, dok junije, osim iz navedenih podmorskih nalazita,
zdjelice ovog tipa naene su u Burnumu i u naroni9. Zdjelice Forme 80 nastale su uglavnom kao kopije metalnih
uzoraka, a karakteristino je jo od helenistikog vremena
da se keramiki oblici izrauju prema metalnim uzorcima
kao njihova jeftinija zamjena.
7
H. S. rOBinSOn, The Athenian Agora. Pottery of the Roman period. Princeton,
1959, str. 87
8
J. W. HAyES, Atlante delle forme ceramiche, str. 69-70.
9
r. MAKJAni, istona sigilata na Kvarneru, Prinosi Odjela za arheologiju,
Zagreb, 1983, str. 55 i 63. S. ZABEHLiCKy-SCHEFFEnEggEr - M. KAnDLEr,
Burnum I. Erster Bericht die Kleinfunde er Grabungen 1973 und 1974 auf dem Forum. Be 1979, T8/8. M. TOPi, Stolno posue i glinene svjetiljke iz Augusteuma
narone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 95, Split, 2003, str. 191-192.
117
Zdenko BrUSi
Dvije zdjelice, koje iz ove grupe posebno izdvajam, ne

razlikuju se od ostalih zdjelica po fakturi keramike, njezinoj boji ili boji premaza. Ono to ih razlikuje jest to jedna
od njih ima na dnu, s unutarnje strane, glavu gorgone u
dubokom reljefu, nastalu otiskom matrice tijekom izrade,
dok je na drugoj zdjelici na vanjskoj strani dna unutar plitke noice naknadno urezan grafit VATTiDiVSiVSTVS10
(tabla iii. 1 i tabla iV. 2). Vidi se da je grafit paljivo nainjen jer je autor teksta najprije estarom urezao pola kruga, stvorivi tako linije natpisnoga polja, u koje je zatim
urezao uz V(ivat) i svoje ime ATTiDiVS iVSTVS, koje zauzima neto manje od polovice kruga na vanjskoj strani dna
zdjelice11. naime, neki od mornara na brodu ili sam zapovjednik broda, ili moda obian putnik Atidius Justus, koji
je sebe poastio sa ivio, oznaio je posudu koju je vjerojatno koristio za pie to, s obzirom na spomenuti uzvik
upravo odgovara njezinoj svrsi i nainu upotrebe. Ovakvo
oznaavanje naknadno urezanim slovima nalazimo na keramikom posuu i na drugim podmorskim nalazitima,
bilo na ostacima brodoloma ili u lukim prostorima12.
Kod prve, pak, zdjelice je ve prilikom njezine izrade
dodan reljef gorgone, a on, moemo kazati, na neki nain
oznaava i karakter zdjelice koja se po tom prikazu na dnu
izdvaja od ostale keramike ove vrste13. (tabla iii. 2 i tabla
iV. 1) Ona je, naime, u odnosu na ostale ovdje spomenute
zdjelice nepraktina za posluivanje jela jer duboki reljef
na dnu smeta prilikom konzumacije jela i nepraktina je
za ienje, dok se iz nje moglo konzumirati pie. U lukim slojevima iz ovog vremena kao i na nalazitima na
kopnu postoje brojni nalazi raznovrsnih keramikih aa,
skifosa i manjih kratera te vria s jednom rukom koji
su se kao i zdjelice koristili za posluivanje i konzumaciju pia14. Analogije za nau zdjelicu s reljefnim prikazom
Z. BrUSi, il porto liburnico, tab. Xi/4.
Za interpretaciju grafita zahvaljujem kolegici Anamariji Kurili.
12
na ostacima antikog brodoloma kod otoka Zlarina vie razliitih keramikih
posuda oznaene su s urezanim slovima ni; dva ili tri urezana slova ili imena su na
nekoliko posuda iz antikih luka u Pakotanima i nina, te na ulomcima helenistikih
posuda i reljefnih zdjela za konzumaciju vina u sloju helenistike luke u resniku kod
Katel tafilia.
13
Z. BrUSi, Hellenistic and roman relief Pottery in Liburnia, BAR International Series, 917, Oxford, 1999, kat. 454.
14
istraivanja koja su u tri navrata vrena u antikoj luci u Pakotanima donijela
10
11
118
gorgone na njezinu dnu pronali smo u materijalu iz atenske Agore, a u tom pogledu posebno interesantan primjerak metalne plitice s gorgoninim prikazom (tabla V. 4) to
potvruje tezu o metalnim uzorcima ove vrste keramikog
posua15.
isto tako ne trebamo odbaciti pomisao da su se obje
zdjelice Forme 80, a posebno ova s reljefnim prikazom gorgone, mogle koristiti jo i kao posue pri rtvenim obredima. naime obje zdjelice, a moda i neke od ostalih koje
nemaju posebnih oznaka na sebi, vjerojatno su se koristile
i kod rtvovanja kao posude za rtve ljevanice. rtvovanja
bogovima i traenje miljenja za vee poduhvate od brojnih
proroita, bili su uobiajeni postupci u antikom svijetu,
a posebno su rtvovanja i preporuke boanstvima bile uobiajene kod pojedinih poslova i poduhvata s neizvjesnim
ishodom kao to je plovidba, koja je u antici za mornare i
putnike bila riskantna i esto dugotrajna, s neizvjesnim ishodom. Antiki brodovi nosili su razliita imena, najee
imena boanstava, posebno onih povezanih uz more, pa je
bio uobiajen priziv boanstava i rtvovanje za dobar ishod
putovanja, osobito kad vremenske prilike ili druge okolnosti nisu to obeavale. Brodovi su imali svoje rtvenike gdje
se tijekom vonje, a najee prilikom poetka dnevne plovidbe ili njezinog zavretka, nakon dobrog ishoda zahvaljivalo boanstvu ije je ime brod nosio ili nekom od iroke
lepeze boanstava veeg ili manjeg ranga16.
su na vidjelo ulomke vie od stotinjak primjeraka vria s jednom rukom, estim

i u drugim lukim nalazima i na kopnenim lokalitetima ,od kojih je vie varijanti
pronaeno na navedenim brodolomima u Peljekom kanalu i kod Paklenih otoka, M.
PAriCA, istonomediteranska keramika, str. 81-95.
15
H. S. rOBinSOn, The Athenian Agora, str. 87.
16
Z. BrUSi, Lux in nave, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 24, Zagreb,
2007, str. 197.
119
Zdenko BrUSi
1-10. Zdjelice Forma 80 iz antike luke Enone.
120
1-6. Zdjelice Forma 80 iz antike luke Enone.
121
Zdenko BrUSi
1. Zdjelica Forma 80 iz antike luke Enone s urezanim grafitom.

2. Zdjelica Forma 80 iz antike luke Enone s reljefom Gorgone.
122
1. Detalj zdjelice Forma 80 s reljefom Gorgone.

2. Detalj zdjelice Forma 80 s urezanim grafitom.
123
Zdenko BrUSi
1-3. Zdjelice Forma 80 iz antike luke u Pakotanima

4. Bronana plitica s reljefom Gorgone na dnu iz atenske Agore.
124
Zdenko Brusi
Schsseln der Ost-Sigillata an unterseeischen Fundorten
im Aquatorium von Zadar
Zusammenfassung
Ein groteil der Keramikgefe, die an unterseeischen Fundorten in erforschten Hafenbereichen des Aquatoriums von Zadar entdeckt wurden (im antiken Hafen Enona bei Zaton, im antiken Hafen in Pakotane, im Hafen der
antiken Siedlungen in Boana bei Biograd und in den antiken Hafenbereichen
in Caska und novalja auf der insel Pag), gehren zu Werksttten des stlichen
Mittelmeerraumes bzw. zur nach archologischer Terminologie Ost-Sigillata
genannten Keramik. Es wird angenommen, dass sie als Alternative zur italischen Sigillata entstand. Sie wird in Verbindung gebracht mit Werksttten an
der Westkste Kleinasiens. Eine der Varianten dieser Sigillata (Ost-Sigillata B2)
wurde zwischen den Jahren 70 und 150 n. Chr. angefertigt und bildet die allerhufigsten Funde stlicher Keramikproduktion, nicht nur an den unterseeischen
Fundorten, sondern auch im Festlandbereich der Ostadriakste. Die flachen,
halbkreisfrmigen Schlchen oder Schsselchen auf einem sprlich angedeuteten ringartigen Fu, die wir in dieser Arbeit bearbeiten, haben einen verdickten,
schrg abgeschnittenen rand, unter dem von der ueren Seite, aber manchmal
auch von der inneren, ein oder zwei Profilationen flieen. im Unterschied zu
den restlichen gefen dieser Art tragen die flachen Schlchen in der Mitte kein
Siegel des Tpfers; ihre Herstellung, die ziemlich gro war, fllt in die Zeit zwischen 80 und 150 n. Chr.
Zwei Schlchen, die wir aus dieser gruppe besonders hervorheben, unterscheiden sich von den restlichen weder in der Faktur der Keramik, noch in ihrer
Farbe oder der Farbe der Aufstrichs. Der Unterschied ist darin, dass eines dieser Schlchen auf der innenseite des Bodens den Kopf einer gorgone in Tiefrelief hat, das als Abdruck einer Matrize whrend seiner Herstellung entstand,
whrend bei dem zweiten Schlchen auf der Auenseite des Bodens innerhalb
des flachen Futeils ein zustzlich eingraviertes graffito fliet. Beide Schlchen
nmlich, und vielleicht auch einige von den brigen, die keine besonderen Markierungen an sich tragen, wurden wahrscheinlich bei Opferungen als gefe fr
Trankopfer verwendet. Die Schifffahrt war in der Antike sowohl fr die Seeleute
als auch fr die reisenden riskant sowie oft langwierig und hatte einen unsicheren Ausgang. Die Schiffe hatten eigene Opferaltre, auf denen whrend der
Fahrt, am hufigsten anlsslich des Beginns der tglichen Seereise oder an ihrem
Ende, der gottheit gedankt wurde, deren namen das Schiff trug, oder einer gottheit hheren oder niedrigeren ranges aus dem breiten Spektrum der gottheiten.
125
Zdenko BrUSi
126
Lucius Aemilius Blastus reljefno ime proizvoaa na dnu vreva etverokutnoga tijela
ivo FADi
Lucius Aemilius Blastus

reljefno ime proizvoaa na dnu
vreva etverokutnoga tijela
raspravljajui o raznovrsnim reljefnim radionikim igovima na dnu staklenih recipijenata potrebno je naglasiti
da oni mogu biti odraz aktivnosti staklara ili staklarske
radionice, ali isto tako mogu biti i simbol ili ime proizvoaa mirisnih tvari ili lijekova*. i ne samo to, odreeni
geometrijski ili vegetabilni reljefni znak moda je oznaavao i odreenu vrstu sadraja u staklenoj ambalai. Ovo
posljednje je najlake argumentirati preko veoma homogene tipoloke skupine pseudo-Merkur boica, posebno onih
esterokutnog i osmerokutnog tijela1. One su, po svemu
sudei, proizvod neke liburnske staklarske radionice, ali na
dnu nose nekoliko razliitih izvedbi reljefnih igova. Stoga,
ti reljefni igovi ne predstavljaju staklarsku radionicu, jer
bi u protivnom na svima bio isti ig. Jednako tako ti reljefni
igovi na dnu staklenih posuda ne predstavljaju ni zatitni znak ili logotip odreene parfumerije ili proizvoaa
farmakolokih preparata. naravno da specifini igovi na
odreenom podruju ukazuju na lokalnu djelatnost ma kojeg ona karaktera bila, ali je barem na dananjem stupnju
istraenosti, nemogue razluiti o kojoj se od spomenutih
djelatnosti radi. no, neovisno o tome, igovi koji su specifikum nekog podruja potvruju i lokalnu proizvodnju
ambalae ili ambalae i sadraja.
Uz brojne oblike staklenih recipijenata, na ijem dnu
se nalazi reljefni ig, spadaju i vrevi etverokutnog tijela.
Vrevi pravokutnog tijela pojavljuju se u kasnoaugustovskoj i tiberijanskoj epohi. njihova se proizvodnja provlai
*
rad posveujem potovanom i dragom profesoru Branimiru gabrieviu koji mi

je svojim predavanjima, erudicijom i humanizmom, kroz sve godina studija pruao
znanje, poticaj i ljubav prema struci.
1
i. FADi, Pseudo Merkur boice s podruja Liburnije - proizvodi lokalne staklarske radionice, u: Rimske keramiarske i staklarske radionice, Crikvenica, 2010,
(u tisku).
127
ivo FADi
kroz itavo 2. stoljee, a pojavljuju se i na starokranskim

lokalitetima s reljefnim otiskom kristograma2. Veina primjeraka vreva etverokutnog tijela nema reljefnog iga.
Ako se on nalazi na dnu recipijenta, onda je to najee
razliit broj reljefnih koncentrinih krunica (uglavnom od
2 do 8), a takve se nalaze i na nekim drugim staklenim
oblicima kao to su, naprimjer, staklene urne i teglice. Te
koncentrine krunice su najuestaliji nain oznaavanja
proizvodnih serija ili staklarskih radionikih sredita. neto rjei stilizirani motivi su oni, koji predstavljaju rozete
ili razne biljne i ivotinjske ornamente (poput ptice ili pijetla). Uz navedene igove na dnu vreva, postoje i spomenuti rijetki kasnoantiki primjerci koji imaju reljefni kristogram. Koliko je do sada poznato, takvi su etverokutni
recipijenti veinom raeni od maslinastozelenog stakla. U
posebnu kategoriju spadaju tekstualna dna s inicijalima ili
cijelim imenima proizvoaa.
na dnu vreva etverokutnoga tijela do sada su u Liburniji zapaena etiri razliita imena proizvoaa, a na
jednom vru se nalaze samo inicijali. Spomenuta imena
su Lucius Aemilius Blastus, Caius Salvius Gratus i Gneius
Pompeius Cassianus, Publius Actius Alcimus, te inicijalna
slova poput CSOr.
reljefni otisak iga na kojem je ime L. Aemilius Blastus
neto je ea pojava na dnima vreva etverokutnoga tijela. najvie primjeraka staklenih vreva s otiskom imena L.
Aemilius Blastus pronaeno je u italiji3. est ih je poznato
u reciji4, a jedan takav otisak pronaen je na staklenom
dnu iz gorsiuma u Maarskoj5. Dakle, najbrojniji su u sjevernoj italiji i u reciji6.
i. FADi, igovi kriptograma i kria na dnu kvadratinih staklenih vreva,

Opuscula Archaeologica, 23-24/1999-2000, Zagreb, 2000, str. 185-194.
3
F. CESELin, Vetri romani provenienti dal Parmese e da Velleia, Diadora, 1819/1996-1997, Zadar, 1997, str. 33-36, 38.
4
A. rOTTLOFF, Bodenmarken auf halbformgeblasenen glsern aus raetien. u:
Corpus des signatures et marques sur verres antiques. Vol. 2, /Ur. D. Foy, M. D. nenna/, Aix-en-Provence - Lyon, 2006, str. 147, sl. D-rA/1, 104, 122, 204, 216-217.
5
L. BArKCZi, Pannonische glasfunde in Ungarn, u: Studia Archaeologica, 9,
Budapest, 1988, br. 413.
6
Tri su primjerka zabiljeena, usp. CIL 15, 2, 6990 a-c.
2
128
Ve je E. roffia izdvojila, na temelju primjeraka pronaenih u italiji, tri razliite vrste iga s imenom Lucija
Emilija Blasta7. Predloena shema za italiju je:
1.
L AEMiLi
BLASTi
2.
L AEMiLi
(koncentrine krunice u sredini)
BLASTi
3.
L AEMiLi
(vegetabilni motiv /kruni motiv - vegetabilni motiv)
BLASTi
na istonoj Jadranskoj obali do sada je poznato ak
etiri etverokutna dna s otiskom spomenutog imena8.
Sva etiri su pojedinani primjerci bez konteksta nalaza, a
pronaeni su na antikoj nekropoli u Starigradu-Paklenici
- Argyruntum (sl. 1/1, 2/1)9, u Podgrau kod Benkovca Asseria (sl. 1/2, 2/2)10, na antikoj nekropoli Bakra - Volcera
(sl. 1/4, 2/4)11, a jedan primjerak je sauvan u starom fundusu Arheolokog muzeja u Zadru (sl. 1/3, 2/3). On najvjerojatnije i potjee iz samog Zadra - Jader. Od spomenuta
etiri primjerka iz Hrvatske, jedan pripada standardnim
niim vrevima, kojima je visina neto vea od irine dna
(Asseria). Primjerak iz Argyruntuma i Volcere pripada izE. rOFFiA, Marchi di fabbrica su bottiglie in vetro da Luni, u: Quaderni. Centro
studi lunensi, 8, Luni, 1983, str. 92, 98-100.
8
i. FADi, Antiko staklo Argyruntuma. Zadar, 1986. i. FADi, Rimsko staklo
Argyruntuma. Zadar, 1989. i. FADi, Argyruntum u odsjaju antikog stakla. Zadar, 2006, str. 19, 50, 110, sl. 6. i. FADi, Antiko staklo Asserije iz Arheolokog
muzeja u Splitu, u: Benkovaki kraj kroz vjekove, 2, Benkovac, 1988, str. 29-70.
i. FADi, il Vetro, u: Trasparenze imperiali - Vetri romani dalla Croazia, Milano
- roma, 1997, str. 73-246. i. FADi, Antiko staklo u Liburniji. Doktorski rad.
Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 2001. i. FADi, Antike staklarske radionice u
Hrvatskoj, Godijak Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBiH, 32, Sarajevo, 2002,
str. 385-405. Z. BULJEVi, Tragovi staklara u rimskoj provinciji Dalmaciji, Vjesnik
za arheologiju i povijest dalmatinsku, 98, Split, 2005, str. 93-106.
9
i. FADi, Argyruntum u odsjaju, str. 19, 50, 110, sl. 6.
10
i. FADi, Antiko staklo Asserije, str. 29-70.
11
Z. grEgL - i. LAZAr, Bakar - Staklo iz rimske nekropole, u: Katalozi i monografije Arheolokog muzeja u Zagrebu, 5, Zagreb, 2008, str. 72, 118, tab. 9/5. na
ovom mjestu zahvaljujem se Jadranki Belevski, dokumentaristici u Muzeju antikog
stakla u Zadru, na izraenim crteima.
7
129
ivo FADi
4.
1.
2.
3.
sl. 1. Vrevi etverokutnog tijela: 1. Argyruntum (Starigrad-Paklenica);

2. Aseria (Podgrae kod Benkovca); 3. Jader ? (Zadar);
4. Volcera (Bakar).
duenim vrevima kojima visina znatno premauje irinu

(visina oko 16 cm, irina 6,5 cm), dok je primjerak iz starog fundusa Arheolokog muzeja u Zadru veliki masivni
vr etverokutnog tijela i znatno vee zapremnine. Dakle,
tri otiska su na vrevima uobiajenih veliina, dok je jedan
reljefni otisak na vru izrazito velikih dimenzija.
U Liburniji su sva etiri pronaena primjerka vra kvadratinog tijela s natpisom L. Aemilius Blastus meusobno posve razliita, ali se oni razlikuju i od sheme koju je
predloila E. roffia. Jedino primjerak iz Aserije donekle
odgovara predloenoj shemi 2. kod E. roffia. S druge strane, primjerak iz Maarske najvie odgovara primjerku iz
Liburnije koji je pronaen u Argyruntumu (barem to se
tie samog teksta). Meutim, izgleda da se ovdje ipak radi
samo o jednoj reljefnoj krunici u sredini dna oko bradaviastog ispupenja, dok starigradski primjerak sadri tri
reljefne koncentrine krunice. Ako je to tako, tada bi primjerak iz Maarske bio osma inaica istog iga, odnosno
istog imena. Primjerci pronaeni u Liburniji su:
130
sl. 1. Lavra na brdu Athosu, plutej,

prema: Lj. Karaman.
sl. 2. Sv. Marko u Veneciji, plutej,

prema: W. Dorigo.
sl. 2. Vrevi etverokutnog tijela: 1. Argyruntum (Starigrad-Paklenica);

2. Aseria (Podgrae kod Benkovca); 3. Jader ? (Zadar);
4. Volcere (Bakar).
1. Argyruntum (Starigrad)
BLASii - gornja hasta slova T nije otisnuta
(tri koncentrine krunice u sredini)
L AEMiL - horizontalna hasta slova L nije sauvana
2. Asseria (Podgrae kod Benkovca)
AEMiL - horizontalna hasta slova L nije sauvana
(pet koncentrinih krunica u sredini)
BLASTi
3. Iader ? (Zadar)
LA[EMiLiUS]
(etiri koncentrine krunice u sredini)
BLASTV[S (?)
131
ivo FADi
4. Volcera (Bakar)
LA / EM / iBL / ASi - na sve etiri strane kvadratinog
dna
(u sredini koncentrine krunice)
(na uglovima bradaviasta ispupenja)
na kraju se moe zakljuiti da su vrevi kvadratinog
tijela, na ijem se dnu nalazi ime proizvoaa, nastali u
drugoj polovini 1. ili u 2. stoljeu poslije Krista. razmiljanja o provenijenciji vreva s ovim igom koji su pronaeni u Liburniji, mogu biti dvojaka. ili su to uvezeni
sjevernoitalski proizvodi, ili su oni nastali na tlu Liburnije.
Ova druga tvrdnja nalazi svoju potporu u velikom broju
pronaenih primjeraka vreva kvadratinog tijela openito, te posebno onih koji, u razliitim inaicama nose ime
proizvoaa - Lucius Aemilius Blastus. najvjerojatnije je
to sjevernoitalski staklar koji je svoju filijalu otvorio i u
Liburniji. no, ipak zauuje tolika raznolikost izvedbi iga
istog vlasnika, odnosno istog proizvoaa staklenog recipijenta ili njegovog sadraja, ili na koncu jednog i drugog.
Katalog:
1. Starigrad Paklenica - Argyruntum (sl. 1/1, 2/1).
Pohrana: Muzej antikog stakla u Zadru.
Inv. br.: AMZ 1007 (st. inv. br. O. 85).
Veliina: visina oko 14 cm, irina 6,5 cm, promjer oboda 4,5
cm.
Opis: Vr izduenijeg etverokutnog tijela. na blago udubljenom dnu, priblino u sredini, tri reljefne koncentrine krunice.
Vanjski promjeri krugova su 1,2 cm, 2 cm i 2,7 cm. Uz dva ruba
dna ime proizvoaa u plitkom reljefu; gore BLASTi, a dolje LAEMiL. Visina slova oko 1,3 cm. na kratkom cilindrinom vratu
masivni, razvraen pa prema gore uvijen prstenasti obod. Boja
zelenkastoukasta. nedostaje vei dio tijela. ruica sauvana
na gornjem dijelu vrata. Stijenke deblje od uobiajenih.
ime proizvoaa je u genitivu. U imenu Blasti nije sauvana
gornja hasta slova T, a slovo i sauvano je samo u donjem dijelu.
U rijei Aemil(i) nije sauvana horizontalna hasta slova L.
2. Podgrae kod Benkovca - Asseria (sl. 1/2, 2/2)
Pohrana: Arheoloki muzej u Splitu.
Inv. br.: AMS -g - 1572.
Veliina: irina sauvanog dna 7,5 x 6,8 cm.
132
Opis: Vr etverokutnog tijela kojem je sauvano samo dno.

na dnu reljefni ig proizvoaa. ime L. Aemilius Blastus nalazi
se na dvije nasuprotne strane, a u sredini etiri koncentrine
krunice.
ime proizvoaa je u genitivu. Slovo L od prenomena Lucius
nije sauvano. U gentilnom imenu nije sauvana horizontalna
hasta slova L, a u kognomenu hasta slova L je slabo naznaena.
3. Zadar - Jader (?) (sl. 1/3, 2/3).
Pohrana: Muzej antikog stakla u Zadru.
Inv. br.: A 12915.
Veliina: visina 21,93 irina 11,6.
Opis: Veliki vr etverokutnog tijela iz kojeg, preko naglaenog ramena, izlazi cilindrini vrat. Obod masivan i prstenast.
Trakasta kanelirana ruka spojena je na ramenu i na vratu pod
obodom. Plavkastozelenkaste stijenke izrazito debele. nedostaje
manji dio dna i donjeg dijela tijela.
ime proizvoaa vjerojatno je u genitivu, no mogue da je
kognomen naznaen kao BLASTVS, jer je iza T hasta neto zakoena, ime se stjee dojam da se radi o V umjesto i. Ako je to
tako, tada je ime proizvoaa u nominativu. Od prenomena i
nomena jedva itljivo LAE. Ostali dio nije sauvan.
4. Bakar - Volcera (sl. 1/4, 2/4).
Pohrana: Arheoloki muzej u Zagrebu.
Inv. br.: 11004.
Veliina: visina 16 cm, irina 6,4 cm, promjer oboda 4,5 cm.
Opis: Vr izduenog etverokutnog tijela. na sredini blago
udubljenog dna tri su reljefne koncentrine krunice. U uglovima etiri reljefna bradaviasta ispupenja. Uz rubove dna, izmeu reljefnih ispupenja, ime proizvoaa u plitkom reljefu: LA/
EM/iBL/ASi. na kratkom cilindrinom vratu masivni, razvraen
pa prema gore uvijen i zbijen obod. Boja zelenkastoukasta.
nedostaje vei dio tijela. Profilirana trakasta ruica spojena na
ramenu i vratu vra. ime proizvoaa je u genitivu.
133
ivo FADi
ivo Fadi
Lucius Aemilius Blastus
der Reliefname des Herstellers auf dem Boden von Krgen
mit viereckigem Volumen
Zusammenfassung
An der Ostadriakste sind bislang sogar vier viereckige Bden mit
dem namensabdruck des Lucius Aemilius Blastus bekannt. Alle vier sind
Einzelexemplare ohne Fundkontext. Sie wurden entdeckt in einer antiken
nekropole in Starigrad-Paklenica (Argyruntum; Tab. 1: 1), in Podgrae bei
Benkovac (Asseria; Tab. 1: 2), in der antiken nekropole von Bakar (Volcera;
Tab. 1: 4) und ein Exemplar ist erhalten im Altbestand des Archologischen
Museums in Zadar (Jader; Tab. 1: 3). Es stammt hchstwahrscheinlich auch
aus Zadar selbst. Von den erwhnten vier Exemplaren in Kroatien gehrt
hchstwahrscheinlich ein Teil zu den niedrigeren Standardkrgen, deren
Hhe etwas grer ist als die Breite des Bodens (Asseria). Das Exemplar
aus Argyruntum und Volcera gehrt zu den lnglichen Krgen, deren Hhe
deutlich die Breite berschreitet (h etwa 16 cm, b = 6,5 cm), whrend das
Exemplar aus dem Altbestand des Archologischen Museums in Zadar ein
groer massiver Krug mit viereckigem Volumen und deutlich grerem
Fassungsvermgen ist. Drei Abdrcke sind also auf Krgen gewohnter
Dimensionen, whrend ein reliefabdruck auf einem Krug ausgesprochen
groer Dimensionen ist.
Es lsst sich der Schluss ziehen, dass die Krge mit quadratischem
Volumen, auf deren Boden sich der name des Herstellers Lucius Aemilius
Blastus befindet, in der zweiten Hlfte des 1. oder 2. Jahrhunderts n. Chr.
entstanden sind. Die berlegungen ber die Herkunft der Krge, die mit
diesem Siegel in Liburnia gefunden worden sind, gehen in zwei richtungen.
Entweder handelt es sich bei ihnen um importierte norditalische Produkte
oder sie sind auf dem Boden von Liburnia entstanden. Diese zweite
Behauptung wird untermauert durch eine groe Zahl an gefundenen
Exemplaren von Krgen mit quadratischem Volumen allgemein und speziell
jener, die in verschiedenen Versionen den namen des Herstellers Lucius
Aemilius Blastus tragen. Hchstwahrscheinlich handelt es sich bei ihm um
einen norditalischen glaser, der seine Filiale auch in Liburnia erffnet hatte.
Doch trotzdem verwundert eine solche Verschiedenheit in der Ausfhrung
des Siegels desselben Besitzers beziehungsweise desselben Herstellers des
glasrezipienten oder seines inhalts oder letztlich des einen und des anderen.
134
Dalmatinski gradovi na Trajanovom stupu u rimu
nenad CAMBi
Dalmatinski gradovi
na Trajanovom stupu u rimu
najvei Trajanovi vojni pothvati bijahu dvije vojne protiv Daana koje je on uspjeno dovrio godine 1061. Trajanov forum (sl. 1), a osobito njegov monumentalni stup
visok oko 30 m (100 stopa) s 200 m dugim spiralno svijenim vrpcama na kojima su izvanredni reljefi kontinuirana pria o oba vojna uspjeha odlino je svjedoanstvo
svega onoga to se dogaalo (sl. 2)2. Trajanov forum i stup
izraeni su sredstvima golemog ratnog plijena. reljefi su
najsjajniji izraz rimske carske umjetnosti, isprian na veoma osebujan nain (poput stripa) koji je tada po prvi put
upotrijebljen u rimskoj umjetnosti. Poslije su takav oblik
samopredstavljanja upotrijebili jo neki vladari u 2. stolje1
O Dakim ratovima literatura je pogolema. Ovdje je doneen samo krai izbor:
C. PATSCH, Der Kampf um den Donauraum unter Domitian und Traian, Beitrge
zur Vlkerkunde Sdeuropas, V/2, Wien, 1937. K. STrOBEL, Untersuchungen zu
den Dakerkriegen Trajans. Studien zur Geschichte des mittleren und unteren Donauraumes in der Hohen Kaiserzeit. Habelt, Bonn 1984, str. 5 i d. Usp. u novije doba
i n. gUDEA - Th. LOBSCHEr, Dacia. Eine rmische Provinz zwischen Karpaten
und Schwarzen Meer. Mainz, 2006, str. 17 i d.
2
najvanije raspravne o Trajanovom stupu su sljedee: C. CiCHOriUS, Die
Reliefs der Trajanssule, i-iii, Berlin, 1896-1900. E. PETErSEn, Trajans Dakische
Kriege. Nach dem Sulenreliefs erzhlt. i-ii, Leipzig, 1899-1903. F. B. FLOrESCU,
Die Trajanssule. Bucarest, 1969. L. rOSSi, Trajans Column and the Dacian Wars.
London, 1971. W. gAUEr, Untersuchungen zur Trajanssule. Berlin, 1977. T.
HLSCHEr, geschichtsauffassung in der rmischen reprsentationskunst, Jahrbuch des deutschen archologischen Instituts, 95, Berlin, 1980, str. 265 i d. S. SETTiS
- A. LA rEginA, La colonna Traiana. (A cura di S. Settis), Torino, 1988. L. BAUMEr - T. HLSCHEr - L. WinKLEr, narrative Systematik und politisches Konzept
in den reliefs der Trajanssule. Der Fallstudien, Jahrbuch des deutschen archologischen Instituts, 106, Berlin, 1991, str. 265 i d. g. M. KOEPPEL, Die historischen reliefs der rmischen Kaisserzeit Viii, Bonner Jahrbcher, 191, Bonn, 1991, str. 135 i
d. r. BODE, Der Bilderfries der Trajanssule, Bonner Jahrbcher, 192, Bonn, 1992,
str. 123 i d. g. M. KOEPPEL, Die historischen reliefs der rmischen Kaisserzeit iX,
Bonner Jahrbcher, 192, Bonn, 1992, str. 61 i d. F. COArELLi, La colonna Traiana.
roma, 1999. T. HLSCHEr, Bilder der Macht, u: Traian. Ein Kaiser der Superlative
am Beginn einer Umbruchzeit? Mainz, 2002, str. 127 i d. /Ur. A. nnnerich Asmus/.
135
nenad CAMBi
sl. 1. Trajanov forum Rim. Mjesto Trajanova stupa izmeu hrama i bazilike Ulpije
(prema: B. Andreae).
u (sauvane su samo baze stupova Antonina Pija3, dok je

stup Marka Aurelija4 u cijelosti izvanredno ouvan).
Trajanovi su reljefi oblikovani prema nacrtima koje su
nainili slubeni umjetnici zadueni da prate dogaanja,
ali osobito ona povezana s carevim odlukama za vrijeme
trajanja priprema i ratova. nacrti su bili uzorom za slike
koje su noene u trijumfalnoj sveanosti. Oni nisu bili, a
niti su mogli biti, veoma toni, iako su raeni na licu mjesta, jer su bili predvieni da budu samo gruba informacija
i orijentacija nazonima trijumfu. Osim toga, pouzdano
je da su skice, a osobito sami reljefi bili uljepavani radi
carske propagande. Ali te skice ni u kojem sluaju nisu
bile samo izraz puke fantazije, premda su bile podlone izmjenama zbog prelaska iz jednog likovnog medija u drugi.
Usp. D. KLEinEr, Roman Sculpture. yale University Press, 1992, str. 285-288,
sl. 53-54.
4
D. KLEinEr, Roman Sculpture, str. 259-301, sl. 263-268.
3
136
sl. 2. Trajanov stup danas (nakon ienja), (foto: N. Cambi).
Slike noene u trijumfu nosile su i natpise takoer zbog

bolje informacije promatraa5.
nakana ovoga rada je da nakon analize locira prizore na
poetku ii. Dakog rata, ne zato da se ponovi ve poznato,
ve da se prui neke nove argumente u prilog tezi kako je
na odsjecima reljefa (Cichorius LXXiX-LXXXVii ili SettisLa reginina revidirana podjela 59-65) prikazano nekoliko
dalmatinskih gradova i naselja. To je naa polazina pretpostavka, kao i mnogih dosadanjih istraivaa6.
Trajan je krenuo iz rima na ii. Daku vojnu 4. lipnja 105. godine to to potvruju dva natpisa podrijetlom
iz Ostije7. Same vojne operacije nisu poele prije srpnja
E. KnZL, Der rmische Triumph. Siegesfeiern im antiken Rom. Mnchen,
1988, str. 109-118.
6
isti naslov po prvi put sam prodiskutirao u knjizi: Antika Salona. Split, 1991,
str. 19 i d., te u lanku: n. CAMBi, i porti della Dalmazia, u: Strutture portualni e
rotte marittime nell Adriatico di et romana, Antichit Altoadriatiche, XLVi, Trieste-roma, 2001, str. 148 i d. Poslije toga je autor ove radnje doao do novih spoznaja,
jer ga je tema i dalje kontinuirano zaokupljala.
7
L. ViDMAn, Fasti Ostienses. Prague, 1982. D. KiEnAST, Rmische Kaisertabelle. Grundzge einer rmischen Kaiserchronologie. Darmstadt, 1996. (sec. ed.),
str. 122.
5
137
nenad CAMBi
sl. 3. Trajanov stup. Polazak brodova iz luke (Ankona), detalj

(foto: N. Cambi).
mjeseca iste godine. Car je oito elio iskoristiti ljeto za

voenje rata tako da kie, oluje, hladnoe i druge nepogode
kasne jeseni i zime ne oteaju ratne operacije premone
rimske vojske.
gore spomenuti odsjeci, meutim, ne podudaraju se
potpuno s loginom cjelinom dogaaja (scene), jer je podjela artificijelna i formalna, nainjena samo radi izrade
crtea i fotografija te, dakako, znanstvenog prouavanja.
Tako je prije svega neophodno uspostaviti i rekonstruirati
scene (cjeline pojedinih dogaaja). na stupu je jasno odvojen ii. Daki rat od i. koji se nalazi na donjim spiralnim
zavijucima. Prikaz poinje odlaskom (profectio) (sl. 3). Pet
je takvih scena koje e biti predmetom ove rasprave (sl. 4).
Evo kratkog opisa: prva prikazuje polazak carskih brodova
iz polazine luke (odsjek 59)8. Druga scena je potpuno povezana s prvom i prikazuje dolazak brodova u luku te topao doek stanovnika toga lukog grada (odsjeci 60-61). Te
dvije scene povezane su da bi se racionalizirali prikazi (polazak i dolazak). Prihvatna luka je bila prva postaja carevog
ratnog pohoda. Trea scena predstavlja cara i njegovu svitu
u tom gradu u razgovoru s graanima (odsjeci 60-61). Ove
potonje dvije scene su povezane i pokazuju to se dogaalo
malo poslije pristajanja brodova. etvrta scena prikazuje
odlazak cara iz toga lukog grada prema unutranjosti, gdje
su imperatora najprije srdano doekali civili, a malo poslije i vojnici (odsjeci 61-63). Peta scena predouje dolazak
8
n. CAMBi, i porti, str. 152 i d., sl. 12. rekonstrukcija prizora zasniva se na
crteima koji su objavljeni u: S. rEinACH, Repertoire the Reliefs grcs e romains.
Paris, 1909, str. 351-353, sl. 63-67. Crtee rekonstrukcije izvrsno je nainio pokojni
B. Pel i na tome mu velika hvala.
138
sl. 4. Trajanov stup. Rekonstrukcija cjelina pojedinih scena (N. Cambi),

(crte: B. Pel, prema: S. Reinach).
cara i njegove pratnje u luku nekog velikog grada, gdje se

na samom molu prireuje rtvu (odsjeci 64-65).
nakon opisa reljefa slijedi pokuaj utvrivanja gdje se
dogaa ovih pet scena, jer povijesni izvori o tim dogaanjima, naalost, ne obavjetavaju. Samo slike mogu pomoi identifikaciji. najvanija zadaa je utvrditi otkuda je
Trajan krenuo pa e onda biti znatno lake identificirati
ostale postaje (sl. 4, gore). U vezi s prvom scenom, vano
je upozoriti na nekoliko momenata. Polazite je bila jedna
luka, nedvojbeno u italiji, oigledno na jadranskoj obali,
budui da je prije polaska Trajan boravio u italiji9. Taj luki
grad je bio dosta velik i smjeten na breuljku iznad mora i
podbreju uz more. Luku okruuju prilino velike i raskone graevine. Vrlo izduena i prizemna zgrada, vjerojatno
horreum, predoena je na desnoj strani. na suprotnoj, lijevoj strani, je hram s etiri stupa na proelju okruen etvrtastim portikatom. Stojei muki kip (vjerojatno togatus)
vidi se u unutranjosti hrama (augusteum ?). Sasvim blizu
9
Trajan se nalazio u rimu poslije i. Dakog rata. Oevidno je da tada sklopljeni
mir nee biti stabilan, pa je car morao poeti pripreme za novi rat koji e unijeti u
samo srce Decebalovog kraljevstva. Usp. K. STrOBEL, Untersuchungen, str. 5 i d.
M. A. SPEiDEL, Bellicosissimus Princeps, u: Traian. Ein Kaiser der Superlative am
Beginn einer Umbruchzeit?, Mainz, 2002, str. 34 i d.
139
nenad CAMBi
sl. 5. Tlocrt rimske luke Ankone (prema: N. Alfieri).
obale je slavoluk s jednim prolazom i tri kipa na tjemenu

atike. Oevidno je da su te tri graevine odabrane da bi
se mogao prepoznati grad. Kao gradska luka iskoriten je
omanji zaljev. Tri broda su u luci i predstavljaju pars pro
itave rimske flote. na jednom od ratnih brodova i car je
prikazan na krmi kao zapovjednik troveslarke. Ostala dva
broda su dvoveslarke. Prikaz je zaustavio trenutak kad su
brodovi krenuli, i to nou ili u rano ujutro, na to nedvosmisleno upuuje svjetiljka na krmi Trajanova broda. isto
tako veoma je znaajno to samo mali broj ljudi ispraa
cara i flotilu, to je osobito uoljivo u usporedbi s brojnim
i toplim doekom brodovlja u luci dolaska. Ti ljudi ure
ulicama koje vode prema luci s upaljenim bakljama, to je
jo jedan znak da se isplovljavanje dogaa nou. Prisutnost
malog broja ljudi u luci moe se objasniti samo time da je
odluka o isplovljavnanju doneena iznenadno.
Zato je odabrana no za plovidbu? Oluje i razne druge
nepogode su rijetke u lipnju, a vjetrovi, osobito oni koje
dolaze sa zapada, u sumrak se smiruju. Mornarsko i ribarsko iskustvo, sabrano kroz narataje, pouavaju jo i danas
da je pouzdana prognoza mogua samo naveer i to ne za
due razdoblje. Crvenilo na zapadu i otar obris mjeseca i
jasne zvijezde bili su pouzdani znakovi vedre noi i nadolazeeg lijepog dana i mirnog mora pogodnog za presijecanje
Jadrana. Ti znakovi se provjeravaju oko ponoi i ako nema
promjena, predvianja su nepogreiva. Ljeti je more mirnije nou nego danju, pa je plovidba posve bezopasna, a
140
vedra no omoguuje laku orijentaciju prema sjevernjai.

Stoga se po svoj prilici odluka ekala danima i nakon to
su doekani povoljni znakovi, zapovijed je donesena u krugu carevih savjetnika i iskusnih ljudi kratko prije polaska
(sve je ostalo ve ranije bilo spremno). Takve mjere bijahu
potrebite, jer su car i savjetnici odabrali trajekt preko otvorenog mora i ekali samo povoljno vrijeme. Samo je no
pogodna za takav pothvat. Konana odluka je najvjerojatnije ipak bila careva.
nakon ovog izlaganja valja pokuati odgonetnuti iz kojeg je grada Trajan zaplovio. Vrijedna razmiljanja o tomu
iznio je jo 1975. Chr. Clairmont10. ne postoje vie od tri
mogunosti luka na talijanskoj obali: Ravenna (Classe),11
Ancona12 ili Brundisium.13 naravno je da se sve tri polazine luke smiju uzeti u obzir u skladu sa svojim karakteristikama i zemljopisnim poloajem. Ravenna (Classe) bijaUsp. Ch. CLAirMOnT, Excavations at Salona, Yugoslavia 1969-1979. new
Jersey, 1975, str. 26 i d., te PWRE, Suppl. Band X, 1075 i d.
11
Takvu je tezu zastupao n. ALFiEri, Traiano in Ancona, u: Scritti di topografia
antica sulle Marche, roma, 2000, str. 39. Autora je zavelo prevladavajue miljenje
da je car krenuo tijekom zime kad je prestajala plovidba. Takoer i S. STUCCHi, il
coronamento dell arco romano nel porto di Ancona, Rendiconti dell Accademia Archeologia, Lettere e Belle Arti Napoli, 32, napoli, 1957, 158 i d. S. STUCCHi, Contributo alle conoscienze della topografia dell arte e della storia nella colonna Traiana,
Accademia Scienze, lettere Arti di Udine, ser. Vii-i/1957-1960, Udine, 1960, str. 7 i
d. S. STUCCHi, intorno al viaggio di Traiano nel 105 d.C, Rmische Mitteilungen,
72, rome, 1965, str. 142 i d. M. MirABELLA rOBErTi, Enciclopedia dell arte
antica e orientale (EAA), s.v. Trieste, 1982, sl. 1110 (plan).
12
najvei broj znanstvenika ipak je smatrao da je Ankona bila polazina toka.
neophodno je, meutim, naglasiti da natpis Trajanova slavoluka, izgraenog na siki
(stijeni), koja je bila ukomponirana u lukobran, ne spominje Trajanov polazak iz Ankone. najvanija je sve do danas opirna monografija C. CiCHOriUS, Die Reliefs,
te E. PETErSEn, Trajans Dakische, str. 21-25. n. ALFiEri, Traiano, str. 39, zatim
radovi S. STUCCHi, il coronamento, str. 158 i d. i S. STUCCHi, Contributo str.
7 i d., te M. MirABELLA rOBErTi, EAA, sl. 1110 (plan). Ankonitanski slavoluk
bio je posveen kasnije 115. godine. n. Alfieri je dao prikladno objanjenje kasnoga
datiranja slavoluka: La difficolt cronologica del Lehmann non , come egli sostiene,
insormontabile, perch niente vieta che l arco fosse in costruzione all epoca della
partenza di Traiano e quando l artista lavorava per la scena, prima del 113. Naturalmente era incompleto e questo spiega la differenza del coronamento statuario tra
quello che immagin l artista della Colonna (tre statue di divinit) e quello che lascia
supporre l epigrafe dell attico (Traiano tra Marciana e Plotina). n. Alfieri se znatno
kasnije ponovno navratio na isto pitanje: n. ALFiEri, i porti e gli approdi, u: Scritti
di topografia antica sulle Marche, roma, 2000, str. 317 i d.
13
A. DEgrASSi, Aquileia e Trieste nelle scene della Colonna Traiana? Rendiconti Academia Lettere e Belle Arti, Napoli 36, napoli, 1962, str. 167 i d.
10
141
nenad CAMBi
e stacionarna luka rimske

flote za istoni dio Sredozemlja (osobito Jadran i
Jonsko more). nedvojbeno
je da su brodovi prikazani
na reljefu pripadali toj floti,
bez obzira na luku ukrcaja.
Meutim,
karakteristike
ravene (Classe) ne odgovaraju situaciji prikazanoj
na reljefu. Luka ravene je
smjetena na ravnom zemljitu, tek neznatno izdignutom od razine mora.
Ankona je takoer bila
vana rimska luka kojoj
je upravo Trajan poboljao
kapacitete i osigurao bolji
zaklon za brodove (sl. 5,
6)14. Brundisium je takoer
bio vrlo vana luka15, veoma esto koritena za razne
vojne pothvate, posebice na sl. 6. Ankona zrani snimak dananje luke koja
se veim dijelom podudara s rimskom.
junom Jadranu, Jonskom
moru i istonom Sredozemlju16. Sve te luke bi, dakako,
mogle doi u obzir kao polazite, ali izbor je pao na onu
koja je pruala najbolju mogunost organizacije buduih
vojnih operacija na Dunavu.
najvaniji je brijeg Guasco na kojem se smjestila akropola starog Ankona. Tu je
bio podignut hram Venere, vidljiv i na Stupu. To potvruje i jedna Juvenalova reenica
4, 40 (ante domum Veneris, quam Dorica sustinet Dorica Ancon). Usp. n. ALFiEri,
Traiano, str. 38, bilj. 16. O ankonitanskoj luci usp. n. ALFiEri, Topografia storica di
Ancona antica, Atti e memorie della Storia patria per le Marche, ii, Ancona, 1938,
str. 151 i d.
15
K. LEHMAnn-HArTLEBEn, Die antiken Hafenanlagen des Mittelmeers, Klio
Beihefte, XiV, Leipzig, 1923, str. 248. g. UggEri, il porto di Brindisi in et republicana, u: La Puglia nellet romana, Atti del i Convegno di studi sulla Puglia romana,
Messina, 20-22 marzo 1986, Testi e Monumenti, Vi, Lecce, 1988, str. 47 i d. U Brindisiju Trajan je podigao monumentalni stup na kraju ceste to je vodila iz Beneventa
do luke, usp.: H. von HESBErg, Die Bauttigkeit Traians in italien, u: Traian. Ein
Kaiser der Superlative am Beginn einer Umbruchzeit?, Mainz 2002, str. 85 i d., sl. 63
(via Appia Traiana), sl. 70 (stup).
16
Usp. propali pokuaj Marka Antonija da krene iz Brundizija na suprotnu stranu
Jadrana za vrijeme graanskog rata: CAESAr, De bello civile, iii, XXV i d.
14
142
sl. 7. Trajekti preko Jadrana (prema: P. Arnaud).
Itinerarium Antonini jasno pokazuje da je bilo vie pomorskih pravaca preko otvorenog Jadrana. raveni je najblii trajekt prema Puli, koja je najvea luka na sjevernom,
ilirikom dijelu Jadrana (sl. 7)17. Taj trajekt je bio najkrai,
ali je bez otoka i stoga bez adekvatne zatite. Osim toga, za
takvu mogunost Pula je bila smjetena predaleko na zapadu u odnosu na Daciju. Ravenna je bila i dosta udaljenija
od rima nego druge luke. Bilo je mnogo lake iz Classe
poslati brodovlje do Ankone ili ak do Brundizija, nego iscrpljivati cara i vojsku dugim marem prema sjeveru. Ancon je bio blie rimu i bio je dobro povezan cestovnom
mreom s glavnim gradom (via Flaminia). Sljedei, juniji
pravac preko Jadrana, bio je od Ankone do Jadera (Zadar)
(sl. 7, u sredini). Taj je pravac iznosio oko 90 nautikih milja, ali plovidba Jadranom preko otvorenog mora nije dua
od 50 n/m ili oko 843 stadija18. Uzimajui u obzir brzinu
tadanjih ratnih brodova takav put preko otvorenog mora
mogao se prijei za 12 do 15 sati. Preostalih 40-tak n/m
zatien je otocima koji imaju bezbrojne uvale i prirodna
sidrita za nevolju. Tako je udaljenost izmeu Ankone i Jadera bilo mogue svladati unutar 24 sata ukljuujui neopP. ArnAUD, La navigation en Adriatique daprs les donnes chiffres des
gographes anciens. u: Routes de lAdritique, Bordeaux - Zadar, 2006, str. 49 i d, sl.
3 (oko 800 stadija).
18
P. ArnAUD, La navigation, str. 50 (800 do 850 stadija). To bi bilo oko 24 sata
plovidbe.
17
143
nenad CAMBi
sl. 8. Trajekti preko Otranta (prema: P. Arnaud).
hodna zaustavljanja radi odmora, okrjepe, promjene veslaa itd. Brundisium je takoer veoma dobra luka. Meutim,
put od Brundizija do albanske obale (Dyrachium ili Apolonia) je dui nego od Ankone do dalmatinske obale (1400,
odnosno 1000 stadija), a otoka i prirodnih zaklona nema
(sl. 8)19. istina je, da je kvaliteta putova od Dirahija prema unutranjosti bila dovoljno dobra, pa ak i malo kraa
nego od Dalmacije do Dunava. Meutim, treba naglasiti
da je Brundizij, gotovo isto kao i ravena na ravnom zemljitu. Uporita za identifikaciju ne pruaju ni graevine.
Prema tomu, kad je rije o trajektu preko puine i Ravenna
i Brundisium su nepovoljnije polazine toke od Ankone
za prijelaz preko Jadrana. Kao prihvatna luka prednost u
odnosu na druge ima Jader i po tome to se mnotvo trupa
oekivalo sa zapada Carstva. Tako se car mogao zdruiti s
glavnom mnoinom vojske jo u Dalmaciji. Putovi od dalmatinske obale do rimske granice bili su veoma dobri ve
od poetka 1. stoljea poslije Kr20.
P. ArnAUD, La navigation, str. 46 i d., sl. 2 (vie od 1400 stadija).
Ceste prema granici rimskog carstva izgradio je namjesnik provincije Dalmacije P. Cornelius Dolabella, usp. i. BOJAnOVSKi, Dolabelin sistem cesta u Dalmaciji.
Sarajevo, 1974, str. 41 i d., karte i-V.
19
20
144
sl. 9. Ankona, pogled iz luke prema breuljku na kojem je bio hram Venere
(poslije katedrala S. Ciriaco), u prvome planu je Trajanov slavoluk.
Drugi putovi, kao to je predlagao S. Stucchi, koji je

zastupao put Ancona-Ravenna-Aquileia-Senia ne bi bio
prihvatljiv, jer su dui i morem i kopnom do Dunava. Protiv Stucchijeve teze nedvosmisleno govori injenica da je
plovidba zapoela nou, dok bi se terestrika plovidba uz
talijansku obalu (bilo endo ili egzolagunarno) nedvojbeno
odvijala danju.
Jedna davno izneseno teza bila je i da je car zaplovio iz
Ankone i plovio do ua Dunava u Crnom moru21. izravna
navigacija oko grke i zapadnom obalom Crnog mora iz
italije do ua Dunava je uistinu duga, iznimno opasna i
isrcpljujua pa je logino da se uvijek odbacivala22.
Miljenja se uenjaka znaajno razlikuju, kao to smo
vidjeli i jasno pokazuju sloenost problema, a pitanje se
nikad nije smatralo rijeenim.
21
O. BEnnDOrF, Das Monument von Adam Klissi. Wien, 1895, str. 113. Ovu
tezu je ve odbacio r. PAriBEni, Optimus Princeps. Messina, 1927, vol. i, str. 282.
K. LEHMAnn -HArTLEBEn, Trajanssule. Berlin, 1926, str. 30 i d., se ne izjanjava
o polazinoj toki, ali sve pokuaje utvrivanja vie-manje dri pogrenim.
22
Usp. prethodnu bilj.
145
nenad CAMBi
sl. 10. Ankona, pogled s breuljka na kojem je S. Ciriaco prema

Trajanovom slavoluku na molu u luci (foto: N. Cambi).
Trajekt AnkonaJader, miljenja sam, bio je iz mnogo

razloga (navigacija, mar kroz pacificirane krajeve, dobre
ceste i strateki razlozi) najbolji odabir23. Poloaj na reljefu i geografske karakteristike obale su sukladne. Prikaz je
u skladu s gradskim karakteristikama Ankone (sl. 4, gore
lijevo, 5, 6), kao to su njezina zakrivljena obala izraena
od pravokutnih blokova, hram s etiri stupa na proelju
okruen portikatom te drugi hram na malom brijegu, po
svoj prilici hram Venere. Poslije nad Venerinim hramom
podignuta je starokranska crkva, a potom bazilika Sv. Cirijaka (sl. 9)24. Ali reljef nudi i jedan problem zbog kojega
je, kako neki istraivai smatraju, nemogua identifikacija
s Ankonom25, a taj je da Trajanov slavoluk u luci (sl. 10) ne
moe biti isti onaj koji se do danas izvrsno ouvao na ankonitanskom lukobranu. naime, taj slavoluk, na temelju
Usp. bilj. 8.
C. CiCHOriUS, Die Reliefs, iii, str. 59. Ch. CLAirMOnT, Excavations, str.
26. S. SETTiS - A. LA rEginA, La colonna, str. 397.
25
na primjer: K. LEHMAnn-HArTLEBEn, Die antiken Hafenanlagen, str. 229.
23
24
146
natpisa, bijae posveen u razdoblju od kraja 114. do kraja

115. godine (rije je o 17. Trajanovoj tribunicia potestas,
to je jasna kronoloka odrednica). To bi znailo da je slavoluk bio podignut poslije Stupa koji je posveen 113. godine26. Jo jedan problem je to su na vrhu toga slavoluka
na Stupu stajala tri naga boanstva (prignuti bog u sredini
je pouzdano neptun), dok su na atici jo uvijek ouvanog
slavoluka u ankonitanskoj luci (na temelju natpisa) bili podignuti kipovi Trajana, a sa strana su mu bile sestra Marcijana i ena Plotina27. neki su znanstvenici, zastupnici ankonitanske teze, ipak pokuali razrijeiti te probleme. Oni
tako spominju mogunost da je u ankonitanskoj luci bio
jedan raniji slavoluk s kipovima nagih morskih boanstava
koji je kasnije poruio Trajan za vrijeme obimnih radova u
luci (osobito poveanju lukobrana), koji su potvreni i na
natpisu na danas ouvanom slavoluku28. natpis jasno navodi: ...quod accessum / Italiae hoc etiam adito ex pecunia
sua / portu tutiorem navigantibus reddederit. To bi znailo
da je car prije (moda upravo kod pripreme prelaska preko
Jadrana) iskusio loe strane ankonitanske luke i vlastitim
je sredstvima odluio poboljati za sluaj nevolje u budunosti. neki su istraivai, pak, naglaavali da je ak i prije
bilo radova u ankonitanskoj luci i da je u nekoj prigodi
takoer bio podignut komemorativni slavoluk (sada nepostojei), ali toboe prikazan na Trajanovom stupu. Mogue je da je Trajan ak poruio taj raniji slavoluk, jer je
mogao biti smetnja za njegove opsene radove, a da je po
njihovom zavretku podigao novi, sada ouvani slavoluk.
Unato spomenutim problemima, koji nisu nepremostiva
zapreka, ipak je veoma vjerojatno da je car zapoeo svoju
vojnu iz Ankone.
Duina brodova povezuje polaznu i dolaznu luku. Za
razliku od prve, dolazak u luku na suprotnoj obali dogodio
se nedvojbeno za dana, jer graani pozdravljaju cara bez
baklji (sl. 4, gore desno). grad careva doeka je likovno veoma dobro okarakteriziran. On je smjeten na poluotoku,
26
CIL, iX 5894. O tome slavoluku usp. S. DE MAriA, Gli archi Onorari di Roma
e dell Italia romana. roma, 1988, str. 227 i d., kat. br. 1, tab. 3.
27
To je vjerojatno neki drugi slavoluk usp. S. DE MAriA, Gli archi, str. 228, kat.
br. 2, tab. 4.
28
n. ALFiEri, Traiano, bilj. 15 drao je da je slavoluk bio jo u izgradnji kad je
umjetnik oblikovao Trajanove reljefe (izmeu 106. i 113. godine) i da bi se tako mogla
objasniti razlika izmeu atike slavoluka prikazanog na reljefu Stupa.
147
nenad CAMBi
sl. 11. Jader, tlocrt grada (prema: P. Vei).
koji poput vrka ulazi u more. na vrhu poluotoka je mali

rtvenik. Ubijeni bik je simbol rtve zahvalnice za carev
sretan dolazak. Taj poluotoki grad ima luku izraenu od
pravilnih kamenih blokova. Sam vrh poluotoka nema izgraeni pristanini zid. Luka je na desnoj strani i djelomino je sagraena na lukovima. Tu su prikazani brodovi
koji su raspremljeni nakon zamornog putovanja te velika
kula uz gradska vrata (?) koja se uistinu, ako bi bila rije o
Jaderu, nalaze na toj strani jadertinskog poluotoka (sl. 11).
Prilino veliki mandra za manje brodove (Foa) postoji i
danas na istonoj strani Zadra, tonije uz rubni dobro fortificirani dio poluotoka. Taj zaljev je oito bio povezan kanalom sa sjevernom poluotonom stranom, gdje je uvijek
bila vea i bolje zatiena luka29. Prvi je portus exterior, a
drugi je prava luka, portus interior. Kanal je kasnije bio
pokriven velikom venecijanskom utvrdom i tako je veza
izmeu dviju luka prestala postojati. Hrvatski toponim Jazine, to je augmentativ od Jaz (jarak za protok vode) oznaava umjetno prokopani kanal, a srednjovjekovni izvori
svjedoe da je uistinu postojala veza izmeu dvije luke.
Meutim, mnogo je vjerojatnije da je kanal bio prokopan
29
Usp. n. CAMBi, Antika. Zagreb, 2002, str. 52, sl. 49. Kanal je veoma vjerojatno iskopan uzdu istonog obrambenog zida ve u doba kad su u Augustovo doba
podignute fortifikacije.
148
sl. 12. Jader, rekonstrukcija foruma i Kapitolija (prema: M. Sui).
jo u rimsko doba i da je u srednjem vijeku obnavljan i

kontinuirano upotrebljavan sve do turskih nasrtaja, kad
su Venecijanci snano utvrdili pristup gradu na poluotoku.
Hram koji okruuje peristil je prikazan na treoj sceni
(paneli 60-61). To nije novi grad, jer je on spojen s lukom,
to bi znailo da je rije o istoj sceni. i on je nedvojbeno na
poluotoku, jer je kompozicijski povezan s drugom scenom
(doek cara) (sl. 4, gore desno). Prema tome, to je prikaz
koji je malo pojednostavljena varijanta zadarskog foruma
u produetku s kapitolijskim hramom, takoer okruen
portikatom (sl. 11). Te su urbane strukture veoma sline
s onima u Zadru (sl. 12)30. Car je, pak, prikazan kako razgovara s graanima na forumu, ispred Kapitolija, tako da
ima mnogo opravdanja da se prvi grad, nakon odlaska iz
Ankone, identificira s Jaderom gdje je car dobio svjee informacije o stanju u iroj regiji.
Ako je uistinu prvi grad poslije uspjenog prelaska morem bio Jader (to je veoma vjerojatno), etvrta scena se
dogaa u zadarskom zaleu (sl. 4, u sredini). Lijevo se vidi
skupina ljudi koji izlaze iz grada (kroz gradska vrata). neki
30
Usp. zaljev Foa i sredinja mjesta u gradu, Forum i Kapitolij u: M. SUi, Zadar u starom vijeku. Zadar, 1981, str. 185 i d., tlocrt 193 i 205 (Forum i Capitolium).
- M. SUi, Antiki grad na istonom Jadranu. (drugo izd.), Zagreb, 2003, str. 207 i d.,
sl. 73, 93, 94, 95, 244 i d., te sl. 103, 153
149
nenad CAMBi
od njih imaju vijenac na glavi. neki su odjeveni u kratku tuniku s paludamentumom. Djeca pozdravljaju carevu
pratnju. Prethodnica kolone, meu njima i car, upravo su
proli kroz neki slavoluk i uli u otvoreni prostor. Oni nose
fasces i pribliavaju se velikom rtveniku. Svi su spremni
za rtvu dva bika. Slavoluk simbolizira ulazak u grad, a prizor veoma precizno pokazuje topli doek careve svite. neki
ljudi stoje i doekuju carsku svitu, a drugi im hrle ususret.
Koji je to grad? Po mome miljenju to bi mogla biti jedino
Asseria, rimski municipij u blizini Benkovca koji obuhvaa
veliki snano fortificirani prostor. U blizini se vidi zidana
utvrda izgraena od kamenih blokova (malo u pozadini na
desnoj strani), a na zidinama proviruju dva vojnika (oito
kao pars pro toto). Oito je, prema smjetaju, da je utvrda neto udaljenija od prethodne postaje (sl. 4, u sredini).
Meusobni odnos (prednji i stranji plan) pokazuje da se
radi o dva naselja. Fortifikacije i vojnici pokazuju da je to
castrum. ispred tabora je rtvenik s dva bika, a osim viktimarija vide se i nositelji vexilla to odgovara vojnom karakteru aglomeracije. Po svoj prilici taj vojni tabor je bio
krajnja toka i cilj posjeta cara jadertinskoj unutranjosti.
U blizini Aserije, na lijevoj obali Krke, nalazio se vojni tabor Burnum, gdje su manje vojne jedinice u doba Trajana
jo uvijek ostale, nakon to je iz Dalmacije otila iV. legija
Flavia Felix 85. godine. Burnum je postao municipium za
vrijeme vladavine cara Hadrijana (oko 118. godine)31. Veoma dobre ceste povezivale su Jader s Aserijom, Burnumom
i dalje vodile prema unutranjosti32. Ove dvije aglomeracije
nisu dovoljno likovno opisane. Asseria je prikazana samo
slavolukom ili gradskim vratima, te s rtvenikom, dok je
Burnum naznaen kao fortifikacija s utvrdom, rtvenikom,
vojnicima i signiferima, to je u potonjem sluaju dovoljna karakterizacija. Ove dvije scene oevidno nisu bile posebno vane u itavoj prii pa crtai pojedinostima nisu
poklonili neku veu panju. Pomo u takvoj identifikaciji
prua ulaz koji je slian raskonom slavoluku, probijenom
u kasnorepublikanskim gradskim zidinama Aserije33. Ovaj
M. ZAninOVi, Burnum. Castellum-municipium, Diadora, 4, Zadar, 1968,
str. 124 i d.
32
Usp. . MiLETi, O rimskim cestama na aserijatskom podruju, Asseria, 2,
2004, str. 7 i d., sl. 2.
33
H. LiEBL - W. WiLBErg, Ausgrabungen in Asseria, Jahreshefte des sterreichischen Archologischen Instituts, Xi, Wien, 1908, str. 16 i d., sl. 8-9, 19, 23.
31
150
sl. 13. Asseria, slavoluk - vrata (prema: H. Liebl, W. Wilberg).
monumentalni ulaz bio je s obje strane (izvana i iznutra)

ukraen arhitektonskim konzolama koje nose bikovske i
bikovsko-ljudske protome, to je zapravo jasna posudba
iz carske ikonografije (sl. 13)34. Takav monumentalni ulaz
bio je veoma zahtjevan komunalni pothvat. natpis na sveanom ulazu upuuje da je graanin Lucije Lelije Prokul
podigao slavoluk u ast Trajana i napravio javnu gozbu godine 11335. Taj slavoluk je nastao nekoliko godina poslije
Trajanova posjeta Aseriji, ali unato tomu, veoma je znaajno to to je posveen iste godine kao i Trajanov forum i
stup u rimu to, ini se, nije sluajna koincidencija. Je li
Prokulov slavoluk podignut da bi obiljeio Trajanov posjet
gradu i jadertinskom zaleu kronoloki bio usklaen sa
sveanom posvetom Stupa? Unato injenici to je posjet
Aseriji igrao samo malu ulogu u tom povijesnom dogaaju
(ii. Daki rat), veoma je vjerojatno da su graani ponosno
pamtili sve to se tada dogaalo. iako je teko objanjiva iUsp. H. P. L OrAngE, Die Bildnisse der Tetrarchen, Acta Archaeologica, ii,
Kbenhavn, 1931, str. 40, sl. 8 a, b, te n. CAMBi, Antika, 89, sl. 111, 112.
35
napis glasi: imp(eratori) Caesari Divi nervae F(ili) / nervae Triano Optimo
/ Aug(usto) germ(anico) Dacico Pont(ifici) Max(imo) / Trib(unicia) Pot(estate) XVii
imp(eratore) Vi P(ater) P(atriae) / L(ucius) Laelius L(uci) F(ilius) Cla(udia tribu) Proculus / T(estamento) F(ieri) i(ussit) Epuloque Dedicari.
34
151
nenad CAMBi
sl. 14. Pogled na Skradin (Scardona), (foto: N. Cambi).
njenica da se u natpisu ne spominje Trajanov posjet. Daki

rat je bio toliko slavan dogaaj i velik carski uspjeh da ga
nije ni trebalo naglaavati pa je dedikacija caru openita.
Peta scena ima najvanije mjesto meu prethodnim,
to pokazuje ulogu u slijedu priprema za vojnu operaciju na Dunavu (odsjeci 64, 65). Pozornica dogaaja je luka
nekog velikog grada u koji je car stigao brodovljem (sl. 4,
dolje). Upravo se iskrcao na molu i sprema se prinijeti rtvu. Victimarius je ve zaklao bika. graani se pojavljuju
na desnoj strani reljefa. Dogaaj se zbio nakon to je car
posjetio jadertinsko zalee. nije on, dakle, nastavio kopnenom cestom do toga grada, a niti je produio izravno prema
Dunavu, nego je negdje (nepoznato mjesto) ponovno doao
do obale. Kako je car stigao do obale, reljefi ne informiraju.
Meutim, samo su dvije mogunosti. ili se iz Burnuma
istim putem vratio u Jader, ili se iz burnumskog tabora kopnenom cestom spustio do Skardone, luke na uu Krke,
preko koje je snabdijevana vojska u Burnumu36. Skardonitanska luka je bila izvrsna i od svih vjetrova zatiena (sl.
14). U potonjem sluaju, koji izgleda loginiji, flota je iz
n. CAMBi - M. gLAVii - D. MAri - . MiLETi - J. ZAninOVi,
Lesercito romano a Burnum. Drni-ibenik-Zadar, 2007, str. 6 i d., sl. 17.
36
152
Jadera stigla do Skardone da bi prihvatila cara i pratnju iz

jadertinskog zalea.
grad prikazan na petoj sceni bijae posljednja postaja
prije carevog odlaska u duboku balkansku unutranjost, u
rat protiv Decebala. naime, tek se iz toga grada car zaputio
prema Dunavu. Koji bi to mogao biti grad? Veoma vane
pojedinosti karakteriziraju taj grad. Obalna crta je neznatno zakrivljena i tvori duboki zaljev na desnoj strani koji
je oito portus interior jer su tamo brodovi ve bili raspremljeni. grad je bio snano utvren sa svih strana. Luka je
bila okruena gradskim zidinama osim s morske strane.
Meutim, najvjerojatnije su zidine bile i s te strane, ali su
smetale slobodnoj vizuri na scenu careva doeka pa nisu
prikazane. na lijevoj strani u fortifikacijama se zapaaju
gradska vrata, pokraj krme broda koji je, naravno, bio u
luci izvan obrambenog pojasa. najistaknutija graevina,
tono u sreditu je teatar, koji se ini da je doslovno podignut u samoj luci i to, unato razliitih miljenja, ipak u
prvim desetljeima 1. stoljea. Desno od teatra je povei
hram s etiri stupa na proelju. Hramu slino zdanje vidi
se i desno od teatra, ali malo pozadi. Lijevo od teatra smjeten je slovu L slini portikat, a u njegovoj pozadini vidi se
nekoliko stabala. Takav gradski raspored je veoma karakteristian i samo mali broj gradova bi mogao doi u obzir.
Tergeste (Trst), koji S. Stuchi pokuava prepoznati ne dolazi u obzir jer, iako je teatar razmjerno blizu luke, forum
je visoko na breuljku na zaravni pred crkvom S. giusto i
ne moe se vidjeti s mora37. Jader, kako je drao M. Sui,
takoer ne dolazi u obzir, jer nije poznato je li teatar uope
postojao u tome gradu, a pogotovo gdje je bio smjeten38. S
druge strane, ve je ovdje iznesena pretpostavka da je Jader
bio na drugoj sceni kao careva prihvatna luka nakon prelaska Jadrana, pa nije mogao biti i na petoj. Dyrrachium,
kako je drao A. Degrassi, takoer nije mnogo vjerojatna
mogunost jer je tamo teatar na breuljku. Teatar (zapravo
A. DEgrASSi, i porti romani dell istria, Antheusa, u: Scritti di Archeologia e
di Antichit Classiche in onore di Carlo Anti, Venezia, 1954, str. 11-15. Cuidades
antguas del Mediterrneo, Barcelona, 1998; usp. Trieste (C. Zaccaria), str. 140-143,
plan na str. 140.
38
M. SUi, Antiki grad, str. 309 i d. Suieva teza je pogrena, jer on nije zapazio
da ta luka nije prvi grad po redoslijedu nego, naprotiv, posljednja luka na jadranskoj
obali prije njegova puta prema Dunavu.
37
153
nenad CAMBi
sl. 15. Salona, tlocrt grada

(prema: Ch. Clairmont, korekcija: N. Cambi).
dva) ima Pula, ali oba su znatno udaljena od mora i foruma koji je blizu luke. Ove luke ne dolaze u obzir ni zbog
nepovoljnog odnosa prema Ankoni. na istonom Jadranu
jedino Salona ima teatar i forum sasvim blizu luke uza
samo more (sl. 15, 16)39. Ako je Ankona bila polazite, a
Jader prihvatite rimskog brodovlja, po redoslijedu dogaanja jedino Salona dolazi u obzir, jer je ona smjetena
junije od Jadera. Salona je imala portus interior u samom
uu rjeice Salon, mala vrata na zapadnoj strani gradskih
fortifikacija (tzv. Porta Graeca), te veliki horreum lijevo od
teatra koji je bio veoma blizu mora40. i mnogi drugi istraivai ve davno su zapazili veoma upadne slinosti Salone i
reljefa grada kojemu je brodom pristupio Trajan41. nedavno su pak S. Settis i suautori u sceni na reljefu, o kojoj go39
Takav poloaj je zapazio Ch. CLAirMOnT, Excavations, str. 32 i d., ali se
on vratio na staru Cichoriusovu tezu iz 1900, str. 32. nedavno i: M. niKOLAnCi,
Prikaz Salone i Jadera na Trajanovom stupu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 82, Split, 1989, str. 121 i d., sl. 1-6.
40
B. Kirigin - i. LOKOEK - J. MArDEi - S. BiLi, Salona 86/87. Preliminarni izvjetaj sa zatitnih arheolokih istraivanja na trasi zaobilaznice u Solinu,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 80, Split, 1987, str. 12, pregledna karta
arheolokih nalaza, pl. i.
41
J. BrnDSTED - F. WEiLBACH - E. DyggVE, Recherches Salone. Kopenhagen, 1928, 15 i d. Meutim, meu njima je najvanija ona koju je iznio C.
Cichorius.
154
sl. 16. Salona, tlocrt foruma i teatra (prema: D. Rendi-Mioevi).
vorimo, takoer prepoznali Salonu42. naalost, nije poznat

izgled i oblik salonitanske luke jer je duboko zakopana u
talonom pijesku rjeice Salon, ali sve drugo frapantno je
slino. grad je bio na uu rjeice i njezina iroka delta je
presijecala gradsko podruje. Vjerojatno je zbog toga dio
luke bio na lukovima da bi propustio vodotokove u more43.
ranija faza razvitka Salone nazvana je prema E. Dyggveu
Urbs Vetus44. Taj se naziv odnosi samo na gradsku jezgru
koja se kasnije proirila prema istoku i zapadu, izvan grad42
S. SETTiS - A. LA rEginA, La colonna, sl. 63. T. HLSCHEr, Bilder der
Macht, str. 136, sl. 120 (...Opfer in einer rmischen Stadt auf dem Balkan...). Budui
da T. Hlscher pretpostavlja da je polazna luka bila Ancona, oevidno je da je ta scena
morala biti smjetena u Saloni.
43
Sasvim je pouzdano da je dio rijeke bio pokriven svodovima kako bi se konstruirao ravan pod za salonitanski forum.
44
E. DyggVE, History of Salonitan Christianity. Oslo, 1951, 4-6, sl. i, 4-6.
155
nenad CAMBi
skih zidina. Stara gradska jezgra bila je utvrena snanim

gradskim zidinama. istono i zapadno gradsko proirenje
bilo je oko godine 170. takoer okrueno gradskim zidinama zbog opasnosti koje su prijetile rimskim gradovima
u doba Markomanskih ratova. Obino se uzima da se Lukanov izraz Longae Salonae odnosi na gradska proirenja
(tzv. Urbs orientalis i Urbs occidentalis), ali je nemogue
da se grad toliko proirio na istok i zapad u doba malo
poslije 50. godine, kad je Lukan tragino stradao45. grad
se tek tada pomolio izvan starijeg prstena fortifikacija, pa
je, barem onaj dio koji je bio unutar zidina, teko mogao
nazvati dugi (longae) i u mnoini (Salonae). Stoga se Lukanova slika odnosi na vei broj Salon koje su bile naokolo
na irem prostoru (od Suurca do Mravinaca, Vranjica i
Klisa) kojemu je luki grad (Urbs Vetus) bio centripetalno
sredite46. Trajanov umjetnik je prikazao samo najstariju
jezgru koja bi se mogla nazvati Salona quadrata (sl. 17)47.
gradska proirenja nisu jo ni izdaleka bila obuhvaena
gradskim zidinama. Slika na stupu odgovara salonitanskoj
realnoj situaciji (sl. 14, 15, 16). U Saloni se car po svoj
prilici zadrao neke vrijeme jer je tu bilo sjedite namjesnika provincije Dalmacije s kojim je trebalo dogovarati
osiguranje zalea prigodom glavnih operacija u Daciji. Scena poslije izlaska iz Salone prikazuje cara na putu prema
Dunavu.
nema nikakvog prizora tijekom puta, koji je morao biti
razmjerno dug i iscrpljujui, prije ratnih djelovanja. Ovi
dogaaji nisu bili bitni za carevo samopredstavljanje. Po
svoj prilici car i svita bili su doekivani na slian nain kao
i u Dalmaciji u svim postajama na cesti prema Dunavu.
Veoma je vano imati u vidu to je 200 m duga traka reljefa na Trajanovom stupu sadravala oba Daka rata i broj
dogaaja je bio dosta ogranien. Tako su samo najvaniji
nali svoje mjesto u konanoj verziji reljefa na Stupu. nije
iskljueno da je i sam car osobno odabrao izvedene dogaaje. Ovih pet prizora, od naputanja iz italije do dolaska
H. KHLEr, Die Porta Caesarea in Salona, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, Li/1930-1934, Split, 1940, str. 43 i d.
46
Usp. Antika Salona /Ur. n. Cambi/, Split, 1991. Ustr. 11-14.
47
To je ime uveo D. rEnDi-MiOEVi, Salona Quadrata. Salonitanski oppidum (Caes. B.c. iii, 9), Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, 49, Zagreb, 1983, str. 529 i d., sl. 1 i 4.
45
156
na suprotnu obalu Jadrana, oito

su ipak bili u carevim oima veoma vani, iako nisu bili presudni. nije pouzdano koji su razlozi
naveli cara da se zadri nekoliko
dana u Dalmaciji, ali je veoma vjerojatno da su ovi krajevi bili u uoj
zoni ratnih operacija i car je elio
da se uvjeri u lokalnu situaciju, da
je ojaa kako ne bi zapao u tekoe
u svojoj pozadini kad konano zaponu ratne operacije.
Dugotrajna rasprava o interpretaciji gradova i naselja prikazanih na odsjecima LXXiX-LXXVii
na Trajanovu stupu, bila je prousl. 17. Salona, tlocrt Urbs Quadrata
(prema: D. Rendi-Mioevi).
zrokovana injenicom to nije bilo
odgovarajuih povijesnih vijesti o
tome koja bijae polazina toka i sukladno tomu o kojemu mjestu dolaska je rije.
157
nenad CAMBi
nenad Cambi
Dalmatinische Stdte auf der Trajanssule in Rom
Zusammenfassung
Sehr lange schon wird darber diskutiert, welche Stdte am Anfang der
Darstellung des ii. Dacischen Krieges auf der Trajanssule in rom abgebildet
wurden. Die Deutungen sind dennoch weiterhin sehr verschieden. Am wichtigsten
ist es, den Startpunkt zu bestimmen. Bercksichtigt man, dass der Beginn der
reise nachts war, ist offensichtlich, dass sich die Flotte fr eine berquerung der
offenen See ber die Adria hin vorbereitet. Die reise beginnt nur deswegen nachts,
weil im Juni das Meer nachts ruhiger ist als tagsber. Die terrestrische navigation
beginnt am Tag und wird nachts unterbrochen. Viele Elemente der ersten Szene
stimmen mit Ancona berein, so dass der Kaiser hchstwahrscheinlich von
dort aufgebrochen ist. Der nchste Hafen auf der gegenberliegenden Seite ist
Jader. Die Darstellung dieser Stadt ist der wirklichen urbanen Situation in Jader
ebenfalls sehr nah. Die nchsten zwei Besuchsstationen im Hinterland von Jader
sind Asseria und Burnum (Soldaten auf der Festung). Aus Burnum ist der Kaiser
entweder hinab nach Scardona gelangt oder nach Jader zurckgekehrt. Danach
bricht er wieder per Schiff auf und gelangt in eine Hafenstadt mit einem Theater
am Hafen. Diese Darstellung ist dem Bild von Salona sehr nah. Der Besuch
und krzere Aufenthalt in Dalmatien hatte zum Ziel, sich ber die Lage in der
Provinz zu informieren und das Hinterland der Kriegshandlungen abzusichern.
Aus Salona begab sich der Kaiser direkt zur Donau ber das gute Straensystem
des Dolabella.
158
Grebeni kod Silbe - grobnica brodova
Smiljan GlUevi
Tri manja nepristupana otoia, oko 25 n/m zapadno od Zadra (sl. 1), bila
su kobna za vie antikih i
srednjovjekovnih brodova,
ali i onih iz ranoga novog vijeka. Nalaze se na plovnom
putu koji od srednjeg vodi
prema sjevernom Jadranu.
Orijentirani su u pravcu
jugoistok-sjeverozapad pa
nisu mogli pruiti nikakvu
zatitu ni po kojem vjetru. Stoga, brodovi koji su
se po nevremenu zatekli u
njihovoj blizini nisu imali
nikakvu priliku da izbjegnu
brodolom i uspjeno nastave plovidbu. Ostatci, danas
uglavnom opljakanih brodoloma nalaze se od istonog dijela Junog grebena,
sl. 1. Grebeni u zadarskom
do zapadnog dijela Sjeverakvatoriju iz ptije perspektive.
nog grebena, ali i gotovo 1
n/m zapadno od njih, gdje su dvije plitke podmorske hridi.
(sl. 2). U najveem dijelu sadravali su amfore razliitih
tipolokih i kronolokih osobina, a zanimljivi su i ostatci
jednog brodoloma s teretom tegula. Pored toga poznati su
nalazi i nekoliko eljeznih sidara, a informacije govore o
nalazu jo dvaju kamenih i nestaloj olovnoj preki manjeg
rimskodobnog sidra.
Sve navedeno, osim nekoliko amfora Lamboglia 2, naeno je sa sjeverne strane Grebena, ali ima pokazatelja koji
ukazuju i na amforita s june strane (sl. 2, br. 7).
159
Smiljan GlUevi
sl. 2. Karta Grebena i poloaji brodoloma.
vei dio nalaza rezultat je arheolokog rekognosciranja

dok je jedan dio ulomaka prikupljen od ronilaca koji su ih
u Arheoloki muzej u Zadru donijeli jo prije dvadesetak
ili vie godina. Uviaji na terenu i podatci o lokaciji nekih
od tih nalaza koji su dobiveni od ronilaca ne poklapaju se.
Kako se, meutim, radi o opljakanim lokalitetima mogue je da su neki od tih predmeta na neki nain dospjeli i
nekoliko stotina metara daleko od prvotne lokacije.
Jedan takav nalaz predstavljaju ulomci triju amfora tipa
MR 8 (sl. 2, br. 13). Sve su sauvane samo u gornjem dijelu
(sl. 3) s koljenasto profiliranim obodom koji prelazi u kratak konkavan vrat. Obod je s unutranje strane udubljen,
a prelazak u vrat otro je naglaen. vrat se nastavlja na
iroko narebreno rame. iz oboda izlaze male polukruno
oblikovane ruice, priblino elipsastog presjeka, koje zavravaju na ramenu. Glina je dobro proiena, peenje tvrdo, tamnije boje. Nije poznat kompletan oblik ovog tipa
amfore.
160
Prema podatcima iz 1988.

godine, na zapadnom kraju
Junog grebena, naena su jo
dva gornja dijela slinih amfora, dok je identian tip, 2009.
godine, pronaen na lokaciji
nekoliko stotina metara istono od prethodne. Podatci dobiveni od inozemnih ronilaca,
koji su tu ronili krajem osamsl. 3. Amfore tipa MR8, brodolom br. 13.
desetih godina prolog stoljea,
govore kako su male amfore nalaene i na istonom kraju Junog grebena. iz svih tih podataka moe se pretpostaviti da je najvjerojatniji i priblino toan poloaj ovoga
brodoloma bio na istonom dijelu Junoga grebena. Jedan
od ulomaka u Muzej je dospio 1988. godine, sa svjeim
lomovima uokolo itavog ramena, to ukazuje da je njegov
stupanj sauvanosti bio znatno vei pa tim vie moemo
aliti za dijelovima koji nedostaju.
U ovom sluaju, rije je o lokalnom tipu amfora koje
su izraivane u Tocri (Cyrenaica), gdje upravo taj oblik
ini 45% svih nalaza amfora. lokalna proizvodnja, ini
se, postojala je i u Berenice (egipat), ali u daleko manjem
obimu1. Datira se od kraja 2. do sredine 3. stoljea. Zbog
nedostatka paralela na Mediteranu, Riley je smatrao kako
Cyrenaica nije u to vrijeme trgovala tekuinama. Amfore
ovog tipa zaista se ne nalazi esto, ali ih ima na nekoliko
mjesta, naprimjer, u italiji2. Dvoji se da li su sluile kao posue za ulje ili za vino. Na Jadranu je jedan primjerak, sauvan takoer samo u gornjem dijelu, pronaen na visu3.
Nekoliko ulomaka amfora s ravnim dnom naeno je
rekognosciranjem 1995. godine na zapadnom kraju Junog
grebena (sl. 2, br. 8). izvaeno je samo nekoliko gornjih
dijelova vrata s ruicama i jedno djelomino sauvano prstenasto dno (sl. 4-5).
J. A. Riley, The Coarse Pottery from Berenice, in. (ed.), u: Excavations at Sidi
Khrebisch, Benghazi (Berenice), ii, Suppl. Libya Antiqua /Ur. J. A lloyd./, 5, Tripoli,
1979, str. 193-194.
2
F. FeRRARiNi, Osservazioni su due tipologie di anfore della media et imperiale
da Altino, Quaderni di Archeologia del Veneto, 9, Canova, 1993, str. 157-164.
3
S. GlUevi, vis, lantico porto, u: Archeologia subacquea in Croazia. Studi
e ricerche. /A cura di irena Radi Rossi./ venezia, 2006, str. 74, T. ii/16
1
161
Smiljan GlUevi
sl. 4-5. Ulomci amfore s ruicama i ravnim prstenastim dnom, brodolom 8.
Taj tip pripada vinskim amforama koje se, prema prvoj objavi, uglavnom klasificiraju kao Forlimpopoli4, ili kao
amfore s ravnim dnom. J. W. Hayes navodi kako najraniji
primjerci potjeu iz Pompeja5, ali se pojavljuju sve do tree etvrtine 3. stoljea6. ini se neupitnim njihovo italsko podrijetlo, iako su proizvoene u razliitim krajevima
rimskog svijeta7. U zavisnosti od mjesta proizvodnje razlikuju se u detaljima i u dataciji. e. lapadula je, navodei
kako se italski primjerci iz Regija vi. i vii. datiraju u 1. i
2. stoljee, provela i njihovu detaljnu tipoloku analizu8.
Na istonoj obali Jadrana naene su na vie lokaliteta9, a
T. AlDiNi, Anfore foropopiliensi, Archaeologia classica, 30, Roma, 1978, str.
236-245.
5
J. W. HAyeS, The villa Dionysos excavations. Knossos: The pottery. British
School at Athens, 78, Atena, 1983, str. 145.
6
C. PANellA, le amfore italiche del ii secolo D.C., u: Amphores Romaines et
Histoire conomique: Dix ans de recherche. Collection de lcole Francaise de Rome,
114. Atti del colloquio di Siena (22-24 maggio 1986.) Rome, 1989, str. 139-178. M.
JURii, Ancient Shipwrecks of the Adriatic. Maritime transport during the first and
second centuries AD, BAR International Series, 828, Oxford, 2000, str. 20.
7
M. B. CARR, les amphores de la Cisalpine et de lAdriatique au dbut de
lempire, Melanges dArcheologie et dHistoire de lEcole Francaise de Rome, 97,
Rome, 1985, str. 230. lJ. BJelAJAC, Amfore gornjomezijskog Podunavlja, Arheoloki institut Beograd. Posebna izdanja, 30, Beograd, 1996, str. 22-23.
8
e. lAPADUlA, le anfore di Spellonelle. Regiones vi e vii, u: Papers of the British School at Rome, 65, Rome, 1997, str. 127-156.
9
D. vRSAlOvi, Arheoloka istraivanja u podmorju istonog Jadrana. Zagreb,
1979, str. 375-378.
4
162
sl. 6. Gornja polovica amfore Dressel 63,

brodolom 8.
najbrojnije su u brodoloma kod

ilovika10. Nekoliko primjeraka
potjee iz visa11, a poznati su i
brojni ulomci iz antike luke u
Zatonu kod Zadra12. Posljednjih
je godina ustanovljena proizvodnja ovoga tipa i u Crikvenici na
istonoj obali Jadrana13.
Prema jednom nepotpunom
podatku, moe se pretpostaviti
da je jedna djelomino sauvana
amfora, manjih dimenzija (nedostaje joj donji dio trbuha i noga),
naena na Grebenima kod Silbe,
ali ne znamo tonu lokaciju. Karakteristian joj je ljevkasto formiran obod to prelazi u kratki
konini vrat koji zavrava na lagano naglaenom ramenu. Tijelo
amfore se od ramena blago iri
prema nisko sputenom trbuhu.
ispod oboda izlaze dvije kratke
ovalno formirane ruice. Glina je
proiena i dobro peena (sl. 2,
br. 8, sl. 6).

Necjelovita amfora i grlo pripadaju jednoj varijanti tipa
Dressel 6B iji su glavni proizvodni centri ustanovljeni u
istri jo poetkom 20-tog stoljea. ima vie varijanti osnovnog tipa koji je u najveem broju primjeraka visok oko 1
metar i stijenki debljih negoli kod naeg primjerka. Panju
su im posvetili M. B. Carr gdje se moe vidjeti i razlika
u tipologiji14 i T. Bezeczky15, te M. Jurii i A. Starac16. U
jednom drugom radu, A. Starac iznosi miljenje o razvoju
10
M. ORli, Antiki brod kod otoka ilovika. Mala biblioteka Godinjaka za zatitu spomenika kulture Hrvatske. Prilog uz br. 10/11, Zagreb, 1986, str. 17-19.
11
S. GlUevi, vis, lantico porto, str. 69, Pl. i/1-5.
12
S. GlUevi, Antika luka u Zatonu. Katalog izlobe, Zadar, 2007, str. 13.
13
G. liPOvAC vRKlJAN, Ad turres - Crikvenica keramiarska radionica Seksta
Metilija Maksima. Crikvenica, 2007.
14
M. B. CARR, les amphores de la Cisalpine, str. 219-225.
15
T. BeZeCZKy, Roman Amphorae from the Amber Route in Western Pannonia,
BAR International Series, 386, Oxford, 1987, str. 6-21.
16
A. STARAC, Produzione e distribuzione delle anfore nord-adriatiche nellistria,
Rei Cretariae Romanae Fautorum acta, 37, Bern, 2001, str. 270, 274.
163
Smiljan GlUevi
sl. 7. Ulomak amfore (Dressel 2-4?), brodolom 9.

sl. 8. Ulomak amfore (vjerojatno tip Lamboglia 2), brodolom 9.
amfora Dressel 6B iz ovoidnih amfora17.

Radionica ovih amfora, osim onih u istri
(Faana, loron) ustanovljena je i u Novalji
na otoku Pagu18.
Tanke stijenke i dimenzije sline naem primjerku ima nekoliko amfora koje
su pronaene u Maarskoj19. Temeljem
stratigrafskih pokazatelja datirane su od
120. do 165. godine. Smatra se kako im
je istona granica rasprostranjenosti bila u
Gornjoj Meziji, jer su u susjednim podrujima vrlo rijetke. Radi se svakako o osobitoj varijanti tipa Dressel 6B pa ih M. Kelemen u spomenutom radu i naziva medium size amphorae with funnel-shaped
rims. Primjerak iz Zalalv koji donosi,
veliinom i osobito gornjim dijelom tijela
u potpunosti odgovara naem primjerku20,
jednako kao i amfora iz Singidunuma21.
sl. 9. Amfora Lamboglia 2,
brodolom 9.
17
A. STARAC, Morfologija sjevernojadranskih amfora: primjeri iz istre, Diadora,
16-17, Zadar, 1995, str. 143-145.
18
S. GlUevi, Antika keramika na otoku Pagu, u: Arheoloka istraivanja
na otocima Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskom primorju, Izd. HAD-a, 13/1985, Zagreb,
1989, str. 81-82.
19
M. KeleMeN, Roman Amphorae in Pannonia (italian Amphorae ii), Acta archeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, 40, Budapest, 1988, str. 111-150.
e. lAPADUlA, le anfore di Spellonelle, str. 130, 133.
20
M. KeleMeN, Roman Amphorae in Pannonia, 130, fig. 4/19.
21
lJ. BJelAJAC, Amfore, str. 16, sl. 1/18.
164
sl. 10. Tegule, brodolom 2.

sl. 11. Hispanska amfora, tip Dressel
20, brodolom 1.
Jedna, veim dijelom

sauvana amfora i
obod druge, pronaeni su i u luci antike
isse22.
Nedaleko brodoloma s amforama Dressel 6B, naene
su i vee amfore blago koninoga vrata koji zavrava zadebljanim obodom. ispod njega izlaze dvije debele bifidne ruice koje se okomito sputaju na rame (sl. 2, br. 9,
10, sl. 7). Moda se radi o amfori tipa Dressel 2-4. Njih,
meutim, bez popratnih nalaza, odnosno bez poznavanja
konteksta, nije mogue tonije datirati. Uz njih je naeno
i grlo amfore koje vjerojatno pripada tipu Lamboglia 2 (sl.
2, br. 9, sl. 8). Svakako se radi o najeem tipu amfora
u podmorju istone obale Jadrana, a prema dosadanjim
nalazima mogue je postaviti iri vremenski okvir njihove
vjerojatne pojave na ovom prostoru, tj. izmeu 1. stoljea
pr. Kr. - 1. stoljea po. Kr.
Ostatci brodoloma kojemu su glavni teret bile takoer
amfore Lamboglia 2 nalazi se i na okomitoj padini uza zapadni kraj Zapadnog grebena (sl. 2, br. 3, sl. 9).
Jednome od brodoloma na Grebenima glavni teret bile
su tegule23 (sl. 2, br. 2). Rije je o ravnom krovnom crijepu
22
23
S. GlUevi, vis, lantico porto, str. 70, T. ii/8, 9.

S. GlUevi, Zadarski akvatorij, str. 356-357.
165
Smiljan GlUevi
sl. 12. Amfore tipa Dressel 2-4, brodolom 12.

sl. 13. Tzv. rodoski tip amfore, brodolom 12.
kakvim je bila pokrivena veina krovova rimskoga doba (sl.

10). S obzirom na nedostatak drugih kronolokih parametara, nije mogue utvrditi tonije vrijeme toga brodoloma.
Jedan od najpoznatiji tipova panjolskih amfora (sl.
11) naen je kao ostatak brodoloma (sl. 2, br. 1) koji, je
osim njih, prevozio i dio grubog keramikog posua24. Radi
se o prvom registriranom brodolomu na Jadranu s amforama Dressel 20, mada su ovakve amfore nalaene i ranije,
ali kao ispuna za obalne strukture25. Na osnovi grube analize oboda i tijela ini se da primjerci s Grebena pripadaju
amforama iz 2. stoljea26.
Na mjestu jednog drugog brodoloma na Junom grebenu (sl. 1, br. 12) dosada je otkriveno 50 rebara antikog
broda. Debljina vrlo gusto sloenih rebara je razliita (od
10-16,5 cm), dok je razmak izmeu njih od najmanje 3,5
cm do najvie 12,5 cm. Dio vanjske oplate broda debeo je
4 cm to bi, uz ostale elemente, moglo govoriti o brodu
24
S. GlUevi, Zadarski akvatorij, Hrvatski arheoloki godinjak, 3/2006, Zagreb, 2007.
25
N. CAMBi, le anfore Dressel 20 nella Jugoslavia, u: Produccion y comercio
del aceite en la antigedad, Segundo congreso international, Sevilla, 24-28, Febrero
1982, Madrid, 1983, 115-124. i. RADi ROSSi, Katel Suurac Trstenik, Hrvatski arheoloki godinjak, 3, Zagreb, 2006, str. 402-403.
26
D. P. S. PeACOCK - D. F. WilliAMS, Amphorae and the Roman economy.
london-New york, 1986, str. 136-140.
166
duine oko 20 metara. Dio brodske konstrukcije bili su i masivni bronani avli
razliitih dimenzija te bronane spojnice
koje su povezivale neke elemente vanjskih
i unutranjih dijelova broda27.
Analiza uzoraka drva pokazala je da
kobilica i oplata broda najvjerojatnije pripadaju drvu obinog bora (Pinus sylvestris
l.), crnog bora (Pinus nigra Arnold) ili planinskog bora (Pinus mungo Turra), dok je
za brodska rebra najvjerojatnije upotrijebljeno drvo pinije (Pinus pinea l.).
Glavni teret toga brodoloma su izduene amfore za vino s otro rezanim bifidnim ruicama tipa Dressel 2-4 koje su
svakako najraireniji tip amfora za vino
sl. 14. Amfora tipa Kingsholm na zapadnom Mediteranu tijekom ranog
carstva (sl. 12)28. Pojavljuju se sve do sredi117, brodolom 12.
ne 2. stoljea. Uoena je razlika u izvedbi
i, donekle, u veliini to moe unijeti sumnju u zajedniku
provenijenciju. U najmanju ruku, taj podatak upuuje na
njihovo razliito radioniko porijeklo, to potvruje uoljivo razliita faktura pronaenih primjeraka. Ovaj je tip
amfora naen na dvadesetak jadranskih nalazita i to u
inaicama od hispanskih preko italskih do grkih. Uz ovaj
preteiti tip amfora, naene su i dvije od kojih jedna pripada tzv. rodskom tipu29, koji se razvio iz kasnohelenistikog
prototipa kasnog 1. stoljea pr. Kr., to traje do u rano 2.
stoljee30. U jadranskom podmorju nisu este (sl. 13)31, a
meusobno se znaajno razlikuju veliinom, bojom, fakturom, tvrdoom i debljinom stijenke. Zasada usamljeni
primjerak amfore32, sasvim specifian na naim lokaliteS. GlUevi, Antiki brodolom na Grebenima kod otoka Silbe. Katalog
izlobe, Zadar, 2004. - S. Gluevi, the Roman shipwreck from the 1st century AD at
Grebeni by island of Silba (preliminary results), Pisa-Roma, 2009, str. 77-78, fig. 10.
28
D. P. S. PeACOCK - D. F. WilliAMS, Amphorae, str. 106.
29
S. GlUevi, Antiki brodolom... S. GlUevi, Silba - Juni Greben,
Hrvatski arheoloki godinjak, 3/2006, Zagreb, 2007, str. 338.
30
D. P. S. PeACOCK - D. F. WilliAMS, Amphorae, 102-104.
31
M. JURii, Ancient Shipwrecks, str. 14.
32
S. MARTiN-KilCHeR, Die rmischen Amphoren aus Augst und Kaiseraugst.
ein Beitrag zur rmischen Handels und Kulturgeschichte, Forschungen in Augst, 7/1,
August, 1994, str. 436. Jo jedan primjerak, bez podataka o mjestu nalaza i s pogrenom atribucijom, nalazi se u hidroarheolokoj zbirci u visu na otoku visu.
27
167
Smiljan GlUevi
sl. 15. Novovjekovno eljezna sidra s alkama, brodolom 11.
tima, pripada tipu Kingsholm 117 koji je potvren na vrlo

malom broju nalazita, a pojavljuje se takoer u 1. i ranom
2. stoljeu (sl. 14)33.
Meu drugim nalazima s ovog brodoloma preteu manje keramike posude. Zanimljiva je gotovo cjelovito sauvana sigilatna zdjela s peatom, zatim neznatno oteeni
poklopac veeg keramikog lonca-urne tzv. egejskog tipa
kojem pripada i manji keramiki vr s otvorom u obliku
trilobe, a iste je provenijencije najvjerojatnije i keramiki
loni s dvije ruice, vrlo slian ulomcima jo dvaju. Naena je i plitka zdjela grublje izradbe bez premaza i oteena
konina keramika aa s crvenim premazom. Najvjerojatnije je moemo je svrstati u repertoar istone A keramike
koja se pojavljuje od poetka do tree etvrtine 1. stoljea.
istiemo kako isti repertoar amfora (Dressel 2-4, rodska amfora i amfora Kingsholm 117) uz jo neke druge elemente, nalazimo na brodolomu Dramont D iz june
Francuske. (J. P. JONCHeRAy, Contribution ltude de lpave Dramont D, SaintRaphal, daprs les travaux du G.e.S.M.S.R., Cahiers darchologie subaquatique,
i, Frjus, 1972, str. 11-34. J. P. JONCHeRAy, Contribution ltude de lpave
Dramont D (Campagnes 1970-1971), Cahiers darchologie subaquatique, ii, Frjus,
1973, str. 9-48. J. P. JONCHeRAy, tude de lpave Dramont D (Campagne 1972),
Cahiers darchologie subaquatique, iii, Frjus, 1974, str. 21-48. J. P. JONCHeRAy,
tude de lpave Dramont D: iv, les objets mtalliques, Cahiers darcheologie svbaqvatiqve, iv, Frjus, 1975, str. 5-18.
33
168
sl. 16. eljezni topovi, novovjekovni brodolom 11.
istoj keramici pripada i plia bikonina zdjela (Hayes, forma 29)34 s dva puta urezanim grkim slovima PA, ija
se datacija kree od 30. godine pr. Kr. do 20/25 godine po.
Kr. Ukoliko je naa determinacija tona, onda bi ovaj nalaz pripadao vrlo rijetkoj istonoj A keramici na hrvatskoj
obali.
Naena su i dva tarionika (mortarium) od kojih je jedan
naen u sklopu ostatka broda. Na ramenima ima i ig M.
MAR/SeCvNDiN, za sada bez poznatih nam analogija.
Ono to jo zaokuplja panju jest i nekoliko metalnih
nalaza. Dva su olovna: dio ispusta cijevi i vea olovna
kvadratina ploa, te tri bronana predmeta: profilirana
bronana cijev i dvije ovalne bronane posude. Premda su
olovna ploa i dio ispusta cijevi sasvim nedovoljni da bi se
moglo neto vie kazati o njihovoj namjeni, ipak pretpostavljamo da je rije o ostatku brodske pumpe. ini nam
se kako bi tome u prilog mogla ii i profilirana bronana cijev, mada ni nju, za sada, ne moemo uklopiti u dio nekih
od poznatih sistema pumpi naenih meu ostatcima an34
J. W. HAyeS, Sigillate orientali. Atlante delle forme ceramice ii, u: EAA classica
e orientale, Roma, 1985, str. 27-28, Pl. iv, form 29
35
M. B. CARR, les pompes de cale et lvacuation de leau de sentine sur les navires antiques, u: Actes du Colloque International Energie hydraulique et machines
lvatrices deau dans lAntiquit, vers - Pont du Gard, 20-22 septembre 2006, /Ur.
J.-P. Brun, J.-l. Fiches/, Naples, 2007, str. 51-66
169
Smiljan GlUevi
tikih brodoloma35. isto je tako

jo nedovoljno jasna funkcija
dviju bronanih posuda koje
su nedvojbeno sluile za kuhanje ili taljenje, jer su u njima
jo uvijek ostatci neke tvari.
Jo nam nije poznato o kakvoj
smjesi je rije jer nisu provedene odgovarajue kemijsko-tehnoloke analize.
Na sjevernoj strani Junog
grebena kratkotrajnim su istrasl. 17. Zdjele tipa grafita s motivom
vjetrulje, brodolom 11.
ivanjem ustanovljeni ostatci
novovjekovnog brodoloma (sl. 2, br. 11)36. Tom prilikom
pronaena su dva itava eljezna sidra s alkom (sl.15) i
dvije grupe topova, u jednoj su bila etiri, a u drugoj tri
primjerka (sl. 16). Na istoj su lokaciji izvaene i dvije oteene staklene kvadratne boce i tri staklena grla od kojih
su dva zatvorena metalnim poklopcem. Na suprotnom
kraju nalazita bilo je nekoliko primjeraka razliitih tipova
glaziranog keramikog posua. Najvei dio analognih primjeraka nalazimo u zatvorenim cjelinama samostanskih
lokaliteta, poput grafita zdjele s motivom vjetrulje (a girandola, sl. 17). isti je sluaj i s tanjurom s marmorizacijom i kuhinjskim loncem s caklinom po unutranjoj plohi
stijenke. Takve primjerke nalazimo u Genovi u augustinskom samostanu S. Maria di Passione, te meu posuem
enskog dominikanskog samostana Sv. Silvestra u istom
gradu itd37. veina posua spada u uobiajeni inventar samostanske keramike proizvodnje ligurskog podruja iz
druge polovine 17. stoljea. izuzetak su vr (sl. 18)38 i konina zdjela venetske proizvodnje (sl. 19), koja je po tipu
vrlo bliska posudama servisa iz samostana Dei eremiti u
S. GlUevi, u: Hrvatski arheoloki godinjak, 6/2008. (U tisku).

M. MUNARiNi, Ceramiche del 600 e 700 dei Musei Civici di Padova, /Ur. D.
Banzato - M. Munarini/, Padova, 1995.
38
M. MUNARiNi, Ceramica rinascimentale dei Musei Civici di Padova. Milano,
1993. A. AlvARA BORTOlOTTO, Storia della ceramica a Venezia dagli albori alla
fine della Repubblica. Firenze, 1981. H. ZGlAv-MARTiNAC, Ulomak do ulomka.
Prilog prouavanju keramike XIII.-XVIII. stoljea iz Dioklecijanove palae u Splitu.
Split, 2004.
36
37
170
sl. 18-19. Vr i zdjela venetske produkcije,

brodolom 11.
Padovi39. Prema preliminarnim podatcima moe se pretpostaviti kako ostatci

toga brodoloma moda pripadaju naoruanom trgovakom brodu od najmanje 30 m duine.
Jedan od najzanimljivijih, a svakako i najznaajnijih
podmorskih nalaza iz srednjega vijeka na Jadranu potjee
upravo s Grebena (sl. 2, br. 6). Tamo su, naime, krapanjski
spuvari 1960. godine, na 45 m dubine, pronali veliko
bronano zvono (sl. 20) kojemu visina iznosi 110, a promjer 118 cm. Prema podatcima s njegova natpisa moe se
saznati da su ga u Acconu u Siriji 1266. godine izlili Jakob
iz Messane i Andreot Pizanac. iz imena ljevaa te mjesta i
godine lijevanja, i. Bach40 izvodi zanimljiv zakljuak povezujui sve s ivanovcima i(li) templarima. ipak najzanimljivije je da je zvono dospjelo na dno izmeu 1266. godine,
kada je izliveno i 1291. godine kada je pod naletima muslimana pao Accon. Ako je zvono dospjelo u more kao rezultat brodoloma, onda bi se radilo o najstarijem poznatom
srednjovjekovnom brodolomu na hrvatskoj obali Jadrana.
Tona pozicija nalaza, naalost, nije poznata pa je upitno
H. ZGlAv-MARTiNAC, Scelta di ceramiche delle produzioni venete delle varie
localit sulle isole della Dalmazia centrale, u: The Heritage of Serenissima. Annales
Mediterranea /Ur. M. Gutin, S. Gelichi, K. Spindler./, Koper, 2006, str. 123-139.
H. ZGlAv-MARTiNAC, Sluajni nalaz srednjovjekovne i novovjekovne keramike iz
rnovske Banje na Koruli, Godinjak grada Korule, 11, Korula, 2007, str. 3660.
40
i. BACH, Zvono iz Xiii. stoljea u muzeju grada ibenika, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji, 19, Split, 1972, str. 47-57.
39
171
Smiljan GlUevi
sl. 20. Veliko bronano zvono kojega su u Acconu u Siriji, 1266. godine
izlili Jakob iz Messane i Andreot Pizanac, brodolom 6.
da li emo ikada saznati neto vie o ovome nadasve zanimljivom i bez sumnje vrlo znaajnom brodolomu.
U oskudnim tekstovima o okolnostima nalaza zvona,
navodi se kako su mu u blizini leali i ostatci brodoloma
od kojega su bile vidljive amfore, olovno sidro41 i mramorne ploice. S izuzetkom mramornih ploica, to je takoer
vrlo raritetan nalaz42, oito je kako se u ovom sluaju radi
o antikom brodolomu koji nema nikakve veze sa spomenutim zvonom.
Jo nekoliko veih eljeznih sidara svjedoi o sidrenju,
ili pokuaju sidrenja, pojedinih brodova iz srednjovjekovOito se radi o olovnoj preki kao jednoj od sastavnih dijelova antikoga sidra.
Ne znamo o kakvom se tipu ploica radi pa se ne moe ni suditi o tome pripadaju li antici i radi li se o istoj ili bliskoj lokaciji.
41
42
172
nog ili novovjekovnog razdoblja na razliitim lokacijama

nekog od spomenutih grebena (sl. 2, br. 4, 5).
Nizom ostataka do sada registriranih brodoloma na
Grebenima, a postoje indicije i o jo nekima, potvruje
se vanost ovog plovnog puta koji je od sjevernog, vodio
u srednji i juni Jadran i obrnuto. Ostatci locirani na susjednim otocima takoer govore tome u prilog. Na karti
je vidljivo kako su svi, osim jedne iznimke, smjeteni na
sjeveroistonoj strani koja je izloena direktnom udaru
sjevernog vjetra poznate dalmatinske bure. Nepoznavanje jasnih prirodnih upozorenja o skorom dolasku tog
za plovidbu nepovoljnog vjetra dovelo je do potonua najmanje desetak antikih, jednog srednjovjekovnog i jednog
novovjekovnoga broda, a vjerojatno i do stradavanja dijela
njihove posade.
173
Smiljan GlUevi
Smiljan Gluevi
Reefs by the island of Silba - the tomb of ships
Summary
Three small, hardly accessible islands (South, Middle and North Reef) about
25 nautical miles from Zadar were deadly for a number of antique, mediaeval
and early new age shipwrecks. They are located at the sea path which leads from
the middle to the northern Adriatic. Oriented in the southeast-northwest course,
they couldnt provide any protection against any wind so the ships found nearby
had no opportunity to save themselves at all.
The rests of those mostly robbed shipwrecks are located from the eastern
part of the South Reef to the western part of the North Reef, but also almost 1
Nm west from them, on two shallow underwater reefs.
The rests are mostly about amphoras of different typological and chronological details, but we also have a shipwreck with the tegulas cargo. Beside this, we
found a few iron anchors, and the informations are telling us about two stone
anchores and a missing plumb stock of the smaller roman aged anchor.
everything said is located on the northern side of the Reef but there are also
some leads which say about amphora findings on the southern side, too.
174
Kasnoantiki grobovi na lokalitetu Dominikanski samostan u Splitu
Helga ZGlAv-MARTiNAC
Kasnoantiki grobovi na lokalitetu

Dominikanski samostan u Splitu
(Zatitna iskopavanja 2007.-2008. godine)
U jugozapadnom dijelu dananjeg Dominikanskog samostana Sv. Katarine u Splitu, prigodom njegove sanacije,
na apsol. visinskim kotama od 3,40 do 5,30 m, otkrivena
je manja skupina kasnoantikih grobova. Zatitnim iskopavanjima 2007. i 2008. godine, koja su potom uslijedila1,
obuhvaena je povrina od oko 650 m2 (sl. 1), i 23 istraene
sonde. ispitano je 16 grobova (4 ukopa odraslih osoba, dobi
od 25-35 godina i 14 djejih, od 6 mjeseci do 16 godina starosti). Najjuniji nalaz iz ove grupe grob je bez priloga (Gt
3, nedaleko od zdenca B) prekriven tegulama na dvije vode
(a capanna). Zateen je u vrlo loem stanju sa skromnim
djejim kosturnim ostatcima. Dva groba u amforama (Ga1
i Ga2), ukopana u zajedniku jamu, odredila su granicu
naega iskopa na sjeveru, no, moe se pretpostaviti da se
groblje prostiralo i dalje jer je i sjevernije od njih bilo sporadinih ostataka tegula i amfora. Pretpostavljamo da su
to ostatci kasnoantikih grobova koji su uniteni tijekom
izgradnje samostanske vodospreme u 17. stoljeu. Grob
djeteta starog 6 mjeseci (Ga 3), u sondi 12, najistoniji je
kasnoantiki ukop. U njemu su se nalazili relativno dobro
ouvani ostatci kostura, poloeni u zgrenom poloaju na
istraivanja je obavio Muzeja grada Splita pod vodstvom autorice ovog lanka.
U strunoj ekipi bile su diplomirane arheologinje Antonija vrani, Ana Kili, ivana
Miloevi, ivana Tadinac, Marina Ugarkovi i vedrana Supan, te diplomirani arheolozi ljubo Radi i Tvrtko Rogulji. istraivanja je financirao Dominikanski samostan
u Splitu, povodom rekonstrukcije samostana. Fotodokumentaciju su izradili Zlatko
Sunko i Tonko Bartulovi, crtee terena i grobova Geodata d.o.o. Split, a crtee nalaza
Branko Pener (restaurator savjetnik). Struna analiza kosturnih ostataka je jo u
tijeku, a obavlja je dr. sc. Zdravka Hincak (Filozofski fakultet u Zagrebu Odsjek za
arheologiju). Restauratorsko-preparatorsku obradu staklenih i metalnih nalaza izvela
je ivanka Prpa-Stojanac (via restauratorica). Posebnu zahvalnost dugujemo Branku
Peneru koji je nacrte terena i grobova prilagodio za tisak.
1
175
sl. 1. Tloris istraene povrine kasnoantikoga groblja

kod Dominikanskoga samostana Sv. Katarine u Splitu 2007.-2008. godine.
lijevom boku, u malenu loptastu amforu. Najbolje ouvani

grob pod tegulama (Gt) otkriven je u sondi 17, na krajnjoj
jugoistonoj toki istraivanog podruja.
176
Opis grobova
Na lokalitetu su zastupljene tri vrste grobova: pod tegulama (5), u amforama (9) i grobovi pod kamenim ploama
(2). U veini sluajeva grobna raka na povrini nije im se
ocrtavala. Svi lee na zdravici, a neki su u nju i neznatno
ukopani. Ostatci kostura odraslih pokojnika lee isprueni
na leima, poloeni izravno na zemlju bez ikakve podloge, dok su djeca, pogotovo ona mlaa, ukapana najee
u amforama, bila poloena na bok, u zgrenom poloaju,
oponaajui fetus u majinoj utrobi. Prilozi u grobovima
su malobrojni i skromni, to pokojnike u njima oslikava
kao pripadnike niih drutvenih slojeva loijeg imovnog
stanja.
Grobovi u amforama
Na podruju itavoga Rimskoga carstva, posebno u razdoblju od 4. do 6. stoljea, pokapanje u amforama bilo je
vrlo raireno, poglavito meu siromanim stanovnitvom2.
Obavljalo se na nain da je tijelo pokojnika bilo ili uvueno
u amforu koja je za tu prigodu odrezana pri ramenu ili pri
dnu, ili je ulomcima od vie amfora bilo obloeno cijelo
tijelo. Kako se do sada pokazalo, za tu namjenu, zbog izduenog i cilindrinog oblika i veliine, bile su najpodesnije
afrike amfore koje su u to vrijeme na Sredozemlju i najzastupljenije3. S obzirom na brojnost dosadanjih nalaza
takvih ukopa od istre, preko sjevernog Primorja4, te sred-
l. BeKi - J. viNJi, Antika nekropola u Baki, Vjesnik Arheolokog muzeja

u Zagrebu, 41, Zagreb, 2008, str. 215.
3
K. GliCKSMAN, internal and external trade in the roman province of Dalmatia,
Opuscula archeologica, 29, Zagreb, 2005, str. 204. J. viNJi, Amfore, u: Trsatiki
Principij kasnoantiko vojno zapovjednitvo, Rijeka, 2009, str. 121-152. F. TASSAUX, les relationes entre la region NordAdriatique et lAfrique dans lantiquit,
Histria Antiqua, 12, Pula, 2004, str. 25-38. Osnovna karakteristika afrikih amfora
je njihova dobra kvaliteta i crveno peenje, vrlo esto sa svjetlijim, bjelkastim premazom vanjske povrine stijenke. Oblik tijela im je redovito izduen i cilindrian, a
dimenzije su relativno velike. O tome vidi u: Cermica in Italia: VI-VII Secolo /Ur.
L. Sagu/, Atti del Convegno in onore di John W. Hayes. Roma, 11-13 maggio 1995.
Firence, 1998, posebno lanak: S. KeAy, African Amphorae, str. 141-155.
4
M. Blei, Prilog poznavanju antike Tarsatike, Vjesnik Arheolokog muzeja
u Zagrebu, 34, Zagreb, 2001, str. 107 (nalazi iz Rijeke). l. BeKi - J. viNJi, Antika nekropola, str. 209-257 (Baka na Krku).
2
177
sl. 2. Zatvoreni i otvoreni grob u amfori (grob Ga4).
nje5 i june Dalmacije6, moe se zakljuiti da je ukapanje

u amfore u kasnoj antici du itave istone jadranske obale
bilo vrlo uobiajeno.
vrijeme ukopa u pravilu nije podudarno s datacijom
amfora, budui da one nisu napravljene za tu prigodu ve
su prenamjenom funkcije upotrijebljene kasnije. Za promjenu primarne ambalane funkcije u sekundarnu grobnu, najee se koriste amfore za transport.
Od ukupno devet grobova u amforama, koliko ih je pronaeno kod Dominikanskog samostana u tri groba bila su
odraslija djeca i stariji pokojnici (dva ukopa u zajednikoj
jami, jedan od 13 godina - Ga1 i drugi od 14-16 godina Ga2) i jedan individualni ukop ene od 30-35 godina (Ga4,
5
K. GliCKSMAN, internal and external, str. 204 (Kaplju u Solinu). M. PeTRiNeC - T. ePAROvi, Arheoloka istraivanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 27, Split, 2000, str. 245-246. J. MARDei,
Zapadna nekropola sjeverno od Katelanske ceste, u: B. KiRiGiN - i. lOKOeK - J.
MARDei - S. Bili, Salona 86/87 Preliminarni izvjetaj sa zatitnih istraivanja
na trasi zaobilaznice u Solinu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 80,
Split, 1987, str. 44-52.
6
K. GliCKSMAN, internal and external, str. 204 (Narona).
178
sl. 2), te pet djejih (od 6 mjeseci - Ga3; dva od 2,5 godine
- Ga, Ga7; jedan od 7 godina - Ga6 i jedan od 14 godina Ga5)7.
izmeu amfora u dvojnom ukopu Ga1 i Ga2, u sondi
13, pronaeni su ostatci jedne razbijene boce, dok je pokojnik u Ga2 imao na sebi skroman nakit: na svakoj ruci po
jednu bronanu, neukraenu, vrpastu narukvicu.
Grobovi u amforama s odraslim pokojnicima sadravali su ulomke vie amfora. Moe se tvrditi da je u tim
sluajevima tijelo bilo poloeno u dio jedne vee amfore,
a zatim je odozgo obloeno ulomcima jedne ili vie drugih
amfora. Upotreba fragmenata istih amfora kod oblaganja
tijela pokojnika u dvojnom ukopu Ga1 i Ga2 argument su
za tvrdnju o istovremenosti njihovoga pokopa.
Grobovi pod tegulama
Tijekom istraivanja pronaeno je vie pojedinanih,
itavih ili fragmentiranih primjeraka tegula, te pet grobova s pokrovom od tegula. U takvim grobovima pokojnik
je u pravilu poloen na lea, nakon ega je prekriven tegulama sloenim na dvije vode (a capanna), kojima su
spojevi zatieni kupama-kanalicama (imbrex).
Samo dva groba ovoga tipa (Gt i Gt4) zateena su gotovo neoteena (sl. 3), a ostali su vie ili manje slabo sauvani. Grob Gt je bio ispunjen i nabijenom glinom to
je doprinijelo vrstoi njegove konstrukcije pa su mu svih
deset tegula i isto toliko kanalica vrlo dobro sauvane. Nedostatak priloga vidljiv je i kod ove vrste grobova. Jedino
je u Gt4, sa svake strane glave pokojnika, bila poloena po
jedna staklena boca.
Kvaliteta upotrijebljenih tegula razliita je s obzirom
vrsnou izrade i vrstou keramike mase. Neke od njih
vrlo lako se lome i pucaju, a druge su izrazito tvrde i vrste.
Boja peenja se kree od intenzivno rumene i naranasto
rumene, preko svjetlije roza, do izrazito svijetlog i tamnoutog okera. Takoer se moe primijetiti da tegule oker i
utih boja imaju meku, pranjaviju strukturu, dok su one
rumenih nijansi vre, otpornije i kompaktnije. Na prijelomu je vidljiva slojevita viebojna keramika masa s tim
da boja jezgre varira od svijetlorumene do sive ili ak crne,
7
Svi podatci su uvjetni, budui su analize jo u tijeku.
179
3. Zatvoreni i otvoreni grob pod tegulama sloenim a cappana (grob Gt).
dok su rubovi, odnosno povrinski slojevi najee svijetle

boje. Sama povrina je u pravilu prekrivena bjeliastim slojem kamenca koji se ljuti. Ponekad su na povrini vidljivi
ostatci buke s krupnozrnatim pijeskom u sastavu.
Kad je rije o njihovoj veliini najvie je tegula od 43,5
x 53 cm, s time da im visina varira izmeu 45 i 60 cm, irina izmeu 41 i 49, a debljina izmeu 2 i 3,5 cm. Najvii
primjerak ima dimenzije 60,0 x 43,5, a najiri 49,0 x 55,0
cm. Registrirano je ukupno 35 komada tegula od kojih su
dvije itave, a ostale su prelomljene u vie komada.
Na jednom broju tegula zabiljeene su radionike oznake ili utisnuti igovi proizvoaa. Dva primjerka imaju
dobro vidljiv i sauvan pravokutni peat PANSiANA, a
desetak polukrune i jednostruke ili viestruke vorolike
oznake, nemarno izvedene prstima po jo svjeoj glini. Do
sada nema openito prihvatljivog objanjenja za ovakvo
oznaavanje tegula, a najee se pretpostavlja da je rije o
znakovima kojima se koristio vlasnik kako bi lake mogao
kontrolirati distribuciju svojih proizvoda8. U Splitu je na180
laz tegula s takvim oznakama

zabiljeen na vie nalazita9.
Pojava pridjeva PANSiANA
kao denominatora igova na
tegulama karakteristina je za
prvi carski period na podruju
srednjeg i sjevernog Jadrana.
Rije je o radionikom igu
pravokutna oblika koji se u vie
tipova s nizom varijanti pojavljuje u razdoblju od sredine 1.
stoljea pr. Kr. do sredine 1. stoljea po Kr., na prostoru od Picenuma, preko emilije, do venecije, te Histrije i Dalmacije.
Na lokalitetu Dominikanski samostan u Splitu, u grobu
sl. 4. Varijante radionikih igova
Gt4, pojavljuju se dva tipa ovog
PANSIANA na tegulama iz grobova kod
iga (sl. 4): PASiANAs10 i Ti
Dominikanskoga samostana.
PANSiAN11. Prema R. Matijaiu ig PASiANAs pripada varijanti 10 - tipa II i smatra
se vjerojatno najzagonetnijom inaicom ovog tipa za koju
je karakteristina neobjanjiva pojava toaka desno i lijevo
od srednjeg A.
Puni i osnovni oblik drugog iga je Ti(BeRi)
PANSiAN(A). Dobro je zastupljen u svim podrujima gdje
se pojavljuju proizvodi ove keramiarske radionice. Brojnost njegovih varijanti (17) tumai se dugakim razdobljem Tiberijeve vladavine (14.-37.), ali i naglim procvatom graevinske djelatnosti u to doba. To doba je i za istonu obalu Jadrana znaajno po zapaenom procvatu veine
ekonomskih i kulturnih djelatnosti12. varijanta iga, koja
8
R. MATiJAi, vecchi e nuovi rinvenimenti di tegole con bollo di fabbrica in
istria (istria meridionale), Arheoloki vestnik, 38, ljubljana, 1987, str. 161-192. R.
MATiJAi, Cronografia dei bolli laterizi della figulina Pansiana nelle regioni Adriatiche, u: Mlanges de lEcole franaise de Rome. Antiquit, 95, Rome, 1983, str. 961995. M. ilKi, Peati na antikim opekama i krovnim crepovima iz Sotina (Cornacum), Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, ser. 3, sv. 38, Zagreb, 2005, str. 19-54.
9
F. OReB - e. MARiN, Kasnoantiko groblje na Suidru u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980, str. 55-59.
10
Usp. R. MATiJAi, Cronografia dei bolli, str. 968/10, Tav. ii/18.
11
Usp. R. MATiJAi, Cronografia dei bolli, str. 970/5.
12
Usp. R. MATiJAi, Cronografia dei bolli, str. 994-995.
181
sl. 5. Zatvoreni i otvoreni grob pod kamenim ploama (grob G).
se nalazi na naoj teguli Ti PANSiAN, odgovara varijanti

10 - tipa III, koja je dobro zastupljena na podruju venecije i Picenuma, a u istri je neto rjea. Matijai donosi
i druge primjere s istone jadranske obale iz Pule, Salone,
Zadra, Narone itd13.
Grobovi pod kamenim ploama
Meu kasnoantikim grobovima otkopanim kod Dominikanskog samostana samo su dva bila pokrivena kamenim ploama. Pokojnik je bio poloen u drveni sanduk
iji se dijelovi u oba groba nisu sauvali, a jedini trag koji
upuuje na takvu pretpostavku, jest nalaz odreenog broja
zakrivljenih, korodiranih eljeznih avala. i ova vrsta grobova oskudijeva grobnim prilozima, pa tako u G1 (sonda
16), u kojemu je bilo dijete od 8 godina, nisu pronaeni
nikakvi prilozi, a u onome s oznakom G (sonda 13, sl. 5),
u kojemu je bila jedna odrasla osoba, pronaene su dvije
staklene boce (u visini koljena s vanjske strane bedara) i tri
male keramike uljanice (na samim koljenima).
13
Usp. R. MATiJAi, Cronografia dei bolli, str. 968/10.
182
Grobni prilozi
Kod Dominikanskoga samostana prilozi u grobovima
su izrazito malobrojni i prema kvaliteti sasvim skromni.
Njihovo prisustvo u grobovima razliito se tumai. Prevladava miljenje da imaju funeralnu simboliku koju treba
povezati s tradicijskim obiajima u vezi s ukapanjem, bez
obzira je li rije o odijevnim i ukrasnim, osobnim predmetima (kao to su dijelovi nakita, kope za pojas, fibule, dugmad i sl.) ili predmetima ritualnog karaktera. Tu najee
spadaju i lucerne, koje bi pokojniku u zagrobnom ivotu
trebale osigurati svjetlost te novac i razliite posude od stakla i keramike koje se najee povezuje sa simbolikim
prinosom jela i pia pokojniku, to vue korijene jo iz pogrebnih obiaja klasine tradicije. U grobove se osim toga
ponekad prilau i predmeti koji su pokojniku za ivota bili
osobito dragi14.
Predmeti pronaeni u grobu prema G. Gastaldu razvrstani su u tri kategorije15:
A. Predmeti koji su u grob priloeni namjerno i svjesno
(intenzionalnalmente dalje: namjerni prilozi), najee
iz ritualnih ili nekih drugih razloga povezanih uz pogrebni obiaj (dijelovi ceremonijalne odjee i nakita, predmeti
koji pripadaju ritualu posue od stakla, keramike, i sl.).
B. Predmeti koji su u grob dospjeli sluajno (incidentalmente dalje: sluajni prilozi), a imaju veze s pogrebnim postupkom, arhitekturom groba, dijelovi sanduka i sl.
ili pak, predmeti koji se mogu povezati s ritualom pa su
se u grobu mogli nai iako nisu u uskoj vezi s pogrebnim
obredom (dijelovi odjee i nakit koji su bili na pokojniku u
trenutku smrti ili sl.).
C. Predmeti koji su u grob dospjeli sluajno (accidentalmente dalje: sluajni nalazi), a nemaju nikakve veze ni
Obiajem ostavljanja priloga u kasnoantikim grobovima s podruja sjeverne
italije bavio se Guido Gastaldo. On tvrdi da se pojmom grobnog priloga moe obuhvatiti svaki predmet koji je namjerno ili sluajno poloen u grob, odnosno svaki predmet koji ne potjee od akcidentalnog umetanja, ne ini dio tijela a niti je dio sredstava
koji se koriste za polaganje tijela pokojnika u grobnu raku, odnosno dio onoga to
pripada strukturi samoga groba. O tome usp. G. GASTAlDO, I corredi funerari nelle
tombe tardo romane in Italia settentrionale, u: Sepulture tra IV e VIII secolo /Ur. G.
P. Broglio, G. Cantino Wataghin./, 7 Seminario sul tardo antico e lalto medioevo in
italia centrosettentrionale, Mantova, 1998, str. 15-59.
15
G. GASTAlDO, I corredi funerari, str. 19.
14
183
sl. 6. Staklene boce iz groba G.
s pogrebnim postupkom, ni s pokojnikom, niti su u ikakvoj vezi s ritualom.

Meusobno razlikovanje ovih triju kategorija, bez obzira to to nije uvijek jednostavno, vrlo je vano, jer je koliina informacija koju neki specifini ostatak moe nositi
sa sobom, odreen modalitetima njegovog polaganja, tj.
funkcije.
to se tie staklenih (sl. 6) i keramikih posuda, one
su ujedno bile i svjedoanstvo postojanja ritualne prakse
refrigeriuma, odnosno rituala koji je obuhvaao posmrtnu
gozbu to ju je u blizini groba obiavala upriliiti rodbina
pokojnika, ili pak, svjedoanstvo prinoenja hrane pokojniku16.
Od tri lucerne, koliko ih je pronaeno na naem lokalitetu, samo je jedna u dobrom stanju, a s obzirom na jedva
vidljivi jednostavni ukrasni motiv niza perli ili ljestava(?), spada u skromnije tipove svoje vrste (sl. 7). Napose
je zanimljiva minijaturna izvedba zbog koje se moe pretpostaviti da su te lampice imale posebnu, pogrebnu namjenu. inae, kao jasan znak pripadnosti pokojnika kranskoj
vjeri, kod kvalitetnijih primjeraka pojavljuju se razliiti
J. A. MARTiGNy, Refrigerium, u: Dictionnaire des Antiquites chretiennes, Paris, 1877. Kao objanjenje u tome rjeniku stoji: Obiaj prinoenja hrane tijekom
pogreba, refrigerium jo se sauvao kod pripadnika nekih vjera gdje se nazonima
tijekom pogreba nudi strogo odreena hrana, koja se najee sastoji od raznog sjemenja (ito ili koljivo) koja garantira kontinuitet ivota i nakon smrti. Radi se o obiaju
koji vue podrijetlo od panspermije, starog Grkog obiaja, povezanog s Demetrinim
kultom plodnosti.
16
184
sl. 7. Keramike uljanice iz groba G.
motivi iz repertoara kristoloke simbolike (npr. Konstantinov monogram, monogramatski krievi, razni simbolini
prikazi ili ak saete itave biblijske scene i slino)17.
Za dvije bronane narukvice iz groba Ga2 nije lako
utvrditi (isto kao i kad se u grobu nau ostatci odjee) radi
li se o nakitu (ili odjei) koji je pokojnik imao na sebi u trenutku smrti to bi ostatke uvrstilo meu sluajne priloge
ili o nakitu (ili odjei) kojim je pokojnik opremljen radi
ukopa, to bi te nalaze uvrstilo meu namjerne priloge.
Kako je oigledno da je rije o grobu siromanog pokojnika
ni jedna ni druga varijanta nisu iskljuene.
Zakljuna razmatranja
U 16 grobova koliko ih je otkriveno kod Dominikanskoga samostana , zateeni su ostatci kostura 18 pokojnika. S obzirom na tipologiju 5 grobova je bilo pod tegulama,
9 u amforama i 2 pod kamenim ploama. U grobovima
pod tegulama utvreni su pojedinani ukopi dviju odraslih mukih osoba, starosne dobi izmeu 25 i 35 godina
B. viKi-BelANi, Antike svjetiljke u Arheolokom muzeju u Zagrebu,
Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. ser. 3, sv. 5, Zagreb, 1971, str. 97-182. J.
vUi, Lux in tenebris. Katalozi i monografije 7. Arheoloki muzej u Zadru, 2009,
str. 42 sl. 106, str. 44, sl. 109, 113, 114. J. vUi, Ranokranske glinene svjetiljke u Arheolokom muzeju u Zadru. Katalozi i monografije 6. Arheoloki muzej u
Zadru, 2009, str. 15-20, sl. 50/17.
17
185
sl. 8. Staklene boce iz grobova kod Dominikanskog samostana u Splitu.
186
(Gt i Gt4). U ostalim grobovima

ovog tipa pronaeni su kosturni
ostatci djece i to u dva groba s po
dva pokojnika: u Gt1 djeca od 4 i
13 godina starosti, a u Gt2 dvoje
vrlo mladih vrnjaka, od 18 mjeseci ivota, te Gt3 s ostatcima
kostura jednog djeteta izmeu
6 i 8 godina. Meu grobovima u
amforama, koji su ovdje od svih
navedenih tipova najbrojniji, biljeimo samo jedan ukop odrasle
osobe i to enske od 30-35 godina
starosti (Ga4). Svi ostali grobovi
su djeji, a meu njima razlikuju se dvije skupine. Prvu ine 3
groba vrlo male djece meu kojima je najmlae imalo 6 mjeseci
(Ga3), a ostali su imali 2 godine
(Ga i Ga7). Drugu skupinu ini 5
grobova s djejim ukopima od 5
sl. 9. Grobovi u amforama (Ga1 i Ga2)
do 16 godina starosti (Ga1, Ga2,
tijekom istraivanja.
Ga5, Ga6 i Ga8). Od dva primjerka groba pod kamenim ploama u jednom je ukopana
odrasla enska osoba, 30-35 godina starosti, (G), a u drugom 8 godina staro dijete (G1)18.
U etiri groba, odnosno u 25% od istraenih grobova,
kao grobni prilozi zateene su staklene posude (G, Ga1/
Ga2, Gt4, Ga6). Naeno ih je 6 (sl. 8), ije stanje ouvanosti varira od dobrog stanja do potpune razmrvljenosti.
Svih 6 posuda pripada istom tipu puhanih boca loptastog
trbuha, cilindrinog vrata i izvijenog oboda. U dva sluaja boce su pronaene u paru: u jednom su poloene uz
glavu (Ga4), a u drugom uz koljena pokojnika (G). U jednom sluaju je jedna boca pronaena izmeu dva ukopa u
amforama (Ga1-Ga2), a u jednom, to je rjetkost, boca je
pronaena u amfori s djejim ukopom (Ga6). U grobu pod
kamenim ploama (G), osim para staklenih boca, pronaene su i 3 minijaturne lucerne poloene uz pokojnikova
koljena.
18
Navedeni podatci su preliminarni i kod konanih rezultata je mogue oekivati
odreene korekcije i dopune. Zahvaljujem se dr. sc. Zdravki Hincak na ovim informacijama i na strpljenju i trudu koje ulae u obradu povjerenih joj nalaza.
187
Pojavu staklenih boca kao grobnih priloga nalazimo vrlo

esto na podruju Panonije, gdje su podjednako zastupljene u grobovima djece, ena i mukaraca. Prema miljenju
B. Migotti, enama se upadljivo ee prilau vrevi i boce,
a mukarcima ae19. Na splitskom lokalitetu prevladavaju
boce, i to one loptastog trbuha, cilindrinog cjevastog vrata
i izvijenog uskog oboda.
Na panonskim su nekropolama staklene posude poloene preteito uz noge pokojnika, a znatno rjee uz glavu
ili uz gornji dio tijela. Na naem lokalitetu je oito da su
boce bile itave kada su priloene u grob jer su im oteenja posljedica uruavanja gornjih slojeva zemlje ili grobnog
pokrova. Nije mogue zakljuiti jesu li u trenutku polaganja u grob bile pune ili prazne.
U Splitu su nalazi kasnoantikih grobova zabiljeeni na
vie mjesta na irem podruju grada. Tako su, meu ostalim, na Suidru u vie navrata sluajno pronaeni grobovi
u amforama, a u Ulici Proleterskih brigada (dananjoj Dubrovakoj) sluajno je otkriveno est grobova u amforama
bez grobnih priloga, datiranih u 4. stoljee20.
U blizini Dioklecijanove palae tijekom raznih graevinskih radova esto se nailazi na ulomke amfora ili tegula
kao dijelova kasnoantikih grobova. Takvi nalazi posebno
su uestali uz istoni zid Palae, na prostoru u neposrednoj
blizini naeg lokaliteta. Tridesetih godina dvadesetog stoljea don F. Buli u svom izvjetaju Konzervatorskom uredu navodi sluajne nalaze kasnoantikih grobova na nekoliko lokacija uz istoni zid Dioklecijanove palae: u blizini
Srebrnih vrata; uz sjeveroistonu kulu palae; na prostoru
Realke u vrijeme njezine gradnje21. Godine 2005. otkriveni
su grobovi ili njihovi tragovi tijekom zatitnih iskopavanja
provedenih u Hrvojevoj ulici22 i u prizemlju Kue Andri23.
B. MiGOTTi, Kasnoantika nekropola na trbincima kod akova iskopavanja u 2001. godini, Arheoloki radovi i rasprave, 14, Zagreb, 2004, str. 141-246.
20
F. OReB - e. MARiN, Kasnoantiko groblje, str. 55-59. T. RiSMONDO, Nalazi antikog groba u Ulici Grge Novaka u Splitu. Prilog poznavanju antike topografije
splitskog poluotoka, Opuscula archeologica, 23-24, Zagreb, 2000, str. 507-510.
21
Arhiv Konzervatorskog ureda (=AKU) 24/1935, 5. oujka: nalaz grobova na
Pisturi; AKU 32/1934, 13. oujka: ...otkriveno je kod a) kosti starih grobova, a kod
b) ostatke starog zida i to kopajui jamu za ureenje ulice. U Hrvojevoj ulici nedaleko
sv. Dominika (vidi a) na tabli) otkriveno... u velikoj ulici kosti i tragove pile i lijepa
vjerojatno ...grobnica. Kod sjev... kule palae udaljeni oko 9 m od zida kule c. - AKU
19
188
Prema svemu dosada iznesenom moemo zakljuiti da

je grupa kasnoantikih grobova, koja je 2007.2008. godine otkrivena na lokalitetu Dominikanski samostan u Splitu (sl. 9, 10) samo dio vee nekropole koja se u vrijeme
4.5. stoljea mogla nalaziti u neposrednoj blizini istonog
zida i gradskih vrata Dioklecijanove palae. Na ovoj nekropoli su se mogli ukapati doseljenici koji su u to vrijeme
stizali iz zalea u potrazi za sigurnou i poslom. isto tako,
mogli su to biti i pripadnici obitelji vojnika, osloboeni
robovi i radnici, odnosno radnice koji su obavljali poslove
u gyneceumu u Palai. Prema preliminarnim rezultatima
analiza kosturnih ostataka vidljivo je da se radi o populaciji koja je vodila tegoban ivot. loi uvjeti ivota, nekvalitetna i oskudna ishrana, te teak i mukotrpan rad, kao
i bolesti ostavili su na kostima pokojnika vidljive tragove.
Oiti dokaz takvog naina ivota je i veliki broj djejih grobova, posebice onih dojenadi. Analogiju za ovaj na primjer kasnoantike nekropole smjetene uz gradske zidine
s preteito djejim ukopima nalazimo u nedalekoj Saloni,
gdje je uz istone gradske zidine naeno groblje na kojem
su takoer pokapana veinom djeca24. i kao to tvrdi M.
Kati i ovdje imamo nalaze koji se mogu smatrati popratnom pojavom propasti klasinog rimskog grada25.
Na kraju valja upozoriti na vanost ovog nalazita kao
vrijednog priloga stvaranju potpunije slike razdoblja tranzicije kasnoantike carske palae u srednjovjekovnu urbanu
zajednicu pa upozoravamo na potrebu poduzimanja novih,
daljnjih istraivanja u ovom dijelu splitske gradske jezgre.
62/1934., 16. oujka: ...rimski grob na raskriju Brankova prilaza (danas Nazorov
prilaz) i ulice Kraljice Marije (danas Matoeva ul.). Grob iz rimskog doba s krovom
na sedlo napravljeno od opeka /Tomba a capanna/... Nadalje, nalazi grobova na lokalitetu Ad Basilicas Pictas (istraivale T. Rismondo i M. Topi); na lokalitetu Duga
Color na Manuu (istraivali . vuli i A. ivii); nalazi grobova u Plinarskoj ulici
(istraivao F. Oreb) i td.
22
Zatitna arheoloka iskopavanja u Hrvojevoj ulici 2004. godine obavila je T.
Rismondo.
23
Zatitna arheoloka iskopavanja Kue Andri 2005. godine obavile su T. Rismondo i e. ari.
24
J. MARDei, istoni trakt gradskih zidina Salone. Opuscula archaeologica,
23-24, Zagreb, 2000, str. 149. J. MARDei, Salonitanske nekropole, Opuscula
archaeologica, 27, Zagreb, 2003, str. 503-512.
25
M. KATi, Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opuscula
arcaeologica, 27, Zagreb, 2003, str. 523-528.
189
Katalog
Grobovi pod kamenim ploama
i. Grob G (sl. 11)
Smjetaj: sonda 13, apsol. vis. kote
3,60 m, orijentacija: jugozapad-sjeveroistok, grobna raka: cca 1,85 x 0,70
m.
Tip: grob pod kamenim ploama,
ukop u drvenom sanduku. Ploe koje
su pokrivale grob ulegle su prema sredini, to je posljedica pritiska zemlje
nad njima, a i potvrda da je pokojnik
bio ukopan u drvenom sanduku uslijed ijeg truljenja u prostoru njegove
sl. 11. Poloaj priloga u grobu G.
unutranjosti tijekom vremena dolo
je do loginih promjena.
Pokojnik: spol: ena 30-35 godina, visine 1,48 m, ispruena
na lea s rukama poloenim uz tijelo; zbog uruavanja groba i
pritiska zemlje ostatci kostura su slabo sauvani.
Prilozi: 1. Dvije staklene neoteene boce (u grobu, s vanjske
strane bedara u razini koljena, sl. 6, sl. 8/4-5) priblino iste veliine (visina obiju je 13 cm). izraene su puhanjem od prozirnog
svijetlomaslinastozelenog stakla, loptastog su trbuha, uskog, cilindrinog i izduenog vrata s ljevkastim obodom, naglaenog
izvitoperenog ruba. Dno je s donje strane blago konkavno udubljeno. 2. Dvije minijaturne ovalne keramike uljanice s okomitom rukom (sl. 7) i ulomak tree (na koljenima i pored lijevoga
koljena pokojnice) priblino iste veliine (1: visina 3,5 cm, irina 4,2 cm, duina 6 cm; 2: visina 3,5 cm, irina 5 cm, duina
7,2 cm). izraene su od fino proiene gline, lijevane u kalupu.
Diskovi su im ukraeni reljefnim motivom perli ili ljestava.
Mogua je datacija u 4. i prvu polovinu 5. stoljea i klasifikacija
kao Anselmino Pavolini VIIIA; Hays IB26. 3. Pet eljeznih avala
u razini gornjeg dijela kostura, pod lopaticama i oko ramena.
ii. Grob G1
Smjetaj: sonda 16, apsol. vis. kota 3,42 m, orijentacija: zapad-istok; grobna raka cca 1,70 x 0,80.
Tip: grob pod kamenim ploama i pretpostavljeno u drvenom
sanduku, jer su okolnosti nalaza sline onima u grobu G.
Pokojnik: dijete 8 godina, poloeno na lea s rukama uz tijelo
i ispruenim nogama. Ostatci kostura vrlo slabo sauvani.
Prilozi: nema priloga.
Klasifikacija prema: J. vUi, Lux in tenebris, str. 42, sl. 106, str. 44, sl. 109,
113, 114. J. vUi, Ranokranske glinene svjetiljke, str. 15-20, 50/17.
26
190
Grobovi u amforama
iii. Grob Ga
Smjetaj: sonda 4; apsol. vis. kota 3,80 m; orijentacija jugozapad-sjeveroistok.
Tip: Pokojnik je obloen ulomcima amfora kojima je tipoloka determinacija u tijeku.
Pokojnik: dijete od 2 godine, zbog vrlo slabo sauvanih kosturnih ostataka nije mu bilo mogue utvrditi poloaj u grobu.
Prilozi: 1 bronani novac i 2 komada metala nepoznate namjene.
iv. Grob Ga1 (sl. 12)
Smjetaj: sonda 13; apsol.
vis. kota 4,33 m; orijentacija
jugozapad-sjeveroistok; ovalna grobna raka veliine cca
1,50 x 2,35 zajednika je s
Ga2.
Tip: Pokojnik je obloen
ulomcima od najmanje tri razliite amfore. Kako su Ga1 i
Ga2 obloeni dijelovima istih
amfora mogu je zakljuak da
je rije o dva istovremena ukopa (sl. 13).
Pokojnik: dijete 13 godina,
poloeno na lea s rukama uz
tijelo i ispruenim nogama.
Slabo sauvani ostatci kostura.
Prilozi: 1. Staklena boca
sl. 12. Poloaj priloga u grobu Ga1 i Ga2.
(sl. 8/1) izraena puhanjem
od prozirnog svijetlomaslinastozelenog stakla, loptastog trbuha,
uskog, cilindrinog, izduenog vrata s izvijenim obodom (bila je
poloena izmeu Ga1 i Ga2). Oteena je, visina je oko 18 cm.
Pripada oblicima uestalim u 4.-po. 5. stoljea.
v. Grob Ga2
Smjetaj: sonda 13; apsol. vis. kota 4.26 m; orijentacija jugozapad-sjeveroistok; grobna raka zajednika s Ga1.
Tip: vidi opis u Ga1.
Pokojnik: dijete 14-16 godina, poloeno na lea s rukama
prekrienim na trbuhu, vei dio kosturnih ostataka nedostaje.
Prilozi: 1. Staklena boca (vidi opis u Ga1). 2. Dvije vrpaste
bronane narukvice (sl. 13) koje bi se mogle tretirati kao namjerne priloge bez obzira to vjerojatno nemaju uu vezu s grobnim
191
ritualom, odnosno nisu dio pogrebne obredne ceremonije nego bi ih se moglo definirati
kao pokojniku drag nakit. Zbog njihove jednostavnosti moglo bi ih se protumaiti i kao
sluajni prilog, odnosno kao opremu koja se
zatekla na pokojniku u trenutku smrti. 3.
Osim narukvica kao prilog u grobu je pronaena i glavica bronane igle koja se kao
sastavni dio odjee moe tretirati kao sluajni prilog, ali isto tako i kao sluajni nalaz. 4.
Sluajni nalazi u grobu su ulomak nedefiniranog metalnog iljka i 2 zakrivljena korodirana avla jer se ne uklapaju u sluajne priloge s obzirom na tip groba u amfori. Pojava
avala, naime, obino se tumai kao ostatak
drvenog lijesa to ovdje nije bio sluaj pa
sl. 13. Bronana narukvica iz
pretpostavljamo da su ti nalazi u grob Ga2
groba Ga2
prispjeli sluajno, kao predmeti koji pripadaju nekom drugom kontekstu, premda se smatra da ponekad
mogu imati i ritualni karakter.
vi. Grob Ga3
Smjetaj: sonda 12; apsol. vis. kota 4.48 m; orijentacija jugozapad-sjeveroistok.
Tip: grob obloen ulomcima trbuha amfore.
Pokojnik: dijete 6 mjeseci, zgreno na desnom boku, s vrlo
dobro sauvanim kosturnim ostatcima.
vii. GROB Ga4 (sl. 2)
Tip: grob u amfori (Tripolitana II).
Pokojnik: ena 30-35 godina, poloena na lea s rukama uz
tijelo i ispruenim nogama.
viii. Grob Ga5
Smjetaj: sonda 16; apsol. vis. kota 3,40 m; orijentacija sjeverozapad jugoistok.
Tip: grob u amfori.
Pokojnik: djevojica 14 godina, poloena na lea s rukama iz
tijelo i ispruenim nogama, ostatci kostura slabo sauvani.
Prilozi: tri jednostavna, neukraena bronana prstena.
192
iX. Grob Ga6 (sl. 14)

Smjetaj: sonda 4; apsol.
vis. kota 3,91 m; orijentacija jugozapad-sjeveroistok.
Tip: grob u amfori.
Pokojnik: dijete 5 godina,
poloeno zgreno na desnom
boku, ostatci kostura slabo sauvani.
Prilozi: 1. Staklena boca
izraena puhanjem od svijetlomaslinastozelenog
prozirnog stakla, loptastog je trbuha,
uskog, cilindrinog, izduenog
vrata s ljevkastim obodom. Razsl. 14. Poloaj priloga u grobu
bijena je i izrazito usitnjena pa
Ga6.
su joj i ukupne dimenzije upitne (visina vrata 5,8 cm, promjer otvora 5,8 cm).
X. Grob Ga7
Tip: grob u amfori.
Pokojnik: dijete 2 godine, ostatci kostura vrlo slabo sauvani.
Xi. Grob Ga8
Tip: grob u amfori.
Pokojnik: dijete 8 godina, oteeni kostur poloen zgren na
desni bok.
Grobovi pod tegulama
Xii. GROB Gt (sl. 3, sl. 15)
Smjetaj: sonda 17; apsol. vis. kota 3,50 m; orijentacija zapad - istok.
Tip: grob je ispunjen nabijenom glinom i pokriven tegulama
sloenim a capanna (12 tegula i kanalice), po veliini su prilino ujednaene (43,5 x 53,5 cm; deb. 2,5-3,5 cm, visina rebra 6,5
cm), glina je proiena svijetlosmee blijede boje, po fakturi je
krta, a na povrini je tamna okamina koja se ljuti. Radioniki
znak je polukrug od etveroprute vrpce (ir. cca 6 cm) izvedene
u glini prije peenja (veliina oznake: ir: 29 cm, promjer cca.
30,0 cm, vis. 14,5 cm).
193
Pokojnik: mukarac, 30-35 godina, poloen na lea, ostatci kostura su dobro sauvani.
Xiii. Grob Gt1
Smjetaj: sonda 14; apsol. vis.
kota 4,50 m; orijentacija zapadistok.
Tip: grob pod tegulama sloenim a capanna (5 tegula + kupe-kanalice), jedna cijela tegula
ima veliinu od 55 x 49 cm i deb.
od 2 cm. Svijetlorumenosmee je
boje, s vanjske strane prekrivena
bjelkastim slojem patine koji se
ljuti. Du lijeve strane ima sauvan veliki dio preklopnoga rebra.
Na ulomcima jo dviju fragmentarnih tegula, slinih dimenzija i
sl. 15. Grob Gt pod tegulama:
fakture ostatci su radionikih i1. glineni naboj u unutranjosti groba;
2. ienje groba Gt.
gova: 1. Ti PANSiAN u pravokutnom polju s natpisom dimenzija:
16,5 x 3,7 cm; 2. PASiANAs u pravokutnom polje s natpisom
dimenzija: 12,5 x 2,7 cm.
Pokojnik: dvoje djece od 4 i 13 godina, ostatci kostura slabo
sauvani.
Xiv. Grob Gt2
Smjetaj: sonda 4; apsol. vis. kota 3,62 m; orijentacija jugsjever.
Tip: grob pod razlomljenim tegulama sloenim a cappanna
(4 tegule i kanalice)
Pokojnik: dvoje djece, 2 godine, ostatci kostura vrlo slabo sauvani.
Prilozi: nama priloga.
Xv. Grob Gt3
Smjetaj: sonda 16; apsol. vis. kota 3,50 m; orijentacija zapad-istok.
Tip: grob pod fragmentarnim tegulama sloenim a capanna (7 tegula + kanalice).
Pokojnik: dijete, oko 6 godina, ostatci kostura slabo sauvani.
194
Xvi. Grob Gt4 (sl. 16)

Smjetaj: sonda 4; apsol. vis. kota 3,92
m; orijentacija jugoistok-sjeverozapad
Tip: grob pod oteenim tegulama sloenim a capanna (7 tegula + kanalice). Dvije imaju radioniki ig PANSiANA (sl. 4).
Pokojnik: mukarac, 25-30 godina, poloen na lea s rukama uz tijelo i ispruenim nogama, kostur je djelomino oteen.
Prilozi: 1. Staklena boca (sl. 8/2) oteenog trbuha, izraena puhanjem od prozirnog, plavkastog stakla, loptastog trbuha,
uskog, cilindrinog, izduenog vrata s ljevkastim obodom naglaenog ruba. Dno je
s donje strane blago konkavno udubljeno.
Ukupna visina 18 cm, najvea ir. 12,3 cm,
sl. 16. Poloaj priloga u grobu
visina vrata 7 cm, promjer oboda 6,5 cm,
Gt4.
promjer dna oko 5 cm. 2. Staklena oteena
boca (sl. 8/3), izraena puhanjem od prozirnog svijetlomaslinastozelenog stakla, loptastog trbuha, uskog,
cilindrinog, izduenog vrata s kratkim ljevkastim obodom naglaenog oblog ruba. Dno je s donje strane blago konkavno udubljeno. Rekonstruirana visina joj 15,5 cm, promjer trbuha 11,0
cm, visina vrata 7 cm i promjer dna oko 4 cm.
195
Helga Zglav-Martinac
Sptantike Grber an der Lokalitt Dominikanerkloster Split
Schutzausgrabungen (2007 2008)
Zusammenfassung
Whrend Schutzausgrabungen an der lokalitt Dominikanerkloster Split
sind sechzehn sptantike Grber entdeckt worden. Sie lagen in erde oder waren kaum in sie eingegraben. es handelt sich um Grber, welche typologisch
zu sptantiken Bestattungen der rmeren Bevlkerungsschicht gehren, die
in dieser Periode den Bereich des Diokletianspalastes bewohnte. Nach den
Funden und der Art der Bestattung werden sie in das 5. bis 6. Jahrhundert
datiert. es sind drei Typen von Skelettbestattung vertreten: in Amphoren,
unter Tegulae und unter Steinplatten. es handelt sich um erwachsenenbestattungen (11) und um eine gewisse Zahl an Kinderbestattungen (5). Bei
den Kleinkindern liegt das Alter zwischen 6 Monaten und 5 Jahren, bei den
jungen leuten zwischen 8 und 16 Jahren und bei den erwachsenen bei 30 bis
55 Jahren. interessant ist der Fall von zweifacher Bestattung: zwei Grber in
Amphoren sind in derselben Kammer begraben. Grabbeilagen sind nur in vier
Grbern zu verzeichnen gewesen. in allen vier Fllen tauchen Glasflaschen
auf und in einem Fall auch keramische luzernen. Nur in einem Fall taucht
Schmuck auf: ein sehr einfaches und bescheidenes Paar bronzener Armringe
schmckte eine junge verstorbene. Die Grber in Amphoren sind hauptschlich kombiniert aus mehreren verschiedenen Amphoren, die mehrheitlich
nordafrikanischen Produktionstypen zuzuordnen sind. Bei Grbern des Typs
a cappanna tragen einige Tegulae besondere Kennzeichen: zwei exemplare tragen das Siegel PANSiANA, andere tragen Kennzeichen in Form eines
Knotens oder Halbkreises, die mit den Fingern auf dem noch frischen Ton
ausgefhrt worden waren, sowie Spuren von Pfoten eines Tieres.
196
Tri ljubavne anegdote kao povijesni izvor
eljko RAPANi
Tri ljubavne anegdote

kao povijesni izvor
Analizirajui pisana vrela, panja historiograf najee

je usmjerena na utvrivanje i komentiranje injenica, na
res gestae. izvukavi iz njih polazita za pretpostavke, to
se mogu spoznati itanjem nekoga staroga teksta, slijedi
formuliranje zakljuaka, najee tumaenje opih politikih zbivanja. Neto je rjee u historiografskim analizama
panja usmjerena na ovjeka pojedinca i na njegovo ue
okruenje, na osobno ponaanje i odnos prema ivotu ili na
pokoji sporedni detalj to ih je posve usputno, u nekoliko
reenica, zabiljeio onaj stari pisac. Privlaniji su politiki
odnosi, lokalni, regionalni ili oni udaljenijih podruja, koji
put i biljeenje zemljopisnih posebnosti nekoga kraja, odnosno dalekih i slabo poznatih zemalja, to je takoer bilo
zanimljivo jednom broju onodobnih itatelja. Takav nain
opisivanja prolosti svojstven je uglavnom svim piscima,
od najstarijih, prvih, pa do suvremenih. Traio se, a trai
se i danas, uz ostalo, generalni slijed povijesnoga tijeka, a
pri tome i onaj ponekad prevani identitet zajednice. To je
jedna od glavnih tema prouavanja prolosti vlastitoga ili
nekog davnog, ak nestaloga naroda. Zato su rasprave o
porijeklu koji put vanije od realnosti koju se ne eli prihvatiti iz mnogih nehistoriografskih poticaja i razloga. Bila
su takva nastojanja naglaena ve u drugoj polovini 19.
stoljea, u nas i poslije toga doba, jo na poetku 20. stoljea. Posljednjih, pak, desetljea katkad je to bio primarni
historiografski zadatak. Konfiguriraju se pri tome svojevrsni ideologemi i mitologemi, kako je te pojave odlino nazvao R. Katii1.
Nekoliko odlomaka iz Povijesti Langobarda Pavla akona izazvalo je, na primjer, u talijanskoj historiografiji u
R. KATii, Uz poetke hrvatskih poetaka. Filoloke studije o naem najranijem srednjovjekovlju. Split, 1993, str. 206, 254.
1
197
eljko RAPANi
doba Risorgimenta kulturoloke okove2. Davno germansko, istonogotsko pa langobardsko osvajanje i naseljavanje sjeverne italije mnogi su ondanji intelektualci shvaali kao sebi suvremenu dominaciju stranaca (okupaciju i
agresiju kazano naim suvremenim rjenikom), konkretno Nijemaca pa su te aktualne politike konotacije utjecale
i na historiografsku procjenu vrlo dalekih dogaaja ranoga
srednjeg vijeka. Te su teme bile vrlo privlane i talijanskim
knjievnicima i kompozitorima. Alessandro Manzoni,
potaknut povijesnim priama o propasti langobardskoga
kraljevstva, tonije o ratu izmeu Karla velikoga i posljednjega langobardskoga kralja Deziderija, napisao tragediju
Adelchi (tj. Adelchis ili Adelgis, sin Desiderijev). Nadahnut
idejama Risorgimenta pripovijeda lirskim i patetinim stihovima povijesne interpretacije i shvaanja svojega doba.
langobardi bi bili krivci za razbijanje jedinstva zemlje (italije) i pokoravanje itava naroda3. U to su vrijeme zbog
slinih razloga, zbog aktualne averzije prema Germanima,
odnosno prema Austriji, i tovatelji Wagnerove glazbe u
italiji bili proglaeni gotovo dravnim neprijateljima.
i u hrvatskoj literaturi 19. stoljea, u romanima i dramama i. Maurania, D. Demetra, A. enoe, J. e. Tomia,
e. Kumiia, v. Deelia i jo mnogih, ili u glazbi, osobito
u operama v. lisinskoga (Porin), i. Zajca (Mislav i Nikola ubi Zrinski) opisivan je hrvatski srednji vijek i neto
kasnije doba s gledita onodobne hrvatske historiografije,
predstavljene tada aktualnim djelima N. Nodila, pa vj.
Klaia i njihovih suvremenika. Paradigmatian je u tome
romantinom i nacionalnom zanosu primjer sigetskoga
junaka, bana Nikole, koji je generirao mnoge ideologeme, ali i mitologeme. To Zajevo remek-djelo, oslonjeno
na libreto H. Badalia koncipiran na temelju onodobnih
historiografskih interpretacija, u kojem je po najboljoj tradiciji tadanje talijanske opere rasporeen odnos protagonista (tzv. pozitivnih i negativnih likova) istie u prvi
plan nacionalni heroizam. Tako je nasuprot junaku banu
Nikoli, postavljen car Sulejman, obojica s lijepim brojem
PAUlUS DiACONUS (720.-799.), Historia Langobardorum. (=Hist.Lang.) Monumenta Germaniae Historica. Scriptores rerum germanicarum in usum scholarum.
/48/ Hannover, 1987.
3
A. MelUCCO vACCARO, I Longobardi in Italia. Milano, 19882, str. 13 i d.,
izlae vrlo lijepo opis tamonjih zbivanja i razmiljanja umjetnikih, intelektualnih i
znanstvenih krugova i prije, i poslije Risorgimenta.
2
198
svojih privrenika. No, kao to je Manzonijev Adelchi (oko

1822.) izazivao euforine rekacije gledatelja, tako je u nas
Zajev Zrinski, praizveden 1876. godine, sve do u najnovije doba poticao takva raspoloenja publike. Koliko god
pjeva bas sjajno otpjevao ulogu Sulejmana, vrlo esto a
to je ovisilo i o stalekoj, profesionalnoj, ideoloki i vjerski
orijentiranoj strukturi sluatelja, koji su te veeri bili na
predstavi ne bi dobio gotovo nikakva pljeska odobravanja za odlino pjevanje. Toliko je bio snaan poriv nacionalnoga ideologema koji se oitovao posve izvan okvira
racionalnoga i, dakako, estetskoga glazbenoga doivljaja.
Heroji nacionalnih mitova, naime, lako prevladaju granice
svoga djelovanja i povijesnu realnost u kojoj su postojali,
pa postaju idoli koji se pretvaraju u mitologem, to izaziva identifikaciju s neim ega zapravo u stvarnosti nije ni
bilo4. Slino tome, i stihovi jednog pjesmuljka Od stoljea
sedmog vrijedili su devedesetih godina prologa stoljea
pa ak i danas, kao dokaz o doseljenju Hrvata mnogo vie
od mnogih znanstvenih radova koji su taj proces drukije
i tonije protumaili.
Onaj drugi, intimni, slabije eksponirani dio ovjekova
ivota i doivljavanja svijeta, takoer je vie puta zabiljeen
u povijesnim vrelima no, ostajao je, tako rei, zapreten,
manje zanimljiv historiografskim prouavanjima pa zato i
slabije poznat. Pisci su, meutim, i u davnim vremenima
nalazili poticaja da zabiljee togod takva, sporednoga, no
uvijek dobro povezana s njihovom priom i da nam kad
ih itamo kao literarno tivo, a ne samo kao povijesno vrelo prenesu kakav djeli duevnoga ivota ondanjih ljudi
i, naravno, refleksija na svakodnevne, njima suvremene
dogaaje. Koji put i pravu genre sliku ili slino joj isprianu svakodnevnu zgodu. To je, eto, ona druga strana nekoga
vrela koja, kako smo spomenuli, ostaje u drugome planu.
izloit emo i komentirati nekoliko anegdota, ovom
prilikom ljubavnih zgoda, jer su i takve priice bile nekada drago tivo. Sve su te tri ljubavne novelete novellette
Jedan primjer takva tumaenja minulih stoljea odlino je, gotovo duhovito, a
znanstveno posve utemeljeno, prikazao N. BUDAK u raspravi Povijest i mit, tiskanoj
u njegovoj knjizi Prva stoljea Hrvatske. Zagreb, 1994, str. 159; vidi i autorov Predgovor str. 6. Tu je na primjeru biskupa Grguru, tzv. Ninskoga, opisao kako je on, u
pragmatikim politikim konstelacijama prve polovine 20. stoljea, sve do razdoblja
SFR Jugoslavije, mnogovrsnim interpretacijama postao od biskupa Hrvata ak ideologom jugoslavenstva!
4
199
eljko RAPANi
amorose, svaka na svoj nain, uklopljene u povijesni ambijent i lijepo svjedoe o svome vremenu. U ovima, koje smo
odabrali, pripovijeda se o ljubavnim zgodama kakve se itaju, dakako drukije reirane i scenografski oplemenjene,
u drukijemu ambijentu i u drukijim okolnostima, i u
iduim stoljeima: u trubadurskoj poeziji, u renesansnoj
prozi, ali i u najnovijim televizijskim sapunicama.
1. Danus kradljivac purpurna prekrivaa
Rimski historiar Amijan Marcelin u svojim Res gestae,
uz obilnu povijesnu faktografiju donosi i mnoge anegdote,
a meu njima i priicu o nekome Danusu kradljivcu, koji
je u vrijeme careva Konstancija ii. (337.-361.) i Konstansa (337.-350.) bio optuen da je obeastio Dioklecijanov
grob5. Ukrao je, naime, velamen purpureum a Diocletiani
sepulchro /purpurni pokriva s Dioklecijanova groba/, koji
bi sepulcrum tada, polovinom 4. stoljea, prema nekim
tumaenjima Amijanova pisanja, jo stajao posred careva
mauzoleja u splitskoj Palai. Time je Danus bio povrijedio carsko dostojanstvo nainivi zlodjelo lesae maiestatis.
Njegova supruga, u dogovoru sa svojim ljubavnikom, prijavila ga je vlastima pa je bio uhvaen i osuen na smrt.
Pria je anegdotski privlana i danas, tako rei suvremena,
a jedna je od vie njih takva obiljeja kojih ima u Amijanovu djelu. No, da bismo je mogli upotrijebiti kao historiografski argument u objanjavanju trajanja poganstva ili o
unoenju kranstva u splitsku carevu Palau, valja proitati vie od one dvije upravo citirane reenice, itav tekst
odlomka to ga je i Buli bio donio6. i vie od toga!
evo to pie Amijan Marcelin u Lib. 16, cap. 8, 3-5: 3.
Per id tempus fere <Salonita>num quendam nomine Danum terrore tenus uxor rerum levium incuserat. <Hanc>
incertum unde <no>tam Rufinus subsed<it> quo indicante quaedam cognita per Gaudentium agentem in rebus consularem Pannoniae tunc Africanum cum convivis
AMMiANUS MARCelliNUS, (oko 330.-400.), Res gestae ab excessu Nervae
(od 96. godine do smrti cara valensa 378. godine). Ovaj odlomak iz Rerum gestarum
lib. Xvi, cap, 8, 3-7, citiramo prema: AMMiANO MARCelliNO, Storie. /Testo critico, traduzione e commento a cura di Giovanni viansino./. vol. 1-2. /ed. Mondadori./
Milano, 2008.
6
F. BUli - lJ. KARAMAN, Palaa cara Dioklecijana u Splitu. (= F. BUli, Palaa). Zagreb, 1927, str. 70, bilj. 74.
5
200
rettuli<mus inter>fectum apparitionis praefecturae praetorianae <t>um etiam princeps ob deutionem7. 4. Is, ut
loquebatur iactantius, versabilem feminam post nefandum
concubitum in periculosam fraudem illexit: suasit consarcinatis mendaciis laesae maiestatis arcessere maritum insortem et fingere quod velamen purpureum a Diocletiani
sepulcro furatus quibusdam consciis occultabat. 5. Hisque
ad multorum exitium ita formatis ipse spe potiorum ad
imperatoris pervolat castra excitaturus calumnias consuetas. Reque comperta iubetur Mavortius tunc praefecto praetorio, vir sublimis constantiae, crimen acri inquisitionis
spectare iuncto ad audendi societatem Ursulo largitionum
comite, severitatis itidiem non improbandae8. /Otprilike u
isto vrijeme nekog Salonitanca imenom Danus optuila je
ena zbog neznatnih stvari tek da bi ga zaplaila. Njoj je, a
nije poznato kako ju je upoznao, Rufin podvalio9./ Amijan
sada unosi jednu digresiju koja sa zapoetom priom o Danusu nema izravne veze. U prethodnoj, naime, knjizi (Lib.
15, cap. 3, 7-9) on spominje Rufina i jednu gozbu pokraj
Sirmija koju je priredio Afrikan, upravitelj Druge Panonije. Na njoj su neki uglednici, opivi se (Amijan lijepo pie
poculis amplioribus madefacti) vrijeali cara i poinili nedjelo laesae maiestatis. No, tu je bio i dounik Gudencije
te sve to prenio Rufinu, ovjeku na zlu glasu i uvijek eljnu
praviti svakojaka zla, a tada na dunosti proelnika javnih
slubi (apparitionis praefecturae pretoriane princeps). Ovaj
je odmah pohitao caru koji je smjesta naredio da se kazni
Afrikana i njegovo drutvo to je bilo na gozbi. Sada se
Amijan u onom naem odlomku iz Lib. 16,3 o Danusu,
eni mu preljubnici i ljubavniku joj Rufinu, vraa zapoetu izlaganju, ponavlja u poneto skraenu obliku tu priu
pa pie (cap. 8, 3 ) da je zbog optube, utemeljene na
obavijestima to ih je dobio od tajnog agenta Gaudencija,
Afrikan, tada upravitelj Panonije, bio je ubijen sa svojim
gostima o emu smo izvijestili (to je onaj odlomak iz Lib.
7
G. viansino, prireiva izdanja kojim se koristimo, u iljatim zagradama stavlja
pretpostavljene dopune. Nepotpunonum dopunjeno je kao homo salonitanus to je
logino s obzirom da je Salona sredite itava toga podruja u kojemu je i sepulchrum
Diocletiani. Odlomak je jednim dijelom usprkos emendacijama i intervencijama redaktora ponegdje nedovoljno jasan; poneto se razlikuje od teksta to ga je donio
Buli.
8
Sve tekstove donosimo u vlastitu prijevodu.
9
U zagradama su komentari i objanjenja kojima olakavamo itanje.
201
eljko RAPANi
15, cap. 3, 7-9), a bio je zbog odanosti (caru) jo na elu

javnih slubi. 4. On je (Rufin) razmeui se svojim govorenjem, poslije jednog spolnog preljubnikog ina uvukao
onu nepostojanu enu u opasnu spletku: nagovorio ju je
tekim laima da optui neduna mua i da prikae kako
je on sa svojim drugovima ukrao i sakrio purpurni prekriva s Dioklecijanova groba. 5. Tako sroenim (laima)
mnoge je doveo u smrt, a sam, nadajui se napredovanju,
odletio je u carev logor da bi izloio uobiajene klevete. Kad
se spoznala stvar (ona kraa), izdano je nareenje Mavorciju, tada prefektu pretorija, osobi visokih naela, da zloin
vrlo paljivo istrai i da mu se u istrazi pridrui u sluanju
(svjedoenja) i Ursulo comes largitionum, ovjek takoer
nepotkupljive strogoe./ Nakon temeljite istrage i muenja
mnogih koji su bili osumnjieni, a neki i pogubljeni pie
dalje Amijan suci nisu mogli pronai krivnju. Napokon
veritas respiravit opressa et in abrupto necessitatis mulier Rufinum totius machinae confitetur auctorem, nec
adulterii foeditate surpressa; statimque legibus contemplatis /nedostaje teksta/ concordes et iusti ambo sententia
damnavere letali. /skrivena istina izila je na vidjelo, a
ena je, u dubokoj nevolji, priznala da je Rufin autor itave
spletke ne preuujui pri tome da je bila pritisnuta i preljubnitvom; smjesta, prouivi zakone.obojica (sudaca),
suglasni i pravedni, osudili su ih na smrt./ Danus je po
svoj prilici bio jedan od onih koji su neto radili ili govorili
protiv careva, a takvih je, ini se, u to vrijeme bilo mnogo
kad Amijan o njima viekrat pie.
Svi protagonisti ove njegove prie djeluju u iliriku, a
Salona je, tada u silnome usponu i nedalekom joj carevom
palaom, bila dobar orijentir obrazovanu itatelju i prikladna da bi se Dioklecijanov purpur ukljuio u anegdotu kao
dobar dokaz. Purpur je, naime, bio oevidan simbol cara,
a nama je u ovoj prii zanimljiv zbog toga to se povezuje
uz Dioklecijana. Prekriva je samo jedan uvjerljiv razlog
kanjavanja nepodobnih, poglavito imunih ljudi, kojima
se smrtnom kaznom oduzimao i itav imetak. Uostalom,
u Lib. 16, a djelomice i u prethodnome i u sljedeima,
Amijan opisuje stanje u Carstvu: veliku nesigurnost to je
vladala od Galije do istoka, denuncijacije, ubojstva, strah
careva od urotnika, vie primjera lesae maestatis koje su
dojavljivali i dounici, i pojedinci eljni napredovanja. To
202
je realnost koja je nestala ruenjem tetrarhijskog sustava

koji je na poetku svoga ustroja, pa sve do Dioklecijanove i
Maksimijanove abdikacije, djelovao kohezijskim uinkom
na golemim prostranstvima.
No, poslije ove, u istom Lib. 16, cap. 3,8 slijedi neposredno jo jedna pria koja spominje purpurnu tkaninu!
U to isto vrijeme, pie Amijan, neki Akvitanac po naravi
zafrkant i veseljak, doavi na bogatu i raskonu gozbu,
a takvih je tada u tome kraju bilo mnogo, vidio je trake
purpurne boje to su ih posluitelji bili rasporedili po stolu
kao ukras. Uzme ih i fibulama prikai na svoju bijelu hlamidu koja je tako dobila izgled carskoga plata. Uhvaen je
i kanjen, ali je i domaina odveo u propast. Strah je u to
vrijeme vladao posvuda pa su, nastavlja pisac u sljedeoj
prii (Lib. 16, cap. 3, 9), tajni agenti (lijepe li asocijacije s
naim vremenima!) pazili na svaku rije to bi se negdje
izgovorila. Tako su bivajui na nekoj gozbi koja je bila prireena negdje u Hispaniji, sluajui to tko govori, pogreno protumaili poklike posluge koja je nosila baklje kliui
Vincamus!. Dakako, pomiljali su pri tome posluitelji,
pobijedit emo bakljama mrak i no koji su se ve sputali
na drutvo to je blagovalo. biri su to protumaili kao rije uperenu protiv vlasti, protiv cara, pa je domain i ovom
prilikom nastradao.
Ove anegdote, od kojih smo prvu prenijeli u cijelosti,
a posljednje dvije samo saeli, pokazuju nesigurnost koja
je postojala u dravi poslije smrti Konstantina i koji su se
naizgled banalni dogaaji (gatanje, preljubnitvo, nemoral,
sumnje u svaku rije) procesuirali u nastojanju da se osigura mir straljivih i nesigurnih careva. U opisima te drutvene i moralne krize pisci su traili pojedinosti koje bi
potvrdile uvjerljivost onoga to piu. Amijanu je to carev,
Dioklecijanov grob u Palai, a kako emo dalje opisati, u
posve drukijemu kontekstu Sidoniju Apolinaru njegove
rimske terme. i jedno i drugo, u to vrijeme bilo je dobro
poznato, da bi se upotrijebilo kao vrijedno svjedoanstvo
onome to je napisano. Amijan o tome kriznom ozraju
u Carstvu pie i u poglavlju to je u izdanju koje citiramo
naslovljeno Delationes et calumniae in castris Constantii
Augusti et aulicorum rapacitas /Denuncijacije i klevete u
logorima (na dvorovima!) augusta Kostancija i grabeljivost dvorjana/. Ono se nadovezuje na prethodno, na opis
203
eljko RAPANi
vojnikih pothvata i komplikacija u odnosima glavnih protagonista (carev i vojskovo), pa se u taj niz dogaaja
ukljuuje i kratka pria o magijama (lib. 16, 8,1) i smrtnim kaznama koje su se za takve ine dodjeljivale. Slijedi
ona ljubavna nevolja naega Danusa. Za nju komentator
G. viansino pie: c anche un romanzo erotico-criminale di gusto ellenistico che porta alla rovina moglie e
amante diabolici per una falsa accusa di lesa maest intentata contro il marito10.
valja jo dodati da ni prvi Amijanov, niti drugi Sidonijev
spomen Dioklecijana o kojem e biti rijei nije kronoloki odreen. Ono Amijanovo per id fere tempus, dakle:
otprilike u to vrijeme, odnosi se na kanjavanje stare gatare opisano u prethodnoj glavi njegova teksta. Sasvim je oito, naravno, da se sve zbiva za vrijeme one dvojice careva.
Njemu je, piscu, ovdje vana preljubnika pria kojom pokazuje i moralno stanje u tadanjem drutvu. Zato usputne navode nekih nepobitnih injenica ne bi trebalo uvijek
prihvaati kao argumente dalekosenim zakljucima. Oni
su i u Amijana, kao i u tekstovima mnogih drugih davnih
pisaca najee podrka temi i konkretnoj prii koja se u
nekom odlomku obrauje. Spletka o ljubavnome trokutu
Danusa, Rufina i neimenovane ene bizarna je, a dogaaj
sloen na literaran nain. Koliko, pak, ta anegdota uloena
u res gestae moe biti valjan argument zakljucima o tovanju cara i o poecima kranstva u Palai, pitanje je na
koje bismo relativno lako odgovorili. Na je odgovor jasan:
ta pria nije dobar argument. Ta novelletta amorosa ili romanzo criminale-erotico ne bi nam bila znatna podloga
vanu zakljuku. No, nekima je ona dobro svjedoanstvo
i podobna da se na njoj gradi trajanje careva tovanja u
Palai11. Mi smo je, meutim, zbog njezine anegdotalnosti
uvrstili u ovaj na rad odbacujui joj osobitu historiografsku vrijednost. Tko bi, naime, u to poslije-Konstantinovo doba, za vladanja Konstancija ii. i Konstansa, izrekao
smrtnu kaznu zbog povrede Dioklecijanova dostojanstva?
Koja bi to vlast bila? Ona ovih Konstantinovih nasljednika? Ne bismo se usudili to pretpostaviti. Problem je, kako
ima (tu) i jedan erotsko-kriminalni roman, helenistikog prizvuka, u kojemu se opisuje propast vrajih (nesretnih, zloestih i sl.), ene i njezina ljubavnika,
a zbog lane optube o uvredi carskoga dostojanstva smiljene protiv (njezina) mua.
AMMiANO MARCelliNO, Storie, str. 238.
10
204
smo spomenuli, u zloupotrebi purpura i nekakvi ilegalni

pothvati koji su mogli ugroziti careve. Budui da su i Rufin, i Gaudencije i Afrikan djeloveli u iliriku, logino je da
se osim Sirmija spomene i Salona, pa kad prihvatimo onu
dopunu sauvana ostatka -tum, da Danus bude Salonitanus. Tako, naime, onaj -tum dopunjavaju i stariji izdavai.
Da bi se toj Amijanovoj prii dala podrka i dralo vjerojatnim postojanje careva sarkofaga polovinom 4. stoljea
u njegovu splitskome mauzoleju, a time odbacila i pomisao o kranskoj represiji (negira ju Josipovi u svome citiranom osvrtu) to se dogaala u prvim desetljeima toga
stoljea, pa prii osnaila vjerodostojnost, i. Basi se poziva na podatak o Dioklecijanovom grobu to ga donosi Sidonije Apolinar. Ovaj u Carmen ad Consentium v.c. civem
Narbonensem, izlaui pohvale svome domainu, koji ga
je nekom prilikom bio ugostio, u standardnoj onodobnoj
panegirikoj formi, posve usputno, na samome kraju velika spjeva koji broji vie od pet stotina stihova, spominje
Dioklecijana i njegov grob pa pie: Hinc ad balnea non Neroniana, / nec quae Agrippa dedit, vel ille cujus / bustum
Dalmaticae vident Salonae: / ad thermas tamen ire se libebat, / privato bene praebitas pudori12. /Odatle je u kupatila,
ne ona Neronova (koja je Neron sagradio u Rimu), / niti
ona to ih je poklonio Agripa, ve onaj, / iji se grob vidi u
dalmatinskim Solinima, / u terme je pak rado volio otii /
kao obian graanin gol bez stida./ Taj bi grob, bustum, po
Sidoniju bio u Saloni13. To, dakako, nije tono, ali je zanimljivo kako se neke injenice ovdje je to carev mauzolej
koji je nepobitno bio u Palai pretvore u nepouzdanu ili
netonu konstataciju kad se donose tek kao neko usputno
objanjenje. U itavoj Carmen XXIII, Sidonije hvalei svo11
Te zakljuke, prikazujui nau knjigu: Od carske palae do srednjovjekovne
gradske opine (=Od carske palae). Split, 2007., osporili su: i. BASi, Ka cjelovitijemu sagledavanju ranosrednjovjekovne jadranske poleogeneze, Radovi Zavoda za
hrvatsku povijest, 40, Zagreb, 2008, str. 283, te i. JOSiPOvi, u prikazu tiskanome
u Vjesniku za arheologiju i povijest dalmatinsku, 101, Split, 2008, str. 269. Oba su
prikaza vrlo povoljna, a ova naa replika samo je usputni nastavak diskusije o trajanju
poganstva u povezan s ljubavnim nevoljama Danusa..
12
SiDONiUS APOlliNARiS (oko 430.-488.) Carmina. Monumenta Germaniae
Hististorica. Aut.Ant., vol. vii, str. 261, ovdje: Carmen XXIII, stih 495499.
13
Moglo bi se domiljati pa prevesti: iz dalmatinskih Solina vidi se carev grob, ili:
dalmatinski Solini vide (gledajui prema PalaiSpalatumu) carev grob. Drimo da to
ipak nije osobito vano za temeljnu Sidonijevu misao.
205
eljko RAPANi
ga domaina, izlae mnogo stvarnih pojedinosti, injenica,

opisuje, naprimjer, grad Narbonu, umee u spjev mnogo
mitolokih i povijesnih asocijacija, sjeanja na mitske junake, sedam helenskih filozofa, kiti pohvalama Konsencija
i njegove osobne sklonosti, opisuje trke u cirkusu, izlaui
sve to u metaforama povijesnoga ili religijskog obiljeja.
Spominje, nadalje, mnoge poznate linosti, geografske poznate injenice o kojima su pisali i njegovi prethodnici i
suvremenici, i jo tota tome slino i blisko, a sve svojstveno ondanjoj panegirikoj poeziji. Tako donosi i onu
reenicu o Dioklecijanovu bustumu sasvim usputno, navodei Dioklecijana samo kao jednoga od graditelja glasovitih kupatila u Rimu. Tamo je, naime, u Dioklecijanove
terme, a ne u one Neronove ili Agripine, njegov Konsencije
obiavao otii. Pri tome, a to je razvidno iz karaktera itava
spjeva, Sidoniju nije bitan svaki detalj, konkretno to je
carev mauzolej u Palai, a ne u Saloni tada, polovinom 4.
stoljea, itekako dobro poznatu i uglednu gradu. K tome i
rije koju upotrebljava za grob, tj. bustum, ne bi dobro
stajala u jednom pravome opisu mauzoleja, odnosno careva groba14. No, u panegiriku takve stvari i ne moraju biti
osobito vane. U konkretnom primjeru pisac ne obrazlae
neto injenino vano za njegov hvalospjev; Dioklecijanov grob spomenut je samo da bi se potkrijepila pria o
njegovim glasovitim rimskim termama gdje su se okupljali i publika i trkai poslije natjecanja u stadionu, a meu
njima i Konsencije. Stoga pet stihova iz Sidonijeva panegirikoga spjeva ne moe biti argument u raspravljanju o
carevu sarkofagu i, posredno, o Danusovoj krai velamen
purpureum. Ta koji se to sarkofag ili grob (sepulchrum po
Amijanju, a bustum po Sidoniju) ikada prekrivao nekom
tkaninom? Nije nam poznato. Stoga to ne bi mogao biti
valjan argument kojim bi se potkrijepilo trajanje careva
tovanja u njegovoj splitskoj Palai. Amijan, kao i Sidonije, svaki od njih u posebnu i razliitu okviru, donose jednu
priicu kojom obogauju svoje pisanje. Ovdje emo u prilog daljnjoj raspravi, jo neto dodati onome to smo bili
ve napisali u knjizi o Palai i Splitu.
Poimo najprije od pretpostavke po kojoj bi carev sarkofag polovinom 4. stoljea jo stajao na mjestu na kojem
je bio postavljen. Je li mogue da bi on ostao na prvobit14
Onome to je napisao jo F. BUli, Palaa, str. 71, ne treba nita dodati.
206
nome mjestu, po sredini mauzoleja, u carskome posjedu

Palai, nedirnut i uvan tridesetak pa i vie godina poslije Dioklecijanove smrti i to u doba kranske represije
koja je nepobitno uslijedila nakon 313. godine? Krani su
po Konstantinovu ediktu u zanosu unitavali materijalne
ostatke i duhovne tragove poganstva predstavljenog i progoniteljima, osobito prvim tetrarsima, pa bi ini nam se
kraa zastora s careva groba, tada jo uvana, bila ipak
poneto anakrona za polovinu 4. stoljea. valja se prisjetiti kako sve do danas pobjednici neposredno po dolasku
na vlast unitavaju sjeanje na pobijeene ili na svoje neistomiljenike, osobito na istaknutim mjestima gdje neto
podsjea na minulo, prolo i neprijateljsko. Tako su razbijani mletaki lavovi po Dalmaciji i Bajamontijeva fontana u Splitu poslije Drugoga svjetskoga rata ili, jo svjeiji primjer, spomenici koji podsjeaju na tzv. partizanski
pokret, poetkom devedesetih godina prolog stoljea. Pri
tome ima, naravno, i mnogo primjera kad se znaci prolih
vremena dugo, dugo sauvaju. Nasilne reakcije ipak se ne
dogaaju desetljeima poslije, kad se one poetne strasti
smire. Druga nam je zamjerka upuena na isticanje kranske represije, a da za tako neto nema dobra opravdanja. Mislimo da ga itekako ima, bez obzira na dugo trajanje
i tovanje relikata poganskih kultova to se naim miljenjem nimalo ne osporava. T, relikti poganstva trajali su
stoljeima pa i tisuljeima, ali u jednoj reprezentativnoj
dravnoj graevini kakva je bila daleko poznata carska palaa ili villa, kako je nazivaju Jeronim, eutropije i Prosper
Akvitanac15, po svoj prilici nisu trajali odve dugo. Ova trojica je takoer spominju povezujui je s carem to znai
ta je takva bila zabiljeena u memoriji mnogih. Basiev
prijedlog da se dugo trajanje poganstva i u splitskoj Palai (trajanje poganskih kultova, bez dvojbe, i u naelu i
u praksi je nepobitno) podri injenicom kako je vojskovoa Marcelin (Marcellinus comes rei militaris) bio poganin, ipak ne bi mogao biti dobar argument. Mnogi tadanji
ratnicivojskovoe bili su tovatelji Mitre i Sola, mnogi,
poglavito germanski plaenici, bili su arijanci, no, i jedni
i drugi bili su odani Carstvu, pa se njihovo odstupanje od
pravovjerja toleriralo zbog pragmatikih razloga: bili su dobri branitelji. Za njih je, pak, linost Dioklecijana po svoj
15
. RAPANi, Od carske palae, str. 81.
207
eljko RAPANi
prilici predstavljala samo sjeanje na neko mona vladara. Politizacija vjere, to poinje od Konstantina velikoga,
a nastavlja se u vrijeme njegovih sinova Konstancija i Konstansa, svakako je imala utjecaja na uklanjanje poganskih
ostataka u vanim tokama Carstva, a jedno takvo vano
sredite nedvojbeno je bilo i salonitansko okruje i u njemu carevo monumentalno zdanje s hramom-mauzolejom.
valja se prisjetiti da Konstancije nareuje zatvoriti poganske hramove pa polovinom stoljea uklanja sve takve oltare iz svoje palae. No, uslijedila je, treba i to spomenuti,
i kratkotrajna protivnika reakcija u vrijeme cara Julijana
(361.-363.) koji se preobratio od kranstva na poganstvo,
konfigurirano tada temeljem neoplatonske podloge, pa je
i on pokuao uspostaviti toleranciju religija pri emu je
osobno nastojao oko tovanja poganskoga Deus Sol invictus. Tek je Justinijan, to je dobro poznato, proveo i znatniju kristijanizaciju pagusa pa tako prilino ponitio tragove
poganskih vjerovanja koja su dotad bila sauvana u mnogim ruralnim sredinama no, koja su se ponegdje zadrala i
po naseljavanju novih slavenskih stanovnika i kontaminirala s njihovim religijskim posebnostima.
Jo emo neto dodati pozivajui se na onodobne tekstove. Ne bi se smjelo zaboraviti a to smo i u onoj naoj
knjizi bili napomenuli da i laktancije, kojemu se dodue
ne smije u svemu vjerovati jer pripada onoj vrsti pisaca
koji mrze i ogovaraju careve progonitelje, pie o tijeku dogaaja neposredno poslije abdikacije Dioklecijana i Maksimijana. On donosi podatak koji mu ne bi iao u prilog,
ne bi bio nimalo prikladan da podupre pievo miljenje o
caru progonitelju, kad ne bi bio, drimo, ipak toliko oit da
ga i sam donosi ne preuujui istinu. Ne znamo razloge
zato ga nai kritiari ne prihvaaju. Pie laktancije ovako:
Eodemque tempore senis Maximiani statuae Constantini
iussu revellebantur et imagines ubicumque pictus esset,
detrahebantur. Et quia senes ambo simul plerumque picti
erant, et imagines simul deponebantur amborum. Itaque
cum videret vivus quod nulli unquam imperatorum acciderat, duplici aegritudine adfectus, moriendum sibi esse
decrevit. Iactabat se huc atque illuc aestuante anima per
dolorem nec somnum nec cibum capiens. Suspiria et gemitus, crebrae lacrimae, iugis volutatio corporis, nunc in
lecto, nunc humi. Ita viginti annorum felicissimus impera208
tor, ad humilem vitam dejectus a Deo et proculatus iniuriis

atque odium vitae postremo fame atque angore confectus
est16. /U to vrijeme po zapovijedi Konstantina (bilo bi to
svakako poslije 313. godine) posvuda su se razbijali kipovi starca Maksimijana i unitavale slike na kojima je bio
prikazan. A budui da su oba starca (to su Maksimijan i
Dioklecijan) bili obino zajedno naslikani, likovi obojice
istodobno su uklanjani. Kad je tako doivio navodi dalje
laktancije ono to se do tada nije dogodilo ikojemu caru,
dvije su ga bolesti pogodile pa je zaelio umrijeti. Zbog boli,
koja mu je izgarala duu, bacao se amotamo, nije spavao,
niti jeo. Jecajui i jauui, esto u suzama, neprekidno se
valjao po leaju i po tlu. i tako je dvadeset godina najsretnijega cara Bog osudio na bijedan ivot, ponien i osveen
zamrzio je ivjeti i na kraju umro od gladi i patnje./
Prvome dijelu laktancijeve reenice, drimo, moe
se vjerovati, jer on nema razloga izmiljati; kipovi su se
tada doista razbijali, pa je to Dioklecijana svakako moralo rastuiti. Zbog takva razbijanja nije u splitskoj Palai
sauvan nikakav ostatak tetrarhijske skulpture, a bilo je,
nedvojbeno, postavljeno mnogo kipova, jer je i itava graevina tako tetrarhijski koncipirana. Uostalom, nije li N.
Cambi vie puta upozorio na injenicu kako nije sauvano
skulpture koja bi svjedoila tetrarhijske vladare, a mjest
gdje je bila postavljena u Palai, to je dobro poznato, ima
vrlo mnogo17. Unitavanje je tu, ini nam se, ipak bilo temeljito. laktancije ne bi, da nije bilo onako kako pie, u
priu umijeao i svoga cara Konstatina, pa izriito napisao
da se to razbijanje i unitavanje odvijalo Constantini iussu.
Time ga je zapravo elio i pohvaliti jer je brisao tragove careva koji su progonili krane. U Dioklecijanovu tobonju
bolest, moe se, moda, posumnjati. Priajui o njoj lak16
lACTANTiUS (oko 240.-oko 320.), De mortibus persecutorum. O smrtima
progonitelja. /Proslov, predgovor, biljeke i kazalo: N. Cambi. Prijevod s latinskog
jezika: N. Cambi i B. luin./ Split, 2005, cap. 42. O istome smo pisali u knjizi: Od
carske palae, str. 66.
17
N. CAMBi, Dioklecijanova palaa i Dioklecijan. lik i linost, u: Dioklecijanova palaa. Katalog izlobe. Split, 1994, str. 16. N. CAMBi, Pristup razmatranju
skulpturalnog programa Dioklecijanove palae u Splitu, Kulturna batina, 19, Split,
1989, str. 12. Cambi raspravlja o liku cara i njegovoj portretistici i u radu: N. CAMBi,
O Dioklecijanu, u povodu jedne nove knjige, Kulturna batina, 2627, Split, 1995,
str. 1. To je recenzija knjige i. lUKANCA: Diocletianus. Der rmische Kaiser aus
Dalmatien. Wettern, 1991.
209
eljko RAPANi
tancije ga je elio to vie poniziti. No, i u tome spomenu

Dioklecijanove patnje i duevne muke, moe biti i neto
istine! Nije mu bilo nepoznato to se dogaa u njegovu nekadanjemu carstvu i to rade njegovi nekadanji suvladari
koji su se preobrazili u neke druge osobe i linosti! Oni su,
pak, dobro znali za njegovu palau u Dalmaciji i njegov
velianstveni mauzolej u njoj.
Postoji uz ovaj laktancijev odlomak jo jedno vrijedno
svjedoanstvo o progonima pogana i o ideologijskom poticanju na takve drastine ine. Julije Firmik Materno, napisao je oko 347. godine, nakon to je prihvatio kransku
vjeroispovijest (slino kao i laktancije!), djelo De errore
profanarum religionum (O zabludama poganskih vjerovanja) upueno ve spomenutim carevima Konstanciju ii. i
Konstansu18. U njemu u trideset poglavlja potie, arko
argumentira svoje stavove obraenika i poziva careve da
obraunaju s poganstvom. Obojica nisu bili odluni i sigurni u svoje pothvate, o emu smo usputno napisali nekoliko rijei komentirajui Amijana, pa im Firmik Materno, eto, alje jasne upute to im je raditi. Posebno komentira tovanje Mitre i Sola koji su u to vrijeme bili osobito
raireni meu vojnicima. Nije beznaajno spomenuti da
su Galerije i licinje, Dioklecijanovi suvladari, podignuli u
Karnuntumu hram Mitri. Carska politika suprotstavljala
se kranstvu ne samo krvavim progonima ve i na razne
druge naine, pa je sasvim razumljiva i reakcija njegovih
tovatelja kad su postali dio dravne vlasti. Proklamirana
vjerska tolerancija nije bila dovoljna mnogim ideolozima
kranstva kojima je poganska religija i dalje prljala novi
kranski svijet. Tako Firmik Materno trai od careva da se
ponaaju u skladu s kranskim uenjem te srue poganske hramove i razbiju kipove bogova, da se e Christianis
omnibus terris pestiferum hoc malum funditus amputetur
/to kuno zlo temeljito uniti na svim kranskim krajevima/. Neto naprijed, u istome poglavlju, pie neka se:
imaginem diaboli percutit, ut superato eo atque prostrato, et in cinerem favillasque converso/slika avla razbije da bi svladan i uniten bio pretvoren u prah i pepeo/.
18
FiRMiCUS MATeRNUS (prva polovina 4. stoljea), De errore profanarum religionum. Pat.Lat., vol. Xii, col. 981, ovdje cap. XXX, (=De errore). Bio je rimski
senator, matematiar i astrolog, a knjigu je napisao po prihvaanju kranske vjeroispovijesti propagirajui zduno svoju novu vjeru.
210
Upuuje ih jo da legibus vestris funditus prostratus diabolus jaceat, ut exstinctae idololatriae pereat funesta contagio19. /vaim zakonima avao ostane do temelja zgaen, kako bi istrjebljenjem tovanja idol nestala smrtna
zaraza./ Tim rijeima posve jasno potie obojicu careva da
odluno nastoje ad destruendum idolorum cultum.
Ne vidimo nikakva razloga da se ospori zakljuak kako
se na takav nain postupalo i s likovima prvih tetrarha,
progonitelja, diviniziranih osoba, od kojih je Dioklecijan
bio Jovius, a Maksimijan Herculius, obojica tovatelji dravne religije, ali i bogovi. Maternovo zalaganje za unitavanje poganskih idola, toga malum pestiferum, sasvim
se slae s pisanjem laktancija prema kojem su se posvuda se razbijali kipovi obaju staraca (Maksimijana i Dioklecijana) to su bili obino zajedno naslikani. Obojica,
i laktancije i Materno, a njima valja pridodati eusebija
te jo mnoge ondanje pisce, u svojim tekstovima donose razne pojedinosti to upuuju na potvrdu represije. To
se, meutim, niim ne protivi zakljuku da je poganskih
kultova itekako bilo, da su se ta boanstva tovala i da su
trajala jo koje stoljee.
Bitno nam je naglasiti da ovim opirnim ekskurzom ne
elimo d o k a z i v a t i ni razbijanje careva sarkofaga niti
trajanje njegova tovanja u Palai. Takve su konstatacije
izvan dosega onih nekoliko reenica: usputnih spoznaja
njihovih autora, Amijana i Sidonija o Saloni, Palai i carevu grobu, Mauzoleju. Podatci u njima spomenuti, a u
kontekstu u kojemu su doneseni i razlog zato su uneseni
u tekstove dvojice pisaca ne osporavaju miljenje koje zastupamo, a ono je da se u Palai, u istaknutome carskome
posjedu, represija dogodila neposredno po carevoj smrti.
Netko drugi s njime se ne mora sloiti, ali vrstih argumenata za neko drukije dosad nismo proitali. Ako se nae i
bude nam uvjerljivo, svoje emo rado korigirati.
Ostajemo zato i dalje pri pretpostavci da je porfirni Dioklecijanov sarkofag najvjerojatnije bio razbijen ne mnogo
poslije careve smrti, kad su iz Palae otili i posljednji pouzdanici to su uza nj bili do kraja njegova ivota. vjerojatno su tada svi ostatci i svaka likovna uspomena na nj
izbaeni iz mauzoleja i itave Palae te je od svega nekaDe errore, cap. XXi. Tu se pomilja poglavito na mitrijake i solarne kultove
koji su tada uglavnom apsorbirali one druge, manjega znaenja.
19
211
eljko RAPANi
danjeg sjaja ostalo do danas sauvano nekoliko poveih

komada porfira koji se nalaze u splitskom Arheolokom
muzeju20. Ponovimo i podsjetimo opet na Cambijeve konstatacije kako u Palai nije naeno tetrarhijske skulpture
koje je itekako bilo.
Stoga su, da zakljuimo, Danus, njegova supruga i njezin ljubavnik samo akteri jedne od anegdota kojima Amijan obogauje i osvjeuje svoje historiografsko izlaganje o
drutvu i moralu, pa privlai panju itatelja uvijek atraktivnom i golicavom temom: preljubom. Ona spada u one
male priice kojih ima u tekstovima starih pisaca, historiografa, a kojima smo namijenili ovu raspravu. Budui da
potie panju i dananjih autora, usmjerenu i u drugome
pravcu, posvetili smo joj neto vie redaka.
2. Alboin i Rosemunda
Sljedee prie, opet su to ljubavne anegdote nekakav trokut ili ak ljubavni viekut nalazimo u glasovitoj i Historia Langobardorum Pavla akona. Spominje
ih gotovo svaki noviji i suvremeni autor koji je pisao o
langobardima; viestruko su zanimljive i u historiografiji
upotrebljive. One, uza svu ambalau, koja jednu pribliava
opernome libretu pa ak i dananjim, spomenuli smo to na
poetku, televizijskim sapunicama, ovdje nam, u ovome
radu, pruaju i nekoliko podataka o vremenu i obiajima,
a posredno o nekim aktualnim politikim dogaajima. U
njima, naime, nije samo rije o ljubavnim intrigama, urotama i birima tajne policije careva Konstansa i Kostancija,
ve i o meusobnim kontaktima germanskih kraljeva i ponaanju u njihovu najbliem okruenju. ljubavne spletke pisac umee u politike i vojnike odnose langobardske
ratnike elite i carskoga egzarha u Raveni.
O carevu sarkofagu: F. BUli, Dioklecijanov grob u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 46, Split, 1923, str. 3. Pretiskano u: F. BUli, Izabrani
spisi. Split, 1984, str. 481; takoer o tome u: F. BUli, Palaa, str. 71, 88 i 90, bilj.
133. H. KHleR, Split i Piazza Armerina, URBS, 4, Split, 1961-1962, str. 107.
vidi i: . RAPANi, Od carske palae, str. 71.
20
212
Kraljev pehar
evo prve, jezovita, makabristina ugoaja, koja pripovijeda i langobardskome kralju Alboinu (560/1.-572.)
i gepidskome kralju Kunimundu (?-567.). U prvoj knjizi svoje Historia Langobardorum Pavao pie kako je kralj
Alboin, lukavo suraujui s Avarima, u estoku boju negdje u Panoniji, pobijedio i osobno ubio gepidskoga kralja
Kunimunda. Odsjekavi mu glavu, dao ju je majstoru
zlataru da od lubanje naini pehar. Tada je, kako doznajemo od Pavla akona, to bio nekakav obiaj. Ovako on
pie: In eo proelio Alboin Cunimundum occidit, caputque
illius sublatum, ad bibendum ex eo poculum fecit. Quod
genus poculi apud eos scala dicitur, lingua vero latina patera vocitatur. Cuius filiam nomine Rosimundam, cum
magna simul multitudine sexus et aetatis duxit captivam,
quam, quia Chlotsuinda obierat, in suam, ut post patuit,
perniciem, duxit uxorem21. /U tome je boju Alboin ubio
Kunimunda pa odsjekavi mu glavu, od nje napravio au
iz koje se pije. Ta vrst ae kod njih se naziva skala, na latinskom, pak jeziku, zove se patera. Njegovu ker imenom
Rosimunda, zarobio je s mnotvom obaju spolova i razliite dobi, pa ju je, jer je Klotsuinda umrla, oenio kako se
poslije pokazalo na svoju propast22./
to nam je ovdje zanimljivo s historiografskog stanovita? Tri su podatka vrijedna panje. Prvi je onaj, koji pripovijeda o unitenju gepidske drave. Alboin je tada stekao
znatan ugled pa je, suraujui s Narzesom uao u rat s
Totilinim Gotima. akon pie kako su se poslije unitenja
Gota langobardski ratnici vratili kui s golemim plijenom.
Konstatira na kraju Lib. II. cap. 12 da su i za vrijeme boravka u Panoniju uvijek suraivali s Carstvom.
Drugi vrijedan podatak u ovoj prii upozorava na nain
kojim su se slagali brakovi izmeu pobjednika i pobijeenih. Takvu nainu nije bilo nikakve oporbe ni sa crkvene
strane, niti prigovora sveenik koji su bili uz prve i uz
druge. Ni akon pri tome ne postavlja nikakvu primjedbu. Obiajnim pravom posve je normalno prisvojiti enu,
kerku ili koju drugu ensku osobu pobijeenoga, isto kao
i neku drugu stvar i vrijednost. Nisu se prakticirale stare
Hist.Lang., lib. i, cap, 27.
ime kraljice Rosamunde, odnosno Rosimunde, donosimo razliito, tj. onako,
kako je na nekom mjestu napisano u akonovu tekstu.
21
22
213
eljko RAPANi
rimske forme i norme, formulirane latinskim sintagmama

uxorem ducere, pa in coniugio sociare ili copulare i sl. ve
se matrimonium obavljao po rodovskim, gentilnim obiajima. Ono rimsko i ono langobardsko pravo spaja se ponegdje u Leges Langobardorum tek mnogo poslije Alboina,
osobito za Rotarija i postaje juridiki temelj onodobna poneto transformiranog, ali jo uvijek rodovskoga drutva.
Trei je zanimljiv podatak u ovoj prii onaj koji svjedoi kako se od lubanje pobijeenoga pravio luksuzni pehar
zvan scala to se koristio u sveanim prilikama kad se nazdravljalo nekoj osobi ili nekoj osobitoj prigodi23. U ovom
primjeru to je upravo onaj dogaaj koji e biti vaan razlog
ljubavnog zapleta u naoj sljedeoj prii. valja dodati da u
akonovu tekstu, kao i u slinim tekstovima kasnoantikih i ranosrednjovjekovnih pisaca, ima jo detalja razliita
anegdotalna obiljeja, koji zasluuju znatniju panju kako
s historiografskog, tako i s literarnoga gledita.
Rosamunda preljubnica
U istoj Povijesti Langobarda Pavao akon izlae priu
iji sadraj nalikuje pravome romantinom ottocentistikom opernom libretu24. Tijesno je povezana s onim peharom nainjenim od Kunimundove lubanje. evo je za ovu
priliku saetu u etiri operna ina. Prvi o peharu, upravo
smo ispriali, pa slijedi drugi!
Poslije uspjena vladanja (561.-572.) langobardski kralj
Alboin, ubijen je u spletkama to ih je prema pisanju
Pavla akona sloila njegova ena Gepidka Rosamunda,
Kunimundova kerka. Razlozi su, naravno, bili drukiji:
bili su politike naravi. langobardska rodovska elita suprotstavljala se Alboinovim nastojanjima da se smanji
neprijateljstvo prema autohtonom stanovnitvu, a time i
prema Carstvu, s kojim je on bio u dobrim odnosima jo
u doba boravka u Panoniji. akon to, meutim, stilizira u
priu prema kojoj je na jednoj sveanoj gozbe dogodio velik incident. On to opisuje ovako: Cum in convivio ultra
quam oportuerat apud Veronam laetus resederet, cum poculo qud de capite Cunimndi regis, sui soceris fecerat, regiRije je skandinavskog porijekla, u srednjovjekovnom engleskom skulle, suvremenome skull u znaenju lubanja. Odatle, pretpostavlja se i nordijski, skandinavski
scoll, rije koja bi odgovarala hrvatskome nazdravlje, ivjeli i sl.
24
Hist.Lang., lib. ii, cap. 28.
23
214
nae ad bibendum vinum dari praecepit atque eam ut cum

patre suo laetanter biberet invitavit. /Kad se (Alboin) na
jednoj gozbi kod verone zadrao veseo vie nego to bi priliilo (akon trai vrlo lijepe rijei da ne bi ocrnio Alboina,
koji je oito bio pijan), naloio je da se kraljici ponudi vina u
peharu nainjenu od lubanje kralja Kunimunda, svoga svekra, kako bi i ona veselo pila zajedno s ocem./ akon dalje
kae, ako se nekome ta pria ini nevjerojatnom, da se zaklinje Kristom kako je tu au (poculum) jednom prilikom
vidio u ruci kralja Rathisa kad ju je pokazivao uzvanicima.
Zatim nastavlja: Igitur Rosemunda ubi rem animadvertit,
altu consopiciens in corde dolorem quem conpescere non
valens, mox mariti necem patris funus vindicatura exarsit, consiliumque mox cum Helmechis, qui regis schilpor,
hoc est armiger, et conlactaneus erat, ut regem interficeret,
iniit. Qui reginae persuasit, ut ipsa Peredeo, qui erat vir fortissimus, in hoc consilium adsciret. Peredeo cum reginae
suadenti tanti nefas consesnum adhibere nolet, illa se noctu in lectulo suae vestiariae, cum qua Peredeo stupri consuetudinem habebat, supposuit; ubi Peredeo rem nescius
veniens, cum regina concubit. Cumque illa patrato iam
scelere ab eo quaereret, quam se esse exixtimaret, et ipse
nomen suae amicae, quam esse putabat, nominasset, regina subiunxit: Nequaquam ut putas, sed ego Rosamunda
sum, inquit!. /Kad je Rosemunda to razumjela (spoznala,
u dananjem argonu: prokuila) duboko u srcu osjetila je
bol koju nije uspijevala obuzdati; namah je zaeljela ubiti
svoga supruga kako bi osvetila smrt oca. Poela se odmah
savjetovati s Helmehisom, koji je bio kraljev schilpor, to
jest titonoa i brat, kako da ga ubiju. Ovaj je nagovorio
kraljicu da u zavjeru ukljui i Peredeja, vrlo snana ovjeka. Kad Peredej nije pristao na tolik zloin na koji ga je kraljica nagovarala, ona se jedne noi uvukla u krevet njegove
sluavke s kojom je on esto imao intimne odnose. Kad je,
pak, Peredej doao, ne znajui za to, obljubio je kraljicu.
Obavivi taj zloin, upitala ga je da li zna tko je ona, na to
Peredej izgovori ime svoje prijateljice, mislei da je to ona.
Tada kraljica pridoda i ree: Nisam ona na koju misli, ja
sam Rosemunda!/ Tako sloenom spletkom Peredeju, kad
je, eto, toliko naivan ljubavnik spoznao to je uinio, da je
umjesto svoje miljenice obljubio nita manje nego kraljicu, nije preostalo drugo nego da ubije Alboina. Rosemunda
215
eljko RAPANi
mu je, naime, priprijetila da e ga prijaviti kako ju je silovao. akon dalje potanko pripovijeda na koji je nain
ubijen vrlo hrabar i snaan kralj Alboin. Dok je spavao,
svezan mu je ma i uklonjeno sve oruje to ga je obiavao
drati pokraj sebe uz uzglavlje, tako da se nije mogao obraniti kad ga je Peredej napao. Slijedi opis tugovanja naroda
za hrabrim kraljem, opis njegova groba i dogaaja koji su
poslije s blagom iz groba bili u vezi. Pria koja nas ovdje
zanima, tu ne prestaje. Slijedi njezin trei in.
Bijeg ljubavnika u Ravenu
Po smrti Alboinovoj, Helmehis, zaetnik ove urote, namjeravao je postati kraljem langobarda. To, naravno, nije
uspio jer se ubrzo otkrila njegova uloga u ubojstvu kralja.
akon u svojem pripovijedanju nije mogao poremetiti poznati slijed langobardskih vladara pa, da bi priu nastavio,
na scenu dovodi opet Rosamundu, koja stvara novi zloinaki plan. Ona je, naime, negativan lik tako rei od
sama poetka, iako je zapravo rtva Alboinova koji joj, posve pijan, ponudio pie iz oeve lubanje! To, naravno, izaziva u nje opravdano zgraanje i posebnu odbojnost prema
osobi koja ju k tome prije toga nasilno uzela za enu.
akon sada rjeavajui nastali zaplet, dovodi na scenu bizantske asnike i sjedite egzarhata Ravenu, s kojom su
tada postojale dobre veze i stanovita vojnika suradnja uspostavljenja i prije langobardskoga naseljavanja. Ovako on
pie: Statimque Rosemunda Longino praefecto Ravennae
mandavit, ut citius navem dirigeret, quae eos suscipere
possit. Longinus tali nuntio laetus effectus, festinanter navem direxit, in quia Helmechis cum Rosemunda sua iam
uxore, noctu fugientes ingressi sunt. Auferentesque secum
Albisundam, regis filiam, et omnem Langobardorum thesaurum, velocius Ravennam pervenerunt25. /Rosemunda odmah porui longinu, prefektu Ravene, da joj hitno poalje
lau koja bi ih pokupila. longin obradovan tom porukom,
smjesta poalje lau u koju su se nou ukrcali Helmechis
i Rosemunda, tada ve njegova supruga. Povevi sobom i
Albisundu kraljevu ker (Alboinovu) i ponijevi sve blago
langobarda, nou su stigli u Ravenu./ Tu se, u Raveni, pria nastavlja pa nastaju nove nevolje, koje akonovo pripo25
216
vijedanje ine i dalje sve zanimljivijim. No, valja istaknuti

kako je taj bijeg Rosamunde na bizantsko podruje samo
literarna slika kojom akon prikriva stanje u langobardskoj zajednici to se razdvojila na nasljednike Alboinove
politike suradnje s Carstvom i na one koji su poslije njegova ubojstva nastojali, na elu s novim kraljem Klefijem,
obraniti etniki integritet oslonjen na rodovske zajednice
i na arijanstvo. Novac kojim se kupovalo ratnike bio je
itekako privlaan, ali je tetio jedinstvu politike zajednice
langobarda. Alboinovci tako ih prigodno nazovimo bili
su oigledno stari suradnici bizantskih vojskovoa pa su,
otiavi s nesretnom Rosamundom na teritorij Carstva,
nekoliko godina poslije kao plaenici ratovali ak u Siriji
protiv Perzijanaca26.
Rosamundina smrt
No, eto uskoro i nova zapleta. Bio bi to posljednji, etvrti in.
longinu se dopala Rosamunda, tada ena Albionova
ubojice Helmihisa, pa ju je nagovorio da ga se na neki nain oslobodi i uda za nj. akonu je to sjajna prilika da jo
jedanput ocrni Rosemundu i tu priliku ne proputa. Ona
je, naime, bila polaskana longinovom panjom i udvaranjem te mogunou da postane prva dama Ravene. U tekstu sada slijedi odlomak dostojan ottoentistikog opernoga libreta u kojemu je prisutna ljubav pa ljubomora, otrov
i zajednika smrt ljubavnika. Ovako to opisuje akon:
dum Helmechis se in balneo abluerat, egredienti ei de lavacro, veneni poculum, quod salutis esse adseverabat, propinavit. /poto se Helmehis okupao, ona mu je kad je
izaao iz kupatila, ponudila au otrova govorei mu kako
je to za zdravlje./ Ovaj se napije, ali osjetivi otrov i skoru
smrt, izvadi ma i prisili Rosamundu da popije ostatak.
akon tako, kao pravi sveenik, zavrava priu standardnom porukom-poukom to je vrlo esto, gotovo redovito u pisaca toga doba. Sicque Dei omnipotentis iudicio
interfectores iniquissimi uno momento perierunt. /Tako
Opirno u: G. P. BOGNeTTi, i rapporti etnicopolitici fra Oriente e Occidente
dal secolo v al secoli vii, u: Let longobarda. vol. 14, Milano, 19661968, vol. 4,
str. 29.
26
217
eljko RAPANi
su presudom Boga svemoguega bijedni ubojice u isti mah

poginuli./ Sasvim je jasno kako je akon sloio odlinu
priu i ukljuio preljubnitvo kao posve negativan moralni
in i naao sline razloge ovdje bojoj kazni, poput one
koju su dravne vlasti, kako pie Marcelin, bile namijenile jadnome Danusu. Njegova ena, preljubnica, suraivala
je s policijom kao svjedokinja pokajnica, no svejedno je
drastino kanjena! To je, dakle, ono ope mjesto kojim
se obiavalo istaknuti negativno ponaanje ene, krive za
mnoga zla, koje se na razliite naine konfigurira jo iz
biblijskih doba, a u bezbroj varijanti kriminalno oituje i
literarno razrauje sve do danas.
iz ove podue ljubavne i kriminalne anegdote ima i
neto vano za historiara: to je povezanost jednoga dijela langobardske elite s predstavnicima bizantske vlasti
i politike; ovom prilikom s ravenskim egzarhom. Tako se
nastavlja prijateljstvo uspostavljeno u vrijeme Alboina i
Narzesa, kada su langobardski plaenici, spomenuli smo
prije, ratovali zajedno s carskom vojskom protiv istonih
Gota27. U to su vrijeme langobardi boravili u Panoniji i
bili u mirnim i saveznikim odnosima s Carstvom. Takva
suradnja bila je posve normalna: Carstvu je trebalo dobrih
ratnika, a langobardima kako plijen, tako i postupno infiltriranje u prostore zapadnoga ilirika i sjeverne italije o
kojoj su tada ve mnogo znali njihovi vojskovoe i ratnika
elita. Taj postojei i stvarni politiki pragmatizam akon
je iskoristio za svoju priu. U njoj lijepo stoji podatak da
je Alboinova ena, uza svu romantinu ambalau, koja mu
nedvojbeno obogauje historiografsku nit pripovijedanja i
dovodi do literarnih razina, nala zatitu u bizantskome
egzarhatu, kod prefekta longina, vane povijesne linosti.
Odlian je to primjer kako valja gledati odnose tzv. barbara
i toboe uljuenih Romana, gdje nikako ne stoji ona esta
predodba o zlima na jednoj strani i plemenitima na drugoj. Ovaj podatak iz Historia langobardorum potvruje koegzistenciju carske politike i one germanskih kraljeva (prvaka openito), koja je bila onodobna realnost. Ona je oita
i kad se promatra naseljavanje langobarda iz Panonije u
sjevernu italiju, i njihova disperzija po itavu poluotoku,
nastajanje monih dukata, esto naklonjenih Carstvu, a
27
218
nesklonih sredinjoj kraljevoj vlasti. Naravno, i jo tota

povezano sa svakodnevnim ivotom, osobito s trgovanjem.
Slinu anegdotu, u kojoj brani odnosi imaju znatnu
ulogu u politikim i dravnikim poslovima, donosi Pavao
Orosije kad pripovijeda o kralju zapadnih Gota Ataulfu28.
i tu se ponavlja pria o onodobnim brakovima izmeu pobjednika i poraenih, dotadanjih protivnika (neprijatelja),
razlozima i nainima njihova sklapanja, to koji put rezultira i rodovskim, gentilnim, ili mnogo vanijim politikim savezima. enidba Ataulfa sa sestrom cara Honorija,
Placidijom, dakako ne zbog ljubavi, ve zbog prisile (ona
je captiva), i poloaj koji je on tako stekao suraujui s
Carstvom, promijenili su namjere vizigotskoga kralja! Nije
vie pomiljao na dravu Gota, ve je zamiljao sebe kao
dobra i vrijedna careva suradnika. Kad povjerujemo toj prii ena je u njoj imala, rekli bismo danas, ulogu osobe koja
znatno mijenja politike odnose. Poput nekih suvremenih
premijerki ili suprug premijera.
Ta anegdota koju donosi Orosije, dodajmo i ovo, lijepo oslikava ono doba i ondanje voe, tadanjih osvajaa
i istonoga Carstva, pa su ju, jer svakako vrijedi panje
historiografa, ve davno prepriavali i na razliite naine
usputno komentirali mnogi historiari prve polovine 20.
stoljea29. Zanimljivo je da je svi tek prepriavaju, koji put
i vrlo povrno, a ne donose izvorni Orosijev tekst koji, drimo, tek cjelovit ima pravu vrijednost. U prii, kao i u
prethodnima, iako je i ova literarno obraena, postoji zrno,
tovie mnogo zrnja povijesne istine.
3. Autarijeve zaruke
Posljednja anegdota u ovoj naem nizu ljubavnih noveleta takoer je iz pripovijedanja akona Pavla. Rije je
o jednom vrlo lijepom, ak dirljivom, opisu tijeka pro28
PAUlUS OROSiUS (oko 380/385.-poslije 418.), Historiarum adversus paganos
libri septem. Ovdje: lib. vii, cap. Xliii, Pat.Lat., vol. XXXi, col. 1171. Anegdotu
smo spomenuli i u knjizi: Od carske palae, str. 117, a ovdje ju koristimo u neto
drukijemu kontekstu.
29
l. SCHMiDT, Geschichte der deutschen Stmme. Ostgermanen. Mnchen,
1934, str. 400. e. STeiN, Geschichte des Sptrmischen Reiches. Bd. i, Wien,
1928, str. 405. Ch. DAWSON, The Making of Europe. New york, 1932, citiramo
francuski prijevod Le Moyen ge et les origines de lEurope, Paris, 1960, str. 113 i H.
PiReNNe, Maometto e Carlomagno. /Ul 115/ Roma-Bari, 19805, str. 8.
219
eljko RAPANi
nje bajuvarske princeze Teodolinde, budue langobardske

kraljice i supruge kralja Autarija (583.590.) Pokazuje i
onu drugu komponentu zanimljivu historiaru to smo
spomenuli na samu poetku ovoga rada. Nije, eto, u barbara bilo samo odsijecanja glave i pravljenja pehara od
lubanje pobijeenoga, ve koji put i neto posve ljudskog i
intimnoga, to je svojstveno i onodobnim tradicijama na
kojima je poivalo tadanje rodovsko (gentilno) drutvo.
Dakako, ovo to donosi akon opleteno je i okieno i literarnim biljegom pisca koji je svoju historiografsku zadau
zamijenio jednim dijelom i ulogom pisca pripovjedaa, a
koji svoje langobarde prikazuje uglavnom uvijek u lijepu
svjetlu.
evo to o tim zarukama pie Pavao akon. Flavius
vero rex Authari legatos post hac ad Baioariam misit, qui
Garibaldi, eourm regis filiam sibi in matrimonium peterent. Quos ille benigne suscipiens, Theudelindam suam
filiam Authari se daturum promisit. Qui legati revertentes
cum haec Authari nuntiassent, ille per semet ipsum suam
sponsam videre cupiens, paucis secum sed expeditis ex
Langobardis adhibitis, unumque sibi fidelissimum et quasi
seniorem secum ducens sine mora ad Baioariam perrexit.
Qui cum in conspectum Garibaldi regis iuxta morem legatorum introducti essent, et his qui cum Authari quasi
senior venerat, post salutationem verba, ut moris est, intulisset; Authari cum a nullo illius gentis cognosceretur,
ad regem Garibaldum propinquius accedens ait: Dominus
meus Authari rex me proprie ob hoc direxit, ut vestram
filiam, ipsius sponsam, quae nostra domina futura est, debeam conspicere ut eius forma sit, meo valeam domino
certius nuntiare. Cumque rex haec audiens filiam venire
iussisset, eamque Authari, ut erat satis eleganti forma, tacito nutu contemplatus esset, eique satis per omnia complacuisset, ait ad regem: Quia talem filiae vestrae personam
cernimus, ut eam merito nostram reginam fieri optemus,
si placet vestrae potestati, de eius manu, sicut nobis postea
factura est, vini poculum sumere preoptamus. Cumque
rex id, ut fieri deberet, annuisset, illa, accepto vini poculo,
ei prius qui senior esse videbatur propinavit. Deinde cum
Authari, quem suum esse sponsum nesciebat, porrexisset,
ille postquam bibit ac poculum redderet, eius manu, nemine animadvertente, digito tetigit dexteramque suam
220
sibi a fronte per nasum ac faciem produxit. Illa hoc suae

nutrici rubore perfusa nuntiavit. Cui nutrix sua ait: Iste
nisi ipse rex et sponsus tuus esset, te omnino tangere non
auderet. Sed interim sileamus, ne hoc patri tuo fiat cognitum. Re enim vera digna persona est, quae tenere debeat
regnum et tuo sociari coniugio.30 /Poslije toga (tj. poslije
pobjede nad Francima opisane u prethodnoj 29. glavi) kralj
Autarije uputi poslanstvo u Bajuvariju da od njihova kralja Garibalda zaprosi kerku. On ih srdano primi i obea
Autariju dati svoju ker Teodolindu. Kad su se poslanici
vratili i to priopili Autariju, elei osobno vidjeti svoju
zarunicu, pozove k sebi nekoliko odabranih, sposobnih
langobarda i jednoga neto starijega, sebi osobito odana,
pa se bez odlaganja uputi u Bajuvariju. Kad su oni prema pravilima poslanstava pristupili pred kralja Garibalda,
onaj stariji, koji je bio s Autarijem, uputio mu je, kako
su nalagali obiaji, rijei pozdrava. Autarije, kojega nitko od tamonjih ljudi nije poznavao, pribliivi se kralju
Garibaldu ree: Moj gospodar, Autarije kralj, osobno me
ovamo uputio da vidim vau ker, njegovu zarunicu, koja
e biti naa budua gospodarica, kakav joj je lik, da bih mu
je mogao pouzdano opisati. Kad je kralj to uo, naloio
je da ker doe pa ju je Autarije mogao u tiini promotriti. Budui da je bila vrlo lijepa izgleda, svidjela mu se
u svemu, pa on ree kralju: Budui da smo vidjeli vau
ker elimo da ona s pravom bude naa kraljica pa, ako
doputa vae gospodstvo, iz ruke one koja e postati naa,
eljeli bismo popiti au vina. Kad je kralj odobrio da se to
uradi ona, uzevi asu vina, ponudi najprije onoga koji je
izgledao stariji. Zatim ju je ponudila Autariju ne znajui da
joj je on zarunik, a ovaj, nakon to je popio i au vratio,
ruku joj je, a da to nitko nije primijetio, dotaknuo prstom
te njezinu desnicu pribliio svome elu, nosu i licu. Ona je
to zarumenjena ispriala svojoj dadilji, koja joj na to ree:
Kad on ne bi bio sam kralj i tvoj zarunik, posve sigurno
se to ne bi usudio uraditi. No, utimo o tome, kako ne bi
saznao tvoj otac. Zaista je to asna osoba koja moe vladati kraljevstvom i biti s tobom u braku./
literarno vrijednim pokazuje se opis Autarijeva pristupa zarunici, buduoj eni, kad joj kriomice dotie ruku i
primie ju kao na rukoljub, opis dostojan kakve scene
30
Hist.Lang., lib. iii, cap. 30.
221
eljko RAPANi
galatnoga doba ili postupka kavalira belle poque kakav

ne bismo oekivali od langobardskoga ratnika. Tu je, meutim, rije o koreografiji obreda to potjee iz ambijenta
stranog kranskim obiajima i naelima, u kojemu zarunici izmjenjuju au vina. Nije to znak panje mladenke
prema buduemu suprugu, ve o ritualu kojemu se crkva
protivila i eljela ga sprijeiti. Bila je tu, u ai vina, prisutna i aluzija na evinu jabuku. No, akon je posredno
ovom anegdotom pokazao i onodobnog prvaka langobarda
i svoje vrijeme u kojem je, eto, ponekad enama ukazivana
dolina panja. Sasvim suprotno od zgode s Alboinovim
peharom!
Zanimljive su, nadalje, i dvijetri sljedee reenice kojima je opisao Autarijev lijep muevan lik, dostojno ponaanje, te povratak itave njegove, langobardske druine
u domovinu. Kad su se oni napokon, nastavlja se pria,
pribliili svome kraju, a u pratnji odabranih Bavaraca,
kojom ih je kralj Garibald poastio Autari erexit se quantum super equum cui praesidebat potuit, et toto adnisu securiculam, quam manu gestabat, in arborem quae
proximor aderat fixit, eamque fixam reliquit, adiciens haec
insuper verbis: Talem Authari feritam /i.e. ictum/ facere
solet. Cumque haec dixisset, tunc intellexerunt Bajoarii,
qui cum eo comitabantur, eum ipsum regem esse Authari.
/Autarije se, koliko god je mogao uspravio na konju na
kojem je jahao i svom snagom bacio sjekiricu to je drao
u ruci u najblie stablo te ostavio tako zabodenu dodavi
k tome i ove rijei: Takav udarac Autarije obiava zadati.
Kad je to izrekao, Bajuvarci koji su ga pratili, spoznali su
da je on sam kralj Autarije./
Mnogo je toga u tom detalju itave anegdote vrijedno panje, pa je svakako uoljiva i mladenaka silenost Autarija
koji, kao i svi mladii svih doba i vremen i svih podneblja
rado pokazuju svoje vjetine ili neke neobine sposobnosti.
Mladi langobard pokazao je vjetinu bacanja bojne sjekire, vjerojatno glasovite franciske. akon zatim pripovijeda o nekom sukobu kralja Garibalda s Francima, opisuje
izbjeglitvo Teodolinde i brata joj blizanca Gundoalda u
italiju ka svome zaruniku Autariju, te njihovu svadbu na
Sardijskome polju (campum Sardi) pokraj verone.
lik ene u prvim naim primjerima izrazito je negativan i prikazan je kao razlog nevoljama koje su zadesi222
le mukarca. Danus je nastradao zbog spletke koju mu

je priredila nevjerna supruga, a Rosamunda se osveuje
Alboinu, iako je on zapravo krivac vlastite nesree jer ju je
u pijanstvu duboko povrijedio. No, ni Amijan, niti akon
ne upuuju mukarcu nikakav prijekor. ene u ovim anegdotama nisu uzorne supruge, ne krasi ih nikakva vrlina,
to je u oba primjera posve logino, jer pisci ele oslikati vrijeme u kojem se artikuliraju negativnosti drutva: u
prvom primjeru onoga poslijetetrarhijskoga doba, u drugome, pak, onoga u kojem se oblikuje langobardska zajednica postajui regnum Langobardorum. Poslije Alboinove
smrti, naime, nastupilo je desetljee bez vrste ruke koja bi
objedinila fare i njihove rodovske prvake (duces) pa dolaze
do izraaja mnoge separatistike tenje elnika dukata. Pri
tome i on, kao i ostali pisci, istie vie puta ono anegdotalno negativno, to privlai itatelja, a uklapa se u njihovu
temeljnu nakanu i razlog djelu koje su napisali.
U naem treem, sasvim razliitom primjeru od prva
dva, Autarijev romantini pristup buduoj supruzi, pokazuje enu u drukijemu svjetlu. Teodolinda je dostojna
da bude kraljica langobarda: lijepa je i skromna, srameljiva, zatajna pa pokazuje te vrline koje se od davnina cijene.
Ona je, pie akon, eleganti forma, a u onoj prilici susreta
i dodira s rukom zarunika rubore perfusa zarumenjela se
kad ju je zarunik prstom dotaknuo. Njoj, dakako, pripada
i mukarac takoer lijep i naoit, ali i vjet ratnik. Autarije,
pak, jest digna persona osoba dostojna da joj bude suprug, kae njezina dadilja, jer je iuvenali aetate floridus,
statura decens, candido crine perfusus et satis decorus
aspectu /u cvijetu mladosti (tonije bi bilo: muevnosti),
prikladna stasa, plave kose i doista lijepa izgleda/. K tome,
vjet je oruju. Nije nevano, kad je o njemu rije, da je
584. godine dolaskom na elo langobarda dokinuo desetljee anarhije te uzeo uz naslov kralja i atribut Flavius, to
je vjerojatno vie ugledanje na Teoderika gotskoga, negoli
na daleke rimske prethodnike.
U ovim anegdotama ili ljubavnim noveletama, koje su
osloboene onih pogubnih ideologema i mitologema, ima
neto od onoga to smo na poetku naznaili kao takoer vrijednu historiografsku temu. One svjedoe o ljudima
onih vremena, o piscima koji su te prie sastavljali i o itateljima koji su ih itali, tonije, za koje su bile i napisane.
223
eljko RAPANi
Odabrali smo ih ovom prilikom tek tri: priu o kradljivcu

Danusu, s historiografskoga gledita vrijednu posebna raspravljanja povezana uza splitsku Dioklecijanovu palau,
zatim one o kralju Alboinu i njegovoj eni Rosamundi, koje
smo sloili poput opernoga libreta, te sentimentalnu, romantinu zgodu koja opsuje odlazak langobardskoga kralja
Autarija u pronju budue supruge Bajuvarke Teodolinde.
iz njih smo izvukli ono tako-rei sporedno no, historiografski ipak vrijedno. izostavili smo res gestae u doslovnu
znaenju te sintagme, jer su one u ovoj prilici odavna tema
standardnih prouavanja.
Posveujem ovaj rad Branimiru Gabrieviu, mome prvome ravnatelju u Arheolokom muzeju u Splitu, koji je
pouavao ne samo sa sveuiline profesorske katedre ve i
u svakom razgovoru. Od njega sam nauio ono to se stjee samo ivei, radei i druei se s izuzetnim osobama.
224
eljko Rapani
Drei Liebesanekdoten als historische Quellen
Zusammenfassung
Bei der Analyse von schriftlichen Quellen ist die Aufmerksamkeit des
Historiographen am hufigsten auf die Feststellung und den Kommentar von
Tatsachen gerichtet und, nachdem aus ihnen Ausgangspunkte fr Annahmen
gewonnen wurden, auf die Formulierung von Schlussfolgerungen, auf die
Deutung allgemeiner politischer Geschehnisse, welche durch lesen eines
alten Textes erkannt werden knnen. viel seltener richtet man in solchen
Analysen die Aufmerksamkeit auf den einzelnen Menschen und auf seine
nhere Umgebung, auf das persnliche verhalten und die Beziehung zum
leben oder auf ein nebenschliches Detail, das man manchmal bei alten
Autoren finden kann.
in dieser Arbeit behandelt der Autor drei liebesanekdoten.
Die erste ist eine von Amianus Marcelinus festgehaltene Anekdote
(Rerum gestarum lib. Xvi, cap. 8, 3-7; hier die Funoten 5-7) und handelt von
einem gewissen Danus, einem Dieb, der in der Zeit der Kaiser Konstantius
ii. und Konstans beschuldigt wird, das Grab des Diokletian geschndet
und so das verbrechen der laesae maiestatis begangen zu haben. er habe
nmlich das velamen purpureum a Diocletiani sepulchro gestohlen; dieses
sepulchrum soll Mitte des 4. Jahrhunderts gem einigen Deutungen des
Briefes des Amianus noch mitten im kaiserlichen Mausoleum im Palast
von Split gestanden haben. Die Frau des Danus zeigte ihn in Absprache mit
ihrem liebhaber bei der Obrigkeit an, so dass er festgenommen und zum
Tode verurteilt wurde. Diese Anekdote diente als Argument fr die wichtige
Annahme, es habe bis zur Mitte des 4. Jahrhunderts heidnische Kulte im
Palast von Split gegeben. Fr eine solche Schlussfolgerung wird Sidonius
Apollinarius und seine Panegyrik Carmen ad Consentium v. c. civem
Narbonensem (hier die Funoten 11-12) zu Hilfe gerufen, in welchem
er schreibt, dass bustum (Diocletiani) Dalmaticae vident Salonae. Solche
Schlussfolgerungen widerlegt der Autor und meint, das kaiserliche Grab im
Palast von Split sei unmittelbar nach seinem Tod zerstrt worden (hier die
Funote 11).
Die nchste Geschichte, eine liebesanekdote, eine Art Dreiecksbeziehung
oder sogar Mehrecksbeziehung, lesen wir in der berhmten Historia
langobardorum des Paulus Diaconus (hier die Funote 20). Sie wird fast von
jedem neueren und gegenwrtigen Autor erwhnt, der ber die langobarden
schreibt. Diese liefert bei allem Drum und Dran, das sie fast zu einem wahren
ottozentistischen Opernlibretto in vier Akten macht (1. Alboins Becher; 2.
Rosamunde, die ehebrecherin; 3. Die Flucht des liebhabers nach Ravenna
und 4. Rosamundes Tod), auch einige Daten ber Zeit und Gebruche,
sowie in mittelbarer Weise ber aktuelle politische ereignisse, die lage im
langobardischen Knigreich und seine inneren Geschehnisse.
225
eljko RAPANi
Die letzte in dieser Reihe von liebesnovellen ist ebenfalls aus den
erzhlungen des Paulus Diaconus. es geht um die sehr schne und sogar
bewegende Beschreibung der Begegnung und des verlaufs der Brautwerbung
der bajuwarischen Prinzessin Theodolinde, der zuknftigen langobardischen
Knigin und Frau des Knigs Autarius (583.-590.). Die Geschichte zeigt auf
literarische Weise jene andere, intime und menschliche Komponente, die
wir zu Anfang erwhnt haben und welche fr den Historiker interessant ist.
226
Ulomci predromanike skulpture iz ednoga na otoku iovu i crkva Sv. vitala ...
Toni BURi
Ulomci predromanike skulpture

iz ednoga na otoku iovu i crkva
Sv. vitala u Divuljama na predjelu Tarce
Selo edno jedno je od tri srednjovjekovna naselja na
otoku iovu i to na onom njegovom dijelu koji je pripadao
trogirskoj komuni. Openito su spoznaje o tom otoku i
njegovim naseljima oskudne i nema ozbiljnijih lanaka i
studija o tome. Ta je problematika tretirana tek usputno u
pojedinim drugim radovima u kojima se obrauje povijest,
povijest umjetnosti ili arheologija Trogira i njegova teritorija ili, pak, obrauju pojedinani spomenici i kompleksi
na tom otoku1. isto tako iovo je sve do nedavno bilo arheoloka terra incognita. Prvo iskopavanje izvreno je u dvije
kampanje (1998. i 1999. godine) u crkvi Sv. Mavra i oko
nje u selu ednome2. Ta istraivanja, kojima sam osobno
rukovodio u sklopu programa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, a u suradnji s Dravnom upravom za zatitu spomenika kulture u Splitu, pokrenuo je tadanji upnik upe edno - Arbanija, don Josip Duki, ml. Njegovu
maru i entuzijazmu moemo zahvaliti to je taj povijesni
arheoloki zahvat na iovu uspjeno ostvaren3.
U navedenim iskopavanjima istraena je u cijelosti crkva Sv. Mavra, njezina unutranjost i ui areal terase na
kojoj se nalazi. U podzidu te terase, a dijelom i ukopana
u nju, stoji dobro sauvana gusterna, koja se sastoji iz dva
odjelita graevna sloja. Prvi i izvorni je ranorimski, s dobro
ouvanim podnim mozaikom od bijelih tesera, a gornji je
1
Najpotpuniji pregled literature dostupan je u dva relativno starija izdanja: N.
BeZi-BOANi, Graa za bibliografiju Trogira. Trogir, 1978. i i. BABi, Prostor
izmeu Trogira i Splita. Split - Katel Novi, 1984. /Drugo izd. 1991./.
2
T. BURi, Sv. Mavar - edno, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 27/2000, Split,
2003, str. 9-14.
3
On je objavio dio sluajnih nalaza predromanike skulpture, koji su ga i potaknuli da inicira spomenuta istraivanja. Usp. J. DUKi, Starohrvatski natpis naen
u ednom, Slobodna Dalmacija, 4. svibnja, 1997, str. 12.
227
Toni BURi
nadograen u baroknom slogu i ima ouvan dio svoda4.

Saeti opis rezultata iskopavanja izloen je u radu iz bilj.
2, pa ga ovdje samo ukratko ponavljam.
iskopavanjima u crkvi i oko nje utvreno je da se radi o
romanikom zdanju, kakvo je uobiajeno u ruralnim sredinama na prostoru Trogirske biskupije u 12. i 13. stoljeu5.
To je manji jednobrodni objekt s oblom apsidom, sagraen
od pravilno uslojenih, izduenih klesanaca. Uokolo crkve
postupno je nastalo manje srednjovjekovno groblje, koje je
bilo u funkciji do 15. stoljea, kada se poinje pokapati oko
novopodignute crkve Sv. Kria, na sjevernoj obali iova,
u Arbaniji, u sklopu novoosnovanog dominikanskoga samostana6. Nekoliko kasnijih ukopa iz ranoga novog vijeka
pripadaju, najvjerojatnije, pustinjacima koji su obitavali
uz tu crkvu, kada je i obnovljena antika gusterna. O crkvi
i pustinjacima saete podatke donosi i trogirski povjesniar 17. stoljea Pavao Andreis koji pie: Crkva Sv. Mavra
opata, smjetena na mjestu nazvanom Mavarica, sluila
je u staro vrijeme kao upska edna. Meutim, jer je bila
mnogo udaljena od onog sela, upska je bila prenesena u
jednu drugu mnogo bliu, sagraenu od seljana u ast sv.
ivana Zatitnika. Ovdje su stanovali neki pustinjaci kojima je komuna udijelila toliko zemljita koliko je bilo dovoljno za jednu mjeru ita, ali dotle dok se komuni bude
dopadalo da im ga prepusti7. Crkva je doivjela vee preinake u barokno vrijeme, kada je znatno produena njezina
laa (unutar toga produenja otkriveni su i grobovi, koji su
srednjem vijeku bili ispred crkve), emu je 1889. godine
pridodana i nadstrenica pred vratima (teza u mjesnom
dijalektu). Dograeni dio se vidno razlikuje od srednjovjekovnoga, a sazidan je od etvrtastih kamenih blokova po-
Gusterna je danas zaputena i uruava se, pa bi bilo korisno obnoviti je i privesti

nanovo njezinoj izvornoj funkciji, jer je voda u tim sunim krkim predjelima uvijek
dragocjena.
5
T. BURi, Romaniko graditeljstvo - odraz gospodarskoga snaenja trogirske
komune, Histria antiqua, 12, Pula, 2004, str. 160, sl. 2.
6
Za crkvu i samostan usp. S. KRASi, Dominikanski samostan sv. Kria na iovu (1432-1852), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 31, Split, 1991, str. 79-95.
C. FiSKOvi, Gotika drvena plastika u Trogiru, Rad HAZU, 275, Zagreb, 1942,
str. 97-98, 123-129 (u podnaslovu je pogreno naveden sv. Juraj kao titular crkve,
umjesto sv. Kria).
7
P. ANDReiS Povijest grada Trogira. i, Split, 1977, str. 340.
4
228
redanih u pravilnim nizovima, to je posebno vidljivo na

vanjskom platu sjevernoga zida8.
Zaetci cijeloga sklopa nastali su na poetku ranorimskog razdoblja, priblino u prvoj pol. 1. stoljea po Kristu.
Ta faza je gotovo sasvim unitena kasnijim izgradnjama na
istom mjestu. Najbolje sauvani objekt iz toga vremena je
gusterna te minimalni ostatci zidova gospodarskoga sklopa, koji je temeljito razoren u kasnoj antici, kada dolazi i
do radikalne obnove i pregradnje cijeloga kompleksa. Uz
oskudne arhitektonske ostatke naen je i manji broj tzv.
pokretnih nalaza, uglavnom ranorimske reljefne keramike te nekoliko numizmatikih nalaza. Antikom razdoblju
pripadaju i ulomci jedne nadgrobne stele s fragmentarno
ouvanim natpisom te uobiajeni ulomci tegula i amfora, kao i raznoga drugog keramikog posua provincijalne
izradbe. Broj istovrsnih nalaza poveava se u slojevima kasnoantikoga vremena. i taj stratum je naknadno razoren
izgradnjom crkve, kao i obnovom gusterne u ranom novom vijeku.
Pokretni nalazi i ostatci graevina pod crkvom, kao i
sama lokacija cijeloga sklopa, ukazuju na manji agrarni posjed koji je nastao na poetku rimskodobne epohe, znatno
obnovljen u kasnoj antici, a koji je prestao egzistirati koncem antikoga razdoblja. Obnova je uslijedila tek u srednjem vijeku, okvirno u 13. stoljeu, ali je novopodignuti
objekt, crkva Sv. Mavra, izmijenio u potpunosti namjenu
prostora. Umjesto agrarnoga sklopa tu je sada nastao sakralno-cemeterijalni prostor i kao takav opstao do danas9.
Prigodom poetnih radova na ureenju crkve otkrivena
su tri ulomka predromanike skulpture, dok se jedan ve
otprije nalazio u crkvi. To su bili dijelovi antependija oltara
i manji ulomak arhitrava oltarne ograde s ostatkom nat-
8
Taj vaan tehniki detalj vidljiv je na veem broju baroknih crkava u srednjoj
Dalmaciji, a ovdje, samo primjera radi, ukazujem na crkvu Sv. lovre u Katel lukiu, koja je obnovljena u prvoj pol. 18. stoljea (T. BURi, Sv. lovre - Balavan, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 27/2000, Split, 2003, str. 29-34).
9
Relativno dobro sauvani ostatci suhozidnih prizemnih kua iz kasnoga srednjeg vijeka, koje pripadaju selu edno, iji su stanovnici pokapani oko crkve Sv. Mavra, otkriveni su na poloajima Kuerine, u irem predjelu entrasi i na lokaciji Parunove kue, u sklopu stare jezgre dananjega sela edno. lokaliteti su registrirani
u rekognosciranjima Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, koja sam proveo 20.
veljae 2008. godine.
229
Toni BURi
pisa. Naknadno je, u drugoj istraivakoj kampanji 1999.

godine, pronaena i polovica luka oltarne ograde, ugraena
u dno temelja baroknoga oltara, podignutog nakon proirenja crkve u ranom novom vijeku. Ti nalazi bit e predmetom uega interesa u ovom lanku, kojega posveujem
svojemu profesoru Branimiru Gabrieviu koji je ostavio
neizbrisivi trag u mom ivotu svojim znanjem, erudicijom
i opim humanistikim naelima to ih je na nas prenosio.
Katalog
Oltar
1. Ulomak antependija oltara (predoltarnika).
Materijal: vapnenac.
Veliina: 51 x 26 x 6,5 cm.
Opis: vei ulomak ugaonog segmenta antependija kojega
ispunja dio kompozicije tzv. Korbboden motiva. Reljef je dosta
oteen zbog sekundarne upotrebe, ali je dobro vidljiv motiv troprute pletenice koja tvori krug, te unutranjih krianih pletenica
na kojima stoje srcoliki listovi. Ouvan je i manji dio obruba
cijele kompozicije.
Okolnosti nalaza: ulomak je otkriven u recentnom sloju nasipa u gusterni pored crkve prigodom njenoga ienja.
Literatura: J. DUKi, Starohrvatski natpis, str. 12.
Veliina: 34 x 22 x 6 cm.
Opis: rubni ulomak antependija s dijelomice ouvanim vegetabilnim ukrasom u samom uglu, koji je dosta oteen, te ostatkom sklopa troprute krunice u koju je upisan tropruti romb,
izmeu kojih su poloeni duguljasti srcoliki listovi. Dobro je
ouvan segment rubnoga okvira ukrasne kompozicije tzv. Korbboden motiva.
Okolnosti nalaza: sluajni nalaz, pohranjen u crkvi prije njenoga ureenja i prije iskopavanja.
Veliina: 27,5 x 15 x 6 cm.
Opis: ulomak antependija na kojemu je ouvan dio kompozicije tzv. Korbboden motiva. vidljivi su dijelovi troprutih pletenica koje tvore krugove i rombove, te jedan srcoliki motiv lista.
Okolnosti nalaza: ulomak je otkriven prigodom iskopa drenanog kanala, na spoju apside i sjevernoga zida crkve, u recentnom sloju, gdje je kasnijim iskopavanjem otkriven jedan grob
230
2.
1.
3.
sl. 1. Rekonstrukcija bone ploe antependija oltara crkve Sv. Vitala

(foto: T. Bartulovi, montaa: D. Popovi).
(G-1): Dnevnik iskopavanja, 5. travnja (subota) 1997. godine.

Oltarna ograda:
4. Ulomak arhitrava oltarne ograde.
Dimenzije: 33 x 21,5 (9,5 cm = kuke, 5 cm = natpis, 7 cm
= pletenica) x 8 cm.
Opis: ulomak poetnoga dijela arhitrava oltarne ograde ije je
ukrasno polje razdijeljeno u tri uzduna pojasa. U gornjemu su
kuke na visokoj lijebljenoj nozi poloene na lijevo, sredinje polje ispunja natpis na latinskom jeziku, a u donjemu je tropruta
pletenica. Sauvani dio natpisa glasi: ( Sanctus sanctus sanctus
231
Toni BURi
sl. 2. Rekonstrukcija dijela trabeacije oltarne ograde iz Sv. Vitala

(foto: T. Bartulovi).
dominu)S D(eu)S SAvAOTH Ple(ni sunt celi)...

Okolnosti nalaza: ulomak je otkriven prigodom iskopa drenanog kanala uz juni zid crkve u recentnom sloju.
Literatura: J. DUKi, Starohrvatski natpis, str. 12. - T. BURi, edno na otoku iovo, crkva Sv. Mavra u: Hrvati i Karolinzi. Katalog, Split, 2000, str. 170, iii/63.
5. Polovica luka
Veliina: promjer 56 cm, visina 41 cm irina 22/25 cm (kuke
11 cm, pletenica 6,5 cm, dentikule 4,5 cm), debljina 8 cm.
Opis: polovica lijeve strane luka oltarne ograde ije je ukrasno polje razdijeljeno u tri uzduna pojasa, od kojih je donji zakoen. U gornjemu su kuke na visokoj lijebljenoj nozi poloene
na desno, sredinji pojas ispunja tropruta pletenica, a donji dva
niza dentikula koje tvore ahovsko polje. Niz kuka na poetnoj
strani luka postavljen je na obrubljeni pravokutnik ispunjen troprutom pletenicom ravnih krajeva, iji donji dio nije sauvan.
Na to polje se spajao lijevi, poetni arhitrav.
Okolnosti nalaza: naen je u dnu temelja baroknoga oltara,
gdje je bio uzidan kao lapis sacrum prigodom temeljite obnove
crkve.
Literatura: T. BURi, edno, str. 170-171, iii/64.
232
Analiza
Opisani ulomci (sl. 1-2) pripadaju jednoj oltarnoj ogradi (septum, cancellus) i predoltarnoj ploi (antependium)
prepoznatljiva predromanikog stilskog obiljeja. Naime,
analiza otkrivenih ulomaka pokazala je da ulomci koje pripisujem antependiju imaju debljinu od svega 6 cm, te ne
mogu biti dijelovi pluteja oltarne ograde. Kako su svojedobno na lokalitetu Sv. Juraj od Putalja otkriveni mramorni ulomci antependija predromanikog oltara, koji imaju
takoer istu debljinu, onda se i ovi fragmenti iz ednoga mogu determinirati na taj nain10, emu idu u prilog i
analogni primjerci iz italije. O tome vie u daljnjem tekstu. Ovdje se, pak, prije same stilske i kronoloke analize
spomenika, namee pitanje njihove provenijencije. Na to
upuuju okolnosti i mjesto nalaza istih, a posebice slijed
arheolokih slojeva i objekata na lokalitetu.
Osnovna premisa, koju odmah istiem, a koju je iznjedrila analiza otkrivenih ulomaka, jest utemeljena pretpostavka da oni ne pripadaju objektu i lokalitetu na kojemu
su naeni. Tu u prvom redu mislim na precizno utvreni
slijed arheolokih slojeva. U tom stratigrafskom nizu nema
mjesta za bilo kakvu predromaniku crkvu, pa prema tome
ni za predromaniki crkveni namjetaj. Postojea crkva Sv.
Mavra je zasigurno romaniko zdanje, nastalo najvjerojatnije tijekom 13. stoljea, koje je podignuto nad ruevinama
kasnoantikoga profanoga sklopa, po svemu sudei gospodarske namjene11. Stoga je iskljuena svaka mogunost postojanja predromanikoga sakralnog objekta na tom poloaju, posebice s oltarnom ogradom na kojoj je tako vaan
natpis. No, osim arheolokih argumenata za takvu tvrdnju
postoje i oni irega povijesnog karaktera, koji se skladno
nadopunjuju s arheolokim. Naime, crkva Sv. Mavra u
ednom prvi put se spominje 1334. godine u dokumentu
o parnici koja je voena oko prava na prihode pojedinih crkava. Ta je isprava izdana u Bolonji 10. veljae od splitskoga
T. BURi, Putalj u srednjem vijeku, u: T. BURi - S. Ae - i. FADi, Sveti
Juraj od Putalja. Split, 2001, str. 169, 176 (sl. 1-2), str. 184-185
11
T. BURi, Sv. Mavar, str. 9-14. T. BURi, Romaniko graditeljstvo, str. 160,
sl. 2. T. Marasovi zastupa miljenje da navedeni ulomci pripadaju crvi Sv. Mavra iz
9. stoljea, ali se ne osvre na iznesene argumente, niti ih posebno pobija (T. MARASOvi, Dalmatia praeromanica. 1. Rasprava. Split - Zagreb, 2008, str. 170, 327328).
10
233
Toni BURi
nadbiskupa Dominika lukarija (Luccaris), koji je presudio

u sporu izmeu trogirskoga biskupa lampridija vitturija i
kanonika njegove crkve ivana12. O linosti toga biskupa
i njegovu sporu s kanonikom ivanom opirno raspravlja
Nada Klai u svojoj sintezi trogirske povijesti, to za nau
temu nije od uega interesa13. Kanoniku ivanu pripadali
su prihodi vie crkava u trogirskoj dijecezi, meu kojima
i oni Sv. Mavra: ad omnia sua ecclesiastica beneficia, videlicet canonicatum cum prebenda Traguriensis ecclesie,
ecclesiam sancti Stephani de Trimerudo, ecclesiam sancti
Mauri de insula Boue, ecclesiam sancte Marie de Spilano
et medietatem ecclesie sancte Marie de Monte, quos in
ecclesia, ciuitate et diocesi Tragurii dudum obtinebat14.
Prihode Sv. Mavra ivan je dobio od nadbiskupa, a biskup
lampridije ih je htio dodijeliti svom neaku Jakovu, to je i
dovelo do spora. Ovdje je za pitanje izvornoga porijekla otkrivene skulpture vano ukazati i na jedan drugi moment.
Naime, navedene crkve moemo, meu inim, analizirati i
prema prihodima koje su njihovi posjedi davali nadarbeniku, u konkretnom sluaju kanoniku ivanu. Tako crkva
Sv. Marije od piljana (Stomorija) i Gospa od Demunta (s.
Maria de Monte) spadaju u red onih crkava koje imaju vee
prihode, tim vie to se prihodi ove posljednje dijele na dva
dijela. U prilog tome istiem da su one locirane u zonama najplodnijih dijelova trogirskoga distrikta, Podmorju i
Malom polju, za razliku od Sv. Mavra koji je sagraen u
krevitom i oskudnom predjelu otoka iova. Nije poznata
poblia lokacije crkve Sv. Stjepana od Trimeruda, ali iz citiranoga dokumenta proizlazi da je bila u okvirima Trogirske
biskupije. Stoga je estina sukoba visokih crkvenih prelata
oko prava na prihode Sv. Mavra oduvijek pobuivala moju
sumnju koja je poprimila neoekivani obrat nakon to sam
saznao niz povijesnih injenica iz lokalne povijesti. Radi se
o slijedeem. Crkvi Sv. Mavra pripadao je vei broj zemalja
u Divuljama, plodnom predjelu u obalnom dijelu Donjih
Katela na granici s Trogirom. Te su zemlje obraivali teaci ednoga, koji su crkvi davali propisanu desetinu (vina,
ita, ulja, lee i smokava) sve do sredine 20. stoljea. Ta
12
150.
13
14
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (= CD), X, str. 146N. KlAi, Trogir u srednjem vijeku. Trogir, 1985, str. 256-265.
CD X, str. 148.
234
su podavanja zvali redovina. Na reene su zemlje dolazili brodovima, koji su pristajali uz jedan stari mul. Cijeli
taj predio oduzet je ednjanima koncem 50-ih godina 20.
stoljea, kada je znatno proirena vojno-pomorska baza u
Divuljama15. Sada je mnogo jasnija i estina spora oko prihoda te crkve u srednjem vijeku, premda nam sauvani
i do danas objavljeni izvorni spisi ne otkrivaju konkretni
in dodjele tih zemalja crkvi Sv. Mavra. Najvjerojatnije se
radi o nekoj darovnici arpadovskog razdoblja, a moda i
vie njih? No, pripadnost veega kompleksa zemalja u Divuljama crkvi ednoga, ne rjeava samo po sebi i pitanje
iz koje crkve potjeu predromaniki ulomci otkriveni u Sv.
Mavru i oko njega. Jedino je sigurno, slijedom arheoloke
stratigrafije na lokalitetu, da ne pripadaju toj crkvi. U preliminarnoj objavi ulomaka trabeacije pretpostavio sam da
potjeu iz poblie nepoznate trogirske crkve, uzevi u obzir
pripadnost istoj dijecezi i povijesnu povezanost veega dijela iova s Trogirom16. Sada, nakon spoznaje o strukturi
vlasnitva u Divuljama, korigirao bih tu svoju tezu i povezao nalaze iz ednoga s crkvom koja je bila u Divuljama
na predjelu Tarce. To je crkva Sv. Klare, odnosno Sv. vitala
u srednjem vijeku. Ovdje je ujedno i vrijeme da titular sv.
Klare, koji je novijeg datuma, ne koristimo vie pri analizi predromanike skulpture, ve da ga zamijenimo onim
Sv. vitala, koji je obiljeio srednjovjekovnu fazu te crkve.
U kontekstu cijele te sloene problematike nije nevano
ukazati i na injenicu da su crkvi Sv. Klare hodoastili ne
samo ednjani, ve i Katelani, te stanovnici trogirskoga
iova. Dva su razloga koji me navode na novo potpunije
tumaenje, pa bih ih ovdje poblie izloio
Prvi sam ve iznio kroz spoznaju o pripadnosti veega
kompleksa zemalja u Divuljama iteljima ednog. Drugi,
za samu skulpturu jo vaniji, lei u injenici koja ima
svoj arheoloki i povijesni aspekt. Arheoloki se ogleda u
injenici da iz Sv. vitala na poloaju Tarce potjee mali
ulomak predromanike skulpture (sl. 3), koji je danas na
alost zagubljen, no sauvan je njegov crte uz pripadajuu
Te, i mnoge druge podatke, priopio mi je mjetanin ednoga, gospodin Toni
Maravi, koji je aktivno sudjelovao kao volonter u iskopavanjima kod Sv. Mavra.
Koristim se prigodom da mu najsrdanije zahvalim na tim podatcima, koji su mi
omoguili da cjelovitije obradim nalaze predromanike skulpture iz ednoga.
16
T. BURi, edno, str. 170, iii/63.
15
235
Toni BURi
sl. 3. Ulomak predromanike skulpture iz Sv. Vitala (Arhiv Drutva Biha).
legendu (Ornat arhitrava Sv. Klare u Tarcim) u arhivu

drutva Biha u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika. Drugim rijeima, taj ulomak, kao i ovi iz ednoga, bio
je dio predromanike dekoracije Sv. vitala. Premda malen
po dimenzijama, ulomak ima prepoznatljivi predromaniki dekor na ukrasnom polju. Dakle, crkva Sv. vitala na
poloaju Tarce u Divuljama imala je svoju predromaniku
fazu, obiljeenu kvalitetnim namjetajem: antependijem
i oltarnom ogradom. Glavnina danas poznatih ulomaka
toga ansambla zavrila je u barokno vrijeme u edno, gdje
je bila uzidana u novi oltar prigodom obnove crkve. Kako
se i on tijekom vremena opet obnavljao, ulomci uzidani u
nadzemni dio oltara razneseni su oko crkve i u gusternu
do nje, a ostala je samo polovica luka u dnu temelja oltara,
kao vaan dokaz o uporabi starijih dijelova namjetaja u
novim liturgijiskim elementima17.
Prije negoli prijeem na povijesni aspekt nalaza ulomaka iz ednoga i Divulja, treba obraditi u osnovnim crtama
i njih same. Stilsko-tipoloka i kronoloka analiza koju u
ovdje predoiti, provedena je na temelju najvanijih analogija u svrhu okvirnoga stilskog i kronolokog odreenja.
Tome valja pridodati i parcijalnu paleografsku analizu,
bitnu za poblie odreenje oltarne ograde. Detaljnije usporedbe i ralambe, kao i pitanje radionike pripadnosti,
ostavljam za neku drugu prigodu jer bi one prerasle svrhu i
cilj ovoga rada. Predoeni fundus predromanike skulptuO estoj uporabi dijelova predromanikoga namjetaja kao spolia u novijim
zdanjima, gdje su uzidani kao lapida sacra, opirno sam pisao na drugom mjestu.
Usp. T. BURi, Predromanike oltarne ograde - vijek uporabe i sekundarna namjena,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 24, Split, 1997, str. 57-76. Ovdje izneseno miljenje u potpunosti se uklapa u tada izvrenu analizu i osnauje primjere koji su tamo
izneseni, posebice na teritoriju iova.
17
236
re, koju pripisujem crkvi Sv. vitala, nije velik, prvenstveno

stoga to iskopavanja te crkve nisu nikada provedena. Radi
se, dakle, o sluajnim nalazima, tj. onima koji su dislocirani u neki drugi sakralni objekt. Analizu sam izvrio
uobiajenom metodom usporedbe cjelovitih kompozicija
ukrasnih polja i pojedinanih likovnih elemenata na njima. Kako se radi o dvije odvojene cjeline crkvenoga namjetaja (oltar, oltarna ograda) analizirat u svaku od njih
najprije pojedinano. Od oltara su zastupljena tri ulomka
ploe antependija (sl. 1), iji je stupanj ouvanosti omoguio rekonstrukciju ukrasnoga polja u cijelosti18. Na njemu
je zastupljena uobiajena predromanika kompozicija tzv.
Korbboden motiva (motiv pletenoga dna koare), kako su
ga davno definirali autori njemakoga govornog podruja.
U talijanskoj pak literaturi, uz taj, rabi se i izraz rosone
(rua, rozeta). Ni jedan od ta dva termina nije ba najsretnije odabran. Tu se prije svega radi o sloenoj geometrijskoj kompoziciji romba upisanog u krunicu, koju ispunja
niz manjih pojedinanih motiva, uglavnom florealno-vegetabilnih, ili - rjee - prikaza ptica. Kompozicija se prvenstveno koristila za ukraavanje pluteja, a paralele u italiji
pokazuju da je zastupljena i na antependijima. Ulomci iz
ednoga, premda dosta oteeni naknadnom uporabom,
sadre uz troprute vrpce i pletenice i pojedine prikaze listova i stiliziranih ljiljana koji svojom izvedbom pokazuju
najvie bliskosti s istovrsnim motivima na jednom pluteju
iz Trogira (sl. 4) koji sam objavio jo 1982. godine19. U tom
radu obraene su osnovne analogije i kronoloki okviri, a
na novije nalaze osvrnut u se u zavrnoj analizi. Ovdje
bih samo ukazao na dva analogna primjera iz italije, sauvana u cijelosti, koji su bitno pripomogli tipoloko-funkcionalnoj definiciji samoga spomenika. Radi se o paralelama
iz Rima i Orvieta. Posebice bih ukazao na Tonu iz Rima
(crkva Sv. etvorice okrunjenih) ija je debljina od svega
6 cm ista kao i na primjercima iz naeg Sv. vitala i iz Sv.
Jurja od Putalja (sl. 5). S poneto opreza interpretiran je
kao antependij i datiran u vrijeme pontifikata pape lava
Rekonstrukciju ploe antependija i njenu likovnu izradu izvrio je, na temelju
predoenih nalaza i analogija, Dalibor Popovi, restaurator u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, na emu mu srdano zahvaljujem.
19
T. BURi, Predromanika skulptura u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3,
sv. 12, Split, 1982, str. 131, 148-149, 156-157, Tab. v/11a-b.
18
237
Toni BURi
sl. 4. Plutej iz Trogira s Korbboden motivom

(prema: Hrvati i Karolinzi).
iv. (847.-855.). Autorica iznosi zanimljivu tezu da bi kompozicije s ovim motivima bile karakteristine za prikaze na
oltarnim ploama, s tim da bi one na bonim stranama oltara imale jedan, a one na proelju oltara udvojeni prikaz,
kao to je sluaj na navedenom primjeru iz Rima20. iznesena teza ide u prilog mojoj interpretaciji ulomaka pronaenih u ednom, koji bi po tome predstavljali dio jedne od
bonih ploa antependija iz Sv. vitala u Divuljama. Slijede
dva spomenika iz crkve Sv. Andrije i Bartolomeja u Orvietu. Radi se o dva cjelovita spomenika, koji su doneseni kao
ploe pluteja (lastra di pluteo), premda ih u konanici
autorica nedvosmisleno pripisuje ploama antependija21.
A. MelUCCO vACCARO, la Diocesi di Roma. Tom. iii, la ii. regione ecclesiastica, u: Corpus della scultura altomedievale, vii, Spoleto, 1974, str. 191-193, Tab.
lvi/157.
21
D. SCORTeCCi, la Diocesi di Orvieto, u: Corpus della scultura altomedievale, Xvi, Spoleto, 2003, str. 84-87, Tab. Xiv/23-4.
20
238
sl. 5. Proelna ploa antependija oltara iz crkve Sv. etvorice okrunjenih

(SS. Quattro Coronati) u Rimu (prema: CSA VII/3).
Na prvom primjeru (sl. 6.) opirno opisuje brojne analogije za Korbboden motiv diljem europe, od vicarske, june Njemake i Austrije na sjeveru do Galije (odnosi se na
junu Francusku, op. T. B.) i italije (sjeverne i srednje), te
istre. vidljivo je da joj nai spomenici, osim istarskih, nisu
poznati, tonije reeno ne prati hrvatsku literaturu. No,
ovdje su od toga vaniji zakljuci koje ona donosi, a koji
idu u prilog mojem tumaenju nalaza iz ednoga. izmeu
ostaloga istie da obje ploe imaju iste dimenzije i da bez
sumnje pripadaju istoj cjelini, oltarnoj ogradi ili pak oplati
oltara, na kojemu bi resile bone strane. U tom kontekstu
naglaava da takve krae ploe pripadaju bonim stranama, dok bi one s dvostrukim prikazom iste kompozicije
stajale na proelju oltara, a kakav smo prethodno vidjeli na
primjeru iz Rima. Stoga bih na temelju iznesenih paralela,
te na temelju debljine takvih ploa (Rim, Putalj, edno), i
pripisao plou iz Sv. vitala antependiju oltara i to njegovoj
bonoj strani.
i analiza ulomaka trabeacije oltarne ograde dala je iri
spektar zanimljivih rezultata. Sam luk (sl. 2, br. 5.) nema
vei broj analogija, ali su one veoma sadrajne, kako stilski, tako i prostornim rasporedom. U neposrednom susjedstvu Sv. vitala otkriven je na lokalitetu Sv. Juraj od Putalja manji ulomak luka koji je, naalost, nestao tijekom
239
Toni BURi
ii. svjetskog rata22. Trag o njemu

ostao je sauvan tek u nevjetom
crteu koji je izradio don Mate
Klari, tadanji kustos Muzeja
hrvatskih starina u Kninu, a naknadno je objavljen i crte istoga
ulomka to ga je nainio M. Abrami23. Premda izraeni skicozno
i shematski, ti crtei nam jasno
ukazuju na donji pojas luka, koji
ima isti ukras od dva niza naizmjeninih dentikula to tvore ahovsko polje, poput onoga na luku
iz oltara u ednom. Slijede dvije
blie analogije sa sjevernojadranskog prostora u italiji, i to iz dva
poznata crkvena sredita u ranom
srednjem vijeku. Prvi je iz Akvileje
(Aquileia), a uva se u Museo Paleocristiano (sl. 7)24. Datiran je u
prvu etvrtinu 9. stoljea, a osim
u detaljima izvedbe, gotovo se i ne
sl. 6. Ploa bone strane antependija
razlikuje od primjerka iz Sv. vita- oltara iz crkve Sv. Andrije i Bartolomeja
u Orvietu (prema: CSA XVI).
la. Jedini razlikovni detalj je u donjem pojasu koji na akvilejskom
ulomku nije ukraen, ali je takoer zakoen prema unutra.
Po tome mu je vrlo slian ulomak iz crkve Sv. Marije u
edadu (Cividale), iji ukrasni motivi takoer variraju u
neznatnim detaljima izvedbe (sl. 8)25. Akvilejska paralela
je posebno znaajna jer je na tom ulomku sauvan desni
kraj luka, kao to je na onome iz ednoga sauvan lijevi, a oba pokazuju vrlo blisko rjeenje prijelaza pletenice
iz sredinjeg pojasa u troprutu geometrijsku mreu. Ove
e analogije dobiti jo vie na vanosti kada ih pribrojimo onoj s Putalja. Na toj relaciji posebice je zanimljiva
T. BURi, Predgovor - Historijat istraivanja, u: T. BURi - S. Ae - i. FADi, Sveti Juraj od Putalja. Split, 2001, str. 17. T. BURi, Putalj, str. 187.
23
A. DUPlANi, Tri srednjovjekovna spomenika iz Katela, Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji, 41/2005-2007, Split, 2008, str. 61-62.
24
A. TAGliAFeRRi, le Diocesi di Aquileia e Grado, u: Corpus della scultura
altomedievale, X, Spoleto, 1981, str. 190-191, Tab. lXXiii/br. 288.
25
A. TAGliAFeRRi, le Diocesi di Aquileia, str. 230, Tab. Ciii/br. 343.
22
240
sl. 7. Ulomak luka oltarne ograde iz Akvileje / Aquileia (prema: CSA X).
sl. 8. Ulomak luka oltarne ograde iz edada / Cividale (prema CSA X)
jo jedna, vrlo rijetka paralela. Radi se o ostatku reljefnoga

kria na vrhu luka iz Sv. vitala koji je gotovo unikatan u
naim, ali i u europskim razmjerima. Jedinu vru analogiju utvrdio sam na ranom predromanikom zabatu (8/9.
stoljee) iz crkve Sv. Sofije u istarskome Dvigradu26, gdje je
kri sauvan u izvornim dimenzijama (sl. 9). Suvino je i
istaknuti da se i datacija talijanskih primjera lukova kree
priblino u istim vremenskim okvirima (Akvileja, prva et.
9. stoljea, edad, druga pol. - kraj 8. stoljea), a tu spada
i putaljski luk (cca 835.-845.).
Svakako najzanimljiviji otkriveni segment pretpostavljene predromanike opreme Sv. vitala u Divuljama predstavlja ulomak poetnoga dijela lijevoga arhitrava ograde
oltara (sl. 2, br. 4.), kako svojom shemom ukrasnoga polja i
njenim elementima, tako i ostatkom, tj. sadrajem posvet26
B. MARUi, Kompleks bazilike sv. Sofije u Dvigradu, Histria archaeologica,
ii/2, Pula 1971, str. 21/br. 14c, str. 43-44, Tab. Xiii. M. JURKOvi, Dvigrad, dijelovi oltarne ograde, kraj 8. ili poetak 9. stoljea; u: Hrvati i Karolinzi. Katalog /Ur. A.
Miloevi/, Split, 2000, str. 34-35, i/23a.
241
Toni BURi
sl. 9. Kri na vrhu zabata oltarne ograde Sv. Sofije u Dvigradu u Istri
noga natpisa na sredinjem pojasu. Zbog ukupne vanosti

toga natpisa za interpretaciju nalaza iz ednoga jo jednom donosim njegovo itanje: ( Sanctus sanctus sanctus
dominu)S D(eu)S SAVAOTH PLE(ni sunt celi)... Sadraj je
u potpunosti jasan, a odnosi se na liturgijski tekst Sanctusa, kao bitnoga dijela obredne prakse koju karolinki
misionari uvode u hrvatsku kneevinu. Za ire objanjenje toga fenomena upuujem na temeljne studije hrvatske ranosrednjovjekovne epigrafike iz pera v. Delonga27; ja
u se zadrati na onim segmentima koji su neophodni za
cjelovito tumaenje ovoga vanog nalaza. Dva su elementa tu podjednako vana. likovni, pomou kojega se mogu
utvrditi stilski i kronoloki vane paralele u nas i u italiji,
v. DelONGA, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split, 1996, str. 308-310, poglavlje Franaki utjecaj na liturgiju i na epigrafiki
izraz. v. DelONGA, Pismenost karolinkog doba i njeni hrvatski odjeci latinska
epigrafika batina u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi. Rasprave i vrela /Ur.
A. Miloevi/, Split, 2000, str. 226-34.
27
242
sl. 10. Arhitrav iz Sv. Marte u Bijaima s tekstom Sanctusa

te onaj ui paleografski koji ukazuje na izvorite, odnosno

predloak pisanoga teksta. Kompozicijski je ploha ukrasnog polja arhitrava razdijeljena u tri uzduna pojasa, to
je uobiajeni, premda neto rjei sluaj. vaniji su od toga
ukrasni motivi koji ispunjaju pojedino polje. Nakon uobiajenih kuka u gornjem pojasu, slijedi onaj s natpisom,
dok na donjem pojasu tee tropruta pletenica. Niz analogija i ovoga u puta, i to ne sluajno, otpoeti s Putaljem.
Sustavnim iskopavanjima na tom je nalazitu otkriveno
nekoliko manjih ulomaka arhitrava s identinim brojem
pojaseva i dekorom na njima. U konanoj objavi je popisan i vei broj uih paralela koje ovdje nije potrebno sve
navoditi, a koje su, kao i u onima za luk, rasporeene u
dvije odjelite teritorijalne cjeline: gornjojadranski prostor s
Akvilejom kao gravitacijskim sreditem, i katelansko-solinski prostor, kao sredite klike upanije, te Split28. Tom
prigodom promaknula mi je jedna vana i bliska analogija,
dva arhitrava s lokaliteta Stombrate u Bijaima (sl. 10),
pa ovom prigodom ispravljam tu pogreku. Naime, meu
arhitravima s toga lokaliteta, iznimno vanog za hrvatsku
ranosrednjovjekovnu povijest, je i jedan koji ima isti raspored pojaseva na ukrasnom polju, kao i identini tekst na
sredinjem pojasu29.
28
T. BURi, Putalj, str. 187, 190. . RAPANi, Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheolokom muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 60, Split, 1963, str. 98-124, 121, sl. 28. M. P. FlCHe MOURGUeS - P.
CHevAlieR - A. PiTeA, Catalogue des sculptures du haut moyen-age du Muse
archologique de Split, i, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 85, Split,
1992, str. 207-305, 244, Tab. 8/iv.13. A. DUPlANi, Nepoznati tlocrt samostana sv. Marije de Taurello u Splitu, Kai, 25, Split, 1993, str. 474, bilj. 7.
29
N. CAMBi, Nekoliko neobjavljenih natpisa iz fonda nekadanjeg drutva Biha u institutu za nacionalnu arheologiju u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv.
243
Toni BURi
Ne ulazei ovdje u sve detalje paleografskih odlika natpisa na ulomku arhitrava iz Sv. vitala ukazao bih samo
na, po mom sudu najzanimljiviji, na grafiju slova D, koje
je uklesano u uncijalnom obliku. Takav njegov oblik nalazi se na pet ranosrednjovjekovnih natpisa iz Hrvatske,
a imaju ga i dva natpisa iz ranosrednjovjekovnog Splita.
Za natpise iz Hrvatske vano je istaknuti da su etiri, od
njih pet, sigurno datirani u vrijeme vladavine kneza Branimira. To su, redom, natpisi iz Nina, Posedarja i drapnja
u sjevernoj Dalmaciji, te znameniti natpis iz Sv. Petra u
Muu, precizno datiran godinom 888. Za sve njih vrijedi
okvirna datacija vremena Branimirovog kneevanja (879.892.), bilo direktno ili indirektno30. Peti natpis kronoloki
se izdvaja iz ovoga vrstog niza. To je opepoznati epitaf
kraljice Jelene iz 976. godine, no njega povezuje s ostalima
jedna druga komponenta koju je v. Delonga jasno istaknula, a to je salonitanska tradicija ouvana u splitskoj epigrafikoj koli31. Tu pripadnost osnauju jo dvije analogije za uncijalno D, koje nude splitski ranosrednjovjekovni
natpisi32, tim vie, to isti oblik nije zabiljeen i u Zadru.33
U kolopletu niza asocijacija koje se ovdje istraivau
nude upozorit u na injenicu da kronoloke odrednice
dobivene paleografskim analogijama natpisa nisu jedini
argument za dataciju arhitrava iz Sv. vitala, premda ih
svakako valja uzeti u obzir. to se tie stilsko-kronoloke
analize nedvojbeno je rije o skulpturi 9. stoljea, no ue
kronoloke atribucije ovdje ne bih predlagao, tim vie to
10, Split, 1968, str. 63-65, Tab. i, 1-2. v. DelONGA, Latinski epigrafiki spomenici, str. 51, 309. v. DelONGA, Pismenost karolinkog doba, str. 242. Zadnja objava
u sklopu kataloga skulpture iz Stombrata: T. ePAROvi, Katalog ranosrednjovjekovne skulpture iz crkve Sv. Marte u Bijaima kod Trogira, Starohrvatska prosvjeta,
ser. 3, sv. 26, Split, 1999, str. 159, br. 41.
30
O detaljima te vane cjeline rane hrvatske povijesti ovdje nije prigoda raspravljati. Za cjeloviti pregled upuujem na Index paleographicus u v. DelONGA, Latinski
epigrafiki spomenici, te na pojedinane opise spomenika u katalokom dijelu knjige,
gdje je i sva relevantna literatura.
31
v. DelONGA, Latinski epigrafiki spomenici, str. 285-256. v. DelONGA,
Pismenost karolinkog doba, str. 226-232.
32
. RAPANi, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 65-67/1963-1965, Split, 1971, str. 284, br. 17 i 290-91,
br. 24. D. MATeTi, Pleterni ulomci iz predromanike crkve sv. Marije na Poljudu,
u: Zbornik Tomislava Marasovia. Split, 2002, str. 273-274/br. iii (sl. 3/3, 11).
33
i. PeTRiCiOli, Ranosrednjovjekovni natpisi iz Zadra, Diadora, 2, Zadar, 1962,
str. 251-270.
244
iskopavanja Sv. vitala nikada nisu bila provedena. Samo

bih ukazao na vanost paleografskih paralela u tradiciji
splitske epigrafike kole, te na bliskost paralela u Sv.
Marti (arhitrav), na Putalju (luk) i u Trogiru (Korbboden
motiv). Duh karolike kristijanizacije neosporan je i jasno
se zrcali u posvetnom natpisu Sanctusa; paralele za likovne kompozicije kod nas i u italiji ukazuju na prvu polovicu
ili sredinu 9. stoljea, a posebnosti natpisa vie govore za
drugu polovinu istoga stoljea. Budui da je paleografski
kriterij openito nesiguran za preciznije kronoloke atribucije, a stilski i povijesni kriteriji vie upuuju na prvu
polovicu i sredinu 9. stoljea, za sada bih nalaze skulpture iz Sv. vitala okvirno datirao u 9. stoljee, a pobliu ralambu ostavio za neku drugu priliku. U tom kontekstu
elim jo napomenuti da nije rijeeno ni pitanje radionica,
niti odgovor na pitanje jesu li svi elementi istovremeni.
Naime, antependij oltara moe se analizirati izdvojeno od
trabeacije s natpisom, drugim rijeima, oltar je mogla raditi jedna, a oltarnu ogradu druga radionica; istovremeno, ali
i u kraem vremenskom razmaku u okvirima 9. stoljea.
Konaan odgovor preputam daljnjoj analizi, a ponajprije
buduim iskopavanjima Sv. vitala.
Preostaje jo kazati nekoliko rijei o zagubljenom
ulomku iz Sv. vitala, iji je crte sauvan u arhivi drutva
Biha (sl. 3). Crte je sasvim jasan i pokazuje da su na
ulomku sauvana dva uzduna polja od kojih gornji ima
troprutu pletenicu, a u donjem je niz stiliziranih arkadica kimationa. istiem taj detalj jer mi se on ini bitnim
za atribuciju ulomka. Naime, takav raspored ukrasnih
motiva u pravilu je na zabatima i arhitravima ili ciborijima, to takoer ukazuje na vanost crkve u kojoj je takav
namjetaj bio, tj. na drutvenu ulogu poblie nepoznatog
donatora. Paralele su neosporno ee na ciborijima pa ih
ovdje saeto navodim. Zanimljivo je da ih najvie ima na
samom jugu istonojadranskog prostora u Boki Kotorskoj i
Crnoj Gori no, ovdje je panja usmjerena na same motive
i na njihov raspored. Navodim ulomak zavrnog vijenca
ciborija iz Novalje na otoku Pagu, gdje su zastupljena oba
motiva u dva pojasa, samo obrnutoga rasporeda34. Posebi34
P. vei - M. lONAR, Hoc tigmen. Ciboriji ranoga srednjeg vijeka na tlu
Istre i Dalmacije. Zadar, 2009, str. 76.
245
Toni BURi
ce su brojne analogije u Kotoru i to na trima ciborijima.

Na onom krstionikom neto je drugaija inaica pletenice, dok su istovrsne one na oltarnom ciboriju katedrale i
na jo jednom ciboriju iz Kotora. Svi ti ciboriji datirani su
okvirno u rano 9. stoljee35. Njima valja pridruiti i detalj
ukrasa na arkadama oltarnoga ciborija iz Ulcinja, takoer
s poetka 9. stoljea, te onoga s Gradine iz Martinia u
Crnoj Gori iz 11. stoljea36. No, unato prevazi ciborija
kao vrste spomenika za ovdje predoene paralele, ipak bih
posebno ukazao na jedan zabat iz Sv. Marte u Bijaima,
na kojemu su takoer isklesani kimation i pletenica u dva
pojasa u donjem dijelu spomenika37. istiem usput, samo
kao injenicu, premda ne mora imati posebnu vanost, da
su na svim citiranim analogijama ukrasni pojasevi poredani ovim redom: kimation povie, a pletenica ispod njega,
a samo je na ulomku iz Sv. vitala obrnuto. Jedini predromaniki spomenik koji ima isti takav raspored vodoravnih
pojaseva ukrasnoga polja je jedan arhitrav oltarne ograde iz
Splita (sl. 11)38. Stoga bih prednost dao bliim paralelama
iz Sv. Marte i Splita.
Povijesni kontekst
Drugi razlog za cjelovitu obradu ovdje analiziranih
spomenika ima ire povijesno znaenje koje treba poblie
elaborirati. Nakon to je analizom arheolokih slojeva na
lokalitetu Sv. Mavar u ednom dokazano da tu ne moe
biti rijei o predromanikoj crkvi, pokazalo se da zbog zbira lokalnih povijesnih okolnosti, ulomci predromanike
skulpture iz te crkve izvorno potjeu iz crkve Sv. vitala na
poloaju Tarce u Divuljama, na susjednom kopnu u Katelima39. U prilog tome ide i nalaz manjeg ulomka predromanike skulpture s toga lokaliteta, iji je crte sauvan u
arhivu drutva Biha (sl. 3).
P. vei - M. lONAR, Hoc tigmen, str. 130-131, 125-126, 133.
P. vei - M. lONAR, Hoc tigmen, str. 140-143, 143-147.
37
T. ePAROvi, Katalog, str. 165-166/br. 56, gdje je i starija literatura.
38
. RAPANi, Kamena plastika, str. 120, sl. 28. M.-P. FlCHe MOURGUeS
- P. CHevAlieR - A. PiTeA, Catalogue, str. 240-41, Tab. 7/iv.7. A. DUPlANi, Arhivsko-bibliografski podaci o nekim splitskim spomenicima iz Arheolokog
muzeja, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 100, Split, 2007, str. 185-189,
sl. 11a-b.
39
U prilog pripisivanju nalaza predromanike skulpture iz ednoga crkvi Sv. vitala u Divuljama, istiem i to da bi crkva sv. Mavra teko mogla biti objekt u koje35
36
246
sl. 11. Arhitrav iz Splita ije je ukrasno polje analogno ulomku

iz Sv. Vitala na sl. 3 (prema: . Rapani)
U okvirima hrvatske ranosrednjovjekovne povijesti,

posebice u klikoj upaniji, pozornost plijene analogije na
susjednim lokalitetima Stombrate i Putalj, na kojima se
nalaze vladarske zadubine, Sv. Marta i Sv. Juraj. Tako su
u crkvi Sv. Marte u Bijaima pronaeni arhitravi s istim
rasporedom ukrasa i s identinim sadrajem posvetnoga
natpisa (sl. 10). liturgijska formula Sanctus bitno je obiljeje procesa kristijanizacije koji provode franaki misionari u Hrvatskoj kneevini40. Stoga i paralela sa Stombratama ima izuzetno znaenje, premda i one na Putalju nisu
nevane; i tamo je naen antependij oltara te isti raspored
pojaseva na arhitravima. U tu kategoriju slinosti spada i
usporedba ulomka iz Sv. Klare (prije Sv. vital) sa zabatom
iz Sv. Marte41. Pojava formule Sanctus na natpisima iz dvije susjedne crkve, Sv. vitala i Sv. Marte, dobiva jo vie na
mu je instaliran predromaniki namjetaj, ak i kada bi ona bila iz ranoga srednjeg
vijeka ili starija. Naime, postavlja se pitanje za koga bi franaki misionari podizali i
opremali crkvu na prostoru bez stanovnika i to jo na bizantskom teritoriju? S tim
razmiljanjem je u skladu i Andreisov navod u kojem kae da je Sv. Mavar bio upna
crkva ednog, ali daleko od sela (usp. bilj.7). Da li to ujedno znai da je crkva starija
od sela?
40
Usp. bilj. 27 i v. DelONGA, Predromaniki ciborij iz Svete Marte u Bijaima,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26/1999, Split, 2004, str. 287-318
41
to se tie skulpture iz sakralnoga kompleksa na Stombratama valja naglasiti
da sustavna obrada tih nalaza, kao i lokaliteta u cijelosti jo nije uinjena, unato
vie razliitih djelominih objava. Zato sam, puno stoljee nakon prvih iskopavanja
u Stombratama, zapoeo pripreme na izradi monografske publikacije o Sv. Marti i
vladarskom veleposjedu (curtis) u Bijaima. Tek tada e se moi kazati ima li meu
ulomcima predromanike skulpture iz Sv. Marte jo koja analogija s namjetajem iz
Sv. vitala.
247
Toni BURi
vanosti ako se uzme u obzir da je teritorij Divulja bio sastavni dio vladarskoga veleposjeda (curtis, predium) u Bijaima, kako izrijekom stoji jo 1207. godine u darovnici
Andrije ii. Arpadovia splitskoj crkvi: ...et totum regale
predium quod dicitur Byache cum omnibus pertinentiis
suis, silvis videlicet, pratis, terris, vineis, et si que sunt ibi
molendina, et nominatim totum territorium sancti Vitalis,
quod ad idem predium spectat...42. To se neizravno moe
ustvrditi i na temelju dvaju kasnijih dokumenata; darovnice Bele iv od 18. oujka 1242. godine, kojom potvruje
Trogiranima razne povlastice, a meu inima i: ...villa Biachy cum toto territorio suo, ecclesia sancti Vitalis cum
territorio suo ... pascua Diuullii cum omnibus pertinentiis
suis...43, te mirovnoga sporazuma izmeu splitske i trogirske komune od 11. rujna 1243. godine, u kojemu se
navodi i spor inter ecclesiam Spalatensem et civitatem
Traguriensem super territorio de Biaci et sancti Vitalis44.
O vanosti same crkve sv. vitala za trogirsku komunu svjedoi i vei broj notarskih spisa iz 13. i poetka 14. stoljea, koje ovdje nije potrebno sve navoditi45. Citirat u samo
onaj od 12. kolovoza 1251. godine kojim trogirski biskup
Treguan i njegov kaptol jame da e komuni vratiti prihode
Sv. vitala, koje je ona dodijelila crkvi za potrebe gradnje
katedrale, im radovi budu dovreni46.
Kako to esto biva u povijesnim istraivanjima neke
bjelodane injenice ne privuku dugo pozornost istraivaa.
U tu skupinu spada i vijest iz citiranog dokumenta iz 1207.
godine, koji je u tiskanom obliku dostupan znanstvenici42
CD iii, str. 70, br. 62. Ovdje se ne raspravlja o pravnim aspektima darovnice, pa
stoga pitanje diplomatike vjerodostojnosti isprave nije relevantno za tvrdnje koje na
osnovu nje iznosim. istovjetnost posvetnoga natpisa na arhitravima dviju susjednih
crkava na istome veleposjedu, ukazuje na temeljitost i irinu zahvata kristijanizacije
koju provode franaki misionari.
43
CD iv, str. 147-148, br. 133.
44
. lJUBi, listine o odnoajih izmeu junoga slavenstva i mletake republike
i, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium. Zagreb, 1868, str. 60,
br. lXXXvii.
45
Objavljeni su u svescima serije Trogirski spomenici (Monumenta traguriensia), koju je obradio Miho Barada. Usp. pripadajue topografske indekse u M. BARADA, Trogirski spomenici, / Monumenta traguriensia, vol. i/i, Zagreb, 1948. M.
BARADA, Trogirski spomenici, vol. i/ii, Zagreb, 1950. M. BARADA, Trogirski spomenici, vol. ii/i, Zagreb, 1951. M. BARADA, Trogirski spomenici / Monumenta
traguriensia /Ur. M. Berket/, Split, 1988.
46
CD, Suppl. i, str. 148, br. 112.
248
ma ve 105 godina, koja nam vijest izrijekom potvruje

da su Divulje sastavni dio vladarskog imanja (curtis, predium) u Bijaima. Ni sam nisam obraao pozornost na taj
vaan detalj, premda mi je poznat ve dugi niz godina. Podatak je uoio jedino ivo Babi u svojoj nadahnutoj studiji
prostora izmeu Trogira i Splita, i to u jednoj usputnoj
opasci47. A to onda znai da je i crkva Sv. vitala sa svojim
predromanikim namjetajem sastavnim dijelom bijakoga veleposjeda od 9. stoljea, kao to je to i Sv. Marta. Jo
jednom se pokazalo da na donjokatelanskom prostoru kopno neposredno korespondira s obalom, kao to je jo od
prapovijesti i u antici gradina na brdu veli Bija bila usko
povezana s pristanitem u Resniku. Ovdje, naravno, ne bih
ulazio u pitanje postojanja ranosrednjovjekovnih pristanita na mjestu antiko-prapovijesnih luka u Resniku i u Divuljama jer to jo uvijek izmie egzaktnim arheolokim
pokazateljima, no upozorio bih na injenicu da su u sklopu
bijakoga veleposjeda egzistirale i mlinice na danas zatrpanom rukavcu Pantana, istono od trogirskih, a koje su bile
dio toga veleposjeda na njegovim zapadnim granicama u
predjelu Divulje48.
Na sadanjem stupnju istraenosti nije uputno ulaziti u detaljnije ralambe strukture toga veleposjeda. To e
priekati budua arheoloka iskopavanja, ali i objavu novih
arhivskih podataka. Jedno je nedvojbeno. On je izrastao
na temeljima kasnoantikoga, bez obzira je li izvorno bio
jedan ili je nastao od dva kasnoantika (Bijai, Divulje
Tarce). Na njemu su u 9. stoljeu postojale dvije crkve, Sv.
Marta i Sv. vital. Za Sv. Martu je iskopavanjima potvreno
da je starokransko zdanje (izvorno Sv. ivan Krstitelj), dok
za Sv. vitala to ne moemo s punom sigurnou kazati
prije istraivanja, premda je vjerojatnost za to velika. Ono,
to je posebice vano kada se govori o gospodarskoj strukturi takvog veleposjeda u 9. stoljeu, jest injenica da se
u Divuljama spominju panjaci (pascua Diuullii iz Beline
47
i. BABi, Prostor, str. 98, bilj. 90. Dodue, i Omai navodi isti izvor, ali njegova formulacija je dosta uopena i nije iznesena onako izriito kako stoji u izvorniku,
pa se iz toga moe zakljuiti da je posjed Sv. vitala posebna cjelina u odnosu na Bijae
(v. OMAi, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea. Katela, 2001, str. 2627).
48
i. BABi, Prostor, str. 88, bilj. 174. i. lUCi, Povijesna svjedoanstva o Trogiru. i, Split, 1978, str. 154-155, gdje se poblie opisuju te mlinice i izriito kae da
su se njima sigurno sluili Hrvati koji su nastavali velo polje, a posebno selo Bijai.
249
Toni BURi
darovnice), to mi se ini bitnim za definiranje gospodarskih resursa toga dijela veleposjeda. Naime, jedan takav
vladarski curtis trebao je, izmeu ostaloga, osigurati i vee
koliine trave i sijena za konje i drugu stoku, a plodna ravnica Divulja je za to pruala idealne uvjete49. Osim toga,
cijeli taj iri predio, ukljuujui i Tarce, gdje je bila crkva
Sv. vitala, je uz more, ali i uz staru antiku prometnicu
Salona Tragurium, pa i to treba uzeti u obzir u jednoj
buduoj analizi kao i blizinu spomenutih mlinica.
Sv. Vital
O crkvi Sv. vitala, koja je u novome vijeku promijenila titulara i bila posveena Sv. Klari, ne zna se puno50,
a kako je to podruje ulo u zonu velike vojno-pomorske
baze u Divuljama, nije ulo ni u uu sferu interesa arheologije. Tako nam nisu poznati ni oblik, niti detalji tehnike zidanja, kao ni mogue faze obnove. Jedino se zbog
estoga spomena u pisanim vrelima o crkvi pie, ali ne
opirno, u dosadanjoj literaturi51, ak i sama lokacija nije
najpreciznije definirana, pa su tek rezultati ovdje provedene analize ulomaka, otkrivenih u ednome potaknuli
to pitanje. U svakom sluaju izvori je povezuju uz predio
Tarce na Divuljama, za koji sam pokazao da pripada vladarskom veleposjedu Bijaa. Tu je smjetaju, izravno ili
neizravno, Babi i Rapani, ne ulazei iz razumljivih razloga u analizu samoga objekta i njegovu uu dataciju, ve
ga okvirno pripisuju starokranskom razdoblju i to tzv.
adriobizantskom krugu, kako ga je definirao jo Dyggve52.
49
P. iMUNOvi, Uvod u katelansku toponimiju, u: Zbornik Katel - Suurac,
Katela, 1992, str. 80-81. Autor toponim Divulje izvodi iz romanskog plurala diluvia
u znaenju naplavine, s metatezom *divulia.
50
Promjena titulara nije pobudila ni najmanju panju u dosadanjoj literaturi. Ne
navode je ni Omai, ni Babi, ni N. Klai u svojim monografijama, a ni oblik novovjekovne crkve nije poznat. isto tako Sv. Klaru ne spominju ni znameniti trogirski povjesniari 17. stoljea, P. Andreis i i. luci, to navodi na razmiljanje da je relativno
novijega postanja. Moda e neki podatak iz lokalnih arhiva unijeti vie svjetla u tu
kronoloku nepoznanicu?
51
i. BABi, Prostor, str. 59, bilj. 159, str. 75, bilj. 44, str. 98, bilj. 90. - v. OMAi, Katela, str. 26-27, 228. N. KlAi, Trogir, str. 112, 115.
52
Usp. prethodnu bilj. za rad i. Babia, te . RAPANi, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980, str. 194. e. DyGGve Povijest salonitanskog kranstva, u: Izabrani spisi, Split, 1989, str. 27, 43, 77 i d., 113.
250
i Omai kae da je crkva bila u predjelu Tarce na obali53.

lociranje na Tarce potvruje i opisani crte ulomka iz Sv.
Klare (sl. 3). Zabunu je u literaturu unio podatak to ga je,
bez dodatnih pojanjavanja, objavio Omai. On navodi
dokument, bez poblie citiranoga izvora, da je koncem 16.
stoljea postojao beneficij Sv. vitala (Bartula). U istom
dokumentu govori se o zemlji na Humcu, kod crkve Sv.
Bartula54. Ta je crkva i danas na brijegu pored zgrade aerodroma u Katelima, dakle, to je Humac iz navedenog dokumenta. O njoj Andreis pie: Crkvica Sv. Bartula kojoj
je, jer nije stara, sigurno morao znati njezine temelje onaj
koji ju je dao sagraditi, sagraena je na malom breuljku
u polju...55. Andreisov tekst nedvosmisleno ukazuje da je
crkva Sv. Bartula (Bare u lokalnom izriaju) novijega postanka te je najvjerojatnije podignuta poetkom novoga vijeka. U izvorima se prvi put navodi 1579. godine u vizitaciji trogirske biskupije od apostolskog vizitatora Augustina
valiera56. Omai je podatak o beneficiju donio u sklopu
opirnoga poglavlja o gospodarskoj povijesti pa to ne iskljuuje ispravnost njegove ubikacije Sv. vitala na predio
Tarce. No, Ani je - vjerojatno na temelju Omaieve vijesti o beneficiju - donio kartu na kojoj je Sv. vital izjednaen
s poloajem Sv. Bare, to je oito netono, tim vie to ta
identifikacija ne postoji na kartama koje donosi Omai
u svojim monografijama iz katelanske povijesti57. Dakle,
Sv. vital je bio uz more, na predjelu Tarce u Divuljama,
kako izriito donose i Omai i Babi. Oblik crkve i faze
njezinoga razvoja nisu nam poznate. Na istom je poloaju
u ranome novom vijeku podignuta crkva Sv. Klare, o kojoj
Dyggveove misli komentira . Rapani u radu posveenom sintagmi adriobizantinizam (. RAPANi, ima li dvojbe oko termina adriobizantinizam? u: Zbornik
Tomislava Marasovia, Split, 2002, str. 171-82).
53
v. OMAi, Katela, str. 26.
54
v. OMAi, Katela, str. 228.
55
P. ANDReiS Povijest, str. 352.
56
F. BeGO, Sv. Bare, Katelanski zbornik, 3, Katela, 1993, str. 73.
57
M. ANi Od vladarske curtis do gradskoga kotara. Bijai i crkva Sv. Marte od
poetka 9. do poetka 13. stoljea, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26/1999, Split,
2004, karta na str. 190. Ta pogreka nije jedina u tom radu i pokazuje nesnalaenje
autora u topografskim datostima teme o kojoj raspravlja. Zoran primjer je poloaj crkve sv. Marte. Autor u toj opirnoj studiji o navedenoj crkvi i vladarskom veleposjedu
u Bijaima izriito i kontinuirano kroz cijeli tekst ubicira Sv. Martu na onii brijeg
Mali Bija, udaljen puna dva kilometra od Sv. Marte. inae, u cijeloj analizi ne uzima
u obzir podatak iz darovnice Andrije ii. o Sv. vitalu.
251
Toni BURi
izvori i literatura ute. Ona je vrlo precizno zabiljeena na

austrijskom katastru iz 1832. godine, pomou kojega smo
tono identificirali poloaj58. Danas je tu zaputena ledina
i improvizirane garae stanara okolnih zgrada, pa e trebati
provesti probna sondiranja59. to se tie beneficija Sv. vitala (Bartula), koji navodi Omai, mogue je da su posjedi
dvaju crkava spojeni naknadno. Naime, F. Bego navodi da
o Sv. Bartulu i danas skrbi trogirski kaptol, a vidjeli smo
da je Sv. vital bio jedna od vanijih crkava trogirske biskupije u gradskome distriktu. U tom kontekstu je posebice
zanimljiv podatak iz vizitacije trogirskoga biskupa Antuna
Kaia iz 1730. godine. Tu stoji da je biskup iznio pred
upljanima tafilia kako su trogirski kaptol i kler odluili popraviti crkve Sv. Bartula i Sv. Jurja od estinja, koje
pripadaju kaptolskoj menzi60. Na to su mu seljaci ponudili
da e za potrebe popravka tih crkava prenijeti na svojim
tovarnim ivotinjama sav graevni materijal od obale na
Taru (Tarce). Je li to i izvreno preputam buduim arhivskim istraivanjima, posebice lokalnih upskih arhiva.
Dakle, ruevine Sv. Klare kriju crkvu Sv. vitala, esto
spominjanu u trogirskim povijesnim izvorima. istraivanja toga poloaja nisu jo provedena, ali postoje indicije
da je starija od prvoga spomena u izvorima. Godine 1207.
u darovnici Andrije ii. splitskoj Crkvi daruje se uz ostalo i
totum territorium sancti Vitalis61, a 1243. godine teritorij
crkve Sv. vitala spominje se u kontekstu sklapanja mira izmeu Trogira i Splita. Na znaaj te crkve ukazuje i podatak
da je imala svoju kuu u samom gradu62. isto tako po njoj
je nazvan i jedan rt na obali Katelanskog zaljeva u Divuljama, zabiljeen u ispravama iz 1308: a laboratoribus
puncte sancti Vitalis63. i spomenuti nalaz ulomka predromanikog namjetaja ukazuje na veliku starinu crkve.
Njezino starokransko polazite priziva se zbog titulara,
to nije iskljueno, ali to ipak treba osnaiti i drugim argu58
Srdano zahvaljujem kolegici Katji Marasovi koja mi je ustupila svoje kopije te
karte, kao i suvremene katastarske karte, te pomogla u identifikaciji poloaja.
59
Poloaj sam obiao poetkom listopada 2010. godine.
60
F. BeGO, Sv. Bare, str. 73-74.
61
CD iii, str. 70.
62
. lJUBi, listine, str. 60. CD iv, str. 198. M. BARADA, Trogirski spomenici i/i, str. 63 (prope domum ecclesie sancti Vitalis).
63
CD viii, str. 228, 230-232.
252
mentima64. U prilog starini crkve ide i njezin opis kod Andreisa: Crkva Sv. Marije i Sv. vitala, sazidana u Tarce, vrlo
je stara gradnja, zidana sigurno prije godine 1200, to se
vidi iz koncesije to ju je Andrija uinio gradu koja spominje zemljite u polju Sv. vitala, koje je po ovoj crkvi dobilo
ime65. Andreis se, dakle, sluio citiranom darovnicom iz
1207. godine, ali je - ini se - krivo shvatio izraz totum
territorium sancti Vitalis, prevevi ga kao polje sv. vitala. Nije mi poznat ni jedan dokument koji bi upuivao na
takvu toponomastiku soluciju, ve jedino onaj iz 1308.
godine u kojem se kao topografska oznaka koristi sintagma
puncta sancti Vitalis, to je moglo zavesti Andreisa. Opirnije o crkvi pie i luci u 3. pogl. i. knjige svoje povijesti
Trogira. On vrlo precizno odreuje i njezin poloaj: teritorij zvan Sv. vital (a to je onaj dio polja oko Divulja koji se
zove Tare, to se prostire izmeu puta, potoka Slanca i
mora), a zove se tako po oblinjoj crkvi Sv. vitala66. Stoga
ostaju nejasna i sva kasnija lutanja po pitanju ubikacije te
crkve67.
Ekskurs o titularima
Na kraju donosim jedan mali metodiki ekskurs o crkvenim titularima, jer naslovnici ovdje obraivanih crkava pruaju veoma lijep primjer kako taj segment u analizi
sam za sebe nije uputno koristiti kao precizniji kronoloki
reper za odreivanje vremena gradnje pojedine crkve bez
drugih datacijskih elemenata.
Crkva Sv. Mavra u ednom ima naslovnika sv. Mavra
opata ( 584.), uenika sv. Benedikta. Njegov blagdan se
slavi 15. sijenja (Martyrologium romanum, 22)68. Crkva
Sv. vitala na poloaju Tarce u Divuljama posveena je ranokranskom mueniku vitalu ( cca 60. godine) koji je
podnio muenitvo za vrijeme Neronovih progona krana.
Svetake legende o njemu i njegovoj eni valeriji (takoer
muenici iz Milana) sauvane su u jednom pseudoamB. MiGOTTi, Ranokranska topografija na podruju izmeu Krke i Cetine.
Zagreb, 1990, str. 12. i. BABi, Prostor, str. 59.
65
P. ANDReiS, Povijest, str. 353.
66
i. lUCi, Povijesna svjedoanstva, str. 117-119.
67
Na ili oko citiranoga rta sv. vitala (puncta s. Vitalis) vjerojatno se nalazio i
onaj mul kojega mi je spomenuo moj kaziva u ednom, gosp. Toni Maravi.
68
Enciclopedia Cattolica (= EC), viii, Rim 1952, str. 511.
64
253
Toni BURi
brozijanskom spisu iz 5. stoljea69. Njemu u ast podigao

je car Justinijan znamenitu crkvu u Raveni u 6. stoljeu,
ukraenu ranobizantskim zidnim mozaicima. Blagdan sv.
vitala i valerije slavi se 28. travnja. Uz crkvu Sv. vitala na
Divuljama vee se i jedan nesporazum s titularima. Naime, u trogirskim notarskim spisima esto se tijekom 13.
i 14. stoljee navodi crkva sv. vida i njezine zemlje (terra
sancti Viti, ad sanctum Vitum). Urednik etvrte knjige Baradinih Monumenta traguriensia, pravni povjesniar Marin Berket, izjednaio je ta dva titulara i podveo sve pod
naslovnik sv. vitala, no to nije prihvatljivo i treba se drati
izvornika. U prilog tome iznosim i podatke iz dokumenata
koje donosi i sam Berket. Jedna stranka, naime, obvezuje
se isplatiti neku svotu do blagdana sv. vida (ad sanctum
Vitum), a taj pada u katolikoj crkvi na 15. lipnja, dok se
u drugom donosi blagdan sv. vitala, 28. travnja. Kako je
dokument sastavljen 13. svibnja jasno je da su to dva razliita sveca70. to se tie samih crkava dovoljno je ovdje
navesti dva dokumenta. U jednom teakom ugovoru od
14. veljae 1272. stoji da je 20 vretena vinograda posite ad sanctum Uitalem, iuxta mare et dictam ecclesiam
sancti Uitalis71. U neto ranijem notarskom spisu od 2.
travnja 1264. opisuje se jedna zemlja u predjelu iverni
(ad Uernichi), a kao njeni meanici navode se: ab uno
latere terra sancti Viti ab alio est montagna et ab alio uia
publica72. Opis sasvim odgovara Malom polju iznad kojega je romanikogotika crkva sv. vida u Gornjem Segetu.
Montagna je niski masiv koji uokviruje to polje sa sjevera, a na kojemu i stoji Sv. vid, a uia publica je vjerojatno
antiki dekuman u ageru Tragurija. Opis Sv. vitala takoer
savreno odgovara stanju na terenu jer je ta crkva i bila
neposredno uz more.
Ukratko, ranokranski muenik sv. vital mogao je postati naslovnik jedne starokranske crkve izmeu Salone
i Tragurija, emu u prilog idu i nalazi predromanike skulpture s toga poloaja. Toga je miljenja i B. Migotti, koja
Sv. vitala svrstava u potencijalno mogue starokranske
crkve (njezina iii. kategorija)73. Nije nevano napomenuti
EC Xii, Rim 1954, str. 1520-1521.
M. BARADA, Trogirski spomenici ,1988, str. 210, bilj. 1, str. 529, br. 194.
71
M. BARADA, Trogirski spomenici i-i, str. 310, br. 72.
72
M. BARADA, Trogirski spomenici i-, str. 61, br. 126.
73
B. MiGOTTi, Ranokranska topografija, str. 12, br. 51.
69
70
254
da je i crkva Sv. Marte izvorno bila starokranska pa je logino pretpostaviti da su franaki misionari radije obnovili
jo jednu stariju sakralnu graevinu na tom posjedu negoli
gradili novu. U tom kontekstu nije nerealno pretpostaviti i
postojanje izvorno starokranske faze Sv. vitala, uzevi u
obzir i Dyggveov adriobizantski krug. Poloaj objekta uz
cestu Salona Tragurium pored mora, a izmeu Resnika
i Divulja prepunih antikih naselja i posjeda, takoer ide
tome u prilog. Neto opreza ipak treba zadrati dok se ne
obave arheoloka iskopavanja i na tome poloaju.
Takoer, nije poznato odakle je Andreis preuzeo ime
drugog naslovnika za crkvu sv. vitala, tj. Sv. Mariju, kojeg naslovnika srednjovjekovni dokumenti ne rabe. No, na
ovom stupnju istraenosti to nije mogue razrijeiti, a i
nije od veega znaaja za ovdje provedenu analizu74.
to se tie Sv. Mavra u ednom, tu stvari stoje bitno
drugaije. On je kolski primjer kako samo titular nije
dostatan podatak da bi se odredilo neku crkvu u starokransko razdoblje. Naime, ve sam u uvodnom dijelu rada
pokazao da su arheoloka iskopavanja te crkve, kojima
sam osobno rukovodio, pokazala da uope nema nikakvoga sakralnog objekta na tom poloaju prije zrele romanike,
negdje u 13. stoljeu75. Dakle, ni predromanike, a kamoli
starokranske crkve. to se tie samoga titulara, injenica
je da je opat Mavar, uenik Benediktov, umro 584. godine,
dakle, koncem 6. stoljea. Od uspostave kulta do izgradnje prvih crkava trebalo je proi odreeno vrijeme, a to na
naoj obali ne moe biti prije poetka 7. stoljea. U tom
razdoblju opega rasula prije neposrednog pada metropole
Salone, kada se i u njoj reduciraju ve postojee bazilike,
zaista je teko pretpostaviti da bi netko u zabiti iova, u
vrijeme ope gospodarske i demografske recesije podizao
bilo to, a kamoli crkvu. Drugim rijeima, i bez arheolokih dokaza Sv. Mavra nije uputno uvrstiti u mogui broj
starokranskih crkava76.
Usp. bilj. 65.

Usp. bilj. 11.
76
Tome su skloni B. MiGOTTi, Ranokranska topografija, str. 11, bilj. 56 i i.
BABi, Prostor, str. 59. Za toponime izvedene od titulara sv. Mavra usp. i. OSTOJi,
Benediktinci u Hrvatskoj. i, Split, 1963, str. 391-392.
74
75
255
Toni BURi
Toni Buri
Fragmente vorromanischer Skultpuren aus edno auf der Insel iovo und
Kirche des hl. Vitalis in Divulje am Standort Tarce
Zusammenfassung
Der Autor bearbeitet Fragmente einer vorromanischen Skulptur aus der
Kirche des hl. Maurus in edno auf der insel iovo. Durch eine historischarchologische Analyse beweist er, dass diese Fragmente nicht zu der Kirche
gehren, in der sie entdeckt wurden. Ausgrabungen haben nmlich gezeigt,
dass diese romanische Kirche sptantike profane Architektur, wahrscheinlich
wirtschaftlichen Charakters, unmittelbar berlagert hat. Daher hat der Fund
einer Hlfte eines Altarschrankenbogens im Fundament des Barockaltars die
Mglichkeit der Reubizierung auch der brigen Skulpturfunde vorromanischen
Stilausdrucks erffnet. Historischen Daten ber ein Benefizium des hl. Maurus
aus dem 14. Jahrhundert verbunden mit der Tatsache, dass ein groer Komplex
von Grundstcken in Divulje auf dem gegenberliegenden Ufer der Bucht von
Katela bis in die 50er Jahre des 20. Jahrhunderts einwohnern von edno gehrte
als diese zwecks erweiterung einer Marinebasis entwendet wurden, erffneten
die Mglichkeit, den Fund der Skulptur mit der bekannten mittelalterlichen
Kirche des hl. vitalis in Divulje am Standort Tarce in verbindung zu bringen,
welche spter der hl. Klara geweiht war. ebenfalls aus dieser Kirche stammt das
heute verlorengegangene Fragment einer vorromanischen Figur, deren Zeichnung
im Archiv der Gesellschaft Biha erhalten ist, welche indirekt die Zuordnung
auch der Funde aus edno zu der vitaliskirche bekrftigt.
Die vorgetragene Ansicht wird ebenso durch den Rest einer inschrift auf
einem Fragment des Architravs aus edno bekrftigt, in der ein Teil des Textes
des Sanctus erhalten ist, sowie durch Fragmente des Antependiums des Altars.
Derselbe Text ist ebenfalls auf einem Architrav aus der Kirche der hl. Marta
in Bijai erhalten, die mit Divulje im Frhmittelalter einen Grogrundbesitz
(curtis) der kroatischen Herrscher Trpimirovii bildeten, whrend das
Antependium als Teil des kirchlichen interieurs auch in der Kirche des hl. Georg
in Putalj entdeckt wurde, ebenfalls einer herrschaftlichen Stiftung aus dem 9.
Jahrhundert. ebenso besttigte eine Analyse der Skulpturen die Datierung ins 9.
Jahrhundert. Daher sollten die Funde in edno der vorromanischen Phase der
vitaliskirche zugeschrieben werden als einem der Sakralobjekte im Dominium
der Trpimirovii in der Gespanschaft Klis.
256
O pojavi bizantske manire pleternoga ukrasa u Dalmaciji
Tomislav MarasOvi
O pojavi bizantske manire

pleternoga ukrasa u Dalmaciji
U okviru rasprave, koja je prethodila objavljivanju

korpusa ranosrednjovjekovnog graditeljstva u Dalmaciji, dotaknuo sam se meu ostalim, razglabajui razliite utjecaje u nastanku predromanike i rane romanike na
istonom Jadranu, i identifikacije bizantske sastavnice u
oblikovanju arhitekture i ukrasa liturgijskog namjetaja1.
Tom sam prilikom poao od konstatacije da je bizantska
sastavnica u ranosrednjovjekovnom graditeljstvu i umjetnosti Dalmacije nesrazmjerno skromnija u odnosu na geopolitiku ulogu Bizantskog carstva u doba predromanike
i rane romanike na istonom Jadranu. pa i u usporedbi s
doprinosom Bizanta u graditeljstvu i umjetnosti prethodnog razdoblja, tj. Justinijanovog doba, kada je na Jadranu,
zapadnom i istonom, cvala znaajna umjetnost i kultura
koju je svojedobno Dyggve nazvao adriobizantinizmom2,
prisutnost bizantskih elemenata u arhitekturi i skulpturi
predromanike i rane romanike u Dalmaciji daleko je manja. pogotovo ako imamo u vidu istodobno snaan politiki utjecaj Bizanta u ranosrednjovjekovnim stoljeima,
poevi od ruenja salone oko 640. godine pa sve do kraja
drave hrvatskih vladara na samome koncu 11. stoljea.
prisjetimo se nekoliko primjera. Kada su stanovnici poruene salone odluili unutar zidova palae cara Dioklecijana organizirati prvi urbani ivot grada splita, obratili su
se za doputenje, kako pie Toma arhiakon, bizantskim
T. MarasOvi, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljtsvo u

Dalmaciji. I. Rasprava. split, 2008, str.396-398.
2
E. DyggvE, Eigentmlichkeiten und Ursprung der frmittelalterlichen architektur in Dalmatien, Actes du XIII. Congr. Intern. dhistoire de lart. stockolm, 1933,
str. 3 i dalje. Usp. . rapani, ima li dvojbe oko termina adriobizantizam?, u:
Zbornik Tomislava Marasovia /Ur. i. Babi, a. Miloevi, . rapani/, split, 2002,
str. 171-191.
1
257
Tomislav MarasOvi
carevima3 koji su ovlasti za jednu takvu odluku imali u

smislu legalnog kontinuiteta prava to je pripadalo nasljednicima rimske krune nakon Dioklecijanove smrti.
nai stari povjesniari, kada spominju najstarije predromanike graevinama u Dalmaciji, oslanjaju se na
datacije prema bizantskim carevima. Tako i. Lucius prenosi biljeku svog pretka, istoimena pramancira trogirske
crkve, u kojoj se gradnja (ili obnova) crkve sv. Marije u
Trogiru odreuje vremenom vladanja bizantskog cara Teodozija iii4.
numizmatika graa u starohrvatskim grobovima najveim je dijelom bizantskog porijekla i obiljeena je bizantskim carevima, a neki od bizantskih vladara spominju se i
u epigrafskim spomenicima od sjevera do juga Dalmacije5.
Bizantskog su porijekla i poneke amfore, ugraene u svodovima predromanikih dalmatinskih crkava6.
Zadarski biskup Donat, jedna od najmarkantnijih linosti u vjerskom i umjetnikom ivotu Dalmacije karolinkog doba, uza sve svoje veze sa sreditima franake drave, bio je snano povezan i s Bizantom, odakle je prenio
u Zadar relikvije sv. stoije, nove zatitnice grada.
aachenskim mirom 812. godine provedeno je i formalno razgranienje politikog utjecaja na istonom Jadranu,
s time to je Bizantu pripala jezgra Dalmacije s primorskim gradovima, dok su pod franaku sferu ostale slavenske drave, ukljuujui i hrvatsku kneevinu kao najznaajniju meu sklavinijama. iste je godine (812.) stupio
na bizantsko prijestolje Bazilije i., osniva makedonske
dinastije, za ije je vladavine mo i utjecaj istonog carstva
znatno porasla.
Hrvatski vladari tijekom 10. stoljea postaju sve relevantniji imbenik na prostoru cijele Dalmacije koja je jo
uvijek pod nominalnim bizantskim suverenitetom. Kralju
Drislavu na kraju 10. stoljea, naslov je eparha i patricija
mogao doi samo iz Bizanta.
TOMa arHiaKOn, Historia Salonitana. split, 2003, str. 42-43.
r. KaTii, vetustiores ecclesiae spalatensis memoriae, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 17, split, 1987, str. 31-32.
5
v. DELOnga, Bizantski novac u zbirci Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u splitu, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, split, 1981, str. 201-228.
6
r. BUani, Nova saznanja o gradnji crkve sv. Martina. Magistarski rad,
arhitektonski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1996.
3
4
258
Druga polovina 10. i prva etvrtina 11. stoljea u znaku

su vladanja cara Bazilija ii. (957.-1025.) vladara koji je posvuda osnaio znaenje istonog carstva i tek nakon njega
utjecaj Bizanta postupno slabi, da bi kratkotrajno oivio
ezdesetih godina 12. stoljea u doba komnenske dinastije.
geopolitiki uvjeti za utjecaj Bizanta u svim sferama
ivota kroz gotovo svekoliko razdoblje ranoga srednjeg vijeka bili su, dakle, neupitni. Oni su se odrazili i u vjerskom
ivotu (premda je Crkva u Dalmaciji kroz sve to razdoblje
bila snano povezana uz papu) to pokazuju i naslovnici
predromanikih crkava, kojima je porijeklo nedvojbeno s
podruja istonog sredozemlja (titulari poput sv. apolinara, Bazilija, Luke, Mavra, nikole, stoije, vida i dr.)
pa ipak, izravni doprinos Bizanta u formiranju predromanike u Dalmaciji razmjerno je, kako je ve reeno,
manji nego to je to bio njegov politiki utjecaj, ali je u
historiografiji umjetnosti ipak prepoznat. Historiografija je
u prosudbi o znaenju bizantske komponente u ranosrednjovjekovnoj umjetnosti prola svoj razvojni put od nekritikog pripisivanja starohrvatske umjetnosti hrvatsko
bizantskom slogu na kraju 19. stoljea7 do realnih ocjena
suvremenih istraivaa krajem 20. i poetkom 21. stoljea
o tom problemu8.
U predromanikoj crkvenoj arhitekturi ta je uloga prepoznata u razliitim tipskim, konstrukcijskim i ukrasnim
osobinama. ve sam odavna nastojao objasniti pojavu junodalmatinskoga kupolnog tipa spajanjem zapadnoeuropske predromanike i istone, bizantske komponente, izraene pojavom kupole9. adriobizantski utjecaj evidentan
je u formiranju karakteristinog predromanikog esterokonhnog tipa, prepoznat u krstionici zadarske katedrale10.
F. raDi, Hrvatsko-bizanstki slog, Starohrvatska prosvjeta, 5/1, Knin, 1900,

str. 3-36. F. raDi, Jo o hrvatsko-bizantskom slogu, Starohrvatska prosvjeta, 6/1,
Knin, 1901, str. 12-23.
8
p. vEi, Elementi di architettura bizantina nelle costruzioni altomedievali di
Zara, Hortus artium medievalium 4, Zagreb - Motovun, 1998, str. 55-70.
9
T. MarasOvi, regionalni junodalmatinski kupolni tip u arhitekturi ranog
srednjeg vijeka, Beritiev zbornik, Dubrovnik,1960, str. 33-37.
10
T. MarasOvi, regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 14, split, 1958, str. 149. p. vEi, O centralnim
graevinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora, 13, Zadar, 1991,
str. 323-375. p. vEi, Krstionica u Zadru, Peristil, 24, Zagreb 1991, str. 13-23.
7
259
Tomislav MarasOvi
i neki elementi na izrazito karolinkim graevinama, poput zaobljenih kontrafora na starohrvatskim jednobrodnim i trobrodnim crkvama, s pravom su dovedeni u vezu s
bizantskim prototipovima11.
U drugoj polovini 11. stoljea koju u Dalmaciji obiljeava pojava rane romanike, javljaju se pojedini oblici i
konstrukcije, poput crkava s upisanim transeptom u splitu (sv. Eufemija, sv. Mikula u velom varou), usporedive
s primjerima bizantske crkvene arhitekture sa irokog prostora od june italije do armenije12. U tom smislu, morfoloke osobine najblie bizantskim primjerima pokazuje
crkva sv. petra u Dubrovniku kojoj unutranjost obiljeava
i pojava trodijelnoga svetita kao izrazitog elementa bizantskog crkvenog interieura13.
U genezi ranosrednjovjekovne skulpture u Dalmaciji u
kojoj prevladava tzv. pleterna plastika uglavnom troprutih geometrijskih motiva i stiliziranih animalnih likova,
bizantski udio u odnosu na onodobni univerzalni zapadnoeuropski likovni govor jo je skromniji, ali je ipak zapaen. Tu bizantsku maniru u pleternoj plastici jedne
predromanike crkve u Dalmaciji elim saeti u sljedeim
redcima, posveenima uspomeni na uglednog i dragog mi
prijatelja Branimira gabrievia.
O tome je ve prije osamdeset godina pisao Ljubo Karaman14. naglasio je kako bizantska ranosrednjovjekovna
skulptura pokazuje vie osjeaja za oblinu i plastinost
nego starohrvatski i uope onodobni zapadnoeuropski reljefi. Upozorio je i na tropruti pleter iroke srednje, a uih
bonih traka, svojstven bizantskoj umjetnosti na istonom
sredozemlju, ali i na podrujima zapadne polovice sredozemlja (primjerice u regijama koje su se u ranome srednjem vijeku razvijali pod snanim utjecajem Bizanta, kao
to je apulija ili veneto).
i. pETriCiOLi, prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima, u: Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, izd. HaD-a 8, split, 1984,
str. 221-226.
12
T. MarasOvi, predromanika i protoromanika arhitektura u drugoj polovici 11. stoljea, u: Zvonimir kralj hrvatski, Zagreb, 1997, str.151-164.
13
. pEKOvi Crkva Sv. Petra Velikoga. Dubrovaka predromanika katedrala i
njezina skulptura / La chiesa di S. Pietro Maggiore. La cattedrale preromanica di Ragusa e il suo arredo scultoreo. Dubrovnik - split, 2010, str. 70-85.
14
Lj. KaraMan, Iz kolijevke hrvatske prolosti. Zagreb, 1930, str. 89.
11
260
sl. 1. Lavra na brdu Athosu, plutej,

prema: Lj. Karaman.
sl. 2. Sv. Marko u Veneciji, plutej,

prema: W. Dorigo.
Zato je shvatljivo da je taj problem zahvatila i talijanska historiografija umjetnosti, naroito na onim prostorima u kojima je vidljiv bizantski utjecaj u pleteru. pokazuje
to i talijanska edicija Korpus ranosrednjovjekovne skulpture, u kojoj su sustavno obraeni svi poznati ostaci pleterne plastike, svrstani prema crkvenim dijecezama15. U toj
ediciji bizantski tropruti pleter sa irom srednjom trakom
nalazimo (uz manje iznimke u nekim drugim dijecezama)
u Bariju16 i u aquileji17, a i u nekim drugim dijecezama
koje nisu toliko bile izloene bizantskom utjecaju. najizrazitije primjere, tropruta sa irokom srednjom trakom, koji
je u talijanskoj literaturi nazvan fetucccia bizantina pokazuju neki od reljefa na apeninskom poluotoku. navest
emo samo nekoliko primjera. Bizantska manira troprutog
pletera evidentna je na pluteju iz Lavre na brdu atosu u
grkoj (sl.1). Kompoziciju ini romb s upisanim krugom,
a prostore izmeu romba i vanjskog ruba ine etiri manje
krunice. svi nabrojeni elementi oblikovani su troprutom
trakom s izrazito irokim srednjim prutom.
vrlo slino oblikovanje troprute trake pokazuju i talijanski primjeri. Osnovu kompozicije pluteja iz crkve sv.
Marka u veneciji (sl. 2) ine upisani isprepleteni geomeCorpus della scultura altomedievale, izd. Centro italiano di studi sullalto medioevo, sploleto (= Csa spoleto).
16
M. MiLELLa LOvECCHiO, La scultura bizantina dellXi secolo del museo
di san nicola di Bari, Mlanges de lEcole franaise de Rome. Moyen-Age, Temps
modernes, 93/1, rome, 1981, str. 7-87. g. BErTELLi, Le diocesi della Puglia centrosettentrionale, CSA, spoleto, 2002, str. 114-116, tav. XXXvii.
17
a. TagLiaFErri, Le diocesi di Aquileia e Grado, CSA, spoleto, 1981, str. 7171, tav. vii.
15
261
Tomislav MarasOvi
sl. 3. a, b Pluteji u crkvi Sv. Nikole u Bariju, prema: CSAI Spoleto.
trijski lukovi: unutar kvadrata su etverolist, romb i sredinja krunica, svi oblikovani srednjim irim prutom19. sline kompozicije pokazuju i pluteji iz sv. nikole u Bariju:
pravokutnici ili kvadrati s upisanim rombovima, unutar
ili izvan kojih su vee ili manje krunice (sl. 3, a,b), a svi
takoer oblikovani troprutom izrazito iroke srednje trake.
na pluteju iz bazilike gospina Uzaaa u aquileji s motivom koarastog dna svi su osnovni elementi ukrasne
kompozicije, tj. vanjski krug, upisani kvadrat i u njemu
upisani unutarnji krug, oblikovani izrazito irokim srednjim dijelom trake (sl. 4).
ista bizantska manira oblikovanja pleterne trake zapaena je, iako vrlo rijetko u odnosu na bezbrojne druge ranosrednjovjekovne reljefe, i u ranosrednjovjekovnoj istri.
pokazuju to ulomak pluteja iz Umaga (sl. 5), ukraen motivom koarastog dna na kojem je sredinji krug oblikovan
troprutom trakom u bizantskoj maniri irokog srednjeg dijela20. iroki srednji prut obiljeava i pleterne kompozicije
na ulomcima pluteja iz crkve sv. andrije u Betiki21 ( sl. 6).
Bizantska manira u oblikovanju pletera nije mimoila
ni Dalmaciju, premda je u svekolikom golemom fundusu
19
86.
F. ZULiani, I marmi di San Marco (Alto medioevo). vol. 2, venezia, 1971, str.
B. MarUi Djelatnost srednjovjekovnog odjela arheolokog muzeja istre u

puli 1956-1958., Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 8-9, split, 1963, str. 253, T. iii/1.
21
B. MarUi, Djelatnost srednjovjekovnog odjela, str. 255, T. vii/1b-1c.
20
262
sl. 4 Bazilika u Aquileji, plutej u kapeli Sv. Petra,

prema: C. Gaberschek.
ranosrednjovjekovne plastike ona tamo iznimna pojava.

nekoliko primjera troprute trake sa irokim srednjim prutom naeno je na starohrvatskom lokalitetu putalj istraivanjem predromanike crkve sv. Jurja. putalj je ve odavno
u aritu interesa hrvatske arheoloke i povijesne literature, ali je tek poetkom 21. stoljea temeljito obraen monografijom u kojoj je s. ae prouio prapovijesni i raniji
rimski sloj, i. Fadi kasnu antiku a T. Buri srednji vijek
na tom poloaju22. Tome su prethodili: izloba u Muzeju
hrvatskih spomenika 1977. godine s prilozima istih autora
o povijesnim slojevima na putalju23, Burievo prouavanje
kamenog namjetaja predromanike crkve24 te obrada staT. BUri - s. aE - i. FaDi, Sveti Juraj od Ptalja, Katalog izlobe, Muzej
Has, split, 1997.
23
T. BUri - s. aE - i. FaDi, Sveti Juraj od Putalja, split, 2001, str. 21. T.
BUri, Kameni namjetaj predromanike crkve sv. Jurja na putalju iznad Katel suuirca, Starohrvatska prosvjeta ser. 3, sv. 13, split, 1983, str. 147-163.
24
T. BUri, Kameni namjetaj, str. 147-163.
22
263
Tomislav MarasOvi
sl. 5 Ulomak pluteja iz Umaga, prema: B. Marui.

sl. 6 Ulomci pluteja iz Betike, prema: B. Marui.
rohrvatskih ulomaka s tog poloaja od strane istog autora

u okviru izlobe Hrvati i Karolinzi25.
Za temu o kojoj raspravljamo relevantan je Buriev prilog u kojem su temeljito obraeni svi ranosrednjovjekovni
nalazi26. U njemu je autor objavio rezultate svojih istraivanja, ukljuujui cjeloviti katalog i analizu pleterne plastike, preteito na ulomcima prokonekog mramora, koji
su na putalj dospjeli kao graa antikih sarkofaga, upotrijebljenih u ranom srednjem vijeku za izradu crkvenog
namjetaja. iz te analize i kataloga proizlazi da je istraivanjem crkve pronaeno 57 ulomaka liturgijskog namjetaja
i arhitektonskih ulomaka, najvie oltarne ograde, kojoj su
pripadali mnogi ulomci pluteja, desetak pilastara, mnogi
dijelovi podloge ograde, nekoliko stupia i kapitela, te desetak dijelova trabeacije, meu kojima je i ulomak sredinjeg luka (danas izgubljen), koji, zajedno s ulomcima arhitrava, pokazuje da je cancellum suurake crkve pripadao
tzv. visokom tipu. pronaeno je jo desetak funkcionalno
neodreenih ulomaka te vei dio jedne svodne patere.
na ulomcima oltarne ograde javljaju se motivi, znakoviti za prvu polovicu 9. stoljea, a u skladu s povijesnim
podacima o crkvi. iz darovnice hrvatskog kneza Trpimira
proizlazi da je njegov otac, knez Mislav (oko 835. - oko
T. BUri, putalj kraj splita, Hrvati i Karolinzi. Katalog /Ur. a. Miloevi/, split,
2000, str. 324-328.
26
T. BUri, putalj u srednjem vijeku, u: Sveti Juraj od Putalja, split, 2001, str.
151-322
25
264
sl. 7 Plutej iz crkve Sv. Jurja na Putalju (rekonstruiran u Muzeju HAS),

prema: Hrvati i Karolinzi.
sl. 8 Pilastri oltarne ograde iz crkve Sv. Jurja na Putalju (restaurirani i rekonstruirani
u Muzeju HAS), prema: Hrvati i Karolinzi.
845.) dao sagraditi crkvu kao naruitelj i donator27. U

Muncimirovoj ispravi iz 892. godine potvrena je Trpimirova darovnica28, a poslije gotovo dva stoljea crkva se ponovno spominje u potvrdi starih darovnica koju je 1075.
godine izdao kralj Zvonimir29.
Karakteristian je primjer namjetaja ukraenog uobiajenim pleternim motivima plutej, restauriran u Muzeju
hrvatskih arheolokih spomenika (sl. 7), ukraen u gornjoj
letvi polukrugovima s rozetama, a u glavnom ukrasnom
polju troprutim krugovima, ispresijecanima dijagonalnim
trakama i uzlovima. Znakovit je i ukras pilastara oltarne
ograde s krunicama, ispresijecanima uzlovima ili s troprutim osmicama (sl. 8). Ukras na liturgijskom namjetaju crkve sv. Jurja na putalju obiljeava, dakle, primjena
motiva, znakovitih za franake kiparsko-klesarske radio27
str. 5.
28
29
J. sTipii - M. aMaLOvi, Codex diplomaticus, i, (= CD), Zagreb, 1967,

CD i, str. 23.
CD i, str. 141-142.
265
Tomislav MarasOvi
sl. 9 Ulomak pluteja iz crkve Sv. Jurja na Putalju,

nice u kojima se javlja mrea troprutih traka, krunica,

ispresijecanih dijagonalnim trakama, polukrunica i uzlova, a pilastri obrubljeni nizom vertikalnih malih kuglica ili
motivom ueta. nalazei usporedbe za te motive u plastici
s nekih drugih poloaja u Dalmaciji i sjevernoj italiji, Buri je s pravom pripisao kiparski opus iz crkve sv. Jurja
jednoj franakoj radionici, vjerojatno iz akvileje30.
Meu putaljskim nalazima po kiparsko-klesarskoj
obradi troprute trake izdvaja se samo nekoliko ulomaka.
najjasniji su na dvama ulomcima pluteja, meu kojima jedan pripada donjem lijevom uglu ukrasne ploe obrubljene
tankom neukraenom letvicom (sl. 9). na lijevom je dijelu
stilizirana ptica u lijevom profilu kojoj nedostaje glava, s
kratkim nogama, s krilom modeliranim kanelirama i s izduenim repom oblikovanim na riblju kost. iznad ptice
nalazila se vea krunica, sauvana samo na svom donjem
rubu, od koje je ostala jedino tropruta traka, oblikovana
izrazito irokim srednjim prutom. Zbog fragmentarnosti
ulomka ostao je nepoznat likovni sadraj unutar kruga koji
se nalazio u sreditu ukrasne kompozicije cijelog pluteja.
30
T. BUri, istonojadranske sklavinije i Franci u svjetlu arheolokih nalaza,
Starohrvatska spomenika batina, raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa, Zagreb, 1997, str. 24.
266
sl. 10. Ulomak pluteja iz crkve Sv. Jurja na Putalju,

Od drugog ulomka sauvan je samo donji dio, obrubljen

glatkom letvicom na dnu, iznad kojeg se nalazila dvostruka tropruta krunica, oblikovana petljama poput lanca s
karikama (sl. 10). i na tom je primjeru izraziti sredinji iri
krug. Ostalo je sauvano samo dno sredinje kompozicije,
koja se zbog fragmentarnosti ne moe razabrati. na treem ulomku sauvanom iz dva dijela koja se spajaju ostao
je na lijevoj strani dio troprute trake sa irokim srednjim
dijelom, dok je ukras desnoga dijela nejasan. na drugim
dvama manjim ulomcima ostali su samo segmenti troprute trake s proirenim srednjim prutom.
Buri je u svojoj analizi posvetio dunu panju posebnostima putaljskih reljefa sa irokim srednjim prutom, naglaavajui rijetkost te pojave na istonoj jadranskoj obali,
ukljuujui i istru31. Upozorio je, meutim, da je ve u starokranskoj plastici u Dalmaciji (primjerice na pluteju iz
srime) zapaena ista pojava32. Ostaje ipak pitanje kako je u
skulptorskoj obradi starohrvatske crkve u putalju, na kojoj
je prema uvjerljivoj Burievoj analizi bila angairana jedna
franaka radionica, uope dolo do pojave navedene bizantske manire? Buri to objanjava predlocima koje su
31
32
T. BUri, putalj u srednjem vijeku, str. 190-191.

isto.
267
Tomislav MarasOvi
majstori-klesari imali na raspolaganju pri ostvarenju svojih

kiparskih zadataka, meu kojima je mogao biti i predloak
truprute vrpce sa irim srednjim prutom33. Objanjenje se
moe prihvatiti, ali mi se u ovom sluaju ini uvjerljivijom mogunost da je u oblikovanju kamenog namjetaja
izravno sudjelovao i majstor koji je klesao pluteje na nain
razliit od onog koji su na velikoj veini namjetaja primijenili klesari iz franake radionice. njegovo sudjelovanje u
opremi liturgijskog namjetaja crkve sv. Jurja nije moralo
biti istodobno s djelovanjem franake kiparsko-klesarske
radionice. premda se pluteji koji se pripisuju bizantskom
utjecaju izraeni od istog prokonekog mramora, koritenog u primarnoj namjeni vjerojatno za antike sarkofage,
njihova je prerada za predromaniki namjetaj mogla uslijediti bilo u kojem razdoblju ranoga srednjeg vijeka.
raznovrsnost motiva iz pleternog repertoara putaljske
plitkoreljefne plastike doputa pretpostavku da svi dijelovi
liturgijskog namjetaja ipak nisu bili izraeni u isto vrijeme. pa i samu pojavu oltarne ograde u kojoj su donji dijelovi (naroito pilastri) s pravom protumaeni da pripadaju
niskom tipu cancelluma, koji se morfoloki oslanja na schola cantorum, teko je objasniti zajedno s trabeacijom u
jedinstvenoj zamisli oltarne ograde.
stoga bi za crkvu, koja se u povijesnim vrelima vezuje
uz tri starohrvatska vladara iz 9. stoljea (Mislav Trpimir
Muncimir), a spominje se u vezi s jo jednim i u 11. stoljeu (Zvonimir), valjalo dopustiti mogunost viekratne
obnove liturgijskog namjetaja. U tom je razvitku ureenja
crkvene unutranjosti mogao nai svoje mjesto i neki klesar, vian u primjeni bizantske manire pleternog ukrasa.
33
prema usmenom priopenju T. Buria piscu ovih redaka.
268
Tomislav MarasOvi
ber das Vorkommen der byzantinischen Manier
bei Flechtwerkschmuck in Dalmatien
Zusammenfassung
Der Einfluss von Byzanz in der frhmittelalterlichen Kunst Dalmatiens ist
unverhltnismig kleiner als die geopolitische rolle des Byzantinischen reiches an der Ostadria zwischen der Mitte des 7. Jahrhunderts und dem Ende
des 11. Jahrhunderts. Die byzantinische Komponente lsst sich dennoch in der
Kirchenarchitektur bei der genese des sddalmatinischen Kuppeltyps verfolgen,
sie beeinflusste ber das Baptisterium adriobyzantinischer genese in Zadar als
prototypen einer zahlreichen Typgruppe das aufkommen von hexakonchalen
Bauten und sie ist auch in varianten des Kuppeltyps mit eingeschriebenem Transept kraftvoll zugegen.
in seinem Beitrag beschrnkt sich der autor nur auf den Einfluss von Byzanz in der frhmittelalterlichen skulptur, der noch bescheidener ist als in der
architektur, und der wiedererkannt wird in einer charakteristischen Manier der
Formung von dreifachem Flechtwerk, bei der das mittlere Band breiter ist als die
seitlichen. Eine solche Manier ist charakteristisch fr das byzantinische gebiet
im stlichen Mittelmeerraum, aber auch in vereinzelten regionen der apenninischen Halbinsel (Bari, venedig, grado, aquileia).
sehr selten taucht sie auch in Dalmatien auf, unter anderem in der altkroatischen Kirche des hl. georg in putalj oberhalb von Katel suurac, von der fnfzig
Fragmente von liturgischem interieur, datiert in die erste Hlfte des 9. Jahruhunderts, bekannt sind. Unter ihnen sind berwiegend jene mit drei gleichen
Bndern im Flechtschmuck, whrend nur einige Fragmente die erwhnte byzantinische art mit dem breiteren Mittelband aufweisen. Der autor akzeptiert die
Mglichkeit, dass die steinmetze, welche die Kirche von suurac mit skulpturen
ausgestattet haben, unter anderem auch byzantinische vorlagen hatten, aber
es erscheint ihm wahrscheinlicher, dass an dieser Kirche auch ein steinmetz
engagiert war, der in der anwendung der byzantinischen Manier bei Flechtschmuck bewandert war.
269
Tomislav MarasOvi
270
O ostavtini kasnoantikih starosjeditelja u ranosrednjovjekovlju Dalmacije
Ante MILOEVI
O ostavtini kasnoantikih starosjeditelja

u ranosrednjovjekovlju Dalmacije
Posljednjih desetljea u naoj arheolokoj, povijesnoj i

povijesnoumjetnikoj literaturi objavljeno je nekoliko relevantnih rasprava koje su nastojale objasniti s kakvom
ulogom i u kojem opsegu je preivjelo starosjedilako, iliroromansko stanovnitvo doprinijelo ukupnom procesu
formiranja kulturne i etnike slike u prvim stoljeima ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji i u Hrvatskoj. u tim nastojanjima studije profesora Branimira Gabrievia meu
prvima su kod nas otvorile put takvim istraivanjima i
nedvojbeno zauzimaju vrlo vano mjesto1. nerijetko im
je polazite bilo tumaenje spomenika to su pronaeni u
dolini rijeke cetine pa je sve to zajedno utjecalo i na odabir
teme priloga koji s dubokim potovanjem i zahvalnou
posveujem njegovoj uspomeni.
Teei pridonijeti tome raspravljanju, na prilog zapoinjemo konstatacijom da je u posljednjih dvadesetak godina
na prisojnim padinama Kozjaka, u katelanskom zaleu, i
na sinjskome podruju u vie istraenih grobnih cjelina,
pronaen tip naunica koje se izdvajaju od veine do tada
pronaenih oblika te vrste nakita u ranosrednjovjekovnoj
Dalmaciji i Hrvatskoj. Rije je o primjercima koji po sredini donje polovice karike imaju izdueni tanki privjesak.
Konceptualno su slini rasprostranjenim lijevanim i filigranskim grozdolikim naunicama to je dovelo do toga da
se o njima u poetku raspravljalo kao o naunicama toga
tipa2.
B. GABRIEVI, Detalj autohtone komponente u naoj antici, Mogunosti,
3/4, Split, 1956, str. 291-298. B. GABRIEVI, Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta. Split, 1987.
2
J. BELOEVI, Bizantske naunice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola
ranog horizonta na podruju Dalmacije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 23
(10), Zadar, 1984, str. 41-60. T. BuRI - S. AE - I. FADI, Sv. Juraj od Putalja.
Split, 2001, T. I. 4-6. M. PETRInEc, Dosadanji rezultati istraivanja ranosrednjovjekovnog groblja u Glavicama kraj Sinja kao prilog razrjeavanju problema kro1
271
Ante MILOEVI
sl. 1. Karta rasprostranjenosti naunica putaljskog tipa:

1. Katel Novi - Sveurje; 2. Putalj; 3. Konjsko; 4. Glavice - Jojine kue;
5. Glavice - Gluvine kue 2; 6. Civljane.
Dosadanji, u pravilu bronani nalazi, oituju dvije njihove varijante. Jednostavniji oblik ima izdueni privjesak,
privren po sredini donje polovice karike (sl. 1), a drugi,
sa strana istoga privjeska, ima jo i po dvije petlje. naunice prve varijante pronaene su na pet, a one druge varijante na dva lokaliteta. S obzirom na njihovu tipoloku
ujednaenost i za sada izrazitu teritorijalnu zastupljenost
na podruju srednje Dalmacije, nedavno smo iznijeli prijedlog da bi ih u tipolokim raspravama o nakitu ranoga
srednjega vijeka trebalo odrediti kao zasebnu, regionalnu
inaicu. Zbog jasnijeg obrazlaganja odredili smo ih kao nanologije starohrvatskih grobalja, Opuscula archaeologica, 26, Zagreb, 2002, str. 205246. J. BELOEVI, Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. Zadar, 2007, str.
257. M. PETRInEc, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne
hrvatske drave. Split, 2009, str. 200-203.
272
sl. 2. Glavice - Jojine kue, nalazi iz groba 23 (foto: Z. Alajbeg).
unice putaljskog tipa jer su prvi takvi primjerci pronaeni na tome vanome povijesnom poloaju u Katelima3.
Ve povrnim uvidom u grobne cjeline, u kojima su uz
putaljske naunice naene i druge vrste nakita, mogue je uoiti njihovu kulturoloku, a time vjerojatno i kronoloku ujednaenost. Tako je u jednome grobu kod Jojinih kua u Glavicama kod Sinja, uz naunice putaljskog
tipa, pronaeno prstenje preklopljenih krajeva ili raskovanog krunita i ogrlica u kojoj su raznobojne staklene perle
kombinirane s ulomcima antike provenijencije (sl. 2). na
drugome nalazitu u Glavicama, kod Gluvinih kua 2, u
horizontu grobova s putaljskim naunicama bila je vrlo
slina ogrlica (sl. 3)4, a u Konjskome, na poloaju Livade,
uz grobove u kojima su bile putaljske naunice, takoer
je bilo takvih ukrasnih predmeta (sl. 4)5. Za eponimni Putalj nemamo podataka, jer su tamonje naunice pronaeA. MILOEVI, Krievi na oblonicama ranosrednjovjekovnih grobova u okolici Sinja / Croci sulle lastre di rivestimento delle tombe altomedievali nallarea di
Signa. Dubrovnik - Split, 2008, str. 25-27. Takvo nae tipoloko odreenje prihvaeno
je u: T. BuRI, Sveurje - starohrvatsko i srednjovjekovno groblje sela estinj s crkvom Sv. Jurja / Early Croatian and medieval graveyard of the village of estinj with
the Church of St. George. Split, 2008, str. 8.
4
Za nalaze iz Glavica kod Sinja usp.: A. MILOEVI, Krievi, str. 22-41.
5
M. PETRInEc, Ranosrednjovjekovno groblje na poloaju Livade u Konjskom
polju, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 32, Split, 2005, str. 21-52.
3
273
Ante MILOEVI
sl. 3. Glavice - Gluvine kue 2,

nalazi iz grobova: 1. ogrlica iz
groba 8; 2. naunice iz groba
11 (foto: Z. Alajbeg).
sl. 4. Konjsko, nalazi iz grobova: 1. grob 12-13

(foto: Z. Alajbeg); 2. grob 17 (prema: M. Petrinec);
3. grob 4 (foto: Z. Alajbeg); 4. grob 15 (prema: M.
Petrinec).
sl. 5. Putalj, naunice iz unitenih grobova (prema: T. Buri).
ne izvan grobnih cjelina (sl. 5). Konano, na poloaju Sveurje iznad Katel novog, nedaleko ranosrednjovjekovne
crkve Sv. Jurja, u dva groba, u cijelosti jo neistraenoga
groblja, uz naunice putaljskog tipa, pronaeno je prstenje s raskovanim krunitem i preklopljenim krajevima te
ogrlica od raznobojnih staklenih perla meu kojima je bio
umetnut i ulomak kasnoantike ae ili svijenjaka (sl. 6)6.
Ogrlica je pronaena u predjelu prsnoga koa i rekonstruirana je kao pektoral, to je esta nakitna forma u kasnoantikome i ranobizantskome zlatarstvu (sl. 7.1-2, 10.1-2)7.
T. BuRI, Sveurje, str. 4-8.
I. BALDInI LIPPOLIS, Loreficeria nellImpero di Constantinopoli tra IV e VII
secolo, Bari, 1999, str. 113-142. upotrebu slinih pektoralnih ogrlica u ranobizantsko
i srednjobizantsko doba svjedoe i brojni onodobni likovni prikazi, a u ranome sred6
7
274
sl. 6. Katel Novi - Sveurje, nalazi iz

grobova: 1. grob 44; 2-3. grob 22
(foto: Z. Alajbeg).
sl. 7. Nakit na kasnoantikim i ranobizantskim

spomenicima: 1. ulomak stele iz Bilimia kod
Zenice, danas u Zemaljskom muzeju u Sarajevu
(foto: A. Miloevi); 2. Ravenna, S. Vitale,
detalj mozaika s caricom Teodorom
i dvorjankama (prema: G. Bovini).
njem vijeku istonojadranske obale takoer i osebujan nalaz iz caske na otoku Pagu
koji je nedavno u jednome grobu pronaao R. Juri, o emu usp. Jutarnji list od 06.
lipnja, 2010. godine. Taj pektoral po svemu je nalik onomu kakav, na primjer, visi oko
vrata djevojice na freski u crkvi S. Maria Antiqua u Rimu (ovdje na sl. 10.1) ili na
dvorjanki uz caricu Teodoru na mozaiku u crkvi S. Vitale u Ravenni (ovdje na sl. 7.2,
prema: G. BOVInI, Ravenne. Art et Historie. Ravenna, 1980, str. 73). ulomak stele
s poprsjem ene na sl. 7.1 naen je u 19. stoljeu u Bilimiu kod Zenice (usp. .
TRuHELKA, Zenica und Stolac. Beitrge zur rmischen Archologie Bosniens und
der Hercegovina, Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina,
1, Wien, 1872, str. 279, T. 1, sl. 5).
275
Ante MILOEVI
sl. 8. Civljane, nalazi iz grobova na poloaju Brzica

(prema: M. Petrinec).
Dvije sline naunice, sauvane u fragmentima, prije

nekoliko godina pronaene su i u slabo sauvanim grobovima u civljanima kod Vrlike (sl. 8)8. Sasvim su nalik
primjercima iz Konjskoga i vjerojatno svjedoe postupnu
upotrebu takvih naunica i u dubljem dalmatinskom zaleu.
Ishodini modeli naunicama putaljskog tipa nalaze
se u bizantskome zlatarstvu. Podtipu s privjeskom na obinoj kariici, mogui uzor su grozdolike i pseudogrozdolike
naunice kakve su dosad pronaene irom mediteranskog
podruja, kao i na prostoru intenzivnih bizantskih utjecaja, osobito u Podunavlju. u ovoj prigodi upozoravamo na
sasvim specifine podtipove takvih naunica kakve su na8
M. PETRInEc, Groblja, T. 5/3, 7.
276
sl. 9. Ranobizantske i ranosrednjovjekovne naunice:

1. Biskupija kod Knina, 8./9. stoljee (prema: Hrvati i Karolinzi);
2. Assit u Egiptu, danas u The Metropolitan Museum of Art u New
Yorku, oko 6.-7. stoljee, (prema: G. Zahlhaas);
3. Otok kod Sinja, 8./9. stoljee (prema: A. Miloevi).
ene u Kaiu i u ninu9, a izravnije na par srebrnih pozlaenih naunica s vrlo slinim privjeskom iz Biskupije kod
Knina (sl. 9.1)10 i Bijaa kod Trogira11. S obzirom na oblik
privjeska, lijevani par iz Biskupije i primjerci iz Bijaa najblii je tipoloki prototip naunicama putaljskog tipa.
Okolnosti nalaza biskupijskih primjeraka nisu poznate, a
one iz Bijaa su iz srednjovjekovnoga groblja, koje je trajalo tijekom dueg vremena. Grozdolike naunice iz nina
(drijac) i Kaia potjeu iz zatvorenih grobnih cjelina. uz
naunice sa drijaca u grobu je bio kotani ealj i eljezni no, a uz primjerke iz Kaia, pored ostalog, i prsten
raskovanog krunita na kojemu je ugraviran kri ravastih
krakova. Kao i veina drugih filigranskih grozdolikih naunica koje su, pretpostavlja se, proizvod zlatara iz dalmatinskih gradova ili iz drugih onodobnih mediteranskih
sredita, vjerojatno su i ovi primjerci istoga radionikoga
porijekla. njihova malobrojna pojava na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske, ini se, najprije svjedoi sporadine trgovake ili kakve druge kontakte koji su se izmeu
9
J. BELOEVI, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljea. Zagreb, 1980,
str. 58, T. VI/2 (grobna cjelina iz Kaia). J. BELOEVI, Starohrvatsko groblje na
drijacu, str. 42, T. L/5 (grobna cjelina sa drijaca)
10
A. MILOEVI /ur./, Hrvati i Karolinzi. Katalog. Split, 2000, kat. br. IV. 99,
str. 238.
11
I. KAMEnJARIn, Bijai - Stombrate, rezultati istraivanja starohrvatskog groblja, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 36, Split, 2009, str. 91, T. VIII/4-5. Primjerke
iz Bijaa T. Buri tumai kao putaljski tip no, rije je o grozdolikim naunicama
(usp. T. BuRI, Sveurje, str. 7-8).
277
Ante MILOEVI
sl. 10. Nakit na enskim likovima u bizantskoj umjetnosti:

1. Rim, S. Maria Antiqua, 8. stoljee (prema: F. Daim); 2. Washington,
Dumbarton Oaks Colection, fragment vunenoga tekstila iz Egipta,
druga polovina 6. stoljea (prema: Y. Stolz).
starosjedilakog i novodoseljenog stanovnitva intenzivirali tijekom 8. i 9. stoljea. Ipak, uestaliji nalazi njihovih
jednostavnih bronanih imitacija, tj. naunica putaljskog
tipa na podruju bliem obali, osim to moda upuuju
na tadanju gospodarsku dekadenciju, svjedoe i injenicu
da su one kod stanovnitva na tome prostoru bile omiljene, posebno u vrijeme kad su kao oblik tek nastajale.
na isto kulturno i vremensko ishodite upuuje i druga varijanta putaljskih naunica. na prvi pogled ta se
inaica doima kao nakitna improvizacija spojena od dvaju
oblika: onih s pseudogrozdolikim privjeskom i onih s petljama na donjem dijelu kariice kroz koje su bili objeeni
lanii ili kakvi drugi privjesci (sl. 9.2-3). I ti su primjerci
izvorno takoer ranobizantskoga porijekla (sl. 10.1-2)12, a
nalaz identinoga para na dvama meusobno udaljenim
nalazitima, u Glavicama (sl. 3.2) i na Putalju (sl. 5), pouzdano ih odreuje kao zaseban podtip. Vjerujemo stoga da
je samo pitanje vremena kada e biti pronaeno jo takvih
primjeraka13.
Spomenuti ishodini modeli putaljskim naunicma,
vidjeli smo, vrlo ih dobro odreuju kulturoloki no, va12
13
I. BALDInI LIPPOLIS, L oreficeria, str. 92-100.

A. MILOEVI, Krievi, 2008, str.
278
ni su i za njihovo mogue vremensko odreenje. uvaavajui sve do sada poznato o grozdolikim naunicama u
ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, kao i onih s petljama na
donjem dijelu kariice kroz koje su bili objeeni privjesci,
pojavu naunica putaljskog tipa trebalo bi datirati priblino istovremeno s njima, dakle, u drugu polovinu 8. i
vei dio 9. stoljea.
Prije smo nastojali pokazati da je inventar u grobovima
s naunicama putaljskog tipa prilino ujednaen jer se
pored njih nalazi ili prstenje raskovanog krunita ili ogrlice sastavljene od raznobojnih preli koje su kombinirane s
ulomcima antike i kasnoantike provenijencije. Spomenuto prstenje u grobovima ranoga srednjega vijeka u literaturi je poodavno prepoznato kao kasnoantika tradicija,
pa se na nj neemo poblie osvrtati. Tek upozoravamo na
injenicu da su brojni takvi primjerci pronaeni na mnotvu lokaliteta irom Mediterana. (usp. bilj. 37)
navedene ogrlice, meutim, znatno su zanimljivije.
Vrlo slino sloene, vidjeli smo, pronaene su na nekoliko poloaja, a osim hotimino dodanih antikih ulomaka,
osobitost su im i meusobno spojene perle koje su ponekad bile posrebrene ili pozlaene (sl. 11). Koliko je poznato, ogrlice djelomino ili cjelovito sloene od takvih perli
kasnoantika su tradicija jer se u grobovima nalaze jo od
4. stoljea14, a zastupljene se i meu nakitom iz vremena
seobe naroda, posebno u alpskome prostoru15. Ovdje je jo
Za kasnoantike primjere usp. na primjer: A. Sz. BuRGER, Das sptrmische
Grberfeld von Somogyszil. Budapest, 1979, T. 6/5, 7/8, 8/1a, 9/2a. E. RIEMER,
Romanische Grabfunde des 5.-8. Jahrhunderts in Italien, u: Internationale Archologie, Bd. 57, Bonn, 2000, Taf. 19/2, 28/1, 35/1, 40/17, 52/5 78/10b. P. BITEnc - T.
KnIFIc, Od Rimljanov do Slovanov. Predmeti. Ljubljana 2001, str. 46, 47. M. G.
AISA - M. cORADO - P. DE VInGO, note preliminari sul sepolcreto altomedievale
di cropani (cZ) - localit Basilicata: i materiali rinvenuti nelle sepolture, Atti del III
Congresso Nazionale di Archeologia Medievale. Salerno, ottobre 2003, I-II, (ur. R.
Fiorillo, P. Peduto, Firenze, 2003, str. 744, T. II/31-33.
15
usp. na primjer, nalaze iz langobardskog groba na poloaju Mali Vrh iznad Sovinjskog brda u dolini Mirne u Istri: B. MARuI, Tri ranosrednjovjekovna nalazita
iz Istre, Jadranski zbornik, 6, Rijeka - Pula, 1966, str. 276-281, T. I/4. V. STARE,
Kranj nekropola iz asa preseljevanja ljudstev. Ljubljana, 1980, T. XIII/1, XXVIII/3,
LXXIV/8, LXXV/1-3, XcIV/2, 4, c/3, cI/1-2, cII/1, cIV/9. L. BOLTA, Rifnik pri
entjurju. Poznoantina naselbina in grobie. Lubljana, 1981, T. II/4, 9, III/3, 14/XI,
11, XII/5, XV/10, XVI/4. P. BITEnc - T. KnIFIc, Od Rimljanov do Slovanov, str.
69, 80. V. IVAnIEVI, Nekropole iz epohe seobe naroda u Singidunumu. Beograd,
2009, str. 14, 89.
14
279
Ante MILOEVI
sl. 11. Detalji ogrlica sa spojenim perlama: 1. Glavice - Gluvine kue 2, grob 8; 2.
Konjsko, grob 12-13; 3. Katel Novi - Sveurje, grob 22 (foto: Z. Alajbeg).
zanimljivo istaknuti da su dosadanji nalazi u Dalmaciji ogranieni uglavnom na solinsko-katelanski i sinjski

prostor. Drugdje, u dubljem dalmatinskom zaleu, gdje je
veina do sada pronaenih grobova ranoga srednjeg vijeka,
takve ogrlice izrazito su malobrojne. Openito gledajui,
nalazi bilo kakvih ogrlica sastavljenih od perla, na prostoru
tadanje Hrvatske sasvim su sporadini pa se moe rei
da ta vrst nakita na tome prostoru nije bila uobiajena.
Iznimka su tek nalazi na groblju Strane u novom Vinodolskom, gdje su u nekoliko grobnih cjelina takoer pronaene ogrlice sa spojenim perlama i ulomcima antikoga
stakla16.
Za temu koju razmatramo vaan je, meutim, podatak
da su ogrlice sa spojenim perlama ipak naene u Kaiu
na poloaju Maklinovo brdo. Jedna je iz groba 8, naena
uz keramiku posudu i no, a druga iz groba 54 gdje je
bila uz keramiki prljen, dvije kariice, eljezni no, i to
je vano, polukruni privjesak komanskog obiljeja (sl.
12.1-2)17. Zanimljiv nalaz je i niz od desetak razliitih perli
. cETInI, Strane - Gorica starohrvatsko groblje. Rijeka, 1998, str. 77-78,
T. 13/6-8, 17/7, 52/2.
17
J. BELOEVI, Materijalna kultura, T. XXXV/12, XLIV/3. na Maklinovom
brdu u Kaiu u jednome sluajno otkrivenome grobu, uz pojasni jeziac kasnoavarskih osobina, bila su jo dva niza od meusobno spojenih perla (usp. J. BELOEVI,
16
280
iz Biskupije kod Knina meu kojima

su i dvije spojene perle kombinirane
s jednom kasnoantikom poliedarskoga oblika (sl. 13). Ogrlica je otkopana na poloaju Braia podvornice uz jo jednu keramiku posudu
i eljezni no. O drugim nalazima iz
toga groba danas ne znamo nita. u
literaturi taj je nalaz datiran na kraj
8. ili poetak 9. stoljea18 no, ako tu
ogrlicu u detaljima i u cjelini usporedimo s primjerkom iz jednoga germanskoga groba s poloaja Singidunum III (sl. 14)19, pitanje je u kojoj
mjeri ju danas zaista moemo odrediti kao ranosrednjovjekovni proizvod. naa dvojba je tim vea jer je
na spomenutome groblju u Biskupiji
bilo i drugih predmeta koji pripadaju sl. 12. Kai - Maklinivo
brdo, nalazi iz groba 54
vremenu seobe naroda20.
(prema: J. Beloevi).
Izvan dalmatinskoga prostora i
podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske nalazi meusobno spojenih okruglih perlica poznati su, na primjer, jo i
s podruja dananje Albanije iz ranijih faza komanske
kulture21. Tipoloki vrlo sline perle, kao vjerojatni kasnoantiki relikt ili bizantski utjecaj, osobito su brojne
u alpskome i srednjopodunavskom prostoru. Tamo su, s
osloncem na pratee nalaze, prvenstveno bizantske provenijencije, datirane u 8. i 9. stoljee22. u karolinkoj sfeber einige Besonderheiten in der Entwicklung der Keramik auf dem Gebiete Dalmatiens, Balcanoslavica, 3, Beograd, 1974, 179, Tab. 10/8-9).
18
A. MILOEVI /ur./, Hrvati i Karolinzi, kat. br. IV. 24.a. M. PETRInEc,
Groblja, str. 137, sl. 54. crte ogrlice na T. 86/9 sasvim je shematiziran. na nivou
croquisa su i brojne druge ilustracije na tablama u toj knjizi zbog ega su neupotrebljive za bilo kakvu raspravu o materijalu koji bi trebale objanjavati.
19
V. IVAnIEVI, Nekropole, str. 85-89.
20
D. JELOVInA, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zrmanje i
Cetine. Split, 1976, str. 24.
21
S. AnAMALI - H. SPAHIu, Stoli arbrore. Tirana, 1988, kat. br. 97 (nalazi iz
grobova na padinama kastruma Dalmac).
22
Ogrlice s meusobno spojenim perlama osobito su brojne u grobovima ranoga
srednjega vijeka na nekropoli kod mjesta Pitten nedaleko neunkirchena u Donjoj Austriji (usp. H. FRIESInGER, Studien zur Archologie der Slawen in nidersterreich,
I-II, u: Mitteilungen der Prahistorichen Kommission der sterreichischen Akademie
281
Ante MILOEVI
sl. 13. Biskupija kod Knina - Bukorovia podvornica, ogrlica iz unitenog groba
sl. 14. Beograd, nalazi iz vremena seobe naroda s poloaja Singidunum III, grob 2
(prema: V. Ivanievi).
ri gdje su pronaeni brojni primjerci ogrlica s razliitim

perlama, meusobno spojene okrugle perle (berfangmehrfachperlen) takoer su zastupljene no, malobrojnije su
u odnosu na druge oblike perli i imaju poneto drugaiju
izvedbu23. Meu spomenutim nalazima ogrlic iz alpskoga
der Wissenschaften, Bd. XVII-XVIII/1975-1977, Wien, 1977, Taf. 18, 22, 27, 28, 34,
36, 40, 42, 43, 45). Vrlo esto, grobne cjeline na tome groblju u kojima su pronaene ogrlice s takvim perlama, sadravale su i druge vrste nakita kojima je izvorite u
kasnoantikome ili bizantskome kulturnome krugu. Slina je situacija i na drugim
nalazitima u irem okruenju, prvenstveno u srednjom Podunavlju, za to usp.: J.
POuLK, Staroslovansk Morava. Praha, 1948, str. 56-61, Tab. XXXVII-XXXIX. J.
DEKAn, Velk Morava. Doba a umenie. Bratislava, 1976, sl. 125, 154, 155. B. M.
SZKE, Die Beziehungen dem oberen Donautal und Westungarn in der ersten Halfte
des 9. Jahrhunderts (Frauentrachtzubehor und Schmuck), u: Awaren Forschungen
II, /ur. F. Daim/, Wien, 1992, str. 873-881, Taf. 2/96, 3/190, 4/225, 5/229, 230, 300,
6/339, 519, 520, 8/62 i dalje. B. M. SZKE, Das Archologische Bild der Slawen
in Sdwestungarn, u: Slovenija in sosednje deele med antiko in karolinko dobo.
Zaetki slovenske etnogeneze, Ljubljana, 2000, str. 493-495, Taf. 12-13. P. BITEnc
- T. KnIFIc, Od Rimljanov do Slovanov, str. 86, 88, 91.
23
O tome usp.: R. AnDRAE, Mosaikaugenperlen - untersuchungen zur Verbreitung und Datierung karolingerzeitlicher Millefioriglasperlen in Europa, Acta Praehistorica et Archaeologica, 4/1973, Berlin, 1975, str. 101-198, i posebno karte rasprostranjenosti na str. 130 (karta 23) i na str. 159.
282
sl. 15. Ranosrednjovjekovne ogrlice s antikim i kasnoantikim dodatcima iz alpskoga prostora: 1. Bled - Brdo, nalaz iz 1894. godine; 2-3. Bled - Pristava, nalazi iz 1948.
godine; 4. Bohinjska Srednja vas, sluajni nalazi (prema: P. Koroec).
prostora zanimljivi su i primjerci koji pored spojenih perli,

kao dodatke imaju jo antike i kasnoantike fragmente
(sl. 15)24. Gotovo u pravilu to su ulomci rubova staklenih
kasnoantikih aa to je, vidjeli smo, bio est sluaj i u
naim primjerima.
Osim kronologije koju nude usporedbe u okviru tipolokih analiza iz sfere materijalne kulture, datiranje i kulturno odreenje naunica putaljskog tipa omoguava i
uvid u horizontalnu stratigrafiju razvoja i premjetanja ranosrednjovjekovnih grobalja koja su iskopana u Glavicama
kod Sinja, na poloajima Gluvine kue 1, Gluvine kue 2
i Jojine kue. Sva su, s malim razmakom, poredana u jednom pravcu, na sjevernim obroncima stjenovite Poljakove
grede koja dijeli Sinjsko i Hrvatako polje. Vana osobitost
su im krievi urezani na oblonicama (sl. 16) to je kao
pojava za sada evidentirano samo na podruju Sinjskoga
polja (sl. 17). u jednoj raspravi, koja je nedavno objavljena, pokuali smo protumaiti da su ti grobovi pripadali
preivjelome kasnoantikome stanovnitvu pa je i to jo
jedan pokazatelj to kulturoloki moe pomoi odreenju
putaljskih naunica koje su bile dio inventara u tim gro24
P. KOROEc, Zgodnjesrednjeveka arheoloka slika karantanskih Slovan, u:
Dela SAZU, 22/2, Ljubljana, 1979, T. 2 (Bled - Brdo, nalaz iz 1894.), T. 8, T. 14/2
(Bled - Pristava, nalazi iz 1948.), T. 15 (Bohinjska Srednja vas, sluajni nalazi).
283
Ante MILOEVI
sl. 16. Glavice - Gluvine kue 2, nalazi iz grobova s urezanim krievima

na dononicama: 1. grob 6; 2. grob 11; 3. grob 8 (prema: A. Miloevi).
bovima25. Takve nae spoznaje iznijete su nasuprot miljenjima koja su te grobove nekritiki odredila kao one koji su
pripadali tada pokrtenim Hrvatima26.
Glavni razlog na kojemu temeljimo nae drugaije miljenje stoji u injenici da nalazi iz tih ranosrednjovjekovnih grobova jasno slijede kasnoantike tradicije u detalju i
u cjelini, pa je iz toga proiziao i logian zakljuak prema
kojemu na podruju Sinjskoga polja u to vrijeme kao etnika grupa jo uvijek prevladava preivjelo autohtono stanovnitvo. Ono se, dakle, od svojih neposrednih sjevernih
i istonih susjeda razlikovalo, osim spomenutim urezanim
krievima na oblonim grobnim ploama, takoer i predmetima nakita meu kojima su, uz naunice putaljskog
tipa i ogrlice s viedijelnim perlama to, kao hotimini i
prepoznatljivi dodatak, ponovno koriste staklene i bronane ulomke antikoga porijekla.
u nekim drugim naim radovima, takoer smo se trudili pokazati da je upravo podruje Sinjskoga polja u kasnoj
antici imalo specifinu teritorijalnu i vjerojatno preteito
vojnu organizaciju kojoj je prvenstvena zadaa bila odbrana irega salonitanskog teritorija kao tadanjega zadnjeg
A. MILOEVI, Krievi, str. 80-89.
V. SOKOL, Hrvatska srednjovjekovna arheoloka batina od Jadrana do Save.
Zagreb, 2006, str. 109-114. M. PETRInEc, Dosadanji rezultati, str. 205-246. u
njezinoj novoj knjizi koja je objavljena 2009. godine rasprava o tome vanome pitanju uglavnom je izbjegnuta (usp. M. PETRInEc, Groblja...).
25
26
284
sl. 17. Rasprostranjenost ranosrednjovjekovnih grobalja s urezanim krievima na

oblonicama u okolici Sinja: 1. Hrvace, Radanue; 2. Luane, Bare;
3. Glavice, Gluvine kue 1; 4. Glavice, Kongor; 5. Glavice, Gluvine kue 2;
6. Glavice, Podgreda; 7. Glavice, Lui; 8. Otok, Krugljaica;
9. Turjaci, Tripalua; 10. Trilj, Borinovac.
ostatka nekada prostrane provincije Dalmacije. Planirana

i provedena kastrizacija istonoga i sjevernoga ruba Sinjskoga polja u 6. i 7. stoljeu to svakako potvruje (sl. 18)27,
a na takav zakljuak upuuju i neki drugi arheoloki momenti. Prema njima je sasvim oito da slavensko naseljavanje polovinom 7. i hrvatsko krajem 8. stoljea, uza sva
nastojanja, nije prodrlo dublje od sjevernoga ruba Sinjskoga polja i rijeke cetine na istoku, pa se ini da je takva
ukupna kulturno-povijesna slika imala odraza i na pojavu
i rasprostranjenost nalaza o kojima ovdje govorimo. Vjerojatno iz tih razloga spomenute krieve urezane na oblonicama grobova (sl. 19) mogue je tipoloki i morfoloki
27
A. MILOEVI, Die sptantike teritoriale und kulturelle Kontinuitt in der
frhmittelalterlichen cetinagegend, Hortus artium medievalium, 1, Zagreb - Motovun, 1995, str. 169-175. A. MILOEVI, Gramatika prostora uz rijeku cetinu, u:
Dalmatinska Zagora - nepoznata zemlja, Zagreb, 2008, str. 107-108.
285
Ante MILOEVI
sl. 18. Kastrumi dvostrukoga kasnoantikog limesa uz srednji tok rijeke Cetine:
1. Biteli, Banovia gorica; 2. Gljev, Smoljina gradina; 3. Otok, ustina gradina;
4. Ruda, Radmani; 5. avina; 6. Luane, uanj; 7. Sinj, Grad; 8. Gala, Gacko;
9. Otok, Dugi i Priblae; 10. Udoviii, Bilokapia gradina; 11. Gardun;
12. Dicmo Siane; 13. Dicmo, Mala Grubia; 14. Klis.
usporeivati samo sa starokranskim primjercima, a

kada je rije o ranosrednjovjekovnim oblicima, onda su to
uglavnom samo oni, koji su bili izvedeni na spomenicima
u priobalju28. Analogijama koje smo tada iznijeli, a koje
potvruju takvu nau pretpostavku, sada dodajemo jo jednu vanu iz Splita. Rije je o nadvratniku predromanike
crkve Sv. Ivana Evanelista na Marjanu na kojemu su, po
starokranskom konceptu, isklesana tri kria kojima se
krakovi na vrhovima ravaju kao granice (sl. 20)29.
Za raspravu o tome pitanju zanimljiva je i jedna vea
izduena ploa koja se danas nalazi u Muzeju HAS u SpliA. MILOEVI, Krievi, str. 80-89.
A. DuPLAnI, crkva sv. Ivana Evanelista na splitskom Marjanu, Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku, 102, Split, 2009, sl. 14.
28
29
286
sl. 19. Oblici krieva na oblonicama ranosrednjovjekovnih grobova

u okolici Sinja.
287
Ante MILOEVI
sl. 20. Split, nadvratnik iz predromanike crkve Sv. Ivana Evanelista na Marjanu
(prema: A. Duplani).
tu, a za koju ne znamo gdje je pronaena (sl. 21). Izraena

je od mulike kao i sve grobne ploe s krievima koje smo
spominjali, a u isti kulturni kontekst odreuje ju i oblik
krieva to su na njoj isklesani. Prema leptirasto proirenim antenama, krievi na toj ploi morfoloki su potpuno
sukladni primjercima s dononih ploa iz grobova na poloajima Gluvine kue 2 u Glavicama i Krugljaica u Otoku
kod Sinja (sl. 22). Za plou iz Muzeja HAS ve smo iznijeli
pretpostavku da je uistinu fragment ranosrednjovjekovnoga nadgrobnoga spomenika, to bi bio izniman takav nalaz u onodobnoj Dalmaciji i Hrvatskoj. u rekonstrukciji
trebalo bi je zamisliti kao okomito posaenu stelu kojoj
su prednju stranu ukraavala tri nanizana jednaka kria
od kojih je do danas sauvan donji i polovica srednjega. u
europskom ranosrednjovjekovlju slino koncipirane nadgrobne stele nisu iznimka i gotovo u pravilu, kao i u naem
sluaju, jedini ukras na njima razliiti su oblici krieva ili
rozeta kako to potvruju primjerci iz merovinke Galije i
ranofranakoga sjevernoga Porajnja (sl. 23)30. Pretpostav30
Za merovinke nalaze usp. na primjer: M.-P. FLcHE MOuRGuES, caractristiques des monuments sculpts du haut Moyen Age dans le nord de la Gaule,
Revue du nordarcheologie, LXXIV/296, 1992, str. 29-67, a za one franake vidi u:
Die Franken Wegbereiter Europas, vol. 1, Mainz, 1996, str. 142-143. H. ROTH,
Kunst und Handwerk im frhen Mittelalter, Stuttgart, 1986, str. 283, T. 77, 78.
799 - Kunst und Kultur der Karolingerzeit, Vol.1, / ur. ch. Stigemann, M. Wemhoff /,
Mainz - Paderborn, 1999, str. 340-341.
288
sl. 21. Ranosrednjovjekovna nadgrobna stela s nepoznatog nalazita u Dalmaciji,

danas u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu (foto: A. Miloevi).
sl. 22. Krievi na dononicama ranosrednjovjekovnih grobova: 1. Glavice - Gluvine
kue 2, grob 7; 2. Otok - Krugljaica, grob 5 (prema: A. Miloevi).
ljamo, konano, da pojavu urezanih krieva u grobovima

u Dalmaciji u ranome srednjem vijeku treba usporediti sa
slinim pojavama i procesima u drugim dijelovima onovremene Europe, gdje su jake kasnoantike tradicije u priblino slinim drutvenim i socijalnim okolnostima iznjedrile
priblino iste povijesne rezultate, a ti su se onda jednako
manifestirali i na spomenicima.
u takvim razmiljanjima pomau i arheoloki podatci
koje je prije 30-ak godina uoio B. Marui na nekropoli s
kasnoantikim i ranosrednjovjekovnim ukopima u Mejici
kod Buzeta gdje je na nekoliko grobova nad glavom pokojnika stajao slian nadgrobni spomenik no, bez ukrasa (sl.
24.1)31. nedavni, vrlo slini nalazi na kasnosrednjovjekovB. MARuI, Prilog poznavanju ranosrednjovjekovne nekropole na Mejici kod
Buzeta, Jadranski zbornik, 11, Pula - Rijeka, 1983, str. 180.
31
289
Ante MILOEVI
sl. 23. Oblici ranosrednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u zapadnoj Europi: 1-2.

crkva Sv. Petra u Syburgu kod Grndungsbaua (prema: W. Kuhlmann); 3. Trier, franake nadgrobne stele i stranice sarkofaga (prema: H.-P. Kuhnen).
sl. 24. Buzet - Mejica, ranosrednjovjekovni grobovi:

1. nadzemna oznaka groba 217; 2. pokrivna ploa groba 88
(prema: B. Marui).
nome i novovjekovnome groblju kod crkve Sv. Marije Velike u Balama kod Rovinja pokazuju da je ovakvo nadzemno
oznaavanje grobova u Istri bilo vrlo dugo u upotrebi (sl.
25)32. na spomenutome groblju kod Buzeta pronaena je
i jedna pokrovna ploa groba na kojoj su bila urezana tri
32
M. JuRKOVI - A. MILOEVI - I. BASI, Bale benediktinski samostan Sv.
Marije Velike: rezultati dosadanjih istraivanja, u: I. Poreki susret arheologa. Rezultati arheolokih istraivanja na podruju Istre. Pore, 2008, str. 146-147.
290
Sl. 25. Bale kod Rovinja, nadzemne oznake grobova kod crkve
Sv. Marije Velike (foto: A. Miloevi).
troroga (sl. 24.2). Te oznake na ploi iz Mejice razliito se

objanjavaju no, nae je miljenje da predstavljaju supstitut za krieve to je nerijetko bila praksa i u Europi 6. i
7. stoljea (sl. 26.1-5)33. tovie, mislimo da je na ploi iz
Mejice simboliki predstavljeno raspee na Kalvariji, jer su
na njoj izvedena tri morfoloki nejednaka troroga kria.
Onaj najvie izdvojeni na gornjem dijelu patibuluma ima
jo i stilizirani Kristogram, kako je to bilo slino izvedeno i na merovinkom novcu (sl. 26.6). Pretpostavljamo da
je spomenutim nalazima iz Mejice kod Buzeta, u istome
kulturnome kontekstu, vrijedno pridruiti i ranosrednjovjekovnu nadgrobnu plou iz narteksa crkve Sv. Marije na
V. MILOJI, Zur Frage des christentums in Bayern zur Merovingerzeit, Jahrbuch des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums, 13, Mainz, 1966, str. 249-250,
sl. 4/19-21; 8, T. 25/2, 4; 29. O trozubu kao prikrivenom znaku kria vidi u: J. cHEVALIER - A. GHEERBRAnT, Rjenik simbola. Zagreb, 1987, str. 718. na takav nain
moe se shvatiti i simboliki znak na jednoj kasnosrednjovjekovnoj nadgrobnoj ploi
u Ivinju kod ibenika, u dnu Pirovakog zaljeva. ukoliko nije rije o kriu na trononom postolju, na tom je spomeniku, na jednostavan nain, uklesan slian trorog
kojemu je donji produeni srednji krak izveden u obliku kria (usp. Steci. Katalog
izlobe /ur. J. Pokleki Stoi/, Zagreb, 2008, sl. na str. 70). Slini trorozi takoer su
(meu upadljivo dominirajuim razliitim oblicima krieva) i dio ideogramskoga
repertoara na zagonetnim mirilima to su novovjekovne instalacije proizle iz pogrebne prakse junovelebitskih stoara, o emu usp.: Mirila. u: Studia mithologica Slavica.
Supplementa /ur. A. Pleterski, G. P. antek/, 3. Ljubljana, 2010, str. 77, sl. 7.30, 7.34,
11.24, 11.42, 11.62).
33
291
Ante MILOEVI
sl. 26. Prikazi troroga i krieva na ranosrednjovjekovnim spomenicima:

1. Civezzano, eljezni kri (prema: I Langobardi); 2. Albenga, ulomak pluteja;
3. Cividale, eljezni kri; 4. Eining - Weinberg, trorogi eljezni krievi;
5. Pariz - St. Genevive, merovinki sarkofag;
6. trorozi na merovinkom novcu; (2-6. prema: V. Miloji).
Brijunima na kojoj je urezana cik-cak crta, reljefni ploasti kri i u krug upisana svastika34. u drugom osvrtu
na ovaj spomenik A. Gnirs ga stilski usporeuje s plitkoreljefnim krievima s pilastara oltarne ograde iz oblinje
crkve Sv. Petra, takoer na Brijunima i datira je u 7. stoljee35 no, s obzirom da su krievi na ulomcima iz crkve Sv.
Petra kombinirani s rustinim jednoprutim i dvoprutim
pleternim trakama, uz prisutni horror vacui, ini nam se
vjerojatnijom njihova datacija u 8. stoljee.
Pretpostavljenu ranosrednjovjekovnu stelu iz Muzeja
HAS u Splitu, u funkcionalnom smislu, na osobit nain
potvruju i nadgrobne ploe iz Palmire u Siriji, od kojih je
nama ovdje posebno zanimljiva jedna iz 535. godine, koja
je pripadala nekom imunu, sinu Ivanovu (sl. 27)36. natusp. A. GnIRS, Baudenkmale aus der Zeit der ostrmischen Herrschaft auf
der Insel Brioni grande, Jahrbuch fr Altertumskunde der K. K. Zentral-Kommission
fr Kunst- und Historische Denkmale, 5, Be, 1911, str. 78-79
35
A. GnIRS, Frhe christliche Kultanlangen im sdlichen Istrien, Jahrbuch des
Kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentral-Kommission fr Denkmalpflege, 5 (Beiblatt), Wien, 1911, str. 44-46, Fig. 40.
36
M. GAWLIKOWSKI, Eine neuentdecke frchchristliche Kirche in Palmyra, u:
Syrien. Von den Aposteln zu den Kalifen, Linz, 1993, str. 150-157, sl. 2. Kataloka
obrada stele je u istoj knjizi na str. 416-417.
34
292
sl. 27. Palmira u Siriji - nadgrobna stela imuna, sina Ivanovog

iz 535. godine (prema: M. Gawlikowski).
pis u gornjem dijelu na toj steli isklesan je uokolo veega

kria ravastih krakova koji je morfoloki sasvim usporediv s krievima na ploama iz grobova u okolici Sinja (sl.
28). Vjerojatne kulturne i kronoloke spone izmeu navedenoga starokranskoga primjera iz Sirije i ranosrednjovjekovnih iz okolice Sinja mogu biti takvi krievi urezani
na razliitim predmetima koji su pronaeni irom mediteranskog bazena37. K tome, svakako, i jedan istarski priusp. na primjer, krieve s ravastim krakovima na prstenju u: V. POPOVI,
Byzantins, Slaves et autochtones dans les provinces de Prvalitane et nouvelle pire,
u: Villes et peuplement dans lIllyricum protobyzantinum, Rim, 1984, str. 220-225 i
S. AnAMALI - H. SPAHIu, Stoli arbrore, kat. br. 81. Slian kri ima i prsten iz groba
53 na Maklinovu brdu u Kaiu (J. BELOEVI, Materijalna kultura, T. XXXV/5) kojega takoer treba tumaiti, kao i na nalaze iz Albanije, s osloncem na kasnoantike
37
293
Ante MILOEVI
sl. 28. Glavice - Gluvine kue 2, krievi s ravastim krakovima na oblonicama

ranosrednjovjekovnih grobova: 1. grob 11; 2. grob 6; 3. grob 8 (prema: A. Miloevi).
mjer vrlo slinoga kria to je uklesan po sredini masivne

kvadratne ploe (sl. 29)38. Prema arhivskim muzejskim podatcima, ta ploa naena je u Val Sudigi kod Galiane, nedaleko Pule, u ruevinama starokranske crkve Sv. Lucije,
u ijem je narteksu bio i sarkofag s poklopcem na kojemu
je veliki ploasti kri s natpisom iz kraja 8. stoljea39.
Datacija same ploe s kriem nije pouzdana no, zanimljive
su okolnosti njezina nalaza. Otkopana je u polukrunoj
apsidi june prigraene prostorije, instalirana na ulomak
antikoga kaneliranoga stupa, pa se doima kao improvizirani oltar40. ukupni arheoloki podatci, dakle, ukazuju na
to da je ploa pripadala vremenu mlaem od starokranskog doba.
tradicije (o tome usp. i: A. MILOEVI, O kontinuitetu kasnoantikih proizvoda u
materijalnoj kulturi ranoga srednjeg vijeka na prostoru Dalmacije, u: Raanje prvoga
hrvatskoga kulturnoga pejsaa, Zagreb, 1996, str. 38-39). Ravasti krievi urezani
na nakitu nalaze se i drugdje, na primjer, na ranobizantskoj bronanoj narukvici iz
Egipta na kojoj je ukucan kri s ravastim zavretcima krakova u obliku granice (usp.
A. DRAnDAKI, copper alloy jewellery at the Benaki Museum: 4th to 7th century, Antiquit tardive, 13, Brepols Publishers, 2005, str. 67-68, fig. 3a), ili, pak, isti takav kri
na pojasnoj kopi iz groba 96 romansko-germanske nekropole podno katela nocera
umbra u srednjoj Italiji (A. PASquI - R. PARIBEnI, necropoli barbarica di nocera
umbra, u: Monumenti antichi dei Lincei, 25, Roma, 1918, str. 290). S ovima su morfoloki apsolutno usporedivi jo i krievi koji se kao radionike oznake nalaze na tzv.
sicilijanskim uljanicama iz depoa 7. stoljea iz Rima (usp. Roma dallAntichit al
Medioevo. Archeologia e storia, Roma, 2001, str. 279-281).
38
A. MILOEVI, Krievi, str. 88-89.
39
A. GnIRS, Frhe christliche Kultanlangen, str. 21-22, sl. 13, 18. Dataciju
natpisa donosimo prema V. Delonga u: HIK Katalog, str. 74-75, gdje je navedena i
starija literatura.
40
A. GnIRS, Frhe christliche Kultanlangen, str. 21-22, sl. 13, 16.
294
S osloncem na netom
iznesene injenice, sve navedene novo uoene pojavnosti u cetinskoj regiji
trebalo bi, dakle, tumaiti
kao ostavtinu preivjeloga starosjedilakog stanovnitva. Ono je i u ranome srednjemu vijeku jo
uvijek izvravalo onu istu
obrambenu zadau koja
mu je bila povjerena u kasnoj antici. ini se, da je
ta zadaa uspjeno obavljena, jer o tome svjedoi nedostatak ranoslavenskih i
sl. 29. Galiana kod Pule, crkva Sv.
ranokarolinkih nalaza na Lucije u Val Sudigi, ploa s urezanim
cijelome prostoru od rijeke
kriem ravastih krakova
cetine pa sve do srednjo(foto: A. Miloevi).
dalmatinske obale. nasuprot tome, krajnji takvi ranoslavenski i ranohrvatski nalazi
u srednjoj Dalmaciji dosegli su preteito samo sjeverni rub
Sinjskoga polja i lijevu obalu cetine (sl. 30).
Tu pretpostavku na osobit nain potkrjepljuje i sadraj groba otkopanog na poloaju Krugljaica u Otoku, na
istonom rubu Sinjskog polja (sl. 31). u tome grobu, koji je
takoer bio oznaen kriem na dononici, uz pokojnika su
bili poloeni eljezni no zakrivljena hrpta i par bronanih
naunica s petljama na donjem dijelu kariice kroz koje
su bili objeeni privjesci od usukane ice. Kako su oba ova
nalaza nesumnjivo izrasla iz kasnoantike tradicije, vrlo je
vjerojatno da su i ovi predmeti pripadali nekom starosjeditelju iz druge polovine 8. ili poetka 9. stoljea41.
uvaimo li, na kraju, sve ove spoznaje, jasno je da nema
ni jednoga stvarnoga razloga zbog kojega bi sve te grobove
i nalaze u njima trebalo poistovjetiti s Hrvatima, a jo manje je dokaza zbog kojih bi urezane krieve u grobovima
ranog srednjeg vijeka u sinjskoj okolici, trebalo tumaiti
V. GAPARAc GunJAA - A. MILOEVI, Dva zanimljiva srednjovjekovna
grobna nalaza iz okolice Sinja / Zwei neue interessante Grabfunde aus der umgebung
von Sinj, Prilozi Instituta za arheologiju, 24, Zagreb, 2007, str. 443-452. A. MILOEVI, Krievi, str. 44-47.
41
295
Ante MILOEVI
sl. 30. Rasprostranjenost kasnoantikih i ranosrednjovjekovnih nalazita

u okolici Sinja.
kao odraz njihova pokrtenja. Drugdje na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske takvi ostatci, naime, nisu pronaeni. upravo suprotno, svi rezultati do kojih smo doli
odreuju ih kao ostavtinu iliroromanskih starosjeditelja
kojima kransko opredjeljenje nije upitno i to u kontinuitetu, jo od kasnoantikoga doba. Posljedino, i priloge u
tim grobovima trebalo bi jednako vrednovati i kronoloki,
i kulturno i etniki42.
Drimo, da se u takvu etniku sliku i kulturni profil
jednoga dijela zagorske srednje Dalmacije dobro uklapa i
jedan spomenik koji je svojedobno publicirao i objasnio
profesor Gabrievi. Pronaen je na rijenom otoiu Gacko, na rijeci cetini u Sinjskom polju (sl. 32).
Sline povijesne procese potvruje i sadraj jo nekoliko kasnoantikih grobova
u cetinskoj regiji (Luene, Gala) u kojima su, izmeu ostaloga, pronaeni i keramiki
lonci od grube gline kakvi su se poslije uobiajili u grobovima ranoga srednjega vijeka
o emu usp. A. MILOEVI, Porijeklo i datiranje keramikih posuda u grobovima
ranoga srednjeg vijeka, Diadora, 12, Zadar, 1990, str. 327-369.
42
296
sl. 31. Otok - Krugljaica, nalazi iz groba 7 (foto: A. Miloevi).

sl. 32. Gala kod Sinja: 1. otok Gacko na Cetini (foto: A. Miloevi);
2. tlocrt istraenog dijela graevine (prema: B. Gabrievi).
Lokalitet nije cjelovito istraen, a njegovu vanost moemo tek pretpostaviti prema nekoliko, u arheolokom
kontekstu, nepovezanih nalaza. Tako je na poloaju Kulina na otoiu Gacko na cetini, melioracijskim radovima,
veim dijelom uniten graevinski sklop od kojega je bilo
prepoznatljivo tek nekoliko metara temeljne stope zidova
s rimskim spolijama, nekoliko grobova, poneto antikih
metalnih nalaza i novca, te jedna masivna kamena ploa (vjerojatno plutej oltarne ograde) dekorirana kriem i
297
Ante MILOEVI
sl. 34. Zlatni prsten iz Gale

(crte: M. Markovi).
nizovima koncentrinih
krunica s malim kriiima u sredini (sl. 33)43.
na istom poloaju iskopani su i brojni ulomci keramike iz irokoga
vremenskoga raspona,
od prapovijesti do novoga vijeka, pa se tu moe
sl. 33. Plutej iz Gale
pretpostaviti i znaajnije
(foto: Z. Alajbeg).
naselje. Osobit nalaz iz
Gale je i zlatni prsten kojemu je krunite, uplji kri za
moi, bogato ukraen granulacijom i elijama za staklene
umetke ili drago kamenje na krajevima i na sjecitu krakova (sl. 34). Vjerojatno potjee iz nekog od grobova prethodno unitenih nekontroliranim zemljanim radovima. u
prvoj objavi pretpostavljalo se da taj prsten nije stariji od
sredine 5. stoljea, a s obzirom da su slini enkolpion kriii naeni na nekoliko drugih nalazita u provinciji Dalmaciji, pretpostavljala mu se domaa proizvodnja, vjerojatno
u salonitanskim zlatarskim radionicama44. Iznijeto je i
miljenje da je prsten iz Gale moda proizvod sjevernojadranskog (akvilejskog?) zlatarstva 6. stoljea45. ini se,
meutim, da je prsten iz Gale, po svemu najblii zlatnim,
granuliranjem ukraenim cjevastim privjescima-amuleti43
B. GABRIEVI, Detalj autohtone komponente, str. 291-298. B. GABRIEVI, Arheoloki nalazi iz Gale, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 55,
Split, 1953, str. 181-194.
44
B. GABRIEVI, Arheoloki nalazi iz Gale, str. 193-194. T. IX.
45
Z. VInSKI, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslaviji, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. ser., sv. 3, Zagreb, 1968, str. 114-116
298
sl. 35. Krike kod Drnia, vei dio ranosrednjovjekovnoga pluteja

ugraenog u juni zid dananje mjesne crkve na groblju
(foto: A. Miloevi).
ma 6.-7. stoljea, uglavnom istonomediteranskoga (sirijskoga) porijekla46 pa bi ga na cetinskom prostoru moda

ipak trebalo tretirati kao vrijedan ranobizantski import.
Spomenuti plutej nema analogija u starokranskom
razdoblju, premda ga se ponekad nastojalo smjestiti i u
to vrijeme. no, kako njegovi ornamenti odaju slinosti sa
skulpturama iz nekih drugih nalazita u dalmatinskom
priobalju (na primjer iz crkve Sv. Marte u Bijaima i crkve
Sv. Andrije na iovu kod Trogira) i na Apeninskom poluotoku, bit e vjerojatnije da je ovaj nalaz iz Gale rijedak
ostatak skulpture 8. stoljea o emu smo ve pisali47. Kao
potkrjepu naim tadanjim razmiljanjima u ovoj prigodi
46
L. WAMSER - G. ZAHLHAAS /ur./, Rom und Byzanz. Archologische Kostbarkeiten aus Bayern. Mnchen, 1998, str. 206, br. 305, 306. L. WAMSER /ur./ Die
Welt von Byzanz. Europas stliches Erbe. Mnchen, 2004, str. 316, br. 579-581.
47
Detaljnije o tome pitanju u: A. MILOEVI, Prva ranosrednjovjekovna skulptura u crkvi Sv. Marte u Bijaima kod Trogira, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26
/ 1999, Split, 2004, str. 243-247.
299
Ante MILOEVI
upuujemo jo i na jedan fragment slinih stilskih osobina

koji je u 19. stoljeu pronaen na otoku Palagrui, zatim
na ulomak pluteja koji danas stoji uzidan u grobljansku
crkvu sela Krike kod Drnia (sl. 35) i, konano, ponovo na
sarkofag iz Gubija u Italiji, jer u vrijeme kada smo o njemu raspravljali nismo imali spoznaju o velikome vieprutome kriu na vanjskoj plohi jedne njegove ue, vjerojatno
uzglavne strane (sl. 36)48.
Za ranosrednjovjekovnu crkvu u Gali, posebno za prepoznavanje njezinoga tadanjega patrona, mogao bi biti
vaan i jedan podatak s poetka 17. stoljea. naime, kako
turski defter za nahiju Sinj i cetinu iz 1604. godine u Gali
spominje sajam Svetoga Gala (koji se u tome selu odravao
tri puta godinje)49, mogue je da se u nazivu toga sajma
iz turskih vremena sauvalo ime titulara (sv. Gall, Gallen,
Gallus) mjesne ranosrednjovjekovne crkve, kao jedinstven
takav primjer u Dalmaciji.
u vrijeme spomenutih zatitnih istraivanja polovinom 20. stoljea na Gackome je pronaeno i nekoliko kasnosrednjovjekovnih grobova i njima istovremenih, pojedinanih nalaza. Kako je rije uglavnom o nakitu nekada
su vjerojatno takoer bili dio njihova inventara no, odatle
su dislocirani prilikom razliitih zemljanih radova. Ovi
nalazi takoer su jedan od pokazatelja da se na otoku nalazilo naselje, tj. da se na njemu ivjelo i umiralo i u to,
kasnije vrijeme. Danas ne znamo pouzdano o kojemu je
naselju rije no, nije iskljueno da se upravo na ovaj poloaj odnosi toponim Vlassini othoc (ili Vlasiniotoch) de
Cetina zabiljeen u ispravama 14. stoljea50. . Kalebi ga
smjeta na otoi Gaparovac na cetini podno itluka, a
Vlassini tumai kao Vlani51. Vjerojatnije je, meutim, da
mu naziv potjee od etnonima Vlah, pa bi ga trebalo iZa nalaz s Palagrue usp. B. KIRIGIn - T. KATunARI, Palagrua - crkva Sv.
Mihovila. Izvjetaj sa zatitnih iskopavanja 1996., Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 94, Split, 2002, sl. 1, na ulomak pluteja iz drnike okolice upozorio nas
je kolega M. Zekan, a podatak za sarkofag iz Gubija rezultat je nae autopsjije.
49
F. SPAHO, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, 12, Zagreb, 1985, str. 31, 49, 88.
50
...Vlassini othoc de Cetina... u: Cod. dipl., X, br. 437, str. 619-620 ili ...Vlasiniotoch de Cetina... u: n. KREKIcH, Documenti per la storia de Spalato, Atti e memorie, 2, Zara, 1927, str. 140-142.
51
. KALEBI, Povijesni prilozi topografiji gradova i tvrava u upi cetini, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50/1928-1929, Split, 1932, str. 304-305.
48
300
sl. 36. Gubbio, uzglavna strana ranosrednjovjekovnoga sarkofaga

u Museo Civico di Palazzo dei Consoli (foto: A. Miloevi).
tati kao Vlaki otok, kako je to predloio A. J. Soldo52. u

kontekstu nae rasprave to nije nevana mogunost jer se
openito pretpostavlja da su Vlasi u etnikome smislu preteito pripadnici starosjedilakog balkanskog stanovnitva.
Takoer je iz isprava kasnog srednjeg vijeka poznato da na
ovom podruju ive i Vlasi kojima je dolina cetine stari
zaviaj pa se navode kao Cetinski53. nadalje, i turski defA. J. SOLDO, cetina - srednjovjekovna upanija i knetvo nelipia, u: Sinjska
spomenica 1715-1965, Sinj, 1965, str. 69.
53
Te bi, dakle, zaviajne Cetinske Vlahe trebalo razlikovati od onih koji, uglavnom na prostor uokolo Trilja, pristiu u migracijama tijekom 15. stoljea o emu smo
raspravljali u: A. MILOEVI, Steci i Vlasi. Steci i vlake migracije 14. i 15. stoljea
u Dalmaciji i jugozapadnoj Bosni. Split, 1991, str. 40-55. O cetinskim Vlasima vidi
u: n. KLAI, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb, 1972, str. 278-281
i M. AnI, Gospodarski aspekti stoarstva cetinskog komitata u XIV. st., Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, 14, Zagreb, 1987, str. 69-98.
52
301
Ante MILOEVI
ter iz 1550. godine esto navodi Vlahe nevjernike i Vlahe

nomade kao tadanje stanovnitvo Sinjske nahije, koje od
turskih novoposjednika otkupljuje zaputene obradive zemlje54. Kako se to dogaa svega nekoliko desetljea nakon
turskoga osvajanja Sinja (cca 1516. godine), realno je pretpostaviti da se u jednoj od tih grupacija kriju i spomenuti
autohtoni Cetinski Vlasi koji na taj nain ponovo nastoje
doi u posjed svojih nekadanjih imanja. no, rasprava o
tim pitanjima je vrlo sloena i nadilazi temu ovoga naega
priloga, pa je treba ostaviti za neku drugu prigodu.
54
F. SPAHO - A. ALII, Opirni popis Klikog sandaka iz 1550. godine. Sarajevo, 2007, str. 92-94.
302
Ante MILOEVI
ber die Hinterlassenschaft der sptantiken
Ureinwohner im Frhmittelalter Dalmatiens
Zusammenfassung
Im Text werden einige Aspekte, die auf mgliche berreste der materiellen
und geistigen Hinterlassenschaft der illyrisch-romanischen ureinwohner im
Frhmittelalter Dalmatiens hinweisen, analysiert und damit in Verbindung
auch ihr Anteil an der Formung des ethnischen Gesamtbildes des damaligen
Kroatiens. Eines der Elemente, das in diesem Sinne zur Diskussion gestellt
wird, ist ein eigentmlicher Typ von regional charakteristischen gegossenen
Bronzeohrringen, deren Prototypen im mittelbyzantinischen Schmuck
zu finden sind, besonders in Ohrringen traubenfrmigen Typs. Erste
Exemplare sind vor zwanzig Jahren an der historisch bedeutenden Lokalitt
Putalj oberhalb von Katel Suurac ausgegraben und daher als Putalj-Typ
definiert worden. Von da an bis heute wurden einige Varianten an noch
einigen Lokalitten gefunden, die begrenzt sind auf das Kstengebiet von
Trogir und Katela sowie deren Hinterland bis zum Fluss cetina im Feld von
Sinj. Exemplare aus dem Inneren Mitteldalmatiens sind aus Grbern aus
der zweiten Hlfte des 8. und aus dem 9. Jahrhundert ausgegraben worden,
deren Fustcke oft mit verschiedenen Formen eingekerbter Kreuze markiert
waren, was ebenfalls als sptantike Tradition gedeutet wurde. Im Hinblick
auf diese Tatsache und die typologische Herkunft werden die erwhnten
Ohrringe kulturologisch als Hinterlassenschaft erklrt, die zu jener Zeit
den berlebenden christlichen ureinwohnern gehrten. Zu diesem unserem
Resultat kommen wir entgegen den Ansichten, welche diese Funde als
frheste Hinterlassenschaft getaufter Kroaten diskutieren, was durch nichts
beweisbar ist.
303
Ante MILOEVI
304
Kult sv. Petra u kasnoantikom i srednjovjekovnom Zadru
Nikola JAKi
Kult sv. Petra u kasnoantikom i

srednjovjekovnom Zadru
O tovanju sv. Petra apostola na istonoj obali Jadrana objavio sam nedavno jedan lanak u zborniku koji je
tiskan u Rimu 2009. godine, a u povodu 500. obljetnice
utemeljenja nove rimske bazilike posveene apostolskom
prvaku. Zbornik je posveen temama koje nastoje svestranije osvijetliti kultove sv. Petra i sv. Marka na jadranskom
prostoru i to ponajprije s umjetnikog i s ikonografskog
aspekta1. Na tome sam mjestu raspravio o Petrovu kultu na Jadranu izdvajajui etiri teme. Prva se odnosi na
tovanje sv. Petra u ranokransko i ranobizantsko doba,
druga na kult sv. Petra u Branimirovoj Hrvatskoj devetog
stoljea, trea raspravlja o fenomenu znatnijeg irenje toga
kulta tijekom jedanaestog stoljea, a etvrta je povezana
uza Zadar kao najistaknutije arite njegova tovanja na
istonom Jadranu tijekom ranog i razvijenog srednjeg vijeka2. Tu zadarsku temu u proirenom obliku, adaptiranu
za hrvatske kolege s radou posveujem nezaboravnom
Branimiru Gabrieviu, profesoru koji mi je u vrijeme studiranja davao prve poduke upravo o kranskoj arheologiji
i ikonografiji.
Pisana vrela o prvim stoljeima kranstva u Jaderu toliko su skromna da iz njih saznajemo jedva pokoji podatak
o njegovim kranskim vjernicima. Kranska je opina
postojala svakako ve 381. godine jer je tada zabiljeeno
ime njezina biskupa Felixa kao sudionika crkvenog sabora
u Akvileji3. Pretenu veinu spoznaja o ranokranskom
1
San Pietro e San Marco - arte e iconografia in area adriatica /Ur. L. Caselli/,
Roma, 2009.
2
N. JAKi, il culto di san Pietro nella Dalmazia paleocristiana e medievale, u:
San Pietro e San Marco - arte e iconografia in area adriatica /Ur. L. Caselli/. Roma,
2009, str. 61 - 93.
3
Z. STRiKA, Kada i gdje se prvi put spominje zadarski biskup?, Radovi Zavoda
za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 46, Zadar, 2004, str. 36.
305
Nikola JAKi
Jaderu i njegovim spomenicima dugujemo arheolokim

istraivanjima provedenim u razdoblju nakon Drugog
svjetskog rata. Do tada je jedino poligonalna krstionica sagraena s june strane katedrale svjedoila o ranokranskoj fazi biskupskog kompleksa4. Drugi sakralni kranski
objekti ili, pak, njihovi ostatci nisu bili poznati. Naalost,
u temeljitim bombardiranjima grada tijekom 1943/44. godine unitena je krstionica kao jedina postojea ranokranska graevina i to sauvana u cijelosti. ipak, u obnovi
potpuno unitenog grada u poratnom razdoblju, izlazili su
na danje svjetlo graevni ostatci davnih razdoblja, pa tako
i oni iz prvih stoljea kranstva5. Nema, meutim, izravnih podataka o tome koji je bio titular njegove katedrale.
O tome saznajemo tek od starijih zadarskih pisaca koji bez
dvoumljenja istiu da je bila posveena sv. Petru, dakako,
prije no to su u Zadar dospjele relikvije sv. Stoije6.
Najstariji opis ove graevine potjee iz 10. stoljea, a
sauvan je u djelu bizantskog cara pisca Konstantina Porfirogeneta koji navodi da se u katedrali uvaju relikvije
sv. Anastasije. Car posebno istie ljepotu njezinih podnih mozaika i oslikanog drvenog stropa ili grednjaka7. Od
O krstionici: . M. iVEKOVi, Krstionica kod crkve sv. Stoije u Zadru i vrijeme graenja njezina i Crkve sv. Donata, Rad JAZU 258, Zagreb, 1937, str. 1-14. P.
VEi, Krstionica u Zadru, Peristil 24, Zagreb, 1991, str. 13-23. P. VEi, Zadar
na pragu kranstva. Zadar, 2005, str. 41-48.
5
O tome sintezno u P. VEi, Zadar na pragu.
6
V. de PONTE, Historia ecclesiae iadrensis / Ur. V. Brunelli/, Rivista dalmatica,
iV/1, Zara, 1907, str. 119.
7
Najstariji opis zadarske katedrale temeljitije analizira, posebno s jezinog stajalita, M. LONAR, On the Description of the Churches of St. Anastasia and St. Donat in Zadar in De administrando imperio by Constantine Porphyrogenitus, Hortus
artium medievalium, 5, Zagreb-Motovun, 1999, 236. On tekst prevodi ovako: The
temple of Saint Anastasia is oblong (dromics) similar to the temple Chalcopratia,
with green and white columns, and entirely pictured in ancient wood carving (chylographa arhaia); its flour is of wonderful mosaic. Nedavno sam predloio da se Porfirogenetova chylographa arhaia protumai kao drveni rezbareni oslikani strop ili grednjak, N. JAKi, La cattedrale plus ancien a Zadar, Antquite tardive, 16, 2009, str.
190. iz Porfirogenetovog teksta je, naime, razvidno da se opisuju cijele povrine, pa je
u tom smislu s mozaikom podniciom usporediv jedino oslikani strop ili grednjak, jer
je sukladne povrine. Osim toga, autor toga jezgrovitog povijesnog djela, opisuje baziliku navodei tek etiri elementa dovoljna za doivljaj cjeline: 1. graevina je uzduna
oblika poput Halkopratejske bazilike, 2. stupovi su od zelenog i bijelog mramora, 3.
cjelovito je izrezbaren i oslikan drveni strop ili grednjak, 4. podnicu ini prekrasan
mozaik. Nakon strukture (uzduna graevina), ono to plijeni panju autora je njezin
kolorit o kojem govori gradirajui od jednostavnijeg ka sloenijem i raskonijem, od
boje stupova, preko drvenog rezbarenog oslika dolazi konano do onoga to ga najvie
zadivljuje, a to su mozaiki tapeti zadarske katedrale.
4
306
sl. 1. Tloris ranokranske katedrale Sv. Petra u Zadru s nacrtom

mozaikih tapeta.
spomenutih mozaika sauvani su tek neznatni ulomci na

istonim zavretcima bonih brodova. ipak se uvidom u
te ulomke razaznaje kompozicija cjeline. Naime, u oba se
broda opetuje isti motiv centralnog tipa, s kvadratiima
rasporeenim oko oktogona, definiran u repertoriju mozaikih motiva M. Blancharda kao octogone flanqu de huit
carrs avec quatre quarts de cercles en encoignures8. Takav
motiv, naime, izmeu dvaju oktogona ostavlja polukrune
isjeke okrenute sredinjem brodu crkve, pa je njihovo ritmiziranje bez sumnje odgovaralo rasporedu stupova (sl.
1). Ukazuju ujedno i na gust raspored stupova u ranokranskoj katedrali to je posve u suglasju s pretpostavkom
da su se nad bonim brodovima dizale galerije9. No, gust
raspored stupova ukazuje i na to da su bili povezani arhitravima, a ne lukovima. U tu su graevinu na samom
8
M. BLANCHARD - J. CHRiSTOPHE - J. P. DARMON - H. LAVAGNE - R.
PRUDHOMME - H. STERN, Rpertoire graphique du dcor gomtrique dans la
mosaque antique, u: Bulletin de lAssociation internationale pour ltude de la
Mosaque antique, fasc. 4, Paris, 1973., n 582.
9
P. VEi, Po emu je u 10. stoljeu katedrala u Zadru mogla sliiti halkopratejskoj bazilici u Carigradu, Diadora, 20, Zadar, 2001, str. 309. N. JAKi, La
cattedrale, str. 188.
307
Nikola JAKi
poetku 9. stoljea dospjele relikvije sv. Stoije i od tada

se u njoj uvaju u mramornoj kamenoj krinjici s dvoslivnim poklopcem. Opremljena je dvama posvetnim natpisima koji su po sadraju vrlo srodni, a rasporeeni su na
vie stranica krinjice i poklopca. Relikvije je u Konstantinopolu dobio zadarski biskup Donat, najvjerojatnije kao
dar za uspjeno posredovanje izmeu dvaju Carstava oko
njihova meusobnog sukoba na Jadranu10. Spor oko ovog
osjetljivog pitanja koji je zadirao u pitanje kontrole istonog Jadrana rijeen je diplomatskim putem, tzv. Aachenskim mirom. Tekst mirovnog sporazuma u Konstantinopol nosio je 813. godine Amalarije iz Mezta. Na svojem
putovanju prema Konstantinopolu zaustavio se u Zadru11,
o emu pie u Epistula ad Hilduinum abbatem: Quando
fui apocrisarius ..... in partibus Grecorum, audiui inter nostros .... Ut repperi apud quendam archiepiscopum, ipso
narrante, de ciuitatis (!) Iadhare, sine aliqua observatione
nostr consuetudinis celebrant consecrationem sacrorum.
Retulit quomodo uellet aliquem diaconum promuouere ad
presbiteratus officium in uigilia pasche; ipso rennuente (!)
eodem tempore, promotus est in festiuitate sancti Petri. In
loco ubi eram uigilia memorata festiuitatis sancti Petri12.
Posljednji podatci citiranog teksta kao da su u suglasju sa
starim zadarskim piscima koji navode da je stara katedrala
bila posveena sv. Petru. No, u katedrali su ve tada bez
sumnje uvane relikvije sv. Stoije.
Opisujui Zadar u sredini 10. stoljea, Konstantin Porfirogenet kae da u gradu lei tijelo sv. Anastazije djevice,
pa je, opisujui katedralu, i naziva hramom Sv. Anastazije13. No, svejedno ostaje otvorenim pitanje je li crkva ve
tada njoj zaista bila i posveena? Naime, indicij da i nadalje zadarska katedrala ostaje posveena sv. Petru jest natpis
na ciboriju to ga je nad glavnim oltarom oko 1030.-1040.
N. KLAi - i. PETRiCiOLi, Zadar u srednjem vijeku. Zadar 1976, str. 67-74.
O putovanju Amalarija i njegovom boravku u Zadru vidi: M. McCORMiCK,
Origins of the European Economy, Cambridge, 2001, str. 139. T. VEDRi, Jo jedan
franaki teolog u Dalmaciji: Amalarije iz Metza i njegovo putovanje u Carigrad 813.
godine, Historijski zbornik, LViii, Zagreb, 2005, str. 1-27.
12
T. VEDRi, Jo jedan, str. 9. prema izdanju i. M. Hanssens, Amalarii Episcopi
Opera Omnia I. Studi e testi 138, Citt del Vaticano: Biblioteca Apostolica Vaticana,
1948, str. 65 -67.
13
CONSTANTiNE PORPHYROGENiTUS, De administradno imperio /Ur. R.
Jenkins/. Dumbatron Oaks, 1967, str. 138.
10
11
308
sl. 2. Prednja arkada starog ciborija zadarske katedrale s posvetnim

natpisom sv. Petru (foto: Z. Alajbeg).
dao podii dalmatinski prokonzul Grgur. S nekoliko svojih

uspjenih diplomatskih putovanja u Konstantinopol stekao je veliko bogatstvo, a na kraju je ipak ivot zavrio u
tamnici metropole na Bosporu14. Na vijencu proelja ciborija, koji je dao podii prudentissimus Gregorius, protospatarius et straticus univresae Dalmatiae15 uklesan je natpis
u dva reda (sl. 2):
O PRiNCEPS PETRE PRiNCiPVM CAELESTiS AVLE
CLAViGER DEVOTiONiS SVSCiPE MVNVSCVLV(m)
Q(uod) VO(veram)/ PROCONSVL EGO iNFiMVS GREGORiVS Q(ui) NOMiNOR VT PiE MiCHi CONFERAS
PRO PARViS M(a)G(na munera).
Taj je ciborij razmontiran najkasnije 1332. godine kada
je postavljen novi, koji je i danas na tom mjestu16. Stoga je
stari Grgurov ciborij sauvan u dijelovima17. iako je ukraen samo plitkoreljefnim ornamentima sa simbolikim iN. JAKi, il caso dellarconte Dobron e del proconsole Gregorio, Hortus artium medievalium 13/1, Zagreb - Motovun, 2007, str. 137 -145.
15
Tako je imenovan u ispravi iz 1036. godine. Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, i, /Red. M. Kostreni, collegerunt et digesserunt J.
Stipii, M. amalovi/, (= CD) i, Zagreb 1967, str. 69.
16
O ovom treentistikom ciboriju vidi skedu P. Veia u N. JAKi - E. HiLJE,
Umjetnika batina zadarske nadbiskupije. Kiparstvo I, Zadar, 2008, 188-192..
17
Objavljen mnogo puta, posljednje u N. JAKi - E. HiLJE, Umjetnika batina,
str. 124-131, gdje je navedena i brojna literatura.
14
309
Nikola JAKi
sl. 3. Medaljoni s poprsjima Petra i Pavla, katedrala u Zadru,

zaeljni zid (foto: . Bai).
310
votinjskim prikazima, ostaje jednim od najvanijih djela

dalmatinskog kiparstva 11. stoljea jer je njime datirano
djelovanje tzv. Zadarsko-splitske klesarske radionice u kojoj su nastali i poznati figuralni reljefi iz crkvice Sv. Nediljice u Zadru18.
Stara je zadarska katedrala doivjela prve ozbiljne preinake tek u 12. stoljeu kada je pregraena u novim romanikim oblicima, ali na starim temeljima i u starim gabaritima. No, u osvajanju Zadra u iV. kriarskom pohodu bila
je 1202. godine oteena, a taj pohod, to je poznato, kulminirao je dvije godine poslije i zauzimanjem Konstantinopola. Stoga je ponovno pregraivana tijekom 13. stoljea
kada je znatnije produljena, pa je 1285. godine posveena
sv. Anastasiji (Stoiji)19.
iako je titular katedrale promijenjen, ipak su na unutarnjem zidu njezine nove fasade dovravane u prvim desetljeima 14. stoljea, naslikani medaljoni s poprsjima sv.
Petra i sv. Pavla uvajui tako uspomenu na raniji kult koji
se u njoj astio jo od ranokranskog razdoblja. Poprsje
sv. Petra je u medaljonu to ga ini vijenac ljubiastih tulipana, a svetac je na plavoj pozadini na kojoj je legenda
PETRVS ispisana okomito uz desno rame. Odjeven je u
smei plat, desnom rukom blagoslivlja, a u lijevoj dri
kljueve. Lik je proporcioniran tako da je glava neto manja. ima sijedu kosu i kratku sijedu bradu. Lik sv. Pavla je
neto slabije sauvan, no portret je naslikan koloristiki
vjetije sa svijetlim inkarnatom i rumenilom na obrazima. Na liku sv. Petra naglaeniji je grafizam, a na liku Sv.
Pavla kolorizam (sl. 3)20. Uspomena na snano prisutan
kult sv. Petra i sv. Pavla u zadarskoj katedrali ogleda se i
na jednoj oltarnoj slici sa samog kraja 15. stoljea. Rije
je o poznatom poliptihu to ga je zadarski kanonik Martin
Mladoi naruio za oltar sv. Martina u zadarskoj katedrali
18
i. PETRiCiOLi, Pojava romanike skulpture u Dalmaciji. Zagreb. 1960. i.
PETRiCiOLi, Skulpture iz Xi. st. u Zadru, Splitu i Solinu, u: Tragom srednjovjekovnih majstora, Zagreb, 1983, str. 7-26. N. JAKi, La scultura dellundicesimo
secolo nellAlto Adriatico, u: Letteratura, arte e cultura italiana tra le due sponde
dellAdriatico /Ur. L. Borsetto/, Padova, 2007, str. 17-37.
19
C. F. BiANCHi, Zara cristiana i, Zara 1877, str. 43. - P. VEi, Arhitektura
romanike katedrale u Zadru, u: Majstor Radovan i njegovo doba /Ur. i. Babi/, Trogir,
1994, str. 229-240.
20
E. HiLJE - R. TOMi, Umjetnika batina zadarske nadbiskupije. Slikarstvo.
Zadar, 2006, str. 88.
311
Nikola JAKi
sl. 4. Vittore Carpaccio, Gornji dio poliptiha Sv. Martina s nekadanjeg istoimenog
oltara u zadarskoj katedrali (foto: . Bai).
od Vittore Carpaccia; od potpisa majstora sauvan je najvei dio: (vic)TORiS (c)ARPATii (ve)NETii OPUS. Sredinji dio poliptiha sa scenom sv. Martina koji odsijeca plat
da bi ogrnuo prosjaka, oboen je likovima dvoje zadarskih
zatitnika, sv. Stoijom i sv. imunom. Donatorov, pak,
kleei lik Mladoiev u drutvu sa sv. Jeronimom, oboen
je sv. Petrom i sv. Pavlom (sl. 4)21.
Katedrala nije bila i jedina graevina posveena sv. Petru u srednjovjekovnom Zadru. Uz jedan sporedni gradski
dekuman podignuta je u doba kasne antike manja jednostavna pravokutna graevina s apsidom nazvana Sveti Petar Stari, u srednjovjekovnim dokumentima ecclesia Santi
Petri ueteris. U 7. ili 8. stoljeu na istonoj je strani dobila
21
O poliptihu recentno u shedi E. Hilje sa svom literaturom u E. HiLJE - R. TOMi, Umjetnika batina, str. 201-206.
312
jednu pravokutnu prigradnju

bez izravne komunikacije sa
starom crkvicom. Ta je prigradnja u 9. stoljeu podijeljena pilastrima po svojoj
uzdunoj osi, ime je stvoren
dvobrodni prostor koji na
istoku zavrava dvjema pravokutnim apsidama22. Ovo je
novo, dvobrodno rjeenje interijera poznato u ranosrednjovjekovnom graditeljstvu
u istri i sjevernoj italiji23 no,
zadarska je prigradnja u cijelosti presvoena krinom
svodovima, pa ju M. Jurkovi tumai kao vanjsku
kriptu24. U kaloti sjeverne
apside sauvani su dijelovi
fresko kompozicije na kojoj
se razaznaje Krist, s po jednim likom s obje strane (sl.
5). Sauvani su uglavnom
donji dijelovi Kristova tijela, sl. 5. Detalj sa sv. Petrom na freski
odjevena u crvenu haljinu s
u zadarskoj crkvici Sv. Petra
platem maslinaste boje. U
Starog (foto: . Bai).
lijevoj ruci dri otvoren kodeks na kojem se tek razaznaju neka slova ..MORS.. Desno mu je sv. Petar odjeven u svijetloplavu haljinu, prekrivenu utim platem, a sandale su mu privezane tankim
vrpcama. Podignute nadlaktice usmjerene su prema Kristu. Lice je oteeno no, razaznaje se desno oko i nos pod
kojim je kraa brada s brkovima. Kosa mu je smee boje.
Boje su izblijedjele pa se najjasnije istiu linije, posebice
22
O crkvi vidi: i. PETRiCiOLi - S. VUENOVi, Crkve sv. Andrije i sv. Petar
Stari u Zadru, Diadora, 5, Zadar, 1970, str. 177-202.
23
A. G. GAROFANO, Le chiese duali di et carolingia fra istria e italia settentrionale, Hortus artium medievalium 8, Zagreb - Motovun, 2002, str. 159 -166.
24
M. JURKOVi, Sv. Petar Stari u Zadru i njegova kripta, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 24, Split, 1997, str. 77-87. M. JURKOVi, La cripta esterna della chiesa di San Pietro il Vecchio a Zadar, De lapidibus sententiae - Scritti di storia dellarte
per Giovanni Lorenzoni /Ur. T. Franco, G. Valenzano/, Padova, 2002, str. 197-205.
313
Nikola JAKi
linije okomitih nabora plata. Openito naglaeni linearni tretman ovog izduenog lika, meutim, ne umanjuje
dojam o njegovoj tjelesnoj vrstoi pa upuuje na stilske
odlike slikarstva komnenskog razdoblja. Od lika koji je bio
Kristu lijevo sauvan je tek donji dio tijela, a najvjerojatnije je rije o sv. Pavlu25.
Zanimljiv graevinski sklop Sv. Petra Starog naziva se
tako da bi se razlikovao od drugih zadarskih crkava posveenih istom svecu, ponajprije od crkve Sv. Petra Novog (u
srednjovjekovnim dokumentima ecclesia santi Petri novi),
koja je stajala na srednjovjekovnom gradskom trgu i imala vanu ulogu u javnom i u upravnom ivotu grada. Ve
od 12. stoljea kod nje se okupljaju konzuli koji upravljaju gradom .... consules in plateis.....post tribunam sancti
Petri novi ad diversorum causas discutendas et difiniendas. kao to je to bilo u sluaju kad su dosudili pravo na
posjed Brda, samostanu benediktinki sv. Marije koji je posjed redovnicama neko bio darovao kralj Kreimir iV.26. U
njoj se tijekom 13. stoljea povremeno okupljalo i gradsko
vijee27. Crkva je, meutim, poruena 1447. godine pa o
njezinim graevinskim odlikama ne znamo nita28. Ostaje
tek injenica da je crkva na glavnom gradskom trgu imala
istu posvetu kao i katedrala.
Na snano prisustvo kulta Sv. Petra u srednjovjekovnom Zadru upuuje jo jedna crkvica 9. stoljea, koja se
nalazila neposredno uz gradska vrata. Glavna gradska
vrata rimskog Jadera bila su sagraena kao slavoluk s tri
prolaza kojima se pristupalo glavnom gradskom dekumanu, a bila su flankirana dvjema oktogonalnim kulama29.
Slavoluk je ve u doba kasne antike poruen, no sjeverna
je kula ostala jo dugo u funkciji obrane srednjovjekovnog
25
B. PECARSKi, Venice, italo-byzantine and Dalmatian Painting During the 12th
and 13th Centuries, Arte Veneta, XXii, Venezia, 1968, str. 167. V. URi, Vizantijske freske u Jugoslaviji, Beograd, 1974, str. 22-23. i. FiSKOVi, Romaniko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb 1987, str. 46. E. HiLJE - R. TOMi, Umjetnika batina,
str. 76-78.
26
Codex Diplomaticus ii, /Red. T. Smiiklas/, Zagreb, 1904, str. 318. N. KLAi
- i. PETRiCiOLi, Zadar, str. 169.
27
Primjerice 1251. godine, Actum est hoc in majori consilio, et firmato ab omnibus praesentibus in praedicta ecclesia S. Petri novi de Jadra, C. F. BiANCHi, Zara
cristiana i. Zadar, 1877, str. 383.
28
C. F. BiANCHi, Zara cristiana i., str. 383.
29
M. SUi, Zadar u starom vijeku. Zagreb, 1976, 185-222.
314
sl. 6. Detalj s apostolskim prvacima na relikvijaru Sv. Jakova de Nodao iz zadarske

katedrale, dar Zadranke Bone za duu supruga Kae (foto: . Bai).
315
Nikola JAKi
grada. Na samom poetku 9. stoljea uz tu je kulu sagraena jednostavna crkvica koja se svojim istonim dijelom
uz nju naslanjala. istraena je i zatim zatrpana 1908. godine30. U toj je prigodi pronaen i ulomak posvetnog natpisa s njezine oltarne ograde na kojem se spominje biskup
Donat31. Ponovno je otkrivena prije nekoliko godina, ali je
znatno slabije sauvana od onoga to pokazuju fotografije
kod Berse32. To je, dakle, etvrta u nizu zadarskih crkava
posveenih Sv. Petru, a da bi se razlikovala od ostalih, u
srednjovjekovnim se dokumentima naziva ecclesia santi
Petri de Argata, prema napravi koja je sluila za podizanje i
zatvaranje gradskih vrata33. Dakle na samom ulazu u grad,
na poetku glavnog dekumana, ve je od ranog 9. stoljea
stajala crkvica Sv. Petra de Argata, upuujui posredno da
je grad pod zatitom apostolskog prvaka. Dekumanom se
stizalo do glavnog gradskog trga na kojem je stajala crkva
Sv. Petra novog (najvjerojatnije graevina 12. stoljea), a
zatim nastavljajui istim dekumanom dolazilo se do katedrale posveene sv. Petru apostolu. Pored toga, uz jedan
sjeverniji dekuman stajala je i crkvica Sv. Petra Starog.
Kult sv. Petra na zadarskom otoju
Ovako intenzivno zasvjedoen kult Sv. Petra unutar zidina srednjovjekovnoga Zadra morao je ostaviti traga i na
irem gradskom prostoru.
Zadarski kopneni ager nije bio velik, protezao se svega nekoliko kilometara od grada okruujui ga od sjeverozapadne do jugoistone strane, o emu e u nastavku
biti jo rijei. No, Zadru je pripadao prostrani arhipelag s
brojnim otocima od kojih su tek vei bili nastanjeni. Najblii gradu je otok Ugljan, u srednjovjekovnim ispravama
insula Sancti Michaelis, nazvan tako prema monoj utvrdi na otoku, smjetenoj nasuprot gradu34. Otok je udaljen
svega etiri milje od grada, a prua se paralelno s obalom
30
J. BERSA, Ausgrabungen auf dem Campo Colona zu Zara, Jahrbuch fr Altertumskunde, iV, Vien, 1910, str. 194-213.
31
i. PETRiCiOLi, Ranosrednjovjekovni natpisi iz Zadra, Diadora, 2, Zadar, 1962,
258-259.
32
S nestrpljenjem oekujemo objavu rezultata arheolokih istraivanja.
33
N. KLAi - i. PETRiCiOLi, Zadar, str. 261.
34
N. JAKi, Prilozi povijesnoj topografiji otoka Ugljana, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 28(15), Zadar, 1989, str. 83-102.
316
i neto je dui od kopna koje pripada gradu. Pod utvrdom

Sv. Mihovila je naselje Preko (talijanski Oltre) koje svojim
hrvatskim i talijanskim imenom upozorava da se nalazi
tono nasuprot gradu, dakle na najbliem mjestu na koje
se iz Zadra dolazilo na otok barkom, pa se ta pozicija naziva i Barkanja: possessione Ultra Barcagnum in insula S.
Michaelis35. U jednom dokumentu iz 1392. godine taj se
poloaj naziva traghetto di S. Michiele36. Na njemu je crkvica posveena sv. Petru, pa je stoga srednjovjekovni dokumenti biljee i ovako: in insula S. Michaelis apud S.
Petrum ad Barcagnum37 ili in insula S. Michaelis ad
Barcaneum in confinio S. Petri38. U svakom sluaju na
mjestu trajekta koji povezuje Zadar s najbliim otokom,
podignuta je crkva posveena najrairenijem kultu u srednjovjekovnom Zadru.
i na susjednom otoku Pamanu, koji je neto junije,
postojala je barem do 17. stoljea crkva Sv. Petra za iji popravak jo 1300. godine neki Mauro ostavlja 200 libara
de quibus ordino reparari ecclesiam sancti Petri de insula
Piscimani39.
Na neto udaljenijem otoku iu i danas je upna crkva
posveena sv. Petru, koja se spominje ve u 14. stoljeu40.
V. Cvitanovi svjedoi da je bila vrlo mala 6 x 4 m. i da je
bila na otoiu pred kopnom41. Time se uvelike usklauje
s malim predromanikim objektima na zadarskom otoju;
opis dimenzija i poloaja najvie podsjea na crkvicu Sv.
Pelegrina, u nedalekom Savru, na Dugom Otoku. U njoj
N. JAKi, Prilozi povijesnoj topografiji, str. 97.
C. F. BiANCHi, Zara cristiana ii. Zara, 1879, str. 106.
37
N. JAKi, Prilozi povijesnoj topografiji, str. 97.
38
E. HiLJE - S. SORi, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Ugljanu, u:
Toponimija otoka Ugljana. Zadar, 2007, str. 112-113, gdje itatelj moe pronai jo
citata o toj crkvi iz zadarskog arhiva. Meutim, jedan od tamo navedenih citata ....
ultra portum Jadre ad sanctum Petrum... ne odnosi se na ovu otoku crkvu, ve na
crkvu Sv. Petra preko zadarske luke o kojoj e upravo biti rijei.
39
E. HiLJE, Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pamanu, u: Toponimija
otoka Pamana, Zadar, 2006, str. 72.
40
C. F. BiANCHi, Zara cristiana ii, str. 82.
41
V. CViTANOVi, Otoci i i Premuda, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1, Zadar, 1954, str. 83. kae o crkvi sljedee: upna crkva bila je na malenom poluotoiu,
okruena morem. Danas je 10 m dalje od mora, jer je tlo od donesenog materijala
Oko nje je staro grobite (cimatorij), koje je bilo u porabi do 1862. godine, a ranije
su se ukapali i u samoj crkvi (do g. 1811.). Crkva je prvotno imala dimenzije 6 x 4
m; oko 1700. je proirena na zapad i sjever; g. 1939. je produena na istok. Sada su
joj dimenzije: 30 x 10 m.
35
36
317
Nikola JAKi
je pronaen jo neobjavljeni
ulomak predromanikog reljefa to samo po sebi upuuje na njezinu mnogo veu
starost (sl. 7)42.
Nasuprot gradskoj luci,
u neposrednoj blizini grada,
bilo je meu vinogradima i
maslinama razmjeteno nekoliko srednjovjekovnih crkvica. Kako se tamo stizalo
barkom, i taj se je prijelaz
nazivao Barcagna, ali ovaj
put po crkvici Sv. Jakova
ecclesia Sancti Iacobi ad
sl. 7. Predromaniki ulomak iz upne crkve
Barcagnum ultra potrum
Sv. Petra i Pavla u Velom Iu. (foto: R. Dumi)
43
Iadre . Po njoj se nazivao i
sam rt uvale danas zvane Vruljica: Puncta sancti Iacobi de
Barcagno44. No bile su tu jo i crkvice Sv. Marije, Sv. ivana
i konano ona Sv. Petra. Srednjovjekovni je Zadar kao to
se razabire imao dvije Barkanje, dva trajekta, kojima je bio
povezan s otokom, odnosno s kopnom preko luke45. Na
objema pozicijama bila po jedna crkva Sv. Petra. Ova preko
luke spominje se jo u 13. stoljeu kao ecclesia S. Petri
ultra portum46. Na nju se, dakle, odnosi i citat iz nae biljeke 38 ....ultra portum Jadre ad sanctum Petrum.... U
opsadi Zadra 1346. godine Mleani su upravo kod te crkve
izgraivali provizorna utvrenja za napad na grad, nazivana sticatum, pa se u kronici 14. stoljea pod naslovom
Obsidio Iadrensis navodi ....alium sticatum vltra portum
Iadre extensum ab ecclesia Sancti Petri versus ecclesiam
Sancti Iohannis siti ad punctam...47. Ako je crkvica Sv.
uva se u privatnom vlasnitvu kod Rajka Dumia u Malom iu.
M. ZJAi /transcripsit et digessit/, Notarium jadrensium Henrici et Creste
Tarallo acta quae superunt, 1279.-1308. Zadar 1959, str. 69, 70, 224.
44
M. ZJAi, Notarium jadrensium, str. 70.
45
Barkanja je uobiajeni naziv za ono to se hrvatski naziva brodarica. Tako i u
Splitu tijekom srednjeg vijeka biljeimo taj naziv za luice, odnosno brodarice kojima se prelazilo prema srednjovjekovnom Dilatu. Posve sukladno i crkvice po njima
imaju nazive, S. Thomas de Barcagno, S. Paulus de Barcagno. Vidi: i. BABi, Prostor
izmeu Trogira i Splita. Split, 1984, str. 89.
46
M. ZJAi, Notarium jadrensium, str. 117.
47
Obsidio Iadrensis / Degisserunt B. Glavii et V. Vratovi/. Zagreb, 2007, str.
185.
42
43
318
ivana bila na rtu (a to je jugoistoni rt uvale Vruljica), onda

je crkvica Sv. Petra morala biti jo junije, dakle u blizini
dananjeg zadarskog mosta.
Jo su neke crkve posveene sv. Petru oznaavale kopneni ager Zadra no, prije nego to ih spomenemo, valja
neto kazati o problemu prostornog definiranja zadarskog
kopnenog teritorija u antici i ranom srednjem vijeku.
O rimskoj centurijaciji zadarskog agera svjedoe nam
zrani snimci, o emu je prvi pisao J. Bradford48. Na njegove se rezultate oslanja M. Sui koji uoava centurijaciju na
prostoru od Puntamike do pred Bibinje, a unutra, u kopno,
do Bilog briga. Sui na temelju toga donosi zakljuak o veliini zadarskog agera od Dikla do Bibinja. Ja sam sluei
se arhivskim vijestima odredio zapadnu granicu grada neto istonije od crkvice Sv. Petra, koja je sagraena uz more
zapadno od Dikla. Ta zapadna granica dijeli Bokanjako
blato na dva jednaka dijela ostavljajui jugoistonu polovicu Zadru, a sjeverozapadnu polovicu Ninu. Pokazalo se
da je srednjovjekovna granica izmeu Nina i Zadra posve
sukladna onoj iz rimskog doba. Moje su rezultate u tom
smislu prihvatili D. Mari49 i F. Smiljani50, koji su o problemu antikog, odnosno srednjovjekovnog kopnenog teritorija grada Zadra, pisali poslije. Neto nakon toga, u raspravi o katelu Zemunik, bio sam u prilici zakljuiti kako
je ta srednjovjekovna utvrda unutar granica srednjovjekovnog Zadra i to kao njegova krajnja istona toka. iz toga
slijedi da se i antiki Zadar protezao do nje, tj. mnogo dublje u kopno nego to je to Sui pretpostavljao. Mari je u
odnosu na Suieve rezultate predloio da se antika centurijacija proiri i na istonom dijelu gradskog teritorija prema Sukoanu no, nije podastro dokumentaciju koja bi me
u to uvjerila, pa je nisam prihvatio51. U svakom sluaju,u
kombinaciji raznolikih izvora (srednjovjekovni tekstovi,
natpisi, zrani snimci i sl.) dobiva se prilino precizna slika
48
J. S. P. BRADFORD, A Tecnique for the Study of Centuriation, Antuquity,
21/84, University of York, 1947, str. 197-204.
49
D. MARi, Prilog poznavanju limitacije agera antikog Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 32(19), Zadar, 1993, str. 105-116.
50
F. SMiLJANi, Teritorij i granice luke upanije u ranom srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 35(22), Zadar, 1997, str. 213.
51
N. JAKi, Zemunik srednjovjekovni zadarski katel i turska kasaba. Split,
1997, 9, bilj. 5. D. MARi, Prilog poznavanju limitacije, str. 105-116.
319
Nikola JAKi
sl. 8. Prostor antikog Jadera s dijelom pripadajueg mu arhipelaga:

1. katedrala; 2. Sv. Petar Stari; 3. Sv. Petar de Argata; 4. Sv. Petar Novi;
5. Sv. Petar u Poljani; 6. Sv. Petar i Pavao u Velom Iu;
7. Sv. Petar na Pamanu (priblini poloaj);
8. Sv. Petar preko zadarske luke (Brodarica); 9. Sv. Martin (Petar) u Diklu;
10. Sv. Petar u Koinu; 11. Sv. Petar i Pavao u Stomorinom selu;
12. Sv. Jakov u Zemuniku; 13. Sv. Bartul u Petranima.
agera rimskog Jadera koji se prenio i u srednji vijek, i to u

istim prostornim gabaritima. U cijelosti je, naime, sukladan s prostorom koji na kopnu zauzima zadarska dijeceza
do 12. stoljea. Govorit emo, dakle, o crkvicama Sv. Petra
koje su povezane s tako definiranim prostorom srednjovje320
kovnog Zadra, tj. onim prostorom koji je grad naslijedio

iz antike. To je pravokutan
prostor kojega je onda mogue definirati dijagonalom: od
srednjovjekovne crkvice Sv.
Jakova u Zemuniku (sagraene 1194. godine) kao ekstremne tone na sjeveroistoku,
do crkvice Sv. Petra uz more
iza Dikla (sagraene u drugoj
polovici 13. stoljea) kao ekstremne toke na jugozapadu
(sl. 8).
Crkvica u srednjovjekovnom
Diklu
Nedaleko sjeverozapadne
5m
0
granice srednjovjekovnog Zadra prema Ninu, u selu koje
se naziva Diklo, podigao je
neki Petar skladnu crkvicu
podijeljenu u tri traveja i presvoenu krinim svodovima
(sl. 9). Na proelju je dao uklesati posvetni natpis slijedeeg
sadraja: Memento Domine
Iesu Christe famuli tui Petri,
hanc qui ecclesiam de proprio
sl. 9. Tloris i presjeci crkve
construere iussit ad honorem
Sv. Martina (Petra) u Diklu
Genetricis tue Virginis Marie, (dokumentacija Kontervatorskog
odjela u Zadru).
sanctique apostoli tui Petri,
nec non et confesoris Martini, ad remedium anime sue suorumque. Amen52 (sl. 10).
Ova zavjetna crkvica prela je potom u vlasnitvo zadarske opatije Sv. Krevana, pa u buli pape inocenta iii., s
poetka 13. stoljea, kojom potvruje posjede opatije meu
ostalima stoji: ... ecclesia sancti Petri de Diculo53. Meu52
i. PETRiCiOLi, Tri romanike graevine u Diklu, Starohrvatska prosvjeta, ser.
3, sv. 4, Zagreb, 1955, str. 175.
53
CD iii, 3.
321
Nikola JAKi
sl. 10. Posvetni natpis donatora Petra u luneti crkve Sv. Martina
u Diklu (foto: N. Jaki).
tim desetljee prije u slinoj ispravi pape Celestina iii., iz

1194. godine, kojom se potvruju posjedi istog samostana
stoji: ecclesiam S. Martini Yculi cum pertinetiis suis54.
Rije je bez svake sumnje o istoj graevini u Diklu, iji
nas posvetni natpis upozorava da je crkvica bila posveena
ne samo Bogorodici, ve jednako Petru apostolu i svetom
Martinu55.
Selo Diklo u kojem je crkvica podignuta nalazilo se na
samom rubu zadarskog agera, pa je tamo zabiljeen jo u
13. stoljeu toponim ad Lemes koji se bez svake sumnje
referira na limes rimskog iadera. Na samoj granici agera i
posjeda opatije rastao je jedan veliki hrast pa u kraljevskoj
darovnici 11. stoljea samostanu stoji: ....monastero santi
Grisogoni territorium aliquod in loco, qui dicitur Hyculus,
a querciu, que stat supra vallem.... i sam toponim Diklo
duguje svoj naziv upravo ovom hrastu (quercus illex), pa
je naziv izvorno morao glasiti jednostavno ad ilicum (kod
hrasta) to je u dokumentima 11. stoljea zapisano kao in
CD ii, 274.
Problem dvojakog naziva u srednjovjekovnim dokumentima za ovu crkvicu ve
je ranije elaborirao E. HiLJE, Combinations of Romanesque and Gothic Forms in the
Architecture of Zadar, Hortus artium medievalium, 2, Zagreb-Motovun, 1996, str.
73, bilj. 2.
54
55
322
Hyculus i in Uculo kao hiperkorekcija za ad Hyculus i ad

Uculo, (ad illicum, ad illico) iz ega metatezom lc/cl dobivamo i naziv sela Diclo56. D. Mari je na zranim snimcima uoio na ovom mjestu jo jedan, dakle najzapadniji
kardo, kojega usvajam kao vjerodostojan, jer prolazi tono
mjestom na kojem je spomenuti hrast57. Ujedno osnauje
moju raniju tvrdnju da je samostanski posjed preuzeo ager
publicus, (tj. jedan njegov dio), jer poinje tono od graninog karda ager centuriatusa, a irinom odgovara duini od
tri centurije.
Crkvica na srednjovjekovnom prostoru Petrana
Osim crkvice posveene Bogorodici, sv. Petru i sv.
Martinu, izgraena je oko 700 m zapadnije, neposredno
uz more, jo jedna romanika crkvica posveena sv. Petru58. Crkvica je jednostavna kasnoromanika graevina s
neznatno iljatim bavastim svodom (sl. 11). eoni luk
apside je iljat pa to sve navjeuje nove gotike konstrukcije, to znai da nije ranija od sredine 13. stoljea. O njoj
je prvi pisao i. Petricioli navodei podatak da se crkvica
spominje prvi put u pisanim vrelima 1204. godine u ve
spominjanoj buli inocenta iii59. No, ve sam prije naglasio
da u papinoj buli nije rije o ovoj crkvi ve o onoj posveenoj Bogorodici, te sv. Petru i sv. Martinu u Diklu. Naime,
stilske osobine crkvice govore u prilog injenici da je izgraena najvjerojatnije u dugoj polovini 13. stoljea kada se u
zadarskoj arhitekturi po prvi put pojavljuje iljati luk. No,
za njezinu je identifikaciju vanije neto drugo. Ova crkva,
naime, u srednjem vijeku nije bila na teritoriju Dikla ve
Petrana, pa se sukladno s tim i spominje u srednjovjekovnim izvorima najranije 1384. godine to je ve istaknuo E.
Hilje60.
Donosim jo nekoliko podataka da bi se problem bolje
rasvijetlio. Spominje se, primjerice, 1394. godine presbiter Lucas condam Braici de Nona kao rector ecclesie santi
iscrpno etimoloko obrazloenje kao i izvori vezani uz njega vidi u: N. JAKi,
Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi. Split, 2000, str. 257-286.
57
D. MARi, Prilog poznavanju limitacije, str. 114.
58
i. PETRiCiOLi, Tri romanike graevine, str. 173-181.
59
i. PETRiCiOLi, Tri romanike graevine, str. 176.
60
E. HiLJE, Combinations of Romanesque and Gothic Forms in the Architecture
of Zadar, Hortus artium medievalium, 2, Zagreb-Motovun, 1996, str. 73, bilj. 2
56
323
Nikola JAKi
sl. 11. Sv. Petra u Koinu (Petrane):

1. tloris i presjeci crkve, dokumentacija Kontervatorskog odjela u Zadru;
2. Crkva Sv. Petra u Koinu, pogled s jugoistoka (foto: N. Jaki).
Petri de Petriano koji unajmljuje neku crkvenu zemlju. U

susjedstvu su joj zemlje samostana benediktinki Sv. Marije
iz Zadra i zemlje porodice Saladina61. istiem ovdje zemlje
Saladina stoga jer je srednjovjekovno selo na toj lokaciji
(Koino) dobilo ime po Koi Saladinu, koji je u tom dijelu
Povijesni arhiv u Zadru (= PAZD), Spisi zadarskih biljenika (= SZB), Articucius de Rivignano, B ii, F Vi, 212.
61
324
srednjovjekovnog Petrana bio veliki zemljoposjednik. To

je razvidno iz oporuke od 8. oujka 1296. godine kojom je
Koa Saladin ostavio imanje neaku (ili unuku) Bartulu62.
Kada je Bartulov nasljednik, Koa Bartulov Saladin 1332.
godine prodavao sjevernu polovicu svojeg sela u Petranima Madiju Varikai za 800 libara, onda se u ispravi kae
da je zemlja uz more, da se prema kopnu prostire do granica Nina, a junije da je jo jedno Koino selo63. Kako je
ovoj zemlji more s dviju strana svijeta, dijelom s jugozapada, a uglavnom sa sjeverozapada, onda je jasno da je rije
o rtu, pa je to zapravo u zaleu dananjeg hotela Pinija64.
Koini posjedi u junom dijelu srednjovjekovnih Petrana,
dakle blie granici Zadra u Diklu, rezultirali su time da se
od 14. stoljea najkasnije iznjedrio toponim Cossino sello,
od ega i suvremeni naziv za ovo selo Koino. Taj je dio
posjeda naslijedila njegova ki Pelegrina koja ga oporukom
iz 1392. godine daruje samostanu Sv. Katarine u Zadru65.
Crkvica Sv. Petra je, dakle, izgraena u junom dijelu srednjovjekovnih Petrana, onom dijelu koji e po najvanijem
posjedniku kasnije biti nazvano Koino selo. U blizini crkvice su bili Saladinovi posjedi (oni koji su od kraja 14.
u vlasnitvu samostana Sv. Katarine), o emu bjelodano
svjedoi arhivski citat kojim se 1446. godine opisuju granice manjeg komada zemlje u Petranima: de sircco
et traversa monasterium S. Grisogoni de Jadra, de borea
monasterium S. Catarine, de quirina plebania S. Petri de
M. ZJAi, Notarium jadrensium, str. 85 -90.

Cui toti ville predicte de quirina est carsum et partim mare, de traversa boscum usque ad confinia None et de austro est boscum pertinens alie ville mee ibidem
posite, et de borea est mare. U: CD X, 5
64
Kako je junije od toga i dalje Saladinov posjed onda je to teren na kojem je
jo jedna romanika crkvica, ona posveena sv. Bartolu o kojoj je takoer pisao i.
Petricioli u svojem lanku o romanikim crkvicama u Diklu. Crkvica je poznata po
kuli kvadratne osnove koju ima na svojem proelju. Sudei po titularu, sv. Bartul, zakljuujemo da ju je poetkom 14. stoljea dao izgraditi Bartol Saladin, posveujui je
svojem zatitniku, ba kao to je i onu crkvicu sv. Petra u Diklu podigao neki poblie
nam nepoznati Petar spomenut u posvetnom natpisu.
65
O Pelegrini Grisogono, keri Koe Bartulovog Saladina, vidi: N. JAKi, Osnutak franjevakog samostana na Pamanu 1392. godine, Prilozi povijesti umjetnosti
u Dalmaciji 32 (Prijateljev zbornik I), Split, 1992, str. 351-356. Oporuka Pelegirne
objavljena je u CD XVii, 287, ali prema prijepisu u kojem je godina 1390. Sauvan
je,meutim, tekst i u notarskim instrumentima Articutia (PAZd, SZB, Articitius de
Rivignano, B V, F iii, 98) gdje je godina 1392. to je i tono jer odgovara indikciji.
62
63
325
Nikola JAKi
Petrzane66. Sljedeim je citatima svrha pokazati kako toponimi Koino Selo i Petrane, uz koje se spominje crkvica
Sv. Petra, oznaavaju isti referent: ...sub teritorio Sancti
Petri de Petriano...67, ...sub villa Cosinosello districtus
Jade sub terreno plebanie Santi Petri de dicta villa....68.
Osim prije spominjanog Luke Brajkova iz Nina, zabiljeen je 1441. godine kao rektor crkve i zadarski arhiakon
Luka69, dok je zadarski kanonik Marko Frankovi naveden
kao upnik 1458. godine70.
Zakljuujui izlaganje o dvjema crkvicama u srednjovjekovnom Diklu i Koinu postaje bjelodano da su Zadrani
u 12. i u 13. stoljeu podigli po jednu crkvicu posveenu sv.
Petru, uvijek u skladu s aktualnom granicom svojega teritorija, pokazujui time da upravo sveti Petar simbolizira
srednjovjekovni Zadar.
Crkva u srednjovjekovnom
selu Obrovac ili Stomorina vas
Upravo kao to je zapadna granica teritorija obiljeavana (ili oznaavana) izgradnjama crkvica posveenih starom
gradskom zatitniku, tako je jednako i na istonoj granici
teritorija stajala crkvica u ast svetih Petra i Pavla. U izvorima se spominje prvi put 1028. godine71. Bila je sagraena
na lokalitetu slavenskog imena, iji naziv glasi Obrovac, a
u najstarijim ispravama dolazi kao in Bravizo (shvaeno
od Latina kao a Bravizo = Obrovac). Godine 1072. vlasnik
crkve Petrus filus Semiuiti zajedno sa svojim roacima
daruje ju samostanu Sv. Marije u Zadru ...donamus pro
animabus nostrorum parentum et pro salute nostra et nostrorum successorum cenobio sante Marie ecclesiam, que
est in Brauizio dedicata in honore sancorum apostolorum
Petri et Pauli72. Od tada je samostan Sv. Marije postao
vlasnikom sela koje se u kasnijim stoljeima naziva villa
sancte Marie, za to je hrvatski ekvivalent Stomorinavas
ili Stomorinoselo. Nije stoga naodmet citirati i glagoljsku
PAZd, SZB J. Calcina, B ii, F iii/9.
PAZd, SZN, N. Benedicti B i/4.
68
PAZd, SZB, F. Minutius, B i, F i.
69
PAZd, SZB, T. Prandin, B Vi, F i, 223
70
PAZd, SZB, J. Calcina, B V, F Viii/4, 105.
71
CD i, 127
72
CD i, 131.
66
67
326
ispravu, crikva svetago Petra v Stomori selo73. Uz naziv

Obrovac, za iri okolni prostor koristi se i toponim Babindub pa navodimo primjer iz 1327. godine: ...habitatores
ad Obrovac in confinio Babindub in villa monasterii sancte Marie monialium de Jadra74. Slino svjedoi i citat ...
fratribus de villa sante Marie ad Babindub...75. Uz crkvu
je bila povezana i bratovtina koja se as naziva bratovtinom sv. Petra u Stomorinoj vasi76, as bratovtinom sv.
Petra od Babinduba77. O topografskom smjetaju sela pisano je temeljitije u dva navrata, davno M. Klari, a u novije vrijeme i i. Anzulovi78. Nije stoga potrebno iznositi
iru dokumentaciju. teta ipak to su se autori usredotoili iskljuivo na problem ubikacije sela. Arhivska graa
nudi golemu koliinu relevantnih vijesti temeljem kojih
bi se mogla sastaviti suvisla i vrijedna rasprava o ovom
selu u vlasnitvu zadarskih benediktinski sv. Marije. ima,
primjerice, vijesti koje govore o tome koliku su stvarnu
korist benediktinke imale od prihoda sa svojeg najvanijeg
imanja. Koludrice su prihode od ljetine davale u zakup, pa
iznosimo neke sluajno odabrane primjere: 1446. godine
zakup je iznosio 500 libara godinje79, 1449. godine 435
73
M. KLARi, Obrovac sredovjenih isprava, Vjesnik Hrvatskog arheolokog
drutva, N. s. XVi, Zagreb, 1932, str. 46, bilj. 50.
74
CD iX, 329
75
CD X, 31.
76
1374. godine: Item fratalie santi Petri de Stomorinavas unum taurum. M. KLARi, Obrovac, str. 46 bilj. 50.
77
1390. godine: Item reliquit fratalie, sancti Petri de Babindub.... i. ANZULOVi, Crkva svete Marije od Duba ili Stublja, njezin poloaj i srednjovjekovna sela na
podruju nekadanjeg Obrovca jugoistono od Zadra, Diadora, 22, Zadar, 2007, str.
314.
78
M. KLARi, Obrovac, str. 19-55, a nedavno i i. ANZULOVi, Crkva svete
Marije, str. 301-340. U tom se tekstu meni zamjera da u lanku Srednjovjekovno
Kamenjane s crkvama sv. Jurja i sv. Luke, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 17, u
bilj. 63, crkvu Sv. Petra smjetam u dananji Babindub umjesto u dananje Bibinje.
Ja sam crkvu Sv. Petra u spornom citatu smjestio ovako: a rije je o crkvi sv. Petra u
Babindubu istono od Draevca, onoj istoj koja se ve u 11. stoljeu spominje u Obrovici. Svima koji poznaju mikrotopografiju prostora sasvim je jasno da je rije o crkvi
Sv. Petra o kojoj cijelo vrijeme raspravljamo. Ja pritom nisam kazao u dananjem
Babindubu, niti sam u povijesnu raspravu uvodio suvremeno katastarsko stanje, ve
je Babindub jedan od povijesnih toponima uz koje dokumenti povezuju samu crkvu
to i autorica sama eli u istom lanku dokazati. inae, ba ona na nekim mjestima u
istom lanku posve netono citira M. Klaria, u biljekama 69 i 70.
79
T. RAUKAR, Zadar u XV stoljeu. Zagreb, 1977, str. 127 bilj. 151.
80
PAZd. SZB, J. Calcina, B iii, F V/2, 63.
327
Nikola JAKi
libara80, a 1466. godine, 500. libara81. Arhivske vijesti biljee imena tamonjih upnika kao to je bio 1332. godine
Radoslav, koji je tu imao i svoj vinograd82. upnici sela bili
su redovito glagoljai tijekom druge polovine 14. i u 15.
stoljeu. U godinama 1386. i 1390. spominje se upnik
Novak, za kojega se izriito navodi da je glagolja, a da je
nastanjen u Zadru (littere sclaue)83. Glagolja je oigledno
i Stjepan pok. Jakova, koji se spominje od 1395. do 1408.
godine. On, naime, 1401. godine predaje Jurju Kriu, upniku u nedalekim Trcima, jedan glagoljski brevijar, koji
je ranije bio vlasnitvo pokojnog sveenika Draganje84. Crkva Sv. Petra tijekom srednjeg vijeka posjedovala je i glagoljske liturgijske knjige, koje su najee bile oporuni
dar tamonjih upnika. Tako upnik Petar Jurislava Polei ostavlja tenja nova v kihe leendda svetago Petra85.
Oporuno ostavlja 1476. godine crkvi Sv. Petra u Stomorinu selu jedan brevijar i tamonji upnik ivan Nosi86.
Spominju se u arhivskim vijestima i nadalje upnici koji
opsluuju crkvu Sv. Petra, primjerice 1482. godine Pavao87,
a od 1491. godine Stjepan Debrolunich. P. Runje smatra
da bi to mogao biti onaj glagolja kojega spominje imun
Klimantovi ...dom Stipana na Rogovi pisca..., meu upnicima koji su ubijeni 1499. godine no, to ostaje ipak u
domeni hipoteze88. Godine 1504. ime upniku u Stomorinom selu je Luka89. U godini 1513. upnik je ivan Garoi90, a 1554. Andrija Garoi91. Posljednja vijest meni
poznata je iz 1569. godine koju donosi Bianchi, navodei
da je upnik Stomorina Sela sudjelovao na dijecezanskoj
sinodi koju je sazvao nadbiskup F. Minuci92. Poslije ovoga uslijedio je Ciparski rat, koji kulminira u uvenoj bitci
kod Lepanta 1571. godine. Mletako-turskim razgranieT. RAUKAR, Zadar, str, 124.
CD X, 1.
83
PAZd, SZB, Articucius de Rivignano, B i, F ii, 35 i B ii, F V, 44.
84
P. RUNJE, O knjigama hrvatskih glagoljaa. Zagreb, 1998, str. 53.
85
. URMiN, Hrvatski spomenici i. Zagreb, 1898, str. 184-186.
86
P. RUNJE, O knjigama, str. 61.
87
N. JAKi, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, str. 323.
88
P. RUNJE, O knjigama, str. 34.
89
PAZd, SZB, G. de Monferato, B i, Fi.
90
PAZd, SZB, J.F. Raimondus, B i, F ii/2 252.
91
92
81
82
328
sl. 12. Srebrni gotiki krii iz 1604. godine s donatorskim natpisom

imuna Bruketija iz Kopralja koji se uva u Bibinju (foto: . Bai).
njem od 1576. godine Stomorino Selo ostaje uz granicu ali

ipak s mletake strane93. Na temelju natpisa na jednom
malom srebrnom oltarskom kriu, koji se uva u Bibinju,
zakljuujem da je jo 1604. godine crkva bila u funkciji (sl.
12). Natpis je iskucan uokolo lika sv. Petra postavljenog na
konzoli u gotikom kontrapostu, s kljuevima u desnici i
kodeksom u ljevici, a glasi:
MDCiiii A(nno) D(omin)i
iV DECE(m)B(re)
SiMON BRUCHETi DE COPRAGL ME (h)A
DONATO A S(an) PiERO D(e)LA DETA ViLA
Natpis ima dvojaku vrijednost za povijest crkvice o kojoj se raspravlja. S jedne strane upuuje na smjer kretanja
329
Nikola JAKi
sl. 13. Revers renesansnog procesionalnog kria iz Bibinja, detalj (foto: . Bai).
sl. 14. Avers gotikog procesionalnog kria iz Draevca (foto: . Bai).
stanovnitva koje je ovaj krii sa sobom prenijelo na novu

lokaciju (Bibinje), a s druge strane uvodi i etvrti toponim
uz koji se crkva povezuje, a to je Kopralj. Rije je o toponimu koji je preivio do naih dana, a njime se imenuje prostor omeen toponimima Babindub, Crno, Draevac i Ploe. Tako ga otprilike locira i srednjovjekovni citat iz 1400.
godine u kojemu se spominje da Filip de Matafaris daje na
obradu svoje zemlje ....positi ad Copragl in loco vocato
Babindub dvadesettrojici seljaka iz Sublja, Stomorina sela
i Gaenice94. U latinskom obliku Caprali spominje se ve
i. ANZULOVi, Razgranienje izmeu mletake i turske vlasti na zadarskom
prostoru 1576. nakon Ciparskog rata, Zadarska smotra, 1-3, Zadar, 1998, str. 103.
gdje je upisano na mletakoj strani kao Morena Selo, to je redukcija prema Stomorinoselo.
94
PAZd, SZB, M. Salasich, B i, F ii, 106.
93
330
1105. godine i pri tom se kae da je opatica ika tamo kupila posjede jo u drugoj polovici 11. stoljea95.
Blizina turske granice tijekom 16. i tijekom prve polovine 17. stoljea uvjetovala je povlaenja stanovnitva sa
svojih starih selita koja tijekom srednjeg vijeka nisu bila
smjetena uz more, ve uz obradive zemlje. To je onaj proces koji ovdje nije mogue temeljitije elaborirati no, koji je
rezultirao nastankom itavog niza primorskih naselja u to
doba, a najzorniji primjer su Katela na prostoru izmeu
Splita i Trogira96. Taj se proces odvijao i u zadarskom kraju,
a veina naselja na obali duguje upravo njemu svoje postanje. Navest u samo neka: Pirovac, Pakotane, Turanj,
Sukoan, Bibinje, Vinjerac, Raanac itd.
Tako se i stanovnitvo Stomorinog Sela premjestilo poglavito u Bibinje, emu nije dokaz samo onaj mali krii
o kojem je ve bilo rijei, ve i sama stara bratovtina sv.
Petra koja je nala svoje utoite u crkvi Sv. Roka u Bibinju, gdje je bio podignut i oltar Sv. Petra 1680. godine97.
uva se u Bibinju, meutim, i jedan procesionalni kri
koji je bez sumnje iz stare crkve Sv. Petra u Stomorinavasi. iskucan u srebrnom pozlaenom limu, kri je zadrao
tipinu gotiku siluetu, iako se prema iskucanim likovima
zakljuuje da je to zrelorenesansni rad 16. stoljea (sl. 13).
ikonografski program je tipian za to vrijeme. Raspeti Krist
je okruen na krakovima poprsjima svetaca, tako da su uz
njega Marija i ivan, u vrhu Bog Otac, a u dnu Marija Magdalena. U kontekstu ove rasprave vanija je poleina na
kojoj je lik sv. Petra s kljuevima u desnici i s kodeksom u
lijevoj ruci. Raspoznaju se portretne karakteristike starijeg
mukarca s kratkom i gustom kovravom bradom te kovravom kosom na aureoli. Zaogrnut je do poda dugakim
platem, ispod kojega proviruju prsti stopala. Plat je na na
prsima privren fibulom. Lik je okruen poprsjima evanelista koji su oslonjeni na karakteristine, pripadajue im
tetramorfe. Marko i Luka na vodoravnoj hasti itaju iz kodeksa, mladoliki ivan u vrhu naslonio je na orla kodeks
po kojem pie perom, dok Matej u dnu pridrava objema
rukama zatvoren kodeks98.
V. NOVAK, Zadarski kartular samostana sv. Marije. Zagreb, 1959, fol. 9.
i. BABi, Prostor.
97
98
N. JAKi - R. TOMi, Umjetnika batina zadarske nadbiskupije Zlatarstvo, 2004., 226.
95
96
331
Nikola JAKi
Razvidno je, dakle, da je dio

inventara crkve i bratovtine Sv.
Petra iz Stomorina vasi dospio zajedno sa upljanima i s bratimima
u Bibinje, u doba kad je tijekom
Kandijskog rata selo naputeno, a
stanovnitvo se povuklo na sigurniju lokaciju na obali. No, ini se,
da ipak nisu svi sa svojih starih
ognjita krenuli put Bibinja. Neki
su ostali ivjeti nedaleko starog
sela, samo malo zapadnije, neto
blie Zadru. Naime, u upskoj
crkvi Uznesenja Marijina u Draevcu zadarskom (Malpaga), za
koju Bianchi navodi da je utemeljena 1515. godine, jedan je oltar
posveen sv. Antonu Padovanskom, a drugi apostolima Petru i
Pavlu99. U toj se crkvi uva jedan
gotiki srebrni kri koji na poleini ima lik sv. Petra. iako nije
sl. 15. Revers gotikog
jo uvijek sustavnije u literaturi
procesionalnog kria iz
Draevca, detalj
obraen, na njega sam upozorio
(foto: . Bai).
2004. godine i donio fotografiju
aversa te detalj revesa100. Kri je jednostavne forme s trilobnim zavretcima krakova (sl. 14). Na aversu je raspeti
Krist, a uz njega su tugujua poprsja Marije i ivana. U dnu
je Adam koji podie poklopac svojega sarkofaga, a u vrhu je
ivanov simbol, orao. Na poleini je lik sv. Petra (sl. 15) koji
u desnici na prsima dri klju, a u ljevici kodeks. Okruen
je tetramorfima no, bez ivanovog simbola, koji je u nekoj
povijesnoj restauraciji dospio na avres. Zato se na poleini
aneo pojavljuje dva puta, jednom kao Matejev simbol, a
drugi put kao arhanel prenesen s aversa. Naime, ovaj kri
pokazuje vrlo arhainu ikonografsku shemu aversa s arhanelom u vrhu, te s Adamom koji proviruje iz sarkofaga
u dnu. Taj je ikonografski obrazac karakteristian za ophodne krieve 14. stoljea, a u 15. stoljeu se rijetko javlja,
jer tada arhanela zamjenjuje pelikan, a Adama u sarkofa99

N. JAKi - R. TOMi, Umjetnika batina, str. 25-27.
100
332
sl. 16. Tugujua poprsja Marije i Ivana iz sjeverne Italije (1-5) i Hrvatske (6-10),
iskucana po istim kalupima kao na kriu iz Draevca: 1. Bormio (SO); 2. Agordino
(BL); 3. Porcen (BL); 4. Villorba (TV); 5. Trieste (TS); 6. Bakar; 7. Senj; 8. Pag; 9.
Novigrad kod Zadra; 10. Draevac (prema: N. Jaki).
gu Adamova lubanja101. Ovaj kri treba datirati najkasnije

oko 1400. godine jo i zato to su tugujua poprsja Marije
i ivana, iskucana po kalupu koji je koriten u vie navrata krajem 14. stoljea. U zadarskom kraju susreemo ova
poprsja na krievima u Novigradu i Pagu, oba s kraja 14.
stoljea. Poznati su i u Furlaniji i Venetu. Ustanovljeni su
101
N. JAKi - R. TOMi, Umjetnika batina, str. 26.
333
Nikola JAKi
5m
sl. 17. Tloris ruevina crkve Sv. Petra i Pavla na Petrini

(Stomorino Selo), (dokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru).
za sada na najmanje 10 primjeraka (sl. 16)102. Prema tome,

ovaj je najstariji od tri kria koji su bez sumnje pripadali
to crkvi, a to bratovtini sv. Petra u Stomorina vasi.
Ostaci crkve Sv. Petra jo su u drugoj polovici 19. stoljea bili uvelike sauvani. Bianchi kae da je ulazni dio bio
presvoen (razvidno kasnije dogradnje) i da je podravao
preslicu te da je oltar bio smjeten u maloj apsidi103. Ruevine crkve opisuje i L. Jeli te donosi i crte ulomka jednog natpisa u njoj pronaenog104. Fotografiju tog natpisa
donosi kasnije M. Klari i kae da se uva u Biogradu, no
tamo ga danas vie nema. Razrjeava ga na sljedei nain
...ET S(anc)Ti P(au)Li TE(mplum) S(acratum)... Donosi i
shematski tloris crkve koja je ukljuujui polukrunu apsidu dugaka 12 metara105. U razdoblju izmeu dva svjetska rata na samoj apsidi crkve talijanska je vojska podigla
snaan betonski bunker ime je znatnije oteena cijela
graevina. Lokalitet na kojem se nalazi naziva se Petrina,
a nedavno su arheoloki istraeni ostatci same crkvice o
emu je tiskano kratko izvjee106. Zidovi su sauvani do
visine od 1 m. (sl. 17 i 18) Pronaen je jedan kapitel i ulomak natpisa, od kojega se na objavljenoj fotografiji razabire ...ONORE(m) DO(mini).
102
N. JAKi, Rapporti veneto - dalmati nelloreficeria trecentesca, Knjievnost,
umjetnost, kultura izmeu dviju obala Jadrana /Ur. N. Bali-Nii, N. Jaki, .
Nii/, Zadar 2010.,
103
104
L. JELi, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju, Viestnik Hrvatskog arkeologikoga drutva, 2, Zagreb, 1898, str. 81 i 94.
105
M. KLARi, Obrovac, str. 46-50.
106
R. JURi, Petrina - Sv. Petar, Hrvatski arheoloki godinjak, 1, Zagreb, 2004,
str. 199.
334
sl. 18. Ikona Hodegitrije iz samostana Sv. Marije u Zadru (foto: . Bai).
sl. 19. Lik sv. Petra na poleini ikone s Hodegitrijom iz samostana
Sv. Marije u Zadru (foto: . Bai).
Na temelju svega izloenog sasvim je razvidno da je

kult sv. Petra u srednjovjekovnom Zadru bio dominantan
te da je ukupan prostor grada njime bio na poseban nain
obiljeen. Uz etiri crkve njemu posveene unutar gradskih zidina107 jo su etiri na relativno malom kopnenom
dijelu njegova agera, te tri na zadarskim otocima. One su
imale ulogu vanih prostornih orijentira, posebno na koMeu gradske crkve s posebno istaknutim kultom Sv. Petra nisam naveo jo
jednu, poznatu kao crkva Sv. Nikole. Naime u ispravi kojom je crkva darovana samostanu Sv. Krevana 1042. godine stoji ...fabricaui istam ecclesiam ad honorem sancti
Nocolay confessoris Christi, et sancti Petri apostoli et sancti Stephani pontificis et
beati Dimitrii martiris et magni Grisogoni martiris nec non beate dei genetrcis Marie
adque (!) omnium sanctorum Christi. Vidi: CD i, 75.
107
335
Nikola JAKi
pnenim meama grada (Diklo i Obrovac), a isto tako i na

obje njegove Barkanje Brodarice.
Ovu raspravu o naglaenoj prisutnosti kulta sv. Petra
u srednjovjekovnom Zadru zakljuit u jednim umjetnikim djelom koje svojom likovnom kvalitetom privlai zasluenu panju publike i strunjaka. Rije je o velikoj ikoni
koja se uva kod zadarskih benediktinki u samostanu Sv.
Marije. Predstavlja Hodegitriju (sl. 19) na prijestolju s Djetetom kojega u svojem naruju pridrava desnom rukom;
a nastala je u Jadranskom bazenu na iskustvima ranog paleolokog slikarstva108. U ovu se raspravu uklapa time to
na poleini ima naslikan lik sv. Petra (sl. 20). Uokviren je
bordurom na kojoj se po svijetloutoj pozadini izmjenino
savija vitica oker boje sa crvenim i zelenim listiima. Svetac je postavljen na tamnoj pozadini, a odjeven je u maslinastu haljinu s crnim zasjenjenjima i vrlo svijetlim luminagiturama (osvjetljenjima). Oko vrata je iroki crvenkasti
porub s vijencem stiliziranih palmeta. Zaogrnut je u crni
plat koji ostavlja nepokrivenu lijevu stranu poprsja. U desnoj ruci dri kljueve, a lijevi je dlan okrenut u znak mira.
Na nogama ima sandale privrene crnim trakama. ima
kratku kovravu prosijedu kosu te bradu s brkovima pod
kojima su napuene usne. Portret odlikuje vrst pogled i
naborano elo. U vrhu tee natpis S. PETRVS. Crte je neto tvri nego kod Madone no, u cjelini raspoznaje se kao
djelo istog, vjetog slikara. Miljenja su uglavnom usuglaena oko toga da je ova velika slika sredinji dio nekadanjeg rasklopnog triptiha, jer su na okomicama sauvane
metalne arke za prihvat bonih krila. ipak nije ponueno
razlono objanjenje zato bi sredinje polje triptiha imalo oslikanu pozadinu. U tom smislu predlaemo drugaije
tumaenje temeljeno na arkama po okomicama. Prema
naem sudu arke su sluile za prihvat okomitih draa
kojima je slika bila privrena prilikom noenja u procesiji i to bi trebalo objasniti razlog zbog kojega je i pozadina
oslikana. U takvu bi se interpretaciju ponajbolje uklapao
i izbor lika na poleini, svetog Petra, kao starog zatitnika
zadarske dijeceze.
Drugi problem u vezi s ovom monumentalnom ikonom
(169 x 87 cm) je njezino preciznije datiranje. Veina je auO ovoj ikoni postoji relativno obilna literatura pa upuujem na djelo gdje je
kompletirana: E. HiLJE - R. TOMi, Umjetnika batina, str. 125.
108
336
sl. 20. Lik donatora na ikoni Hodegitrije iz samostana

Sv. Marije u Zadru (foto: . Bai).
tora suglasna s miljenjem da je nastala na poetku 14.

stoljea, najkasnije do oko 1330. godine. Jedan bi detalj s
ikone Madone moda mogao pomoi tonijem datiranju
njezina nastanka, pa tako i lika svetog Petra na poleini.
U lijevom, naime, donjem kutu ikone uz Madonu postavljen je sitan kleei lik donatora koji do sada u literaturi
nije identificiran (sl. 21). Lik je odjeven u bogatu nonju s
337
Nikola JAKi
kapom na glavi. ima plavu haljinu preko koje je prebaen

grimizni ogrta to zavrava na ramenima irokim ovratnikom, hermelinom. Ta dva detalja nonje (grimiz s hermelinom) koju su smjeli nositi samo vladari, upuuje posredno
da nije rije o nekom zadarskom graaninu jer niti jedan
Zadranin toga doba nije smio biti tako odjeven. Potraimo li kandidata u najbliem susjedstvu, onda to moe biti
samo Pavao (ili Mladen manje vjerojatno, no mogue)
ubi, koji je obnaao dunosti bana Hrvatske i Bosne.
Upravo je u Zadru pronaen njegov peatnjak s natpisom:
PAULUS DE BREBERiO BANUS CROATORUM D(omi)
N(u)S ET BOSNE109. Veze ovog monog hrvatskog velikaa, iji je rod potjecao iz srednjovjekovnog Bribira u zadarskom zaleu, povijesno su dobro dokumentirane. No,
to je jo vanije, zasvjedoena je njegova uloga darovatelja zadarskih kranskih svetita. Naime, u zadarskoj
se katedrali uvao relikvijar svetih Petra, Pavla i proroka
Danijela u obliku ikone, koji je u inventaru riznice 1427.
godine opisan ovako: Item Anconam vnam argenteam
cum tribus figuris Aureatis, a na njoj je bio natpis: PAULUS BANUS CROATORUM ET TOTiUS BOSNE D(omi)
NUS ME FECiT AD HONOREM S. PETRi, S. PAULi ET
S. DANiELiS PROPHETE. Pavao je pritom darovatelj jo
jednog relikvijara slinog oblika koji je u tom istom inventaru opisan ovako: Item Anconam vnam argenream
in Aureata in parte cum sancto Martino ad equum cum
reliquiis Intus. Oba su relikvijara, meutim, prepravljena
1469. godine u kvadratnu krinjicu i na njoj je do 18. stoljea stajao natpis: PAVLVS, MARTiNVS ET MLADENVS
CORVATiAE PRAESiDES S.C.P. FiERi JUSSERVNT. DONATVS VERO BRiTANiCVS CANONiCVS ET CHRYSOGONVS NASSiVS FABRiCAE PROCVRATORES VETVSTATE DEFORMATVM JOANNiS ROBOBELLi ANTiSiTiS CONSENSV iN MELiVS RESTiTVERVNT. i danas
taj relikvijar postoji u riznici katedrale, ali je poslije 1496.
godine ponovno promijenio oblik, a spomenuti je natpis u
meuvremenu izgubljen110. U svakom sluaju, ban Pavao
bio je donator zadarskih crkava. U jednom od relikvijara
bile su i moi sv. Petra i Pavla, to dokazuje da je zadarska
J. BELOEVi, Peatnik hrvatskog bana Pavla i. Bribirskog iz Zadra, Diadora,
3, Zadar, 1965, str. 159-168.
110
N. JAKi - R. TOMi, Umjetnika batina, str. 206.
109
338
katedrala neke njihove moi posjedovala to je i logino

s obzirom na njezina titulara. Stoga raspravu o kultu sv.
Petra u srednjovjekovnom Zadru i zakljuujemo pretpostavkom da je upravo ban Pavao samostanu benediktinki
Sv. Marije darovao monumentalnu ikonu na kojoj je naslikan i njegov lik kao donatora. Sama je ikona noena u
procesijama pa se na poleini pojavljuje lik sv. Petra, starog
zatitnika dijeceze za ije je moi ban Pavao dao izraditi i
srebrni pozlaeni relikvijar u zadarskoj katedrali.
339
Nikola JAKi
Nikola Jaki
Der Kult des hl. Petrus im sptantiken und frhmittelalterlichen Zadar
Zusammenfassung
Der weitverbreitetste Kult im mittelalterlichen Zadar ist der des hl. Petrus (und Paulus). Hchstwahrscheinlich war schon die erste Kathedrale im
4. Jahrhundert ihm geweiht. Schriftliche Zeugnisse hingegen kann man erst
ab dem 9. Jahrhundert verfolgen. Der Autor legt eine kulturhistorische Gesamtdokumentation ber diesen Kult in der grten und wichtigsten kroatischen mittelalterlichen Stadt an der Adriakste vor. Er stellt den hl. Petrus
und Paulus im epigraphischen Material, in der monumentalen Malerei, in
der Staffeleimalerei und im knstlerischen Handwerk, d. h. in der Goldschmiedekunst, vor.
im eigentlichen historischen Stadtzentrum wurden bis zum ausgehenden
12. Jahrhundert mindestens vier dem hl. Petrus geweihte Kirchen gebaut.
Man findet sie jedoch auch auerhalb des historischen Kerns, auf beiden
Fhranlegestellen von Zadar, d. h. in Preko und gegenber dem Stadthafen.
Bezeugt sind sie auch auf i und Paman. Auf jeden Fall gab es scheinbar elf
dem hl. Petrus geweihte Kirchen. Systematischer werden drei kleine Kirchen
auf dem Festlandteil des Ager von Zadar diskutiert, die unmittelbar am Limes des antiken Jadera errichtet waren, im mittelalterlichen Petrane (heute
Koino), in Diklo und im mittelalterlichen Dorf Stomorina, dem grten
Besitz der Benediktinerinnen aus dem Marienkloster in Zadar.
Besonders wird die monumentale ikone der Gottesmutter bei den Benediktinerinnen von Zadar diskutiert, auf deren Rckseite sich eine ikone
des hl. Petrus befindet. Dieses schnste Werk der mittelalterlichen Staffeleimalerei an der kroatischen Adriakste trgt ein Bildnis des Stifters. Es wird
vorgeschlagen, ihn als den Banus Pavao ubi zu identifizieren, so dass in
diesem Sinne Argumente bezglich der ikonographie und des Stils angefhrt
werden.
340
Ulomci freske iz srednjovjekovnog splitskog episkopija
Vedrana DelonGa
Ulomci freske iz srednjovjekovnog

splitskog episkopija
ezdesete godine prolog stoljea u radu Branimira Gabrievia bile su, pored ostaloga, obiljeene i zanimanjem
za Dioklecijanovu palau u Splitu i njezine spomenike, a
napose razrjeavanju mnogih nejasnih detalja koja su poticala tada aktualna arheoloko-konzervatorska istraivanja
unutar Palae. Meu inima, potrebno je istaknuti njegovo
otkrie prve, u fizikim ostatcima sauvane grome (decussis) Palae, ili pak, interpretaciju funkcije Peristila1. U desetljeima nakon Drugog svjetskog rata taj svestrani arheolog i klasini filolog sudjelovao je kao konzultant, zajedno s
generacijom znanstvenika i istraivaa, u stvaranju i pronalaenju odgovarajuih smjernica za primjereni pristup arheolokoj batini prilikom ureenja Dioklecijanove palae kao
urbanistikog nukleusa grada Splita2. tovie, pamtimo ga i
kao osnivaa Zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu
(1961.), kojim je rukovodio do 1965. godine.
Iz bogate i slojevite spomenike batine otkrivene na
prostoru Dioklecijanove palae, gdje se od ranih stoljea
srednjega vijeka, graditeljskim preinakama i dogradnjama
unutar tog monumentalnog zdanja kasnorimske arhitekture izgraivao i razvijao grad Split, izdvojili smo jedan
spomenik zidnog slikarstva, otprije poznat u strunoj literaturi. Radi se o fragmentima zidne freske koja je u piB. GaRIeVI, Decussis Dioklecijanove palae u Splitu, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, 63-64, Split, 1961.-1962., str. 111-124. B. GaBRIeVI,
Peristil Dioklecijanove palae u Splitu kao kultni prostor, u: Studije i lanci o religijama i kultovima antikog svijeta. /Ur. . Rapani/, Split, 1987. To je proiren i pretiskan lanak koji je pod naslovom: Prvobitna funkcija Peristila Dioklecijanove palae,
objavljen u dnevniku Slobodna Dalmacija, Split, 9. sijenja 1960. godine.
2
B. GaBRIeVI, arheologija i ivot, URBS, 1, Split, 1957, str. 77-79. B.
GaBRIeVI - T. MaRaSoVI, Vodi kroz zapadni dio podruma Dioklecijanove
palae. Split, 1959. B. GaBRIeVI, Program zatite i ureenja Dioklecijanove
palae, URBS 4, Split, 1961.-1962., str. 129-136.
1
341
Vedrana DelonGa
sl. 1. Raspored i numeracija prostorija u jugoistonom dijelu Dioklecijanove palae

(prema: J. Marasovi et alii).
tanju datiranja, odmah nakon pronalaska (1969. godine)

podvojila struna miljenja. Kako je do sada nalaz ostao
kulturno i kronoloki razliito opredijeljen odluila sam,
kao jedan od mnogih sudionika u dosadanjim istraivanjima, iznijeti i svoj prijedlog vremensko-kulturnoj atribuciji freske te miljenje o njezinu uem topografskom
poloaju unutar jugoistonog dijela Palae, prostora gdje je
freska i pronaena
ostatci zidne slike freske, otkriveni su za vrijeme
prve kampanje zajednikog jugoslavensko-amerikog
projekta arheolokih istraivanja (tzv. joint excavations)
(1968.-1974.) u Dioklecijanovoj palai. Tijekom radova
1969. godine u njezinu jugoistonom dijelu, na istranom
prostoru Sektora II. u lukaievoj ulici, koji je obuhvatio
etiri podrumske dvorane (P 21 C, P 21 D, P 22 C, P 22
D, sl. 1)3 uz unutarnju stranu istonog perimetralnog zida
Palae, na potezu izmeu jugoistone ugaone i pravokutne
Radi lakeg snalaenja u nacrtnoj dokumentaciji s istraivanja u Sektoru II.
(Sh. Mcnally - J. MaRaSoVI - T. MaRaSoVI, Istraivanje Dioklecijanove palae- Izvjetaj o Jugoslavensko-amerikom projektu istraivanja, II. dio, 1968-1971,
1972-1977, Split, 1977, str. 13-32), korisno je napomenuti da su etiri prostorije na
istoku kasnorimskog rezidencijalnog bloka, tadanji istraivai oznaili brojevima od
1 do 4. Prema kasnije provedenoj, danas usvojenoj numeraciji dvorana u supstrukcijama Dioklecijanove palae (autor J. Marasovi), te prostorije nose sljedee oznake:
prostorija 1 = P 22C, 2 = P 22D, 3 = P 21C, 4 = P 21D, to se moe usporediti sa
shematskim tlocrtom Sektora II. u: Sh. Mcnally - J. MaRaSoVI - T. MaRaSoVI, Istraivanje Dioklecijanove palae, str. 15, sl. 4.
3
342
kule, otkopan je stanoviti broj velikih blokova zia uruene graevine, meu njima tri s ostatcima fresaka4. Dijelovi
zidova, sagraeni tehnikom opus mixtum, pronaeni su u
supstrukcijama navedenih prostorija, u debelom sloju graevinskog otpada (uta), a pripadali su arhitekturi gornjeg
kata, izvorno Dioklecijanova rezidencijalnoga sklopa5.
Dok se jedan od tri pronaena zidna oslika nije sauvao6, preostala dva, s vrlo zanimljivim ukrasnim motivom
slinim malim poredanim titovima, odijeljeni su od
raspuklih dijelova zida i tako zatieni7. Dimenzije veeg
ulomka u najveem rasponu iznose 1,53 x 1,25 m, a manjeg 0,48 x 0,45 m8. Vei ulomak izloen je u Muzeju gra4
Sh. Mcnally - J. MaRaSoVI - T. MaRaSoVI, Istraivanje Dioklecijanove
palae, str. 22. T. MaRaSoVI, Prilog datiranju fresaka iz jugoistonog kvadranta
Dioklecijanove palae, Kulturna batina, 14 (19), Split, 1989, str. 7-11. T. MaRaSoVI, Fresco fragments, u: Diocletians palace: American-Yugoslav joint excavations, Vol. 6, Minneapolis, 1989, 123-125. Sh. Mcnally, Fresco fragments, u:
Diocletians palace: American-Yugoslav joint excavations, Vol. 6, Minneapolis, 1989,
str. 129-132. 5
Sh. Mcnally - J. MaRaSoVI - T. MaRaSoVI, Istraivanje Dioklecijanove
palae, str. 15, sl. 4. navedeni zidni blokovi otkriveni su u zoni prostorija P 22C (ranije br.1) i P 21 C (ranije br. 3). Poloaji nalaza nekih od njih (ali ne i svi) prikazani su
u cit. radu, crte 4, mrea BI, 18-22; Tab. 10c. najei su u prostorijama P 22C i P
21C (ex 1 i 3), a prema miljenju tadanjih istraivaa potjeu vjerojatno iz prostorija
P 22D i P 21D (ex 2 i 4) gornjeg stambenog kata. njihov poloaj u stratigrafskom
presjeku, u debelom sloju nazvanom urueni zidovi (9 i 2), vidljiv je na visinskoj
koti od 2,28 do 3,20 m (usp. crte 4. u istom radu).
6
osim dva ulomka freske, koji su predmet obrade, u istoj istranoj zoni, otprilike
na istoj visinskoj razini u smjeru zapada, otkriveno je na sruenom zidnom bloku
jo malih ostataka sa slikanim ukrasom, meutim, oni su se raspali prije nego ih se
uspjelo konzervirati. Prema objavljenom podatku, ta je freska imala je uzorak crvenih
i utih oslikanih trokuta, odvojenih vrpcama (T. MaRaSoVI, Fresco fragments,
Tab. 4).
7
T. MaRaSoVI, Fresco fragments, str. 123-125. S obzirom na nemogunost integralnog ouvanja i prenoenja rasutih i raspuklih dijelova masivnih zidova s mjesta
nalaza, panja se usmjerila na zatitu fresaka. Primarna konzervacija obavljena je in
situ, da bi potom specijalizirana ekipa iz tadanjeg Zavoda za zatitu spomenika kulture u Beogradu, predvoena konzervatorom Rajkom Sikimiem, prila odjeljivanju
fresaka s raspuklih ulomaka zida i njihovoj konzervaciji na posebno pripremljenim
panoima, za potrebe kasnijeg izlaganja.
8
Zidani blok koji je nosio vei ostatak freske sa titovima, otkriven je u blizini
istonog perimetralnog zida (zid a), nedaleko prozora (Sh. Mcnally - J. MaRaSoVI - T. MaRaSoVI, Istraivanje Dioklecijanove palae, Tab. 5b, crte 4). Manji
blok, istovjetnog ukrasa, u njegovoj blizini. Prema citiranim izvjeima s iskopavanja,
urueni blokovi su otkriveni iznad sloja s tipinim ulomcima glazirane keramike,
uglavnom iz kasnog 14. i ranog 15. stoljea (u cit. radu na str. 29).
343
Vedrana DelonGa
sl. 2. Vei ulomak freske s motivom stiliziranog krzna hermelina; istoni sklop srednjovjekovne splitske nadbiskupije (ex rezidencijalni dio Dioklecijanove palae; P 22
C); druga polovina 13. - druga polovina 14. stoljea (foto: Z. Alajbeg).
da Splita (inv. MGS 4332), dok se manji nalazi u Zakladi

Karlo Grenc u Splitu9.
na veem ostatku freske je polje s tamnosmeim i bijelim alternacijama, to ih ini tridesetak bijelih titova na
smeoj podlozi; bijelo je boja podloge buke, a tamnosmei
meuprostor, nanesena boja. Motiv je poredan u pet vodoravnih nizova, najiri s devet sauvanih titova. na gornjem rubu tri su vrpce, nainjene smeom, utom i zelenom
bojom, sugerirajui krajeve uzorka, to sve skupa podsjea
na ovjeenu draperijuzastor (sl. 2). na manjem ulomku sauvana su tri reda, s jednim cjelovitim i pet fragmentiranih
titastih uzoraka (sl. 3). Motivi bijelih titova neznatno
Prema objavljenim podatcima u lanku T. MaRaSoVI, Fresco fragments, str.
123, vei ulomak je tada bio smjeten u Urbanistikom zavodu Dalmacije, a manji
u Zavodu za zatitu spomenika kulture Split, koje su ustanove takoer sudjelovale u
ameriko-jugoslavenskom projektu istraivanja Palae (1968.-1974.).
9
344
se razlikuju oblikom i veliinom (prosjeno

16 x 10 cm). linije loma sugeriraju da se redovi s motivom nastavljaju u irinu, s obje
strane ulomaka, dok je visina zacijelo ovisila
o veliini zida i rjeenju likovne kompozicije.
odmah nakon otkria, polarizirala su
se miljenja oko datacije freske, koja su
iznijeli autori Tomislav Marasovi10 i Sheila Mcnally11, u lancima paralelno objelodanjenima u okviru izvjea s provedenih
sl. 3. Manji ulomak freske s ameriko-jugoslavenskih istraivanja. Svaki
motivom stiliziranog krzna
sa svog gledita iznijeli su argumente, pokuhermelina; istoni sklop
avajui dokazati da je freska rimskodobna,
srednjovjekovne splitske
odnosno srednjovjekovna. U literaturi se zanadbiskupije (ex rezidencijalni dio Dioklecijanove
sad prenosi miljenje T. Marasovia i dijela
palae; P 22 C); druga polo- domae istraivake ekipe koji su ulomke
vina 13. - druga polovina 14.
freske protumaili izvornim zidnim oslikom
stoljea (foto: K. Grenc).
iz Dioklecijanova doba, istodobnim izgradnji Palae (cca 300. godina)12. Tome u prilog
navodi se nekoliko razloga, uglavnom tehniko-tehnoloke naravi13. Kao prvo, Marasovi je upozorio na tehniku
gradnje zidova, potpuno skladnu nainu kojim su graeni
i ostali dijelovi carskih apartmana u junoj etvrtini Palae. Drugi argument je relativno tanka podloga freske,
to bi ukazivalo na samo jedno obukavanje dijelova zia.
Time bi otkrivena freska bila prvi i jedini obukani te dekorirani sloj zidova za koje je sa sigurnou ustanovljeno
da pripadaju gornjem, stambenom katu Dioklecijanovih
apartmana. S obzirom da je sklop nadivio antiko raz10
T. MaRaSoVI, Fresco fragments, str. 123-125. - T. MaRaSoVI, Prilog
datiranju fresaka, str. 7-11.
11
Sh. Mcnally, Fresco fragments, str. 129-132.
12
T. MaRaSoVI, Fresco fragments, str. 123-125. - T. MaRaSoVI, Prilog
datiranju fresaka, 7-11. T. MaRaSoVI, Dioklecijanova palaa. Zagreb, 1994, str.
73-74. T. MaRaSoVI, Diciassette secoli di richerche e restauri nel Palazzo di
Diocleziano a Spalato, u: Zbornik radova s meunarodnog simpozija Dioklecijan,
tetrarhija i Dioklecijanova palaa o 1700. obljetnici postojanja, Split, 18. do 22. rujna
2005. godine, Split, 2009, str. 43. J. MaRaSoVI, Znanstveni projekt Graditeljsko
naslijee Splita, u: Obnova povijesne jezgre, 2, Split, 1997, str. 25. J. MaRaSoVI
- S. BUBle - K. MaRaSoVI - S. PeRoJeVI, Prostorni razvoj jugoistonog dijela
Dioklecijanove palae u Splitu, Prostor, 8, 3(20), Zagreb, 2000, str. 185, sl. 37.
13
T. MaRaSoVI, Fresco fragments, str. 123-125. T. MaRaSoVI, Prilog
datiranju fresaka, str. 7-11.
345
Vedrana DelonGa
doblje, T. Marasovi je miljenja da bi bilo teko objasniti

pomanjkanje ostataka prvobitnog antikog oslika, ili neke
druge vrste oblaganja zidova (mozaik, mramorne inkrustacije i sl.), u tako reprezentativnom sklopu carskih dvorana
Palae14. Dekoracija freske tada je shvaena kao slikarska
transpozicija estog kasnoantikog motiva ljusaka, naroito zastupljena na starokranskim reljefima i na kasnoantikim podnim mozaicima. naposljetku, autor se oslonio
i na ekspertizu tehnolokog sastava pronaenih ulomaka,
provedenu u specijalistikoj radionici tadanjeg Saveznog
instituta za zatitu spomenika kulture, koja je pokazala
karakteristinu antiku strukturu, uobiajenu za rimske
freske15.
Za razliku od T. Marasovia, Sh. Mcnally se istovremene zaloila za srednjovjekovno podrijetlo freske, povezavi
ju uz jednu od srednjovjekovnih faza ivota grada Splita
u Palai. Dataciju i tumaenje obrazloila je likovno-stilskim odlikama spomenika, temeljei to na ukrasnom motivu poredanih bijelih titova na ulomcima freske. Dok
arheoloki problemi za autoricu izazivaju nejasnoe (radije
bih rekla tehnoloki, budui su arheoloki potpuno u skla-
14
Kojim sluajem da freska izvorno pripada rimskom dobu, znailo bi da se, unato kasnijim graevinskim transformacijama i razliitim namjenama istog prostora,
taj oslik /oslikani zid uspio sauvati u svom prvotnom izgledu gotovo deset stoljea
(raunajui na 15. stoljee kao okvirno vrijeme uruavanja arhitekture kojoj je bio
integralni dio). Teko je zamislivo da bi, prema tumaenju T. Marasovia, neka soba
gornjeg kata carskog rezidencijalnog bloka imala nedovren ukras na zidovima. Valja,
meutim, ukazati na injenicu da arheoloki materijal pronaen u istonom dijelu
Palae, koji ine brojni pravilno lomljeni ulomci mramora, porfira, granita i sl., pa i
ostataka modrozlatnih mozaika, svjedoe upravo o preferenciji ukraavanja podova i
dijelova zidova raznim kamenim oplatama, odnosno ukrasnom tehnikom opus sectile (V. DelonGa - M. BonaI ManDInI, 17 u 8 Arheoloka istraivanja
u jugoistonom dijelu Dioklecijanove palae u Splitu 1992. godine. Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika. Katalog izlobe 14, Split, 2005.). U istom kontekstu, prisjeam se jednog usmenog izlaganja arhitekta Jerka Marasovia, vodeeg istraivaa
Palae u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, koji je na temelju rezultata svojega
dugogodinjeg prouavanja Dioklecijanova graditeljskog nasljea, bio sklon miljenju
da Palaa u mnogim graevinskim segmentima nije bila do kraja dovrena, gdje se
ponajprije mogu ubrojiti upravo razni zavrni radovi povezani uz ureenje interijera.
15
teta je, naime, to se tom prilikom nije raspolagalo s nekim pouzdano datiranim uzorkom srednjovjekovne freske iz Palae jer bi se, eventualno, usporedbom datiranih, rimskodobnih i srednjovjekovnih uzoraka moda pokazala kakva vrsta razlike
u tehnologiji izrade, to je moglo pripomoi u donoenju zakljuka.
346
du sa srednjovjekovnom datacijom, op. V. D.)16, dotle stilski sasvim svjedoe u prilog srednjovjekovnom podrijetlu
sauvanih zidnih oslika.
oboje autora, meutim, sloni su u zakljuku da zidovi
sruene arhitekture s freskama pripadaju kasnorimskom
razdoblju, tj. zidovima prostorija Dioklecijanova rezidencijalnog bloka. Dok Marasovi ustrajava na istovremenosti arhitekture i slika na zidnim plohama, dotle Mcnally
oslikavanje vidi u kasnijim stoljeima srednjega vijeka, u
naslijeenim i prenamijenjenim prostorima nekadanjeg
careva stana. U sauvanim motivima malih, nanizanih
titova, ne prepoznaje, kao Marasovi, biljnu stilizaciju,
slobodno razmjetenu po zidovima. naglaava da su titasti motivi, sauvani na ulomcima, upravo oni koje Rimljani nisu favorizirali17. Smatra da je freska izraena pod
utjecajem onoga to se u domeni monumentalnog zidnog
slikarstva dogaalo na susjednom, talijanskom tlu u 14.
i 15. stoljeu. navodei analogne likovno-stilske primjere
na ranorenesansnim freskama slikara Masaccia i Uccella,
Mcnally je iznijela miljenje da se dekoracija, poput one
na ulomcima freske iz splitske Palae, javlja pri oslikavanju elegantnih interijera, imitirajui draperije-zavjese nainjene od krzna hermelina.
na razini stilsko-likovnog povezivanja, Mcnallyjina
interpretacija je sasvim prihvatljiva, iako se u argumentaciji datacije usredotoila na likovne paralele iz ranijih desetljea 15. stoljea. Podjednako vaan jest autoriin stav
o kontinuiranoj stambenoj funkciji i koritenju prostora
uz unutarnju stranu istonih zidina Palae, od Dioklecijanova doba sve do prvih desetljea 15. stoljea. Meutim,
ostaje dvojbenim njezino povezivanje nalaza arhitektonskih struktura s ulomcima freske (po vaeoj nomenkla16
Prema podatcima iz arheoloke otkopne stratigrafije, barem onako kako ih je
prezentirala Sh. Mcnally, saznaje se da pad zidova, ali ne i nastanak freske (op. V.
D.), datira iz vremena na prijelazu 14. u 15. stoljee. Tome u prilog navodi miljenje
voditelja istraivanja, Johna Wilkesa, koji je iskopavao teren i slojeve izravno ispod
najveeg bloka, a sadravali su ostatke glaziranog posua, veinom iz kasnog 14. i
ranog 15. stoljea (Sh. Mcnally - J. MaRaSoVI - T. MaRaSoVI, Istraivanje
Dioklecijanove palae, str. 22, 29), potkrepljujui to analizom keramike koju je provela J. Buerger (usp. J. BUeRGeR, The Medieval Glazed Pottery, u: Diocletians Palace:
Report on the Joint Excavations, Part Three /ed. Sheila Mcnally and others/, Split,
1979, str. 17 i dalje).
17
Sh. Mcnally, Fresco fragments, str. 131.
347
Vedrana DelonGa
turi to su supstrukcije P 21 C i P
22 C), sa stambenim prostorom
koji je, osim prvotne pravokutne
kule Dioklecijanove palae, koristio splitski vojvoda Hrvoje tijekom svoje desetogodinje uprave
Splitom (1403.-1413.)18.
Ukratko, problem datiranja
dijelova freske s motivom titova ostao je tako otvoren i nedefiniran. Potaknuta novim nalazima ulomaka srednjovjekovnih
fresaka raznolika ukrasa, otkrivenih tijekom zatitnih arheolokih
istraivanja 1992. godine u jugoistonom kvadrantu Palae, tonije unutar prostora u supstrukcijama P20 i P19a19, koji je sa
zapadne strane izravno povezan s
prostorijama P 21C i P 22 C, jo
jedanput sam uzela u razmatranje
i ranije otkrivene nalaze iz istraivanja 1969. godine. aktualizirala
bih, tovie osnaila, konstataciju
autorice Mcnally o pripadnosti
sl. 4. Freska s likom
ulomaka freske srednjovjekovsv. Martina; crkva
Sv. Martina, Ivinj kod
nom razdoblju, zasnivajui to na
Tisnog; konac 12. - prva
paralelama prisutnima u srednjopolovina 13. stoljea
vjekovnom zidnom slikarstvu od
(prema: M. Zori).
druge etvrtine 13. do druge polovine 14. stoljea, a ne samo na ranorenesansnim primjerima 15. stoljea. Svratila bih pozornost na repertoar formi
u kronolokom slijedu pojavnosti, uglavnom na stilske odlike splitskog primjera u usporedbi s onima na susjednom,
talijanskom, ali sporadino i na naem podruju, budui
da preciznija vremensko-kulturna atribucija baca i novo
18
oslonac oigledno nalazi u navodima starije historiografiji da je i unutarnja
zona uz istone zidine Palae pripadala hercegu Hrvoju (I. lUCI, Povijesna svjedoanstva o Trogiru. II. Split, 1979, str. 831-833). o ispravnosti takvih lucievih
stavova ve je G. novak izrazio sumnju, upozorivi na podatke iz teksta Bartolomejeve reambulacije iz 1397. godine, s dijelom opisa granica nadbiskupskog posjeda (G.
noVaK, Povijest grada Splita. II, Split, 1978, str. 837-838).
19
V. DelonGa - M. BonaI ManDInI, 17 u 8, str. 21.
348
svjetlo na arhitekturu kojoj su

dijelovi freske pripadali.
Motivi malih poredanih titova na ulomcima iz Palae likovno su prikazani na nain
kako se u ikonografiji obino slika krzno hermelina. Posebno je
zastupljen u talijanskom gotikom ornamentalnom repertoaru
od druge etvrtine 13. i u ranom
14. stoljeu, ponajvie u mediju
zidnog slikarstva, manje u knjikim minijaturama. Tvorci su im
razni, imenom anonimni slikari
freskisti, od sjeverne do srednje
Italije, ali i oni poznati, poput
vodeeg imena talijanskog gotikog slikarstva, Giotta, do ranorenesansnih autora, Uccella i
Masaccia. Motiv se tu rabi kao
ornamentalno rjeenje skupocjene odjee, plata svetaca i uglednika, kako bi se istakla raskona
faktura krznenih dijelova nainjenih od hermelina. Podjednako
se susree i u dekoraciji slikanih
dijelova interijera reprezentativsl. 5. Freska s likom
sv. Kristofora;
nih prostora. Uvijek simbolizira
crkva
Sv. Martina dei
trijumf istoe ili istou ponaGualdesi; Castelsantangelo
20
anja te dostojanstva .
sul Nera (prema: P. Garbini).
Upravo nalaz iz srca srednjovjekovnog Splita, tj. bivih kasnorimskih carskih odaja Palae, s karakteristinim motivom stiliziranog hermelina,
slikana poput niza bijelih titova u tamnom polju, omoguuje da se pomou analognih motiva, pronau uzori za
20
Hermelin-zerdav (Mustella erminea), vrsta kune; zbog bjeline svoga krzna simbolizira moralnu istou i u tom smislu ukraava odjeu visokih crkvenih, dravnih
i sveuilinih dostojanstvenika. Zerdav se smatra simbolom istoe, zasnovanog na
prii o maloj ivotinjici koja e radije umrijeti negoli se uprljati. Sveci i svetice mogu
nositi plat podstavljen ili opiven hermelinom, osobito sv. Urula, koja na nj ima i
dodatno pravo jer je bila kraljevska ki (Leksikon ikonografije i simbolike zapadnog
kranstva. Zagreb, 1990, str. 591. J. CHeVallIeR - a. GHeeRBRanT, Rjenik
simbola. Zagreb, 1987, str. 189).
349
Vedrana DelonGa
sl. 6. Detalj freske s likom Hipokrata; kripta katedrale Sv. Marije,

Anagni; 1225.-1250. godina
(prema: Enciclopedia dellarte medievale VI, 593).
slikarsku kompoziciju kao cjelinu i, barem okvirno, predloi vrijeme nastanka freske. Poimo kronolokim redom.
U naem srednjovjekovnom zidnom slikarstvu, na motiv prikazan na ulomcima splitske freske, asocira likovni
detalj na freski iz crkve Sv. Martina u Ivinju kod Tisnog,
selu bogate srednjovjekovne upe u ibenskom priobalju.
na zidu, desno od oltara, prikazan je stojei lik sv. Martina u paraboli o siromahu i uvenim obdarjem plata (sl.
4). odjeven u dugu haljinu, svetac preko ramena nosi raskriljeni plat, izvana crven, a iznutra postavljen bijelim
hermelinom. Specifinost krzna, sloena od niza malih
djelia hermelina, prikazana je poput mree s duguljastim
ljuskama na tamnozelenoj podlozi. Sa strane sveeva lika
je crvena bordura s apstraktnim biljnim ornamentom romanikih odlika21. na slian nain, stoljee poslije, deko21
M. ZoRI, Ivinj - Crkva Sv. Martina, rezultati arheolokog istraivanja. ibenik,1994, str. 67. Fresku s likom sv. Martina iz Ivinja, autorica M. Zori usporeuje
s onom iz Srime i datira u 12. stoljee. ini se da je ta freska iz razdoblja ve poodmakle romanike i zacijelo bi se mogla datirati u sam konac 12. ili prvu polovicu 13.
stoljea
350
sl. 7. Detalj freske s prikazom Posljednjeg suda, Giotto di Bondone;

Capella degli Scrovegni, Padova; 1305.-1306. godina
(prema: G. Vigorelli, E. Baccheschi).
rirana je unutranja strana plata sv. Kristofora na gotikoj

fresci talijanskog majstora (sl. 5)22. U anagniju, gradu u
junom laciju, koji od 12. stoljea obiljeava iroka komunalna autonomija, naslikan je u kripti katedrale Sv. Marije,
u drugoj etvrtini 13. stoljea (1225.-1250.), ciklus fresaka vrijedan sa stilskog i ikonografskog aspekta23. Poput sv.
Martina iz Ivinja i Hipokrat u prikazu na fresci, sueljen
Galenu, drugom najveem autoritetu antike medicine,
nosi ogrta od hermelina ija je povrina stilizirana isto22
P. GaRBInI, le vite dei santi, u: Medioevo, god. 6, br. 7(66), Milano, 2002,
str. 67.
23
anagni, u razvijenom srednjem vijeku poznat je kao domovina pap: Inocencija
III. (1198.-1216.), Grgura IX. (1227.-1241.), aleksandra IV. (1254.-1261.), Bonifacija
VIII. (1294.-1303.). To zacijelo ima za posljedicu preureenje katedrale Sv. Marije,
moda najznaajnije romanike graevine u laciju iz 11. stoljea te gradnju monumentalnog Palazzo Comunale u 13. stoljeu (Enciclopedia dellarte medievale. Vol.
VI, Roma, 1995, str. 593).
351
Vedrana DelonGa
sl. 8. Minijatura s prikazom Henrika VII. Luksemburkog i dvorske

pratnje; Codex Balduini; 1310.-1313. godina (prema: A. Barlucchi).
vjetnim motivom tita (sl. 6). Primjeri slinih stilskih

inaica mogu se nai i na zidnim slikama sa svjetovnim
prikazima, i to u likovnom rjeenju odore pripadnika drutvene elite. To ilustrira detalj s prikazom polunagog aristokrata-plemia, zaogrnuta hermelinskom stolom, u sceni
Posljednjeg suda u Cappella degli Scrovegni u Padovi, djelu
Giotta, nastalom izmeu 1305.-1306. (sl. 7)24. Iako motivi
prevladavaju u likovnom izrazu zidnog slikarstva, nalazimo ih i u knjikim izdanjima, tj. minijaturama iz raznih
srednjovjekovnih kodeksa, na primjer u Codex Balduini.
Tu, hermelinske ogrtae, stilizirane poput malih titova,
nosi grupa dostojanstvenika u pratnji Henrika VII. luksemburkog (1310.-1313.), na putu za Italiju, gdje se kruni za cara (sl. 8)25. Za ilustraciju moe posluiti i prikaz
na minijaturi iz 14. stoljea, s prikazom trgovaca koji na
nekom sajmu dogovaraju cijenu robe, s prepoznatljivom
likovnom stilizacijom koja pokazuje da je rije o trgovanju
hermelinskim krznom (sl. 9)26. Ikonografija zidnog slikar24
G. VIGoRellI - e. BaCCHeSCHI, Lopera completa di Giotto. Milano, 1966,
Tab. Xl-XlI, br. 107.
25
a. BaRlUCCHI, Viaggio in Italia, u: Medioevo, god. 6, br. 5 (64), Milano,
2002, str. 90.
26
R. RoSSI, Atlas srednjeg vijeka. Zagreb, 2006, str. 50
352
sl. 9. Trgovci dogovaraju cijenu krzna hermelina; detalj minijature,

14. stoljee (prema: R. Rossi).
stva rabi ovaj motiv u likovnoj stilizaciji hermelinskih krznenih plateva ili kraih ogrtaa-stola, sve do u renesansno doba27.
Istovjetno koncipirani ornament ritmiki poredanih
titova, pojavljuje se, kako je reeno, i u likovnim kompozicijama pri oslikavanju draperija-zastora. Privrene i
ovjeene slikanim kukama, uzdu ili u podnoju zidova,
uokviruju ili ukraavaju kakav arhitektonski detalj, zidnu
plohu, otvore i sl., to je zacijelo bila odlika i splitske freske
s fragmentima naslikanih hermelinskih zavjesa (sl. 2, 3).
Iz slojevitog opusa zidnih slikarija u spomenikom
kompleksu Castel davio, u sjevernotalijanskoj provinciji
Trento, izdvaja se ciklus fresaka datiranih izmeu 1270.1319. godine, gdje oslikani zastor od hermelinskog krzna
krasi dugaku plohu zida pod kompozicijom sa scenama
borbi28. Iz istog Katela, vrlo reprezentativnu analogiju prua freska s dvorskim prikazima, iz tzv. Camera damore,
datirana prije 1333. godine (sl. 10)29.
27
D. BaleSTRaCCI, I tornei: Giochi di guerra, u: Medioevo, god. 6, br. 5 (64),
Milano, 2002, str. 32, scena iz minijature u Livre des Tournois (15.-16. stoljee).
28
B. KURTH, ein Freskenzyklus im adlerturm zu Trient, Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentralkommision fur Denkmalpflege, V, Wien, 1911,
str. 22, sl. 8. Freske su vjerojatno djelo veronekog umjetnika jer ih se povezuje uz
freske iz crkve S. Fermo u Veroni.
29
Enciclopedia dellarte medievale. Vol. XI, Roma 2000, str. 326
353
Vedrana DelonGa
sl. 10. Freska s dvorskim prikazima, Camera dAmore, Castel dAvio - Trento, prije
1333. godine (prema: Enciclopedia dell arte medievale XI, 326).
Primjeri kasnijih zidnih oslika, gdje stilizirani hermelin ispunjava iroke zidne plohe uprizorujui zastore u interijerima, susreu se u ostvarenjima koja su, barem na tlu
srednje Italije, oznaila i svojevrsni apogej freskoslikarstva
s nastupom renesanse. Za sauvane splitske ulomke vrlo
dobru analogiju/usporedbu prua freska Poroenja (Nativitas), zrelo djelo talijanskog ranorenesansnog slikara Masaccia, iz 1425. godine, u crkvi S. Maria novella u Firenzi30.
Isti tematski prikaz Poroenja, naslikao je Paolo Uccello u
prvoj polovici Quattrocenta na zidovima kapele Uznesenja, katedrale u srednjotalijanskom gradu Pratu, gdje pozadinu u cijelosti ispunjava zidna ploha od hermelinskog
krzna; u oba sluaja s ciljem da istakne istou ina Marijina Poroenja (sl. 11)31.
Uzimajui u obzir stilske paralele koje se povezuju uz
zanimljiv, ak dugo vremena zagonetni dekorativni motiv
P. VolPonI - l. BeRTI, Lopera completa di Masaccio. Milano, 1968, usp.:
nativit, br. 22a
31
e. FlaIano - l. TonGIoRGI ToMaSI, L opera completa di Uccello. Milano,
1971, str. 89, Tab. VIII. Slikar na istovjetan nain tretira hermelin na ogrtaima likova
u kompoziciji Rasprava oko sv. Stjepana, freski iz iste katedrale u Pratu (Tab. IX).
30
354
sl. 11. Freska Poroenje Marijino; Paolo Uccello; kapela Uznesenja

katedrale u Pratu, prva polovina 15. stoljea
(prema: E. Flaiano, L. Tongiorgi Tomasi).
poredanih titova na sauvanim ostatcima splitske freske, vie ne bi trebalo ustrajavati na miljenju o njezinu
podrijetlu unutar kasnorimskog zidnog slikarstva Dioklecijanova doba. tovie, sve likovno-stilske poveznice idu
u prilog srednjovjekovnoj dataciji, kao i sama lokacija nalaza, gdje freska predstavlja kasniji, srednjovjekovni zidni
oslik, na dotad neukraenim zidovima naslijeenih i nanovo upotrijebljenih prostorija carskog sklopa na gornjem
katu Palae. Jamano da su sauvani ulomci tek preostali
dijelovi daleko vee likovne kompozicije, ali bez dodatnih
elemenata koji bi pripomogli u otkrivanju njena cjelovitijeg izgleda u sastavu katne arhitekture nad supstrukcijama
Palae. Ipak se na temelju prethodnih analogija, ali i dijelova zidnih blokova na kojima su ostatci freske otkriveni,
moe zakljuiti da su one bile reprezentativne i monumentalne. K tome i osmiljene prema funkciji prostora, u kojem su inile ukrasnu pozadinu, ovisno o tome jesu li bile
u izravnoj funkciji liturgije (crkva, kapela), ili u prateim
prostorijama u sklopu arhitekture namijenjene stanova355
Vedrana DelonGa
nju i boravku crkvenih (nadbiskupski dvor, sala za prijem,

skriptorij, refektorij i sl.) ili svjetovnih velikodostojnika.
Izmeu sklopa rimskog triklinija (P 17 B) i istonih zidina Dioklecijanove palae nalazile su se prostorije veih
dimenzija, od kojih su etiri sjeverne djelomino sauvane
i rekonstruirane u podrumskom dijelu (P 21C, 22C, 21D i
22D)32. od gornjeg kata sauvali su se relativno mali ostatci, jer je niz lokacija, to su ih nekada zapremale Dioklecijanove stambene dvorane, ve u ranom srednjem vijeku
naslijedila srednjovjekovna drutvena elita. naime, carski
prostori adaptiraju se ponajprije za zdanja u vlasnitvu crkvene, potom i svjetovne aristokracije, kasnije i za kue
imunijih graana te puane novovjekovnoga grada.
Iako je u jugoistonom dijelu splitske Palae prisutna
duga graevna tradicija tu je upravo kasnorimska, s dobro
sauvanim rezidencijalnim Dioklecijanovim sklopom, bila
presudna za smjetaj kompleksa srednjovjekovne splitske
nadbiskupije episkopija. U srednjem vijeku episkopij
je zauzimao najvei dio jugoistone etvrtine Palae, tj.
prostor od njezina istonog bedema do ulice zapadno od
sklopa triklinija, u irini nekadanjeg careva stana. Granice tog kompleksa definirane su zahvaljujui reambulaciji
nadbiskupskih dobara iz 1397. godine (tzv. Bartolomejeva
reambulacija)33. Taj izvor svjedoi da je rije o razvijenom
arhitektonskom sklopu: ...in ipsa civitate Spaleti est Curia
ipsius Archiepiscopatus, cum omnibus palatiis, domibus,
Turri.../... u istom gradu Splitu nalazi se dvor njegove nadbiskupije sa svim palaama, kuama, Kulom.../34, dok su
rezultati novijih arheoloko-konzervatorskih istraivanja
potvrdili da se episkopij od svog osnutka, u 7. stoljeu u
jugoistonom dijelu Palae, pa sve do 16. stoljea, veliinom uglavnom nije mijenjao.
osim jugoistone kule, koju pod nazivom nadbiskupske navodi Statut grada Splita iz 1312. godine35, sama nad32
J. MaRaSoVI - S. BUBle - K. MaRaSoVI - S. PeRoJeVI, Prostorni
razvoj, str. 182.
33
D. FaRlaTI, Illyricum sacrum. Vol. III, Venetiis, 1765, str. 343. l. KaTI,
Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine, Starohrvatska prosvjeta, ser.
3, sv. 5, Split, 1956, str. 135-177.
34
D. FaRlaTI, Illyricum sacrum, III, str. 343
35
. RaPanI, Od carske palae do srednjovjekovne opine. Split, 2007, str.
195. Vanjskim izgledom, jer je unutarnji ve prije mijenjan, jugoistona kula zadrala
je svoj antiki izgled sve do izgradnje obrambenog ophoda koncem 14. i u 15. stoljeu.
356
biskupska palaa zauzimala je osim antike prostorije 21a

(22a), 21 B, jamano i etiri prostorije uz istone zidine
Palae (P21 CD, P 22 CD). ovdje tematizirani ulomci freske, pronaeni u dvjema od etiri prostorije, svjedoe da
su zidne plohe pojedinih dvorana ili soba nabiskupskih
zgrada bile kvalitetno oslikane, na nain primjeren ukupnoj opremi i dekoru rezidencije vodeeg prelata splitske
Crkve36. Uz istone zidine, gdje su bile prostorije s freskama, odnosno u blizini nadbiskupskog vrta koji se pruao
s njihove vanjske strane, uglavnom se povezuje poloaj
nadbiskupske kapele sv. Ivana evaneliste. na to upuuje izvadak iz spomenute Reambulacije, iz 1397. godine37,
takoer i registar notara nikole iz augubia, koji je bio u
slubi splitskog nadbiskupa Hugolina, od 1361. do 1366.
godine. Meu prostorijama nadbiskupske palae u kojima
su pisani pojedini dekreti, navodi i nadbiskupsku kapelu
sv. Ivana evaneliste, kao nostra archiepiscopalj capella
Sancti Johannis Euangeliste38.
oslikavanje zidnih ploha, kao sastavni dio ureenja pojedinih objekata unutar episkopalnog kompleksa, postavila bih okvirno od polovice 13. stoljea do najkasnije osamdesetih godina 14. stoljea. U prilog tome svjedoe komparacije splitske freske s ostvarenjima talijanskog kasnog
Duecenta i Trecenta, odnosno poetak afirmacije gotikog
stila u dalmatinskom zidnom slikarstvu, kada romanika
umjetnost u prva tri desetljea 14. stoljea doivljava posljednji uzlet39. Sauvana pisana vrela svjedoe o osobitoj
aktivnosti dvojice splitskih nadbiskupa tijekom tog razdo-
36
V. DelonGa - M. BonaI ManDInI, 17 u 8, str. 16-21. J. BUeRGeR,
The Medieval Glazed Pottery, s referentnom keramikom otkrivenom unutar Sektora
II. (1968.-1974.).
37
D. FaRlaTI, Illyricum sacrum, III, str. 343: II. Item hortus extra civitatem
cum puteo et domo sub capella S. Joannis Archiepiscopali praedicta positus ex parte
Orientis et Austri sub ipso muro Palatii Archiepiscopalis et civitatis... (II. Isto tako je
vrt izvan grada s bunarom i kuom ispod nadbiskupske kapele sv. Ivana, koji lei na
istonoj i junoj strani ispod samog zida nadbiskupske palae i grada...)
38
V. RISMonDo, Registar notara Nikolela iz Agubija. Historijski arhiv u Splitu,
5, Split, 1956, str. 15: Nostra archiepiscopalj capella Sancti Johannis Euangeliste;
sinagoga; ecclesia Sancte Marie que est in Sinagoga; archiepiscopalj palatio sala superiorj; archiepiscopalj palatio eius chiostro prope audientia; archiepiscopalj palatio
eius caustro superiorj; camera dominj archiepiscopi; archiepiscopalj palatio eius
plancato.
357
Vedrana DelonGa
blja, apuljca Rogerija (1250.-1266.), kolovana u Bologni,

a pogotovo Splianina Dominka lucarija (lukari) (1328.
-1348.).
Suvremenici i kroniari obojicu prelata pamte kao agilne osobe koje brinu o izgledu nadbiskupske-metropolitanske rezidencije, u emu prednjai splitski plemi, nadbiskup Domink lucari. o nadbiskupu Rogeriju, pak, Toma
arhiakon pripovijeda: Nadbiskup Rogerije bio je veoma
marljiv i ustrajan u poboljanju svjetovnoga. Poeo je obnavljati zgrade i prostorije biskupije, promiljeno ih opremati. S vanjske je strane dogradio gornje katove i terase
koje su bile veoma vjeto uvrene gredama i letvama.
inilo se da su uinjene vie zbog ljepeg izgleda40. Za nadbiskupa Dominika (1328.-1348.), kroniar e napisati da
je tada...opet oivjela nadbiskupska palaa kao ono neko
za vrijeme Hugrina41, dok e crkveni povjesniar D. Farlati
tom prelatu posvetiti znatan dio teksta u svojoj povijesti
splitske Crkve. Tako saznajemo da je nadbiskup Dominik u Splitu ivio po uzoru na crkvene dostojanstvenike
u avinjonu, gdje je za svog dugog boravka kod pape, obdaren mnogim privilegijima, ali i novcem. tovie, uredio
je i proirio svoj dvor, umnoio poslugu i bogato se odijevao te gospodski i sjajno ivio. Bio je gostoljubiv domain
kako sveenstvu, tako i graanima, ime je nadbiskupski
dvor uinio okupljalitem splitskog otmjenog drutva42.
Kao mogui terminus post quem non izrade oslika u nadbiskupskim prostorima predloila bih upravo godinu luC. FISKoVI, Dalmatinske freske. Zagreb, 1965.
ToMa aRHIaKon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika. Split,
2003, str. 305.
41
Hugrin je bio splitskim nadbiskupom od 1244.-1248. godine i knezom od
1245.-1248.
42
G. noVaK, Povijest Splita, I, str. 536-538, prema podatcima iz D. FaRlaTI,
Illyricum sacrum, III, str. 312-314. G. noVaK, Povijest Splita, I, str. 536, 635. Velika je zasluga nadbiskupa lukarija to je podjednako brinuo i za svekoliko stanje nadbiskupske menze, pa je dao prepisati sve stare listine (montaneum), koje su splitskoj
crkvi dali hrvatski knezovi i kraljevi, kao i one koje su dali ugarsko-hrvatski kraljevi.
Za taj posao bila su angairana etiri notara, od kojih dvojica iz Firenze, odnosno
Trevisa. Podatak je vrijedan jer svjedoi o pojedincima iz razvijenih prekomorskih,
talijanskih komuna, koji su preteito djelovali u javnom i kulturno-umjetnikom
ivotu tadanje splitske komune i nadbiskupije. Te sredine su dosta ranije od splitske
ivjele svoje gradske autonomije, a ije tekovine su prenosili mnogi, u Split pristigli
pojedinci, pretpostavljamo i majstor koji je dobio zadatak oslikati i neke od dvorana
nadbiskupskog kompleksa.
39
40
358
karijeve smrti, kada nadbiskup i sam podlijee kugi koja je

poharala Split 1348. godine43.
naravno, freske su mogle nastati i nevezano od poznatih nam dogaanja, no u dobroj materijalnoj situiranosti
nadbiskupije, kada njen prelat dijeli prosperitet grada, to
je ipak najrealnije oekivati u vrijeme od druge polovice
13. do druge polovice 14. stoljea44. U svakom sluaju, ovi
fragmenti freske potvruju djelovanje majstora-umjetnika
na naem podruju, vjetih u zidnoslikarskom umijeu,
odnosno dobro poznavanje modnih zahtjeva aktualnog
stila i kultiviranu razinu splitske gradske sredine tijekom
zreloga srednjega vijeka.
***
Jo uvijek sa sreditem unutar kasnorimskih zidina Dioklecijanove palae, Split je do konca 14. stoljea bio dobro
i sa svih strana zatien velikim perimetralnim zidinama.
Dio prostora uz unutarnju stranu istonih, koje su ujedno
bile i istona granica nadbiskupskog kompleksa, zadrao je
svoj vanjski kasnoantiki izgled do izgradnje obrambenog
ophoda koncem 14. stoljea, kada se podie i terasa nad
svodom jugoistone, nadbiskupske kule. Meutim, radikalno popravljanje nezadovoljavajueg graevinskog stanja
istonih zidina grada uslijedilo je u 15. stoljeu.
U sklop istonog obrambenog ophoda s krunitem,
nalazila se i vanjska pravokutna kula Palae, kasnije stan
(katel; casa turrita) splitskog kneza Hrvoja Vukia Hrvatinia (1403.-1413.)45. S obzirom da su se nadbiskupske
dvorane (P21CD-P22CD), koje su bile ukraene freskama,
naslanjale na spomenutu vanjsku kulu, njihovo uruavanje trebalo se dogoditi poslije 1397. godine i opisa jugoistonog dijela Palae u Bartolomejevoj reambulaciji, moda
u vrijeme Hrvojeva oruanog zbacivanja s asti splitskog
kneza, 1413. godine, kada se taj dio nadbiskupskog prostoD. FaRlaTI, Illyricum sacrum, III, str. 323-324
Sudjelujui u opem napretku gradakomune, to je obiljeilo vrijeme od konca
12. do 14. stoljea, pogotovo razdoblje pedesetogodinje uprave hrvatskih feudalaca
ubia Splitom (1277.-1327.), nedvojbeno da su i splitski prelati bili u prilici uveati
svoje prihode.
45
J. MaRaSoVI - S. BUBle - K. MaRaSoVI - S. PeRoJeVI, Prostorni razvoj, str. 201. nakon to su dva gornja, od ukupno etiri kata iste kule bila poruena,
formira se i terasa nad antikim svodom drugog kata june pravokutne kule Palae
(tzv. Hrvojev katel).
43
44
359
Vedrana DelonGa
sl. 12. Prijedlog rekonstrukcije jugoistonog dijela Dioklecijanove

palae krajem 14. i sredinom 15. stoljea (prema: J. Marasovi et alii).
ra naputa. Pretpostavka je da tada dolazi i do ruenja Hrvojeva katela, kao i do skoranje obnove istonih zidina,
koje su od tada pa do 17. stoljea vie puta popravljane46.
To ni u kojem sluaju ne znai da je sva zona istono od
rimskog triklinija i dananje lukaieve ulice do istonog
perimetra Palae poetkom 15. stoljea pripadala hercegu
Hrvoju, kako je o tome razmiljala Sh. Mcnally47. naprotiv, dvorane P21C i P22C, u ijim su supstrukcijama
pronaeni ostatci freske sa stiliziranim motivom hermelinskog krzna, sve do sredine 15. stoljea bile su u sklopu
srednjovjekovnog splitskog episkopija, moda kapele Sv.
Ivana evaneliste.
Hrvojev katel zahvaao je prostor izmeu kule Ciprijana Zaninova, pravokutne kule juno od Srebrnih vrata, i jugoistone kule Palae u kojoj je bio nadbiskupski
stan. Toan opseg i oblik katela nije poznat, ali je to po svoj prilici bio sustav utvrda
izvan linije glavnog istonog zida Palae (T. MaRaSoVI, Dioklecijanova palaa, str.
65. . RaPanI, Od carske palae, str. 205).
47
Usp. biljeku 18.
46
360
Kada je 1448. godine uslijedio zahtjev mletakih vlasti

u Splitu da se ojaaju i utvrde zidine Dioklecijanove palae (muro antichissimo), budui da prijete ruenjem jer
uokolo nema utvrda, one antike ojaavaju se i popravljaju
u doba kneza Barbara. Dio arhitektonskog sklopa na tom
mjestu, koji su inile opisane etiri dvorane srednjovjekovne splitske nadbiskupije (P21CD-P22CD), ve je oigledno
naputen, dok se na unutarnjoj strani ojaanog istonog
bedema, na mjesto ranijih zidnih oslika postavlja kameni
grb venecijanskog kneza. Takvo stanje predoava i crte s
rekonstrukcijom jugoistonog dijela Palae krajem 14. stoljea i sredinom 15. stoljea, autora Jerka Marasovia, gdje
je prostor u kojem su ulomci freske otkriveni, u to vrijeme
ve bio naputen (sl. 12)48.
ovaj rad posveujem sjeanju na dragog profesora Branimira Gabrievia, arheologa raskona talenta i sveuilinog profesora osobitih pedagokih vrlina. Zahvaljujem mu
za mnoga znanja i vjetine u srednjovjekovnoj latinskoj
epigrafici kojima me poduio tijekom mog poslijediplomskog studija na zadarskom sveuilitu 1977.-1978. godine.
ako u simbolici ima vjerodostojnosti, zasluio je
hermelinski plat kao znak neponovljivog akademskog
digniteta.
J. MaRaSoVI - S. BUBle - K. MaRaSoVI - S. PeRoJeVI, Prostorni

razvoj, str. 196, sl. 72, str, 201, sl. 85. S. PeRoJeVI - K. MaRaSoVI - J. MaRaSoVI, Istraivanja Dioklecijanove palae od 1985. do 2005. godine, u: Zbornik
radova s meunarodnog simpozija Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palaa o
1700. obljetnici postojanja, Split, 18. do 22. rujna 2005. godine, Split, 2009, str. 67, b.
48
361
Vedrana DelonGa
Vedrana Delonga
Fragmente eines Freskos aus dem mittelalterlichen Episkopium von Split
Zusammenfassung
In dieser arbeit werden Fragmente eines Wandfreskos behandelt, die
1969 whrend archologischer ausgrabungen im sdstlichen Teil des Diokletianspalastes in Split entdeckt worden sind. Man fand sie bei der Freilegung der Substruktion eines von vier Rumen (P 22C), die an der Innenseite
der stlichen perimetralen Wand des Palastes gelegen sind. Das Fresko ist
fragmentarisch auf zwei groen Blcken des Gemuers erhalten, die zur eingestrzten architektur der kaiserlichen Rume im obergeschoss gehrten.
Bei dieser Gelegenheit sind Reste von drei Wandbemalungen entdeckt worden; zwei mit identischem Schmuckmotiv (rhythmisch aneinandergereihte
weie Schilde auf dunkelbraunem Feld), die dritte mit roten und gelben
Dreiecken als Schmuck, die durch Bnder voneinander getrennt sind; letztere ist nicht erhalten geblieben.
Zwei erhaltene Fragmente des Freskos, ein greres (1,53 m x 1,25 m)
und ein kleineres (0,48 m x 0,45 m), wurden nach ihrer entdeckung von der
Wandflche entfernt und zum Zwecke der Museumsaustellung konserviert.
Heute befinden sie sich im Museum der Stadt Split.
Die Frage der Datierung der Freskofragmente ist bis heute offen geblieben, da sich darber zwei gegenstzliche Meinungen herausgebildet haben.
Tomislav Marasovi, der sich hauptschlich auf eine technisch-technologische analyse sttzt, vertritt die Meinung, das Fresko sei zeitgleich mit dem
Bau des Diokletianspalastes, also sptantik; diese Meinung wurde daraufhin in der Fachliteratur bernommen. Im Gegensatz zu ihm schreibt Sheila
Mcnally das Fresko der mittelalterlichen Periode zu, wobei sie ihre Schlussfolgerungen auf stilistisch-knstlerische Charakteristika fundiert.
In diesem Beitrag werden die erhaltenen Freskofragmente nochmals
betrachtet. Die These von Sh. Mcnally ber die mittelalterliche Herkunft
dieses Denkmals wird akzeptiert sowie durch neue einzelheiten bestrkt.
Durch Verweis auf analoge Beispiele im knstlerischen Repertoire des 13.
und 14. Jahrhunderts wird das Fresko als eine berwiegend im Geiste und
unter einfluss der gotischen monumentalen Wandmalerei entstandene Bemalung gedeutet, die damals auf dem Boden von Mittel- und norditalien
aktuell war. Das interessante Kunstmotiv, welches einer Reihe von Schilden hnelt und auf beiden Freskofragmenten auftaucht, wird als Stilisierung
eines aus Hermelinfell hergestellten Vorhangs (Draperie) gedeutet. es weist
ebenso auf eine identische Stilisierung bei der Darstellung von Fellumhngen von Heiligen und Wrdentrgern in der Wand- und Buchmalerei bis zum
Renaissance-Zeitalter hin.
Die entstehung des Freskos wird dem auf die ra des Diokletian folgenden Zeitraum zugeschrieben, als schon seit dem Frhmittelalter die zurckgebliebenen Rume der ehemaligen kaiserlichen Residenz im sdstlichen
Teil des Palastes reutilisiert und zur Bewohnung und Benutzung durch die
362
neue, mittelalterliche gesellschaftliche elite hergerichtet wurden. Grndend

auf erkenntnissen aus der archologischen Stratographie, aus historischen
Dokumenten, besonders der sogenannten Bartholomischen Reambulation
von 1397, wird das Fresko dem architektonischen Komplex der mittelalterlichen erzdizese von Split (episkopium) zugeschrieben, welche im sdstlichen Teil des Palastes untergebracht war, vielleicht der Kapelle des hl. Johannes des evangelisten, die in Verbindung mit der ostwand des Palastes
und der nhe zum erzbischflichen Garten gesehen wird. Die anfertigung
der Fresken wird in den Zeitraum zwischen erzbischof Rogerius (1249-1266)
und erzbischof Dominik lukarius (1328-1348) datiert. Das objekt, in dem
sich die Fresken befanden, ist offenbar in den ersten Jahrzehnten des 15.
Jahrhunderts verfallen.
363
Vedrana DelonGa
Popis autora i suradnika:

neda anZUloVI, prof., bibliotekarska savjetnica
HR - 21000 Split
Domovinskog rata 23
prof. dr. sc. Zdenko BRUSI, izvandredni profesor
Sveuilite u Zadru - Odjel za arheologiju
www.unizd.hr/arheologija
HR - 23000 Zadar
obala kralja Petra Kreimira IV., br. 2
e-mail: zbrusic@gmail.com
Toni BURI, prof. arheol., muzejski savjetnik
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
www.mhas-split.hr
HR - 21000 Split
S. Gunjae b. b.
e-mail: tonci.buric@mhas-split.hr
akademik nenad CaMBI, redovni profesor
Sveuilite u Zadru - Odjel za arheologiju
www.unizd.hr/arheologija
HR - 23000 Zadar
e-mail: nenad.cambj@st.htnet.hr
Privatna adresa: HR - 21000 Split, Zoranieva 4/II
prof. dr. sc. Slobodan ae, redovni profesor
Sveuilite u Zadru - Odjel za povijest
www.unizd.hr/povijest
HR - 23000 Zadar
e-mail: scace1946@gmail.com
mr. sc. Vedrana DelonGa, muzejska savjetnica
www.mhas-split.hr
HR - 21000 Split
S. Gunjae b. b.
e-mail: delonga.vedrana@gmail.com
dr. sc. Josip DUKI, vii asistent
Sveuilite u Splitu - Katoliki bogoslovni fakultet
www.kbf-st.hr
HR - 21000 Split
Zrinsko-Frankopanska 19
e-mail: josdukic@gmail.com
dr. sc. Ivo FaDI, muzejski savjetnik
Muzej antikog stakla Zadar
www.mas-zadar.hr
HR - 23000 Zadar
Poljana Zemaljskog odbora 1
e-mail: ivo.fadic@mas-zadar.hr
364
dr. sc. Smiljan GlUeVI, muzejski savjetnik

Arheoloki muzej Zadar
www.amzd.hr
HR - 23000 Zadar
Trg opatice ike 1
e-mail: sgluscevic@amzd.hr
professor emeritus nikola JaKI
Sveuilite u Zadru - Odjel za povijest umjetnosti
www.unizd.hr/povijest-umjetnosti
HR - 23000 Zadar
e-mail: njaksic@unizd.hr
Privatna adresa: HR - 23000 Zadar, Put Vrela 23
doc. dr. sc. Branko KIRIGIn, muzejski savjetnik
Arheoloki muzej Split
www.armus.hr
HR - 21000 Split
Zrinsko-Frankopanska 25
e-mail: branko.kirigin@st.htnet.hr
prof. dr. sc. anamarija KURIlI, izvanredna profesorica
Sveuilite u Zadru - Odjel za povijest
www.unizd.hr/povijest
HR - 23000 Zadar
e-mail: anamarija.kurilic@zd.t-com.hr
professor emeritus Tomislav MaRaSoVI
HR - 21000 Split
Marasovieva 8
e-mail: tomislav.marasovic@st.t-com.hr
dr. sc. Branka MIGoTTI, znanstvena savjetnica
Odsjek za arheologiju HAZU
info.hazu.hr/odsjek_za_arheologiju
HR - 10000 Zagreb
a. Kovaia 5
e-mail: branka.migotti@zg.t-com.hr
doc. dr. sc. ante MIloeVI, muzejski savjetnik
www.mhas-split.hr
HR - 21000 Split
S. Gunjae b. b.
e-mail: ante.milosevic@st.t-com.hr
prof. dr. sc. eljko RaPanI, izvanredni profesor
HR - 21000 Split
Gorika 12
mr. sc. Helga ZGlaV-MaRTInaC, muzejska savjetnica
Muzej grada Splita
www.mgst.net
HR - 21000 Split
Papalieva 1
e-mail: hmartinac@yahoo.com
365
Vedrana DelonGa
Sadraj
eljko RaPanI .............................................................................5-20
Manibus plenis lilia dabat
o ivotu i djelu Branimiru Gabrieviu
Bibliografija Branimira Gabrievia
Branko KIRIGIn ...........................................................................23-55
Gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane
keramike tipa Alto-Adriatico
Sutilija hillfort above Trogir and the finds
of early alto-adriatico vases (Summary)
Slobodan ae ............................................................................57-81
Discripti in decurias (Plin. Nat. hist. 3, 142-143)
- ureenje osvojenih podruja pod augustom
Discripti in decurias (Plin. nat. hist. 3, 142-143):
Die Verfassung der besetzten Gebiete unter Augustus (Zusammenfassung)
anamarija KURIlI .......................................................................83-91
l. Gavius optatus sacerdos liburnorum aus Senj (Zusammenfassung)
Branka MIGoTTI ........................................................................ 93-114
Rimska vojnika stela iz Svojia na Kordunu
A Roman legionary stele from the village of Svoji, Kordun (Summary)
Zdenko BRUSI .........................................................................115-125
Schsseln der ost-Sigillata an unterseeischen Fundorten
im Aquatorium von Zadar (Zusammenfassung)
Ivo FaDI ...................................................................................127-134
Lucius Aemilius Blastus - reljefno ime proizvoaa
na dnu vreva etverokutnoga tijela
lucius aemilius Blastus - der Reliefname des Herstellers
auf dem Boden von Krgen mit viereckigem Volumen (Zusammenfassung)
nenad CaMBI .............................................................................135-158
Dalmatinski gradovi na Trajanovom stupu u Rimu
Dalmatinische Stdte auf der Trajanssule in Rom (Zusammenfassung)
366
Smiljan GlUeVI ...................................................................159-174

Reefs by the island of Silba - the tomb of ships (Summary)
Helga ZGlaV-MaRTInaC..........................................................175-196
(Zatitna iskopavanja 2007.-2008. godine)
Sptantike Grber an der Lokalitt Dominikanerkloster Split
(Schutzausgrabungen 2007-2008) (Zusammenfassung)
eljko RaPanI..........................................................................197-226
Drei Liebesanekdoten als historische Quellen (Zusammenfassung)
Toni BURI............................................................................... 227-256
Ulomci predromanike skulpture iz ednoga na otoku iovu
i crkva Sv. Vitala u Divuljama na predjelu Tarce
Fragmente vorromanischer Skultpuren aus edno auf der Insel iovo
und Kirche des hl. Vitalis in Divulje am Standort Tarce (Zusammenfassung)
Tomislav MaRaSoVI ...............................................................257-269
o pojavi bizantske manire pleternoga ukrasa u Dalmaciji
ber das Vorkommen der byzantinischen Manier bei
Flechtwerkschmuck in Dalmatien (Zusammenfassung)
ante MIloeVI ........................................................................271-303
o ostavtini kasnoantikih starosjeditelja u ranosrednjovjekovlju Dalmacije
ber die Hinterlassenschaft der sptantiken Ureinwohner
im Frhmittelalter Dalmatiens (Zusammenfassung)
nikola JaKI .............................................................................305-340
Der Kult des hl. Petrus im sptantiken und
frhmittelalterlichen Zadar (Zusammenfassung)
Vedrana DelonGa .....................................................................341-363
Fragmente eines Freskos aus dem mittelalterlichen
Episkopium von Split (Zusammenfassung)
Popis autora i suradnika ...............................................................364-365
367
Vedrana DelonGa
Izdava: Kulturno drutvo Trilj

studeni, 2010.
Za nakladnika: dr. sc. Josip DUKI
Scripta Branimiro
Gabrievi
dicata
(Zbornik u ast Branimira Gabrievia)

Urednici:
dr. sc. Josip DUKI
dr. sc. ante MIloeVI
dr. sc. eljko RaPanI
Prireivaki odbor:
neda anZUloVI, prof.
akademik nenad CaMBI
prof. dr. sc. Slobodan ae
dr. sc. Josip DUKI
dr. sc. ante MIloeVI
dr. sc. eljko RaPanI
Lektura:
niveska JURaGa-KoVaeV
Prijevod saetaka na njemaki:
Franjo Frankopan VelI
Raunalni slog i grafika obrada:
neven MaRIn
Tisak:
Dalmacijapapir - Split
Naklada:
300 primjeraka
Za tekstove i prologe u zborniku odgovaraju autori.
Cip zapis dostupan u raunalnom katalogu
Sveuiline knjinice u Splitu pod brojem 130904000
ISBn 978-953-95503-6-1
Na naslovnici:
nadgrobni spomenici romaniziranih Delmata iz Sinja (ant. Osinium),
1. stoljee, Muzej Cetinske krajine u Sinju, (foto: . Bai).
Tiskanje zbornika pomogao je Branimirov sin, pok., dr. med. Nikola Gabrievi
368

Scripta Branimiro Gabričevć Dicata (Zbornik Radova Posvećenih Branimiru Gabričeviću)

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Scripta Branimiro Gabričevć Dicata (Zbornik Radova Posvećenih Branimiru Gabričeviću)

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

ZENTINAM ET TRIL, knjiga 1

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

J. Duki, A. Miloevi, . rapani

Pons Tiluri, MMX.

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

Manibus plenis lilia dabat

O pokojnicima, kad ih se komemorira, obino se pripovijeda na

o emu razgovarali. Poslije petnaestak, dvadeset minuta poveo me u

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

nenadmaenoj pjesmi hrvatske lirike takva sadraja, u prvim stihovima pie:

Zbirku radova, koja je itatelju u

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

koji se u pristupu uvanja spomenika povremeno pojavljuju. Tako je,

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

ini nam se, na kraju, da bi ova biljeka o Branimiru gabrieviu

Bibliografija Branimira Gabrievia

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

- Arheoloka istraivanja u Otoku kod Sinja, Slobodna Dalmacija,

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

- il guerriero da Filotrano, u: Jugoslavia - Italia, due sponde, stesso

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi

otprilike ima gradina/utvrda i gradinskih naseobina, nema

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

sl. 1 Trogir i okolica s prethistorijskim nalazitima,

sl. 2. Zrani snimak gradine Sutilija iz 70-tih godina 20. stoljea.

ljem i nasuprotnim dijelom iova5. na karti koju donosi

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

sl. 3. Pogled iz zraka sa sjeverozapada na gradinu Sutilija (foto: I. uta).

potkoviasti tip, te navodi brojne grke i helenistike nalaze na njoj8.

se nalazila od sredinjeg dijela bedema pa do oko crkve, a

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

sl. 4. Zrani snimak gradine Sutilija iz oko 2005. godine.

sve zaklanja pogled na otvoreno more, sa Sutilije se vidi

sl. 5. Izvadak iz austrijskog katastra iz 1830. godine (Dravni arhiv u Splitu).

masivni luni bedem. Moe se rei da je gradina smjetena

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

Kako nije izvren detaljni terenski

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

vidi se hrpa izbaene zemlje

Meu ulomcima drki (Prilog 2, br. 23-26) dominiraju

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

repertoar VAAS, za razliku od drugih produkcija koje

ozraja (Satir i Menada, Eros, ogrnuta osoba koja sjedi i

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

tumaiti ove nalaze? Da li su i tu bili grobovi rijeit e

Trogir s plodnim Malim poljem smjeten na prirodnom

B. Kirigin, Alto-Adriatico vases, str. 136-137.

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

ku). Posebno sam pak, zahvalan kolegi Zdenku Brusiu

PriLOg 1 (Katalog vaza)

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

(usp.: Classico Anticlassico, str. 37, 97) no, pojedinanih ima na

gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

sl. 23. Kamenolom koji ugroava gradinu Stulija s istone strane.