Munuscula in honorem eljko Rapani

Zbornik povodom osamdesetog roendana

Festschrift on the occasion of his 80th birthday

Dissertationes et Monographiae 5

International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages Motovun, University of Zagreb
1

Munuscula in honorem eljko Rapani

Zbornik povodom osamdesetog roendana / Festschrift on the occasion of his 80th birthday
Copyright International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages - Motovun,
University of Zagreb, 2012.

Izdava / Publisher:

Sveuilite u Zagrebu / University of Zagreb

Meunarodni istraivaki centar za kasnu antiku i srednji vijek, Motovun
International Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages, Motovun, Croatia

Urednici / Editors:

Miljenko Jurkovi, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Ante Miloevi, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu

Redakcijski odbor
Editorial board:

Mladen Ani, Igor Fiskovi, Nikola Jaki,

Miljenko Jurkovi, Ante Miloevi

Prijevod saetaka
Translations:

Neven Budak, Nenad Cambi, Laris Bori, Miljenko Jurkovi,

Radovan Kekemet, Snijeana Mateji

Grafiko oblikovanje i
raunalna obrada /
Graphic design and
Computer layout:

Neven Marin, Boris Bui

Tisak / Printing:

Dalmacijapapir d.o.o. - Split

Naklada / Circulation:

500 primjeraka

ISBN 978-953-6002-67-2
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem: 831012

Munuscula in honorem eljko Rapani

Zbornik povodom osamdesetog roendana
Festschrift on the occasion of his 80th birthday

Zagreb - Motovun - Split, 2012.

Sadraj / Contents

Miljenko JURKOVI
Ante MILOEVI

Predgovor
Foreword

Ivan BASI

13

eljko Rapani octogenarius. Spomenica povodom osamdesete godinjice ivota

i pedesetpete obljetnice znanstvenog rada
eljko Rapani octogenarius. A Testimonial to mark his eightieth Birthday
and fifty-fifth Anniversary oh his Scientific Work

Ivan BASI

43

Bibliografija eljka Rapania 1958.-2012.

Bibliography of eljko Rapani 1958-2012

Branko KIRIGIN

59

Salona i more - neke napomene

Salona and the Sea - Some Notes

Ljubomir GUDELJ

87

Ranokranski plutej iz Gornje Podstrane kod Splita

Early Christian Altar Slab from Gornja Podstrana near Split

Katja MARASOVI
Tomislav MARASOVI

93

Naseljavanje Dioklecijanove palae

Settling in Diocletian's Palace

Ivan BASI

115

Najstariji urbonimi kasnoantikog i ranosrednjovjekovnog Splita: Aspalathos,

Spalatum i Jeronimov palatium villae u svjetlu povijesnih izvora
The oldest Late Classical and early Medieval Split Urbonyms: Aspalathos, Spalatum
and Jeromes palatium villae in the Light of Historic Sources

Neven BUDAK

157

Furta sacra et inventio traditiae. Je li doista postojao kontinuitet izmeu

Salonitanske i Splitske biskupije?
Furta sacra et inventio traditiae. Was there a continuity of cults from the Salonitan
to the Split Bishopric?

Nenad CAMBI

181

Inicijali u Splitskom Evangelijaru kao mogui kronoloki oslonac

Initials in the Evangeliarium Spalatense as support for its Chronological Determination

Ante MILOEVI

191

O izvornoj funkciji kriolikoga okova sa drijaca u Ninu

On the original Function of the cross-like Brace from drijac in Nin

Nikola JAKI

213

Novi natpis s imenom kneza Branimira

Another Inscription with the Name of Duke Branimir

Ivo GOLDSTEIN

223

to je to Bizant na hrvatskom prostoru - reminiscencije na temu (1982.-2012.)

What Byzantium in the Croatian Lands is. Reminiscences of the Topic (1982-2012)

Igor FISKOVI

239

Majstor reljefa Petra Kreimira IV.

The Master of the Relief of the King Peter Kreimir IV

Miljenko JURKOVI

259

Spomenici nepotpune biografije.

Skice za teorijska promiljanja ranosrednjovjekovne umjetnosti
Monuments with incomplete Biography.
Outlines of a theoretical Approach to early Medieval Art

Ivo BABI

273

Zapaanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od trga i Sv. Martina (Sv. Barbabre)
Observations on the Churches of St. Mary of the Square and St. Martin
(St. Barbara) in Trogir

Vedrana DELONGA

303

Svetomiholjske starine mljetskih benediktinaca.

O latinskom natpisu na crkvi Sv. Mihovila kod Babina Polja
Antiquities in the Benedictine Church of St. Michael
(On the Inscription in the Church of St. Michael near Babino Polje)

Ivan MATEJI

327

Dvije crtice za profesora Rapania

Two short Contributions for Professor Rapani

eljko PEKOVI

341

Crkva Sv. Stjepana u Pustijerni

The Church of St. Stephen in Pustijerna

Pavua VEI

377

Crkvica Sv. Julijane u Splitu

The Church of St. Juliana in Split

Mladen ANI

385

Na rubu odranja. Demografska slika Splita u 13. stoljeu

At the Verge of Survival. The Demographic Situation in Split in the 13th Century

Toni BURI

397

Srednjovjekovne kue u Podmorju (trogirskom Velom polju / Campus magnus

traguriensis). Istraenost, tipologija, tehnike zidanja
Medieval Houses in Podmorje (Velo polje / Campus magnus traguriensis). Status
questionis, Typology, Building Techniques.

411

Memoriae amicorum

Radoslav KATII

413

ovjek kojemu govori kamen

Marin ZANINOVI

417

eljku, malo sjeanja

Predgovor

okloniti vrsnome strunjaku u nekoj znanstvenoj disciplini Festschrift

povodom osamdesetog roendana vie je ogledalo struke same, negoli samoga strunjaka, budui se to u ureenim sredinama ini za
ezdesetpeti, sedamdeseti, ili pak sedamdesetpeti roendan, poklapajui
se s predvidljivim odlaskom strunjaka u zasluenu mirovinu. Moe to
znaiti sluajno preputanje jednog znanstvenog opusa zaboravu ne
valja misliti da bi to bilo namjerno moe to znaiti nespremnost sredine
da valorizira visoke znanstvene domete nekoga od svojih kolega, ili kako
se to zna katkad dogoditi, moda je rije o nizu subjektivnih okolnosti,
no vjerujemo da je samo rije o udnom spletu koincidencija koje su
dovele do toga da tek sada, s velikim zakanjenjem, predajemo javnosti
vie nego zaslueni hommage naem kolegi, prijatelju i profesoru, eljku
Rapaniu, povodom njegovoga osamdesetog roendana i pedesetpet
godina znanstvenog rada.
Najvjerojatnije je i sam ivotni i profesionalni put slavljenika uvjetovao
ponajvie tu zakanjelu gestu. eljko Rapani nije, naime, proao onaj
standardni profesionalni put veine naih kolega nije se, naime, vezao
tijekom ivota za jednu instituciju, nego ih je promijenio, i to zahvaljujui
upravo svojim kompetencijama, nekoliko. Radio je, krenimo kronoloki, u
Arheolokom muzeju u Splitu, kojemu je u jednom razdoblju bio i ravnatelj,
potom u Zavodu za zatitu spomenika kulture u Splitu, kojemu je takoer
postao ravnatelj; u meuvremenu je predavao honorarno na Odsjeku za
povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, da bi profesionalnu karijeru zavrio na Institutu za arheologiju u Zagrebu. U svakoj je
od tih institucija proveo neko vrijeme, u nekima due, u nekima krae,
ini se, nikada dovoljno dugo da zaokrui koji jubilej.
Stoga je izuzetno zadovoljstvo prihvatiti, u okrilju jedne meunarodne
serije izdanja Dissertationes et Monographiae, Meunarodnog istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu koja nije
izvorno tome namijenjena, tekstove koje su pisali u prvom redu njegovi
prijatelji, potom kolege i uenici, ak triju generacija, od suvremenika do
najmlaih sljedbenika.
A veze su eljka Rapania s Meunarodnim istraivakim centrom za kasnu
antiku i srednji vijek one s poetaka postojanja Centra. Sudjelujui na
prvom simpoziju MIC-a u Motovunu, 1994. godine, uao je u povijest
7

Centra kao prvi izlaga ikad (Il patrimonio dellAntichita nella poleogenesi
dellAdriatico orientale nellalto medioevo) u nizu simpozija koje je Centar
organizirao, a koji uz Rapaniev jubilej slavi i dvadesetgodinjicu postojanja. Uza sva tadanja razmiljanja o nesigurnoj budunosti simpozija,
o eventualnoj publikaciji akata u novoosnovanom asopisu, sjeam se
kako smo veerima sjedili i, na ugodnoj motovunskoj terasi pod stablima,
uz au dobra vina, nakon bogate veere, zajedno razmiljali o naslovu
kojeg bi valjalo dati buduem asopisu Centra. Tada sam ga zamolio da
rije Hortus, prema meni tada inspirativnom Hortus Deliciarum Herrade
od Landsberga, i sa svim prenesenim znaenjima koje nudi, uklopi sa
pojmovima srednji vijek i umjetnost, ispitivao ga o jezikim i leksikim
detaljima; sjeam se kako smo odluili da treba biti medievalium po srednjovjekovnoj inaici a ne mediaevalium po klasinoj, o emu su se mnogi
europski kolege kasnije raspitivali. Ako je samo i po tome, dovoljno je da
MIC tiska ovaj zbornik.
Ovaj zbornik radova razlikuje se od drugih izdanja u seriji Dissertationes
et Monographiae i po tome to su tekstovi na hrvatskom jeziku, samo sa
saetcima na engleskom, iako je serija namijenjena svjetskoj, a ne samo
domaoj publici. Jedan je razlog to je zbornik koherentna cjelina, zatvorena u probleme hrvatske medievistike, s tekstovima koje su pisali bliski
suradnici eljka Rapania, u razliitim fazama njegova profesionalnog
ivota, organizirana i posloena od redakcijskog odbora sastavljenog od
slavljenikovih prijatelja (M. Ani, I. Fiskovi, N. Jaki, M. Jurkovi,
A. Miloevi). Ti radovi, uz njegovu bio-bibliografiju i dva upuena
mu panegirika, pokazuju irok raspon znanstvenih preokupacija eljka
Rapania, naglaavajui one teme kojima je obiljeio hrvatsku povijest
umjetnosti i arheologiju druge polovine dvadesetog stoljea. U prvom redu
to su problemi poleogeneze, u kojima je davno prije modernih trendova
inzistirao na kontekstualizaciji spomenika i kulturnom pejzau u cjelini,
pitanja ranosrednjovjekovne epigrafike, neodvojive od skulpture koja mu
je jedna od omiljenih tema, potom su to pojedina teorijska promiljanja,
poglavito ona o genezi predromanike, povezana s problemom kontinuiteta, predviajui danas omiljenu temu dugog trajanja.
Drugi je razlog to je objava u seriji Dissertationes et Monographiae odluena
kad su ve bili predani i pripremljeni svi tekstovi, a da bi Zbornik dobio
i formalni okvir koji zasluuje u prestinom izdanju. Da smo imali malo
vie vremena, bili bi radovima zastupljeni i brojni inozemni prijatelji i
kolege eljka Rapania, koji stjecajem okolnosti nisu niti dobili priliku
sudjelovati. No, nismo htjeli i mi kasniti da ovaj Festschrift, naglaavamo
jo jednom, prijateljski i iz srca, ugleda svijetlo na njegov osamdeseti
roendan.

Miljenko Jurkovi, Ante Miloevi

26. listopada 2012. godine

Foreword

resenting a Festschrift to an eminent authority in a scientific discipline

on the occasion of their 80th birthday is primarily a reflection of the
field, rather than the person himself, since in well-organized circles
it is usually done on the occasion of the 65th, 70th or 75th birthday, coinciding with their well deserved retirement. It may mean unintentional
committing of a scientific opus to oblivion it is difficult to imagine
that it could be deliberate or it may be due to the hesitance of relevant
circles to recognize the value of high scientific achievements of one of its
own; it may also be a consequence of a series of subjective conditions.
However, we believe that it was just an odd combination of coincidences
that brought about the delay in presenting this well deserved hommage
to our colleague, friend and professor, eljko Rapani, on the occasion
of his 80th birthday and 55 years of scientific activity.
Our honorees personal and professional life may have also contributed
to this tardiness. eljko Rapanis professional course has differed from
that of most of his colleagues: rather than remaining with one institution,
he was, thanks to his competence, affiliated with a number of them. He
started at the Split Archaeological museum, where he also served as director; then he moved on to the Institute for the protection of cultural heritage in
Split, and became the director there as well. At the same time he taught
part-time at the Department of art history at the Faculty of Humanities and
Social Sciences, University of Zagreb. He spent the final part of his career
at the Institute of Archaeology in Zagreb. It seems that he did not stay at
any of the positions long enough to warrant an anniversary.
Therefore, it gives us great pleasure to accept and include the manuscripts
written by his friends, colleagues and students of three generations from
contemporaries to the youngest followers into an international series
of publications of the International Research Center for Late Antiquity and
the middle Ages Dissertationes et Monographiae.
eljko Rapani has been associated with the International Research Center
for Late Antiquity and the Middle Ages since its beginnings. By participating at the Centers first symposium in Motovun (1994) as the very first
presenter (Il patrimonio dellAntichita nella poleogenesi dellAdriatico orientale
nellalto medioevo) he became a part of its history. Moreover, his jubilee
coincides with the Centers 20th anniversary. Memory takes me back
to that pleasant Motovun terrace under the trees, where we used to sit

with a glass of fine wine after a great meal and discuss the future of the
symposium and the title of the Centers future journal. Inspired by the
Hortus Deliciarum I asked him to combine the word Hortus and all its connotations with the terms Middle Ages and art; I questioned him about
linguistic and lexical details. I remember how we decided that it should be
Medievalium, a medieval version, rather than the classical Mediaevalium;
this has been the topic of many of our European colleagues questions.
That in itself merits publication of this volume by the International
Research Center for Late Antiquity and the Middle Ages.
This collection of works differs from the others in the series Dissertationes
et Monographiae in the fact that the language of the papers is Croatian
(with just summaries in English) although the series are intended for the
international rather than just Croatian readers. One of the reasons is
that the volume is a coherent whole dealing with the issues of Croatian
medieval studies, which comprises texts written by eljko Raspanis
close associates from the various stages of his career, edited by the
editorial board consisting of his friends (M. Ani, I. Fiskovi, N. Jaki,
M. Jurkovi, A. Miloevi). These works, together with the biography,
bibliography and two panegyrics, reveal the broad scientific interests of
eljko Raspani, focusing on the subjects by which he made an imprint
on Croatian art history and archaeology of the second half of the 20th
century. These are primarily the issues of poleogenesis, where he insisted
on putting the monuments into context and on the cultural landscape
in its entirety long before the emergence of modern trends; questions
of early medieval epigraphy, inseparable from sculpture which is one of
his favorite topics; theoretical considerations, particularly those about
the genesis of pre-Romanesque, related to the question of continuity,
anticipating the favorite topic of longue dure.
The other reason lies in the fact that the decision to publish in the series
Dissertationes et Monographiae was made after all the manuscripts had
been accepted and prepared and we wanted to give the Festschrift the
prestigious form it deserves. Given more time we would have included
many friends and colleagues of eljko Raspani from abroad who, under
the circumstances, did not have the opportunity to contribute. However,
we wanted to make sure that this Festschrift saw the light of day on his
eightieth birthday, with our heartfelt congratulations.

Miljenko Jurkovi, Ante Miloevi

October 26, 2012

10

11

12

Ivan Basi

eljko Rapani octogenarius.

Spomenica povodom osamdesete
godinjice ivota i pedesetpete
obljetnice znanstvenog rada

eljko Rapani roen je 26. listopada 1932. godine u Splitu. Potekao je iz obitelji Jerka Rapania,
profesora latinskog i hrvatskog jezika te dugogodinjeg ravnatelja splitske gradske knjinice, i
majke Marije roene Svirev. U rodnom je gradu nakon osnovnog kolovanja zavrio poznatu
splitsku Klasinu gimnaziju, na kojoj je maturirao 1950. godine. Otac Jerko, beki diplomant klasine filologije i slavistike, viegodinji zasluni profesor na splitskoj klasinoj gimnaziji a zatim i na
ondanjoj Pedagokoj akademiji, usadio je eljku Rapaniu solidno obrazovanje iz latinskog jezika
i knjievnosti, dok je majka svog sina dodatno usmjerila prema glazbenoj umjetnosti, omoguivi
mu obrazovanje u muzikoj koli. To su bile osnove kasnijemu Rapanievom duhovnom formiranju, pomalo neuobiajene u turobnim splitskim prilikama prvih poslijeratnih godina. Prirodnim
se stoga ini njegov izbor studija na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje je upisao
povijest umjetnosti, koja se u sklopu tadanjeg studijskog programa sluala objedinjeno sa studijem
povijesti. tovie, upravo uoi Rapanieva dolaska na studij (akademske godine 1949/50.) provedena je reforma kojom su dotada razdvojene studijske grupe ope i nacionalne povijesti objedinjene
u jedinstven studij, koji se onda kao glavni (A) ili sporedni (B) predmet mogao kombinirati unutar
dvopredmetnog studija, i to s filozofijom, povijeu umjetnosti, arheologijom, latinskim jezikom,
grkim jezikom, klasinom filologijom, sociologijom i etnologijom. Valja naglasiti da je, dodue, B
predmet nosio manju satnicu i njoj odgovarajue umanjene ispitne obveze, ali isto tako treba istaknuti da su uz tadanje uobiajene predmete iz povijesti umjetnosti (opa povijest srednjovjekovne
umjetnosti, opa povijest moderne umjetnosti) za studente toga smjera obvezni bili i kolegiji iz
klasine arheologije, narodne umjetnosti, latinskog jezika, estetike te povijesti filozofije. Rapaniu
su predavali, izmeu ostalih, tada eminentni povjesniari Grga Novak, Jaroslav idak i Nada Klai,
odnosno povjesniari umjetnosti Milan Prelog, Grgo Gamulin i eljko Jirouek te arheolog Marcel
Gorenc. Diplomirao je 1956. godine te se potom vratio u rodni grad. Rapaniev povratak koincidirao
je s odlaskom u mirovinu zaslunog povjesniara i arheologa don Lovre Katia, tada znanstvenog
suradnika u Arheolokom muzeju u Splitu, ime je ostalo nepopunjenim radno mjesto kustosa srednjovjekovnog odjela u toj uglednoj splitskoj instituciji. Na otvoreni natjeaj za to radno mjesto javio
se eljko Rapani kao jedini kandidat, te je nakon odsluene vojne obveze 1. listopada 1957. godine
zaposlen u Arheolokom muzeju, najprije na mjestu kustosa-pripravnika zaduenog za srednjovjekovnu zbirku, a zatim s godinama napredujui u slubi na uobiajen nain, sve do stjecanja najvieg
zvanja muzejskog savjetnika. Ondje se pridruio postojeem kadru Muzeja kojeg su tada sainjavali
ravnatelj Branimir Gabrievi, Mladen Nikolanci, Ivan Marovi i bibliotekarka Neda Anzulovi, dok
je u muzejskoj zgradi jo uvijek u poodmaklim godinama stanovao nekadanji ravnatelj, arheolog
Mihovil Abrami, pridruujui se povremeno zaposlenicima pokojim savjetom i kolegijalnom pomoi.
U svojstvu neformalnog savjetnika tih je prvih godina, sve do svoje smrti 1961., djelovao i umirovljeni
Lovre Kati. Nakon prelaska B. Gabrievia na katedru za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru
1969. godine, ravnateljem Muzeja nakratko postaje M. Nikolanci, kojega na tom mjestu od 1971.
sve do 1980. godine nasljeuje Rapani.
13

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Istekom mandata ravnatelja splitskoga Arheolokog muzeja 1980. godine nastavio je radni odnos
u toj instituciji jo nekoliko godina, da bi 1983. nastupio slubu u gradskome Zavodu za zatitu
spomenika kulture u svojstvu savjetnika. U onom je trogodinjem meuvremenu pod mentorstvom
prof. dr. Milana Preloga napisao i na Filozofskom fakultetu Zagrebakog sveuilita obranio doktorsku
disertaciju Razvitak skulpture u Dalmaciji od 6.-9. stoljea, te je 1982. godine stekao zvanje doktora
znanosti. Od iste je godine pa sve do 1989. predavao umjetnost ranog srednjeg vijeka na Odsjeku za
povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, gdje je biran u znanstveno-nastavna
zvanja docenta, a zatim i izvanrednog profesora. Na tada tako ustrojenom zagrebakom odsjeku
preuzeo je nastavne sadraje kadrovski ispranjene odlaskom u mirovinu prof. dr. eljka Jiroueka,
koji su ukljuivali, primjerice, predmet Rani srednji vijek u Jugoslaviji. Za svoga djelovanja na zagrebakom Filozofskom fakultetu bio je mentorom ili lanom povjerenstava za obranu doktorskih
disertacija, magistarskih i diplomskih radova nekolicini povjesniara i povjesniara umjetnosti sa
toga i drugih fakulteta ondanje drave. Istovremeno je predavao na poslijediplomskom studiju
Kultura istone obale Jadrana matinog fakulteta koji se realizirao u Centru za poslijediplomske
studije u Dubrovniku, dok je nastavu drao i na poslijediplomskom studiju zagrebakog Arhitektonskog fakulteta Graditeljsko nasljee, lociranom u Splitu. Godine 1989. postao je i ravnateljem
Zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu, zadravi taj poloaj do 1994. godine. Konano je od
1994. godine nadalje djelovao u Institutu za arheologiju u Zagrebu, gdje je na kraju 2001. godine i
umirovljen u zvanju znanstvenog savjetnika.
Rapani nije, dakle, iskazao tada uobiajeniji ivotopis istraiva slinog formata, koji su nakon
arheoloko-muzeolokih karijera na polovici ivotnoga puta mahom ostvarili podjednako uspjene
sveuiline karijere (D. Rendi Mioevi, B. Gabrievi, M. Sui, I. Petricioli) te se zadrali u akademskim strukturama sve do umirovljenja. Rapani se, nasuprot tome, nakon plodne djelatnosti na elu
splitskog Arheolokog muzeja profesionalno preusmjerio na domenu zatite spomenika, da bi tek u
kasnijim godinama odabrao i sveuilini poziv.
Ocijeniti in extenso cjelokupan Rapaniev opus znailo bi nanovo ga rekreirati, sastavljajui raspravu
koja bi svojim opsegom dostigla gotovo razmjere itave jedne knjige. Pred tim zadatkom valja zastati
i zato to je pisani korpus naeg jubilarca povelik i raznovrstan, tako da uvelike nadilazi uska polja
umjetnosti i povijesti kasne antike i ranoga srednjeg vijeka, u kojima se autor ove spomenice jedino
i smatra kompetentnim. Kako bismo na primjeren nain mogli odgovoriti takvu zadatku, neemo
iscrpno razlagati slavljenikove res gestae1: zadovoljit emo se skromnijim rezultatom i usredotoiti se
na Rapaniev pisani opus, na njegovo znanstveno djelo. Pri tomu jednako vanim smatramo evaluaciju autorovog pristupa i njegovih metoda kao i zakljuaka koje je donosio. Oni, naime, u jednakoj
mjeri odreuju vrijednost djela.
Prikazati linost eljka Rapania u njenoj punini, odnosno u drutvenoj i profesionalnoj interaktivnosti s njegovim okrujem (kao muzealca, arheologa, sveuilinog profesora, konzervatora, rukovoditelja institucij, urednika mnogih izdanja i dr.), takoer nadilazi okvire jedne prigodne spomenice,
ali je nezamjenjivo te e stoga biti potrebno barem ovla ocrtati i te segmente njegova lika. Ipak, pred
nama u prvom redu stoji osvrt na Rapaniev znanstveni opus, dok okolnosti i uvjete pod kojima se
stvarao, obiljeja sredine u kojoj je djelovao, valja prepustiti peru pozvanijih.

To su nedavno u vie navrata ve uinili drugi. Usp. F. Oreb, Zapis uz 75. obljetnicu ivota eljka
Rapania, Obavijesti HAD-a, 39/2, Zagreb, 2007, str. 135-138. F. Oreb, eljko Rapani - dobitnik
nagrade Don Frane Buli, Obavijesti HAD-a, 39/3, Zagreb, 2007, str. 23-25. Usp. takoer nepotpisani izvjetaj: Prof. dr. sc. eljko Rapani - dobitnik Nagrade za ivotno djelo Grada Splita, Obavijesti
HAD-a, 40/2, Zagreb, 2008, str. 155. Vidi i tematski blok s prilozima R. Katiia i M. Zaninovia u
ovom zborniku.

14

Od kada je na poetku radnog vijeka, 1958. godine, objavio prvi svoj struni tekst (bio je to, autoru
poneto nesvojstven, prikaz Prijateljeve monografije o Ivanu Duknoviu) pa tijekom iduih vie od
pola stoljea, bile su to godine ispunjene neprekidnim plodnim radom, znanstvenim djelom koje obuhvaajui zasad raspon od gotovo tri stotine bibliografskih jedinica - otvoreno stoji pred nama.
Osvrui se na bogatu bibliografiju radova naeg jubilarca, itav se taj opus moe svrstati u nekoliko
irih tematskih skupina. U jednu bismo mogli smjestiti radove kojima obrauje rezultate arheolokih
istraivanja koje je provodio sm ili sa suradnicima, u drugu one posveene epigrafskoj problematici,
u treu djela koja sintetski obrauju ranosrednjovjekovnu kulturno-umjetniku prolost Dalmacije, u
etvrtu mnogobrojne priloge koji se odnose na poleogenezu jadranskih gradova i njihovu afirmaciju
u ranom srednjem vijeku, u petu dijakronijske preglede odabranih gradskih sredina, spomenikih
lokaliteta ili mikroregija, u estu analize koje bi se vrlo okvirno mogle podvesti pod pojam heuristike
i kritike izvora, i napokon u sedmu radove pisane s ciljem popularizacije vlastitih i tuih znanstvenih
rezultata. Gotovo sve te tematske cjeline zastupljene su, pak, u ire zasnovanim tekstovima i monografskim prikazima, bilo da ove obrauju pojedini gradski prostor, prostor regije ili itave zemlje. Svi
su ti prilozi razasuti po knjigama, katalozima, strunoj i znanstvenoj periodici Hrvatske, odnosno
nekadanje Jugoslavije te nekolicine zapadnoeuropskih zemalja. Prikazat emo ih slijedei njihova
obiljeja, ne drei se uvijek vremenskog slijeda u kojem su objelodanjivani.
Djelatnost na arheolokom polju u uem smislu (iskopavanja, zatitna istraivanja, rekognosciranja
i sl.) tek je sporadino ulazila u orbitu Rapanievih interesa, to znai da je bio skloniji povijesnoj
eksploataciji arheolokog materijala, dok je klasino arheoloko evidentiranje i sistematiziranje grae
u njegovom radu uglavnom ili sasvim suspregnuto. Pa i u radovima striktno arheolokog karaktera,
izbjegava suhu deskripciju terenskog materijala, polaui naglasak na prostorne i vremenske koordinate spomenika, okruja u kojem je nastao i njegovih kulturolokih implikacija na irem planu.
Jo kao mladi kustos-pripravnik sudjelovao je u arheolokim istraivanjima Dioklecijanove palae
(1958. i 1959.), kao i onima na Vrelu Cetine (1958.), dok je iz istraivanja u kojima je sudjelovao
na Visu (1959. i 1961.) proiziao rad Helenistiki grob s prilozima u Visu. Jedan je od pionira nae
podmorske arheologije, sudjelujui - u vrijeme kada je metodoloki i tematski ta vrsta istraivanja u
nas bila jo u povojima te sasvim inovativna - u strunim skupovima iz tog polja kao i terenskim hidroarheolokim istraivanjima (Viganj na Peljecu, 1969.-1972.) iz kojih je objavio zapaene rezultate,
bavei se i problemima zatite drvenog hidroarheolokog materijala. Tih istih godina (1969.-1971.)
u suradnji s N. Cambijem vodio je istraivanja u Saloni, suorganizatori kojih su tada bili Arheoloki
muzej u Splitu i Smithsonian Institute iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Ona su u istonom dijelu
grada razotkrila kompleks kasnoantike stambene arhitekture (poloaj Ilinac), do tada manjkavo
evidentirane arheolokim istraivanjima koja su se mahom koncentrirala na sakralni pejza.
Budui da su arheoloka istraivanja koja je na Otoku u Solinu koncem 19. stoljea proveo F. Buli,
a tridesetak godina kasnije E. Dyggve, ostavila brojne nedoumice o broju, obliku, titularu i namjeni
crkvenih graevina sred tog rijenog otoka, sazreli su uvjeti da se novom, sada ve treom arheolokom
kampanjom stajalita davnanjih istraivaa uvrste, korigiraju ili opovrgnu. Potrebu za revizijom
pojaavala je i vanost lokaliteta za nacionalnu arheologiju kao grobnog mjesta nekolicine vladara
iz hrvatske kraljevske dinastije Trpimirovia, u tom smislu izriito spomenutog u jednoj digresiji
kronike Tome Arhiakona (1266.) te kao mjesta pronalaska epitafa kraljice Jelene (976.), udovice
Mihajla Kreimira II. i majke kralja Stjepana Drislava, epigrafskog izvora neobino vanog za uspostavu genealogije domae dinastije, odnosno za preciziranje vladarske kronologije u 10. stoljeu.
Vie puta pregraivane te potpuno iezle jo za osmanlijske okupacije Solina i potom sukcesivno
zamjenjivane novim svetitima, crkve Sv. Stjepana i Sv. Marije koje spominje Historia Salonitana
su nakon Bulievih istraivanja tumaene kao dvojne graevine, svaka sa zasebnom dedikacijom,
od kojih je ona posveena Bogorodici isprva povezivana s crkvom ije je temelje otkopao Buli: trobrodnom uzdunom graevinom ralanjenom stupcima i etvrtaste apside, u ijem je predvorju
15

pronaen kraljiin nadgrobni natpis. Time pitanje ubikacije druge crkve koju su spominjali izvori
nije bilo rijeeno (tim vie to splitski kroniar naglaava da su hrvatski kraljevi i kraljice pokapani in
atrio basilice sancti Stephani, dakle nipoto u crkvi posveenoj Mariji), to je i motiviralo Dyggveova
i Karamanova dodatna istraivanja na Otoku poetkom tridesetih godina. U potrazi za tom, drugom crkvom, zidovi pronaeni ispod postojee klasicistike upne crkve protumaeni su kao ostaci
manje, jednobrodne crkve, takoer opremljene kvadratinom apsidom i prostranim predvorjem. U
Dyggveovoj interpretaciji radilo se o crkvi Sv. Marije, dok je naslovnik Sv. Stjepana ovog puta pripisan veoj, sjevernoj bazilici. Napokon su Rapanieva i Jelovinina revizijska istraivanja, provedena
1972. godine, opovrgnula Dyggveovo miljenje. Arheoloka je evidencija tom prigodom pokazala da
na Otoku postoji samo jedna crkva, predromanika graevina s kraljevskim mauzolejem u narteksu,
a da ostaci temeljnih zidova objekta juno od nje vjerojatno pripadaju crkvi iz 17. stoljea. Revizija
arheolokog lokaliteta koju su istraivai obavili ukazala je, ujedno, da je titular sjeverne crkve najvjerojatnije bio sv. Stjepan (sudei po u atriju pronaenoj grobnici kraljice Jelene te konfrontaciji
tog arheolokog podatka s tekstom Salonitanske povijesti koji ga potvruje), ali i da pitanje poloaja
crkve Sv. Marije (prema Arhiakonu takoer ploda kraljiine graditeljske djelatnosti) ostaje i dalje
otvorenim. Kao radnu hipotezu Rapani i Jelovina predloili su identifikaciju crkve na lokalitetu
Gradina u Solinu s onom koju je izgradila i obdarila supruga Kreimira II. Kako su se u meuvremenu o problemu javila druga miljenja2, potonje pitanje drugog titulara (ili kotitulara iste crkve?) ne
moe se smatrati definitivno rijeenim, ali mnogo vanijom ostaje Rapanieva i Jelovinina zasluga
to su relevantnim arheolokim pokazateljima verificirali kronoloke odnose na jednom od kljunih
lokaliteta predromanike arhitekture u Dalmaciji.
Istraio je i objavio ostatke neobinog kasnoantikog sklopa u poljikoj Ostrvici (1976.-1980.), usporeujui mu dispoziciju i gabarite s lovakim dvorcem ostrogotskog kralja Teodorika u Galeati kod
Forlija, ali i s (nepotpuno istraenim) objektom u Bilicama kod ibenika. Novopronaenu graevinu
oprezno je intepretirao kao germansku novinu koja je u Italiju stigla s gotskim osvajaima, strana
mjesnoj tradiciji, s relativnim uspjehom transplantiranu i na istonojadranski posjed ostrogotske
drave. U arhitektonskom pogledu, radi se o preuzimanju tipa rimske vile jednoetane ili dvoetane
pravokutne izduene jezgre s prigraenim trijemovima izmeu rizalitno istaknutih bonih krila
(nasljeduje, u krajnjoj liniji, i bogati juni prospekt Dioklecijanove palae). Elementi kasnoantike
graditeljske tradicije poput gljivastih otvora prozora i vrata, prisutni i na objektu u poljikoj Ostrvici,
motivirali su Rapania na dataciju u irok kronoloki potez 5. ili 6. stoljea. Lokalitet je, naalost,
lien ostataka materijalne kulture, to upuuje na njegovo brzo naputanje ili ak nedovrenost.
Izlaganjem na petom znanstvenom skupu Hrvatskog arheolokog drutva Dolina rijeke Neretve
od prethistorije do ranog srednjeg vijeka 1977. godine otvorio je dotada neuoen problem manjka
predromanike arhitekture i skulpture na podruju izmeu Cetine i Neretve, kraju kojeg bizantski
car Konstantin VII. Porfirogenet u 30. i 36. poglavlju svoga djela De administrando imperio naziva
Paganija. Neujednaenost ranosrednjovjekovne arheoloke i umjetnike topografije tog prostora u
usporedbi s onom registriranom u susjednim joj politikim formacijama (Bizantskom Dalmacijom
i sklavinijama) - a broj spomenikih jedinica koji se tom razdoblju mogu valjano pripisati je zaista
malen - potaknuo je Rapania da taj nedostatak pokua objasniti. Objanjenje koje je ponudio razmjerno je jednostavno: uzdu irega naronitanskog primorja onakva veza, koja je usprkos dinaminim
vremenima seobe na mnogim drugim mjestima postojala i spajala autohtoni supstrat sa slavenskim
2

M. Jurkovi, Crkve s westwerkom na istonom Jadranu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26,
Split, 1986-1987, str. 61-86. A. DUPLANI, Crkve kraljice Jelene u Solinu, Split, 1999; M. MATIJEVI SOKOL - V. SOKOL, Quedam Helena regina, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3. ser. 43,
Zagreb, 2010, str. 421-422. Niz novih pogleda na taj arhitektonski spomenik donosi A. MILOEVI,
Predromaniki zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj / Campanili preromanici della Dalmazia
e della Croazia altomedievale, Dubrovnik-Split, 2011, str. 75-81.

16

doseljenicima, ovdje, u neretvanskom podruju, izgleda nije postojala. Pucanje navedene veze autor
je tumaio postupnim zamiranjem i konanim utrnuem civilnih i crkvenih funkcija Narone, glavnog
gradskog sredita cjelokupnog tog prostora, koje nije (za razliku od Salone ili Epidaura) zamijenjeno
novim vjerskim i kulturnim aritem. Stoga je itav taj predio ostao izoliran od tipinih povijesnih
gibanja do kakvih je dolo u podrujima gdje je prekid kasnoantikog urbaniteta bio manje silovit,
pojava novih gradskih sredita ea, a suivot razliitih elemenata stanovnitva skladniji. Posljedino
nije moglo doi ni do intenzivnijih kontakata i proimanja dvaju etnikih slojeva stanovnitva kakvi
su zasvjedoeni drugdje u Dalmaciji, to je sve zajedno odgodilo kristijanizaciju cijele mikroregije za
relativno mnogo vremena, motivirajui na taj nain i smo ime Paganija. Nepostojanje standardnih oblika predromanike sakralne topografije uvjetovano je, po Rapanievu miljenju, specifinim
drutveno-politikim okolnostima u kojima se prostor juno od Cetine i sjeverno od Neretve zatekao
poetkom ranoga srednjeg vijeka. U svemu, dakle, zakljuak se zasniva na negativnom argumentu, na
gotovo posvemanjem nedostatku arheolokog materijala i likovne batine ranosrednjovjekovlja kao
injenici i kao problemu. Kada je rije o tom meurjeju i njegovu ranosrednjovjekovnom kulturnom
pejzau, valja naglasiti da, usprkos izostanku sustavnih arheolokih istraivanja, i u meuvremenu
neto bolje sistematizirana arheoloka topografija pojedinanih nalaza jo uvijek pokazuje sliku koja
tek u neznatnoj mjeri odudara od one koju je prije tri desetljea ocrtao . Rapani.
Sudjelovao je u opsenim arheolokim istraivanjima u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika (1983.1987.) koja su provedena poslije razornoga potresa (1979.), gdje je vodio radove na gradskom predjelu
Pustijerna. Istodobno je Josip Stoi, takoer u ime zagrebakoga Instituta za povijest umjetnosti, rukovodio istraivanjima na prostoru dubrovake katedrale, kojom su prilikom pod temeljima dananje
barokne prvostolnice otkriveni ostatci monumentalne trobrodne bazilike. Prvotno uzbuenje, koje je
u strunim krugovima pobudio taj dogaaj i prve preliminarne interpretacije pronaene arhitekture,
tada jo uglavnom svedene na reakcije u dnevnim glasilima, esto senzacionalistiki obojene, ustupili su u sljedeim godinama mjesto trijeznom vaganju argumenata o dataciji i namjeni otkrivene
sakralne graevine. Dakako, i o implikacijama koje je nova spoznaja o postojanju reprezentativne
bazilike nosila za najraniju povijest Dubrovnika. Sabravi na jednom mjestu dotadanja gledita
historiografije o postanku i urbanistikom rastu grada, kao i radne hipoteze aktualnih istraivaa i
kompetentnih znanstvenika o ulozi koju je u razvitku rane, gradske strukture mogla imati novopronaena trobrodna crkva, Rapani je na temelju aktualnih spoznaja dao prvu sustavniju interpretaciju vremena i okolnosti izgradnje te crkve te njena utjecaja na vladajue teze o povijesnom okviru
dubrovake poleogeneze. Skrenuo je panju strunih krugova s dotad dominantnog 7. stoljea na
ranije, justinijansko razdoblje kao formativno u tom smislu. Tada se, na temelju objavljenih podataka istraivaa, u radu Marginalia o postanku Dubrovnika opredijelio za 6. stoljee kao vrijeme
graenja trobrodne bazilike, povezavi taj dogaaj kauzalno s Justinijanovom obnovom Carstva
nakon ostrogotskog rata te openitom ekspanzijom ranobizantske kulture i politike u jadranskom
bazenu u to doba. tovie, drao je opravdanim pretpostaviti da je postupni uspon Raguzija vie
dugovao isto tako polaganom odumiranju Epidaura gaenju dotadanje njegove uloge kao centralnog mjesta u irem prostoru i prenoenju vojnih, civilnih i crkvenih funkcija u korist neusporedivo
bolje pozicioniranog susjednog kastruma na hridini negoli kakvoj opsadi ili osvajanju Epidaura
koje se moglo odigrati u 7. stoljeu. Prijenos kljunih gradskih atributa iz starijega u novije naselje
zapoeo je, prema Rapanievu miljenju, ranije i trajao je vie godina te imao kompleksnija obiljeja
nego to je to pretpostavljala davnanja historiografija. Upravo okolnost da je na mjestu kasnije
srednjovjekovne i barokne katedrale ve u ranobizantskom razdoblju bila njena prethodnica - kao
i prilino jak sloj materijalnih tragova ranokranske skulpture unutar grada na koji je ve ranije
upozoravao C. Fiskovi - uputile su ga na pretpostavku o jednom ranom naselju razvijenom pod
hridinom Raguzija i na odbacivanje Porfirogenetovih vijesti kao tradicionalnoga modela kojim se
objanjava postanak Grada. Koncentracija vojnoga i politikog interesa na prednosti novog poloaja
omoguila je autoru da pretpostavi i rano preseljenje epidaurskoga biskupa u novo naselje potkraj

17

6. stoljea, pri emu bi ovaj zadrao tradicionalni naslov svoga nekadanjeg sjedita, a da gradnju
monumentalne katedrale pripie carskoj blagajni. S druge strane, valja naglasiti da ni u najnovije
vrijeme nije postignut konsenzus oko datacije i funkcije bazilikalne crkve otkrivene sred Dubrovnika,
o kojima su u literaturi i nakon Rapanieva priloga izricana posve suprotna miljenja3. Rapanieva
oprezna hipoteza o postojanju ranobizantskog kastruma, utvrenog refugija za okolno starosjedilako
stanovnitvo i bizantsku posadu, u ijem je okruju podignuta i velika crkva, postala je - i kada joj se
kasniji istraivai nisu priklanjali - uvaavanom svojinom u novijoj literaturi. Ono to je tu, moda, i
vanije od opredjeljivanja za ovu ili onu spornu dataciju, jest injenica da je ovim radom (nakon onog
o naseobinskom kontinuitetu salonitanskog agera iz 1980.) Rapani nastavio teorijski i metodoloki
razraivati problem ranosrednjovjekovne poleogeneze jadranskih gradova, udarivi na taj nain temelje
drugaijemu vienju u odnosu na ranije prevladavajue shematizirane obrasce o kataklizmikom
kraju antikog urbaniteta u arheolokoj, povijesnoj i povijesnoumjetnikoj literaturi te u odnosu na
previe usko oslanjanje na povijesne izvore drugog reda (Konstantin Porfirogenet, Toma Arhiakon,
Pop Dukljanin, srednjovjekovni dubrovaki kroniari i analisti itd.). On pie: Zbivanja uzdu nae
obale Jadrana na izmaku antike treba promatrati u kontekstu cjelokupnog mediteranskog prostora
i njegove povijesti, to znai i usko povezano, a ni u kom sluaju odvojeno, od zbivanja koja se u to
vrijeme dogaaju na mnogim njegovim relevantnim podrujima. Zato ni ivot gradova na toj obali
nije mogue izdvajati iz toga konteksta. S te toke gledita postaje evidentno da najstariju povijest
ranosrednjovjekovnih gradova nije nuno promatrati kao pasivnu posljedicu unitavanja gradskih
sredita barbarskim invazijama i/ili prirodnim katastrofama (i posljedine translacije nekih njihovih
funkcija na novi poloaj), ve valja raunati i s drugim formativnim elementima: naseobinskim
kontinuitetom koji see dublje u prolost i duguje svoj uspjeh poleogenim karakteristikama dotinog
lokaliteta. Utoliko je i Rapanieva zasluga to je uputio na drugaija i sloenija promiljanja poleogeneze nekih gradova koji su izali na povijesnu pozornicu u osvit srednjega vijeka.
Konstatacija da [gradovi] ne nastaju i ne nestaju iz kakvih jednostavnih razloga poput onoga kojeg
se obino navodi kad je rije o Dubrovniku. Ne propadaju samo zato to ih je netko opljakao, spalio
ili ak poruio. S druge strane, opet, ne nastaju katkad samo zato jer su im oni blii ili udaljeniji vie
ili manje stradali. Posvuda, pa tako i u naim jadranskim krajevima gdje na mnogim mjestima postoje
uvjeti za razvijanje gradova kako prostorno, tako i gospodarski, na njihov ivot utjee niz inilaca,
od topografskih, tonije mikrotopografskih, pa prometnih, strategijskih i jo mnogih drugih moe
posluiti kao uvod u Rapanieve kasnije radove o poleogenezi jadranskih urbanih sredita - prije
svih Splita i Dubrovnika, ali i Narone te drugih gradova - u kojima je s ovih istih polazita razradio
i njihove postanke, atipine spram naina na koji su nastajali i trajali, primjerice, Zadar, Rab, Osor,
Krk i njima slina naselja strukturirana na rimskoj urbanistikoj osnovi i zadrana na istoj.
Rapanieva studija posveena kontinuitetu naseljenosti salonitanskog agera u ranom srednjem vijeku iz 1980. godine u tom je smislu prijelomna, jer je oznaila prekid dugo vremena dominantnog
3

Usp. J. Stoi, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku, u: Arheoloka istraivanja u
Dubrovniku i dubrovakom podruju. Izdanja HAD-a, 12, Zagreb, 1988, str. 15-38. J. Stoi, Slijed oblikovanja sakralnog sredita u Dubrovniku, Dubrovaki horizonti, 29, Dubrovnik, 1989, str. 56-59. V. Koak,
Od Epidaura do Dubrovnika, Dubrovnik, VIII/4, Dubrovnik, 1997, str. 5-38. D. Milinovi, Dubrovnik
- Ragusium. Prilog vienju nastanka i razvitka grada na kraju kasne antike, Dubrovnik, VIII/4, Dubrovnik,
1997, str. 124-142. . Pekovi, Dubrovnik. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada / La fondation et le
dveloppement de la ville mdivale, Split, 1998. I. Pavi, Die Pfeilerbasilika in Dubrovnik: Sptantiker oder
mittelalterlicher Bau?, Arheoloki vestnik, 51, Ljubljana, 2000, str. 205-223 . Pekovi, Nastanak i razvoj
katedralnoga sklopa u Dubrovniku, u: Tisuu godina uspostave dubrovake (nad)biskupije. Zbornik radova
znanstvenoga skupa u povodu tisuu godina uspostave dubrovake (nad)biskupije / metropolije (998.-1998.), prir.
. Pulji, N. A. Ani, Dubrovnik, 2001, str. 517-576. . Pekovi, Crkva Sv. Petra Velikoga. Dubrovaka
predromanika katedrala i njezina skulptura / La chiesa di S. Pietro Maggiore. La cattedrale preromanica di Ragusa
e il suo arredo scultoreo, DubrovnikSplit, 2010.

18

katastrofinog historiografskog pristupa problemu degradacije i nestanka kasnoantikog grada.

Vraajui se poslije u vie navrata ovom pitanju, Rapani mu je postupno pridodavao poneki novi
argument ili korigirao vlastita miljenja, no u bitnom se pridravao teze onako kako je izloena prije
vie od trideset godina. Njena sr je u sljedeem: ivot u prostoru od Trogira pa sve do Primorskih
Poljica nije ni u jednom trenutku potpuno ugasnuo. Ocijenivi, dobrim dijelom opravdano, stavove
starije historiografije o preobrazbi kasnoantikih naselja u ona ranosrednjovjekovna kao simplifikacije,
premisu istaknutu na poetku dokazivao je - na tlu omeenu spomenutom mikroregijom - dvama
konstantama kontinuiteta: konstantom naseljenosti i konstantom imena. Prva se moe verificirati
arheolokom graom svih vrsta u neprekinutoj uzastopnoj stratigrafiji (materijalna kultura, oblici
naselja, graevine, nekropole, kultni objekti, komunikacijske strukture itd.), a drugu registrira
toponimija, osobito hagioforni toponimi u kontinuiranu koritenju sve do suvremenosti. Primijenivi navedena naela na prostor omeen Trogirom, rnovnicom, Mosorom, Kozjakom i morskom
obalom, Rapani je detaljnom evidencijom tada poznatih lokaliteta pokuao ukazati da na njemu,
tom prostornom okruju, bitnog prekida kontinuiteta u 7. i 8. stoljeu nije bilo, odnosno da sma
injenica perzistiranja model naseljenosti i kultnih tradicija povratno upuuje na preivljavanje
autohtonog, kristijaniziranog i romaniziranog stanovnitva kao prijenosnik tog kontinuiteta; isti
je taj prostor, grosso modo prostor nekadanjeg salonitanskog agera, autoru posluio i kao case study
za relevantne i srodne zakljuke o nestanku, transformaciji i poleogenezi ostalih jadranskih gradova.
Vanu je ulogu u ovim Rapanievim promiljanjima odigrala okolnost to je nemali broj crkvenih
graevina o kojima je rije zapravo predstavljao izvorno ranokranska zdanja, pregraena ili samo
preinaena novom skulpturom tijekom predromanike. Ta stalnost funkcija otvorila je mogunost
da izmeu korisnik iste crkve u objema razdobljima postoji i izravna veza. S druge strane, Rapani
je iznosio usporedbe s europskim primjerima zaposjedanja podruja napuenih autohtonim stanovnitvom, koji su ga potaknuli da i u ovom domaem sluaju pretpostavi blag prodor i vrlo postupnu,
mirnu konsolidaciju novoga etnikog elementa, sa respektiranjem zateenih kulturnih vrijednosti,
teritorijalne organizacije i drugih retencija iz predslavenskog doba. Izdvojio je tri karike koje su, po
njegovoj prosudbi, vrst indicij da je veza izmeu autohtonaca i doseljenika u salonitanskom ageru
bila direktna, i to u korist predslavenskog supstrata (topika stalnost naseobinskog poloaja sa zadranim tradicionalnim kultnim mjestom, tri dedikacijska sloja u naslovnicima crkava, epigrafske
sheme i formulacije ranokranske provenijencije proslijeene u rani srednji vijek te praene radionikom klesarskom tradicijom), ukazujui na kontinuitet starosjedilakog stanovnitva na nain
o kakvom u literaturi dotad nije bilo rijei. Tako je o sloenim procesima nestanka kasnoantikih i
postanka ranosrednjovjekovnih gradova predoio sliku u mnogoemu drugaiju od one ustaljene,
koja je u domaoj historiografiji uglavnom naila na povoljnu recepciju4. Prvi je, prije pojave vanih
monografija I. Babia i N. Klai, pokuao ocrtati profil ranosrednjovjekovnoga Trogira (1980.).
U lanku iz sredine devedesetih godina Jedan primjer jadranske poleogeneze istaknuo je iznova
specifian sluaj Narone kao grada koji nije imao ekvivalentna nasljednika, grada koji bi preuzeo
odabrane funkcije starijega na drugom poloaju (odnos Epidaur-Raguzij, Salona-Spalatum). Povoljan
je poloaj ovoga rimskog grada, meutim, u kasnijemu vremenskom slijedu generirao nekolicinu
manjih trgovakih naselja-emporija u njegovu irem i uem okruju (Mogorjelo, apljina, DrijevaGabela, Metkovi, Poitelj, Ploe), to ukazuje da su poleogene karakteristike prostora, dijakronijski
uoavane, uvijek bivale vrednovane. Moglo bi se, dakle, u ovom sluaju ipak govoriti o postojanju
svojevrsnoga prostornog kontinuiteta, ali ne koncentriranog na istovjetnom poloaju, ve disperziranog, po funkcijama vrlo ogranienog i selektivnog te lienog misaonog kontinuiteta (naronitanske
upravne, kulturne i ine tradicije). Rapanieva, pak, prouavanja najranijih faza gradskog organizma
4

Sva relevantna literatura o tom pitanju, sa uvaavanjem Rapanievih rjeenja, sakupljena je u N.

Marakovi - T. Turkovi, Social change and the idea of urbanity between Late Antiquity and
Early Middle Ages, Hortus artium medievalium, 12, Zagreb-Motovun, 2006, str. 91-99.

19

Dubrovnika i Splita mogu se saeti u sljedeim retcima: Ni Spalatum ni Rausij nisu tzv. utemeljeni
(osnovani i projektirani) gradovi - Grundungsstdte ili villes fondes - da bi tim projektom sve dobili,
niti su, pak, nastajali iz kakva skromnog naselja da bi urbanu konfiguraciju i u svijesti stanovnitva
i u osvajanju prostora morali stvarati u dugom slijedu stoljea. Svoj poetak duguju posebnim okolnostima pa im je i poleogeneza formalno drukija: bliska meusobno, a razliita od ostalih slinih im
gradova koji nasljeuju i prostor (topiki kontinuitet) i duhovne vrijednosti. To znai da su stanovnici
i jednoga i drugoga donijeli duhovno bie bivega grada, ono zajednitvo koje ih je upuivalo na suivot i koje je organizaciju tog ivota preselilo na drugo mjesto. To se preseljavanje odvijalo postupno
i sustavno, a ne dramatino, kako opisuje Toma u primjeru Salone, odnosno kako se pretpostavlja u
primjeru Rausija. Umjesto konvencionalnih tumaenja o potpunoj devastaciji Salone uslijed vojnog
zauzimanja grada praenoj njegovim naglim i paninim naputanjem, Rapani im je suprotstavio
sloenije objanjenje koje je poivalo na uoavanju ekonomskih, politikih i urbanolokih okolnosti
to su do kraja 6. stoljea potpuno izmijenile fizionomiju Salone. Urbana regresija i svojevrsna
ruralizacija grada kao uzroci (ne povodi) njegovu utrnuu, i kasnijem izmjetanju, time su po prvi
put ule u hrvatsku literaturu o urbanoj povijesti.
Neto ranije, 1995. godine, raspravljao je o nasljeu antike u poleogenezi srednjovjekovnoga grada,
u ovom radu kao i u drugima opirno citirajui i komentirajui odnosne izvore (splitski kroniar
Toma, car-pisac Konstantin Porfirogenet, korespondencija pape Grgura Velikog s istonojadranskim
episkopatom, hagiografski korpus sv. Dujma, Liber Pontificalis i dr.). Promatrajui grad kao u nekom
vremenskom slaganju dogaaja organiziranu jedinicu koja okuplja stanovnitvo istih ciljeva, ali istodobno djeluje i na okolinu centripetalnom silom, definirao je tri urbogena imbenika: (1) prirodna
obiljeja prostora, odnosno zemljopisni okvir pogodan za razvitak naseobinske aglomeracije, (2)
stanovnitvo kao korisnika zemljopisnih datosti i katalizatora njihovih unapreenja i (3) civilizacijsku
razinu odnosno kulturno nasljee svih vrsta akumulirano na dotinom mjestu njegovim neprestanim
nastavanjem u dugome trajanju. Iz te je perspektive dalje sustavno obraivao primjere dalmatinskih
ranosrednjovjekovnih gradova: Salone i Splita, odnosno Epidaura i Dubrovnika. Pisao je o protagonistima preseljenja iz starijega u novo naselje (Veliki Sever i nadbiskup Ivan u Splitu, estorica uglednika
navodno salonitanskog porijekla u Rauziju), zatim o pravnim implikacijama preuzimanja dravnog
vlasnitva u posjed doseljenih stanovnika, pa suburbanoj agrarnoj osnovici kao preostatku agera
koji im je omoguavao opstanak u novom sjeditu, krtim naznakama prvobitne drutvene slike
u skromnim izvorima (possessores, magnates, potentiores, defensores, tribuni), prvim intervencijama u
gradsko tkivo, urbanoj topologiji, napokon sakralnoj topografiji. Jednom rijeju, pojasnio je vrijednim zakljucima o urbanom razvoju i njegovim najranijim nositeljima sliku strukturalnih i fizikih
promjena nastalih u ta dva naselja u prvim stoljeima ranoga srednjeg vijeka.
Prvih godina radnog vijeka, profesionalno vezan uz splitski muzej, usmjerio se na sistematiziranje
spomenike grae, prije svega one uvane u matinoj mu instituciji. Rapani je prvi, 1963. godine,
na jednom mjestu sakupio i sustavno obradio ranosrednjovjekovnu kamenu skulpturu pohranjenu
u gradskom Arheolokom muzeju, koja mu je kao kustosu i bila povjerena. Rad na tom katalogu
ukljuivao je, primjerice, poznate pluteje, arhitrave i lukove oltarnih pregrada iz najranijih razdoblja opremanja liturgijskim namjetajem splitske katedrale i njoj bliskih crkava, dok se kao rezultat
istie uspostavljanje faza i kronolokih sekvenci u mjesnoj stilskoj evoluciji i likovnoj kulturi. Na nj
se u tematskom i metodolokom smislu prirodno nastavlja katalog ranosrednjovjekovnih latinskih
natpisa Splita (1971.), jednako kao i prethodno navedeni rad vaan za pruanje kronolokih uporita
strunjacima povijesnih disciplina za vra i pouzdanija zakljuivanja. U potonjem je radu tako
u razmatranje uzeo glasovite sarkofage splitskih nadbiskupa Ivana (starijeg i mlaeg), Martina i
Lovre, kao i sarkofag svjetovnog poglavara splitske opine, priora Petra, zatim luk oltarne ograde iz
esterolisne crkve Sv. Trojice na splitskom Poljudu, zabat iz crkve Sv. Martina nad Zlatnim vratima
Dioklecijanove palae itd. Budui da dominantan dio tih natpisa na susjednim im povrinama sadri
20

i likovnu komponentu, tonije reljefno klesane plohe, Rapanieva je obrada rezultirala i zakljucima vanim za njihovu stilsko-kronoloku korelaciju. Time se, po svemu sudei, zametnuo i njegov
interes za prouavanje rane predromanike i prijelazne skulpture u Dalmaciji i irem jadranskom
prostoru, to e kulminirati njegovom doktorskom disertacijom Razvitak skulpture u Dalmaciji od 6.-9.
stoljea. Pri radu na navedenim katalozima skulpture i epigrafike Rapani se tematski i metodoloki
vodio obrascem koji je na istovrsnom zadarskom materijalu poetkom ezdesetih godina uspostavio
I. Petricioli, monografski na taj nain obradivi poznatu grau ranosrednjovjekovnog razdoblja. Korpusi koji su u tim prilikama izraeni ostat e - sve do pojave suvremenijih katalog natpisa i reljefne
skulpture5 - referentne toke pri uspostavljanju razvojnih etapa srednjodalmatinskog kulturnog
pejzaa u vremenskom slijedu od 8. do 11. stoljea.
Na istu se temu Rapani vratio ranih sedamdesetih godina, prilikom odravanja Devetog kongresa
arheologa Jugoslavije u Zadru. Tom je prigodom u programatskom prilogu karakteristino nepretenciozna naslova (Neka pitanja ranosrednjovjekovne latinske epigrafije na naoj jadranskoj obali)
potanko teorijski razradio problem datiranja predromanikoga umjetnikog stvaralatva pomou
podataka koje pruaju epigrafska svjedoanstva.
U ocrtanoj situaciji postoje samo veoma ograniene mogunosti utvrivanja vremena postanka
spomenika. Prije svega treba uzeti u razmatranje spomenike datirane direktno (s uklesanim vremenom nastanka) ili indirektno (s uklesanim imenima linosti poznatih iz povijesnih izvora, ili ako je
iz izvor poznato vrijeme nastanka spomenika i/ili njegovih dijelova). Iz toga proizlazi naknadna
podjela na spomenike opremljene samo ukrasom, one opremljene samo natpisom, kao i one s obje
komponente. Nadalje se mogu ralaniti prema kriteriju datiranosti: spomenici s datiranim natpisom
i ukrasom, s nedatiranim natpisom i ukrasom, itd. Od 136 natpisnih spomenika nastalih na podruju
dananje Hrvatske od 7. do sredine 13. stoljea, koje registrira Mihalji-Steindorffov Glossar, tek
malen postotak nudi prozopografske podatke koji se mogu asocirati uz poznate i datirane osobe iz
ranosrednjovjekovnog razdoblja ovog prostora. A sasvim zanemariv je broj onih natpisa koji na sebi
nose oznaku datacije. No upravo ovi, iako malobrojni - dragocjeni su za uspostavljanje kronologije,
jer pruaju vrst i pouzdan temelj uspostavi komparativne analize.
U knjizi arheologa R. Matijaia objavljenoj prije desetak godina istaknuto je da bi solidan epigrafiar
trebao ispuniti odreene uvjete: poznavanje jezika, u naem sluaju latinskoga, njegovih pravila i
strukture. Drugi je uvjet savladavanje tehnike strukturiranja natpisa u jezinom smislu, tj. poznavanje
sustava kratica i redoslijed te pravila uporabe ustaljenih formula, jezinih sklopova za pojedine vrste
natpisa. Trei uvjet za epigrafiara je poznavanje konteksta u kojemu su natpisi nastali. (...) Odnos
epigrafije i povijesti je obostrano ovisan, ali je epigrafija dublja specijalizacija samo jednoga dijela
povijesne tematike. S druge strane, tko prouava natpise na takav specijalistiki, usko struni nain,
mora osim povijesnog konteksta znati i barem temelje arheologije, povijesti umjetnosti i ikonografije,
kako bi objasnio meusobni odnos natpisa i cjeline spomenika. Epigrafija - dakle - jest specijalizacija
prema uskom dijelu povijesnih vrela, ali istovremeno trai poznavanje srodnih i pomonih znan5

M. Ivanievi, Neobjelodanjeni ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Trogira, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 1981, str. 169-177. R. MIHALJI, L. STEINDORFF, Glossar zur frhmittelalterlichen Geschichte im stlichen Europa, Beiheft 2: Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom
Ende des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts, Wiesbaden, 1982. T. BURI, Predromanika skulptura
u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12, Split, 1982, str. 127-160. M. Jurkovi, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi s Peljeca, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 10, Zagreb, 1986, str.
83-89. M.-P. FLCHE MOURGES - P. CHEVALIER - A. PITEA, Catalogue des sculptures du haut
Moyen-Age du Muse archologique de Split, I, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85, Split,
1993, str. 207-305. V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split,
1996. Salona IV. Inscriptions de Salone chrtienne, IVe-VIIe sicles, vol. 1-2, d. N. Gauthier, E. Marin, F.
Prvot, Rome, 2010.

21

stvenih disciplina6. Uistinu, sagledavajui retrospektivno Rapanievo djelo, moe se konstatirati

da je on u vlastitom intelektualnom habitusu uspio sintetizirati i na primjeran nain oitovati sva
ona znanja i vjetine koje se postavljaju pred epigrafiara, a koje spominje Matijai. No, kod dobrog broja starijih istraivaa ovo nije bio sluaj, to je - oteano nepostojanjem korpusa latinskih
natpisa - rezultiralo mnogim nespretnim pokuajima uspostave kronolokih orijentira za pojedini
spomenik, pri emu se ili zanemarivala epigrafika komponenta u korist stilske ili obratno, a bilo je
i sluajeva kad su zanemarene obje komponente te prednost dana prozopografskim informacijama
iz natpisa koje su onda - ve prema potrebi - pripisivane ovoj ili onoj linosti iz ranosrednjovjekovne
povjesnice. Manipulacija je bila olakana meuovisnou historiografskih zakljuaka i formalnih
kriterija likovnog jezika, mada se nerijetko dogaalo da ni u jednom niti u drugom sluaju postavke
nisu bile jednoznane i jasne. To je posljedica odsustva kronolokih markera, bilo u epigrafskim ili
stilskim pokazateljima spomenike batine, ali i posljedica nesustavne i fleksibilne primjene tih istih
pokazatelja u ocjenama istraiva. Stoga su se raniji autori utjecali irokim datiranjima u 9.-11.
stoljee, ime su - kako je svojedobno primijetio I. Petricioli - zapravo izraavali vlastitu nemo. Ovo
smo istaknuli i zato to upravo u toj plodnoj simbiozi filologa, arheologa, povjesniara i povjesniara
umjetnosti valja potraiti neke bitne pretpostavke Rapanieva intelektualnog profila.
Specijalistikim Rapanievim prilozima iz epigrafike pripada rad Mater (pater) pupillorum tutorque
viduarum. Primijetivi da natpis s Jelenina sarkofaga (976.) dijeli sadrajne i leksike slinosti s tekstom epitafa splitskog nadbiskupa Martina (oko 970.-1000.) nastalim otprilike u isto vrijeme, Rapani
se posebno zadrao na formulaciji mater pupillorum tutorque viduarum, kojom se kraljicu karakterizira
kao majku sirot i zatitnicu udovica. Toj formuli potpuno odgovara viduasque tuens pater ipse pupillis - titei udovice bio je otac siroadi s nadbiskupova epitafa. Rapani je zakljuio kako u ovom
primjeru nije rije o retorikom opem mjestu, ve da se radilo o ranosrednjovjekovnim pohvalama,
laudacijama, preuzetima u takvu obliku iz kasnoantikog pravnog shvaanja kakvo predstavlja, na
primjer, Justinijanov zakonik (Codex Iustinianus). Drugim rijeima, radije nego kao uopen primjer
ranosrednjovjekovne karitativne djelatnosti, tumai oba opisa kao slubeni naziv institucije koja je
sainjavala sastavni dio djelatnosti visokih crkvenih i dravnih dunosnika, zadrane u bizantskim
gradovima Dalmacije te otamo prenesene u pravni korpus ranosrednjovjekovne Hrvatske. Tekstovna veza izmeu nadbiskupova i kraljiina sarkofaga bila bi u tom sluaju materijalni trag navedene
pravne ustanove i smjera kojim je ona prodirala u zalee. Mnogo kasnije se ponovno vratio tom
problemu, osvrui se na neka u meuvremenu izraena novija miljenja (R. Katii, D. Rendi
Mioevi, M. Sui) i osnaujui vlastita gledita iz prvoobjavljenog rada novim argumentima, ovog
puta primjerima iz karolinkih zakonodavnih akata u kojima su zastupljene vrlo sline formulacije
o zatiti socijalne kategorije personae miserabiles. U radu Biljeke uz etiri Branimirova natpisa
posvetio se, pak, ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj vladarskoj intitulaciji (tada su bili poznati jedino
natpisi iz opota, drapnja, Nina i Mua, dok su kasnije otkriveni dodatni u Otresu i konano onaj
u Lepurima, kojeg N. Jaki objavljuje u ovom zborniku).
Pronalazak predromanike oltarne ograde crkve Gospe od Zvonika, odnosno Sv. Teodora nad zapadnim
vratima Dioklecijanove palae potaknuo je Rapania na epigrafiku analizu natpisa njezina dedikanta,
splitskog priora Furmina (svretak 11. stoljea). Kako su na tom posvetnom natpisu spomenute i
priorove dvije supruge Magi i Bita, usporedio ga je s otprije poznatim i otprilike istodobnim natpisom
donatora Ivana iz crkve Sv. Mikule u splitskom Varou, na kojem su takoer spomenuta dva uzastopna braka tog splitskog graanina. Ovo je pak Rapania navelo na ira razmatranja o instituciji
braka u ranom srednjem vijeku, pri emu je odbacio svaku mogunost da se u ova dva primjera radilo
o bigamiji i posljedino vanbranoj, nezakonitoj djeci tih parova. Istaknuo je zakonodavna nastojanja za suzbijanjem slinih praksi, primjerice u tzv. Zvonimirovoj zavjernici, kao i nemogunost
6

R. Matijai, Uvod u latinsku epigrafiju. Pula, 2002, str. 48.

22

da se nelegalne veze i isto takvo potomstvo komemoriraju na javnim, tovie sakralnim mjestima.
Osvijetlio je na taj nain i crkveni te drutveni kontekst onoga vremena, uokrug reformatorskih
nastojanja splitskog nadbiskupa Lovre i hrvatskih kraljeva Kreimira IV. i Zvonimira. Naglaavanje
imena obiju suprunica splitskih uglednika vjerojatno je objanjivo i njihovim imovnim ulogom u
izgradnji i darivanju spomenutih crkava.
Osamdesetih godina Rapani se u znatnoj mjeri usmjerio osvjetljavanju drutvene uvjetovanosti
umjetnikog stvaralatva, odnosno duhovne klime iz koje su izrastale raznovrsne motivacije za naruivanje djel u razliitim likovnim granama, dakako, u ranom srednjem vijeku. U najuoj je uzajamnoj
vezi s njima sm postupak produkcije umjetnikog djela, u lancu od naruitelja i donatora (odnosno,
u sluaju epigrafskog spomenika, autora tekstualnog predloka) eventualno preko glosatora, sve do
graditelja ili klesara kao realizatora zamiljenog pothvata. Toj je problematici posveen Rapaniev
rad Donare et dicare iz 1984. godine. Biljeenje posveta Bogu i zboru svetih osoba za uzdarje - de
donis Dei - zapisima u kamenu doista je poticaj i podloga nastanku jednog vanog segmenta ranosrednjovjekovne umjetnosti i njezin smisao. Bez potpunijeg razumijevanja ovog i slinih procesa, bez
uoavanja povezanosti forme i funkcije, shvaanje i interpretacija predromanike ne moe krenuti dalje
od uoavanja formalnih odlika pojedinih spomenika i njihovih skupina. Rapani je, usporeujui neke
zadarske ranoromanike i romanike natpise (natpis prokonzula Grgura na njegovom ciboriju, natpis
iz Dikla) s ranijima predromanikim, uoio i razliku u mentalnim obrascima naruitelj izmeu ta
dva razdoblja. Ona se iskazivala zaokretom od kranske skruenosti - izraene skromnim uzdarjem
od plodova vinje naklonosti - prema samouvjerenom darivanju de proprio, dapae oekivanju obilne
materijalne dobiti kao boanskog odgovora na investiciju. tovie, uzimajui u obzir ovaj autorov
prilog, kao i one ranije spomenute iz 1971. i 1976. godine, moe se konstatirati da se prije pionirskih
radova . Rapania interpretacija latinskih natpisa na istonoj obali Jadrana preteito iivljavala u
konstatiranju korisnosti njihova sadraja za ciljeve tadanje, jo u mnogoemu pozitivistike historiografije: tragalo se za imenom kakva vladara domae dinastije ili lana drutvene elite; panja se
usmjeravala prozopografiji, pri emu su se zanemarivale druge mogunosti interpretacije.
Periodikim sudjelovanjem na poznatim Settimane di studio del Centro italiano di studi sullalto Medioevo u
Spoletu od poetka 1960-ih godina te na jednako vanim ciklusima predavanja Corsi di cultura sullarte
ravennate e bizantina koje je u Raveni organizirao Giuseppe Bovini, kako vlastitim izlaganjima tako
i diskusijskim prilozima, ispunjavao je itekako vanu ulogu prebacivanja znanstvenoga interesa za
istonojadransko ranosrednjovjekovlje na meunarodnu pozornicu, u emu su hrvatska i ondanja
jugoslavenska historiografija tada uvelike zaostajale. Vana je i njegova rana i temeljita suradnja s
redakcijom njemake edicije Lexikon des Mittelalters, u kojoj je nastojao na saet nain plasirati najnovije rezultate istraivanja i pruiti status quaestionis ranosrednjovjekovne faze geografski zaokruenih
podruja, kompleksnih lokaliteta i spomenikih jedinica. Tome treba dodati viegodinje suraivanje u
domaim enciklopedijskim i leksikonskim izdanjima. Produkt jednog takvog sudjelovanja na ciklusu
znanstvenih skupova uglednoga talijanskog medijevistikog centra u Spoletu jest rasprava La costa
orientale dellAdriatico nellAlto Medioevo, naknadno objavljena i u hrvatskoj inaici te podnaslovljena povijesna i povijesnoumjetnika razmatranja. Radi se o autorovoj trajnoj preokupaciji, ve
razraenoj u doktorskoj disertaciji te zatim u uvodnim poglavljima sinteze iz 1987. godine, no za
ovu priliku izdvojenoj u poseban rad. Kako se pojavio nekoliko godina prije Rapanieve monografije o
predromanikom dobu u Dalmaciji, ima vrijednost uvoda u kasnija autorova razmatranja, ali i drugu,
zasebnu kvalitetu, jer je u njemu prvi put u domaoj povijesnoumjetnikoj literaturi valorizirana
teza L. Margetia o kasnoj pojavi novoga, hrvatskog etnika na obalama Jadrana (1977.). Preteit dio
argumentacije iznesene u tom radu koji je mnogo vie od informativnog pregleda, jer pri ocrtavanju
kulturne fizionomije istonojadranskog ranog srednjovjekovlja podastire i sasvim nova zapaanja i
interpretacije poiva na dva uporita: prvo, na registriranju mnogovrsnih kontinuitet (topikih,
naseobinskih, radionikih itd.) te drugo, na uklapanju Margetieve teze u postojee spoznaje o
23

pojavi i razvitku dalmatinske predromanike. Nadovezujui se na kompleks pitanja koja je otvorio

Margetiev prijedlog o prodoru na jug i postupnom naseljenju Hrvata oko 800. godine, Rapani ga je
sagledao u sinkroniji s injenicom da tek od priblino istog tog vremena raspolaemo jednoznanim
arheolokim i umjetnikim potvrdama o prisutnosti novoga etnikog sloja, ali i novoga likovnog
jezika, na ovim podrujima. Materijalna kultura, umjetnika batina i pisani izvori nedvosmisleno
upuuju na postojanje jednog novog svijeta, to bi mogli biti valjani argumenti (...) da se potvrdi
Margetieva teza, pogotovu kad se uzme u obzir injenica da od poetka 7. st. pa sve do prijelaza iz
8. u 9. st. nema nikakva traga ni u povijesnim izvorima, a zaista su izuzetno rijetki oni arheoloki koji
bi mogli upozoriti i uputiti na prisutnost, odnosno na naseljavanje nekog novog stanovnitva. Tada
revolucionarna teza L. Margetia, dakle, u Rapanievim razmatranjima funkcionira kao povijesna
determinanta razvoja predromanike na srednjem istonom Jadranu.
Rapanieva su nastojanja da osvijetli drutveni okvir dalmatinske predromanike sabrana u doktorskoj
disertaciji obranjenoj na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 1982. godine, da bi ova zatim,
obogaena prouavanjima graditeljske batine, pet godina kasnije bila pretoena u glasovitu sintezu
Predromaniko doba u Dalmaciji (Split, 1987.). Rije je o prvom modernom, strukturalno pisanom
pregledu dalmatinske kulturne prolosti u ranom srednjem vijeku. Aurirana na odgovarajuim
mjestima te prevedena na svjetski jezik, ta bi sinteza i danas - etvrt stoljea nakon nastanka - mogla
posluiti kao vie nego dostojan interdisciplinarni prikaz dalmatinske predromanike za inozemnog
itatelja. Dodatni dokaz tomu je i injenica to se ni etvrt stoljea nakon objavljivanja Rapanieve
knjige jo nije pojavila sinteza koja bi joj se kvalitativno iole pribliila. Tiskano je, dodue, nekoliko
arheolokih topografija, tipolokih korpusa arhitekture i skulpture, regionalnih pregleda po umjetnikim granama ili prigodnih poglavlja u panoramski zamiljenim monografijama7, ali nijedna od
tih knjiga i rasprava nije dosegla - niti je tome teila - vrijednost cjelovite sinteze predromanike
umjetnosti dalmatinskoga podruja.
Nastojei u svojim interdisciplinarnim polazitima ciljano i programatski definirati razdoblje od
tamnih stoljea do druge polovine 11. stoljea kao jedinstvenu i zatvorenu cjelinu, autor se svjesno
opredijelio za naslov Predromaniko doba, naspram oekivanom Predromanika umjetnost u Dalmaciji i sl.
Smatra ga, naime, do te mjere dominantno formativnim za navedeno razdoblje da bi se ono moglo u
cijelosti njime imenovati, kao najuoljivija manifestacija htijenj toga vremena. Stoga izvorno najprije stilski termin predromanika, u nedostatku boljega, u knjizi funkcionira kao odrednica za itav
7

T. MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994. R. IVANEVI, Interpretacije predromanike umjetnosti, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost. Sv. 1: Srednji
vijek (VII-XII. stoljee). Rano doba hrvatske kulture (ur. I. Supii), Zagreb, 1997, str. 417-442. N.
JAKI, Predromaniko kiparstvo, u: Tisuu godina hrvatskog kiparstva (ur. I. Fiskovi), Zagreb, 1997,
str. 13-40. N. JAKI, Klesarstvo u slubi evangelizacije, u: Hrvati i Karolinzi. Rasprave i vrela (ur.
A. Miloevi), Split, 2000, str. 192-213. M. JURKOVI, Arhitektura karolinkog doba, u: Hrvati i
Karolinzi. Rasprave i vrela (ur. A. Miloevi), Split, 2000, str. 164-189. M. Jurkovi, Larte dalmata,
u: Il Mediterraneo e larte. Da Maometto a Carlomagno, ed. E. Carbonell, R. Cassanelli, Milano, 2001,
str. 217-235 (objavljeno i na njemakom, francuskom i panjolskom jeziku). V. GOSS, Predromanika arhitektura u Hrvatskoj - Pre-Romanesque Architecture in Croatia, Zagreb, 2006 (ranija izdanja: Early
Croatian Architecture, London, 1987 te, na hrvatskom jeziku, Zagreb, 1996). N. JAKI, Izmeu
Europe i Mediterana, u: Prvih pet stoljea hrvatske umjetnosti (ur. B. Rauter Plani), Zagreb, 2006, str.
13-61 (tekst usporedno na engleskom jeziku). N. Jaki - E. Hilje, Umjetnika batina Zadarske
nadbiskupije - Kiparstvo I, Zadar, 2008. V. GOSS, etiri stoljea europske umjetnosti 800.1200. Pogled s
jugoistoka, Zagreb, 2010. V. GOSS, Predromanika i romanika, u: Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici
(ur. M. Pelc), Zagreb, 2010, str. 67-118. T. Marasovi, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno
graditeljstvo u Dalmaciji 1. Rasprava, Split-Zagreb, 2008. T. Marasovi, Dalmatia praeromanica.
Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji 2. Korpus arhitekture: Kvarner i sjeverna Dalmacija, Split
Zagreb, 2009. T. Marasovi, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji
3. Korpus arhitekture - Srednja Dalmacija, Split-Zagreb, 2011.

24

spektar one drutvene stvarnosti koja je u ranosrednjovjekovnoj Dalmaciji na razliite naine bila
vezana uz kulturna gibanja u najirem smislu rijei. Rapaniev pregled historiografije s komentarom
u prvom dijelu knjige neobino je iscrpan i akribian: on donosi kritiki uvid izvrsno upuena autora
u sve kljune probleme istraivanja predromanike u Hrvatskoj od 19. stoljea do sredine osamdesetih godina. Znaajno je istaknuti da to ukljuuje i vana tangiranja u uem smislu povijesne, zatim
lingvistike i, dakako, arheoloke problematike, provlaei se kroz sve preostale dijelove monografije
estim pozivanjem na uvodna poglavlja i aktualizacijom ondje otvorenih problema. Taj status quaestionis, dakle, predstavlja cjelinu neodvojivu od ostatka knjige i dobro integriranu u njenu strukturu.
Drugi dio knjige posveen je uklapanju dalmatinske predromanike u njen prostorni, povijesni i drutveni kontekst. U tom postupku autor se oslanja na dvije premise: prvo, da se metodoloki propusti
prijanjih istraivaa i njihovih pokuaja sinteze (suvie iskljuivo oslanjanje na formalne kriterije
i uspostavljanja stilsko-tipolokih nizova) mogu nadomjestiti jedino kontekstualizacijom i rekontekstualizacijom; drugo, da razdoblje o kojem je rije valja sagledavati u kontinuitetu s onim koje
mu je prethodilo i nadovezivanju na nj. Gradei zakljuke o prethodeem prijelaznom razdoblju
sedmog i osmog stoljea na relevantnim rezultatima ondanje historiografije (N. Klai, M. Sui, L.
Margeti), afirmira u osnovi tezu M. Preloga o pasivnoj negaciji antike.
Povijesne determinante razvoju predromanike vidi u izmijenjenim drutvenim okolnostima oko 800.
godine, kada u prvi plan izlazi Hrvatska kneevina u zaleu bizantskih dalmatinskih gradova, dok se
oni sami intenzivnije ukljuuju u politiki ivot i interakciju sa susjednim podrujima. Na objema
je politikim ozemljima razvoj predromanike oplodila bogata antika i ranokranska batina, iji
su poglaviti pronositelji u gradovima po autorovu miljenju bile klesarske radionice s kontinuitetom
iz prijelaznog razdoblja. Pratei protagoniste predromanike u njihovoj horizontalnoj i vertikalnoj
stratifikaciji, preduvjete razvoju novog stilskog izraza nazire u konfiguriranju mjesnih elita - visokoga
protopatricijskog sloja s jedne, te dvorskog kruga oko kneza i sloja plemensko-teritorijalnih dunosnika (upani) s druge strane. Realizacije predromanike objanjava kao rezultat sprege izmeu investicijske moi spomenutih skupina i njihovih potreba za oitovanjem manje ili vie reprezentativnih
drutvenih uloga, to se u materijalnom pogledu najvie manifestiralo u domeni kulturnog pejzaa.
Zaavi i u topografske te topoloke probleme, Rapani je relativno velik broj predromanikih crkava
u kontinentalnoj Dalmaciji objanjavao njihovim pozicioniranjem u autarkinim rodovskim zajednicama, koje su novodoseljeni Slaveni/Hrvati ustanovili na rubovima plodnih polja, i ija su mala seoska
groblja uvjetovala pojavu crkvene graevine, nerijetko na tradicijom ve posveenu mjestu. Meu
Rapanievim krajnjim zakljucima osobito je znatan onaj iz poglavlja Pitanja likovnog i prostornog
izraavanja, gdje iznosi miljenje da gradsku predromaniku valja - ne toliko po vremenu, koliko
po nainu postanka - diferencirati od predromanike zalea, jer meu tim sredinama postoji bitna
razlika u kulturnoj razini: u dalmatinskim gradovima predromanika je samonikla, krajnji proizvod
dugog procesa preobrazbe s korijenima u kasnoj antici. Nasuprot tome, po Rapanievu sudu, u zaleu
je ona samo pasivno usvojena kao ve dovren i kompletan stil. Ta opozicija produktivnog urbanog
primorja i receptivnog ruralnog zalea djeluje ipak poneto pojednostavljenom, utoliko vie to je
bilo mogue pokazati da su i gradovi Bizantske Dalmacije u istom razdoblju, pa i neto ranije, bili
itekako prijemivi na pojave novih, inozemnih stilskih tendencija za kakve u lokalnoj sredini nije
bilo prethodne podloge. No, reeno ne umanjuje neospornu vrijednost Rapanieve knjige.
Trei dio knjige obrauje konkretne probleme u manjim, zaokruenim cjelinama, primjerice o majstorimaklesarima, spomenicima prijelaznog razdoblja (naroito sarkofazima), epigrafiji, arhitektonskim
tipovima (esterolisne crkve) i sl. Kako je Rapani mnoge od ovih podcjelina ve ranije obradio ili im
kasnije nanovo pristupio, na njih emo se posebno osvrnuti.
Prva je Rapanieva izdvojena rasprava o spomenicima nepotpune biografije posveena splitskim
ranosrednjovjekovnim sarkofazima (1982.), od kojih je najpoznatiji onaj smjeten u splitskoj krsti25

onici, ukraen kasetama s reljefnim prikazom ukrienih ljiljana te nadgrobnim natpisom izvjesnog
nadbiskupa Ivana. Taj podatak iz natpisa se na temelju kronike Tome Arhiakona i lokalne tradicije,
o ijem postanku postoje razliita miljenja, dralo dokazom da je rije o posljednjem poivalitu
prelata Ivana iz Ravene, reorganizatora crkve u Splitu nakon naputanja Salone u 7. stoljeu. Povodei se za natpisom i reljefnim ukrasom prednje strane, stariji su istraivai ovaj sarkofag redovito
dovodili u vezu s drugim njemu slinim, na kojemu se nalazi epitaf splitskog priora Petra. U razliitim gleditima starije historiografije o vremenu ustroja splitske crkve, sarkofag se redovito uzimalo
kao argument razliitim datacijama, pa je takvo rezoniranje, koje nerazmrsivo ispreplee sarkofag,
a posljedino i pojavu predromanike skulpture, s Arhiakonovim navodima o Ivanu Ravenjaninu
rezultiralo brojnim tekoama u interpretaciji spomenike batine ranoga srednjeg vijeka.
Rapani je upozorio da se likovni ukras na proelju sarkofaga moe datirati neovisno o podacima povijesnih izvora koji stoje na raspolaganju. Isto vrijedi i za epitaf. Stoga je uspostavio niz: (1) sarkofag,
koji je izvorno bio ranokranski, ali je ponovno upotrijebljen, (2) reljefni ukras, nedvojbeno s kraja
8. stoljea, (3) natpis i (4) osobe spomenute u natpisu (pri emu te osobe nije obvezujue povezati
s nekim drugim istoimenim osobama, a onda sve zajedno iskoristiti kao vremensku odrednicu postanka reljefnog ukrasa). Ukazavi da Ivanov i Petrov sarkofag nisu morali biti izvorno zamiljeni
kao sarkofazi s natpisom (jer se on nalazi na sporednom mjestu), Rapani je pokuao rekonstruirati
slijed postanka poznatih nam sarkofag, u emu je bio voen injenicom da je Ivanov sarkofag od
prokonekog mramora, dakle antikog podrijetla i gotovo sigurno iznova upotrijebljen. Dokaz tomu
vidljiv je na Petrovom sarkofagu, na kojem je sauvan izvorni konveksni kri (svojstven ranokranskim
sarkofazima brako-salonitanske produkcije), lijevo i desno od kojega su na slobodnim povrinama
konkavna polja s reljefima ukrienih ljiljana. Stilom i kvalitetom obrade srodni tim sarkofazima jesu
fragmenti sarkofaga i pluteja iz splitskog Arheolokog muzeja, te fragment (pluteja ili sarkofaga?)
ugraen u bok oltara Sv. Dujma u junoj kapeli splitske stolnice. Povezavi ukrasne motive s istovjetnima na fragmentima instalacija iz splitske katedrale, Rapani je utvrdio postojanje vrsne lokalne
radionice potkraj druge polovice 8. stoljea. Njen emblematski motiv - ukrieni ljiljan - prisutan
je ve u kasnoantikoj umjetnosti, a i na ranosrednjovjekovnim spomenicima diljem zapadnoga
Mediterana. Meutim, multiplikacija motiva, slaganjem u pravilnu shemu kaseta unutar rastera,
specifina je za ocrtanu splitsku radionicu s kraja 8. stoljea.
Dakle, sarkofag nadbiskupa Ivana nastaje u drugoj polovici 8. stoljea, a sarkofag priora Petra neto
kasnije, po uzoru na Ivanov. Osim toga, klesarska radionica vezana uza smu katedralu oprema ju
novim liturgijskim instalacijama, karakteristike kojih se vezuju uz fenomen liutprandske renesanse.
Stariji sarkofag pripadao je vjerojatno nadbiskupu Ivanu koji se 787. godine spominje u aktima Drugog
ekumenskog koncila u Nikeji kao episcopus Salonentianae ecclesiae, to se sve vie prihvaa u novijoj
literaturi. Paleografija, pak, natpisa sarkofaga priora Petra prema Rapanievom miljenju upuuje na
kasniju dataciju. Njegovo proelje koncipirano je na nain srodan sarkofagu iz splitske krstionice,
to je, zajedno s prisutnou ranokranskog kria posred plohe, navelo . Rapania na zakljuak o
vremenu uklesivanja jo uvijek bliskom uvaavanju takvih rjeenja, to je moda povezano s istom
radionicom koja je na izmaku 8. stoljea nanovo koristila ranokranske sarkofage i opremala ih svojim
karakteristinim ukrasom. Sm natpis je pripisivao treem navratu koritenja sarkofaga, koji bi se
eventualno mogao vezati uz splitskog priora Petra poznatog iz povijesnih izvora s kraja 11. stoljea.
U svemu, dakle, Rapani je promotrio ta dva glasovita grobna spomenika, prvi meu naim povjesniarima umjetnosti, u kontekstu rane predromanike skulpture s identinom dekoracijom (pripisavi
sve te jedinice produkciji jedne lokalne klesarske radionice), ali i u irem kontekstu ranosrednjovjekovne skulpture, tonije reljef s onim srodnim motivima i likovnim ukrasima koji se podvlae pod
zbirni pojam liutprandske renesanse.
Uoavanje osobin materijala klesanoga ulomka prvi je korak ka uspostavi pouzdane osnove za datiranje. Ve se preliminarnim odreivanjem materijala mogu s velikom sigurnou donijeti zakljuci
26

o njegovu podrijetlu. Tako, primjerice, klesanje u mramoru u golemoj veini sluajeva upuuje na
antiku sirovinu koritenu u ranom srednjem vijeku ili, u istom razdoblju, preinaeno starije djelo.
Budui da uvoza skupe mramorne grae na istonojadranskom podruju u ranosrednjovjekovlju
nije bilo, a lokalno se mramor nije imao gdje crpsti, taj materijal moe biti vrlo koristan za opaanja
radionikih specifinosti. S druge strane, preinaavanje starijih mramornih umjetnina ostavlja prostor pretpostavci da je neka od ranijih plastikih faza ostala djelomice zadrana i u novoj obradi, to
je mogunost na koju uvijek treba obratiti panju. Kada je rije o natpisnim spomenicima ranoga
srednjeg vijeka, naelno je metodoloki najispravnije od smoga poetka analize pretpostaviti vie
etapa obrade povrine. U pravilu je uvijek mogue (bez obzira radi li se o djelu antikog podrijetla
ili ne) da su i reljefni ukras i natpisno polje doivjeli jednu ili vie preinaka. Na to upuuju brojni
primjeri iz spomenike batine predromanikog doba kada je - uslijed potrage za kvalitetnim materijalom, kakve reutilizacije, nove narudbe, promjene ukusa ili damnatio memoriae - izmijenjena jedna
i/ili druga komponenta. Naknadne izmjene se obino mogu uoiti nekim tehnikim detaljem, npr.
poloajem natpisa u odnosu na ukras, razliitim razinama uklesivanja reljefa, okretanjem demodiranih motiva na poleinu i sl. Otud brojna i esta nesuglasja u datiranju i intepretaciji pojedinih
spomenikih jedinica. Problem se kod ovako sloenih spomenika uglavnom moe rijeiti pravilnom
primjenom stilske analize, budui da su epigrafski faktori poesto nedovoljni i dvosmisleni.
Pa iako su netom navedena Rapanieva stajalita o kronologiji splitskih ranosrednjovjekovnih sarkofaga kasnije u nekim segmentima opovrgavana s manjim ili veim uspjehom8, a i sm autor je
reterirao u mnogim svojim gleditima, naela koja je razradio u pristupu vremenskom odreivanju
spomenik ostaju metodoloki uzorno impostiranima te korisnima i za budua razrjeavanja srodnih
problema nae predromanike batine.
Drugi prilog odnosi se na problem izvor za datiranje ranosrednjovjekovne Bogorodiine crkve u
Trogiru (1998.). Na jugoistonom uglu glavnoga trga toga grada nalaze se nedavno konzervirani
ostaci esterolisne crkve Sv. Marije de Platea (od Plokate, od Poljane). Graevina pripada skupini od
devet zdanja istovjetna, specifinog tlocrta, rasprostrtih od Kaia u zaleu Zadra do Brnaza kod
Sinja. O crkvi se ouvalo relativno malo povijesnih svjedoanstava, iz kasnog vremena. Posvjedoena je u svakom sluaju svijest o velikoj starini ovog objekta, prisutna barem od baroknog doba (J.
Andreis), a iz sredine 18. stoljea potjee jedinstven crte vanjtine crkve, iz pera Adamova crtaa
Ch. L. Clerisseaua, pronaen u Petrogradu. Crte precizno svjedoi o tadanjem stanju graevine,
a ukazuje i na mogue romanike preinake eksterijera. No, meu narativnim vrelima o ovoj crkvi
posebno se istie jedna biljeka koja potjee iz ostavtine oca hrvatske historiografije, trogirskog
povjesnika Ivana Luia-Luciusa (1604.-1679.). Biljeka postoji u dvije verzije: jednu je objavio D.
Farlati u etvrtom svesku Illyricum sacrum, dok se druga uva u rukopisu u Znanstvenoj knjinici u
Zadru (Codex Lucianus). Taj kratki memorijalni zapis do Luia je stigao u pisanoj zaostavtini jednog njegova pretka, koji je tekst ispisao iz poblie nepoznate kronike splitske provenijencije. Podaci
koje zapis sadrava bili su podlogom za njihovo povezivanje uz spomenutu esterolisnu crkvu, kao
8

N. JAKI, Jo o splitskim ranosrednjovjekovnim sarkofazima, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 70-71/1968-1969, Split, 1977, str. 187-192. S. GUNJAA, Atribucija jednog srednjovjekovnog
splitskog sarkofaga, Zbornik Narodnog muzeja, 9-10, Beograd, 1979, str. 205-220. N. KLAI, Jo o
splitskim sarkofazima X. i XI. stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 79, Split, 1986,
str. 265-283. N. Jaki, Pre-Romanesque sarcophagi in early medieval Dalmatia, Hortus artium
medievalium, 10, Zagreb-Motovun, 2004, str. 7-14. I. BASI, Quelques aspects de la (dis)continuit
typologique et iconographique de la production des sarcophages dans lAdriatique orientale du haut
Moyen ge, Ikon, 1, Rijeka, 2008, str. 259-290. N. Jaki, Riflessi della rinascenza liutprandea nei
centri urbani della costa Adriatica orientale, Hortus artium medievalium, 16, Zagreb-Motovun, 2010,
str. 17-26. I. BASI, Prilozi prouavanju crkve Svetog Mateja u Splitu, Ars Adriatica, 1, Zadar, 2011,
str. 67-96. I. BASI - M. JURKOVI, Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljea,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 38, Split, 2011, str. 149-185.

27

i za njeno razliito datiranje. Ne ulazei u potankosti, najvanije informacije spomenutog zapisa su

sljedee: crkvu Sv. Marije od Poljane, koja se uruila do temelja, obnovio je komes, sin Konstancija i
unuk Velikog Severa, u vrijeme biskupa Petra i za vladavine cara Teodozija. Nadalje se navode imena
zidar te okolnosti u kojima je stariji Lui dobavio ovaj zapis.
Kronoloke odrednice sadrane u tekstu jasne su i jednoznane; meusobno se pokrepljuju: spomen
cara Teodozija te nekog, poimence nepoznatog, komesa, unuka Velikog Severa, fiksira dogaaj o
kojem je rije vrsto na poetak 8. stoljea, izmeu 715. i 717. godine, za kratke vladavine inae
posve beznaajnog bizantskog cara Teodozija III., posljednjeg istonorimskog vladara toga imena, k
tome jedinog kojega je mogue smjestiti generaciju-dvije nakon Severova vijeka. Potonji je glasoviti
salonitanski patricij - poznat iz kronike Historia Salonitana splitskog arhiakona Tome iz sredine 13.
stoljea - koji je, prema tradiciji, predvodio doseljenje Salonitanaca u Dioklecijanovu palau sredinom
7. stoljea. O vjerodostojnosti ovog zapisa mnogo se raspravljalo9, ali bez uspjeha. Terminologija,
prozopografija (imena zidara analizirao je R. Katii) i opi izriaj govorili bi, uz kronologiju, donekle
u prilog autenticitetu zapisa. Time bi se on otkrio kao vaan povijesni izvor, osvjetljavajui - ak vrlo
reljefno - inae slabo dokumentirano razdoblje mranih stoljea u ovim krajevima. S druge strane,
izrazito kasna rukopisna predaja i pojedini sumnjivi unutarnji elementi (neka kronika u kojoj je,
navodno, naen) opravdano kako istie . Rapani dovode u pitanje njegovu iskoristivost. Posebno
se zazornim ini spomen, u jednoj inaici teksta, grada Salone kao mjesta otkud su pozvani graditelji
crkve, dok u drugoj verziji umjesto Salona stoji salina - solana! Vjerojatno je rije o novovjekovnoj
mistifikaciji, korekciji prvotnoga spomena solane u ime antikoga velegrada, koje na prvi pogled
doista i djeluje loginije. Ipak, Rapani s pravom postavlja pitanje smijemo li ovu pretpostavku
uvaiti bez valjana razloga; a ako i smijemo, tko bi bili majstori-zidari koji bi poetkom 8. stoljea
dolazili iz odavno razorena i naputena grada? Rapani je i prvi objavio rukopisnu inaicu Luieve
biljeke, usporedio ju s otprije poznatom Farlatijevom te dao opiran komentar njihovih obiljeja.
Sav kompleks problema saet je u odnosu istraiva prema memorijalnom zapisu, koji je kod pojedinih varirao od apriornog odbacivanja do nekritikog prihvaanja, a gotovo svi su mu - i kad su ga
opovrgavali i kad su se o njemu pozitivno izjanjavali - poklanjali panju obrnuto proporcionalnu
ipak ogranienim i sumnjivim informacijama koje je nosio. Tek je . Rapani pokazao da se podaci
koji se iz zapisa mogu iscrpsti svode na sljedee: sred Trogira se nalazila crkva posveena Bogorodici
koju su u nepoznato vrijeme sagradili prethodnici izvjesnog komesa; ona se u kasnije, isto tako
nepoznato vrijeme, sruila do temelja, pa ju je oko 715.-717. godine spomenuti gradski uglednik,
komes, iz temelja popravio. Klju itanja je pritom sintagma popravio (reparavit a fundamento),
koju su raniji autori bez iznimke interpretirali kao ponovno sagradio (sic), ne mogavi se oduprijeti
uvjerenju kako Luieva biljeka opisuje upravo objekt kojeg su jedinog poznavali kao Sv. Mariju od
Poljane drugim rijeima esterolisnu crkvu.
9

L. Margeti, O nekim pitanjima najstarije hrvatske povijesti, Rad Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, 489, Zagreb, 2004, str. 19-86, na str. 52-56 opirno pobija vjerodostojnost podataka iz
Luieve biljeke. Vrlo je znaajna, izmeu ostalih, Margetieva primjedba kako u dokumentu koji,
navodno, potjee iz poetka VIII. stoljea nipoto ne bi mogla stajati bizantska carska intitulacija u
obliku imperator et semper augustus. Taj je oblik, naime, naputen jo 629. godine, dakle gotovo puno
stoljee prije vladavine Teodozija III. Ta protokolarna sintagma, po svemu sudei, nije vjerodostojna
(radi se, zasigurno, o uenom dodatku sastavljaa zapisa), to pod znak pitanja dovodi i ostatak
teksta. Nadalje, naslov comes je prema Margetievu miljenju takoer anakron za razdoblje kojemu
je pripisan, te otkriva da je sastavlja bio pod utjecajem kasnosrednjovjekovne drutvene stvarnosti,
kada su dalmatinski gradski kneevi nosili takav naslov. Zaudo, pri obilnim komentarima miljenj
R. Katiia, N. Budaka, I. Babia i drugih istraivaa, Margeti nigdje ne navodi Rapaniev vrijedan
rad o problemu iz 1998. godine, to se moe primijetiti i u vie drugih navrata u kojima se ovaj istraiva susretao s Rapanievim opusom. Citirani je Margetiev rad, na koji recentna historiografija nije
obratila dostatnu pozornost, pretisnut u: L. MARGETI, O etnogenezi Hrvata i Slavena, Split, 2007,
str. 71-138, ovdje str. 106-109.

28

Rapani doputa mogunost da je crkva koja je popravljana 715.-717. godine bila ranokranska
graevina, pretpostavljajui njenu lokaciju negdje u blizini postojeeg esterolista. Podsjea na nalaze
rimskih, ranokranskih i ranosrednjovjekovnih sarkofaga oko Sv. Marije do kojih je arheolokim
putem osamdesetih godina dola V. Kovai, uoavajui njihovu povezanost sa sarkofagom ukopanim
ispod plonika u geometrijskom sreditu esterolista. Pretpostavlja, stoga, da je rije o privilegiranim
ukopima uz grob u sreditu Marijine crkve, odnosno mogue starije memorije koja se tu nalazila.
To je, po Rapanievu miljenju, mogla biti memorija nekog mjesnog svjetovnog ili crkvenog prvaka,
oko koje se naknadno razvilo privilegirano grobite. Ukoliko crkva na Poljani nije ve otprije bila
ecclesia privata, to je svakako postala kad ju je poetkom 8. stoljea popravio lan Severove obitelji.
Tako popravljena neko je vrijeme - i dalje u nama nepoznatu obliku - trajala, a kasnije je (da li na
istom mjestu?) zamijenjena esterolisnom graevinom, onakvom kakvu je svojim istraivanjima
rekonstruirao T. Marasovi, i iji je priblini vanjski izgled zabiljeio crta Clerisseau. Budua terenska istraivanja u blizini ove crkve valjalo bi usmjeriti na konstatiranje precizne lokacije eventualne,
pretpostavljene ranije graevine, budui da se ona - po svemu to znamo - nije nalazila izravno pod
postojeom rotondom Sv. Marije. O vremenu, pak, gradnje esterolista iskristaliziralo se vie gledita,
koja se temelje na datiranju ulomaka predromanike skulpture pripisane opremi crkve10.
Povijesnim raspravama u uem smislu rijei pripada Rapaniev rad Solinska epizoda europske povijesti, izloen na skupu odranom u povodu stogodinjice utemeljenja Bihaahrvatskog drutva za
istraivanje domae povijesti (Disputationes Salonitanae IV - Starohrvatski Solin) te potom objavljen
u posebnom bloku asopisa splitskog Arheolokog muzeja. Nakon magistralne objave i komentara
pojedinih odlomaka Gottschalkovih spisa relevantnih za hrvatski povijesni prostor - koju je jo
1932. godine kao svoju disertaciju proveo L. Kati - Rapanieva razmatranja o boravku tog saskog
redovnika u Dalmaciji, napisana est desetljea nakon Katievih, svakako su najozbiljniji retci koje
je nacionalna historiografija do tada ponudila o tom dogaaju. Kvalitetom im se moe pridruiti
jedino rad povjesniara medicine M. D. Grmeka, pisan priblino u isto vrijeme kada i Rapaniev11.
Ralanjujui poznate podatke iz odlomaka traktata benediktinca Gottschalka u kojima se spominje,
uz ostalo, boravak kod kneza Trpimira, Rapani je ponudio i vlastita nova razmatranja o okolnostima
i vanosti tog dogaaja, iz ega se opet pomalja nekolicina pobonih pitanja, poput vjerske sredine
hrvatske sklavinije sredinom 9. stoljea, vjerodostojnosti nekih podataka iz Trpimirove darovnice,
ulozi klike utvrde, ninskoj biskupiji itd. Ono to je ovdje vano za na kontekst jest autorova - po
naem sudu vrlo ispravna - opservacija kako je jo uvijek mogue ponovno analizirajui nae doista
malobrojne izvore izloiti i koju novu interpretaciju u naizgled konanim rjeenjima. Radi se o prosudbi koju je Rapani u vie navrata potkrijepio vrsnom filolokom egzegezom vrel; prema tome,
zakljuci do kojih dolazi ne moraju biti bezrezervno uvaeni, ali s njima valja raunati, jer poivaju
na ozbiljnim i kvalificiranim argumentima osnaenima odlinim poznavanjem izvornih latinskih
tekstova. Vraajui se na ovom mjestu radu o Gottschalkovoj solinskoj epizodi, meu Rapanievim
zakljucima treba izdvojiti odbijanje veze izmeu tog benediktinskog redovnika i samostana kojeg
je Trpimir utemeljio i dotirao u Riinicama. Iznio je, nadalje, intrigantnu pretpostavku o identifikaciji sveenika Gumperta, komemoriranog natpisom u crkvi Sv. Marte u Bijaima, s istoimenim
benediktincem i Gottschalkovim istomiljenikom iz samostana u Hautvillersu, koji je iz te benediktinske zajednice krijumario spise ondje interniranog saskog heretika. U istom se kontekstu, na
Posljednji su o tome pisali N. Jaki, Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve Sv. Marte u Bijaima,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26 (1999), Split, 2004, str. 265-286 i I. JOSIPOVI, Prilog Trogirskoj
klesarskoj radionici, Ars Adriatica, 1, Zadar, 2011, str. 97-108. Njihovi argumenti upuuju, zasad prilino
uvjerljivo, da najstariji ansambl interijera polikonhalne trogirske crkve pripada produkciji klesarske
radionice to je djelovala u okruju toga grada u prvoj etvrtini 9. stoljea.
11
M. D. GRMEK, Dva filozofa, Gottschalk i Hasdai ibn aprut, o Hrvatima u vrijeme narodnih vladara,
Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, 20/1-2 (39-40), Zagreb, 1994, str. 435-448.
10

29

kraju, osvrnuo i na mogunosti interpretacije tradiranog teksta Trpimirove darovnice. Zadravi se

posebno na odlomcima u kojima se opisuje kneeva donacija splitskom nadbiskupu, dri naivnim i
nevjerojatnim tumaenje prema kojem je hrvatski vladar pri kraju podizanja vlastite zadubine bio
suoen s nedostatkom financijskih sredstava za opremanje crkve bogoslunim predmetima, pa je
uslijed te neprilike bio prisiljen izmoliti potreban preostali iznos srebra od splitskog prvosveenika:
Veoma je, po naemu sudu, neprimjereno vjerovati da bi se prilikom darivanja ili zavjetovanja, tj.
gradnje, obnove, popravka itd. kakve crkve (u ovome sluaju samostana i crkve), donator mogao
upustiti u posao, a da unaprijed nije, odluivi se na taj i takav in, i proraunao da od svoga de
suo, proprio, odnosno od onoga to je stekao pomou bojom ili svetih zatitnika, dakle de donis dei,
de donis sanctorum i sl., ostvari taj naum. Tonije, da od onoga to ima i ime raspolae, i obdari, a
ne samo sagradi crkvu. Drugim rijeima, Rapani ne smatra uvjerljivim da je do odluke o gradnji
riinikog samostana dolo napreac, bez zatvaranja financijske konstrukcije toga darovnog ina,
u svim pojedinostima njegova eksterijera i interijera. K tome - slijedimo Rapanievo razlaganje nadbiskupu je zauzvrat bio prepustio ili tonije, kako u stoji u darovnici, potvrdio vlasnitvo
nad nekim zemljama koje je nadbiskup ve posjedovao! (...) I jedno i drugo, tj. i potvrivanje da
je neto neije, i darivanje crkve koja je tek odnedavna neija zadubina, ve je u naelu nespojivo
sa inom donacije, sa inom svojevrsne rtve pojedinca. Taj se Bogu (sveticama ili svecima) mogao
oduiti, potom u njih i zaduiti za ivot na nebesima, samo tako ako rtvuje neto vlastito, svoje,
svoj imetak, svoje dobro, a ne, ako smo dobro razumjeli, potvrujui da je neije upravo ono to
tome i pripada, odnosno ve jest njegovo (...) Potvrivanje da neto jest neije moe biti pravni in,
no to, sasvim sigurno, ne bi moglo predstavljati ekvivalent inu boguugodna dara odnosno darivanja, votiranja, zavjetovanja. Takav postupak, mislimo, nije mogao ni postojati u svijesti onodobna
ovjeka, onodobna vjernika. Rapanievo je miljenje o ovom dokumentu blisko onomu Nade Klai
- on na temelju analize sadrajnih znaajki ina donacije dvoji o smislenosti ina darovanja odnosno
uzdarja s obzirom na ondanji sustav vjerovanja i konvencija drutvenih funkcija, zakljuujui da je
jezgra darovnice apokrifna (sluei pretenzijama splitske crkve za istonokatelanskim posjedima),
dok su mnogi podaci vjerodostojni.
Osobitu je panju . Rapani posvetio metodolokoj opravdanosti koritenja nepotpunom ili nesauvanom dokumentacijom pri odreivanjima datacije ranosrednjovjekovne arhitekture. U drugom radu
unutar niza De ecclesiis datandis, teorijskog karaktera, a namijenjenu analizi triju crkvenih graevina
obraivanih na temelju nedostatnih arheolokih, povijesnih i povijesnoumjetnikih spoznaja (Lopuka
Glavica te Crkvina u Biskupiji kod Knina, Sv. Marta u Bijaima), definirao je skupinu spomenika o
kojima su jo uvijek nepoznati svi kljuni podaci po kojima bi se oni mogli dovoljno tono odrediti,
skovavi za takve primjere razliitih umjetnikih vrsta prikladan izriaj spomenici nepotpune biografije. Slijedom analize kojoj je podvrgnuo prijanje zakljuke i teze o spomenutim spomenicima,
redovito graene na sasvim neprikladnoj dokumentaciji (sporni i/ili shematizirani tlocrti, necjeloviti
presjeci, arhitektonski snimci, rekonstrukcije, grobni nalazi, evidencija materijalne kulture, fotografska
dokumentacija i sl.), Rapani je njene manjkavosti ocijenio toliko tetnima da ju one, prema njegovoj
prosudbi, u krajnjoj liniji ine potpuno neupotrebljivom pri postupku datiranja graevine ili njezina
uklapanja u tipoloke razrede. Jedino se direktnom autopsijom spomenika, i arhitekture i skulpture,
moe stei siguran uvid u sve relevantne fizike karakteristike objekta i dekorativnih elemenata (kao
to su vrsta i stanje materijala, reljefnost, duktus dlijeta i dr.). S tim je povezan naelni problem
koritenja zastarjele i neprecizne grafike dokumentacije u strunoj literaturi, esto k tome nastale
kao rezultat nedovoljno sustavnih arheolokih istraivanja. Njeno kontinuirano reproduciranje i
koritenje vodilo je do esto ambivalentnih zakljuaka, ak takvih koji su u elevaciji bili statiki
neizvedivi, a u liturgijskom pogledu neobjanjivi. Umjesto nekritikog sluenja davno istraivanim i
loe objavljenim materijalom . Rapani predloio je naelno naputanje zastarjelih, neprovjerenih (i
neprovjerljivih) narativnih i ideografskih podataka te njihovo zamjenjivanje arheolokim revizijama
u suvremenim interpretacijama.

30

Problemu datiranja ranosrednjovjekovnoga arhitektonskog pejzaa Rapani se navratio i prigodom

znanstvenog skupa Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa, odranog u Zagrebu 1992. godine. Tom prilikom naglasio je potrebu da se uz formalne kriterije
(tipoloke i morfoloke naravi) u sklopu sustava datiranja predromanikih graevina usporedo uzme
u obzir i injenica kako je dobar dio predromanikih crkava zapravo funkcionirao u starijim, ranokranskim zdanjima, koja su u ranosrednjovjekovnom razdoblju tek obnovljena ili jedino opremljena
novim liturgijskim instalacijama. Mnogobrojnost na taj nain batinjenih ranokranskih crkava u
Bizantskoj Dalmaciji i sklaviniji Hrvatskoj navela je autora da problem potanje razradi dodatnim
zapaanjima o novoj ulozi tih tradicijskih kultnih mjesta, u kojima su vanu ulogu imala pisana
vrela s franakoga i hrvatskoga politikog podruja, poglavito bogata korespondencija Svete Stolice
s istonojadranskim suverenima, poput Branimira, i njihovim crkvenim dostojanstvenicima, poput
ninskog biskupa Teodozija. Obnovu i ponovno privoenje kultu davnanjih crkava Rapani nije
interpretirao jedino u utilitarnom smislu, kao uvaavanje postojeih materijalnih ostataka crkvene
graevine (pogodne graevinske podloge), ve i kao ciljani, programatski pokuaj rekonstruiranja
i restrukturiranja crkvene mree uvaavanjem zateenih mjest znatne vjerske tradicije. Sve je
navedeno, pak, omoguilo da se problem sakralne topografije, pokrtavanja drutvenih elita, pa i
kristijanizacije ruralnih prostora Hrvatske kneevine u 9. stoljeu postavi na novim temeljima.
Za zbornik spomenutog znanstvenog skupa posveenog najranijemu hrvatskom kulturnom pejzau
napisao je i studioznu Zavrnu rije. Iz ove posljednje vrijedi navesti Rapaniev saeto impostiran
osvrt na tadanje stanje i budue zadatke hrvatskih povijesnih znanosti: suvremenome (pristupu
prouavanju prolosti, op. I. B.) zadaa mora biti prije svega demitologiziranje, depragmatiziranje i
objektiviziranje jer je to jedini, zaista jedini put da hrvatska znanost ue u europsko udruje i tamo
bude ravnopravna aktualnim pogledima i prosudbama. To se mora provoditi i poradi injenice da se
samo na istini - pa i onda kad se ta istina i ne dopada srcu ili elji - moe biti ozbiljan i dostojanstven
znanstvenik.
Rapaniev je interes za urbanu povijest i prijelazna razdoblja moda najbolje oprimjeren u vremenskoj odrednici sadranoj u naslovu knjige: Od carske palae do srednjovjekovne opine. Intervalom izmeu
kasne antike i zrelosrednjovjekovnog komunalnog razdoblja jasno je oznaen sadrajni i vremenski
lk koji je u aritu autorova zanimanja12. Rezimirajui dosadanju literaturu o problemima transformacije Dioklecijanova zdanja i njegova okruja, vidljivo je da je za razdoblje od 4. do 9. stoljea
nedostajala jedna sinteza, bilo u obliku monografije ili problemske rasprave koja bi ravnomjerno i
precizno obuhvatila spomenuti raspon stoljea iz arheoloke, povijesne i povijesnoumjetnike perspektive. U dosadanjim obradama, naime, prijelazno se razdoblje Splitskog poluotoka tretiralo ili
u okvirima kasnoantike etape, kao njen izmak, ili pak kao prethodnica ve definiranoj predromanici.
Na taj nain je izostala i izgubila se objedinjenost prostornog i vremenskog kontinuiteta, kako u
istraivanju umjetnosti i arhitekture, tako i drutveno-politikih gibanja.
Metodoloko polazite odredio je autor: Znanstvena istraivanja Palae usmjerena su preteno na
uoavanje i definiranje konkretnih injenica: na utvrivanje povijesnog okvira u kojemu je nastala,
datuma kad je graena i sagraena, na registraciju njezine prostorne dispozicije, istraivanje i utvrivanje strukture i formalnih elemenata itava joj sustava, na prepoznavanje stilskih osobina arhitekture,
ikonografije, ukrasa, skulpture. Oboruan opim i specijalistikim znanjima bruenima tijekom duge
muzeoloke, konzervatorske i arheoloke prakse, ali i kabinetskim promiljanjima, Rapani je u svoj
tekst ugradio mjesta (u obliku ekskurs o antikoj gromatikoj disciplini, urbanizmu, limitaciji, da nabrojimo samo neke primjere) to stvaraju kontekst bez kojega i komponente lokalne istonojadranske
12

Sljedei se odlomci naega teksta djelomice temelje na I. BASI, Ka cjelovitijemu sagledavanju ranosrednjovjekovne jadranske poleogeneze, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 40, Zagreb, 2008, str.
283-289.

31

poleogeneze nisu u svim svojim vidovima valjano razumljive. Autor se itatelju obraa istananim,
bogatim i odmjerenim jezinim izrazom, istovremeno sadrajnim i pristupanim, pronaavi sretan
balans diskursa primjerenog razliitim itateljskim profilima, u isto vrijeme znanstveno prodoran.
Uoljiv je smisao za odreeni literarni, esejistiki pristup materijalu na odreenim mjestima. Osim
predgovora i zakljunog dijela knjiga je podijeljena na est poglavlja. Svako od spomenutih poglavlja
nosi u naslovu rije Palaa, uz iznimku posljednjeg (ono je naslovljeno Spaletina nobilissima et valida
urbs). Time je autor i na formalnoj razini dao obiljeje sintezi koja sadrajem pokriva vremenski lk
s kulminacijom upravo u trenutku potpuna prerastanja kasnoantike palae u grad srednjega vijeka.
U tom trenutku graevina prestaje biti palaom i postaje urbs, upravo urbs valida.
U prvom poglavlju, Na poetku bijae Palaa, Rapani razmatra prirodno-zemljopisne pretpostavke
Dioklecijanovoj palai, prostor koji je sve do u 7. stoljee bio sastavnica cjelokupnoga salonitanskog
agera, otprije sasvim priveden standardima antike civilizacije. Iako je primjer preobrazbe Dioklecijanove palae u grad zbog jedinstvenosti takvog procesa na izvjestan nain isuvie specifian da bi
se uklopio u postojee urbanoloke teoreme, prouavanje tog fenomena je, barem na jednoj razini,
prouavanje poleogeneze. Poleogeneza je pak po svojoj definiciji razvitak naseobinske strukture od
njenog postanka do kompletnog uoblienja svih urbanih atributa karakteristinih za odreenu epohu
na razmatranom podruju. Nositelji kontinuiteta raspoznaju se u starosjedilakom stanovnitvu,
a njegova svjedoanstva u naseobinskom i kulturnom dugom trajanju, s kojim je usko povezana
hagioforna i ostala onomastika.
Prvi dio sinteze funkcionira kao dug, sadrajno bogat i formalno izbruen uvod u problematiku posebnih pitanja poleogeneze izloenih u drugome dijelu, koji pak na jednom mjestu sakuplja spoznaje
o strukturiranju ivota u poleogenetski formativnom razdoblju od 4. do 9. stoljea na Splitskom
poluotoku. U poglavlju Kada je donesena odluka o gradnji Palae? Rapani izraava skepsu u vezi
sa prijedlogom novog, preciznijeg odreenja vremena poetka gradnje Dioklecijanove palae 298.
godine, kojeg je nedavno iznio J. Belamari. Nadalje, prema Rapanievu miljenju, a nasuprot G. De
Angelis DOssatu i M. Pejakoviu, asimetrije i zakrivljenosti u strukturi palae koje danas interpretiramo kao arhitektonske anomalije dg su geolokoj strukturi lokacije koju su odabrali graditelji.
U drugom dijelu knjige razmatraju se posebna pitanja poleogeneze. Poglavlja Palaa prestaje biti
Palaom i Palaa postaje grad okosnica su prouavanja tog procesa, a i itave sinteze. Rapani je,
tako, posvetio mnogo prostora nedavnoj tezi J. Belamaria o navodu iz Notitia dignitatum sa spomenom
gynaeceum Iovense Dalmatiae-Aspalatho ekskluzivne carske tkaonice sukna s atributom Jupiterova
sina u njegovoj splitskoj palai kao sastavna dijela izvornog koncepta. Navodei niz ilirikih analogija, te neke zapadnoeuropske, naglaava da se takve radionice redovito premjetaju u luksusne
ambijente na bogatim posjedima tek onda kad ovi, zbog raznih razloga, izgube svrhu ladanjske
rezidencije, odriui mogunost izvorne arhitektonske zamisli gineceja u palai. S tim je izravno
povezana i skepsa izraena prema neprimjerenoj fuziji dviju funkcija, carske rezidencije-grobnice i
proizvodnog pogona, u istoj graevini. To su naelne Rapanieve primjedbe. Razraene su nekim
filolokim (naselje Spalatum suvremeni pisci dosljedno diferencijalno odreuju spram urbonima villa
za Dioklecijanovu graevinu, to vjerno reproducira i Notitia dignitatum, te je naelno pitanje da li
je doputeno gynaeceum ubicirati u palau ili se zaustaviti na zakljuku da se i ona i ginecej nalaze u
Spalatu kao bliski, ali prostorno odjeliti kompleksi) i drugim argumentima (monumentalni vodovod
nije morao biti namijenjen iskljuivo palai). Zakljuno je Rapani skloniji pripisati ginecej poslijedioklecijanskom razdoblju, kada je mogao biti ugraen u bivu carsku palau.
Odlomak o palai u susjedstvu metropole Salone vaan je kao jedna od rijetkih sinteza problematike
postojanja ovoga carskog ladanjskog zdanja izmeu agera i civitasa u domaoj literaturi. Tu autor
razmatra nekoliko pitanja: kada je transformacija u grad mogla zapoeti, to ju je uvjetovalo, kako se
odvijala, koliko je trajala. Odgovori na njih su izravno vezani uz Rapanievo vienje svretka Salone
32

odnosno uz ponovno poraslu ulogu visinskih utvrenja kastrumskog tipa i uope prostorno reduciranih sklopova fortifikacijskih kvaliteta u najkasnijoj antici. Upravo je . Rapani 1980. godine krenuo
novom linijom u interpretaciji kraja antikog grada (v.g.), pretpostavivi proces dugotrajna odumiranja grada uslijed posvemanje krize, da bi se ivot nastavio u aglomeracijama tipa Dioklecijanove
palae. Palaa bi, dakle, bila sretan surogat saimanju urbanih funkcija prevelika grada na njegovu
izvornom poloaju. Istovremeno i preduvjet potpunom i definitivnom naputanju stare metropole.
Raspravljajui o historicitetu prvoga splitskog nadbiskupa, sveenika Ivana iz Ravene, autor je
uglavnom ponovio u ranijim radovima iznesene primjedbe na dogaajni tijek kakav je opisao Toma
Arhiakon. Prihvaajui svojedobno veinom gledita N. Klai autor je pretpostavio da je tu kod
Tome rije o prvome splitskom metropolitu, nadbiskupu Ivanu aktivnom na crkvenim saborima
925. i 928. godine, izriito odbacujui historicitet Ivana Ravenjanina bilo iz 7., bilo iz 8. stoljea.
Ovdje se Rapanievi komentari, pak, zasnivaju preteito na potankom osporavanju mogunosti da
je Dioklecijanova palaa useljenje Salonitanaca doekala pusta i liena bilo kakvih sakralnih sadraja.
Pomnim biranjem pojedinih nalaza i starije literature, Rapani ocrtava veoma korisnu bibliografsku
bilancu koja uvruje odnedavna sve izraenija istraivanja najstarijega postdioklecijanskog perioda
palae s ranim datacijama vie zdanja. Ta istraivanja pokazuju da rana organizacija kranskoga
bogoslunog prostora u Dioklecijanovoj palai nije sporna; rije je o procesu kronoloki i kvalitativno
odjelitom od procesa prijenosa crkvene hijerarhije, makar u reduciranu obliku, iz Salone u Split u 7.
stoljeu, to je dubinska, strukturalna promjena. To su dva razliita problema.
Spomen prvoga salonitansko-splitskog crkvenog poglavara u Dioklecijanovoj palai Rapani do
odreene mjere interpretira u kontekstu fenomena episcopus in castellis, biskupa koji gubi gradsko
sjedite i s dijelom pastve prelazi u refugij (s tom razlikom to u ovom sluaju zadrava municipalnu
tradiciju), poklanjajui povjerenje jezgri Tomine prie o jednom biskupu ranoga vremena (7. stoljee)
kojemu je predvodnik lokalnog stanovnitva prepustio svoj, najekskluzivniji dio palae za episkopij.
S osobom prvoga prelata autor ipak ne povezuje Tomina Ivana iz Ravene, zalaui se za njegovu
identifikaciju sa salonitanskim crkvenim poglavarom Ivanom, prisutnim na ekumenskom saboru u
Niceji 787. godine. Odlazei i korak dalje u interpretaciji, autor i zadarskoga biskupa Donata i splitskoga nadbiskupa Ivana Nicejskog definira kao bizantske eksponente pridole iz Ravene uoi njena
zauzea od strane Langobarda 751. godine ili nedugo nakon toga, pri emu obojica reorganiziraju
postojeu crkvenu hijerarhiju u Zadru i Splitu, podiui im ugled. Umjetnika svjedoanstva tih napora prepoznaje u rotondi Sv. Donata u Zadru i u novom, stilski koherentnom ansamblu liturgijskih
instalacija splitske katedrale iz druge polovine 8. stoljea. Treba istaknuti da autor ovim prilogom
svjesno reterira spram vlastitih ranijih gledita, prihvaajui u osnovi miljenje S. Gunjae iz 1973.
godine o sarkofagu iz splitske krstionice kao grobnici Ivana Nicejskog.
U posljednjem poglavlju autor opisuje disfunkcionalnost postojee gradske samouprave zalijeenu
zalaganjem Tome Arhiakona, uspostavom regimen Latinorum (iji je Toma ideolog), po uzoru na
ustroj talijanskih gradskih komuna. Na tim temeljima nastaje i gradski statut naelnika Percevala u
14. stoljeu, ime autor zatvara nakon devet stoljea puni krug izmeu komunalne sree dosegnute
suvremenom kodifikacijom splitskoga prava u 13. stoljeu i proklamirana blagostanja Salonae Felix
iz vremena Konstantinove dinastije - civitas felix. Ponudivi po prvi put sustavan pregled poleogeneze
ranosrednjovjekovnog grada na istonom Jadranu, kao i posve nove poglede na povijesnu problematiku ovoga razdoblja, autor je ostvario djelo referentne teine koje e stei zasluno mjesto u
suvremenoj historiografiji.
Osobita vrijednost Rapanieva opusa lei i u njegovim nerijetkim zalaenjima u probleme koje hrvatska historiografija (u najirem smislu tog pojma: povijest, povijest umjetnosti, arheologija i druge
povijesne znanosti) nije temeljitije pretresla, u ponekim sluajevima ak ni problemski definirala. Nije,
dakako, ni u jednom sluaju pretendirao ka sveobuhvatnosti i konanosti zakljuaka koje je donosio
33

bavei se tim nedovoljno vrednovanim istraivakim poljima; svjesno se ograniavao na oris temeljnih problemskih aspekata, no ujedno bi, bez iznimaka, ponudio vlastitu ralambu osnovnih vrela
relevantnih za dotini problem te tako formulirao koristan radni zakljuak. U veini su sluajeva
Rapanievi prilozi ovog tipa kasnije bili od znatne vrijednosti mlaim istraivaima, jer su smim
pojavljivanjem u strunoj literaturi bili omoguili da se dotada neuoen problem uope otvori ili
sagleda s novih polazita. Dobar primjer takvog ocrtavanja nekog u znanosti nedostatno obraenog
problemskog kompleksa jest Rapaniev pokuaj osvjetljavanja rane drutvene i agrarne strukture
u izvangradskim, ruralnim predjelima srednjovjekovne Hrvatske (potonji rad, tovie, primjerno
podnaslovljen schizzo del problema)13. Povezivanje podataka iz diplomatikih izvora (ovdje su to
kartular Sv. Ivana Rogovskog - Libellus Policorion, zatim tobonja darovnica Mihajla Kreimira II. za
Vranjic te Supetarski kartular - Iura sancti Petri de Gomai) s inovima donacije i zavjeta, a ovih opet s
organizacijom najstarijih naseobinskih aglomeracija u prostoru te lokalnom crkvenom topografijom
bilo je uglavnom izvan sustavnijeg interesa ranije historiografije.
Slinom skromno zasnovanom i nepretencioznom istraivanju s, nasuprot tome, znatnim rezultatima, pribraja se i Rapanieva kratka i naalost rijetko citirana Biljeka za historijsku topografiju
Splita, napisana prilikom obiljeavanja sedamdesete godinjice ivota Cvita Fiskovia za njemu
posveen zbornik (posebno izdanje asopisa Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji kojemu je Fiskovi
bio osnivaem i dugogodinjim urednikom). Taj opsegom neveliki prilog oigledno je proizaao iz
pobone problematike rada koji je . Rapani godinu dana ranije objavio u koautorstvu s N. Cambijem (Ara Lucija Granija Proklina), a koja je, izdvojena, poivala u autorovom fundusu tema. U
ranijem je prilogu, naime, Rapani nastojao osvijetliti najstariju rimskodobnu prostornu organizaciju
Splitskog poluotoka, ali samo u kontekstu pronalaska spomenute are lokalnog uglednika iz 2. stoljea,
pa je rad iz 1980. godine nesumnjivo rezultat podrobnijeg bavljenja tim problemom. Primijenjena
metodologija je u ovom sluaju upravo naglaeno interdisciplinarna, jer rad predstavlja pokuaj
(nadahnut davnanjim istraivanjima P. Skoka) da se prouavanjem toponimije, tonije toponomastikih preitaka i njihove stratifikacije, doe do zakljuaka o najranijoj slici prostora nakon rimske
ekspanzije prema istonom Jadranu. U tom se autor poveo za tzv. predijalnim toponimima (mjesnim
imenima generiranima time to su se tijekom razdoblja rimske vladavine imena posjedima nadijevala
eponimno po njihovim vlasnicima) Marjan, Pojian i njan, proisteklima iz praedium Marinianum,
praedium Pansianum, praedium Iunianum. Sauvane toponime Rapani je povezao sa veim zemljitima
rimskih posjednika, pretpostavivi da su u funkcionalnom odnosu s njima stajali kako arheoloki
ostaci koje je mogue na tim predjelima datirati u vrijeme ranog principata, tako i agerska limitacija
provedena na poluotoku poetkom nae ere. Drugim rijeima, predloio je da se u imenodavcima
navedenih toponima prepozna prve koloniste-uivatelje zemlje u salonitanskom ageru. Vrlo je vano
i Rapanievo zapaanje da se u najranijim dokumentima toponim in Murnano (i sl.) odnosi redovito
na plodne june padine dananjeg brda jedinstvenog imena Marjan, to uvelike olakava prostornu
identifikaciju rimskodobne jezgre iz koje se toponim kasnije proirio.
Tijekom posljednjeg desetljea . Rapani se jo intenzivnije posvetio tematskim podrujima koja
su domae povijesne znanosti tek periferno zahvaale. Tako je, izmeu ostalog, uvjerljivo opovrgnuo
tezu talijanskog povjesniara arhitekture Guglielma De Angelis DOssata o zakoenim proeljima
(prospetti ad andamento obliquo) koja je, onako kako je formulirana, pretpostavljala izravnu vezu ranokranskih crkava s takvom nepravilnou i Dioklecijanove palae kao regionalnog predloka za
taj arhitektonski detalj. Naime, neke nepravilnosti carske graevine, kao to su zakoenost tlocrta
i pojedinih njenih dijelova, De Angelis dOssat objanjavao je svjesnim nastojanjem graditelja da
tako poloi graevinu, kako bi se ona podredila optikom uinku proizilom iz uroene navike ljudi
13

. RAPANI, Ambienti rurali della Croazia medievale. Schizzo del problema, Hortus artium medievalium, 3, Zagreb-Motovun, 1997, str. 125-130.

34

da okom i glavom tee udesno. Potvrdu ovog naroitog vida kasnoantike estetike, koja vrednuje
nepravilnost nautrb strogoi simetrije, talijanski istraiva traio je u djelu Enneades grko-rimskog
filozofa Plotina (205.-270.). No, Rapanieva je kritika praena ralambom odgovarajuih odlomaka
spisa tog poganskog filozofa ukazala da su njegova promiljanja nedostatno utemeljena: Plotin,
naime, uope ne spominje graditeljstvo u svojim razmatranjima (i inae za prosjeno obrazovana
sluatelja njegovih predavanja ili itatelja prilino neproninima i slabo divulgiranima), posljedino
ni primjenu vlastitih misli na nj. Rapaniev komentar uz De Angelis DOssatovu tezu, dakle, negira
ulogu Plotinovih estetikih naela u oblikovanju arhitektonskih struktura kasne antike.
Meu druge pravce istraivanja koje su suvremene povijesne znanosti, poglavito u domaoj sredini,
esto isputale iz vida, ubraja se i Rapanieva ralamba ranih kranskih tekstova posveenih oblikovanju bogoslunog prostora (npr. Constitutiones apostolorum, Testamentum Domini nostri Iesu Christi i
Didascalia arabica). U tim radovima teorijske naravi razradio je odnos izmeu membra ecclesiae: liturgije
(sacra servitia) i o njoj ovisnih prostornih struktura, posvetivi panju ranim povijesnim determinantama tipolokog razvoja potonjih (Ecclesiae membra coniuncta, 2003.). Osnovna je Rapanieva misao
kako oblikovno bogatstvo i arolikost crkvenih prostora ranokranskog i predromanikog razdoblja
proizlazi iz njihovih funkcija, dok stvaralatvo, invenciju i kreativnost umjetnika smatra drugorazrednim sastavnicama, odriui im odluan utjecaj na razvoj sakralne arhitekture toga vremena.
Naglaeno su izvan domaaja hrvatske medijevistike ostala i najrecentnija podruja Rapanieva
interesa. U zborniku posveenom akademiku Nenadu Cambiju (posebnom svesku zadarskog arheolokog asopisa Archaeologia Adriatica) objelodanio je rad tematski i metodoloki neuobiajen u naoj
znanosti, posveen pojmovima arhitekt, graditelj i klesar, kojeg je sm podnaslovio naznake
za jednu terminoloku i sadrajnu interpretaciju. Navedenom raspravom pokuava odrediti sadraj,
znaenje kojeg u srednjem vijeku pokrivaju ta tri pojma, kao i drutvenu ulogu te nain djelovanja
koji se podrazumijevao za tako imenovane osobe. U tom se smislu nadovezuje na ranije autorove
radove koje najbolje predstavlja lanak Donare et dicare iz 1984. godine. No, ono to je u ovom prilogu
posve novo jest Rapanievo oslanjanje na usporedbu likovnoga i glazbenoga: prije svega arhitekt kao
kompozitor prostora, zatim mistino znaenje brojeva i njihovih odnosa, pa kranski simbolizam,
suodnos brojanih odnosa u arhitekturi i ritmova te tonova u glazbi, uloga broja u skolastikoj teologiji,
na kraju i formalno jednaka brojana polazita glazbenih i likovnih konfiguracija (polifonopoliformno).
Time ovaj rad izlazi iz domene klasinih likovno-teorijskih ili arheoloko-povijesnih rasprava te zalazi
u susjedna umjetnika podruja. Ta - neka je bude doputeno tako nazvati - osmoza umjetnikih
vrsta, svakako mnogo duguje Rapanievim viegodinjim i trajnim muzikolokim interesima, koje je
tokom ranijeg polustoljetnog bavljenja svojom uom strukom preteito svodio na ulogu glazbenog
kritiara u mjesnoj periodici, odlaui na taj nain javljanje s vlastitim zapaanjima o sutinskoj
povezanosti glazbenog i likovnog medija za pogodniji trenutak.
Terminolokim problemima slinog karaktera posvetio je, k tome, rad namijenjen zborniku u ast
Tomislava Marasovia prije desetak godina. Ovog puta raspravljao je o pojmu adriobizantinizam,
kovanici E. Dyggvea prvu put rabljenoj u njegovoj glasovitoj knjizi History of Salonitan Christianity,
objavljenoj 1951. godine. Rapaniev je pogled na valjanost spomenutog termina uglavnom povoljan.
Potaknut uestalim osporavanjima vrijednosti pojma koji je iznaao danski arheolog, a zalaui se
za raiavanje terminologije, Rapani je in extenso citirao, preveo i komentirao relevantne odlomke iz Dyggveova engleskog teksta, opravdano upozoravajui kako nema podloge miljenjima da
adriobizantinizam oznaava stilsku odrednicu. Ona, naime, ta Dyggveova sintagma, koritena
je beziznimno i vrlo jasno kao prilino iroka civilizacijska oznaka za razdoblje opeg kulturnog i
umjetnikog poleta tijekom Justinijanove vladavine (527.-565.), to predstavlja za istonojadransku
regiju posljednju jasnu sliku strukturalnog i drutvenog stanja pokrajine prije dugotrajnog razdoblja
tamnih stoljea koje e se okonati tek neto prije 800. godine. U domeni kulturnog pejzaa, razdoblje od 530-ih godina do izmaka stoljea obiljeeno je uokrug jadranskog bazena kvantitativnim i
35

kvalitativnim procvatom arhitekture i svih likovnih vrsta (Ravena, Akvileja, Grado, Trst, Pore, Pula,
Zadar, Salona, Gata, Narona, otoci Bra, Hvar i dr.). Fenomen je to u kulturolokom smislu prikladno
nazvan adriobizantinizmom. On je rezultat pozitivne slike koju je dugotrajnim razdobljem mira
i obnove proizvela pax Iustiniana. Krajnji je Rapaniev zakljuak da se navedeni pojam moe i dalje
mjerodavno upotrebljavati, ali u vrlo slobodnom smislu, kao oznaka za perijadransku cvatuu kulturu
odreenu civilizacijskim okvirom i okolnostima ranobizantskoga drutva 6. stoljea.
Zapaene je rezultate u organizacijskom i znanstvenom pogledu eljko Rapani ostvario za vrijeme
svoga mandata na elu Hrvatskoga arheolokog drutva, ijim je predsjednikom bio od 1973. do 1980.
godine. U tom je, za etabliranje i odravanje visokih standarda hrvatske arheologije vrlo plodonosnom
razdoblju, sa suradnicima ravnao i konferencijskom te izdavakom djelatnou Drutva, u kojima se
napose istaknuo. U istom je vremenskom rasponu realizirano ukupno osam znanstvenih skupova
arheoloke tematike, u dinaminu slijedu od jednog skupa godinje, k tome ciljano rasporeenih
kako bi sadrajno i geografski obuhvatili to je vie mogue zaokruenih pokrajinskih cjelina nae
zemlje: Lika, zatim sjeverozapadna Hrvatska (osobito varadinska regija), pa srednja Dalmacija
praena junom (neretvanski kraj), Zagreb s okrujem, kvarnerski otoci, naposljetku Cetinska krajina. Ti su skupovi, osim arheolozima, bili otvoreni i strunjacima srodnih znanstvenih disciplina:
povjesniarima, povjesniarima umjetnosti, jezikoslovcima, etnolozima itd. Znanstvene su skupove
pratila objavljivanja zbornika sa sakupljenim izlaganjima, i to u za ondanje prilike relativno kratkom roku (dvije do tri godine nakon odravanja), u ediciji Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva koju
je Rapani utemeljio i njome uredniki ravnao. Tako je odravanje narednoga skupa uvijek pratila
pojava zbornika sa jednog od prethodnih. Kasnije je Rapani uredio i zbornike sa skupova Drutva
u Dubrovniku (1984., tiskano 1988.) i sjevernojadranskim otocima (1985., tiskano 1989.). Uz to je
u vie navrata i sm sudjelovao izlaganjem na navedenim skupovima, a za sve je zbornike koje je
uredio napisao informativne predgovore. Niz je uspjeno nastavljen i za Rapanievih nasljednika
na mjestu predsjednika Hrvatskog arheolokog drutva (do sada je tiskano dvadesetosam svezaka
zbornika), dok su Izdanja HAD-a postala eminentnim mjestom objavljivanja najnovijih arheolokih
spoznaja o hrvatskome povijesnom prostoru.
I nakon toga je ostao lanom urednitva i lanom Izdavakog savjeta godinjih izdanja Hrvatskog
arheolokog drutva, od 1990. do 2003. godine, sudjelujui u pripremi daljnjih osam svezaka. Osobito
je znaajna njegova urednika djelatnost za trajanja mandata na elu Arheolokog muzeja, koja je
otpoela ureivanjem zbornika radova sa meunarodnoga skupa Disputationes Salonitanae, odranog
za Nikolancijeva ravnanja muzejem. Izmeu 1974. i 1981. godine uredio je ukupno sedam svezaka
muzejskog asopisa Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. U tom su razdoblju na stranicama
toga glasila objavljeni fundamentalni arheoloki, povijesni i povijesnoumjetniki prilozi iz cjelokupne prolosti Dalmacije (Z. Vinskog, I. Marovia, N. Cambija, B. Kirigina, M. Zaninovia, N. Klai,
. Rapania, I. Ostojia, I. Nikolajevi, I. Fiskovia, N. Jakia, E. Marina, F. Oreba, S. Piplovia i
drugih), to je svakako i zasluga visokih standarda koje je nametnulo urednitvo. Uz deset svezaka
arheolokih godinjaka, ovo je svakako bio Rapaniev najsloeniji uredniki zadatak. Deset je godina
bio lan urednitva asopisa Starohrvatska prosvjeta (1981.-1991.), suuredivi ukupno jedanaest svezaka, a izmeu 1997. i 2003. godine i struni urednik etiriju svezaka. Bilo je to zlatno doba i ovog
cijenjenog asopisa, iji su brojevi tada oznaili poetak stasanja jedne historiografske generacije u
nas, afirmirajui mlade istraivae koji su danas vodee linosti u svojim strukama. Bio je, zatim,
lan urednitva asopisa sredinjeg republikog konzervatorskog ureda Godinjak zatite spomenika
kulture (1988.-1992.), lan urednitva asopisa za pitanja prolosti splitskog podruja Kulturna batina
(1996.-1999.), lan urednitva asopisa gradskoga muzeja u Makarskoj Makarsko primorje (1997.2000.), krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina lan Izdavakog savjeta strunog biltena
Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva. Kroz sva navedena izdanja, . Rapani je uredio ili suuredio
preko etrdeset svezaka raznih znanstvenih i strukovnih publikacija.
36

Znaajnu skupinu Rapanievih radova predstavljaju manji lanci i prilozi iz povijesti historiografije,
uglavnom arheolokih drutava i zaslunih linosti. Tako je objavio niz crtica iz ove domene, o postanku i razvoju nacionalnih arheolokih drutava (1981.), o doprinosu arheolog franjevakog reda
hrvatskoj povijesnoj znanosti (1985.), o povijesti Arheolokog muzeja u Splitu (1981.), o vanosti
i ulozi nekolicine asopisa, poput Bullettino di archeologia e storia dalmata / Vjesnika za arheologiju i
historiju dalmatinsku (1979. i 1984.) ili Starohrvatske prosvjete (1995. i 2008.). Temeljitim osvrtima na
njihov ivotni tijek i opuse oduio se, ujedno, nekolicini zaslunih prouavatelja dalmatinske kulturne
prolosti (Frane Buli, Simon Rutar, Josip Brunmid, Lujo Marun, Lovre Kati, Ljubo Karaman, Cvito
Fiskovi, Milan Prelog, Branimir Gabrievi). Ovi i svi prije spomenuti Rapanievi radovi objavljivani
su u uglednim asopisima i edicijama: glasilu splitskog Arheolokog muzeja Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, asopisu Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika Starohrvatska prosvjeta,
asopisu Balcanoslavica kojeg je u suizdavatvu s Institutom za istraivanje staroslavenske kulture
objavljivao nekadanji Savez arheolokih drutava Jugoslavije, zatim Prilozima povijesti umjetnosti
u Dalmaciji, Akademijinim Arheolokim radovima i raspravama, Izdanjima HAD-a, ve spomenutim
Settimane iz Spoleta, asopisu Meunarodnoga istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek
Zagrebakog sveuilita Hortus Artium Medievalium, Prilozima Instituta za arheologiju u Zagrebu, asopisu
Arheolokog zavoda zagrebakoga Filozofskog fakulteta Opuscula archaeologica, Arheolokom pregledu,
Arhitekturi, Obavijestima HAD-a, Mogunostima, Tusculumu, Kaiu i drugdje.
Vie je svojih vanih radova Rapani objelodanio i na svjetskim jezicima (Dernires recherches et
nouvelle interprtation de la basilique du Xe s. a Otok, A contribution to the study of continuity of
inhabitation on the ager Salonitanus in the early Middle Ages, Contribution a la polographie du
littoral est de lAdriatique, Zur Entstehung der archologischen Gesellschaften, ihrer Rolle in der
Entwicklung der Archologie in Kroatien und ihrem Beitrag zur nationalen Kultur, La costa orientale dellAdriatico nellAlto Medioevo, Il patrimonio dellAntichita nella poleogenesi dellAdriatico
orientale nellAlto Medioevo i dr.), to je bilo osobito znaajno za njihovu recepciju u meunarodnoj
javnosti zbog jezine barijere.
Sudjelovao je na tridesetak znanstvenih skupova, u zemlji i inozemstvu: u Puli 1970. na radnom
sastanku hidroarheologa, u Rijeci 1971. takoer na hidroarheolokom skupu, u Zadru 1972. na
kongresu arheologa Jugoslavije, u Dubrovniku 1973. na jo jednom okruglom stolu hidroarheologa,
godine 1976. na skupu HAD-a u Vodicama i znanstvenom kolokviju o materijalima, tehnikama i
strukturama predantikog i antikog graditeljstva u Zadru, u Metkoviu 1977. na skupu HAD-a, u
Zagrebu 1978. na skupu o stotoj obljetnici tog strukovnog drutva, godine 1979. na skupu arheolokog drutva u Malom Loinju i skupu Disputationes Salonitanae II u Splitu, na skupu HAD-a u Sinju
1980., u Spoletu 1982. na tjednim susretima medijevista, godine 1984. na skupu arheolokog drutva
u Dubrovniku i kongresu arheologa Jugoslavije u Novom Sadu, u Zagrebu 1987. na skupu Likovna
kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljea, u Slavonskom Brodu 1988. na skupu HAD-a, u Zadru 1990. na
prvoj jugoslavenskoj konferenciji bizantologa, u Zagrebu 1992. na interdisciplinarnom skupu o prvom
hrvatskom kulturnom pejzau, u Motovunu 1994., 1996. i 1997. godine na godinjim znanstvenim
kolokvijima MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek posveenima prijelazu izmeu kasne antike i ranoga srednjeg vijeka, karolinkom i otonskom dobu, odnosno poveznicama i razdjelnicama Istoka
i Zapada od ikonoklazma do gotike, u Splitu 2006. na kolokviju povodom desete godinjice smrti
Cvita Fiskovia, u Dubrovniku 2009. na znanstvenom skupu posveenom opusu Milana Preloga, uz
brojna druga izlaganja, konferencijska priopenja, sudjelovanja u diskusijama i okruglim stolovima,
strunim tijelima, arheolokim, konzervatorskim i urbanistikim povjerenstvima.
Rado je i esto preliminarne rezultate svojih prouavanja i aktualne znanstvene novosti plasirao
u saetom obliku u dnevnom i tjednom tisku. Njegovi aurni prikazi novih izdanja, znanstvenih
skupova, izloaba, arheolokih i konzervatorskih istraivanja disperzirani su u periodici, posebice u
dnevniku Slobodna Dalmacija i Obavijestima HAD-a. Novinski lanci kojima se esto javljao, oso37

bito feljtoni posveeni zatiti kulturne batine i prostoru grada, itaju se kao neprestana refleksija na
dijalektiki odnos izmeu urbanizma, urbanizacije i urbanosti, prije svega na primjeru suvremenog
Splita. Svoje je eseje sabrao 2000. godine u knjizi pod naslovom Batina na dlanu.
Za svoj je rad primio i vie drutvenih i strukovnih priznanja: godinju Nagradu za znanost Slobodne Dalmacije (1988.), zatim godinju Nagradu za znanost Grada Splita (1989.), pa je kao dio
prireivakog i urednikog tima meunarodnog projekta Hrvati i Karolinzi primio Strossmayerovu
nagradu (2001.), nagradu ime Ljubi Hrvatskog arheolokog drutva za doprinos u radu i voenju navedenog drutva (2003.), Nagradu za ivotno djelo Grada Splita (2007.), konano nagradu za
ivotno djelo Don Frane Buli Hrvatskog arheolokog drutva, koja se dodjeljuje pojedincima za
vrhunska ostvarenja na podruju arheologije koja su pridonijela njezinu razvoju i ugledu u Hrvatskoj
i inozemstvu (2008.). Napokon, za osobite zasluge u kulturi odlikovan je Redom Danice hrvatske s
likom Marka Marulia (1997.).
Na pragu devetoga desetljea ivota i zaavi duboko u esto desetljee znanstvenoga rada, eljko
Rapani ostaje jednim od stoernih prouavatelja starijega dalmatinskog umjetnikog i kulturnog
nasljea. I dalje aktivno sudjeluje prilozima o problemima batine i njenoj povijesti u dnevnom i
tjednom tisku te strunim glasilima, prati tekuu problematiku iz povijesnih disciplina i zatite
spomenika, odaziva se povremenim recenzentskim i redakcijskim zadacima, izlae na znanstvenim
skupovima. Tako je u pripremi jo jedan Rapaniev rad o benediktincu Gottschalku, dok je njegovo
izlaganje Donat, biskup zadarski, Ivan, biskup splitski i njihovo ravenatsko ishodite sa znanstvenoga skupa posveenog djelu Milana Preloga (Dubrovnik, 2009.) upravo u tisku. Potonjim e prilogom
razjasniti vlastita stajalita o vremenu i okolnostima obnove Salonitanske nadbiskupije u Splitu, dok
istodobno priprema knjigu novih i nekoliko objavljenih radova.
Krianjem razliitih disciplina - arheologije, povijesti, povijesti umjetnosti, epigrafije, filologije,
onomastike, lingvistike - u dijakronijskom praenju raznovrsnih karika koje povezuju razliita
vremena i prostore, Rapanieva misao esto ide onim graninim podrujem koje se moe podvesti
pod iri pojam povijesti kulture. Budui da je veina tih radova bila problemske naravi, razumljivo
je da su mnogi u njima izneseni pogledi protokom vremena doivjeli evoluciju, kako u tumaenjima
suvremenik, tako i u autorovoj vlastitoj percepciji napisanog. Gledita koja je ranije prihvaao ili
zastupao, kasnije je revidirao ili naputao, stalno u dijalektikom odnosu spram tuih, ali i svojih
istraivakih rezultata. Tematikom i vremenskim dijapazonom zadravi se ponajvie u okvirima
kasne antike i ranoga srednjeg vijeka, uspio je unutar tog opsega svoga interesa ostvariti punu skalu
metodolokog pristupa: s uspjehom je savladavao heuristiku s kritikom izvora, analizu i sintezu,
potvrujui se time kao kompletan istraiva.
Ukoliko budui opisi djela naeg jubilarca popune neke manjkavosti i nedoreenosti koje su ovdje
neizbjeno prisutne, pa tako kvalitativno nadopune sliku njegova opusa, to bi poboljanje, to pribliavanje Rapanieva djela iroj znanstvenoj i kulturnoj javnosti, bilo i puna satisfakcija piscu ove
spomenice, jer je i sm kako u znanstvenom formiranju, tako i u neposrednoj komunikaciji s njim
sa zahvalnou usvajao plodove slavljenikove erudicije.

38

Ivan Basi

eljko Rapani octogenarius.

A Testimonial to mark his eightieth Birthday
and fifty-fifth Anniversary of his Scientific Work

eljko Rapani was born on 26 October 1932 in Split. In his native town he completed his elementary education, to enrol and in 1950 to graduate from the reputed Classical Curriculum Grammar
School of Split. From 1950 to 1956, at the Faculty of Humanities and Social Sciences of Zagreb he
studied the History of Art, that was, at that time, studied together with History. Having graduated
in 1956, he returned to his native town. In 1957 he employed with the Archaeological Museum at
Split, firstly as an Intern Custodian in charge of the Medieval Collection, in the coming years to
have gradually advanced to the highest position, a Museum Counsellor. From 1971 to 1980, he was
the Museum Director.
From 1983 he was employed with the Culture Monuments Protection Institute. In 1982, tutored by
Prof. Milan Prelog, PhD, at the Faculty of Humanities and Social Sciences at Zagreb he wrote and
defended his doctoral thesis, Development of Sculpture in Dalmatia in 6th-9th centuries. From then till
1989 he lectured the early medieval art at the Department for History of Art, School of Humanities and Social Sciences, University at Zagreb, where he was elected firstly a Lecturer and, then, a
Reader. In 1989 he became the Director of the Culture Monuments Protection Institute at Split, to
have kept this position till 1994. Finally, from 1994 he worked in the Institute for Archaeology at
Zagreb, from where he retired in the late 2001 as a Scientific Counsellor.
In a retrospect, Rapanis vast bibliography could be sorted in several wider thematic groups. One
could contain works dealing with results of archaeological research conducted either by himself
alone or with other collaborators, another one those dealing with epigraphic issues, the third the
works synthetically dealing with early medieval cultural and art history of Dalmatia, the forth the
numerous papers dealing with Adriatic towns paleogenesis and their affirmation in the early Middle
Ages, the fifth the diachronic reviews of selected urban centres, heritage sites or microregions, the
sixth analyses that could be roughly considered as heuristics and critics of sources, and, finally, the
seventh the works aimed to popularisation of scientific results. Almost all the themes have been
present in more widely perceived texts and monographic treaties, either treating a particular urban
space or the space of a region or the entire country.
He is among the pioneers of our submarine archaeology, participating in both expert symposia in this
field and in hydro-archaeological researches, from which he published noticeable results. In 19691971, together with N. Cambi, he conducted archaeological excavations of Salona. With D. Jelovina
he conducted revision excavations at Gospin Otok in Solin (1972), establishing that there is only
one early medieval church at that site, a pre-Romanesque structure with a royal mausoleum in its
westwerk. He participated in the detailed archaeological researches of the historic core of Dubrovnik
(1983-1987), conducted after the 1979 destructive earthquake, where he conducted researches in the
town quarter of Pustijerna.
39

Having gathered at one place all the then existing historiographical opinions about founding and
urban growth of Dubrovnik, as well as the working hypotheses made by contemporary researchers
and competent scientists on the role that the three-nave church discovered under the present day
cathedral could have had in development of the early urban structure, Rapani presented (1984) the
first systematic interpretation of the time and circumstances of building the church and its influencing
the dominating theses on the historic framework of paleogenesis of Dubrovnik. He turned attention
of the professional community from the then dominating 7th century to the earlier, Justinians, period,
as the formative one. Then, based on the data published by researchers, he stated the 6th century as
the time of building of the three-nave basilica, relating this event to the Justinians renewal of the
Empire after the Ostrogothic War and the well known expansion of the early Byzantine culture and
politics into the Adriatic area at that time.
Of greater importance than taking side for one or another disputable dating is the fact that by this
work Rapani continued theoretically and methodologically analysing the issue of the Adriatic
towns early medieval paleogenesis, thus setting foundations to a view different from the previously
schematised paradigms on the cataclysmic ending of the Classical urbanity, prevailing in the literature, and from the too narrow relying on the historic sources of the second order (Constantine
Porphyrogenitus, Archdeacon Thomas, Priest of Duklja (Pop Dukljanin), medieval chroniclers and
analysts of Dubrovnik, etc.). Rapanis study dedicated to continuity of settlement of Salonas ager
in the early Middle Ages (1980) is, in this respect, crucial, because it marked breakage with the longtime dominanting catastrophic approach to the issue of degradation and demise of the late Roman
town. Having analysed opinions in older historiography on turning of late Roman settlements into
the early medieval ones as simplifications, he proved the continuity of life by two constants: the
constant of settlement and the constant of name. The former may be proved by archaeological artefacts of all sorts in an uninterrupted stratigraphy, the latter one being registered by toponymics,
especially by the continuously practiced hagioform toponyms. By a detailed registering of all so far
known localities, Rapani tried pointing out that in Salonas ager there had been no essential discontinuity in the 7th and the 8th centuries, that is, that the very persisting of the settlement models
and cultural traditions indicate survival of the indigenous, Christianised and Romanised, population
as the carrier of the continuity.
Analysing the development of towns, he defined three urbogenous factors: (1) natural characteristics of
an area, that is, the geographic framework favourable for development of settlements, (2) population
as the consumer of geographic features and catalyst of their improvements, and (3) civilisational level,
that is, the cultural heritage of all sorts accumulated at a given place over a long period of time. From
this perspective, he further systematically analysed examples of Dalmatian early medieval towns:
Salona and Split, Epidaurus and Dubrovnik.
In the first years of his work, professionally related to the Archaeological Museum at Split, he focused
on the systematisation of the artefacts, first of all those kept in his own institution. Rapani was
the first (1963) to collect at one place and systematically analyse the early medieval stone sculpture
kept in the Archaeological Museum. This was continued by the catalogue of early medieval Latin
inscriptions of Split (1971). The catalogues he then created will for a long period of time remain
referral points at establishing developmental stages of the Middle Dalmatian cultural landscape
from the 8th till the 11th centuries.
In the 1980s Rapani greatly focused on clarifying the social determination of artistic creation in the
early Middle Ages, that is, the cultural climate from which appeared motivations for commissioning
art in various branches of fine arts. Most closely related to these is the very procedure of producing
a work of art, in the chain from the commissioner and the donor, to the builder or sculptor as the
implementers (Donare et dicare, 1984).
40

Rapanis endeavours to clarify the social framework of the Dalmatian pre-Romanesque culture
have been collected in the synthesis The Pre-Romanesque Period in Dalmatia (Split, 1987). This is the
very first modern, structurally written review of Dalmatian cultural past in the early Middle Ages.
Rapanis review of historiography with comments in the first part of the book produces a critic
insight into all key issues of studying of pre-Romanesque culture in Croatia from the 19th century
till mid 1980s. The second part of the book is dedicated to placing the Dalmatian pre-Romanesque
culture into its spatial, historic and social contexts. In doing this, the author relies on two premises:
first, that the previous researchers methodological omissions can be rectified only by a proper contextualisation; second, that the period in question is to be seen in continuity with the previous and
the subsequent ones. While building his conclusions about the previous transitional period of the
7th and the 8th centuries on relevant conclusions of the historiography, he affirmed M. Prelogs thesis
on the passive negation of the Classical period. He sees historic determinants of the development
of pre-Romanesque culture in the changed social conditions around the year 800, when to the foreground comes the Croatian principality in the Byzantine Dalmatian towns hinterland, where they
themselves get involved into political life and interaction with the neighbouring territories. In both
political areas, the development of the pre-Romanesque culture was fructified by the rich Classical
and early-Christian heritages, whose main carriers in towns, in the authors opinion, were the stone
carving workshops that maintained continuity from the transitional period. Appearance of numerous pre-Romanesque churches in continental Dalmatia Rapani explained by their positioning in the
autarchic clan communities, founded by the newly settled Slavs/Croats along edges of fertile fields,
and whose small rural graveyards caused appearance of churches, often on some already consecrated
place. The third part of the book deals with particular issues in smaller, rounded units, for instance
master stone dressers, transitional period artefacts (especially sarcophagi), epigraphy, architectural
types (hexafoil churches), etc.
Rapanis first separate analysis of monuments of incomplete biography is dedicated to early
medieval sarcophagi of Split (1982), the best known of these being the one in the Split baptistery,
decorated with cassettes featuring reliefs of crossed lilies and the epitaph of a certain archbishop
Ivan. Based on the Archdeacon Thomas chronicle, the information in the inscription was held proof
that this is the resting place of the prelate John of Ravenna, the reorganiser of the Church in Split
after abandoning Salona in the 7th century. Rapani pointed out that decoration on the front side
of the sarcophagus could be dated regardless of information from historic sources. The same applies
to the epitaph. He, therefore, established the sequence: (1) sarcophagus, genuinely early-Christian
and then reused, (2) relief decoration, undisputedly from the late 8th century, (3) inscription, and
(4) persons mentioned by the inscription (where the persons can, but not necessarily, be related to
other persons of the same name, and all this, then, taken as the time determinant of creation of the
sarcophagus). Relating the decorative motifs with other similar ones in Split, Rapani established
existence of a quality local workshop in the second half of the 8th century. The sarcophagus probably belonged to the archbishop John, mentioned in the documents of the 2nd Council of Nicea of
787. All in all, Rapani was the first to view the sarcophagi of Split in the context of the early preRomanesque sculpture of identical decoration, but in a wider context of the early medieval sculpture,
more precisely relieves of the Liutprand Renaissance artistic characteristics.
Rapanis interest in urban history and transitional periods can be best exampled in the time determinant contained in the title of the book From the Imperial Palace to the Medieval Commune (2007).
The interval between the late Classical period and the late medieval communal one clearly marks
the content and time span that is in the focus of the authors interest. Having for the first time offered a systematic review of paleogenesis of the early medieval town of the eastern Adriatic, as well
as completely new views on the historic issues of the period, the author created a work of referral
importance that will gain its well deserved place in the modern historiography.
41

He achieved remarkable results in both organisational and scientific aspects while presiding the
Croatian Archaeological Society, from 1973 to 1980. He participated some 30 scientific conferences,
in Croatia and abroad. For his work he received numerous awards: the annual Slobodna Dalmacija
newspaper Science Award (1988), the annual Science Award of the City of Split (1989), as a member of the team of the international project The Croats and the Carolingians the Strossmayer Award
(2001), the ime Ljubi Award of the Croatian Archaeological Society for contribution to the Societys activities and management (2003), the Life Achievement Award of the City of Split (2007), the
Don Frane Buli Life Achievement Award of the Croatian Archaeological Society (2008). For special
merits in culture, he has been awarded the Order of the Croatian Star with the Effigy of Marko
Maruli (1997). eljko Rapani is still among the leading researchers of the older Dalmatian artistic
and cultural heritage.
(translation by R. Kekemet)

42

Ivan Basi

BIBLIOGRAFIJA ELJKA RAPANIA

1958.2012.
BIBLIOGRAphy of ELJKo RAPANI
1958.2012.

Sadraj:
I. Knjige
II. Znanstveni radovi i rasprave
III. Struni radovi
IV. Suradnje u enciklopedijama i leksikonima
V. Vodii i katalozi
VI. Struni izvjetaji, elaborati i sl.
VII. Recenzije, osvrti, prikazi
VIII. Urednitva, predgovori i pogovori
IX. Eseji i prigodni lanci u dnevnim novinama, tjednicima i periodici s tematikom iz povijesti,
arheologije i zatite spomenika
X. Obljetnice, nagrade, nekrolozi
XI. Intervjui
Skraenice citiranih asopisa i periodikih publikacija:
Arheol. Pregl. = Arheoloki pregled, Beograd, Ljubljana.
Arheol. Rad. Raspr. = Arheoloki radovi i rasprave, Zagreb.
Hort. Art. Med. = Hortus artium medievalium, ZagrebMotovun.
Izdanja HADa = Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, Split, Zagreb.
Kult. Bat. = Kulturna batina, Split.
Materijali = Materijali Saveza arheolokih drutava Jugoslavije, razna mjesta izdanja.
Obavijesti HADa = Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva, Zagreb.
Pril. Inst. Arh. = Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb.
Pril. Povij. Umj. Dalm. = Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Split.
Slob. Dalm. = Slobodna Dalmacija, dnevnik, Split.
Sol. Kron. = Solinska kronika, mjesenik, Solin.
Starohrv. Prosvj. = Starohrvatska prosvjeta, Split.
Vjesn. Dalm. = Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split.
I. Knjige
Razvitak skulpture u Dalmaciji od 6.9. stoljea, doktorska disertacija, Zagreb, Filozofski fakultet, 1982.,
XLV + 417 str., sa sl.
Predromaniko doba u Dalmaciji. Split: Logos, 1987., str. 7238, sa sl. i crteima. (Logosova sveuilina
naklada, sv. 10).
Batina na dlanu. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2000., str. 5155, sa sl. (Scintillae Stephano Gunjaa dicatae, sv. 3).
43

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Solin. Grad i spomenici. Solin: Turistika zajednica grada Solina, 2001., str. 5111, sa sl. i crteima.
Solin the Town and its Monuments. Solin: Turistika zajednica grada Solina, 2002., str. 5111, sa sl.
i crteima.
SalonaSolin: citta e monumenti. Solin: Turistika zajednica grada Solina, 2004., str. 5109, sa sl. i
crteima.
Od carske palae do srednjovjekovne opine. Split: Knjievni krug, 2007., str. 5278, sa sl. i crteima.
(Biblioteka Knjiga Mediterana, sv. 50).
Suautor u knjigama:
Rapani, eljko i Lovre Kati. Prolost i spomenici Solina. Solin: Tugomir Jovanovi, 1971. (eljko
Rapani: Solin do VII. stoljea, str. 744, sa sl.).
Rapani, eljko, Milan Ivanievi i Zvonimir Buljevi. Sveti Dujam. Split: upni ured Katedrale, 1996.
(Biblioteka Buvina, knj. 12).
(eljko Rapani: Sveti Dujam splitski patron, str. 1379, sa sl.).
Rapani, eljko, Milan Ivanievi i Zvonimir Buljevi. Sveti Dujam. Drugo, dopunjeno i popravljeno
izdanje. Split: Biblioteka Buvina, 1997. (Biblioteka Buvina, knj. 14).
(eljko Rapani: Sveti Dujam splitski patron, str. 1379, sa sl.).
Miloevi, Ante, eljko Rapani i eljko Tomii. Arheoloki nalazi karolinkog obiljeja u Hrvatskoj.
Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2001. (Katalozi i monografije, 10)
(eljko Rapani: Od grkih kolonista do franakih misionara. Povijesno kulturna slika hrvatskoga
prostora, str. 641, sa sl. i crteima).
II. Znanstveni radovi i rasprave
Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheolokom muzeju u Splitu. Rsum: La plastique de la
pierre du haut Moyen Age, au Muse archologique de Split. Vjesn. Dalm., LX (1958) <1963>,
str. 98124, sa sl.
Helenistiki grob s prilozima u Visu. Rsum: Une tombe hellnistique dIssa (Vis). Vjesn. Dalm.,
LXII (1960) <1967>, str. 3744, sa sl.
Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita. Rsum: Inscriptions latines du haut Moyen Age,
trouves a Split. Vjesn. Dalm., LXVLXVII (19631965) <1971>, str. 271314, sa sl.
Antiki brod s teretom keramike kod Vignja, Zbornik otoka Korule, 2, Korula, 1972., str. 141146 sa sl.
Neka pitanja ranosrednjovjekovne latinske epigrafije na naoj jadranskoj obali. [Rsum]: Quelques
problmes de lpigraphie latine du haut Moyen-ge sur la cte adriatique yougoslave. Materijali
XII IX. kongres arheologa Jugoslavije Arheoloki problemi na jugoslavenskoj obali Jadrana, Zadar,
1972, ur. . Batovi, Zadar: Hrvatsko arheoloko drutvo; Savez arheolokih drutava Jugoslavije,
1976., str. 319336 sa sl.
Revizija istraivanja i nova interpretacija arhitektonskog kompleksa na Otoku u Solinu. Vjesn. Dalm.,
LXXLXXI (19681969) <1977>, str. 107135, sa sl. i crteima.
/Suautor je Duan Jelovina./
Dernires recherches et nouvelle interprtation de la basilique du Xe s. a Otok (Solin). Balcanoslavica,
5 (1976), Prilep, 1977., str. 918, sa sl.
/Suautor je Duan Jelovina./
A contribution to the study of continuity of inhabitation on the ager Salonitanus in the early Middle
Ages. Balcanoslavica, 6 (1977), Prilep, 1978., str. 4359.
Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum. Rsum: Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum.
Novija i neobjavljena istraivanja u Dalmaciji. Znanstveni skup, Vodice, 1013. V 1976., ur. . Rapani,
Split: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1978., str. 8390, sa sl. (Izdanja HADa, sv. 3).
Ara Lucija Granija Proklina. Summary: The ara of Lucius Granius Proclinus. Vjesn. Dalm., LXXII
LXXIII (1979), str. 93107, sa sl.
/Suautor je Nenad Cambi./
44

Contribution a la polographie du littoral est de lAdriatique. Balcanoslavica, 8, Beograd, 1979., str.

93100.
Arheoloka topografija Paganije. Rsum: Topographie archologique de la Pagania. Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka. Znanstveni skup, Metkovi, 47. X 1977., ur. . Rapani,
Split: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1980., str. 267270. (Izdanja HADa, sv. 5).
Biljeka za historijsku topografiju Splita. Rsum: Notes sur la topographie historique de Split. Pril.
Povij. Umj. Dalm., 22 (1980) (Fiskoviev zbornik II), str. 2429.
Kemijska analiza buke iz nekih solinskih graevina. Summary: The chemical analysis of mortar
from some buildings in Salona. Materijali, tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na
istonom jadranskom prostoru. Znanstveni kolokvij, Zadar, 68. prosinca 1976, ur. M. Sui, M. Zaninovi, Zagreb: Centar za povijesne znanosti, Odjel za arheologiju, 1980., str. 101109, sa sl. i tab.
/Suautor je Petar Prani./
Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku.
Rsum: Continuit du peuplement de lager salonitain au dbut du Moyen Age. Vjesn. Dalm.,
LXXIV (1980), str. 189217.
Iz prolosti srednjovjekovnoga Trogira. Mogunosti, XXVII/1011, Split, 1980., str. 9931000.
Biljeke uz etiri Branimirova natpisa. Rsum: Notes concernant quatre inscriptions sur le Prince
Branimir. Starohrv. Prosvj., ser. III, 11 (1981), str. 179190, sa sl.
Postanak arheolokih drutava, njihova uloga u razvitku arheologije u Hrvatskoj i doprinos nacionalnoj
kulturi. Zur Entstehung der archologischen Gesellschaften, ihrer Rolle in der Entwicklung der
Archologie in Kroatien und ihrem Beitrag zur nationalen Kultur. Arheoloka istraivanja u Zagrebu
i njegovoj okolici. Znanstveni skup o 100. obljetnici Drutva, Zagreb, od 14. do 16. studenog 1978. godine,
ur. . Rapani, Zagreb: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1981., str. 1528. (Izdanja HADa, sv. 6)
Majstoriklesari. Rsum: Les matrestailleurs de pierre. Arheoloka istraivanja na otocima Cresu
i Loinju. Znanstveni skup, Mali Loinj, 1113. listopada 1979., ur. . Rapani, Zagreb: Hrvatsko
arheoloko drutvo, 1982., str. 179186. (Izdanja HADa, sv. 7).
Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga. Rsum: Deux sarcophages du haut Moyen ge de
Split. Arheol. Rad. Raspr., VIIIIX (1982), str. 233258, sa sl.
La costa orientale dellAdriatico nellAlto Medioevo (considerazioni storico-artistiche). Gli Slavi
occidentali e meridionali nellAlto Medioevo. Settimane di studio del Centro italiano di studi sullAlto
Medioevo. Spoleto, 1521. aprile 1982, XXX/2 (1983), str. 831884, sa sl. i crteima.
Kasnoantika palaa u Ostrvici kod Gata (Poljica). Rsum: Un palais de la basse Antiquit a
Ostrvica. Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka. Znanstveni skup, Sinj, 36. VI 1980., ur.
. Rapani, Split: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1984., str. 149162, sa sl. (Izdanja HADa, sv. 8).
Importance et rle du Bulletin darchologie et dhistoire dalmates (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku) a loccasion du centenaire de sa parution. Disputationes Salonitanae II. = Vjesn.
Dalm., LXXVII (1984), str. 1523.
Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku). Rsum: Donare et dicare (De
la donation et de la conscration au haut Moyen-ge). Starohrv. Prosvj., ser. III, 14 (1984) <1985>,
str. 159181, sa sl.
Doprinos franjevaca arheologiji u Hrvatskoj. Zusammenfassung: Beitrag der Franziskaner zur Archologie in Kroatien. Kai, XVII/1, Split, 1985., str. 403413, sa sl.
Istona obala Jadrana u ranom srednjem vijeku (Povijesna i povijesnoumjetnika razmatranja).
Starohrv. Prosvj., ser. III, 15 (1985), str. 730.
/Hrvatska inaica rasprave objavljene u Settimane di studio del Centro italiano di studi sullAlto MedioevoSpoleto./
Pedeset godina poslije Karamana. Zusammenfassung: Fnfzig Jahre nach Karaman. Starohrv. Prosvj.,
ser. III, 16 (1986) <1987>, str. 924.
45

Marginalia o postanku Dubrovnika. Summary: Marginalia about the Origin of Dubrovnik. Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju. Znanstveni skup, Dubrovnik, 14. X. 1984.,
ur. . Rapani, Zagreb: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1988., str. 3950. (Izdanja HADa, sv. 12).
Prvi krani, progoni, muenici, pokrtavanja. Biblijski atlas, ed. J. B. Pritchard, Ljubljana: The TimesCankarjeva zaloba, 1990., str. 196197, sa sl. i [1] kartom.
Novi detalj gradske jezgre Dubrovnika. Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljea. Znanstveni skup
uz izlobu Zlatno doba Dubrovnika 1820. svibnja 1987. godine, ur. I. Fiskovi, Zagreb: Muzejsko
galerijski centar, 1991., str. 6973. (Znanstvena djela Muzejsko galerijskog centra, 2).
Hrvatska u doba kneza Branimira. Rsum: La Croatie a lpoque du duc Branimir. Arheoloka istraivanja u Slavonskom Brodu i Brodskom Posavlju. Znanstveni skup, Slavonski Brod, 18.-20. listopada 1988.,
ur. B. euk, Zagreb: Hrvatsko arheoloko drutvo, 1993., str. 1328. (Izdanja HADa, sv. 16).
Lovre Kati ivot i djelo. Kati, Lovre. Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti, ur. . Rapani, Split:
Knjievni krug, 1993., str. 953. (Pisci izmeu dva rata, sv. 6).
Solinska epizoda europske povijesti. Zusammenfassung: Die soliner Episode in der europischen
Geschichte. Vjesn. Dalm., LXXXV (1992) <1993>, str. 91116.
Il patrimonio dellAntichita nella poleogenesi dellAdriatico orientale nellAlto Medioevo: proposte per
considerazioni ulteriori e approfondite. Saetak: Nasljee antike u poleogenezi istonog Jadrana
u ranom srednjem vijeku. Hort. Art. Med., 1 (1995), str. 713.
Ecclesiae destructae...ut restaurentur imploramus (Iz pisma Stjepana VI pape biskupu Teodosiju 887. godine). Summary: Ecclesiae destructae ... ut restaurentur imploramus (From the Letter of Pope Stephen
VI to Bishop Teodosius in 887). Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog
pejzaa. Zbornik radova znanstvenog skupa odranog 6-8. listopada 1992., ur. M. Jurkovi, T. Luki,
Zagreb: Muzejsko galerijski centar, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, Nakladni
zavod Matice hrvatske, 1996., str. 5764. (Exegi monumentum. Znanstvena izdanja, 3).
Zavrna rije. Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa. Zbornik radova znanstvenog skupa odranog 6-8. listopada 1992., ur. M. Jurkovi, T. Luki, Zagreb: Muzejsko
galerijski centar, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, Nakladni zavod Matice
hrvatske, 1996., str. 387391. (Exegi monumentum. Znanstvena izdanja, 3).
Jedan primjer jadranske poleogeneze. Zusammenfassung: Ein Beispiel der adriatischen Poleogenese.
Pril. Inst. Arheol., 1112 (19941995) <1997>, str. 6370.
Ambienti rurali della Croazia medievale. Schizzo del problema. Saetak: Ruralni prostor ranosrednjovjekovne Hrvatske. Nacrt problema. Hort. Art. Med., 3 (1997), str. 125130.
Oltarna ograda splitskog priora Furmina. [Riassunto:] Il cancello presbiteriale del priore spalatino
Furmino. Pril. Povij. Umj. Dalm. (Petriciolijev zbornik I), 35 (1995) <1997>, str. 327344, sa sl. i
crteima.
Dubrovaka pripovijest, Dubrovnik, n. ser., VIII/4 (1997), str. 145165, sa sl.
Sancta Maria de Platea u Trogiru. De ecclesiis datandis - dissertatio (1). [Summary:] Sancta Maria
de Platea in Trogir. Starohrv. Prosvj., ser. III, 25 (1998), str. 4362.
Fra Lujo Marun istraiva hrvatske prolosti. Marun, Lujo. Starinarski dnevnici, prir. M. Petrinec,
Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 1998., str. 722.
(Katalozi i monografije, 4).
Spomenici nepotpune biografije. De ecclesiis datandis (2). Zusammenfassung: Denkmler mit unvollstndiger Biographie. De ecclesiis datandis (2). Pril. Inst. Arheol., 1314 (19961997) <1999>,
str. 8390.
O gradu i njegovu prostoru (zapaanja potaknuta listanjem komunalnih statuta). Summary:
Of Town and its area (Observations after reading through municipal statutes). Godinjak
grada Korule, 5 (2000), str. 3146.
Ponovno o epitafu kraljice Jelene. Summary: More about the epitaph of Queen Helena. Opuscula archaeologica, XXIIIXXIV (19992000) (Sportula dissertationum Marino Zaninovi dicata), str. 309315.
46

Od grkih kolonista do franakih misionara. Povijesno kulturna slika hrvatskoga prostora. Hrvati i
Karolinzi. Dio prvi. Rasprave i vrela, ur. A. Miloevi, Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
2000., str. 3267, sa sl. i crteima.
Dai coloni greci ai missionari franchi. Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi, a
cura di C. Bertelli, G.-P. Brogiolo, M. Jurkovi, I. Mateji, A. Miloevi, C. Stella, Milano: Skira,
2001., str. 3161, con ill.
Ima li dvojbe oko termina adriobizantizam? Summary: Are there any doubts about the term
Adrio-Byzantinism? Zbornik Tomislava Marasovia, ur. I. Babi, A. Miloevi, . Rapani, Split:
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika; Sveuilite u Splitu, 2002., str. 172181.
Ecclesiae membra coniuncta. Saetak: Ecclesiae membra coniuncta. Hort. Art. Med., 9 (2003), str.
237240.
Zakoena proelja i Plotinova estetika naela. Zapaanja uz tezu G. De Angelis DOssata.
Riassunto: Prospetti ad andamento obliquo ed i principi estetici di Plotino. Osservazioni sulla
tesi di G. De Angelis DOssat. Starohrv. Prosvj. (Zbornik Duana Jelovine), ser. III, 30 (2003),
str. 3357, sa sl.
Arhitektgraditeljklesar. Naznake za jednu terminoloku i sadrajnu interpretaciju. Summary:
Architect Builder Mason. Archaeologia Adriatica, 2, Zadar, 2008., str. 543554.
Tri ljubavne anegdote kao povijesni izvor. Zusammenfassung: Drei Liebesanekdoten als historische Quellen. Scripta Branimiro Gabrievi dicata, ur. J. Duki, A. Miloevi, . Rapani, Trilj:
Kulturno drutvo Trilj, 2010., str. 197226. (Zentinam et Tril, knj. 1).
Donat, biskup zadarski, Ivan, biskup splitski i njihovo ravenatsko ishodite. Prelogova batina danas,
zbornik radova znanstvenog skupa odranog u Dubrovniku 2729. studenog 2009., ur. K. Horvat
Levaj, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, (u tisku).

III. Struni radovi
Salona antiki grad, Arheol. Pregl., 12 (1970), str. 106111.
/Suautor je Nenad Cambi./
Podmorski lokalitet kod Vignja. Referat na sastanku hidroarheologa u Puli 1970. Pitanja zatite hidroarheolokih spomenika kulture na podruju SR Hrvatske: izvjetaji, zakljuci i stavovi. Radni sastanak 9.
i 10. studenoga 1970., Zagreb: Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, 1970. /Umnoena
graa apirografirano./
Jedno iskustvo s podmorskog istraivanja u Vignju. Referat na sastanku hidroarheologa u Rijeci, 1971.
Pitanja zatite hidroarheolokih spomenika kulture na podruju SR Hrvatske: izvjetaji, zakljuci i stavovi.
Radni sastanak 19. i 20. studenoga 1971., Rijeka (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog Primorja), Zagreb: Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, 1971. /Umnoena graa apirografirano./
Salona Solin, radovi u 1972. godini. (I) Kompleks civilne arhitekture na Ilincu, Arheol. Pregl., 14
(1972), str. 5558.
/Suautor je Nenad Cambi./
Viganj na Peljecu. Ostaci antikog broda, Arheol. Pregl., 14 (1972), str. 7980.
Salona, Solin Otok. Srednjovjekovna crkvena arhitektura i antiki ostaci, Arheol. Pregl., 14 (1972),
str. 119121.
/Suautor je Duan Jelovina./
Vaenje i zatita drvenih ostataka iz mora u naim okolnostima. Referat na sastanku hidroarheologa
u Dubrovniku 1973. godine. Pitanja zatite hidroarheolokih spomenika kulture na podruju SR Hrvatske: izvjetaji, referati, zakljuci i stavovi. Radni sastanak 12. i 13. travnja 1973., Dubrovnik, Zagreb:
Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, 1973. /Umnoena graa apirografirano./
Simon Rutar u splitskom Arheolokom muzeju. Goriki letnik, 3 (1976), Nova Gorica, 1977., str. 3135.
Dileme i prijedlog za Solin. Summary: Dilemmas and a suggestion concerning Salona. :
. Arhitektura, XXXI/160161, Zagreb, 1977., str. 7076, sa sl.
47

Stanje i problemi arheologije u SFRJ. Uvodni referat na XII. Kongresu arheologa Jugoslavije, Novi
Sad, 911. listopada 1984. godine, Arheo, 5 (1986), Ljubljana, 1987., str. 611.
Arheoloka istraivanja na Pustijerni (Dubrovnik). Arheol. Pregl., 25 (1986) <1987>, str. 139141, sa sl.
Arheoloka istraivanja nakon potresa i poeci Dubrovnika. Obnova Dubrovnika 19791989, ur. S.
Kneevi, Zagreb: Zavod za obnovu Dubrovnika, 1989., str. 339345, sa sl.
/Objavljeno i na engleskom jeziku u: The restoration of Dubrovnik 19791989, ed. S. Kneevi, Dubrovnik:Zavod za obnovu Dubrovnika,1990./
Vielfltige Besonderheiten. Die Region Split im frhen Mittelalter. Smotra Rundschau, asopis Njemakohrvatskog drutva za kulturnu, znanstvenu i gospodarsku suradnju, I/2 (1995), Zagreb, 1996.,
str. 4854, sa sl.
Paulin, patrijarh Akvileje, Hrvati i Karolinzi. Dio prvi. Rasprave i vrela, ur. A. Miloevi, Split: Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika, 2000., str. 291292.
Kataloka jedinica s komentarima.
Gottschalk iz Orbaisa, Hrvati i Karolinzi. Dio prvi. Rasprave i vrela, ur. A. Miloevi, Split: Muzej
hrvatskih arheolokih spomenika, 2000., str. 293295.
Kataloka jedinica s komentarima.
Sarkofag Ivana Ravenjanina, kraj 8. stoljea (kat. III. 24.), Hrvati i Karolinzi. Dio drugi. Katalog, ur. A.
Miloevi, Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 2000., str. 138140.
Kataloka jedinica.
Bibliografija Starohrvatske prosvjete od 1895. do 2003., Starohrv. Prosvj., ser. III, 31 (2004) <2008>,
str. 584.
/Suautor je Neda Anzulovi./
IV. Suradnja u enciklopedijama i leksikonima
Lexikon des Mittelalters, Hrsg. R. Auty, R.-H. Bautier, N. Angermann [et al.], MnchenZrich: Artemis Verlag, 19771998.
Bd. III (1986), Dalmatien. III. Archologie, str. 454457.
Bd. V (1991), Kroatien, Kroaten. 2. Archologie, str. 15401541.
Bd. V (1991), Klis, str. 1216.
Bd. V (1991), Knin, str. 1235.
Bd. V (1991), Korula, str. 14431444.
Bd. VII (1995), Rab, str. 379380.
Bd. VII (1995), Salona, str. 13161317.
Bd. VII (1995), Split, str. 21272128.
Bd. VII (1995), ibenik, str. 18301831.
Bd. VIII (1997), Trogir, str. 1032.
Bd. IX (1998), Zadar. I. Stadtgeschichte, str. 438439.
/Suautor je Ludwig Steindorff./
Hrvatski leksikon, ur. A. Vuji, Zagreb: Naklada Leksikon; Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
19961997.
Sv. 1 (1996), Abrami, Mihovil, str. 1. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Babi, Ivo, str. 44. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Beloevi, Janko, str. 83. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Bijai, str. 96. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Bizantska umjetnost, str. 104105.
Sv. 1 (1996), Brnaze, str. 157. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Cambi, Nenad, str. 179. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Dyggve, Ejnar, str. 312. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Fiskovi, Cvito, str. 352. /Nepotpisano./
48

 Sv. 1 (1996), Jaki, Nikola, str. 530. /Nepotpisano./

Sv. 1 (1996), Karaman, Ljubo, str. 569570. /Nepotpisano./
Sv. 1 (1996), Klis, str. 600. /Nepotpisano./
Enciklopedija hrvatske umjetnosti, ur. . Domljan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
19951996.
Sv. 2 (1996), Solin, str. 249253.
V. Vodii i katalozi
Salona. Vodi po arheolokim spomenicima. Split: Arheoloki muzej, 1967., 8 str. sa sl.
/Tiskano na hrvatskom, engleskom, njemakom, talijanskom i francuskom jeziku./
Vodi po Arheolokom muzeju u Splitu. Uvodni tekst i vitrine 4353. Kasna antika i rani srednji vijek.
Split: Arheoloki muzej, 1973.
/Tiskano na hrvatskom i engleskom jeziku./
VIII. Mediteranske igre. Provenant du Muse Archologique Iz Arheolokog muzeja. Katalog izlobe. /
Katalog i izbor eksponata: eljko Rapani i Nenad Cambi./ Split, 1979.
Dioklecijanova palaa. Split: Zavod za zatitu spomenika kulture, 1983. Uvodni tekst kataloga uz
izlobu fotografija Z. Buljevia.
/Tiskano na hrvatskom, engleskom, njemakom, talijanskom i francuskom jeziku./
Povratak Saloni. Split: Zavod za zatitu spomenika kulture, 1984. Uvodni tekst kataloga uz izlobu
fotografija Z. Buljevia.
/Tiskano na hrvatskom, engleskom, njemakom, talijanskom i francuskom jeziku./
Tisugodinja povijest. Od prethistorije do srednjovjekovlja. U: Zeleno i plavo. Splitsko-dalmatinska
upanija, ur. Z. Gall, Split: Nova grafika, 1995., str. 817.
Solin. Plan grada. Solin, 1996.
O povijesti Salone i Solina.
Solin u starohrvatsko doba. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 1996., 32 str. sa sl., crteima
i kartama. (Kulturno povijesni vodii, 2).
/U skraenom obliku pretiskano: Solin u starohrvatsko doba. Na kranskim i hrvatskim korijenima:
prigodom posjeta Svetog Oca Ivana Pavla II. Splitu i Solinu, 4. listopada 1998., prir. A. Mateljan, Split:
Crkva u svijetu, 1999., str. 3340, sa sl./
Klis, hrvatska srednjovjekovna utvrda. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 1996., 32 str. sa
sl., crteima i kartama. (Kulturno povijesni vodii, 5).
Split, Grad u Palai palaa u gradu. Split: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, 1998., 32 str. sa
sl., crteima i kartama. (Kulturno povijesni vodii, 12).
Povijest i spomenici Splita na 18 City light panoa. Split: Grad Split, Ured za povijesnu jezgru, 1997.
Tekst 38 kartica sa sl., kartama i crteima.
VI. Struni izvjetaji, elaborati i sl.
Solin 1979. Voditelj istraivanja. (Sa suradnicima). /apirografirano./, str. 146, sa sl. i nacrtima.
Arheoloka istraivanja na Pustijerni u Dubrovniku 19831987. Voditelj istraivanja. DubrovnikSplit,
1987. /apirografirano./, str. 132, sa sl. i nacrtima.
Integralni plan povijesne jezgre Splita. Knjiga 1, Povijesni pregled, Split, 1985. /Nepaginirano./
Riva, Natjeajni zadatak urbanistiko-arhitektonskog natjeaja za ureenje Rive. Pregled povijesnoprostornog razvoja. Split: Grad Split, Ured za povijesnu jezgru, 1996., str. 1179, sa sl. i crteima.
/Suautori su J. Marasovi, G. Bori, K. Marasovi./
VII. Recenzije, osvrti, prikazi i sl.
Prijateljeva monografija o Ivanu Duknoviu. Mogunosti, V/7, Split, 1958., str. 557563.
Drugi svezak Urbsa. Slob. Dalm., 14. veljae 1959., str. 3.
49

Istraivanje ilirske prethistorije u Dalmaciji. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, svezak

LXI. Slob. Dalm., 12. veljae 1964., str. 4.
/Nepotpisano./
Arheoloki radovi u Biogradu. Slob. Dalm., 27. prosinca 1969., str. 3.
Tragovi rane faze grada. Rezultati ovogodinje arheoloke kampanje u Saloni. Slob. Dalm., 19. prosinca 1970., str. 3.
/Suautor je Nenad Cambi./
Dragocjena baza. Antika Salona. 150 godina Arheolokog muzeja u Splitu. Dalmacija-cement, 137,
Split, 1970.
Studija o Svetoj Trojici. Jerko, Tomislav i Mirjana Marasovi: Crkva Svete Trojice u Splitu, izdanje
Urbanistikog zavoda Dalmacije i Zavoda za zatitu spomenika kulture, Split. Slob. Dalm., 20.
svibnja 1971., str. 4.
Solinske starine, kulturna batina. Dalmacija-cement, 146, Split, 1971.
Salona u Parizu, Dalmacija-cement, 146, Split, 1971.
Antiki brod kod Vignja. Rezultati najnovijih istraivanja broda koji je potopljen s teretom keramikog posua. Nedjeljna Dalmacija, 5. studenog 1972., str. 17 s [1] sl.
Akcija za ouvanje Salone. Dalmacija-cement, 164, Split, 1973.
Solinske dileme. Razmiljanja o zatiti spomenikog areala. Kult. Bat., II/2 (1974), str. 610.
Znaajna knjiga. Dasen Vrsalovi: Istraivanja i zatita podmorskih arheolokih spomenika u SR
Hrvatskoj. Slob. Dalm., 17. svibnja 1975., str. 6.
/Prikaz knjige./
Temeljitiji pristup Solinu. Nedjeljna Dalmacija, 7. oujka 1976., str. 4 s [1] sl.
Na Otoku jedna crkva! Rezultati arheolokih iskopavanja u Solinu. Slob. Dalm., 22. svibnja 1976.,
str. 5 s [2] sl.
/Suautor je Duan Jelovina./
Bogatstvo antike batine. Mate Sui: Antiki grad na istonom Jadranu. Liber, Zagreb, 1976. Slob.
Dalm., 7. kolovoza 1976., str. 6.
Spasiti spomeniki kompleks Solina. Dalmacija-cement, 202, SplitSolin, 1976.
Prijedlog za Solin. Nedjeljna Dalmacija, 10. travnja 1977., str. 4 s [1] sl.
Doprinos prouavanju srednjovjekovnog graevinarstva [graditeljstva !] Uz knjigu Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture u izdanju Kabineta za urbanizam i arhitekturu JAZU i Centra za
arhitekturu i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Slob. Dalm., 9. veljae 1980., str. 5.
Teatarska aktualnost antike. Uz izlobu Antiki teatar na tlu Jugoslavije, Slob. Dalm., 9. kolovoza
1980., str. 4.
Lexicon des Mittelalters, Artemis Verlag, MnchenZrich, Vol. 1, fasc. 110, 19771980; Vol. 2, fasc.
110, 19811983. Vjesn. Dalm., LXXVI (1983), str. 129131.
Prikaz prvih dvaju svezaka Leksikona.
Marginalije o postanku Dubrovnika. Obavijesti HADa, XVI/2 (1984), str. 2425.
Ivo Babi, Prostor izmeu Trogira i Splita kulturnohistorijska studija, Trogir 1984, Obavijesti HADa,
XVI/3 (1984), str. 5152.
Prikaz knjige.
Ilirska vjerovanja u Dalmaciji. Slob. Dalm., 15. svibnja 1984., str. 14.
Prikaz rasprave B. Gabrievia Antika nekropola u Sinju objavljene u Vjesn. Dalm., LXXVI
(1983).
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 76, Arheoloki muzej, Split 1984. Obavijesti HADa,
XVI/3 (1984), str. 5354.
Povratak Saloni (U povodu izlobe Zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu). Mogunosti,
XXXI/67, Split, 1984., str. 601603, sa 3 tab.
50

Pouke iz prolosti. I. Babi, Prostor izmeu Trogira i Splita, Trogir 1984. Vjesnik, Zagreb, 21. kolovoza
1984., str. 11 s [1] sl.
Prikaz knjige.
Pregledno i koncizno. T. Marasovi, Aktivni pristup graditeljskom nasljeu. Slob. Dalm., 1. kolovoza
1985., str. 11.
Prikaz knjige.
Akcija Zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu. Sanacija Jupiterova hrama. Slob. Dalm., 9.
listopada 1985., str. 8 s [1] sl.
Maevi kroje povijest. D. Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu. Split, 1986. Slob. Dalm., 12. rujna 1986., str. 10 s [1] sl.
Prikaz knjige.
Duan Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika,
izdava: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split 1986. Obavijesti HADa, XVIII/3 (1986),
str. 5859.
Prikaz knjige.
Biljeka o autoru i njegovu djelu. Gabrievi, Branimir. Studije i lanci o religijama i kultovima antikog
svijeta, Split: Knjievni krug, 1987., str. 317321. (Biblioteka suvremenih pisaca,81).
to arheoloka istraivanja govore o nastanku Dubrovnika. Grad iz vojne utvrde. Slob. Dalm., 15.
sijenja 1987., str. 11 i 14 s [1] sl.
Tono izvjetavati, sustavno raditi. (Uz rasprave o solinskoj zaobilaznici). Slob. Dalm., 29. kolovoza
1987., str. <14><15> s [1] sl.
Biljeka o piscu. DubokoviNadalini, Niko. Rasprave i lanci, Split: Vl. nakl., 1988., str. 278281.
Pismo urednitvu Mogunosti, Mogunosti, XXXVI/34, Split, 1988., str. 341343.
Osmoza epoha. Dubrovaka Pustijerna: povijesne podloge arhitektonskog anketnog natjeaja. Slob.
Dalm., 10. oujka 1989., str. <4><5> s [2] sl.
Josip Ante Soldo, Sveti Spas u Vrhrici. Povijesno-kritika rasprava o hrvatskoj sakralnoj i kulturnoj
batini u dananjem selu Cetini kraj Vrlike. Knjinica zbornika Kai-Monografije, dokumenti,
graa, br. 19, Split 1990. Obavijesti HADa, XXII/3 (1990), str. 50.
Mithad Kozlii, Historijska geografija istonog Jadrana, Knjievni krug, Split 1990. Obavijesti HADa,
XXIII/1 (1991), str. 4344.
Prikaz knjige.
Sabrana iskustva pomoraca. M. Kozlii, Historijska geografija istonog Jadrana u starom vijeku.
Split, 1990. Slob. Dalm., 26. sijenja 1991., str. <49> s [1] sl.
Prikaz knjige.
Antika Salona Nenada Cambija. Spomenik nije stara stvar. Slob. Dalm., 27. travnja 1992., str.
4849 s [2] sl.
Prikaz knjige.
Za dugu uporabu o dugom trajanju. Slob. Dalm., 21. studenoga 1992., str. 29 s [1] sl.
Prikaz knjige Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu od Justinijana do Bazilija I., Zagreb 1992.
ivotopis svoga gospodara. Einhard, ivot Karla Velikoga. Slob. Dalm., 23. sijenja 1993., str. <28>
<29> s [1] sl.
Prikaz knjige Einhard, ivot Karla Velikog, prevela Z. Sikiri, uvodni tekstovi i komentari L. orali, I. Goldstein, Z. Sikiri, Zagreb 1992.
Povijest kaiprstom. Uz knjigu Nevena Budaka Prva stoljea Hrvatske (Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb, 1994.). Slob. Dalm., 14. veljae 1995., prilog Forum, str. 1 s [1] sl.
Prikaz knjige.
Spomenika batina. Vrijedan prikaz starohrvatskoga graditeljstva. Slob. Dalm., 20. rujna 1994., str.
20 s [1] sl.
Prikaz knjige T. Marasovi, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split: Knjievni krug,
1994.
51

Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994., Obavijesti HADa,
XXVI/3 (1994), str. 52.
Prikaz knjige.
Izvrsna sinteza, i stavom i dosegom. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995. Slob.
Dalm., 2. svibnja 1995., prilog Forum, str. 67.
Prikaz knjige.
Uklapanje spomenika u ivot. Slob. Dalm., 18. lipnja 1994., str. 45.
Prikaz knjige M. Prelog, Povijesnoumjetnike studije I, Zagreb, 1994.
Sabrani radovi Milana Preloga. Obavijesti HADa, XXVI/2 (1994), str. 6770.
Skraena prigodna rije odrana na predstavljanju knjige Milana Preloga Povijesnoumjetnike studije
I: izmeu antike i romanike, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, Naklada Prelog, Institut za povijest
umjetnosti, 1994. odranom u Splitu, 17. svibnja 1994. godine.
Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1995. Obavijesti HADa, XXVII/2 (1995), str. 4243.
Prikaz knjige.
Struno i zanimljivo. J. A. Soldo, Sinjska krajina u 17. i 18. st., Sinj 1995. Slob. Dalm., 15. kolovoza
1995., prilog Forum, str. <4> s [1] sl.
Prikaz knjige.
100. obljetnica Starohrvatske prosvjete. Obavijesti HADa, XXVII/3 (1995), str. 7475. Prigodna
rije na otvaranju izlobe u ibeniku 18. listopada 1995. godine.
Sanja Boek, Iz riznice makarske katedrale, Makarska, 1995. Obavijesti HADa, XXVIII/3 (1996),
str. 80.
Prikaz knjige.
Makarsko primorje, asopis Gradskog muzeja Makarska, sv. 2, Makarska, 1995. Obavijesti HADa,
XXVIII/3 (1996), str. 8990. Prikaz asopisa.
Kulturna batina 2627/1995. Slob. Dalm., 25. lipnja 1996., prilog Forum, str. 7.
Prikaz asopisa.
Dragocjena knjiga o Solinu. E. Dyggve: Povijest salonitanskog kranstva, Knjievni krug, Split, 1996.
Sol. Kron., 15. sijenja 1997., str. 15.
Prikaz knjige.
Vedrana Delonga: Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996. Pril.
Inst. Arheol., 1314 (19961997) <1999>, str. 187189.
Prikaz knjige.
Vedrana Delonga, The Latin Epigraphic Monuments of Early Medieval Croatia, Split, 1996. Hort.
Art. Med., 4 (1998), str. 245247.
Prikaz knjige.
Oskudica ozbiljnih (povijesnih) knjiga. Obavijesti HADa, XXIX/2 (1997), str. 113115. Preneseno iz:
Razmiljanja u povodu jednog vrijednog izdanja [Marin Zaninovi, Od Helena do Hrvata, Zagreb:
kolska knjiga, 1996.], Sol. Kron., 15. svibnja 1997., str. 15 s [1] sl.
Vedrana Delonga, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.
Nakladnik: Muzej hrvatskih arheolokih spomenika-Split. Obavijesti HADa, XXIX/2 (1997),
str. 8082.
Prikaz knjige.
Zvonimirovo i Josipovo: groblja starohrvatskog doba u Virovitiko-podravskoj upaniji. ZagrebVirovitica, 1997. Obavijesti HADa, XXIX/3 (1997), str. 115.
Prikaz knjige.
Starohrvatska prosvjeta, sv. 24, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Split, 1997.; Starohrvatska prosvjeta, sv. 25, Split, 1998. Obavijesti HADa, XXX/3 (1998), str. 150153.
Prikaz asopisa.
52

Dragocjeno djelo. ime Juri: Bibliografske zabiljeke o Sinju i Cetinskoj krajini zakljuno do
1940. Knjiga prva. Sinj, 1999. Cetinska vrila, 7/2 (14) (1999), str. 3132.
Kulturne i agrarne potankosti. Historiografija: knjiga Nikole Jakia Hrvatski srednjovjekovni
krajobrazi u izdanju Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika Split. Slob. Dalm., 3. rujna
2001., str. 51 s [1] sl.
Biljeka o piscu. DubokoviNadalini, Niko. Odabrani radovi, prir. N. Anzulovi, Split: Knjievni
krug, 2001., str. 585588. (Hvarski knjievni krug, 3).
Kreimir, a ne Krist. Slob. Dalm., 20. studenog 2002., prilog Forum, str. 14 s [1] sl.
Prikaz knjige I. Fiskovia Reljef kralja Petra Kreimira IV, Split, 2002.
Rije-dvije o knjizi Povijest Hrvata u 9. stoljeu. Muiev pogled u rani srednji vijek. Sol. Kron.,
15. prosinca 2006., str. 12.
vIII. Urednitva, predgovori i pogovori
Disputationes Salonitanae 1970. Split: Arheoloki muzej, 1975.
/Uredio i napisao predgovor./
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, sv. LXIX (1967) <1974> do sv. LXXV (1981).
/Uredio./
Nada Klai, Trogir u srednjem vijeku. Knj. II/1: Javni ivot grada i njegovih ljudi. Trogir: Muzej grada
Trogira, 1985.
/Uredio i napisao predgovor, str. 710./
Lovre Kati, Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti. Split: Knjievni krug, 1993., 494 str. + tb.
/Izabrao tekstove i napisao uvodnu raspravu o L. Katiu./
Starohrvatska prosvjeta, Split, ser. III, sv. 11 (1981) do sv. 21 (1991) <1995 = 1996>.
/lan urednitva./
Starohrvatska prosvjeta, Split, ser. III, sv. 24 (1997), 26 (1999) <2004>, 27 (2000), 30 (2003).
/Struni urednik./
Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, Split i Zagreb, sv. 1 (1975) do sv. 8 (1984), 12 (1988), 13 (1989).
/Uredio i napisao predgovore./
Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, Split i Zagreb, sv. 9 (1984) do sv. 11 (1987), sv. 14 (1990) do
sv. 21 (2003).
/lan urednitva, lan Izdavakog savjeta./
Godinjak zatite spomenika kulture, Zagreb, 1988. 1992.
/lan urednitva./
Kulturna batina, Split, 1996. 1999.
/lan urednitva./
Makarsko primorje, Makarska, 1997. 2000.
/lan urednitva./
Obavijesti HADa, Zagreb, od XIX/1 (1987) do XXV/2 (1993).
/lan Izdavakog savjeta./
IX. Eseji i prigodni lanci u dnevnim novinama, tjednicima i periodici s tematikom
iz povijesti, arheologije, zatite spomenika
Prior Firmin i njegove ene. Slob. Dalm., 30. prosinca 1988., prilog Forum, str. <14><15> s [1] sl.
U povodu 1700. obljetnice Splita. Slob. Dalm., 19891990.
1. Na poetku bijae Palaa. 19. studenoga 1989., str. 39, sa sl.
2. Dom za carskog penzionera. 26. studenoga 1989., str. 43 s [1] sl.
3. Kada je pala odluka? 3. prosinca 1989., str. 40 s [1] sl.
4. Znanost i emocije. 10. prosinca 1989., str. 41 s [1] sl.
53

 5. Zemaljsko i nebesko u Palai. 17. prosinca 1989., str. 3536, sa sl.

6. to je zapravo peristil? 24. prosinca 1989., str. 39 s [1] sl.
7. Palaa postaje grad. 7. sijenja 1990., str. 3536 s [1] sl.
8. I Solinjani naselie Palau. 14. sijenja 1990., str. 4041 s [1] sl.
etiri nastavka o splitskoj crkvi. Slob. Dalm., 1990.
1. Sveti Dujam patron splitski. 22. travnja 1990., str. 39 s [1] sl.
2. Porijeklo grada i gradske crkve. 29. travnja 1990., str. 3637 s [1] sl.
3. Kranstvo u Saloni. 6. svibnja 1990., str. 39 s [1] sl.
4. Patron posvadio znanost i Crkvu. 13. svibnja 1990., str. 36 s [1] sl.
Dujam zatitnik Splita. Slob. Dalm., 7. svibnja 1991., prilog Sveti Duje, str. 5, 28 s [1] sl.
Petnaest eseja o spomenikom naslijeu. Slob. Dalm., 1991., prilog Forum.
1. Batina i mit. 21-22. lipnja 1991., str. 33 s [1] sl.
2. ivot s nasljeem. 28. lipnja 1991., str. 21 s [1] sl.
3. Spomenik nije samo stara stvar. 8. srpnja 1991., str. 24 s [1] sl.
4. Katekizam zatite spomenika. 10. srpnja 1991., str. 32 s [1] sl.
5. Arheologija i ivot. 13. srpnja 1991., str. 21 s [1] sl.
6. O arheolokoj metodi. 14. srpnja 1991., str. 26 s [1] sl.
7. Razgradnja kao stvaranje. 18. srpnja 1991., str. 24 s [1] sl.
8. Graditelj stvaratelj, batinik zatitnik. 22. srpnja 1991., str. 28 s [1] sl.
9. Prijatelji i neprijatelji batine. 24. srpnja 1991., str. 20 s [1] sl.
10. Neuhvatljivi fluid vremena. 5. kolovoza 1991., str. 22 s [1] sl.
11. Interpolacije u povijesnom ambijentu. 6. kolovoza 1991., str. 38 s [1] sl.
12. Stvarni i zamiljeni grad. 10. kolovoza 1991., str. 34 s [1] sl.
13. Graditi i(li) trpjeti. 17. kolovoza 1991., str. 22 s [2] sl.
14. Uzurpacija prostora. 19. kolovoza 1991., str. 22 s [2] sl.
15. Povijesna jezgra Splita. 24. kolovoza 1991., str. 30 s [1] sl.
Solin najstarije Gospino svetite u Hrvata. Glas Koncila, XXXI/36, Zagreb, 6. rujna 1992., str. 7.
Prvi hrvatski kulturni pejza. Slob. Dalm., 24., 25. i 26. prosinca 1992., str. 910.
O sadraju izlaganj na znanstvenom skupu odranom u MGC Mimara u Zagrebu, listopad,
1992.
Mentalitet pustoenja. Slob. Dalm., 8. svibnja 1993., prilog Forum, str. 3031 s [2] sl.
Mit i identitet. Slob. Dalm., 5. lipnja 1993., prilog Forum, str. 3233.
Otresanje praine sa starih tekstova. Uz poetke hrvatskih poetaka Radoslava Katiia (Knjievni
krug Split, 1993.). Slob. Dalm., 23. listopada 1993., str. 25 s [1] sl.
Klis, ivot od spomenika. Slob. Dalm., 20. studenoga 1993., prilog Forum, str. 2627 s [2] sl.
Uz neke aktualne rasprave o poecima Splita. Kako je Palaa postajala Grad. Slob. Dalm., 26. oujka
1994., str. 23 s [1] sl.
Zadar, opet obnovljen. Slob. Dalm., 16. kolovoza 1994., prilog Forum, str. 2425 s [4] sl.
Rano kranstvo i istoni Jadran. U povodu 13. Kongresa za starokransku arheologiju. Split 1994.
Slob. Dalm., 1994.
1. Od progona do Justinijana. 4. listopada 1994., prilog Forum, str. 45, sa sl.
2. Nalije Justinijanova zlatnog doba. 11. listopada 1994., prilog Forum, str. 2021, sa sl.
3. Kada poinje srednji vijek? 18. listopada 1994., prilog Forum, str. 2021, sa sl.
Vrtlari solinskih vrtova [starina !]. Sol. Kron., 15. listopad 1994., str. 1617 s [1] sl.
Vrtlari solinskih starina (2). Sol. Kron., 15. prosinac 1994., str. 1617 s [2] sl.
Ljudi iza zidina Palae. 1700 godina Splita. Slob. Dalm., 28. oujka 1995., prilog Forum, str. 45 s [2] sl.
Solinska pripovijest. Osamnaest nastavaka o povijesti i prolosti Solina. Sol. Kron., 19951996. Sa sl.,
kartama i crteima.
1. Bogatstvom naslijea do formiranja grada. 15. sijenja 1995., str. 1617 s [1] sl.
54

 2. Salona ili Salonae. 15. veljae 1995., str. 1415 s [2] sl.
3. Nada u sretni maklin. 15. oujka 1995., str. 1617 s [3] sl.
4. Impozantna sauvanost zidina. 15. travnja 1995., str. 1617 s [2] sl.
5. Provincijalno sredite. 15. svibnja 1995., str. 1617 s [2] sl.
6. Poeci kranstva. 15. lipnja 1995., str. 1819 s [3] sl.
7. Starokransko graditeljstvo Salone. 15. srpnja 1995., str. 1617 s [4] sl.
8. Povijesni izvori o Saloni. 15. kolovoza 1995., str. 1415 s [1] sl.
9. Propast Salone. 15. rujna 1995., str. 1415 s [1] sl.
10. Solinjani postaju Spliani. 15. listopada 1995., str. 1617 s [3] sl.
11. Svretak staroga svijeta i dolazak Hrvata. 15. studenog 1995., str. 1617.
12. Hrvati u salonitanskom polju. 15. prosinca 1995., str. 1617 s [3] sl.
13. Hrvatski kraljevi u hrvatskom Solinu (1). 15. sijenja 1996., str. 1617 s [4] sl.
14. Hrvatski kraljevi i srednjovjekovne velesile. 15. veljae 1996., str. 1415 s [3] sl.
15. etnja srednjovjekovnom spomenikom topografijom. 15. oujka 1996., str. 1415 s [3] sl.
16. Solin izmeu Splita, Klisa i Trogira. 15. travnja 1996., str. 1415 s [1] sl.
17. Od antikog velegrada do kasnosrednjovjekovnoga sela. 15. svibnja 1996., str. 1415 s [1] sl.
18. Svretak starog Solina. 15. lipnja 1996., str. 1415 s [1] sl.
Kako do pravoga grada. Pomodna istraga u dubine prolosti. Slob. Dalm., 10. travnja 1996., str. 3 s [1] sl.
Grad i njegov patron. Od muenitva do puke sveanosti. Posebno izdanje priloga Forum za blagdan Sv. Dujma, Slob. Dalm., 7. svibnja 1996., str. 45, sa sl.
/Odlomak iz autorove knjige: Sveti Dujam./
Strah od rijei. Zar i novi prijevod Zdravo Marije?! Slob. Dalm., 15. listopada 1996., prilog Forum,
str. 23 s [1] sl.
Postoji i negativna batina. [Redakcijski naslov, umjesto: Moralne vertikale], Slob. Dalm., 22. listopada
1996., prilog Forum, str. 6.
Za civilizirani odnos prema nasljeu. Obavijesti HADa, XXVIII/1 (1996), str. 7677.
Povijesti i pripovijesti o gradu i njegovome prostoru. Dvanaest nastavaka o gradu u antici i srednjem
vijeku. Sol. Kron., 2005.2006.
1. Uvod u povijesti i pripovijesti. 15. veljae 2005., str. 15 s [2] sl.
2. Kako nastaju gradovi. 15. oujka 2005., str. 15 s [2] sl.
3. Mediteranski svijet. 15. travnja 2005., str. 14 s [2] sl.
4. Grad na istonoj obali Jadrana. 10. svibnja 2005., str. 15 s [3] sl.
5. Solinska i splitska pripovijest. 15. lipnja 2005., str. 15 s [1] sl.
6. Lik grada u srednjem vijeku. 15. srpnja 2005., str. 15 s [2] sl.
7. Klis srednjovjekovna tvrava. 15. kolovoza 2005., str. 14 s [1] sl.
8. Od Splita preko Solina i Klisa u Bosnu. 15. rujna 2005., str. 14 s [2] sl.
9. Vrijednost zajednitva komunalni svijet. 15. listopada 2005., str. 14 s [1] sl.
10. Upravljanje gradom. 15. studenog 2005., str. 14 s [1] sl.
11. Listajui statute. 15. prosinca 2005., str. 14.
12. Sretan grad Civitas felix. 15. sijenja 2006., str. 14 s [1] sl.
Batina u Diskontu. Dvanaest nastavaka o suvremenom odnosu prema kulturnoj batini. Sol.
Kron., 2006.2007.
1. Za poetak ex abrupto. 15. veljae 2006., str. 12.
2. Rije je o jeziku. 15. oujka 2006., str. 12.
3. Jezik i identitet. 15. travnja 2006., str. 12.
4. Identitet kraja i kraj identiteta. 15. svibnja 2006., str. 13.
5. Razgradnja identiteta. 15. lipnja 2006., str. 13.
6. Istina i pria. 15. srpnja 2006., str. 13.
7. Don Frani Buliu u spomen. 15. kolovoza 2006., str. 15.
55

 8. Duevno i probitano. 15. rujna 2006., str. 15.

9. Plemenitost, vuna i ponaanje. 15. listopada 2006., str. 15.
10. O starome kamenju. 15. studenog 2006., str. 15.
11. Ususret Boiu. 15. prosinca 2006., str. 15.
12. Batina to s njom? 15. sijenja 2007., str. 12.
Razmiljanje o jednom, danas nevidljivom, dijelu antikoga grada. Najstariju solinsku luku prekrilo
je more. Sol. Kron., 15. veljae 2007., str. 13 s [2] sl.
Solin u prostoru i vremenu. Biljeke o prolome i sadanjemu. Summary: Solin in Space and Time.
Notes on the Past and the Present. Tusculum, 1, Solin, 2008., str. 916.
Suton identitet. Riassunto: Il tramonto del identita. Tusculum, 4, Solin, 2011., str. 715.
X. Obljetnice, nagrade, nekrolozi
150. obljetnica Arheolokog muzeja u Splitu:
l. Od sakupljaa starina do znanstvene interpretacije. Slob. Dalm., 8. listopada 1970., str. 4 s [1]
sl.
2. Borba za prikladan prostor. Slob. Dalm., 9. listopada 1970., str. 4 s [1] sl.
3. Linosti i istraivai. Slob. Dalm., 10. listopada 1970., str. 3 s [1] sl.
asopis bogate arheoloke tradicije. O 100. godinjici Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku.
Slob. Dalm., 22. prosinca 1979., str. 5 s [1] sl.
In memoriam don Ivanu Ostojiu. Vjesn. Dalm., LXXIV (1980), str. 243244.
U povodu 160. godinjice Arheolokog muzeja u Splitu. Kult. Bat., VII/1112 (1981), str. 122128.
Majstor sinteze. Uz desetu godinjicu smrti konzervatora i povjesniara umjetnosti Ljube Karamana.
Slob. Dalm., 25. travnja 1981., str. 5 s portr.
In memoriam Dasenu Vrsaloviu. Neumorni arheolog i konzervator. Slob. Dalm., 15. prosinca 1981.
/Suautor je Nenad Cambi./
Uz 50. obljetnicu smrti don Frane Bulia. Obavijesti HADa, XVI/2 (1984), str. 5253.
Znanstvenik i pedagog. Slob. Dalm., 25. sijenja 1986., str. 12 s [1] sl.
O ivotu i znanstvenome radu prof. dr. B. Gabrievia u povodu nagrade za ivotno djelo koje
mu je dodijelila opina Sinj.
Temeljit znanstveni pristup. (Doprinos don Frane Bulia prouavanju starohrvatskih spomenika).
Crkva u svijetu, XX/2, Split, 1985., str. 143148.
Lovre Kati (Biljeka uz stotu obljetnicu roenja). Summary: Lovre Kati (Note on the occasion of
100th anniversary of birth). Vjesn. Dalm., LXXX (1987), str. 7177.
Magistra doctissima kritike historiografije. Uz vijest o smrti Nade Klai. Slob. Dalm., 6. kolovoza
1988., str. 15 s portr.
U poast Uitelju. In memoriam Milanu Prelogu (19191988.) Slob. Dalm., 28. kolovoza 1988., str.
9 s portr.
Don Lovre Kati. Obavijesti HADa, XX/1 (1988), str. 55.
Govor prigodom postavljanja spomen ploe na rodnu kuu u Solinu.
Neda Anzulovi, dobitnik Kukuljevieve povelje. Obavijesti HADa, XXI/1 (1989), str. 57.
Ocrtati prolost ad futuram memoriam. Stotinu godina asopisa Starohrvatska prosvjeta. Slob.
Dalm., 7. studenog 1995., prilog Forum, str. 6 s [3] sl.
Nadmudrio i cara. Nekoliko sliica iz ivota don Frane Bulia povodom 150. obljetnice roenja. Sol.
Kron., 15. rujna 1996., str. 15 s [1] sl.
Nadmudrio i cara. Obavijesti HADa, XXVIII/3 (1996), str. 117118.
Preneseno iz Sol. Kron.
Za znanstvenom istinom. Sveano obiljeena 110. obljetnica roenja solinskog sveenika, knjievnika
i povjesniara [don Lovre Katia]. Sol. Kron., 15. veljae 1997., str. 13 s [1] sl.
110. obljetnica roenja don Lovre Katia (1887.-1997.). Obavijesti HADa, XXIX/1 (1997), str. 5760.

56

Za ivota proganjani, u smrti slavljeni. Obavijesti HADa, XXIX/3 (1997), str. 146148.
/Povodom manifestacij uz obljetnice smrti salonitanskih kranskih muenika u svibnju 1997.,
preneseno iz Sol. Kron./
Manibus plenis lilia dabat. Scripta Branimiro Gabrievi dicata, ur. J. Duki, A. Miloevi, . Rapani,
Trilj: Kulturno drutvo Trilj, 2010., str. 520.
/Uvodna rije, biografija i bibliografija Branimira Gabrievia./
Sjeanja na Cvitu Fiskovia, Obavijesti HADa, XXVIII/3 (1996), str. 145147.
Franko Oreb. Obavijesti HADa, XXXVII/3 (2005), str. 3234.
/Novi poasni lanovi Hrvatskog arheolokog drutva./
Cvito Fiskovi arheolog, Mogunosti, LIV/13, Split, 2007., str. 1925.
XI. Intervjui
Gost Solinske kronike: prof. dr. eljko Rapani, arheolog i povjesniar umjetnosti. Spomenici
opstaju samo u suglasju s ljudima koji ih razumiju i cijene. Sol. Kron., 15. prosinca 1999.,
str. 15 s portr.
Znanost bez rodoljubnog patosa. Razgovor: eljko Rapani, ovogodinji dobitnik nagrade Don
ime Ljubi Hrvatskog arheolokog drutva. Slob. Dalm., 16. oujka 2004., str. 61 s portr.
/Razgovarala: Gordana Beni./
Ritam prolosti u hrvatskoj svakodnevici (eljko Rapani, intervju). Triljski most, III/1 (3) (2008),
str. 4649 s portr.
/Razgovarao: Josip Duki./

57

Branko Kirigin

Salona i more
- neke napomene

Zatim dolazi obala Dalmata i njihovo pristanite Salon

( ...): Strabon 7.5.5. C 315.

Salona oppidum maritimum (Bell. Alex. 43)

Portus salonitanus (Tabula Peutingeriana IV, 3, t.)

oliko god se pisalo o Saloni i koliko god sam se raspitivao i provjeravao nisam doznao nita o tome kako su u antiko doba
brodovi uplovljavali i isplovljavali iz luke antike Salone. Moda
e netko rei da to i nije vano, ve da je vano ono to se nalo u Saloni
bez obzira na injenicu to je dobar dio stvari, koje su tamo pronaene
stiglo morskim putem, dakle brodom. Da bi se do Salone moglo uploviti
teretnim brodom i iz nje isploviti, potrebno je veliko znanje, strpljivost
i organiziranost koja nije ovisila samo o jednom ovjeku1. Upravo zbog
toga drim potrebnim ukazati i na ovaj, posve zanemaren, pomorski
aspekt bogate devetostoljetne prolosti antike Salone. Naravno, ovdje
se nee moi o tome detaljnije pisati jer su neophodna znatna dodatna
istraivanja. Ipak, neto se moe rei, a da nije bez osnove.
Doploviti do Salone ili iz nje isploviti na otvoreno more nije jednostavno2.
Puno je to lake kad je u pitanju luka dananjeg Splita, pa se s tog gledita moe postaviti pitanje: zato je u ranoj antici izabran poloaj gdje je
danas Solin, a ne Split? Kopneni put od Splita do Solina ima oko 6 km3,
dok je morski dug oko 7 NM (oko 13 km), dakle dvostruko. Pomorcima
je s otvorenog mora plovidba do Splita blia i jednostavnija od plovidbe
do Solina i to prvenstveno zbog Splitskog poluotoka i brda Marjan (178
mnv) s kojim poluotok zavrava na zapadu i odakle se ulazi u Katelanski zaljev (prema Tabuli Peutingeriani: Portus Salonitanus) kojemu je
Salona na istoku, a Tragurion (Trogir) na zapadu. Na primjer: iz antikog
kamenoloma povrh uvale Splitska na Brau, odakle se prevozio kamen za
gradnju teatra i amfiteatra u Saloni (a i kapiteli za Sirmium)4, plovidba do
Salone je 7 NM dua i tea negoli kada se iz Splitske kamen dovozio za

Ovdje nee biti rije o ribarskim i ratnim brodovima jer se oni pored vjetra koriste i veslima pa su im
manevarske sposobnosti vee. Pokuat u neto rei o sporim trgovakim jedrenjacima kakvi su u grkom
i rimskom razdoblju plovili Jadranom i zalazili u Katelanski zaljev. Oni su glavna poluga ekonomskog
prosperiteta Salone.
2
Pod ovim podrazumijevam Splitski i Braki kanal iako u pravom smislu oni to nisu, vidi: Peljar I., Split,
1999, str. 224 i 241.
3
Tabula Peutingeriana navodi 4 milje, to preraunato iznosi 6436 m. Zanimljivo je da ta karta ne donosi
udaljenosti izmeu Spalatuma i Ad diana(m) i Spalatuma i Epetiona, iako je cesta oznaena.
4
B. KIRIGIN, Nalaz rimskih natpisa i reljefa u kripu na otoku Brau, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 72-73, Split, 1979, str. 129-142. K. GLICKSMAN, Internal and external trade in the Roman
province of Dalmatia, Opuscula archaeologica, 29, Zagreb. 2005, str 212, 219.
1

59

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

gradnju Dioklecijanove palae u Splitu5. Meutim, daleko je tee, due i

skuplje taj glomazni i teki teret prevoziti kopnom iz Splita (Spalatum)
ili Stobrea (Epetion) u Salonu negoli je to morem. Udaljenost izmeu
Splita i Solina vrlo je slina irini korintske prevlake (5600 m), gdje je u
antici funkcionirao kamenom poploan put znameniti Diolkos dug,
prema pisanim izvorima, 40 stadija (preko 7000 m) i s najviom tokom
od 80 mnv. Najnovija analiza Davida K. Pettegrewa pokazala je da se taj
put nije koristio za redovno prebacivanje brodova s jedne strane prevlake
na drugu (osim u iznimnim ratnim sluajevima), ve da se koristio za
lokalni transport dobara pomou volovskih kola6. Moses I. Finley takoer
navodi:that a shipment of grain by sea from one end of the Mediterranean to
the other would cost less (ignoring the risk) than carting it seventy-five miles7.
Prijevoz kamena povezan je uz vee graevinske projekte koji se grade od
prigode do prigode. U predrimsko vrijeme, odnosno u vrijeme dominacije
Isse na ovim prostorima (3.-1. stoljee pr. Kr.), najvjerojatnije se nije
prevozio kamen, ve neto drugo: drvo, stoka, riba, vuna, ito, vino, ulje
(amfore i pithosi), robovi, keramika i sl. I u to vrijeme poloaj Solina je
povoljniji od Splita, jer je Solin mjesto gdje je roba mogla podjednako stii
iz pravca Katela, Klisa (i unutranjosti), Mravinca, Stobrea i Splita, to
smanjuje trokove i olakava manipulaciju. Pored toga radi se o sigurnom
i zatienom zaljevu s izvorima vode (razni potoci i rijeka Jadro, antika
Salon), obiljem plodne zemlje (kasnije Ager Salonitanus) i bogatstvom riba
i koljaka. Uzimajui to u obzir moglo bi se rei da je u antici prisutnost
dobara bila znatnija i dostupnija na prostoru Solina negoli Splita te da
je, bez obzira na dui morski put, koji uz to ima i znatnih prepreka (vidi
nie), dolazak u Solin bio u trgovakom smislu isplatljiviji, te je mogue
da su upravo trgovci odredili budunost grada. Stoga bi se moglo rei da je
delmatsko pristanite u Saloni, koju spominje Strabon, bilo sabirni centar
dobara (gateway site)8, moda bez veih graevina i fortifikacija9. Zasad se
Treba napomenuti da, koliko mi je poznato, zasad nema pouzdanih materijalnih dokaza o postojanju
ostataka antike ceste izmeu Splita i Solina (pogotovo one prije Dioklecijanove izgradnje, iako ih ni za
Dioklecijanovo doba nema. U dosadanjoj literaturi trasa te ceste utvrivala se na temelju nalaza antikih
grobova, nadgrobnih natpisa, ostataka arhitekture zgrada, skulpture, novca, keramike, stakla i sl.). O tome
vidi: L. JELI, Crtice o najstarijoj povijesti Spljeta, Vjesnik Hrvatskoga arheolokog drutva, N. s., 2, Zagreb
1897, str. 26-41. F. BULI, Po ruevinama stare Salone. Split, 1986, str. 37-40. T. RISMONDO, Naselja i
naseljavanje na splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka, Histria antiqua, 11, Pula, 2003, str.
329-340. To, dakako, ne znai da ona nije postojala. U Tabuli Peutingeriani ona je oznaena, dakle bila je
dravna (carska) cesta. Nedavno je izneseno miljenje da je antika cesta ila uz Dioklecijanov akvedukt,
ali to jo nije dokazano: vidi. LJ. GUDELJ, Izvjee o arheolokim istraivanjima Dioklecijanova akvedukta
na Bilicama, u: Dioklecijanov akvedukt (ur. J. Belamari), Split 1999, str. 85.
6
D. K. PETTERGREW, The Diolkos of Corinth, American Journal of Archaeology, 115/4, Boston, 2011, str.
549-574, gdje je i literatura o trokovima i logistici povezanih za transport dobara kopnom.
7
M. I. FINLEY, The Ancient Economy. Berkley-Los Angeles, 1973, str. 126 s odgovarajuom bibliografijom, gdje
su navedeni podaci o trokovima transporta tekih tereta u antici. O tome vidi jo: L. CASSON, Travel in
the ancient world. Baltimore-London, 1994, str. 149-175.
8
Vezano uz pitanje treba li Strabonov navod da je Salona pristanite Delmata tumaiti kao stvaran dokaz te
da je to tako i bilo vidi: S. AE, Rim, Liburnija i istoni Jadran u 2. stoljeu pr. n. e., Diadora, 13, Zadar,
1991, str. 69 i bilj. 57. Slino je moglo biti i s Trogirom, vidi: B. KIRIGIN, Gradina Sutilija povrh Trogira i
nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico, u: Scripta Branimiro Gabrievi dicata (ur. J. Duki, A. Miloevi, .
Rapani), Trilj, 2010, str. 23-55.
5

60

jedini sigurni najraniji arhitektonski ostatci (zgrade sa odvodnim kanalima i ostacima ulice) i keramiki nalazi Salone nalaze na prostoru ispod
rimskog foruma, odnosno kurije, uza sjeveroistoni dio teatra, a datiraju
se u sredinu 2. stoljea pr. Kr.10, to jest u vrijeme delmatskih napada na
Tragurion i Epetion (156. godine pr. Kr.)11. Treba spomenuti da kada stignete
brodom pred Salonu, Klis doista djeluje impresivno i izaziva strahopotovanje. Postaje posve jasno da taj poloaj odluuje o sudbini prostora koji
se prostire do mora i da je tu bilo glavno domorodako uporite.
Nebitnost Splita i splitske luke u predrimsko doba pokazuju i grki nalazi
iz arhajskog, klasinog i helenistikog razdoblja koji su naeni u Solinu12.
U Splitu pak, osim dva grka natpisa (koji nisu naeni in situ)13, grkih
nalaza nema, to se pokazalo i prigodom nedavnih velikih zatitnih
iskopavanja na Rivi u Splitu14. Za takozvani etvrtasti helenistiki stepenasti grob tipa epitymbia (epitymbion) otkriven 1959. prilikom ienja
Dioklecijanovih podruma15, koji se esto spominje u literaturi, drim da
nema dovoljno argumenata koji bi to potvrdili. Naime, nema vrstih
analogija, a i sam autor navodi da je voda s neznatnim postotkom saliniteta
i da je unutar otvora veliine 91x92 cm bio ispunjen zemljom, pijeskom i
ulomcima keramike (dna, ruke i vratovi). Autor ne datira keramiku niti
donosi njihove crtee ili pak fotografiju. Navodi da ...dubina do zdravice
(upravo: litice) iznosi 1,27 m, gdje izbija voda... Kako se da razabrati izmeu postamenta, koji nema gornju ravnu plohu i koji je vidljiv samo s
istone strane i stepenice (jedine), nalazi se ispuna od kamenja i buke,
dok je sa sjeverne i zapadne strane stepenice kameni plitki kanal, to
vie govori u prilog kruni bunara. S druge strane, postamenti u grobnim
konstrukcijama nemaju po sredini otvor kakav ini stepenica. Na koncu,
u literaturi o grkim i helenistikim grobovima termin epitymbia koristi
S. BILI DUJMUI, Kampanja Lucija Cecilija Metela i problem dvije Salone, Diadora, 25, Zadar, 2012, str.
145-169. Prvi pouzdani pisani podatci o utvrenoj Saloni potjeu iz sredine 1. stoljea pr. Kr. (Oktavijanova
dugotrajna i neuspjela opsada u: Ceasar, Bell. Civ., III, 9).
10
Excavations at Salona,Yugoslavia (1969-1972), (ur. C. Clairmont et alii), The State University of New Jersey,
Noyes Press, 1976, str. 39-45, 184-187, 189-191. Ti su nalazi oko 250 m sjevernije od dananje desne obale
Jadra, dok su prema Jelievoj skici oni bili na oko 150 m (ovdje sl. 2). Ova istraivanja imala su za cilj: the
search for the Hellenistic settlement (str. 38). Naalost, istraen je veoma mali prostor tako da se nije uspjelo
odgonetnuti to tono predstavljaju helenistiki arhitektonski ostaci. Ipak, istraivai pretpostavljaju da se
na Forumu u fazi 1 radi o jednom zidu koji je inio istonu granicu helenistikog i republikanskog naselja
(str. 78).
11
Excavations at Salona, str. 39, navode kako se ivac na mjestu gdje su otkrili helenistiku arhitekturu nalazi
veoma blizu povrine: that virgin soil is much closer to the surface than anyone anticipated. Stoga se tu ne
mogu oekivati neki raniji nalazi. Clairmont na istom mjestu navodi:It is now difficult to understand why he
(Dyggve, op. p.) did not venture to probe the depth of the debris accumulated, for instance, in the north of the Capitolium and penetrate those pre-Roman levels, the existance of which he firmly assumed. O delmatskom napadu
na Tragurion i Epetion vidi: Polibije, XXXII, 9; J. J. WILKES, Dalmatia. London, 1969, str. 30.
12
B. KIRIGIN, Salona, u: Antiki Grci na tlu Hrvatske (ur. J. Pokleki Stoi), Zagreb, 2010, str. 144-145.
13
J. BRUNMID, Die Inschriften und Mnzen der greichishen Stdte dalmatiens. Wien, 1898, str. 32, br. 28 i
29. J. BRUNMID, Natpisi i novac grkih gradova u Dalmaciji. Split, 1998, str. 44 (prijevod i komentar M.
Bonai Mandini).
14
V. Delonga, u pripremi.
15
I. MAROVI, Biljeka o jednom nalazu u kriptoportiku Dioklecijanove palae, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 61, Split, 1962, str. 119-121.
9

61

Sl. 1. Detalj Carrarine

karte Salone
iz 1850. godine.

se za neto to je nad grobom ili pak oznaava nadgrobnu plou, ali ne i

za sam grob16. Dakako, sve to ne znai da u predrimsko doba na podruju
dananje splitske luke uvale, nije postojalo neko helenistiko pristanite kao to je ono postojalo u rimskom periodu prije Palae, no zasad tih
podataka nema. Ipak, nalaz farskog novca prilikom zatitnih iskopavanja
dominikanskog samostana u Splitu, preko puta takozvanih srebrnih vrata
Palae, (uglavnom kasnoantiki kontekst) ukazuje na oprez17. Splitska
uvala mogla je biti dobro sidrite u sluajevima nepovoljnog vjetra. I danas
je trgovaka luka Splita, a i brodogradilite, na sjevernoj strani poluotoka
u neposrednoj blizini Salone.
Luka Salone
Naalost, nakon Carrarine izvrsne topografske karte Salone iz 1850. godine
(sl. 1)18, jo uvijek nemamo pouzdanu arheoloku kartu najveeg antikog
nalazita u Hrvatskoj. Neto poslije Luka Jeli e objaviti dosta detaljniju
skicu obalnog dijela Salone s naznakom morskog zaljeva (sl. 2),19 a 1902.
godine Frane Buli je takoer izradio novu kartu, koja u junom dijelu
gdje je bila linija bedema, donosi detalje poput malih molova (kula?)
desno i lijevo ispred teatra20, Neto kasnije Buli je 1912. izradio detaljni
O nadgrobnim spomenicima tipa epitymbia vidi: La necropili di Lilybaeum (ur. B. Bechtold), Trapani, 1999,
str. 37-47.
17
M. BONAI MANDINI, Numizmatika, u: Antiki Grci na tlu Hrvatske (ur. J. Pokleki Stoi), Zagreb,
2010, str. 177 i bilj. 29. Zanimljivo je da autorica iskopavanja u objavi rezultata s tih iskopavanja ne navodi
podatak o nalazu ovog novca iako ga je pokazala kolegici Bonai Mandini (vidi: H. ZGLAV MARTINAC,
Kasnoantiki grobovi na lokalitetu Dominikanski samostan u Splitu, u: Scripta Branimiro Gabrievi dicata
(ur. J. Duku, A. Miloevi, . Rapani), Trilj, 2010, str. 175-196.
18
F. CARRARA, Topografia e scavi di Salona. Trieste, 1850, karta na poetku knjige i ona s detaljnijim podacima
izmeu str. 68 i 69. F. CARRARA, Topografija i iskapanja Salone, u: Antika Salona (ur. N. Cambi), Split,
1991, str. 100, 148.
19
L. JELI, Crtice, str. 27, sl. 5.
16

62

Sl. 2. Skica Luke Jelia

iz 1887. godine.

trigonometrijski snimak Salone uz opsenu grafiku dokumentaciju sa

svim tada vidljivim antikim ostacima, ali je to ostalo posve zanemareno
od kasnijih istraivaa, moda zato to nisu objavljeni21. Da je nova karta
neophodna za bilo kakva temeljitija istraivanja pokazao je prerano preminuli Frane Bukariol koji je 1988. napravio reviziju podataka za juni
primorski dio Salone22. Uglavnom, u recentnim strunim publikacijama
jo uvijek se (sic), i to bez nadopuna (!?), koristi Dyggveov tlocrt grada
iz 1933. godine23, kao da se u proteklih 80 godina nije nita radilo!
Dananje ue rijeke Jadro nalazi se negdje po sredini linije izmeu teatra
i amfiteatra Salone (vidi: Google Earth). Na kartama Carrare i Jelia (sl.
1 i 2) predio ispred teatra i amfiteatra oznaen je kao movarni (terreno
pantanoso), a nasuprotni, tj. Vranjiko blato (Meinica), blatnjav (pantano). Istraujui zapadne zidine grada Carrara navodi da ih je istraio
sve do mjesta gdje ih prekriva more (coperto dal mare). Na junom priobalnom dijelu Carrara je naiao na ostacoli insormontabili upravo zbog

F. BULI, Ritrovamenti antichi nelle mura perimetrali dell antica Salona. L iscrizione della praefectura
Phariaca Salonitana, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 25, Split, 1902, str. 3-29.
21
Za golem trud to ga je Buli 1912.-1913. godine uinio na detaljnom snimanju arheolokih ostataka Salone vidi: S. PIPLOVI, Geodetski premjer arheolokog podruja Solina poetkom 20. stoljea, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, 87-89, Split, 1998, str. 387-405.
22
F. BUKARIOL, Pregled arheoloke topografije Salone, Mogunosti, 3-4, Split, 1988, str. 274-287. Autor navodi
da nije prouavao arhivske izvore ve samo objavljenu grau u raznim publikacijama. S druge strane, zabrinjavajue je to, na primjer, i u veoma dragocjenim novim znanstvenim publikacijama o Saloni u kojima su
objavljeni tlocrti grada nisu unijeti znaajni arhitektonski ostaci, iako se oni tekstualno spominju u istim
npr. Longae Salonae I-II (ur. E. Marin), Split, 2002. (tlocrt na str. 14 u drugom svesku). O iskapanjima u
Saloni u periodu 1970.-2000. vidi rad J. Mardei u prvom svesku, str. 105-114. J. MARDEI, Excavations
at Salona between 1970 and 2000, u: BAR Int. ser., 1576, Dalmatia, Research in the Roman Province 1970-2001,
Papers in honour of J. J. Wilkes (ur. D. Davidson, V. Gaffney, E. Marin), Oxford, 2006, str. 81-88 (bez karte s
mjestima gdje se iskopavalo).
23
E. DYGGVE, History of Salonitan Christianity. Oslo, 1951, Fig. 1, 4-6, 23. F. BULI, Po ruevinama stare
Salone. Split, 1986 (karta na kraju publikacije). To se odnosi i na nedavno objavljene lanke pod naslovom
Antika topografija Salone u solinskom asopisu Tusculum, br. 2, 3 i 4 (2009.-2011.) koje potpisuje J. Jelii
Radoni sa suradnicima.
20

63

movarnog terena, te je na tom prostoru na mjestima zabiljeio ostatke

perimetralnog zida grada (sl. 1), ali
ne navodi ostatke luke, molova ili
rive24. Usporeujui Carrarinu kartu i onu dananju, ue Jadra se u
ovih proteklih 160 godina nije bitno
promijenilo. I na karti Calergija iz
1675. godine takoer se moe vidjeti
da se ue rijeke nije izmijenilo niti
bitnije pomaklo (sl. 3)25. Ono to je
zanimljivo i to znatno odudara od
Carrarine karte je to to je na karti
Calergija uz obalu s obje strane ispred
amfiteatra, dakle i izvan perimetra
gradskih zidina, nacrtano etiri mola
ispruenih prema jugu, a istono od
njih je uvala u kojoj je otok koji see
gotovo do ua rijeke (sl. 3).
Na neto ranijoj karti koju je objavio
Ivo Babi a koja se uva se u arhivu
Garagnin-Fanfogna u Trogiru, vide se
tri mola i otok26, dok se na karti ing.
Camozzinija iz oko 1720. godine vide
njih etiri i otok (sl. 4)27. Na karti M.
Pisentija iz 1733. izraene prema karti iz 1675. godine, vidi se samo otok28.
Sl. 3. Detalj Calergijeve
katastarske karte Solina
iz 1675. godine.

Iz navedenog se moe zakljuiti da su molovi i otok sigurno postojali

jer su nacrtani na trima razliitim kartama te da u doba, kada je Carrara
radio svoju kartu, oni vie nisu bili vidljivi, inae bi ih pedantni Carrara
svakako ucrtao. Sve upuuje na to da je od poetka 18. pa do sredine 19.
stoljea (period od oko 130 godina) spomenuti predio doivio znatne
izmjene: nestali su molovi ili su zatrpani muljem, nestao je otok, a teren
je postao movaran. Promjene pak na predjelu Jankovae i Meinice
(Vranjiko blato) nastale su, prema Jeliu, gradnjom eljeznikog nasipa
1875. godine: pospjeio je, da se povrina, vea od 1 km. u duini, pretvorila
najprije u blato (vranjiko i stranjinsko blato), a kroz malo vremena u kopno.
Raspadanje grada iza VII. vijeka, osobito poruenje gradskih mira na junoj
strani, najprije je zasulo korito rijeke, koja se odmakla dalje k junom kraju
doline i primakla drugoj obali starosolinske luke, gdje su u rimsko doba bile

F. CARRARA, Topografia, str. 65. F. CARRARA, Topografija, str. 145. O mogunosti da na obali Salone nisu
postojali bedemi vidi: M. NIKOLANCI, Prikaz Salone i Jadera na Trajanovom stupu, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, 82, Split, 1989, str. 137.
25
A. DUPLANI, Crkve kraljice Jelene. Split, 1999, sl. 4 na str. 11.
26
I. BABI, Contribution la connaissance de lhistorie de la documentation graphique des monuments
archologiques de Salone, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 77, Split, 1984, 141, Pl. XV.
27
D. FARLATI, Illyricum sacrum. Venezia, 1751, T. 1, 226 (umetak). Na ovoj karti molovi su pravilno ucrtani
(kao i na karti koju je objavio Babi u nav. dj.), dok na onoj Calergijevoj oni djeluju kao rtovi.
28
A. DUPLANI, Crkve, sl. 1 na str. 8.
24

64

sgrade, do kojih, kako spomenusmo, prigodom ienja prije dvadesetak godina

dooe ostaci na vidjelo29.
Jesu li su spomenuti molovi antiki ili srednjovjekovni ne moe se sa
sigurnou utvrditi. Naime, u srednjem vijeku mogla ih je izgraditi Venecija koja je sistematski uzimala kamenje sa solinskih ruevina, osobito s
amfiteatra, a moda su pripadali Klisu30. Molovi ne izgledaju dugi pa uz
svakog nije moglo pristati vie brodova. Postavljeni su dobro, pogotovu
za brodove koji plove pod jedrima. Osiguravaju mirno more kad puu
vjetrovi bilo sa zapada ili sa sjeveroistoka i istoka, a to su dominantni
vjetrovi ovog podruja (sl. 5a-d).
Navodi se da je unutarnja luka i pristanite Salone bilo na poloaju Jankovaa31, ravni predio od dananje glavne raskrsnice u Solinu pa svojih 200
m prema teatru (sl. 2). S june strane, gdje uzpored zidova bijae obala za
pristan brodova, nijesu se dosle nala jo nikakova vrata, ali je izvjesno da ih je
moralo biti vie. U jednom odlomku zida nali su se eljezni koluti (naglasio
B. K.) za privezivanje brodova32.
Problem oko poloaja antike luke Salone nedavno je vrlo jasno iznijela
Irena Radi Rossi u opsenoj vrlo dokumentiranoj doktorskoj disertaciji.
Njezina istraivanja u podmorju obalnog dijela Vranjica dokumentirala
su eljeznodobne i antike razine mora koje su 3,5 odnosno 2,5 m nie
od dananjih. Takoer je navela vaan podatak o nalazu niza kamenih
ploa uz lijevu obalu Jadra, kod starog mosta na Meterizama, na dubini
od 1-1,5 m pod vodom, to bi moglo predstavljati antiku obalu33. Istraivanja holocenskog sedimenta u istonom dijelu Katelanskog zaljeva
pokazala su da uslijed djelovanja rijeke Jadro debljina sedimenta varira
od 0 do 4 m, a prosjena brzina sedimentacije je od 0,4 mm/godinu, dok je u
podruju Vranjica brzina sedimentacije u posljednjih 40-tak godina vea od 3,6
mm/godinu (prema podacima o udjelu antropogenih kovina (Bognar, 1996) 34.
Dodajmo tome da, prema karti Hrvatskog hidrografskog instituta iz
Splita iz 2002. godine (sl. 6b), izohipsa na 2 m dubine pokazuje kako je
ue Jadra bilo na visini amfiteatra u Saloni, odnosno oko 200 m zapadnije od dananjeg. Izohipsa na 5 m dubine prilino je blizu one od 2 m,
to ukazuje da obala relativno brzo tone na veu dubinu. Ako vjerujemo
podacima, koje su iznijeli Carrara i drugi (vidi gore), da se ostaci antike
L. JELI, Crtice, str. 28.
O raznoenju solinskih spomenika vidi: C. FISKOVI, Ruenje i raznoenje solinskih spomenika, Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku, 53, Split, 1952, str. 197-206. Za Klis vidi: . RAPANI, Solin - grad i
spomenici. Solin, 2000, str. 43-51.
31
L. JELI - F. BULI - S. RUTAR, Voa po Spljetu i Solinu. Zadar, 1894, str. 273. - F. BULI, Po ruevinama, str.
3. Buli navodi da je veoma vjerojatno na ovom poloaju bio svjetionik salonitanske luke budui da se odavle
svjetionik mogao razsvjetlavati luku solinsku u svoj njezinoj duini do Trogira (Tragurium), u duini od 18 km, ovdje
je zanj bilo najprikladnije mjesto. F. BULI, Po ruevinama, str. 71.
32
L. JELI - F. BULI - S. RUTAR, Voa, str. 26. L. JELI, Crtice, str. 27, navodi: na livadama Jankovae
u krevama se vide privrene velike eljezne verige, koje su sluile za privezivanje brodova.
33
I. RADI ROSSI, Problematika prapovijesnih i antikih arheolokih nalazita u hrvatskom primorju, (rukopis doktorske disertacije), Zadar, 2011, str. 287-290 (luka Salone), str. 295-320 (Vranjic).
34
R. CRMARI - D. BOGNAR - M. JURAI, Holocenski sedimenti i sedimentacija u Katelanskom zaljevu,
u: Zbornik Katela kolijevka Hrvatske (ur. M. Hodi), Dugi Rat, 1999, str. 178-183.
29
30

65

Sl. 4. Detalj Camozzijeve

karte Salone iz
1720. godine.

luke nalaze na prostoru Jankovae, onda je mogue da je na tom prostoru

morski zaljev bio dublji i da ga je u proteklih 2000 godina popunio mulj
Jadra i potoka Kaplju (zapadno od teatra)35.
Prije nego to se izvre geomorfoloka istraivanja na prostoru od Gradine
i Gospinog otoka do izvan dananjeg ua Jadra u more, teko da e se
doi do pouzdanih pokazatelja o luci Salone. Stoga zasad najpouzdaniji
izgled priobalja Salone ostaje onaj Luke Jelia od prije 116 godina (sl. 2)!
Sve u svemu o luci antike Salone moe se rei samo da je postojala najvjerojatnije na potezu od Gospina otoka pa do amfiteatra, u duini od oko
1,5 km36. Mogue je da je dio luke bio i na junoj strani zaljeva (dananji
Solinski bazen) na prostoru od Meteriza prema Vranjicu, odnosno Vranjikog blata, na to upuuju neki arhitektonski ostaci37.
U svakom sluaju prostor ispred antike luke bio je dosta irok, oko 300

Prilikom zatitnih iskopavanjima na zaobilaznici u Solinu, 1986.-1987. godine na poloajima Jezerine i

zapadno od amfiteatra, arheoloki nalazi pojavljivali su se tek na veim dubinama to takoer govori o
znatnoj eroziji zemlje sa sjevera prema zaljevu. Vidi: B. KIRIGIN - J. MARDEI - I. LOKOEK - S. BILI,
Salona 86/87, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 80, Split, 1987, str. 7-56.
36
Zanimljivo je da je antika obala Isse duga takoer oko 1,5 km, a grad je za oko 9 puta manji od Salone. Za
rivu u Issi vidi: S. GLUEVI, Vis, l antico porto, u: Archeologia subacquea in Croazia (ur. I. Radi Rossi),
Venezia, 2006, str. 58-89.
37
F. OREB - B. KIRIGIN, Luki objekt u Saloni - primjer gradnje na drvenim ipovima, u: Materijali, tehnike
i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru (ur. M. Sui), Zagreb, 1980,
str. 111-114. - N. CAMBI, Uvod, u: Antika Salona (ur. N. Cambi), Split, 1991, str. 13. - I. RADI ROSSI,
Problematika, str. 290. Treba zabiljeiti da su na predjelu Duice, ulica Kreimirova 18 (uz more oko 400
m zapadno od Ininih rezervoara u Vranjikom blatu) 2000. godine otkriveni ostaci antike arhitekture
(mozaici, freske i sl.) i kasnoantike grobnice na oko 8 mnv. Zatitna istraivanja vodio je Damir Kliki
iz Arheolokog muzeja u Splitu kome se zahvaljujem na ovoj informaciji. Svakako treba raunati da je u
blizini postojalo i brodogradilite, kao to ono i danas postoji u Vranjicu.
35

66

Sl. 5. Katelanski zaljev

i glavni vjetrovi. Karte
izradili B. Kirigin i
D. Tresi Pavii.

Tramontana

Bura

Jugo

Maestral

67

Sl. 6a. Detalj iz Bulieve

Arheologine karte Solina
i okolice iz 1902. godine
prije izgradnje ratne luke
Lora, Brodogradilita
(Supaval/Luka),
cementar i industrijske
zone u Vranjicu, Solinu i
Katel Suurcu.

Sl. 6b. Detalj pomorske

karte Hrvatskog
hidrografskog instituta
iz 2002. godine

m, tako da je bilo dovoljno mjesta za privezivanje i manevriranje trgovakim brodovima koji nisu imali veslae, ve obino mali kai (amac)
kojim se manevriralo prilikom vezivanja brodova uz obalu i teglenja kada
je bila bonaca.

68

Problemi plovidbe
Dva su ulaza / izlaza iz Katelanskog zaljeva. Jedan je na krajnjem zapadu
na uskom prostoru izmeu Trogira i iova. Drugi je na oko 1 nm irokom
prolazu izmeu rta Marjana i istonog vrha otoka iova, Glava iova.
Shodno tome, ovisno o odreditu i vjetrovima oba prolaza su se koristila
tijekom antike. Nie donosim neka zapaanja koja se odnose na plovidbu
prema Saloni i plovidbu iz Salone.
Vjetrovi
Ope je poznato da su antiki trgovaki jedrenjaci (tada su se koristila
krina jedra) mogli najpovoljnije jedriti kada im vjetar pue u krmu ili u
pola boka. Mogli su podnijeti i jak vjetar38. Plovidbu prema vjetru mogli
su ostvariti jedino ako su burdiavali (cik-cak jedrenje)39, no za to je potrebno vie vremena, pogotovo kada su valovi i vjetar blii provi (pramcu),
to znatno smanjuje napredovanje. Ako su plovili u pravcu sjever-jug ili
obrnuto za to su im na Jadranu idealni maestral (NW) koji je est vjetar
u toplijem dijelu godine i jugo (ESE-SSE), koji je takoer est, za razliku
od otra (S), lebia (SW) i pulenta (W) koji su rijetki, ali znaju biti jaki i
opasni. Kada pue jaka tramuntana (NW-N) ili pak jaka bura (NNE-ENE),
u principu se ne plovi jer su oscilacije velike, brze i nepredvidive. Levant
(E) je takoer dosta rijedak vjetar, ugodan ljeti, a zimi jak i opasan40. Na
sl. 7 donose se godinje rue vjetrova sa meteorolokih postaja u Katel
Starom i na Marjanu:
Razlike u podacima s ove dvije postaje mogu se tumaiti tako to je postaja
na Marjanu na jednom od njegovih vrhova i dalja je od Kozjaka i Mosora
negoli je to ona u Katel Starom, koja je gotovo na morskoj razini i blizu
je Kozjaka. Razlika se najbolje vidi po bonaci (tiini). U Katel Starom
ona je 12%, a na Marjanu 0,9%, dok je ljeti omjer vei. Treba navesti da
zbog konfiguracije terena isti vjetar ne pue u istom smjeru to mora znati
svatko tko upravlja brodom. Isto tako smjer vjetra i smjer valova koje taj
vjetar izaziva, nisu posve paralelni. U svakom sluaju, u Katelanskom
zaljevu, za razliku od Brakog i Splitskog kanala, tijekom cijele godine
more je mirnije i bez veih valova, pa je sigurnije. Stoga je mogue da
je u Saloni postojala pilotska sluba koja je zateene brodove u zaljevu,
pogotovu kada je bonaca, mogla na vesla povui prema luci. Ljeti bonace
znaju biti dugotrajne pa se moe pretpostaviti da je brod, kad se ve pribliio luci, morao ili sam ili uz pomo pilotske slube doploviti do luke.
Radi lake orijentacije donosim karte podruja od Trogira do Stobrea
s glavnim vjetrovima koji puu na ovom prostoru: bura, jugo, maestral
(sl. 5 a-c).
Platnena jedra proputaju zrak za razliku od dananjih izraenih od dakrona i sl. koji ne proputa zrak.
Razlika je u 2-3 puta veoj povrini za istu vunu silu (Branko Pavazza, usmeno saopenje).
39
O tome iscrpno J. MORTON, The role of the physical environment in ancient Greek seafaring. Leiden-BostonKln, 2001. S. MEDAS, De rebus nauticis, larte della navigazione nel mondo antico. Roma, 2004.
40
O vjetrovima za jedrenje na Jadranu vidi: M. i V. VUETI, Vrijeme na Jadranu, u: Meteorologija za nautiare,
Zagreb, 2002.
38

69

Sl. 7. Viegodinje i
sezonske rue vjetrova
s meteorolokih postaja
u Katel Starom i na
Marjanu. Dobrotom
Marka Vuetia.

70

Kako uploviti i isploviti iz luke antike Salone?

Od rta Marjana, ili iz pravca Trogira, pa do otoka Barbarinca na poetku
Solinskog bazena, moe se ploviti jedino uz pomo maestrala. Na toj ruti,
prije Barbarinca, nalaze se dvije pliine i otoi Galija nakon ega dolaze
hridi ispred Barbarinca, te one na putu ka Vranjicu (sl. 6a i b). Kanal
izmeu Barbarinca i kopna sa sjeverne strane (Briine), gdje se uz obalu
nalaze brojni ostaci amfora41, irok je oko 200 m, ali je plitak: danas oko
3 m dubine, no u antici je mogao biti plii te se najvjerojatnije ovdje nije
moglo ploviti s teim teretnim brodovima. Ispred Barbarinca ka jugu,
na oko 60 m, su hridi (danas sa svjetlosnom oznakom) a prostor izmeu
tih hridi i uvale Supaval na jugu (dananje Brodogradilite Split), irok je
oko 500 m42. Udaljenost od Barbarinca do luke Salone iznosi oko 2 NM.
Na tom putu do vrha Vranjica, a izmeu kopna na sjeveru (Sv. Kajo) i
Vranjica, nalaze se u istoj ravni dvije pliine (danas sa svjetlosnim oznakama) udaljene jedna od druge oko 900 m. Na oko 200 m ispred samog
Vranjica takoer je pliina Puri (danas sa svjetlosnom oznakom). Tek
iza njih pa do ua Jadra, odnosno luke Salone, vie nema prepreka. No,
tu je uz obalu more danas plitko i nepogodno za vee brodove s dubljim
gazom. U svakom sluaju djelovanjem rijeke Jadro uvijek je tu prisutna
lagana morska struja koja ide ka zapadu i kad su oseke ona je neto jaa,
osobito uz katelansku obalu.
Od Barbarinca ka rtu Marjana novu prepreku najprije predstavlja pliina
ilo na oko 1300 m (danas sa svjetlosnom oznakom) udaljenosti, a potom
i hrid Galija na oko 900 m, te iza nje greben Galija (s ostacima antikog
brodoloma)43, a potom i pli Galija tako da je oprez itekako potreban
pogotovu ako pue jai vjetar. Od Galije pa do rta Marjan ostaje oko 2
NM, ali valja ploviti to dalje od rta, jer se s june strane Galije nalazi
otoi koji, a neto dalje i pliina Garifulin. Kod rta Rat (Lora) istono
od kojia pod morem se nalazilo na ostatke vee koliine amfora44. Ako
se pak plovi uz Marjan, opasnost predstavlja to uz obalu pue jai i
promjenljiv vjetar. Ako se, pak, plovi prema Trogiru (prema Pliniju III,
141 marmore notum) treba se drati dalje od Galije, jer se iza nje nalazi
greben i pliina Galije, a onda opet jedna oznaka sa svjetlosnim signalom
na oko 1 NM od Galije.
Isplovljavanje iz Salone najvjerojatnije se dogaalo ujutro kada ljeti esto
pue levanat ili burin i kada blaga morska struja ide ka zapadu45. Od
luke Salone do rta Marjana ima oko 5 NM. Spomenuo sam to sve treba
izbjegnuti da bi se plovilo zapadno od Galije, nakon ega do rta Marjana
vie nema prepreka. Da bi brod proao kroz prolaz izmeu vrha Marjana
Prema kazivanju Vladimira Golubia (vidi Dodatak).
Uvala Supaval doivjela je znatne izmjenje izgradnjom brodogradilista posebno sa zapadne strane gdje je
nasut teren gotovo do same hridi ilo, prostor koji je neko bio plovan (Vladimir Golubi, usmeno saopenje).
43
Prema kazivanju Vladimira Golubia (vidi Dodatak).
44
Prema kazivanju Vladimira Golubia (vidi Dodatak).
45
O morskim strujama u Vranjikom bazenu vidi: N. LEDER - Z. GRETI - A. SMIRI - I. VILIBI, Neki
rezultati fizikalno-oceanografskih mjerenja u istonom dijelu Katelanskog zaljeva (bazen Vranjic), u:
Zbornik Katela kolijevka Hrvatske (ur. M. Hodi), Dugi Rat, 1999, str. 359-366.
41
42

71

i Glave iova, irokim 1 NM i usmjerenim

gotovo tono na pravcu sjever-jug, potrebno
je da pue tramontana ili maestral, koji ljeti
obino zapone oko podneva. Ako, pak,
pue jugo ili levant, onda se kroz ovaj prolaz ne moe proi prema jugu, ve se mora
nastaviti prema zapadu, prema Sikulima
(Resnik) ili Tragurionu, udaljenih od Salone
oko 7, odnosno oko 10 NM, a potom dalje
prema rtu Sv. Ciprijana (zapadno od Trogira) i rtu Okrug pa prema Drveniku Velom ili
rtu Ploa. Ako pue bura moe se dojedriti
do rta Marjana, no iza rta bura pue u bok
broda, ali prema Glavi iova ona polako
okree prema zapadu i jugu, pa je prolaz,
uz potekoe, mogu, ako u pitanju nije
vrlo jak vjetar.

Sl. 8. Posvetni natpis

na kojem se spominje
praefectura phariaca
salonitana.

Predio od barem 3 NM od luke antike Salone posijan je, dakle, nizom otoia, hridi
i pliina to predstavlja najveu opasnost
za plovidbu na jedra na ovom podruju.
Moda je to bio razlog zato je u Saloni,
zbog gustoe prometa, oformljena praefectura phariaca o kojoj se esto pie i koja je
izazivala kontroverze jo od 1901. godine kada je naen natpis na kojem
se ona spominje (sl. 8)46. Natpis se datira neto prije 29. godine47, to ne
znai da ta sluba nije bila formirana i neto ranije. Mogue je isto tako da
je na rtu Marjana postojao svjetionik, kao to to spominje na slavljenik
eljko Rapani (vidi nie), o kojem se brinula ova prefektura a samim
tim i o tamonjem hramu Dijane (vidi nie).
Morski prolaz izmeu rta Marjana i Glave iova
Veoma je zanimljivo, gotovo bi se moglo rei da se radi o presedanu, da
pomorcima vaan prolaz izmeu Glave iova i rta Marjana nema ime! Dosta je dubok i, ovisno o vjetru, ima neto jae morske struje negoli su one
u ostalom dijelu Katelanskog zaljeva, gdje su gotovo uvijek minimalne48.
Glava (Glaviica) iova kako se naziva istoni vrh tog otoka, esto se u
literaturi naziva i Capo Iove ili rt Jove49. Njemu je nasuprot rt Marjana na
kojemu je hram Dijane (vidi nie). Na Glavi (95 mnv) se nalazi jako oteena prethistorijska kamena gomila50, okrenuta vie prema junoj strani.

F. BULI, Po ruevinama, str. 19, 6-8. CIL III, 14712. Prema Buliu (str. 7) natpis je imao stepenastu bazu.
F. BULI, Po ruevinama, str. 8.
48
M. ZORE ARMANDA - V. DADI - G. BEG PAKLAR - N. LEDER, Analiza rezultata mjerenja struja u
Katelanskom zaljevu, u: M. Hodi (urednik), Zbornik Katela kolijevka Hrvatske, Dugi Rat 1999, str.
338-345.
49
F. BULI Po ruevinama, umetak: Arheologina karta Solina i okolice te str. 8 i bilj. 5 (o imenu).
50
I. BABI, Prostor izmeu Trogira i Splita. Split, 1984, str. 39.
46
47

72

U literaturi se provlai miljenje da su uz ruevine crkve Sv. Jakova, koja

se prema dokumentima nalazila na Glavi iova, ostaci antikog hrama,
no to nije pouzdano dokazano, niti su ostaci crkve do danas ubicirani51.
Rt Marjana
U literaturi se takoer esto spominje da je na rtu Marjana stajao hram
Dijane i to na mjestu gdje je u srednjem vijeku, na kosom terenu jezica
krajnjeg zapadnog dijela marjanskog hrpta (20 mnv) sagraena crkva Sv.
Jurja (sl. 9 i 10)52. Na oko 2 m uz juni zid crkve, na neto nioj razini,
otkriveni su tragovi zidova koji nisu povezani s crkvom i koji su izraeni
s drugaijom bukom negoli oni crkve Sv. Jurja53. Istraivai navode da se
radi o rimskoj gradnji, o antikom hramu, nad kojim je kasnije sagraena
crkva Sv. Mihovila. Veliina te pravokutne prostorije iznosi oko 7,50 x
3,80 m, a debljina zida je 60 cm. Prema objavljenoj fotografiji zgrada
je u sjeveroistonom kutu iznutra bila obukana. Na neravnom ivcu
(pada prema jugu) unutar graevine otkrivena su uklesana u sam ivac,
u razmacima etiri lijeba poloena vertikalno uza sjeverni zid graevine.
Prema istraivaima oni su mogli biti namjeni drvenim gredama poda, no
takvih nema na zapadnom dijelu prostorije, iako bi se to dalo oekivati
Na Kolunievoj karti iz oko 1550. godine vidi se poloaj crkve Sv. Jakova (nije na samom rtu), vidi: A.
DUPLANI, Razgranienje izmeu Splita i Trogira na iovu u 15. stoljeu, Starohrvatska prosvjeta, 3.
ser., sv. 21, Split, 1996, str. 298, sl. 14. Crkva je naznaena i na Coronellijevoj karti iz 1686. godine (nije na
samom rtu): J. MARASOVI - T. MARASOVI - M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja u Splitu / The church
of St George in Split. Split, 1996, str. 8. - Lj. KARAMAN, Marjanske crkvice, Novo doba, Split 26. 03. 1932.,
str. 25-26 navodi: Tradicija je, da je ovdje negdje na rtu Marjana u rimsko doba bio hram Dijane, boice lova. Na
karti rimskog carstva preraenoj prema jednoj iz Augustove dobe, a poznatoj pod imenom Tabula Peutingeriana, stoji
ubiljeen zapadno od mjesta Spalatum, dananjeg Splita, dakle negdje na Marjanu, hram addiana (kod hrama
Dijane). Zapravo po ovom podatku ne moemo znati mjesto, gdje je bio na Marjanu hram boice Dijane. Veina
meutim pisaca stavlja hram Dijane na sam rt Marjana i stoga, to se nasuprotni rt otoka iova jo danas zove rt
Jove. U ovom se nazivu vialo podravanje starog naziva ad Jovem (kod Jupitra). Zamiljalo se (naglasio B.K.)
naime, da su na dvama nasuprotnim rtovima Marjana i iova bili hramovi Dijane, boice lova po onda umovitom
Marjanu, i, oca bogova, Jupitra. Historiar Lucije u XVII. vijeku kae da su se ostaci Dijanina hrama jo u njegovo
doba navodno viali tik do crkvice sv. Jurja. Pokojni Jeli je pak i ovdje dao maha svojoj mati i tvrdio dapae, da
je Sv. Juraj graen na vidljivim ostacima toga hrama, to nikako nije. Moda e iskopine, koje Biha namjerava
ovdje prigodno poduzeti donijeti svijetla na ovo pitanje. O mogunosti da su na Glavi iova postojali ostaci
antikog hrama vidi: T. MARASOVI - J. MARASOVI, Antiki Dijanin hram i ranosrednjovjekovna crkva
sv. Jurja na rtu Marjana, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 61, Split, 1963, str. 130, bilj. 9. Nedavna
rekognosciranja rta potvrdila su postojanje prethistorijske gomile. Na samom rtu (iza svjetionika) nalaze
se prirodne naslage kvlitetnog ronjaka, dok su se zapadnije nali ulomci amfora tipa Lamboglia 2. Ostatci
crkve Sv. Jakova nisu naeni, a ni neki drugi arhitektonski ostatci.
52
Vidi u prethodnoj biljeci Karamanov navod. T. MARASOVI - J. MARASOVI, Antiki Dianin hram. J.
MARASOVI - T. MARASOVI - M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja. Najstariju poznatu fotografiju
crkve donosi: G. BORI, Marjan nekad - iz fototeke Muzeja grada Splita. Split, 2004, str. 22 (ovdje sl. 10).
53
Ta graevina ubicirana je prilikom istraivanja 1954.-1955. godine (T. MARASOVI - J. MARASOVI, Antiki
Dijanin hram, str. 122), dok su iskopavanja tog prostora obavljena 1996. godine, kada je utvreno da je na
tom mjestu, to jest na antikim ostacima, nastala crkva Sv. Mihovila: J. MARASOVI - T. MARASOVI M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja, str. 30-32. Luka Jeli je naveo da su ostaci crkve Sv. Jurja ustvari ostaci
Dijaninog hrama jer da ta crkva nema apsidu, to jest da je apsida naknadno dodana (L. JELI, Crtice, str.
40-41 s tlocrtom. Istraivanja Marasovia (oni ne navode rad Jelia) pokazala su (ne ba uvjerljivo) pak da
je crkva imala apsidu koja je sagraena kad i ostali zidovi crkve: J. MARASOVI - T. MARASOVI - M.
MARASOVI, Crkva Svetog Jurja, str. 20-21 i odgovarajui tlocrti i presjeci na kraju knjige.
51

73

Sl. 9. Pogled na rt
Marijana. Snimak iz
1928. godine. Dobrotom
Muzeja grada Splita.

budui da je nagib terena isti. Juni zid te prostorije lei na samom rubu
litice tako da se tu ne moe oekivati neki ulaz, kao ni na zapadnom zidu,
jer je i tu litica sasvim blizu54.
Prema svemu navedenom teko je rei to od vidljivih ostataka predstavlja izvorni antiki hram. Mogue je da su pravilno obraeni blokovi
kamenja, koji su ugraeni u oba objekta antiki, no vie od toga teko je
bilo to rei. Ako je to i postojalo, ono je iskoriteno za gradnju crkve i
graevine do nje, a dio je sruen niz litice s ije sjeverne strane se nalazi
kamenolom nepoznata datuma nastanka i koritenja. Kamenolom nije
ucrtan na Calergijevom planu iz 1675. godine, niti na onom Barbijerijevom iz 1729. godine55. Vidimo ga tek na fotografijama iz 1928. i iz oko
1933. godine (sl. 9 i 11)56.
Ispred crkve Sv. Jurja mali je ravan prostor, irine oko 4 m, odakle se
strmo sputaju litice prema zaravni uz more. Ispod crkve, s june strane
je prostor dananjeg Instituta za oceanografiju i ribarstvo (da li sluajno?)
(sl. 12), a do njega je mala uvala sa alom, zatiena od juga, gdje mogu
pristati manji brodovi57. Odatle prema istoku nalazio se vinograd dug
oko 1 km, a irok oko 50 m koji se naslanja na hrbat Marjana. Juno od
njega je takoer obradiva povrina (sl. 11). Radi se ustvari o zapadnom
izdanku plodnih povrina (flina zona) koje poinju od Splitske uvale.
Marjanski hrbat razdvaja plodnu junu polovinu brda od sjeverne krevite
strane koja je, prema fotografijama iz 1933. godine bila gotovo gola (sl.
11), to ne znai da je tako bilo u antiko doba. Juna strana Marjana bila

J. MARASOVI - T. MARASOVI - M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja, str. 18-19, 28-34. Na tlocrtu
Marasovia (ovdje sl. 10), izohipse ispred crkve i objekta s june strane nisu dobro ucrtane, to jest litice
poinju oko 4 m ispred crkve, a gotovo odmah uz zapadni zid objekta s june strane. Danas se ne vidi
etverokutni predmet ucrtan ispred zapadnog dijela objekta uz crkvu.
55
J. MARASOVI - T. MARASOVI - M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja, str. 2.
56
Negdje sam proitao da se taj kamenolom otvorio radi gradnje lukobrana (ige) splitske luke.
57
Ta se uvala vidi i na starim fotografijama prije izgradnje Instituta za oceanografiju i ribarstvo: G. BORI,
Marjan, slika na str. 5, 6-7. (ovdje sl. 11). Te uvale se vide i na Calergijevom katastarskom planu Splita iz
1675. godine: Vidi J. MARASOVI - T. MARASOVI - M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja, str. 2.
54

74

je, zahvaljujui plodnim povrinama, naseljena jo od prethistorije58. U

svakom sluaju crkva Sv. Jurja i objekt uz njezinu junu stranu na samom
rtu nalaze se u trostrukom okruenju, izmeu plodnog i neplodnog dijela
Marjana i mora.
Navodei ovo pomiljam je li takav krajolik pogodan za podizanje hrama
boici Dijani? Veina autora koji spominju hram na rtu Marjana, navodi
da je on tu podignut u poast boici lova, a kao razlog navode da je Marjan
bio umovit. Neka druga funkcija Dijane, a ima ih vie, nije ponuena,
osim to se dovodilo u pitanje je li njezin hram uope postojao na ovom
mjestu59. Marasovii navode da: je mogla imati orijentacijsko znaenje
obiljeavanja ulaza u salonitansku luku te da je cijeli Marijan bio tada sveti
gaj posveen toj boici lova60. . Rapani pak dodaje: Pomiljalo se svojedobno
i na svjetionik s obzirom na rt iova, rt Marjana i susjednu salonitansku luku 61.
Pogled s ovog mjesta obuhvaa sjevernu stranu Glave iova i sjeverozapadni rt Braa od visine Milne do otprilike Splitske i kripa, dok se
prema zapadu vidi Katelanski zaljev sve do ispred Trogira, a na sjeveru
sve do Katel Gomilice (sl. 13). S ovog se mjesta, dakle, ne vide brodovi
koji dolaze iz pravca Salone ili, pak, iz pravca Splita i Stobrea (Epetiona),
ve oni koji se s jugoistoka pribliavaju prolazu izmeu rta Marjana i
Sl. 10. Tlocrt objekata
na rtu Marjana iz 1996.
godine, prema: J., T.
i M. Marasovi.

Predhistorija - Bambina glavica: F. BUKARIOL, Marginalije uz crkvu sv. Mihovila u Splitu, Kulturna batina,
18, Split, 1988, str. 18-19; antika: T. TURKOVI, Prikaz hrvatskog prostora na Peutingerovoj karti - Dijanin
hram na Marjanu u svjetlu novih spoznaja, u: Zbornik Stjepana Gunjae i hrvatska srednjovjekovna povijesnoarheoloka batina 1 (ur. T. eparovi), Split, 2010, str. 128 i tamo navedena literatura.
59
F. BUKARIOL, Marginalije, str. 22. T. TURKOVI, Prikaz, str. 128-129.
60
J. MARASOVI - T. MARASOVI - M. MARASOVI, Crkva Svetog Jurja, str. 19.
61
. RAPANI, Od carske palae do srednjovjekovne opine. Split, 2007, str. 27.
58

75

Sl. 11. Zrani snimak

Marjana iz oko 1933.
godine. Dobrotom Muzeja
grada Splita.

Sl. 12. Zrani snimak

Marjana oko 1960.
godine. Dobrotom Muzeja
grada Splita.

rta Glave iova, te oni koji dolaze iz pravca Trogira, Resnika i predjela
do Katel Gomilice. Moe se rei da je rt Marjana trosmjer pomorskih
putova i to za brodove koji dolaze iz pravca Salone (NE), Traguriona (NW)
i prostora od Epetiona (E) i sjeverozapadnog Braa. Brodovi koji plove iz
pravca Splitskih vrata (S) vidjet e rt Marjana tek kada se upute prema
sjeverozapadnom rtu Braa, a oni koji plove iz pravca olte i Drvenika,
to jest Splitskog kanala (SW-W), ugledat e rt Marjana tek kad prou
samu Glavu iova62.
Ako prihvatimo pretpostavku da je hram Dijane bio na rtu, kao to to
izriito navodi Lui 1647. godine63, a donekle podupiru i iskopavanja
(vidi gore), onda bi taj hram mogao biti posveen Dijani zatitnici luka,
brodova i pomoraca, a ne uma i lova. Iako za rimsku boicu Dijanu,
koliko mi je poznato, nema izravnih potvrda da je ona zatitnica brodova, luka i mornara, neki izvori iz helenistikog razdoblja potvruju
da je grka Artemida, pored ostalih svojih funkcija, imala i onu koja je
povezuje uz more. Tako na primjer u himni posveenoj Artemidi (v. 39,
259) Kalimah (4./3. stoljee pr. Kr.) naziva je nadglednicom i uvaricom
luka i putova. Apolonije Roanin (3. stoljee pr. Kr.) u Argonautici (v.
369-572) spominje Artemidu zatitnicu brodova (). Navodi se
62
63

O trokrijima antikih cesta gdje se tovala Dijana Trivia vidi: T. TURKOVI, Prikaz, str. 139.
I. LUCIUS, Historia di Dalmatia et in particolare delle citt di Tra, Spalato e Sibenico. Venezia, 1647, str. 4.
76

da joj je jedan od atributa morski rak, prikazan na njezinoj glavi64. E.

Witt u studiji o Izidi navodi: ...Hellenistic Isis, like Artemis, assumed the
character of Lady of the Ocean. Like Artemis Limenitis, Limenoscopos, she
had a particular regard for harbours. Like her she could control the winds that
blew upon the waters....65. U jednom epigramu pjesnik Apolonid (ivio u
doba cara Tiberija, 14.-37.) opisuje kako ribar Menis daruje Artemidi luke
( ) trlju, oslia i au vina napunjenu do vrha s komadom
suhog kruha u njoj66. Njezine prikaze kao zatitnice pomoraca nalazimo
na helenistikim novcima. Na maloj nominali neubicirane jadranske Herakleje, na aversu je glava Artemide, a na reversu dupin i legenda HPA67.
Na novcu Magnetisa (Tesalija) Artemida je na reversu prikazana kako s
lukom sjedi na pramcu broda (na aversu je glava Zeusa)68, a na novcu
Leukade (Akarnanija) Artemida je prikazana na aversu s aplustre (trofej
sa trozubcem i sidrom koji je stajao na krmi broda), dok je na reversu
pramac broda69.
Sl. 13. Vidljivost s
poloaja crkve Sv. Jurja
na rtu Marjana

Sve ovo moe znaiti da je na rtu Marjana stajao hram koji je bio vaan
antikim pomorcima, ribarima i putnicima na brodovima. S ovog mjesta se
ulazi ili izlazi iz portus Salonitanus. Rije je o prekretnici: dolazak u sigurni

B. AQULINO - M. A. MARCHI, Dizionario etimologico di tutti vocaboli usati nella scienze, arti e mestieri. Vol.
IV, (sv. Limentide), Milano, 1831, str. 36 gdje se navodi: Limentis, Limentide (mit.) da , limen, porto.
Epiteto di Diana, sinonimo di limenoscopo (, limenoscopos), come preside ai porti. La sua statua
portava sulla testa un grancio marino. Callimac. Himn. In Dian. V. 39 e 259)
65
E. WITT, Isis in the ancient world. Baltimore-London, 1971, str. 144. Jedan brodar iz Aterna (Pescara) bio lan
izijatikog kolegija u Saloni: CIL IX 3337.
66
R. W. PATON, The Greek Anthology. London-New York, 1927, str. 356-357.
67
M. BONAI MANDINI, Novac Herakleje u Arheolokom muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinaku, 81, Split, 1988, str. 68, 78.
68
SNG, Denmark, Tessaly-Illyricum, New Jersey, 1982, br.153-154 (datiran 197.-147. pr. Kr.).
69
SNG, Denmark, Epirus-Acarnania, New Jersey, 1982, br. 377-384 (datiran poslije 167. godine pr. n.e.)
64

77

zaljev, ili odlazak na otvoreno more, mjestu gdje se odluuje, mjestu gdje
se mora prinijeti dar ili odrati molitva zahvalnosti za dobru plovidbu,
dobar ulov i sigurno uplovljavanje u luku. Dijana kao boica nebeske
svjetlosti prikazuje se i s bakljom pa je mogue da je na rtu Marjana bio
svjetionik. Zato je mogue da su upravo Isejci u kasno helenistiko doba
podigli ovdje hram kojeg su kasnije preuzeli Salonitanci.
Za Artemidu Arnold Schachter navodi: It may be observed that her sanctuaries, different as they may be at first sight appear to be, also share the same
comon feature of being in areas of transition: near the juncture of land and water,
as at Aulis, Halai Araphenides, Delos, Cape Artemision, Amarynthis....70
Generally speaking, coastal Artemis sanctuaries tend to have the temple -- i.e.
cult image -- facing out to the sea, wherever it is. -- I notice that in the Tabula
Peutingeriana, of the six or seven Ad Dianams, only two are definitely coastal,
although a third is near the coast and facing toward it.71
Plovidba izmeu Isse i Salone i nazad
Za ovu sam priliku odabrao rutu Issa Salona - Issa budui da je rana
prolost Salone blisko povezana uz Issu, osobito od 2./1. stoljea pr. Kr.
sve do podataka zabiljeenih na sarkofagu Gaja Albucija Menippa iji
su lanovi obitelji bili magistri u Saloni i Issi72. Dodamo li tome da je
Issa imala flotu s kojom je Rimljanima esto pomagala u raznim ratnim
sukobima u prvoj polovini 2. stoljea pr. Kr., ponekad i s 30 brodova73,
valja pretpostaviti je da je upravo maritimna i trgovaka aktivnosti Isse
u periodu njezine samostalnosti i ekspanzije bila glavni pokreta procesa
formiranja Salone kao sredita kasnije provincije Dalmacije. Za razliku od
Isse, gdje su pronaeni natpisi i monumentalna arhitektonska plastika iz
kasnog republikanskog doba74 (da ne spominjemo brojne pokretne nalaze),
iz Salone takvih nalaza zasad nema75. To ne znai da takvih spomenika u
Saloni nije bilo, ali je indikativno s obzirom na obilje nalaza osobito iz 1.
stoljea. Mogue je stoga uzeti u obzir da je Issa od kraja 3. pa do kraja 1.
stoljea pr. Kr. bila glavna rimska pomorska postaja na naoj obali Jadrana.

A. SCHACHTER, Policy, Cult, and the placing of Greek sanctuaries, u: Les sanctuaire grec (ur. A. Schachter,
J. Bingen), Vanduvres-Genve, 1992, str. 50. O suprotnostima i dvosmislenostima Artemide vidi: S. SLAPAK, enske ikone antikog sveta. Beograd, 2006, str. 67-71, 99-103. O povezanosti Artemide/Dijane s morem
vidi: CH. DAREMBERG - EDM. SAGLIO, Dictionnaire des antiquits greques et romaines. Vol. 2/1, Paris, 1992,
str. 149 (sv. Diana (). Lexicum iconographicum mythologiae classicae (LIMC) 2, 1984, sv. Artemis. L.
PICCIRILLI, La sopracciglia di Artemis, Civilita classica e christiana, 2/3, Genova, 1981, str. 221-252.
71
Dio email poruke koju je A. Schachter poslao B. Slapaku 13. 2. 2012.
72
S. AE, Manijski zaljev, Jadastini i Salona, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 90-91, Split, 1999,
str. 58-87. B. KIRIGIN, Salona, str. 144-145. N. CAMBI, Sarkofag Gaja Albucija Menippa, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, 63-64, Split, 1962, str. 99-111.
73
B. KIRIGIN, Issa. Zagreb, 1996, str. 48.
74
Natpis: B. GABRIEVI, Issa i njezin patron Q. Numerius Rufus, u: Adriatica praehistorica et antiqua (ur.
V. Mirosavljevi, D. Rendi-Mioevi, M. Sui), Zagreb, 1970, str. 553-561. Nadvratnik hrama ili mauzoleja
u: B. KIRIGIN, Grko-helenistika zbirka u stalnom postavu Arheolokog muzeja u Splitu. Split, 2008, str. 17.
75
O nedostatku takvih nalaza u Saloni vidi: Antika Salona, Uvod (ur. N. Cambi), Split 1991, str. 10.
70

78

Issa- Salona
Dva su pravca kojima se moe ostvariti
ova plovidba. Jedan je kada se iz Isse
plovi prema oltanskom kanalu izmeu
zapadnog dijela olte, odnosno otoka
Stipanska i Drvenika Velog, pa prema
prolazu izmeu rta Jelinac (pred uvalom
Marina) i rta Okrug (iovo) ispred kojeg
su otoii i grebeni (Kluda, Vela i Mala
Piena, Galera, Pijavica, Zaporinovac,
Kraljevac i Sv. Fumija). Taj dio moe se
projedriti kada pue maestral ili jugo, a
od zapadnog rta iova pa do Trogira,
presijecajui uvalu Saldun i potom kroz
kanal izmeu Trogira i iova irok oko
90 m (danas kod mosta) stii do Salone
samo kada pue maestral. Ta ruta duga
je oko 39 NM i moe se preploviti u
najpovoljnijim uvjetima za oko 8 sati
ako pue maestral preko dana, to jest
od jutra do predveerja. Otoii i hridi
izmeu oltanskog kanala i onih ispred
rta Okrug na iovu mogu predstavljati
opasnost samo neiskusnim pomorcima.
Drugi pravac je kada se plovi od Isse preko Splitskih vrata (izmeu olte i Braa)
prema Glavi iova, koja se vidi prije rta
Marjana76, zatim kroz prolaz izmeu iova i Marjana, a odatle ka Saloni. Ta ruta
je za oko 5 NM kraa od prethodne, ali
je problematinija jer ako pue maestral
teko je proi kroz prolaz izmeu Glave
iova i Marjana pogotovu ako pue jak
maestral i kada su i morske struje jae. Tada bi brod mogao dojedriti do
Sl. 14. Mogue plovidbene
Splita ili Stobrea (Epetiona) i onda ekati jutro pa po levantu stii do rta
rute Issa-Salona-Issa.
Marjana. Kad pue jugo prolaz je mogu, ali je teko okrenuti na istok
prema Saloni. U tom sluaju treba nastaviti jedriti do Sicula (Resnika)77
i tamo saekati maestral da bi se stiglo do Salone (sl. 14).
Salona-Issa
Ako pue jugo najbolje je ploviti prema Trogiru, a potom do istonog
rta iova (Okrug), pa prema zapadnoj strani Drvenika Velog, gdje treba
ekati maestral. Od iova se po jugu moe ploviti prema zapadu ka rtu
76
77

Rt Marjana se vidi tek kada se pribliite sjeverozapadnom rtu Braa.

O antikoj luci u Resniku (Siculi) vidi: Z. BRUSI, Resnik - hidroarheoloka istraivanja, (katalog izlobe)
Katela, 2004. I. KAMENJARIN - I. UTA, Antiki Sikuli, (katalog izlobe), Katela, 2011.

79

Ploa (promunturium Diomedis), a potom prema Skradinu (Scardona) ili dalje

prema Zadru (Iader). Od Drvenika Velog do Isse najpovoljnije je ploviti s
maestralom u pola krme. Iz Salone do rta Marjana jugo je gotovo u krmu,
no kod rta Marjana ono se susree s jugom koje ulazi izmeu rta Marjana
i Glave iova; stoga je nemogue proi taj prolaz ve se plovidba mora
nastaviti prema Trogiru. Po buri bi se moglo ploviti iz Salone ka Issi kroz
prolaz izmeu rta Marjana i Glave iova. Taj je prolaz nesiguran, jer tu
bura mijenja smjerove s teitem okretanja prema Splitskim vratima.
No, to bi iskusni kapetan mogao prei. Nadalje mu je vjetar do Splitskih
vrata gotovo u krmu, a od Splitskih vrata do Isse gotovo slino, ali s
druge strane krme. U toplijem dijelu godine bura rijetko pue pa je kada
se stigne do rta Marjana, najbolje ekati da zapue maestral i izai kroz
prolaz i ploviti put Splitskih vrata, a odatle ka Issi78.
Umjesto zakljuka
Sve u svemu, ploviti iz Salone ili uplovljavati u nju nije se moglo odvijati
svakodnevno preko cijele godine kako se to nepromiljeno izjavljuje79.
Prekomorska plovidba trgovakih brodova na due udaljenosti odvijala
se tijekom toplijeg dijela godine, obino od svibnja do listopada i to je u
literaturi jasno obrazloeno80. Na primjer: narudba nekog atikog sarkofaga, kakvih u Saloni ima prilian broj81, mogla je trajati mjesecima i
nije mogla stii kad se to nekom prohtjelo. Nije se dogovarao dan, tjedan
ili mjesec (kao to se to danas radi). Radi se o posve drugom mehanizmu
koji tek trebamo otkrivati. Ta su luksuzna dobra, a radi se o oko 80-tak
to cijelih to fragmenata sarkofaga, stizala u Salonu u rasponu od oko 100
godina, a kulminacija se zbila u periodu od 220/230 do 250 godine82. Da
li je brod iz atenskih luka stizao u Salonu svake godine, a onda nastavio
plovidbu za Akvileju gdje je, prema Cambiju, drugo najvee nalazite
ovih sarkofaga na Jadranu? Jesu li u Atenu stizale narudbe ili su, pak,
sarkofazi ukrcani na brod koji ih je nosio na prodaju u vanije luke Maditerana? Jesu li, moda, u atenske luke stizali brodovi iz Salone i tamo
ukrcavali narudbe iz svog grada? Je li Gaj Utije bio jedan od inicijatora
te pomorske trgovine?83 Ono to takoer ne znamo je to je li Salona
imala svoju trgovaku flotu i tko je njome upravljao. Ili je ta aktivnost
bila preputena pojedincima kao to je Gaj Utije?
Obalna ili lokalna plovidba, kabotaa, mogla se odvijati preko cijele godine, ali zbog znatno teih i nepredvidivih vremenskih prilika tijekom
Maestral ljeti pone lagano puhati s juga da bi po suncu skretao prema zapadu i sjeverozapadu.
Brodske su veze dnevno funkcionirale izmeu Salone i Akvileje, Ankone i Zadra, Salone i Aterna (dananja Peskara),
te Salone i Sipunta (Manfredonija) u: M. ZANINOVI, Mornarika postaja u Saloni i ispostava u Phariji,
u: Zbornik Tomislava Marasovia (ur. I. Babi, A. Miloevi, . Rapani), Split, 2002, str. 72.
80
Vidi bilj. 39 i tamo navedenu literaturu.
81
N. CAMBI, Atiki sarkofazi na istonoj obali Jadrana. Split, 1988. - K. GLICKSMAN, Internal and external,
str. 223.
82
N. CAMBI, Atiki sarkofazi, str. 50-73.
83
O nadgrobnom spomeniku Gaja Utija vidi: M. ABRAMI, Spomenici iz bedema stare Salone, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, 50, Split, 1932, str. 56-64, Tab. V. N. CAMBI, Kiparstvo rimske Dalmacije.
Split, 2005, str. 12-14. Spomenik se datira u rano 1. stoljee.
78
79

80

hladnijeg dijela godine (krai dan, oblano vrijeme, loa vidljivost, kia,
veliki valovi i jaki vjetrovi), ona se tada odvijala samo kada su to prilike
dozvoljavale i/ili iz nude, a one su bile rijetke84. Zimi su se brodovi drali
na suhom radi uobiajenih redovitih popravaka (danas bi se to nazvalo
godinji remont).
Nadam se da su napomene koje sam ovdje iznio korisne i da e potaknuti daljnja istraivanja. Vano je istaknuti da pomorci nisu mogli tono
predvidjeti kada e moi isploviti ili uploviti u neku luku, koliko e morati
ekati na povoljno vrijeme za plovidbu i koliko e im vremena trebati da
stignu na odredite, bez obzira to im je udaljenost bila poznata. Pogotovu
je to problematino kada su u pitanju duge transjadranske ili sredozemne
plovidbe. Isto tako vjerojatno e se o koliini pomorskog prometa u Saloni vie znati kada se kvantificira i kvalificira ono to je u Saloni stiglo
izvana (kao to je to Cambi uinio za atike sarkofage) i utvrdi ono to
se sigurno proizvodilo u Saloni i na njezinu podruju utjecaja, te to se
u rimsko doba iz Dalmacije izvozilo. Pomak je uinjen na primjeru Isse
u doba samostalnosti grada (polisa)85, kao i pri prouavanju ekonomije
i trgovine rimske Dalmacije, pa tako i Salone86. No, oito je da su za to
potrebna temeljitija analitika istraivanja.
Dodatak
Podmorski arheoloki nalazi koje je naao Vladimir Golubi, kustos Prirodoslovnog muzeja u Splitu, tijekom terenskog spongiolokog istraivanja
1968. i 1969. godine u Katelanskom zaljevu:
1. iovo. Uvala Sv. Mare gdje je znak razgranienja granice izmeu
Splita i Trogira, na udaljenosti od oko 60 m od obale na kamenitom
terenu na oko 4 m dubine ostaci antikog brodoloma s amforama.
2. iovo. Rt iovo: Ispred samog rta na dubini od oko 10 m ostaci amfora
tipa Lamboglia 2 u promjeru od oko 5 m. Radi se o manjoj niskoj hrpi
polomljenih amfora povezanih biokalcifikatom ispod ega se nalaze
cjelovite amfore vidljive na dubljoj strani depozicije.
3. Marjan. Uvala Kajun: Nedaleko male june punte uvale (danas je to
juni dio nasipa) protee se na dnu poevi na 18 m dubine pa dalje
prema zapadu do 30 m dubine podmorski prag visok od 2 do 10. Juni
rub praga dubok je od 22 do 30 m. Na sredini praga nalazi se dio malog
O opasnostima plovidbe Jadranom u hladnijem dijelu godine vidi: B. KIRIGIN - A. JOHNSTON - M.
VUETI - Z. LUI, Palagrua - The Island of Diomedes - Notes on Ancient Greek Navigation in the
Adriatic, u: BAR Int. ser., 2037, A Connecting Sea: Maritime Interactions in Adriatic Prehistory (ur. S. Forenbaher),
Oxford, 2009, str. 147-150.
85
B. KIRIGIN - T. KATUNARI - L. EELJ, Amfore i fina keramika (od 4. do 1. st. pr. Kr.) iz srednje Dalmacije: preliminarni ekonomski i socijalni pokazatelji, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 98, Split,
2005, str. 7-24. B. KIRIGIN, Preliminary notes on some economic and social aspects of amphorae and
fine ware pottery from Central Dalmatia, 4th 1st BC, u: Rimini e lAdriatico nell eta delle guerre puniche (ur.
F. Lenzi), Atti del Convegno Internazionale di Studi Rimini, Musei Comunali, 25-27 marzo 2004, Bologna,
2006, str. 191-225.
86
K. GLICKSMAN, Internal and external, str. 222-224.
84

81

olovnog sidra na dubini od 22 m te jo jedan na samom kraju praga

na dubini od oko 30 m.
4. Marjan. Tono juno od valobrana luke Instituta za oceanografiju i
ribarstvo na udaljenosti oko 200 m od obale na dubini od oko 32 m
nalazi se dio olovnog sidra teak oko 400 kg. Na njemu je bio natpis
na latinskom. Vjerojatno je sve pod 3 i 4 kasnije nelegalno izvaeno
jer nakon 1970. godine nije zapaeno s time da kraj podvodnog praga
u Kajunima nije pregledan.
5. Sustipanski bad. Pliina (brak) ispred rta Marjana. Na sjeveroistonom
rubu nalaze se ostaci trupa broda i veliki bronani avli. Drugih nalaza
nije bilo.
6. Marjan. Sjeverna strana iza rta Marjana, sjeverno od obale nekadanjeg
kamenoloma na udaljenosti od oko 150 m od obale na dubini od oko
30 m teret tegula i kamena pokriveni muljem, izgleda kao muljevita
uzvisina dna visoka oko 1,5 m. Na istom prostoru dna na dubinama 24
do 32 m dosta pojedinanih ulomaka i poneka cijela amfora razliitih
tipova (dalje sjeverozapadno su minska sidra i sajle od minskog polja
postavljenog u II. svjetskom ratu).
7. Marjan, sjeverna strana rta i dalje prema uvali Bene: nastavlja se nad
nalazite pod 6. Na udaljenosti od 150 m od obale, pa prema uvali Bene
do 300 m od obale pojavljuje se strm kosi dio kamenitog dna. Pomini
sediment na oko 18 m dubine prelazi u nepomini (kamenito dno koje
nije pokriveno pominim sedimentom) uz nagli porast dubine od
27 m gdje poinje pomini sediment. Na cijelom tom prostoru nepominog dna nalaze se ulomci amfora. Na ovom prostoru nailazio sam
i na ulomke obraenog kremena lokalnog porijekla. Kao posebnost
istaknuo bi nalaz okruglog diska od kremena promjera oko 14 cm,
debljine oko 6 cm, koji je na jednoj strani u sredini imao urezani plitki
kruni ljeb promjera oko 3-4 cm. Naalost i ovaj sam nalaz ostavio
na dnu.
8. Rt Rat (jugozapadni vrh Lore): na udaljenosti od oko 100 m na dubini
od oko 4 m nalazi amfora prekrivenih muljem. Na povrini vire rubovi
polomljenih amfora dok je dio u mulju vjerojatno neoteen.
9. Garifulin Galija blizu grebena Galija: sjeverno od Garifulina na dubini
neto veoj od 20 m nalazi se ostaci brodoloma (veinom polomljene
amfore). Izmeu tog nalazita i Garifulina na dubinama od oko 10 do
oko 17 m ima pojedinanih amfora nedaleko jedna od druge.. Neposredno uz sjevernu stranu grebena ostaci antikog brodoloma.
10. Briine. Uz samu obalu nasuprot Barbarincu na dubini od oko 0,7 m
nalazite amfora gotovo sasvim pokriveno sedimentom.

82

Zahvale
Naravno, prije svih bih se elio neizmjerno zahvaliti naem slavljeniku,
eljku Rapaniu, koji je bio direktor Arheolokog muzeja u Splitu kada
sam 1974. primljen za kustosa, gdje i danas (2012.) radim. To je svakako
bio prijelomni trenutak u mojoj karijeri, trenutak koji sam jo od studentskih dana sanjao. Od tada pa do danas, iako radimo na posve razliitim
temama, uvijek mi je bilo pravo zadovoljstvo biti s njim i to prvenstveno
zbog njegovog istananog znanja, odmjerenosti, osjeaja za detalj i elje
da pomogne. To su povlateni trenuci koji u ovom turobnom stanju u
naoj struci ine da na trud nije uzaludan i da je nekomu stalo do njega.
Nekoliko je prijatelja zasluno sto sam uspio zaokruiti ovu temu. Goran
Bori i Muzej Grada Splita bili su susretljivi i omoguili da ovdje objavim
fotografije iz njihove arhive. Kolega Dinko Tresi Pavii (d.o.o. Kaducej,
Split) bio je ljubazan pomoi mi pri izradi karte vjetrova i plovnih puteva
koji su ovdje po prvi put objavljeni. Posebno su bili dragocjeni razgovori s
Brankom Pavazzom iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu, inae
poznatim jedriliarem s kojim sam u vie navrata jedrio ovim prostorima kako u njegovom krstau Linoa tako i u mojoj Lesni, drvenoj
barci s latinskim jedrom. Na istaknuti prirodoslovac i svakako jedan od
najboljih poznavaoca podmorja Katelanskog zaljeva, Vladimir Golubi,
umirovljeni ravnatelj Prirodoslovnog muzeja u Splitu, bio je, kao i uvijek,
ljubazan dati podatke o podmorskim arheolokim nalazima koji su mu
poznati u zaljevu (Dodatak), to e svakako biti od koristi kolegama koji
se bave ovom problematikom. Kolege Baldassarre Giardina, ravnatelj
Archemilia S.A.S. iz Bologne i Boidar Slapak s Odjela za arheologiju u
Ljubljani puno si mi pomogli komentirajui razne faze izrade ovog rada
i oko nabave literature koja mi je nedostajala.
Ovaj prilog dio je rada na projektu Adrias kolpos identiteti i ekonomije
Ilira i Grka na srednjodalmatinskim otocima kojeg financira Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i sporta RH.

83

Branko Kirigin

Salona and the Sea Some Notes

This paper deals with the relationship between the sea and ancient Salona, an issue in maritime
history that has not previously received any scholarly attention.
The paper first takes up the basic geography of the Bay of Salona (ancient Portus Salonitanus -- today
known as the Bay of Katela) an elongated oval oriented E-W, approximately 10 nautical miles long
and 3 nm wide. It is noteworthy that while for sailors the Bay of Split is much more favourable than
the Bay of Salona, Salonas location has certain particular advantages. Situated on a river mouth,
well protected, with abundant land (later the very productive Ager Salonitanus) as well as significant
fish and shellfish resources, Salona has a better approach to the hinterland and to its immediate
environs, including Split. Moreover, although the transport of goods from Split to Salona is twice as
long by sea as by land (and consequently more dangerous), maritime transport is still more profitable, especially in the case of big, heavy cargos.
An examination of maps from the late 17th century and onwards makes it clear that the harbour of
Salona is today buried by silt deposited by the river Jadro (ancient Salon). Upon these sediments there
are now railroad tracks, roads, and bridges, as well as industrial and private buildings. It is estimated
that the ports wharves were some 1.5 km long and that warehouses (horrea) and shipyards were
probably located on the opposite (south) side of the rivers delta.
Salonas harbour is well protected from highest waves. Strong winds come only from the northeast
the bora mainly in colder periods, blowing down from the Dinaric Alps and the Klis pass (between
Kozjak and Mosor mountains). This incidentally was the location, possibly, of a stronghold of the
Delmatae in the 2nd and 1st century BC. Wind patterns in the Bay of Katela are presented in Fig.
7, which lists measurements taken over the last 29 years from stations at Katel Stari (near the sea)
and Marjan hill above Split (176 m asl). These data indicate that during the ancient sailing season
only modest winds blow in the bay; most of the time sailors could expect calm seas there.
The most dangerous part of any voyage from Salona starts at Vranjic peninsula (half a mile west
of Salona) and some two miles towards Cape Marjan. This area is scattered with isles, underwater
reefs and shallow waters that can be dangerous for slow, heavily-laden trade ships. The same is
true when sailing to Salona. Thus it is not surprising that as early as the start of the 1st century AD
Salona had a lighthouse service, the praefectura phariaca Salonitana (fig. 8), and may also have had
some kind of a pilot service that would tow boats in and out of the port.
There are two entrances to the Bay of Katela. One is through a 1 mile-wide passage on the south
side of the bay between Cape Marjan and Cape Glava on iovo island, and the other entrance is via
the narrow channel at Trogir (ancient Tragurion) on the west end of the bay. Depending on wind
and destination, either entrance could be traversed. The Trogir entrance was used mostly by ships
coming or going towards the north Adriatic or towards the island of Issa (Vis), while ships bound

84

for Narona, the central Dalmatian islands, the south Adriatic or other, more distant ports used the
bays southern entrance.
Cape Marjan constitutes the most important position in the Bay of Katela. From as early as the 17th
century the cape was thought to have been the location of an ancient sanctuary of Diana; it is mentioned and illustrated in the Tabula Peutingeriana. However, excavations of the early medieval church
of St George and a building next to its south side on Cape Marjans crest (20 m asl) do not provide
much reliable evidence of any Roman sanctuary. It should be noted, though, that the masonry blocks
are of Roman style, which indicates that the church was built with stones from an earlier building.
The prevailing opinion to the effect that the Cape Marjan sanctuary had to do with Diana, huntress
and protector of wild animals, is questioned here. It is argued instead that, due to the position of the
Cape - vital for mariners - and due to the fact that Issa in the Hellenistic period played an important
commercial and political role in the area, the sanctuary played a different role. It is more plausible to
believe that the sanctuary was built by the Isseians in the late 3rd/mid-1st century BC who dedicated
it to Artemis the protector of the harbours, sailors and fisherman, and that later the sanctuary was
maintained by Salona-based Romans.
The paper concludes with a description of how a boat with square sails might cross the sea from
Issa to Salona and back under different wind conditions. Appendix (Dodatak) lists several relevant
underwater sites from the Bay of Katela, previously unknown.
(translation by Branko Kirigin)

85

Ljubomir Gudelj

Ranokranski plutej
iz Gornje Podstrane kod Splita

osobitim potovanjem dajem skromni prilog Zborniku posveenom

ivotnoj obljetnici potovanog prof. dr. eljka Rapania, zaslunog
istraivaa, uvara, tumaa i promicatelja nae kulturne batine.

Tek u novije doba vea pozornost arheoloke struke usmjerena je prema

Gornjoj Podstrani, pretpostavljenom ilirskom prethodniku priobalnog
antikog naselja Pituntiuma, ali i poloaju s materijalnim dokazima o neprekidnosti ivota na ovom poloaju od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Meu tim svjedoanstvima istiu se spolia ugraena u zidove upne crkve
posveene sv. Roku i sv. Anti, dvojne graevine podignute tijekom druge
polovine 17. stoljea. Na njezinu zapadnom proelju je reljef s prikazom
Silvana i nimfi, a nekoliko nadgrobnih stela i drugih antikih ulomaka s
natpisima ugraeno je u druge zidove kao i mramorni vrh trokutastog
zabata predromanike oltarne pregrade, vidljiv na istonoj strani. Natpis
nad junim vratima (naprvise kamennamisti) iz 1666. godine oznaava
datum podizanja ili obnove starije sakralne graevine. Navedeni spomenici bili su temelj prijanjim pretpostavkama o kontinuitetu svetita, od
antikog paneja preko ranokranske i ranosrednjovjekovne do dananje
crkve, dograivane i nakon spomenutog godita.

Za ovu prigodu zanimljiviji od ostalih je ulomak predromanikog zabata

ugraen na istonom zidu crkve. Prije zamijeeno odstupanje od standardnog likovnog obrasca, u smislu izostavljanja uobiajene dekoracije, ini
ga jedinstvenim u Dalmaciji, pokrajini s preko sedamdeset cjelovito ili
fragmentarno sauvanih spomenika ovog tipa1. Neukraena rubna traka
navodi na pomisao kako su i arhitravi oltarne ograde kojoj je pripadao taj
zabat, bili glatki, odnosno bez uobiajenih reljefnih ukrasa. Na temelju
tog detalja, izbora materijala te naina komponiranja i izvedbe tradicionalnih kasnoantikih ornamenata, rad je pripisan vjetom klesaru, koji
je vjerojatnu narudbu splitske crkve odradio prema nekom tamonjem
spomeniku2.
U dvoritu kue, smjetene oko stotinu metara istono od crkve Sv. Roka
i Sv. Ante, nedavno je otkriven gotovo cjelovit ranokranski plutej,
dimenzija 122 x 75 x 10-12 cm, nainjen od zrnatog vapnenca (sl. 1).
1
2

. Rapani, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split, 1987, str. 178.

D. Mari, Reljef Silvana i nimfi i ulomak predromanikog zabata iz Gornje Podstrane, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 33(20), Zadar 1994, str. 115-118.

87

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Rije je o vjetom i preciznom radu

domaeg klesara3.

Sl. 1. Plutej u trenutku

nalaza, foto: M. Guerts.

Na temelju sauvanog sudim da je

po visini uglavnom cjelovit, dok
mu je jedna bona strana otuena
u irini rubne trake koja se jedva
nazire na jednome mjestu. Na
pluteju nema utora ili istaka /
rebara pa moemo zakljuiti kako
je s ostalim elementima oltarne
ograde ili ambona bio povezan
metalnim spojnicama - klamfama. O takvom moguem nainu
spajanja svjedoe i dvije izbuene
rupe (sl. 2). Mogunost da je rije
o rupama za povezivanje ploe s podnojem u nesuglasju je s reljefnom
kompozicijom, koja ukazuje na drugo rjeenje.

Sl. 2. Bona strana

pluteja, foto: Lj. Gudelj.

Na prednjoj ukraenoj strani pluteja jednostavna profilacija odvaja okvir

od sredinjeg pravokutnog polja ukraenog plitkim reljefom, geometrijskom mreom iscrtanom uz pomo estara (sl. 3). U dva uspravna reda
sloena su po tri jednaka kruga - koluta, koji se meusobno dodiruju, a
jednako tako dotiu i zajedniku tangentu - okvir ukraenog polja. Kolutove omeuju jednoprute trake ujednaene debljine, a iste trake dijele
njihovu untranjost tvorei jednake odsjeke rasporeene oko veeg polja,
s tokom (ispunjenim krugom) u sredini. Na okomitoj osi kompozicije, u
meuprostoru izmeu veih, istaknuta su dva kruga - koluta manjih pro-

Reljef je spaen zahvaljujui razboritosti i trudu Belgijanca Marka Guertsa, odnedavno stanovnika Podstrane, koji je preuredio staru kuu prema novima standardima trudei se zadrati njen izvorni vanjski
izgled. U prigodi popravka plonika pred ulaznim vratima podigao je plutej, koji je licem bio okrenut dolje
te povezan malterom. Sudei po tome ploa je na ovo mjesto dospjela nakon sredine dvadesetog stoljea,
s jo nepoznata poloaja. Uz strunu pomo vlasnik je spojio dva komada iste cjeline te ih je postavio
kao ukras u dnevnom boravku preureene kue. O nalazu spomenika izvjestio sam tijekom predavanja
na znanstvenom skupu Lucius Artorius Castus, imbenik u stvaranju mita o kralju Arturu i Podstrana u antici,
odranom u Podstrani, 2012. godine.

88

Sl. 3. Prednja strana

pluteja, foto: Lj. Gudelj.

mjera. Upravo prema tim dvama kolutima, a radi dosljednog potovanja

rasporeda i simetrinosti, temeljim pretpostavku o osnovnoj - uzdunoj
osi kompozicije te irini ukraenog polja, odnosno pluteja (sl. 4).
Premda je rije o geometrijskoj shemi razraivanoj tijekom ranokranskog
i ranosrednjovjekovnog razdoblja, ovaj spomenik je posebne izvedbe u
odnosu na ve poznate s naeg podruja. Profilacija okvira i jednostavna,
jednopruta vrpca, kojom je izvedena spomenuta kompozicija, ukazuju
kako je rije o elementu ranokranskog crkvenog namjetaja izraenog
tijekom prve polovine 6. stoljea, bez pretjerane dekoracije, svojstvene
za likovni izriaj ranobizantskog razdoblja.
Premda sauvani u fragmentima izrazitu slinost u nainu obrade razliitih geometrijskih motiva (kri, isprepletene krunice - kolutovi, romb,
squammae) pokazuju ploe ambona i pluteji iz ranokranskog svetita na
Crkvini u Galovcu, predstavljeni i kroz smjele prijedloge rekonstrukcija
razliitih cjelina istog ansambla. Povezuje ih karakteristina plitka profilacija, koja odvaja rub i sredinje polje, te jednopruta neukraena vrpca
savijena u prije spomenutim geometrijskim oblicima4. Radi usporedbe
s plutejom iz Podstrane vano je napomenuti kako i pilastri i pluteji iz
Galovca nemaju utore niti istake za meusobno spajanje. Oprezno je stoga
pretpostavljeno, da su za podnoje bili povezivani metalnim klinovima,
a meusobno spojnicama - klamfama u gornjoj zoni ili na poleini5.
Bonih istaka ili utora za spajanje nema niti na ranokranskim plutejima
iz Bilica, nainjenim tijekom 6. stoljea, s reljefno ukraenim pravokutnim poljima omeenim dvostrukim profilacijama. Uzduna - okomita os
J. Beloevi, Ograda svetita ranokranske crkve sv. Bartolomeja sa Crkvine u Galovcu kod Zadra, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru, 33(20), Zadar, 1994, sl. 2-3, str. 130-131. J. BELOEVI, Osvrt na konane
rezultate istraivanja poloaja Crkvine u selu Galovcu kod Zadra, Diadora 18-19, Zadar, 1996-1997, str.
306-307, sl. 2-3.
5
J. Beloevi, Ograda svetita, str. 132-133.
4

89

cjelovito rekonstruiranog spomenika s

krievima i natpisom Miserere Christi na
gredi u gornjoj zoni, a ukraenog mreom isprepletenih krunica ocrtanih
dvoprutom vrpcom, nije upitna te, u
tom smislu, predstavlja slinost pluteju
iz Podstrane6.
Od nalaza ulomaka kamenog namjetaja s ranokranskog kompleksa Priba
na Srimi, uspjeno su rekonstruirana
proelja dviju razliitih oltarnih ograda
te propovjedaonice - ambona. Spomeniku iz Podstrane bliska su dva ua pluteja
ograde june srimske crkve (kat. 39-40),
kod kojih je prednja pravokutna povrina omeena dvostrukom profilacijom,
a ukraena motivom isprepletenih krugova izvedenih jednoprutnom vrpcom.
Prema prijedlogu rekonstrukcije stajale
su na bonim stranama ograde oltara, s
okomito usmjerenom uzdunom osi7.

Sl. 4. Prijedlog
rekonstrukcije ukrasnog
polja na pluteju, u
photoshopu izradio:
Lj. Gudelj.

Prema slinim standardima, takoer

su oblikovani i elementi crkvenog namjetaja, a napose fragmenti pluteja iz
crkve Sv. Lucije u Puli, bilo da je rije
o jednostavnim rubnim profilacijama,
kompozicijama s Kristogramom i pticom ili geometrijskim predlokom8.
Upitan je poloaj s kojeg je plutej iz Gornje Podstrane dospio u dvorite
kue. Obzirom na blizinu stare upne crkve i pretpostavke o kontinuiranom trajanju svetita na tom mjestu, taj se lokalitet namee kao prva
i najrealnija opcija. No, kako se na tome mjestu ne razabiru ni ostaci
ranokranske ni ranosrednjovjekovne arhitekture, takvu pretpostavku
nije mogue u potpunosti prihvatiti bez novih dokaza, bilo nalaza zidova,
ulomaka crkvenog namjetaja ili arhitektonskih dekoracija9.
U doba kada je bio ugraen plutej je bilo mogue donijeti i s udaljenijih
poloaja kakve su parcele u arheoloki bogatoj Donjoj Podstrani, gdje su
mjetani prekopavali bez strunog nadzora, prikupljajui usput razliite,
a prvenstveno antike spomenike te ih koristili pri gradnji.

A. Uglei, Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije. Zadar-Drni, 2006, str. 37.
D. Mari, Skulptura, u: Srima-Priba, starokranske dvojne crkve, ibenik, 2005, str. 73-185.
8
V. Juki, Kameni namjetaj crkve sv. Lucije u Puli, Histria archaeologica, 40, Pula, 2010, str. 97-101, kat.
1-9.
9
Nisu mi poznati rezultati konzervatorskih i usporednih arheolokih istraivakih radova na crkvi Sv. Roka
i Sv. Ante, koji su obavljeni tijekom prolog desetljea. Moda bi oni mogli proiriti spoznaje o povijesti te
sakralne graevine i ovog poloaja?
6
7

90

Ljubomir Gudelj

Early Christian Altar Slab from Gornja Podstrana near Split

Contributing to celebrating the eightieth birthday of Professor eljko Rapani, the author presents
the newly discovered fragment of a late Roman altar slab from Gornja Podstrana near Split, that
indicatec the existence of an early Christian sacral edifice in this village as well as the beginnings and
continuity of the life of Christian sanctuary at the site of the local church dedicated to Ss. Roch and
Anthony. Although it is a strong support to this opinion, presented on the occasion of describing
the fragment of marble gable of a pre-Romanesque altar screen, built-in here, the discovery of this
artefact does not make its final proof.
The way in which the geometric motif on the front side of lower part of the altar slab is hewn provides
for its rough dating into the Justinians period of the former half of the 6th century. Such an opinion
is supported by the consistent respecting of the geometrical pattern and symmetry and absence of
any exaggerated decoration, that is characteristic for the artistic expression and aesthetics of the early
Byzantine period. The preserved slab also provides for suggesting a rough reconstruction of appearance
and dimensions of this altar screen element. The way and circumstances of its discovery open once
again the issues of insufficient level of researches and the attitude of generations of population for
the exceptionally important artefacts and archaeological sites of this area.
(translation by R. Kekemet)

91

Katja Marasovi
Tomislav Marasovi

Naseljavanje Dioklecijanove palae

reobraaj antike Palae cara Dioklecijana u ranosrednjovjekovni

grad Split nije nova tema u naoj historiografiji. S razvitkom povijesnih prouavanja nastanka srednjovjekovnoga grada i s napretkom
arheoloko-arhitektonskih istraivanja Dioklecijanove palae dobivali su
se novi podaci i o postupku postupnog pretvaranja rezidencije poganskog
cara u novi, kranski grad. Istraivanja posljednjih godina takoer su
pridonijela novim znanjima o tom problemu, pa smo sada u prilici iznijeti
saeto neke poglede na naseljavanje Palae i priloiti ih Zborniku eljka
Rapania koji je i sam zapaeni istraiva ranoga srednjeg vijeka i transformacije Dioklecijanove palae u srednjovjekovni Split.
Kao to je dobro poznato, car je Dioklecijan poslije abdikacije u Nikomediji
1. svibnja 305. boravio u svojoj splitskoj rezidenciji, gdje je i umro u drugom desetljeu 4. stoljea. Istraivai nisu suglasni kada je do toga dolo,
a ini nam se uvjerljivim miljenje da je to bilo 316. godine1. Arheoloki
nalazi potvruju da je ivot u Palai i nakon careve smrti nastavljen bez
prekida te ga se moe pratiti kroz dva osnovna razdoblja: kasnoantiki
kontinuitet ivota i pretvaranje carske rezidencije u srednjovjekovni grad.
Kasnoantiki kontinuitet ivota u Palai
Za razdoblje ivota u Palai poslije Dioklecijanove smrti, a prije njezine
transformacije u ranosrednjovjekovni grad, u historiografiji je posveeno
najvie pozornosti dvama pitanjima: boravku u njoj uglednih lanova
rimske carske obitelji, te problemu tzv. Gynaecceuma, tj. tkaonice sukna
za potrebe rimske vojske. Revizijom ranijih arheolokih istraivanja utvreno je i postojanje kasnoantikih graevina interpoliranih u tkivo Palae.
Boravak u Palai uglednih pripadnika rimske carske obitelji
Poslije smrti cara koji je bio bez mukih potomaka, njegova imovina,
splitska rezidencija, postaje carskim dobrom. Povijesna vrela svjedoe
da su u Palai boravili uglednici s rimskog dvora od kojih su neki, kako
Buli kae; pali u nemilost. Tu je 424. stanovala Galla Placidija, sestra cara
1

Zastupao ga je, meu ostalim i H. KHLER, Split i Piazza Armerina - rezidencije dvaju careva tetrarha,
Urbs, 4, Split, 1962, str. 97-109.

93

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Honorija, prognana sa svojim sinom Valentijanom III. Ovdje je ivio godine

461. Marcelin, Dalmatinac, koji se bio pobunio protiv cara Leona i proglasio
se kraljem Dalmacije. U ovoj je palai stanovao Glicerije, koji je 473. godine
bio proglaen za cara, zbaen s prestolja od Julija Nepota, i posveen od pape
za nadbiskupa Solinskoga. A i Julije Nepos, predzadnji rimski car, prognan od
Oresta iz Ravene, ostavi Italiju i nastani se u Dioklecijanovoj palai 2.
Nema arheolokih tragova o boravcima tih uglednika za koje moemo
pretpostaviti da su stanovali u tada jo dobro sauvanom rezidencijalnom
kompleksu u junom dijelu Palae.
Problem Gineceja
Drugo vano pitanje iz poslijedioklecijanova razdoblja kojim se bavila
naa historiografija jest Gynaeceum Iovense i njegova ubikacija.
U Notitia Dignitatum (385.-425.) spominje se procurator gynaecei Iovensis
Dalmatiae Aspalatho3 iz ega se zakljuuje da je u naselju Spalatum krajem
4. ili poetkom 5. stoljea postojala tkaonica koja je dobila naziv Jovensis
prema carevu boanskom atributu. Taj je problem dobio na znaenju
otkad je J. Belamari poetkom 21. stoljea iznio svoju pretpostavku da
tkaonica nije naknadno ugraena u Palau, ve da je sastavni dio izvornog
projekta splitske graevine4. U diskusiji na meunarodnom kongresu
Dioklecijan, Tetrarhija i Dioklecijanova palaa odranom 2005. godine u
Splitu sudionici su iznijeli stavove kojim se osporava takva uloga Dioklecijanove palae.
Nedugo zatim (2007. godine) . Rapani je u svojoj knjizi Split, od carske
palae do srednjovjekovne opine posvetio dosta prostora tom kako on kae
neobinom prijedlogu5. Meu ostalim iznosi razmiljanja kako bi bilo
loginije, s obzirom na potrebu velike koliine vode, smjestiti postrojenja
blizu rijeke, negdje u Saloni, negoli graditi skupi vodovod, dugaak nekoliko
kilometara. Naravno, u postdioklecijanovo doba, i ginecej je mogao biti instaliran u Palai kako to se dogodilo sa luksuznim vilama na Brijunima.
Zasad se postojanje splitskog ginecea ne moe potvrditi nijednim nalazom
nekog graevinskog ostatka. Moda je ginecej bio doista u Aspalatu, negdje
izvan Palae 6?
Sline argumente iznio je i T. Marasovi 2009. godine. Svekoliko poznavanje Palae u Splitu sa svojim obrambenim, rezidencijalnim, ceremonijalnim, vjerskim i infrastrukruralnim osobinama u suprotnosti je s
takvom pretpostavkom7.
F. BULI - LJ. KARAMAN, Palaa cara Dioklecijana u Splitu. Zagreb, 1927, str. 181.
F. BULI - LJ. KARAMAN, Palaa cara, str. 180.
4
J. BELAMARI, Gynaeceum Iovense Dalmatiae - Aspalatho, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40,
Split, 2004, str. 5-42. J. BELAMARI, Gynaeceum Iovense Dalmatiae - Aspalathos, u: Diokletian und die
Tetrarchie - Aspekte eine Zeitenwende, Berlin-New York, 2004, str. 141-162.
5
. RAPANI, Split. Od carske palae do srednjovjekovne opine, Split, 2007, str. 58.
6
. RAPANI, Split, str. 126-127.
7
T. MARASOVI, Diciassette secoli di ricerche e restauri nel Palazzo di Diocleziano a Spalato, u: Dioklecijan,
tetrarhija i Dioklecijanova palaa, Split, 2009, str. 45 i biljeka 60.
2
3

94

Sl. 1. Kasnoantike
intervencije u
Dioklecijanovoj palai,
prema: K. Marasovi.

Belamarieva pretpostavka o Palai kao tkaonici temelji se, zapravo, na

tvrdnji da je atribut Iovense taj pogon mogao dobiti samo za careva ivota8. Dobro znamo da je poganstvo i kranstvo koegzistiralo sve do 380.
godine kada kranstvo Teodozijevim ediktom postaje dravnom religijom, a poznato je da ni car Julijan (361.-363.) nije bio kranin. Najbolji
dokaz da je Dioklecijan i nakon smrti bio itekako potovan prua Amijan
Marcelin, donosei podatak o ovjeku, koji je 356. godine, u doba cara
Konstancija II., bio osuen na smrt, jer je obeastio Dioklecijanov grob9.
Carev grob spominje u 5. stoljeu Sidonije Apolinar10, a Toma Arhiakon
govori da je tek prvi splitski nadbiskup oistio Jupiterov hram (tj. carev
mauzolej)11 od likova poganskih bogova12.
J. BELAMARI, Gynaeceum Iovense, str. 13-14.
F. BULI - LJ. KARAMAN, Palaa cara, 70.
10
F. BULI - LJ. KARAMAN, Palaa cara, 71.
11
T. MARASOVI, O hramovima Dioklecijanove palae, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35, Petriciolijev
zbornik I, Split, 1995, str. 89-103. J. MARASOVI - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Kultne graevine
Dioklecijanove palae u Splitu, Histria Antiqua, 13, Pula, 2005, str. 428.
12
TOMA ARHIAKON, Historia Salonitana. Split, 2003, str. 49.
8
9

95

Do sada u cijelom Rimskom Carstvu nije pronaen niti jedan slian primjer carske palae s industrijskim pogonom utvren zidovima debljine
2 metra, sagraenim od fino obraenih klesanaca.
Ni argumenti vezani uz dimenzije Dioklecijanova akvedukta i kanalizacije
po kojoj bi svrha Palae bila tkaonica, nemaju uporita u teoriji antike
vodoopskrbe i kanalizacije. Dimenzije kanala akvedukta vezane su za
tehnologiju izgradnje i njegovo kasnije odravanje13, a kanalizacijski kanali dimenzionirani su na maksimalnu koliinu oborinskih voda u Palai
ukljuujui i veliko slivno podruje sjeverno od nje. Valja napomenuti da
se u literaturi esto ponavlja pogrean podatak o dimenzijama i kapacitetu Dioklecijanova vodovoda od ak 1.100.000 m3 na dan14. Proraunski
kapacitet korisnog profila kanala akvedukta (60/120 cm ne raunajui
svod visine 30 cm) je 715 litara u sekundi15, a danas se na izvoru, u istom
profilu mjeri protok od 470 litara u sekundi16 to bi rezultiralo s 61.776
m3 vode na dan u antiko doba ili 40.608 m3 danas. Razlog smanjenju
kapaciteta kanala su oteenja stjenki i smanjenje profila uzrokovano
neredovitim odravanjem.
Kasnoantike intervencije u Palai i njezinoj neposrednoj blizini
Prouavanjem ranijih arheolokih istraivanja i vidljivih ostataka antikih
graevina utvreno je vie kasnoantikih interpolacija unutar Dioklecijanove palae (sl. 1). Meu njima su tzv. zapadne terme pronaene unutar
hotela Slavija kojima zidovi zaklanjaju otvore supstrukcija careva stana. Osim toga na sjevernom proelju sklopa sauvali su se piloni (danas
naalost obukani) od kamenih klesanaca spojeni lukovima od dva ili tri
reda opeke to je netipino za graevine u Dioklecijanovoj palai17. Treba
napomenuti da je Dioklecijan vlastito kupatilo imao u sklopu svojega stana, u njegovu sjeverozapadnom uglu, kako je ve Adam bio pretpostavio18.
Mozaici istono od Vestibula u Arhiakonovoj ulici takoer su naknadna intervencija unutar Palae jer visinski i tlocrtno ne korespondiraju s
supstrukcijom Vestibula, a krov koji ih je natkrivao zaklanjao je prozore
supstrukcija careva stana.
Analogno tome, prouavajui plan Palae uoavaju se stanovite nedosljednosti tlocrtnog rasporeda izvan istonog i zapadnog temenosa pa bi se
moglo pretpostaviti da su i istone terme naknadno sagraene unutar
ve dovrene Palae. Izgleda da taj prostor u Dioklecijanovo doba nije
bio izgraen. U svakom sluaju, unutar samih istonih termi mogu se
S. PEROJEVI - K. MARASOVI - J. MARASOVI, Istraivanja Dioklecijanove palae od 1985. do 2005.,
u: Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palaa, Split, 2009, str. 51-94. Dimenzije kanala vezane su i za
dimenzije ovjeka koji ga je morao sazidati i obukati izunutra te skinuti drvenu oplatu nakon izvedbe
svoda.
14
F. BULI - LJ. KARAMAN, Palaa cara, str. 111-112.
15
Zahvaljujemo ing. Jozi Grubiiu na proraunu kapaciteta Dioklecijanova vodovoda.
16
J. MARASOVI - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Aqueduct and Sewage of Diocletians palace, Second
International Conference on Waters in Protected areas, Zagreb, 2007, str. 156.
17
S. PEROJEVI - K. MARASOVI - J. MARASOVI, Istraivanja, str. 90.
18
R. ADAM, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia. London, 1746, str. 13
13

96

Sl. 2. Jedan od kamenih

blokova s uklesanim
starokranskim kriem
u Bernardinovoj ulici.
Sl. 3. Starokranski
nadvratnik u Nepotovoj
ulici.

uoiti naknadne graevinske intervencije poput natkrivanja prefurnuma

sjevernog caldaria pronaenog u istraivanjima 2002. godine19.
Sve spomenute kasnoantike interpolacije upuuju na podjelu Palae,
naroito njezinog junog dijela, na manje kasnoantike sklopove. Jedan
takav sklop koji je zauzimao jugoistoni dio Palae, tj. istoni dio careva
stana20 spominje Toma Arhiakon kao palau solinjanina Severa Velikog
u koju je u 7. stoljeu uselio prvi poglavar splitske crkve21.
I u sjevernom dijelu Palae pronaene su naknadne antike intervencije i
to na prostoru Muzeja grada Splita22 i u samom sjeveroistonom uglu23. I
prilikom istraivanja Rive utvreni trgovi popravaka antikog betonskog
platoa u poodmakloj kasnoj antici, odnosno ranobizantskom razdoblju24.
Kasnoantiki kontinuitet ivota u Palai dokazuju takoer i mnogobrojni
nalazi pokretnog arheolokog materijala, poput antike ili ranobizantinske
keramike, kamene plastike, stakla i novca25 te starokranskih krieva
ugraenih u zidove ranosrednjovjekovnih kua (sl. 2-3)26.
Najjasnije dokaze kontinuiteta ivota ine nalazi kasnoantikoga groblja
smjetenoga s vanjske strane istonog zida Palae. U ranijoj literaturi

T. RISMONDO, Unutranja dekoracija istonih termi Dioklecijanove palae u Splitu, Arheoloka istraivanja 2002. godine, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 98, Split, 2005, str. 151-158.
20
J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj jugoistonog dijela Dioklecijanove palae u Splitu, Prostor, 8, 3(20), Zagreb, 2000, str. 175-238. Granice Severove palae odnosno
biskupske palae definirane su zahvaljujui opisu iz reambulacije nadbiskupskih dobara iz 1397. godine, o
emu u: D. FARLATI, Illyrici Sacri, tomus tertius, Venetiis, 1765, str. 343.
21
TOMA ARHIAKON, Historia, str. 49
22
S. PEROJEVI - K. MARASOVI - J. MARASOVI, Istraivanja, str. 79.
23
A. PENOVI, Zatitna arheoloka istraivanja u prizemlju zgrade u Hrvojevoj i Andrievoj ulici u Splitu, (sjeveroistoni ugao Dioklecijanove palae), Split, 2009. I. VOJNOVI, Konzervatorski elaborat za rekonstrukciju
sjeveroistonog ugla Dioklecijanove palae, Split, 2009. Neobjavljena studija.
24
V. DELONGA, Split-Riva, juno proelje Dioklecijanove palae, Hrvatski arheoloki godinjak, 4, Zagreb,
2007, str. 515.
25
J. MARASOVI - T. MARASOVI - S. McNALLY - J. WILKES, Dioklecijanova palaa - Izvjetaj o jugoslavensko-amerikom projektu istraivanja jugoistonog dijela Palae. I. dio, Split, 1972, str. 33-34. S. McNALLY - J.
MARASOVI - T. MARASOVI, Istraivanja jugoistonog dijela Dioklecijanove palae. II. dio, Split, 1977,
str. 44. V. DELONGA, 17 u 8 - Arheoloka istraivanja u jugoistonom dijelu Dioklecijanove palae 1992.
godine. Split, 2005, str. 14-16.
26
S. PIPLOVI, Ranokranski Split, u: Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 21, Split, 2008, str. 141-172.
19

97

spominje se groblje kod sjeveroistonog kule koje je bilo u funkciji od 5.

do 7. stoljea, te ono na prostoru Velike Realke27. U novijim istraivanjima
istono od Galerije Vidovi28 te na prostoru Dominikanskog samostana29
utvreno je postojanje kasnoantikih grobova. Na temelju tih nalaza
moe se ustvrditi da se groblje protezalo uz cijeli istoni zid. Tu je, ispred
istonih vrata Palae, na mjestu dananje dominikanske crkve, prema
pretpostavkama F. Oreba postojala i starokranska crkva Sv. Katarine
Aleksandrijske30.
U istraivanjima 1995. godine, na prostoru sjeverno od Dioklecijanove
palae, istono od stare bolnice, pronaen je zid i poploana povrina kasnoantike zgrade sagraene antikom graom31. Na poloaju samostana
Sv. Frane ve je u 5. ili 6. stojeu sagraena crkva Sv. Feliksa32.
Kontinuitet ivota na Manuu
U kasnoj antici ivot je kontinuirao i izvan Palae. Tragovi kontinuiteta
naselja Spalatum najbolje se uoavaju na Manuu gdje su pronaene graevine, grobovi i pokretni arheoloki materijal datirani od 1. do 7. stoljea33.
Nad ostacima antike krune graevine, uz jednu raniju starokransku
baziliku, sagraena je u 5. ili 6. stoljeu crkva Sv. Andrije34 s krstionicom35.
Ulomci liturgijskog namjetaja, ukraeni pleternom plastikom, svjedoe
o ranosrednjovjekovnom preureenju sakralnog sklopa na Manuu u
razdoblju od 9.-11. stoljea36. Tu se 1185. godine odrava sinoda Splitske
nadbiskupije37.

F. BULI, Sepolcreto antico cristiano presso il Palazzo di Diocleziano a Spalato, Bulletino di archeologia e
storia dalmata, 29, Split, 1906, str. 3-7.
28
E. ARI - T. RISMONDO, Split- Dioklecijanova palaa, Hrvatski arheoloki godinjak, 2, Zagreb, 2005, str.
400.
29
H. ZGLAV MARTINAC, Kasnoantiki grobovi na lokalitetu Dominikanski samostan u Splitu (zatitna
iskopavanja 2007.-2008. godine), u: Scripta Branimiro Gabrievi dicata, Trilj, 2010., str. 189.
30
F. OREB, Crkva i samostan sv. Dominika u Splitu, Prilog povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 30, Split, 1990, str.
196.
31
J. MARASOVI - K. MARASOVI - S. PEROJEVI - T. RISMONDO, Kanalizacija i vodovod Dioklecijanove
palae, u: Dioklecijanov akvedukt (ur. J. Belamari), Split, 1999, str. 72.
32
C. FISKOVI, Je li na splitskoj rivi bila ranokranska crkva s krstionicom, Kulturna batina, 9-10, Split,
1979, str. 9-18.
33
F. OREB - T. RISMONDO - M. TOPI - D. ERINA - M. LAUS - D. KRSTI - D. MUDRONJA, Ad basilicas pictas. Split. 1999, str. 14-34, 43-50.
34
T. MARASOVI, Fouilles de la basilique paleochrtienne de Saint Andr Split, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, 77, Split, 1984, str. 255.
35
F. OREB - T. RISMONDO - M. TOPI - D. ERINA - M. LAUS - D. KRSTI - D. MUDRONJA, Ad basilicas, str. 27-28.
36
F. OREB - T. RISMONDO - M. TOPI - D. ERINA - M. LAUS - D. KRSTI - D. MUDRONJA, Ad basilicas, 32.
37
T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. II, Zagreb, 1904, (dalje: Cod.
dipl., II), str. 193-194.
38
LJ. GUDELJ, Izvjee o istraivanjima Dioklecijanova akvedukta na Bilicama, u: Dioklecijanov akvedukt (ur.
J. Belamari), Split, 1999, str. 77-85.
27

98

Prestanak rada Dioklecijanovog akvedukta

Na pitanje do kada je funkcionirao Dioklecijanov akvedukt odgovor bi
mogla dati arheoloka istraivanja na Bilicama provedena prilikom izgradnje splitske zaobilaznice38. Tu su ispod mosta akvedukta, koji je sagraen
krajem 19. stoljea u sklopu rekonstrukcije Dioklecijanovog vodovoda,
pronaeni piloni antikog mosta sagraeni u tehnici opus mixtum i nad njima poetak lukova od opeke. Izmeu pilona pronaena je kamena zidana
ispuna koju su istraivai protumaili kao podkonstrukciju kasnoantike
ceste po trasi akvedukta. Meutim ista takva zidana ispuna sauvala se
na vie mjesta u lukovima mostova akvedukta koji je vodom opskrbljivao grad Nmes, a to je protumaeno kao pokuaj sanacije akvedukta39.
Stoga bi se i zidana ispuna izmeu pilona akvedukta na Bilicama mogla
protumaiti kao sanacija akvedukta u 6. stoljeu jer je unutar tog zida
pronaen novi iz tog vremena. Bio bi to dokaz da je prvobitni vodovod tada jo bio u funkciji te da je poruen u avarsko slavenskoj najezdi
u sredinom 7. stoljea, kao to su bili pretpostavili i raniji istraivai40.
Prilikom rekonstrukcije akvedukta krajem 19. stoljea zaravnani su ostaci
antikog mosta i zidane ispune, te je nad njima sagraena nova zidana
konstrukcija akvedukta.
Pretvaranje carske rezidencije u srednjovjekovni grad
Prema pisanju Tome Arhiakona, propau Salone u 7. stoljeu njezini
stanovnici bjee na otoke, ali se neki po nagovoru Solinjanina Severa
Velikog vraaju i naseljavaju u Dioklecijanovoj palai. Najznaajniji
povijesni dogaaj za nastanak grada Splita je prebacivanje sjedita
nadbiskupije iz Salone 641. godine41. Sama injenica da je od bizantskih
careva zatraeno odobrenje za useljenje u Dioklecijanovu palau govori o
postojanju odreenog stupnja organizacije stanovnitva koje je upravljalo
novoformiranim gradom42.
Tada je spomenuti Sever, svoje prebivalite koje je sebi bio odabrao kad su se
vratili s otoka, darovao crkvi sa ugaonom kulom i palaom, odreujui da tamo
bude biskupija. Tu je veletovani biskup Ivan najprije stanovao43. Za potrebe
biskupije careva je blagovaonica - Triklinij preureena u biskupski konzistorij, a antike presvoene prostorije uz istoni zid Palae, zajedno s
jugoistonom kulom, u biskupsku palau. Zahvaljujui toj novoj funkciji,
te su se antike graevine sauvale sve do 1508. godine, kada su one, izuzev jugoistone kule, stradale u velikom poaru to je odredilo kasniju
sudbinu jugoistonog kvadranta Palae44.

G. FABRE - J. L. FICHES - P. LEVEAU - J. L. PAILLET, Le pont du Gard, Leau dans la ville antique. Paris, 1993,
str. 90.
40
G. NOVAK, Povijest Splita. I. dio, Split, 2005, str. 42.
41
T. MARASOVI, Prva stoljea grada Splita. Split, 1998, str. 9.
42
. RAPANI, Split, str. 153.
43
TOMA ARHIAKON, Historia, str. 49.
44
J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj, str. 206.
39

99

Toma Arhiakon nadalje opisuje proces naseljavanja Palae pa kae: ...

smjestili su se u onom dijelu, to gleda na more, a ostali dio gradia ostavili
su praznim45. Dananja razina ulica unutar Palae isto kao i arheoloki
nalazi potvruju Tominu priu da je u prvom valu naseljavanja Palae
njezin sjeverni dio neko vrijeme ostao nenaseljen. Naime, u junom dijelu
Palae na razini careva stana, te na prostoru Peristila, obaju Temenosa, na
kriitu karda i zapadnog dijela dekumana ukljuujui i zapadna vrata,
do danas se sauvala, uz minimalna nasipanja, izvorna antika razina
poda, a to je oiti dokaz o neprekinutom kontinuitetu ivota na tom
prostoru. Nasuprot tome, u sjevernom dijelu Palae evidentan je prekid
ivota izmeu kasnoantikog i ranosrednjovjekovnog razdoblja koji je na
nekim mjestima rezultirao nasipom veim od 2 metra. Taj se nasip sastoji
uglavnom od uta uruenih antikih svodova od sedre i zidova graenih
u tehnici opus mixtum, koji su propali zbog neodravanja. To su uglavnom
zidovi gornjeg kata graevina smjetenih uz vanjske zidove, dok su se
zidovi dvaju velikih graevina u sjevernom dijelu Palae sauvali do danas
mjestimio gotovo do izvorne visine. Nad tim je ruevnim materijalom
na vie mjesta pronaen tanki sloj garei koji svjedoi o poaru na tom
prostoru. Interesantno je da ispod tog ruevnog materijala antikih zidova
i svodova, gotovo u svim arheolokim istraivanjima u sjevernom dijelu
Palae, osim na prostoru carda, nisu pronaene ploe kamenog poploanja
ulica (osim dvije do sada utvrene ploe) ve samo podloga plonika u
tehnici opus signinum46. Iz toga se moe zakljuiti da su prije uruavanja
zidova i svodova, moda jo na kraju kasnoantikog razdoblja, kamene
ploe skinute s ulica i iskoritene za neke druge gradnje.
Tipologija najranijih nastambi
Na temelju viegodinjeg prouavanja prostornog razvoja graevinskih
sklopova unutar Dioklecijanove palae mogue je definirati ranosrednjovjekovnu parcelaciju i utvrditi tri tipa najranijih nastambi (sl. 4):
a) Kue u antikim presvoenim prostorima
Dananji raspored graevinskih jedinica uz vanjske zidove Palae koje
gotovo u potpunosti prate raspored prvobitnih kubikula dokazuje da
je u ranom srednjem vijeku stanovnitvo naselilo te antike prostorije
unutranjih dimenzija prosjeno 3,80 na 5,00 metara kojima su svodovi
tada uglavnom jo bili sauvani. Stanovnici su Palae uz minimalne intervencije dobili jednokatne kue usprkos ranije spomenutom nasipanju
koje je u najsjevernijem dijelu Palae snizilo izvornu visinu kubikula od
7,50 na 5,50 metara. Jedini do danas sauvani kubikul s antikim svodom
je onaj poloen uz zapadni zid Palae, na vrhu Rodrigine ulice. Sauvalo
se i njegovo predromaniko proelje s vratima prizemlja i prvog kata
koja imaju masivne kamene okvire od vjerojatno reutiliziranih antikih
elemenata. Istu kompoziciju proelja imao je i kubikul s njegove june
strane, a ona upuuje na postojanje vanjskog stubita za pristup katu
45
46

TOMA ARHIAKON, Historia, str. 45.

A. PENOVI, Zatitna arheoloka istraivanja u prizemlju kue Bajamontijeva 5, Split, 2012. Neobjavljeni
izvjetaj.

100

Sl. 4. Tipologija
najranijih nastambi
unutar Dioklecijanove
palae, prema:
K. Marasovi.

to je uobiajeno u predromanici. U Palai je ukupno bilo 74 kubikula, a

razumljivo je da oni kroz koje se pristupalo kulama nisu bili nastanjeni.
Interesantno je da je do danas pristup glavnini kula ostao slobodan.
Zbog poveanja lanova obitelji kue su rasle u visinu, ruei antiki
svod kubikula, i prezidavajui antike zidove tako su neke od njih jo u
predromanici postale dvokatnice (sl. 5).
Zapaeno je da su i ostali antiki presvoeni prostori, manjih dimenzija, u junom dijelu Palae poput zapadnih i istonih termi vrlo rano
prenamijenjeni u stambene kue te su se donekle preoblikovane njihove
graevinske jedinice sauvale do danas. U predsvoene prostorije istonog dijela careva stana, kako je ranije reeno, smjestio se prvi splitski
nadbiskup. One su u 7. stoljeu zasigurno bile bolje sauvane od onih u
zapadnom dijelu careva stana koje su bile natkrivene drvenim konstrukcijama47. Dokaz tome da su svodovi openito bolje odolijevali vremenu
47

J. MARASOVI, Juni dio Dioklecijanove palae. Pretpostavljeni izvorni izgled, Mediteranski centar za graditeljsko naslijee, Split, 1993. Neobjavljena studija.

101

Sl. 5. Predromanika
jednokatnica u Ul.
Majstora Jurja, jedini
sauvani antiki kubikul.
Sl. 6. Predromanika
dvokatnica na Carrarinoj
poljani, sagraena uz
antiki zid.

nego drvene konstrukcije su carev mauzolej i mali hram, ali i vie od

trideset izvrsno sauvanih presvoenih prostorija antikih supstrukcija.
b) Kue prislonjene uz antike zidove
Dok su jedni iskoristili antike nadsvoene prostore, drugi su gradili uz
zidove velikih antikih prostorija koje su u meuvremenu izgubile drvenu konstrukciju krova, koristei pri tome jedan ili ak dva antika zida.
Najpoznatija meu njima je predromanika kua na Cararinoj poljani koja
je danas u sastavu izlobenog prostora Muzeja grada Splita, a antiki zid
u njoj sauvao se je gotovo u cijeloj svojoj izvornoj visini (sl. 6).
c) Kue na antikim ulicama.
Oni stanovnici Splita koji nisu imali prilike koristiti antike prostorije ili
zidove bili su prisiljeni graditi na prostoru antikih trjemova, formirajui
graevine oko stupova, da bi se, na koncu, nastavilo s izgradnjom i na
prostoru samih ulica.
Tako se postupnom izgradnjom kroz nekoliko stoljea usitnio antiki
raster, progustila mrea ulica, a Palaa je postala grad s preko 400 kua.
Novoformirane su ulice gotovo u pravilu poloene kroz vrata velikih
antikih prostorija pratei ranije prometne tokove.
Analizirajui tehnike zidanja predromanikih kua utvreno jei da je
glavanina graena utim lomljenim kamenom malog formata izduenog
oblika koji podsjea na lapor. Moe se stoga pretpostaviti da je u ranom
102

Sl. 7. Predromanika
kua u sklopu samostana
Sv. Martina sa
zaobljenim uglom.

srednjem vijeku bio otvoren u okolici Palae kamenolom, zasad nepoznatog poloaja. Neke su kue bile pak graene materijalom razgraenih
antikih zidova s ponekim ulomkom sedre antikih svodova.
Najjednostavniji predromaniki otvori nemaju kamenog okvira ve su
doprozornici ili dovratnici sastavni dio zida, a lukovi su izvedeni od
kamena manjeg formata. Ako imaju kameni okvir, na njemu se moe
vidjeti karakteristini zasjeeni spoj dovratnika sa arhitravom i pragom
koji je oito naslijeen od gradnje u drvu. Na vie mjesta sauvale su se
predromanike bifore jednostavnije izvedbe bez kamenog okvira. Sauvana je i bifora s kamenim ukraenim okvirom pronaena u Medulievoj
ulici48, a uva se u Muzeju grada Splita.
Karakteristini tip predromanikih kua s vanjskim prilaznim stubitem
zapaen je na vie mjesta i u Splitu. Kako su ta stubita suavala prostor
ulica glavnina ih je sruena. Takoer je ustanovljeno da su na nekim
predromanikim kuama vanjski uglovi tlocrtno zaobljeni (sl. 7). Zbog
svojih malih dimenzija veliki broj kua imao je samo po jednu prostoriju
na svakom katu. Sauvani primjeri kamenog pokrova na predromanikim kuama ili nagib krovnih ploha od gotovo 45 govore o tome da se
pokrov od kupe kanalice poeo ire primjenjivati tek u razdoblju gotike
i renesanse49.
Pojedine kue ranosrednjovjekovnog Splita bile su u potpunosti sagraene
drvenom graom50.
T. MARASOVI, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, u: Prilozi
istraivanju starohrvatske arhitekture, Split-Zagreb, 1987, str. 9. Kua je poruena prije Drugog svjetskog rata,
ali je Ejnar Dyggve sreom dokumentirao njene osnovne elemente prije ruenja. . Pekovi smatra biforu
proizvodom dubrovake skupine klesara iz 12. stoljea u . Pekovi, Crkva Sv. Petra Velikoga, dubrovaka
predromanika katedrala i njezina skulptura. Dubrovnik-Split, 2010, str. 235.
49
J. MARASOVI, Metodologija obrade graditeljskog naslijea, Split, 2007, str. 65.
50
TOMA ARHIAKON, Historia, str. 295. Statut grada Splita. Split, 1987, str. 284.
48

103

Sl. 8. Jedna od najmanjih

predromanikih kua u
Splitu, sagraena u irini
antikog obrambenog
hodnika sjevernih
vrata Palae: a. istono
proelje; b. juno
proelje

Neke od predromanikih kua u Palai izrazito su malih dimenzija. Tako se

unutar dominikanskog samostana Sv. Martina sauvala jedna od najmanjih
ranosrednjovjekovnih kua (sl. 8a-b). Sagraena je u zapadnom obrambenom hodniku sjevernih vrata Palae neposredno uz crkvu Sv. Martina. To
je jednokatnica ukupne visine 5 metara, bez krova. Unutranje tlocrtne
dimenzije su 1,70 x 4,00 metra. U proelje kue uzidane su antike spolije,
a njen istoni zid okrenut prema obrambenom dvoritu sjevernih vrata
Palae, sagraen je lomljencima antikog opus mixtuma s ulomcima sedre
antikih svodova.
Supstrukcije Dioklecijanova stana
Prilikom naseljavanja Palae, prema Tominom opisu, odlueno je da ostali
puk neka stanuje pod svodovima i u kriptama iz ega se zakljuuje da je dio
stanovnitva grada, barem u prvim stoljeima naseljenja, stanovao i u
supstrukcijama Dioklecijanova stana.
Za razliku od zapadnog dijela supstrukcija gdje su antike prostorije gusto
poloene, a samo uski svjetlarnici izmeu njih osiguravaju minimalno
osvjetljenje i ventilaciju, te su zbog toga vrlo rano bili pretvoreni u veliku
gradsku septiku jamu, istoni dio podruma mnogo je svjetliji i prozraniji zahvaljujui etirima dvoritima poloenim oko Triklinija koja su sezala sve do razine podruma. Upravo iz tog razloga istoni podrumi bili su
vrlo rano nastanjeni. Oni su koriteni ve u kasnoj antici o emu svjedoe
nalazi keramike i novca51, pa vjerojatno sve do zasipanja nakon velikog
poara biskupske palae 1508. godine. U veini tih prostorija u zidovima
su uklesane rupe na otprilike polovini visine prostora u koje se oslanjala
drvena konstrukcija meukata tih najranijih nastambi. Unutar antikih
prozora umetnuti su na nekim mjestima kameni okviri predromanikih
prozora i vrata, a negdje su u antikim zidovima probiveni novi otvori.

51

S. McNALLY - J. MARASOVI - T. MARASOVI, Istraivanje Dioklecijanove palae, II dio, 1968-1971, 19721977, Split, 1977, str. 44.

104

Sl. 9. Predromanika
dvostruka vrata s
karakteristinim
zasjeenim
nadvratnicima, ulaz
na kat umetnut u
Podrumsku prostoriju
16B.
Sl. 10. Predromanika
vrata kata umetnutog u
Podrumski hodnik 14.

Pronaena su i dva ranosrednjovjekovna stubita u dvoritu jugozapadno

od Triklinija (15A). Ona juna iz 7. ili 8. stoljea vodila su na kat umetnut
u prostoru junog hodnika i dalje na razinu careva stana, a ona sjeverna
na kat umetnut u 10. ili 11. stoljeu u podrumsku prostoriju 16B (sl. 9)52.
Zanimljivo je da je prilikom izgradnje junog stubita u 7. ili 8. stoljeu
razina poda bila oko 30 cm via od izvorne antike, dok se do 10. ili 11.
stoljea, prilikom izgradnje sjevernog stubita, visina nasipa poveala na
110 cm. Na zapadnom zidu dvorita sjeverozapadno od Triklinija 15C
postoje predromanika vrata gornjeg kata umetnutog u hodnik 14 do
kojeg je vjerojatno vodilo drveno stubite jer bi se kameno bilo sauvalo
(sl. 10). U neposrednoj blizini, u spomenutoj reambulaciji nadbiskupskih
dobara 1397. godine navodi se dvorana pod kuom pokojnog Radovana
Klementovoga (13C) koja je u vlasnitvu Biskupije.
Zidovi i kule
Snane zidine Dioklecijanove palae bile su jedan od odluujuih imbenika, koji su odredili poloaj novoga grada, pruajui solinskim izbjeglicama potrebu sigurnost. Sve do izgradnje vanjskog sustava bastiona
u 17. stoljeu oni su bili glavni obrambeni zidovi grada pa su zbog toga
sauvani do danas u izvornoj visini. Samo je zapadni zid manje sauvan
jer je ostao u sreditu irenja srednjovjekovnog grada.
Antiki polukruni prozori na kopnenim stranama Palae zbunjuju neke
istraivae, koji smatraju da su u suprotnosti s obrambenom ulogom.
Novim istraivanjima utvreno je da prostor prvog kata iza tih otvora
nije bio podijeljen poput kubikula u prizemlju, ve je kao jedinstveni hodnik pratio vanjske zidove53. Iz toga moemo zakljuiti da je uz kopnene

J. MARASOVI, Znanstveni projekt Graditeljsko naslijee Splita, Obnova povijesne jezgre, 2, Split, 1997,
str. 42-43. J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj, str. 187.
53
I. VOJNOVI, Konzervatorsko-arheoloka istraivanja na prostoru sjevernog zida Palae, Split, 2011. Neobjavljena
konzervatorska studija.
52

105

zidove Dioklecijanove palae postojao natkriveni obrambeni ophod s

velikim polukrunim otvorima koji je bio prekinut samo obrambenim
dvoritima ulaznih vrata. Mnogo slinih primjera takvih rjeenja nalazimo na rimskim utvrdama od kojih je zasigurno najpoznatija tzv. Porta
Nigra u Trieru.
U ranom srednjem vijeku, nadogradnjom kua uz obrambene zidove
Palae smjetenih u kubikule prekinut je prvobitni obrambeni ophod i
zazidani pojedini otvori, unutar kojih su ostavljeni manji predromaniki
prozori (kao npr. na kui sjeverno od Galerije Vidovi na istonom zidu).
Mnogi se istraivai slau da su sjeverna i istona vrata Palae zazidana
odmah u 7. stojeu, a da su zbog toga zapadna postala glavna vrata i dobila
naziv porta franca, tj. otvorena vrata. Kri na kljunom kamenu tih
vrata, uklesan tada na mjestu antike boice Viktorije, najbolji je dokaz
preobraaja rezidencije poganskog cara u kranski grad54.
U svom opisu naseljenja Palae Toma nije mimoiao ni kule. I svidio se
taj savjet plemiima i svim puanima te su se meusobno dogovorili da bogati
sagrade kue na vlasti troak, drugi koji nisu imali dosta imutka za gradnju kua
uzet e okolne kule za stanovanje. Kule Dioklecijanove palae spominju se
u srednjovjekovnim dokumentima kao posjed uglednih splitskih obitelji
ili crkve. Kako je ve reeno, jugoistona kula Palae je nadbiskupska kula
od samog poetka ivota grada. Zahvaljujui spomenutoj reambulaciji
dobara splitske nadbiskupije iz 1397. godine, utvreno je da je juna
pravokutna kula na istonom zidu Palae tada pripadala uglednom splitskom graaninu Ciprijanu Zaninovu55. Na temelju Statuta grada Splita iz
1312. godine zakljuuje se da je jugozapadna kula Palae pripadala Petru
Petraki56. Analogno tome moe se pretpostaviti da su i ostale kule bile
odmah nastanjene.
Crkve i zvonici
Prema Tomi Arhiakonu, odmah po useljenju u palau u 7. stoljeu
Dioklecijanov mauzolej, koji je ujedno bio i Jupiterov hram, pretvoren
je u stolnu crkvu Sv. Marije57. Ne raspolaemo podacima kada je mali
hram u zapadnom temenosu postao krstionica, ali s obzirom na potrebe
obavljanja krsnog obreda, pojava prve krstionice nije mogla uslijediti
znatno kasnije od prenamjene mauzoleja58. Uz katedralu se ve u prvim
stoljeima ivota grada adaptira prostor izmeu junog zida temenosa i
stilobata Mauzoleja za crkvu Sv. Matije, koji postaje mauzolej splitskih

T. BURI, Plutej oplate splitske krstionice - vrijeme i okolnosti postanka, Zbornik Tomislava Marasovia
(ur. I. Babi, A. Miloevi, . Rapani), Split, 2002, str. 309, bilj. 43. N. CAMBI, Kri na zapadnim vratima
Dioklecijanove palae, Kulturna batina, 11-12, Split, 1981, str. 6-14.
55
J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj, str. 199.
56
J. MARASOVI, Prostorni razvoj obale pred povijesnom jezgrom Splita. Split, 1990, Neobjavljena studija. K.
MARASOVI, Mletaki katel u Splitu. Izgradnja i preobrazbe., Prostor, 20/2(44), Zagreb, 2012, str. 251263.
57
TOMA ARHIAKON, Historia, str. 45
58
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica. 3. Srednja Dalmacija, Split-Zagreb, 2011, str. 273-280.
54

106

Sl. 11. Zvonik crkve

Sv. Stoije, prema: J.
Marasovi.
Sl. 12. Crkva Sv. Teodora
sa zvonikom, prema: J.
Marasovi.

biskupa59. Ostaci zabata oltarne ograde u kripti male okrugle graevine

u zapadnom temenosu upuuju na zakljuak da je i taj prostor koriten
kao ranosrednjovjekovna crkva60.
Unutar biskupskog posjeda u jugoistonom dijelu Palae spominju se
u reambulaciji iz 1397. godine kapele Sv. Marije i Sv. Nikole koje su se
nalazile prva u sjevernoj, a druga u zapadnoj krinoj dvorani Triklinija
tj. Konzistorija61. O vremenu njihova nastanka moe se samo nagaati na
temelju ulomaka ranosrednjovjekovnog crkvenog namjetaja pronaenog
u neposrednoj blizini. U sklopu biskupske palae u istom dokumentu
spominje se i kapela Sv. Ivana Evaneliste. U jednoj od est antikih pravokutnih prostorija zapadno od Triklinija smjestila se crkva Sv. Andrije
de Fenestris koja se prema ostacima datira u 7. stoljee62.
Iznad svih etiriju vrata Palae sagraene su crkve kao zatitnici grada63.
Tako je u portikatu nad junim vratima Palae sagraena crkva Sv. Stoije
koja se prema ulomcima moe datirati u 8. ili 9. stoljee. Uz crkvu nad
visokim svodom, sauvanim do danas, podignut je zvonik, vjerojatno
krajem 11. stoljea (sl. 11)64. Uz zapadna vrata Palae, u hodniku nad
unutarnjim ulazom obrambenog dvorita, sagraena je crkva Sv. Teodora koja je imenom splitskog priora Firmina datirana u 80-te godine 11.
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica. 3, str. 270-272. I. BASI, Prilozi prouavanju crkve Svetog Mateja
u Splitu, Ars adriatica, 1, Zadar, 2011, str. 67-95.
60
K. MARASOVI - V. MARI, Sklop graevina jugozapadno od Peristila, Kulturna batina, 33, Split, 2006,
str. 77-78. T. MARASOVI, Kibelin hram Dioklecijanove palae i njegova ranosrednjovjekovna uporaba,
Kai 51-53, Zbornik u ast Emilija Marina, Split, 2011, str. 689-697.
61
J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj, str. 190-191.
62
R. BUANI, Crkva sv. Andrije de fenestris u odaji careva stana. Split, 2004.
63
J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj , str. 194. - N. JAKI,
Patron Saints of the Medieval Gates in Diocletians Palace, Hortus artium medievalium, 9, Motovun-Zagreb,
2003, str. 187-194.
64
J. MARASOVI - S. BUBLE - K. MARASOVI - S. PEROJEVI, Prostorni razvoj , str. 193-194
59

107

stoljea (sl. 12)65. Ona nije sagraena u hodniku nad vanjskim

vratima, jer taj hodnik mnogo ui, a na tom mjestu se podizala
metalna ili drvena reetka (saracinesca) koja se spominje jo
1503. godine66.
Takve reetke, sudei prema utorima na dovratnicima, postojale su i na sjevernim i istonim vratima. Stoga su crkve Sv.
Martina nad sjevernim vratima i Sv. Apolinara nad istonim
vratima mogle sagraditi tek onda kada su vrata bila zazidana
(sl. 13)67.
Jedini dosad poznat prikaz crkve Sv. Apolinara nalazimo na
crteu Foskolove opsade Klisa iz 1648. godine koji potvruje da
se nalazila nad vanjskim vratima (sl. 14). Za razliku od zvonika
crkve Sv. Martina, od kojeg se do danas sauvala samo baza,
a koji je poruen u 15. stoljeu radi uspostave obrambenog
ophoda po zidovima Palae68, zvonik Sv. Apolinara je tada bio
poteen ruenja. Moe se pretpostaviti da je crkva, za razliku
od Sv. Martina koji je imao svod, bila natkrivena drvenom
konstrukcijom i da je upravo to razlog da ophod nije proao
preko crkve, nego je izmeu dviju osmerokutnih kula izvan
gradskog zida izgraen novi zid s ophodom69 koji je poruen
poslije Drugog svjetskog rata.

Sl. 13. Crkva Sv.

Martina sa zvonikom,
prema: J. Marasovi.

Zvonik je u srednjem vijeku sagraen i nad crkvom Sv. Ivana,

koji je precizno dokumentiran Cassasovim crteima, a poruen
je 1838. godine (sl. 15). U svojim neobjavljenim istraivanjima J. Marasovi je naslutio prvu fazu romanikog zvonika katedrale koju datira
u sredinu 12. stoljea (sl. 16)70, a A. Miloevi je, neovisno o njemu, na
temelju stilske analize kamene grae prvi upozorio da bi najstariji zvonik
splitske stolne crkve valjalo smatrati predromanikom gradnjom, koja e
imati znatnog utjecaja i na ostale ranosrednjovjekovne zvonike71.
Ranosrednjovjekovna izgradnja izvan palae
Izvan Istonih vrata Dioklecijanove palae bila je sagraena i crkva Sv.
Leonarda, koju su s obzirom na nepreciznost opisa poloaja pojedini
istraivai locirali nad unutranjim vratrima Istonog propugnakula72.

J. BELAMARI, Gospe od zvonika u Splitu. Zagreb, 1991, str. 18.

C. FISKOVI, Srednjovjekovna splitska sudnica, Slobodna Dalmacija, broj 6767, Split, 1966, str. 28-30.
67
J. BELAMARI, The first centuries of Christianity in Diocletians palace in Split, Radovi XIII. meunarodnog
kongresa. Dio III, Split, 1998, str. 55-68. - . RAPANI, Split, str. 156-157.
68
J. MARASOVI - K. MARASOVI, Ophod nad zidovima Dioklecijanove palae, Mediteranski centar za graditeljsko naslijee, Split, 1998. Neobjavljena studija.
69
J. MARASOVI - K. MARASOVI, Ophod nad zidovima
70
J. MARASOVI, Prostorni razvoj zvonika splitske katedrale, Mediteranski centar za graditeljsko naslijee,
Split, 1992. Neobjavljena studija.
71
A. MILOEVI, Predromaniki zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Dubrovnik - Split, 2011,
str. 153-184.
72
J. MARASOVI - K. MARASOVI, Ophod nad zidovima. T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 3, str.
242.
65
66

108

Sl. 14. Crkva Sv.

Apolinara sa zvonikom
nad istonim vratima
Palae (s Foscolove
opsade Klisa 1648.
godine).
Sl. 15. Crkva Sv. Ivana
sa zvonikom, prema:
L. F. Cassas, 1782.

Sl. 16. Zvonik splitske

katedrale iz sredine
12. stoljea
(K. Marasovi prema
skici J. Marasovia).

Problem tone ubikacije te crkve rijeio je

A. Duplani, ustvrdivi da se ona nalazila
na mjestu nekadanje ekonomske kole,
sjeverno od Istonih vrata, a postojala je
u 12. stoljeu73.
Pred zapadnim vratima Palae sagraena
je u ranom srednjem vijeku crkva Sv.
Lovre po kojoj je gradski trg, formiran
na tom mjestu, dobio svoje ime. Neto
junije, sa sjeverne strane june pravokutne kule na zapadnom zidu Palae,
sagraena je crkva Sv. Julijane, a juno
od spomenute Dioklecijanove kule crkva
Sv. Mihovila. Sjeverno od Palae bila je
sagraena crkva Sv. Eufemije, uz koju je
1068. dograen samostan benediktinki
koji je zahvatio opseni prostor zapadne
polovice sjevernog zida Palae.
Kada je unutar Dioklecijanove palae
ponestalo prostora za gradnju novih kua,
zapoelo je formiranje prvog suburbija
sa njene zapadne strane oko crkve Sv.
Ciprijana74. Juno od mjesta gdje se crkva
nalazila do danas se sauvala predromanika jednokatnica, kasnije nadograena,
sa karakteristinim zaobljenim uglom. Zapadno od sjeverne pravokutne
kule, na zapadnom zidu Palae, sauvao se predromaniki portal s kriem
(sl. 17). Taj portal ujedno dokazuje postojanje predromanike ulice koja
73
74

A. DUPLANI, O splitskim zvonicima, Kulturna batina, 37, Split, 2011, str. 151
J. MARASOVI, Znanstveni projekt, str. 49.

109

Sl. 17. Predromaniki

kri na stranjim vratima
kue u Bosanskoj ulici,
idovski prolaz 1.

je tangirala kule na zapadnom zidu Palae, a usporedna je s Bosanskom

ulicom. Jo jedna predromanika kua smjestila se u uglu izmeu sjeverozapadne kule i zapadnog zida Palae od koje se sauvao samo njen juni
zid, a zapadni joj je poruen kada je kroz tu kuu uspostavljen prolaz kroz
zapadni zid. Neke od kua u tom suburbiju vjerojatno su bile drvene jer se
u ratu protiv Trogirana spominju drvene kue koje su stradale u poaru75.
Zakljuak
Iz izloenih podataka proizlaze nove potvrde o kontinuitetu ivota
unutar zidova Dioklecijanove palae, uz konstataciju da je samo unutar
sjevernog dijela careve rezidencije ivot bio prekinut na samom poetku
ranoga srednjeg vijeka.
Pratei postupak naseljavanja Dioklecijanove palae, razluili smo, nakon
Dioklecijanove smrti, dva karakterina razdoblja: kasnoantiki kontinuitet ivota i naseljavanje Palae nakon ruenja Salone.
U prvom razdoblju, koje zahvaa kasnoantika stoljea (od 4.-6. stoljea),
mogli smo konstatirati neke graevne promjene u samoj Dioklecijanovoj
palai koje su nastale izvan izvornog koncepta careve rezidencije, a odnose
se najvie na izgradnju tzv. zapadnih, a moda i istonih termi, isto kao
i na graevinu s mozaikom istono od Vestibula.
Formiranje groblja izvan istonog perimetralnog zida u tom razdoblju
dokazuje kontinuitet ivota, koji nije bio usredotoen samo na prostor
75

TOMA ARHIAKON, Historia, str. 295.

110

Sl. 18. Split u 11.

stoljeu, prema:
K. Marasovi.

bive careve rezidencije, nego, mnogo intenzivnije, u antikom naselju

Spalatumu, gdje su istraivanjima posljednjih desetljea na Manuu otkriveni ostaci antike profane arhitekture i starokranski crkveni sklop,
dopunjen nalazom krstionice.
Drugo razdoblje odnosi se na samo pretvaranje carske rezidencije u kranski grad, koje na osnovi povijesnih vrela (Toma Arhiakon) i sauvanih
ostataka moemo vremenski odrediti oko sredine 7. stoljea.
Uz sauvane monumentalne antike graevine (Mauzolej, Mali hram,
okrugli hram) privedene novim funkcijama ranosrednjovjekovnog grada
(Katedrala, Krstionica, predromanika crkva), naa je pozornost bila
upravljena najvie postupku nove izgradnje, u kojem smo definirali tri
osnovna tipa s obzirom na sloenost graevinskih zahvata: na koritenje
antikih prostora, na djelomino koritenje antikih zidova, te potpuno
novu izgradnju na ulicama nekadanje carske Palae.
U istom je razdoblju zapoelo i irenje grada izvan same Palae izgradnjom
prvog suburbiuma uz sjeverozapadnu kulu (sl. 18).
111

Katja Marasovi
Tomislav Marasovi

Settling in Diocletian's Palace

Utilising results of researches of Diocletian's Palace, the authors made certain conclusions contributing the knowledge of settling in this edifice in the multicentenial process of turning an imperial
residence into a town, an issue dealt with by many other researchers as well.
In doing this, they established two basic periods: the late-antique continuity of life in the Palace
following Diocletians death, and the very turning the residence of this pagan emperor into a true
Christian town.
In the former period, the first question to be dealt with was the thesis appeared lately claiming,
based on the historic source that mentions procurator gynaecii Iovensis Dalmatiae - Aspalato, the very
Palace was built as a textile weaving plant of a sort. Like some other researchers gathered at the
international symposium on Diocletian, the Tetrarchy and the Diocletian's Palace that took place
in Split in 2005, the authors of this paper could not have accepted such an assumption. The historic source mentioning Gynaeceum does not locate this in the very Palace but in the settlement of
Spalatum; the entire present knowledge of the imperial residence in Split and its cultural properties:
military, residential, ceremonial, cultic, infrastructural and others, too, contradicts the theory that
the purpose of the residence was that of a weaving mill.
The paper also presents technical information on the water supply and sewage systems, but neither
these support the idea of a weaving mill as the purpose of Diocletian's Palace.
Researches of Diocletian's Palace implemented in the latest decades have added to the knowledge
of life in the palace after Diocletians death by finding new graves along its eastern wall, dating of
particular objects and spaces of the very Palace in the post-Diocletian time, such as the mosaic east
of the Vestibule and possibly also the eastern thermae. A significant progress has also been made
in researching the spaces outside the imperial residence, such as the area of Manu, where significant
remains of the Classical Spalatum have been discovered, including an early Christian basilica with
baptistery.
Researching the later period, i.e. the very transformation of the Palace into a town, has also produced
new information related, firstly, to the new construction process.
Besides the well known transformations of Roman edifices for the new towns purposes, such as
turning the emperors Mausoleum into the Christian cathedral of St. Mary (St. Domnio) or the
Small Temple into the baptistery, lately information have been gathered on utilisation of the small
circular temple as a pre-Romanesque church, defined has been the position and appearance of the
first archbishops palace, situated in the eastern part of the emperors residence, with the churches
of St. Nicholas, St. Mary and St. John the Evangelist, and also has been defined the early-medieval
church of St. Anastasia above the Palaces South Gate. Of importance have also been the researches
performed in one of cubicles west of the Triclinium, where the remains of the church of St. An-

112

drew, one of the oldest churches of the early-medieval Split, have been found (and partly renewed).
Advancements have been made in the knowledge of belfries above the palace entrances, as, besides
the well known belfries above the northern and the western Palace entrances, there have also been
defined those above the southern (St. Anastasia) and the eastern (St. Apollinaire) gates, and the
early-medieval cathedral belfry has been indicated.
Based on several years of studies of the physical development of structural complexes in the Diocletian's Palace, the early-medieval subdivision can be defined. Gradual constructions over several
centuries fragmented the Roman grid, made the street grid denser, and the Palace became a town of
over 400 houses, excluding the ecclesiastical properties. The newly formed streets are normally laid
through doors of large Roman rooms, following the previous traffic flows.
Three types of the earliest dwellings by complexity of construction have been established. These are:
a) houses situated in the Roman vaulted spaces, requiring the least of new interventions in changing
their intended purposes;
b) houses built against Roman walls, requiring larger building works, and
c) houses in Roman streets, built from basements to roofs.
When the entire available building space within the palace was used up, commenced building of the
first suburb, north-east of it, around the church of St. Cyprian.
(translation by R. Kekemet)

113

Ivan Basi

Najstariji urbonimi kasnoantikog

i ranosrednjovjekovnog Splita:
Aspalathos, Spalatum i Jeronimov
palatium villae u svjetlu povijesnih izvora

znatnom nizu povijesnih potvrda za toponim i urbonim Spalatum

registriranih u antikim, kasnoantikim i ranosrednjovjekovnim
pisanim izvorima za istoni jadranski prostor, neobinou se
izdvaja varijanta zabiljeena kao jedna od dvije mogue lekcije u Jeronimovu nastavku Euzebijeve svjetske kronike1. U reenici koja spominje
smrt cara Dioklecijana, njegovo je posljednje prebivalite u prvoj inaici
teksta opisano kao in villae suae palatio, dok u drugoj ono glasi in villa
sua Spalato. Ime mjesta u kojem se nala Dioklecijanova palaa prvi se
put nakon Peutingerove karte spominje upravo u tom izvoru iz ranih
osamdesetih godina 4. stoljea. Svi ostali oblici tog toponima (kasnije
urbonima), koji se viestruko susreu u navedenim vrelima2, odnose se na
ranosrednjovjekovni Spalatum ugnijeen u Dioklecijanovoj palatinskoj
graevini, dananji Split, i njihova znaenjska interpretacija nije sporna.
Prema tome, Jeronimov palatium villae kao naziv za Dioklecijanovu carsku
palau, ostaje hapaks u povijesnoj toponimiji dalmatinskoga prostora,
sasvim naroit u odnosu na brojne inaice imena Spalatum koritene za
naselje i grad na poluotoku izmeu Salone (Solina) i Epetija (Stobrea).
Ovu je neobinost zamijetio jo 1606. godine francuski erudit Joseph Justus Scaliger (1540.-1609.)3, jedan od prvih izdavaa Jeronimove kronike.
Die Chronik des Hieronymus (Hieronymi Chronicon). Eusebius Werke (ur. R. Helm), 7, (Die Griechischen
christlichen Schriftsteller der ersten drei Jahrhunderte, 7), Berlin, 1956, str. 230: Diocletianus haud procul a
Salonis in villae suae palatio moritur; Eusebii Pamphili Chronici canones (ur. J. K. Fotheringham), London, 1923,
str. 312: Diocletianus haud procul a Salonis in villa sua Spalato moritur.
2
Sakupljeni su u M. Fluss, Spalatum, u: Paulys Realencyclopdie der classischen Altertumswissenschaft (ur. W.
Kroll, K. Mittelhaus) Bd. II/5 (III. A, 1), Stuttgart, 1927, stup. 1259-1260 i A. MAYER, Die Sprache der alten
Illyrier. Bd. I: Einleitung. Wrterbuch der illyrischen Sprachreste, Wien, 1957, str. 319. Usp. takoer F. Buli Lj. Karaman, Palaa cara Dioklecijana u Splitu. Zagreb, 1927, str. 12-13.
3
J. J. Scaliger, Thesaurus temporum, Eusebii Pamphili Caesareae Palaestinae episcopi, Chronicorum canonum.
Omnimodae historiae libri duo, interprete Hieronymo ex fide vetustissimorum codicum castigati. Amstelodami, 1658,
str. 249 (Animadversiones in chronologica Eusebii). Ranije izdanje iz 1606. godine nije u vrijeme pisanja ovog
rada bilo dostupno. Scaligerov se egdotiki trud moe s pravom okarakterizirati i kao prvo kritiko izdanje
ovoga djela, jer je francuski povjesnik sakupio sav njemu dostupan rukopisni materijal vezan uz kroniku,
klasificirao ga po vlastitom kriteriju te na taj nain pokuao uspostaviti ispravnu filijaciju i nainiti rekonstrukt kako Euzebijevog tako i Jeronimovog teksta. Naalost, pri postupku klasificiranja vodio se pogrenim
poetnim premisama, tako da je upravo one kodekse koji su se pokazali najnepouzdanijima oznaio kao
priores, a kvalitetne kao posteriores, to ga je neizbjeno odvelo k neodrivim zakljucima. Budui da, k tome,
J. J. Scaliger nije poznavao armenske i sirijske inaice Jeronimove kronike, kao ni njenu potpunu latinsku
rukopisnu tradiciju, njegov napor nije mogao poluiti naroit uspjeh, ali je svejedno dojmljiv s obzirom na
prosjenu razinu povijesne metode i profesionalizacije te znanosti uope poetkom 17. stoljea.
1

115

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Od Jeronima raniji Eutropijev Brevijarij donosi, ini se, najstariju varijantu, u kojoj jo nije prisutno ime naselja: Diocletianus privatus in villa,
quae haud procul a Salonis est, praeclaro otio senuit. Od obojice, pak, mnogo
mlaa Chronica Gallica iz 511. godine prenosi jednu od dviju Jeronimovih
verzija: IX anno Constantini Diocletianus obiit Ophinio in villae suae palatio
apud Salonas4. O rukopisnoj tradiciji Galske kronike nema saznanja, jer je
njen tekst sauvan u jednom jedinom prilino kasnom rukopisu, koji je
samim time codex unicus (Codex Matritensis: Madrid, Sveuilina knjinica,
sign. 134, 13. stoljee). Iz istog razloga nema ni tekstualnih varijacija u
iskazu o Dioklecijanovoj smrti.
Sredinom 5. stoljea, izmeu Jeronima i anonimnog autora Galske kronike, pisao je Prosper Tiron iz Akvitanije (umro oko 463.) vlastiti nastavak
Jeronimove kronike, sluei se oigledno predlokom u kojem je stajao
toponim: Diocletianus haud procul a Salonis in villa sua Spalato moritur
(dva rukopisa imaju Aspalato kao varia lectio). Prema kritikom aparatu
kojeg donosi Mommsen jasno je da su razliita izdanja Prosperove kronike, redigirana za autorova ivota i nakon njegove smrti, bila voena
i razliitim rukopisima Jeronimove kronike5. Prvo izdanje Prosperove
kronike sastavljeno je 433. godine, da bi ga autor za ivota tijekom sljedeih dvaju desetljea vie puta aurirao; posljednji put je dopunjeno
455. godine kako bi obuhvatilo vandalsko zauzee Rima, te se to izdanje
smatra definitivnom redakcijom6. Veliku je popularnost doivjelo jo u
vrijeme nastajanja, stekavi brojne nastavljae izvan autorovog kruga,
tako da poetni datumi u vie njihovih sauvanih varijanti odraavaju
ono izdanje kronike koje se u odreenom trenutku (izmeu 433. i 455.)
nalazilo u optjecaju.
S obzirom da su i Prosper Akvitanski i Galski anonim raspolagali tekstom
Jeronimova djela te ga preuzeli u formi saetka s nastavcima do vlastitog
vremena, nije teko utvrditi da obje varijante, in villae suae palatio i in
villa sua Spalato (Aspalato), potjeu iz rukopisnog naslijea Jeronimove
kronike, tonije razliitih grana filijacije temeljnoga rukopisa. Njima se
stoga kao korektivom ne moe rekonstruirati izvoran oblik Jeronimova
zapisa te tako uvrivati njegova vjerodostojnost7.
Chronica Gallica a. CCCCLII et DXI, u: Monumenta Germaniae Historica, Auctores Antiquissimi (ur. T. Mommsen), 9/1, Berolini, 1892, str. 643, n. 460. Novije izdanje Galske kronike u: R. W. Burgess, The Gallic
Chronicle of 511: a new critical edition with a brief introduction, u: Society and Culture in Late Antique Gaul:
Revisiting the Sources (ur. R. W. Mathisen, D. Schanzer), London, 2001, str. 85-100 nije nam bilo dostupno.
5
Prosperi Tironis epitoma chronicon ed. primum a. CCCXXXIII continuata ad a. CCCCLV, u: Monumenta
Germaniae Historica, Auctores Antiquissimi (ur. T. Mommsen), IX/1, Berolini, 1892, str. 448, n. 999. Opis
kodeks nalazi se u Mommsenovom nenaslovljenom predgovoru izdanju Prosperove kronike iz 1892, str.
353-373.
6
O rukopisima Prosperove kronike vidi Mommsenov predgovor izdanju u Monumenta Germaniae Historica iz
1892. godine, str. 343-384 te S. Muhlberger, Prospers Epitoma chronicon: Was there an edition of 443?,
Classical Philology, 81/3, Chicago, 1986, str. 240-244.
7
Kako to ini J. Zeiller, Sur lorigine de Spalato, u: Mlanges Cagnat. Recueil de mmoires concernant lpigraphie
et les antiquits romaines ddi par ses anciens lves du Collge de France M. Ren Cagnat loccasion du XXVe
anniversaire de sa nomination comme professeur au Collge de France, Paris, 1912, str. 422. Nasuprot tome, .
Rapani, Od carske palae do srednjovjekovne opine, Split, 2007, str. 81 je vrlo tono uoio da se sva trojica i
na ovome mjestu u svojim tekstovima vrlo vjerojatno koriste istim izvorom, jer se to otkriva, osim u nazivu
villa, i u identinoj formulaciji njezina poloaja, tj. haud procul a Salonis, odnosno u onom zanimljivom
pluralnome obliku urbonima Salonae kojim imenuju grad pokraj kojeg je car sagradio palau.
4

116

Budui da je iskaz Jeronimove kronike u povijesnom, filolokom i tekstolokom smislu nerazmrsivo isprepleten s problemom rukopisne tradicije
ovog i drugih kasnoantikih kroniarskih ostvarenja - koja donose vlastite varijante za lokaciju Dioklecijanove smrti - proirili smo okosnicu
istraivanja te raspravu posvetili obimnijem problemu filijacije rukopis
i prvenstvu imena Spalatum ili Aspalathos kao najstarije toponomastike
potvrde imena koje e s vremenom zaivjeti kao splitski urbonim8. Pristupiti, pak, toj raspravi u suvremenoj se povijesnoj znanosti i blinjim
znanstvenim podrujima ini bezizglednim ne uvae li se pritom relevantni rezultati do kojih je u dugogodinjim istraivanjima najranijega
splitskog kulturnog pejzaa stigao eljko Rapani. Stoga se ovim prilogom
nastalim na tragu Rapanievih interesa i istraivanj ujedno pridruujemo
u estitkama naem istaknutom istraivau povodom njegova znanstvenog i ivotnog jubileja.
1. Izvori i konteksti
Kao historiografska vrsta kasnoantike, tonije ranokranske provenijencije, kronika (gr. , , lat. chronicon, chronica) je u sutini
inovacija kranskih pisaca o povijesti, pisana s nakanom da prikae
cjelovitost i sveobuhvatnost ljudske povijesti u njezinoj ovisnosti o Bogu,
da izloi znaajke i zakonitosti protoka vremena i da pokae nadmo
kranske kronologije u odnosu na pogansku historiografiju9. U osnovi
je to, dakle, svjetska kronika s kranskim predznakom, ije se tradicije
mogu pratiti od sredine 3. stoljea (Sekst Julije Afriki, Hipolit Rimski).
Euzebijeva je kronika u svom drugom, vanijem dijelu, tzv. Kroniarskim
kanonima (Chronici canones) zamiljena i izvedena kao kronoloki strukturirana tabla koja je obuhvaala vremenski raspon od Abrahamova
roenja do suvremenosti, teei sustavnom unoenju novije, kranske
povijesti u postojee kronoloke obrasce povijesti staroga vijeka. Trebala
je na jasan i nedvosmislen nain vizualno i sadrajem - novom sloju
kranskih intelektualaca olakati snalaenje u zateenim kronologijama rimske i ranijih drava te sinkronizirati njihove pojedine vremenske
slijedove s onima biblijske i crkvene povijesti. Cilj je postignut kontinuiranim nizanjem godit po razliitim uvrijeenim nainima mjerenja
vremena (godine od Abrahama, olimpijade i dr.), koja su u stupcima
postavljena na svim lijevim marginama Euzebijevih stranica. Precizno su
im supostavljeni stupci na desnim marginama, koji su pak bili rezervirani
za nizanje odgovarajuih starovjekovnih dravnih formacija i njihovih
vladara, navoenih sukcesivno od njihova postanka do postupnog isteka
ukljuivanjem u rimsku dravu. Meuprostor, izmeu dviju margina,
namijenjen je unoenju dogaaja datiranih po godinama, tako da je svaki
Raspravu na tu temu ve smo otvorili na drugom mjestu usp. I. Basi, Gradovi obalne Dalmacije u De
administrando imperio: najstarija povijest Splita u svjetlu dvaju pojmova Konstantina VII. Porfirogeneta,
Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 42, Zagreb, 2010, str. 72-74, gdje je i odgovarajua literatura.
9
H. Graanin, Kasnoantiko kroniarstvo, u: Marcellini viri clarissimi Comitis Chronicon / Prejasni mu
komes Marcelin. Kronika (uvod. studija, pov. komentar i prilozi H. Graanin, prir. i prev. B. Kunti-Makvi),
Zagreb, 2006, str. 5.
8

117

od njih bio vrsto kronoloki odreen erama u judeokranskoj, kao i u

inim tradicijama. Ovom je Euzebijevom inovacijom sinkronizirati odreena povijesna zbivanja s kronologijama razliitih provenijencija postalo
istovremeno jednostavno i svrsishodno.
Izvorni tekst Euzebijeva kroniarskog djela nije se sauvao, ali je crkveni
nauitelj Jeronim iz Stridona (oko 347.-420.) poetkom 381. godine s
grkoga na latinski preveo njegov drugi dio, Kroniarske kanone, emu je
pridodao dopune i vlastiti nastavak do 378. godine10. Metoda koju je Jeronim pritom usvojio kako bi ostvario taj zadatak i koju je saeo u uvodu
kronici najprikladnije bi se mogla opisati kao nematovito kompiliranje:
Od Nina i Abrahama do zauzea Troje ovo je isti prijevod s grkog. Od
Troje, pak, do dvadesete Konstantinove godine ovdje i ondje je dodano i
pomijeano mnogo toga to sam vrlo revno preuzeo od Trankvila i drugih
znamenitih povjesnik. Napokon, od gore spomenute Konstantinove
godine do estog konzulata cara Valenta i drugog konzulata cara Valentinijana, sve je moje11.
Ne ulazei na ovom mjestu u zamreno pitanje koliko je doista u posljednjem odsjeku kronike sve Jeronimovo, u kontekstu ovoga priloga
prije svega nas zanimaju Jeronimovi izvori do 326. (dvadesete godine
Konstantinove vladavine), za koje sm potvruje da su kompilirani iz
djela veeg broja pisaca o povijesti. U tom se, naime, segmentu tonije
pri njegovu kraju nalazi i vijest o Dioklecijanovoj smrti. Sauvali su se
i kasni armenski prijevod Euzebijeve kronike te dva izvatka iz nje pisana
na sirijskom jeziku, vani za pokuaje rekonstrukcije prvobitnog teksta,
ali ne osobito pouzdani. Upravo je Jeronimova latinska inaica najpouzdanija slika originala, kao i osnova za popularnost Euzebijeva djela, i
anra kojem pripada, u zapadnom svijetu.

Za precizno vremensko odreenje sastavljanja Jeronimova nastavka Euzebija vidi R. W. Burgess, Jerome
explained: an introduction to his chronicle and a guide to its use, Ancient History Bulletin, 16, Calgary, 2000,
str. 1-32 i R. W. Burgess, A common source for Jerome, Eutropius, Festus, Ammianus, and the Epitome de
Caesaribus between 355 and 378, along with further thoughts on the date and nature of the Kaisergeschichte,
u: Classical Philology, 100/2, Chicago, 2005, str. 168 i bilj. 10. U izdanju Eusebi Chronicorum libri duo (ur. A.
Schne), vol. I-II, Berolini, 1866.-1875. potkrale su se mnoge greke, kako u kritici rukopisne tradicije tako
i one mehanikog karaktera, koje u svom predgovoru nabraja J. K. Fotheringham, The Bodleian manuscript of Jeromes version of the Chronicle of Eusebius. Oxford, 1905. Stoga Schneovo izdanje valja izbjegavati ili
koristiti s oprezom te ga nadomjestiti Fotheringhamovim izdanjem iz 1923. godine ili vie puta tiskanim
izdanjem R. Helma. Iscrpan pregled kronologije sastavljanja i sekvenci izdavanja Euzebijeve kronike dao
je R. W. Burgess, The dates and editions of Eusebius Chronici canones and Historia ecclesiastica, Journal
of Theological Studies, 48/2, Oxford, 1997, str. 471-504. Autor se, uz opsean dokazni postupak, zalae i za
postojanje vie izdanja kronike ranijih od 325. godine: prvo izdanje 311., drugo izdanje 313. te mogue tree
315. ili 316. godine. Za kontekst naeg priloga vano je istaknuti da se Jeronim za svoj prijevod i dopune
sluio definitivnim izdanjem iz 325. godine.
11
A Nino et Abraham usque ad Troiae captivitatem pura Graeca translatio est. A Troia autem usque ad vicesimum
Constantini annum nunc addita, nunc mixta sunt plurima, quae de Tranquillo et ceteris illustribus historicis curiosissime excerpsi. A Constantini autem supra dicto anno usque ad consulatum Augg. Valentis VI et Valentiniani II,
totum meum est. Istim je citatom svoju vanu raspravu o Jeronimovim izvorima otvorio T. Mommsen,
ber die Quellen der Chronik des Hieronymus, Abhandlungen der Schsischen Gesellschaft der Wissenschaften,
2, Leipzig, 1850; pretisnuto u: Gesammelte Schriften, Bd. VII, Berlin, 1909, str. 606.
10

118

2. Rukopisna tradicija Jeronimove kronike

Tekst kronike Jeronima Stridonjanina kojim raspolae suvremena povijesna znanost, kao i veina pisanih izvora toga vremena, poiva na
brojnim rukopisnim kodeksima, pohranjenima u razliitim europskim
institucijama, a meu svima postoje razlike ovisno o vremenu postanka,
strukturi, grafijama i, naravno, stupnju vjernosti pojedinim predlocima
po kojima su nastajali. U ovom sluaju je koliina tekstova koji su kroz
stoljea cirkulirali vijesti sadrane u djelu crkvenog povjesnika neobino bogata, jer je iz srednjovjekovnog razdoblja sauvano preko stotinu
rukopisnih primjeraka kronike12. Time se ona pokazuje kao jedna od
najutjecajnijih tekstovnih tvorbi kasne antike uope. Meu njima je
relevantno etrnaest rukopisa starijih od 10. stoljea13, ija je rukopisna
tradicija vrlo komplicirana:
O Codex Oxoniensis: Oxford, Bodlejska knjinica, Auct. T. II. 26, sredina
5. stoljea
S Codicis Floriacensis fragmenta: Leiden, Sveuilina knjinica, Voss. Lat.
Qu. 110A + Pariz, Nacionalna knjinica, Lat. 6400B + Rim, Vatikanska
knjinica, Reg. Lat. 1709A, kasno 5. stoljee
B Codex Bongarsianus: Bern, Gradska knjinica, sign. 219, kasno 7. stoljee
A Codex Amantinus: Valenciennes, Gradska knjinica, sign. 495, kasno 7.
ili rano 8. stoljee
L Codex Luccensis: Lucca, Kaptolska knjinica, sign. 490, kasno 8. stoljee
(787. ili 796. godine)
M Codex Middlehillensis: Berlin, Dravna knjinica, sign. 127 (Phillips
1829.), kasno 8. ili rano 9. stoljee
F Codex Leidensis: Leiden, Sveuilina knjinica, Scalig. 14, rano 9. stoljee
Q Codex Parisinus: Pariz, Nacionalna knjinica, Lat. 4858, sredina 9.
stoljea
N Codex Middlehillensis: Berlin, Dravna knjinica, sign. 126 (Phillips
1872.), 9. stoljee
P Codex Petavianus: Leiden, Sveuilina knjinica, Voss. Lat. Qu. 110, 9.
stoljee (oko 840. godine)
T Codex Oxoniensis: Oxford, knjinica Merton Collegea, sign. 315, 9.
stoljee
A. A. Mosshammer, Two fragments of Jeromes Chronicle, Rheinisches Museum fr Philologie, 124, Kln,
1981, str. 66 i bilj. 1 spominje, dapae, brojku od 180 primjeraka, nejednake vrijednosti.
13
Rukopise su iscrpno opisali A. Schne, Die Weltchronik des Eusebius in ihrer Bearbeitung durch Hieronymus,
Berlin, 1900, str. 24-31. L. Traube, Codices Graeci et Latini photographice depicti. Supplementum I. Hieronymi Chronicorum codicis Floriacensis fragmenta Leidensia Parisina Vaticana, Lugduni Batavorum, 1902. J.
K. Fotheringham, The Bodleian manuscript, Eusebii Pamphili Chronici canones (ur. J. K. Fotheringham),
London, 1923. Die Chronik des Hieronymus (Hieronymi Chronicon). Eusebius Werke, (ur. R. Helm), VII/1.
Text, (Die Griechischen christlichen Schriftsteller der ersten drei Jahrhunderte, 23), Leipzig, 1913. Die
Chronik des Hieronymus (Hieronymi Chronicon). Eusebius Werke, (ur. R. Helm), VII/2. Lesarten der Handschriften und Quellenkritischer apparat zur Chronik (Die Griechischen christlichen Schriftsteller der ersten drei
Jahrhunderte, 24), Leipzig, 1926, str. IX-XIX te, saetije u: A. A. Mosshammer, Lucca Bibl. Capit. 490
and the manuscript tradition of Hieronymus (Eusebius) Chronicle, California Studies in Classical Antiquity,
8, Berkeley, 1975, str. 206-207. A. A. Mosshammer, Two fragments, str. 66-67.
12

119

C Codex Parisinus: Pariz, Nacionalna knjinica, Lat. 4859, kasno 9. ili rano
10. stoljee
D Codex Parisinus: Pariz, Nacionalna knjinica, Lat. 4860, 10. stoljee
X Codex Londoniensis: London, knjinica Britanskog muzeja, Add. 16974,
10. stoljee
Raspored varijantnih iskaza o Dioklecijanovoj smrti prema relevantnim
kodeksima je prikazan u sljedeoj tablici:
Izvornik: Hieronymi
Chronicon 1913, str. 230;
Hieronymi Chronicon
1923, str. 312; Hieronymi
Chronicon 1926, str. 720;
Hieronymi Chronicon 1956,
str. 230.

Navod

Kodeks

in villa sua Spalato

O, M, F

in villae suae palatio

S, A, N, P, Q

in villa sua Aspalato

T, X, C

in villas suas palatio

in villa sua palato

Nimalo jednostavan ni lako objanjiv odnos meu rukopisnim kodeksima

razliitih obiljeja i tradicija nije mogue na ovom mjestu niti letimino
prikazati, budui da bi se tekst time opteretio preko dopustivih granica.
Ipak, mogue je istaknuti najvanije rezultate njihovih dosadanjih
prouavanja relevantne za temu ovoga priloga. U najirem smislu rijei,
klasifikacije srednjovjekovnih rukopisnih kronika jeronimske tradicije
upiru se o dva kriterija: kriterij formata odnosno strukture njihova teksta i kriterij smog sadraja. Prvi faktor u procjeni starine i vrijednosti
pojedinog rukopisa, dakle, odnosi se na organizaciju teksta, tonije na
utvrivanje u kojoj je mjeri izvjesni primjerak kronike blizak izvornom
strukturiranju povijesne materije kako ga je uobliio Jeronim. Drugi je
faktor pouzdanost podataka koje kronika donosi, tj. preciznost transkripcije prvotnoga teksta. Kombiniranjem ovih dvaju kriterija, najvaniji su prireivai i najbolji poznavatelji Jeronimove kronike, britanski
povjesniar i jedan od najveih autoriteta za kronologiju starog vijeka
John Knight Fotheringham (1874.-1936.) te eminentni njemaki klasini
filolog Rudolf Helm (1872.-1966.), razluili raspoloivu rukopisnu grau
na est tipskih razreda: prvome pripadaju kodeksi O i M, drugome S, A,
N i P, treem B i Q, etvrtom F i D, petom kodeksi T, X i C, dok estog
ini jedino kodeks L. Valja istaknuti da trea i etvrta grupa rukopis,
iako samosvojne, pokazuju veu bliskost grupama OM i SANP nego
petoj grupi. U sklopu etrnaest najstarijih rukopisa, najveu vrijednost
posjeduju kodeksi O, S, A, M, N i P.
Tih est rukopisnih kodeksa vjerno preslikavaju tekst dvaju predloaka
iz 5. stoljea. Prvi predloak je nepotpuno sauvani kodeks S, a drugi
kodeks O. Kakav je njihov odnos spram dvaju utvrenih predloaka?
Prema konsenzusu istraiva, N i P prepisani su izravno iz S u 9. stoljeu. Do ove toke, gledita prouavatelj rane tekstualne transmisije
Jeronimove kronike stoje u suglasju, dok se u odnosu prema rukopisu A
te konzekvencama po cjelokupnu filijaciju ponajvie razilaze. Tako, na
primjer, Traube i Fotheringham smatraju kako S i A deriviraju iz istog
predloka, dok je Helm miljenja (sa znatno boljom argumentacijom) da
120

je A takoer izravni prijepis S14. Jo je vaniji odnos prema kodeksu O,

drugom petostoljetnom predloku (koji zajedno s M vjerno preslikava
jedan jo stariji rukopis). O i S predstavljaju dva temeljna rukopisa i
najstarije primjerke kronike: oba su nainjena u zrelom 5. stoljeu, ali bi
O mogao biti za nijansu raniji15. Istodobno predstavljaju dvije sutinski
razliite tekstualne tradicije Jeronimova djela, te su uz njih na razliite
naine vezani gotovo svi preostali rukopisi. Ne ulazei na ovom mjestu u
ralambu karakteristika dviju spomenutih grana, dovoljno je istaknuti da
se osnovna kolizija izmeu njih odnosi na sadrajne i strukturalne odlike:
S vjernije reproducira format i kronografsku strukturu Jeronimova teksta,
ali loije prenosi sadraj; O i M, s druge strane, potjeu od zajednikog
predloka (razliitog od S i njegovih predloaka) koji je donosio toniji
tekst, ali ga je strukturirao na iskvaren nain, veoma razliit od Jeronimova. Ne osporavajui tonost ovog zakljuka, Helm je svejednako pokazao
da, u krajnjoj liniji, grane SANP i OM (potonja preko hipotetikog ),
usprkos njihovim gotovo nepremostivim razlikama, obje deriviraju iz
zajednikog arhetipa, kojeg je Mosshammer siglirao 16. U svemu, dakle,
do sredine sedamdesetih godina 20. stoljea stanje istraivanja proizalo
iz dotadanjih Quellenforschungen rezultiralo je sljedeom slikom: svih est
najstarijih kodeksa kronike (kojima je kao sedmi Mosshammer pridruio
B) poteklo je iz identinog arhetipa, za iji je strukturalni oblik bolji svjedok grana SANP; arhetipski je tekst, pak, mogue rekonstruirati jedino
usporeivanjem svih starijih rukopisa u filijaciji, pri emu prednost ima
grana OM (sl. 1).
Naknadno je A. Mosshammer na odgovarajue mjesto u itavoj filijaciji
smjestio zapostavljeni lukanski kodeks (L)17. Raniji izdavai (A. Schoene, J.
K. Fotheringham) neopravdano su zanemarivali kodeks L. Vanost lukanskog rukopisa prvi je uoio R. Helm, usvojivi neke od njegovih lekcija u
svojim izdanjima Jeronima iz 1913. odnosno 1956. godine. Fotheringham,
nasuprot tome, nije visoko cijenio ovaj italski kodeks, dodijelivi mu ak u
svom izdanju iz 1923. godine posljednje mjesto meu starijim rukopisnim
nasljeem Jeronimove kronike, dok je naroitije variae lectiones donio samo
u kritikom aparatu. Pritom se prije svega vodio uoenim pravopisnim
nedosljednostima, zbunjujuom strukturom te okrnjenou primjerka.
Napokon je kodeks L definitivno revalorizirao A. Mosshammer, zapazivi
kako sadri segmente teksta kakve je nemogue pronai u cjelokupnoj
euzebijevsko-jeronimskoj latinskoj tradiciji.
Vrijednost L, tonije njegova predloka, je u tome to je sauvao arhetipsku strukturu karakteristinu za SANP, dok je s druge strane sadravao
tekstualnu grau lienu kontaminacija svojstvenih toj grani, istodobno
neovisnu i o tekstu iz grane OM. Naime, na vie se mjesta tekst tradiran
u L podudara s tekstom OM naspram SANP (a gdjegdje i naspram B), u
kojim situacijama je opravdano pretpostaviti da u tom sluaju L i OM
L. Traube, Codices Graeci, str. III-IV. J. K. Fotheringham, The Bodleian manuscript, str. 2-6. Die
Chronik des Hieronymus (1956), str. X-XIII.
15
L. Traube, Codices Graeci, str. X-XI. J. K. Fotheringham, The Bodleian manuscript, str. 2-3, 25-26.
16
Die Chronik des Hieronymus (1956), str. XX-XXI. A. A. Mosshammer, Lucca Bibl. Capit., str. 212.
17
A. A. Mosshammer, Lucca Bibl. Capit., str. 214-220.
14

121

Sl. 1. Shematski prikaz

stanja istraivanja
rukopisne tradicije
Jeronimove kronike
do sredine 20. stoljea
(Mosshammer 1975,
str. 213).

reproduciraju arhetipski tekst izgubljenog predloka . No, na nekim

drugim mjestima tekst L ne prati ni jednu poznatu rukopisnu tradiciju, iz
ega proizlazi da je slijedio arhetipski tekst sasvim razliit od onoga , a
koji se ne moe sasvim restituirati. A upravo je iskaz o mjestu Dioklecijanove smrti jedan od graninih sluajeva, primjera koji se u vie navrata
susreu u L te pokazuju njegovu srodnost s granom OM, ali nije jasno koji
izriaj pripada arhetipskom sloju zapisa, dokazujui separatnost kodeksa
L u odnosu na dvije postojee grane. Tim paljivijim pozicioniranjem
kodeksa L u cjelokupnoj porodici rukopisa, Mosshammer je nedvojbeno
ukazao da za nj treba pretpostaviti zasebnu liniju filijacije. Posluivi se,
nadalje, Helmovim zakljukom o kao zajednikom krajnjem predloku
za grane OM i SANP (v.g.), ameriki je istraiva, upotrijebivi jednake
argumente, uspio demonstrirati zajedniko porijeklo OM, SANP i L kao
triju zasebnih grana proisteklih iz , dakako razliitim putanjama18.
Gradivo za koje je L jedina potvrda Mosshammer je objanjavao kao
izvorni Jeronimov doprinos, pri emu bi ono, sadrano u arhetipu ,
bilo preuzeto jedino u predloku za L, ali isputeno u S i (predloku
OM). Iz navedenog, po Mosshammerovu miljenju, proizlazi da su S i
dijelili predloak kojemu su upravo isputanja gradiva zajamenog u L
bila karakteristina odlika, dok je L koristio potpuniji predloak. Prema
tome, L, S i nisu mogli biti prepisani direktno iz , ve su se izmeu
arhetipa i njih morale nalaziti dvije inaice jednog meulana: iz one
informacijama siromanije inaice () crpile su porodice SANP i OM, a
iz one bogatije () crpio je jedino L (sl. 2).
Zakljuujui svoje ralambe rekonstruiranom stemma codicum, Helm i
Fotheringham ustanovili su broj gotovo svih relevantnih rukopisa i njihove
karakteristike te dobro istraili njihov odnos i obiljeja tog odnosa, s vie
predloenih filijacija, u okviru kojih se mogu lake traiti faktori relevantni za najraniju splitsku urbonimiju. Utvrdili su arhetip, zakljuivi da se
svi drugi prijepisi dijele u razliite grane: prijepise prvotnog kodeksa bez
daljnjeg grananja i one s njim, s njihovim vlastitim prijepisima i njihovim meusobnim grananjem. Osnovna je, meutim, razlika u njihovim
pristupima ta to je Fotheringham prednost dao kodeksu O kao onom
najbliem arhetipu, dok je Helm vei naglasak polagao na kodeks S.
18

A. A. Mosshammer, Lucca Bibl. Capit., str. 222-225.

122

Sl. 2. Shematski prikaz

stanja istraivanja
rukopisne tradicije
Jeronimove kronike
1970-ih (Mosshammer
1975, str. 235).

U potrazi se, dakle, za izvornim oblikom zapisa o Dioklecijanovoj smrti

nemogue i neproduktivno pozivati na naelo najstarije potvrde teksta,
jer odabir te potvrde ovisi o stavu istraivaa prema Helmovim odnosno
Fotheringhamovim sada ve vrlo davnim argumentima. Time je potreba
za novijim i potpunijim kritikim izdanjem Euzebijeve svjetske kronike i
njena nastavka, koje bi filoloki kompetentno obradilo rukopisnu tradiciju
Jeronimova djela u njenoj ukupnosti te ponudilo rekonstituciju latinskog
izvornika, postala jo pregnantnijom.
Argumenti kojima su obojica istraivaa potkrepljivali svoje zakljuke
ozbiljni su i kvalificirani, tako da do prevage zakljuaka jedne ili druge
strane nije moglo doi prije nego to je pronaeno jo izvorne grae koja
bi potvrdila jednu ili opovrgnula drugu hipotezu. Ta se prilika ukazala
sedamdesetih godina, kada je ameriki povjesniar A. Mosshammer kritiki obradio novopronaeni, vrlo star primjerak rukopisa Jeronimove
kronike, iji su fragmenti izili na vidjelo u Wrocawu te datirani u 5.
stoljee19. Time su ovi ulomci vrijednosno izjednaeni s kodeksima O i S,
predstavljajui jednu od tri najstarije inaice djela uope. No, materijal koji
je obradio Mosshammer nije presudio u korist jednog od postojeih stajalita (Fotheringhamovog, Helmovog), ve je ponudio novu, treu granu.
Codex Wratislaviensis (Wrocaw, Sveuilina knjinica, I. Fol. 120d, dalje:
Wrat.) od postojeih se kodeksa, i njihovih grupa, razlikuje po tome to,
iako sauvan u veoma krnjem obliku, ne prenosi tekst sauvan ni u jednom
od poznatih starijih primjeraka, niti posjeduje tako preciznu strukturnu
shemu grae kakva odlikuje razrede OM i SANP. U tom je smislu Wrat.
potpuno jedinstven u cjelokupnoj tradiciji teksta Jeronimove kronike. Tek
je poetkom 1980-ih godina, meutim, Mosshammer primijetio kako novopronaeni fragmenti predstavljaju mnogo vaniju kariku u tekstualnoj
transmisiji kronike nego to bi se moglo na prvi pogled pomisliti. Oni,
naime, nisu jedino nova, posve unikatna grana filijacije, nepovezana s
postojeim razredima kodeks. Usporedivi Wrat. s posrednim potvrdama
19

A. A. Mosshammer, Two fragments, str. 69 i d. Tekst je 1939. godine objavio austrijski povjesniar Leo
Santifaller.

123

Jeronimova teksta u radovima njegovih nastavljaa, Mosshammer je uoio

dvije injenice: prvo, da se epitomatori 5. i 6. stoljea koji su preuzimali
Jeronimov kronoloki narativ kao poetni dio svojih, u vijestima koje
donose uglavnom podudaraju s maticom rukopisne tradicije (etrnaest
gore navedenih rukopisa) nautrb separatnih podataka iz Wrat., te drugo,
da meu Jeronimovim nastavljaima Prosper Akvitanski (objavljujui
svoje djelo u sekvencama od 433. godine nadalje) i Kasiodor (oko 519.)
u vlastitim dopunama Stridonjaninove kronike ipak pokazuju izvjesne
paralele s Wrat20. Ovo je tim vanije to oba spomenuta povjesnika,
Prosper i Kasiodor, vremenski prethode svim kompletnim rukopisnim
primjercima kronike uz iznimku kodeksa O, kao i zato to su neovisni
jedan o drugom italski je kroniar koristio galskog jedino za razdoblje
nakon 378. godine, sluei se za ranije doba direktno Jeronimom.
Podudarnosti koje postoje izmeu Prospera Tirona i Kasiodora s jedne
strane i Wrat. s druge strane, dakle, svjedoe da naroita obiljeja koja
odlikuju novopronaeni kodeks nisu u svojoj individualnosti potpuno
izolirana od otprije poznate tekstualne tradicije. tovie, svjedoe da
oblici teksta kronike tradirani kod Prospera, Kasiodora i u Wrat. potjeu
iz istog predloka. Taj je, pak, predloak morao biti stariji od 433. godine,
kada je galski povjesnik zapoeo izdavati svoju Epitoma chronicon s vlastitom redakcijom Jeronimova teksta21. Tim se Mosshammerovim dobro
argumentiranim prijedlogom kronologije nastanka jedne grane, poblie
nepoznati predloak u do sada najveoj moguoj mjeri pribliava smom
razdoblju Stridonjaninova ivota, zavrenog 420. godine.
Uistinu treba zastati pred injenicom da ovime raspolaemo vrlo ranim
primjerkom kronike, s tekstom starijim od svih drugih poznatih, te dovoljno autoritativnim da utjee na sastavljanje Prosperove i Kasiodorove
povjesnice, ali u isto vrijeme sadrajno toliko naroitim da mu se ne
mogu nai potvrde ni u jednoj od ranih rukopisnih tradicija istog djela.
Mommsen, koji, dakako, potkraj 19. stoljea nije mogao poznavati wrocawske fragmente, ipak je zapazio verbalne paralele izmeu akvitanskog
kroniara i Kasiodora, te je u svoje vrijeme iznio pretpostavku da su se
obojica posluili predlokom srodnim kodeksu F22. Kako bi podupro ovo
svoje miljenje, Mommsen je u studioznom predgovoru izdanju Prospera
i drugih chronica minora petog i estog stoljea, podastro niz citata kojima
je ukazivao na poveznice i razdjelnice izmeu postuliranog predloka
i drugih najvanijih rukopisnih razreda Jeronimove kronike za koje se
tada znalo. Kasnijom akumulacijom nekolicine novopronaenih kodeksa,
Mosshammer je naknadno bio u mogunosti bez potekoa relativizirati
Mommsenovo gledite, pokazavi da se kodeksi TXC (peta skupina)
poklapaju s Prosperom i Kasiodorom barem u jednakoj mjeri kao F, za
kojeg se iskljuivo zalagao Mommsen. To, jasno, znai da italski i galski
kroniar, ija djela razdvaja preko pola stoljea, nisu rabili identian predloak, ali isto tako znai da su njihovi predloci dijelili neke karakteristike
s kodeksima F, TXC i Wrat.
A. A. Mosshammer, Two fragments, str. 73 i d.
A. A. Mosshammer, Two fragments, str. 75.
22
Prosperi Tironis epitoma chronicon, str. 347-348.
20
21

124

Sl. 3. Kodeks T, vijest o

Dioklecijanovoj smrti
(fol. 143 v, http://image.
ox.ac.uk/images/merton/
ms315/f143v.jpg,
pristup ostvaren
25. 2. 2012.).

U svemu, dakle, Mosshammer je uspjeno

pokazao da u cjelokupnoj klasifikaciji triju
najvanijih skupina jeronimske rukopisne
tradicije kodeks Wrat. treba pridruiti onoj
koju predstavljaju TXC, nasuprot grupama
OM i SANP. Iako se u kronolokom smislu
radi o vjerojatno najstarijem tekstualnom
svjedoanstvu Jeronimove kronike, wrocawski fragmenti ipak zaostaju za kvalitetom razvidnom u grupama OM i SANP.
Takav zakljuak proizlazi iz nekolicine
semantikih nesporazuma i kontradikcija
pri transkribiranju predloka, pravopisnih
previda te nepreciznosti u kronografskoj
strukturi. Usprkos tomu, zbog svega gore
navedenog, Wrat. predstavlja veoma staru
i iezlu pobonu granu teksta koju su
evidentno koristili rani epitomatori te koja
je bila vrlo srodna TXC-razredu rukopisne
tradicije Jeronimove svjetske kronike.
Premda u wrocawskim fragmentima dio
teksta s iskazom o Dioklecijanovoj smrti
nije sauvan, pa ne moemo sa sigurnou
ustvrditi u kakvom je obliku lokacija tog dogaaja u njima bila zapisana,
pomalja se oprezna pretpostavka da su s TXC-granom Jeronimove rukopisne tradicije fragmenti Wrat. bili podudarni i u tom detalju, tj. da su
sadravali sintagmu in villa sua Aspalato. Tu granu, primjerice, predstavlja
drugi kodeks uvan u Oxfordu, T (sl. 3). Ipak, ovu mogunost valja uzeti
s velikom zadrkom, jer su sve rukopisne potvrde oblika Aspalato u kronici
kasne, a u tekstualnoj transmisiji je moglo doi do viestrukih modifikacija. Dakle, umjesto pred dvostrukom, gotovo da se nalazimo pred
trostrukom dilemom, jer iz dosadanjih razmatranja jasno proizlazi da
dvije (a mogue i tri), najstarije potvrde Jeronimova nastavka Euzebijeve
svjetske kronike (O, S [eventualno i Wrat.]) donose razliito formulirane
lokacije Dioklecijanove smrti: in villa sua Spalato, in villae suae palatio (i,
moda, in villa sua Aspalato). Priklanjanje jednoj od njih na tetu ostalih
valja, dakle, obrazloiti snanim argumentima. Ralambu emo zapoeti
od tree navedene varijante, Aspalato.
3. ili ? Splitski urbonim u De administrando imperio
Kroz povijesnu se, geografsku i filoloku literaturu gotovo jednoglasno
provlai gledite da bizantski car-pisac grad Split naziva .
No, takav zakljuak poiva na u najmanju ruku manjkavoj evidenciji.
Naime, od ukupno sedam spomena grada Splita u De administrando imperio, zapravo se samo u dva navrata toponim donosi u nominativnom
obliku, i to ne na jednak nain. Sporni toponim susree se, tako, triput
u 29. poglavlju careva spisa, isto toliko puta u iduem, 30., te jednom u
31. poglavlju. Od tih sedam navrata u kojima je upotrijebljen, u prvom

125

ga padeu deklinacije zatjeemo jednom u 29. poglavlju

te dvaput u 30. poglavlju , i nigdje vie. U prvom je
navratu napisan u srednjem rodu, s odgovarajuim grkim lanom i
sufiksom , dok je u drugom navratu preferiran oblik u enskom rodu
s pripadajuim lanom . U preostala je etiri sluaja ime grada pisano
u kosim padeima, ponajprije u sklopu sintagme (apelativ + toponim u
genitivu, pri emu se deklinira jedino njen prvi lan), tako da se eventualna
razlika u rodu ne moe na tim mjestima provjeriti23. Genitivni je oblik,
naime, u tim sluajevima jednak bilo da se radi o mukom ili srednjem
rodu dotine imenice:
DAI 29/8
DAI 29/51
DAI 29/237
DAI 30/14
DAI 30/15
DAI 30/133
DAI 31/30

Ne moe se, dakle, bez ostatka tvrditi da u dalmatinskim poglavljima De

administrando imperio kao ime grada Splita figurira iskljuivo .
Ta je grafija u spisu potvrena samo jednom, kao to je jednom, i to u
ranijem poglavlju, potvrena i drugaija grafija, . Na temelju ostalih pet grafija ne mogu se, pak, donositi pouzdani zakljuci o
nominativnom liku te vlastite imenice. Kojoj, dakle, od dviju inaica dati
prednost kao izvornom obliku toponima koji se u katalogu dalmatinskih
gradova nalazio pred prvobitnim redaktorima djela?
U potrazi za relativno pouzdanim odgovorom na to pitanje od prevladavajue je pomoi apelativ koji se u Porfirogenetovu narativu
koristi uz imena gradova te sintagmatska struktura u koju je ova imenica
ugraena. je posuenica proistekla iz latinske rijei castrum, u
grkoj preoblici, te kod Porfirogeneta neizostavno oznaava grad kao
standardan izraz24. Nipoto to nije kastrum u znaenju utvrde ili obram Citirani se toponimi u Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio, (ur. G. Moravcsik, prijevod R. J. H. Jenkins), Washington, 1967, nalaze redom na str. 122, 124, 136, 140, 146 i 148. Vidi
i evidenciju u: M. Lonar, Filoloka analiza Porfirogenetovih vijesti o Hrvatima. (Doktorska disertacija),
Filozofski fakultet, Zadar, 2002, str. 251 i bilj. 646.
24
ire: M. Lonar - T. Serreqi, Kastron i polis u Porfirogenetovu De administrando imperio, Folia onomastica Croatica, 17, Zagreb, 2008, str. 111-117. Autori donose i statistiku upotrebe pojma koja se citira nie u
ovom prilogu. Ova je posuenica ula u srednjovjekovni grki standard pod utjecajem sve progresivnijeg
procesa kastrifikacije gradskih naselja usp. W. Brandes, Byzantine cities in the seventh and eighth
centuries-different sources, different histories?, u: The Idea and Ideal of the Town between Late Antiquity and
the Early Middle Ages (ur. G. P. Brogiolo, B. Ward-Perkins), Leiden-Boston-Kln, 1999, str. 29. Na Zapadu je,
pak, proistekla iz vojne terminologije te se od 6. stoljea rabila u tom miljeu, prvenstveno na ugroenim
graninim podrujima, da bi se ubrzo semantiki i geografski proirila. Indikativno je to se jedan od najranijih natpisa sa spomenom castra javlja u tom kontekstu, u Sjevernoj Africi, vidi: J. Durliat, Les ddicaces
douvrages de dfense dans lAfrique byzantine, Rome, 1981, str. 71-77, no. 29 (oko 578.-582.) i str. 88-89, bilj.
38.
23

126

benim zidovima ojaane jezgre neke druge graevinske strukture. U De

administrando imperio u takvom se, fortifikacijskom smislu, ova imenica
ne javlja nigdje (ni u dalmatinskim poglavljima ni izvan njih), dok, naprotiv, u 277 navrata zajameno oznaava gradsko naselje. Porfirogenetovu
pojmu za grad, , znaenjski odgovara srednjovjekovna latinska
opa imenica civitas, koja je u vulgarnom latinitetu posvuda izgubila
semantiku vrijednost apelativa za odreeni pravni stupanj drutvene
zajednice (u ranoantikom smislu: civitas, municipium) i zamijenila ju
generikom rijeju u znaenju grad, uz koju redovito dolazi vlastito
ime grada u genitivu. Ta e se sintagmatska struktura proslijediti u sve
romanske jezike25.
Car-pisac, tonije kolektivna redakcija spisa De administrando imperio
u vremenu njegova koncipiranja, oigledno su raspolagali katalogom
dalmatinskih gradova podreenih bizantskoj vlasti koji nije bio napisan
na grkom, ve na latinskom jeziku ili nekoj od njegovih regionalnih
vulgarnih derivacija (zamisliv je, primjerice, utjecaj domaeg dalmatinskog romanskog jezika). No, u spisu, naravno, njihove oblike donosi
transkribirane na grkom, jeziku kojim je rasprava pisana te slubenom
jeziku bizantske uprave u Dalmaciji preko koje su podaci i stizali do carskog kabineta u Konstantinopolu. Razumljivo je stoga da se u grafijama
imena dalmatinskih gradova dri grke fonetike. U kojem su ih obliku
grekofoni carski slubenici zabiljeili na licu mjesta i u kojem su obliku
imena gradova bila zapisana u tom katalogu moe se jedino nagaati.
Budui da su u De administrando imperio navedena u sintagmama apelativ
+ toponim u genitivu (npr. ), vjerojatno je i u
Porfirogenetovu predloku stajala slina formulacija na primjer, u sluaju
Zadra, civitas Jadere, civitas de Jadera ili, kako je smatrao M. Sui, civitate
de Jadra26, s apelativom u kosom padeu u skladu s romanskim izgovorom
primijenjenim za npr. Cavtat (Civitate) ili furlanski edad (Cividt).
U katalogu koji mu je stajao na raspolaganju car-pisac susreo je takve
gotove sintagme sastavljene od apelativa i toponima (vlastitog imena
grada) u genitivu, kojima su sklopovi istog karaktera koje car donosi
potpuni semantiki i sintaktiki ekvivalenti ,
, ,
itd. Porfirogenetov , dakle, nedvojbeno zamjenjuje
latinski apelativ civitas, neovisno o tome je li on bio do Konstantinopola
tradiran u klasinoj latinskoj ortografiji ili pak u romanskoj inaici civitate.
Shodno navedenom, grafija vlastitog imena grada u genitivu koja slijedi
nakon , odgovara u rodu, broju i padeu obliku iz (vulgarno)
latinskog predloka.
Neobian oblik kod Konstantina Porfirogeneta je, po naoj
prosudbi, oblik zasnovan na hiperkorekciji i etimologiziranju. Ta se inaica
ovog urbonima u citiranom obliku zatie jedino kod Porfirogeneta te, po
M. Sui, Zadar u De administrando Imperio Konstantina Porfirogeneta, Radovi Zavoda JAZU u Zadru,
27-28, Zadar, 1981, str. 20. Dobar primjer tog procesa su civitates koje u svojim popisima donosi Anonimni
Ravenjanin usp. S. AE, Civitates Dalmatiae u Kozmografiji Anonima Ravenjanina. Zadar, 1995, str. 11,
bilj. 16.
26
M. Sui, Zadar u De administrando Imperio, str. 21.
25

127

svemu sudei, predstavlja grecizirani toponim iji se latinski predloak

javlja u varijantama Aspalatho i Aspalato u Notitia dignitatum te u nekim
kodeksima koji sadre prijepise Jeronimova nastavka Euzebijeve kronike.
Nije se, naalost, ni na jednom od tih mjesta sauvao u nominativnom
liku, ve u ablativu, ali radi se najvjerojatnije o kontaminaciji toponima
Spalatum s latinskim prijedlogom ad: Ad-Spalatum (tako Ad Musculum >
Omialj, Ad Portulam > Oprtalj, Ad Poetovio > Optuj, Ad (A)emonam >
Atamona > Atamin[e]. Odgovarao bi mu hipotetiki, u izvorima nigdje potvren nominativ *Aspalatum ili *Aspalathum, nastao adjekcijom proteze
A(d), tonije asimilacijom prijedloga i toponima. Pojava, pak, da se u konstelaciji A + S + konsonant poetno A isputa obilno je posvjedoena27,
pa nema razloga sumnjati da je detrakcijom ili aferezom tendencija da se
ovaj toponim ipak ustali u konkurentskom liku Spalatum bila vrlo snana.
U De administrando imperio radi se, po svemu sudei, kako je to pretpostavljao M. Pera28, o polusloenici generiranoj iz izvornog Spalatum ili
Aspalatum, uredno opskrbljenoj enskim lanom to u grkom jeziku
dolazi uz sva imena gradova te u tom obliku ugraenoj u narativ o upravljanju carstvom. Naime, izgleda da je ve ustaljeni toponim Spalatum ili
Aspalatum homonimijom u jednom trenutku vezan uz demotske oblike
i to se odnose na biljku brnistru i srodne joj
vrste. U tom su obliku dospjeli do redaktora De administrando imperio,
koji ih je u 30. poglavlju spisa hiperkorektno ispravio u knjievni oblik
imena biljke tj. u grki oblik imena grada 29.
Suvino je ovdje raspravljati o tome je li do kontaminacije demotskim
izgovorom dolo ve u Splitu ili na nekoj postaji transmisije podataka
zavrno sa sredinjim carskim uredom30, kao to je i suvino nagaati je li
pisac De administrando imperio usvojio ve definiran oblik s protezom A(d)
+ Spalatum ili bez nje. Obje, naime, varijante u podlozi imaju latinski
Spalatum. Da je doista rije o toponimu zapadne, latinske provenijencije,
pokazuje ve spomenuta nesigurnost redaktora, koji varira nominativni
oblik imena grada, donosei na drugom mjestu i varijantu (DAI
29/51). Grki sufiks odaje ekvivalenciju predloka s latinskim um.
S obzirom da je indikativno to se jedini primjer toponima u enskom
rodu i sufiksa nalazi upravo u na vie naina apartnom 30. poglavlju
careva spisa naslovljenom Izlaganje o temi Dalmaciji pomalja se, tovie,
mogunost da je ta specifina poraba rezultat naknadne preradbe. Postanak je tog poglavlja De administrando imperio u vremenskom slijedu bio
Vidi P. SKOK, Ime grada Splita, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dalmata, 39, Split, 1916, str.
8-9 i primjere u P. SKOK, Pojave vulgarno-latinskoga jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije. Zagreb,
1915, te V. Vnnen, Introduction au latin vulgaire. Paris, 21967 i P. TEKAVI, Uvod u vulgarni latinitet.
Zagreb, 1970.
28
M. PERA, Prilog problemu naziva grada Splita, Kulturna batina, 6/9-10, Split, 1979, str. 36-37.
29
O porijeklu, pak, Porfirogenetove etimologije te vrlo izglednoj mogunosti da je do Konstantinopola dopro i naziv prigradskog naselja (S)Palatiolum, vidi u: I. Basi, Gradovi obalne Dalmacije,
str. 70-71, 72.
30
Izvjestan putokaz su u tom smislu varijantni oblici kojima barata Anonimni Ravenjanin: Spalathron (variae
lectiones: Spalation, Spalathion) i Spalatrum (variae lectiones: Spalatium, Spalatum, Spalathon, Spalathron). Usp.
Ravennatis Anonymi Cosmographia et Guidonis geographica (ur. M. Pinder, G. Parthey), Berolini, 1860, IV, 16,
str. 209 i V, 14, str. 380.
27

128

dokazano najmlai i zaseban u odnosu na susjedna poglavlja 29. i 31.-36.

te je ono dijelom i nainjeno upravo preraivanjem spomenutih31. Na odnosnom mjestu u njemu (DAI 30/133) splitski je urbonim u nominativu,
ali naveden u donekle poremeenom i nezgrapnom obliku:
. Tom hibridnom formom koja razbija sintagmu apelativ +
toponim u genitivu, dosljedno rabljenu u drugim poglavljima, te pokuava
uskladiti enski rod grada sa srednjim rodom apelativa , on kao da
je nastojao pomiriti svoj oblik sa sintagmama koje je zatekao u 29. i 31. poglavlju. Redaktor je, ini se, modificirao preuzeti urbonim
podvrgavi ga vlastitoj proienoj terminologiji, emu treba pripisati i
ve spomenutu hiperkorektnu prilagodbu ()() > u
grkoj preoblici. Valja jo jednom istaknuti da iz tekstoloke ralambe
ovog poglavlja nedvosmisleno proizlazi njegova separatnost u odnosu na
grau iz neposredno susjednih poglavlja. Njihova je onomastika graa po
svemu blia izvorniku, dok je ona iz 30. poglavlja naknadno modificirana
po drugim kriterijima i od njega udaljenija. Na istom je tragu i razliita
grafija (30/133) naspram predloku vjernijoj
(29/51), ovdje prisutna u navlastitoj redakciji. Ve smo spomenuli da se
u kosim padeima (29. i 31. poglavlje) rod urbonima u nominativu ne da
oitati. Vano je primijetiti da taj rod u svakom sluaju nije mogao biti
enski ( ), jer bi tada ispravan genitivni lan glasio , a ne
32. Nominativni oblik mogao je, dakle, glasiti jedino ili
, pri emu za potonji padeni lik ne postoje potvrde; zato
je naelno vjerojatnije da likovi proizlaze iz polaznog
. To je jo jedan argument u korist zakljuku da i na mjestima
gdje je splitski urbonim naveden u genitivu (i to u pouzdanijim i ranije
pisanim segmentima careva teksta), taj lik vjerojatno odraava nominativ
srednjeg roda. Na tragu svega navedenog, opravdano je stoga pretpostaviti
da posteriorni oblik odraava redakcijsku hiperkorekciju,
a oblik primarnu inaicu iz kataloga gradova sastavljenoga
na podlozi izvornih podataka iz gradskih opina dalmatinske teme.
Sm toponim Spalatum javlja se prvi put na kasnoantikom itineraru poznatom kao Peutingerova karta (Tabula Peutingeriana): rije je o
grafijskom liku Spalato, kojim se oznaava raskrije triju cesta izmeu
Salone, Epetija i Dijanina hrama na rtu Marjana33. Neovisno o tome
Posljednji je o tome pisao M. Ani, Zamiljanje tradicije: vrijeme i okolnosti postanka 30. glave djela
De administrando imperio, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 42, Zagreb, 2010, str. 133-151, gdje je i ranija
relevantna literatura.
32
T. F. Magner, Aspalathos, Spalatum, Split, u: Classics and the classical tradition: essays presented to Robert
E. Dengler on the occasion of his eightieth birthday (ur. E. N. Borza, R. W. Carrubba), University Park, 1973, str.
105.
33
O dataciji izvornika prema kojemu je nastala srednjovjekovna karta ekumene, poznatija pod nazivom
Peutingerova karta, uvelike se raspravljalo kroz gotovo etiri protekla stoljea, no moderne i suvremene
studije sve jasnije ukazuju da je predloak vrlo vjerojatno nastao za vladavine cara Teodozija II. (408.-450.).
Meutim, bez obziru na takvu dataciju predloka kojim se posluio srednjovjekovni kartograf, posve je
oigledno da su na karti zabiljeeni i mnogi zemljopisni podaci koji potjeu iz znatno ranijeg razdoblja, pa
je tako vrlo mogue da je i toponim Spalatum put prema kasnoantikoj i srednjovjekovnoj karti pronaao
na jednak nain. Relevantnu literaturu o ovom i drugim problemima sumira i uspjeno nadograuje T.
Turkovi, Prikazi gradova na Peutingerovoj karti i razvoj urbanog pejzaa na podruju Hrvatske izmeu antike
i srednjega vijeka. (Doktorska disertacija), Filozofski fakultet, Zagreb, 2010.
31

129

predstavlja li Spalato s Peutingerove karte vulgarni grki oblik ()

s isputenim finalnim ili latinski ablativ mjesta, neupitno je da u oba
sluaja nominativ glasi Spalatum odnosno (potonji se u rodu,
broju, padeu i odgovarajuem sufiksu podudara s latinskim Spalatum).
Takav nominativni oblik potvruje varijanta iz Notitia dignitatum: ablativ
Aspalato proizlazi iz nominativa Aspalatum. Znaajno je to Notitia dignitatum u formulaciji procurator gynaecii Iovensis Dalmatiae-Aspalato lui
ginecej od naselja u kojemu se nalazi. Ta injenica, ma koliko se inila
samorazumljivom, zaista je zanimljiva i gotovo da je ostala bez odjeka u
literaturi. Ona pokazuje da je ime mjesta prethodilo palai i gineceju te
da je ovo dvoje tek naknadno povezano uz Spalatum34. Za grki pak oblik
potvrdu nalazimo kod Anonimnog Ravenjanina i njegovih varijantnih
oblika: nominative Spalathron i Spalatrum. Stoga treba pretpostaviti da
i kod kasnoantikih kroniara koji donose ovaj toponim ablativ mjesta
Spalato proizlazi iz nominativa Spalatum.
Neuobiajena se inaica toponima - Aspalatum, kako smo vidjeli, javlja samo iznimno te nije ostavila dubljeg traga u lokalnoj urbonimiji,
zarana izaavi iz upotrebe u korist dominantnog Spalatum. Uz jednu
kasnu iznimku35, nema joj traga u latinskoj splitskoj urbonimiji zapadne provenijencije. K tome, kako su davno primijetili P. Skok, M. Pera,
P. imunovi i drugi, uvaavajui pravilnosti fonetske evolucije slinih
urbonima zabiljeene u svim romanskim jezicima i njihovim derivatima
u slavenskim, ne ini se dopustivim zakljuiti da je *Aspalat(h)um bio
baza iz koje su izvedeni jekavski oblik Spljet i ikavski oblik Split, jer bi
u tom sluaju ime grada glasilo Asplit ili Osplit odnosno Aspljet ili
Ospljet36. Efemernost inaice *Aspalatum spram Spalatum time postaje
vrlo jasnom. Ona se koristila rijetko i iznimno te uestalo bivala kontaminirana grkom fonetikom.
To to jedna grana rukopisne tradicije Jeronimove kronike, kao i Notitia
dignitatum, donose varijantu proizalu iz Aspalat(h)um nema za na problem nikakve teine: i taj je, naime, oblik konfiguriran od Ad + Spalatum,
te stoga nuno posterioran prvotnom toponimu. Ukoliko nije rije o
pogreci pri prepisivanju (slinoj onima koje emo opisati u nastavku)
ili preoblici u skladu s grkom fonetikom, vjerojatno se moe objasniti
J. Zeiller, Sur lorigine, str. 420: La rdaction mme de la Notice implique la distinction entre Aspalathos,
point gographique, et le gynaecium, le monument qui y tait bti. Sintagma procurator gynaecii Iovensis,
Dalmatiae-Aspalato nedvojbeno je u ablativu mjesta, upravitelj jupiterovske tkaonice u Dalmaciji - u
Aspalatu, kao to su navedeni i ostali procuratores gynaeciorum: procurator gynaecii Bassianensis, Pannoniae
secundae translati Salonis; procurator gynaecii Sirmensis, Pannoniae secundae; procurator gynaecii Aquileiensis,
Venetiae inferioris; procurator gynaecii Mediolanensis, Liguriae itd. Redovito su to ablativi mjesta: u Basijani,
u Drugoj Panoniji, u Sirmiju, u Drugoj Panoniji, u Akvileji, u Donjoj Venetiji, u Mediolanu, u Liguriji
itd., ime se podrazumijevaju nominativi Bassiana, Sirmium, Aspalatum, Aquileia, Mediolanum. Usp. Not.
dign., 150 i . Rapani, Od carske palae, str. 81 i bilj. 134.
35
Cod. diplom., II, str. 134, Nr. 129: episcopus Espaletensis (1173.-1176. godine), sa Smiiklasovom opaskom
Biljeka nepouzdana i glede dobe i glede podataka. Za javljanje oblika Spalatum v. Cod. diplom., I, str.
257-258 i Cod. diplom., II, str. 478-479, Indices personarum et locorum, s.v. Spalatum.
36
P. SKOK, Ime grada Splita, str. 8-9. M. PERA, Prilog problemu naziva grada Splita, str. 39. P. IMUNOVI, Ranosrednjovjekovna toponimija splitskog poluotoka, Archaeologia Adriatica, 2/2, Zadar, 2008, str.
596.
34

130

paralelnim postojanjem toponim Spalatum i Aspalatum u 5. stoljeu, koji

su se ustalili do vremena kada su Prosper Tiron i drugi Jeronimovi prepisivai i nastavljai sastavljali svoja kroniarska djela. Zasad, ponovimo,
nema neprijepornih pokazatelja da se varijanta Aspalatum moe pratiti
do najstarijih primjeraka Jeronimove kronike.
4. Porijeklo Jeronimovih dopuna: anrovski i kronoloki konteksti
Na prvi pogled, znatan dio Jeronimovih dodataka Euzebijevim Kroniarskim kanonima doimaju se naprosto kao pabirci iz Eutropijeva Brevijarija,
to bi, dakako, bez potekoa objasnilo porijeklo veine novih vijesti sadranih u Jeronimovoj redakciji i nastavku starije kronike37. No, jednostavnost ovog zakljuka ipak je opovrgnuta injenicom da svi oni Jeronimovi
unosi koji naizgled potjeu od Eutropija, a u nekom detalju odstupaju
od Eutropijeva narativa, u istom tom detalju tijesno prate tekstove koji
postoje u itavom nizu antikih i kasnoantikih povijesnih djela: kod
Svetonija (De vita Caesarum), preko Aurelija Viktora, zatim Festa, pa
anonimnog autora Chronica urbis Romae, Amijana Marcelina, nepoznatog
sastavljaa Epitome de Caesaribus, napokon pisac Historiae Augustae. Pride,
posljednja tri navedena djela pisana su deset, petnaest odnosno dvadeset
godina nakon to je Jeronim sastavio svoj nastavak Euzebijeve kronike,
poganske su provenijencije i predznaka te je posve iskljueno da su kao
izvor podataka koristila kroniku jednog od kranskih prvaka, ciljajui
uostalom k vijestima koje su bile lako dostupne u svjetovnim vrelima38.
Treba se stoga u cijelosti sloiti s Burgessovim zakljukom kako za gore
spomenute unose rjeenje treba traiti u Jeronimovu koritenju jedino
takozvanom Kaisergeschichte, a ne pretpostavljati da se sluio kombinacijom Eutropija i sedam drugih povijesnih sastavaka, od kojih tri u vrijeme
sastavljanja Jeronimove kronike nisu jo bila ni napisana.
Izvor poznat kao Kaisergeschichte ili, po imenu iznalazitelja, Enmannsche
Kaisergeschichte (KG), izgubljeno je kasnoantiko vrelo ije je postojanje
potvreno njegovim odbljescima prvotno prepoznatim u djelima Aurelija
Viktora i Eutropija, zatim i kod autora Historia Augusta, Amijana Marcelina, Jeronima (dodaci prijevodu Euzebijevih Chronici canones), Festa,
Auzonija, Polemija Silvija te Epitome de Caesaribus. Postojanje izvora
konvencionalno nazvanog Kaisergeschichte prvi je zamijetio njemaki
povjesniar Alexander Enmann (1856.-1903.), koji je uoio da kasnoantiki
Taj je problem otvorio T. Mommsen, ber die Quellen, u utjecajnom lanku, da bi ga osamdesetak godina
kasnije iscrpnije razradio R. Helm, Hieronymus und Eutrop, Rheinisches Museum fr Philologie, 76, Kln,
1927, str. 138-170, 254-306, izdava do danas mjerodavnog izdanja Chronici canones. Na temu Jeronimovih
izvora obje su davnanje rasprave jo uvijek nezaobilazne. U potonjem je malo poznatom i rijetko citiranom
radu R. Helm ralanio mnoge probleme vezane uz Jeronimova vrela, sa mnogim zakljucima kojima se ni
danas nema to bitno za dodati. Najvaniji meu njima svakako je taj da Jeronim nije koristio Eutropija,
to je promaklo kasnijim istraivaima koji nisu poznavali Helmovu raspravu. Od 1920-ih godina nadalje
ta su rana istraivanja nadopunjena novim rezultatima, posebice glede Jeronimova rukovanja s Consularia
Constantinopolitana, Continuatio Antiochiensis i Kaisergeschichte. Odmjeren pregled literature do poetka 21.
stoljea daje R. W. Burgess, A common source, str. 166 i d.
38
R. W. Burgess, Jerome and the Kaisergeschichte, Historia, 44/3, Stuttgart, 1995, str. 349-369. R. W. Burgess, On the date of the Kaisergeschichte, Classical Philology, 90/2, Chicago, 1995, str. 122-123.
37

131

epitomatori Aurelije Viktor (361.) i Eutropije (oko 369.) u povijesnom

gradivu koje opisuju dijele neka indikativna obiljeja: Knjiga o carevima
prvonavedenog povjesnika i Brevijarij potonjega na mnogim mjestima sadre istovjetan izriaj i frazeologiju, ine jednake greke na istim mjestima,
iznose dogaaje u podudarnom odabiru te jednakom vremenskom slijedu
i strukturalnom poretku. Budui da meu dvojicom epitomatora postoji
kronoloka razlika od osam godina, epitomator Aurelije Viktor nije se
mogao sluiti Eutropijem kao predlokom, dok brevijarist, s druge strane,
sadri mnogo obilniji povijesni materijal te stilski, sintaktiki i leksiki
upadljivo odudara od Viktorova narativa, tako da ne dolazi u obzir ni da
je mlai pisac preuzimao grau od starijeg. Na tom tragu A. Enmann postavio je zakljuak da su oba pisca na raspolaganju imala neko zajedniko,
poblie nepoznato vrelo koje se nije sauvalo do modernog vremena39.
Enmann je, ujedno, uoio da su autori kompozitnog djela poznatog kao
Historia Augusta (oko 395.-399.) takoer morali raspolagati tim istim
vrelom, koje je zbog spomenutih iznalaziteljevih zasluga u povijesnoj i
filolokoj literaturi postalo poznato kao Enmannsche Kaisergeschichte ili,
alternativno, Kaiserchronik, dok se s vremenom posve ustalio jednostavan
naziv Kaisergeschichte (skraeno KG).
Najvjernijim tom predloku smatra se Eutropijev Brevijarij, koji u deset
knjiga pokriva rimsku povijest ab Urbe condita do smrti cara Jovijana (364.);
Eutropije ga je prezentirao caru Valentu dok je na njegovu dvoru vrio
slubu magister memoriae 369. godine40. U sluaju KG radilo se, po svemu
sudei, o skupu kratkih biografija careva od Augustova principata do zakljuno 337. ili, prema novijem miljenju41, 357. godine. Ova izgubljena
the most important and useful history in the fourth century koristila
se za dogaaje do oko 313. godine pisanim vrelima, dok se ostatak dri
izvornim doprinosom sastavljaa; potonji segment od ranijega diferencirale su drugaije odlike: account of contemporary history was short and
choppy, rather like the short, factual entries of the new genre of consularia, not a detailed recounting of emperors in the style or structure of the
earlier biographies42. Kako je pak mogla izgledati struktura prvog dijela
KG, pokazuju - osim Eutropija - rekonstrukti pojedinih carskih biografija
poput one Aurelijanove koju je ponudio W. H. Fisher.
Svakom je vladaru rimske drave unutar KG bio posveen zaseban odsjeak teksta kojeg je odlikovala ujednaena struktura: (1) carevo ime,
porijeklo, obitelj i karakter; (2) curriculum vitae prije uspona na tron i
okolnosti ustolienja; (3) ratovi s barbarima i uzurpatorima; (4) voenje
unutarnjih poslova Carstva, izdavanje zakona i njihovo provoenje,
A. Enmann, Eine verlorene Geschichte der rmischen Kaiser und das Buch De viris illustribus urbis
Romae: Quellenstudien, Philologus Supplementband, 4, Heft 3, Leipzig, 1884, str. 335-501.
40
T. M. Banchich, The epitomizing tradition in Late Antiquity, u: A Companion to Greek and Roman Historiography (ur. J. Marincola), vol. II, Malden-Oxford-Carlton, 2007, str. 309. Vjernost predloku ilustriraju
sluajevi kada Eutropije donosi jednake podatke kao Aurelije Viktor, no u tonijem i podrobnijem obliku.
Nadalje, Eutropije slijedi biografski raspored grae KG kao i njenu dispoziciju detalj unutar pojedinih carskih biografija: obiteljsko porijeklo vladara, njegovu osobnost i djelovanje, vrijeme smrti, duinu vladavine,
dob u trenutku smrti te podatak o tome da li je vladar poaen apoteozom usp. D. Rohrbacher, The
Historians of Late Antiquity. London-New York, 2002, str. 54.
41
Najodlunije: R. W. Burgess, On the date of the Kaisergeschichte, str. 116 i d.
42
Oba citata potjeu iz R. W. Burgess, On the date of the Kaisergeschichte, str. 128.
39

132

eventualne reforme koje je car proveo, javne gradnje i spomenici koje je

sponzorirao; (5) careva smrt; (6) posmrtne poasti dodijeljene vladaru i
opa procjena njegove vladavine te linosti. Ako je doputeno suditi prema
ovakvim restitucijama, biografije careva koji su vladali do 313. godine
unutar KG bijahu razmjerno opirne, dakako ovisno o duljini vladavine
i vanosti pojedinog vladara43. Podaci koje je za Dioklecijanovu smrt koristio Jeronim mogu se, dakle, pratiti do stavaka ovdje oznaenih (5) i (6).
Doda li se tome da KG u ranijem dijelu svoga gradiva u krajnjoj liniji
derivira iz Svetonijevih ivotopisa rimskih careva te da je ona sma bila
predloak kojim se dokazano koristilo est od preostalih sedam neto
ranije navedenih izvora, postaje jasno da u KG treba vidjeti Jeronimov
poglaviti izvor za koji je koristio kao alternativu nepotpunom Euzebiju,
a kasnije i kao njegov primarni nadomjestak44.
Ta je alternativa prije svega sluila kao izvor za podatke o svjetovnim
zbivanjima, kojima u vjerski obojenoj Euzebijevoj kronici nije bila
posveena dostatna panja. Za razdoblje od kasnog 3. stoljea do 337.
(prema Burgessovu miljenju, do 357.) godine, Jeronimovi su izvori za
profanu povijest ukljuivali Euzebijeve Chronici canones (do 325.), zatim
Kaisergeschichte, pa ranu redakciju popisa konzula poznatog kao Consularia Constantinopolitana (zakljuno s 370. godinom) te iezli antiohijski
nastavak Euzebijeve kronike (Continuatio Antiochiensis Eusebii), koji je
obasizao raspon od 326. do 350. godine. Upotreba grae prepisane iz citiranih izvora osobito je uoljiva u situacijama kada je za odreeni dogaaj
u njima postojalo vie proturjenih i/ili razliitih podataka, meu kojima
je Jeronim bio prisiljen birati. Za njegov je nain opredjeljivanja u takvim
sluajevima karakteristian konglomerat nekolicine raspoloivih mu vrela,
tako da je sporni unos skrojen od nepromijenjenih sintagmi preuzetih iz
relevantnih predloaka. Kako se kroniar pritom nije trudio parafrazirati
predloke koje je preuzeo, ve ih je naprosto prepisivao u izvornoj formi,
veini je mogue jednoznano utvrditi prvobitno porijeklo, mogue je
precizno identificirati tekstualni kontekst u kojem su izvorno stajali45.
Taj, pak, uvijek pripada etirima gore spomenutim vrelima. Jeronim je,
naime, sintagme koje je preuzimao nastojao povezati u reenini period
svoje kronike na najjednostavniji mogui nain i sa to manje truda:
sintagmatski blokovi su naprosto umetnuti na odgovarajua mjesta, bez
tenje da ih se dekonstruira i na kompleksniji nain uvije u novi tekst;
drugim rijeima, nastojao je maksimalno prilagoditi svoju sintaksu onoj
predloka, a ne obrnuto. Tek vrlo, vrlo rijetko, samo u dva navrata, potrudio se u istoj reenici meusobno ispreplesti vie razliitih izvora na
nain koji je rezultirao njihovom manje jasnom zasebnou (ali se i u tim
sluajevima pripadnost prvotnim tekstovima dade razaznati bez ostatka).
Nakon to je s 325. godinom gradiva sadranog u Euzebijevoj kronici
ponestalo, Jeronim je za svjetovna dogaanja nastavio koristiti preostale
W. H. Fisher, The Augustan Vita Aureliani, Journal of Roman Studies, 19, London, 1929, str. 125-149. J.
Matthews, The Emperor and his historians, u: A Companion to Greek and Roman Historiography (ur. J.
Marincola), vol. I, Malden-Oxford-Carlton, 2007, str. 298.
44
R. W. Burgess, On the date of the Kaisergeschichte, str. 123.
45
Primjere takvog postupka donosi R. W. Burgess, On the date of the Kaisergeschichte, str. 123 i bilj. 43.
43

133

izvore koji su mu bili na raspolaganju i kojima je doprije baratao samo kao

dopunom Euzebijevoj kronici: KG, ranu redakciju Consularia Constantinopolitana i Continuatio Antiochiensis Eusebii. Starija je literatura, dodue,
iz ovog popisa redovito isputala KG (jer se openito smatralo da se taj
izvor zakljuuje s 337. godinom, tj. trenutkom Konstantinove smrti i
uspona njegove trojice sinova na prijestolje), u uvjerenju da je nakon te
godine Povijest careva Jeronim u potpunosti nadomjestio Eutropijem, i to iz
razloga koje smo ve naveli. Tek nakon to je R. W. Burgess ukazao kako i
poslije 337. godine kronika sadri indikativne pojedinosti koje se ne moe
nai ni u jednom drugom sauvanom ili rekonstruiranom vrelu, postalo
je mogue razmatrati identifikaciju Jeronimovih izvora za navedeno
razdoblje na drugaijim, bolje obrazloenim temeljima. Karakteristine
pojedinosti o kojima je rije odnose se ponajvie na poblie vijesti o lokaciji odreenih dogaaja, uglavnom smrti raznih protagonista, poput
careva; za te povlatene podatke Jeronimova je kronika upravo jedini
izvor. Ekskluzivna znanja o tim lokacijama sadre i Liber de Caesaribus
Aurelija Viktora te tridesetak godina mlaa Epitome de Caesaribus, dva
povijesna djela za koja je koritenje s KG ve potvreno. Iznova se javljaju
odstupanja od Eutropija, kao tobonjeg Jeronimova poglavitog izvora, na
istim mjestima na kojima od brevijarista odstupa Epitome de Caesaribus.
Nepoznati epitomator koji, kako je ve istaknuto, zasigurno nije koristio kroniku crkvenog nauitelja kao izvor barata, tovie, s dodatnim
podacima, takoer sasvim jedinstvenima, koji nisu crpljeni iz Jeronima,
ali su kontekstualno usko vezani uz mjesta na kojima kod obojice pisaca
postoje spomenute paralele u odudaranju od Eutropija. U svemu, dakle,
valja zastati pred dilemom koju je najbolje artikulirao Burgess: (1) Jeronim
je nakon navodnog isteka KG godine 337. drastino promijenio metodu
kompiliranja svoje kronike poeo se izdano sluiti Eutropijem, pribavio
novi, poblie nepoznat izvor koji je koristio samo u ogranienoj mjeri;
nadalje je Jeronimovu cjelokupnu kroniku, usuprot oekivanjima, rabio
anonimni poganski autor Epitome de Caesaribus koji je, opet, sa svoje
strane ujedno raspolagao izvorom vrlo slinim onome kojim se sluio
Jeronim, ali potpunijim; (2) Eutropije, Jeronim i anonimni epitomator
su se svi naprosto dosljedno nastavili sluiti s KG46. I dok opredjeljenje
za potonju od ovih alternativa doista ne predstavlja tekou, za kontekst
razmatranja predstavljenih u ovom prilogu najvanije je istaknuti da je
Jeronim detalje ovog tipa znao unositi i u bloku koji je prethodio 337.
godini, u sluajevima kada su manjkali u njegovu primarnom izvoru.
Upravo je vijest o Dioklecijanovoj smrti dobar primjer sluajeva registriranih u kronici u kojima Jeronim koristi KG, ostajui istovremeno jedinim
svjedoanstvom o lokaciji izvjesnog dogaaja; mjesto njegova zbivanja
ne biljei nijedan drugi izvor koji sadri reflekse KG. Richard W. Burgess
ponudio je dvojako objanjenje ovog fenomena: (a) podatak je preuzet
direktno iz KG, pri emu bi jedino Jeronim u cijelosti prepisao lokacije, za razliku od Eutropija i Aurelija Viktora; (b) podatak je nepoznate
46

R. W. Burgess, On the date of the Kaisergeschichte, str. 124. Da je Jeronim s vremena na vrijeme i prije
isteka Euzebijeve kronike znao unositi podatke utemeljene na osobnom znanju, pokazuje autor na str. 124
i bilj. 45 (dogaaj iz 334. godine).

134

provenijencije (Burgessov locations source). U svakom sluaju, dakle,

odgovornost za ugraivanje podataka na tim mjestima je Jeronimova,
bilo da ih je crpio iz KG ili kombinirao ovu s vlastitim saznanjima.
Stoga je teko napreac prihvatiti stajalite R. W. Burgessa, koji kao
siguran uzima Eutropijev iskaz, a korigira Jeronimov (The text should
read in uilla sua Spalato as in Fotheringhams edition, not in uillae suae
Palatio as in Helms, as is clear from Fotheringhams apparatus and the
parallel in Eutropius, in uilla)47, ime nedopustivo razdvaja dvije razliito
stilizirane vijesti potekle iz iste tekstualne tradicije usprkos tome to,
vrlo ispravno, zakljuuje da i jedna i druga vijest vuku porijeklo iz KG. S
metodoloke toke gledita bilo bi svakako mnogo korektnije da je autor
odbacio oba proturjena podatka (time ostavljajui izvornu formulaciju
upitnom), a ne samo jedan; on, naprotiv, restituira prvotni sloj zapisa prema jednom od njegova dva r a z l i i t a odvjetka, manje ili vie proizvoljno
odabranom. Argumentacija koju je Burgess za svoj odabir pritom ponudio
u najmanju je ruku manjkava. Pozivanje na eminentno Fotheringhamovo
izdanje Jeronimove kronike nautrb Helmova izdanja moe opstati kao
argument jedino ukoliko se objasni koje su poblie prednosti britanskoga
kritikog aparata, odnosno slabosti onog Helmovog. U suprotnom, spomenuto pozivanje je arbitrarno, a ponuena argumentacija nedostatna.
Moe mu se jednako tako suprotstaviti pozivanje na barem u istovjetnoj
mjeri relevantno njemako kritiko izdanje. Okolnost, pak, to Eutropije
kao mjesto Dioklecijanove smrti iznosi jedino opu imenicu vila (in
villa), bez toponima na koji se taj apelativ odnosi, nije presudna, zato to
ovaj brevijarist preoblikuje - poput Jeronima - po vlastitom nahoenju
predloak KG koji je pred njim, producirajui novu, drugaiju reeninu
strukturu. Pretpostaviti da je predloak preinaio upravo odbacivanjem
vlastite imenice Spalato i zadravanjem apelativa villa - kako bi se dokazalo
da je izvorni oblik teksta glasio in villa sua Spalato - bilo bi posve jednako
mogue kao pretpostaviti da je Jeronim svoju sintagmu sloio dodavanjem
pojanjenja suae palatio na lokaciju careve smrti in villa (bez toponima)
zateenu u originalnom zapisu. Obje mogunosti interpretacije, rijeju,
na ovoj razini rasprave jednako su vjerojatne. Opredjeljenje za jednu od
citiranih lekcija treba, dakle, objasniti i argumentirati na drugi nain,
emu su posveeni naredni odlomci.
Uvidom, naime, u filijaciju najstarijih rukopisa Kronike koju smo za ovu
priliku nainili (sl. 4), postaje jasno da sukcesivnim prepisivanjem predloaka i njihovih kopija sintagma in villae suae palatio nije nipoto mogla
uroditi sintagmom in villa sua Spalato ili in villa sua Aspalato, ve je mogu
samo obrnuti sluaj48. Nain na koji je do toga moglo doi vrlo dobro
47
48

R. W. Burgess, Studies in Eusebian and Post-Eusebian Chronography. Stuttgart, 1999, str. 97.
Kako je to u osvrtu na Zeillerove i Skokove etimoloke rasprave, premda zalaui se za drugaiji smjer prepisivanja, trijezno primijetio jo G. MARCOCCHIA, Nota allarticolo precedente, Supplemento al Bullettino
di archeologia e storia dalmata, 39, Split, 1916, str. 23: Questa supposizione, in ogni modo, pi convincente che lopposta, vale a dire che Girolamo abbia scritto in villa sua Spalato e che questa frase sia stata
mutata nellaltra in villae suae palatio. Mi se, nasuprot Marcocchiji, zalaemo za suprotan zakljuak,
no u metodolokom smislu postupak je posve usvojiv te ovaj davnanji prilog ostaje uzornim primjerom
ralambe problema.

135

Sl. 4. Vijest o
Dioklecijanovoj smrti
prema filijaciji rukopisa
Jeronimove kronike
(I. Basi).

osvjetljuju varijante iz kodeks nastale pogrekama pri prepisivanju. Tako

je autor lukanskog kodeksa producirao besmislenu sintagmu in villa sua
palato, bilo da je u takvom obliku stajala ve u njegovu predloku (), bilo
naprosto ispustivi poetno S u rijei Spalato. Izgleda da je poglaviti uzrok
tim nejasnoama u razumijevanju, pa onda i prepisivanju predloaka bio
nedostatak interpunkcije u tada tako pisanim tekstovima, a vjerojatno
im je kumovala i opskurnost malenog naselja u kojem je car doivio svoj
kraj (ije ime nije moralo biti poznato irokim slojevima pismenih izvan
jadranske regije). U situaciji kada je pisaru predoen zgusnut tekst bez
interpunkcijskih oznaka, k tome ponajee pisan majuskulom (i zbog
toga sasvim nejasne razlike meu rijeima koje se trebaju ili ne trebaju
pisati s velikim poetnim slovom), razrjeavanje teksta poput
DIOCLETIANUSHAUTPROCULASALONISINUILLASUASPALATOMORITUR
(na ovaj je nain, na primjer, odnosni tekst predoen u kodeksu O, sl. 5)
bilo je podlono mnogim proizvoljnostima te predstavljalo pravu tekou49. Ne najmanja meu njima odnosila se na identificiranje roda, broja
i padea odreene imenice. U takvim se navratima prepisiva na prvom
mjestu koncentrirao na razrjeavanje rijei i fraza u ije je znaenje bio
siguran, dok je ostatak nuno podvrgavao manje ili vie uspjenim vlastitim kombinacijama. To u ovom sluaju znai da je izmeu subjekta
Diocletianus s prilonom oznakom haud procul a i predikata moritur sva
preostala reenina struktura mogla biti prekrojena na razliite naine.
Treba li, primjerice, naselje u kojem se radnja odvija razrijeiti kao Spalato, ad Spalato ili Aspalato? Nadalje, pridruuje li se S ispred palato toj
imenici ili sainjava dio prethodne povratno-posvojne zamjenice suas? U
49

O povijesti oksfordskog kodeksa vidi u: J. K. Fotheringham, The Bodleian manuscript. str. 25-29. Prvi je
na nj upozorio T. Mommsen, Die lteste Handschrift der Chronik des Hieronymus, Hermes, 24, Berlin,
1889, str. 393-401; pretisnuto u: Gesammelte Schriften, Bd. VII, Berlin, 1909, str. 597-605.

136

Sl. 5. Kodeks O, vijest

o Dioklecijanovoj smrti
(Fotheringham 1905,
fol. 136).

potonjem sluaju, na to se odnosi taj plural? Pisar kodeksa B je koncem

7. stoljea tu dvojbu razrijeio na svoj nain, samovoljno uvevi plural
villas kako bi imenicu uskladio s pluralnim suas. Za gotovo svaku od
predloenih emendacija citiranog teksta postoje primjeri u rukopisnoj
tradiciji Jeronimove kronike. Na neki od naina slian ovima modificiran
je Jeronimov tekst, to je umjesto izvornog in villa sua Spalato urodilo
neobinom inaicom in villae suae palatio. U kojem se trenutku i na kojoj
karici tekstualne transmisije Kronike to dogodilo, nije mogue sasvim
pouzdano ustanoviti. S obzirom da je inaica zasvjedoena ve u ranom
kodeksu S koji potjee iz zrelog 5. stoljea, oigledno je do previda dolo
ve kod jednog od ranih Jeronimovih prepisivaa (kodeks ?), dakle izmeu osamdesetih godina 4. stoljea i (najkasnije) sredine narednog vijeka.
Sve ovo, na koncu, vjerojatno znai da je pred Jeronimom u KG ipak
stajao zapis in villa sua Spalato. Po svemu sudei je pripadao onom dijelu
te izgubljene kasnoantike povijesti koji se odnosio na zavretak Dioklecijanove biografije, u sklopu rigorozne strukture KG koju smo ve opisali.
Ukoliko je ova naa pretpostavka opravdana, tada taj unos u nastavak
Euzebijeve svjetske kronike potjee iz vrela prvotno sastavljenog 337. ili
357. godine, to ga ini najmanje etvrt stoljea starijim od Jeronimova
djela. Na taj se nain ulazi u trag najstarijem spomenu splitskog toponima
kojeg je mogue apsolutno datirati. Najranija potvrda, u obliku Spalatum,
potjee iz prve polovine 4. stoljea. Za sada joj se moe pretpostaviti
jedino kartografski unos iz Peutingerove karte, koji zalazi u ranoantiku
prolost, ali ga nije mogue tako precizno kronoloki omeiti kao unos
koji je Jeronim preuzeo iz KG.
Na je prijedlog, dakle, da se Burgessov zakljuak o prvotnom obliku unosa
in villa sua Spalato prihvati, ime u krajnjoj liniji zauzimamo isto stajalite kao Fotheringham, ali uz obvezu uzimanja u obzir argumenata koje
smo u gornjim retcima iznijeli. Bez uvaavanja sve relevantne rukopisne
tradicije ne mogu se donositi mjerodavni zakljuci o uzoru za neku rije
ili reenini sklop. Ovime pitanje kako je glasio prvobitni, izvorni naziv
mjesta iz kojeg se razvio Split smatramo zatvorenim: prema postojeim
najranijim svjedoanstvima, u obliku u kojem ih je mogue u najveoj
moguoj mjeri restituirati, ipak valja preferirati Spalatum.

137

5. Villa - ladanjski rezidencijalni sklop, carsko imanje ili naselje?

Gornjim zakljukom svejednako ne podrazumijevamo potpunu semantiku bezvrijednost formulacije in villae suae palatio. Varijantna itanja
kao to su villa sua Aspalato, villa sua Spalato i navedeno villae suae palatio mogu, naime, posluiti kao vrlo koristan putokaz to prua uvid u
predodbe onih suvremenik koji su ove sintagme drali vaeima. To
posebno vrijedi u sluaju potonje formulacije in villae palatio, jer je - usprkos tome to se radi o prepisivakoj pogreci - ipak prisutna u najveem
broju relevantnih, starijih rukopisa Jeronimove kronike. Njihovim prepisivaima i korisnicima, itateljima kronike ta je formulacija oigledno,
barem na izvjesnoj razini, predstavljala smislen sklop. U suprotnom bi
sama svrhovitost navoda bila dovedena u pitanje. To prije svega vai za
prve, ishodine prijepise iz ove grane, poput kodeksa S (sl. 6), iji su autori
pogrenim itanjem i iznali formulaciju in villae suae palatio. Kada za njih,
rane prepisivae Jeronimova kroniarskog djela, citirana formulacija ne bi
imala smisleno znaenje, ona bi bila disfunkcionalna, jer bi tada opisivala
lokaciju rjenikom koji nije bio upotrebljiv. Kakva je mogla biti struktura
semantikog polja, znaenjski odnosi formulacije in villae suae palatio?
Potpuno je razumljivo da su stariji istraivai odbacivali tu sintagmu
doivljavali su je kao pleonazam zbog preduvjerenja da villa mora
oznaavati zgradu, u emu je imenica palatium doista suvina. No, kako
je pokazao Zawadzki, pleonazam smjesta iezava kada se predodba o
zgradi zamijeni predodbom o ladanjskom posjedu. Formulacija umro
je u palai/dvorcu svoga imanja tada namah postaje prihvatljivom i
jezino valjanom50.
Naime, osim to se odnosila na boravite smjeteno izvan grada, na
ladanju, od samih je poetaka imenica villa oznaavala i sklop ija je
najvanija sastavnica bio zemljini posjed (fundi, praedia) namijenjen
agrarnoj eksploataciji razne vrste51. Iz tog razloga, kao i iz razloga to bez
ekonomske osnovice ne bi mogla egzistirati, Dioklecijanova je villa morala
sadravati i okolno zemljite, to nas navodi na zakljuak da se ta rezidencija morala nalaziti na carskom posjedu. Naime, osnovni organizacijski
okvir unutar kojega su funkcionirale antike carske rezidencije raznih
kategorija bili su posjedi fiska koji su ih okruivali. Njihova je struktura
utoliko bila nalik, primjerice, reimu kojemu su bili podvrgnuti carski
rudnici (metalla). Polazei od ove jednostavne konstatacije, mogue je
lake objasniti upravne odlike, materijalnu bazu te mjesto koje su palae
zauzimale u administrativnoj hijerarhiji Carstva. Na drugom smo mjestu
ukazali da je ta villa odgovarala zemljitu omeenom krnjom centurijom
salonitanskog agera K-L/5-6, koje se otprije nazivalo Spalatum52.
Slino u Paladije Fusko, Opis obale Ilirika / De situ orae Illyrici Palladii Fusci. Notae ad Palladium Fuscum
de situ orae Illyrici Ioannis Lucii (prir. i prev. B. Kunti Makvi, uvod. studija M. Kurelac), Zagreb, 1990, str.
103: Smatram da je to bio Dioklecijanov ljetnikovac, o kojemu Euzebije iz Cezareje ovako pie u svojim
Kronikama: Dioklecijan je umro nedaleko Salon u dvorcu svoga ljetnikovca.
51
A. Marzano, Roman Villas in Central Italy. A Social and Economic History. Leiden-Boston, 2007, str. 83. K
tome na istom mjestu autorica istie da The term villa rustica is less a product of the ancient mind than
a specification used by the modern reader to differentiate country villas from their coastal counterparts.
52
Razraeno, s osvrtom na odgovarajuu literaturu, u I. BASI, Spalatum - ager Salonitanus? Prilog tumae50

138

Sl. 6. Kodeks S, vijest o

Dioklecijanovoj smrti
(Traube 1902, str. 42).

Kasnoantika je, pak, terminologija zadrala naelnu distinkciju izmeu

rezidencijalnog (pars urbana villae) i agrarnog (pars rustica villae) segmenta
ladanjskog posjeda kao cjeline pokrivene kompleksnim pojmom villa53.
Odabir ovog pojma kao kvalifikativa za posljednje Dioklecijanovo boravite - naspram oekivanom palatium - ne ostavlja mjesta sumnji kako
je on trebao oznaiti masiv careve palae kao kompaktne graevine koja
je, ipak, posjedovala i izvjesne kvalitete asocirane uz ladanje. Zato kad
spomenuti pisci - slijedimo Rapanievo razlaganje - Dioklecijanovo zdanje
nazivaju villa, onda je oito da u prvome redu istiu upravo njegovo obiljeje ladanjskoga, iako ovdje nije bila prisutna ni komponenta ruralnoga
u lijepome krajoliku, niti bogato gospodarstvo to je resilo svaku rustiku
antiku i kasniju vilu54.
vicarski povjesniar poljskog porijekla Tadeusz Zawadzki (1919.-2008.)
poao je u svojoj ralambi tim putem55. Potaknut Duvalovom kritikom
prakse ranijih istraivaa da Dioklecijanovu splitsku graevinu nekritiki
imenuju pojmovima palatium, villa ili castrum, umjesto kojih je francuski
arheolog predlagao termin dvorac (chteau)56. Zawadzki je bio prvi koji
je u definiranju tog kategorijalnog aparata krenuo od pretpostavke kako
se u odnosnim sluajevima termin villa ne mora tumaiti kao graevina,
ve kao vangradski zemljini posjed. Zamijetio je da se ograniimo li
se u naim predodbama imenice villa iskljuivo relacijama neke vrsti

53

54

55

56

nju pravno-posjedovnog poloaja priobalja Splitskog poluotoka u preddioklecijanskom razdoblju, Povijesni

prilozi, 42, Zagreb, 2012, str. 9-42.
Usp. saete preglede u J. T. Smith, Roman Villas: A Study in Social Structure. London-New York, 1997, str.
10-11. L. Mulvin, Late Roman villa plans: the Danube-Balkan region, u: Recent research on the Late Antique
countryside (ur. W. Bowden, L. Lavan, C. Machado), Leiden, 2004, str. 379 i A. Marzano, Roman Villas,
str. 33-34, 85, 87. Ovome treba jo pridruiti i, prema Kolumelinoj predodbi idealne vile, pars fructuaria,
odnosno pastio agrestis i pastio villatica prema Varonovu opisu.
. Rapani, Od carske palae, str. 82.
T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien a Spalatum. Sa dnomination dans lAntiquit, Museum Helveticum, 44/3, Basel, 1987, str. 223-230. Koristimo priliku da zahvalimo dr. sc. Mirni Zeman (Otto-FriedrichUniversitt Bamberg, Fakultt Geistes- und Kulturwissenschaften) na pribavljanju literature potrebne za
ovaj rad.
N. Duval, La place de Split dans larchitecture aulique du Bas-empire, Urbs, 4, Split, 1961-1962, str. 67-95.

139

graevinskog masiva, u ranoantikoj tradiciji suoavamo s gotovo

nepremostivim potekoama. Primjerice: kako objasniti primjenu tog
termina na objekt ija vanjtina nema nieg zajednikog s klasinim
tipom rimske vile, zatim kako pomiriti tu terminologiju s urbanim i
vojno-fortifikacijskim karakteristikama kompleksa, elementima njene
unutranje dispozicije i artikulacije, itd.
Na tom tragu Zawadzki je upozorio na niz izvora u rasponu od 4. do 6.
stoljea koji pod semantikim poljem villa prije svega podrazumijevaju
imanje, posjed. Tako je upozorio da se u Eutropijevoj reenici Diocletianus
privatus in villa, quae haud procul a Salonis est, praeclaro otio senuit (9.28)
ono villa ne bi smjelo interpretirati kao arhitektonski pojam. Raspolaemo, naime, Peanijevim grkim prijevodom (oko 380.) koji je nainjen
vrlo brzo nakon Eutropijeva Brevijarija (369.), a glasi:
. Eutropijevom
in villa i Peanijevom odgovara dvadesetak godina kasniji izraz
sastavka Epitome de Caesaribus nepoznatog autora Diocletianus (...) in
propriis agris consenuit (39.5). I na drugim je mjestima Eutropijevo villa
grki povjesnik redovito prevodio kao ili 57, iz ega proizlazi
da je tako tumaio izraz svoga suvremenika brevijarista. Opravdano je,
dakle, pretpostaviti da je i kod Eutropija pojam oznaavao ruralno okruje
carskih imanja. I daljnji primjeri iz Aurelija Viktora (41.16) i Amijana
Marcelina (18.7.9, 25.1.4, 27.2.2, 27.9.6, 28.1.54, 28.2.11, 30.10.4, 31.5.8
i 31.11.1) inae kasnoantiki narativ u kojem je termin villa uope
najzastupljeniji potvruju punu semantiku ekvivalenciju izmeu rus
i villa58. Tu je onomastiku praksu, statistiki potkrijepljenu nekolicinom
primjera, Zawadzki potom dosljedno primijenio i na izvore koji vilom
nazivaju Dioklecijanovu palau u Splitu. Prema njegovoj prosudbi, dakle,
naziv villa za Dioklecijanovu palau u kasnoantikim pisanim izvorima
ne bi oznaavao zgradu, arhitektonsku strukturu, graevinu, ve prije
svega ono to je Zawadzki nazivao seoskim okrujem (domaine rural).
Tek u sekundarnom smislu, prema Zawadzkom, villa bi bila i edificium.
Zawadzki, jasno, nije mogao znati da u podlozi slinosti izvor koje je
navodio stoji njihovo porijeklo iz kasnoantike KG. Usporedba jasno
pokazuje da valja raunati s KG kao zajednikim predlokom svih triju
djela (masnim slogom oznaeni su elementi teksta koje dijele). Najvjerniji predloku je Jeronim. Eutropije je pak ispustio toponim Spalatum i
zadrao pojanjenje haud procul a Salonis, preoblikovavi ga u hipotaksu.

T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 224 i bilj. 9 (7.20.2, 8.8.4, 10.2.3 i 10.8.2). Veinom se radi
o mjestima boravka ili smrti rimskih careva.
58
T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 224-225 i bilj. 13-15. Tek u etiri navrata Amijan Marcelin
rijeju villa oznaava rezidencijalnu graevinu (14.9.8, 19.9.7, 29.6.8 i 30.1.9). Citat 23.6.35 je sporan.
57

140

Anonimni epitomator parafrazirao je opu imenicu villa u agri proprii:

Jeronim, Kronika,
230d
Diocletianus haut
procul a Salonis
in villa sua Spalato
moritur et solus
omnium inter deos
privatus refertur.

Eutropije, Brevijarij, 9.28

Diocletianus privatus in villa, quae haud procul a
Salonis est, praeclaro otio senuit, inusitata virtute usus,
ut solus omnium post conditum Romanum imperium
ex tanto fastigio sponte ad privatae vitae statum
civilitatemque remearet. Contigit igitur ei quod nulli
post natos homines, ut cum privatus obisset, inter divos
tamen referretur59.

Epitome de Caesaribus, 39.5

Diocletianus vero apud
Nicomediam sponte imperiales
fasces relinquens in propriis
agris consenuit.

Spomenuti vicarsko-poljski povjesniar je uspjeno pokazao kako oba

pojma villa i palatium u kasnoj antici funkcioniraju istodobno na
izmjenian nain, ovisno o odgovarajuim namjenama, te da nisu uzajamno iskljuivi60. Prvi je semantiki proiren sa graevine na smo imanje
na kojem se ona nalazi (zapravo je oduvijek pojam villa obuhvaao obje
sastavnice), dok je poimenienjem carske palae na Palatinu u pojam
palatium ovaj uinjen fleksibilnim te primjenjivan ne samo na urbane
rezidencije vladajuih careva u pokrajinskim metropolama, ve i na njihova boravita vie ili manje privremenoga tipa, bilo u urbanoj ili ruralnoj
domeni61. Labavljenjem do tada rigorozne nomenklature omoguena je
njena primjena na komplekse ije su funkcije, takoer, bile promjenjive i
prilagodljive, to je dovelo do naoko paradoksalne situacije u kojoj na prvi
pogled besmislena sintagma palatium villae dobiva svoje puno opravdanje
u nestabilnosti suvremenih joj koncepcija i jezine prakse, kako je to primjerno artikulirala S. McNally: Contemporaries would, therefore, have
called this a palace because that word was no longer linked to specific
functions. They could also have called it a villa, with some ambiguity
as to whether they meant the building or its estate62. Posljedino ni
Jeronimova formulacija za svoje vrijeme nipoto nije anakronistina,
netona ili kontradiktorna, ve vjerno reflektira fleksibilnost terminolokog aparata etvrtog i narednih stoljea. Nije stoga nimalo iznenaujue
Eutropi Breviarium ab urbe condita cum versionibus Graecis et Pauli Landolfique additamentis, u: Monumenta
Germaniae Historica, Auctores antiquissimi (ur. H. Droysen), 2, Berolini, 1879, str. 168 (latinski tekst) i 169
(grki prijevod). Prema Droysenovom kritikom aparatu, nema variae lectiones vanih za na kontekst usp.
H. Droysen, Prooemium, u: Eutropi Breviarium ab urbe condita cum versionibus Graecis et Pauli Landolfique
additamentis, Monumenta Germaniae Historica, Auctores antiquissimi, 2, Berolini, 1879, str. I-LXXII.
60
T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 223-230 i komentar S. McNally, The Palace of Diocletian
at Split, u: Croatia: Aspects of Art, Architecture and Cultural Heritage (ur. J. Beresford Peirse), London, 2009,
str. 52.
61
O tome vidi S. Viarre, Palatium-palais, Revue de philologie, de littrature et dhistoire anciennes, 35/2, Paris,
1961, str. 241-248. E. Frzouls, Les Julio-Claudiens et le Palatium, u: Le systme palatial en Orient, en
Grce, et a Rome. Actes du Colloque de Strasbourg, 19-22 juin 1985. (ur. E. Lvy), Leiden, 1987, str. 445-462. T.
Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 223-230. N. Duval, Les rsidences impriales: leur rapport
avec les problmes de lgitimit, les partages de lEmpire et la chronologie des combinaisons dynastiques,
u: Usurpationen in der Sptantike. Actes du colloque Staatsreich und staatlichkeit, 6-10 mars 1997. (ur. F. Paschoud, J. Szidat), Stuttgart, 1997, str. 127-153 te M. ROYO, Le Palatin entre le IIe et le VIe sicle apr. J.-C.:
volution topographique, Revue archologique, 31/1, Paris, 2001, str. 37-92.
59

141

da su kroniarev navod, krivo ga prenijevi, na istovjetan nain shvaali

najstariji Jeronimovi prepisivai. Njima se, u 5. stoljeu, formulacija in
villae suae palatio morala doimati prirodnom i uspjelom, jer je na koncizan
i tada posve razumljiv nain opisivala odnos sloenog pojma villa s vrlo
aktualnim pojmom palatium.
No, semantika evolucija imenice villa nastavljena je i u 6. stoljeu. Ona
tada svojim znaenjem pokriva i manje naseobinske aglomeracije, sela i
zaselke, za koje je dotada prevladavao pojam vicus63. Doprijanju opoziciju
civitates vici zamjenjuje opozicija civitates vici/villae, izjednaavajui u
znaenju potonje tipove naselja.
Dobru ilustraciju tog procesa nudi kronika estostoljetnog bizantskog
dvorskog dostojanstvenika, komesa Marcelina. Od pet mjesta na kojima koristi imenicu villa, u etiri navrata ona ne oznaava ni ladanjsku
graevinu, niti ruralno imanje, ve omaleno naselje seoskog karaktera:
Marcellini viri clarissimi comitis Chronicon

Hrvatski prijevod (B. Kunti-Makvi)

(...) eumque [sc. Iohannem episcopum] post annum in

villam, quae Comana in regione Pontica dicitur, de exilio
in exilium relegarunt.

Nakon godinu dana udaljili su ga [biskupa Ivana

Zlatoustog] iz prognanitva u prognanitvo, u zaselak u
pontskom podruju koji se zove Komana.
(Marcelin, Kronika, 403.1, str. 90-91)

Multae Palaestinae civitates villaequae terrae motu

conlapsae.

Mnogi gradovi i zaseoci Palestine srueni su potresom.

(Marcelin, Kronika, 419.2, str. 98-99)

His consulibus Nepos, quem dudum Orestes imperio

abdicaverat, Viatoris et Ovidae comitum suorum insidiis
haut longe a Salonis sua in villa occisus est.

Za ovih je konzula u svojoj vili nedaleko Salone

prepadom vlastitih komesa Vijatora i Ovide ubijen Nepot,
kojega je Orest odavna skinuo s carske vlasti.
(Marcelin, Kronika, 480.2, str. 126-127)

Helias Hierosolymitanae urbis episcopus in villa

quae Haila dicitur ab eodem principe [sc. Anastasio
imperatore] relegatus emoritur.

Biskup grada Jeruzalema Ilija umro je u zaseoku

zvanome Hajla kamo ga je udaljio isti vladar [Anastazije
I.].
(Marcelin, Kronika, 516.2, str. 146-147)

Huius ergo humilis villae casas Anastasius imperator

ob condendam ibi civitatem dato pretio emi (...) Publicis
praeterea moenibus decoratae civitati pristinum nomen
villae reliquit.

Car Anastazije naredio je da se kue toga priprostog

zaselka otkupe za odreenu cijenu kako bi se ondje
utemeljio grad (...) Gradu ureenom javnim zgradama
ostavio je staro ime zaselka.
(Marcelin, Kronika, 518.3, str. 150-151)

Jedino u unosu pod 480. godinom, koji se odnosi na vijest o nasilnoj

smrti Julija Nepota u Dioklecijanovoj palai, ini se da kroniar Marcelin
pojam villa rabi u drugaijem kontekstu. Zanimljivo je da se formulacija
koju pritom koristi podudara s onima koje smo ve susreli kod Jeronima i
njegovih nastavljaa Prospera Akvitanskog i Galskog anonima: haud procul
a Salonis in villa haud longe a Salonis in villa64. Intertekstualnost u opisu
62
63

S. McNally, The Palace of Diocletian, str. 52.

Tako i T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 226. Problemima historijske terminologije poput ovog
u domaoj historiografiji posveeno je izrazito malo istraivanja. Usp., samo kao ilustraciju, N. Klai,

142

iste lokacije je, dakle, evidentna. Marcelinov izvor za ovaj navod, ipak,
nije poblie utvren. S obzirom da je ovaj kroniar pouzdano poznavao
Jeronimovu kroniku te da je u Konstantinopolu polovinom 6. stoljea
kolala i Prosperova kronika65. u stilizaciji podatka kroniar se mogao povesti za ovim uzorima, prenijevi frazeologiju o istoj lokaciji na mnogo
kasniji dogaaj. Nije, naravno, iskljueno da uoena intertekstualnost
ovisi i o tome to su Jeronimova (Euzebijeva) i Marcelinova kronika
nerijetko bile prepisivane jedna za drugom u istim kodeksima, jer su se
bavile istom temom. Dobar primjer toga je najstariji postojei rukopis
Jeronimove kronike, O, u ijem je nastavku krajem 6. stoljea dopisana
kronika Marcelina i njegova nastavljaa66.
Ne moe se, u svemu, sa sigurnou utvrditi koristi li kroniar ovdje imenicu villa u znaenju zgrade kako su s oprezom pretpostavili prireivai
hrvatskog izdanja kronike ili u znaenju carskog posjeda. S obzirom na
ostale porabe u kronici, ne bi trebalo sasvim iskljuiti ni treu mogunost:
da pojam rabi u smislu omanjeg naselja pozicioniranog u nekadanjoj Dioklecijanovoj palai. Ozbiljan prigovor potonjoj pretpostavci naao bi se u
injenici to bismo villa sua u tom sluaju morali protumaiti kao ubijen
je u svom zaseoku, ubijen je u svom vlastitom zaseoku ili slobodnije
ubijen je u zaseoku u njegovom [Nepotovom] vlasnitvu, to bi sve bili
mnogo manje oekivani i usiljeniji izriaji od alternativnih ubijen je u
svojoj vili, ubijen je na svom posjedu. Osim toga, proizlazilo bi i da je
itavo naselje na izvjestan nain bilo u Nepotovoj vlasnosti, to otvara
mnogobrojne interpretativne probleme, ozbiljnije i tee objanjive od
onih koji se pomaljaju pretpostavimo li da se naprosto radilo o carskom
posjedu ije se sredite nalazilo u staroj palai67. Zbog toga je imenica villa
u znaenju zaselak na ovom mjestu kod Marcelina sama po sebi mnogo
manje vjerojatna. No tu zadrku nadoknauje opet okolnost to se ba
od kraja 5. i tijekom 6. stoljea moe govoriti o prvim u pravom smislu

64

65

66

67

Civitas, castrum und Villa im frhen Mittelalter in Dalmatien, u: Ville et campagne dans le Sud-Est europen
depuis lAntiquit jusqu a la fin du XIXe sicle (aspects sociaux, conomiques et culturels). Actes du IIe Congrs
international des tudes du Sud-Est europen (Athnes, 7-13 mai 1970), tom. II, (ur. M. G. Nystazopoulou, T.
P. Jochalas), Athnes, 1972, str. 343-348 i T. BURI, Villa Sancti Georgii de Putalio, Starohrvatska prosvjeta,
ser. 3, sv. 14, Split, 1984, str. 317-318. O kontekstu urbanizma u kasnoantikom Iliriku i drugdje vidi: P.
Leveau, La ville antique et lorganisation de lespace rural: villa, ville, village, Annales. conomies, Socits,
Civilisations, XXXVIII/4, Paris, 1983, str. 920-942. G. Dagron, Les villes dans lIllyricum protobyzantin,
u: Villes et peuplement dans lIllyricum protobyzantin. Actes du colloque organis par lcole franaise de Rome (Rome,
12-14 mai 1982), Rome, 1984, str. 1-20. J. M. Spieser, La ville en Grce du IIIe au VIIe sicle, u: Villes et
peuplement dans lIllyricum protobyzantin. Actes du colloque organis par lcole franaise de Rome (Rome, 12-14
mai 1982), Rome, 1984, str. 315-340 i M. Sot, A la recherche du processus de passage de la cit antique a
la cit mdivale, u: La fin de la cit antique et le dbut de la cit mdivale de la fin di IIIe sicle a lavnement
de Charlemagne. Actes du colloque tenu a lUniversit de Paris X-Nanterre les 1, 2 et 3 avril 1993, d. C. Lepelley,
Bari, 1996, str. 355-360.
Intertekstualnost je na tom mjestu uoio jo F. Buli, Car Dijoklecijan. Njegovo ime, njegova domovina
i mjesto, gdje se rodio. Kada, gdje i kako je umro, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, N. s., 14, Zagreb,
1915-1919; pretisnuto u: Dioklecijan i Split. Split, 2005, str. 120, bilj. 91. Usp. takoer I. Basi, Gradovi
obalne Dalmacije, str. 73, bilj. 25.
Usp. uvod H. Graanina u Marcellini viri clarissimi Comitis Chronicon / Prejasni mu komes Marcelin, Kronika
(uvod. studija, pov. komentar i prilozi H. Graanin, prir. i prev. B. Kunti-Makvi), Zagreb, 2006, str. 8.
Usp. J. K. Fotheringham, The Bodleian manuscript, str. 27.
ire o problemu: I. BASI, Spalatum ager Salonitanus, str. 27-35.

143

rijei urbanim konsolidacijama unutar te kasnoantike graevine, jer ih

potvruju arheoloki tragovi kao i pisana vrela iji predloci seu upravo
u to vrijeme, poput popisa jadranskih civitates anonimnog kozmografa iz
Ravene, meu kojima mjesto zauzima i naselje Spalathron (Spalatrum).
Do sigurnijih zakljuaka o semantici imenice villa u ovom citatu ranobizantskog kroniara moe se doi kao i na drugim mjestima samo
zahvaljujui kontekstu u kojem se ona upotrebljava, ali imajui na umu i
okolnost da primijenjena frazeologija velikim dijelom ne potjee od smog
kroniara Marcelina, ve je u gotovom obliku preuzeta iz stotinjak godina
starijih vrela koja su, razglabajui o drugim zbivanjima, spominjala istu
lokaciju. Pouzdano je da je Marcelin tu frazeologiju prigrlio, ali je nejasno
na koji ju je nain razumijevao. Jednom rijeju, kao to je u 5. stoljeu
znaenje villae ovisno o kontekstu variralo u rasponu od graevine do
imanja, u 6. stoljeu je taj raspon ukljuio i naseobinske formacije. Zasad, dakle, valja zastati pred sljedeim zakljucima: bivi car ubijen je u
graevini koju se karakterizira kao villa sua, njegova vila (sc. villa Julii
Nepotis). Neovisno o tome opredijelimo li se za prijevod imenice villa
kao ladanjske graevine tj. arhitektonskog masiva ili pak kao izvangradskog posjeda u irem smislu, neosporne su dvije okolnosti: prvo, da se
vladareva smrt locira u Dioklecijanov kompleks kod Salone (haud longe
a Salonis) te drugo, da se taj rezidencijalni sklop nedvosmisleno imenuje
kao Nepotov posjed.
Ovim se pitanjima nedavno pozabavio i R. Buani, ponudivi sljedei
zakljuak: Uvrijeeni naziv Dioklecijanova palaa u Splitu odgovara
carskom arhitektonsko-urbanistikom pothvatu, kojeg lingvistiki najispravnije opisuje Jerolimov in villae suae palatio. U tom je navodu villa
naselje Aspalathos u kojem je Dioklecijanov carski castrum koji za razliku
od rimskog vojnog logora ima drugaije sadraje. Meu njima itavu
etvrtinu zauzima palatium sacrum, palaa vladara koji se povlaenjem
od dravnih dunosti nije odrekao boanske naravi sina Jupitrova niti
titule Sol Invictus68.
Prema autorovu je miljenju, dakle, Jeronimova villa naselje Spalatum, u
kojemu je smjeten carski kastrum (Jeronimov palatium); njegov je rezidencijalni, dvorski dio prema Buaniu takoer palatium, tonije palatium
sacrum kojeg R. Buani drugdje nerazumljivo vezuje uz Porfirogenetov
pojam 69. Hipotetska identifikacija naselja Spalatum s for R. Buani, Dioklecijanova palaa. Kastron Aspalathos i njegov Palatium sacrum, Klesarstvo i graditeljstvo,
22/1-2, Puia, 2011, str. 14. Citirana je samo hrvatska inaica autorova rada, koja ponavlja tekst iz rada
tiskanog u zborniku Dioklecijan, tetrarhija i Dioklecijanova palaa o 1700. obljetnici postojanja.
69
R. Buani, Diocletians Palace. , , u: Dioklecijan, tetrarhija i
Dioklecijanova palaa o 1700. obljetnici postojanja. Zbornik radova s meunarodnog simpozija odranog od 18. do 22.
rujna 2005. u Splitu (ur. N. Cambi, J. Belamari, T. Marasovi), Split, 2009, str. 272. Takoer R. Buani,
Dioklecijanova palaa, str. 34: Splitska carska rezidencija, iako namijenjena povlaenju tetrarha s vlasti,
nastaje po istom obrascu. Podignuta je nad poruenom etvrti Aspalathosa, rimskog naselja s helenistikim
korjenima, koji se razvio na temeljima isejske kolonije (istodobno kada i Epetion, Salona i Tragurium). Novu
etvrt Porfirogenet naziva kastron Aspalathosa, kao to se u Palmiri nova etvrt na zidnom natpisu naziva
castrum. Dioklecijanovo je vrijeme utvrene rezidencije nazivalo logorom, mada taj naziv ne znai klasini
vojni logor, ve istie slinost u urbanistikom rasporedu, ortogonalnost uline mree i utvrene zidove.
68

144

mulacijom villa sua (sc. villa Diocletiani) poiva na pretpostavci da su ve

u najranijim izvorima ta dva pojma istoznanice tj. da jo u kasnoj antici
palaa preuzima naziv okolnog naselja kao vlastito ime. Meutim, dokazni postupak kojim bi se ova intrigantna pretpostavka trebala uvrstiti nije
proveden; stoga ostaje sasvim nejasno kako na temelju zapaanja ovog
istraivaa pomiriti navedenu ideju s izriajima kroniar koji Dioklecijanovo posljednje boravite (villa) dosljedno smjetaju u Spalatum, ali i vrlo
jasno prostorno i semantiki lue ta dva pojma. Tonije, Dioklecijanova
villa, kako god tumaili taj apelativ - posjed ili palaa - nalazi se u naselju
Spalatum; meu njima nema sinonimije.
Nesuglasje se oituje i kada autor splitski kastrum (itavu Dioklecijanovu
palau) poistovjeuje s Porfirogenetovim pojmom 70. previdjevi da ga pisac eksplicitno etimoloki vezuje uz toponim , ne
i uz . Oba se kod cara-pisca odnose na isto zdanje, no etimologija
se razrjeuje samo toponimu. , kako je odavno
pokazao M. Sui71, nije zbirni pojam koji se pokuava razrijeiti etimologiziranjem, ve sintagma tipina za ovaj dio De administrando imperio,
koja se redovito sastoji od apelativa i toponima u genitivu te susree u itavom katalogu dalmatinskih gradova: (Kotor),
(Zadar), (Split),
(Dubrovnik). U citiranim reenicama nema nikakve
podloge tumaenju da predstavlja kastrum
Aspalathosa, kao to, na primjer, sintagma
nipoto ne podrazumijeva zidinama obrubljenu gradsku jezgru sred ireg
istoimenog naselja, ve naprosto grad Zadar.
Naime, kada eli jasno luiti grad od ovisnih naselj koja ga okruuju,
redaktor De administrando imperio postupa drugaije. U tom je pogledu
dobra ilustracija njegov opis urbanog areala grada Ardanucija (dananji
Ardanu odnosno Artanuji u sjeveroistonoj Turskoj, blizu granice s Gruzijom). Taj kratki opis glasi:
, (DAI 46/42-43). U slobodnijemu prijevodu: grad Ardanuci vrlo je snano utvren, a k tome ima i
veliko predgrae poput provincijskog grada. U nastavku pisac razglaba
o velikim carinskim prihodima koje grad crpi kao znaajno regionalno
trgovite72. Dakle, opozicija izmeu grada () i njegove suburbaZbog toga Porfirogenet pie da je splitski kastron zapravo Palation mikron. Izjednaavanje Porfirogenetivog
s castra Dioklecijanovoga vremena poput Palmire nije mogue usvojiti, jer se carev izraz odnosi
na prava gradska naselja. U tom bi sluaju, naime, trebalo pretpostaviti da svi jadranski gradski centri od
Krka do Kotora spomenuti pod pojmom u De administrando imperio oznaavaju novopodignutu
ili bedemima obrubljenu jezgrenu gradsku etvrt odreenog naselja, to ne odgovara realnom stanju.
70
R. Buani, Diocletians Palace, str. 273, to u hrvatskoj inaici Buanieva lanka glasi (str. 11):
Konstantin VII. Porfirogenet u 9. st. [sic] navodi da je Dioklecijan sagradio kastron Aspalathos, to prema
njemu znai Palation mikron.
71
M. Sui, Zadar u De administrando Imperio, str. 21-22.
72
U Jenkinsovu prijevodu cijeli odlomak glasi: The city of Ardanoutzin is very strongly defended, and has
moreover a considerable suburban area like a provincial city, and the commerce of Trapezus and of Iberia
and of Abasgia and from the whole country of Armenia and Syria comes to it, and it has an enormous
customs revenue from this commerce Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio,
str. 217. Ovo, u drugom kontekstu, uoava T. IVKOVI, Constantine Porhyrogenitus kastra oikoumena
in the Southern Slavs Principalities, Istorijski asopis, 57, Beograd, 2008, str. 17.

145

ne zone () vrlo je jasna kada se o njoj doista i govori, te se stoga

pozivanjem na Porfirogenetov tekst ni u kojem sluaju ne mogu braniti
interpretacije kakve smo ranije spomenuli.
Iako je spomenuta formulacija (in villae suae palatio) zapravo hapaks u terminologiji kasnoantikih dvorskih graevina, ne bi je - uz navedene - trebalo u potpunosti odbacivati ni iz jednog drugog razloga. Grad, je
u interpretaciji Porfirogeneta, naime, prostorni okvir unutar kojega je Dioklecijan dao sagraditi palae - (DAI 29/9);
(DAI 29/239); (DAI
31/28). Taj plural je vaan, ne samo stoga to se prije veinom prevodio
singularom, ve i stoga to Porfirogenetov izvor semantiki i stvarno diferencira palae od grada (= Dioklecijanova palaa) koji je car takoer
podigao. Davnanji i zastarjeli prijevodi Porfirogeneta, arhainog izriaja,
lako mimoilaze indikativan detalj: biskupski dvor () nije samo
arhitektonski ostatak Dioklecijanove palae u globalnom smislu; on je,
k tome, preciziran kao ostatak palae strictu senso () koja je samo
dio cjelokupne Dioklecijanove palae (Porfirogenetov )73.
je kod Porfirogeneta, dakle, skupni naziv za carev stan u junoj etvrtini
Dioklecijanove palae, a episkopij je njegov u ranom srednjem vijeku jo
dobro ouvan dio. se kod Porfirogeneta kombinira s , to ini
vrlo vjerojatnom Katiievu pretpostavku da je u zajednikom predloku
stajalo aula et palatium. ini se da redaktor spisa o upravljanju carstvom
pod palaama podrazumijeva pojedine komponente onoga to danas
nazivamo Dioklecijanovom palaom, a koju za svoje vrijeme, itavu,
podvlai pod pojam grad, - i to sasvim primjereno jer je palaa
to u 10. stoljeu doista u punom smislu rijei bila. U kasnijemu dijelu
opisa opetuje takvo gledite, imenujui dvije od tih palaa - episkopij i
crkvu Sv. Dujma, o ijoj je izvornoj funkciji Dioklecijanova posljednjeg
poivalita dobro i tono obavijeten. S obzirom na ispravnost tog obavjetenja, oigledno je da u stilizaciji ovog teksta palae nose ope znaenje
monumentalnih, raskonih graevina raznovrsne namjene u dvorskom
okruju, dok je za sam carev rezidencijalni prostor upotrijebljena vrlo
precizna rije , to odgovara latinskom aula.
Pluralu ne bi trebalo u kontekstu provenijencije Porfirogenetovih
vrela pridavati preveliku vanost: notiranjem ostalih primjera upotrebe
pojma u spisu M. Lonar doao je do zakljuka kako je razlika izmeu singulara i plurala rijei vrlo jasna Porfirogenetova poraba singulara
dosljedna je kada se radi o palai kao mjestu radnje, dok se palae mogu
osnivati ili se nalaziti u gradu74. tovie, uz one koji se odnose na Split
i Salonu, u dalmatinskim se poglavljima spisa nalazi jo jedan primjer
upotrebe plurala kada je rije o istovrsnoj graevini - u prii o emiru Barija,
Soldanu: - sazdavi ondje palae (DAI 29/102).
Ovi pievi kriteriji su u tom smislu vrlo instruktivni te indikativni i za
Do sada ustanovljeno, izgleda, jedino u R. Katii, Vetustiores ecclesiae Spalatensis memoriae, Starohrvatska
prosvjeta, ser. 3, 17, Split, 1987; pretisnuto u: Uz poetke hrvatskih poetaka: filoloke studije o naem najranijem
srednjovjekovlju, Split, 1993, str. 127, bilj. 4 i M. Lonar, Filoloka analiza, str. 119.
74
M. Lonar, Filoloka analiza, str. 120. Veina ranijih prevoditelja shvaala je ovaj navod kao da se radi o
palai u kastrumu (?). Lonar u bilj. 315 donosi starija itanja.
73

146

splitski odsjek teksta. Dodajmo tome da je T. Zawadzki istaknuo kako se

izmeu 4. i 6. stoljea rijeju palatium nazivalo i neslubeno, povremeno
boravite careva i najviih pripadnika rimskog drutva75. Radilo se o rezidencijama smjetenima izvan vladareva oficijelnog, gradskog sjedita
u kojem je inae stolovao. Upravo je ta neslubena dimenzija, u paru s
odmorinim, oputenijim sadrajima bila njihovo distinktivno obiljeje.
Vano je primijetiti da se u tom smislu apelativ palatium tada koristio
i u pluralu, palatia. On se, dodue, u tom mnoinskom obliku javlja i
ranije, ali preteito kod pjesnik, koji su ga rabili iz metrikih razloga
(Ovidije, Lukan, Marcijal, Stacije). I kada se - u kasnoj antici - javlja u
prozi i poeziji kranskih autora, jo uvijek je radije koriten kao poetski
izriaj, mada se njegovo povezivanje s rimskim breuljkom i carskim
kompleksom na njemu postupno naputa. Tako pjesnik i govornik 5.
stoljea, Flavije Merobaud, u panegiriku posveenom zapadnorimskom
vojskovoi Aeciju (396.-454.) spominje Palatia celsa76. Stotinjak godina
stariji kranski apologet Arnobije, neto mlai Dioklecijanov suvremenik, recentni preobraenik i uitelj careva ivotopisca Laktancija, pak, u
djelu Adversus nationes napisanom oko 303. godine donosi sliku palatia
coeli77. Kartaki pjesnik kasnog 5. stoljea, Blosije Emilije Drakoncije, s
druge strane, u troknjiju De laudibus Dei spaja ta dva izraza u sintagmu
celsa palatia caeli78.
Latinski plural palatia ugraen je kao posuenica u grki jezik u obliku
, gdje je takoer oznaavao neslubenu dvorsku rezidenciju, ovog
puta bizantskog cara ili nekog drugog vladara. U De administrando imperio
se tako diferencijalno odreuje spram pojma 79. Prvi,
singularni oblik uvijek oznaava slubeno sjedite carske ili kraljevske
vlasti (npr. carsku palau u Konstantinopolu), dok se drugonavedeni oblik
odnosi na rekreativno boravite, u kojem car ili kralj svejedno obiava
vriti vladarske ine. Slijedom navedenoga, proizlazi da je u naraciji De
administrando imperio taj izraz takoer u slubi imenovanja sporedne
carske rezidencije. Tonije, naracijom se eli konstatirati da je rimski car
u -u (Dioklecijanovoj palai) sagradio (povremenu vangradsku rezidenciju), ije su dijelove sainjavali, izmeu ostalog, carev
mauzolej i stambeni sklop, u meuvremenu preinaeni prvi u stolnu
crkvu, drugi u biskupski dvor. Ta postavka ini se, ali jedino na prvi pogled,
T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 229 i bilj. 47.
Fl. Merobaudis quae supersunt, u: Monumenta Germaniae Historica, Auctores antiquissimi (ur. F. Vollmer), 14,
Berolini, 1905, str. 14, stih 89.
77
Arnobii Afri Disputationum adversus gentes libri septem, u: PatrologiaLatina (ur. J. P. Migne), 5, Paris, 1844,
3.10.7, col. 950. Jeronim, iznimno, Arnobijevo djelo naslovljuje Adversus gentes.
78
Blossii Aemilii Dracontii, u: Monumenta Germaniae Historica, Auctores antiquissimi (ur. F. Vollmer), 14, Berolini,
1905, 2.507, str. 83.
79
T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien, str. 229, bilj. 47: Adapt par la langue grecque, le mot palatia
signifie une rsidence impriale en dehors du sige officiel, donc une rsidence dagrment. Ainsi
quand Constantin Porphyrognte parle de la rsidence de Diocltien a Spalatum (ou plus exactement
dune partie de la residence dlimite par les remparts et les bastions, appele - ville [De admin. imp.
29, 126B, 138B; 31, 149Be]) ou bien du palais de plaisance a Pegai rig par lempereur Lon (51, 134B), il
emploie le mot . Quand il est question du palais a Constantinople ou mme de ldifice o Brengar
sigeait en exerant le pouvoir, le terme est toujours (26, 116Be et 118Be; 48, 215Be; 51, 236Be,
241Be).
75
76

147

uvjerljivom, no neovisno o tomu objanjenje bi upotrebe pojmova

u Porfirogenetovom opisu Splita trebalo dopuniti novijim
spoznajama. Mislimo pritom prije svega na injenicu je redakcija spisa
odluila reeninu strukturu obogatiti i grkim ekvivalentom latinske
rijei aula, i to na istom mjestu na kojem je plural ve upotrijebljen u jasnom znaenju. Postavlja se, prema tome, pitanje zbog ega
je objanjenje, ako se kroz itav spis jednoznano odnosi na ladanjsku
rezidenciju, u ovom sluaju dodatno specificirano rijeju . Odgovor
valja potraiti u jezinoj praksi grekofonih pisaca, razvijenoj jo u vrijeme
opisivanja carskog kompleksa na rimskom Palatinu. Piui o njemu od
kasnog 2. sve do kasnog 6. stoljea (od Herodijana, preko Diona Kasija
do Prokopija i Ivana Lidijskog), navada je grkih povjesnika da rade finu
distinkciju izmeu carske rezidencije u irem smislu () i prostor
unutar nje u kojima se vre slubeni vladarski akti (). Potonji
pojam, dakle, koriste za slubeni dio palatinskog sklopa (u ovom sluaju
je to Domus Flavia), gdjekad jo preciznije, za smu aula regia80.
U ovom luenju slubenih od neslubenih dvorskih prostora u grkoj
historiografiji valja, po naoj prosudbi, traiti porijeklo onim tradicijama
kojima se u svom tekstu slui redakcija cara Konstantina, opetovano
naglaavajui razliitu raspodjelu prostora po funkcijama. Nipoto se
tu ne bi moglo raditi o stajaem izrazu , jer se takav ne
javlja nigdje drugdje u tekstu gdje se javlja plural (ili singular
) i jer bi prva rije u tom sluaju bila potpuno suvina. De administrando imperio stupnjuje, po uzoru na svoje prethodnike, oficijelnost
carskih prostorija u spektru od slubenih dvorana predvienih za dravne
funkcije do privatnih boravita carske osobe. U skladu s tim, razliito
ih imenuje. Naravno, to redaktoru moe poi za rukom jedino ukoliko
raspolae preciznim mjesnim znanjima o funkcijama prostor o kojima
pie. I zaista, iskaz koji Porfirogenetov opis donosi dojmljivo je toan crkvu Sv. Dujma i ranosrednjovjekovni episkopij Splita identificira kao
ostatke , neslubenih prostorija carske rezidencije, dok stoji
zasebno. Pri toj se identifikaciji morao, dakle, sluiti predlokom koji je
vrlo ispravno imenovao davnanje komponente Dioklecijanova kompleksa. Naime, carev mauzolej (preinaen u katedralu) te sklop triklinija
s ovisnim prostorijama u jugoistonom kvadrantu palae (preinaen u
biskupski dvor) doista nisu vrili niti su mogli vriti ikakvu ulogu u dravnim poslovima, nisu bili tako zamiljeni niti realizirani: prvi je vrio
slubu grobnice, drugi sveane blagovaonice. Preostaje zakljuak da je
pojam koriten za jugozapadni kvadrant palae (indikativno je da
je obogaen s vie longitudinalnih, apsidalnih dvorana), to otvara mnoga
pobona pitanja u koja ne moemo ulaziti na ovom mjestu. Dostaje zakljuiti kako je do kolektivnog urednitva De administrando imperio realno
moglo dospjeti pregrt podataka o prvobitnim funkcijama Dioklecijanove
palae s lica mjesta, iz Splita.
S obzirom na uoenu preciznost razlikovanja, otpada potreba da pojavu
plurala u sluaju Dioklecijanove palae tumaimo, poput Zawad80

M. ROYO, Le Palatin, str. 55. Vidi i priloge na kraju rada u kojima autor donosi dosada najiscrpniju evidenciju o latinskim i grkim izvorima koji spominju sklop na Palatinu.

148

zkog, dosljednom primjenom tog pojma iskljuivo u smislu vangradske,

neslubene palae. U najmanju je ruku, naime, jednako mogue da su
imenice , i - dakako u svojim latinskim ekvivalentima palatia, palatium i aula - bile sadrane u nekoj, poblie nepoznatoj,
tekstualnoj tvorevini splitske provenijencije. Ta je, pak, u cjelini ili
parcijalno bila obojena pjesnikim izraajnim sklopovima, i to na tragu
kasnoantikih pisaca, koji plural palatia nisu koristili kao standardan izraz.
Ukoliko je ova pretpostavka opravdana, mogue je lake objasniti i pojavu
nekonvencionalnog termina za Dioklecijanovu grobnicu u istoj
Porfirogenetovoj reenici. Njegov potpuni formalni i sadrajni ekvivalent
u latinskom jeziku jest pojam cubile, u znaenju lonice, leaja, postelje,
lealjke, poivalita uope81. Umjesto uobiajenih termina (arca, sarcophagus, sepulchrum i sl.) upotrijebljen je slikovit, poetski izriaj. Izloeno
nam dozvoljava da pripadnost svih ovih izraza nekom tekstu s, barem
djelomice prisutnim, pjesnikim pretenzijama smatramo jo vrom.
Konfrontiramo li Jeronimov izriaj in villae suae palatio s dvaput opetovanim Porfirogenetovim navodom o palaama i dvoru, sve unutar
Dioklecijanova kastruma, dolazimo do zanimljivog opaanja. I Porfirogenetovi i unutar kastruma funkcioniraju na istoj znaenjskoj
razini kao Jeronimov palatium unutar villae; rije je upravo o dvorskom,
palatinskom dijelu itava zdanja koje je kao takvo i funkcioniralo, gotovo
kao zasebna jedinica unutar perimetra palae, odvojena posebnim zidom.
Time se i na ovaj nain pokazuje ne samo dugotrajna svijest o izvornim
funkcijama kasnoantike monumentalne arhitekture, nego i vrlo indikativna uklopljenost splitske palae u novije teorije o urbanom kontekstu
kasnoantikih palaa, esto tek manjim komponentama svojevrsnih
simbolikih gradova82.
Pogledi dosadanjih prouavatelja na ovaj problem i njihovi istraivaki
pristupi prilino su polarizirani (E. Dyggve, K. M. Swoboda, N. Duval i
dr.), ime se onemoguilo korektno koritenje ionako mutno tradirane
terminologije. S. uri i T. Zawadzki zakljuuju kako su termini palatium i villa u kasnoj antici bili fleksibilni i arbitrarno upotrebljavani83, pa
je teko dosljedno se drati stava N. Duvala o skrupuloznoj i preciznoj
primjeni termin palaa i palatinski84. S. uri je, tovie, pokuao
I. Basi, Gradovi obalne Dalmacije, str. 66-67.
Usp. S. uri, Late-antique palaces: the meaning of urban context, Ars Orientalis, XXIII, Ann Arbor,
1993, str. 70 i 77, bilj. 40. Izjednaavanje vila s gradovima na simbolikoj ravni, ali i fizikim unoenjem
nekih tipino urbanih elemenata u manjem mjerilu (terme, svetita, ideja gradskih vrata s proeljnim tornjevima ili bez njih, imitiranje gradskih zidina), zapravo je u rimskoj arhitekturi mnogo starije i see jo u
ranu antiku usp. saetak problema u A. Marzano, Roman Villas, str. 22-23.
83
Iscrpno: S. uri, Late-antique palaces, str. 67 i 73, bilj. 6. T. Zawadzki, La rsidence de Diocltien,
str. 223-230. Uravnoteen pregled problema i literature donosi S. McNally, The Palace of Diocletian, str.
48-59.
84
Jednaka gledita, uz naglaeno restriktivan terminoloki aparat, autor je ponovio u vie prilika: N. Duval,
Le palais de Diocltien a Spalato a la lumire des rcentes dcouvertes, Bulletin de la Societ Nationale des
Antiquaires de France, 80, Paris, 1961, str. 76-117. N. Duval, La place de Split, str. 74. N. Duval, Comment reconnatre un palais imprial ou royal? Ravenne et Piazza Armerina, Felix Ravenna, ser. IV, 115 (1),
Ravenna, 1978, str. 27-62. N. Duval, Existe-t-il une structure palatiale propre a lAntiquit tardive?,
u: Le Systme palatial en Orient, en Grce et a Rome. Actes du colloque de Strasbourg 19-22 juin 1985. (ur. E.
81
82

149

reinterpretirati urbanu pozadinu kasnoantike palatinske arhitekture,

izmeu ostalog i Dioklecijanove, raspoznavi, prema analogijama s Antiohijom, u splitskoj graevini obiljeja pravog kasnoantikog urbanizma85.
Ono to je tu najvanije za na kontekst jest injenica da je palatium, kao
dio villae, semantiki sasvim ubrojiv u kontekst 5. stoljea, u isto vrijeme
kada takvom formulacijom barataju Jeronimovi prepisivai, bilo da pod
imenicom villa podrazumijevaju posjed (u kojem je sluaju palatium
Dioklecijanova palaa), bilo da pod njom podrazumijevaju cjelokupnu
palau (u kojem je sluaju palatium carev stan u dijelu palae).
Do Porfirogeneta je, dakle, s velikom vjerojatnou mogao doprijeti izvor
koji je junu etvrtinu masiva Dioklecijanove palae nazivao palatium.
Jednako je tako taj nesauvani izvor pojmom palatium mogao nazivati
itav kompleks omeen zidinama i kulama koji danas podrazumijevamo pod Dioklecijanovom palaom, odnosno monumentalno sredite
splitskog carskog posjeda villae u Spalatu86. Nije, za sada, mogue
identificirati taj izvor, precizirati mu anr ili odrediti apsolutnu starost.
Relativno datirajui, radi se o vrelu kasnijem od Dioklecijanova i ranijem
od Porfirogenetova vremena, dakle sastavljenu izmeu ranog 4. i kasnog 9.
stoljea, vjerojatno lokalnoga karaktera i djelomice obogaenom poetskim
izriajem. Moglo je, na koncu, pripadati i priblinom horizontu u kojem
su (u 5. stoljeu) rani prepisivai Jeronimove kronike oblikovali i na svoj
nain razumijevali sintagmu in villae suae palatio.
6. Zakljuak
Ova je analiza zapoela s nekoliko otvorenih pitanja o vrijednosti povijesnog gradiva batinjenog u Jeronimovoj kronici: pitanjem o filijaciji rukopis, pitanjem o prvenstvu imena Spalatum ili Aspalathos kao najstarijoj
toponomastikoj potvrdi imena koje e se afirmirati kao splitski urbonim,
pitanjem o vrijednosti izraza palatium villae, te pitanjem o pripadnosti
ili nepripadnosti potonjega realnoj kasnoantikoj terminologiji. I nakon
sve analize i iz nje proisteklih zakljuaka, odgovori ne mogu biti onoliko
jednoznani koliko su jednoznana pitanja. U svim navedenim sluajevima, naime, odgovor mora sadravati i dodatne ograde koje e njegovu
odrjeitost znatno umanjiti. Ponovimo u saetom obliku najvanije
zakljuke koje smo uobliili.

Levy), Strasbourg, 1987, str. 463-490. N. Duval, Les rsidences impriales, str. 127-153. N. Duval,
Hommage a Ejnar et Ingrid Dyggve. La Thorie du palais du Bas-Empire et les fouilles de Thessalonique,
Antiquit Tardive, 11, Turnhout, 2003, str. 298.
85
S. uri, Late-antique palaces, str. 67-90. Paralele s Antiohijom je prvi uoio jo J. Strzygowski,
Spalato ein Markstein der romanischen Kunst beim ihrem bergange vom Orient nach dem Abendlande,
u: Studien aus Kunst und Geschichte Friedrich Schneider zum 70. Geburtstage gewidmet von seinen Freunden und
Verehrern, Freiburg im Breisgau, 1906, str. 326-336. Tal. prijevod: Spalato, una tappa dellarte romanica nel
suo passaggio dallOriente nellOccidente, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 31, Split, 1908, Supplemento 1-2, koji je u njem naao potkrepu za svoju tezu o sirijskom porijeklu arhitekata Dioklecijanove
palae.
86
Time u ovoj pojedinosti dopunjavamo miljenje izneseno u I. Basi, Gradovi obalne Dalmacije, str. 76-77.

150

 najstarije toponomastike potvrde imena koje e s vremenom zaivjeti

kao urbonim Splita potjeu iz rukopisnog naslijea Jeronimove kronike,
tonije razliitih grana filijacije temeljnoga rukopisa;
u 5. i 6. stoljeu su nastavljai Jeronimove kronike, Prosper Akvitanski
i Galski anonim, preuzeli djelo crkvenoga nauitelja u formi saetka s
nastavcima do vlastitog vremena, takoer raspolaui razliitim rukopisnim verzijama kronike; varijantama splitskog urbonima koje oni donose
ne moe se rekonstruirati izvoran oblik Jeronimova zapisa;
dvije (a mogue i tri), najstarije potvrde Jeronimova nastavka Euzebijeve
svjetske kronike donose razliito formulirane lokacije Dioklecijanove smrti: in villa sua Spalato, in villae suae palatio (i, moda, in villa sua Aspalato);
u potrazi za izvornim oblikom zapisa o Dioklecijanovoj smrti nemogue
je i neproduktivno pozivati se na naelo najstarije potvrde teksta: odabir
te potvrde ovisi o stavu istraivaa prema argumentima starijih izdavaa;
ne moe se tvrditi da u dalmatinskim poglavljima De administrando
imperio kao ime grada Splita figurira iskljuivo varijanta , jer
je takva grafija u spisu potvrena samo jednom; samo jednom je, i to u
ranijem poglavlju, potvrena i grafija ;
neobian oblik kod Konstantina Porfirogeneta je zasnovan
na hiperkorekciji i etimologiziranju; ta se inaica ovog urbonima u citiranom obliku zatjee jedino kod Porfirogeneta te vjerojatno predstavlja
grecizirani toponim iji se latinski predloak javlja u varijantama Aspalatho
i Aspalato u Notitia dignitatum te u nekim kodeksima koji sadre prijepise
Jeronimova nastavka Euzebijeve kronike;
porijeklo kontaminacije toponima valja traiti u asimilaciji toponima
Spalatum s latinskim prijedlogom ad: Ad-Spalatum;
u De administrando imperio radi se o polusloenici generiranoj iz izvornog Spalatum ili Aspalatum, opremljenoj enskim lanom to u grkom
jeziku dolazi uz sva imena gradova te u tom obliku ugraenoj u narativ
o upravljanju carstvom;
nesigurnost redaktora, koji varira nominativni oblik imena grada,
donosei na drugom mjestu i varijantu , pokazuje da je rije
o toponimu zapadne, latinske provenijencije; grki sufiks - odaje ekvivalenciju predloka s latinskim -um;
jedini primjer toponima u enskom rodu i sufiksa - nalazi se u apartnom 30. poglavlju spisa to otvara mogunost da je specifina poraba
rezultat naknadne preradbe; hibridna forma
razbija sintagmu apelativ + toponim u genitivu, dosljedno rabljenu u
drugim poglavljima, te pokuava uskladiti enski rod grada sa srednjim
rodom apelativa ; korigirana grafija posteriorna je
predloku vjernijoj , preuzetoj iz kataloga gradova sastavljenoga na podlozi izvornih podataka iz gradskih opina dalmatinske teme;
neuobiajena inaica toponima, Aspalatum, javlja se samo iznimno te
nije ostavila dubljeg traga u lokalnoj urbonimiji; iz *Aspalat(h)um nisu
izvedeni jekavski oblik Spljet niti ikavski oblik Split;
grana rukopisne tradicije Jeronimove kronike i Notitia dignitatum, koje
donose varijantu proizalu iz Aspalat(h)um takoer proistjeu iz konfiguracije Ad + Spalatum; stoga nuno posteriorne prvotnom toponimu;
nema neprijepornih pokazatelja da se varijanta Aspalatum moe pratiti
do najstarijih primjeraka Jeronimove kronike;
151

 vijest o Dioklecijanovoj smrti pripada Jeronimovim dodacima Euzebijevim Kroniarskim kanonima nastalima koritenjem takozvanom Kaisergeschichte, skupom kratkih biografija careva od Augustova principata do
zakljuno 337. ili 357. godine; odgovornost za ugraivanje podataka na
tim mjestima je Jeronimova, bilo da ih je crpio iz KG ili kombinirao ovu
s vlastitim saznanjima;
svakom je vladaru rimske drave unutar KG bio posveen zaseban
odsjeak teksta kojeg je odlikovala ujednaena struktura; podaci koje je
za Dioklecijanovu smrt koristio Jeronim mogu se pratiti do stavaka KG
posveenih smrti careva i posmrtnim poastima dodijeljenima vladaru
te opoj procjeni njegove vladavine i linosti;
uvidom u filijaciju najstarijih rukopisa Kronike i njihova sukcesivna
prepisivanja pokazuje se da sintagma in villae suae palatio nije nipoto
mogla uroditi sintagmom in villa sua Spalato ili in villa sua Aspalato, ve
je mogu samo obrnuti sluaj;
do previda je dolo kod jednog od ranih Jeronimovih prepisivaa, izmeu
380-ih godina i sredine 5. stoljea;
pred Jeronimom je u KG stajao zapis in villa sua Spalato; taj unos u nastavak Euzebijeve svjetske kronike potjee iz vrela prvotno sastavljenog
337. ili 357. godine, s najstarijim spomenom splitskog toponima kojeg je
mogue apsolutno datirati;
varijantna itanja poput in villae suae palatio pruaju uvid u predodbe
suvremenika koji su sline sintagme drali vaeima;
naziv villa za Dioklecijanovu palau u kasnoantikim pisanim izvorima
ne oznaava zgradu, arhitektonsku strukturu, graevinu, ve prije svega
seosko okruje; tek u sekundarnom smislu villa je edificium; pleonazam
iezava kada se predodba o zgradi zamijeni predodbom o ladanjskom
posjedu; formulacija umro je u palai/dvorcu svoga imanja postaje
prihvatljivom i jezino valjanom;
villa podrazumijevana pod imanjem odgovara zemljitu omeenom
krnjom centurijom salonitanskog agera K-L/5-6, koje se otprije nazivalo
Spalatum;
posljedino Jeronimova formulacija za svoje vrijeme (5. stoljee) nije
anakronistina, netona ili kontradiktorna, ve vjerno reflektira fleksibilnost terminolokog aparata etvrtog i narednih stoljea; nije stoga nimalo
iznenaujue da su kroniarev navod, krivo ga prenijevi, na istovjetan
nain shvaali najstariji Jeronimovi prepisivai; formulacija in villae suae
palatio je na koncizan i razumljiv nain opisivala odnos sloenog pojma
villa s pojmom palatium;
kao to je u 5. stoljeu znaenje villae ovisno o kontekstu variralo u
rasponu od graevine do imanja, u 6. stoljeu je taj raspon ukljuio i
naseobinske formacije (zaseoke); do sigurnijih zakljuaka o semantici
imenice villa moe se doi jedino zahvaljujui kontekstu u kojem se ona
upotrebljava;
iako je formulacija in villae suae palatio jedinstvena u terminologiji kasnoantikih dvorskih graevina, podudara se s terminologijom De administrando imperio: grad, je u interpretaciji Porfirogeneta prostorni
okvir unutar kojega je Dioklecijan dao sagraditi palae; plural je znaajan
jer Porfirogenetov izvor semantiki i stvarno diferencira palae od grada
(Dioklecijanove palae) koji je Dioklecijan takoer podigao;
152

 splitski ranosrednjovjekovni biskupski dvor nije definiran samo kao

arhitektonski ostatak Dioklecijanove palae u globalnom smislu, ve
kao ostatak pala () koje su tek dio cjelokupne Dioklecijanove
palae ();
izmeu 4. i 6. stoljea rijeju palatium nazivalo se i neslubeno, povremeno boravite careva i najviih pripadnika rimskog drutva; u tom se
smislu apelativ palatium tada koristio i u pluralu, palatia; kada se javlja
u prozi i poeziji kasnoantikih kranskih autora, najradije je koriten
kao poetski izriaj;
latinski plural palatia ugraen je kao posuenica u grki jezik u obliku
, gdje je takoer oznaavao neslubenu rezidenciju bizantskog cara
ili nekog drugog vladara; u De administrando imperio se diferencijalno odreuje spram pojma : singularni oblik uvijek oznaava
slubeno sjedite vlasti, dok se pluralni oblik odnosi na rekreativno
boravite, u kojem vladar takoer obiava vriti vladarske ine; u naraciji
De administrando imperio taj je izraz u slubi imenovanja sporedne carske
rezidencije: rimski car je u -u (Dioklecijanovoj palai) sagradio
(povremenu vangradsku rezidenciju), ije su dijelove sainjavali,
izmeu ostalog, carev mauzolej i stambeni sklop, u meuvremenu preinaeni prvi u stolnu crkvu, drugi u biskupski dvor; neovisno o tomu,
reenina je struktura obogaena i grkim ekvivalentom latinske rijei
aula, i to na istom mjestu na kojem je plural ve upotrijebljen u
jasnom znaenju: ;
porijeklo luenju slubenih od neslubenih dvorskih prostora kojima
se u svom tekstu slui redakcija cara Konstantina nalazi se u kasnoantikoj grkoj historiografiji; De administrando imperio stupnjuje, po uzoru
na prethodnike, oficijelnost carskih prostorija u spektru od slubenih
dvorana predvienih za dravne funkcije () do privatnih boravita
carske osobe (); u skladu s tim, razliito ih imenuje, to je mogue
jedino ukoliko pisac raspolae preciznim mjesnim znanjima o funkcijama
prostor o kojima pie; iskaz koji Porfirogenetov opis donosi dojmljivo je
toan crkvu Sv. Dujma i ranosrednjovjekovni episkopij Splita identificira
kao ostatke , neslubenih prostorija carske rezidencije, dok
stoji zasebno, iz ega proizlazi da se redakcija sluila predlokom koji je
vrlo ispravno imenovao komponente Dioklecijanova kompleksa;
otpada potreba da se plural u sluaju Dioklecijanove palae
tumai iskljuivo u smislu neslubene palae; jednako je mogue da su
imenice , i (u latinskim ekvivalentima) bile sadrane
u poblie nepoznatoj tekstualnoj tvorevini splitske provenijencije; ona
je u cjelini ili parcijalno bila obojena pjesnikim izraajnim sklopovima;
konfrontira li se Jeronimov izriaj in villae suae palatio s dvaput opetovanim Porfirogenetovim navodom o palaama i dvoru, sve unutar
Dioklecijanova -a, opaa se da i Porfirogenetovi i
unutar -a funkcioniraju na istoj znaenjskoj razini kao Jeronimov
palatium unutar villae; rije je upravo o dvorskom, palatinskom dijelu
itava zdanja koje je kao takvo i funkcioniralo, kao zasebna jedinica
unutar perimetra palae;
palatium, kao dio villae, semantiki je sasvim ubrojiv u kontekst 5. stoljea, kada takvom formulacijom barataju Jeronimovi prepisivai, bilo da
153

pod imenicom villa podrazumijevaju posjed (u kojem je sluaju palatium

Dioklecijanova palaa), bilo da pod njom podrazumijevaju cjelokupnu
palau (u kojem je sluaju palatium carev stan u dijelu palae);
do Porfirogeneta je mogao doprijeti izvor koji je junu etvrtinu masiva
Dioklecijanove palae nazivao palatium; jednako je tako taj izvor pojmom
palatium mogao nazivati itav kompleks omeen zidinama i kulama koji
se danas podrazumijeva pod Dioklecijanovom palaom - monumentalno
sredite splitskog carskog posjeda, villae u Spalatu.

Ivan Basi

The oldest Late Classical and early Medieval Split Urbonyms:

Aspalathos, Spalatum and Jerome's palatium villae in the
Light of Historic Sources

The author analyses the value of the historic material in Jeromes additions (Hieronymi Chronicon)
to the Eusebius Chronicle (Eusebii Pamphili Chronici canones). He deals with the manuscripts filiation, priority of the names Spalatum or Aspalathos as the oldest toponomastic confirmation of the
name that was to become the urbonym of Split, value of the Jeromes expression palatium villae,
and the latter making or not a part of the real late Roman terminology. The oldest toponomastic
confirmations of the name that was to become the urbonym of Split over the time origin from the
manuscript heritage of Jeromes Chronicle, precisely from various branches of filiation of the basic
manuscript. In the 5th and 6th centuries, the continuators of Jeromes Chronicle, Prosper of Aquitaine
and the Gallic Anonymous, took the ecclesiastical teachers work over in the form of a summary
with additions till their own time, also having at their disposal various manuscript versions of the
Chronicle; variants of the urbonym of Split presented by them do not enable reconstructing the
initial form of Jeromes writing. Two (possibly even three) oldest confirmations of Jeromes addition
to the Eusebius World Chronicle formulate the location of Diocletians death in various ways: in
villa sua Spalato, in villae suae palatio (and, possibly, in villa sua Aspalato). In searching for the original
form of the text on Diocletians death it is impossible and unproductive referring to the principle of
the oldest confirmation of the text: selecting such confirmation depends on the researchers opinion
on previous publishers arguments. It cannot be claimed that in the Dalmatian chapters of the De
administrando imperio Split is named only by the variant , because such spelling has been

154

confirmed only once in the writing; in the older chapter only once is also confirmed the spelling
. The unusual form in Constantine Porphyrogenitus work is based on hypercorrection and etymologising; this variant of the said urbonym in the quoted form is found with
Porphyrogenitus only, and probably makes a graecised toponym the Latin model of which appears
in the forms of Aspalatho and Aspalato in Notitia dignitatum and some codices containing rewritings
of the Jeromes addition to the Eusebius Chronicle. Origin of contamination of the toponym is to
be searched in assimilation of the toponym Spalatum and the Latin adjective ad: Ad-Spalatum. In De
administrando imperio this is a semi-compound word generated from the original Spalatum or Aspalatum,
provided with the feminine article . Uncertainty of the editor, who varies the nominative form of
the towns name, at another place presenting also the variant , shows this is a toponym
of the western, Latin, origin. The only example of a toponym of the feminine gender and the suffix
- is in the distinctive 30th chapter of the writing that creates the possibility of the specific use having resulted from a subsequent alteration; the corrected spelling is subsequent to the
variant closer to the model, , taken from the catalogue of towns made from original
information obtained from urban communities of Dalmatia. The unusual variant of the toponym,
Aspalatum, appears only exceptionally and has made no deeper trace in the local urbonymics; from
*Aspalat(h)um derived neither the Croatian jekavian-dialect form Spljet nor the ikavian one Split.
Information on Diocletians death belongs to Jeromes additions to the Eusebius Chronici canones
created by using the so called Kaisergeschichte, a collection of brief biographies of emperors from the
Principate of Augustus till the year 337 or 357. The responsibility for adding these information at
these places is with Jerome, who either took them from KG or combined this source with the information he learned himself. Reviewing the filiation of the oldest Chronicle manuscripts and their
successive rewritings shows that the syntagm in villae suae palatio in no way could have resulted in
the syntagm in villa sua Spalato or in villa sua Aspalato, but that it could have happened in the other
way round only. This oversight occurred with one of earlier rewriters of Jerome, between 380s and
the mid 5th century. Before Jerome, in the KG stood recorded in villa sua Spalato; this import into
addition to the Eusebius World Chronicle is from a source originally created in the years 337 or 357,
containing the oldest mention of the toponym of Split that can be dated with certainty. The variant
readings such as in villae suae palatio enable insight into the contemporaries ideas who held similar
syntagms to be valid. The word villa for Diocletian Palace in the late Roman written sources does not
refer to the then edifice, architectural structure, building, but firstly a rural surrounding. Although
the formulation in villae suae palatio is unique in the late Roman palaces terminology, it agrees with
the terminology of De administrando imperio: town, , in the Porphyrogenitus interpretation
is the spatial frame within which Diocletian had the palace built. Palatium, as a part of the villa,
semantically perfectly fits into the 5th century context, when such formulation was used by the
Jeromes transcribers, either that by the noun villa they meant a property (in which case palatium is
the Diocletian's Palace), or the entire palace (in which case palatium is the emperors residence in a
part of the palace). Porphyrogenitus may have received a source that by palatium referred to the south
quarter of the Diocletian's Palace; or, equally, the source as palatium could have referred to the entire
complex limited by walls and towers today referred to as Diocletian's Palace - the monumental
centre of the imperial property, the villa in Spalato - Split.
(translation by R. Kekemet)

155

Neven Budak

Furta sacra et inventio traditiae

Je li doista postojao kontinuitet izmeu
Salonitanske i Splitske biskupije?

odine 2007. objavio je eljko Rapani u Knjievnom krugu Split

knjigu u kojoj se bavi poecima povijesti Splita i splitske Crkve1.
Prikazujui opirno dotadanje spoznaje i pozivajui se na opsenu literaturu koja prua sjajno polazite svakome tko se eli dublje
uputiti u ovu problematiku, iznio je svoje vlastito vienje kraja Salone
i poetka Splita, kontinuiteta, odnosno diskontinuiteta crkvene organizacije te, napokon, transformacije grada u opinu. Svakom paljivom
itatelju odmah e biti jasno kako je Rapanieva knjiga saet prikaz
dosadanjih rasprava o navedenoj problematici, a i sama je prinos tim
diskusijama, bez pretenzija da dade konane i vjeno valjane sudove. U
tome me smislu potaknula da se i sam pozabavim temom kontinuiteta
izmeu Salone i Splita te da pokuam ugraditi jo jedan kameni u
mozaik bogate historiografske tradicije o dalmatinskim metropolama.
...
Onoga dana kad su se Spliani vratili iz ruevina Salone s tijelom sv.
Dujma, muenika i salonitanskog biskupa, njihov je grad dobio svoj
identitet, izaao je iz sjene nekadanje rimske metropole i osigurao pomo sveca zatitnika koji e mu pribaviti vodei poloaj u dalmatinskohrvatskoj crkvenoj provinciji. Taj pothvat nije bio lak, jer su na splitsku
ekspediciju vrebali divlji, poganski Slaveni. Osim toga, nekadanja se
gradska bazilika, u kojoj je bio pohranjen Dujmov lijes, nalazila u ruevinama: krov se uruio zbog poara uzrokovanog gotsko-hrvatskim
razaranjem grada, a na hrpama pepela izraslo je grmlje i iblje. Iako su
neki jo pamtili gdje se Dujmov grob nalazio, bilo je teko prepoznati to
mjesto, a valjalo je, radi Slavena, sve obaviti brzo, pa su Spliani uzeli
prvi lijes na koji su naili, ali se pokazalo da taj nije bio Dujmov, nego sv.
Staa, zbog ega se pothvat morao ponoviti. Ipak, sve se to isplatilo, jer
su ostaci obojice muenika sveano poloeni u stolnu crkvu Sv. Marije,
odakle su stoljeima bdjeli nad gradom i titili njegove stanovnike.
Ova se prevana akcija, kao i tota drugo vano za splitsku Crkvu, a
time i za komunu, odvila zahvaljujui poduzetnosti nadbiskupa Ivana
Ravenjanina, kojeg je papa poslao u Split kako bi obnovio u barbarskom
razaranju uzdrmanu Salonitansku nadbiskupiju i zapoeo s pokrtava-

. Rapani, Od carske palae do srednjovjekovne opine. Split 2007.

157

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

njem novopridolih pogana. Dolazak Ivana Ravenjanina, sv. Dujma i

sv. Staa u Split znaio je pravi poetak novoga grada, osnovanog po
salonitanskim izbjeglicama.
Toma Arhiakon ostavio nam je tako uvjerljiv prikaz tih zbivanja, da je
njime obiljeio hrvatsku historiografiju sve do danas, usprkos nastojanjima da se njegovi iskazi u pojedinim dijelovima obesnae ili ak obezvrijede. Bilo bi nemogue na ovome mjestu dati i letimini prikaz svih
onih radova koji su se na ovaj ili onaj nain bavili odlomcima u kojima
Toma opisuje kraj Salone i poetke Splita, pa navodimo samo nekoliko
novijih radova u ijim e se biljekama moi ui u trag mnogim ranijim
djelima2.
Usprkos tome to su razni autori dovodili u pitanje Tomine tvrdnje o
padu Salone, prijenosu sv. Dujma i Staa ili djelovanju Ivana Ravenjanina (a za svaku od njih je barem netko pisao da je iskljuivo rezultat
arhiakonove imaginacije), ipak i danas ima onih koji vjeruju u pojedine
segmente njegova pripovijedanja, ako ne i u itavu konstrukciju, pa u
splitskoj Crkvi vide nasljednicu salonitanske, a u gradu Splitu pribjeite odbjeglih graana poruene, ili barem naputene Salone. Kao to su
Spliani, izgleda, 925. uvjerili Ivana X., a neto kasnije i Lava VI. u svoja
prava koja potjeu od salonitanskih prvosveenika i na prvome mjestu
sv. Dujma, tako je i Toma, koji je i sam u to vjerovao, uvjerio i mnoge dananje istraivae najranije splitske povijesti, da o laicima ne govorimo.
Pokuat u pokazati, meutim, da ima dovoljno razloga posumnjati u
veinu toga to je Toma napisao o ovim mranim stoljeima, iako je
vrlo teko donijeti konani sud o pojedinim pitanjima.
Znamenito poglavlje O svetom Domniju i svetom Domnionu Povijesti
salonitanskih i splitskih prvosveenika Tome Arhiakona bilo je predmetom brojnih analiza jo od poetaka kritike historiografije3. Ne elei
ulaziti u cjelovit pregled radova na tu temu, jer bi to zahtijevalo prevelik
prostor, ne mogu ne spomenuti prekretniki rad Frane Bulia i Josipa
Bervaldija, okrunjen raspravom o kronotaksi salonitanskih i splitskih
prvosveenika4. Njome se otvorila mogunost ozbiljne znanstvene ra Kao dobro polazite u istraivanjima ove problematike svakako treba istaknuti zbornik skupa odranog u
povodu 1700. obljetnice muenitva sv. Dujma (2004.): Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kranske
povijesti (ur. Josip Duki, Slavko Kovai, Ema Vii Ljubi), Split, 2008. Informativan, iako manjkav pregled
literature o problemu Ivana Ravenjanina i najranije crkvene povijesti Splita: I. Basi, Venerabilis presul
Iohannes. Historijski Ivan Ravenjanin i zaetci crkvene organizacije u Splitu u VII. stoljeu, Povijesni prilozi,
24, Zagreb, 2005, str. 7-28. Vrlo je vrijedan pregled u: . Rapani - M. Ivanievi, Sveti Dujam. Split,
1996. Vrlo korisna publikacija, zbog objavljene grae, je: A. Duplani - M. Ivanievi - S. Kovai,
Sveti Dujam, tovanje kroz vjekove. Split 2004. Nezaobilazno je i djelo R. Katiia, Litterarum studia. Knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb, 1998. Vlastita sam gledita svojedobno iznio u:
N. BUDAK, Prva stoljea Hrvatske. Zagreb, 1994, str. 79-87. Najnoviji pregled moe se nai u: I. Basi - M.
Jurkovi, Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljea, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv.
38, Split, 2011, str. 149-183.
3
Najnoviji je primjer: N. CAMBI, Uz poglavlje De sancto Domnio et sancto Domnione kronike Tome
Arhiakona, u: Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kranske povijesti, Zbornik meunarodnog skupa
u povodu 1700. obljetnice muenitva sv. Dujma, Split, 14.-15. svibnja 2004, Split 2008, str. 67-80.
4
F. Buli - J. Bervaldi, Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih nadbiskupa (od razorenja
Solina do polovice XI. v.). Zagreb, 1912-1913.
2

158

sprave o tradiciji splitske Crkve i njezinom pozivanju na salonitanske

korijene. Nekoliko je istraivaa u novije vrijeme pisalo o razlozima zbog
kojih je Toma u splitsku tradiciju uveo sv. Domniona, ime je zamutio
sliku o sv. Domniju (Dujmu) i podrao predaju po kojoj je ovaj bio uenik apostola Petra, a spomenuti zbornik radova sa simpozija odranog
u povodu 1700. obljetnice muenitva sv. Dujma sadri lanke koji iz
razliitih aspekata nastoje osvijetliti tu najraniju povijest salonitanskosplitske Crkve. Mnoga od novijih istraivanja obiljeena su doprinosima
koje je ovoj temi dao eljko Rapani.
U novije je vrijeme o odnosu sv. Domnija i sv. Domniona, odnosno Dujma i Donina (ili Dujma i Dujma), pisao Milan Ivanievi5. U svom radu
donosi popis svih poznatih rukopisa vezanih uz kult sv. Domniona, od
kojih su mnogi nastali prije Tomina vremena6. Ivanievi doputa mogunost da je Toma ne samo poznavao neki od tih rukopisa, nego da je i
posjetio sveevu crkvu u Borgo San Donnino7. U to moemo sumnjati,
jer iz Tomina teksta to ne proizlazi. Dapae, on mjesto sveeva muenitva naziva klasinim imenom Iulia Chrysopolis, a ne sebi suvremenim. Takoer ne odreuje poloaj mjesta prema oblinjoj Piacenzi, tada
velikom i bogatom gradu, nego ju locira na Via Claudia. Jedino je rijeka
Stirone, koju je pogubljeni svetac preao drei svoju glavu u rukama,
sauvala ime slino onom koje je zabiljeio Toma8. Reklo bi se, dakle,
da Toma nije posjetio Borgo San Donnino, nego je o svecu itao u nekoj
hagiografiji.
Ivanievi navodi da je prva crkva u ast sv. Domniona sagraena ve
u vrijeme cara Konstantina, nakon to je parmski biskup imao viziju u
kojoj je vidio kameni sveev grob blizu rjeice uz koju je pogubljen. Meutim i ta je crkva pala u zaborav zajedno sa sveevim poivalitem koje
je otkriveno zahvaljujui novoj viziji nekog sveenika, pa se pristupilo
gradnji nove i vee crkve. Vrlo brzo je i ta crkva propala, jer su ju, prema
iu sv. Donina, unitili barbari i neprijatelji Crkve. Tada je na proputovanju za Rim u Borgo svratio Karlo Veliki, iji je konj zastao na mjestu
na kojem je Karlo imao viziju anela koji mu je otkrio Doninov grob,
pa je Karlo naredio da se tamo sagradi nova, velika crkva. Poetkom 12.
stoljea uslijedila je gradnja nove crkve, a sveeve su kosti premjetene
iz sarkofaga u kamenu krinju. Kad je 1488. krinja otvorena, u njoj su
naene samo neke kosti, iako se oekivalo da je sauvano itavo tijelo9.
M. Ivanievi, Sveti Donino i splitski arhiakon Toma - Saint Donnino and Archdeacon Thomas of
Split, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 100, Split, 2007, str. 125-144. Nenad Cambi je pokazao da
se u sluaju Domnija i Domniona radi o istom imenu, to znai da su se obojica muenika jednako zvali,
pa je to moglo rezultirati i nenamjernim mijeanjem njihovih kultova. Vidi: N. CAMBI, Uz poglavlje, str.
69-70.
6
M. IVANIEVI, Sveti Donino, str. 135-136.
7
M. IVANIEVI, Sveti Donino, str. 136.
8
U najnovijem hrvatskom izdanju Tomine Historije, u latinskom se tekstu ime rijeke pie Sytirion, dok se
u hrvatskom prijevodu navodi kao Satirion. Iz pridruenog faksimilnog izdanja vidljivo je da je ispravno
itanje Sytirion. Vidi: Toma Arhiakon, Historia Salonitana. Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika. (priredili O. Peri, M. Matijevi Sokol, R. Katii), Split, 2003, str. 14-15. - Thomae Archidiaconi Historia
Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum. Split 2003, str. 5.
9
M. IVANIEVI, Sveti Donino, str. 137-138.
5

159

Ivanievievo je miljenje da je Toma poznavao ivotopis sv. Donina, pa

ga je zbog slinosti imena sa sv. Domnijem iskoristio kako bi pravog sv.
Dujma obezvrijedio, a vanost dao nepostojeem Dujmu, ueniku apostola. Zbog toga je izmislio da su Salonitanci ukrali Doninove relikvije
i donijeli ih u Salonu, pa se od tog vremena poeo tovati muenik iz
doba Dioklecijana10. Koliko mi je poznato, najstariji podatak o tovanju
dva sv. Dujma u Splitu potjee iz jednog splitskog brevijara iz 1291., to
bi moglo govoriti u prilog tome da je doista Toma bio taj koji je uveo
drugog sv. Dujma u splitsku Crkvu11. Ivanka Petrovi, meutim, misli
da je dva Dujma izmislila ve salonitanska Crkva, a ne tek Toma12. Ona
ujedno upozorava da je legenda o sv. Doninu, po miljenju dananjih
istraivaa, nastala najranije oko 840. u nekom svetitu bliskom franakim vladarima, a da je jedini sauvani talijanski rukopis iz 11. stoljea13.
Tominu priu o krai relikvija sv. Donina ne potvruju nikakvi drugi
izvori, pa ona nuno ostaje samo pria. U njoj se moe lako prepoznati motiv tzv. svete krae (furtum sacrum), koji je u srednjovjekovnu
knjievnost uao s Einhardom i njegovim opisom translacije sv. Marcelina i Petra, a popularnost stekao naroito u razdoblju 9. do 11. stoljea.
Zanimljivo je da su oba Tomina opisa stjecanja relikvija sv. Dujma i sv.
Donina na neki nain zapravo prie o svetim kraama.
Patrick Geary je prije tridesetak godina objavio svoju poznatu knjigu u
kojoj obrauje fenomen svetih kraa14. Pokuamo li saeti njegove teze,
moramo krenuti od odluke koju je donio peti koncil u Kartagi, a kojom je
nareeno da se unite svi oltari koji ne sadre svetake relikvije. Nicejski
koncil odran 787., na kojem je nazoio i splitski nadbiskup, zabranio je
posveivanje crkava iji oltari nisu bili opskrbljeni relikvijama15. Godine
801. i 813. odluka koncila u Kartagi ponovo je potvrena za podruje franake drave, to je izazvalo nagli porast potranje za relikvijama. Istovremeno, sinod u Mainzu zabranjuje translacije bez odobrenja lokalnog
biskupa, vladara ili pape16. Time je pristup do svetakih moi dodatno
otean, pa se izlaz traio u kupovanju ili krai relikvija. Kako kupovanje nije smatrano asnim nainom njihova stjecanja, a kraa se sveeva
tijela nije mogla obaviti bez njegova pristanka (kako otmice nema bez
pristanka sveca, a relikvije se smatraju ivima, to je kraa relikvija zapravo otmica ivog sveca, pa onda on postaje glavni junak prie o krai),
M. IVANIEVI, Sveti Donino, str. 142.
S miljenjem Victora Saxera i Ivanke Petrovi, da se u brevijaru radi o dva Dujma, ne slae se Milan Ivanievi.
(M. IVANIEVI, Sveti Donino, str. 133). I. PETROVI, Hrvatska latinska hagiografija i salonitanskosplitska hagiografija sv. Domnija i sv. Anastazija, u: Salonitansko-splitska crkva u prvom tisuljeu kranske
povijesti, Zbornik meunarodnog skupa u povodu 1700. obljetnice muenitva sv. Dujma, Split, 14.-15.
svibnja 2004, Split 2008, str. 123. O brevijaru: M. IVANIEVI, Splitski asoslov, u: A. Duplani - M.
Ivanievi - S. Kovai, Sveti Dujam, str. 37-40.
12
O. PETROVI, Hrvatska latinska hagiografija, str. 134.
13
O. PETROVI, Hrvatska latinska hagiografija, str. 147-149.
14
P. Geary, Furta sacra. Thefts of Relics in the Central Middle Ages. Princeton, 1978 (citirano prema drugom,
izmijenjenom izdanju iz 1990). Postoji i talijansko izdanje: Furta sacra. La trafugazione delle reliquie nel Medioevo. Milano, 2000.
15
H. JEDIN, Velika povijest Crkve. Sv. III/1, Zagreb, 1971, str. 42.
16
P. Geary, Furta sacra, str. 37.
10
11

160

furta sacra su postale ne samo omiljeni nain na koji se moglo doi do

eljenog sveca ili barem njegova dijela, nego i literarni oblik kojim su se
opravdavali drugi, manje poeljni naini pribavljanja relikvija (kupnja,
pokloni, pa ak i pronalaenje tijela). Pojedini su samostani ili komune
izmiljali svete krae kako bi objasnili otkud im relikvije o ijem se porijeklu nije znalo nita, jer se svaka tradicija izgubila. Omiljeni izvori
relikvija bili su Rim i krajevi koji su bili pod vlasti muslimana, odnosno
pogana: panjolska i Akvitanija, Bretanja i Normandija, Sjeverna Afrika
i Bliski istok. Samostani u porjeju Garonne, opustoeni u normanskim
provalama, takoer su sluili kao mjesta iz kojih su se mogle nabavljati
relikvije za novoutemeljene samostane17. Diskontinuitet ivota i gubitak pisanih izvora omoguili su samostanima da stvore tradiciju koja se
nije mogla provjeriti. Dok su na sjeveru relikvije, prema priama, nabavljala po dva redovnika ili trgovca, u talijanskim gradovima to su uvijek
bile skupine graana18. Ta je razlika nastala zato to se pribavljenim relikvijama sjeverno od Alpa gradio identitet samostana, a juno od Alpa
onaj gradskih drutava.
Einhardova pria, koja je posluila kao prototip za furta sacra, govori o
dva redovnika koji su krenuli iz Franake po relikvije u Rim. Jedan je od
njih imao viziju koja mu je otkrila gdje su relikvije koje treba ukrasti.
Kada su doli u Rim, redovnici su potraili pomo lokalnog ovjeka, u
ovom sluaju grkog redovnika, koji im je pokazao gdje je sveev grob,
pa su po noi potajno otvorili sarkofag i pokupili pepeo, te pobjegli pred
papinim ljudima i bijesnim graanima Rima, sretno se vrativi u svoje
samostane19.
to se strukture sadraja tie iako postoji niz varijacija ove prie
imaju veliku slinost s opisima translacija koje nisu ukljuivale krau:
biskup, opat, vladar ili zajednica prvo donose odluku da premjeste tijelo;
esto trae doputenje crkvenih ili svjetovnih vlasti; uz sveanu ceremoniju otvaraju grob; u poetku esto ne mogu maknuti tijelo, nego trebaju dodatno moliti, postiti ili zazivati sveca; uz sveanu i veselu povorku,
relikvije se prenose u crkvu i usput ine uda; biskup ili opat utvruju
autentinost relikvija i one se sveano polau u crkvu. Osnovna je razlika u tome da se rizina i neizvjesna situacija koju stvara kraa zamjenjuje potekoama s kojima se susreu vjernici koji ele izvaditi tijelo iz
groba. Svi ostali elementi su zapravo isti20.
Usporedimo li Tomin opis pothvata Ivana Ravenjanina s ovim shemama, vidjet emo odreene slinosti:
a) Ivan Ravenjanin i svi graani donose odluku da se ode po tijelo sv.
Dujma,
b) mjesto na kojem je poivao svetac bilo je u ruevinama i stoga nedostojno njegova boravka,


19

20

17
18

P. Geary, Furta sacra, str. 131-132.

P. Geary, Furta sacra, str. 88.
P. Geary, Furta sacra, str. 118-119.
P. Geary, Furta sacra, str. 12.

161

c) uz pomo onih koji su poznavali mjesto, jer su prije ivjeli u Saloni,

pronalazi se i otvara grob, ali uz tekoe, jer je bio pod podzemnim svodovima,
d) dodatni je problem bilo to to je doneen krivi sarkofag s krivim
svecem, pa su se Spliani morali vratiti u Salonu,
e) oba puta bjee u strahu od Slavena i
f) napokon uz najveu pobonost polau tijela oba muenika u katedralu21. Kasnije nastale verzije ove prie obogaene su jo nekim detaljima22.
Jedina dva podatka koja bismo mogli oznaiti kao odraz stvarnih zbivanja jesu spomen Ivana Ravenjanina i podatak o tome da je sarkofag
sv. Anastazija bio u gradskoj bazilici u Saloni smjeten iznad onoga sv.
Dujma. Sve ostalo to Toma donosi samo je uobiajni repertoar pria o
kraama, odnosno translacijama svetih tijela. Sasvim je jasno da spominjanje Ivana Ravenjanina u ovom sluaju ne moe posluiti kao dokaz
o autentinosti prie, jer je logino da Toma pripie pribavljanje tijela
sv. Dujma i Staa onome koga smatra utemeljiteljem Crkve u Splitu,
poto je splitska Crkva svoj identitet gradila upravo na posjedovanju
Dujmova tijela. Slino je i s priom o naau sv. Anastazija. Iako su se
neki trudili dokazati da su tijela dvojice muenika mogla biti sahranjena
u salonitanskoj gradskoj bazilici na nain kako je to opisano kod Tome,
mislim da je takvo nastojanje uzaludno. Tomina se pria jednostavno
ne smije shvatiti kao izvjetaj o stvarnom dogaaju, nego kao interpretacija jednog autora iz 13. stoljea o tome kako je Split doao u posjed
(ako je doao) relikvija svojih svetaca zatitnika. Uvoenje Anastazija
u priu o potrazi za ostacima sv. Dujma moe imati dva razloga. Prvi
i oigledniji je taj da je Toma na jednostavan nain htio objasniti kako
to da Split posjeduje oba sveca. Umjesto stvaranja dviju pria, mogao je
problem rijeiti sluajnim pronalaskom sv. Anastazija, kojeg su tragai
za sv. Dujmom morali donijeti u Split, kad su ga ve nehotice odnijeli
iz Salone. Manje je vjerojatno, ali ne treba odbaciti ni tu mogunost,
da je to to je otkrivanje sv. Anastazija prethodilo otkrivanju sv. Dujma
moda odraz nekog prvenstva koje je Anastazije u neko vrijeme imao
pred sv. Dujmom.
U svakom sluaju, Tomine izvjetaje o krai tijela sv. Donina i o pronalasku tijela sv. Dujma treba odbaciti kao izvore koji opisuju stvarne
dogaaje, a Tomi treba pripisati poznavanje literarne forme furta sacra i
njegov originalni doprinos toj vrsti srednjovjekovne literature. Toma je
svoju Translaciju sv. Dujma i Staa prilagodio lokalnim splitskim prilikama, pa je tako Dalmaciju upisao meu zemlje iz kojih su poticale relikvi21
22

Toma Arhiakon, Historia Salonitana, str. 50-51.

Kasnije translacije, u latinskoj verziji koju je objavio Farlati i u staroakavskoj verziji iz 16. stoljea, znatno
opirnije opisuju dogaaje oko prijenosa svetakih tijela, s vanim dodatkom o udima koja su se tom prilikom dogodila: sarkofag sv. Dujma mogli su podignuti samo nevini djeaci, a Dujam je za oednjele nosae
otvorio izvor (na mjestu koje se kasnije nazvalo Dujmovaa). Mislim da je opravdano pretpostaviti kako
bi Toma te podatke o udima unio u svoj opis translacije, da su u njegovo doba postojali. Rije je, vjerujem,
o kasnijim dodacima i doraivanju Tomine prie kako bi dobila na uvjerljivosti. Tekstovi se mogu nai u:
Legende i Kronike. (Ur. V. Gligo, H. Morovi), Split, 1977, str. 19-57.

162

je muenika, a svoje je slavenske susjede prikazao kao poganske barbare

koji nisu mogli polagati pravo na sveta tijela, iako su se ona nalazila na
njihovom podruju. Time je izbjegao mogunost da netko od vladara ili
velikaa pod ijom se vlau nalazilo ono to je od Salone preostalo eventualno zatrai povrat relikvija. Napokon, svojom je priom uspostavio
kontinuitet izmeu salonitanske i splitske Crkve, to je bila jedna od
glavnih zadaa njegova djela. Na to da je moda autor prie sam Toma,
upuuje tvrdnja da su u potragu za Dujmom kako slijedi iz Tomina
pisanja krenuli svi graani, koji su i donijeli odluku zajedno sa svojim
nadbiskupom23. Iz toga se dade naslutiti da je Toma ovom translacijom
htio definirati identitet ne samo splitske Crkve, nego i itave komune.
Moemo pretpostaviti da bi, da je tekst nastao znatno ranije, o akciji
odluivao sam nadbiskup (moda i prior), a da bi u misiju poslao nekoga
od svojih ljudi, vjerojatno sveenika.
Natpis koji je naen na poklopcu manjeg sarkofaga unutar onog veeg,
starokranskog, prilikom otvaranja baroknog oltara 1958. godine, a koji
se datira u 13. stoljee, najstarija je vijest o translaciji sv. Dujma iz Salone, a u organizaciji nadbiskupa Ivana24. Prilikom otvaranja oltara naen je u njemu kameni starokranski sarkofag prekriven mramornom
ploom koja je sluila kao oltarna menza i na kojoj je uklesan natpis iz
13. stoljea koji govori o tome da je sadraj sarkofaga 1103. podvrgnut
ispitivanju, jer su neki posumnjali da doista sadri tijelo sv. Dujma25. Da
je svijest o translaciji, onakvoj kakvu je opisao Toma, postojala u Splitu
u 11. stoljeu, odnosno poetkom 12. stoljea, bi li uope bilo mogue da
bi neki posumnjali u njezinu istinitost, odnosno u to da sv. Dujam poiva u katedrali? Ljubo Karaman ponudio je objanjenje za sumnju koja
se tada pojavila. Po njegovu miljenju, moda je razlog bio u tome to je
Krescencije bio porijeklom Rimljanin, roak pape Paskala II., pa je znao
da se Dujmove relikvije uvaju u Lateranu. Zbog toga je, misli Karaman,
upravo on taj koji je posumnjao u sadraj oltara26. Karamanov je prijedlog prihvatljiv, ali ipak ne otklanja spoznaju o izvjesnoj nesigurnosti koja
je u Kresencijevo vrijeme postojala u Splitu glede Dujmovih ostataka.
Toma Arhiakon, Historia Salonitana, str. 50: Eodem tempore Iohannes reuerendus antistes cepit tractare
cum ciuibus, ut corpus beati Domnii pontificis, quod Salone remanserat, leuaretur translatumque in ecclesia, que
nuper dedicata fuerit, locaretur. Et ualde placuit omnibus. Explorata itaque temporum uice, quando possent hoc
comode atemptare, abierunt Salonam...
24
C. FISKOVI, Novi nalazi u splitskoj katedrali, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU, VI-2, Zagreb,
1958, str. 86. F. Veraja, Kapela sv. Venancija u Rimu i kult solinskih muenika, u: Salonitansko-splitska
crkva u prvom tisuljeu kranske povijesti, Zbornik meunarodnog skupa u povodu 1700. obljetnice muenitva sv. Dujma, Split, 14.-15. svibnja 2004, Split 2008, str. 100. R. Mihalji - L. Steindorff,
Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7. bis zur Mitte des 13. Jahrhunderts. Wiesbaden,
1982, str. 64, br. 99.
25
C. FISKOVI, Novi nalazi, str. 85-86.
26
LJ. KARAMAN, rtvenik sv. Duje u Splitu, u: Eseji i lanci, Zagreb, 1939, str. 85. Karaman je pretpostavljao
da je vei natpis svakako iz vremena oko 1200., jer se u natpisu spominje da se vjeruje kako je Krescencije
otvorio sarakofag 1103., desete indikcije. To znai da je natpis morao nastati neko vrijeme nakon tog dogaaja. Datiranje navedeno na natpisu je greka, jer je X. indikcija bila 1102., ali je takva greka napravljena
i u pismu pape Paskala kojim Krescenciju alje palij. Karaman zakljuuje da se autor teksta natpisa oito
sluio papinim pismom, a misli da je natpis dao sastaviti Bernardin, koji je dao napraviti vratnice katedrale
i novi oltar Sv. Staa (str. 88, 96).
23

163

Fiskovi je bio miljenja da je sarkofag s prikazom Dobrog pastira vjerojatno donesen iz Ravene, jer je obrada vrlo kvalitetna, bolja od one solinskih sarkofaga, a i napravljen je od mramora kakvog nije bilo u Dalmaciji. Prozori (fenestella confessionis) na lijevoj pobonoj strani sarkofaga
je kako je mislio Fiskovi vjerojatno otvoren oko 1200. Zakljuuje da
je taj manji sarkofag izraen krajem 12. ili poetkom 13. stoljea, iako
je slian nekim starokranskim solinskim sarkofazima, ali oni nemaju
ploe obrubljene uglaanim bridom27.
Ako su ove datacije tone, one svjedoe o intenziviranju kulta oko 1200.
godine, dakle neposredno prije nego je Toma pisao o sv. Dujmu i Ivanu
Ravenjaninu. Moda je pobueni interes za sveca zatitnika u komunalnom ozraju bio odraz tenje za jaanjem identiteta grada u nestabilnim prilikama koje su tada vladale, a koja je nala svoju eksplikaciju u
Tominim historiografskim konstrukcijama.
U literaturi je esto pisano o tome kako je Tomina pria o nalaenju
relikvija muenika u kontradikciji s onim to pie u Liber pontificalis i to
znamo iz natpisa i mozaika u oratoriju Sv. Venancija u Rimu. Napokon,
o tome se vodila ne samo znanstvena polemika u kojoj se Frane Buli
ponovno istakao kao zagovornik znanstvene spoznaje, a ne tradicije.
U novije se vrijeme opet pojavilo miljenje koje doputa mogunost da
su relikvije ipak prenesene u Split, a da su u Rim odneeni ili dijelovi
tijela muenika, ili brandea28. to se papine akcije tie, nju zapravo ne
potvruju nikakvi dokazi, jednako kao ni splitsku tradiciju. Sam oratorij
s natpisom i mozaikom moe se tretirati na jednak nain kao i drugi
izvjetaji o translacijama, samo to je ovaj izraen u drugome mediju.
Danas ne moemo znati je li Martin dobio autentine relikvije i na koji
ih je nain pribavljao, pa je svaka rasprava o tome gdje su doista kosti
dvojice najvanijih salonitanskih muenika besmislena. Ono to je neosporno jest da su u 7. i 8. stoljeu stvorene dvije ravnopravne tradicije,
rimska i splitska, koje i nisu bile u sukobu. Da jesu, papa Ivan X. bi
teko prihvatio argumentaciju o prvenstvu splitske Crkve u Dalmaciji
na temelju toga to u njoj poiva tijelo sv. Dujma, znajui da ono poiva
u kapeli pokraj njegove vlastite palae. Nama je danas moda teko prihvatiti takvo ravnopravno dvojstvo svetakih relikvija, ali poznato je da
to u srednjem vijeku nije bio problem. Uostalom, poznati su i primjeri
da su se svetaka tijela, oko kojih su se sporile dvije zajednice, udesno
udvostruila kako bi zadovoljila obje sukobljene strane29.
Toma je vjerojatno vidio lateranski mozaik i natpis, jer ih spominje
(mada navodi samo prikaze Dujma i Staa, a ne i ostalih tamo prikazanih salonitanskih muenika, no oni mu moda nisu bili zanimljivi), ali
C. FISKOVI, Novi nalazi, str. 87, 92.
F. Veraja, Kapela sv. Venancija, str. 81-106. Veraja se poziva na radove Lovre Katia i Rudolfa Eggera, kao
i na sauvane sarkofage u splitskoj katedrali, kako bi dokazao istinitost prie Tome Arhiakona. To su,
naravno, vrlo jaki argumenti, ali po mojem sudu jo uvijek nedostatni da dokau autentinost translacije
dvojice muenika.
29
P. Geary, Furta sacra, str. 116. Kao primjer moe posluiti sv. Aban (Abbanus), irski svetac iz 6. stoljea,
oko ijeg su se tijela sporili samostan u kojem je umro i grad u kojem se rodio. To je rijeeno udom kojim
su stvorena dva identina tijela, a bilo je i drugih takvih sluajeva.
27
28

164

mu se ne moe prigovarati da je u svojoj Historiji dva puta pisao o prijenosu Dujmovih ostataka30. O misiji opata Martina Toma pie sljedee:
Taj je Martin prema apostolskoj zapovijedi relikvije mnogih svetaca
preuzeo u krajevima Dalmacije i Istre i pohranio u crkvi blaenog Ivana
Lateranskoga, gdje je izvor krstionice. Tamo je dao naslikati u zlatnom
mozaiku lik svetoga Dujma s palijem i ostalom biskupskom odjeom.
Isto je tako dao nainiti sliku blaenoga Staa meu ostalim svecima31.
Toma, dakle, ne tvrdi da su u Rim prenesene i kosti sv. Dujma i Staa,
nego samo da su njih dvojica prikazani na mozaiku. Na taj je nain pomirio papinsku i splitsku tradiciju glede sv. Dujma i Staa. Njegov se
opis pak razlikuje od teksta u Liber pontificalis, u kojem se napose spominju Venancije, Anastazije i Mauro, dok Toma Venancija i Maura ne
spominje32.
Fabijan Veraja objavio je analizu rasporeda likova na mozaiku, polazei
od toga da je desna strana (za gledaoca) vanija, to dokazuje time da
se sv. Petar, prvak apostola, nalazi na toj strani, a sv. Pavao na onoj suprotnoj33. Temeljem toga je zakljuio da je i sv. Dujam imao prednost
pred sv. Venancijem, jer je prikazan kao trei s desna, a Venancije kao
trei s lijeva. Jednako tako, prednost ima i sv. Mauro, peti s desna, pred
sv. Anastazijem, smjetenim na istoj poziciji lijevo. Papa Ivan IV., kao
naruitelj gradnje oratorija i izrade mozaika, a i idejni zaetnik cijelog
pothvata, smjeten je izmeu sv. Venancija i sv. Anastazija, dok je papa
Teodor I., izvritelj gradnje, okruen sv. Dujmom i sv. Maurom. Nije li to
to se papa rodom iz Dalmacije okruuje sv. Venancijem i sv. Anastazijem znak da ih je osobito tovao, pogotovo ako se uzme u obzir koja su
imena spomenuta u Liber pontificalis? Moe li se pomiljati da je Teodor
odabrao okruiti se Dujmom i Maurom i smjestiti se, kao aktualni papa,
na stranu sv. Petra?
Moe li se naslutiti, iz Tomina odnosa prema sv. Anastaziju i sv. Dujmu,
da u odnosu kultova ove dvojice nije sve tako jasno kako nam se na prvi
pogled ini? Tomina pria o prijenosu njihovih ostataka iz Salone u Split
oito nije povjesniarski izvjetaj o stvarnim dogaajima, nego interpretacija svojevrsne translacije koja je trebala legitimirati pravo Splita na
apostolsko naslijee Salone, a time i na metropolitanski poloaj splitskih prvosveenika. Toma je mogao jednostavno napisati da su Spliani
u ruevinama salonitanske katedrale pronali oba sveca, pa su ih preni TOMA ARHIAKON, Historia Salonitana, str. 38-39; 51, bilj. 1. M. Matijevi Sokol, Toma Arhiakon
i njegovo djelo. Jastrebarsko, 2002, str. 73-74.
31
TOMA ARHIAKON, Historia Salonitana, str. 39.
32
Zanimljivo je da Liber pontificalis koji je sauvan u Korulanskom kodeksu uope ne spominje da je papa
poslao opata Martina da prikuplja relikvije muenika, nego samo da mu je dao novac za otkup onih koji
su pali u ropstvo barbara: Hic temporibus misit per omnem Dalmatiam seu Histriam multas pecunias
per sanctissmum et fidelissimum Martinum abbatem pro redemptione captivorum qui depredati erant a
gentibus. Shodno tome, ne spominje niti da je papa dao sagraditi oratorij Sv. Venancija. Vidi: V. FORETI, Korulanski kodeks 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu, Starine JAZU,
46, Zagreb, 1956, str. 30. Moda je to dokaz vie u prilog Foretievoj tezi da je Korulanski kodeks nastao
u Zadru, jer tamonja Crkva nije bila zainteresirana za sudbinu relikvija salonitanskih muenika.
33
F. VERAJA, Kapela sv. Venancija, str. 84-89.
30

165

jeli u svoju novu prvostolnicu, no zakomplicirao je priu epizodom o

tome da su prvo prenijeli iako zabunom sv. Anastazija.
S druge strane, opisujui lateranski mozaik, oito je naglasio, a moda
i prenaglasio vanost sv. Dujma u odnosu na Venancija i Anastazija, od
kojih je prvog preutio.
Na razmiljanje o odnosu dva kulta navodi i raspored ukapanja na velikim salonitanskim kranskim grobljima, Manastirinama i Marusincu
(s Kapljua su u nekom trenutku relikvije muenika prenesene na Manastirine). Dok su Manastirine, uvajui kult sv. Dujma, bile popularnije
do sredine 5. stoljea kao najomiljenije mjesto ukapanja kranske elite
i svih vjernika, groblje na Marusincu postalo je nakon sredine 5. stoljea
mjesto pokapanja biskupa i drugih pripadnika kranske hijerarhije34.
Tijelo sv. Anastazija bilo je pokopano u privatnoj kapeli matrone Asklepije i njezina mua. ini se da je u ranoj fazi kranstva kult sv. Dujma
bio taj koji je privukao najvie tovatelja, ali s porastom moi Crkve
biskupi su moda zakljuili da im je u zagrobnom ivotu sv. Anastazije
iz nekog razloga prikladniji zagovornik, iako on sam nije bio biskup,
nego bojadisar.
Pretpostavimo li da sv. Dujam nije bio tovan kao zatitnik u Splitu ve
u 7. stoljeu, kada se onda pojavio u Splitu, odnosno kada su Spliani
poeli vjerovati da posjeduju njegovo tijelo?
Katalozi salonitanskih i splitskih nadbiskupa su kasni po svom postanku, a najraniji je onaj sauvan u Tominoj Povijesti. No Toma zna vrlo
malo o stoljeima kljunim za razumijevanje problema kontinuiteta.
Sjea se Maksima, salonitanskog nadbiskupa sa samoga kraja 6. stoljea,
a onda izvjetava o Ivanu Ravenjaninu, koji je u neko neodreeno vrijeme obnovio nadbiskupiju unutar Dioklecijanove palae. Kao sljedeeg
spominje nadbiskupa Justina u 840. godini35.
Godine 787. salonitanski/splitski biskup sudjelovao je u radu sabora u
Niceji36. Od 602., kada je papa Grgur poslao pismo spomenutom Maksimu, do 787. nemamo vijesti ni o kakvom biskupu ili nadbiskupu, niti
znamo ita pouzdano o crkvenim strukturama Splita ili sudbini salonitanske Crkve. Postavlja se, dakle, pitanje: je li splitska (nad)biskupija kontinuirala izravno iz salonitanske, ili je Split imao svoju crkvenu
organizaciju i prije propasti Salone? Kako bi bilo mogue da crkva koja
postoji u kontinuitetu dopusti papinom izaslaniku da odnese u Rim njezine najvrednije relikvije (ako ih je doista odnio)? Zato su pali u zaborav toliki salonitanski kultovi, ukljuujui onaj sv. Venancija, u iju je
ast podignut oratorij u Rimu?
Dio odgovora mogao bi se potraiti u crkvi na zapadnom dijelu rive,
dananjem franjevakom samostanu. Crkva je posveena sv. Feliksu,
mueniku koji je stradao u isto vrijeme kada i Dujam i Anastazije. Ivan
Basi je nedavno obradio kako samu crkvu, tako i podatke o tovanju sv.
E. Dyggve, Izabrani spisi. Split, 1989, str. 71-88.
TOMA ARHIAKON, Historia Salonitana, str. 26-29, 48-49, 52-53.
36
R. KATII, Imena dalmatinskih biskupija i njihovih biskupa u aktima ekumenskog koncila u Nikeji godine
787., Filologija, 11, Zagreb, 1982-1983, str. 75-92.
34
35

166

Feliksa na salonitansko-splitskom podruju37. Pokazao je da je crkva kasnoantika i da je u njoj najvjerojatnije bilo sahranjeno tijelo sv. Feliksa,
pa su se oko crkve, slino kao na Manastirinama, podizale grobne kapele. Pretpostavlja, s dobrim argumentima, da se crkva nalazila u blizini
naselja radnika zaposlenih u palai ili u radionicama u njezinoj blizini.
Bez obzira na to je li tijelo otkriveno u crkvi 1587. doista ono sv. Feliksa,
injenica je da se njegovo ime ne spominje na mozaiku u Lateranu niti u
bilo kakvoj drugoj prii o translaciji relikvija. Kult mu je vrlo ogranien,
gotovo sasvim lokalan. Moe li se iz toga zakljuiti da je sv. Feliks bio
muenik koji je moda stradao u Saloni ili u njezinoj blizini, ali je, za
razliku od drugih salonitanskih muenika, sahranjen na groblju pokraj
Dioklecijanove palae, gdje mu se ustalio kult? Nita ne govori protiv
toga, dok starost crkvene arhitekture podupire starost kulta.
Nekoliko je autora pisalo o starokranskim objektima na splitskom poluotoku, a posebice oko palae. Meu njima se posebno istie eljko Rapani, koji je naglasio da su crkve u pravilu vezane uz naselje, te je time
upozorio na razmjerno gustu naseljenost tog prostora u kasnoj antici,
ali i na to da se ivot u njima nastavio odvijati i u rani srednji vijek38.
Svakako je zanimljivo uoiti da se meu brojnim titularima crkava na
splitskom podruju ne spominje nitko od salonitanskih muenika, osim
jedne crkve na podnoju Marijana, posveene sv. Anastaziju, o ijoj starosti pak nema pouzdanih podataka39. Unutar palae situacija je bila
ista.
Nikola Jaki je prije desetak godina upozorio na najstarija kranska
kultna mjesta unutar Dioklecijanove palae, a o tome su pisali i Joko
Belamari i prije svih eljko Rapani40. Nad vratima palae nastale su,
moda ve odmah nakon Justinijanove rekonkviste, kapele koje su dodatno trebale tititi grad. Bile su posveene sv. Teodoru, sv. Martinu, sv.
Apolinaru i sv. Anastaziji. Po Jakievu miljenju, to su kultovi koji su
dospjeli na prostor bive ostrogotske drave nakon pobjede bizantske
vojske, a time i pobjede ortodoksnosti nad arijanskim krivovjerjem. Isti
se kultovi mogu nai i u Raveni, gdje su takoer posluili preslojavanju
arijanskih svetih mjesta. Jaki istie da ne misli kako su kultovi u Split
dospjeli iz Ravene, ve da se radi o paralelnom i istovrsnom razvitku
u oba crkvena sredita. Sv. Teodor je bio i kult koji su posebno tovali
mletaki dudevi u kapeli uz dudevu palau, dok ga nije potisnuo sv.
Marko.
I. BASI, Preitci kulta sv. Feliksa u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku - arhitektonska pozadina
kulta relikvija, u: Hagiologija. Kultovi u kontekstu (ur. A Marinkovi, T. Vedri), Zagreb, 2008, str. 189-210.
38
. RAPANI, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980, str. 189-217. Vidi i literaturu navedenu u
Basievom lanku o sv. Feliksu.
39
. RAPANI, Prilog prouavanju kontinuiteta, str. 197.
40
N. JAKI, Patron saints of the Medieval gates in Diocletians palace, Hortus artium medievalium, 9, Zagreb-Motovun, 2003, str. 187-194. N. JAKI, La survivance des difices palochrtiens dans les terres
de la principaut Croate, Hortus artium medievalium, 1, Zagreb-Motovun, 1995, str. 43. J. BELAMARI,
Madonna del Campanile. Zagreb, 1991. J. BELAMARI, The first centuries of Christianity in Diocletians
palace in Split, u: Acta XIII CIAC, Vatikan - Split 1998, str. 55-68. . Rapani - M. Ivanievi, Sveti
Dujam, str. 49.
37

167

Iz navedenih radova slijedi da je Split u kasnoj antici bio razmjerno dobro naseljena sredina koja s razvila oko palae i koja se stavila pod zatitu vlastitih svetaca zatitnika, a ne onih salonitanskih. Jedan je od tih
svetaca bio domai muenik, Feliks, neki su bili sveci koji su bili tovani
na itavom kranskom prostoru (apostoli, sv. Marija, sv. Lucija...), a
neki su bili uvezeni kao dio politikog programa Justinijanove rekonkviste (sv. Teodor, sv. Martin...). Splitska je crkva, dakle, imala svoj vlastiti
identitet, razliit od onoga Salone.
U najstarijoj ranosrednjovjekovnoj ispravi koja se tie splitske (salonitanske) Crkve, ova je definirana kao cenobij svetih muenika Dujma,
Anastazija, Kuzme i Damjana41. Kuzma i Damjan su sveci iji se kultovi
takoer ire u Justinijanovo vrijeme, pa ih moemo dovesti u vezu sa
svecima kojima su bile posveene kapele nad ulaznim vratima. Sauvani fragment arhitrava s njihovim imenima (iz crkve Sv. Marije de Taurello?) datira se po paleografskim karakteristikama u 9. stoljee i time
potvruje navod Trpimirove darovnice42. Ta je isprava ujedno i najstarije
svjedoanstvo o tome da se smatralo kako se tijela dvojice salonitanskih
muenika nalaze u splitskoj katedrali. No kako to da se splitska Crkva
ne definira kao ona i ostalih salonitanskih muenika, umjesto uvezenih
bizantskih svetaca? injenica je da su i drugdje mnogi od ranih muenika tijekom vremena pali u zaborav, ali i to svjedoi o svojevrsnom
diskontinuitetu koji je dopustio da se odre jai kultovi, a da se ugase
oni slabiji. ini se da u Splitu u to vrijeme (7.-9. stoljee) jo nisu znali
za lateranski oratorij, jer bi se vjerojatno ipak stavili pod zatitu i drugih
salonitanskih muenika. S druge strane, ne moe se ne uoiti i da je sv.
Feliks izostavljen iz popisa zatitnika splitske Crkve, navedenih u Trpimirovoj darovnici. Je li i on tada bio ve zaboravljen, ili je, nakon to
je splitska Crkva preuzela identitet salonitanske, postao nepotreban?
Moda je pak samo Palaa, kao boravite drutvene elite, preuzela na
sebe salonitanski identitet, dok je okolica, pa i najblia, bila iz tog projekta izuzeta?
Da bi se moglo s veom sigurnosti donositi zakljuke o kontinuitetu ili
diskontinuitetu salonitanske crkvene organizacije, bilo bi dobro znati
vie o urbanom razvoju Salone i Splita na razmei kasne antike i srednjeg vijeka. To je tema o kojoj se takoer dosta pisalo, a ovdje nema
prostora za opirnije elaboriranje, pa u se na taj problem osvrnuti samo
kratko.
U raspravama o najranijoj povijesti Splita, koliko mi je poznato, svi
autori bez obzira na to smatraju li da je Salona bila razorena ili ne
prihvaaju osnovnu Tominu ideju (koju je izrekao ve Konstantin Porfirogenet) da su se izbjegli Salonitanci naselili u Dioklecijanovu palau
M. amalovi - J. Stipii, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. I, (dalje: Cod.
dipl., I), Zagreb, 1968, str. 5.
42
. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
65-67, 1963-1965, 278. Rapani misli da bi arhitrav mogao potjecati iz splitske katedrale, ali navodi da mu
je mjesto nalaza nepoznato, dok Mihalji i Steindorff, pozivajui se na Ljubu Karamana, nalaz povezuju
s crkvom Sv. Marije de Taurello. R. Mihalji - L. Steindorff, Namentragende Steininschriften, str. 67,
br. 104.
41

168

i time stvorili Split. O tome da Salona nije propala kao rtva barbarske
provale, usprkos suprotnim tvrdnjama dvojice srednjovjekovnih pisaca,
izjasnilo se ve nekoliko autora43. Mislim da danas, usprkos pojedinim
drugaijim stavovima, prevladava uvjerenje da je do postupne propasti
Salone dolo zbog ekonomskih, drutvenih, demografskih i sigurnosnih
razloga. Ta je propast bila ipak razmjerno brza, jer je grad jo u 6. stoljeu doivio novi polet nakon povratka pod rimsku vlast44. No i dvije ili
tri generacije dovoljne su da doe do takvih poremeaja u drutvenom
sustavu da se i ovako razvijen grad, kakav je bila metropola Dalmacije,
pokae nesposobnim za daljnji ivot. to je tono bio uzrok tako drastinom opadanju grada tek treba istraiti, ali se odgovor moe naslutiti
u ekonomskim promjenama koje su se dogodile tijekom 7. stoljea. Openito dugotrajno opadanje pomorske trgovine bilo je ubrzano padom
bizantske Afrike pod vlast Arapa, pa primjerice oko 700. u Rimu i Napulju potpuno nestaju afrike amfore45. esto se istie kako je jedan od
razloga naputanja Salone bila nesigurnost njezinih stanovnika, koji su
bili premalobrojni, a da bi mogli braniti dugake gradske zidine. Da je
doista postojala opasnost od barbarskih upada, ona je mogla rezultirati
i okupljanjem stanovnika iz okolice unutar grada koji bi im pruao veu
sigurnost46. ini se, meutim, da su neka okolna naselja na prostoru izmeu Salone i Trogira bila naputena, ali da to nije dovelo do poveanja
gradskog stanovnitva47. Kako istie Wickham, jedna od vanih promjena u postrimskim urbanim drutvima bila je militarizacija i stvaranje
vojne aristokracije koja je ponekad naputala ivot u gradu, a ponekad
bi se ipak zadrala u njemu, mijenjajui karakter gradskog ivota48. Moemo li u Velikom Severu prepoznati takvog aristokrata, koji je zakljuio
da mu kule Dioklecijanove palae pruaju bolje uvjete za novi nain
ivota od neke kue u Saloni? Za to imamo premalo argumenata, ali na
simbolikoj razini Veliki Sever doista moe pomoi boljem razumijevanju razloga zbog kojih je Salona prestala postojati.
Kada se napokon ugasila, takoer ne znamo. Zasad se vjeruje da je to
bilo sredinom 7. stoljea, ali nije iskljueno da jednostavno nisu pronaeni tragovi i neto kasnijeg funkcioniranja (dijelova) grada.
Ako je Salona propala jer nije bilo ekonomskih razloga njezinom postojanju, demografskih mogunosti niti drutvene potrebe, je li zamislivo
da se njezino stanovnitvo preselilo samo koji kilometar dalje i osnovalo
novi grad, makar u reduciranom obliku? I je li Split u 7. stoljeu doista
bio manje napuen od Salone? Brojnost ranokranskih crkava upuuje
na to, kako je ve spomenuto, da je podruje oko Dioklecijanove palae
. RAPANI, Od palae, i tamo navedena literatura. I. Goldstein, Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant.
Zagreb, 2003, i tamo navedena literatura.
44
P. Chevalier - J. Mardei, La ville de salone dans lantiquit tardive: dprise spatiale, mutations et
renouveau de la parure monumentale, Hortus artium medievalium, 12, Zagreb - Motovun, 2006, str. 55-68.
45
M. McCormick, Origins of European Economy. Communication and Commerce AD 300-900. Cambridge, 2001,
str. 102. Monumentalno McCormickovo djelo donosi brojne podatke kojima se moe potkrijepiti hipoteze
o ekonomskom razvoju i hrvatskih zemalja, iako se njih dotie uglavnom marginalno.
46
C. Wickham, Framing the Early Middle Ages. Europe and the Mediterranean, 400-800. Oxford, 2005, str. 631.
47
Jedan od primjera je Putalj: T. Buri - S. ae - I. Fadi, Sv. Juraj od Putalja. Split, 2001.
48
C. Wickham, Framing, str. 602-609.
43

169

bilo gusto naseljeno. Moda tu aglomeraciju u 6. ili 7. stoljeu ne bismo

nazvali gradom, nego skupinom naselja oko palae, ali je to podruje oito ispunjavalo vjerske, obrambene i ekonomske funkcije, dok o upravnim ne znamo nita.
Gaenje Salonitanske metropolije nije moralo nuno rezultirati pokuajem da ju se odmah zamijeni uspostavom nove organizacije u Splitu. Oito loe upravljanje salonitanskom Crkvom u vrijeme posljednjih
poznatih biskupa dovelo je do pogoravanja odnosa s Rimom, pa je sve
to moglo rezultirati dugotrajnom sedisvakancijom, to bi dovelo do dodatnog slabljenja grada. Kada se pristupilo obnovi (nad)biskupskog poloaja, papa se mogao odluiti za Split kao vitalnije i sigurnije sredite.
Pitanje je samo, koliko je ta sedisvakancija trajala? Nekoliko desetljea,
ili gotovo dva stoljea?
Lujo Margeti je upozorio na visoko mjesto koje je splitski biskup dobio
na popisu sudionika Nicejskog sabora 787., zajedno s rapskim i osorskim
biskupom49. Iz toga bi slijedilo da se radilo o uglednim biskupijama, iako
je mogue da se ovakvo rangiranje ima zahvaliti nastojanju Konstantinopola da privue zapadne biskupe, meu njima i dalmatinske. Margeti
s pravom ugled biskupije vee uz ugled grada, pa moemo pretpostaviti
da je Split u to vrijeme bio ve afirmirano urbano sredite. Iz toga se ipak
ne moe zakljuiti kada je preuzeo crkvene funkcije Salone.
Nedavno su o kamenoklesarskoj djelatnosti u Splitu pisali Ivan Basi
i Miljenko Jurkovi, potvrdivi tezu eljka Rapania o postojanju klesarske radionice u Splitu u drugoj polovini 8. stoljea50. Ve poznatim,
malobrojnim spomenicima, pridruili su i neke nove, a meu njima sarkofag nadbiskupa Ivana, koji je i sam bio predmetom brojnih analiza i
pokuaja identificiranja u natpisu zabiljeenog prelata51. Autori se priklanjaju tezi Nikole Jakia da je djelatnost splitske radionice rezultat
ne autohtonog razvoja, nego utjecaja tzv. liutprandske renesanse koja
je svoje ishodite imala u Cividaleu, dakle Akvilejskoj patrijariji52. Autori upozoravaju i na neobjavljeni nalaz sarkofaga s reljefnim prikazom
rajskog motiva iz Trogira. Sarkofag je pronaen prilikom istraivanja
prostora crkve Sv. Marije de Platea, a valja ga datirati na kraj 8. stoljea, u vrijeme djelovanja splitske radionice, iako izgleda da s njom nije
povezan53. Primjera aktivnosti na opremanju crkava u to vrijeme ima u
L. MARGETI, Hrvatska i Crkva u srednjem vijeku. Pravnopovijesne i povijesne studije. Rijeka, 2000, str. 150-152.
Margeti se u knjizi, u lanku pretiskanom iz Historijskog zbornika iz 1994., bavi nizom pitanja vezanih uz
povijest splitske Crkve, ali mi prostor ne dozvoljava da se osvrnem na sve poticajne i zanimljive Margetieve
teze.
50
I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 149-183.
51
I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 160-162. Meu ostalim analizama se istiu: . Rapani, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split 1987, na vie mjesta i S. Gunjaa, Dva arheoloka objekta u pogrenoj
primjeni na historijsku problematiku, u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, knj. 1, Zagreb, 1973, str.
273-289.
52
I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 164. - N. JAKI, Dalmatinski primjeri reljefa u stilu liutprandske renesanse, u: Renesansa i renesansne umjetnosti Hrvatske (ur. P. Markovi, J. Gudelj), Zbornik Dana
Cvita Fiskovia, 2, Zagreb, 2008, str. 395-406. N. JAKI, Riflessi della rinascenza liutprandea nei centri
urbani della costa Adriatica orientale, Hortus artium medievalium, 16, Zagreb-Motovun, 2010, str. 17-26.
53
I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 164.
49

170

Dubrovniku (Sv. Stjepan, Sv. Marija na Katelu), Osoru (Sv. Marija na

Groblju), Omilju (Sv. Marija) i Novigradu Istarskom54. Splitska klesarska radionica, po miljenju Basia i Jurkovia, nije rezultat autohtonog
razvoja i kontinuirane klesarske djelatnosti u Splitu (o kojoj i nema dostatnih svjedoanstava), nego izvanjskog poticaja zbog kojeg su u Split
doli i majstori, i predloci. Ishodita tih vanjskih poticaja vide u sreditima sjeverne Italije (Brescia, Friuli) i u Rimu, a djelatnost radionice
smjetaju u vrijeme nadbiskupa Ivana kojeg poistovjeuju s Ivanom koji
je sudjelovao na saboru u Niceji 787. i u kojem prepoznaju Tomina Ivana
Ravenjanina55.
Basi i Jurkovi istiu da je splitska Crkva u 8. stoljeu zapravo bila autokefalna te da nije imala upravljaka prava nad drugim dalmatinskim
biskupijama, a da je titulu salonitanskih nadbiskupa preuzela kao dio
tradicije, iako se pape salonitanskim prvosveenicima nikada nisu obraali kao nadbiskupima56. Prema miljenju Bulia i Bervaldija, salonitanski su biskupi tu titulu dobili iz Carigrada57.
Teza koju grade Basi i Jurkovi o okolnostima uspona Splita kao nadbiskupije ini se plauzibilnom, iako zasad nedokazivom. Oni razloge
uzdizanja Splita pred kraj 8. stoljea vide u zajednikoj politici Rima i
Karla Velikog. Kao to je u Istri biskup Mauricije, na bizantskom teritoriju, zastupao franake i papinske interese, tako je, misle autori, Ivan bio
poslan iz Rima u Dalmaciju da tamo uspostavi svojevrsni mostobran iz
kojeg bi Franako kraljevstvo irilo svoj utjecaj na istonoj jadranskoj
obali. S pravom istiu da je Split za tu svrhu bio povoljniji od ostalih gradova, pogotovo Zadra, jer je bio manje razvijen i sa slabijom urbanom
tradicijom, iako s izraenom ambicijom da naslijedi Salonu kao crkveno
sredite Dalmacije58.
Ova je rasprava bitan prinos razaznavanju razvoja Splita i kao grada, i
kao crkvenog sredita. Iz rezultata do kojih su dvojica autora doli jasno slijedi da je izmeu gaenja Salonitanske (nad)biskupije i uspostave
Splitske postojao hijatus koji je mogao rezultirati i promjenama u tovanju kultova salonitanskih svetaca. Osim toga, izneseni argumenti o
vremenu i okolnostima u kojima dolazi do obnove salonitanske Crkve u
Splitu vrlo su uvjerljivi, premda jo uvijek otvoreni za raspravu.
Naime, identifikacija Tomina Ivana Ravenjanina s nadbiskupom Ivanom iz kraja 8. stoljea ipak ostavlja neke dvojbe. Toma u priu o Ivanu Ravenjaninu uvodi lik Velikog Severa, graanina Salone koji je imao
vanu ulogu u obnovi (nad)biskupije u Splitu. Kao to je iz literature
poznato, njegovo se ime spominje u jo jednom izvoru, zabiljeenom
u Farlatija. Ovaj je u rukopisnoj ostavtini Ivana Luciusa naao cedulju
koju je Lucius prepisao iz misala koji je pripadao njegovom prastricu i u
koji je trogirski kanonik 1511. zapisao podatke koje je navodno naao u


56

57

58

54
55

I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 165-167.

I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 172-173.
I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 174.
F. Buli - J. Bervaldi, Kronotaksa, str. 47-50.
I. Basi - M. Jurkovi, Prilog opusu, str. 172-175.

171

jednoj staroj kronici u Splitu. U biljeci stoji da je unuk Velikog Severa,

neki komes ije ime nije sauvano, iz temelja obnovio crkvu Sv. Marije
de Platea u Trogiru, u vrijeme cara Teodozija. Jedini Teodozije koji dolazi
u obzir jest Teodozije III., car koji je vladao vrlo kratko (715.-717.)59.
Ime cara Teodozija nalazimo i kod Tome, koji u svom katalogu nadbiskupa o kojima se sauvala uspomena navodi da je nadbiskup Martin
bio u vrijeme cara Teodozija i kralja Drislava. Radoslav Katii je nastojao protumaiti kako je do takve nama oite pogreke moglo doi, pa
se pozvao na kataloge splitskih nadbiskupa koji su nastali neovisno o
Tomi. U njima se spominje nadbiskup Martin kao etvrti poslije Ivana
Ravenjanina. Katii pretpostavlja da se u Splitu uvao neki zapis koji je
spominjao nadbiskupa Martina i cara Teodozija, ali bez datacije. Toma
je vjerojatno poznavao i neku ispravu u kojoj se uz Martina nalazilo ime
kralja Drislava, a koja je bila datirana 970. godinom. Ne znajui nita o
caru Teodoziju, Toma je moda mislio da se u oba teksta govori o istom
Martinu, iako se vjerojatno radilo o dvojici razliitih nadbiskupa60. Ako
je ova Katiieva teza tona, to bi znailo da je u Splitu i poetkom 8.
stoljea postojao nadbiskup za kojeg katalozi tvrde da je bio etvrti poslije Ivana Ravenjanina. Osim toga, moe li biti sluajno da je u splitskoj
tradiciji ime cara Teodozija III. ostalo zabiljeeno u dva neovisna izvora,
kao uostalom i ime Velikog Severa? Taj vladar, koji je vladao nepune
dvije godine i protiv svoje volje, ostao je zapamen samo po uspjenim
pregovorima s Bugarima, ije posljedice, meutim, nije doivio na vladarskom prijestolju, jer je bio prisiljen abdicirati. Kako bi njegovo ime
dospjelo u splitsku tradiciju, da nije postojao neki zapis (pismo, isprava)
u kojem se car spominjao? Njegovo ime samo po sebi potvruje vjerodostojnost Tomina spominjanja nadbiskupa Martina, a jednako tako
potvruje gotovo u potpunosti vjerodostojnost biljeke koju je sainio
kanonik Lucius. Kada bismo pretpostavili da je kanonik iz nekog razloga
izmislio tekst za koji tvrdi da ga je prepisao, mogli bismo pomisliti i da
je odabrao iz Tome ba ime cara Teodozija da njime biljeku uini vjerodostojnijom, ali to je ipak malo vjerojatno. Sve ostalo u biljeci, poput
imena etvorice zidara, kako je ve istaknuo Katii, govori u prilog njezinoj autentinosti61.
Ako su dakle Veliki Sever i njegov unuk stvarne osobe i ako je potonji
ivio u vrijeme cara Teodozija, dakle poetkom 8. stoljea, onda je Ivan
Ravenjanin morao ivjeti sredinom 7. stoljea. Prihvatimo li Katiievu
interpretaciju Tomina zapisa o nadbiskupu Martinu, a ne vidim bolje
objanjenje za tu udnu greku, onda je Martin bio suvremenik Severova unuka, pa je doista mogao biti, kako tvrde katalozi, etvrti nadbiskup
poslije Ivana Ravenjanina.
R. KATII, Litterarum studia, str. 259-260.
R. KATII, Litterarum studia, str. 252-253.
61
U biljeci se spominju i etvorica zidara de salina. Mislim da su dosad svi autori koji su nastojali identificirati taj toponim donosili razne prijedloge, ali da nitko nije upozorio na lokalitet koji se spominje u
translaciji sv. Dujma: Pervenientibus autem eis ad locum nuncupatum Salinae, inter Salonam, et Spalatum,
ubi via saxosa objicitur transeuntibus.... Legende i kronike, str. 55. Za biljeku: Katii, Litterarum studia,
str. 259-260.
59
60

172

S druge strane, sve je to u neskladu s iznesenim argumentima Basia i

Jurkovia, ali i miljenjem mnogih istraivaa koji su Ivana Ravenjanina
pokuavali datirati u neko kasnije vrijeme.
Svojevremeno sam zastupao tezu da je 641. godina bila obiljeena raznim aktivnostima u Splitu i okolici, to je bila posljedica smirivanja
situacije nakon slavenskih provala62. Reskript bizantskih careva, koji
spominje Toma, mogao se datirati samo u tu godinu, ako se doslovno
shvatilo Tomino navoenje careva u mnoini, dakle kao suvladara. Misija opata Martina, inicirana od strane Ivana IV., takoer se mogla odigrati
samo te godine. Kako je 642. dolo do slavenskog napada na Sipont, do
kojeg nije moglo doi bez pomoi bizantske mornarice, i to je ukazivalo
na dobre odnose dalmatinskih Slavena i Carstva. U takvu se sliku mogla
uklopiti i Tomina pria o Ivanu Ravenjaninu, pogotovo ako se povjeruje nadopuni u Veoj salonitanskoj povijesti (Historia Salonitana maior
HSM) koja papu koji ga je poslao u Dalmaciju identificira kao Ivana IV.
Protiv te teze moe se, meutim, iznijeti nekoliko argumenata. Kako je
upozorio Margeti, Toma upotrebljava pluralnu formu i onda kada govori o jednom caru, pa nije sigurno da se spomenuti reskript doista mora
pripisati nekim suvladarima na bizantskom prijestolju63. Vea salonitanska povijest doista se nije pokazala kao dovoljno pouzdan izvor, a da
bismo nadopunu o Ivanu IV., ma kako nam se loginom inila, prihvatili
kao biljeenje nekog stvarnog podatka, a ne samo autorova nagaanja.
S druge strane, misija opata Martina govori doista o smirivanju nesigurnih prilika u kojima je mnogo krana dopalo suanjstva, a napad
na Sipont 642. potvruje bizantsko-slavensku vojnu suradnju, pa se ne
moe zanijekati da su prilike za akciju Rima u Dalmaciji bile u tom
smislu povoljne.
Napokon, u raspravi o odnosu splitske i salonitanske Crkve moe se neto rei i na temelju sauvane salonitanske tradicije o kojoj dosad nije
bilo rijei. To je problem koji je usko vezan uz odnos vijesti koje donosi
Toma i onih sadranih u HSM, a koje su Tomi, ini se, bile nepoznate.
Jedan od tih tekstova je Pasija sv. Dujma, koju donosi HSM, a koju Toma
nije poznavao, jer bi inae valjda iskoristio vie podataka iz nje za svoje
poglavlje o sv. Dujmu64.
Piui o dalmatinskoj hagiografskoj tradiciji, Ivanka Petrovi je upozorila da najstariji danas poznati hagiografski tekstovi pripadaju Zadru,
a ne Splitu65. Ta mi se napomena ini vrlo znaajnom, s obzirom na
pitanje salonitansko-splitske tradicije, iako Petrovi pretpostavlja kontinuitet salonitanske hagiografije u ranom srednjem vijeku66. No kako je i
Petrovi ustvrdila, najstarije verzije Pasije, iji se postanak moe traiti


64

65

N. BUDAK, Prva stoljea Hrvatske, 80-85.

L. MARGETI, Hrvatska i Crkva, str. 131.
O Pasiji opirnije: I. Petrovi, Hrvatska latinska hagiografija, str. 107-167.
I. Petrovi, Hrvatska latinska hagiografija, str. 110. O zadarskoj hagiografiji, poglavito onoj vezanoj
uz kult sv. Anastazije: T. Vedri, Historia translationis sanctae Anastasiae: kako (ne) itati hagiografski
tekst?, u: Hagiologija. Kultovi u kontekstu (ur. A Marinkovi, T. Vedri), Zagreb, 2008, str. 39-58.
66
I. Petrovi, Hrvatska latinska hagiografija, str. 113.
62
63

173

u Saloni, sauvane su u HSM (tzv. Prima Vita S. Domnii), odnosno u

prijevodu Rafaela Levakovia iz hrvatskog predloka koji je bio prijevod,
najvjerojatnije, kasnoantikog teksta (Secunda Vita). Postoji i trea verzija (Tertia Vita), pripisana Adamu Parianinu, za koju Petrovi pretpostavlja da bi mogla biti najstarija. Ona se od prve dvije razlikuje po tome
to sadri translaciju sv. Dujma iz Salone u Split67. Bez podrobne analize
sva tri teksta nemogue je donositi zakljuke, ali mi se ini da upravo to
to ova verzija sadri priu o translaciji govori o tome da je po svojem
postanku mlaa od verzija koje o translaciji ne znaju nita. Zanimljivo
je da Petrovi istie da je tovanje sv. Dujma bilo osobito njegovano u
Trogiru, ali da mu se spomen odrao i u zadarskim samostanima, kao i u
drugim dalmatinskim gradovima68. Pasija sv. Anastazija takoer se nije
sauvala u splitskim rukopisima, a tekstovna je tradicija vie vezana uz
Akvileju, nego uz Salonu69.
Opirnu raspravu o nastanku kulta i Pasije sv. Dujma objavio je Vadim
Prozorov70. Saimajui miljenja drugih istraivaa o vremenu nastanka
Pasije, istie da se njihove datacije kreu u rasponu od 4. stoljea (Hyppolite Delahaye, Victor Saxer) do 11. stoljea (Jacques Zeiller), pri emu
Saxer misli da je do povezivanja sv. Dujma s apostolskim vremenima
dolo tek u 10. stoljeu, uoi splitskih crkvenih sabora, a Zeiller doputa
da je legenda nastala u 8. stoljeu, ali ne u obliku koji je doao do nas71.
Prozorov prihvaa ranu dataciju Delahayea, slaui se da terminologija i
toponimija u tekstu legende odgovaraju kasnoantikom razdoblju te da
su nestale iz uporabe najvjerojatnije prije 10. stoljea. Nastojei doi do
preciznijeg datiranja nastanka legende, Prozorov upozorava na pismo
pape Inocenta I. iz 416. biskupu Gubbia, Decenciju, u kojem papa pie
da nigdje u Italiji, Galijama, Hispaniji, Africi i Siciliji, kao i na pripadajuim otocima nema Crkve koju nije osnovao apostol Petar ili njegovi
nasljednici. Iako upada u oi da papa ne spominje Dalmaciju, Prozorov
to ne komentira.
Njegova je glavna teza da postanak legende o sv. Dujmu kao Petrovu
ueniku treba sagledati u kontekstu nastanka slinih legendi, pogotovo
u ravenskoj i akvilejskoj Crkvi. Izmeu sredine 5. i sredine 7. stoljea
nastaje legenda o sv. Apolinaru kao utemeljitelju Crkve u Raveni. On je
takoer bio uenik sv. Petra, a spominje se i u Pasiji sv. Dujma. Sredinom
6. stoljea car je Raveni dodijelio poloaj nadbiskupije u vrijeme kada
je biskup Maksimijan dovrio gradnju crkve posveene sv. Apolinaru, a
zbog toga to je Maksimijan u sukobu oko Tri kapitula stao na stranu
cara. Tek stoljee kasnije pristao je i papa Vitalijan (657.-672.) priznati
ravenskog nadbiskupa. Nadbiskup Mauro je pak od cara Konstansa II.
Pogonata ishodio povlasticu autokefalnosti, utemeljenu na falsificiranoj ispravi cara Valentinijana III. kojom je biskupu Ivanu Ravenjaninu


69

70

I. Petrovi, Hrvatska latinska hagiografija, str. 126-127.

I. Petrovi, Hrvatska latinska hagiografija, str. 138.
I. Petrovi, Hrvatska latinska hagiografija, str. 138-139.
V. B. Prozorov, The Passion of St. Domnius: The Tradition of Apostolic Succession in Dalmatia, Scrinium,
2, (ur. B. Louri, A. Mouraviev), Sankt Peterburg-Moskva, 2006, str. 219-239.
71
V. B. Prozorov, The Passion, str. 222-223.
67
68

174

(452.-494.) dodijelio metropolitanska prava. Prema Prozorovu, sve to

pokazuje da je tobonja apostolska tradicija koritena ve u 7. stoljeu
za postizanje posebnog statusa ravenske Crkve72.
U Akvileji je kao prvi biskup tovan sv. Hermagora, uenik sv. Marka.
No i on je, prema njegovoj Pasiji, bio zareen za sveenika po sv. Petru,
koji je Marka poslao u Akvileju. Ovom prilikom nije potrebno ulaziti
u pitanje, nije li sv. Hermagora zapravo sv. Hermogen, ije su relikvije
prenesene iz Singidunuma u Akvileju u ranom 5. stoljei. Rudolf Egger,
autor te teze, misli da je Pasija sv. Hermagore nastala ubrzo nakon hunskog osvajanja Akvileje, jer je to bila cezura koja je omoguila stvaranje
nove tradicije73.
U vrijeme Karla Velikog, Akvileja nastoji zadrati svoje metropolitanske
ovlasti nad Istrom, a kod Pavla akona se prvi put moe nai spominjanje apostolske tradicije tamonje Crkve. Pasija sv. Hermagore posluila
je kao presudni argument na sinodi u Mantovi 827., na kojoj je Akvileji
priznato da je najvanija Crkva u Italiji poslije Rima74.
Akvileja i Ravena nisu bile jedine crkve u Italiji koje su se pozivale na
apostolske korijene. Izmeu 8. i 11. stoljea i manje su se biskupije poele pozivati na svoje osnivae koji su bili uenici apostola, uglavnom dvojice najistaknutijih, Petra i Pavla. Prozorov smatra da se svako pozivanje
na apostolicitet dogaa ili zbog elje da se steknu metropolitanska prava, ili zbog nastojanja da se od Rima dobiju neke posebne povlastice75.
Prozorov tvrdi da su pasije sv. Hermagore i sv. Dujma vrlo sline, a da
su i veze izmeu sve tri Crkve (ukljuujui Ravenu) bile bliske, pa su se
ravenatski i akvilejski sveci (Hermogen i Fortunat, kojima treba pridruiti i Anastazija) tovali u Saloni. Sv. Apolinar je, prema Pasiji, izvrio
mnoga uda u Saloni.
Na temelju nekih elemenata Pasije, poput dedikacije crkve Sv. Mariji,
Prozorov misli da djelo nije moglo biti napisano prije kraja 4. ili poetka
5. stoljea, pa se slae s onima koji su tvrdili da ga je napisao salonitanski
biskup Hezihije76. Iako ne odbija mogunost da je salonitanska Crkva
ve u vrijeme Hezihija bila metropolitanska (o emu bi moglo svjedoiti
jedno pismo pape Zosima upueno Hezihiju), misli da je to svakako moralo biti u 6. stoljeu, to se vidi iz zapisnika crkvenih sabora odranih
530. i 533. godine77. Biskupa Honorija titulira se kao papu i nadbiskupa,
ali je ovo potonje, misli Prozorov, anakronizam i kasniji umetak, jer metropolite u to vrijeme nisu morali biti nadbiskupi78. esto je stoljee bilo
vrijeme nesuglasica izmeu Salone i Rima, uzrokovanih prvo shizmom
Triju kapitula, a potom, nakon kratkotrajnog izmirenja, moda najvie


74

75

76

77

V. B. Prozorov, The Passion, str. 224-225.

V. B. Prozorov, The Passion, str. 225-226.
V. B. Prozorov, The Passion, str. 226.
V. B. Prozorov, The Passion, str. 227.
V. B. Prozorov, The Passion, str. 228.
Prozorov je pisao i o autentinosti tekstova oba sabora iz 6. stoljea: V. Prozorov, Salonitanski crkveni
sabori iz estog stoljea, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 104, Split, 2011, str. 309-337.
78
V. B. Prozorov, The Passion, str. 229.
72
73

175

karakterom salonitanskih biskupa. To udaljavanje od Rima stavilo je Salonitansku biskupiju u slian poloaj u kakvom su bile Ravena i Akvileja. Prozorov dodaje da se moe govoriti o povezivanju sv. Dujma sa sv.
Petrom ve u to vrijeme, jer su u crkvi na Manastirinama bile pohranjene relikvije obojice. No Prozorov pretpostavlja da se legenda razvila u 7.
stoljeu, nakon razaranja Salone od strane Avara i Slavena (on vjeruje
topoglednim vijestima Konstantina Porfirogeneta i Tome Arhiakona),
jer je trebalo izgraditi novi identitet Crkve koja se preselila u Split79.
Osvrui se, napokon, na sv. Domniona (Donina), Prozorov upozorava
na obiljeavanje uspomene na sv. Dujma Muenika i sv. Dujma biskupa,
kako je zabiljeeno u splitskom brevijaru iz 1291. i splitskom statutu iz
1312. godine80.
Usprkos ponekim detaljima s kojima se ne bih mogao sloiti, te nekim
nepreciznostima pri datiranju, ovaj je prilog Vadima Prozorova bacio
novo svjetlo na problem nastanka legende o sv. Dujmu, uklopivi je u
iri jadranski kontekst i crkvene prilike na prijelazu iz kasne antike u
srednji vijek.
Kada je rije o Pasiji sv. Dujma, moramo se zapitati, kako to da Toma nije
poznavao tekst koji je uneen u HSM? Ne postoji nikakav razlog zato
Toma ne bi iskoristio tekst Pasije da ga je poznavao. S druge strane, moemo se prikloniti miljenjima onih autora koji postanak Pasije datiraju
u razdoblje kasne antike, odnosno u 5. stoljee. Ovo je vrlo slian problem kao i s Tominim nekoritenjem zapisnika salonitanskih i splitskih
crkvenih sabora te papinskih pisama, a za koje se uglavnom smatra da
su autentini. Nedavno sam predloio kao rjeenje mogunost da su se
svi ti izvori sauvali ne u arhivu splitske, nego zadarske Crkve, pa Tomi
nisu bili dostupni, ali ih je iskoristio sastavlja HSM, vjerojatno imun
Koii Begna81. Pokazalo se da je mogue da je i najstariji tekst Pasije sv. Dujma bio sauvan negdje izvan Splita, moda upravo u Zadru,
odakle je doao u Begnine ruke, odnosno u hrvatskom prijevodu u neki
(glagoljaki?) brevijar. Prostor ne dozvoljava da se ue dublje u analizu
onoga to se smatra salonitanskom tekstualnom tradicijom koja bi bila
preneena u Split zajedno s crkvenom organizacijom. Za takvu raspravu i dalje ostaje polazitem minuciozna analiza Radoslava Katiia82.
ini mi se, meutim, da postoji dosta indicija da sredite kontinuiteta
crkvene memorije nije bio Split, nego Zadar, a da se mnogo toga to se
odnosilo na Salonu, ali ujedno i na zajedniku crkvenu povijest Dalmacije nije sauvalo u Splitu. Toma je svojom Povijesti stvorio dojam da je
raspolagao najbogatijim dalmatinskim arhivom u kojem se moglo nai
mnogo podataka o najranijoj povijesti splitske Crkve, a anonimni je sastavlja HSM taj dojam samo pojaao. Na drugom sam mjestu, kako je
spomenuto, nastojao pokazati da postoje ozbiljni razlozi da se arhivska
V. B. Prozorov, The Passion, str. 231-232.
V. B. Prozorov, The Passion, str. 234.
81
N. BUDAK, Historia Salonitana and Historia Salonitana Maior - a Contribution to the Debate about the
Relation of the two Texts, u: Summer School in the Study of Historical Manuscripts: Proceedings (ur. M. Willer,
M. Tomi), Zadar, 2012. (U tisku).
82
R. KATII, Litterarum studia, str. 238-318.
79
80

176

graa kojom se sluio sastavlja HSM nalazila veim dijelom u Zadru,

a i analiza hagiografske tradicije, onakve kakva je sauvana kod Tome i
drugdje, upuuje na to da je sredite crkvene memorije bilo izvan Splita.
Je li to doista bilo tako i ako jest, zato, ostaje zasad u sferi nagaanja.
Moemo zamisliti da je Zadar, za razliku od Salone / Splita imao neprekinuti kontinuitet svoje biskupije, a gradnja Sv. Donata upuuje i na
puno veu mo i bogatstvo zadarskog biskupa ije je prvenstvo u crkvenom smislu bilo podravano upravnim i vojnim funkcijama Zadra kao
glavnog uporita bizantske vlasti na istonoj obali Jadrana.
Dok se Salona postupno, iako ubrzano gasila od kraja 6. stoljea, Split
se razvijao. Teko je zamislivo da bi u nekom velikom valu, jednokratno,
stanovnici Salone preselili u Split. U takvim se okolnostima crkvena organizacija u Splitu razvijala, dok je ona u Saloni slabjela, pogotovo pod
dvojicom posljednjih poznatih (nad)biskupa (Teodor je ipak upitan) koji
se nisu iskazali svojom slubom. Mogue je da su se upravo oni poeli
intenzivnije sluiti legendom o sv. Dujmu kao ueniku apostola Petra,
odupirui se Rimu i nastojei se u vanosti i autokefalnosti izjednaiti
s Akvilejom i Ravenom. U kojem je trenutku uslijedila sedisvakancija
na salonitanskoj stolici i koliko je trajala ne moe se rei, ali se moe
pretpostaviti da u vrijeme misije opata Martina nije bilo nikoga na elu
salonitanske Crkve tko bi ga sprijeio u odnoenju svetakih relikvija iz
Salone (pod pretpostavkom da ih je stvarno odnio u Rim). U oko stotinu
i pedeset godina koje slijede suoeni smo s malobrojnim pisanim i materijalnim izvorima koji nas tjeraju na kontradiktorne zakljuke.
Splitska pisana tradicija, ma kako oskudna, ipak nam nudi neke vrste toke, od kojih se kao najzanimljivija namee dvostruko biljeenje
imena cara Teodozija III., kratkovjekog i beznaajnog vladara. Kako je
njegovo ime povezano uz Tominu priu o Velikom Severu i Ivanu Ravenjaninu, to s puno vjerojatnosti djelatnost prvog splitskog nadbiskupa
moemo datirati u sredinu 7. stoljea. S druge strane, istina je da nema
traga nekoj graditeljskoj ili klesarskoj djelatnosti, koje bismo oekivali
prilikom veih promjena crkvenog ustroja, sve do posljednje etvrtine
8. stoljea. Argumenti koji govore u prilog tome da u sarkofagu nadbiskupa Ivana treba prepoznati posljednje poivalite Ivana Ravenjanina,
ali da je on u Split doao krajem 8., a ne sredinom 7. stoljea, takoer su
uvjerljivi. Kad bih se morao odluiti kojima bih dao prednost, s dananjim saznanjima, opredijelio bih se za dataciju sredinom 7. stoljea, to
bi znailo da sarkofag pripada nekom drugom nadbiskupu Ivanu, a ne
Ravenjaninu.
No bez obzira na to kada je u Splitu obnovljena (nad)biskupija, od vremena posljednjeg salonitanskog prvosveenika prolo je barem nekoliko
desetljea sedisvakancije, za vrijeme koje su najvrednije relikvije odnesene u Rim. U odnosu na Zadar slaba Splitska / Salonitanska (nad)biskupija morala se potruditi osnaiti svoje temelje, a ponajprije osigurati
relikvije bez kojih bi joj opstanak bio otean, jer je jedini domai kult,
onaj sv. Feliksa, oito bio preslab da se nametne, a ostali nisu bili dovoljno specifini, odnosno bi do njihovih relikvija bilo preteko doi. Tako
177

je nastala, vjerojatno oko 800. godine, legenda o tome da se u Splitu

uvaju relikvije sv. Dujma i Staa. U izmijenjenim politikim prilikama,
mogue je da su pape odluili oslanjati se na Split, umjesto na Zadar koji
je bio najvanije bizantsko uporite, to je dovelo do uzdizanja Splita na
rang nadbiskupije.
Nakon to je legenda o muenicima koji poivaju u Splitu posluila jaanju ugleda tamonje Crkve, pa napokon i pobjedi na saborima 925. i
928., kult je ponovo dobio na vanosti poetkom 13. stoljea, s razvojem
i jaanjem splitske komune. U duhu tog obnovljenog poleta, Toma sastavlja legendu o translaciji muenika iz Salone, slijedei poznate knjievne obrasce svetih kraa i translacija. Iz njegova je pisanja jasno da
se mogao koristiti samo oskudnim podacima kada je rije o kraju salonitanske Crkve i poecima splitske, to dodatno potvruje tezu o diskontinuitetu crkvene organizacije na salonitansko-splitskom podruju.
Sve ovdje iznesene teze lako su podlone kritici i za svaku se mogu nai
protuargumenti. Osim toga, na mnoga postavljena pitanja i nisam pokuavao ponuditi odgovore, jer ih nemam. U tom je smislu ova rasprava
samo jo jedan prilog dugotrajnoj diskusiji o najranijoj povijesti splitske
Crkve, kojoj je svojim brojnim prilozima prevaan obol dao i eljko Rapani.

Neven Budak

Furta sacra et inventio traditiae

Was there a Continuity of Cults from the Salonitan
to the Split Bishopric?

Thomas the Archdeacon (13th century) left a convincing account about the translation of the bodies
of Ss Domnius and Anastasius from the ruins of Salona to Split, which had allegedly been undertaken
by the first archbishop of Split, John of Ravenna, presumably in the 7th century. This account has
influenced scholarly writing on this topic till the present day. The belief that the two bodies were
deposited in the cathedral of Split was also the reason for Pope Leo VI in 928 to grant the metropolitan
position to the (arch)bishop of Split in spite of the existence of the chapel of St Venantius within
the Lateran complex, in which pope John IV (640-642) had collected relics of different Dalmatian
and Istrian martyrs, among them Domnius and Anastasius. The author tries to prove that there is
reason enough to doubt Thomas report.
Thomas also writes about two different saints with the same name Domnius. The one who rests in
Split was believed to be a disciple of Peter, while the other was a martyr from the time of Diocletian.
He was buried in the place of his martyrdom, near Borgo San Donnino, not far from Piacenza.
The citizens of Split stole his body, believing that this was their saint protector. This confusion
178

was Thomas invention, an attempt to reconcile different traditions about two martyrs with the
same name, in the genre of furtum sacrum. The first report, describing how John of Ravenna and his
companions brought the relics from the ruins of Salona, hiding in fear of the pagan Slavs, belongs
to the same genre. Neither of them should be treated as a report on actual events.
By describing how John had first discovered the body of St Anastasius, and only after realising the
mistake unearthed also Domnius relics, Thomas maybe reveals a possible priority which St Anastasius
enjoyed over Domnius, before the latter became the most important protector of Split. Thomas story
served several purposes: it legitimated the church of Split as one having roots in apostolic times, it
showed that Dalmatia was one of the provinces from which relics originated, it prevented Hungarian
rulers or Croatian lords from eventually claiming the relics, and it supported the communal identity
of Split by ascribing the discovery of the relics to all citizens.
The analysis of the sarcophagus containing Domnius remains shows that it has been reshaped around
1200, which might be an indicator of an intensification of the cult in the time of the formation of
the Split commune.
Thomas knows nothing about the (arch)bishops of Salona and Split between 602 and 787, except
for John of Ravenna about whose existence and dating scholarly opinions vary. On the other hand,
almost all of the Salonitan cults, including the one of St Venantius, fell into oblivion sometime
after the mid-seventh century. Split had its own cults, like the local cult of St Felix or the Byzantine
military cults introduced in the time of Justinian (St Theodore, St Martin). There is no trace of
Salonitan cults in Split before the mid-ninth century, and then only of Ss Domnius and Anastasius
accompanied by Ss Cosmas and Damian who were also Byzantine saints popular in Justinians epoch.
The author argues that there was no direct continuity of urban life from Salona to Split, because
in Late Antiquity both urban settlements existed next to each other, and the extinction of Salona
did not necessarily mean the translation of its function and its identity to Split. This would mean
that the church of Split was not a continuation of the archbishopric of Salona but that it had an
origin, development, and identity of its own. Thomas story about John of Ravenna, supported
by other evidence, seems convincing regarding an attempt to raise the church of Split to the rank
of a bishopric, but there is no evidence that this attempt was successfully continued after Johns
episcopacy. It was only by the end of the 8th century that material and written sources testify to a
renewal of the church of Split.
It seems that Thomas was not aware of the existence of the Passion of St Domnius, contained in the
manuscript known as Historia Salonitana Maior and dated into the 16th century. HSM is a version of
Thomas Historia Salonitana, with some chapters left out and a number of sources added into Thomas
original text. This Passion tells a more detailed story about the life and death of St Domnius than
what Thomas tells us. This Passion was most probably preserved not in Split, but in Zadar, although
it is plausible that its author was, as some believe, Hesychius, the 5th-century bishop of Salona. Other
evidence also supports the thesis that Zadar was the place where the oldest documents regarding
the ecclesiastical history of Dalmatia survived the turbulent Early Middle Ages, while the archive
of Salona perished together with the city. From 7th and 8th century Split, too, only few documents
most have survived until Thomas time. One of them was the legend that the bodies of Ss Domnius
and Anastasius were kept in the cathedral. It was probably composed around 800 as an argument
in the competition with Zadar for the primacy in Dalmatia. Thomas used it as a core for his more
developed account which primarily served for the strengthening of communal identity.
(translation by N. Budak)

179

Nenad Cambi

Inicijali u Splitskom EvaNgelijaru

kao mogui kronoloki oslonac

splitskom evangelijaru su napisane brojne rasprave koje su pokazale mnoge osobitosti i vrijednosti te splitske svete knjige koja
je dugo vremena bila zagubljena da bi je kanonik Devi naao
krajem 19. stoljea u krinji na tavanu biskupije1. Za razliku od teksta,
slova i same knjige nije bilo temeljitije rasprave o inicijalima, kojih je
dodue malo, ali su zato veoma zanimljivi kako po svom obliku tako i
repertoaru. Na njihovu vanost za kronologiju upozorio je V. Popovi, ali
ih on sam nije temeljitije prouavao2. Inicijali, u nedostatku drugih likovnih elemenata, kojih je moglo biti ali se nisu ouvali, mogu barem malo
doprinijeti pitanjima podrijetla Evangelijara, odnosno njegove datacije3.
Inicijali se javljaju na deset mjesta, uglavom na poetku dijelova evanelja
odnosno saetka (Argumentum, Praefatio ili Brevis).
1. Inicijal javlja se u oteenoj rijei prije poglavlja Matej (str. 079 d): Cum
natus est et Ihs in Bethleem Iude. In diebus Herodis regis, heccce magi ab oriente
vener(unt) in Ierusolyma dicentes...... Na tome mjestu se slova razlikuju
od onih koji prevladavaju u evangelijaru. Ta slova su znatno vea i bez
stroge ordinacije i po svoj prilici kasnija. Inicijal stoji u rijei init(ium).
Inicijal je ispisan crvenom bojom sa serifom oblika slova S te izduenim
zavretkom koji je zakrivljen i zavrava biljnim ukrasom. Unutar slova
javljaju se vegetabilne vitice. Inicijal zavrava priblino kod estog retka
teksta. Bio je oivien tankom crnom linijom. Ostalo je crveno.
2. Inicijal stoji na poetku Markova evanelja takoer kao slovo I: Initium
evangelu(m)/Ihu XPI fil/ Di sicum scriptum est/in Esua propheta (str. 082
d). Ti su retci pisani crvenom bojom, a dalje na uobiajeni nain crnim
slovima kao i ostali dijelovi teksta. Slovo I je izraeno poput stupa ili
pilastra s kapitelom i nalazi se u originalnom tekstu. Stup stoji na tri
plinte koje se stepenasto izdiu (najvea je najdonja). Na najvioj plinti
je pak baza koja se sastoji od donjeg ireg tora (torus), uvuenog trohila
(trochilus) te gornjeg neto ueg tora. Na bazi stoji trup stupa, a na vrhu
je kapitel. Kapitel ima dva lista koja iljato zavravaju. Od vrha do dna
G. Devi, L evangeliario Spalatense dellarchivio Capitolare a Spalato, Supplementum al Bullettino di
archeologia e storia dalmata, 17, Split, 1894, str. 3-111.
2
Usp. njegove radove u bilj. 22.
3
Da splitski Knjievni krug nije 2004. godine izdao cjelovito faksimilno izdanje Splitskog evangelijara,
ovakva radnja sasvim sigurno ne bi bila mogua.
1

181

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

lista naznaeno je jednostavno sredinje rebro. U dnu kapitela nalaze se

tri polukruna listia, jednako kao i u unutranjosti na spoju listova. Uz
listove su jo dva biljna ukrasa i sredinji krui. Kapitel zavrava dosta
tankim abakom (abacus) koji je neznatno zakoen. U sreditu abaka je
krui na tono na onom mjestu gdje se normalno nalazi akantusov cvijet
ili pak rozeta. Po sredini abaka je kri s izduenim okomitim hastama i
rairenim krajevima. Inicijal je izraen tankim crvenim linijama koje su
gotovo izblijedjele.
3. Inicijal nalazi se ispod dva retka inc(ipit) praefatio/evang(elum)
sec(undum) Luca. Ispod toga incijalom zapoinje rije Lucas Syrus Antiocensis
arte medicas discipulus apostolorum postea Paulum secutus (str. 137 d). Slovo
L je komponirano kao uspravna hasta poput stiliziranog stupa u koji su
umetnute intarzije razliitog oblika. Na gornjem dijelu stupa visi s lijeve
strane jedan spiralni ukras. Poloena hasta je u obliku ribe koja se povezuje
s okomitom. Riba ima lene i trbune peraje i rep, a po tijelu toke koje
oznaavaju ljuske. Pri dnu lenih peraja vide se okrugli ukrasi na poetku
dugog repa. Inicijal je unutar izvornog teksta.
4. Inicijal je skromnija varijanta br. 1. Opet na poetku oito kasnijeg
(naknadno dodanog) teksta koji je pisan drugaijim slovima (str. 144).
U rijei inittium je ocrtano kao uzduna hasta na uoj niskoj nozi koja
ima serif. Inicijal ispod reenice incipit evangelium eiusdem to je napisano
crvenom bojom (Luca). Unutar okvira ucrtana su tri ukrasa jedan pod
drugim poput obrnutoga slova Z, oito dekorativnog karaktera. Ispod
stoji reenica et postquam consumati sunt dierum octo. Slova su identina
kao i kod teksta gdje se javlja prvi inicijal.
5. Incijal je veliko slovo Q (str. 145 d) koje se javlja u reenici evanelja
po Luki: Quin quidem multi conati sunt ordinare narrationem rerum quae in
nobis complaetae sunt. Slova su pisana na identian nain kao i najvei
dio teksta (izvorni oblici). Slovo je vee i ovalno jedino to na dnu izlaze
dva serifa, desno neto vei, lijevi manji koji zapravo razlikuju slovo Q.
Inicijal pripada izvornom tekstu.
6. Inicijal je zapravo veoma zanimljivo ukraeno slovo, ali nije u pravom
smislu rijei inicijal jer se ne nalazi na poetku odlomka nego na poetku
jedne rijei izvornog teksta (str. 161). Tu se pojavljuje ukras spiralnog
oblika koji se izvija iz vrha slova A. Malo valovita linija koja se ini da
pripada ukrasu, zapravo je lijeva hasta slova A u reenici: Ait autem I(esus)
h(risto)s Amen dico vobis quia nemo propheta acceptus est in patria sua. Inicijal
pripada izvornom pismu Evanelja.
7. Inicijal se javlja ispod rijei pisanih crvenom bojom: expletum evangelim
secundum Lucam in nomine Dni n Iesu Xri. Potom slijedi tekst pisan kasnijim
oblikom pisma, a inicijal je ini se samostalan i izgleda poput velikog slova
F s bogatom vitiastom formom (str. 243). Ovaj dio teksta kao i inicijal
pripada umetnutom, neizvornom tekstu nakon kraja Lukinog Evanelja.
8. Inicijal stoji na poetku Ivanova evanelja koje poinje grkim tekstom
( .....), gdje je poveano slovo E (str. 246). Slovo ima poveani sredinji dio te proirene krakove. Slovo pripada izvornom pismu evangelijara.
182

Sl. 1.

Sl. 2.

9. Inicijal je slovo (str. 247) Ivanova

Evanelja koje je teko itljivo, sastoji
se od prepleta, a nalazi se u jednom od
kasnijih dodataka (umetaka).

Sl. 3.

10. Inicijal je slovo I u obliku stupa (str.

247 d) koji je veoma slino br. 2, ali ipak
ima razlika. Takoer je na poetku Ivanova evanelja, ali teksta koji poetak
donosi na latinskom jeziku: In principio
erat verbu(m) et verbum erat apud e(um).
Trup stupa nema uokvirenje kao br. 2.
Mnogo je manji od prethodnog. Stup stoji na bazi s dva tora i jednim
trohilom, a nema stepenastu podlogu, nego samo jednu plintu. Kapitel je
komponiran na isti nain s dva lista. Sporedni su ukrasi takoer identini.
I u ovom sluaju abak je lagano nakrivljen nalijevo. Po sredini abaka je
uspravljeni kri latinskog tipa s proirenim krajevima. Inicijal pripada
izvornom pismu.
Od deset inicijala ili ukraenih slova (ne na poetku pasusa) est ih pripada
izvornom tekstu evangelijara koji se odlikuje istim ili veoma slinim slovima. Od tih pak inicijala tri su samo poveana i obojena slova Q, E i A (sl. 1,
2, 3). O ta dva inicijala teko da bi se bilo to suvislo moglo kazati pa se ni
na njih ne bih ni osvrtao. Slovo A izgleda kao da ima glavu price (lijevo), ali
to je samo odvjetak spirale iz samog vrha slova. Ostala tri inicijalna slova
imaju neku figuru koje ipak pruaju mogunosti da se o njima povede
rasprava. Ta tri slova su: slovo I u obliku pilastra ili stupa s kapitelom i
kriem (te slovo L komponirano od ribe i izduenog trakastog elementa u
koji su umetnute intarzije (dva romba i niz manjih zarezastih elemenata).

183

Sl. 4.

Sl. 5.

Prvi inicijal je dakle arhitektonski element koji je dosta precizno izraen

(sl. 4). S obzirom na trup koji s tri strane uokviruju linije, (usp. razliito
komponirani trup na drugom slinom inicijalu), upuuje da je rije o pilastru jer bi one bile besmislene na oblom trupu. Na vrhu je kapitel koji je
neznatno izboen od trupa, ali ima sve oblikovne i dekorativne elemente
kao i kapiteli stupova. Pilastri su arhitektonski istaknuti elementi zida
koji imaju kao i stupovi bazu, trup i kapitel. Trup moe biti obao ili plosnat (etvrtast). Svrha pilastra je da ralani i dakako ukrasi razne zidne
povrine. Iako je poznat jo od ranije, taj se element ee upotrebljavao u
helenizmu i osobito kasnije u rimsko doba. U kasnoantikom razdoblju je
rijedak, ali ipak poznat4. Poslije toga u srednjem vijeku gotovo da nestaje
iz upotrebe, a ponovno stupa na scenu u punom sjaju u doba renesanse,
baroka i klasicizma. Najei oblik kapitela pilastara je korintski5. Kapitel
pilastra-inicijala je kasnoantikog tipa koji je pojednostavljena derivacija
korintskog sa samo dva lista koji obuhvaaju itav kalatos svom svojom
irinom (bila bi jo dva stranja, ali pilastri imaju samo prednje lice).
Kapitel nema dva ili ak tri reda listova kao u ranije doba nego je samo
jedan jedini. Na listovima nisu naznaeni nareckani rubovi akantusa
nego su ravni. Jesu li reckasti rubovi izostavljeni zbog minijaturnosti ili
su to listovi s ravnim rubovima (poput palminog), ne smije se pouzdano
tvrditi. Ovakav se tip javlja u kasnoj antici i to osobito tijekom 6. stoljea. Javlja se u Saloni kao dekoracija raznih, naravno uglavnom sakralnih
graevina. Oni se javljaju kao prozorski stupii, nosai oltarnih pregrada,
ambona i dr6, (sl. 5, 6, 7)7. Na kapitelu stoji uspravljen kri s rairenim
krakovima koji se javlja i u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku. Ne bih

Sl. 6.

Usp. na pr. T. Aneli, Starokranska cimska bazilika u Mostaru. Mostar (Ured gradonaelnika), 22,
bez godine izdanja, sl. 10, T. VIII. 3.
5
Chr. Hcker, Metzler Lexicon der Architektur. Sachen und Begriffe. Weimar, 2004, str. 196, (s.v. Pilaster).
6
P. Chevalier - N. Duval - M. P. Flche Mourgues - E. Marin - C. Metzger, Salona I.
Catalogue de la sculpture arcitecturale palochrtienne de Salone. Rome-Split, 1994, tab. VIII, III.a.2; tab.
XX, V.c.13, V.c.28; tab. VI a-d; tab. XXIII, VI.d.23, VI.d.26; tab. LXXI, IX.d.8. IX.d.22, IX.d.18. Ovo
je samo uski izbor bezbrojnih primjeraka kakvih ima ne samo u Saloni nego posvuda.
7
Razlike ne postoje u oblikovanju ni stupa ni kapitela nego samo u dimenzijama.
4

184

navodio primjere takvog na kamenoj plastici jer

su bezbrojni. Kri na kapitelu je po svoj prilici
bio metalni. Ti krievi mogu biti razliiti, ali su
svakako velikih dimenzija a slini su oltarnim
ili pak procesionalnim krievima8. Baza je pak
bogato profilirana s tri elementa (dva torusa i
jedan trohilus). To je tipina tzv. atika baza koja
se javlja na antikim graevinama (poznata u
jonskom i korintskom stilu). Meutim, baze se
esto upotrebljavaju u sekundarnoj primjeni i
u kasnijim graevinama. Ovakvi stupovi su bili
predvieni da u crkvenoj ili nekoj drugoj sakralnoj
arhitekturi stoje samostalno (vjerojatno u paru)
da omee neko vano mjesto.
Sl. 7.

Veoma slian je deveti inicijal (sl. 8). Rije je stupu

(nema linija unutar trupa pa nije pilastar). Baza je
identina, takoer atika s dva tora i jedan trohil
na plitkoj plinti. Kapitel se sastoji od dva lista,
ali su jo dva lista (dakle ukupno etiri) morala
biti na suprotnoj (nevidljivoj) strani. Listovi su
bez recki, ali ima sredinje rebro. Abak je malo
nagnut na lijevo kao i onaj na inicijalu br. 2. Kri
je identian. Inicijal je nii od onoga inicijala
br. 2. Reljef je radila ista ruka, samo moda nije
dovren.
Ovi arhitektonski elementi pokazuju kasnoantiki oblik i to upravo onakav kakav pokazuju
arheoloki spomenici iz kasnog 6. stoljea. Ovakvi
stupovi su se mogli jo neko doba upotrebljavati,
ali ne zadugo. Analogije one su ipak uistinu brojne
u kasnoj antici.

Sl. 8.

Posebno je zanimljiv inicijal br. 3 koji prikazuje slovo L (sl. 9). Slovo se
sastoji od uspravne trake s intarzijama, to je takoer primarno arhitektonski ukras. Takvi ukrasni elementi s varijacijama javljaju se u donjem
nizu dekorativnih elemenata sa strane katedre u apsidi iza oltara Eufrazijeve bazilike u Poreu9. Poloenu hastu tvori stilizirana, ali precizno i
elegantno prikazana riba s repom, perajama, tokicama. Elementi stoje
jedan na drugom i, iako nisu meusobno koherentni, jedino tako mogu
obrazovati slovo L. Jedna veoma bliska (ne i identina) paralela takvom
postavljanju elemenata je fragment tranzene (danas u Arheolokom
muzeju u Splitu E. 1305). Sauvao se samo njezin desni okvir izraen
od vapnenca (sl. 10). Odozgo prema dolje prikazane su u profilnoj vizuri
razne ivotinje. Na vrhu je jedan etveronoac s repom koji su sputa
nadolje. Glava mu, naalost, nije ouvana, ali najvjerojatnije je po srijedi
Vidi takve krieve u: Die Welt von Byzanz Europas stliches Erbe. Glanz, Krisen und Fortleben einer tausendjhrigen Kultur. Mnchen, 2004, str. 124, 161, 126, 162, 128, 163, 164.
9
M. PRELOG, The Basilica of Euphrasius in Pore. Zagreb-Pore, 1994, T. LVII-LXI. Intarzirane rombove
usp. na sl. na str. 82-83, 87. Suzolike i zarezaste segmente intarzije usp. na sl. 85.
8

185

ovca10. Ispod je ptica s podignutim repom, rairenim krilima i dvije noge.

Ptica je postavljena uspravno. Oko je prikazano kao mala krunica. Po
svoj prilici rije je o golubici. Ispod je neto manja ptica koja nema krila i
noge, a rep joj je irok, kratak i svinut nadolje, ali su oko i kljun izraeni
veoma slino. Vjerojatno je po srijedi jarebica (razne vrste) koja se esto
prikazuje na na kranskim mozaicima11. Najdonja figura je uspravno
prikazana ptica s kljunom, okruglim okom i rairenim krilima koja stoji
na hrptu ribe okrenute nadesno. I riba ima okruglo oko i rep. Sve ivotinje
imaju tokasto tijelo. Sitne tokice oznauju runo (ovca), perje (ptice)
ili pak ljuske (riba). Najdonja kombinacija riba s pticom na leima po
kompoziciji i likovnoj koncepciji je apsolutno bliska inicijalu iz Splitskog
evangelijara, iako ne oznaava slovo L. Ptica je u uspravljenom poloaju
u frontalnoj vizuri s rairenim krilima, ali kljun iako je malo zavijen, ipak
nije orlovski, pa ptiju figuru radije ne bih pripisao nekom od predatora12.

Sl. 9.

Ovaj fragment tranzene iz Salone je, sreom, podrijetlom s poznatog lokaliteta, iako u knjizi Salona I. stoji da je lokalitet nepoznat, neobjavljen
i da je stoga reinventariziran13. Meutim, nedvojbeno je da je fragment
tranzene ipak objavljen i da je pri objavi navedeno tono mjesto nalaza.
Fragment je, naime, objavio A. De Waal jo 1894. godine i decidirano naveo da je naen u salonitanskom baptisteriju14. Autor je objavio izvrstan
crte (sl. 10). Podatak da je fragment tranzene naen u salonitanskom
baptisteriju je neobino vaan jer to samo potvruje ono to je i stilski
nedvojbeno: da fragment pripada kasnim desetljeima ivota Salone. To
pokazuje plitki reljef i veoma stilizirane, ali prepoznatljive figure. Salonitanski baptisterij je u svojem razvoju imao nekoliko kronolokih faza
koje se mogu slijediti od samoga doba graenja dvojnih bazilika (dviju
longitudinalnih graevina) u doba biskupa Simferija i Hezihija (kraj 4.
odnosno poetak 5. stoljea). Hezihije je mrtav prije 426. godine poslije
Kr15. U tom sloenom objektu krstionika zgrada je kvadratna, a piscina

Slino izraene ovce u plitkom reljefu usp. T. ANELI, Starokranska, str. 22-23, sl. 11, T. IX/3, 4. Ili
neto malo dublji reljef, ali jednako stiliziran usp. T. Aneli, Ranokranska dvojna bazilika (basilica
geminata) u itomisliima kod Mostara. Mostar, 1999, str. 16, br. 12, sl. 6, Y. X/4.
11
Usp. na pr. na jordanskim mozaicima u: Byzantinische Mosaiken aus Jordanien. Katalog der Ausstellung,
Wien, 1986, str. 236, 27 (kamenjarka); str. 237, 30 (jarebica), str. 241, 35; str. 242, 37.
12
U ovakvom poloaju ptice se javljaju na raznim kamenim spomenicima kao na primjer u Ravenni
(P. ANgiolini Martinelli, Corpus della scultura paleocristiana, bizantina ed altomedioevale di
Ravenna. Vol. I, Roma, 1968, br. 20, 26) ili Istanbulu (N. Firatli, La sculpture byzantine figure au
Muse Arheologique dIstanbul. Paris, 1990, str. 87, br. 161, tab. 52).
13
Salona I, str. 299, T. XI. 34; T. XCIII. Sada je inventarni broj E 1305. Meutim, trebalo je osvjeiti
samo stari broj E 139. Sad je stvorena zbrka.
14
A. De Waal, Der Fisch auf den christlichen Monumenten von Salona. Ephemeris Salonitana. Jadera
MDCCCXCIV, str. 4, T. III. 12. Evo odlomka o tome spomeniku iz De Waalove objave: Zum Schlusse
erwhnen wir noch ein frhmittelalterliches Denkmal (n. 139 E, Fig. 12), das Bruchstck einer
transenna aus dem Baptisterium zu Salona, wo zu unterst auf einem Fische eine Taube sitzt: darber
folgen zwei andere Tauben und ein Lamm. Das Symbol des Fisches, vom III. bis V. Jahrh. so belibt und
verbreitet, kehrt allerdings auch noch auf spteren Monumenten, selbst bis in das IX. Jahrhundert,
wieder; allein es ist da in seiner tiefen Bedeutung nicht mehr verstanden, sondern zum blossen, dem
Alterthum entlehnten Ornament geworden. Autor je pogrijeio da se radi o dva goluba. Naime, iz
prije navedenog opisa jasno je da je rije o razliitoj ptici (jarebica).
15
Aurelius Augustinus, De civitate Dei, LXX, str. 5. O tome usp. V. Kapitanovi, Rimski Ilirik
u odrazu kranske knjievnosti. Split, 2006, str. 22, 34, 111.
10

186

Sl. 10.

esterokutna. Poetkom 6. stoljea vanjski prsten baptisterija je osmerokutan, a piscina krina16. Nedvojbeno da je baptisterij dobio kasnije jo neka
poljepanja to dokazuje prostaza s granitnim i mramornim stupovima
te kapitelima izraenim od prokonekog mramora raenim tehnikom
na proboj i dubokim svjetlo-tamnim sjenenjem17. Ti se kapiteli javljaju
na bezbrojnim mjestima na Jadranu, a posebno je vano to su veoma
slini iz Eufrazijane u Poreu koja je precizno datirana neznatno poslije
sredine 6. stoljea18. Toj razvojnoj fazi vjerojatno je pripadala i prozorska tranzena, jer poslije Justinijanova razdoblja Salona naglo propada19.
Veoma vjerojatno je i vrh crkvene piramide napustio i preselio se u Split,
na to upuuje nadvratnik nadbiskupa Maksima (sl. 11)20. S druge strane
srednjovjekovni Solin se formira oko Gospina otoka i oito je da kasnije
golemi baptisterij nitko nije obnavljao. Time smo dobili jako uporite za
E. Dyggve, History of Salonitan Christianity. Oslo, 1951, str. 30-31
Tu fazu E. Dyggve (str. 31) datira u doba oko 550. Usp. podrobnije prema Dyggveovim istraivanjima
nakon II. svjetskog rata u: T. Marasovi, Il complesso episcopale salonitano nel VI-VII secolo, Acta
XIII Congressus Internationalis Archaeologiae Christianae, II, Split - Pore, 25. 9. - 1. 10. 1994., Citta del
Vaticano-Split, 1994, str. 1003-1007, sl. 5-7. Slina se datacija ponavlja i u potonjem radu.
18
M. PRELOG, The Basilica, str. 14.
19
Usp. . RAPANI, Od carske palae do srednjovjekovne opine. Split, 2007, str. 137-145.
20
Usp. . Rapani, Od carske palae, str. 158-170. Mogue da se sjedite biskupije preselilo u okvire
Dioklecijanove palae ve krajem 6. stoljea. Natpis na nadvratniku ulaznih vrata (oratorij) nadbiskupa
Maksima je naen povie manje nie Sjevernih vrata Dioklecijanove palae. O tome nadvratniku usp.
R. Egger, Forschungen in Salona. Vol. II, Wien, 1926, str. 90, br. 152. Egger je inae uspjeno proitao
emfatini uzvik D(eu)S VITA MAXIMO ARCHIEPISCOPO. esto se ak zaboravlja na injenicu da
je natpis naen u Splitu, i to je najvanije, da je najvjerojatnije bio in situ. Obino se operira sa stereotipom da je nadvratnik donesen iz Salone, toboe kao i mnogi drugi. Meutim, valja primijetiti da
je najvei broj antikih spomenika naenih u Splitu, zapravo iz Splita (osim jednog dijela onih koji su
bili ugraeni u zvonik splitske katedrale). injenica da je naen u Splitu upuuje na to da je izvorno
bio upotrijebljen u nekoj biskupskoj arhitekturi unutar Dioklecijanove palae. Suprotno Salona I, str.
9, i J. P. Caillet, Evques btisseurs de Salone: le point sur les tmoinages pigraphiques, Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku, 83, 1990, str. 87-88. Salona IV-I, Inscriptions de Salone chrtienne,
IVe-VIIe sicles (ur. N. Gauthier, E. Marin, F. Prvot), Rome-Split 2010, str. 191-193.
16
17

187

kronologiju ove reljefne tranzene. Nain izrade ivotinja veoma je slian

i na brojnim reljefima koji su se uglavnom nalazili na raznim crkvenim
plohama starokranskog razdoblja u unutranjosti rimske Dalmacije21.
Na temelju prije provedene analize, svjestan rizinosti u pogledu njezine
valjanosti za utvrivanje kronologije Splitskog Evangelijara, drim da
likovna svojstva i oblici inicijala koji stoje u starijim dijelovima teksta
upuuju na mogunost da je vjerojatan njegov nastanak u doba izmeu
druge polovice 6. i prve polovice 7. stoljea kako je pretpostavljao pokojni
V. Popovi22. Drim takoer da je njegov nastanak po svoj prilici vezan za
samu Salonu ili pak uz prelazak crkvene hijerarhije u to vrijeme u Split.

Tih reljefa s ribama koje su oblikom i urezanim tokicama i zarezima u BiH i zaleu ima dosta. Usp.
kao primjer V. Pakvalin, Ostaci starokranske bazilike na Crkvini (Grudine) u Bugojnu s osvrtom
na Mvn(icipium) Bist(ue) ili Bistues, sjedite Bistuenske biskupije i biskupa Andrije, Acta XIII Congressus Internationalis Archaeologiae Christianae, II, Split-Pore, 25. 9. - 1. 10. 1994., Citta del Vaticano-Split
1994, str. 567-569, sl. 1 (rije je o dva fragmenta pluteja).
22
V. Popovi, Les vangiles de Split, Bulletin de la Socit Nationale des Antiquaires de France, Paris, 1987,
str. 266-289. V. Popovi, Evanelijar Sv. Dujma u Splitu, Crkva u svijetu, 25, Split, 1990, str. 3,
231-249.
21

188

Nenad Cambi

Initials in the Evangeliarium Spalatense as support

for its Chronological Determination

Many scholarly papers about Evangeliarium Spalatense were published after it was rediscovered in the
late 19th century. The text, the shape of the letters, the book as the whole, were thoroughly studied.
Unfortunately the initials were left out of scholarly discussion, although they were very important
and extremely interesting.
Out of ten initials or decorated letters six belong to the original text of the evangeliarium, not to
later additions. Three capital letters are only enlarged and painted letters Q, E, and A (figs 1, 2, 3).
Remaining three are better written and much more complex. Two specimens of letter I are shown
in the form of the pilaster or column with the capital and cross on the top. Both of them are very
similar. The letter L is composed of the fish and a narrow stripe decorated with inlay technique (two
rhombs and the series of small elements hardly to be deciphered).
So, for the letter I an arhitectonical element was utilised. This element is rather accurately executed
(fig. 4 and 8). The outline of three sides within the trunk indicates that it is much more probable
that it represents a pilaster stripe. Such an outline would be sensless on the round trunk of a column.
The capitals show normal shape and decorative elements of the 6th century AD. This type of capital
is very well known from Salona and Dalmatia as the elements of altar screens, pulpits, windows
etc of churches (figs 5, 6, 7). Sometimes such capital type appears also in the Middle Ages but their
number is restricted and the other types are much more common. Above the capital there is a cross
which shows also an early Christian form. This form was utilized even later but only rarely.
Extremely outstanding and interesting is the initial no 3 for the letter L (fig. 8). The vertical part of
the letter is in a form of a stripe showing inlay decoration. Such type of decoration appears in the
lower part apse decoration in the mid 6th century Euphrasius basilica in Parentium (Pore). On the
other hand the horizontal part of the letter L is shaped in the form of a fish. Similar composition
reveals a window transenna from Salonitan baptisterium (fig. 9). A bird with streched wings which
stays on a fish back was executed on the transenna border decoration. The bird is probably a pidgeon.
The surface of the body of all birds and the fish is covered by small cuts and dots. Such birds and
fishes appear on early Christian mosaics in the whole Mediterranean. The transenna obviously
belongs to the latest phase of the Salonitan baptistery (second half of the 6th century AD) before it
was destroyed in the early 7th century.
The above mentioned fragment of the Salonitan baptistery transenna was published already in
1894 by A. De Waal (fig 10). The precise place of discovery is very important since it testifies that
the fragment belonged to the last decades of the life in ancient Salona. Salonitan baptistery reveals
several phases of the development from the late 4th (under bishops Sympherius and Hesychius)
until the late 6th century when the top of Salonitan hierarchy left Salona and moved to Diocletian's
palace what is testified by the lintel showing the inscription of the archbishop Maximus (figs 11,
12) found in situ in the vicinity of the Northern Gate of the Diocletian's palace. So the Evangeliarium
Spalatense with the relics of Salonitan martyrs were moved to the Palace by the Salonitan hierarchy.
(translation by N. Cambi)

189

Ante Miloevi

O izvornoj funkciji kriolikoga okova

sa drijaca u Ninu

ada smo nedavno pokuali raspravljati tragove stare slavenske

vjere u dananjoj Dalmaciji, ukratko smo se dotaknuli i zanimljivoga kriolikoga okova iz Nina1. Pronaen je u grobu 324 velike
ranosrednjovjekovne nekropole koja se nalazila na poetku pjeanoga
spruda drijac koji sa sjeverne strane zatvara ninsku lagunu (ant. Aenona).
U tome grobu, u kojemu su bili slabo sauvani ostatci djejega kostura,
pored spomenutoga okova, bilo je jo petnaestak priloga2. Ako se uvae
podatci iz objavljenih tlocrt toga groblja i pod pretpostavkom da je ono
uglavnom u cijelosti istraeno, grob 324 bio je smjeten u istonome dijelu
nekropole u kojemu su pronaeni gotovo svi, inae malobrojni nalazi
ranokarolinkih osobina. Ta injenica autoru istraivanja posluila je kao
dovoljan pokazatelj prema kojemu bi taj dio drijakoga groblja, zajedno
sa spomenutom aplikom, trebalo tako protumaiti, pa onda i datirati na
kraj 8. i u prva desetljea 9. stoljea3.
Navedeni krioliki predmet pronaen je po sredini groba. Veliina mu je
3,7 x 3,7 cm. Izraen je tehnikom lijevanja u bronci, s pozlatom. Ostatak
jedne zakovice i veeg broja rupica na zavretcima krakova i na njihovom
sjecitu, u kojima takve zakovice nedostaju, dokaz su da je rije o aplici
koja je izvorno bila privrena na nekakvu podlogu. Prednja strana joj
je ukraena ljudskim obrazinama. etiri nasuprotne izrazito stilizirane,
nalaze se na sjecitu i jo po etiri, koje u produetku imaju i shematski
prikazano ljudsko tijelo s uzdignutim rukama, izvedene su na krakovima
kria. Nalije mu je mjestimino udubljeno to je posljedica lijevanja u
jednostrukom kalupu (sl. 1). Prema svim tim osobinama krioliki okov iz
groba 324 na drijacu, za sada je jedinstven takav nalaz na irem prostoru
jugoistone Europe.
Od kada je pronaen, 1977. godine, istraiva groblja u Ninu, J. Beloevi,
taj krioliki okov vie puta je donio u literaturi, a posljednji put 2007.
godine. O njemu je, meutim, uvijek raspravljao na isti nain, tj. tumaio
je da predstavlja izravni karolinki import, te da predstavlja jedan od pouz A. MILOEVI, Slika Boanskog boja - likovni i ikonografski pogled na konjaniki reljef iz rnovnice u
Dalmaciji, u: Perunovo koplje (Studia mythologica slavica 14, Supplementum 4), Ljubljana, 2011, str. 60.
2
J. BELOEVI, Starohrvatsko groblje na drijacu u Ninu. Zadar, 2007, str. 332-335, T. CIV/3-16.
3
J. BELOEVI, Razvoj i osnovne znaajke starohrvatskih grobalja horizonta 7.-9. stoljea na povijesnim
prostorima Hrvata, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 26, Zadar, 2001, str. 87-91.
1

191

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Sl. 1. Prednja strana i

poleina bronanoga
pozlaenoga kriolikoga
okova iz groba 324,
foto: I. ondi

5
6

danijih dokaza o vremenu i nainu pokrtenja Hrvata u ranome srednjem

vijeku4. Oito je da je pri tome bio zaveden njegovim osnovnim oblikom
pa je taj nalaz usporeivao s relativno brojnim primjercima razliitih
krinih fibula kakve su pronaene na franakome podruju, a poglavito
u dananjoj Njemakoj i na podruju zemalja Beneluxa. Nesumnjivo je
da su tipoloki uzori tim ranokarolinkim nakitnim predmetima u kasnoantikom dobu, za to postoje brojne i iroko rasprostranjene potvrde.
Franake primjerke iz 7. i 8. stoljea, koji su morfoloki najblii aplici
sa drijaca, prije 50-ak godina raspravljala je i pokuala sistematizirati
F. Stein5. Njenu listu novim nalazima dopunila je V. Tovornik povodom
jednoga grobnog nalaza iz Auhofa kod Perga u Gornjoj Austriji. Pogreno se,
meutim, povela za tumaenjem J. Beloevia pa je u svoju listu ukljuila
i okov iz Nina6. I brojni drugi primjerci ranokarolinkih krinih fibula, po
funkciji i tehnologiji izradbe bitno su drugaiji proizvodi, a uz to ni jedan
od njih nema figuralne reljefe kakvi su izvedeni na primjerku iz Nina7.
Najsistematinije ih je ipak obradio E. Wamers, razvrstavi ih u nekoliko
tipova. Ninskoj aplici morfoloki bi mogao biti najsliniji tip krine fibule
s dva kruna ispupenja na krajevima krakova (Kreuzefibeln mit zwei Eckrundeln je Arm) kakvih je do sada pronaeno dvadesetak primjeraka8.

Takvo miljenje zavrno je oblikovao u: J. BELOEVI, Materijalna kultura, str. 97-98 i ponovo o tome
nalazu na isti nain u: J. BELOEVI, Starohrvatsko groblje, str. 272.
F. STEIN, Adelsgrber des Achten Jahrhunderts in Deutschland. Berlin, 1967, str. 97-98, Taf. 120.
V. TOVORNIK, Die frhmittelalterlichen Grberfelder von Gusen und Auhof bei Perg in Obersterreich.
Teil 2: Auhof bei Perg, Archaeologia Austriaca, 70, Wien, 1986, str. 444-445, sl. 17, T. X/11.
Za spomenute franake fibule usp. na primjer: R. BERGMAN, Karolingisch-ottonische Fibeln aus Westfalen.
Verbreitung, Typologie und Chronologie im berblick, u: 799 - Kunst und Kultur der Karolingerzeit 3, (ur. Ch.
Stigemann, M. Wemhof), Mainz 1999, str. 439-443. Vie primjeraka 8.-9. stoljea u: Eine Welt in Bewegung.
Unterwegs zu Zentren des frhen Mittelalters, (ur. G. Eggenstein, N. Brste, H. Zller, E. Zahn-Biemller),
Paderborn - Wurzburg, 2008, kat. br. 61, 62.17, 85.3, 86.6, 130.4-6.
E. WAMERS, Die Frhmittelalterlichen Lesefunde aus der Lhrstrasse (Baustelle Hilton II) in Mainz. Mainz 1994,
str. 138-139, popis lokaliteta na str. 242-243.

192

Sl. 2. Krine fibule

tipa Worms: 1.
Worms, Abenheim; 2.
Worms; 3. Karlburg; 4.
Woltwiesche; 5. Worms,
prema: M. Mller Wille;
6. Krungl, prema:
P. Koroec.

Ninski nalaz konceptualno bi se mogao usporeivati i sa slinim franakim krinim fibulama tipa Worms (sl. 2) kakvih je pronaeno desetak9.
Ti primjerci imaju po tri ispupenja na krajevima krakova i po etiri na
njihovom sjecitu. Nalazi iz Wormsa uz to imaju i okrugle medaljone na
krajevima krakova (kao ranobizantski pektoralni krievi). Takav njihov
oblik navelo je M. Mller-Willea na pretpostavku da su kriolike aplike s
nasuprotnim glavama iz Mikulica i Budea (na naoj sl. 16.1-2) izraene
upravo po uzoru na fibule tipa Worms10. U nastavku naega teksta mi emo
pokuati pokazati da se takvo tumaenje ne moe odrati.
Nae je openito miljenje da je stilska i pogotovu ikonografska razlika
izmeu tih ranokarolinkih primjeraka i nalaza iz Nina neprijeporna zbog
ega se uope ne mogu usporeivati. Inae, takva vrst nakita s jasnom
kranskom simbolikom kod Franaka je u upotrebi, dodue u znatno
manjem broju sluajeva, do druge polovine 9. stoljea11.

E. Wamers ih je odredio kao krine fibule s tri kruna ispupenja na krajevima krakova / Kreuzefibeln mit drei
Eckrundeln je Arm, u: E. WAMERS, Die Frhmittelalterlichen Lesefunde, str. 139, popis lokaliteta na str. 244.
Kao tip Worms odreene su u: M. Mller Wille, The Cross Goes North: Carolingian Times between
Rhine and Elbe, u: The Cross Goes North. Processes of Conversion in Northern Europe AD 300-1300 (ur. M. Carver),
Woodbridge, 2005, str. 448-450. Za fibulu iz Krungla vidi u: P. KOROEC, Zgodnjesrednjeveka arheoloka
slika karantanskih Slovanov. Vol. 1-2, Ljubljana, 1979.
10
M. Mller Wille, The Cross Goes North, str. 460, bilj. 1. Nalaz ninske kriolike aplike iz 1977. godine,
koji je u svim elementima potpuno usporediv sa spomenutim velikomoravskim primjercima, nije mu poznat.
11
Pored rasprava u bilj. 9, usp jo: F. STEIN, Adelsgrber, str. 97. Die Franken. Wegbereiter Europas vor 1500
Jahren: Knig Chlodwig und seine Erben. Vol. 2, Mainz, 1996, str. 1026-1028. R. BERGMAN, Karolingischottonische Fibeln, str. 439-440.
9

193

Promatrano strogo morfoloki i tipoloki krii iz Nina konceptualno

moe biti blizak i ranobizantskim pektoralnim krievima kakvih je diljem
Mediterana, prvenstveno u njegovome istonome dijelu, pronaen vei
broj. Krakovi na tim primjercima u pravilu zavravaju medaljonima u
kojima su uglavnom razliiti geometrijski ornamenti12. Ipak, ima i primjeraka kada se na tim mjestima nalaze i figuralni motivi. esto su to
simboliki prikazi evanelista s time da je u sredini, u reljefu, vrlo esto
izveden raspeti Krist. Osobit takav primjer je lijevani zlatni pektoralni
kri na oglici iz 7. stoljea koja se danas uva u Washingtonu. Dio je
ostave od devet zlatnih predmeta koja je za Dumbarton Oaks nabavljena
1938. godine, a pretpostavlja se da potjee iz Sirije (ili Konstantinopola).
U medaljonima na krajevima antene toga kria su krilati aneli, na vrhu
patibule je poprsje Krista, a na dnu poprsje Bogorodice s djetetom. U
sredini je krina elija za staklenu pastu koja se nije sauvala13. Slian
primjerak reljefnog kria izveden je i na bronanoj ploici 6./7. stoljea
koja se danas uva u Mnchenu (Sammlung S. C.), a pretpostavlja se da
je pronaena negdje u Maloj Aziji. U medaljonima na kraju krakova
toga kria stilizirani su antropomorfni prikazi nejasnoga ikonografskog
sadraja, a u sredini je raspeti Krist14.
Ovdje je dakle, rije o primjercima krieva koji su tek morfoloki priblino
slini kriolikom okovu iz Nina. No, njihova primarna funkcija, neupitna
kranska simbolika i stilsko-likovni izraz bitno su razliiti od ninskoga
nalaza, pa se niti ovi ranobizantski primjerci, kao ni prije spomenuti
ranokarolinki, s njim ne mogu usporeivati, iako je i u tome smislu bilo
pokuaja15.
Nedavno je o ninskoj aplici pisao i N. Jaki kada ju je pokuao objasniti
kao kultno-funkcionalni predmet koji, kao cjelina, izraava svojevrsni
ikonografski i religijski sinkretizam. To je znaajna novina u njenom tumaenju. No, i tu se znatna vanost pridaje njenom osnovnom krinom
obliku pa se iznosi miljenje prema kojemu se u konkretnom sluaju radi
o predmetu na kojemu etiri nasuprotne glave, kao mogui prikaz Svantevita tj. Peruna, u duhovnome smislu uvaju uspomenu na tada jo uvijek
ivuu staru, slavensku vjeru, dok krini oblik predmeta nedvosmisleno
iskazuje novu kransku simboliku koju su Slaveni u Dalmaciji postupno
prihvaali tijekom procesa pokrtenja16.
Slinu je pretpostavku o ninskome kriiu prethodno bio iznio i N.
ausidis, no, on je miljenja da u tome primjeru nije nuno vidjeti odreenoga slavenskoga boga jer takav koncept prikazivanja idola koji imaju
etiri glave, pri emu svaka gleda u svome pravcu, nije svojstven samo
Slavenima. Za ninski primjer, kao i za jo neke koje navodi, pretpostav12

13

14
15
16

I. BALDINI LIPPOLIS, Loreficeria nellimpero di Constantinopoli tra IV e VII secolo. Bari, 1999, str. 147-148. Die
Welt von Byzanz - Europas stliches Erbe. Glanz, Krisen und Fortleben tausendjhringen Kultur. (Ur. L. Wamser),
Mnchen, 2004, str. 308-310.
M. C. ROSS, Catalogue of the Byzantine and Early Medieval Antiquites in the Dumbarton Oaks Collection. Volume
Two - Jewerly, Enamels and Art of the Migration Period. Washington, 2005, str. 10-12, Pl. XII.
Die Welt von Byzanz, str. 308-309 (kat. jed. 506).
J. POULK, Mikulice - Sdlo o pevnost knat velkomoravskch. Praha, 1975, str. 96.
N. JAKI, Prvih pet stoljea hrvatske umjetnosti. Zagreb, 2006, str. 142.

194

Sl. 3. Dijelovi konjske

orme iz groba u Blatnici,
prema: . Garam.

lja da izraavaju openitu mitsku sliku koja prikazuje neko neodreeno

vrhovno boanstvo koje, kao stvoritelj svega svijeta, nuno svoj pogled
usmjerava ka svim njegovim najvanijim tokama17.

Sl. 4. Dijelovi konjske

orme iz Pobedima,
prema: J. Dekan.

Osvrui se na ova miljenja, odmah na poetku treba primijetiti da

krini oblik okova ipak ne bi trebao biti presudan imbenik za njegovu
kulturoloku i kultnu determinaciju jer je po naem miljenju, rije o isto
funkcionalnom predmetu koji je sluio kao element za spajanje dvaju
remenova koji se sijeku pod pravim kutem. eki i slovaki arheolozi,
na ijem prostoru je naeno najvie takvih, ponekad i vrlo luksuznih
primjeraka (ponajprije u horizontu Blatnica-Mikulice, sl. 3), u poetku
su tumaili da je rije o aplici za pojas o kojemu je visio ma18. D. Bialekov u istome radu tumai da pojasnoj garnituri maa pripadaju i nalazi s
krinom aplikom iz Hradita u Pobedimu (sl. 4)19. Kasnije analize pokazale
su, iako ne uvijek sasvim dosljedno, da okovi iz Pobedima ipak pripadaju
konjskoj ormi, jednako kao i vei dio aplika iz spomenutog luksuznog
grobnog nalaza iz Blatnice jer je uz ratniku opremu i oruje, koje je

N. ausidis, Mythical Pictures of the South Slavs, Studia mythologica Slavica, 2, Ljubljana, 1999, str. 294296, T. X/2.
18
J. HAMPEL, Alterthmer frhen Mittelalters in Ungarn. Braunschweig, 1905, 1. Bd. str. 636, sl. 1998-1999; 2.
Bd. str. 426-427; 3. Bd. Taf. 321, 322. K. BENDA, Karolinsk sloka Blatnickho nlezu, Slovensk arheolgia, XI/1, Bratislava 1963, str. 199-222. D. BIALEKOV, Sporen von slawischen Fundpltzen in Pobedim.
Typologie und Datierung, Slovensk archeolgia, 25-1, Bratislava, 1977, str. 147-149. K. WACHOWSKI,
Kultura karoliska a sowiaszczyzna zachodnia, Studia archeologiczne, 23, Wrocaw, 1992, str. 12-17.
19
D. BIALEKOV, Sporen, str. 147, sl. 21. Dvije vrlo sline aplike (protumaene kao krievi) pronaene su i u
Mikulicama, za to usp. J. POULK, Mikulice, str. 95, T.74/3-4. L. POLEK, Mikulice, u: Europas mitte
um 1000. Beitrge zur Geschichte, Kunst und Archologie. (Ur. A. Wieczorek, H. M. Hinz), Stuttgart, 2000, str.
318-319, sl. 226/16-17.
17

195

pripadalo pokojniku, u grob vjerojatno bila poloena i oprema njegovoga

konja20. Takvo miljenje moe se potvrditi i vrlo zanimljivim nalazom
iz sredine ili druge polovine 9. stoljea koji je otkopan u samostanskom
kompleksu S. Vincenzo, nedaleko izvora rijeke Volturno u Italiji21. Rije je
o nekoliko, po karolinkom ukusu ukraenih eljeznih posrebrenih okova
od kojih dio pripada pojasu maa (kopa, dva elipsoidna i jedan trokraki
okov), a dio konjskoj ormi (etverokraki okov i ploica s produenim
vratom i kariicom). U S. Vincenzu se pretpostavlja i njihovo radioniko
ishodite22.
Koliko je nama poznato, pojasne garniture maa na sjecitu remenova
gotovo u pravilu nemaju etverokrake nego trokrake okove. Meu dosadanjim nalazima iz Hrvatske dva su grobna nalaza koja potvruju takvo
miljenje. Tako su na poloaju Vukovia most u Koljanima Gornjim, u
ratnikom grobu, uz nekoliko drugih priloga i ma tipa K, bili i bronani
okovi pojasa od kojega je sauvana D-preica s okovom za remen i izdueni jeziac te tri ovalna i jedan trokraki zrakasti okov. Od svih dosadanjih
ovakvih nalaza u Hrvatskoj, pojasna garnitura maa iz Koljana najcjelovitije je sauvana23. Druga pojasna garnitura, kojoj nedostaje zavrni
jeziac, pronaena je u grobu 6 juno od crkve Sv. Marije u Biskupiji kod
Knina. Svi dijelovi su od bronce s vidljivim ostatcima pozlate. Od nje
je sauvana etvrtasta preica s ploicama za remen te etiri specifino
oblikovana okova. Spojeni su od dvije polukugle koje na jednom kraju
zavravaju pupoljkom, a na drugom trokutastom ploicom na kojoj
su u istom rasporedu tri filigranska zrnca. Ista zrnca, sloena u jednome
pravcu, nalaze se i na spojevima polukuglastih elemenata. Trokraki okov
iz te grobne cjeline je sasvim osobit jer mu se krakovi spajaju pod pravim
kutem, to je vrlo neobino za to doba24. Ipak, nalaz iz Haithabua, uz
ma tipa K, pokazuje da tako oblikovani okovi nisu specifikum nalazita
u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj25. Vei broj zrakasto sloenih trokrakih
okova remena maa i drugdje u Europi ranoga srednjega vijeka, ipak su

Okolnosti blatnikoga nalaza, na alost, slabo su poznate pa svako tumaenje treba uzimati s rezervom. O
tome usp. u: Z. MCHUROV, Sousti uzdn kon ve velkomoravskm obdobi, Archaeologia historica, 9,
Brno 1984, str. 263-292. N. PROFANTOV, Awarische Funde aus den Gebieten nrdlich der awarischen
Siedlungsgrenzen, u: Awarwnforschungen II, (ur. F. Daim), Wien, 1992, str. 693, T. 35. Jedan etverokraki
okov, pretpostavljamo takoer od konjske orme, pronaen je i u Stinici kraj Jablanca nedaleko Senja, uz
aplike stila Blatnica. Prilikom objave (u: K. SIMONI, Neobjavljeni okovi i jezici nakitnog stila Blatnica
iz Arheolokog muzeja u Zagrebu, Vjesnik Arheolokog muzeja, 3. ser. vol. 19, Zagreb, 1986, str. 218, 222, T.
I/6) nije tako odreen, a iskazana je i dvojba da li i kronoloki odgovara tome vremenu. Nae je miljenje
da je takva dvojba nepotrebna.
21
J. MITCHELL, Fashion in Metal: ASet of Sword-belt Mounts and Bridle Furniture from San Vincenzo al
Volturno. u: Studies in medieval Art and Architecture presented to Peter Lasko (ur. D. Buckton, T. A. Heslop),
London, 1994, str. 129131.
22
J. MITCHELL, Monastic Guest Quarters and Workshops: The Example of San Vincenzo al Volturno, u:
Wohn- und Wirtschaftsbauten frhmittelalterlicher Klster (ur. H. R. Sennhauser), Zrich, 1996, str. 152-153,
sl. 34.
23
Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), Split, 2000, str. 274-275.
24
Hrvati i Karolinzi. Katalog, str. 214-216.
25
E. WAMERS, Die Macht des Silbers. Karolingische Schtze im Norden. Regensburg, 2005, 167, kat. jed. 38.
20

196

Sl. 5. Prijedlog
rekonstrukcije naina
noenja ranokarolinkog
maa, crte:
M. Palok, prema ideji
A. Miloevia.

uoljivo ea pojava26. Njihovu

uobiajenu upotrebu u opremi
vojnika pokazuju i sitnoslikarske izvedbe u svetim knjigama
iz kraja 8. i prve polovine 9.
stoljea, pa je na osnovu svih
tih spoznaja napravljeno nekoliko prijedloga rekonstrukcija
pojasa s maem 27. Ipak, primjerci okova iz Hrvatske koji s
nalija imaju jo i pravokutnu
uicu pokazuju da je taj pojas
u jednome svome dijelu bio
regulativan, tj. jedan njegov dio
bio je pomian, vjerojatno zbog
toga to ga je trebalo uskladiti s
veliinom osobe koja ga je nosila. Taj podatak moe govoriti u
prilog pretpostavci da je u tim
sluajevima rije o serijskoj proizvodnji, a ne o izraevinama
po narudbi. Pretpostavljamo
da je okov s pravokutnom uicom mogao stajati na nekom
dijelu pojasa da bi se pomou njega usklaivala potrebna duina konog
remena. Veina do sada pronaenih okova takoer pokazuje da su bili
aplicirani na relativno usko remenje pa smo miljenja da je noenje
poprilino velikoga i tekoga maa s koricama na nain kako je to pokazano u dosadanjim rekonstrukcijama, ipak bilo oteano i nepraktino.
Pretpostavljamo stoga da bi i jo jedan remen preko mau nasuprotnog
ramena znatno doprinio funkcionalnosti i njegovom lakem noenju (sl.
5.1-2). Dugako remenje omotano oko gornjega dijela tijela vojnika na
minijaturi iz Stuttgartskog psaltira (sl. 6) moda upuuje na opravdanost
upravo takve pretpostavke.
Krioliki, tj. etverokraki okovi nisu dakle, dijelovi pojasne garniture maa
nego pripadaju, kako je predloeno, opremi konja. Jo je nekoliko pojedinanih ranosrednjovjekovnih nalaza iz irega okruenja koje je mogue
tako protumaiti. Aplika iz Rusanovia kod Rogatice, nedaleko Sarajeva
u Bosni, jedna je od njih (sl. 7.1)28, a takoer i primjerci iz Slovenije, s
Gradia nad Baljem, koji nisu rezultat arheolokih iskopavanja nego

W. MENGHIN, Neue Inschriftenschwerter aus Sddeutschland und die Chronologie karolingischer Spathen
auf dem Kontinent, Erlanger Forschungen, Reihe A, 26, Erlangen, 1980, str. 264-268. E. WAMERS, Die Macht
des Silbers, na vie mjesta, osobito str. 173-178.
27
W. MENGHIN, Neue Inschriftenschwerter, sl. 34/d. H. FRIESINGER - B. VACHA, Rmer - Germanen Slaven in sterreich, Bayern und Mhren. Stuttgart, 1988, str. 109.
28
F. FIALA, Uspjesi prekopavanja predhistorikih grobova na Glasincu godine 1894., Glasnik Zemaljskog
muzeja, 6, Sarajevo 1894, str. 740. Nalazi su od eljeza. Potjeu iz groba ranoga srednjega vijeka naknadno
ukopanoga u prapovijesnu gomilu. Uz ove predmete jo je bio i okov motke koplja u fragmentima.
26

197

Sl. 6. Nain noenja

maa na ranokarolinkoj
iluminaciji iz
Stuttgartskog psaltira
u Wrttemberkoj
zemaljskoj biblioteci.

terenskog pretraivanja metal-detektorom. Rije je, dakle o nalazima koji

nisu dio arheolokoga sloja, a njihova objava na fotografijama u kontekstu
konjanike opreme naknadno je, opravdano i logino slaganje. Sa spomenutoga nalazita u Sloveniji objavljene su etiri kriolike aplike. Tri su jednostavnije izradbe (sl. 8.1)29, a jedna je raskonije ureena i pozlaena (sl.
8.2)30. Z. Mchurov i . Karo sloile su primjerenu tipologiju i kronologiju
takvih nalaza iz srednje Europe razvrstavi ih u dva, odnosno tri tipa31.
Osnovna tipoloka podjela kod Mchurove uvjetovana je brojem krakova
kod pojedinog primjerka, a kod Karo nainom ukraavanja. Okovi s etiri
kraka upadljivo su brojniji, dok se trokraki primjerci kao dio konjske orme
pojavljuju sasvim iznimno32. Takvu funkciju vjerojatno je imao i jedan
masivni, stariji bronani pozlaeni trokutasti okov iz Sotina u Srijemu.
Ukraen je geometrijskim isprepletenim ornamentom u obliku vora33. Po
29
30

31

32

33

Od Rimljanov do Slovanov. Predmeti (ur. P. Bitenc, T. Knific), Ljubljana 2001, str. 97.
T. KNIFIC, Zgodnjosrednjeveki pozlaeni predmeti z Gradia nad Baljem (Slovenija), Prilozi Instituta za
arheologiju, 24, Zagreb, 2007, str. 317-326. T. Knific (str. 320), dvoji o funkciji okova na naoj sl. 18.3. Brojni
drugi vrlo slini predmeti (na pr. iz groba u Blatnici i iz Pobedima, na naim sl. 7 i 8) upuuju na pretpostavku da su i ti nalazi inili dio konjske orme. Ipak, ima i malobrojnih primjera kada je ovakav okov bio
dijelom pojasne garniture maa o emu usp.: D. BIALEKOV, Slovansk pohrebisko v Zvade, Slovensk
archeolgia, 30/1, Bratislava, 1982, str. 132-134, sl. 13, 14, 16.
Z. MCHUROV, Sousti uzdn, T. 1. . KARO, Oprema konja v zgodnjem srednjem veku. (Magistarski
rad), Ljubljana, 2003, str. 102-108.
Z. MCHUROV, Sousti uzdn, T. I. str. 267. Jedan ukraeni trokraki zlatni primjerak iz oko 600.
godine pronaen je na Krimu (danas u Ermitau u Petrogradu). Sasvim je nalik takvim pojasnim okovima
karolinkog doba, no, nije pouzdano da li je u ovom sluaju zaista rije o okovu pojasa ili dijelu konjske
orme (usp.: I. P. ZASETSKAYA, The Crimean Bosporus in the Migration Period, u: The Merovingian Period
- Europe without Borders. Archaeology and history of the 5th to 8th centuries, Berlin, 2007, str. 69, 305.
K. SIMONI, Neobjavljeni okovi, str. 220, 225, T. II/4.

198

Sl. 7. Krioliki okov i

kopa iz Rusanovia,
foto: A. ahbaz.

34

35

36
37
38

39

svemu je nalik takvim proizvodima koji su pronaeni u grobovima 8./9.

stoljea u Komarni u Slovakoj i nedvojbeno su dio konjske opreme34.
Pretpostavku da bi krioliki okovi zaista preteito mogli biti dio konjske
orme dobro potvruje i nalaz iz groba 104 ranoavarske nekropole u mjestu
Krnye na sjeveru Maarske, blizu granice sa Slovakom, gdje je otkopan
skelet konja uz iju lubanju je, sa svake strane, bilo nekoliko slinih kriolikih okova (sl. 9.1-1a)35. Na takvu praktinu funkciju toga predmeta,
koji je stajao sa strane ela konjske glave (prijedlog rekonstrukcije na
sl. 10)36, upuuje i prikaz konjanika-sokolara koji je izveden na jednoj
srebrnoj posudi pronaenoj u umovitim stepama Sargatke, na prostoru
izmeu Volge i Urala. Vjerojatno je iz 7. stoljea, a kulturoloki je pripisana proto-Maarima (sl. 11)37. Izravnu, pak, arheoloku potvrdu o upotrebi kriolikih okova na ormi ranoavarskih konja pokazuju, primjerice,
nalazi iz groba 1 u Szegvr-Oromdl u porjeju Tise (sl. 9.2)38 i osobito
dijelovi bronane pozlaene konjske orme 7. stoljea iz groblja u mjestu
Kptalantti, u upaniji Veszprm (sl. 9.3)39. Bogata profilacija kriolikih
okova iz toga nalaza u Maarskoj, kao i tehnika njihove izradbe, imaju

Z. ILINSKA, Dve pohrebiska z 8-9. storoia v Komarne, Slovensk archeolgia, 30-2, Bratislava, 1982, str.
349-352, T. IV-VI.
W. MENGHIN, Die Langobarden - Archologie und Geschichte. Stuttgart, 1985, str. 92-93. Jedan ranoavarski
okov s etiri kraka iz Siska svjedoi njihovu upotrebu i u naim krajevima (Z. VINSKI, Arheoloki nalazi 6.
i 7. stoljea u Jugoslaviji s posebnim obzirom na ostavtinu iz vremena prvog avarskog kaganata, Opuscula
archaeologica, 3, Zagreb, 1958, str. 27, T. 17/3).
J. KOVAEVI, Avarski kaganat. Beograd, 1977, str. 121-131, sl. 67.
G. LSZL, Steppenvlker und Germanen - Kunst der Vlkerwanderungszeit. Budapest, 1970, str. 73, sl. 34.
V. LA SALVIA, Nuovi oggetti con/per nuovi popoli. Migrazioni, trasferimento di tecnologia e integrazione
culturale nellarea merovingia orientale fra V e VIII secolo. Larcheologia della produzione oltre il modello
etnogenetico, u: Atti del Convegno internazionale di studi Cimitile-Santa Maria Capua Vetere, 17-18 giugno 2010
(ur. C. Ebanista, M. Rotili), Cimitile, 2011, str. 243, sl. 16/5.
K. BAKAY, Az avarkor idrendjrl. jabb avar temetk a Balaton krnykn - Zur Chronologie der
Awarenzeit, Somogyi Mzeumok Kzlemnyei, 1, Kaposvr, 1973, str. 5-86. - Awaren in Europa. Schtze eines
asiatischen Ritervolkes 6.-8. Jh. Frankfurt a/M, 1984, str. 37, sl. 23.

199

znatne srodnosti s aplikom iz Nina, to moda

moe pomoi i njenom
okvirnom kronolokom
odreenju.

Sl. 8. Dijelovi konjske

orme i konjanike
opreme s Gradia
nad Baljem, prema:
P. Bitenc, T. Knific.

40

Ovi nasumice odabrani

primjeri, ali i brojni drugi
slini nalazi upuuju na
zakljuak da su krioliki
okovi, kao dio konjske
orme, u iru upotrebu
uvedeni u vrijeme velikih
seoba naroda. Dobra opremljenost konja, naime,
omoguavala je razliitim
narodima i plemenima iz
stepskih i azijskih prostora veu pokretljivost,
a njihovim konjanicima
u ratnim sukobima bolji
manevar40. Naime, brojni prikazi na razliitim
spomenicima iz rimskoga
doba (na pr. reljefi na
Trajanovom stupu i stupu
Marka Aurelija u Rimu ili
u sceni konjanike bitke
na reljefu s mauzoleja u
St. Rmy-de-Provence - ant. Glanum) prikazuju oskudniju opremu konja u rimskoj vojsci. Rimski konjanik, naime, jae na izrazito malome
sedlu, nema nikakav oslonac za noge, a ormom je opremljen tek prednji
dio njegovoga konja, najee samo njegova glava. Jasno je to vidljivo
i na reljefu sa spomenutog mauzoleja u Glanumu koji prikazuje borbu
Rimljana s barbarima (sl. 12). U toj sceni zanimljivo je primijetiti da je
posrnuli barbarski konj, u donjem dijelu na lijevoj strani reljefa, opremljen drugaijim, veim sedlom koje ima unka, da mu je sedlo dodatno
uvreno kolanom preko trbuha te da ima bogatiju konjsku ormu koja
se, osim na glavi, nalazi i na sapima i na prsnom dijelu konja. Takva
funkcionalnija oprema barbarskoga konja nala je odraza i u bojnim
sukobima pa se stoga dogaalo da ponekad i vrlo male skupine stepskih
doljaka naprave veliku pomutnju u podrujima koja su osvajali ili kroz
koja su samo prolazili. Poetak hunske najezde polovinom 4. stoljea i
njihovo haranje Europom do Atiline smrti 453. godine, za to su vrlo dobar primjer, a moe se ilustrirati poznatim luksuznim nalazom opreme

Izgled i funkcionalnost opreme ratnikoga konja razliiti narodi iz euroazijskih stepa usavrili su jo u
prapovijesno doba i ona se od tada nije bitno mijenjala. Usp. rekonstrukcije konjske orme, koja na oglavlju
takoer ima i kriolike okove, u: Nomads of the Eurasian Steeps in the Early Iron Age (ur. J. Davis-Kimball, V.
A. Bashilov, L. T. Yablonsky), Berkeley, 1995, str. 39-44, 156-157, 270-271, 286-287.

200

10

11
Sl. 9. Krioliki okovi na ormi avarskoga konja: 1. grob
104 ranoavarske nekropole u mjestu Krnye, prema:
W. Menghin; 2. grob 1 u Szegvr-Oromdl, prema:
V. La Salvia; 3. okovi konjske orme iz Kptalantti-a,
prema: Awaren in Europa. Nije u razmjeru.
Sl. 10. Prijedlog rekonstrukcije orme avarskoga konja,
prema: J. Kovaevi.
Sl. 11. Prikaz konjanika na srebrnoj zdjeli iz Sargatke,
7. stoljee, prema: G. Lszl.

hunskoga konja iz poljskoga mjesta Jakusowice41. etverokrake i sline

okove na konjskoj ormi poznaju i drugi narodi toga doba (sl. 13)42, a
dobro ih ilustriraju i njima suvremeni umjetniki proizvodi, osobito s
prednjoazijskog prostora43. Raspravljajui ovo pitanje W. Menghin upo41

42

43

W. MENGHIN, Germans, Huns and Avars on the middle Danube, u: The Merovingian Period - Europe without
Borders. Archeology and history of the 5th to 8th centuries, Berlin, 2007, str. 101-110. B. KRTI, Frstliche Funde
der Hunnenzeit aus Szeged-Nagiszkss, u: Germanen, Hunen und Awaren. Schtze der Vlkerwanderungszeit,
(ur. W. Menghin, T. Springer, E. Wamers), Nrnberg, 1988, str. 173, 180-181.
K. HOREDT - D. PROTASE, Das zweite Furstengrab von Apahida (Siebenburgen), Germania, 50, Berlin,
1972, str. 174-220, Taf. 32-56 (rekonstrukcija konjske orme na str. 203, sl. 10). U tekstu se opseno raspravlja
o opremi konja iz vremena seobe naroda.
A. GODAR, Umetnost Irana. Beograd, 1965, str. 245, reprod. 115, glava konja, str. 246, reprod. 117, perzijski
kralj Khosrau II. (590.-628.), konjaniki prikaz na srebrnom pozlaenom tanjuru.

201

Sl. 12. Reljef s prikazom

bitke Rimljana s
barbarima, mauzolej
u Glanumu (danas
St.Rmy-de-Provence).

zorava na jedan zanimljiv reljef s mauzoleja kineskog cara Tai Conga

iz sredine 7. stoljea (nalazi se nedaleko Xiana u pokrajini Shaanxi) na
kojemu je isklesan nomadski ratnik s dobro opremljenim konjem44. U
tome vrlo realistinom prikazu jasno je raspoznatljivo duboko sedlo s
kolanom i uzengijama, orma za sapi i prsni dio konja te okovano remenje
sa valama i uzdama na njegovoj glavi. Usporeujui taj prikaz s podatcima dobivenim arheolokim istraivanjima, prvenstveno u Karpatskom
bazenu, W. Menghin pretpostavlja da je rije o prikazu koji bi mogao biti
vrlo blizak izgledu avarskog konjanika. Slino je razmiljao i J. Hampel
kada je prije vie desetljea raspravljao opremu nomadskih konjanika te
je kao ilustraciju donio reljef s jedne srebrne zdjele 6.-7. stoljea koja je
pronaena u preduralskoj ruskoj oblasti Perm45.
Relativno brojni arheoloki nalazi svjedoe dobru opremljenost ratnikoga
konja i u germanskim podrujima, a osobito kod Langobarda. Tako iz
vremena njihova boravka u Panoniji datiraju srebrna polukuglasta falera
s etiri nasuprotne zakovice i garnitura okova konjske orme iz grobova u
Veskenyu u Maarskoj46. Istom vremenu pripada i krioliki okov orme iz
groba 44 u Dravlju u Sloveniji47, a dvije etvrtaste i jedna okrugla falera iz
Cividala pokazuju njihovu upotrebu kod Langobarda krajem 6. i u prvim
desetljeima 7. stoljea, nakon njihovoga preseljenja u Italiju48.

44

45
46

47

48

W. MENGHIN, Die Langobarden, str. 86-87, sl. 77. Usp. i: I. BNA, Ungars Vlker im 5. und 6. Jahrhundert,
u: Germanen, Hunen und Awaren. Schtze der Vlkerwanderungszeit (ur. W. Menghin, T. Springer, E. Wamers),
Nrnberg, 1987, str. 126-129.
J. HAMPEL, Alterthmer, 1. Bd., str. 272-273, sl. 646.
A. RIEGL, Pferdeschmuck aus Westungarn, Jahrbuch der K.K. Zentral-Kommission fr Erforschung und Erhaltung
der Kunst- und Historischen Denkmale, N. fol., 2. Bd., Wien, 1903, str. 274-287, T. VIII. W. MENGHIN, Die
Langobarden, str. 65, sl. 46, kolor-fotografija na sl. 23.
M. SLABE, Dravlje. Grobie iz asov preseljevanja ljudstev, Situla, 16, Ljubljana, 1975, str. 30, 56-57, T.
17.4. U toj raspravi respektira se njen krini oblik pa se pretpostavlja da je luksuzni proizvod koji pripadao
nekom sveeniku krajem 5. ili poetkom 6. stoljea.
Usp. I Longobardi. (Ur. G. C. Menis), Milano, 1990, str. 381-382.

202

Sl. 13. Prijedlog

rekonstrukcije orme
hunskoga konja temeljen
na nalazima iz groba u
Apahidi, prema:
K. Horedt, D. Protase.

S velikom vjerojatnou moe se pretpostaviti da su anglo-saksonske doseobe

na britansko otoje takoer donijele
praksu upotrebe kriolikih okova (eng.
bridle-fittings) na ormi kojom je bila
opremljena glava njihovih konja (sl.
14.1-10). Pretpostavlja se da su im uzori u
etvrtastim okovima s istom funkcijom iz
Skandinavije49. Nedavna sistematizacija
takvih nalaza iz Engleske i kotske evidentirala je pedesetak nalazita s takvim
okovima, a kako su pojedini primjerci
dodatno ukraeni motivima ivotinjskoga Salinovog stila I, pretpostavlja se da
su pripadali konjanitvu elitnoga dijela
novodoseljenog stanovnitva u postromanskoj Britaniji, u 6. i 7. stoljeu50.
Za temu koju mi raspravljamo osobito
je zanimljiv primjerak takvog okova iz
Easingtona na sjeveru Engleske koji na
zavretcima krakova ima jo i nasuprotne
stilizirane antropomorfne obrazine (sl.
14.7), to je neobino vaan ikonografski detalj kada ga se usporeuje s
okovom iz Nina51.
Krioliki okovi dio su opreme konja i u merovinkom konjanitvu52, a nalaz
etverokrakih okova iz unitenog groba otkopanog u Kraillingu, nedaleko
Regensburga, potvruje njihovu upotrebu i kod Franaka oko 600. godine53.
Moe se pretpostaviti da su vrlo slinu opremu konja imali i karolinki
vojnici iz mlaih stoljea ranoga srednjeg vijeka to se moe ilustrirati
minijaturom iz Stutgartskog psaltira (fol. 88v, oko 820.-830.), prikazom
franakih konjanika na dvjema stranicama tzv. Zlatnog psaltira iz St.
Gallena (iz sredine 9. stoljea) i svakako, dobro poznatom konjanikom
stauetom Karla Velikoga54.
Ve smo spomenuli da su raznovrsnom ormom bili opremljeni i avarski
konji (sl. 10), a navedeni nalaz iz Blatnice (sl. 3) svjedoi je i kod Slavena

Za srebrni platinirani krioliki okov konjske orme iz Venneba u vedskoj usp. B. ARRHENIUS, Einige
christliche Paraphrasen aus dem 6. Jahrhundert, u: Zum Problem der Deutung Frhmittelalterlicher Bildinhalte
(ur. H. Roth), Sigmaringen, 1986, str. 449, 462.
50
Za brojne primjere anglo-saksonskih ostataka konjske orme s razliitim kriolikim okovima usp.: C. Fern,
The archaeological evidence for equestrianism in Early Anglo-Saxon England, c. 450-750, u: Just Skin and
Bones? New Perspectives on Human-Animal Relations in the Historic Past (BAR Internat. Ser. 1410, ur. A. Pluskowski), Oxford, 2005, str. 43-71. T. M. Dickinson - C. Fern - M. A. Hall, An early Anglo-Saxon
bridle-fitting from South Leckaway, Forfar, Angus, Scotland, Medieval Archaeology, 50/1, Maney Publishing,
2006, str. 249-260, sl. 4-6.
51
H. Hamerow - J. Pickin, An Early Anglo-Saxon cemetery at Andrews Hill, Easington, Co. Durham,
Durham Archaeological Journal, 11, Durham, 1995, str. 51, 56.
52
W. MENGHIN, Das Schwert im Frhen Mittelalter. Stuttgart, 1983, str. 253-254, 357, 297-300. - Die Franken,
str. 1013-1016.
53
F. STEIN, Adelsgrber, str. 235, Taf. 12/6-10
54
E. WAMERS, Die Macht des Silbers, str. 58.
49

203

Sl. 14. Krioliki okovi s

orme anglo-saksonskoga
konja: 1. Eriswel;
2. Wallingford; 3.
Eastry; 4. Cheeseacke
Hill; 5. Cowbridge;
6. South Leckaway;
7. Easington; 8-10.
prijedlog rekonstrukcije
orme anglo-saksonskog
konja; 6. prema: T. M.
Dickinson, C. Fern,
M, A. Hall, ostalo
prema: C. Fern.
55

56

57
58

krajem 8. i u prvim desetljeima 9. stoljea. Bronani krioliki okovi iz

Neudorf-Kahlberga, nedaleko eko-njemake granice i groba 10 u Lutomiersku u Poljskoj i (sl. 15.1-2)55 te primjerci pronaeni kod istonih
Slavena (sl. 15.3) svjedoanstvo su njihove upotrebe u 10. ili poetkom
11. stoljea56.
Ipak, za raspravu u ovom prilogu osobito su vana dva nalaza kriolikih okova s prostora ranosrednjovjekovne Velikomoravske kneevine.
Jedan po svemu slian predmet (po obliku, po tehnologiji izrade, po
funkcionalnoj namjeni i po ukrasnim detaljima) pronaen je u grobu u
Mikulicama (sl. 16.1)57, a ulomak drugoga u grobu kod rotunde Sv. Petra
u Kovry-Budeu (sl. 16.2)58.

Europas mitte um 1000. Katalog. (Ur. A. Wieczorek, H. M. Hinz), Stuttgart, 2000, str. 175 (Neudorf-Kahlberg),
391 (Lutomiersk).
V. P. DARKEVI - S. A. PLETNEVA, Ostslawen, Steppenvlker und Araber, u: Welt der Slawen. Geschichte
- Gesellschaft - Kultur, (ur. J. Herrmann), Mnchen, 1986, str. 221, sl. 12.
J. POULK, Mikulice, str. 95-96. - Europas mitte um 1000. Katalog, str. 235.
M. OLLE, Rotunda sv. Petra a Pavla na Budi. Pamtky archeologick, 81, Praha, 1990, str. 163, 166, sl. 19/1
(pretpostavlja se da je iz 8.-9. stoljea te da glave na krakovima predstavljaju Krista). Europas mitte um
1000. Katalog, str. 251. N. PROFANTOV, Die Elite im Spiegel der Kindergrber aus dem 9. und 10.
Jahrhundert in Bhmen, u: Die frhmittelalterliche Elite bei den Vlkern des stlichen Mitteleuropas (mit einem
speziallen Blick auf die grsmarische Problematik), Brno, 2005, str. 317-319, sl. 5.

204

Pozlaena aplika iz Mikulica pronaena je u

tzv. Petom katelu u okviru Akropole, nedaleko male jednobrodne crkve s istaknutom
polukrunom apsidom. Te okolnosti dale su
povoda J. Poulku da ju protumai kao kranski predmet, a maske na zavretcima krakova
kao nevjetu predstavu Krista. Takvo svoje
miljenje podupire i likovnom usporedbom
glava s aplike s prikazima raspetoga Krista na
olovnom i srebrnom kriu s istoga nalazita.
Treba ipak primijetiti da su te likovne usporedbe sasvim openite, jednako kao to je naelne
prirode i Poulkova usporedba kriolike aplike
iz Mikulica s nekim odabranim primjercima
krieva iz kasnoantikoga i srednjobizantskoga doba59. Poulk nadalje pretpostavlja da
je aplika s ljudskim maskama iz Mikulica
proizvod iz postavarskoga doba (8./9. stoljee),
te da je produkt velkomoravskih zanatlija kako
na to upuuju vrlo slini motivi obrazina na
pozlaenim ostrugama iz groba 44 u Mikulicama, na kriolikim aplikama i mau iz Blatnice (ovdje sl. 3), te na pozlaenim falerama s
konjske orme s lokaliteta itavsk T (ovdje
sl. 17.1-2)60.

Sl. 15. Srednjovjekovni

krioliki okovi
konjske orme:
1. Neudorf-Kahlberg,
prema: J. Haberstroh;
2. Lutomiersk,
prema: T. Kempke;
3. Kijevska Rusija,
prema: V. P. Darkevi,
S. A. Pletneva.

59

60
61

Raspravljajui pojavu ljudske obrazine na nekim velikomoravskim proizvodima, J. Poulk je

upozorio i na slian obiaj koji su prakticirali Langobardi u sjevernoj Italiji
u drugoj polovini 7. i u prvoj polovini 8. stoljea, kod kojih se takoer
nalaze krievi od tankog zlatnog lima s iskucanim ljudskim glavama na
krakovima. U tome je naao jo jednu potvrdu o kranskom karakteru
kriolike aplike iz Mikulica. Priklanja se takoer i miljenju S. Fuchsa
koji je tumaio da su te motive, kao prikaz Kristove glave, langobardski
zlatari i obrtnici preuzeli iz bizantske kulturne sfere61.
Ulomak jo jedne vrlo sline pozlaene kriolike aplike pronaen je Budeu, u djejem grobu 71 uz jo nekoliko nakitnih predmeta. Grobna cjelina
kronoloki je dobro odreena filigranskim grozdolikim naunicama u 9.
stoljee, no, treba primijetiti da je ulomak kriolike aplike iz toga groba
vjerojatno jo i stariji jer je, s obzirom na njegovu fragmentarnost i provizornu prilagodbu u funkciji privjeska, oito bio u naknadnoj upotrebi.
Slinost dvaju spomenutih osebujnih nalaza s podruja dananje eke s

J. POULK, Mikulice, str. 96. P. SOMMER, Die Christianisierung Bhmens aufgrund archologischer,
kunsthistoricher und schriftlicher Quellen, u: Europas mitte um 1000. Beitrge zur Geschichte, Kunst und
Archologie (ur. A. Wieczorek, H. M. Hinz), Stuttgart, 2000, str. 401-402, sl. 284.
J. POULK, Mikulice, str. 96, T. 34, 36/1-7, 38/3,
J. POULK, Mikulice, str. 61-65. S. FUCHS, Die langobardischen Goldblattkreuze aus der Zone sdwrts der
Alpen. Berlin, 1938, 27-41. Nae je miljenje da su langobardski krievi od zlatnoga lima ostatak njihove
stare vjere, to emo uskoro pokuati objasniti na drugom mjestu.

205

Sl. 16. Bronani pozlaeni

krioliki okovi s maskama
s podruja Velikomoravske
kneevine:
1. Mikulice,
prema: L. Polek;
2. Bude,
prema: A. Bartokov.

ninskom aplikom je neupitna pa je i njena pripadnost istome kulturnome

krugu vrlo vjerojatna i uistinu se nudi kao jedina tipoloka i morfoloka
opcija. Spomenute priblino istovremene bronane pozlaene falere (lok.
itavsk T) sa est slinih obrazina, koja su takoer dio konjske orme,
ne ostavljaju dvojbu u tome smislu62.
Dvije zanimljive kriolike aplike, jednu bakrenu i jednu bronanu, s
nepoznatih nalazita u Maarskoj donosi i J. Hampel (sl. 18.1-2)63. I ti
primjerci na zavretcima krakova imaju rupice za zakovice pa su mogli
sluiti istoj svrsi, no, kako se prilikom njihove objave donose samo kratki
opisi izgleda njihovoga nalija, to nije mogue pouzdano tvrditi. Takoer
im se ne donosi ni ua datacija, premda se iz teksta dade razumjeti da
se o njima razmilja kao o predmetima koji pripadaju ranom kranstvu
u Panoniji.
Svojevremeno je i Z. Vinski objavio fragment jedne bronane aplike s
Garduna (ant. Tilurium) iznad Trilja u Cetinskoj krajini. Istaknuto je da
stilski pripada barbarizirano-provincijalno-bizantskom kulturnom krugu
7. stoljea, no, nije utvreno emu je taj ulomak izvorno pripadao64. Na
ostatku aplike, u jajolikom okviru u reljefu je izvedena ljudska maska.
Ispod njene brade je ostatak rupice za zakovicu, a uokolo su tri kuglasta
istaka u bazi kojih je lijeb, moda kao leite za traku kojom je taj predmet bio dodatno privren za podlogu. S obzirom na ove pokazatelje

62

63
64

J. DEKAN, Velk Morava - Doba e umenie, Bratislava, 1976, sl. 123 (kriolika aplika), sl. 99 (falera). Budue
istraivae ovoga pitanja ipak treba upozoriti da su vrlo slini proizvodi prisutni i kod Langobarda u Italiji
u 7. stoljeu. Rije je o krievima od zlatnoga lima (aplikacije za odjeu) koji na krakovima imaju vrlo sline
nasuprotne maskerone, za to usp.: I Longobardi. (Ur. G. C. Menis), Milano, 1990, kat. br. IV/102, X/99,
X/172, X/191b.
J. HAMPEL, Alterthmer, 1. Bd. 64-65, sl. 66-67; 2. Bd. str. 383-384; 3. Bd. Taf. 279/4, 280/2.
Z. VINSKI, Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji prema arheolokoj ostavtini predslavenskog
supstrata, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 69, Split, 1967, str. 33, T. XXV/2.

206

Sl. 17. Bronane

pozlaene falere s
maskama s konjske orme
s lokaliteta itavsk T,
prema: J. Dekan.

nije iskljueno da je i u ovom sluaju rije o ostatku kriolike aplike s

etiri nasuprotne obrazine (sl. 19.1) kako to pokazuje cjelovito sauvan
primjerak iz Nina. Na prvi pogled bi se takoer moglo pomisliti da taj
fragment moda pripada i nekoj od (slavenskih) fibula toga doba65 kojima
noga esto zavrava upravo ovakvim motivom kao apotropejskim simbolom, no prisustvo spomenutih kuglastih ispupenja na tome mjestu
takvu fibulu tipoloki bi predstavilo kao jedinstven primjerak, to je
malo vjerojatno. Jednako miljenje moe se iznijeti i za okove pojasnih
kopi jer je takvo rjeenje rekonstrukcije prije desetak godina predloila
P. Koroec66. U istoj prigodi ona je ponovo otvorila i raspravu o vjerojatno
istovremenom bronanom fragmentu druge aplike slinoga likovnoga i
ikonografskoga sadraja koji je pronaen u grobu 2, maloga ranosrednjovjekovnoga groblja u Spodnjoj Hajdni kod Ptuja. Naen je uz skromne
ostatke bjelobrdskih osobina, pa je oito i u ovom sluaju rije o objektu
koji je bio u naknadnoj upotrebi. Na istome mjestu se dvoji i o izvornoj
funkciji ovoga ulomka, pa se, kao i u gardunskom primjeru, iznosi miljenje da je rije o dijelu okova jednodijelne pojasne kope67. Nalazi takvih
kopi, u smislu likovnoga rjeenja, ali i cjelovito zamiljene izvedbe, nama
nisu poznati, a opire mu se i injenica da i ovaj ulomak ima rupice za
zakovice kojima je bio privren za podlogu. Stoga iznosimo prijedlog da
bi se i u ovom nalazu moglo raditi o kriolikoj apliki iste funkcije i istoga
ikonografskoga sadraja kako to pokazuje ninski primjerak (sl. 19.2). U
smislu tipolokih, morfolokih i ikonografskih analogija ovdje je dobro
jo jednom upozoriti i na slino rjeenje na ve spomenutom okovu s
65

66

67

Nota bene, polukuglasti istaci na fragmentu gardunske aplike sasvim su nalik onima kakve imaju pete brojnih
primjeraka fibula, kako slavenskih tako i onih kod drugih naroda.
P. KOROEC, Aplika s lovekim licem iz groba t. 2 z nekropole v Spodnji Hajdni pri Ptuju, Starohrvatska
prosvjeta, ser. 3, sv. 30, Split, 2003, str. 101, sl. 4.
P. KOROEC, Aplika s lovekim licem, str. 99-102.

207

Sl. 18. Kriolike aplike

iz Maarske, prema:
J. Hampel.

Sl. 19. Prijedlog

rekonstrukcije vjerojatnih
kriolikih aplika s
Garduna i Spodnje
Hajdne.

konjske orme koji je pronaen u Easingtonu u sjevernoj Engleskoj. Na

tome kriolikom okovu iz anglo-saksonske sfere (sl. 14.7), takoer su,
na slino profiliranim zavretcima krakova prikazane etiri nasuprotne
stilizirane ljudske glave68. Ne treba pri tome zanemariti niti injenicu da
se u stilskome izrazu ulomak iz Spodnje Hajdne udaljava od starijega
gardunskog primjerka te da se znatno pribliava takvim izraevinama
koje su karakteristine za ranokarolinko doba.
Saimajui ovaj dio rasprave mislimo da se prema naoj analizi moe
argumentirano pretpostaviti da drijaku krioliku apliku, u primarnoj
funkciji, nije uputno tumaiti kao predmet iz kranske sfere, a niti ju je
s njom treba povezivati na bilo koji nain. Znatno je, naime, vie pokazatelja prema kojima se moe suditi da je ona izvorno bila dio konjske orme
(sl. 20), da vremenski i kulturno pripada pretkranskom horizontu te da
je zbog svoga krinoga oblika tek u naknadnoj upotrebi mogla biti protumaena i upotrijebljena kao znamen povezan s kranskom praksom.
Takoer je i njena pripadnost slavenskom kulturnom krugu neosporna jer
joj, prema dosadanjim spoznajama, jedine tipoloke i morfoloke analogije nalazimo u grobovima iz doba Velikomoravske kneevine, s podruja
dananje eke. Takvo miljenje moe se poduprijeti i injenicom da je
jedan od nalaza iz djejeg groba s kriolikom aplikom iz Nina i ukraeni ka68

O tome nalazu usp.: T. M. Dickinson - C. Fern - M. A. Hall, An early Anglo-Saxon, str. 253-254, sl.
5/e.

208

Sl. 20. Funkcija

kriolikoga okova iz Nina,
crte: M. Palok, prema
ideji A. Miloevia.

69

70

71

72

lotasti predmet. J. Beloevi navodi jo nekoliko takvih

nalaza iz Dalmacije69. Te, inae zanimljive artefakte
u horizontu grobova s podruja ranosrednjovjekovne
Hrvatske takoer je mogue usporediti s vrlo slinim
predmetima koji su pronaeni u ranoslavenskim, i
napose u kasnoavarskim grobovima u srednjoj Europi
i u Karpatskoj kotlini. Jedan primjerak je pronaen u
vie puta spomenutom grobu s luksuznom konjskom
ormom iz Blatnice, a za ostale upuujemo na podatke
iz literature70. Za nau raspravu posebno je meutim,
zanimljivo da su i ovi kalotasti okovi takoer djelovi
konjske opreme to je potvreno arheolokim kontekstom veeg broja slinih nalaza71. Opravdano se stoga,
moe pretpostaviti da se i ovaj predmet, kao i kriolika
aplika u djejem grobu 324 na drijacu u Ninu, nalazio
u naknadnoj upotrebi, a takoer je i sasvim izvjesno
da su oba nekada bili dijelovi istovremene, a moda
i iste konjske orme.
Napose je zanimljivo pitanje ikonografskoga tumaenja stiliziranih
nasuprotnih obrazina i ljudskih figura koje se pojavljuju na krakovima
toga okova. Njegovo obrazlaganje na ovome mjestu viestruko bi povealo opseg ovoga teksta, a to bi, s obzirom da je namijenjen kao prilog u
spomenikom zborniku posveenom potovanom prof. eljku Rapaniu,
bilo izrazito neprikladno. Stoga emo taj problem raspraviti vrlo skoro na
drugom mjestu. Ovdje e biti dovoljna tek napomena da je nae miljenje
u tome smislu prilino usklaeno s onim kojega su ve iznijeli N. ausidis
i N. Jaki, tj. da je u ovom sluaju rije o openitome simbolikome prikazu nekoga pretkranskoga boanstva, najvjerojatnije etveroglavoga
Svantevita. S obzirom da se taj okov nalazio upravo na dijelu konjske
orme, on je moda imao i apotropejsko znaenje jer je bijeli konj bio vrlo
vana i osobito uvana ivotinja koju su koristili tijekom kultnih obreda
organiziranih u ast toga staroslavenskoga boga. Pored toga, u povijesnom
opisu Svantevitovog hrama u Arkoni na otoku Rgen (nekada Rujan) u
Baltikome moru stoji, da je uz njegov idol bio odloen veliki raskono
ureeni ma i skupocjena orma konja koju je smjelo koristiti samo to
boanstvo dok je ratovalo na strani svojih poklonika72. Velika je, stoga
vjerojatnost, da je na kriolikoj aplici iz Nina ipak predstavljen Svantevit.

J. BELOEVI, Starohrvatsko groblje, str. 272. Nama se ovdje ini posebno zanimljivim upozoriti na injenicu da se jedan ovakav okov nalazi i meu poznatim kasnoavarskim nalazima iz Smrdelja, te u bogatom
grobu 322 sa drijaca u Ninu gdje se nalazio uz karolinko oruje i staklene posude. Za te nalaze usp.: M.
PETRINEC, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave. Split, 2009, str. 146148, T. 64/3, 65/8, 88/5.
J. HAMPEL, Alterthmer, 1. Bd. str. 669-671, sl. 2052-2057. Pregledno o nalazima kalotastih aplika kod nas
i u Europi vidi u: J. BELOEVI, Starohrvatsko groblje, str. 272. - M. PETRINEC, Groblja, str. 148.
Z. ILINSK, Nov nlezy falr zo slovansko-avarskch pohrebsk na Slovensku, Slovensk archeolgia
(Eisnerov zbornik), IX/1-2, Brno, 1961, str. 325-346. - Awaren in Europa, str. 83, kat. br. XXV, 9c, sl. 87. N.
PROFANTOV, Awarische Funde, str. 634-635, T. 10/7, 9. E. BRDOS - . GARAN, Das awarenzeitliche
Grberfeld in Zamradi-Rtifldek. Tom. I., Budapest, 2009, str. 24, 67, T. 12, 54.
Podatci prema zapisima dvaju kroniara i historiara iz 12. stoljea, Helmolda (oko 1120. do poslije 1177.)
i Sasa Gramatika (oko 1150.-1220.). Cit. prema: L. Lger, Slovenska mitologija, Beograd, 1904, str. 85-93.

209

Zakljuak
Uvaavajui na kraju sve ono na to je u ovom tekstu ve upozoreno, moe
se zakljuiti da je kriolika aplika sa drijaca u Ninu u izvornoj namjeni
bila funkcionalni okov konjske orme kojom su bila spojena dva remena
koja su se meusobno ortogonalno preklapala. Tomu u prilog govori i
raspored veeg broja rupica za masivne zakovice koje su doprinosile vrstoi zavrne izvedbe. U pretpostavci da su nasuprotne stilizirane ljudske
obrazine i figure uistinu predstava Svantevita, koji je, kako se tumai i
hipostaza staroslavenskog boga Peruna, realno je zakljuiti da je ovdje
rije o nalazu koji svojom starinom see u doba prije nego li su Slaveni
u Dalmaciji u znatnijoj mjeri primili kranstvo. Njegovu naknadnu
upotrebu u djejem grobu, vjerojatno u 9. stoljeu, opravdano se moe
protumaiti i kao predmet koji je tada svjedoio pokrtenog pripadnika
ranosrednjovjekovne ninske zajednice i to u vrijeme kada se po malo gubila spoznaja o staroj vjeri koju su Slaveni u Dalmaciju donijeli iz svoje
prapostojbine. Tomu je svakako mogao doprinijeti i jasni krini oblik
aplike kao prepoznatljiv kranski znamen. Moe se jo pretpostaviti da
je krioliki pozlaeni artefakt u 9. stoljeu bio protumaen i kao antikvitet kojim se pokuavalo dokazivati pokojnikovu pripadnost kranstvu
od davnijih vremena. Takvo miljenje dade se poduprijeti i fragmentom
ve spomenute vrlo sline, takoer pozlaene kriolike aplike iz Budea
u ekoj koji je naknadno upotrijebljen kao privjesak pa je, nakon to
je i on moda bio objanjen kao starija kranska relikvija, vjerojatno u
dijelovima bio podijeljen batinicima. Na slian nain moe se objasniti i
prije spomenuti nalaz dijela vjerojatno kriolike aplike s ljudskom maskom
iz Spodnje Hajdne u Sloveniji koji je isto tako naen u grobu, uz skromne
bjelobrdske ostatke. Oito je, dakle, da je i on bio u naknadnoj upotrebi73.
Ovakve pojave zabiljeene su i drugdje, naprimjer kod Vizigota, od kojih
je, u poznatoj ostavi iz mjesta Torredonjimno u pokrajini Jan u junoj
panjolskoj, preostalo nekoliko desetaka privjesaka-relikvija provizorno
izraenih od ulomaka starijih zlatnih krieva74.
Kriolikom aplikom iz djejeg groba 324 sa drijaca u Ninu ne moe se,
dakle, dokazivati pokrtenje Hrvata u karolinko doba, nego tek dugotrajni proces u kojemu su novodoseljeni Slaveni, na podruju dananje
Dalmacije, u drugoj polovini 7. i tijekom 8. stoljea, postupno naputali
svoju staru vjeru i prihvaali kranstvo. Iz njenog ikonografskog sadraja
takoer proizlazi da ona moe imati dublji i sloeniji religijski smisao nego
li se do sada pretpostavljalo, to joj znatno podie kulturno-povijesni
znaaj, ukazujui ujedno i na nove mogunosti u buduim istraivanjima
naeg ranosrednjovjekovlja.

73
74

P. KOROEC, Aplika s lovekim licem, str. 99-102.

W. HBENER, Goldblattkreuze auf der Iberischen Halbinsel, u: Die Goldblattkreuze des frhen Mittelalters,
Bhl, 1975, str. 85-89. Taf. 32-34. Pretpostavlja se da je ovaj depo zlatnih predmeta skriven poetkom 8.
stoljea, u vrijeme arapskih prodora na Pirinejski poluotok, a sadrava predmete iz prve polovine 7. stoljea.

210

Ante Miloevi

On the original Function of the cross-like Brace

from drijac in Nin

The text analyses once again the cross-like application found in 1977 in the Grave 324 of the early
medieval cemetery at drijac in Nin. The analyses published so far claim the find to be an artefact
proving the Christianisation of the Croats and other Slavs in their new land under the Carolingian
influence. In doing this, attempts were made to compare the application of Nin with numerous
cross-like fibulas found all over Western Europe. We hold such comparisons unacceptable, because of
typological-morphological and functional differences and also because none of the early Carolingian
fibulas found so far has figural images like those on the cross-like application of Nin.
Following the analysis, we hold the cross-like application of drijac in Nin originally to have been a
functional horse harness brace that connected two mutually perpendicularly crossing belts. This is
supported also by the distribution of a larger number of wholes for massive rivets that contributed to
its strength. While assuming that the opposite stylised human masks and figures represent Svantevit
who, as interpreted, was also a hypostasis of the old-Slavic god Perun, it is logical to conclude that
this find comes from the times before the Slavs in Dalmatia accepted Christianity to a larger scale.
Its subsequent use in a child grave, probably in the 9th century, can be reasonably interpreted as an
object that, at that time, witnessed a Christened member of the early medieval community of Nin,
at the time when the awareness of the old faith, brought by the Slavs to Dalmatia from their original
lands, was gradually vanishing. This could certainly be supported also by the clear cross-like shape of
the application, as a recognisable Christian symbol. It may further be assumed that the 9th century
cross-like gilded artefact was interpreted also as a relict that was to prove the deceased persons long
time belonging to Christianity. This opinion can be further supported by a fragment of the already
mentioned, very similar, also gilded cross-like application from Bude in Czech Republic, that was
subsequently used as a pendant, and, after most probably being interpreted as an older Christian
relic, too, probably in pieces, distributed to the heirs. In a similar way can be interpreted also the
previously mentioned find of a part of a probably cross-like application featuring a human mask,
from Spodnja Hajdna in Slovenia, also found in a grave, together with some modest Bijelo Brdo
culture artefacts. It is thus obvious that it changed its function. Such cases were recorded elsewhere
as well, for instance in the well known Visigoth hoard in Torredonjimno in the province of Jan in
Spain, where several dozens of pendants-relics, made provisionally from fragments of older gilded
crosses, were found.
The cross-like application from the child Grave 324 of drijac in Nin, thus, cannot prove the
Christianisation of the Croats in the Carolingian times, but only a long lasting process in which the
newly arrived Slavs, in the area of the present day Dalmatia, in the later half of the 7th and during the
8th centuries, gradually abandoned their old faith and accepted Christianity. From its iconographical
contents can also be concluded that it may have a deeper and more complex religious meaning than
assumed so far, that significantly increases its cultural and historic importance, also indicating new
possibilities in future studies of our early medieval history.
(translation by R. Kekemet)
211

Nikola Jaki

Novi natpis s imenom kneza Branimira

ridruujui se estitkama uz jubilarnu obljetnicu roenja mojega starijeg kolege i prijatelja eljka Rapania s osobitom radou prilaem
svoj skromni uradak. ini se prikladnim estitku vrsnom epigrafiaru dopuniti upravo jednim natpisom, dakako ranosrednjovjekovnim
kakvima se i on u svojoj dugogodinjoj praksi ponajvie bavio. Pritom,
jedan njegov vaan doprinos na polju epigrafike izravno je povezan uz
natpise na kojima je uklesano ime kneza Branimira. U trenutku kada je
njegova rasprava objavljena, 1981. godine, bila su poznata etiri natpisa
to se izravno odraava i u samom naslovu: Biljeke uz etiri Branimirova natpisa1. Danas, neto vie od 30 godina nakon te rasprave, korpus
Branimirovih natpisa povean je na est primjeraka. U ovom prilogu bit
e rijei o posljednjem pronaenom natpisu, dakle estom po redu.
Natpis o kojemu je rije pronaen je tijekom lipnja i srpnja 2002. godine,
dakle prije deset godina i do sada nije objelodanjen. Otkriven je naime
u tijeku viegodinjih sistematskih iskapanja na lokalitetu Sv. Martin u
Lepurima kod Benkovca. Rije je o kasnosrednjovjekovnoj crkvici koja
je bila minirana tijekom Domovinskog rata, pa se nakon rata pristupilo
arheolokim istraivanjima, a sve u namjeri da se crkvica obnovi. Pokazalo
se pritom da je kasnosrednjovjekovna jednostavna graevina bila podignuta na prostranijem ranokranskom kompleksu koji je u 9. stoljeu
bio znatnije pregraen u skladu s novim potrebama, svakako u trenutku
uspostave gue kranske infrastrukture na tlu kneevine Hrvatske.
Istraivanja do danas nisu zavrena, a prekinuta su nakon 2004. godine2. U
nadi da e se istraivanja dovriti i da e se pristupiti neodloivoj sanaciji
ovog vanog lokaliteta ije je stanje trenutno u najmanju ruku sramotno,
nisam urio s objavom grae. Tako je i ovaj natpis ostao nepubliciran sve
u nadi da e se za njega nai mjesta u jednom temeljitom fundberichtu
kakav zasluuje spomenuti lokalitet. Kako ni do danas (2012. godine)
nema nikakvih pomaka oko konane sudbine ovog iznimno vrijednog
nalazita koje sam godinama istraivao, zapoinjem s objavom najvanijih i najzanimljivijih nalaza meu koje svakako spada i spomenuti novi
natpis s uklesanim imenom kneza Branimira.
. RAPANI, Biljeke uz etiri Branimirova natpisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split 1981,
str. 179-190.
2
Viegodinja istraivanja koja su bila materijalno pomagana od strane Ministarstva kulture Republike
Hrvatske naglo su prekinuta s nastupom nove vlade pod vodstvom premijera dr. Ive Sanadera i ministra
za kulturu mr. Boe Bikupia.
1

213

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Sl. 1. Sv. Martin

u Lepurima, tloris
srednjovjekovnog
graevinskog sklopa.

Da bi se shvatile okolnosti nalaza samog natpisa koji nije cjelovit, valja

predoiti u najkraim crtama sam graevinski kompleks. O njemu sam
pisao u dva navrata, prvi put jo u tijeku istraivanja 2000. godine kad
jo nije bio u cijelosti istraen3, a potom i 2008. godine kada je razvitak
cjelovitog kompleksa bio ve bolje razumljiv4. U toj sam prilici priloio
i tloris s graditeljskim fazama njegova razvitka od prve ranokranske
bogomolje do gotike crkvice koja je bila sauvana na terenu sve do
1992. godine kada je bila minirana u jednoj akciji unitavanja katolikih
bogomolja na teritoriju pod okupacijom pobunjenih Srba u Hrvatskoj.
Taj tloris prilaem i u ovoj prilici da bi itatelj mogao pratiti sve razvojne
graevinske faze (sl. 1).
Negdje tijekom 5. stoljea bila je podignuta jednostavna ranokranska
bogomolja kao dvoranska graevina koja se na istoku zakljuivala iznutra
polukrunom apsidom ije je vanjsko lice poligonalno. U narednoj graevinskoj fazi, valjda tijekom 6. stoljea, prvotna je bogomolja uklopljena u
sloeniju graevinsku strukturu koja ju je opkolila sa sjeverne, zapadne
i june strane. Time je na zapadnoj strani stvoren narteks iz kojega se
pristupalo sjevernoj i junoj prigradnji kao to je to esto sluaj na ranokranskim kompleksima u Dalmaciji, primjerice kod crkve Sv. Martina
u Pridrazi. Tijekom 9. stoljea cijeli je kompleks radikalno preoblikovan.
Izvorna je ranokranska bogomolja dobila poploanje od masivnih
kamenih ploa, a na njima su postavljena etiri nosaa kvadratnog presjeka ime je naos postao ralanjen. Ta su etiri nosaa bila preuzeta
s neke monumentalne antike graevine. Na njima su poivali snani
N. JAKI, Arheoloka istraivanja razorene crkvice Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 27, Split, 2000, str. 189-200.
4
N. JAKI, Il ruolo delle chiese rurali nella formazione del ducato croato medievale, Hortus artium
medievalium, 14, Zagreb-Motovun, 2008, str. 103-112.
3

214

antiki kapiteli koji su nosili svodnu konstrukciju

predromanike graevine s kupolom u sreditu. U
narteksu su sagraena etiri masivna pilona pravokutne osnove sa svhom da podravaju novu svodnu
konstrukciju i emporu nad njom. Pred ulazom u
narteks bio je podignut zvonik koji na alost nije
u cijelosti istraen. Ovim radikalnim intervencijama ranokranska je bogomolja transformirana u
presvoenu predromaniku crkvu s kupolom te s
predvorjem na ijim je svodovima poivala empora,
upravo onako kako je to dokumentirano na primjeru
crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine. Postignut je efekt
naglaenog zapadnog proelja, tzv. westwerk. Prema takvoj mojoj interpretaciji nastala je grafika
rekonstrukcija koju ovdje takoer donosim (sl. 2)5.
Bone dvorane naslijeene iz ranokranskog razdoblja dobile su na istoku polukrune apside i time su
preoblikovane u zasebna svetita. O tome ponajbolje
svjedoi ona sjeverna ija je predromanika podnica
od kamenih ploa u cijelosti sauvana zajedno s
utorima za uglavljivanje oltarne ograde. Tada su sva
tri svetita, glavna crkva i dvije bone kapele dobile
zasebne oltarne ograde. Naime, u istraivanjima je
pronaeno mnogo ulomaka ovih ograda, a razlikuju
se morfoloki reljefi triju razliitih klesarskih radionica, to znai da nisu sve ograde nastale u istom
momentu ve je svaka nastala kao zaseban projekt.
No morfoloka analiza ovih reljefa nee biti na ovom
mjestu raspravljana, tim prije to nema izravnih
posljedica na interpretaciju samoga natpisa.

Sl. 2. Sv. Martin u

Lepurima, prijedlog
rekonstrukcije
predromanikog objekta,
prema: A. Miloevi.

Cijela graevina pokazivala je konstrukcijske slabosti ve tijekom 11. ili 12. stoljea. Naime, kako
nosai svodova u crkvi nisu bili posebno temeljeni
nego samo poloeni na monumentalni plonik, oigledno je dolo do
nekih pomicanja i pucanja samih nosaa. Stoga je valjalo prii njihovom
uvrenju, a to je napravljeno tako da su nosai na junoj strani bili dodatno obzidani do stanovite visine, cca. 1,5 metra od plonika. Konano
nakon toga iz nekog razloga, cijeli je kompleks ipak devastiran i poruen.
U predjelu narteksa gdje su sauvani arheoloki slojevi zapaeni su znatni
tragovi palea, iz ega valja zakljuiti da je objekt postradao u poaru.
Na ostacima poruene crkve podignuta je jednostavna bogomolja s pravokutnom apsidom kakve su karakteristine za graditeljstvo u Dalmaciji
kroz 14. i 15. stoljee. Nova je crkvica cijelim svojim opsegom ula u
prostor one starije tako da je postala i ua i kraa. Juni je njezin zid u
sebe inkorporirao nosae predromanike crkve koji su jo do 1992. godine
bili sauvani u punoj svojoj visini zajedno s pripadajuim im kapitelima.

Objavljen u A. MILOEVI, Predromaniki zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Dubrovnik-Split, 2011, str. 59.

215

Predromaniki plonik ostao je neko vrijeme u cijelosti sauvan unutar

gotike crkvice, a i ispred nje tvorei poploani pristup kasnosrednjovjekovnoj bogomolji. Naprotiv, porueni je prostor narteksa ispoetka
posluio za odlaganje ruevina, a uskoro je poeo sluiti i kao ukopite.
Tijekom 15. stoljea bio je u cijelosti okupiran grobovima koji su relativno dobro datirani numizmatikim nalazima (Hrvoje Vuki Hrvatini,
Francesco Foscari), vojnom opremom (kasnosrednjovjekovne ostruge) i
nakitom (trojagodne naunice). U jednome od tih grobova iz kasnog 14.
ili pak 15. stoljea pronaeni su i ulomci natpisa o kojemu e biti rijei.

Sl. 3. Dukat duda F.

Foskarija iz grobnice 225,
foto: M. Rogoi.

Uz predromaniki kontrafor koji je naslonjen na junoj strani zapadne

fasade prvotne ranokranske bogomolje istraene su dvije kasnosrednjovjekovne jednostavne grobnice (br. 224 i 225) odvojene meusobno
jednim zidiem. U graevinskom materijalu od kojega je taj plitki zidi
bio zidan, pronaen je 28. lipnja 2002. godine ulomak ploe na kojoj su
sauvana slijedea pismena: XEGOTEO. Nije bilo jednostavno odrediti
funkciju te ploe kojoj je natpis tekao po rubu i zauzimao mu cijelu irinu. Slijedilo je istraivanje grobnice 225 naslonjene uz samu zapadnu
fasadu crkve i u njoj je uz pokojnika pronaen dukat duda F. Foscarija
(1423.1457.) na temelju ega se valjda moe zakljuivati da je pokojnik
u grobnicu poloen u 15. stoljeu, svakako ne mnogo kasnije (sl. 3). U
daljnjim sistematskim istraivanjima toga dijela narteksa nakon to je
bila uklonjena suhozidna graa grobnice 225, pokazala se pod njom jo
jedna jednostavna grobnica (255a) u ijoj su grai pronaeni novi ulomci s
dijelovima onoga istog natpisa: MIRODV. Ti su se ulomci izravno spajali s
onima pronaenim ranije u neposrednom susjedstvu i dali su slijedei neprekinut tekst (sl. 4.1): ....MIRO DVX EGO TEO.... U terenskom dnevniku
za ponedjeljak 22. srpnja 2002. godine ostala je moja zabiljeka: Valjda:
(Brani)MIRO DVX EGO TEO.... Osim samog teksta novi su pronalasci
ponudili i jedan vaan detalj koji je upuivao na moguu izvornu funkciju
spojenih ulomaka. Ploa na kojoj je natpis lomila se, naime, pod pravim
kutom ukazujui na to da je rije o nekom pravokutnom recipijentu, najvjerojatnije sarkofagu od kojega je sauvana kraa stranica i tek manji dio
uzdune stranice. Na tom je manjem ulomku uzdune stranice sauvan i
dio jednostavne antike profilacije ije bi mjesto, po logici stvari, bilo na
proelju. Ista profilacija zapaena je i na jednom vrlo malom ulomku koji
je bio pronaen na istom lokalitetu u prijanjim godinama istraivanja,
a na njegovom su rubu bila sauvana svega tri pismena ..VSB... posve
istih svojstava koja imaju i pismena ve spominjanog natpisa. Profilacija
je dakle pripadala proelju sarkofaga, a tekst je bio na njegovom rubu.
Rekonstrukcija koju ovdje donosim pokazuje njihovu izvornu poziciju
na sarkofagu (sl. 4.2). Pokazuje da je tekst od kojega su sauvana samo tri
pismena tekao po rubu proelja sarkofaga, a zatim se u uglu lomio za 90
i nastavljao po rubu njegove krae stranice. Pozicija pak natpisa na rubu
jasno je govorila u prilog injenici da ostatci sauvanog teksta ne pripadaju
nadgrobnom natpisu antikog sarkofaga ve da su uklesana naknadno kada
je sarkofag posluio posve novoj svrsi. Razvidno je bilo isto tako da su od
sarkofaga ostali sauvani ulomci proelja i jedne krae stranice, a da nije
sauvano nita od njegova dna. No da bi nova funkcija koju je sarkofag
216

Sl. 4. Sv. Martin u

Lepurima, ostatci natpisa
sa spomenom kneza
Branimira i prijedlog
rekonstrukcije portala
izraenog od antikog
sarkofaga.

dobio u ranom srednjem vijeku postala posve razumljivom valja se pozvati

na jedan sluaj bez kojega bi bilo teko doi do zadovoljavajueg rjeenja.
Iznad slikovitog brakog sela Dola koje se smjestilo na poetku pitomog
dolca stoji i danas romanika crkvica posveena Sv. Mihovilu Arhanelu. Jedna je od onih poznatih brakih romanikih crkvica jednostavnog
pravokutnog tlorisa s polukrunom apsidom, a presvoena valjkastim
svodom. Po jednom se detalju izdvaja meu srodnim srednjovjekovnim
brakim svetitima, a to je njezin portal. Umjesto da su sastavili portal
od dovratnika i nadvratnika kako je to bilo uobiajeno, braki su srednjovjekovni graditelji pribjegli jednom posve neobinom rjeenju. Nekom
su antikom sarkofagu odstranili dno, zatim su sarkofag uspravili, dakle
postavili okomito i ugradili u zapadni zid crkvice. Dobili su izvanredno
funkcionalan portal (sl. 5). Ovaj je braki primjerak do sada bio izuzetak u
naem srednjovjekovnom graditeljstvu, no ulomci s natpisom koje se ovdje
objavljuje pokazuju da su tu dosjetku poznavali ve graditelji 9. stoljea i
da su ju ve tada primjenjivali. Naime, ulomci pronaeni u arheolokim
istraivanjima u Lepurima pokazuju da je i tamo jedan sarkofag koriten
na isti nain na koji su to napravili i braki graditelji u Dolu. Pritom je u
predromanikoj crkvi Sv. Martina u Lepurima po vanjskom rubu uklesan
natpis. Ulomak pak s manjim dijelom teksta na kojem je sauvano tek
...VS B..., a koji je tekao po okomici portala svjedoi da je natpis bio
relativno dug, da je zapoinjao na desnoj okomici nastavljajui se preko
krae horizontalne strane i zavravao na lijevoj okomici portala. Dio
217

spomenutog teksta ...VS B.... pritom je prethodio onom postavljenom

vodoravno to znai da je raspored bio slijedei ....VS B .....MIRO DVX
EGO TEO. Ono B je zapravo prvo slovo u imenu kneza Branimira, a
prethodi mu VS najvjerojatnije kao doetak termina: (temporib)VS, dakle
(Temporib)vs B(rani)miro dux ego Teo.......
Ako tako rekonstruiramo tekst prema sauvanim dijelovima dobivamo
tekst iji sadraj uvelike podsjea na poznati nam natpis s imenom kneza
Branimira, onaj iz Nina.
NIN:
LEPURI:

Sl. 5. Sv. Mihovil nad

Dolom na Brau, proelje
crkvice s portalom
izraenim od antikog
sarkofaga,
foto: Z. Alajbeg.

(T)emporibus dom(i)no B(ra)nnimero dux slcavorum ego Teudebertus abba

(Temporib)us

B(rani)miro dux

ego Teo.......

Natpis iz Lepura jezgrovitije je sroen ponajprije stoga to majstor nije

raspolagao s dovoljno prostora. Imao je u najboljem sluaju tek neto
vie od dva metra duljine na rubu sarkofaga na kojemu je valjalo uklesati
eljenu informaciju, jer je natpis bio isklesan samo u gornjem dijelu portala. Teko bi naime bilo pretpostaviti da je tekst zapoinjao na portalu
posve nisko, uz noge onoga koji ulazi, a potencijalni je itatelj. Moguu
dispoziciju teksta sugerira na crte.
Ovako rekonstruiran tekst ponovno pokree raspravu o nekim nejasnoama (ili nedosljednostima) u tekstovima s imenom kneza Branimira, a na
koje je upozorio . Rapani 1981. godine. Naime
oblik Branimiro moe se shvatiti kao nominativ
(poput onih Adamizo, Bodidrago, Prodano...)
to bi onda bilo u suglasju s njegovom titulom
Branimiro dux.
Vjerojatnije je ipak da je tu rije o adnominalnom
dativu kako je to ve Rapani istaknuo u svojoj
analizi natpisa iz Nina6. Kneevo ime u nominativu dolazi ipak u obliku Branimir i sklanja se prema
klasinom deklinacijskom sustavu (na natpisu u
Muu je genitiv Branimiri). Tako se oblik Branimiro
usklauje s terminom pred njim: + temporibus
Branimiro. Meutim i u natpisu iz Nina i u natpisu
iz Lepura slijedi titula dux u nominativu umjesto
da je iskazana u kosom padeu. U sluaju natpisa
iz Nina to je navelo Rapania na posve logino
objanjenje da se sintagma dvx Sclavorum ne moe
odnositi na kneza Branimira jer nije u suglasju s
tekstom koji prethodi: Temporibus domno Brannimero7. No sada i u natpisu iz Lepura koji je posve
jednako zamiljen kao i onaj u Ninu (s tim to je
jezgrovitije sroen), zapaamo posve istu pojavu:
iza vremenske oznake temporibus Branimiro stoji
ponovno dux u nominativu. No kako je natpis

6
7

. RAPANI, Biljeke uz etiri, str. 188.

. RAPANI, Biljeke uz etiri, str. 183-185.

218

Sl. 6. Sv. Martin u

Lepurima, natpis opata
Teodeberta,
foto: Z. Alajbeg.

jezgrovitiji ne istie se kime on vlada, odnosno ega je on vladar kao

to je to bilo u ninskom sluaju. Titula se dakle izravno vezuje iz ime
pred njom, a to je Branimir. Pojava je dakako neprihvatljiva klasinom
latinitetu na to nas upozorava viekrat spomenuta Rapanieva analiza.
No sada postaje razvidno kako vie nije rije o sluajnosti. Tekst obaju
natpisa oigledno je pod snanim utjecajem romanskog govornog jezika.
Primjetno je to ve i na ortografskoj razini. Na oba je natpisa osobno ime
Teudebertus odnosno Teo(debertus?) uklesano isputanjem grafema h
(Theudebertus) to takoer nije sluajno ve je odraz udaljavanja od
klasinog latiniteta. Autor dvaju raspravljanih natpisa dospio je u nae
krajeve najvjerojatnije iz Lombardije ili pak iz Galije o emu ponajprije
svjedoi njegovo ime. Njegov je govorni jezik bio romanski, pa odmake
od klasinog latiniteta valja vidjeti ponajprije u toj injenici. Prema tome
njegove srodne natpise uklesane ovako: Temporibus (domno) Branimiro
dux (Sclavorum) valja ipak shvatiti (tj. prevesti) ovako: U vrijeme (gospodara) Branimira vojvode (Slavena).
itatelju se moe uiniti da je naom rekonstrukcijom teksta doetak
sauvanog imena Teo.. presmjelo identificiran s opatom Teudebertom
poznatim s natpisa iz Nina. Stoga valja podsjetiti da je na istom lokalitetu u Lepurima u prvim godinama istraivanja nakon Domovinskog rata
pronaen desni arhitrav s neke oltarne ograde na kojoj je sauvan slijedei
dio teksta (sl. 6): ..ertus abba hvnc domvm (edifi)cavit8. Sasvim je dakle
razvidno da je jedan dio liturgijskih instalacija u sakralnom kompleksu
isklesan nastojanjem nekog opata ije ime ima doetak ...ertus. To
konano nije i jedini spomen nekog opata na natpisu u Lepurima, jer ve
od ranije je bio poznat ulomak oltarne menze na kojoj je opet zabiljeen
jedan opat u formulaciji inmeritus abba9. Sve to naravno govori u prilog injenici da je izvesni Teo... s natpisa u Lepurima zapravo onaj isti
opat koji je sroio natpis na oltarnoj ogradi iz Nina. To, naravno, uvelike
pomae i preciznijem tumaenju funkcije sakralnog sklopa u Lepurima,
no to trenutno nije tema ove rasprave.

Natpis sam prvi put objavio u: Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), Split, 2000, str. 279, a
kasnije u: N. JAKI, Arheoloka istraivanja, str. 189-200. N. JAKI, Il ruolo, str. 108.
9
V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split, 1996, str. 199.
8

219

U svakom sluaju novopronaeni fragmentirani natpis s lokaliteta Sv.

Martin u Lepurima zanimljiv je iz vie razloga. Ponajprije dodatno svjedoi o intenzivnoj izgradnji i obnovi kranskih sakralnih objekata u doba
kneza Branimira na prostoru ranosrednjovjekovne hrvatske kneevine.
Dodatno pojanjava od ranije uoenu injenicu o znatnijoj ukljuenosti
zapadnjakih misionara u tom procesu. Upuuje na zanimljiva i nedovoljno poznata konstruktivna rjeenja kojima su se koristili todobni graditelji
duhovitom prenamjenom rimskih spomenika ime dodatno aktualizira
davnu Prelogovu tezu o predromanici kao pasivnoj negaciji antike10.
Konano obogauje korpus natpisa u kojima je zamjetno udaljavanje od
klasinog latiniteta i pomae tumaenju razloga toj pojavi.

10

M. PRELOG, Izmeu antike i romanike, Peristil, 1, Zagreb 1954, str. 5-14.

220

Nikola Jaki

Another Inscription with the Name of Duke Branimir

The author publishes a fragmentary inscription found in 2002 during the systematic archaeological
excavations of the Early Christian and pre-Romanesque church of St. Martin in Lepuri near Benkovac.
Even though this is a dedicatory inscription, it hadnt been installed in the altar railing according to
the usual practice with the pre-Romanesque inscriptions found on the territories of Croatian dukedom
and Dalmatia. Preserved limestone fragments indicate that they originally made part of a Roman
sarcophagus, its front side framed with a simple moulding. This sarcophagus was, subsequently,
used by the late 9th century constructors in a rather unusual way. They have removed its bottom,
mounting the sarcophagus vertically, into the faade wall, so the former sarcophagus was used as
a portal structure. Fortunately, similar usage had already been recognized in the praxis of Croatian
mediaeval building. An example of a sarcophagus with its bottom detached and installed as a portal
is still in use in a small church of St. Michael in Dol on the island of Bra. Had we no such example,
it would be rather difficult to figure out the original function of the modest fragments from Lepuri.
Once installed as a portal it was provided with a dedicatory inscription which, though lacking a
considerable amount of text, indicates content of great importance and interest. Preserved fragments
read as follows: VSB. and MIRODVXEGOTEO. The lesser part of the preserved inscription was incised on the border of former sarcophagus front, i.e. its layout on the portal was vertical,
while the rest of the preserved text was incised on its side, indicating the text was laid horizontally,
on the its lintel. Author interprets the lesser part as: ...(temporib)us B(rani)..., logically followed by
the larger rest of the inscription, resulting in following reconstruction of its content: (temporib)us
B(rani)miro dux ego Teo
Such restitution is in accordance with another, formerly published, inscription from Nin that mentions the name of this Duke, and here is the comparison:
NIN:

(T)emporibus dom(i)no B(ra)nnimero dux slcavorum ego Teudebertus abba

LEPURI: (Temporib)us

B(rani)miro dux

ego Teo(odebertus abba fecit)

Though the recently found inscription abridges the content more thoroughly, it is obvious that both
contents are corresponding, indicating the identical donor, abbot Theudebert. Some inconsistencies
in Latinity may be explained by the fact that the abbot (and probably a missionary) arrived to these
parts from the regions (Lombardy, Gaul) in which Classical Latinity had already been transformed
into its Proto-Romance forms.
(translation by L. Bori)

221

Ivo Goldstein

to je to Bizant na hrvatskom prostoru reminiscencije na temu (1982.-2012.)

a boravka na postdiplomskom studiju u Parizu, u proljee 1982.

godine, upoznao sam prof. dr. Ljubu Maksimovia, istaknutog
predstavnika beogradske bizantoloke kole. Tada sam jo radio
na svom magisteriju o Prokopiju iz Cezareje1, ali sam poeo razmiljati i
o temi doktorata. U razgovorima s prof. Maksimoviem doli smo do zakljuka da bih trebao istraivati bizantsku nazonost na istonojadranskoj
obali, generalno govorei, nastaviti rad Jadrana Ferluge sublimiran u knjizi
Vizantijska uprava u Dalmaciji2. No, od takve generalne orijentacije do
konanog definiranja teme, bio je jo dalek put.
Vrativi se u Zagreb, ujesen te godine upoznao sam dr. eljka Rapania.
U razgovorima s njim, kao i itajui njegove tekstove (osobito Prilog
prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru)3 i tekstove Mate Suia (prvenstveno danas antologijski Antiki grad)4, malo
pomalo, stigao sam i do teme svoje disertacije: naime, nisam elio, a iz
mnogih razloga ni mogao, pisati poput Ferluge, iako sam njegovu metodu
skrupulozne analize pisanih izvora nastojao vjerno slijediti. elio sam
shvatiti to je to zapravo Bizant na Jadranu, odnosno na istonojadranskoj obali, ali u irem kontekstu od uske vojno-politike prisutnosti. Po
struci sam historiar te sam, da bi dosegao zadani cilj, znao da moram
koristiti rezultate arheologa, povjesniara umjetnosti, lingvista: Rapanieva pomo bila mi je u tom smislu dragocjena, te sam prvo u disertaciji
Bizant na Jadranu od Justinijana do Bazilija I. (6.-9. stoljee), obranjenoj 1988. godine i objavljenoj u knjizi etiri godine kasnije, a potom i u
drugim tekstovima (sve do knjiice Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant,
Zagreb 2003.) uspio uobliiti neko svoje vienje bizantske komponente
hrvatske povijesti. Tim i srodnim temama, drugim rijeima, bizantskom nazonou na istonojadranskoj obali, kao i hrvatskim srednjim
vijekom, osobito razdobljem do 12. stoljea, bavio sam se sve do prije
Rezultati su objavljeni: I. Goldstein, Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje, Zbornik radova
Vizantolokog instituta, 24-25, Beograd, 1986, str. 25-101. I. Goldstein, Historiografija o Prokopiju iz
Cezareje, Historijski zbornik, 38, Zagreb, 1985, str. 167-190.
2
J. FERLUGA, Vizantijska uprava u Dalmaciji. Beograd, 1957. J. FERLUGA, Lamministrazione bizantina in
Dalmazia. (Proireno i dopunjeno izd.), Venezia, 1978.
3
. Rapani, Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980, str. 189-217.
4
M. SUI, Antiki grad na istonom Jadranu. Zagreb, 1976.
1

223

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

desetak godina: bila je to jedna od tema koja je itekako obiljeila moj rad
na istraivanju prolih vremena. Stoga dr. eljku Rapaniu, jednom od
mojih uitelja, posveujem ovaj tekst koji predstavlja jedan od moguih
saetaka mojeg gotovo etvrtstoljetnog bavljenja bizantologijom i hrvatskim ranim srednjim vijekom.
Mnogi su se istraivai bavili razliitim vidovima bizantske povijesti na
istonojadranskoj obali, ali ih se vrlo malo, a ta nekolicina tek periferno,
zapitala: to to uistinu predstavlja Bizant na tom podruju? to je to to
dokazuje nazonost Bizanta? Na to pitanje, ako ga se promatra na razini
politikih dogaaja, prilino je lako odgovoriti, jer se odgovor suava na
slijedee: da li je postojala neposredna bizantska vlast, odnosno kontrola
nad zbivanjima iz Carigrada na istonojadranskoj obali ili nije. Ako jest,
Bizant je tu, ako takve vlasti ili kontrole nema, nema ni Bizanta. No,
budui da iz ranoga srednjega vijeka ima u pravilu vrlo malo podataka,
tako su i o tome kako je funkcionirala bizantska vlast na istonojadranskoj
obali saznanja vrlo oskudna. Da bi se o tome neto vie reklo, potrebno
je u analizu ukljuiti i druge pojmove.
Jo su stari Grci, a onda i Bizantinci baratali pojmom politeia (),
koji je na vie naina oznaavao osobitosti ivota u njihovoj dravi. On
je vieznaan: graansko pravo, dravna uprava, dravni sustav, vlada,
dravna uredba, dravni ustav, te ureen dravni ivot, a suprotno ovom
posljednjem jest rat - polemos (). Dakle, ako bizantsku vlast
shvatimo kao politeiu, ona se od 7. stoljea nuno suoava s razliitim
nainom ivota susjednih Slavena, Hrvata i Srba, pa se, prema tome,
moe smatrati cjelovitim sustavom drutvenih odnosa i naina ivota.
Naravno, u tom razlikovanju sve polazi od razlika u politikom vrhovnitvu - priobalni je dio bio zemlja pod vlau cara, doim je zalee bilo
podruje barbarskih Sklavinija, od kojih je najznaajnija bila Hrvatska.
Iz te, za rani srednji vijek neobino vane razlike, proistekle su i druge.
U odnosu Bizanta prema hrvatskom prostoru vojne su akcije bile moda
najspektakularnije, o njima ima relativno mnogo podataka (u odnosu na
podatke o drugim zbivanjima) i svaka je od njih za krae ili due razdoblje
odredila politiko vrhovnitvo ili barem odnos snaga na tom prostoru.
No, njih je bilo relativno malo - svega etiri. Prva vojna akcija dogodila
se za cara Justinijana I. (527.-565.) u 6. stoljeu, druga za Nikefora I.
(802.-811.) poetkom 9. stoljea, trea za Bazilija I. (867.-886.) oko 870.
godine5 i etvrta za Emanuela I Komnena (1143.-1180.) u 12. stoljeu6.
Narav tih pohoda bila je bitno razliita: u prvom i etvrtom izgleda da
su uglavnom angairani kopneni odredi, u drugom i treem iskljuivo se
ratovalo na moru.
Bizantska se vlast nije nametala prisilom - ona je velikim dijelom i rezultat osjeaja ugroenosti stanovnika bizantske Dalmacije i Istre da ih iz

I. GOLDSTEIN, Bizant na Jadranu, str. 179-181. N. BUDAK, Prva stoljea Hrvatske. Zagreb, 1994, str. 2326.
6
Vidi tekst dalje i I. GOLDSTEIN, Bizantska vlast u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine, Radovi Zavoda za
hrvatsku povijest, 30, Zagreb, 1997, str. 9-28.
5

224

zalea ugroavaju agresivni Slaveni, odnosno Hrvati i Srbi7. Vezivanje uz

ideju Carstva onemoguavalo je nametanje bilo kakve druge vlasti (slino
se dogaalo i u priobalnim krajevima Italije od 6. do polovine 8. stoljea
koje su iz zalea ugroavali Langobardi). U bizantskoj Italiji u veine
carskih podanika postoji douleia () - osjeaj ropstva, odnosno
pokornosti caru, te oikeiosis () - dakle, osjeaj zajednitva svih
stanovnika pod vrhovnitvom bizantskog cara8. Takvi su osjeaji postojali
i na hrvatskom prostoru od Panonije do istonojadranske obale.
S panonskog podruja, potkraj 6. stoljea stie jasan dokaz postojanja
lojalnosti caru i privrenost zajednitvu, to simboliziraju ideje carstva:
kada nepoznati graanin Sirmija (dananje Srijemske Mitrovice), za vrijeme avarsko-slavenske opsade, odnosno pred sam pad grada 582. godine,
urezuje na grkom u ciglu tekst: Kriste Gospode! Pomozi gradu i odbij
Avara i uvaj Romaniju (tj. Rimsko Carstvo)9.
Stanovnici istonojadranskih krajeva pod bizantskim vrhovnitvom po
mnogo emu nisu bili bliski carigradskim vlastima i tamonjem kulturnom krugu, ali ih njihovi suvremenici ipak zovu Grcima: papa Hadrijan
I. (772.-795.) u jednom pismu pie o Grcima koji nastavaju istarski
kraj10. U Rianskom placitu, dokumentu s poetka 9. stoljea, Istrani,
neko bizantski, a tada franaki podanici, potvruju da su od starine
bili pod vlau Grkog Carstva11. Kada je etrdesetih godina 9. stoljea
benediktinac Gottschalk iz Orbaisa (80 km istono od Pariza) zbog svog
nauka o predestinaciji bjeao pred crkvenom hijerarhijom, sklonio se
kod kneza Trpimira. U to je vrijeme Trpimirova vojska krenula na neki
od dalmatinskih gradova pod bizantskim vrhovnitvom, a Gottschalk je
zapisao da kreu protiv naroda Grka (contra gentem Graecorum)12.
U sljedeem navodu, meutim, Gottschalk spominje ljude Latine podvrgnute carstvu Grka (homines Latini Graecorum nihilhominus imperio
Ch. Diehl, Etudes sur ladministration byzantine dans lexarchat de Ravenne 568-751. Paris, 1888. - P. LAMMA,
Oriente e Occidente nellalto Medioevo, Padova, 1968. I. Goldstein, Bizant na Jadranu, str. 112-126.
Openito o tome pitanju u: I. Goldstein - B. Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku. Zagreb, 2006,
str. 89 i dalje.
8
A. Guillou, LItalia bizantina, douleia e oikeiosis, Bullettino dellIstituto storico italiano per il medio evo,
78, Roma, 1967, str. 1-20. A. Guillou, Rgionalisme et indpendance dans lempire byzantin au VIIe sicle:
Lexemple de lexarchat et de la Pentapole dItalie. Roma, 1969, str. 101. Detaljno u: I. Goldstein, O naravi
bizantske prisutnosti na istonojadranskoj obali 6-12. stoljea, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 24, Zagreb,
1991, str. 5-13. I. Goldstein, Bizant na Jadranu, na vie mjesta.
9
Cigla se uva u Arheolokom muzeju u Zagrebu, o emu vidi: F. II, Prirunik izvora hrvatske historije. Dio
I, est I, (do god. 1107), Zagreb, 1914, str. 116.
10
Monumenta Germaniae historica, Epistolae III, str. 715.
11
Rianski placit je ispisan 804, nedugo nakon to su Franci preuzeli vlast nad nekadanjom bizantskom
Istrom I. GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 1995, str. 141-142, 343-344, 377-378. Il Placito
del Risano. Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, 14, Rovigno, 1983-1984, str. 55-75.
12
O Gottschalku, Cambridge Medieval History. Vol. III, str. 529-33. Posebno o njegovu boravku u Hrvatskoj u: L.
KATI, Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti. Split, 1993, str. 108, 117 i dalje. L. KATI, Saksonac Gottschalk
na dvoru kneza Trpimira, Separatni otisak Bihaa, Zagreb, 1932, str. 9. I. GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji
vijek, str. 236-243. Lexikon des Mittelalters, Tom 4, stup. 1611-1612. Theologische Realenzyklopdie. Tom
14, 108ff. C. Lambert, Oeuvres thologiques et grammaticales de Godescalc dOrbais. (Spicilegium sacrum
Lovaniense), Louvain, 1945.
13
L. KATI, Rasprave i lanci, str. 109.
7

225

subiecti)13, to pokazuje da termin Grci oznaava samo politiku, a ne

etniku pripadnost, odnosno, da svjedoi o govornom jeziku lokalnog
stanovnitva.
U kasnoantikoj Saloni upotrebljavao se i grki, iako u mnogo manjoj
mjeri negoli latinski14. I u kasnijim stoljeima, u bizantskoj Dalmaciji,
govorio se uglavnom latinski, odnosno razliiti ranosrednjovjekovni
derivati toga jezika Konstantin Porfirogenet tvrdi da Iadera dolazi od
iam erat, to na lokalnom jeziku, znai ve bijae15. Dakle, radi se o
latinskom16. Meutim, rije plima je u suvremeni hrvatski jezik stigla
iz grkog preko dalmatskog (). Meutim, nema sumnje da je odreeni krug ljudi, posebice na junijim dijelovima obale, poznavao grki i
da se njime i sluio na nekoj razini jezine komunikacije (kao pomoni
jezik, kao slubeni i tome slino). Potvrda te tvrdnje ima mnogo - jedan
je primjer naziv zapadnih dubrovakih vrata - Pile - koji dolazi od grkoga
to znai vrata. Druga, pak, pria cara Konstantina Porfirogeneta
o postanku imena Kotora (od )17. I toponim uh na Dugom
otoku grkoga je podrijetla18.
Osim vojnih, bilo je i drugih akcija: primjerice, u znak prijateljstva izmeu
804. i 807. godine iz Carigrada stiu u Zadar relikvije srijemske muenice sv. Anastazije Stoije19, a otprilike u isto vrijeme (809. godine) u
Kotor relikvije sv. Tripuna20. Putovali su i ljudi iz vladajue hijerarhije - u
Dalmaciju su krajem 9. i poetkom 10. stoljea iz Carigrada upuivani
stratezi. Prema Rianskom placitu, nastalom 804. godine, hipat (konzul)
iz Istre potvrivan je u Carigradu21.
Bizantski utjecaji u umjetnosti oituju su pri gradnji Eufrazijeve bazilike u
Poreu sredinom 6. stoljea22 ili popravku kasnoantikih zidina u Saloni23,
D. kiljan, La langue grecque des monuments salonitains de la basse antiquit, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku, 77, Split, 1984, str. 265-272.
15
Gy. Moravcsik - R. J. H. Jenkins, Constantine Porphyrogenitus: De administrando imperio (dalje: DAI),
Washington DC, 1967, gl. 29, str. 272-273. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd, 1959,
str. 23-24. O tome je s mnogo uvjerljivosti pisao I. URI, Romejski govor i jezik Konstantina VII Porfirogenita, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 24-25, Beograd, 1986, str. 109-138.
16
Vidi P. Tekavi, Uvod u vulgarni latinitet. Zagreb, 1970, str. 102-104, 357-369.
17
DAI 29/263-271. Vizantijski izvori II, str. 23. Vidi i: P. SKOK, Kako bizantiski pisci piu slovenska mjesna
i lina imena, Starohrvatska prosvjeta, n. s., sv. 1, Split, 1927, str. 60-76, 161-196. I. URI, Romejski govor
i jezik.
18
M. SUI, Pizuch na Dugom otoku, Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv. 4, Split, 1956, str. 135-140.
19
Historia translationis s. Anastasiae, u: F. Raki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia.
Zagreb, 1877, str. 306-310. G. Manojlovi, O godini Prijenosa sv. Anastazije u Zadar, Vjesnik zemaljskog arkiva, 3, Zagreb, 1901, str. 107-113. N. Klai - I. Petricioli, Zadar u srednjem vijeku. Zadar,
1976, str. 67-76. J. FERLUGA, Les iles dalmates dans lEmpire byzantin, Byzantinische Forschungen, 5,
Amsterdam,1977, str. 53 i dalje.
20
DAI, 29/269. Vizantijski izvori II, str. 23.
21
A. Petranovi L. Margeti, Il Placito del Risano, Atti del Centro di ricerche storiche, 14, Rovigno, 19831984, str. 57. L. MARGETI, O nekim pitanjima Rianskog placita, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu,
43(4), Zagreb, 1993, str. 432-433. N. KLAI, Izvori za hrvatsku povijest do godine 1526. Zagreb, 1972, str.
11.
22
M. PRELOG, Djela II. Zagreb, 1993, str. 107-136. Vidi i opirno, I. GOLDSTEIN, Hrvati, hrvatske zemlje i
Bizant. Zagreb, 2003. i tamo navedenu literaturu.
23
Procopius, De bellis. I, 16, 15. M. KATI, Kasnoantiki grad na Jadranu - primjer grada Hvara, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38, Split, 1999-2000, str. 46.
14

226

jer se na njima, kao i na nekim drugim objektima oituje slinost s istovrsnim objektima u sredinjim dijelovima Carstva. I u ovim sluajevima
dolazili su ljudi iz Carigrada i okolice, zasigurno je otamo stizao i novac.
Bizant je bitno utjecao i na vjerske prilike, jer car Leon III. 732. godine
papi oduzima jurisdikciju nad nekim zemljama, izmeu ostalih, nad itavim Ilirikom, Dalmacijom i jo nekim zapadnim dijelovima Bizantskoga
Carstva24, Na taj su nain dalmatinski biskupi sudjelovali na estom
opem koncilu u Carigradu 754. godine, iako im vrst ikonoklastiki
stav koji je tamo zastupala veina nazonih zasigurno nije mogao biti
po volji (Mihajlo Sirijski pie o dalmatinskim biskupima, ali ne navodi
gradove iz kojih su doli)25, Potom su solinski biskup Ivan, rapski biskup
Urso, osorski biskup Lovro i kotorski biskup Ivan prisustvovali sedmom
opem koncilu 787. u Nikeji26, to je bio bitan preduvjet da bi se bizantska
crkva na razliite naine i u vie navrata ukljuila u akcije pokrtavanja
Sklavinija u zaleu istonog Jadrana27. Neposredna ili barem posredna
bizantska zasluga je i dolazak uenika Konstantina i Metoda koji su na
hrvatske prostore donijeli narodni jezik u liturgiji i slavensko pismo28.
Da je u 7. i 8. stoljeu, kada izvora gotovo da i nema, Bizant ipak imao neposredan utjecaj na zbivanja na dalmatinsko-hrvatskom prostoru, mogao
bi svjedoiti danas izgubljeni peat ravenskog egzarha Pavla (723.-726.)
koji je pronaen u Solinu29. U vezi s mjestom pronalaska peata logino
se postavlja pitanje da li su dalmatinski prostori bili ovisni o ravenskom
egzarhu i tamonjem egzarhatu, ili su bili posve samostalni30. Da su
neke veze istonojadranske obale s Ravennom postojale i na crkvenom
i na kulturnom planu, svjedoi i pria u Kronici Tome Arhiakona o
legendarnom Ivanu iz Ravenne koji je toboe doao pokrtavati u Split.
No, stvarna linost, ravenski nadbiskup Damjan/Damianus (692.-708.),
bio je rodom iz Dalmacije31.

Cambridge Medieval History, IV/1, str. 71-72. F. II, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara. Zagreb, 1925,
str. 289-290.
25
I. B. Chabot, La chronique de Michel le Syrien. Vol. 1-2, Paris, 1901, str. 520.
26
J. D. Mansi, Sacrorum conciliorum. Vol. 13, str. 139-142, 366-368, 373, 387-388, 723-724, 732. Te je podatke
obradio J. Darrouzs, Listes piscopales du concile du Nice (787), Revue des tudes byzantines, 33, Paris,
1975, str. 5-76. Za istonojadransku obalu nezaobilazna je analiza R. KATII, Imena dalmatinskih biskupija i njihovih biskupa u aktima ekumenskoga koncila u Niceji godine 787, u: Uz poetke hrvatskih poetaka,
Split, 1993, str. 25-35. O odnosu Bizanta i Zapada najopsenije se bavio P. Goubert, Byzance avant lIslam.
Tom II, Byzance et lOccident II, Rome, Byzance et Carthage. Paris, 1965.
27
DAI, 31/31-35.
28
I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 258-259, 279-280. N. BUDAK, Prva stoljea, str. 96-98. Opirno
u: R. KATII, Litterarum studia. Knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb, 1998, str.
392-418.
29
I. Nikolajevi Stojkovi, Solinski peat egzarha Pavla (723-726), Zbornik radova Vizantolokog instituta, 7, Beograd,1961, str. 61-66. F. II, Povijest, str. 183, 290. J. FERLUGA, Lamministrazione, str. 117
i dalje. I. GOLDSTEIN, Bizant na Jadranu, str. 136 i dalje.
30
F. II, Povijest, str. 183, 290. J. FERLUGA, Lamministrazione, 117 i dalje. I. GOLDSTEIN, Bizant na
Jadranu, 136 i dalje.
31
F. II, Povijest, str. 284.
24

227

Bizantski su se utjecaji na hrvatsko drutvo ostvarivali na razne naine

i esto ih je teko razlikovati od kasnoantike batine na hrvatskom tlu.
Primjerice, oigledan je bizantski utjecaj na stvaranje hrvatskog prava32.
ini se da nalazi novca najbolje posvjeduuju snagu bizantskog utjecaja
- od zlatnika najbrojniji su oni iskovani u vrijeme Konstantina V. (741.775.), pronaeni u 5 grobova u Biskupiji nedaleko Knina33. Pronaeni su
i zlatnici iz vremena drugih careva, ponajprije iz 9. stoljea, a franakog
je novca sauvano neusporedivo manje34. To svjedoi o razmahu trgovine
i proizvodnje, ponajprije izmeu bizantskih gradova na obali i hrvatskog
zalea. U materijalnoj kulturi vjerojatno su najbolji primjer takvog utjecaja nalazi tzv. starohrvatskih naunica - nakita ija se izvedba vezuje
koliko uz antiku batinu, toliko i uz postojanje bizantskih gradova na
obali i sudjelovanje Bizanta u trgovini s jadranskim zaleem35. I u predromanikoj arhitekturi i skulpturi koja na hrvatskom prostoru nastaje
u 9. i kasnijim stoljeima, brojni su primjeri bizantskih utjecaja36. Postoje
jasni argumenti za zakljuak da se kasnoantiki sustav oblikovanja crkava,
poev od predromanike pregradnje bizantske crkve u Dubrovniku, preko
ranoromanike katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, i dalje primjenjuje, uz
postupne transformacije na itavoj istonojadranskoj obali, od sjevera, pa
sve do dananje crnogorske obale37. Jedan od istaknutih istraivaa, Danac
Ejnar Dyggve, smatrao je da treba istai slinosti izmeu kasnoantike
i ranosrednjovjekovne umjetnosti, pa je formulirao teoriju o postojanju
izrazitog kontinuiteta na podruju Dalmacije. Nositelj kontinuiteta bila
bi crkvena organizacija u gradovima, a poticaj graditeljskom poletu bila
je misionarska djelatnost u podrujima naseljenima Hrvatima i drugim
Slavenima. Termin kojim je oznaio posebnost tih procesa na jadranskim
obalama bio je adriobizantinizam38.

L. MARGETI, Bizantsko pravo prvootkupa i njegov utjecaj na hrvatsko pravo, Starine JAZU, 59, Zagreb,
1984. Vidi i druge Margetieve rasprave sa slinom tematikom, spomenute u I. Goldstein, Hrvatski rani
srednji vijek, te obimna Margetieva bibliografija u: Historijski zbornik, 43, Zagreb, 1990, str. 455-463.
33
I. MIRNIK, Tiniensia numismatica, Kninski zbornik, Zagreb, 1993, str. 208-215.
34
R. JURI, Srednjovjekovni nakit na naem primorju izmeu Cetine i Istre, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Rijeka, 1993, str. 115-130. N. MILETI, Reflets de linfluence byzantine
dans les trouvailles paloslaves en Bosnie-Herzegovine, u: Rapports du IIIe Congrs international darchologie
slave, Tom 2, Bratislava, 1980, str. 287-306.
35
J. Beloevi, Bizantske naunice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog horizonta na podruju
Dalmacije, Radovi Filozofskog fakulteta, 10, Zadar, 1984, str. 41-52.
36
M. Abrami, Larte bizantina in Dalmazia, Corsi di cultura sull'arte ravennate e bizantina, Ravenna, 1955,
str. 5-8. T. Marasovi, Evidence of Byzantine art in preromanesque architecture in Dalmatia, u: XIIe
Congres international des tudes byzantines, Rsums des Communications, Ochride, 1961., (Beograd, 1964). .
RAPANI, La costa orientale dellAdriatico nellalto Medioevo, Setimane Spoleto, 30, Soleto, 1983, str. 831869. . RAPANI, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split, 1987. M. JURKOVI, Problem kontinuiteta
izmeu antike i romanike u umjetnosti istonog Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12-13, Zagreb,
1988-1989, str. 41-48. M. JURKOVI, O bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rjeenja na
predromanikoj plastici Bosne i Hercegovine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 11, Zagreb, 1987, str.
107-113.
37
I. FISKOVI, Prilog prouavanju porijekla predromanike arhitekture na junom Jadranu, Starohrvatska prosvjeta,
ser. 3., sv. 15, Split, 1985, str. 133-163.
38
E. Dyggve, History of Salonitan Christianity. Oslo, 1951. E. Dyggve, Izabrani spisi. Split, 1989, str. 110
i dalje.
32

228

Adriobizantinizam / adriobizantizam je termin kojim se u novijoj

literaturi ele definirati i utjecaji junotalijanskog slikarstva (inae pod
jakim utjecajem carigradskog kruga) na najranije sauvane srednjovjekovne freske (11./12. stoljee) na junijim dijelovima istonoga Jadrana,
u ovom sluaju u Dubrovniku, te na Lopudu i na ipanu39.
Konano, valja uzeti u obzir da se umjetniki utjecaji ostvaruju i na istonom Jadranu i nakon to je neposredna politiko-vojna vlast Bizantskog
Carstva na tim podrujima nestala: tako je u Istri u 9. i 10. stoljeu,
zahvaljujui jakim vezama pulske biskupije i nekih crkava na njenom
podruju s Ravennom, sreditem bizantske umjetnosti na Jadranu40.
Gledajui iz perspektive drutvenog totaliteta, politika je nazonost
bila najvanija, bila je temelj svakog drugog utjecaja - stoga se bizantska
prisutnost ponajvie oslikava u injenici da svi znaju i svi bespogovorno
prihvaaju da je priobalni dio Dalmacije zemlja pod vrhovnitvom bizantskog cara. To je najtrajniji osjeaj, on se ak sauvao i od kraja 6. do
poetka 9. stoljea, kada je carstvo bilo prisiljeno na obranu Carigrada i
okolice i nije imalo snage baviti se udaljenim zapadnim podrujima. A
kada se u tim vremenima i nastojalo djelovati, to je na jadranskim obalama nailazilo na nerazumijevanje: tako je, primjerice, crkvena hijerarhija
na istonoj obali Jadrana (poput salonitanskog metropolita Frontinijana
(547.-554.) odbila podrati Justinijanovu osudu spisa Tria capitula koja je
izreena na Petom crkvenom koncilu u Carigradu 553. godine. Kada je u
Carigradu dvadesetih i tridesetih godina 8. stoljea poeo ikonoklastiki
pokret, bilo je logino da se crkvena hijerarhija na bizantskim posjedima
na Jadranu s time ne sloi41.
tovie, ak su protivnici takvih inicijativa na jadranskim obalama nalazili
sigurno utoite42.
Bizantska se vlast nije nametala prisilom - ona je velikim dijelom i rezultat osjeaja ugroenosti stanovnika bizantske Dalmacije i Istre da ih iz
zalea ugroavaju agresivni Slaveni, odnosno Hrvati i Srbi. Vezivanje uz
ideju Carstva onemoguavalo je nametanje bilo kakve druge vlasti (slino
se dogaalo i u priobalnim krajevima Italije od 6. do polovine 8. stoljea
koje su iz zalea ugroavali Langobardi)43.
Postoje i drugaiji primjeri bizantskog ponaanja - Carstvo oko godine
1000. nije u mogunosti da aktivno djeluje na Jadranu, pa preputa sreivanje prilika na tim podrujima Veneciji. Meutim, ve koje desetljee

I. Fiskovi, Un contributo al riconoscimento degli affreschi Adriobizantini sulla sponda croata meridionale, Hortus artium medievalium, 4, Zagreb, 1998, str. 71-84.
40
M. Vicelja, Utjecaj bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spomenicima ranosrednjovjekovne plastike u Istri, Zbornik radova Vizantolokog instituta, 29-30, Beograd, 1991, str. 23-27.
41
Ch. Diehl, Etudes. P. Lamma, Oriente e Occidente. I. Goldstein, Bizant na Jadranu, str. 112-126.
42
Protivnici ikonoklazma bjeali su iz sredinjih dijelova Carstva i sklanjali se na jadranske obale - zagrebaki
povjesniar umjetnosti, prof. Josip Stoi tvrdi da na otoku Brau, prije 9. stoljea, postoji monaka zajednica, ali taj nalaz nije objavljen.
43
P. Delogu - A. Guillou - G. Ortalli, Longobardi e Bizantini. Torino. 1980. (Storia dItalia, dir. da G.
Galasso, vol I).
39

229

kasnije arhont i toparh Zadra i Splita Dobronja dva puta posjeuje Carigrad i vrlo jasno pokazuje gdje se, po njegovu sudu, nalazi vrhovna vlast44.
Proces izdvajanja iz tematske organizacije i individualizacije gradova,
zapoet u 10., a ve znaajno odmakao u 11. stoljeu, nije dovodio u
pitanje bizantsko vrhovnitvo. Vladajui sloj u gradovima gospodarski
je ojaao, a gradovi su uspostavili samoupravnu vlast, pa im nije odgovaralo da ih podvlasti susjedna Hrvatska ili pomorska sila Venecija.
Najprihvatljivije im je bilo i dalje biti pod vlau dalekog Bizanta koji je i
u 11. stoljeu znaajan meunarodni faktor, negoli hrvatskog vladara ili
mletakog duda iji su politiki, gospodarski i drugi interesi esto znali
biti i dijametralno suprotni. Osim toga, Bizant je tradicionalno potivao
lokalnu samoupravu.
Kako je bizantska vlast na istonojadranskoj obali de facto nestala u
drugoj polovini 11. stoljea, osjeaj da taj prostor pripada Carstvu i de
iure vremenom je kopnio. ini se da ga nema u 12. stoljeu, tonije
1165. godine, u vrijeme kada bizantska vojska pod vodstvom Ivana Duke
zaposjeda dijelove Dalmacije, a zasigurno ga nema stoljee kasnije - tada
splitski kroniar Toma Arhiakon govori vrlo pozitivno o tadanjoj bizantskoj vlasti i caru Manuelu I. Komnenu, ali njegovi su razlozi drugaiji - on
poto-poto eli ocrniti njegovu gradu susjedne Hrvate, pa mu se inilo
da e to najbolje uiniti usporeujui ih s dobro ustrojenim bizantskim
poretkom45. Toma Arhiakon tako pozitivno razmilja o Bizantu, iako
imamo mnogo razloga da zakljuimo kako su udaljene bizantske provincije (odnosno teme) morale dijelom financirati ambicioznu vanjsku
politiku Komnena, pa je tako, po svemu sudei, bila u nepovoljnom
poloaju i Dalmacija46.
Oigledno jest da epitet bizantski ne bi trebalo pripisivati samo onome
to je dolazilo iz Carigrada i sredinjih dijelova Carstva, nego je bizantsko i sve ono to se stvara i dogaa na bizantskim teritorijima, kako
recimo, u Italiji (za ranije razdoblje u Raveni i Rimu), tako i u bizantskoj
Dalmaciji i Istri. Gledajui u strogo povijesno-pravnim kategorijama,
i ne bi moglo biti drugaije - vladalaka ideologija Bizantskog Carstva
smatrala je svojim vlasnitvom sve zemlje kranskoga svijeta, a carevim
podanicima sve krane koji su ih nastanjivali, bez obzira na govorni jezik,
kako je to ve dokazao u spomenutom lanku Ivan uri47.
No, da li ba u svakom trenutku i bez ostatka to vrijedi i za istonu
obalu Jadrana? Naime, ve i na samim bizantskim istonojadranskim
posjedima, ili u njihovoj neposrednoj blizini sukobljavaju se dva svijeta
- jedan bizantski u uem smislu, drugi openito reeno slavenski. Oni
J. Ferluga, Lamministrazione, str. 205-211. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom III, Beograd,
1966, str. 204-205. Cecaumeni Strategicon et incerti scriptoris de officiis regiis libellus (ur. B. Wassilewsky, V.
Jernstedt), Petropoli, 1896, str. 77. Openito u: I. Goldstein - B. Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem
vijeku, str. 129 i d.
45
F. RAKI, Thomas archidiaconus: Historia Salonitana, u: Monumenta spectantia historia Slavorum meridionalium, 26, Zagreb, 1896.
46
Vidi, primjerice, V. Nerantzi Barmazi, The identity of the Byzantine province in the 12th century,
Epeterida tou Kentrou Epistemonikom Ereunon, 23, Nicosia, 1997, str. 7-14.
47
I. URI, Romejski govor i jezik.
44

230

su tijekom stoljea bili i suradnici, ali i suparnici i protivnici, njihovi se

utjecaji isprepliu i sukobljavaju. esto je teko luiti jedne od drugih. Ako
se moe sa sigurnou tvrditi da je politiko-pravni okvir bizantski, onda
se moe rei da je etnikum ak i u 9. stoljeu, barem u nekim sredinama
za koje postoje podaci, bio preteno hrvatski (slavenski)48. Izmeu toga,
sve je prilino nejasno, podlono razliitim historiografskim ocjenama i
iznoenju novih pretpostavki. Kako ocijeniti materijalnu kulturu? Koliko
je ona bizantska, a koliko slavenska? to je s narodnim obiajima?
Umjetnou? Vojskom? Brojni su primjeri ispreplitanja utjecaja, kao to
je ve spomenuta crkva Sv. Donata u Zadru.
Kako bilo da bilo, injenica jest da se tijekom ranosrednjovjekovnih
stoljea bizantski priobalni svijet i slavenski svijet u zaleu pribliavaju
i da se konano, do 12. ili 13. stoljea, stapaju u jedinstven prostor kranske civilizacije, iako e kulturne, gospodarske i druge razlike i dalje
postojati (postoje sve do danas), a ni tenzije izmeu ta dva svijeta nee
bitno oslabiti.
Da stvar bude jo kompliciranija, utjecaji koji su se u ovim dvjema sredinama ispreplitali nisu bili samo bizantski i slavenski, nego su stizali i
iz zapadne Europe (s francuskog, njemakog i talijanskog prostora), iz
Panonije i srednje Europe. Na kraju, stoga, valja postaviti pitanja: to se
zapravo dogodilo - da li se u konanici bizantski svijet slavenizirao (da
ne napiemo barbarizirao), ili se slavenski svijet bizantinizirao (da ne
napiemo civilizirao)? Kako je bizantska Dalmacija (kao najvei prostor
na istonom Jadranu pod bizantskom vlau) tijekom 6. stoljea uvala
svoju samosvojnost, na koji je nain utjecala na susjedne prostore, drugim
rijeima, to je znaio Bizant za te krajeve te na koji su nain ti krajevi
utjecali na promjene u bizantskoj Dalmaciji?
Naravno da jednostavni odgovori na ova pitanja nisu mogui, da za neke
preciznije odgovore valja posjedovati mnogo vie pojedinanih injenica,
prvenstveno arheolokih. No, i u budunosti e, sa znanjima bitno veim
od dananjih, konaan odgovor ipak mnogo vie ovisiti o shvaanju tih
procesa, negoli o pukom poznavanju povijesnih dogaaja.
Kako ustanoviti periodizaciju u bizantskoj prisutnosti na istonom Jadranu? Koji bi kriterij trebao biti kljuan? Osjeaj pripadnosti Carstvu
(ve spomenuti pojmovi douleia i oikeiosis) vjerojatno se nekada jae,
nekada slabije izraavao, ali ne treba sumnjati u to da je on bio stalan
i bio jedan od konstanti na bizantskom istonom Jadranu. Vojne akcije
isto tako nisu ba najsretniji kriterij za periodizaciju - neke su od njih bile
uspjene, neke manje uspjene, ali su svakovrsni bizantski utjecaji stizali
na jadranske obale upravo nakon dviju vojnih akcija - prvo nakon pohoda
u doba Justinijana I, potom nakon dolaska bizantske mornarice na samom
48

V. Jaki Cestari, Antroponomastika analiza oporuke zadarskog priora Andrije s poetka 10. stoljea,
Onomastica Jugoslavica, 6, Zagreb, 1976, str. 195-215. V. Jaki Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19, Zadar, 1972, str. 99-167. V.
Jaki Cestari, enska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja 12.
stoljea, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 21, Zadar, 1974, str. 291-336. Vidi i R. Katii, Litterarum studia,
str. 227, te opirnije u: I. Goldstein, Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant.

231

poetku 9. stoljea. Bila su to razdoblja konjunkture ili dogaanja, doim

se razdoblja prije ili poslije tih zbivanja mogu nazivati kriznima. Naime,
nakon tih dviju vojnih akcija doao je na istoni Jadran novac, uslijedio
je graditeljski polet, pokrtavanje lokalnog stanovnitva se intenziviralo. Ritam konjunktura - kriza u odnosima bizantskog istonog Jadrana
i sredinjih dijelova Carstva izmjenjivali su se sukladno konjunkturi i
krizi u Carigradu i njegovoj okolici. U 6. stoljeu na istoni Jadran Bizant
dolazi na krilima Justinijanove obnove, doim u 9. stoljeu, izaavi iz
ikonoklastike krize i izolacije prema Zapadu, pokree ga prema Jadranu i
makedonska renesansa te openito pojaan interes za zbivanja na Zapadu.
U 6. stoljeu na istoni Jadran Bizant dolazi na krilima Justinijanove
obnove. On nastupa trijumfalno, kao dvostruki pobjednik - u ratovima
nad Carstvu neprijateljskim barbarima i nad pravovjernom kranstvu
neprijateljskim arijancima. Car nastoji srediti vjerske prilike, a iznad
svega, planira gradnju mnogobrojnih objekata. Bilo je to doba najvee
graditeljske aktivnosti u itavoj povijesti Bizantskog Carstva. Neto od
toga poleta stiglo je i do hrvatskih prostora49.
Dijelom i zbog bizantsko-ostrogotskog rata poinje se forsirati pomorski
pravac istok - zapad (s istoka - iz Carigrada prema jadranskim gradovima, ponajvie Ravenni), pa se intenzivno gradi niz postaja, svojevrsna
duobalna magistrala ili istonojadranski pomorski limes (od Draa do
zapadne obale Istre), uvjetno nazvan limes marittimus. To je bio detaljno
isplaniran i organiziran sustav gusto sagraenih utvrda koje su kontrolirale promet prema Ravenni, sreditu bizantske uprave u najzapadnijim
dijelovima Carstva i istodobno bile pribjeite za stanovnitvo ue i ire
okolice, najznaajniji primjer bizantske nazonosti na istonojadranskoj
obali50. Bio je to graditeljski pothvat koji se nedvojbeno moe smatrati
najkompleksnijim i, ukupno uzevi, najveim i najskupljim dijelom Bizanta na Jadranu. Radi se tek o dijelu duobalnog limesa koji se protee
od Carigrada preko Egejskog i Jonskog mora sve do Venecije i Ravenne
i dalje, u luku, uz jadransku obalu Italije sve do Otranta. Na potezu od
Bokokotorskog zaljeva do zapadnoistarske obale, dakle, na hrvatskom
prostoru, radi se o moda stotinjak, pa i vie utvrda - Nataa Mualo je u
nedavno provedenom istraivanju na otocima od irja na jugoistoku do
kvarnerskih otoka na sjeverozapadu utvrdila postojanje 14 utvrda, a na
jo est lokacija pretpostavlja da su postojale51. Sustav se poeo izgraivati
vjerojatno u 4. i 5. stoljeu, a bio je kompletiran u doba Justinijana I.52 Iscrpan pregled dogaanja toga doba, sa stajalita pismene kulture, vidi u: R. Katii, Litterarum studia,
str. 108-112. Z. Kara, Tragovi bizantskog urbanizma u Hrvatskoj, Prostor, 2(10), god. 3, Zagreb, 1995,
str. 288 i dalje, govori o procesima bizantske reurbanizacije istonog Jadrana tijekom 6. i 7. stoljea, ali
nije jasno zato taj proces produuje u 7. stoljee.
50
M. SUI, Antiki grad; M. SUI, Zadar u starom vijeku. Zadar, 1981, str. 342 i dalje. . Rapani, La costa.
I. Goldstein, Bizant na Jadranu, str. 32-59. I. Goldstein, Byzantine Presence on the Eastern Adriatic
Coast 6th - 12th Century, Byzantinoslavica, 57-62, Prag, 1996, str. 257-264. I. Goldstein, O naravi bizantske
prisutnosti. . Tomii, Auf der Spur der Reconquista Iustiniana, Sptantike Befestigungsanlagen an
der Nordkste Kroatiens, Prilozi Odjela za arheologiju, 10, Zagreb, 1993, str. 103-116.
51
N. Mualo, Kasnoantika arhitektura na otocima sjevernog Jadrana. (Magistarski rad), Zagreb, 2002, str.
139-140.
52
M. KATI, Kasnoantiki grad, str. 24, 46.
49

232

kasnoantiki refugiji Gradac i Spilan iznad upe Dubrovake postojali su

ak i ranije, moda ve od 2., a sigurno u 3. stoljeu53; u 4. stoljeu gradi se
bedem bizantskog kastruma na Velom Brijunu54. Izgradnja Justinijanova
limesa bila je posljednja kasnoantika intervencija u otonoj prostornoj
organizaciji55. Poticaj za gradnju stigao je zasigurno iz Carigrada - takav
sustav bio je od presudne vanosti za odravanje vlasti na Jadranu. Prokopije iz Cezareje je u djelu O graevinama detaljno opisao izgradnju
u Carstvu u doba Justinijanove vladavine, ali nema nita o izgradnji u
Italiji, Istri i Dalmaciji. Koji je tome razlog, da li su ta poglavlja izgubljena
ili ih Prokopije uope nije napisao - ne zna se. Kako bilo da bilo, sauvani
tekst Graevina svjedoi o tome koliko je Justinijan (ili civilni i vojni
slubenici koji su ga okruivali) bio zainteresiran za izgradnju diljem
Carstva, pa ak i koliko je i osobno sudjelovao u financiranju i projektiranju pojedinih objekata. Vjerojatno je inicijativa krenula iz vrhovne
vojne komande, jer je to bilo razdoblje neposredno prije ili za vrijeme rata
protiv Ostrogota, dakle, iz kancelarije magister militum praesentalis,
a zatim je to prebaeno u slubu financija. Tamo je bio zaduen, ali na
razini dijeceze, procurator monetarum za distribuciju novca i za nadgledavanje javnih radova56. Ba kao to su se inenjeri razmilili Carstvom
i gradili raznovrsne objekte, tako su vjerojatno i na istoni Jadran stigli
inenjeri - graditelji. Vjerojatno se za njih moglo rei isto ono to je Prokopije napisao za Krisa iz Aleksandrije: iskusan majstor-graditelj koji je
sluio caru u njegovim graditeljskim pothvatima te je sagradio veinu
graevina podignutih u gradu Darasu i ostatku te pokrajine (na krajnjem
istoku Carstva, u Mezopotamiji - op. I. G.)57.
Na istonojadranskoj obali takvi su se inenjeri mogli seliti s utvrde na
utvrdu, projektirati i nadzirati gradnju. Ako su se stvari na istonom
Jadranu odvijale slino navedenom mezopotamskom primjeru, dobar
dio poslova pao je na lea lokalnog stanovnitva. Meu njima je kljuna
osoba bila ona koja je izvrsno poznavala Jadran, odnosno njegov zemljopis i nain plovidbe. Trebalo je znati s kojih se toaka najlake i najbolje
kontrolira promet, pa su osobe s takvim znanjima mogle sugerirati gdje
da se grade utvrde. Mogue je da se radilo o vie osoba, od kojih je svaka
poznavala dobro samo jedno ue podruje, dio obale, primjerice, okolicu
Salone, Zadra ili Dubrovnika, ili Istru.
Utvrde su morale zadovoljavati slijedee zahtjeve: s njih se kontrolirao
iri prostor, obino 10-15 km, odnosno morala se vidjeti slijedea utvrda u
nizu (primjerice, s dubrovake se hridi mogao nadgledati veliki prostor
od dananjeg Cavtata, pa sve iza Elafita). Trebale su imati povoljnu luku,
a po mogunosti i alternativnu - jedna bi bila zatiena od junog, druga
od sjevernog vjetra (kako je to bilo, primjerice, uz bizantski kastrum
J. Medini, O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia
anonimnog pisca iz Ravene, Materijali SADJ, 17, Pe, 1978, str. 76-77.
54
. Mlakar, Fortifikacijska arhitektura na otoku Brioni bizantski kastrum, Histria Archaelogica, 6-7, Pula,
1975-1976, str. 5-49.
55
N. Mualo, Kasnoantika arhitektura, str. 161.
56
L. Brhier, Les institutions de lEmpire byzantin, II. ed., Paris, 1970, str. 88 i dalje.
57
Prokopije, Graevine, II, 3, 2.
53

233

na Velom Brijunu, gdje su se brodovi mogli sidriti i u uvali Dobrinka i u

uvali Salina)58. U relativnoj blizini (na nekoliko kilometara) u pravilu je
bilo i plodno polje koje bi posadu opskrbljivalo najnunijim namirnicama.
Dobar primjer tomu su utvrde na irju, jer imaju plodno irjansko polje,
ibenska utvrda Sv. Ane koja posjeduje ibensko Donje Polje59, potom
Pustograd na otoku Pamanu, Kuekino na otoku Rabu, Sv. Damjan na
otoku Cresu60. Unutar obrambenog zida sve je bilo podreeno potrebama
posade primjerice, ili je postojao izvor pitke vode ili cisterna. Arhitekturu
je gotovo nemogue tipoloki klasificirati, jer su se pri gradnji bedemi
vrlo esto prilagoavali konfiguraciji terena61. Uglavnom se radi o teko
pristupanom, brdovitom terenu na vrhovima, gdje je utvrda (odnosno
gradina) postojala jo iz prethistorijskih vremena. Dodue, poznati su
primjeri i savreno pravilnih geometrinih kastrona, za sada bez indikacija o unutarnjim strukturama, to su izgraeni na niim, zaravnjenim
otonim lokacijama (poput utvrde na Palacolu i Sv. Petar kod Ilovika)62.
Meu tim bizantskim uporitima na istonojadranskom plovidbenom
putu valjalo bi razlikovati dvije vrste, ovisno o poloaju. Prva vrsta je bila
neposredno uz obalu; bit e to u kasnijim stoljeima nastavak funkcija
antike luke, emporija. To su dobrim dijelom gradovi koji imaju antiki
kontinuitet - ponajprije Zadar i Pore, pa Trogir i Pula te Rab63, Krk i Osor.
To su svakako i Split i Dubrovnik. Uglavnom, u ovu vrstu bizantskih uporita mogu se ubrojiti sve naseobine koje kontinuiraju iz antike, ali i druge,
nastale u kasnoantiko i ranosrednjovjekovno doba koje unutar zidina
imaju luku i luke objekte, dok za popravak brodova eventualno imaju
brodogradilite naravno sve u suenim dimenzijama kasne antike64.
ivot na prostoru dananjeg Splita preseljavao se u duem razdoblju iz
zamirue Salone u nedaleku Dioklecijanovu palau, jezgru srednjovjekovnog Splita65 - antika nije u Splitu zaglavila naprasnom smru nego se kroz
duga stoljea pretapala u novo doba, tvrdi Joko Belamari, zakljuujui
de facto diskusiju da li je Salona pala oko 600. godine, kako se opisuje u
nepouzdanim djelima nastalima mnogo stoljea kasnije, ili je odumrla66.
Stvarno, ali i simbolino, graevina koja povezuje kasnu antiku i rani


60

61

62

63

64

65

. Mlakar, Fortifikacijska arhitektura, str. 6.

D. Zeli, Postanak i urbani razvoj ibenika u srednjem vijeku. (doktorska disertacija), Zagreb, 1999, str. 31-32.
N. Mualo, Kasnoantika arhitektura, str. 102.
N. Mualo, Kasnoantika arhitektura, str. 161.
Z. Kara, Tragovi, str. 292-293.
Z. Kara, Tragovi, str. 288.
. Rapani, Predromaniko doba, str. 57 i dalje.
O tome da Salona nije pala, kako se openito misli, nego da je u njoj ivot polagano zamirao vidi: .
Rapani, Predromaniko doba, str. 60. E. MARIN, Starokranska Salona. Zagreb, 1988, str. 85-94. I.
Goldstein, Bizant na Jadranu, str. 83-99. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 115-122. Z.
Kara, Tragovi, str. 289. Diskusija o tome se nastavlja, dijelom potvrujui, dijelom suprotstavljajui
osnovnu tezu: M. Lonar, Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije literature, Diadora, 14, Zadar, 1992, str. 418-419. N. Budak, Prva stoljea, str. 66. R. Katii, Litterarum studia, str. 167. O padu
Salone na specifian je nain pisao N. Jaki, Constantine Porphyrogenitus as the Source for Destruction
of Salona, u: Disputationes Salonitanae, II (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 77), Split, 1984, str.
315-326.
66
J. Belamari, Od carske palae do grada, Split, 1997, str. 28.
58
59

234

srednji vijek na splitskom, ali i na irem hrvatskom prostoru jest upravo

Dioklecijanova palaa - ona se iz mogue posljednje careve rezidencije,
raskonog obiteljskog boravita s kultnim graevinama od kojih je jedna
bila carevo posljednje poivalite pretvara u ranosrednjovjekovni grad
kljune vanosti za hrvatsku ranosrednjovjekovnu (i naravno kasniju)
povijest67. Vrlo je karakteristino da su jedina dva pronaena imena graditelja palae Zotikos i Filot, podrijetlom Grci. Graditelje je Dioklecijan
pozvao iz maloazijske Nikomedije, odnosno iz sirijsko-antiohijskog
kruga68. Osim toga, proces transformacije carske vile u grad (vrijeme
kada se iz precizne i kristaline, gotovo anorganske geometrijske forme
Dioklecijanove palae raao ivi srednjovjekovni grad)69 dogaa se pod
kapom bizantskog vrhovnitva. To je jedinstven sluaj na itavu europskom prostoru.
Dokaz o praktiki idealnom izboru lokacija bizantskih uporita jesu i
primjeri sa ire zadarske okolice. ini se kao da na tom prostoru i nema
boljih poloaja za podizanje utvrda. Tako utvrda nad uvalom Vela Stupica na irju blizu jugoistonog rta otoka slui za smjetaj vojne posade;
pronaeni su ostaci stambenih objekata, fragmenata krovnog crijepa i
keramikih posuda. Postojao je i danas presueni bunar. Utvrda kontrolira
pristanite u samoj uvali, ali i jo jedno, alternativno, na junoj strani
otoka70. Udaljena je od mora oko 150 m i na 29 m nadmorske je visine,
ali se u njezinu podnoju uope ne moe naslutiti kako daleko se s nje
prua pogled - ona nadgleda put od dvadesetak km dalekog Primotena
na jugoistoku prema Kornatima na sjeverozapadu. Niti dva km dalje od
ove, na irju je i druga utvrda, zvana Gutjerne (jer je na njoj oigledno
bilo vode - stoga i ime cisterna) s koje se nadzirao put sa sjeverne strane
otoka, prema otocima Prviu, Kaprijama, Kaknju, Obonjanu, Zlarinu, na
sjever sve do podruja dananjeg ibenika i tamonje utvrde Sv. Ane71, a
prema sjeverozapadu sve do Vrgade na kojoj je postojala utvrda, spomenuta i u De administrando imperio72. I ta je utvrda na relativno maloj
visini, ali i s nje se prua impresivan pogled - od Murtera, pa sve do irja
i Kornata, a na sjeverozapad sve do Biograda.
Na krajnjem sjeverozapadu zadarskog podruja, iznad Caske na otoku
Pagu nalazi se jo jedna utvrda - iako je u dubokoj uvali, u sredinjem
dijelu otoka, na maloj nadmorskoj visini, s nje se moe kontrolirati itav,
15 km dugaak Paki zaljev. Na sjeverozapadu se vidi i nedaleki zaljev
Stare Novalje, a pogled se na tu stranu otvara i prema Velebitskom kanalu.
Na jugu i jugozapadu vide se otoci Maun i krda, potom neto dalje Vir,
Sestrunj, Molat, Olib, Silba, te konano Ilovik, Loinj i Cres. Na svim
T. Marasovi, Dioklecijanova palaa - svjetska kulturna batina - Split - Hrvatska. Zagreb-Split, 1994, str.
19. M. Sui, Antiki grad, str. 238.
68
J. Belamari, Od palae do grada, 20-21.
69
J. Belamari, Od palae do grada, 28.
70
Z. Gunjaa, Gradina, irje - kasnoantika utvrda, Arheoloki pregled, 21, Beograd 1980, 133.
71
Na njoj su naeni ostaci kasnoantikih amfora. Z. Gunjaa, O kontinuitetu naseljavanja na podruju
ibenika i najue okolice, u: ibenik - spomen-zbornik o 900. obljetnici, ibenik, 1976, str. 46.
72
DAI 29/289. M. DomIjan, Crkva sv. Andrije na Vrgadi nakon posljednjih istraivakih i konzervatorskih
radova, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 13, Split, 1983, str. 136.
67

235

tim otocima, na pravilnim razmacima i na strateki vanim mjestima

nalaze se druge utvrde73.
Oigledno je sustav utvrda bio dobro ustrojen, on je bio najbolji predstavnik Bizanta na Jadranu, bez obzira koliko su sredinje pokrajine Carstva
sudjelovale u njegovoj izgradnji. On je jadranskim stanovnicima ulijevao
sigurnost. Tako idealno ustrojen, mogao je pobuivati i druge asocijacije,
kao da ga je ustrojio sam Bog74.
Ovo su bila samo neka razmiljanja o mogunostima prouavanja Bizanta
na Jadranu i Bizanta izvan Bizanta, vie negoli davanja konanih odgovora
na odreena istraivaka pitanja. Specifinost teme iziskuje takav pristup.
Stoga neka nam bude doputeno poigrati se rijeima: Bizanta nema i nee
ga biti u tolikoj mjeri tamo gdje bi ga, oekuju mnogi, itekako trebalo biti,
ali, s druge strane, ima ga tamo gdje ga se u prvom trenutku ne oekuje.
Bizantska politika nazonost bila je nuna kako bi se antika batina
prenijela na novodoseljene Slavene i Hrvate.
Istonojadranska obala, drugim rijeima prostor na kojem se u ranom srednjem vijeku razvila Hrvatska, bila je osebujan svijet; svojevrstan Bizant
izvan onog Bizanta u uem smislu rijei (pod kojim podrazumijevamo
dananje uglavnom pravoslavne zemlje). Stoga je, ak i u vremenima
kada Carigrad nije imao snage baviti se dalekim teritorijima na Zapadu,
nesporna injenica bila da je velik dio istonojadranske obale bio pod vrhovnitvom bizantskoga cara75. Ta stalnost bizantskog vrhovnitva bila je
specifina kapa autohtonom drutvenom i kulturnom razvoju: dogodilo
se da se raskona i misaono mona bizantska civilizacija ispreplela na ovim
prostorima sa skrivenim bogatstvima kultura germanskih i slavenskih
doseljenika, a vrsto oslonila na antika i autohtona iskustva. U sinergiji
zateenog svijeta i kulturnih, drutvenih i privrednih novodoseljenih Hrvata/Slavena nastaje ono to zovemo hrvatskim ranim srednjim vijekom.

I. Goldstein, Bizant na Jadranu. . Tomii, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, u: Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Rijeka, 1993,
str. 91-96. . Tomii, Arheoloka svjedoanstva o ranobizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima, Prilozi Odjela za arheologiju, 5-6, Zagreb, 1989, str. 29-53. A. Badurina, Bizantska
utvrda na otoiu Palacol, Izdanja HAD-a, 7, Zagreb, 1982, str. 173.
74
Tako suvremenik Prokopije, B. II, 3, 3.
75
I. Goldstein, Bizant na Jadranu.
73

236

Ivo Goldstein

What Byzantium in the Croatian Lands is.

Reminiscences of the Topic (1982-2012)

In the paper, I am trying once again to valorise the theses on the character of Byzantine presence
in the Croatian lands, especially at the eastern Adriatic shores, but from the perspective of thirty
years of dealing with this issue and the fact that that very year, 1982, I met eljko Rapani. The
fundamental question I asked then and have still been asking is: what Byzantium at the Adriatic,
that is, the eastern Adriatic shores, actually is. However, I am trying to detect this presence at a
plan much wider, general, than mere registering a military or political presence, this to include also
economic, cultural and civilisational influences.
The Byzantine political presence at the eastern Adriatic coast was necessary to transfer the Classical
heritage to the newly settled Croats and other Slavs, but that was a peculiar world: a kind of
Byzantium outside the Byzantium in a narrower sense of the term (where I mean the present day,
mostly Orthodox, countries). Therefore, even at the times when Constantinopole did not have the
power to deal with the territories far in the West, it is undisputed that a large part of the eastern
Adriatic coast was under sovereignty of the Byzantine emperor. This permanence of the Byzantine
sovereignty made a specific cap to the indigenous social and cultural development: the sumptuous
and culturally powerful Byzantine civilisation intervened in these areas with the hidden values of
Germanic and Slavic immigrants cultures, firmly based on the Classical and indigenous experiences.
The synergy of the already existing world and of cultural, social and economic values of the newly
immigrated Croats/Slavs, created what we now refer to as the Croatian Early Middle Ages.
(translation by R. Kekemet)

237

Igor Fiskovi

Majstor reljefa Petra Kreimira IV.

nekoliko studija i rasprava o reljefu s prikazom kralja Petra Kreimira IV. kao Rex iustusa ponajmanje sam pisao o njegovome
autoru, pa tome namjenjujem ovaj rad s posvetom potovanome kolegi i dragome prijatelju eljku Rapaniu. To inim s osobitim se
zadovoljstvom nadovezujui na lanac teorijskih njegovih promiljanja o
pojavi i zrenju predromanike na istonom Jadranu1, koja uzimam sukladnima za vienja morfolokih naela ranoromanike skulpture u istome
prostoru to su se oitovala na tome reljefu. Drugim rijeima, dijelim
iroko od iskusnog znanstvenika obrazlagano uvjerenje da su i unutar
nae umjetnike batine zametci stilskih izriaja drugaiji od prethodnih
u pravilu odraavali promjene svekolikih prilika povijesnog ivota. I kao
to je u svojem trajanju od oko tristo godina predromanika umjetnost
od 8. do 11. stoljea evolucijski potvrdila raskide s kasnom antikom2, tako
je preokrete u likovnoj misli i praksi triju slijedeih uvelike uvjetovao
itav niz mlaoj epohi svojstvenih zbivanja. U tome kontekstu za reljef
na koji se osvremo bi se zaista moglo rei da predstavlja saetak koliko
najave toliko i nastupa plastikog izraavanja romanike formalno-stilske
i ikonografske tipologije, pa je vano provesti i potanje analitiko prepoznavanje majstora koji ga je izradio.

No prije negoli se latimo toga, neophodno je bar nakratko sagledati temporalne okolnosti koje su iznjedrile u biti najmonumentalniji poznati
prikaz jednog europskog vladara iz 11. stoljea (sl. 1). S obzirom da mu
nadaleko nema slinog, presudno je prema drugdje ve argumentiranim
stajalitima istaknuti kako spomenik iskazuje onu politiku i drutvenu
konsolidaciju dravne tvorevine regnuma Dalmatiae et Croatiae3, to bijae
obavljena za vladavine Petra Kreimira IV. Trpimirovia od 1058. do 1074.
godine. Po svim svojim postignuima pouzdano je pak to kraljevstvo, od
njega i uspostavljeno, pruilo idejni i ideoloki okvir onom umjetnikom
izraavanju koje ne gledamo drugaije nego kao etapu u kontinuitetu
likovnih djelatnosti na obuhvaenome primorju. Osnovno je da ta etapa
ima svoje osobitosti s kojima se odvaja od prethodnih i od narednih, te
. RAPANI, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split, 1987, posebno gl. 2. Povijesno-prostorni okvir.
Otada se jasnije s prelaskom od internacionalnog na regionalni, domai govor definiraju i kategorije izraza
koje je teorijski ocrtao LJ. KARAMAN, O djelovanju domae sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva (Problemi
periferne umjetnosti). Zagreb, 1963, s naglaskom na slobodama periferijskog i provincijaliziranog stvaralatva.
3
I. FISKOVI, Reljef kralja Petra Kreimira IV. Split, 2002, gl. 7. Povijesni okvir nastanka reljefa.
1
2

239

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

da ih reeno djelo formalno saima na nain po kojem se razumije kako

je nastalo u punom jeku politiki prevratnih i kulturoloki vanih prilika4.
Naime, poevi od povlaenja dugovjeke vlasti Bizanta nad nizom obalnih gradova, preko pojaanoga prodora i irenja benediktinaca, posebice
odvijanja velike crkvene reforme pod vodstvom papinstva5, sve je urodilo
intenziviranjem umjetnikog stvaralatva, pogotovo s razloga to ih je
slijedom zasebnih dogaaja pratilo poboljanje gospodarskih osnovica
ivota6. Svaka je od tih komponenti u historiografiji ve dovoljno rasvijetljena pa bi ih bilo suvino ponovno razlagati, ali ih je korisno uzeti
za polazite uvidu u kulturno preobraavanje istonog Jadrana to se
uvjerljivo ocrtalo u fenomenu izvrsnog reljefa koji nas poglavito zanima7.
Razumljivo su se, naime, najoitije promjene zgodile u crkvenom graditeljstvu te u izradi njegove kamene opreme, potpadajue kiparskom
mediju koji je meu umjetnikim vrstama zbog prirodne izdrljivosti svoje
tvrde grae bio najpovoljniji za iskazivanje elitnih steevina pokrajinskog
ivota kao i usmjeravanja modernog ukusa. Tako je sa stabilizacijom
drutva u rastu 11. stoljea uz slonosti volje naruitelja i mogunosti
izvritelja zadataka uspostavljen novi stil, odreen naputanjem arhainog
ornamentalno-geometrijskog pleternog jezika, a uvoenjem figuralike
itkih sadraja oslobaanih od dotadanje motivike apstraktne naravi.
U pozadini su pak toga postupnog i sloenog procesa ovdje kao i diljem
Zapada bili postulati reformiranja kranstva, koje se u javnoj komunikaciji usmjerilo pojanjavanju vjerskih istina potiui plastika vienja
odreenih etiko-estetskih svojih ideala unutar inih svetita. Presudno
je, dakako, to to je okretanje novome tematskom podruju izazvalo i
nove moduse umjetnikog izraavanja, a za temeljnu im potvrdu i puno
ogledanje uzimamo djela u naoj znanosti davno oznaena ope prihvaenim plodom zadarsko-splitske, odnosno zadarsko-solinske klesarske
radionice ranoromanikog ukusa od koje polazimo jer joj se s razlogom
pripisuje i reljef na koji se usredotoujemo8.
Drei se, dakle, Rapanieve teze o formuliranju stilskih poglavlja iz starijeg doba srednjovjekovlja po spletu duhovnih i opekulturnih vrijednosti,
lake emo prosuditi znaaj i znaenje pluteja s prikazom kralja Petra
Kreimira IV. U cilju vrjednovanja jedinstvenoga djela po kriterijima povijesti umjetnosti, neminovno je naredati injenice iz kraljeva ivotopisa za
Takvim sam ga prvi put predoio u radu I. FISKOVI, Il re Croato del bassorilievo protoromanico da Spalato,
Hortus artium medievalium, 3, Motovun, 1997, str. 179-205. Isprva sam poput veine ostalih u liku gledao
kralja Zvonimira, a od toga se otklonio slijedom praenja ukupne kronologije povijesnog tijeka i razvoja
likovne kulture 11. stoljea u primorju.
5
Pitanja razrauju djela inih autora navedena u mojoj knjizi iz 2002. godine s potanjim oznakama mjesta
spoznaja i rasprava, koje se i ponavljaju tako da bi eksplikativna njihova navoenja odve opteretila ovaj
rad, pa se uz osnovne upute na ve istumaeno dalje pozivam samo na kasnija koja drim relevantnima.
6
N. JAKI, Solidus romanatus na istonoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12. Split, 1982.
7
Sintezno su predoena u: I. FISKOVI, Effigie del re Petar Kreimir IV sul bassorilievo da Salona, u: De
lapidibus sententiae - scritti di storia dellarte per Giovanni Lorenzoni, Padova, 2002, str. 141-156.
8
I. PETRICIOLI, Pojava romanike skulpture u Dalmaciji. Zagreb, 1960, str. 15-36. Povodom reljefa kralja u
splitskoj krstionici apostrofira miljenje Lj. Karamana, pravodobno prihvaeno od F. iia. Uglavnom isto
piu kompetentni moderniji autori N. Jaki i J. Belamari u: 1000 godina hrvatskog kiparstva (ur. I. Fiskovi),
Zagreb, 1996, gl. 1 i 2.
4

240

Sl. 1. Ploa oltarne ograde

s likom kralja Petra
Kreimira IV. iz crkve Sv.
Petra i Mojsija u Solinu.

koje sudimo da su nezaobilazni pretekst pojavi reene umjetnine. Naime,

one bitno dimenzioniraju novine to ine sukus umjetnikoj volji kakvu
je reljef opredmetio programskim fiksiranjem jedne konkretne historiae
koja je tijesno povezala prijestolje s oltarom9. Zato valja istaknuti da je
mladi Petar Kreimir kao sin hrvatskog dinasta Stjepana odrastao u dodiru

O tome opirnije: I. FISKOVI, Come identificare la figura del re nel rilievo, Ikon Journal of iconographic
studies, 4, Rijeka, 2011, str. 85-114.

241

s Venecijom doim mu majka bijae Hicela, kerka znamenitog Petra II.

Orseola10, a po toj je liniji doao i u vezu s bizantskim dvorom budui da
je sin istoga duda oenio tamonju princezu. Usporedno se u susjedstvu
ve saplelo srodstvo izmeu ugarske i njemake krune jer je sin Gejze
Arpada, Stjepan (975.-1038.) proslavljen kao nacionalni svetac11, oenio
sestru europskog velikana Henrika II. (973.-1024.) kralja pa cara naknadno
posveenog, ija je supruga Kunigunda (978.-1033.) takoer proglaena
svetom12. Oito su najuinkovitije sazrijevale osmoze vjere i politike, te
je u refleksima toga luka i na Petar Kreimir IV., blizak narataju prvih
srednjovjekovnih kraljeva-svetaca, imao potporu vladarskom dignitetu
kojeg je isprva uzdrao zalaganjem za legalitet rimske Crkve poput navedenih vladara13. Tim se je djelotvornije mogao nadovezati na one otrice
umjetnike narudbe to su ih u rukama drali drutveni vrhovi gradova
du obale, koje je prisajedinio svojoj pravno i istom na meunarodnom
planu priznatoj, a iznutra u mnogome sustavno ojaanoj dravi.
Taj je svoj poloaj uzdigao izravnim podupiranjem crkvene reforme to
bijae glavna silnica usporednom raanju romanike i u ivotnim okruenjima navedenih linosti kao stoera svekolikih mijena u slojevitim
povijesnim sferama kojih se neminovno i njegova drava doticala. im je
preuzeo krunu udruio se je s Lovrom Dalmatincem, netom imenovanim
poglavarom ojaane solinsko-splitske nadbiskupije i najenerginijim protagonistom obnove autoriteta latinske crkve u naim krajevima14. U njezinome su valu zajednikim djelovanjem utjecali na sve prilike to na polju
umjetnikog stvaralatva svjedoe otvaranje starih centara regionalne
moi posezanjima romanike naravi u stilu plastikog izraavanja. Ustvari
su iz sprege te dvojice vrhovnika ondanjeg drutva po naelu posvuda
ve u zapadnoj Europi uspostavljanog jedinstva Regnuma i Sacerdotiuma
diljem naeg uzmorja sagraena nova svetita u broju koji nikad prije ni
poslije ne bijae dostignut u tako kratkome razdoblju15. Uz to je potekao
i procvat likovnog izraavanja po tradiciji mediteranskog podneblja u
prvome planu odravi kiparsku djelatnost koja uza sve sukladnosti sa
suvremenom u irem prostoru postie i nemale samosvojnosti.
Zasigurno svemu navedenome odgovara plastina slika povijesno stvarnoga vladara koji se je na svojem peatu ponosno predstavio kao Rex Dalma F. II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925, gl. IV-VI. Vrlo vjerojatno mu je upravo po
njemu i nadjenuto ime.
11
D. HUGH FARMER, The Oxford Dictionary of Saints, Oxford, 1982, str. 363-365 i dr.
12
R. PERNOUD, I santi nel Medioevo. Milano, 1986, str. 131-133 i dalje prema indeksu.
13
Jedini se je od hrvatskih srednjovjekovnih suverena u svim ispravama biljeio iskljuivo kao Rex, a osobnu
sklonost velianju svoje moi iskazao istiui uz boanski njezin izvor i onaj ljudski svojeg oca i djeda. K
tome se je zbog podrke rimskoj crkvi ak sukobio s ustanovama i vodstvom narodne crkve.
14
O nadbiskupu Lovru osnovno: G. NOVAK, Povijest Splita. Vol. I , Split, 1978, str. 79-83.
15
Po razliitim se izvorima moe navesti tadanjih 15-ak crkava uz muke ili enske samostane to e opstati
nosivim stupovima benediktinskog redovnitva u prostoru kraljevstva, time i glavne potke kulture pismenosti
i likovnosti. Uz samoga P. Kreimira, pak, po naoj su povjesnici skopane ustanove, mjesta ili gradnje Sv.
Petra u Osoru, istoimene u gradu i u Drazi na Rabu, Sv. Krevana i Sv. Marije u Zadru, Sv. Ivana i Sv. Tome
u Biogradu, Sv. Nikole u Trogiru i na Susku te na irju, Sv. Kuzme i Damjana na Pamanu i u Rogovu, Sv.
Benedikta i Sv. Stjepana u Splitu, Sv. Bartula kod Knina itd., to mu bezuvjetno daje prvenstvo spram svim
domaim vladarima.
10

242

Sl. 2. Peat kralja Petra

Kreimira IV.

tiae et Croatiae (sl. 2)16, pa je s primatom

Kristova vikara u svojoj zemlji imao i pravo
na unoenje svoje slike i prilike u sakralni
prostor. Vlastitim je odnosom prema latinskoj Crkvi zavrijedio trajni spomen kakav
odaju izriito svjetovne crte reprezentativnog prizora upuujui nas na prvobitnu
mu celebralnu svrhu i elitnu memorijalnu17,
svakako vanliturgijsku namjenu. Zato ni
ne slijedi posve stereotipne kompozicije
sakralne vrste dok asimetrina tri lika u njoj
nemaju atribute nebesnika nego najturije
predoavaju simbolini temat Rex justusa.
Zacijelo je u duhu onodobnog promicanja
literarnih nastojanja na naem tlu18, djelo
bilo u funkciji programa kojeg se ritualno
objavilo prema ope poznatim shemama
slavljenja vanih momenata iz prolosti i
suvremenosti koliko crkvenog toliko civilnog ivota.
No da reljef zaista bijae takvim shvaan, jami na njemu izvreni in
damnatio memoriae19, to dokazujui izvorno mu neposveeni smisao nije
drugo nego posljedica nasilnog okonanja ivota Petra Kreimira 1074.
godine. Dakako, klju je objanjenja u istini da je on zbog sukoba interesa
uklonjen s povijesne pozornice voljom prodornoga Grgura VII. koji je pri
izboru za Svetog Oca u tenji za postizanjem svemoi Rima - izmeu
ostalog - godine 1073. izdao znameniti, ve po naslovu znakoviti edikt
Dictatus papae20. Svrhom njegove provedbe na istonom Jadranu otprve
je naumio skriti mo u jedinstvu na kopnu i moru narasle civilne vlasti, a
potom je - kako piu kronike - uslijedilo i slanje ratnog brodovlja papinih
saveznika Normana to je zavrilo uhienjem hrvatskoga kralja, koji nije
mogao biti nitko drugi nego Petar Kreimir o kojem zaista otada nestade
glasa21. Dosljedno je dalmatinski metropolit Lovro, shvatljivo odaniji
Rimu negoli osiljenome i papinskoj politici suprotstavljenome podrunom

Iznimno sauvani peat datira iz 1069. godine. Usp.: F. RAKI, Hrvatska dvorska kancelarija i njezine isprave
za vladavine narodne dinastije, Rad JAZU, 35. Zagreb, 1876., a Petar Kreimir se prvi i jedini u ispravama
pisao iskljuivo kao Rex.
17
Tumae je u prizoru sadrane italsko-bizantske ikonografske tradicije o kojima ire H. BELTING, Probleme
des Kunstgeschichte Italiens im Frhmittelalter, Frhmittelalterliche Studien, 1, Berlin, 1967.
18
Tragom tih spoznaja mogu se navesti miljenja iz R. KATII, Litterarum studia. Zagreb, 1998.
19
Taj momenat drim kljunim za identifikaciju vladara sa svim atributima profanog suverena, a s obzirom
da sam ga opirno tumaio ak vie puta, neprihvatljivim drim zaobilaenje svekolike argumentacije
kako od strane onih koji se vraaju prevladanim tezama o prikazu Krista, tako i onih koji se dovinjavaju
povijesti Slavca ili ostavljaju sumnje o prikazu Trpimira, ustrajavaju bez tumaenja povoda za Zvonimira
dakle kraljeva koji ostaju izvan dodira s ukupnim kontekstom nastanka reljefa nedvojbeno izmjetenoga
iz prvotnog funkcionalnog poloaja.
20
Taj namee plenitudo potestatis Svete stolice, odnosno proglaava papu jedino priznatim glavnim vikarom
Krista na zemlji. Usp. literaturu o tome u I. FISKOVI, Reljef kralja, str. 222-225.
21
Tijek dogaanja kojima vidimo posljedice na reljefu kritiki je prikazao L. MARGETI, Odnosi Petra Kreimira i pape prema Korulanskom kodeksu, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 74, Split, 1980. L.
MARGETI, Meunarodni poloaj Hrvatske oko 1075., Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, 6, Rijeka, 1985.
16

243

kralju, uz nagli raskid s njime uklonio i njegova sinovca kao jedinoga

zakonitog nasljednika stoljetne krunske vlasti u hrvatskom prostoru.
Na toj je osnovi dolo do brisanja spomena na samoga Petra Kreimira
IV., odnosno uklanjanja onih elemenata na reljefu predoene radnje koji
isticahu njegovu osobnost i mo. Predmnijevajui da je kraljevska Bogom
dana ast bila neosporna i nepovrediva, zadrani su netaknuti svi njezini
signumi, ali se uvjerljivo razaznaje otklesavanje rotulusa iz ruku pratitelja
kralja na prijestolju22. Nuno ga smatrajui znamenom pravnog primata,
eventualno dodjele neke povelje ili donacije konkurentne instituciji crkve
to se od sredine 11. stoljea uzdizala u neprikosnovenu23, nalazimo razloge njegovome brisanju. Jednako znaenje ima radiranje nad prizorom
urezanog natpisa koji mora da je potanje tumaio prizor, najvjerojatnije
imenujui i razvidno u njemu najistaknutiji lik u ma kojem ga se svetitu
izlagalo na ogradi oltara24. Iako o sadraju natpisa ne moemo nita vie
niti nagaati, vodimo rauna o liku koji lei u proskinezi, smjeten ugaono
i smanjen po zakonu kadra. Njega pak ne bi trebalo oitati samo usputnim
simbolinim dodatkom, nego iz zbilje uzetim motivom s obzirom da su
pravo na takvo poklonstvo od ranog srednjeg vijeku imali i suvereni malih
politikih entiteta. Tako se cjelovito potvruje realna inspiracija regalne
ikonografije mramorne slike proizile iz vladavine prestinoga hrvatskog
kralja25, a uza sve na njoj obavljene promjene na posljetku pretvorene u
svjedoanstvo njegove tragine sudbine.
Ipak pomnja s kojom se na spomeniku slave Petra Kreimira interveniralo
bez odlunog naruavanja njegova likovnog integriteta, ukazuje da je
bar neko vrijeme bio zadran na primarnome svojem mjestu prije negoli
se korjenito promijenio kiparski govor podruja. Po tom pitanju se jo
uvijek provlae dvojbe je li se nalazio u Solinu unutar bazilike Sv. Petra
i Mojsija, koja u sastavu samostana osnovanog od nacionalne dinastije pouzdano bijae krunidbena bar jednome hrvatskom kralju26, ili je
pripadao prvostolnici grada Splita, nad kojim nije dokaziva jurisdikcija
vladara te loze. Premda neki od njih prije bijahu nazoni provincijalnim
sinodama odranima u toj crkvi, niim koliko se zna nisu zadirali u primat njezine institucije odavno skopan s pontifikatom Rima. Stoga je
M. PEJAKOVI, Omjeri i znakovi: ogledi iz starije hrvatske umjetnosti. Zagreb, 1996, gl. 1. - s prvi put iznesenim
jasnim fotografijama stanja i uspjenom rekonstrukcijom.
23
Za ire prilike usp.: Storia della chiesa (ur. H. Jedin), vol. IV, Milano, 1992, Cap. XXXIV-XXXV. Upravo se u
Kreimirovo doba otvorio lanac davanja kraljevskih sloboda, poglavito samostanima
24
Koliko god se ini nedokazivo, zanimljivo ostaje davno itanje stavke ... LEGEM DAT..., u: L. JELI, Interessanti scoperte nel fonte battesimale del Battistero di Spalato, Bullettino di archeologia e storia dalmata, 18,
Split, 1895. Kolega N. Jaki me upozorava da je on svojedobno uspio proitati neto slino, a i moji razvidi
nisu bili daleko. O predmetu usp. V. DELONGA, Latinski epigrafiki natpisi u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj.
Split, 1996.
25
Posebno naglaavajui da je mogao biti nositelj privatnog ulaganja (onda teko zamislivog u katedrali) ili
neke legalizacije onoga tipa to ih je Dictatus papae izriito zabranjivao i dokidao I. FISKOVI, Reljef
kralja..., 482-486. Na sinodu pak 1074. godine, kad je zajamen i nestanak Petra Kreimira IV., ponovljene su
zabrane legalizacija svjetovnih investitura i provoenje jurisdikcija civila nad crkvama, iako nije dokinuto
pravo pokazivanja imperijalnih insignija, tako da bi sve pokuaje nijekanja prikaza reenoga kralja trebalo
puno ozbiljnije argumentirati negoli se povremeno ini bez otkrivanja ieg vrijedno novoga.
26
Vrela o Zvonimiru M. MATIJEVI SOKOL, Kralj Zvonimir u diplomatikim izvorima, u: Zvonimir, kralj
hrvatski, (ur. I. Goldstein), Zagreb, 1997.
22

244

teko povjerovati da bi splitski metropoliti u svojoj bazinoj kui ikad

dopustili unoenje ili otrpjeli isticanje lika svjetovnog poglavara iz roda
kojemu Solin bijae tek jedno od starih sijela27. Vrh svega je u ruevini
tamonje bazilike, mogue zadubine Trpimirovia iz 11. stoljea28, naeno mnotvo mramornih ulomaka po obradi istovjetnih naem reljefu
kakvih u Splitu zasad nedostaje, pa i tezi o solinskom podrijetlu djela
dajemo prednost. Dodatno nju pojaava nedavno na Klisu naeni reljef
Maiestas Domini29, morfoloki vie nego podudaran s nizom djela o kojima
govorimo i vrijedan kao pokazatelj avangardnih vrsnoa kiparstva njegovanog po narudbama vodeih krugova crkvenog i svjetovnog ivota
na tlu dananje srednje Dalmacije.
U svakom sluaju na sauvanome pluteju gledamo primjerno odraavanje
tekuih povijesnih prilika smatrajui ga umjetninom specifinog sadraja,
idejno dokuivog s vie strana te naroito objanjivog u likovnom zoru.
Stoga ga vrednujemo po visokoj razini ikonografski itke eksplikacije koja
se ne liava vremenu dune simbolike, ali s crtama neskrivene retorike nadilazi smislenu neutralnost veine na prijadranskom tlu u istome mediju
ostvarenih ograda oltara utkavi u ovu rjeite pokazatelje povijesnosti.
To je, naravno, i opravdanje da se ne osvremo na tekstove koji ustraju
podravati teze o prikazu Krista, niti na one koji bez argumentacije
izraavaju opredjeljenje za Zvonimira ili izvlae iz tame Slavca, odnosno
navode nemutu sintagmu hrvatski kralj, svjesno ili nesvjesno ruei
ukupnost sustavnog tumaenja meusobno itekako povezanih spoznaja
o vremenu i prostoru nastanka jedinstvenoga reljefa Rex justusa30.
Vraajui se zato temeljnom pitanju o majstoru kojem reljef pripisujemo
opet smo duni okrenuti stranice povijesti 11. stoljea. To pak povlai
ogled ondanjih odlinih kamenih rukotvorina u Zadru: velikog ciborija
prokonzula Grgura iz katedrale te para krupnih pluteja iz crkvice Sv.
Nediljice, meu kojima su upeatljive oblikovne srodnosti. Donacijskozavjetni je natpis gradskog velmoe iz uvenog roda Madijevaca, vezanoga s kraljevskom obitelji Trpimirovia kojoj je Petar Kreimir IV. vrlo
prestini izdanak, omoguio datiranje ciborija u etvrtu dekadu 1000-ih
godina. Ona se zbog nepobitnih podudarnosti u plastikom oblikovanju
uzima i dobom nastanka obiju ploa septuma sa oslikovljenim dijelom
kristolokog ciklusa, i to djetinjstva Bojeg sina kao potvrdom njegova
novog poslanstva, to je uvelike pratila duhovnost opletena oko crkve-

Pogotovo bi tu ulogu uz priznavanje jedinog mogueg doba nastanka reljefa bilo teko pripisati Lovru
Dalmatincu kao svesrdnom branitelju primata rimskih pontifeksa utemeljenih po Kristu.
28
Dakako na tlu gdje su mogli slobodno raspolagati s pozitivnim zakonima, te to objavljivati u doba koje je
ve obiljeio metod narativnog prenoenja vjerskog nauka, ali i temeljnih drutvenih svjetonazora.
29
Objavio ga je R. Buani 2011. godine u Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 42, uz poneku sumnju oko
datacije u 11. stoljee, ali ga valja uzeti dokazom vie o tadanjoj solinskoj djelatnosti naeg majstora,
najvjerojatnije odgojenoga u Zadru.
30
Najdalje spoznaje unazauje V. GOSS, Reljefna plastika predromanike, u: Hrvatska umjetnost Povijest i
spomenici, Zagreb, 2010, str. 79, tvrdnjom (Lik hrvatskog kralja)... odraava se karolinko-otonska ikonografija. Rije je o tipinom kraljevskom portretu, neovisno je li osoba uz njega maonoa ili crkveni
dostojanstvenik. Dakle portret bez imena, maonoa bez atributa, i to u poglavlju o predromanici,
a pluteji iz Sv. Nediljice u onome o ranoj romanici oko sredine 11. stoljea, str. 86.
27

245

ne reforme31. Ujedno se elementi kljuni za prosudbe stila kojeg je ona

nosila, zasnovani na formulacijama figuralne tematike, prepoznaju na
reljefu Rex iustusa, s kojim je kiparski prvi put poslije antike prikazan
isjeak srednjovjekovne suvremenosti. Komparativna nam ga analiza
doputa uvjetno ocijeniti neto mlaim od zadarske grupe djela jer se
doima likovno zrelijim i tehniki savrenijim, makar sva ona podjednako
oituju za svoje doba zavidno klesarsko umijee. No reljef s vladarom se po
osobitostima kao to je asimetrina postava likova na niim optereenoj
pozadini32, te vjerodostojni plasticitet stavaka artikulacije tijela, pribliava
senzibilitetu romanikog stila33. Tako se zbog razvidnog raskida s motivikom i stilistikom predromanike smjeta u liniju izraavanja to se odmie
od datacije zadarskih i pripada zrelosti 11. stoljea34, ve zaokupljenoj s
idejama preporaanja kranstva na nain kojemu je svojevrsni prvijenac.
Ujedno po zakonitosti utjecaja vremenskih pomaka na dinamiku sazrijevanja kiparskog izraza, isto nas djelo nuka da ga oitamo nastavkom
likovnosti i klesarske proizvodnje osvjedoene u Zadru, dotad glavnome
gradu provincije. Izvan Dalmacije mu zasad nema izravnih analogija,
ali je formalno suglasan s nalazima ulomaka tipiziranog crkvenog namjetaja iz ruevina tzv. uplje crkve u Solinu, tako da se ne dvoji o
istome izvoau35. Premda su drastino polomljeni, ne dovode u pitanje
pripadnost septumu sa slikovito ralanjenim plutejima, a kratki natpis
na najizraajnijem odaje da bijae prikazan Mojsije, ije ime zdrueno sa
sv. Petrom nosi naslov te crkve ukazujui kako su idejno duboke spone
prvaka Staroga i Novoga zavjeta odgovarale dostojanstvu bazilike u sklopu
jakog samostana benediktinaca pored stoljetnih sijela domaih vladara36.
Openito je taj monaki red odigrao veliku ulogu u reformi, a bio vrlo
blizak obitelji hrvatskih suverena te krajnje utjecajan razvoju kulture i
umjetnosti37, iz kojeg se crpe sve znaajke naeg reljefa. Jamano je, dakle,
njihova duhovnost bila polog oblikovanju namjetaja reenoga svetita
koje ima uzorna svojstva ranoromanike arhitekture, a ukupni kontekst
njegova nastajanja i propadanja naznauje kako na proelju prezbiterija
bazilike Sv. Petra i Mojsija u narativnom slijedu bijae predoen program
politiko-promidbene naravi. Budui da se predstava Rex justusa, monog
i pravednog kralja Petra Kreimira IV., u njega uklapa s vie gledita38, ona
sama utvruje tamonje podrijetlo pluteja bez obzira to je isti nakon
primarnog neutraliziranja na izvornome mjestu, u neko doba bio ugraen
Zapoela s Benediktom VIII., u doba Henrika II., a kulminirala oko 1056. godine uz raskol crkava pod papom
Nikolom II., kad i hrvatsku krunu dobiva Petar Kreimir IV.
32
Arkatura na plutejima Sv. Nediljice slijedi antike matrice odrane i u predromanikoj plastici - npr. u junoj
Francuskoj po moguim uzorima u obrtnikim proizvodima primijenjene umjetnosti.
33
Kako se utvruje i u recentnom pregledu batine zadarske nadbiskupije: N. Jaki - E. Hilje, Kiparstvo
I. Umjetnika batina zadarske nadbiskupije. Zadar, 2008, (N. Jaki, str. 26-29, 129-138).
34
Krajnji rok nastanku je 1069. godina kad je Petar Kreimir jo udruen s Lovrom, o emu u: I. FISKOVI,
Reljef kralja, 181-183, ali nikad nije dobio jurisdikciju nad Splitom i ostalim gradovima.
35
I. PETRICIOLI, Reliefs de lglise salonitaine de St. Pierre, u: Disputationes Salonitanae, I, Split, 1975.
36
O tome potanje I. FISKOVI, Crkva sv. Petra i Mojsija - spomenik kralja Petra Kreimira IV u Solinu, u:
Zbornik I. kongresa povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2004, str. 33-40.
37
Pregled I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima. Vol. I-III, Split, 1963-1965.
38
Ustvari dijele visoku razinu pretencioznosti, a graevina formalno prenosi romanikome slogu itav niz
elemenata predromanike kao to se i na septumu predromaniki pleter stapa s mlaim htijenjima skulpture.
31

246

Sl. 3. Ploe oltarne ograde

iz crkve Sv. Nediljice
u Zadru.

u krioliki zdenac splitskog baptisterija (sl. 3)39. Iako su okolnosti toga

intrigantnoga ina jo posve nerasvijetljene, samo bi se smjetanje reljefa
na pogledu zakrivenu bonu stijenku u geometrijskoj konstrukciji zdenca
moglo shvatiti postupkom u korist samospoznavanja mlade komune. Pri
njezinom jaanju i pod stranim upravama od 12. stoljea, naime, prirodno
je oekivati uklanjanje otvorenih spomen - tragova i prijanjih nacionalnih
dinasta, kako se inae obistinjavalo u itavome primorskom prostoru40.
U tom se smislu podupire skupna datacija svih navedenih klesarija u drugu
i treu etvrtinu 11. stoljea kad i pisana vrela daju povoda spoznajama o
vezama drutvenih elita Zadra i Solina slijedom onih energija na koje je
odgovorila umjetniki najkreativnija linija istonojadranske skulpture41. S

Uvid u problematiku uz aktualni pregled literature: I. FISKOVI, Krstioniki zdenac splitke katedrale, u:
Kulturna batina, 31, Split, 2002, str. 33-78.
40
I. FISKOVI, O primjerima damnatio memoriae iz hrvatske batine, Prilozi Instituta za arheologiju, 24,
Zagreb 2007, str. 481-497.
41
U dosad najcjelovitijem prikazu naeg romanikog kiparstva J. BELAMARI, u 1000 godina hrvatskog
kiparstva, Zagreb 1997, str. 47 lapidarno istie mogu se smatrati prvim izrazitim djelima ranoromanike
skulpture.
39

247

obzirom pak na smislenu vrijednost titulara, svu izvrsnost arhitektonskih

oblika bazilike na lokalitetu uplje crkve, kao i vanost dogaaja u njoj
odigranih potkraj 11. stoljea, predmnijeva se da je sagraena u zenitu
crkvene reforme, tijekom vladavine Petra Kreimira IV. Povijesna njegova
pozicija, ivotna uloga i usud se vjerodostojno oslikavaju na reljefu koji
nam je u aritu pozornosti, pa nema razloga nevjerici da je bio raen
za tu crkvu42. Ona je pak u srcu teritorija doskora ustupljenoga splitskoj
nadbiskupskoj menzi koja je vrlo lako iz pragmatinih razloga, a moda i simbolinih pobuda prenijela skupe mramorne ploe za ugradnju
na mjesto gdje se jo nalaze. No izvorno im solinskome postavu ide u
prilog dekoracija s trijumfalnim motivima poput skladnog pentagrama,
a na naizgled arhainim pleternima se prepoznaje ruka reljefu regalnog
sadraja suvremenih zadarskih klesara43. Tim je vanije kako reprezentativnost djela pristaje pokretu katolike obnove koja je uz liturgijske
promjene s gaenjem bizantskog ritusa preporodila likovna shvaanja. Sve
je pospjeila centralizacija regionalne Crkve pod vodstvom metropolita
Lovra i uglednih benediktinaca iz Monte Cassina44, a udruivanje s Petrom Kreimirom IV. je zaokruilo preduvjete i okosnice prijelazu jednog
umjetnikog vienja u drugo, to je znailo nastup ranoromanikoga stila.
Sve to otklanja teze da je bazilika u Solinu kao jedna od najmonumentalnijih iz epohe nastala za vladavine kralja Dmitra Zvonimira, koji
je u njoj okrunjen nakon nestanka Petra Kreimira IV. kao posljednjeg
Trpimirovia. Iako se to pripremalo par godina, slaba je vjerojatnost da
je crkva tada sagraena45, posebno s razloga to joj se raskoni namjetaj opravdano pridaje istim izvorima koji bijahu na djelu u Zadru prije
etrdesetak godina. S prinuivanjem pak novoga vladara, dotadanjeg
bana Slavonije, na vazalsko potinjavanje Rimu, ojaala je nazonost
splitske dijeceze u Solinu pogotovo kad je i drevno sahranite lanova
stare nacionalne dinastije dobila u posjed. A kad su pod pritiskom daljnjih
vojno-politikih zbivanja u regiji tamonja svetita i zaputena, zacijelo
su postala rasadita skupe mramorne grae za svu okolicu. Dotle je u
Kninu podignuta Zvonimirova katedrala (posveena 1076./1078.) opremana skulpturom koju ispunja moderniji rjenik ve odmakle romanike
zadnjih desetljea 11. stoljea46. I kao to su kasnije iz sijela nacionalnih
vladara u kopnenom zaleu birane plastike tvorevine bile prenoene u
Pri jo ivim dvojbama o mjestu njegova nalaenja treba naglasiti da P. Kreimir, uostalom kao ni Zvonimir,
nije imao jurisdikciju nad Splitom. S obzirom pak na irinu svih razmatranja koje sam uz opseno sluenje
domaom i stranom literaturom ugradio u knjigu iz 2002. godine malo tih navoda ponavljam unato spoznaji da su ih neki kasniji pisci o problemu reljefa s likom kralja, metodski neprihvatljivo i za ikoju znanost
vie nego neshvatljivo, jednostavno zaobilazili kao da ne postoje.
43
Uz davne konstatacije da su svi pluteji stilski sukladni stilu ciborija prokonzula Grgura u: I. PETRICIOLI
Skulpture iz XI st. u Zadru, Splitu i Solinu, Tragom srednjovjekovnih umjetnika, Zagreb, 1983. suvina je a i
metodoloki upitna svaka analiza motiva na tim ploama.
44
Oni su, naime, bili nositelji beneventanske kulture u batini koje se nalaze kljuni ikonografski uzori reljefu
Rex justusa: I. FISKOVI, Reljef kralja, gl. 5.
45
Sukladno i gleditima M. JURKOVI, Pojava romanike arhitekture u Hrvatskoj, u: Raanje prvog hrvatskog
kulturnog pejsaa, Zagreb, 1996.
46
N. JAKI, Romanika klesarska radionica iz Knina, Peristil, 24. Zagreb, 1981. N. JAKI, O katedralama
hrvatske i ninske biskupije, u: Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split, 2000, str. 29-58.
42

248

Split, jo su lake istu sudbinu imale i solinske uzorno predstavljene s

odlinim reljefom Rex justusa. Uz takvo rasuivanje, naravno, pojaava
se razloitost nazivu zadarsko-solinska radionica, a posljedino gasi
pojam zadarsko-splitske, kojoj niim drugim u batini nije ni utvreno postojanje. Takoer se time pobija ikakva mogunost da glavni reljef
naeg zanimanja prikazuje kralja Zvonimira koji se na vlasti odrao od
krunidbe 1075. do smrti 1189. godine, kad sveukupno zapadnjako pa i
nae kiparstvo poprima realistiniju fizionomiju satkanu na kulturnim
integracijama pod poletom centralistike snage rimske Crkve.
Ujedno se oko radova iz okruja Solina spram navedenim zadarskima
otvara problem skulpturalnih kvaliteta koje nas sile oite atribucija prebaciti s uvrijeenih pozivanja na apersonalnu neku klesarsku radionicu k
osobnosti takoer bezimenog, ali neprijepornim talentom i razgovijetnim
umijeem individualiziranog autora. Svrhom je definiranja toga majstora
shodno naslovu ovoga priloga neminovno analizirati dosad nedovoljno
naglaene oblikovne razlike unutar lanca vrhunskih ostvarenja primijenjene skulpture u srednjoj Dalmaciji. Upravo im one uz oslanjanje na
povijesni tijek 11. stoljea doputaju postaviti kronologiju nastajanja,
doim je zadarska grupa po natpisu Grgura Madijevca vrh proelja ciborija katedrale datirana u etvrto desetljee. Toga dinog naruitelja,
naime, pisana vrela biljee izmeu 1033. i 1036. godine dunosnikom
bizantske teme Dalmacije, pa je sasvim shvatljivo s toga poloaja ostavio
svoj spomenik, kojemu jako nalikuju i ostaci ciborija iz gradske crkve Sv.
Tome47. Na njima se oituje kako je kamenarska djelatnost u politikom
centru obalne pokrajine dostigla morfoloka promicanja spram svoj prijanjoj iz ireg prostornog okruenja, to ujedno oprimjeruje posljednji
stupanj tradicionalno pleterne plastike. O tome posebice govore motivi
s likovima iz zbiljne i fantastine faune strogo kadriranima u uglovima
arkada Grgurova ciborija. Ispunja ih, naime, tenja k deskripciji uz
sumarno oponaanje prirodnog stanja (razliita pera paunova i orlova,
dlake pojedinih ivotinjskih vrsta) i predoavanje reljefnosti tijela uz
suzdrano osvajanje dubinskih planova kako nalau realni odnosi udova.
U svemu svejedno preteu krute stilizacije linearnog crtanja dlijetom na
povrinama likova otrih obrisa naglo i bez prijelaza izvuenih iz praznih
plonih pozadina, to je istovjetno tehnici klesanja ornamentalnih motiva
predromanikog tipa i sustava na bezbrojnim starijim ogradama oltara
diljem junohrvatskog podneblja.
Zadravi takvu ornamentiku samo na svojim rubovima, bitne razlike
iskazuju kompozicije pluteja Sv. Nediljice oslikavajui Kristovo djetinjstvo
u po devet pravilno rasporeenih arkada unutar glavne zone (sl. 4). Iako
su za likovni doivljaj mjerodavna iskustva pleterne plastike, pa se polja
pokoravaju ritmu okvira, tek poneku razdjelnu okomicu zaklanjaju pojedini likovi na kojima se konkretizira bareljefna metoda oprostorivanja.
Ta je novina zanemarena na slikama Navjetenja i Susreta na Planici, a
razgovjetnija na dijelu gdje zbijeno teku prikazi Roenja i pranja Djeteta
s najvie sudionika, te Poklonstvo pastira u dvije sekcije a tri arkade, dok
47

N. Jaki - E. HILJE, Kiparstvo I, kat. jed. 37-39. N. JAKI, Il caso dell' arconte Dobrana e proconsole
Gregorio, Hortus artium medievalium, 13/1, Zagreb-Motovun, 2007, str. 137-145.

249

Sl. 4. Ploa oltarne ograde

s likom kralja Petra
Kreimira IV., naknadno
umetnuta u zdenac
krstionice nedaleko
splitske katedrale.

posljednje zauzima jedinstveni prizor Pohoda kraljeva Mariji s djetetom. Ne

bavei se ikonografijom, na drugome pak pluteju uviamo nita slabiju
aritmiju izazvanu predoavanjem Pokolja djece te Bijega u Egipat, to su
jedva koju okomicu arkada ostavili itavu vidljivom. Dosljedno takvim
otklonima od opih regula potivanja kadra i uzdravanja dekorativnog
duha, ivlje se rijeilo postavu tijela u prostoru pa su veinom okrenuta
u profilu, gotovo sva u pokretu, a srednji stavak Marije s djetetom na
magarcu se uslojava u ak etiri plona plana. Slijedom krte slikovitosti
i tijela se meusobno pokrivaju, ali ne dokidaju pravilnu arhitekturalnu
matricu arkadnog niza, kojem dubinu sugerira stablo razgranato unutar
jednog lana. S obzirom da nije tek dekorativni vegetabilni motiv, nego
literarni inilac predodbe o egipatskom tlu na kraju putovanja, smije
ga se istaknuti zapravo prvim poznatim prikazom prirodnog okolia u
srednjovjekovnoj kiparskoj batini primorja te utvrditi okretanje umjetnikog kruga nastanka pluteja k realizmu novoga kova.
Ujedno je raznolikost ljudskih figura na tim plutejima izuzetno raslojila
drevnu gramatiku plitkoreljefnog pletera, a dinamizacija nenaputenog
linearnog crtea gotovo posegnula dramatskom izraavanju. Ono ipak nije
ujednaeno s obzirom da prvi plutej sadri sedam likova vie od drugoga,
a unato reduciranju Novozavjetne prie pretee nenametljivo gibanje
slijeva udesno, slijedom itanja slikovnica religijskog sadraja - mogli
bismo ak rei: u glazbenim kadencama. Ujedno je frazeologija crtanja
250

uprotenih antikizirajuih odjea i klieiziranje lica, uz minimalni pomak

od ablona ostavljenih na Grgurovome ciboriju potvrda ruke jednog majstora, koji je blago nadiao empirijske premise kameno-klesarskog zanata
svojega doba oznaivi razdvajanje prve romanike od predromanike.
Unutar medija obilja razliitih djela korijeni su tome koliko u preokupaciji s figuralikom na utrb dekoracije toliko u razmjerima stilizacije, kao
i buenju plastikih vrijednosti skulptorskog rada. Uz to je isti majstor
umjeno baratajui s vjerodostojno proporcioniranim likovima iznova
uveo iluzionistiko shvaanje te uravnoteio prohtjeve sadraja s estetskim tenjama razdoblja prema kojima je odnjegovao osobne sposobnosti.
Dakako, shodno vremenskoj poziciji tik uoi sredine 11. stoljea, nije se
posve odvojio od starijeg leksika, ve je jo robujui plohorezakim manirama posegnuo konceptualnim novinama tadanje likovnosti. Dovoljnim
se ini pratiti poteze dlijeta voene smislom za vrednovanje grafinosti
na povrinama koje otrim rezom stre okomito iz pozadine da bi na
gornjim ravninama omoguile meki iako shematski crte. On se pak
uglavnom ne slae striktno s obrisima ishodei esto optiki zamrenu i
u osnovi neuvjerljivu igru48, makar se ne podvrgava samoj uinkovitosti
ornamentalnih rjeenja. Na povrini pojedinih likova ipak prati prirodni
oblik i to u funkciji naznaivanja fiktivne plastinosti to autora uzdie
od prosjeka masovne kamenarske proizvodnje crkvenog namjetaja na
prostoru dananje Dalmacije. Zato valja govoriti o majstoru koji u svakom
pogledu raspolae s osjeajem za mjeru, a posjedujui vlastiti rukopis
stvara reljefe s prilino razvijenom imaginacijom i intuicijom po vrstom
kriteriju spram kontaminaciji eljene slike i organikoj redukciji poglavito
linearnog izraavanja49. S obzirom na metodu kojom je posredstvom kontinuirane naracije svladao geometrijsku kristalizaciju formi kao i strogu
metriku kompozicije, mogue je pretpostaviti da je imao pred sobom neku
minijaturu iz liturgijskih knjiga, moda poznavao sitnoplastike radove u
bjelokosti ili metalu50, ali su tehnike mogunosti klesanja tvrdog kamena
uinile svoje zadravi vrsnoe dvoplone artikulacije djela kojima funkcija
nije upitna pa je i zadala ukupne uvjete oblikovanju.
Srodnim je zapaanjima o primarnim tehnikama proet u mramoru izvedeni reljef Rex justusa u Splitu, primjereno svojem sadraju a i dimenziji
ploe kompozicijski puno statiniji. I izvedba mu je smirenija jer dokida
osjeaj vibracija iz nasljea pleterne produkcije jo neugaen na starijim
djelima u Zadru uslijed gue linearne ralambe povrina. Tamo je jau
deskripciju uvjetovala nuda iznoenja biblijskog sadraja u obrednom
prostoru gdje se pozornika kompozicija ploa monumentalnog cancelluma
Svejedno time ne skriva svoj rukopis a uz prepoznatljivu stilistiku u svakoj kompoziciji uva vrstu logiku
otkrivajui meuovisnosti sadraja i oblika to znai nagli skok i istinski osvit romanike.
49
. RAPANI, Predromaniko doba, 1987. ve u uvodu kao i veina analitiara ovdje obraenih djela jasno
obrazlae koliko je vraanje figure u repertoar motiva i tema znailo za obnovu kiparstva i poetak drukijeg shvaanja likovnosti". Slino tvrdi veina analitiara u radovima koje navodim, posebno N. Jaki i J.
Belamari u bilj. 8.
50
Nedokuiva nam je batina iz epohe bizantske vlasti kojoj Zadar bijae sredite, a tek poneka umjetnina
poput relikvijara sv. Oroncija iz druge polovice 11. stoljea naznauje mogue meuovisnosti dragokovinskih
djela i skulptiranog crkvenog namjetaja u primjerima o kojima govorimo.
48

251

posve slagala s modulima stila arhitekture, a ovdje je jae izbilo sumarno

oblikovanje odreujui i dublje simbolino vienje djela. Najbitnije je ipak
za unaprijeenu razinu likovnih dosega zaobljavanje izboina reljefa i
svojevrsno bruenje ivica plohorezbe, to ukazuje na promicanje majstorova iskustva. Od povrina na kojima crta otrim dlijetom, on slobodno
prelazi na one koje britko ree plosnatim alatom postiui chiaroscuralne
efekte bez prijekih kontrasta po naelu voluminoznog shvaanja skulpture
kakvog uvodi romanika. Ustvari se radi o svjesnim pokuajima realistikog modeliranja, mjestimino doslovnog skulptiranja inae vie nego
rijetkog u prethodnom plastinom stvaralatvu potpadajuem srednjem
vijeku. U tome lee nakana i uspjeh uspostave ravnovjesja oitih faktora
narudbe: prijenosa jednog po svemu sudei istinskog dogaaja koji je
poradi jasnoe poruke i spomena trebalo prikazati s tri lika-modela, meu
njima najpodrobnije vladara kojeg se kao glavnoga htjelo, predmnijevamo
i moralo, naroito istaknuti51.
To se i postiglo u pravoj mjeri koju pojanjavaju proporcije likova i stupanj
njihove suzdrane deskripcije dajui prednost okrunjenome i na tronu s
dostojanstvom frontalno okrenutome prema gledateljima52. Ono to njima bijae najvanije (poput krune i atributa vlasti u rukama) predoeno
je krajnje jezgrovito, doslovce lapidarno, dok se blaom modelacijom
ostaloga razlae spontaniji pristup i suzbija otro sukobljavanje svjetla i
sjena. Sreenost crtea, meutim, ostaje dominantna iako nije svugdje
jednako tretiran budui da se njime varira dubina usijecanja u povrinu
primjerice ve na licima od plitkog ugrebavanja brade i brkova preko
grafiko-geometrijske shematizacije oiju a i bareljefnog nosa te stilizirane
kose, do plastinije artikulacije uiju uz mekani oval glave. Svakako te
pojedinosti osim to osvjetljavaju iroki raspon autorova rjenika, imaju
znaenje njegova individualnoga potpisa, jer se opetuju iz zadarskih djela
bez obzira na narav predoenih osoba. No tamo je likove disciplinirala
izokefalija, to ovdje nije sluaj s obzirom da je kralj najvei iako sjedi
pored dvaju sporednih dimenzioniranih i po ulozi i po kadru, to znai da
su u igru ula i naela hijeratske perspektive koju umjetnost prakticirae
davno prije kao i u nastavku 11. stoljea. Moemo stoga naglasiti da je
i to jedan od momenata za pravilnije ocrtavanje vrijednosti i vanosti
majstora koji je vie dao osuvremenjivanju likovnog jezika negoli je preuzeo od izravno mu prethodeega53.
Zbog tih neujednaenosti radije govorimo o kiparskom negoli o rezbarskom postupku sve gledajui koliko steevinom napredujueg stila toliko
osobnom poetikom majstora ija je sigurnost ruke vea od dometa u
Zadru. Posebice pri artikuliranju potpojasnog dijela kraljeva tijela u sjedeem poloaju takav izriaj proizlazi iz htijenja za slojevanjem dubine
koju prepoznatljivom tenjom za predoavanjem zbilje ostvaruje umje-

Poglavito sa stavom i atributima podrobno ve razjanjenima u istim, netom navedenim tekstovima.

Ve sam upozorio kako je to moda bilo uvjetovano s crteima na exultetima, koji su se rabili pri sveanim
obredima u istonojadranskim kao i apeninskim gradovima: I. FISKOVI, Reljef kralja, gl. 5.
53
To mu pretpostavlja opus brojniji negoli je doao do naih dana.
51
52

252

renim plasticitetom kao osobitou upravo ove skulpture54. Dapae su na

njoj iznenaujue realistiki oblikovane noge s nazuvcima i papuama,
a najvjerodostojniji nabori kratkog plata koji mu pokriva prsa i ovija
ramena sputajui se otraga preko lea, napuuju da se sve povelo za
nekim crtanim uzorkom. Naprotiv se pri klesanju postolja trona zametak
perspektive pokazao vrlo slabom tokom proizvevi nespretnosti rjeenja
vjerojatno zbog nemogunosti izravnog vienja takvog modela. Srodna
pak podilaenja ikonografskoj simbolici bez okova teologije optereuju
gornji dio lika s deklarativnim podizanjem regalia u vrlo neprirodnoj simetriji. U njihove se pak openitosti upleo tip na istonom Jadranu dokazano
rabljene krune, to bi kao jedno od najoitijih upiranja na povijesnu zbilju
trebalo odavati dogovor s naruiteljem. Mimo svega toga svoenje lica
na najturiju masku ipak najizravnije spaja sve likove s navedenih reljefa
razliitih sadraja a i ratrkanih mjesta dananjeg nalaenja: u Zadru ili
Splitu, te Solinu ili Klisu iznosei na vidjelo zrelo sroenu majstorovu
personalnost. Dakle se u razliitostima uvjetno ita i samosvojnost njegovog primarnog nadahnua kakvog su po dijalektici umjetnikog razvoja
mogle potaknuti upravo prilike u dravi Petra Kreimira IV.
Iako je svekolikoj plastikoj obradi sama tvarnost mramora omoguila i
podala znatniju plemenitost, najvjerojatnije je kao i zadarskim kamenim
plutejima polazite likovnom rjeenju bilo u nekom grafikom predloku.
Meutim, kako takvima iz danoga doba u naoj batini nema traga, vrlo
su znaajna poklapanja prikaza Rex justusa s ilustracijama iz statuta malih
kneevina oko Spoleta u junoj Italiji55. One se pripisuju beneventanskim pisarnicama iz Rima i Monte Cassina, odakle su tijekom crkvene
reforme k istonom Jadranu ile najjae struje kulturnih utjecaja, pa su
neumitno oplodile regionalne kontinuitete svog stvaralatva. I inae su
se u povoljnim prilikama politikog osamostaljenja Regnuma Dalmatie et
Croatiae iskazi domaeg drutvenog zrenja na obali izjednaavali s onima
na pozornicama prekomorja, pa je umjetnika posezanja sasvim oekivano natapala recepcija reene vrste. Naravno, protok stoljea je unitio
barem onoliko grae koliko je preivjelo, tako da svaka analogija utjee
spoznavanju razmjene dostignua i iskustava 11. stoljea kao kljunog za
drugi poetak objedinjavanja stvarnosti vremena i prostora sa idealima
plastikog izraavanja. Uzorni pokazatelj procesa je tipoloko raslojavanje
crkvenog graditeljstva koje je dalo bjelodanu sintezu nastojanja to je u
srodnoj duhovnoj klimi posijala sline crkve od Veneta do Ugarske56, pa

Odlino se podudara s visokom razinom pribliavanja realizmu opravdanom sa samim zadatkom prijenosa
povijesne zbilje u likovni medij odreene vrste kao i oslanjanja na grafike rukotvorine koje je majstor
neminovno imao pred sobom, diktirane od naruitelja.
55
S obzirom na mogue predloke nije na odmet primijetiti da se najblie zadarskim plutejima nalazi u zlatarstvu, a ovome u sitnoslikarstvu to se moe shvatiti rezultatom djelovanja prostora i vremena - i to po
odreenom geopolitikom barometru: u Zadru svojevremenom nazonou drevnog bizantskog nasljea,
a ovdje pojavom knjiga iz centara ue crkveno-papinske drave. Upitno je, dodue, koliko je to vano za
profil majstora, ali je svakako indikativno za okvire umjetnikih djelatnosti iz ire sredine 11. stoljea.
56
Drugdje sam upozorio na tlocrt jedne nestale u jezgri Jesola te druge u osamljenim ruevinama Zalavara,
na kojima je vie istovjetnih elemenata prostornog sustava i arhitektonskog oblikovanja.
54

253

valjda i drugdje. Ti su se polovi uinkovito stopili u korist valorizacije

radinosti naih primorskih kamenorezaca iz ijeg reda pojedini kao pravi jamci osvita jaanja graanstva ve samosvjesno i potpisivahu neka
ostvarenja57.
U tom kontekstu i sve spomenike koje smo osvijetlili gledamo kao gotova
djela u sasvim moguim usporedbama s ciljem prepoznavanja zasigurno
im zajednikog autora, pretpostavljenog voditelja zadarsko-solinske
radionice. Priznavanje je njegove pojave na reljefu s likom hrvatskoga
kralja razlog prebacivanja teita s uvrijeenog pisanja o djelu na propitivanje umjetnikih sposobnosti i stilskih manira izraavanja majstora
koji se - koliko znamo - prvi nakon predromanikih blijedih pokuaja
upustio u uestaliju obradu sadraja s ljudskim likovima58. Budui da je
pritom ponavljao neke formule ili module koji mu se, iako tipini stupnju
konceptualnog i oblikovnog razvoja onodobne skulpture, mogu smatrati
vlastitima, smijemo govoriti o specifinostima njegova izriaja. Prednjai
meu njima uspjenost puta k volumenu na solinskome djelu od poetnih
oznaivanja reljefnosti pomou konfiguracije linije i plohe na zadarskima.
K tome je bitno da svako pojedino djelo pripisano njegovom opusu u
kompoziciji otkriva unutarnju logiku, odnosno da sadraji i oblici stoje
u prilinoj meuovisnosti. Teorijski je pak tu kakvou nemogue pripisati dovinuu i vjetini jednog tvorca provincijalne skulpture, te nam s
pozivom na dokazive sitnoslikarske izvore motivu vladara na prijestolju
preostaje slino ocijeniti glavninu njegovih radova. Uz to bi valjalo priznati kako je u panorami onoga to danas gledamo kao stilski napredak
11. stoljea sa svojim umijeem na krilima reforme uinio nemali pomak.
Uviajui kako je iskazao osobni i osobiti odnos prema izriajima toga
u mnogome prekretnoga razdoblja, bilo bi pogreno smatrati ga pukim
obrtnikom ili tek prosjenim lanom kolektivne klesarske radionice.
Naime, lake je od selidbe takvih pogona predoiti samostalna kretanja
putujuih majstora koji na raznim mjestima du obale zadovoljavahu
narudbe kakve nadilaze smisao pokretnih dobara.
Vjerujui pak da je autor naeg reljefa odgojen u umjetniki prestinome
Zadru, inae vanom popritu smjenjivanja evolucijskih faza likovne kulture na razmeu ranog i zrelog srednjeg vijeka, valja nam priznati kakav
je znaajan iskorak ostvario. Upravo po luku kretanja od Zadra k Solinu
stazom obnove istonojadranske Crkve zajednikim zalogom nadbiskupa
Lovre i kralja Petra Kreimira IV., on je na sponama tih stjecita upravnih
snaga uvrstio vlastiti metije oblikovanja skulpture. Tako se zasvjedoio
prvim interpretom jednog u svemu znaajnog povijesnog trenutka ne
samo po zadatku umjetnike potranje nego i po uroenoj darovitosti, te
osigurao visoko mjesto svojeg neko valjda i veeg opusa u svekolikom
spomenikom nasljeu Europe 11. stoljea. Ustvari je ukljuivi u njega
suhu simboliku figura s dvaju velikih zadarskih ciborija, preko gotovo
tekstualne eksplikacije dijela Novoga zavjeta na paru uvenih pluteja iz

57
58

Takvih je zacijelo bilo vie ali su ih satrla stoljea koje je zemlja odonda prebrodila.
Predmnijevamo naravno da je pritom koristio sva sredstva koja bijahu na raspolaganju ondanjim umjetnicima. Usp. Ch. R. Dodwell, The Pictorial art of the West 800-1200. New Haven-London, 1993.

254

istoga grada doao do prijenosa poruka ive povijesti na ploama cancelluma bazilike u Solinu i tako postao jedan od onih koji su otvarali vrata
imaginaciji daljnjeg srednjovjekovlja dugog trajanja. Time je zasluio
upis u imenike najuspjenijih likovnih pregalaca iz hrvatskog uzmorja,
te zavrijedio da ga po najintrigantnijem skulptorskom radu, koji ostade
idejno osamljen u irim prostorima jer je predoio neki neponovljeni
dogaaj, nazovemo Majstorom reljefa kralja Petra Kreimira IV.
U svezi s time, dakako, treba rei da ne sriemo neto posebno novo
budui da je u naoj znanosti ve bilo pokuaja davanja krtenice tom
kiparu. Meutim ga se imenovalo s uvjerenjem da je oblikovao lik kralja
Zvonimira, to smo opovrgli s nizom argumenata koji se naslanjaju na
jasno itanje povijesnih okolnosti59. Ujedno je vano spoznati sukladnosti koje postoje izmeu bezimenog majstora i prikazanoga kralja, jer
su jedan i drugi mijenjali boravita s naglaskom na Zadru i Solinu, te su
jae mogunosti da su se indirektno i pratili shodno onodobnom obiaju kretanja. Povjesnica, naime, diljem europskog prostora biljei slina
kretanja likovnih djelatnika tijekom 11. stoljea istiui kako je otonsko
razdoblje u tom pogledu bilo drugaije od karolinkog na planu ukupnog
umjetnikog djelovanja. Stoga se u znanosti umjesto o obrtnikim radionicama iz ranog srednjovjekovlja govori o pojedinim majstorima proto
ili ranoromanikog izraza, vrlo esto imenovanim po biranim djelima
drugih vrsta, ponajvie sitnoslikarstva i zlatarstva ili rada u bjelokosti60.
Dapae se njihovi opusi prepoznaju istim metodom kojim se vrlo sigurno
oituje i spone unutar grupe izvrsnih skulptura koju smo analitiki nipoto
prvi put osvijetlili. Sa svim se time uzdie i razlog da ubudue umjesto
o kamenoklesarskoj radionici koja se povodila za nekim vrlo utjecajnim
predlocima, govorimo o Majstoru reljefa Petra Kreimira IV. koji je tijekom
vladavine toga u svemu znaajnoga kralja imao ponajbolje uvjete za vlastito sricanje aktualnih a od drugih kamenara-kipara na istome terenu
nedostignutih formalnih ili stilskih izriaja.

Od Petra Kreimira se nije sauvao nijedan pisani akt prema splitskoj crkvi, moda sluajno ali donekle
razumljivo s obzirom na narav zajednikog im djelovanja u jeku reforme iskazanu natpisom sa crkve Sv.
Benedikta (Eufemije) pred vratima grada. Naprotiv, Zvonimir je prema njoj bio podloan i vrlo dareljiv, pa
bi odista s njezine strane teko bilo razloga brisanju spomena na njega kao to je u otvorenom sukobljavanju
interesa zadesilo njegova prethodnika na prijestolju.
60
Dobar uvid u problematiku i literaturu pruio je D. MILINOVI, Reljefi bjelokosnog plenarija iz riznice
zagrebake katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 35, Zagreb, 2011, str. 8-15.
59

255

256

Igor Fiskovi

The Master of the Relief of the King Petar Kreimir IV

Based on an in-depth artistic and iconological analysis, confirmed is the authentic meaning of the
marble relief of the Rex justus, kept in the Split cathedrals baptistery. Besides analysing the unique
connection of the general medieval symbolism and in the spirit of the Church Reform awakened
visualisation of historia, the paper particularly reasons that this is an image of the king Petar Kreimir
IV Trpimirovi. With his activities in the field of political organisation and overall strengthening
of the national state in 1058-1074, he acquired himself a very particular position, featured in this
monument both in the very idea of images of secular nature and in its sculptural quality. By all its
formal characteristics belonging to the workshop meritorious for having introduced figural themes
and motives into the regional arts, which workshop in Zadar left several exquisite pieces of art reliably
dated to the 1030s, the relief has been more certainly attributed to Solin where the Croatian rulers
traditionally had their seats. Since fragments analogous to the style of this relief have been found
within the ruins of the church of Ss. Peter and Moses at Solin, the most monumental creation of the
early Romanesque architecture in Dalmatia, the paper articulately relates its creation to documenting
a donation of the said king to the Split archdiocesis. The paper further emphasizes the necessity to
separate its author from the anonymity of the Zadar-Solin workshop, proposing, for his obvious
individual expression, to be referred to as the master of the relief of the king Petar Kreimir IV. This
is fully reasoned by paying more attention to the act of damnatio memoriae performed subsequently
by erasing the inscription at the top of the relief and the rotulus in the ruler attendants hands. Besides finally disproving the theses on sacral contents of the marble relief, the paper also reveals that
the careful intervention on the relief was caused by the well known events where Petar Kreimir
IV, under pressure of the papal politics, was forcedly eliminated from the historic stage in 1073. By
then most certainly seized working also the author of, for the entire European heritage, anthological
pieces of church furnishings, however, in this monographic presentation of his work under the name
suggested in the paper title, a firmer fixing of his appearance is also suggested, because he brought
the Adriatic sculpture from pre-Romanesque to the new Romanesque style.
(translation by R. Kekemet)

257

Miljenko Jurkovi

Spomenici nepotpune biografije.

skice za teorijska promiljanja
ranosrednjovjekovne umjetnosti

hrvatskoj se povijesti umjetnosti periodino pojavljuju teze koje

ostaju dugo upamene, o kojima se desetljeima diskutira, koje
se dugo, mogue i predugo, koriste u tumaenju pojedinih pojava
nae starije umjetnike batine. Ako se zadrimo samo na ranom srednjem vijeku, jedna je takva ona Ljube Karamana o crkvicama slobodnih
oblika1, koja je obiljeila gotovo polovicu dvadesetog stoljea, od svoga
nastanka 1930., da bi se sama razrijeila pojavom prvih pravih tipologija
predromanike arhitekture2. Druga je, primjerice, ona Milana Preloga o
pasivnoj i aktivnoj negaciji antike3, koja je dugo bila prihvaena bez ikakve rasprave, unato tomu to su novootkriveni spomenici sukcesivno,
dodue polako, pobijali odreene dijelove argumentacije4. Te i takve teze
sastavni su dio teorije umjetnosti, discipline koja u nas i nije posebno
razvijana5, barem kada je rije o srednjem vijeku.
Upravo u tom kontekstu vrijedno je prisjetiti se nekoliko teorijskih priloga
eljka Rapania koji su u historiografiji proli relativno nezapaeno, u
smislu vrednovanja autora kao teoretiara povijesti umjetnosti. Valja ih
istaknuti, jer su, u trenutku kada su stavovi izreeni, pomaknuli spoznajne
granice o pojedinim problemima s kojima se tumaenje ranog srednjeg
vijeka do tada susretalo. Rije je u prvom redu o teorijskom promiljanju
geneze predromanike umjetnosti na istonoj obali Jadrana, prvoj pravoj
intervenciji u, tada dominantnu, Prelogovu tezu o pasivnoj negaciji antike.
U sreditu problema geneze stajalo je, naime, pitanje kontinuiteta / diskontinuiteta izmeu antike i romanike, koje je Prelog razrijeio odbacivi

LJ. KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prolosti. Zagreb, 1930.

Prva je: T. MARASOVI, Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, u:
Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split, 1978.
3
M. PRELOG, Izmeu antike i romanike, Peristil, 1, Zagreb, 1954, str. 5-14.
4
U tom je smislu uzorna rasprava Ive Petriciolija o crkvama s oblim kontraforima, koje, datirane u 9. stoljee
nuno sputaju granicu aktivne negacije antike s 11. na 9. stoljee, odnosno s romanike na predromaniku.
Vidi: I. PETRICIOLI, Oko datiranja umjetnikih spomenika ranog srednjeg vijeka, u: Gunjain zbornik,
Zagreb, 1980, str. 113. I. PETRICIOLI, Prilog diskusiji o starohrvatskim crkavama s oblim kontraforima,
u: Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Izd. HAD-a, 8, Split, 1984, 221.
5
Osim, dakako, Vere Horvat Pintari, koja je doista na tom polju obiljeila drugu polovinu 20. stoljea, tek je
nekoliko autora koji su se sporadino, s vie ili manje uspjeha okuali u teorijskim promiljanjima povijesno
umjetnikih fenomena, meu kojima upravo slavljenik, eljko Rapani, kojem posveujem ovu skromnu
raspravu, vrednujui zasluenu mu poziciju u tom segmentu nae struke.
1
2

259

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

sve one teze o prijelomima ili cezurama koje je podravao Karaman6 i

niz europskih strunjaka prve polovice 20. stoljea, priklonivi se tezi
kulturnog i umjetnikog kontinuiteta kako ga je zastupao primjerice
Dyggve7. Teza je u strunoj javnosti odmah prihvaena, pozicionirajui
Preloga kao jednog od nositelja ranosrednjovjekovne povijesti umjetnosti
u domaoj sredini.
Vie od trideset godina poslije, u sintezi predromanike u Dalmaciji,
eljko Rapani detaljnije se osvre na tezu, i to u njezinom kljunom
aspektu, pitanju kontinuiteta8. Rapani k tome dopunjuje Prelogove
stavove razmatrajui pitanje disperzije stila. O tome kae: s obzirom
da u dalmatinskom zaleu nije bilo tako izrazitog kontinuiteta kakav se
ogleda u primorskim gradovima, pa i u njihovim astarejama, smjelo bi
se, moda, rei da se u to zalee predromanika importira kao konaan
graditeljski i likovni fenomen, kao stilski novum koji svoje porijeklo ima
u tradiciji sauvanoj u gradovima ...9. K tome, Rapani, za razliku od
Preloga, predromaniku promatra kao vrsto definirani stil.
Na tom i takvom pristupu . Rapania bazirala su se kasnija promiljanja
Prelogove teze10, sve do dananjeg vremena u kojem ona dobiva sasvim
drugaije znaenje od onog poetnog11. Stoga je uloga eljka Rapania
u tumaenju teze koju je veina istraivaa u potpunosti prihvaala bez
ikakve kritike prosudbe, zamjetna. U prvom je redu, rekosmo, vano to
Rapani predromaniku promatra kao vrsto definirani stil, ime iroko,
pomalo amorfno razdoblje izmeu antike i romanike sekvencionira, obiljeavajui i ona ranija stoljea, 7. i 8. kao razdoblje koje nije vie ni kasna
antika, a nije jo ni odreeni stil ranog srednjeg vijeka predromanika12.
Takva ralamba razdoblja, kao i ve navedene, tada nove datacije spomenika, i njihovo kritiko preispitivanje, koje je proveo Petricioli, bitno
su promijenili shvaanje teze o pasivnoj negaciji antike13.
U raspravu o problemu pasivne i aktivne negacije antike . Rapani uveo
je i pitanje disperzije stila, ime je problem kontinuiteta / diskontinuiteta nastojao razrijeiti na drugaijoj razini od Preloga, bazirajui se na
spoznajama koje su arheologija i povijest umjetnosti tada nudile. Naime,
tipologije arhitekture ranog srednjeg vijeka na istonoj jadranskoj obali
sugerirale su postojanje regionalizama14 iz ega je bilo sasvim logino
zakljuiti o disperziji stila iz razvijenih obalnih sredita duge graditeljske tradicije, u zalee u kojem se dogodio prekid graditeljske aktivnosti


8

9

6
7

10

11

14

12
13

LJ. KARAMAN, Iz kolijevke.

E. DYGGVE, History of Salonitan Christianity. Oslo, 1951.
. RAPANI, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split, 1987, str. 33-35.
. RAPANI, Predromaniko doba, str. 35.
M. JURKOVI, Problem kontinuiteta izmeu antike i romanike u umjetnosti istonog Jadrana, Radovi
Instituta za povijest umjetnosti, 12-13, Zagreb, 1988-1989, str. 41-48.
M. JURKOVI, Izmeu antike i romanike pedeset godina poslije, u: Prelogova batina danas. Zbornik
znanstvenog skupa u povodu devedesete obljetnice roenja Milana Preloga odranog u Dubrovniku, 27-29.
studenog 2009., (ur. K. Horvat Levaj), Zagreb. (U tisku).
Tako period definira . RAPANI, Predromaniko doba, str. 115.
Vidi temeljitu razradu u: M. JURKOVI, Problem kontinuiteta. M. JURKOVI, Izmeu antike i romanike.
T. MARASOVI, Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, ser.
3, sv. 14, Split, 1984, str. 135.

260

tijekom dueg vremena15. Iako se moglo ponuditi i poneto drugaije

rjeenje o disperziji stila, ukljuivanjem kronoloke komponente, i
dodatno vidjeti disperziju i u kontekstu liturgijskih praksi i politikih
cjelina16, osnovni je zakljuak . Rapania trajno pomakao teorijsko
promiljanje predromanike umjetnosti na Jadranu, bivajui ugraen u
sve daljnje radove.
***
Na drugaiji je nain jo jedan termin uao u historiografiju - adriobizantinizam, takoer davno prvi puta upotrijebljen17, da bi kasnije bio
koriten na razliite, esto meusobno posve suprotne naine, konano,
i za razliita povijesno umjetnika razdoblja. I u ovom sluaju ne postoji
velika bibliografija, zapravo je minimalna, no pojam se koristio katkad bez
shvaanja njegova izvorna znaenja, i pri tome ostao u hrvatskoj povijesti umjetnosti, arheologiji i povijesti preutno prihvaeno ope mjesto.
Ovdje nije potrebno temeljitije analizirati sve one tekstove u kojima se
pojam koristio, jer je to u sadrajnoj raspravi uinio upravo . Rapani18.
profilirajui se jo jednom kao teoretiar ranosrednjovjekovne umjetnosti.
No, valja se, pratei Rapaniev tekst, osvrnuti na pojedine metodoloke
propuste razliitih autora, meu kojima i samog Dyggvea koji je pojam
osmislio, a koji su i doveli do razliitog tumaenja i razliitog koritenja
pojma. Pri tome su dva aspekta jednako vana.
U prvom redu posluit u se tekstom . Rapania koji temeljito analizira
svaku reakciju na Dyggveov pojam i nain njegova koritenja. Rapani
tako zapoinje svoju raspravu, tumaenjem izvornog znaenja pojma,
onako kako ga je E. Dyggve upotrijebio. Osnovni je iz toga izvueni
zakljuak da termin adriobizantinizam ne predstavlja ni u kom sluaju
stilsku odrednicu, ve upravo suprotno, oznaava, ili kako je danas moderno rei, kontekstualizira, opi kulturni i umjetniki procvat tijekom 5. i
veeg dijela 6. stoljea, na tono definiranom prostoru jadranskoga luka19.
Sudbina je pojma adriobizantinizam bila bitno razliita od takve prvotne
Dyggveove zamisli. Za razdoblje za koje ga je sam autor koristio, vie je
bilo osporavanja pojma nego prihvaanja. U tom smislu Rapani i analizira
tekstove Francovicha i Cambija, koji su, svaki sa svojim argumentima,
. RAPANI, Predromaniko doba, str. 35. Taj odnos grada i zalea u kojem je grad uvijek kreativan a zalee
uvijek receptivno danas se ipak treba napustiti, iz jednostavnog razloga to grad nije bio samo kreativan
(i ti jadranski gradovi bili su receptivni upravo u formativnom razdoblju stila, u drugoj polovini 8. stoljea
kada pojedine investicije nemaju korijene u lokalnoj batini ve su upravo suprotno rezultat intervencija
pridolih iz drugih kreativnih centara) niti zalee receptivno samo za modele iz grada, ve puno vie, kad
je rije o 9. stoljeu, svoj monumentalni pejza duguju protagonistima pristiglim iz akvilejskog, i ire,
sjevernotalijanskog prostora.
16
Kako sam uinio u: M. JURKOVI, Problem kontinuiteta, str. 41-48.
17
E. DYGGVE, Eigentmlichkeiten und Ursprung der frmittelalterlichen Architektur in Dalmatien, Actes
du XIII congrs international dhistoire de lart, Stockholm, 1933, str. 3. E. DYGGVE, Forschungen in Salona,
III, Be, 1939, str. 51. E. DYGGVE, History.
18
. RAPANI, Ima li dvojbe oko termina adriobizantizam? u: Zbornik Tomislava Marasovia, (ur. I. Babi,
A. Miloevi, . Rapani), Split, 2002, str. 172-181.
19
. RAPANI, Ima li dvojbe, str. 172-174.
15

261

osporavali Dyggveov termin, a s druge strane Gabrievia ili Preloga koji

su ga prihvatili20. No, tu valja iznijansirati prihvaanje termina. Naime,
Prelog sasvim jasno razdvaja importe i iz toga izvedene jake utjecaje
istoka, od arhitektonskih rjeenja koja podlijeu dodatno i nekim drugim
zahtjevima, prema njemu tradicijskim21, a ja bih dodao i funkcijskim. I
doslovce se samo usputno dotie Dyggveovog pojma adriobizantinizam,
kojeg citira samo i iskljuivo na jednome mjestu, u prilino neutralnom
kontekstu, po mom sudu bez opredjeljenja i vrstoga stava. U svemu,
ne ini mi se da se moe staviti znak jednakosti u poimanju termina, a
eljko Rapani tu istovjetnost i relativizira: Dyggveov adriobizantinizam
je otprilike (istaknuo M. J.) ono to je Prelog nazvao bizantski faktor u
umjetnosti istone obale Jadrana22.
Iako se zalae za koritenje termina adriobizantinizam, slabost tog
pojma uvidio je Rapani kada konstatira dok s onim prvima (gradovima
jadranskoga luka) njegov termin adrio-bizantinizam ima sasvim jasno
znaenje jer je odreen i prostorom i 5. i 6. stoljeem, ukljuivanje Sirmija i Nikopolja ipak je preiroko, premda se pod znaenjem koje Dyggve
pridaje tom terminu, ne bi moda ni imalo neto bitno primijetiti23. I
sam Dyggve, pa onda i Rapani, dakle, istiu da je to isto umjetniko
ozraje, taj isti kontekst, prisutan i na drugim prostorima koje je dotakla
Justinijanova rekonkvista. Uzme li se to u obzir, opravdano je postaviti
pitanje postoji li poseban adriobizantinizam, ili se isti fenomen moe
pratiti na svim prostorima ponovno ujedinjenog carstva?
Drugi je faktor u raspravi po mom sudu jo vaniji. Kako ta kultura
jadranskog prostora uope moe biti posebna i drugaija da zavrijeuje
zaseban termin, kada su najvee investicije u spomenike bile ionako
direktne narudbe iz Konstantinopola? U emu primjerice Eufrazijana
pripada ozraju adriobizantinizma a neka crkva mediteranskog priobalja
ne, ako su njihove opreme jednaki serijski proizvodi koji su se prevozili
uzdu i poprijeko Mediterana? I pri tome nije uope vano misli li se
na stilske parametre, koji su ionako isti na cijelom prostoru, ili na opu
duhovnu klimu i kulturno ozraje, kako tvrdi Dyggve, kad je i ono isto
svugdje u granicama Justinijanovog carstva, kao i onog ranijeg, tijekom 5.
stoljea, to na kraju i sam tvrdi, ukljuujui i gradove daleko od Jadrana.
Dvojba oko koritenja termina za razdoblje kasne antike, dakle, nuno
i danas postoji.
U daljnjem promiljanju eljko Rapani proiruje valjanost termina adriobizantinizam na kasnija razdoblja: ...postavivi joj poetak u vrijeme
Justinijanovo, no trajanje i mnogo poslije toga doba, tj. sve do kasnijih,
ak kasnih stoljea srednjega vijeka kad se arenje bizantskoga u najirem znaenju te rijei proirilo i sadrajem, i vremenom, i prostorom...24,
Rapanievoj analizi tih tekstova nema se potrebe nita dodati, niti ih ovdje citirati jer ne daju drugaije
argumente raspravi. Vidi: . RAPANI, Ima li dvojbe, str. 174-177.
21
M. PRELOG, Meurazdoblje (305-1105.g.) i bizantski faktor u umjetnosti istone obale Jadrana, u: Djela
2. Povijesnoumjetnike studije I. Izmeu antike i romanike (ur. R. Ivanevi), Zagreb, 1993, str. 93.
22
. RAPANI, Ima li dvojbe, str. 177.
23
. RAPANI, Ima li dvojbe, str. 174.
24
. RAPANI, Ima li dvojbe, str. 177.
20

262

slaui se pritome sa tezama Igora Fiskovia25. Izvorno znaenje pojma

kako ga je Dyggve osmislio, doivjelo je, dakle, bitno proirenje o kojem
Dyggve nije niti razmiljao, unutar kojega se vrednuju provincijalne
varijante bizantskih utjecaja u jadranskom prostoru, i vie, k tome i vanije, amalgamiranje istonih komponenti u umjetnosti srednjega vijeka i
njihov transfer kroz venecijansku maticu, poglavito na primjerima zrelo i
kasnosrednjovjekovnog slikarstva. U tom smislu moe se sasvim sigurno
utvrditi da je davno iskovan termin poprimio posve drugaije znaenje
od izvornoga, po mome sudu posve ispravno. No, u tom smislu valja
zakljuiti da adriobizantinizam danas predstavlja sasvim neto drugo,
a da za ona poetna razdoblja za koje je i iskovan, teko moe odoliti
temeljitijoj analizi. Pri tome valja biti izuzetno oprezan u pokuaju da se
jadranski luk odredi tim kulturolokim terminom u dugom trajanju, od
kasne antike do zrelog i kasnog srednjeg vijeka, kao da je Jadran neki posve
izolirani prostor. Nasuprot tomu, reaktivirani pojam pak dobro definira
specifine odraze jadranskog slikarstva pod venecijanskim diktatom,
na emu . Rapani posebno, s pravom, inzistira.
***
Pratei teorijsku podlogu rasprava eljka Rapania, valja se zadrati i na
jednoj sintagmi koju je sam slavljenik iskovao spomenici nepotpune
biografije. Da insistiranje na tom problemu u naoj struci ima u opusu
. Rapania veliko znaenje pokazuje injenica da mu se nekoliko puta
vraao od trenutka kad je prvi put upotrijebljen26.
Iako nije eksplicitno koristio sintagmu koju je ionako skovao tek nekoliko
godina kasnije, eljko Rapani se prvi puta dohvatio spomenika nepotpune biografije u poznatoj raspravi o splitskim sarkofazima ranog srednjeg
vijeka, onom nadbiskupa Ivana i onome priora Petra27. Delikatan problem,
u kojem se krunim postupcima uzimalo nedoreene argumentacije kao
gotove injenice, imali su za posljedicu esto matovite zakljuke koje
je potankim argumentiranjem eljko Rapani sveo u realne okvire. Na
ovome mjestu nije bitno niti nuno pratiti sudbinu Rapanievih zakljuaka o problemu28 niti njegovo eventualno razrjeenje29, ve pozicionirati
I. Fiskovi je u nekoliko navrata pisao o fenomenu adriobizantinizma. Tako u: I. FISKOVI, Romaniko
slikarstvo u Hrvatskoj. Zagreb, 1987. I. FISKOVI, Adriobizantski sloj zidnoga slikarstva u junoj Hrvatskoj,
u: Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejsaa (ur. M. Jurkovi, T. Luki),
Zagreb, 1996, str. 371-385. I. FISKOVI, Un contributo al riconoscimento degli affreschi adriobizantini
sulla sponda croata meridionale, Hortus artium medievalium, 4, Zagreb-Motovun, 1998, str. 71-84.
26
Sjeam se diskusija na skupu Hrvatskog arheolokog drutva u Krku 1985., kada je s pravom prvi puta ukazao
na neodrivost koritenja nekih spomenika u sinteznim pregledima, a bez ikakvih ograda oko nepotpunih
spoznaja o tim spomenicima, kada ti spomenici nisu proli temeljitu analizu injeninog stanja.
27
. RAPANI, Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga. Arheoloki radovi i rasprave, 8-9, Zagreb, 1982,
str. 233258.
28
N. KLAI, Jo o splitskim sarkofazima X. i XI. stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 79,
Split, 1986, str. 265-283. N. Jaki, Pre-Romanesque sarcophagi in early medieval Dalmatia, Hortus
artium medievalium, 10, Zagreb-Motovun, 2004, str. 7-14. I. BASI, Quelques aspects de la (dis)continuit
typologique et iconographique de la production des sarcophages dans lAdriatique orientale du haut Moyen
ge, Ikon, 1, Rijeka, 2008, str. 259-290. N. Jaki, Riflessi della rinascenza liutprandea nei centri urbani
della costa Adriatica orientale, Hortus artium medievalium, 16, Zagreb-Motovun, 2010, str. 17-26.
29
I. BASI - M. JURKOVI, Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljea, Starohrvatska
prosvjeta, ser. 3, sv. 38, Split, 2011, str. 149-185.
25

263

Rapaniev tekst u vremenu nastanka i obraunu s dotada publiciranim

tezama. Utvrdivi, naime, da je sarkofag nadbiskupa Ivana rezultat susljednih intervencija na sanduku sarkofaga, kao i da povezivanje imena
nadbiskupa Ivana s bilo kojim Ivanom ne treba uzimati u obzir, Rapani je
iskljuio kruno argumentiranje vremena nastanka sarkofaga na temelju
imena na natpisu, i obratno, datiranje dekoracije na temelju nepouzdanog i neprovjerljivog povijesnog podatka o moguoj povijesnoj linosti.
To je, mora se naglasiti, bilo prilino osvjeenje u nizu tada ve prilino
jalovih rasprava. Pri tome je i definirao jednu klesarsku radionicu u ranosrednjovjekovnome Splitu, obogaujui saznanja o ranoj predromanikoj
skulpturi na istonome Jadranu.
O problemima datacije arhitektonskih spomenika u istom se teorijskom
kontekstu eljko Rapani pozabavio vrednujui kasnoantiku arhitekturu
koja je u ranom srednjem vijeku bila u funkciji, uglavnom preureenjem
interijera, ubacivanjem nove oltarne ograde, a katkad i pregradnjom postojeeg sklopa30. Tu je kasnoantiku, a preureenu arhitekturu postavio
uz bok novoizgraenim predromanikim crkvama, to mu je bio povod
da zakljui kako tipoloke i morfoloke karakteristike predromanike
arhitekture nisu dovoljne u tumaenju razdoblja (pa niti stila), ve da je
nuno uzeti u obzir i druge aspekte da bi se objasnila sva kompleksnost
graditeljstva kao drutvenog fenomena, i kao formalne (tipske ili tipoloke) kategorije31. Smatrao je da se usporedno s formalnim kategorijama
moraju prouavati i drutveni i duhovni kontekst, potom politiki i gospodarski, i dakako, onaj vjerski (konkretno liturgijski) aspekt gradnje, tj.
razlog i izbor formuliranju kojeg odreenog i upravo takovog, odabranog,
oblika i, konanog, potpunog ureenja crkve32.
Time je po prvi puta u hrvatskoj povijesti umjetnosti ranog srednjeg vijeka
eksplicitno u prvi plan postavljen prostor, drutvo, investitori, jednom
rijeju kulturni pejza, umjesto strogog stilskog definiranja baziranog na
tada vrlo modernoj tipolokoj analizi. U vrednovanju toga stava svakako
treba naglasiti kako je taj novum potaknuo daljnja razmiljanja izvan
krutih granica jedne discipline povijesti umjetnosti33. U svakom sluaju,
takav pristup anticipirao je dananje inzistiranje na kontekstualizaciji
spomenika, metode omiljene posljednjih desetak godina u Europi.

. RAPANI, Ecclesiae destructae... ut restaurentur imploramus (Iz pisma Stjepana VI. pape biskupu
Teodosiju 887. godine), u: Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaa. (ur.
M. Jurkovi, T. Luki), Zagreb, 1996, str. 5764.
31
. RAPANI, Ecclesiae destructae, str. 57.
32
. RAPANI, Ecclesiae destructae, str. 57.
33
Istovremeno treba rei da su konkretni zakljuci o spomenikoj batini izvedeni iz navedenih teorijskih
spoznaja danas ipak izmijenjeni i profilirani. Naime, Rapani zakljuuje ...moe se nedvojbeno utvrditi da
je prvi sloj starohrvatskih crkava, dakle crkava koje su bile u funkciji u vrijeme rane hrvatske drave, tj. u
IX. stoljeu, jednostavna ili neto sloenija pregradnja, adaptacija, konsolidacija ili obini popravak starije
graevine. Novija istraivanja, nove analize otprije poznatih spomenika, revizije iskopavanja, donijele su
niz argumenata koji govore da se uz adaptacije i preureenja kasnoantikih crkava ve u ranom 9. stoljeu
na prostoru hrvatske kneevine grade nove crkve. Vidi: Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. Ante Miloevi), Split
2000.
30

264

Da su i povijesni izvori esto nedoreeni i problematini u rjeavanju

odreenih problema u ranom srednjem vijeku Rapani je pokazao u lanku
o esterolisnoj crkvi Sv. Marije u Trogiru34, u kojem povijesne podatke,
transferirane prijepisima, ponovno postavlja u realne okvire, zazirui od
dalekosenih zakljuaka, traei verifikaciju na terenu35.
U metodolokom smislu, zavrnicu promiljanja spomenika nepotpune
biografije predstavlja rad u kojem se prvi put eksplicitno koristi termin
za problem koji je Rapaniu dugo zaokupljao panju, valja istaknuti, s
punim opravdanjem, a teorijska podloga Rapanieva razmiljanja dola
do punog izraza36. S punim pravom ukazuje na tetnost koritenja spomenika kojih je dokumentacija nepotpuna pri datiranju predromanike
arhitekture. Uglavnom se radi o crkvama koje su istraivane u doba kada
se nije vodilo rauna o preciznim arhitektonskim snimcima, stratigrafiji,
okolnostima nalaza liturgijskoga namjetaja, pregradnjama objekta tijekom vremena, poziciji i dataciji grobova ukoliko ih ima, a za koje je danas
revizija nemogua ili barem vrlo oteana zbog metodologije konzervacije
arhitektonskog plata koja nije vodila rauna o slojevitosti gradnje. Zbog
manjkavosti dokumentacije Rapani predlae izostavljanje tih spomenika
u konstruiranju sinteza predromanike umjetnosti, a rjeenje problema
spomenika nepotpune biografije vidi u sistematskim revizijama lokaliteta, ili, u najgorem sluaju, te spomenike ne koristiti vie od onoga to
pouzdano nude istraivau37. A to to takovi spomenici nude razluio je
na tri primjera, inae kljuna za promiljanje predromanike na istonoj
obali Jadrana.
Prvi od njih je crkva na Lopukoj glavici u Biskupiji kod Knina. Meu
spornim detaljima svakako je na prvom mjestu njezin nekoherentan
tlocrt u kojem izostaje juna konha trikonhalnog svetita, zamijenjena
ravnim zidom (sl. 1a). S pravom je Rapani utvrdio da je to konstrukcijski
posve nemogue jer se u elevaciji ne moe zamisliti spoj tog ravnog zida
s dvije preostale konhe38. injenica jest da je tlocrt odraz zateenog stanja na terenu, a prema Rapanievim rijeima takovo je stanje potvreno
od svjedoka pri iskopavanjima. Tlocrt dakle doista prikazuje crkvu na
Lopukoj glavici kao spomenik nepotpune biografije. No, treba li ga
stoga ispustiti u sinteznim pregledima ili pak interpretirati ono to se
interpretirati moe? U tom sam smislu i ranije naglaavao pronalazak
triju oltarnih menzi u crkvi, koje jasno govore o troapsidalnom svetitu39,
. RAPANI, Sancta Maria de Platea u Trogiru. De ecclesiis datandis - dissertatio (1). Starohrvatska prosvjeta,
ser. 3, sv. 25, Split, 1998, str. 4362.
35
Da su povijesni podatci u kontradikciji (dakako samo relativnoj, jer se opremanje graevine liturgijskim
namjetajem ipak moglo dogaati u nekoliko sekvenci u istome prostoru, iako u ovom konkretnom sluaju
malo vjerojatno) sa povijesno umjetnikom analizom, ako ne same arhitekture onda barem skulpture,
pokazuje datacija oltarne ograde u prva desetljea 9. stoljea. Vidi: N. Jaki, Reljefi Trogirske klesarske
radionice iz crkve Sv. Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26/1999, Split, 2004, str. 265-286.
36
. RAPANI, Spomenici nepotpune biografije. De ecclesiis datandis (2), Prilozi Instituta za arheologiju u
Zagrebu, 13-14/1996-1997, Zagreb, 1999, str. 8390.
37
. RAPANI, Spomenici nepotpune biografije, str. 89.
38
. RAPANI, Spomenici nepotpune biografije, str. 85.
39
M. JURKOVI, Crkve s westwerkom na istonom Jadranu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26, Split,
1987, str. 66-67.
34

265

a neto kasnije i koristio tlocrt s ucrtanom junom apsidom kao jedino mogue rjeenje (sl.
1b)40, to . Rapani smatra ispravnim putom
u interpretaciji41. Tim je barem jedna od stavki
nepotpune biografije crkve na Lopukoj glavici
rijeena, unato tomu to jo nije bilo revizije
istraivanja.

Sl. 1. Biskupija kod

Knina, crkva na
Lopukoj glavici:
1. tlocrt,
prema: S. Gunjaa;
2. tlocrt,
prema: M. Jurkovi.

Drugi je primjer koji eljko Rapani koristi

ujedno i najsloeniji, najproblematiniji, crkva
Sv. Marije na Crkvini u Biskupiji kod Knina.
Ona je doista u svakom pogledu spomenik
nepotpune biografije. Shematiziran tlocrt nastao na temelju revizije iskopavanja ne donosi
gotovo nikakve podatke to se tie kronolokog
sekvencioniranja gradnje, odnosa crkve i drugih
graevina, obliku svetita. Kod te se, a najvanije crkve hrvatske kneevine, doista ne moe
vrsto osloniti na gotovo niti jedan podatak.
Nuna je revizija, no pitanje je je li uope vie
mogua. Za ilustraciju problema moe se naglasiti samo jedan mali detalj
interpretacija oblika svetita, s tri apside upisane u zaelni zid (sl. 2a),
kako je u objavljenom tlocrtu kojeg preuzimaju gotovo svi istraivai ili
pak jedne istaknute polukrune (sl. 2b), kako je zamilja Ante Miloevi42.
Ta dilema naravno nije nova, ustra se polemika vodila oko oblika svetita
izmeu Ljube Karamana i Stjepana Gunjae jo sredinom pedesetih godina
20. stoljea43, a da konano rjeenje nije na vidiku. To je samo najoitiji
meu problemima koje otvara tipizirani tlocrt crkve Sv. Marije, koji se
uvijek koristi u sinteznim raspravama. No nita vie podataka ne prua
niti detaljan tlocrt (pierre pierre, tzv. kamen po kamen) iz jednostavnog
razloga to se radi uglavnom o temeljnim zidovima graevine44.
Nije ovdje mjesto analizi svih pitanja koje otvara Crkvina, ve upravo na
tom primjeru valja ustanoviti krajnje konzekvence koritenja spomenika
nepotpune biografije i nastojati pojedine probleme razrijeavati. No,
to uiniti sa spomenicima nepotpune biografije? Rapani se zalae za
reviziju arheolokih istraivanja, mada i sam, zdvojno kae kako je to u
veini sluajeva vie nemogue. Nepovratno su brojni podatci otili, a ne
mogu se svi rekonstruirati niti pomnim analizama nepotpunih dnevnika
davnanjih iskopavanja.

M. JURKOVI, Lglise et ltat en Croatie au IXe sicle - le problme du massif occidental carolingien,
Hortus artium medievalium, 3, Zagreb-Motovun, 1997, str. 23-40. U istom broju asopisa, i u lanku N. Jakia
(N. JAKI, Croatian art in the second half of the ninth century, str. 41-54), koriten je takav ispravljeni
tlocrt, upravo radi koherentnosti prikazane grae.
41
. RAPANI, Spomenici nepotpune biografije, str. 85.
42
A. MILOEVI, Karolinki utjecaji u kneevini Hrvatskoj u svjetlu arheolokih nalaza, u: Hrvati i Karolinzi.
Rasprave i vrela (ur. A. Miloevi), Split 2000, str. 124. Najnovije: A. MILOEVI, Predromaniki zvonici u
Dalmaciji i ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Dubrovnik-Split, 2011, str. 86-87.
43
Vidi u: M. JURKOVI, Crkve s westwerkom, str. 84, bilj. 122. A. MILOEVI, Predromaniki zvonici, str.
86, bilj. 128.
44
Dovoljno ih je usporediti kako su doneseni u: T. MARASOVI, Prilog morfolokoj klasifikaciji, T. IV i XLIII.
40

266

Sl. 2. Biskupija kod

Knina, Sv. Marija na
Crkvini: 1. tlocrt,
prema: T. Marasovi;
2. tlocrt,
prema: A. Miloevi.

Crkvina je doista samo pitanje interpretacije jer je arheoloka podloga

manjkava. Svodi se na prihvaanje ili neprihvaanje tlocrtne dispozicije
graevine, a onda i kronolokih sekvenci. Poseban problem ine i graevine
sa sjeverne strane crkve. Jesu li dijelovi samostana45, vladarskih dvora46,
pa koriteni kao prostori hrvatskog dvorskog biskupa u 11. stoljeu, ili
tek tada izgraeni47, ili sve to u razliitim povijesnim trenutcima, ili je k
tome, kako se meni ini, u poetku to bila rimska vila? Tu bi jo revizija
mogla pomoi. A onda e mogue i razrijeiti pitanja kronologije westwerka48 (mauzoleja hrvatskih vladara49). itav je niz pitanja jo otvoren, no
Crkvina je nezaobilazan spomenik hrvatske predromanike, pa, slijedei
eljka Rapania, valja koristiti one podatke koje spomenik sam prua.
Trei je primjer kojeg u argumentaciji teze koristi eljko Rapani crkva
Sv. Marte u Bijaima. U ovome sluaju takoer se radi o tlocrtu temeljenom na istraivanjima s poetka 20. stoljea, vrlo nepreciznom, koji
k tome nije niti bio do nedavno objavljen50. Dodatno, niti revizijska
istraivanja nisu cjelovito objavljena, pa je ve samim time nepotpuna
biografija spomenika jo naglaenija. Koristio se u objavama, dakle, stari
S. GUNJAA, Oko revizije iskopina u Biskupiji, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 5, Split, 1956, str. 31-32.
A. MILOEVI, Dvori hrvatskih vladara na Crkvini u Biskupiji kraj Knina, Zbornik Tomislava Marasovia,
(ur. I. Babi, A. Miloevi, . Rapani), Split, 2002, str. 200-207.
47
N. JAKI, O katedralama hrvatske i kninske biskupije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27 (14), Zadar,
1988, str. 130-132.
48
M. JURKOVI, Crkve s westwerkom.
49
A. MILOEVI, Predromaniki zvonici, str. 87.
50
Ta su poetna istraivanja objavljena u tematskom broju Starohrvatske prosvjete, ser. 3, sv. 26/1999, Split,
2004, u lanku: H. GJURAIN, Arheoloka istraivanja kod crkve Sv. Marte od 1902. do 1905. godine, str.
7-96.
45
46

267

Sl. 3. Bijai, Sv. Marta:

1. shematski tlocrt,
prema: E. Dyggve;
2. tlocrt istraene
povrine u revizijskim
istraivanjima,
prema: D. Jelovina.

51
52

shematizirani tlocrt (sl. 3a), koji nije niti do danas izmijenjen, unato
tomu to je Sv. Marti u meuvremenu posveen tematski broj asopisa
Starohrvatska prosvjeta51. Situacija je i sada, nakon svih revizija jednako
apsurdna kako je to ranije utvrdio . Rapani52. No ipak, svaki je novi
prilog doprinos popunjavanju biografije Sv. Marte, pogotovo otkad je
dobila monografsku obradu, bez obzira to je ona temeljena na pradavnim
i posve nepreciznim istraivanjima. Da apsurd bude vei, na Sv. Marti
su revizijska iskopavanja izvrena, i teko da bismo mogli oekivati da

Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26/1999, Split, 2004.

. RAPANI, Spomenici nepotpune biografije, str. 88.

268

bi neka nova revizija mogla bitnije izmijeniti dananje spoznaje. Ipak,

ostaje injenica da danas o crkvi Sv. Marte znamo puno vie negoli onda
kada je . Rapani inzistirao na paljivom koritenju poznatih injenica.
Konano, i monografska obrada Sv. Marte rezultat je upravo shvaanja
te potrebe da se saznanja proiste do moguih granica. Danas tako znamo da je na lokalitetu postojala ranokranska crkva (sl. 3b) sa svojim
liturgijskim namjetajem i krstionicom53. Znamo da je najvjerojatnije u
8. stoljeu dobila nov liturgijski namjetaj54. Ono to nije pouzdano je da
li taj namjetaj ulazi u ranokransku crkvu ili ve novoizgraenu. Prema
sadanjim spoznajama vjerojatnije u onu ranokransku. Potom znamo
da se na istom mjestu gradi nova predromanika crkva tipolokih osobina
kakvih u iroj okolici nema55, da je povezana s djelatnou misionara, da
u toj novoj crkvi stoji liturgijski namjetaj koji klee Trogirska klesarska
radionica, koju se sada datira u prva desetljea 9. stoljea56. To, kao i
injenica da sarkofag s predmetima koji se datiraju u 9. stoljee negira
ranokransku apsidu, relativno su vrsti kronoloki oslonci57.
Ono to i danas ostaje dvojbeno jesu mogue faze u izgradnji predromanike crkve. Mogue je da je pravokutna istaknuta apsida jo jednom
pregraena, mogue je i da zvonik pripada nekim kasnijim kronolokim
sekvencama unutar predromanike. To se naalost nakon konzervatorskih
radova teko moe vie utvrditi, no valja istaknuti injenicu da je opa
tlocrtna dispozicija koherentna i odgovara primjerima koje nalazimo na
drugim prostorima.
Tih nekoliko primjera jasno pokazuje opravdanost Rapanieva viekratnog
inzistiranja na paljivom koritenju spomenika nepotpune biografije
u sinteznim raspravama o ranosrednjovjekovnoj umjetnosti. Jednako
tako pokazuju efikasnost revizijskih istraivanja koje valja provoditi na
svim lokalitetima gdje god je to mogue. No, s druge strane, pokazuju i
nunost interpretacija, kada se iscrpe svi objektivni pokazatelji. Revizije
se provode sukcesivno, novi nalazi daju nove mogunosti komparativne
analize. Tako se, poglavito posljednjih desetljea umnoavaju i bitno
ubrzavaju novi spoznajni procesi. Pomaci su evidentni. Nepotpuna e
biografija ostati ali e se naa znanja ipak pomicati. Nove metodologije
omoguavaju brojne nove spoznaje o kojima se ranije nije moglo ni sanjati.
Na tragu tog trajnog zahtjeva za revizijama je i veliki europski projekt
Corpus Architecturae Religiosae Europeae (IV-X saec.)58, koji se provodi da bi
se maksimalno objektivizirale sve dosadanje spoznaje o svim crkvama
D. JELOVINA, Starohrvatska crkva Sv. Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26/1999, Split
2004, str. 97-107.
54
A. MILOEVI, Prva ranosrednjovjekovna skulptura iz crkve Sv. Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta,
ser. 3, sv. 26/1999, Split, 2004, str. 237-263.
55
M. JURKOVI, Bijai, ostaci crkve Sv. Marte, u: Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), Split, 2000,
str. 179-180.
56
N. Jaki, Reljefi Trogirske klesarske radionice, str. 265-286.
57
M. JURKOVI, Bijai, ostaci crkve Sv. Marte, str. 179. Ovakovo vienje kronologije u potpunosti je prihvatio
A. MILOEVI u: Prva ranosrednjovjekovna skulptura, str. 258.
58
Korpusu i metodologiji rada na njemu posveen je cijeli broj asopisa Hortus artium medievalium, 18/1,
Zagreb-Motovun, 2012.
53

269

prvog milenija zapadnog svijeta. U taj korpus utkana je trajno Rapanieva

misao o spomenicima nepotpune biografije jer je u korpusu predvieno
da se svi dosadanji podatci provjere, da se osim tipoloke analize arhitekture unesu svi podatci o skulpturi, epigrafici, grobovima, dokumentima,
da se spomenik kontekstualizira, da ga se poglavito u crteima postavi u
ujednaen sustav, tako da postane pravi radni alat59. Po mojem se sudu
tako u istraivakoj praksi vrednuje trajni teorijski doprinos eljka Rapania kasnoantikoj i ranosrednjovjekovnoj umjetnosti.

59

M. JURKOVI, Le corpus CARE en Croatie - tat des recherches, Hortus artium medievalium, 18/1, ZagrebMotovun, 2012, str. 123-132.

270

Miljenko Jurkovi

Monuments with incomplete Biography.

Outlines of a theoretical Approach to early Medieval Art

The construction Monuments with incomplete biography was forged and first used by eljko
Rapani in a discussion at the annual meeting of Croatian archaeologists in Krk, in 1985. At the time
he intended to stress the fact that there is often a tendency in interpretation of the early Middle Ages
to use monuments that have been excavated badly, more than a century ago, using digging methods
that instead of preserving, destroyed most of the possible data, in other words to use monuments
of which we do not really know all what is needed for a scholarly interpretation.
In a series of articles later on (see notes 27, 30, 34, 36 in the text), he explained his thoughts on different types of monuments churches, mostly preserved in foundation levels; fragments of early
medieval sculpture found as spolia, out of their real context; names carved on sarcophagi, being
identified with historical persons but without real connection, thus laying the background for a
theoretical approach to early medieval art in general. At the same time he insisted on the contextualization of the monuments in their historical background and in the landscape, thus anticipating
todays modern trends in archaeology and art history.
In his long lasting career, Rapani has opened a few other topics based on theoretical approach, such
as the question of continuity / discontinuity in late antiquity and the early middle ages, anticipating
a very trendy discussion of the last decade, the one of the transformation of the Roman world,
as well as a more specific and local one, the question of Adrio-byzantism, promoted by E. Dyggve
already in the fifties of the 20th century.
Analyzing those theoretical aspects of his work, in this article we wanted to position eljko Rapani
not only as one of the most important Croatian art historians of the second half of the 20th century,
but also to stress some aspects of his theoretical approach, positioning him as one of the few theoreticians of early medieval art history, thus honoring his 80th birthday in the Mlanges dedicated to him.
(translation by M. Jurkovi)

271

Ivo Babi

Zapaanja o trogirskim crkvama Sv. Marije

oD trga i Sv. Martina (Sv. Barbare)

rkve Sv. Martina (od 17. stoljea Sv. Barbare) i Sv. Marije od trga
(S. Maria de plathea...) u Trogiru treba zajedno razmatrati kao dio
jedinstvene promisli, dapae moglo bih ih se smatrati komplementarnima. Bazilika Sv. Martina i crkva Sv. Marije od trga esterolisnog oblika
u tlocrtu, zatvarale su u ranom srednjem vijeku junu stranu glavnog
gradskog trga. Te dvije crkve razdvajala je tek jedna ulica to je neko od
trga vodila do junih gradskih zidna. Poetni dio te ulice funkcionirao je
kao trijem, predvorje Sv. Marije od trga. Na tom poetnom dijelu ulice,
na mjestu crkvenog predvorja, u 15. stoljeu podignuta je postojea renesansna crkva Sv. Sebastijana s tornjem gradskog sata1.

Proelje minijaturne bazilike Sv. Martina nalazi se u glavnoj poprenoj

ulici (antiki cardo maximus); veliki, gornji dio proelja prekiva kua,
podignuta nad ulicom, u 13. stoljeu, pod kojom je ulini prolaz, ujedno
i crkveni trijem - predvorje2. Boni, sjeverni zid neko je, do kraja 13.
stoljea, do gradnje postojee gradske loe, zatvarao jugozapadni rub trga.
U odnosu na trg crkva Sv. Martina je uvuena dok je Sv. Marija, do gradnje
loe, gotovo cijelim svojim korpusom zalazila u prostor trga. Crkva Sv.
Martina sauvala je svoj ranosrednjovjekovni izgled. Zaputena crkva Sv.
Marije od trga poruena je 1851. godine tako da su joj zidovi sauvani
tek mjestimice ponad temelja; jedino to je ostala gotovo u potpunosti
zapadna konha, no njen nekadanji izgled poznat je po crteu iz 1757.
godine3.

I. Luci, Povijesna svjedoanstva o Trogiru. Vol. II, Split, 1979, str. 1042. O ovoj ulici koja je od junih gradskih
zidina, od obale vodila do trga vidi: I. Babi, Trogirska barokna palaa zvana Paitunova kua, Godinjak
zatite spomenika kulture Hrvatske, 17, Zagreb, 1991, str. 75-89.
2
Nad trijemom, na gredi koja nosi kuu uklesan je natpis s naznaenom godinom 1240. Ta je kua dograena
1267. godine (usp. I. Luci, Povijesna svjedoanstva o Trogiru. Vol. I, Split, 1979, str. 293-294). Usp. takoer i:
M. Andreis - I. Benyovsky - A. Plosni, Socijalna topografija Trogira u 13. stoljeu, Povijesni prilozi,
25, Zagreb 2003. str. 46.
3
T. Marasovi, Iskapanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Marije u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser.
3, sv. 8-9, Split, 1963, str. 83-100. T. MARASOVI, Izvorni izgled ranosrednjovjekovne crkve Sv. Marije
u Trogiru, u: Razprave - Dissertationes SAZU, V, (Hauptmannov zbornik). Ljubljana, 1966, str. 101-108. T.
MARASOVI, Dalmatia praeromanica. Korpus arhitekture - Srednja Dalmacija. Vol. 3. Split, 2011, str. 128-135.
1

273

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Ranosrednjovjekovni Trogir
U ranom srednjem vijeku u Trogiru ne samo da se obnavljaju postojea,
kasnoantika crkvena zdanja, ve se, naravno grade i ona nova. Relativno
veliki broj kamenih ranosrednjovjekovnih ulomaka, ukraenih pleterom
(na ponekima od njih su krnji natpisi), ukazuje na preinake i gradnje u
irokom rasponu od 9. do 11. stoljea4. Ranokranska crkva Sv. Lovre,
koja prethodi postojeoj romanikoj, katedrali dobila je u ranom srednjem
vijeku novi kameni namjetaj5. Ranokranska crkva koja prethodi postojeoj, romanikoj benediktinskoj, samostanskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja,
bila je takoer ukraena pleternim ukrasima6.
Mogue je da i poloaj samostanske crkve Sv. Petra slijedi tradiciju
kultnog mjesta koje see u ranokransko doba. Na to upuuje i sam
titular - posveta apostolu Petru kao i arheoloki nalaz na mjestu ranijeg
samostana: poklopac sarkofaga s natpisom koji vjerojatno datira u kraj 8.
stoljea7. Historiar Ivan Luci uoio je na sjevernoj strani crkve komade
vrlo starog zida8.
Na istonoj strani trga, u blizini Sv. Marije, nalazila se crkva Sv. Stjepana
poruena zbog gradnje komunalne palae prema odluci donesenoj 1272.
godine9. Jo je jedna ranosrednjovjekovna crkva, podalje od trga, bila takoer posveena (naknadno?) Sv. Stjepanu10. Na trgu se neko nalazila i
okrugla zgrada krstionice11. Dakle, u ranom srednjem vijeku, na sjevernoj
strani trga nalazila se katedrala, na istonoj strani crkva Sv. Stjepana, a
na junoj crkva Sv. Marije i Sv. Martina. Prije gradnje komunalne palae
krajem 13. stoljea na njenom mjestu, na trgu, pored crkve Sv. Stjepana
nalazila se kua u vlasnitvu kaptola. Naime, tijekom 13. stoljea spominju se isprave izdane pred opinskom kuom koja je neko pripadala
trogirskom kaptolu: ...ante domum comunis Tragurii qundam capituli sancti

C. Fiskovi, Dvije preromanike crkve u Trogiru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 14, Split, 1962,
str. 4052. J. Belamari, Novootkriveni zabat predromanike oltarne pregrade u Trogiru, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, 75, Split, 1981, str. 157-162. T. Buri, Predromanika skulptura u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12, Split, 1982, str. 127-160. T. BURI, Novi nalazi srednjovjekovne
skulpture iz Trogira, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 28, Split, 1989, str. 25-31. M. Ivanievi,
Neobjelodanjeni ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Trogira, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split
1981, str. 169-177. V. Kovai, Prilozi za ranokransku topografiju Trogira, Diadora, 15, Zadar, 1993,
str. 291-309. V. KOVAI, Zabat s formulom zagovora iz Trogira, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,
35, (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995, str. 293-302.
5
M. Ivanievi, Neobjelodanjeni latinski natpisi, str. 173.
6
Ulomci s pleternim ukrasom, neobjavljeni, ugraeni su u unutranjosti crkve na zapadnom zidu. O ranokranskoj crkvi vidi: V. Kovai, Prilozi za ranokransku topografiju, str. 291 i d.
7
Lj. Karaman, Spomenici u Dalmaciji u doba hrvatske narodne dinastije i vlast Bizanta na istonom
Jadranu u to doba, iiev zbornik, Zagreb, 1929, str. 182-188. V. Delonga, u: Hrvati i Karolinzi. Katalog
(ur. A. Miloevi), Split, 2000, kataloka jedinica III.37. U literaturi se navodi kao mjesto nalaza kua Slade.
Meutim radi se o kui u sklopu nekadanjeg samostana Sv. Petra.
8
I. Luci, Povijesna svjedoanstva II, str. 1042.
9
M. Barada, Trogirski spomenici. Dio 1. Zapisci pisarne opine Trogirske. Sv. I. Od 21. X. 1263. do 22. V. 1273.
Zagreb, 1948, str. 438-439. Toj su crkvi pripadali ranosrednjovjekovni ulomci naeni ispod komunalne
palae usp. T. BURI, Novi nalazi, str. 25-31.
10
C. FISKOVI, Dvije predromanike crkve, str. 40.
11
P. ANDREIS, Povijest grada Trogira. Vol. I, Split, 1977, str. 332. M. BARADA, Trogirski spomenici 1, str. 57.
4

274

Laurentii. Glavni trg u ranom srednjem vijeku, sve do uspostave komunalnog ureenja u 13. stoljeu, imao je, dakle, dominatno sakralno obiljeje.
Glavni ulazi u grad - onaj sjeverni i onaj na junoj strani - bili su obiljeeni
crkvama. U 11. stoljeu na sjevernom ulazu, do gradskih vrata (kasnije
zvanih Porta de pontis) - na poetku glavne poprene ulice podie se crkva
Sv. Lava; godine 1111. sinovi Odoljena (Adaleni), potomci osnivaa Vitala,
poklanjaju tu crkvu trogirskoj katedrali12. Na junoj strani, do gradskih
vrata (Porta Domnica), u istoj prostornoj osovini glavne poprene ulice, uz
crkvu Sv. Duje osniva se enski benediktinski samostan (dananji samostan Sv. Nikole). U ispravi iz 1064. godine, u nazonosti biskupa Ivana,
slavnog priora Dobronje (...cum domno Dobrana, inclito priore) i njegovog
brata Andrije spominje se niz imena svjedoka i utemeljitelja samostana13.
Naravno, grade se nove ili se pak preinaavaju starije crkve i u neposrednoj okolici, u Malom polju (Sv. Danijel, Sv. Stjepan, Sv. Mihovil) i na
iovu (Gospa pokraj mora).
Paljivim promatranjem zia postojeih kua zapaa se nain gradnje
svojstven ranom srednjem vijeku. Dapae, moe se zakljuiti da je postojea irina ulica odreena ve u ranom srednjem vijeku. Primjerice, u ulici
to vodi uz sjeverni zid samostanske crkve Sv. Petra, na sjevernoj strani
iste ulice, nalazi se ranosrednjovjekovna kua s triforom, s proeljem u
istom pravcu kao i susjedne kue14. Isto tako jo poneke ranosrednjovjekovne kue nalaze se s proeljima na istom potezu kao i ostale susjedne
kue razliitih starosti. Dade se na vie mjesta u gradu zamijetiti da su
poneke kue s romanikim stilskim obiljejima ustvari preinaena ili pak
dograena ranosrednjovjekovna zdanja.
Sudei po ulomcima kamenog namjetaja crkava i ukraenih pragova
osobito su uestale preinake i gradnje krajem 10. i tijekom 11. stoljea no
ima dakako, starijih ulomaka ukraenih pleterom koji se mogu datirati
u rano 9. stoljee ili ak ranije, poput spomenutog poklopca sarkofaga
naenog u sklopu nekadanjeg samostana Sv. Petra.
Od 10. stoljea trogirska crkva ima status biskupije. Krajem 10. i tijekom
prve polovine 11. stoljea Madijevci obnaaju funkcije prokonzula i priora. Konstrukcija novog socijalnog realiteta morala je imati i svoj fiziki,
graditeljsko - urbanistiki aspekt. Prostorne reorganizacije dogaaju se
naravno i u dalmatinskoj sredinjici - u Zadru gdje e se oko crkve Sv.
Lovre organizirati novi, budui komunalni trg15.

I. Luci, Povijesna svjedoanstva II, str. 1040. Ista isprava i u: T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae,
Dalmatiae et Slavoniae. Vol. II, Zagreb, 1904, (dalje: Cod. dipl., II), str. 23. Za relaciju Adalen-Odolje usp. V.
Jaki Cestari, Nastajanje hrvatskog (akavskog) Splita i Trogira u svjetlu antroponima XI. stoljea,
Hrvatski dijalektoloki zbornik, 5, Zagreb, 1981, str. 111.
13
I. LUCI, Povijesna svjedoanstva I, Split 1979, str. 97-98. Ista isprava u: J. Stipii - M. amalovi ,
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. I, (dalje: Cod. dipl., I), Zagreb, 1967, str. 98-99.
Analizu imena vidi kod V. Jaki Cestari, Nastajanje hrvatskog Splita i Trogira, str. 110
14
T. Marasovi, Dalmatia praeromanica 3, str. 141.
15
P. Vei, Platea civitatis Jadre - prostorni razvoj Narodnog trga u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, Split, 1996, str. 337-360.
12

275

Veze Trogira s hrvatskim vladarima i Zadrom

U ranom srednjem vijeku teritorij Trogira bio je ogranien na polukrug
Malog trogirskog polja koji je njegova astareja - teritorij na kopnu koji
mu pripada od starine, to je izraz koji se u istom znaenju koristio u
Dubrovniku. S june strane Trogir je zadrao teritorij i na zapadnom
dijelu otoka iova. Otprilike svega nekoliko kilometara prema istoku, u
Velikom Polju nalazila se crkva Sv. Marte u Bijaima, u sklopu gospodarstva i povremenog boravita, svojevrsne rezidencije hrvatskih vladara, u 9.
stoljeu, povezane uz imena knezova Mislava i Trpimira, kasnije i Muncimira. Naravno da su morali rano zapoeti procesi etnikih, gospodarskih i
kulturnih simbioza i asimilacija izmeu grada (u smislu srednjovjekovne
civitas) i njegovog okruenja. Za procese svekolikih osmoza gradske zidine
su tek propusne membrane. Grad, uostalom, ne moe ni funkcionirati
bez svog neposrednog fizikog i demografskog okruja, kao to i ruralno
okruenje prirodno gravitira gradu. Tijesni odnosi dalmatinskih gradova
sa svojim prirodonim okrujem morali su ojaati naroito nakon 878.
godine, u doba cara Bazilija I. otkada gradovi plaaju tribut hrvatskim
vladarima. Pristizanjem sredstva od tributa mogla bi se objasniti intenzivnija gradnja i bogatije opremanje crkava na tlu Hrvatske. Dakako, da
je bilo i sukoba tim vie to se radi o razliitim entitetima, bitno drugaije
strukturiranima, a gradovi pak po svojoj naravi tee autonomiji. U Trogir
nesumnjivo navraahu i hrvatski vladari i njihova rodbina. Knez Muncimir,
29. rujna 892. godine u Splitu, osobno je stavio na oltar u katedrali svoju
povelju - privilegij u korist crkve16. Hrvatski, ninski biskup Teodozije 887.
godine upravlja splitskom crkvom... Poznata je epizoda, koju spominje
Ivan akon, kako je u Trogiru 998. godine dud Petar II. Orseolo zatekao
kralja Suronju (Surigna), kojemu je brat preoteo krunu; tom je prigodom
svrgnuti kralj izruio dudu svog sina Stjepana kao taoca17.
Tijesnom povezanou gradova i njihovog prirodnog i etnikog okruja
mogu se objasniti istovjetnosti pleternih ukrasa na kamenim ulomcima
iza Zadra, Trogira i Splita u bizantskoj Dalmaciji s onima na tlu Hrvatske.
Dapae iz Trogira, smatra se, ak prije nego iz ostalih gradova, klesari
djelovahu na tlu Hrvatske, od Bijaa u neposrednoj blizini, ibenskog
Donjeg polja, pa do Brnaza kod Sinja i Paena kod Knina na sjeveru, to
se zamjeuje ne samo po ornamentima kamenog namjetaja ve i po
sadraju i formulacijama natpisa18.
Cod. dipl., I, str. 34. Rijei sepefatus dux u biljeci 77 pokuava se itati kao Stefanus. Izraz sepefatus meutim
znai spomenuti knez, to je nesumnjivo Muncimir.
17
Usp. F. RAKI, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagreb, 1877, str. 427. Hrvatski prijevod vidi u: N. KLAI, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. Zagreb, 1972, str. 51. Brojni su pokuaji
identifikacije tog kralja. S obzirom na injenicu da su malobrojni i turi izvori za ranu hrvatsku povijest,
umnoilo se toliko hipoteza, koje su, ponavljanjem, pozivanjem na autoritete, stekle status apodiktikih
sudova. U nagomilanim, esto nepreglednim tekstovima, nerijetko se citiraju historiografska djela kao da
se radi o povijesnim izvorima. Potreban je stoga ogroman napor da bi iz hipotetskih konstrukcija razluili
povijesni fakt, od tvorbi gotovo fantomske naravi.
18
N. JAKI, Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve Sv. Marte u Bijaima, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3,
26, Split, 1999, str. 266-286. V. DELONGA, Pismenost karolinkog doba i njeni hrvatski odjeci. Latinska
epigrafika batina u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi. Rasprave i vrela (ur. A. Miloevi), Split,
2000, str. 232-234. I. JOSIPOVI, Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici, Ars adriatica, 1, Zadar, 2011, str.
97-108.
16

276

Sl. 1. Pilastri ukraeni

gustom troprutom
pleternom mreom:
1. sjeverozapadni ugao
dvorita Komunalne
palae u Trogiru; 2. Bijai,
Sv. Marta; 3. Brnaze kod
Sinja.

Vjerojatno su djela trogirskih majstora poneki ukraeni ulomci na tlu

Hrvatske, osobito oni iz vremena Muncimira. Smatramo da je u Muncimirovo doba nastao i ciborij u Sv. Marti u Bijaima na kojem se pojavljuju
ornamenti s polukrugovima koji se presijecaju, ispod kojih su izvijene
vrpce19.
Moglo bi se takoer dovesti u svezu s trogirskim radionicama pilastre
prekrivene pleternim motivom s prikazanim poetkom trake koji izgleda
poput jezica - zavretka pojasa-kaia: pilastar ugraen u dvoritu Komunalne plae u Trogiru (sl. 1.1)20, ulomak pilastra (?) iz ruevina crkve
Sv. Danijela u trogirskom polju21, pilastar iz nekadanje crkve Sv. Ilije u
Kljacima kod Drnia22
Svakako je poseban skup pleternih ornamenata s naznaenim ishoditem za razliku od onog gdje nije naznaen poetak trake tako da potie
asocijacije na ideju beskraja i vjenosti. Tri pruta, izvorno razdvojeni
posebnim bojama, vjernike su mogla navoditi na ideju sv. Trojstva. Slo Za ornamentalne motive s kraja 9. stoljea usp. I. BABI, Predromaniki fragment iz Marine kod Trogira
s ekskursom o ranosrednjovjekovnoj skulpturi iz vremena kneza Muncimira, Graa i prilozi za povijest
Dalmacije, 12, (Zbornik D. Boi-Buani), Split, 1996, str. 43-56
20
T. BURI, Predromanika skulptura, str. 134.
21
C. FISKOVI, Dvije preromanike crkve, str. 43.
22
Vidi sliku kod: T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 3, str. 32, sl. 27.
19

277

enost prepleta i vorova upuuje na ideju nazonog reda i tajni koje je

teko dokuiti23.
U Trogiru oigledno nisu zgasnule antike i kasnoantike tradicije klesarskog umijea. Poznato je ak i ime jednog kasnoantikog klesara koji
je izraivao sarkofage - Projekta24. Nuna su petrografska istraivanja
koja bi valjda ustvrdila da li su mnogi ulomci s pleternim motivima s
podruja ranosrednjovjekovne Hrvatske zaista isklesani na kamenju iz
trogirskih kamenoloma.
U ranosrednjovjekovnom Trogiru postojale su veze sa Zadrom. Naravno
prvenstveno stoga to je ranosrednjovjekovnim Trogirom pod bizantskom
vlau upravljao prokonzul koji je imao sjedite u Zadru. U Trogiru su
sauvana dva ulomka luka-tegurija (nije poznata izvorna lokacija) na
kojem je, na okrnjenom natpisu, spomenut prokonzul nepoznatog imena.
Razliita su nagaanja o kojem se prokonzulu radi: prokonzul koji je doao
u 9. stoljeu izravno iz Carigrada25; zadarski prior i prokonzul Majo s kraja
10. stoljea26; prokonzul i zadarski prior Grgur iz tridesetih godina 11.
stoljea27. Prema zadarskim ispravama iz 1036. godine Grgur (...magnificus
Georgius) kao prokonzul, protospatar i strateg upravljao je izgleda cijelom
Dalmacijom: ...Dalmatie universe...28; ...in finibus uero Dalmatiarum29. Za
njegovu upravu Zadrom, koristi se izraz svojstven vladarima - regente30.
S ulogom prokonzula Grgura pokuavaju se objasniti zajednike crte u
arhitekturi i skulpturi Zadra, Solina i Splita31.
Ostaje niz otvorenih pitanja o rodu Madijevaca / Majevcima od kojeg su
poneki lanovi i obnaali slubu priora i prokonzula32. Brojnim pretpo U tom smislu treba citirati Dantea:
Se li tuoi diti non sono a tal nodo
sufficienti, non maraviglia:
tanto, per non tentare, fatto sodo! (Pard. XXVIII, 58-60)
to su ti za taj vor prsti pregrubi
Ne udi, budu nitko nije niti:
Pokuao da se u to udubi! (U prijevodu M. Kombola i O. Delorka)
24
N. CAMBI, Sarkofazi lokalne produkcije u Dalmaciji. Od II. do IV. stoljea. Split, 2010, str. 14.
25
Lj. KARAMAN, Spomenici u Dalmaciji, str. 188-195.
26
T. BURI, Tko je bio prokonzul trogirskoga natpisa?, Strohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 20, Split, 1992, str.
239-247.
27
N. KLAI, Povijest grada Trogira. Trogir, 1985, str. 16-19.
28
Cod. dipl., I, str. 69.
29
Cod. dipl., I, str. 70.
30
Cod. dipl., I, str. 69.
31
Na te veze ukazuje I. PETRICIOLI, Skulpture iz XI. st. u Zadru, Splitu i Solinu, u: Tragom srednjovjekovnih
umjetnika, Zagreb, 1983, str. 7-25. ukazujui na ulogu prokonzula Grgura. N. JAKI, Solidus romanatus
na istonoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 12, Split,1982, str. 180-181, tumai polet graditeljstva u 11. stoljeu poklonom - kreditom kojeg je arhont i toparh Dobronja (= Grgur?) dobio od cara
Romana III. Argira (1028.-1034.) spajajui tako vijesti koje donosi Kekaumen s iznimno brojnim nalazima
novaca spomenutog cara.
32
M. KRAVAR, Oko pitanja grafije za sr.-lat. Jadera, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, 37,
Zadar, 1995, str. 5, bilj. 21, iznosi tumaenje prema kojem zadarski rod Madii tj. Maii treba u hrvatskoj
varijanti izgovarati kao Majevci. Natpis iz 11. stoljea pisan glagoljicom spominjao je, meu ostalim osobama, i opata Maja (usp. B. FUI, Glagoljski natpisi. Zagreb, 1982, str. 223-224). Valja, meutim, spomenuti
da je gentilicij Madii rairen ve u rimskoj Dalmaciji (usp. B. NEDVED, Stanovnitvo Zadra od 1. do 3.
stoljea (Prvi dio), Diadora, 14, Zadar, 1992, str. 194-195).
23

278

stavkama o Madijevcima i njihovim nesumnjivim vezama s hrvatskim

vladarima pridodali smo domiljanje da su neki od hrvatskih vladara bili
iz roda Madijevaca; postavili smo i pitanje: da li je Majo (Maius), zadarski prior i prokonzul spomenut u ispravi samostana Sv. Krevana iz 986.
godine netko od hrvatskih vladara s titulom major, magnus33?
Prokonzul Grgur imao je veze s Trogirom: 1033. godine u ispravi, koja
se tie samostana Sv. Krevana spomenut je i prokonzul i zadarski prior
Grgur; sinovima Konstantinovim poslana je u Trogir odreena naknada
za zamjenu kue u Zadru. Meu navedenim osobama su i Trogirani:
sveenik Ivan Trogiranin, sin Prve (Iohannes Tragurino, filus Piruo, presbiter)
i Martin Trogiranin34. to rade Konstantinovi sinovi u Trogiru u doba
prokonzula Grgura? Da li su tamo slubom? Te osobe mora da su bile
ugledne kad su posjedovali skupu kuu pored samostana Sv. Krevana
za koju su zamjenom dobili drugu i preko toga jo novca za nadoknadu
vrijednosti. Valja napomenuti da su veze Trogira i Zadra bile tijesne i
tijekom kasnijih stoljea35.
Zapaanja o fazama crkve Sv. Martina (kasnije Sv.Barbara)
Prema novijim istraivanja (dokumentacija je tek dijelom objavljena)
iznesena je pretpostavka da postojea crkva ima dvije faze: prva je iz
vremena oko 1000. godine; druga je pak iz druge polovine 11. stoljea
kad se crkva radikalno preinauje, posebno srednji brod koji je povien i
proiren, dobivi uz to i kupolu, odnosno zvonik. U prvoj je fazi crkva bila
bazilika sa svodovima pod jednim dvodijelnim krovom (na dvije vode),
slino kao i u crkvi Sv. Lovre i Sv. Petra u Zadru; u toj ranijoj fazi crkva je
bila presvoena polubavastim svodovima; u drugoj fazi, iz druge polovine
11. stoljea, crkva je dobila postojee plitke svodove krinokupolnog tipa
izmeu kojih su pojasnice36.
Iznesena je takoer pretpostavka o postajanju jedne jo starije crkve Sv.
Martina, iz karolinkog doba, moda u nekoj vezi s crkvom Sv. Marije
na junoj strani trogirskog gradskog trga37. Pokuat emo pokazati da
je ova pretpostavka vjerojatnija.
Zaista, vie je naznaka da je crkva bila viekratno pregraivana: razlike u
debljini junog i sjevernog zida; jedino zid proelja ima lezene i lukove na
vanjskoj strani, no u unutranjosti nema uskih nia za razliku od ostalih

I. BABI, O imenu Kreimir, Braki zbornik, 22, Supetar-Split, 2007, str. 299-313.
Cod. dipl., I, str. 67-68. Ispravu s komentarima donosi takoer i M. Ivanievi, Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097. godine, Mogunosti, 10-11, Split 1980, str. 977-978. Zanimljivo je da i jedan trogirski
natpis spominje izvjesnog Konstantina, moda se radi o nekom bizantskom caru (usp. M. Ivanievi,
Neobjelodanjeni latinski natpisi, str. 169-177, tab. VIII).
35
I. BABI,Trogirski knez Ilija i njegova ena Stana, u: Zbornik Tomislava Marasovia (ur. I. Babi, A. Miloevi,
. Rapani), Split, 2002, str. 376-393.
36
Usp. R. Buani, Predromanika pregradnja crkve Sv. Martina u Trogiru, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji, 35, (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995, str. 241-251.
37
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 3, str. 120-127.
33
34

279

zidova; razliite strukture zia raspoznatljive su na istonom zabatu

glavne lae Na viekratne preinake upuuju takoer i ulomci ranosrednjovjekovnih spolija s ostatcima natpisa38. Na jednom od ulomaka
mramorne grede, ugraenom kao spolija u samoj apsidi, ita se natpis:
P TE(mp)ORIB(us). Nakon rijei temporibus radiran je tekst na kojem
bi se trebalo nalaziti, kako je to uobiajeno, ime osobe, vladara, po kojem
se datiraju natpisi39.
S obzirom na kult svetog Martina, kojem je inae posveeno nekoliko
ranokranskih crkava u Dalmaciji40 moglo bi se pretpostaviti da crkva
slijedi stariju kultnu tradiciju. No, kult Sv. Martina, rairen je i u ranom
srednjem vijeku41. Ranokranski ulomci ugraeni su na vie mjesta: dva
ulomka jednog te istog prozorskog pilastra s urezanim kriem istaknuti
su na proelju; baza oltara (stipes) je antika spolija s kanelurama na
kojoj je naknadno urezan kri42; prozorski pilastar i kamen s uklesanim
kriem ugraeni u unutranjosti u srednjoj lai; ulomak pilastra ugraen
je junoj lai u luku nie (apsidiole); na vanjskom, junom zidu ugraen
je mramorni stupi - baza oltara43; Dovratnici su takoer spolije - ustvari
priklesano podnoje sarkofaga. Uz crkvu je naen i ulomak sarkofaga s
natpisom iz 402. godine na kojem se, meu ostalim, spominje kranska
zajednica - ecclesia catholica44. Arhitektonski motiv, uskih, plitkih nia,
polukrunog oblika u presjeku, na unutranjim zidovima javlja se ve u
kasnoantiko / ranobizantsko doba, primjerice u crkvi Gospe u Gradini u
Solinu. Nie u unutranjosti crkve Sv. Martina nisu simetrino nanizane;
na sjevernom i junom zidu nisu na istoj visini od poda. Nie na junom i
na sjevernom zidu nisu u nikakvoj prostornoj vezi s rasporedom stupova,
niti sa stepenicom prezbiterija na kojoj se nalazila ograda (cancellus) iji
su utori vidljivi. Ograda prezbiterija bila je oito naknadno postavljena
jer je zaklanjala jednu od nia na junom zidu.
Plonik u crkvi je nii u odnosu na razinu ulice tako da se u unutranjosti uz vrata nalazi stepenica. Inae podovi prizemlja nii u odnosu na
razinu ulica svojstveni su ranosrednjovjekovnim kuama u Trogiru. Pred
proeljem (zapadni zid) crkve glavna poprena ulica je neto ira, tako da
je mogue, da u tom segmentu, linija proelja slijedi antiki raster. Tek
bi arheoloka istraivanja mogla razrijeiti jo uvijek otvorena pitanja o
dataciji crkve i o njenim fazama.
Otvoreno je takoer i pitanje tko je sahranjen u dva groba u crkvi, i to u
samom prezbiteriju. Oito, radi se o privilegiranom pokopu45.
M. Ivanievi, Neobjelodanjeni latinski natpisi, str. 170. V. Kovai, Prilozi za ranokransku topografiju, str. 291.
39
V. Kovai, Zabat s formulom, str. 291, bilj. 1.
40
B. Migotti, Naslovnici ranokranskih crkava u Dalmaciji, Arheoloki radovi i rasprave, 12, Zagreb 1996,
str. 212-225. P. Chevalier, Ecclesiae Dalmatiae. Vol. I, Rome, 1996, str. 44.
41
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 3, str.178.
42
I. BABI, Starokranski ulomci u Trogiru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 25, Split, 1985, str. 41.
43
V. Kovai, Prilozi za ranokransku topografiju, str. 295-298.
44
V. Kovai, Ranokranski natpis iz Trogira, Diadora, 14, Zadar, 1992, str. 301-310.
45
U svezi nabavke mramora I. Luci spominje kako je jedna grobna ploa prenesena iz crkve Sv. Martina u
kojoj su se izgleda nalazile dvije grobne ploe; pod jednom od njih poivaju kanonici (usp. I. Luci. Povijesna svjedoanstva, vol. I. str. 103, vol. II. str. 1036).
38

280

O utemeljiteljima (obnoviteljima?) crkve Sv. Martina

Na crkvi Sv. Martina dva su kljuna natpisa: jedan je na nadvratniku glavnog ulaza u crkvu, a drugi na gredi-arhitravu ostatku ograde prezbiterija.
O jednom i drugom natpisu postoji obilna literatura. Postoje razliita
itanja i prijevodi jednog i drugog natpisa46.
Nadvratnik
Nadvratnik je ukraen plitkim reljefom na kojem su tri kria, rozete,
pleteri, likovi ptica, stilizirano stabalce... Likovi i sama kompozicija reljefa
bliski su onima na ranosrednjovjekovnim zadarskim ciborijima, onom iz
katedrale, na kojem je spomenut prokonzul Grgur iz tridesetih godina
11. stoljea i onom iz crkve Sv. Tome za kojeg se smatra da je podignut
sredinom istog stoljea47. Po plastinosti slini su reljefima iz zadarskih
crkava, Sv. Lovre i Sv. Nediljice,
Natpis s nadvratnika glasi:
+(In) NOMINE D(omi)NI. EGO MAIVS PRIOR VNA CV(m) COGNATV
MEO PETRVS COGITAVIMUS P(ro) REMEDIV(m) AN(ime) N(ost)RE (h)
VNC TE(m)PLV(m) C(on)STREVERE
U ime Gospodinovo. Ja prior, Majo i moj roak Petar, za spasenje naih dua
pobrinuli smo se o gradnji ove crkve. (Prijevod: . Rapani).
S obzirom na razliite faze crkve miljenja smo da se spomen gradnje
crkve, iako je to izrijekom navedeno, ipak odnosi na radikalnu preinaku
postojeeg zdanja. U prevoenju razliito se moe interpretirati rije
cognatus jer se ona moe odnositi na razliite rodbinske veze. Tako se
primjerice cognatus moe odnositi na sestrinog mua48, dok cognata moe
oznaavati bratovu enu49. Stoga je mogue da cognatus s natpisa vjerojatno oznaava kognatsku vezu, dakle sestrinog mua.
Greda s ograde prezbiterija
Greda s ograde prezbiterija ukraena je u gornjem dijelu kukama ispod
kojih je polje s kimationom poput malih arkada. Ona ima analogija s
gredama ograda prezbiterija iz druge polovine 11. stoljea, primjerice
s onom splitskom, iz crkve Sv. Teodora (Gospa od Zvonika) na kojoj se
R. Mihalji - L. Steindorff, Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7. bis zur Mitte
des 13. Jahrhunderts, Glossar zur frhmittelalterlichen Geschichte im stlichen Europa, Beiheft 2, Wiesbaden, 1982,
str. 46. M. Ivanievi,Trogir u povijesnim izvorima, str. 972-973. M. IVANIEVI, Neobjelodanjeni
latinski natpisi, str. 170. . RAPANI, Donare et dicare (O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem
vijeku), Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 14, Split, 1985, str. 177.
47
P. Vei - M. Lonar, Hoc tigmen. Ciboriji ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije. Zadar, 2009, str.
89-93.
48
Lampridije je cognatus Dese de Amblasija kojem je oenio sestru Dobrau Usp. M. ANDREIS, Trogirski
patricijat u srednjem vijeku, Rasprave iz hrvatske kulturne prolosti, 2, Zagreb, 2002, str. 33.
49
Primjerice, trogirski patriciji Dujam i Teodozij Pece su braa; Dujmova ena je Strija; 1239. godine Tedozij
izjavljuje: Et ego Theodosius nominatus de dicta Stria cognata mea... Usp. M. ANDREIS, Trogirski patricijat,
str. 160.
46

281

spominju prior Furmin sa svojim enama Magi i Bitom50, te sa zabatom

iz crkve Sv. Petra u Splitu (Luac) i sa zabatom iz crkve u Donjem Selu
na Koloepu51.
Natpis s ograde prezbiterija glasi:
+QUIQ(ue) CUPITIS IAM NOSSE RESTAURATOR OPERIS PETRUS
NUNCUPATUR, EIUS UXOR DABRIA AD ONOREM TANTI PATRIS
QUE HIC CONSECRATI SUNT PRIMI52
Tkogod bio ako eli znaj: obnoviteljem djela imenovan je Petar (i) njegova ena
Dobrica u ast tolikog oca koji su ovdje ranije posveeni. (Prijevod B.Luin).
U nekim interpretacijama izraz ad (h)onorem tanti patris rije patris se
krivo prevodi kao da se radi o mnoini53. Rije pater ne koristi se iskljuivo u smislu fizikog oinstva, niti u smislu Bog Otac, ve se tako mogu
oslovljavati vladari biskupi, opati... Izraz tanti patris javlja se uz spomene
svetaca: tako, primjerice, pie o svetom Geminijanu, zatitniku Modene:
et honorem tanti patris nostri Geminiani54; iste se rijei ponavljaju i uz
spomen sv. Benedikta: ...ad honorem tanti patris55. Izraz ad honorem ide
esto uz spomene svetaca, primjerice na natpisu kojeg je Ljubomir tepija
posvetio svetom Petru56. Stoga se taj izraz na natpisu vjerojatno odnosi
na svetog Martina kojem je posveena crkva.
to podrazumijeva izraz restaurator operis? Vjerojatno se radi o nekom
naknadnom zahvatu, u svakom sluaju o gradnji nove ograde prezbiterija na koju su Petar i Dobrica dali uklesati natpis. Da li je tom prilikom
otklonjena stara ograda? Valja naglasiti da se natpis nalazi na gredi koja
je stajala na desnoj strani nekadanje ograde prezbiterija, stoga se natpis, kako je to uobiajeno, morao nastavljati i na lijevoj strani. Iako je
sauvani tekst kompaktni sintagmatski blok njegov puni smisao mogao
je biti jasniji, nadopunjen s nestalim nastavkom.
Iznesena je pretpostavka da natpis evocira vjenanje Petra i Dobrice pa
bi tako trebalo shvatiti smisao navoda que hic consecrati sunt primi (koji su
tu ranije posveeni)57.
Osobe spomenute na natpisima
Sasvim je izvjesno, sudei po natpisima, da je crkva podignuta inicijativom
pojedinaca uostalom kao i druge ranosrednjovjekovne bogomolje, pa tako
Vidi sliku rekonstrukcije kod: . RAPANI, Oltarna ograda splitskog priora Furmina. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35, (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995, str. 343.
51
I. Petricioli, Na tragu klesarske radionice iz 11. stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 86,
Split, 1994, str. 287-292.
52
M. IVANIEVI, Trogir u povijesnim izvorima, str. 977. M. IVANIEVI, Neobjelodanjeni latinski natpisi,
str. 170.
53
Usp. R. Buani, Predromanika pregradnja, str. 242 (...i u ast tolikih oeva...).
54
Relatio aedificationis ecclesiae cathedralis Mutinensis et translationis Sancti Geminiani, u: Monumenta
Germaniae Historica, Scriptores 30/2, (ur. H. Bresslau), Hannoverae, 1934, str. 1310-1313.
55
Chronica Sancti Benedicti Casinensis, u: Monumenta Germaniae Historica, Scriptores rerum Langobardicarum
et Italicarum, (ur. G. Waitz), Hannover, 1878, str. 468-488.
56
V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici u Hrvatskoj. Split, 1996, str. 92, kat. jed. 69.
57
Pretpostavku da se na natpis aludira na vjenanje Petra i Dobrice iznosi LJ. KARAMAN, Povodom popravka
crkve starohrvatske dobe Sv. Barbare, jednom Sv. Martina u Trogiru, Obzor, 85-86, Zagreb 1931.
50

282

i one trogirske. No, tko su prior Majo i njegova conagtus Petar spomenuti
na natpisu na nadvratniku? Tko su Petar i njegova ena Dobrica spomenuti na natpisu na gredi ograde prezbiterija? Da li je Petar cognatus priora
Maja spomenut na nadvratniku istovjetan s Petrom muem Dobrice
spomenutim na gredi ograde prezbiterija?
Prior Majo
Iznesena je pretpostavka da je prior Majo pripadao zadarskom rodu Madijevaca, te ga se pokuava poistovjetiti sa zadarskim priorom Majom koji
je krajem X. stoljea obnaao ast prokonzula Dalmacije, spomenutim
u fundacionalnoj ispravi samostana Sv. Krevana iz 986. godine58. Meutim, ukrasi i likovi na nadvratniku na kojem je uklesano ime priora
Maja i njegovog cognatus-a Petra ukazuju na vrijeme oko sredine XI.
stoljea59. Izvjesna narativnost reljefa na nadvratniku crkve Sv. Martina
s vie shematiziranih likova ivotinja (ptice, lavovi...) bliska je onima s
ciborija prokonzula Grgura izraenog oko 1030. godine. Za razliku od
ranijih prikaza ptica, plitkih i plonih poput okamina, ove na nadvratniku
neto su plastinije, mjestimice zaobljenih rubova na nain svojstven
oblikovanju oko sredine 11. stoljea. Prikaz dviju ptica - sinusoidnih obrisa
izvijena tijela, koje razmahuju krilima - oituje novo osjeanje prostora.
Prior Majo spomenut na nadvratniku na crkvi Sv. Martina vjerojatno je
pripadao rodu Madijevaca, no njega se, s obzirom na morfologiju ukrasa
na nadvratniku ne bi moglo poistovjetiti s Majom, zadarskim priorom i
prokonzulom iz osamdesetih godina 10. stoljea. Uostalom, u 11.stoljeu
u Dalmaciji vie je osoba po imenu Maius, Magius, Madius koji obnaaju
razliite svjetovne i crkvene slube. To ime, meu ostalima, u intervalu
od 1067. do 1097. godine nose zadarski priori. U ispravi iz 1060. godine o
osnutku samostana Sv. Petra na Rabu spominje se, primjerice, tamonji
prior po imenu Majo60.
Petar/ Petar cognatus
Nije mogue ustvrditi da li su Petar spomenut na nadvratniku i onaj koji
se spominje na gredi s ograde prezbiterija jedna te iste osoba, iako je to
vjerojatno. Da se radilo o dvije osobe po imenu Petar sastavljai natpisa
u jednoj te istoj crkvi ve bi nekim dodatkom (navoenjem slube ili
imena oca), omoguili njihovo razlikovanje. Vjerojatno se, dakle, radi o
istoj osobi, o Petru koji je cognatus priora Maja. U svakom sluaju mora
biti da je Petar bio ope poznata osoba.
Izneseno je miljenje da je Petar kojeg spominju natpisi iz crkve Sv.
Martina trogirski dostojanstvenik Petar Bela (Bla, Petrus Bela)61, koji je
zabiljeen u ispravama iz zadnje etvrtine 11. stoljea: 1075. godine meu


60

61

58
59

R. Buani, Predromanika pregradnja, str. 247.

T. BURI, Predromanika skulptura, str. 142, s pregledom razliitih prijedloga za dataciju reljefa i natpisa.
Cod. dipl., I. str. 86.
V. Jaki Cestari, Nastajanje hrvatskog Splita i Trogira, str. 111.

283

predstavnicima Trogira u ispravi s kojom se dalmatinski gradovi obavezuju

mletakom dudu da nee dozvoliti dolazak Normana u Dalmaciju62; kao
prior naveden je meu svjedocima 1078. godine u darovnici samostana Sv.
Stjepana u Splitu63; 1097. godine Petar Bela zajedno s biskupom Ivanom
i priorom Dragom daje obeanje vjernosti mletakom dudu64.
Pretpostavlja se takoer da je Petar koji se spominje na natpisu s nadvratnika crkve Sv. Martina ustvari, kasniji kralj Kreimir III. koji bi se
navodno zvao jo i Petar.65
Izvjesni Petronja Trogiranin (...Petrana Traguri), spominje se u ispravi iz
1040. godine, zabiljeci iz vremena priora Nicifora, o kupnji sjeverozapadne kule Dioklecijanove palae (ranosrednjovjekovnog Splita) u kojoj je
kasnije na katu bila crkva Sv. Petra; kula s crkvom pripasti e samostanu
Sv. Benedikta66. Spomen jednog Trogiranina u Splitu svakako ukazuje
na povezanost i mobilnost onodobnih dalmatinskih (zadarskih) elita.
I u kasnijim ispravama samostana Sv. Benedikta spominju se pojedine
osobe, potomci osnivaa samostana, koji se nazivaju Petronja (Petronja
je augmentativ imena Petar). Primjerice, u ispravi iz 1086. godine u kojoj
se biljee zemlje kupljene za samostan spominje se izvjesni Petronja i to
kao advokat (Petrana aduocatus), dakle zastupnik prava utemeljitelja samostana67. U ispravi iz 1119. godine koja se tie kupnje dijelova dvorita
i preostalih djelova kule meu svjedocima se spominje i potomak zastupnika Petra : ...et gener Petri auocati68. Mnogo kasnije, 1171. godine u ispravi
u svezi posjeda samostana Sv. Benedikta navodi se meu svjedocima
ponovno osoba po imenu Petronja - izvjesni Petronja Pici (Petrana Pici)69.
Zanimljiva je itava niska imena uglednih osoba, vlasnika kule, svjedoka i
potom utemeljitelja samostana meu kojima je i ena jednog sveenika70.


64

65

66

Cod. dipl., I, str. 138.

Cod. dipl., I, str. 166.
Cod. dipl., I, str. 207.
R. Buani, Predromanika pregradnja, str. 248
Cod. dipl., I, str. 74. Analizu isprave sastavljene kao zabiljeka iz 12. stoljea vidi kod J. Stipii, Razvoj
splitske notarske kancelarije, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1, Zagreb, 1954, str. 114. Bez obzira to
je isprva naknadno sastavljena (na poleini isprave datirana godinom 1068./1069., ili ako je ak i kasnija
krivotvorina ipak ukazje da su benediktinke stekle dijelove kule, okolnih zgrada i zemljita otkupom od
istaknutih pojedinaca iz onodobne splitsko-trogirske elite. Da li su moda pritom zamagljeni ili iskrivljeni
imovinsko-pravni odnosi nije bitno za nau temu. Ukoliko se zaista radi o krivotvorini iz 12. stoljea nije se
moglo izmisliti ba sva imena i to u doba kad su jo mogli biti ivi potomci ranijih vlasnika kule, ali i suvlasnici
jer u to doba (poetkom 12. stoljea) redovnice nisu jo stekle cijelu kulu. Kupnja kule bila je zapravo jedna
od predradnja za osnivanje samostana. Prizemlje kule i prvi kat s crkvom uklopljeni su naknadno, tijekom
druge polovine 11. stoljea, u sklop tek utemeljenog enskog benediktinskog samostana; crkva Sv. Petra
sluila je duhovniku samostana; prizemlje su pak koristili i svjetovnjaci u slubi samostana. Vidi o tome
u: I. OSTOJI, Postanak samostana sv. Benedikta u Splitu, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku,
8-9, Dubrovnik 1962, str. 49-64. F. BEGO, Crkvice na sjevernoj strani sredenjovjekovnog Splita, Kulturna
batina, 19, Split 1989, str. 68-70. M. Matijevi Sokol, Neka pitanja o splitskom akonu Dobri (kraj
XI. - poetak XII. stoljea), u: Spomenica Ljube Bobana 1933.-1994., Zagreb, 1996, str. 70-71. Usp. takoer M.
ANI, Ser Ciprijan Zaninov. Rod i karijera jednog splitskog patricija druge polovine XIV. stoljea, Radovi
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 39, Zadar, 1997, str. 46.
67
Cod. dipl., I, str. 186. Advokat koji se spominje 1064. prigodom osnutka samostana Sv. Dujma u Trogiru,
mora biti od roda utemeljitelja.
68
Cod. dipl., II, str. 30 i 31.
69
Cod. dipl., II, str. 131.
62
63

284

Neka su imena veoma slikovita: Petar Kozlina (Casilna), Fusko Grine,

akon Platimise (Platumissa), Platihlb (Platuchlebu, Zvronja, Zuuerana),
Veranica (Uueeranizza), Cilda Lagana...71 Inae, u oporuci splitskog priora
Petra s kraja 11. stoljea spominje se i kula prezbitera Fuska72. Poneka
imena upuuju na mogue veze sa Zadrom, posebno priora Nicifora73.
Meu nosiocima prava na crkvu Sv. Petra u istoimenoj kuli navedena je i
Domnanna mulier. Ime Domnana, primjerice, nosi ki Cike, prve opatice
samostana Sv. Marije u Zadru, koja se zaredila zajedno sa svojom majkom74. Opatica Cika ki je Dujma i Veenjege. Inae, ime Dujam, koje
se spominje krajem 10. stoljea meu zadarskim uglednicima, moe se
tumaiti rodbinskim i politikim vezama Splita i Zadra.75 Samostan Sv.
Benedikta u Splitu vjerojatno je povezan s Madijevcima: krajem 11.
stoljea spominje se opatica po imenu Madia, koja je ast opatice mogla
stei kao potomak nekog od utemeljitelja76. Petar Kreimir kao kralj vlada
Hrvatima i Dalmatincima kako je to izrijekom navedeno u ispravi iz 1068.
(1969) godine koja se tie obdarivanja novoosnovanog samostana Sv. Benedikta77. U toj se ispravi nabrajaju mnoge osobe, ukljuujui redovnice
od kojih su neke, oita veoma plemenita roda: opatica Katena, navedena
kao nobilissima feminarum, njena sestra Stana, zatim Agape, Vera (Uera).
Ime Agape osobito je raireno u Zadru, u gradu kojem se tuju relikvije
O ovim ispravama vidi u: I. OSTOJI, Postanak samostana, str. 49-64. Usp. i: M. Matijevi Sokol,
Neka pitanja, str. 70-71. M. ANI, Ser Ciprijan Zaninov, str. 46.
71
V. Jaki Cestari, Nastajanje hrvatskog Splita i Trogira, str. 106.
72
Cod. dipl., I, str. 210.
73
Po datumu isprave iz 1040. godine o kupnji kule vremenski je najblii prioru Niciforu svjedok po imenu
Nicifor spomenut u zakletvi Rabljana mletakom dudu 1018. godine, u doba biskupa Maja; meu svjedocima spominju se i osobe po imenu Lampridije i Fusko. Imena Nicifor, Lampridije i Fusko spominju i u
splitskoj ispravi o kupnji kule. Moda su poneke osobe koje se spominju u ispravi o kupnji kule rodbina
priora Nicifora analogno ispravama opatice Cike iz 1066. godine u kojoj se spominje njena rodbina. Mogao
je, dakle, po analogiji i splitski prior Nicifor otkupljivati dijelove kule i od svoje blinje i daljnje rodbine.
Grko ime priora Nicifora koje se inae javlja najee u Zadru, vjerojatno prenosi uspomene na cara Nicifora
I. Naime, car Nicifor se spominje u Prijenosu svete Anastazije u kojem se pria kako je zadarski biskup Donat
prenio iz Carigrada relikvije. Tribun Nicifor spominje se, primjerice, meu uglednicima u ispravi iz 986.
godine s kojim Majo zadarski prior i prokonzul Dalmacije utemeljuje (obnavlja) samostan Sv. Krevana.
Godine 1066./1067. u darovnici kralja Petra Kreimira samostanu Sv. Marije u Zadru spominje se Nicifor
brat Madija. Nicifor iz roda Madijevaca spominje se u sporu izmeu Cike i Njee koji se vodio u Splitu
1089./1090. U ispravi samostana Sv. Krevana iz 1075. godine spominje se zemlja koju je neko poklonio
Dobre sin Nicifora. Jedan nestali natpis iz samostana Sv. Marije spominjao je zadarskog priora Nicifora.
Taj bi natpis datirao u 10. stoljee, dakle prije obnove (osnutka) samostana od strane opatice ike 1066.
godine. U istinitost natpisa uvjeren je C. Bianchi, Zara cristiana. Zara, 1877, str. 321-322. Popis literature
o natpisu vidi kod: V. Jaki Cestari, enska osobna imena i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima
u Zadru do kraja XII. stoljea, Radovi Centra JAZU u Zadru, 21, Zadar, 1974, str. 294.
74
Cod. dipl., I, str.101. Usp. V. Jaki Cestari, enska osobna imena, str. 300, tumai ime Domnanna kao
sloenicu od domna (domina) i Anna, a u znaenju monacha - redovnica.
75
Domnius tribunus Iadere godine 986., 986.-999. Usp. Cod. dipl., I, str. 46, 50. Drago, splitski tribun (Drago
tribunus Spalati) spominje se u Zadru 999. kao svjedok u oporuci Agape kerke trbuna Dobre (usp. Cod.
dipl., I, str. 48). Trebalo bi razmotriti ima li jo indicija o vezama sa Zadrom? Ima li moda veze sa Zadrom
i Petar rnjin Gumaj? Meu svjedocima navedenim u kartularu Sv. Petra Gumajskog u Selu niz imena
upuuje na Zadar: Madio Longo i Madius Barbazani, Petar Carboni (u Zadru se spominje plemika obitelj
de Carbono...).
76
Usp. F. RAKI, Documenta, str. 180.
77
Cod. dipl., I, str. 110.
70

285

sv. Agape, pa se stoga to ime ponavlja i u rodoslovlju Madijevaca78. Indikativno je da je u samostanu u 18. stoljeu bio je istaknut natpis koji
je spominjao kralja Kreimira i biskupa Lovru79. ezdesetih godina 11.
stoljea osniva se nekoliko benediktinskih samostana to je vjerojatno
u korelaciji s politikim programom uvrivanja kraljeve vlasti nad
Dalmacijom. U tom smislu kralj Petar Kreimir mogao je, kao i njegovi
prethodnici, na vane svjetovne i sakralne funkcije (biskupi, opati, opatice...) instalirati svoje srodnike. Madijevci su zaista u svezi sa Splitom:
1089./1090. godine u katedrali, u nazonosti nadbiskupa Lovre, hrvatskog
biskupa, dalmatinskih biskupa, hrvatskog kralja Stjepana i neretljanskog
vladara Jakova vodi se spor izmeu Njee [Nez(z)a] keri priora Madija
s jedne i Cike, opatice samostana Sv. Marije u Zadru s druge strane, pri
emu se spominju mnogi istaknuti lanovi tog roda80.
Dobrica ena Petrova
Tko je Dobrica ena Petrova? Ukoliko se rije cognatus s natpisa na nadvratniku shvati u smislu kognatskih veza, Dobrica je mogla biti sestra
priora Maja, naravno tek u sluaju da je Petar spomenut na nadvratniku
identian s Petrom, muem Dobrice, spomenutim na natpisu na gredi
ograde prezbiterija.
Iznesena je pretpostavka da je Dobrica iz roda Madijevaca i da je ona
moda ena trogirskog priora Petra Ble, iako Dobricu enu Petra Belog
ne spominju isprave81.
Poznato je nekoliko uglednih osoba iz 11. stoljea po imenu Dobrica. U
ispravi zapisanoj nakon 1020. godine kojom splitski prior Prestancije poklanja svom sinu rnji crkvu Sv. Marije, navodi se meu ostalim osobama
priorova rodica po imenu Dobrica - Dobriga mia consorbina82.
Na poleini isprave iz 1040. godine o kupnji kule Sv. Petra u Splitu, nalazi
se kasniji zapis u kojem se, meu ostalim, spominju zemlje koje je redovnica Dobrica ki Bonice poklonila samostanu83; neimenovana ki Bonice
suvlasnica je kule84. Osim spomena Petronje Trogiranina, zastupnika
samostana, nasluuju se veze trogirske elite sa splitskim samostanom
Sv. Benedikta: udovica Brana sa svojim sinovima - Vlinom i Dragom,
priorom Trogira, obdaruje 1097. godine samostan Sv. Petra Gumajskog
u Selu u nazonosti splitskog priora Dujma i svih redovnica samostana
Sv. Benedikta85.

V. Jaki Cestari, Etniki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih imena, Radovi Centra
JAZU u Zadru, 19, Zadar, 1972, str. 121. V. Jaki Cestari, enska osobna imena, str. 294.
79
Usp. I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj. Vol. II, Split, 1964, str. 354.
80
Cod. dipl., I, str. 191.
81
Predlae se itanje imena Dobria kao Dobraa (usp. V. Jaki Cestari, Nastajanje hrvatskog Splita i
Trogira, str. 111).
82
Usp. Cod. dipl., I, str. 60.
83
F. RAKI, Documenta, str. 180.
84
Cod. dipl., I, str. 74.
85
Cod. dipl., I, str. 209.
78

286

Iz gore navedenog mogla bi se izvui pretpostavka: Dobrica, ve kao

udovica, mogla se povui u samostan Sv. Benedikta u Splitu iji je jedan
od utemeljiteelja mogao biti njen suprug Petar?
U popisu zemljinih posjeda-katastiku samostana Sv. Dujma (kasnije Sv.
Nikole) u Trogiru iz 1194. godine, u doba opatice Strije, unuke Karakulova
koji je pak jedan utemeljitelja samostana, navode se na podruju Bijaa
zemlje gospoe Dobrice. To je jedina osoba pri navoenju vlasnika zemalja
uz samostanske posjede koja je apostrofirana s poastima, kao gospoa
(domina): ...ad terras D(omi)nae Dabrizzae..., ...et inter terras D(omi)nae...86.
Vjerojatno je to upravo Dobrica ena Petrova spomenuta na natpisu iz
Sv. Martina, koja jo nije otila u zaborav. U doba sastavljanja katastika,
krajem 12. stoljea, bile su ive osobe iz narataja unuka utemeljitelja
samostana, meu kojima je bila i opatica Strija87.
...
Jedna od moguih pretpostavki, sudei po dva natpisa iz Sv. Martina, po
ukrasima na kamenju na kojima su uklesani, ali takoer po uoenim razliitim fazama gradnje, jest da su sredinom 11. stoljea, u ve postojeoj
crkvi vjenani Petar i Dobrica. Potom, neposredno nakon vjenanja, kad
je ve Petar postao cognatus priora Maja (naravno, ako je Petar s natpisa
na nadvratniku identian s Petrom s natpisa s ograde prezbiterija), njih
dvoje, prior Majo i Petar, njegov svak, grade, a zapravo radikalno preinauju, stariju crkvu.
Potomstvo osnivaa (obnovitelja?) crkve
Nepoznato je potomstvo Petra i Dobrice. Obitelj Machinaturi do u 13.
stoljee bila je nosilac prava patronata nad crkvom Sv. Martina u Trogiru88.
Ta se obitelj Machinaturi spominjala navodno kao Peczi, Pichi89, no sigurno
je da je u vezi je s rodom Pece (Pecci)90. Iz roda Machinaturi je i trogirski
biskup Grgur Machinaturi (+1297)91. Prava obitelji Machinaturi nad
crkvom Sv. Martina naslijedili su meu ostalima trogirskim plemikim
rodovima i onaj roda Pece (Pei Peccius, Pecce...)92. Ime Peco je hipokoristik
od Petar. Primjerice meu Madijevcima spominje se ime Peco (Maio, Peze
Prema prijepisu isprave u arhivu Marka Perojevia. O tom kartularu vidi u: I. Luci, Povijesna svjedoanstva,
vol. I, str. 103, vol. II, str. 1038.
87
U tom kontekstu valja napomenuti da u to doba splitskim nadbiskupom postaje Gaudije, unuk Karakulin,
iji je neak Madij, brat Ivana Mesagaline; taj je imao patronat nad crkvom Sv. Anastazije, dakle svetice
tovane u Zadru, kako to spominje Toma Arhiakon (cap. XIX).
88
Fra Grgur sin Makijev (filo di Machio) postao je 1282. godine trogirski biskup; on je izgleda zadnji od roda
Machenaturi (Machinaturi) koji je bio nosilac prava patronata nad Sv. Martinom. Isprava iz 1267. godine u
kojoj se spominju nasljednici prava patronata (...per parentellam illorum de Machenaturis) nad ovom crkvom
odnosi se na dozvolu za dogradnju kue pred proeljem crkve. Usp. I. Luci, Povijesna svjedoanstva I, str.
292-294. Usp. takoer Cod. dipl., V, str. 451.
89
F. Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch des Knigreichs Dalmatien. Nrberg 1873, str. 56.
90
M. Andreis, Trogirski patricijat, str. 5-210, definira rod Pecci dovodei ga u vezu s rodom Machinaturi.
91
I. Luci, Povijesna svjedoanstva I, str. 293-294.
92
M. Andreis, Trogirski patricijat, str. 159-163. M. Andreis, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske
uprave u Dalmaciji (1805.). Trogir, 2006, str. 250.
86

287

filio)93. Mogue, je stoga da obitelj Peco u Trogiru u svom prezimenu

prenosi sjeanje na davnog Petra, jednog od utemeljitelja / obnovitelja
crkve Sv. Martina.
Zapaanja o crkvi Sv. Marije od trga i o morfologiji crkava esterokonhnog tipa
Crkva Sv. Marije od trga ubraja se u skup esterokonhnih crkava u Dalmaciji - u gradovima pod bizantskom vlau i na teritoriju Hrvatske. Meu
njima najbolje je sauvana ona Sv. Trojice u Splitu. To je skup od desetak
zdanja veoma slinih, gotovo istih dimenzija i proporcijskih odnosa.
Iznesena je pretpostavka da je ishodite ovog tipa crkava u Zadru, te da
im je kao uzor bila tamonja ranokranska krstionica94.
Zadarska krstionica mogla je pak imati kao uzor, navodi se, poligonalni
hram u Splitu kojeg prepoznaju kao Dioklecijanov mauzolej95. Meutim,
izneseno je vie primjedbi na pretpostavku o zadarskoj krstionici kao uzoru96. Zaista, niz je bitnih razlika izmeu zadarske ranokranske krstionice
i ranosrednjovjekovnih crkava u obliku esterolista u tlocrtu. Zadarska
krstionica iznutra jest esterolisna no izvana je poligonalna; naime van
njenog korpusa ne stre konhe. esterolisne crkve izvani i iznutra su u
obliku konha nanizanih oko kruga, to je potpuno drugaiji graevinski
oblik, razliit u vizualnom i konstruktivnom smislu. Sredinji, poligonalni
volumen zadarske krstionice natkriven je krovom u obliku poligonalne
piramide; kod esterolisnih crkava meutim u sredinjem dijelu je valjak
na kojem poiva stoac ispod kojeg je kupola.
Tip crkava sa est konha i kupolom u graevinskom smislu veoma je zahtjevan. Da li su dalmatinski graditelji bili toliko ingeniozni da bi stvorili
jedan zaista osebujan, novi tip crkava, i to tek tako da bi sasvim slobodno
reinterpretirali uzor poput krstionice u Zadru? Da li je tip esteroilsnih
crkava naprosto implementiran u gradovima u Dalmaciji, na tlu Hrvatske
i Zahumlja (osemerolisna crkva u Olju)? Da li je taj tip crkve moda
pristigao izravno iz Bizanta s kojim su hrvatski vladari - arhonti, od kraja
9. stoljea tijesno povezani? Odatle e, od kraja 10. stoljea, dobivati
naslove i asti uobiajene u carskom protokolu, kakvi se ve dodjeljuju
vladarima u orbiti Carstva poput onih hrvatskih i dukljanskih uz obalu
sjeverozapadnog Balkana. U drugoj polovini 9. stoljea Zdeslav iz Trpimirova roda, pristigao je iz Carigrada, potpomognut carskom zatitom, te je
prigrabio kneevinu Slavena (Neretljansku oblast?), odakle je protjerao
Domagojeve sinove.
Radijalna organizacija prostora bez sumnje nastavlja tradicije kasnoantike i ranobizantske arhitekture. U Rimu, primjerice, na poznatoj graevini koja se najee spominje kao Minerva Medica, konhe su radijalno

Cod. dipl., I, str. 201

P. VEI, O centralnim graevinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora, 13, Zadar, 1991,
str. 323-375.
95
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljstvu Dalmaciji. 1. Rasprava. Split-Zagreb,
2008, str. 234.
93
94

288

Sl. 2. Kasnoantike i
ranobizantske graevine
centralnog oblika s
radijalno nanizanim
konhama: 1. Asklepijevo
svetite u Pergamu;
2. tzv. Minerva Medica
u Rimu; 3. tzv. villa
Armerina na Siciliji;
4. Antiohova palaa kod
hipodroma u Carigradu.

nanizane oko sredinjeg volumena (sl. 2.2)97. Jedna od graevina u sklopu,

takozvane vile Armerina na Siciliji, u krilu gdje se nalaze termalne prostorije, ima takoer centralni oblik s radijalno nanizanim konhama (sl. 2.3)98.
U sklopu Asklepijeva svetita u Pergamonu jedna od zgrada, rotunda na
jugoistonoj strani, cvjetolikog je oblika u tlocrtu sa est konha koje su
pridravale, pretpostavlja se, valjak s krovitem (sl. 2.1)99.
Od ranih bizantskih zdanja spominjemo jednu od zgrada centralnog,
polikonhnog oblika u sklopu Antiohove palae kod hipodroma u Carigradu, sagraene tijekom prve polovine 5. stoljea (sl. 2.4). Ta je zgrada,
naknadno, u 7. stoljeu, preinaena u crkvu Sv. Eufemije. U crkvi su bile
pohranjene relikvije sv. Eufemije. Izvana pak bili su nanizani mauzoleji i
grobovi100. No konhe crkve Sv. Eufemije izvan su poligonalne za razliku od
onih polukrunih kod esterokonhnih bogomolja u Dalmaciji i Hrvatskoj.

M. Jurkovi, Predromaniki esterolisti Dalmacije - problem funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35, (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995, str. 225-240. N. JAKI, Brnaze kod Sinja, Mijoljaa, u: Hrvati
i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), Split, 2000, kat. jed. IV.112, str. 244-246.
97
To se zdanje smatra paviljonom u Licinijevim, vrtovima. J. B. Ward Perkins, Roman Imperial Architecture.
The Yale University Press, 1981, str. 443-436.
98
J. B. Ward Perkins, Roman Imperial Architecture, str. 460-462
99
J. B. Ward Perkins, Roman Imperial Architecture, str. 284 -285
100
T. F. MaTthews, The Byzantine Churches of Istanbul. A photographic Survey. The Pennsylvania State University Press, 1976, str. 124-127. R. Ousterhout, Constantinople and the Construction of a Medieval
Urban Identity, u: The Byzantine World (ur. P. Stephensons), London-New York, 2010, str. 338.
96

289

Razliite su pretpostave o difuziji tipa eseterolisnih crkava u Dalmaciji i

Hrvatskoj, pa se pretpostavlja da su naruitelji crkve u Kaiu i Sv. Mihovila
u Pridrazi mogli biti benediktinski redovnici101. Izneseno je miljenje da
gradnju crkava ovog tipa u Trogiru, Splitu i Brnazima treba dovesti u vezu
s prokonzulom Majom102. Po distribuciji najvie ih je u Zadru i njegovoj
blizini: u samom gradu Sv. Urula (Sv. Marija, Stomorija) i Sv. Krevan na
Kolovarama pred gradom; na tlu Hrvatske u Kaiu i Pridrazi Sv. Mihovil.
Natpis iz Sv. Mihovila u Pridrazi spominje izvjesnog Fuska dedikanta
(?) crkve103, ije ime upuuje na Zadar gdje vie uglednika nosi to ime,
primjerice, prior Fuskul, jedan je od utemeljitelja crkve Sv. Krevana104.
Razliite su hipoteze o specifinim sakralnim funkcijama: tako bi neke
od tih crkava bile bogomolje u sklopu samostana (crkva u Kaiu, Sv.
Mihovil u Pridrazi)105. Pretpostavlja se da bi uglavnom sve crkve ovog
tipa imale sepulkralno, memorijalni karakter; to je sigurno i sluaj Sv.
Marije od trga u Trogiru i vjerojatno Sv. Urule (Sv. Marije, Stomorija) u
Zadru106. Openito, ideja kruga i njegovog sredita bliska je simbolizmu
mauzoleja kao zaokruenog prostora107. Gradnja memorija - posebno
sakralnih - grobinih zgrada u sklopu gospodarsko-ladanjskih zdanja bila
je ustaljena i u kasnoantikoj Dalmaciji, primjerice u vili u Mulinama
na otoku Ugljanu. U ranosrednjovjekovnoj crkvi Sv. Trojstva (kasnije
Sv. Donata) u Zadru nalazio se, navodi se, sarkofag biskupa Donata108.
Vrijeme gradnje crkve Sv. Marije od trga
Veoma je opirna literatura o crkvi Sv. Marije od trga s razliitim prijedlozima za dataciju, u irokom rasponu od 8. do 12. stoljea109. Ni za jednu od
crkava esterokonhnog tipa nema sigurnih povijesnih izvora za precizniju
dataciju, osim onih kod kojih moe posluiti vremensko odreenje post
quem non. Pokuaji vremenskog odreenja ovog tipa crkava, uostalom kao
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 1, str.235.
. RAPANI, Sancta Maria de Platea u Trogiru, De ecclesiis datandis - disertatio (1), Starohrvatska prosvjeta,
ser. 3, sv. 25, Split 1988, str. 58. Autor naime tako zakljuuje poavi od pretpostavke da ulomak luka, na
kojem se spominje prokonzul nepoznata imena, potjee iz crkve Sv. Marije od trga.
103
Natpis vidi kod: V. Delonga, Latinski epigrafiki spomenici, str. 249. kat. 226. Kult svetog Krevana na tlo
Hrvatske proirio se iz Zadra. Spominje se na natpisu kneza Branimira iz Otresa (u istoj knjizi, str. 217.
kat. jed. 162).
104
Cod. dipl., I., str. 43. Ime Fusko raireno je u rimskoj Dalmaciji; u Zadru na crkvi Sv. Krevana uzidan je
natpis koji spominje Delija Fuska s ciljem mistifikacije da bi se ranosredenjovjekovnog priora dovelo u
vezu s ugednim stanovnikom antikog Jadera (usp. I. BABI, Antike starine u srednjovjekovnom Zadru,
u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2008, str. 427-440, 433-438). Ime Fusko nastaje od
pridejeva fuscus u znaenju cromanjasti. Tako se zove i afrika muenica Fusca (Fosca) ije ve ime aludira
na porijeklo; njoj je je u Zadru bila posveena jedna crkva.
105
T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 1, str. 232.
106
M. Jurkovi, Predromaniki esterolisti, str. 225-240.
107
Na temu simbolizama intimnosti groba usp. G. Durand, Antropoloke strukture imaginarnog. Uvod u opu
arhetipologiju. Zagreb, 1991, str. 200-213. Usp. takoer na temu sredita kao feminilnom principu ene
- roditeljice, o zaetku, utrobi... u: G. Ravasi, La citt si chiamer JHWH SHAMMAH, l il Signore!,
Iconografia biblica della Gerusalemme celeste, u: La Gerusalemme celeste, Milano, 1983.
108
D. FARLATI, Illyricum sacrum, Tom V, Venetiis, 1775, str. 17, 38 i 158.
109
Pregled literature i dosadanjih istraivanja vidi u: T. Marasovi, Dalmatia praeromanica 3, str. 128-132.
101
102

290

i veine ranosrednjovjekovnih crkava, svodi se stoga na analizu ostatka

kamenih ulomaka s ukrasima i na interpretaciju krnjih natpisa, meu
kojima je tako malo onih datiranih po nadnevku ili po imenu vladara110.
Vremensko odreenje pojedenih dekorativnih motiva nije sigurno s
obzirom na njihova duga, vie stoljetna trajanja. Osim toga svi ulomci
s dekoracijama i natpisima iz jednog te istog zdanja mogu pripadati
razliitim fazama gradnje i preinakama ili pak zamjenama liturgijskog
namjetaja, posebno ograda prezbiterija.
Uz crkvu Sv. Marije od trga naeno je vie ranokranskih ulomaka111.
Meutim, arheolokim iskapanjima nije utvreno postojanje ranijeg,
starokranskog svetita. Pod crkvom su naeni artefakti koji datiraju iz
helenistikog doba112.
Sauvano je nekoliko ranosrednjovjekovnih ulomaka ograde prezbiterija:
zabat (tegurij)113, pilastar114 i kameni stupi s kapitelom115.
Navodi se da jedan, u literaturi dobro poznati plutej (sada u Lapidariju
Muzeja grada Trogira), potjee iz crkve Sv. Marije od trga116. Ovoj crkvi
je, moda, pripadao i pilastar ukraen pleterom ugraen u sjeverozapadni
ugao dvorita Komunalne palae117.
Nagaa se da je i ostatak luka (tegurij), na kojem je spomenut prokonzul, izvorno stajao u crkvi Sv. Marije od trga, jer se lukovi na ogradama
prezbiterija postavljahu u esterolisnim crkvama118. Ta bi pretpostavka
implicirala i pitanje izvorne funkcije (mauzolej Madijevaca?) ali i dataciju
same crkve. Naime, ostatak luka datira, navodi se, u kraj 10. stoljea,
odnosno u tridesete godine 11. stoljea. Meutim svi ulomci naeni u
Sv. Mariji datiraju, smatra se, iz 9. stoljea. U crkvi Sv. Marije bila su tri
oltara, stoga i mogunost da su na ogradi prezbiterija postojala tri tegurija.
No, kad se ve niu pretpostavke za pretpostavkom, moglo bi se iznijeti
i hipotezu da je tegurij u obliku luka sa spomenom prokonzula smjeten
naknadno, za jedne mogue resemantizacije crkve kao cjeline.

Usp. . Rapani Spomenici nepotpune biografije. De ecclesiis datandis, Prilozi Instituta za arheologiju,
13-14, Zagreb, 1999, str. 83-90.
111
I. BABI, Starokranski ulomci, str. 39. V. Kovai, Prilozi za ranokransku topografiju, str. 291-309.
112
V. Kovai, Prilozi za ranokransku topografiju, str. 293.
113
V. Kovai, Zabat s formulom zagovora, str. 293-302. V. DELONGA, u: Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur.
A. Miloevi), Split, 2000, kat. jed. III.34, str. 145-146.
114
T. BURI, Predromanika skulptura, str. 133.
115
T. Marasovi, Dalmatia praeromanica 3, str. 133.
116
Plutej je prvi obavio M. Abrami navodei da se nalazi u lapidariju u crkvi Sv. Ivana Krstitelja (usp. M.
ABRAMI, Bareljef Sv. Jurja (?) u rnovnici, Starohrvatska prosvjeta, N. s, sv. 1/1-2, Zagreb, 1927, str. 81, sl.
4; potom ga je ponovno objavio T. Buri, Predromanika skulptura, str. 131, no isti autor kasnije navodi
bez dopunskih objanjenja da plutej potjee iz crkve Sv. Marije (usp T. BURI, Hrvati i Karolinzi. Katalog
(ur. A. Miloevi), Split, 2000, kat. jed. III.33, str. 145). Od tada se u literaturi navodi da plutej potjee iz
Sv. Marije od trga kao sigurna injenica, premda je to kao pretpostavka veoma mogue.
117
T. BURI, Predromanika skulptura, str. 134.
118
Taj natpis, nepoznata porijekla, prema T. Buriu pripadao bi navodno crkvi Sv. Marije, to prihvaa i .
Rapani, Sancta Maria de Platea, str. 57. Meutim, nagaa se da se taj luk izvrno nalazio u crkvi Sv.
Martina (usp. R. Buani, Predromanika pregradnja, str. 247). Inae, problem je to se u strunoj
literaturi s vremenom, ponavljanjem pretpostavke hipotetiki sudovi pretvaraju u apodiktike sudove.
110

291

Tegurij s natpisom, molitvom za zagovor Bogorodice, izniman je po tomu

to je na donjem dijelu, nad lukom, sitan prikaz ribe koja guta polipa, to
je u biti ranokranski motiv. Po svom izrazitom grafizmu podsjea na
ribe s prikazanima na ulomcima jednog ranokranskog pluteja iz crkve
Sv. Mihovila u Brnazama119; kri sred tegurija, bez uobiajenih pleternih
ukrasa, s uljebljenjem sred krakova, s proirenim zavrecima, kao na
onima ranokranskima, slian je kriu na jednom od dva ranosrednjovjekovna tegurija iz Sv. Marte u Bijaima120. Treba napomenuti da je tegurij
naen ispod crkve Sv. Sebastijana iz ega treba zakljuiti da je odbaen
svakako prije 15. stoljea.
Pilastar je naknadno ugraen kao nadvratnik na vratima crkve; prekriven
sloenim pleternim ukrasima s troprutim trakama koje se izvijaju tako
da oblikuju dvostruke, koncentrine krugove meusobno uvorene; dvije
koso postavljene trake presijecaju krugove tako da u sredini unutranjih
krugova oblikuju sitne rombove. Slian motiv javlja se na jednom pilastru
i na jednom pluteju - preostatku ograde prezbiterija iz crkve u Gornjim
Koljanima121, te na jednom pilastru naenom na lokalitetu Crkvina, u
crkvi Sv. Marije, u Biskupiji kod Knina122. Miljenja smo da su sve to
radovi trogirskih klesarskih radionica. U tom kontekstu zanimljiva je
slinost tlocrta Sv. Marte u Bijaima i Sv. Marije s lokaliteta Crkvina; obje
su, naime, bazilike s predvorjem i brodovima razdijeljenima pilonima.
Plutej je u gornjem irokom pojasu prekriven isprepletenom troprutom
trakom. U glavnom polju pod arkadom je kri na kojem se ispreplee
tropruta traka. Uz kri su dva cvijeta u gornjem dijelu (naznake za Sunce
i Mjesec); dolje, sa strane su dva stabalca to je uobiajena kasnoantika /
ranobizantska tema (kri kako kozmoloki simbol) koja e se osobito dugo
odrati u bizantskoj umjetnosti. Ovaj plutej, kako je to ve zapaeno,
gotovo je istovjetan s jednim od pluteja s lokaliteta Kljaci kod Drnia123.
Svi nabrojeni ulomci ograde prezbiterija - pilastar, tegurij i plutej, navodi
se u literaturi, a to smo ve spomenuli, datiraju iz 9. stoljea. Iz istoga
vremena potjee, pretpostavlja se i pilastar ugraen u dvoritu Komunalne
palae, to moe biti naznaka za dataciju same crkve.
Crkva Sv. Marije od trga centralnog oblika, s radijalno rasporeenim
konhama, uklapa se u skup ranosrednjovjekovnih zdanja koja u ranom
srednjem vijeku nastavljaju kasnoantika / ranobizantska prostorna
rjeenja. Crkva se opisivala, meu ostalim, kao bizantska graevina
kupolnog tipa124. U svakom sluaju, smatramo, radi se o jednom od ra-

A. MILOEVI, Arheoloki spomenici gornjeg i srednjeg toka rijeke Cetine, Zbornik Cetinske krajine, 2, Sinj,
1981, kat. jed. 119 i 120.
120
Vidi sl. kod T. eparovi, Katalog ranosrednjovjekovne skulpture iz crkve Sv. Marte u Bijaima kod
Trogira, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26, Split 1999, kat. jed. 57, str. 165-166.
121
A. Jurevi, Usporedba skulpture i arhitekture s lokaliteta Crkvine u Gornjim Koljanima i lokaliteta
Crkvina u Biskupiji kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 34, Split, 2009, pilastar kat. jed. 14-15, str.
74-75, plutej kat. jed. 11, str. 73.
122
Vidi sl. u: Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), Split, 2000, kat. jed. IV.28.b, 29.d, str. 202-203.
123
T. BURI, Predromanika skulptura, str. 147. N. JAKI, Reljefi Trogirske klesarske radionice, str. 273.
124
R. Eitelberger von Edelberg, Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens. Wien, 1861, str. 238.
119

292

nosrednjovjekovnih zdanja za koja stariji pisci kau kako su graena na

grki nain, a koja se u novijoj literaturi definiraju kao predromanike125.

Sepulkralna namjena crkve

S obzirom na nalaz ostatka sarkofaga u sredini zdanja, crkva je nesumnjivo imala memorijalno-grobini karakter126. Natpis na teguriju, koji je
u stvari molitva, zagovor Bogorodici za duu pokojnika, takoer ukazuje
na grobinu namjenu crkve.
Pred vratima crkve (na mjestu dananje crkve Sv. Sebastijana) nalazilo
se njeno predvorje koje je ujedno sluilo kao pokapalite. Naime, ispod
crkve Sv. Sebastijna otkrivene su zidane grobnice i tri antika sarkofaga
preinaena i ponovno upotrijebljena u srednjem vijeku127. Na jednom
od njih sauvan je natpis s uobiajenom poganskom formulom D(is)
M(anibus), kojeg je Numizije Asklepije postavio supruzi Tosiji; poklopac
je pak preinaen, tako je dobio zaobljeni oblik. Na druga dva sarkofaga na
poklopcima su isklesani veliki krievi kakvi se vide i na ponekim sarkofazima uz Splitsku katedralu. Na jednom od ta dva sarkofaga na predenoj
strani jo se razaznaju tragovi izvornih antikih ukrasa i viedijelne vertikalne podjele plohe; u sredini je pak polje s ranosrednjovjekovnim, veoma
plitkim, udubljenim reljefom s prikazom kria pod arkadom s uobiajenim
virovitim rozetama u gornjem i stabalcima u donjem dijelu; po arkadi
nanizani su, ukrasi poput astragala128. Sa strane su dva polja otuena. Na
njima se mjestimice razaznaju poneke crte, a izgleda i slabi tragovi slova
ranosrednjovjekovnog natpisa? Ako se zaista radi o tragovima otuenog
ranosrednjovjekovnog natpisa postavlja se pitanje zato je uniten, dok
je onaj poganski, na drugom sarkofagu, bio poteen.
Do u 17. stoljee zadrao se zanimljiv obiaj kojeg je s zabiljeio Ivan
Luci opisujui obiaj polaganja zakletve na takozvanom Rotnom kriu
na trgu: Od tog sveanog polaganja zakletve ostao je trag te se i u naim
danima za uskrsnih blagdana obiava izloiti veliki srebrni pozlaeni kri na
etverougalstoj ploi koja je prikrivala jednu kamenu raku (un arca di pietra),
a bila je postavljena pokraj spomenute Gospine crkve na trgu pod prozorom129.
U svakom sluaju do u 17. stoljee jo se na glavnom gradskom trgu, uz
Tako u 15. stoljeu De Diversis u Opisu Dubrovnika (cap. V.) za crkvu Sv. Petra u Dubrovniku pie da je
sagraena sa svodovima u obliku kria, kao to je to obiaj kod starih grkih vjernika. U 17. stoljeu Pavao
Andreis, opisujui ranosrednjovjekovne crkve, pie kako su graene na grki nain ili po grkom ustroju
(usp. I. BABI, Kulturna i umjetnika batina Trogira, komentar u knjizi: P. Andreis, Povijest grada Trogira,
II. dio, Split, 1978, str. 111). Izraz struttura greca koristi se jo u 18. stoljeu (usp. C. FISKOVI, Dvije preromanike crkve, str. 46). V. Celio de Cega, u svojoj knjizi tiskanoj 1855., za crkvu Sv. Martina pie da je
fabricatta alla greca a volta (usp. V. Celio de Cega, La Chiesa di Tra. Spalato, 1855.
126
I. Fiskovi, O grobnim spomenicima u srednjovjekovnoj Dalmaciji, Dometi, 5/17, Rijeka, 1985, str. 45. M.
JURKOVI, Predromaniki esterolisti, str. 225-240.
127
V. KOVAI, Zabat s formulom, str. 294.
128
Po tome veoma mu je slian ulomak luka ugraen u kui pored Malog hrama (Splitske krstionice) koji se
inae datira u 7./8. stoljee (usp. T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 3, str. 283).
129
I. LUCI, Povijesna svjedoanstva I, str. 497. G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio ora deto Trav. Venetia,
1683, str. 213.
125

293

crkvu Sv. Marije, pod njezinim prozorima, nalazio sarkofag koriten u

ritualne svrhe. To je mogue naznaka da se radilo o drevnoj navadi kojoj
se zaboravio izvorni smisao. No, nije mogue da se time nastavljalo tovanje relikvija nekog sveca, muenika, jer se takve ne moe smetnuti s
uma, dapae moe ih se izmisliti. Nad ijom se to rakom prisezalo? Inae
srednjovjekovna gradska zajednica smatra se skupinom ljudi povezanih
zajednikom zakletvom.
Od 14. stoljea, a vjerojatno jo i prije, jus patronat nad crkvom Sv. Marije
od trga imala je trogirska komuna, to jest vijee plemia. Za razliku od
ostalih crkava u gradu, ijim posjedima upravljaju potomci utemeljitelja ili pak biskupska menza, to je naznaka o posebnosti njene izvorne
funkcije130.
Ostaje otvoreno pitanje: tko je bio sahranjen u sredini crkve? Tko su bili
oni sahranjeni u sarkofazima u predvorju? Pokojnik sahranjen u Sv. Mariji
od trga mora da je imao sebi podreene osobe ili pak rodbinu, one pak koji
poivahu u sarkofazima i grobnicama u predvorju, pod trijemom. Bilo bi
pretenciozno da bi jedan Trogiranin, ma kako ugledan bio, mogao podii
crkvu na trgu da bi u njoj bio sahranjen.
Da li je tu bio sahranjen neki prokonzul koji je pristigao izravno iz Carigrada? Malo je vjerojatno da bi prokonzul dao podii mauzolej u jednom
gradiu iji oblik Konstantin Porfirogenet usporeuje s malim krastavcem.
U sarkofazima u Splitu sahranjuju se priori i nadbiskupi. Na tlu Hrvatske u sarkofazima se sahranjuju kraljevi i dostojanstvenici - u Solinu, Bijaima,
Kninu (Biskupija - lokalitet Crkvina, u Galovcu...). Najee su to antiki
i kasnoantiki sarkofazi ponovno iskoriteni u ranom srednjem vijeku131.
U svakom sluaju usred crkve Sv. Marije bila je sahranjena iznimno vana
linost, a u njenom predvorju visoko rangirane osobe.
Nije vjerojatno da bi crkva bila mauzolej trogirskih biskupa kao to je
crkvica Sv. Matije uz splitsku katedralu bila mauzolej tamonjih nadbiskupa132. Naime, nije poznato do je Trogir imao svog biskupa prije kraja
10. stoljea. Uostalom kontinuitet pokapanja biskupa ne bi mogao biti
prekinut tako da bi otiao u zaborav.
Moda je u sredini crkve bio sahranjen dostojanstvenik iz ireg roda kraljevske dinastije koji se sklonio u Trogir za nekog obiteljskog obrauna
ili prevrata? No, doseljavanje u grad je takoer izraz socijalne promocije.
Genealoke linije hrvatske kraljevske dinastije (ili dinastija?) tako su
isprekidane, s toliko praznina koje nukaju na kombinatoriku. Naravno,
razdori svih vrsta, svrgavanje s prijestolja, dvorske urote i umorstva
uobiajeni su meu braom i rodbinom u svim dinastijama133. Primjerice
Miroslava, sina Kreimirovog, smaknuo je ban Pribina nakon ega je
slijedilo razdoblje smutnja. U Trogir se sklonio, spomenuli smo, Suronja
I. LUCI, Povijesna svjedoanstva II, str. 1042. P. ANDREIS, Povijest grada I, str. 355.
N. CAMBI, Il reimpiego dei sarcofagi romani in Dalmazia, u: Colloquio sul reimpiego dei sarcofagi romani nel
medioevo, 1982. Marburger Winckelmann-Programm, Marburg-Lahn, 1983, str. 75-92. . RAPANI, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split, 1987, str. 187-192.
132
I. BASI, Prilozi prouavanju crkve Svetog Mateja u Splitu, Ars adriatica, 1, Zadar, 2011, str. 67-95.
133
I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 1995, str. 248-251.
130
131

294

svrgnut s prijestolja. Uspomene na prijepore u kraljevskoj dinastiji prenosi

zabiljeka iz 12. stoljea kako je Kreimir bio optuen da je dao ubiti svog
brata Gojslava134. Razdora je bilo i meu elitom u gradovima: Cika, iz
roda Madijevaca, utemeljiteljica samostana Sv. Marije u Zadru, zaredila
se nakon umorstva svog mua. Nije li se moda netko iz kraljevskog roda
sklonio u Trogir izabravi ga za svoje vjeno poivalite? Tamo je mogao
stei ili je ve imao rodbinu / tazbinu. Oni sahranjeni u predvorju mogli su
biti njegova rodbina po kognatskim ili pak agnatskim vezama. Analogije
radi, poznati su u 13. stoljeu brakovi trogirskih plemkinja s kneevima
iz roda Bribirskih (ubia) koji u gradu posjedovahu nekretnine i ubirahu
prihode135. Kao primjer tazbinskih veza navodimo da su kerke Andrije,
gospodara Huma, bile udane u Dubrovniku i Splitu136. U katedrali u Trogiru sahranjen je 1348. godine knez Mladen III. Bribirski. U 13. stoljeu
knez Domald, kako to pie kroniar Miha Madijev, namjeravao se povui u
samostan Sv. Ivana Krstitelja. Dva stoljea prije kralj Stjepan II. povukao
se u samostan Sv. Stjepana na splitskom teritoriju. Infiltracije pojedinaca
iz roda hrvatskih vladara i ostalih dostojanstvenika mogle su se odvijati
osobito od kraja 9. stoljea od kada se reguliraju odnosi izmeu Hrvatske
i gradova na tlu bizantske Dalmacije.
Ostaje otvorenim pitanje: zbog ega je zavrila u zaborav tako ugledna
osoba sahranjena sred Sv. Marije od trga. Potiskivanje sjeanja mogle
su ubrzati smjene vrhovnih vlasti. U doba mletake vlasti brisahu se i
uklanjahu spomeni na ugarsko-hrvatske vladare137, na splitskoj vijenici,
primjerice, izgleda da su zbrisana dva grba knezova od roda Bribirskih138.
No, do damnatio memoriae moglo je doi i ranije za dinastikih obrauna u
Hrvatskoj. Radiranje natpisa, ve smo spomenuli, razabire se na jednom
ranosrednjovjekovnom ulomku, koji je bio ugraen kao spolija u crkvi
Sv. Martina. Uostalom, damnatio memoriae je antropoloka konstanta:
svjedoci smo unitavanja i uklanjanja stotina spomen obiljeja Drugog
svjetskog rata i antifaizma / komunizma.
Odravanje sjeanja, suprotstavljanje entropiji, trai energiju koja se
mogla crpiti iz nekog posebnog interesa139. Trogirskoj komuni i crkvi bilo
je najvanije dograbiti se kraljevskih posjeda u Podmorju, posebno crkve
Sv. Vitala. Odraavanje reprezentativnih zdanja veoma je skupo. Crkva
Sv. Marte u Bijaima je poruena, smrskan je njen kameni namjetaj,
V. FORETI, Korulanski kodeks 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu, Starine
JAZU, 46, Zagreb, 1956, str. 23-244.
135
N. Jaki, Zadarska plemika porodica Martinui-Pear, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 30 (17),
Zadar, 1991, str. 93-122. I. BABI, Trogirski knez Ilija, str. 376-393.
136
K. Jireek, Toljen sin kneza Miroslava Humskog, Zbornik Konstantina Jireeka, vol. I, Beograd, 1959, str.
440.
137
G. Novak, Dalmacija godine,1775-6. godine gledana oima jednog suvremenika, Starine JAZU, 49, Zagreb,
1959, str. 5-79.
138
C. FISKOVI, Najstariji grbovi grada Splita, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, N. s., 17, Zagreb, 1936,
str. 185.
139
Usp. I. Babi, Splitske uspomene na salonitanske kranske starine, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85, Split, 1992, str. 13-57. I. BABI, Mit o podrijetlu u Statutu grada Splita, Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu, 3/4, Split, 1996, str. 241-256.
140
Usp. I. BABI, Prostor izmeu Trogira i Splita. Trogir, 1984, str. 74. Meutim M. Ani, nakon to je kritizirao
izraz hrvatski narodni vladari i historiare koji piu o krunjenju Kolomana u Biogradu kao prijelomnom
134

295

tako da je gotovo ishlapila iz pamenja, to treba tumaiti prvenstveno

nemarom koji slijedi nakon promjena titulara vlasnitva140.
Veze crkve Sv. Marije od trga i crkve Sv. Martina
Nije mogue da su dvije crkve sagraene u neposrednoj blizini podignute
bez izvjesne komplementarnosti svojih sakralnih funkcija. Najstariji sloj
crkve Sv. Martina, prije gradnje priora Maja i njegovog cognatus-a Petra,
mogue datira iz 9. stoljea. Iz te faze preostao je zid proelja koji ralanjen na vanjskoj strani plitkim niama koje pri vrhu zavravaju lukovima
iako taj motiv traje i u 11. stoljeu141. Slino su bili ralanjeni vanjski
zidovi Sv. Marije od trga, s plitkim, no sa irim niama. Meutim, treba
spomenuti da se zie crkve Sv. Marije od trga razlikuje od onog na crkvi
Sv. Martina. Nadvratnik s natpisom nad vratima s imenima Maja i Petra
izgleda da je naknadno umetnut; naime, njegova duina ne odgovora irini
vrata. Toj ranoj fazi crkve Sv. Martina pripadali bi ranosrednjovjekovni
ulomci ugraeni kao spolije u postojeoj crkvi. Dakle, predmnijevamo da
je postojee oblije crkva Sv. Martina dobila poetkom druge polovine 11.
stoljea radikalnom obnovom u doba priora Maja i njegovog cognatusa-a
Petra. Mogli bi pretpostaviti, ne bez smjelih domiljanja, da je gradnja
crkve Sv. Matina i one Sv. Marije od trga bila sastavni dio jedne te iste
pomisli: nepoznati utemeljitelj u 9. stoljeu dao je podii zadubinu Sv.
Martina ali i crkvu Sv. Marije od trga i to kao pokapalite, memoriju za
sebe i svoju rodbinu.
Dva ekskursa o crkvi Sv. Marije od trga
Stara trogirska krstionica i crkva Sv. Marije od trga
O poloaju stare trogirske krstionice u 17. stoljeu Pavao Andreis pie:
Prije ovog vremena nije bila krstionica kod katedrale, ve blizu Sv. Marije
od plokate142. Poloaj te krstionice nije arheoloki utvren143. Izgleda da
dogaaju, obruio se, u tom kontekstu, na moje teze o zaboravu Bijaa: Tako I. Babi dri kako je nakon tog
ina politiko sredite preneseno daleko na sjever u Ugarsku to je vjerojatno umanjilo znaaj zdanjima i prostorima
vezanim uz uspomene na hrvatske vladare kakva je po njegovom miljenju bila i crkva Sv. Marte. Nije, meutim, u
ovim rijeima teko prepoznati duh naeg vremena i shvaanja vezanih uz Dravu / Naciju pri emu se jednostavno
smee s uma injenica da u srednjovjekovnom svijetu vladar nije simbolizirao naciju sukladno naem modernom
shvaanju. Dakle, M. Aniu, ako sam ga dobro razumio, nije bilo teko prepoznati u jednoj jedinoj reenici
ni vie ni manje nego duh vremena iako u poglavlju moje knjige koje se tie srednjeg vijeka nisam nigdje
spomenuo ni krunjenje Kolomana, ni naciju niti sam koristio izraz hrvatski narodni vladari. M. Ani
ne samo da podmee ve si dozvoljava slobodu da docira o stvarima poznatima do banalnosti, o razlikama
izmeu pojma naroda i nacije, te o razlikama izmeu srednjovjekovne i moderne drave. Ujedno eli (pro)
kazati da ne poznajem ak ni stajalita suvremene historiografije o dinastikim promjenama u Hrvatskoj
(usp. M. Ani, Od vladarske curtis do gradskog kotara. Bijai i crkva Sv. Marte od poetka 9. do poetka
13. stoljea, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 26, Split, 1999, str. 193).
141
Trag jedne od tih nia vidi se na zidu u unutranjosti crkve Sv. Sebastijana: radi se o ostatku zida sjeverozapadne konhe, ugraen u crkvu Sv. Sebastijana.
142
P. ANDREIS, Povijest grada I, str. 332
143
Na trgu, juno od katedrale, otkriveni su temelji manjeg zdanja s apsidom za koju je iznesena tvrdnja da se
radi o staroj krstionici - prema neobjavljenim istraivanjima R. Buania (usp. T. MARASOVI, Dalmatia
praeromanica 3, str. 119).

296

je neko vrijeme kao krstionica sluila crkva Sv. Marije od trga. Naime,
biskup Nikola Casotti u svojoj oporuci iz 1371. godine nalae da se slue
mise za mrtve na oltaru koji je pored krstionice u crkvi Sv. Marije na trgu:
...super altare quod est aput baptisterium in ecclesia Sancte Marie de platea
Tragurii...144. Iz navedenog moe se zakljuiti da je u 14. stoljeu u crkvi
postojala krstionica koja se nije nalazila u sredini ve u blizini jednog od
tri oltara koje spominju biskupske vizitacije, potvreni takoer arheolokim iskapanjima. U jugoistonoj konhi, preciznije u apsidi, u ploniku su
dva udubljenja; u jednom od njih moglo je biti umetnuto postolje krsnog
zdenca145. Moglo bi se stoga pretpostaviti da je krstionica tek naknadno
umetnuta u crkvu izvorno memorijalnog karaktera.
Ostaje otvorenim pitanje: gdje je stajala stara trogirska krstionica ako se
zaista nalazila blizu Sv. Marije od trga kako to pie Pavao Andreis? Moda
se nalazila na mjestu postojee gradske loe? Gradnjom loe krajem 13.
stoljea, funkciju stare krstionice do gradnje nove, 1466. godine, mogla
je preuzeti crkva Sv. Marije od trga. Postojanjem krstionice na mjestu
postojee loe mogla bi se objasniti i injenica zato je crkva Sv. Martina
uvuena / odmaknuta u odnosu na u crkvu Sv. Marije od trga.
Renesansna rekonstrukcija povijesti Sv. Marije od trga i katedrale
Crkva svojim oblikom i starinom odavna pobuuje razliite pretpostavke i
domiljanja. Jedan tekst iz 1511. godine koje je sastavio / prepisao sveenik
Ivan Luci (prastric historiara Ivana Lucia) tie se crkve Sv. Marije od
trga. Tekst je poznat iz dvije varijante sa zanemarivim razlikama: jedan
tekst je iz rukopisnog zbornika - prijepisa razliitih tekstova - kojeg je u 17.
stoljeu sastavio Petar Luci, otac historiara Ivana Lucia146; drugu varijantu, donosi 1769. godine Daniele Farlati prema biljeci koju je, navodno,
svojom rukom prepisao historiar Ivan Luci; prema istom autoru biljeka
o crkvi Sv. Marije od trga prepisana je iz nekog starodrevnog misala147.
Podatke o crkvi, kako se navodi, pronaao je primicerij i kanonik Ivan
Luci u Splitu u nekoj kronici148. Historiar Ivan Luci, poznat po svojoj
kritinosti, ovim podatcima koje je naao sveenik Ivan Luci, njegov
prastric, a koje je pak dao prepisati njegov otac Petar Luci, nije pridao
nikakvu panju: ne spominje ih uope u svojim Povijesnim svjedoanstvima
o Trogiru (Memorie istoriche di Tragurio ora deto Trav).

M. Karbi - Z. Ladi, Oporuke stanovnika grada Trogira u arhivu HAZU, Radovi Zavoda za povijesne
znanosti HAZU u Zadru, 43, Zagreb-Zadar, 2001, str. 205.
145
Vidi sliku kod T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica 3,str. 133, sl. 167.
146
M. Ivanievi, Trogir u povijesnim izvorima, str. 968-969. O tom rukopisu u Naunoj biblioteci u Zadru
(Ms-617) i njegovom sadraju vidi u: N. KoluMbi, Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama nastalih
od kraja XV. do poetka XVII. stoljea, Mogunosti, 11-12, Split, 1980, str. 1089-1106. N. Jovanovi,
Okvir za pjesmarice i Varia Dalmatica, Colloquia Maruliana, 19, Split, 2010, str. 5-16
147
D. FARLATI, Trogirski biskupi. Split, 2010, str. 61.
148
D. FARLATI, Trogirski biskupi, str. 61.
144

297

U tekstu, zabiljeci o crkvi Sv. Marije od trga, navodi se kako je u vrijeme

cara i augusta Teodozija149, u doba trogirskog biskupa Petra, crkva popravljena od temelja zaslugom komesa (ne navodi se ime) sina Konstancija,
potomka (unuka) Severa Velikog. Crkva, koja bijae propala do zemlje,
bila je sagraena od njegovih prea; zidari su bili iz Salone (varijanta kod
D. Farlatija) odnosno Salina (varijanta kod P. Lucia) i to: Izidor, Dimitrije,
Melota i Teodor...
Biskupa Petra ne spominju izvori. Sever Veliki je osoba koja je bila, prema
prii o porijeklu Splita, koju donosi Toma Arhiakon, voa bjegunaca iz
Salone koji su se sklonili u Dioklecijanovu palau (Hist. salonit. X). Imena
navodnih zidara Izidor i Melota podsjeaju na ime uvenog Izidora iz Mileta, jednog od graditelja Sv. Sofije u Carigradu to je moglo nadahnuti
uenog sastavljaa teksta o Sv. Mariji o trga. Arheoloka istraivanja nisu
otkrila razliite faze crkve, stoga nisu potvrdile navode o ruenju i obnovi.
Taj tekst, nekritiki prihvaen (ukljuujui i od stane autora ovog priloga)
dao je u novijoj literaturi povoda za razliita nagaanja o starosti crkve
(8. stoljee), o njenim navodnim graditeljima, o Severu Velikom, o Saloni
/ Solinama...
Slian je tekst isprave o crkvi Sv. Lovre kojeg donosi Ivan Luci; radi se
naime o oporunom spisu iz 503. godine salonitanskog prvaka Kvirina
koji obdaruje i ponovo podie trogirsku crkvu Sv. Lovre, iji se najvei
dio sruio zbog starosti. Kvirin ju obdaruje i ponovo podie kao batinik
utemeljitelja. Ivan Luci objavio je tu ispravu, kako pie: ...i to vie
zato da se ne bi reklo da sam je izostavio nego zato to bi bila vjerodostojna150. Kako upozorava Ivan Luci, dokument je datiran Utjelovljenjem
Gospodinovim, to je nemogue jer se tek od 525. godine vrijeme rauna
po kranskoj eri. I ovaj tekst - Kvirinova oporuka, kao i onaj o Sv. Mariji
od trga, nalaze se prepisani u istom rukopisnom zborniku, u onom kojeg
je sastavio Petar Luci, otac historiara Ivana Lucia.
Hipoteze, po svojevrsnoj mito-logici, generiraju nove i tako postaju, parafraziramo pojam iz psihoanalize, umiljena sjeanja. U opisu Trogira
i njegovog teritorija, u tekstu nepoznatog autora s kraja 16. stoljea, pri
nabrajanju crkava, jedino neto vea panja, osim katedrali, pridana je
tek Sv. Mariji od trga: La Madonna della Piazza (farai qui discorso della
miracoli antichit et edifitio, et li edificatori conte fiol Nobile de Costanzo nepote del Gran Severo Imperatore)151. Dakle Sever Veliki, voa bjegunaca iz
Salone, u meuvremenu je, od poetaka 16. pa do kraja istog stoljea,
promaknut ak u cara.
Po svoj prilici zapis o Sv. Mariji od trga, kao i takozvana Kvirinova oporuka
u korist Sv. Lovre, jedan je od nalaza, zapravo pokuaj rekonstruiranja
povijesti, popravak memorije, svojevrsna humanistika stilska vjeba,
D. Farlati, koji uzima zaozbiljno tekst, smatra da je spomenuti car i august Teodozije ustvari Teodoziije
III. koji je doao na vlast 715. godine.
150
I. LUCI, Povijesna svjedoanstva I, str. 85-86. Stoga tu ispravu J. Stipii smatra krivotvorinom (vidi u istoj
knjizi, str. 85, bilj. 1).
151
D. BABI, Opis Trogira i njegovog teritorija s kraja XVI. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 24.
Split, 2012, str. 36.
149

298

kakve su este u doba renesanse. U doba renesanse pronaen (?) je i takozvani Ljetopis popa Dukljanina kojeg je Marko Maruli preveo na latinski.
Humanisti nisu zazirali ni od izmiljotina - natpisa u kamenu kakav je
poznati Decretum rubiconis iz Ravenne - navodni zapis iz Cezarovog doba.
Godine 1405. braki plemi Dujam Hrankovi (Domnius de Chranchis) u
svom opisu Braa donosi tekst natpisa koji govori o tom kako su grad (sic!)
Bra obnovili Salonitanci i Epetini. Isti taj tekst uklesan je i na kamenoj
ploi naenoj u kripu. Analiza teksta i epigrafika obiljeja natpisa ukazuju da se ni u kojem sluaju ne moe raditi o natpisu koji bi bio sastavljen
u kasnoantiko doba152. Oito je da se radi o humanistikoj krivotvorini s
pretenzijom stvaranja tradicija. Tako braki plemii ne bi bili, ne daj Boe,
porijeklom Slaveni, Neretljani, Morjani, ve potomci starih Romana, pa
stoga i polagahu pravo da ih se ubraja u splitsko komunalno vijee. Ope
je poznato da se najvie obmanjuje i izmilja kad se govori o porijeklu i
precima. U tom kontekstu valjalo bi pretresti i pitanje takozvanih Romana
u dalmatinskim gradovima: ne radi li se, meu ostalim, i o zamagljivanju
porijekla i odricanju od blie i dalje rodbine iz zalea?
Jedna od starijih izmiljotina, s preciznim ciljem, jest ona iz 1288. godine
o Morinjskoj crkvi, o biskupiji u gradu Morinju, s kojom ibenani da
bi se osamostalili od Trogirske biskupije, od sela Trogira, uvjeravaju
papu Nikolu IV., prikazujui se izravnim nasljednicima prava izmiljene
biskupije nepostojeeg grada Morinja153.
Povod imaginacijama o salonitanskim prvacima i Trogiru mogao se nai
u legendi o Sv. Ivanu Trogirskom (redigirao ju i dopunio u 13. stoljeu
biskup Treguan) u kojoj se spominju pokloni trogirskoj crkvi dodijeljeni
od salonitanskih prvaka i hrvatskih kraljeva. Na tu se jezgru moglo uz
pomo imaginacije i uenosti dograivati, oslanjajui se na pisanja Tome
Arhiakona o bjeguncima iz Salone. Pri pisanju o povijesti neizbjeni su
ustaljeni obrasci - jednostavni oblici, toposi, poput onog o propasti Rima,
odnosno Salone koja ih je snala zbog grijeha, ili pak topos o bjeguncima
iz Troje koje poveo Eneja. Toma Arhiakon od trojanskih izbjeglica spominje izrijekom Antenora, utemeljitelja Padove, kojeg e se naknadno,
u doba renesanse, sjetiti i Korulani kao svog osnivaa. Interpretacija
povijesti, pa i one osobne - prospekt prema unatrag - u svezi je s kulturom
i duhovnim inventarom samog interpretatora sjeanja - s kreativnim
rekonstrukcijama i nadopunama
Poticaj za sastavljene zabiljeki o Sv. Mariji od trga i crkvi Sv. Lovre bio
je vjerojatno tek bezazleni amor patriae. Ako su ti tekstovi irelevantni za
poznavanje gradnje i popravka crkve Sv. Marije od trga i crkve Sv. Lovre
(katedrale) zanimljivi su za povijest historiografije i to kao humanistiki
pokuaji povijesnih (re)konstrukcija i popravaka memorije. Naravno,
i naa zapaanja u mnogoemu su krhki konstrukt s kratkim rokom
trajanja.

152
153

Usp. N. CAMBI, Biljeke o kasnoj antici na Brau, Braki zbornik, 22, Supetar, 2007, str. 100-103.
Usp. I. LUCI, Povijesna svjedoanstva I, str. 315-318.

299

Ivo Babi

Observations on the Churches of St. Mary of the Square

and St. Martin (St. Barbara) in Trogir

The churches of St. Martin (since the 17th century: St. Barbara) and St. Mary of the Square (Sv. Marija
od trga; S. Maria de plathea) in Trogir should be analysed jointly as parts of a unique pondering,
as a matter of fact, they could be held complementary. The basilica of St. Martin and the church
of St. Mary of the Square, of hexafoil ground plan, in the early Middle Ages closed the southern
side of the towns main square. The two churches were divided by a single street that led from the
square to the towns south walls. The first part of the street functioned as the porch, the anteroom,
of St. Mary of the Square. In the middle ages in Trogir not only that existing, late-Classical, church
structures were renewed, but new ones were built as well. A relatively large number of early medieval
fragments, decorated with interlacing (some of them containing incomplete texts), indicate rebuilding
and building in a wide time span from the 9th to the 11th centuries.
Just a few kilometres east of Trogir was the church of St. Marta in Bijai, as a part of a farm and
temporary stay, a kind of residence of the Croatian kings, in the 9th century related to the names
of the princes Mislav and Trpimir, later on also Muncimir. Recorded is the episode, mentioned by
Iohannes Diaconus, that when in Trogir in the year 998 the Venetian doge Pietro II Orseolo found the
Croatian king Suronja (Surigna), who had been deprived of the crown by his brother, the dethroned
king gave to the doge his son Stjepan as a hostage. The close relationship between the towns and
their natural and ethnic surroundings can explain similarity of the interlaced decorations on stone
fragments from Zadar, Trogir and Split in the Byzantine Dalmatia and those from Croatia.
Resulting from recent researches (the documentation being only partly published), the thesis is
presented that the existing church of St. Martin has two phases: the first from around the year
1000, and the other from the second half of the 11th century, when the church was radically rebuilt,
especially the central nave, that was raised and widened and also given a dome or a belfry. Having in
mind the cult of St. Martin, to whom several early Christian churches were dedicated in Dalmatia,
it could be assumed that the church follows an older cult tradition. In the church are preserved two
well known inscriptions: the one on the lintel mentioning the prior Maius and his cognate Peter;
and the one on the altar screen beam mentioning Peter and his wife Dobrica. However, who are the
prior Maius and his cognatus Peter mentioned in the text? Assumption is presented that prior Majo
belonged to the Madii family of Zadar.
The church of St. Mary of the Square is centrally shaped, with radially laid conchs, fitting the group of
early medieval structures that in the early Middle Ages continued the late Classical / early Byzantine
layouts. Is the hexafoil type of churches simply implemented in Dalmatia, in the territories of Croatia
and Zahumlje? Did this type of church arrive directly from Byzantium with which the Croatian
rulers - archonts - were closely related after the end of the 9th century? The radial organisation of the
space doubtlessly continues the traditions of the late Classical and early Byzantine architectures. It
is assumed that generally all churches of this type in Dalmatia had sepulchral, memorial, character,
300

that is certainly the case with St. Mary of the Square in Trogir and probably with St. Ursula (St.
Mary, Stomorija) in Zadar.
Given the remains of a sarcophagus found in its centre, the church of St. Mary undoubtedly had a
memorial-sepulchral character. The sepulchral purpose of the church is also indicated by the inscription
at the tegurium, in fact a prayer, an intervention to the Virgin for the soul of the deceased. In front
of the church door (at the location of the present day church of St. Sebastian) was its antechamber,
also used as the burial ground. Namely, under the church of St. Sebastian have been found walled
graves and three Roman sarcophagi, modified and reused in the Middle Ages.
Remains open the question: who was buried in the centre of the church? In sarcophagi in Split were
buried kings and dignitaries (in Solin, Bijai, Biskupija near Knin, Galovac). Most often these are
Roman and late Roman sarcophagi reused in the early Middle Ages. In any case, in the centre of St.
Marys church was buried an exceptionally important person, and in its antechamber some highly
ranked persons. Perhaps in the centre was buried a dignitary broadly connected with the royal dynasty
who fled to Trogir during a family dispute or upheaval.
(translation by R. Kekemet)

301

Vedrana Delonga

Svetomiholjske starine mljetskih

benediktinaca
(O latinskom natpisu na crkvi Sv. Mihovila
kod Babina Polja)

atpisi uklesani u kamenu, dobro je poznato, imaju mogunost

svjedoenja o pojavama, ljudima i zbivanjima jer tekstovima
daleko nadmauju formalnost zapisa u kamenu, po sadraju,
vanosti ili trajnosti. U golemom korpusu latinskih natpisa s istone obale
Jadrana, batinjenih iz razdoblja ranoga srednjeg vijeka, hrvatski korpus,
podrijetlom iz gradova obalne regije ili starohrvatske kneevine-kraljevstva, neupitno je najmarkantniji. Referirajui se ovom konstatacijom na
svekoliku vrijednost epigrafikog zapisa kao medija pisanog izraavanja u
ranom srednjem vijeku na naem prostoru, prisjeam se izlaganja naeg
slavljenika eljka Rapania, uglednog medievista, latinista i epigrafiara,
koji je prolih sedamdesetih na tadanjem saveznom kongresu arheologa
Jugoslavije, odranom u Zadru, pobudio osobito zanimanje medievista,
ukazavi na proces formiranja suvremenog pristupa istraivanju srednjovjekovne latinske epigrafike na hrvatskom nacionalnom prostoru1.
Podsjetio je na sadrajno bogatstvo, fundamentalne tematske sklopove
i mnoga pitanja koja se mogu osvijetliti, a ponekad i bolje protumaiti
koritenjem onih podataka koje pruaju epigrafiki spomenici. Ukratko,
dao je naputke kao korisne smjernice za naredna izuavanja latinske epigrafike grae ranoga srednjega vijeka, na emu je tijekom svog bavljenja
latinskim natpisima i sam ustrajavao. Razlaui grau u prepoznatljivom
i osebujnom pisanom izriaju, kakav e se doskora teko nai, mnogima
od nas ostat e sveprisutan uzor. Kao vjerni odraz Rapanieva programatsko-metodolokog teksta iz sedamdesetih, razumjet emo i sav kasniji
tematski obuhvat i vrsnou u Rapanievu stvaralatvu na polju latinske
epigrafike u Hrvatskoj. Podsjetimo, znanosti je podario dragocjen korpus
latinskih natpisa ranosrednjovjekovnog Splita2, rasprave i razmiljanja
o epitafima na sarkofazima splitskih biskupa i priora, Ivana i Petra3,
hrvatske kraljice Jelene4, lanke o natpisima kneza Branimira5, raspleo
. RAPANI, Neka pitanja ranosrednjovjekovne latinske epigrafije na naoj jadranskoj obali, Materijali
SADJ XII, (IX. kongres arheologa Jugoslavije - Zadar 1972), Zadar, 1976, str. 319-336.
2
. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
65-67/1963-1965, Split, 1971, str. 271-314.
3
. RAPANI, Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga, Arheoloki radovi i rasprave, 8-9, Zagreb,
1982, str. 147-159.
4
. RAPANI, Mater (pater) pupillorum tutorque viduarum, u: Novija i neobjavljena istraivanja u Dalmaciji, Izd. HAD-a 3, (Znanstveni skup Hrvatskog arheolokog drutva, Vodice, 10-13. svibnja 1976),
Split, 1978., str. 83-90.
5
. RAPANI, Biljeka uz etiri Branimirova natpisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 11, Split, 1981,
str. 179-190.
1

303

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

je drutveni ambijent grada Splita pred konac 11. stoljea na temelju

natpisa gradskog priora Furmina6, a raspravom Donare et dicare ralanio
je funkciju donatorskih i dedikacijskih natpisa u vrednovanju drutvenih
pojava ranoga srednjeg vijeka7. Bio je to znak novog kvalitativnog iskoraka
u interpretativnim okvirima unutar medievalne epigrafike discipline, pa
i za moje osobno bavljenje njome.
I. Mljet Babino Polje - Sutmiho
Tijekom ranoga srednjeg vijeka, proces oblikovanja hrvatskog kulturnog
pejzaa, kroz raznorodne mijene (etnike, drutvene, politike, vjerske,
gospodarske...), utjecao je i na stvaranje prepoznatljivo strukturiranih
tekstova pisane rijei u kamenu. Taj se opus, meu ostalim, odlikuje
itavim rasponom tematskih sklopova, od brojnih umnoenih leksikih
klieja kao opih poveznica, do karakteristinih regionalnih izriajnih
sastavnica. Opseg i slojevitost sadrajnih i formalnih konotacija u latinskom epigrafikom naslijeu, refleksi su, naime, specifinih zemljopisnih
i povijesnih datosti; ujedno i potvrda da drutveno-politiki i religijskokulturni procesi na odreenim podrujima hrvatskog Jadrana nisu tekli
jednoobrazno niti ujednaenim ritmom. Latinski natpis uklesan na nadvratniku crkve Sv. Mihovila pokraj Babina Polja na otoku Mljetu jedan je
od spomenika pisane rijei koji upravo svjedoi o vrsti takvog fenomena.
Prepoznatljive regionalne sastavnice uoljive u ukupnom slogu formalnih,
epigrafikih i kiparsko-stilskih elemenata, taj spomenik svrstavaju u junodalmatinsku skupinu ranosrednjovjekovnih latinskih natpisa, odnosno
epigrafikokiparskih ostvarenja, promatrano u irem smislu. Kao takav
zoran je primjer kulturne i vjerske memorije te povijesnih implikacija iz
prolosti ranosrednjovjekovnog Mljeta, sredstvo za djelominu rekonstrukciju kulturnog pejzaa toga junohrvatskog i dalmatinskog otoka.
Latinski natpis iz Babina Polja, strunjacima je u proteklom vremenu
ostao u nedovoljnoj mjeri prepoznat, bilo da je stvarao potekoe pri
samom itanju uklesanog teksta, bilo njegovu kronolokom vrednovanju.
U Zborniku posveenom akademiku Stjepanu Gunjai o stotoj obljetnici
roenja, dubrovaka arheologinja Romana Menalo objavila je sondana
arheoloka iskopavanja to ih je na lokalitetu s crkvom Sv. Mihovila,
u ime Arheolokog odjela Dubrovakog muzeja, 1986. godine vodila
arheologinja Spomenka Petrak8. U sklopu spomenute objave naao se i
latinski natpis uklesan u dva reda na kamenom nadvratniku ulaznih vrata
crkvice. Kako sam tom prilikom bila zamoljena za pomo pri itanju,
bolje rei odgonetavanju uklesanoga na temelju priloene mi fotografije
natpisa, uspjela sam proitati samo prvi redak, dok sam ostatak teksta
u drugom retku, zbog niza nejasnoa uvjetovanih loim fizikim sta .RAPANI, Oltarna ograda splitskog priora Furmina, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 35, (Petriciolijev zbornik I.), Split, 1997, str. 327-344.
7
. RAPANI, Donare et dicare. O darivanju i zavjetovanju u ranom srednjem vijeku, Starohrvatska
prosvjeta, ser. 3, sv. 14, Split, 1984, str. 159-181.
8
R. MENALO, Sv. Mihovil u Babinu Polju na otoku Mljetu - rezultati arheolokih istraivanja, Zbornik
Stjepan Gunjaa i hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheoloka batina, 1, Split, 2010, str. 229-250.
6

304

njem spomenika ostavila za neku drugu priliku, procijenivi da ga valja

podvri izravnom uvidu na licu mjesta. Spomenuto itanje prvog retka
R. Menalo je priloila u citiranom radu9, meutim, tijekom temeljitijeg
studiranja natpisa dolo je do nekih izmjena u itanju dijela teksta na
samom poetku, o emu vie u daljnjem izlaganju. Poziv za sudjelovanje
u zborniku radova posveenu . Rapaniu, medievistu i epigrafiaru, bio
je ujedno i povod za dovretak itanja, odnosno objedinjenu restituciju
spomenutog natpisa. U tu svrhu, u svibnju 2012. godine obila sam crkvu
zajedno s Miranom Palokom, dokumentaristom-restauratorom Muzeja
hrvatskih arheolokih spomenika, koji je nainio tehniku dokumentaciju
potrebnu za ovu objavu.
U gustini vazdazelene esvine i bora koja sklanja batine, polja i naselja otoana, svaki boravak na Mljetu uvijek iznova potvruje gotovo
numinoznu tajanstvenost otoka i ljepotu prirode skrivenu podalje od
svijeta. Nije stoga zauujue da je taj osebujni mikrokozmos ve davno
oblikovao svojevrsni kolektivni imaginarij: renesansne asocijacije na Homerovu priu o zaaranom otoku Ogigiji i Odiseju, na mitoloke prie o
nimfama Kalipso i Meliti koje obitavaju u potaji peinskih stanita. Ali
i povijesno utemeljene dogaajnice, kada Mljet ulazi u pisanu povijest
u Apijanovim opisima Augustovih ratovanja u Iliriku, oko 35. godine pr.
Kr10. Ili impresivan, strunjacima trajno intrigantan palacij s bazilikama
na kasnorimskom carskom imanju uz more, u mljetskim Polaama! Nezaobilazna, u znanosti u zadnje vrijeme argumentirano pojanjena, jest
i epizoda svetoga Pavla apostola, nakon brodoloma u vodama Mljeta za
njegovih misionarskih putovanja, o emu na poseban nain pripovijeda
dubrovaka knjievna tradicija, tonije mljetski benediktinac Ignjat
urevi u djelu Divus Paulus11. Konano, tu je i staro srednjovjekovno
marijansko svetite i hodoasniko protenite na otoiu sred Velikog
jezera, i jo mnogo toga to je povijest sabrala u zaudnoj zbiljskoj divljini
jednog otoka.
Crkvica Sv. Mihovila (lokalno Sv. Mihovio, Sv. Mihajlo), skromna je
starina, smjetena oko etiri kilometara sjeverozapadno od naselja Babina Polja, upravnog sredita otoka, kojoj se pristupa umskom stazom
s dananje glavne otoke komunikacije. Poloena je na povienoj stijeni
uz sjeverni rub zaputenog doca, u osami, gdje danas bujaju draa i uti
cvjetovi gorostasnog koromaa, prekrivajui davno presahle, nekada sone
trsove vinove loze, to su ih teaci posadili na svojoj siromanoj batini
(sl. 1). Eponimni crkvici su polje-dolac Sutmiho i morska uvala Sutmiholjska s june obale otoka, mjesni nazivi izvedeni iz latinskog svetakog
imena sloenog s latinskim pridjevom sanctus, poput Sutmihi oblinjeg
Supokraa, u kojem se zrcali ime naslovnika crkve Sv. Pankracija, inae
najstarijeg patrona itavog otoka.
R. MENALO, Sv. Mihovil u Babinu Polju, str. 235, 247-248.
Pisane i arheoloke povijesne podatke o prolosti otoka Mljeta sabrao je Mljeanin I. DABELI u knjizi
Mljet - povijest otoka od najstarijeg vremena do XV stoljea. Dubrovnik, 1987.
11
I. UREVI, Sveti Pavao apostol brodolomac (s uvodnom studijom M. DEMOVIA na hrvatskom
i engleskom jeziku), Zagreb, 2008, str. 36-39. V. B. LUPIS, Sakralna batina uljane. Ston, 2007, str.
78. M. BUZOV, Is Mljet - Melita in Dalmatia the island of St. Paul's shipwreck, Histria Antiqua, 21,
Pula, 2012, str. 491-505.
9

10

305

Sl. 1. Polje Sutmiho

s poloajem crkve
Sv. Mihovila, pogled
s juga foto: M. Palok.

Crkva je jednobrodna graevina koja svoj dananji izgled batini iz vremena pregradnje u 14.-15. stoljeu, uz vidljive popravke iz doba baroka i
recentne konzervatorske obnove u osamdesetim godinama 20. stoljea (sl.
2). Odranije postojea, zacijelo, ranosrednjovjekovna crkva, pregraena je
u gotici sa svodom prelomljenim u obliku krova. Sagraena je od grubih
pravokutnih klesanaca prekrivenih bukom, s iznutra polukrunom, a
izvana etvrtastom apsidom. Na proelju je dozidan trijem, kakvi su esti
u dubrovakom podruju (sl. 3), a na rustinom, jednostavno zidanom
oltaru koji ispunjava apsidicu, postavljen je u barokno doba reljef s prikazom sv. Mihovila (0,85 x 0,58 m)12. Od zaputenog prirodnog okruenja i
dananjeg ruevnog pristupa kroz trijem, odudara samo uredna intimna
unutranjost, pohoena od kakva pobonog vjernika koji, molei sveev
zagovor, na plohi zidane menze podno reljefa odloi tek simbolian
novani milodar.
U kameni okvir vrata crkve ugraena su kao spolija dva ulomka predromanike skulpture: jedan je manji ulomak pilastra s troprutom geometrijskom mreom, uzidan s june strane ulaznog praga, drugi je nadvratnik
s latinskim natpisom na prednjoj i predromanikim reljefom na zaeljnoj
strani (sl. 4). Taj ispunjava blago konkavnu plohu pravokutnog kamenog
bloka s vrlo plastinim ukrasom, gdje se u ujednaenom ritmu izmjenjuju
troprute iljaste arkadice s izduenim ovulima, povezane udvojenim krunim petljama na dnu. Na samom vrhu s unutarnje strane arkada vidljive
su krune perforacije. Oblik kamenog bloka i pratei predromaniki ukras
sugeriraju da je nadvratnik izvorno bio u funkciji kamenog natprozornika

12

C. FISKOVI, Spomenici otoka Mljeta, u: Otok Mljet - na novi nacionalni park, Zagreb, 1958, str. 7173.

306

Sl. 2. Crkva Sv.

Mihovila, pogled sa
sjeveroistoka,
foto: M. Palok.

Sl. 3. Crkva Sv.

Mihovila, proelje s
trijemom,
foto: M. Palok.
Sl. 4. Crkva Sv.
Mihovila, ulazna vrata s
kamenim nadvratnikom,
foto: M. Palok.

(sl. 5.1) formom slian onome na ukraenom okviru prozora iz crkve

Sv. Mihajla na Koloepu13. Pri naknadnoj uporabi prvotni natprozornik
preraen je za nadvratnik, s ciljem da se prazna ploha, koja je izvorno
inila donju stranu natprozornika, iskoristi za uklesivanje natpisa. To je
ostvareno na nain da je dio s dekoracijom polegnut prema unutranjosti
vratnog okvira, a izdueno prazno polje okrenuto prema vani kao eoni
dio na kojem je uklesan latinski tekst (sl. 5.2).
13

. PEKOVI, etiri elafitske crkve. Dubrovnik-Split, 2008, str. 98-99, sl. 106-107. . PEKOVI, Crkva
Sv. Petra Velikoga. Dubrovaka predromanika katedrala i njezina skulptura. Dubrovnik-Split, 2010, str.
181, sl. 167.1.

307

Sl. 5. Crkva Sv.

Mihovila, nadvratnik,
grafiki prikaz
funkcionalne
preupotrebe: 1.
dekorirani natprozornik;
2. nadvratnik s
proelnim natpisom,
crte: M. Palok;
raunalni prikaz:
D. Popovi.

Onoliko koliko je mogue rekonstruirati graditeljsko-povijesne faze objekta, crkva Svetog Mihovila je izvorno ranosrednjovjekovna graevina (s
mogunou da joj prethodi neki manji /kasno/antiki objekt). To, izmeu
ostalog14, upravo sugerira sadraj i grafijski stil natpisa na nadvratniku,
koji je prilikom prvog naknadnog preureenja crkve u kasnom srednjem
vijeku, odnosno gotikom stilskom razdoblju, mogao biti ostavljen ili
ponovno vraen na crkveno proelje. Gotika obnova crkve zacijelo je
uslijedila kao odraz opeg drutvenog i gospodarskog napretka otoka:
Dubrovnik obnavlja svoju vlast na Mljetu, uspostavlja se slobodna otona
opina, a obiaji, prava i pravila kodificiraju Statutom oko 1345. godine15.
O nadvratniku s proelja crkve Sv. Mihovila, s latinskim natpisom i predromanikim ukrasom na njemu, prvi je 1958. godine pisao Cvito Fiskovi,
u radu o kulturnim spomenicima otoka u prigodi proglaenja Mljeta nacionalnim parkom16. Ukrasni motiv probuenih arkadica, u kojima se niu
duguljasti ovuli, ocijenio je neobinim u naoj pleternoj ornamentici,
iako u osnovi usporedivim s elementima sadranim u predromanikom
ukrasnom repertoaru, ipak ga je izravnije povezao uz dekorativne motive
na reljefima u Janjini i u Dubrovniku. Zakljuio je da se radi o spoliju,
Upuujem na rezultate arheolokih istraivanja ranosrednjovjekovnog groblja na lokalitetu u: R.
MENALO, Sv. Mihovil u Babinu Polju, str. 235-248.
15
Mljetski statut, (priredili i preveli A. Marinovi, I. Veseli), Split-Dubrovnik, 2002.
16
C. FISKOVI, Spomenici otoka Mljeta, str. 71-73.
14

308

izvorno u sastavu predromanike oltarne ograde Sv. Mihovila, ali moda

i neke druge crkve, s tim da je prilikom graevinskih zahvata na preureenju crkve u gotici (14.-15. stoljee), ukraeni kamen postavljen na
dananje mjesto. U isto vrijeme datirao je natpis na nadvratniku, ocijenivi
da se radi o rustinom tekstu pisanom gotikim kurzivom, kojega zbog
tronosti nije uspio proitati. U kasnijim prouavanjima predromanike
arhitekture i skulpture dubrovakog arhipelaga, arheolog I. ile poveo
se za miljenjem C. Fiskovia i natpis takoer okvalificirao kao gotiki,
pisan kurzivnim slovima, a glasio bi HECELANDO RESTI17. to se tie
dva spomenuta ulomka/spolija u okviru vrata ile e, poput C. Fiskovia, ulomak pilastra odrediti kao ulomak kamene grede, a nadvratnik s
natpisom kao dio arhitrava, sc. oltarne ograde18.
II. O ukrasu na nadvratniku
Nadvratnik je pravokutni kameni blok vapnenca, dojmljivo malih dimenzija (vis. 1,75 m) kao i sam otvor ulaznih vrata (ir. 0,57-0,60 m)
na zapadnoj strani crkve koja nadvisuje. Dimenzije nadvratnika nisu
ujednaene: duina na gornjoj strani iznosi 68,5 cm, na donjoj 67,5 cm;
debljina natpisne plohe s lijeve strane je 7,5 cm, a na desnoj 7,9 cm. Visina
nadvratnika je ujedno i visina spolija, s osloncem na dovratnike u duini od
4-6 cm. Kako je prethodno reeno, ukupno oblikovanje nadvratnika ine
predromanika plitkoreljefna dekoracija na zaelnoj strani nadvratnika
okrenuta unutranjosti i latinski tekst urezan na eonoj strani.
Ralambi i tumaenju cjeline nadvratnika, to u izgledu sjedinjuje dvije
razliite formalne kategorije, likovno-kiparsku i pisanu, valja, dakle, pristupiti s dvije razliite interpretativne razine; prva je usmjerena stilskoj
i vremenskoj determinaciji ukrasa na nadvratniku (sl. 6), za kojom slijedi
komentar samog natpisa, u cilju ukupnog razumijevanja spomenika kao
cjeline. Promatrajui formalne odlike ukrasa na nadvratniku u okviru
opeg razvitka predromanike skulpture na naoj obali, primjetno je da
se u osnovnoj likovnoj izvedbi ornamenta arkadica kod sutmiholjskog
nadvratnika oituju modifikacije specifinog motiva svojstvenog junodalmatinskoj skupini predromanikih reljefa. Potpuno istovjetnu izvedbu,
s ukrasnim inaicama poput petljica i perforiranih elemenata u vrhu arkada, ne nalazimo, dodue, u dosada objavljenom korpusu junodalmatinske
skulpture, pa ni ire na istonojadranskoj obali, meutim, sitni varijeteti
na nadvratniku crkve Sv. Mihovila ne remete koncepciju osnovnog ukrasa
kakav je upravo karakteristian za radionicu koja je ostavila svoj prepoznatljiv rukopis tijekom druge polovice 9. do druge polovice 10. stoljea,
u spomenicima iz Janjine na Peljecu, kao i u prvoj, zreloj predromani I. ILE, Predromanika skulptura otoka Mljeta, u: Simpozij Prirodne znaajke i drutvena valorizacija
otoka Mljeta, Pomena, 4-10. rujna 1995, str. 631, foto 4-6. I. ile je prenio itanje poetnog dijela natpisa
konzervatorice Paule Koli iz Dravne uprave za zatitu kulturne i prirodne batine u Dubrovniku,
koja je s autorom i grupom suradnika sudjelovala u evidentiranju postojeeg stanja sakralnih graevina
otoka Mljeta, 1995. godine.
18
I. ILE, Predromanika skulptura otoka Mljeta, str. 631. I. ILE, Predromaniko crkveno graditeljstvo
otoka Koloepa. Dubrovnik, 2003, str. 39.
17

309

Sl. 6. Crkva Sv.

Mihovila, nadvratnik
s predromanikom
dekoracijom na stranjoj
strani, foto: M. Palok.

koj fazi opremanja stonskih crkava, Sv. Mihajla i Gospe od Luina, ili iz
okolice Dubrovnika, u upi Dubrovakoj19. tovie, u osnovnoj likovnoj
izvedbi najsliniji je detaljima vanjskog obodnog pojasa zabata oltarne
ograde iz upe Dubrovake, s motivom troprutih iljastih lukova arkada,
dok su upljine lukova ispunjene plastinim ovalnim ukrasom, a prostor
izmeu arkada troprutim trokutiem20. Vrlo slian usporedni primjer,
ali s dvostrukim nizom troprutih polukruno - iljastih arkada, vidljiv
je u ukrasu impost kapitela iz bazilike Sv. Petra Velikog, predromanike
dubrovake katedrale, koja prema istraivau . Pekoviu datira iz 10.
stoljea, tj. iz drugog sloja ureenja bazilike21. Zakljuimo, u odnosu
na kronoloko odreenje, opisana dekoracija na nadvratniku crkve Sv.
Mihovila kraj Babina Polja, potjee iz priblino istog razdoblja kao i gore
spomenuta grupa22. to znai iz zrele predromanike faze, dakle, okvirno
od konca 9. do u drugu polovicu 10. stoljea.
III. O latinskom natpisu na nadvratniku
Natpis je uklesan u dva reda itavom duinom nadvratnika, slovima
neujednaene visine (3-3,5 cm), pogotovo u usporedbi slova u gornjem
i donjem retku. U ukupnom vanjskom izgledu natpis odaje rustinost i

M. JURKOVI, Prilog prouavanju pleterne skulpture na podruju poluotoka Peljeca, Starohrvatska

prosvjeta, ser. 3, sv. 13., Split, 1983, 165-184. M. JURKOVI, Prilog odreivanju junodalmatinske
grupe predromanike skulpture, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 15, Split, 1985, str. 183-199. Osamdesetih godina 20. stoljea, Miljenko Jurkovi najvie je prouavao razvitak skulptorske djelatnosti
unutar junodalmatinske predromanike grupe u obalnoj regiji od Slanog sa Zavalom u zaleu, preko
Peljeca do upe Dubrovake te pripadajuom otonom skupinom (ipan, Mljet, Lopud, Koloep,
Lokrum), kada uspostavlja i relativnu kronologiju skulpture s dubrovakog podruja.
20
M. JURKOVI, Prilog odreivanju junodalmatinske grupe predromanike skulpture, Starohrvatska
prosvjeta, ser. 3, sv. 15, Split, 1985, str. 193-194, sl. 11, 41. Autor povezuje zabat oltarne ograde iz
upe Dubrovake sa zabatom iz Janjine i datira ga u drugu polovicu 10. stoljea, iako spremno otvara
mogunost datacije ranije od tog vremena. . PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga. Dubrovaka predromanika katedrala i njezina skulptura. Dubrovnik - Split, 2010, str. 192-193, 239, sl. 179.
21
. PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga, str. 106, sl. 73.1; str. 107, sl. 73. 3. Zahvaljujui golemom broju
i raznolikosti sauvanih dijelova liturgijskog namjetaja i arhitektonske dekoracije iz razdoblja predromanike, porijeklom iz dubrovake crkve Sv. Petra Velikog, kao i osloncem na kronoloke smjernice
u citiranim radovima M. Jurkovia, . Pekovi je uspjeno razluio est kulturno-kronolokih slojeva
u opusu predromanike skulpture Dubrovnika i ireg dubrovakog podruja. Monografskoj objavi .
Pekovia prethodila je publikacija R. MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura. Dubrovnik, 2003, kao
prva kataloka obrada dotada poznate predromanike skulpture Dubrovnika.
22
Usp. biljeke 19-21.
19

310

Sl. 7. Crkva Sv.

Mihovila, nadvratnik s
latinskim natpisom na
proelnoj strani, foto:
M. Palok.

nevjetog majstora. Plitko klesanje, bolje rei urezivanje, kao i s vremenom

nastala oteenja, trajna izloenost atmosferilijama i ljudskom nemaru,
prouzroili su praznine u tekstu, praene razlikama u jasnoi i vidljivosti pojedinih slova i rijei, to je predstavljalo prepreku u dosadanjem
uspjenom razrjeenju natpisa (sl. 7).
Natpis je povrno ureen, to je osobito dolo do izraaja u drugom retku budui da se prije urezivanja priloenog teksta u kamen, nije vodilo
rauna o pravilnom rasporedu rijei u zadane okvire vrlo uske i kratke
plohe. Zbog toga su slova najprije rairena, zatim zbijena jer je majstor
traio pogodno rjeenje kako bi uz minimalne propuste prenio itav tekst
s napisanog predloka u kamen. Unato tim nedostacima, s formalnog
grafijskog gledita natpis pokazuje ujednaeni duktus slova, tj. jednoliki
potez rabljene zanatske alatke, teko je rei klesarskog dlijeta, jer bi ono
u kamenu ostavilo fiziki sasvim drukija udubljenja i rezove. Naime,
slova su na nekim mjestima plia, na nekima dublja te se doimaju kao da
su zaotrenim vrhom kakve alatke urezana u kamen, manirom grafita.
Ve na prvi pogled dojmljivo podsjeaju na natpise uparane ili sasvim
plitko uklesane na zidove stubita i crkvenog trijema u krugu najstarijeg
Mihovilova svetita na brdu Garganu (Montesantangelo), u Mljetu suelnoj prekomorskoj Apuliji, vrlo posjeivanom hodoasnikom mjestu
u ranom srednjem vijeku23.
Oteenja su najvea u sredini natpisa, kao i u lijevoj polovici, gdje je otklesano dno kamene grede, tako da su slova na tom dijelu teksta krnja u
donjoj treini njihove visine. Inae, slova su izvedena u rustinoj kapitali
s izuzetkom slova H, koje se etiri puta dosljedno pojavljuje u uncijalnom
obliku. Triput, raunajui i sauvane dijelove grafema na oteenim mje-

23

C. CARLETTI, Iscrizioni murali, u: Il Santuario di S. Michele sul Gargano dal VI al IX Secolo - contributo
alla storia della Longobardia meridionale (ur. C. Carletti, G. Otranto), Atti del Convegno tenuto a Monte
SantAngelo il 9-10 dicembre 1978, Vetera Christianorum, Scavi e Ricerche, 2, Bari, 1980, str. 7-181. U
katalokom dijelu knjige reproducirano je dvadesetidevet takvih grafijskih primjera. Inae, drevno svetite posveeno sv. Mihovilu, arkanelu, na Monte Garganu, datira iz vremena pape Gelazija s konca
5. stoljea, kada se oko pilje, uz koju se povezuje arkanelovo javljanje, formira sredite za irenje
sveeva kulta. U 7. i 8. stoljeu postaje vrlo vano langobardsko, ali i bizantsko svetite. Na koncu 7.
stoljea sastojalo se od galerije dugake 40 metara i prostrana ambijenta podijeljena dvama zidovima
i uz svaki zid stubitem, koja su bila predviena za ulazak i izlazak hodoasnika. Prostrane povrine
dvaju zidova koje su flankirale pristupna stubita dugakog trijema ispunjavali su latinski natpisi,
uglavnom zavjetnog karaktera, koje su gravirali brojni hodoasnici, pripadnici razliitih drutvenih
slojeva, od crkvenih do svjetovnih, od langobardskih vojvoda i feudalne gospode, uglednih sveenika
i monaha koji su tu pristizali iz raznih krajeva Italije, srednje Europe i anglosaksonskog svijeta.

311

Sl. 8. Crkva Sv.

Mihovila, grafiki
prikaz latinskog
natpisa na nadvratniku
(tamnosivo = jasno
itljiva slova; bijelo
= manjkav ili oteen
dio duktusa slova; sivo
= nerazumljivo ili
nedovoljno jasno slovo,
znak ili urez),
crte: M. Palok.

stima, grafijskim oblikom se izdvaja slovo O, izvedeno u uglatoj inaici

slinoj rombu, s kratkom, jedva primjetnom vodoravnom crticom u
gornjem vrhu. Slovo O, kakvo se pojavljuje na nadvratniku sutmiholjske
crkve, osobito je zastupljeno u grafiji junodalmatinske skupine latinskih
natpisa tijekom 9. i 10. stoljea, u raznim inaicama osnovnog rombinog oblika. Uglavnom je komplementarno predromanikom ukrasnom
repertoaru na oltarnim ogradama u gore spomenutim crkavama poluotoka
Peljeca, zatim grada Dubrovnika i Elafita (Lopud), ili u predromanikim
latinskim natpisima od Boke Kotorske do Ulcinja24. Nemogue je, meutim, zaobii injenicu koja pokazuje u kolikoj se mjeri morfologija slova
u latinskom natpisu iz Sv. Mihovila i hodoasniki natpisi na arhitekturi
Mihovilova svetita na Garganu meusobno podupiru, pa bi se reklo da
je sutmiholjski natpis gotovo nastao u okrilju spomenutog svetita. To
se uoava poam od rombinog slova O, kojim naprosto vrve tamonji
natpisi, preko naina izvedbe pojedinih slova, poput najkarakteristinijih
R, B, zatim slova L, u inaici sa sputenom donjom hastom, slino onima
na rustinim (kasno)rimskim natpisima i grafitima25. Takva sukladnost
u grafijskom izgledu i duktusu slova, kao i nain njihova uklesivanja ili
urezivanja, u oba sluaja su uvjetovani vrstom i kvalitetom podloge u kojoj
se natpis ostvarivao (kamen, buka...), pogotovo mehanikim sredstvima
rabljenima u tu svrhu (otra alatka, dlijeto...).
Natpis na poetku teksta ima urezan kri (vis. 4 cm, ir. 2,7 cm), kao
simboliki zaziv Kristova imena (In nomine Domini /Christi/ ili sl.). Iznad
lijevo, vidljiv je jo jedan, u kamenu uparan mali kri (sl. 8), za kojega se
moe pretpostaviti da oznaava naknadno simboliko, odnosno apotropejsko obiljeje u kamenu, nastalo pri kakvoj posveti ili svetkovini26. Ako
je doputeno glasno razmiljati, lako je mogue da je uparani krii ak
i poboni znak hodoasnika koji su stoljeima ovuda prolazili pohodei
mljetsko svetite Sv. Marije na Jezeru, ili pak onih vjernika koji su se na
svom hodoasnikom putu, najkraom kopneno-otonom komunikacijom preko Mljeta, prebacivali morem do svetita Sv. Mihovila na Monte

M. JURKOVI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi s Peljeca, Radovi Instituta za povijest umjetnosti,

10, Zagreb, 1986, str. 83-89. J. KOVAEVI, Istorija Crne Gore. Tom I, Titograd, 1967, str. 363, 369370. V. DELONGA, Pismenost karolinkog doba i njeni hrvatski odjeci - latinska epigrafika batina
u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi. Rasprave i vrela (ur. A. Miloevi), Split, 2000, str. 235-237.
Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), str. 124 (III.5); 126 (III.9); 149 (III.40). R. MENALO,
Ranosrednjovjekovna skulptura, str. 73. . PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga, sl.124-125, 177-178.
25
C. CARLETTI, Iscrizioni murali, str. 7-181.
26
Crkva Sv. Mihovila od 12. stoljea postala je cenobij mljetske benediktinske opatije Sv. Marije na Jezeru;
tu su se o Miholjdanu uvodili u slubu zamjenik kneza i mljetski suci. Usp. Mljetski statut. I. DABELI,
Mljet, str. 70.
24

312

Garganu, gdje su iz srednjega vijeka sauvani brojni primjeri takvih detalja

sa zasebno uparanim apotropejskim krievima i kriiima.
U natpisu je najjasniji prvi tekstovni redak. Zapoinje izrazom ECELA s
dvije vodoravne linije iznad EC i ELA; ovdje su linije u konvencionalnom
znaenju pokrate, konkretno izostavljanja slova u rijei. U prvom pokuaju restitucije pokraene rijei ECELA na temelju fotografije, inilo se da
je u pitanju latinska rije ecclesia (crkva)27, pokraena na vrlo neuobiajen
nain, ak razliit i od nemalog broja moguih inaica pokraivanja tog
pojma, kakvi se openito susreu u pisarskoj praksi tijekom srednjega
vijeka28. Nedostatak vrstog uporita za takvu restituciju, bio je dovoljan
razlog dvojbi po pitanju ispravnog razrjeenja pokraenoga. Izravnim
uvidom u spomenik, zakljuila sam da je rjeenje koje predlaem na
ovom mjestu prihvatljivije u odnosu na gore spomenuto (ecclesia), i u
dostatnoj mjeri potkrijepljeno argumentima. Mislim da se radi o spoju
dviju pokraenih rijei pisanih, naime, iskvarenim latinskim jezikom, pri
emu su u znatnoj mjeri dole do izraaja glasovne i ortografske promjene kakve su, zbog utjecaja svakodnevnog, govornog jezika, nerijetke u
tadanjem ranosrednjovjekovnom latinitetu meu epigrafikim materijalom. Poetni izraz u natpisu, ECELA, valja rastaviti, potom restituirati
po pravilima latinskog jezika, koji postupak dovodi do zakljuka da se
radi o objedinjenom pojmu koji u ispravnom obliku daje sintagmu HAEC
CELLA. Pojasnimo! Prvo pokraeno EC odgovaralo bi fonoloki izmijenjenom-reduciranom HAEC, tj. nominativu enskog roda klasine latinske
pokazne zamjenice (hic, haec, hoc/ovaj, ova, ovo). U odnosu na klasini
oblik, poetno slovo H u haec je isputeno, budui se nije izgovaralo;
dogaalo se da se umee i na krivom mjestu, poput primjera (Michahel),
koji se takoer susree u ovom natpisu29. U srednjovjekovnom latinitetu
uobiajena fonoloka nesigurnost iskazuje se takoer i u biljeenju fonema
/e/, pa esto na mjestu diftonga ae stoji e. Jedan od vrlo estih primjera
je upravo hec, umjesto haec, zastupljen i na naem natpisu, to je potvrda
da u primjerima toga vremena ae nema glasovnu, nego samo ortografiku vrijednost, koju sastavlja natpisa ne zna uvijek koristiti na pravom
mjestu30. Zavrno, pak, slovo C u rijei (ha)ec glasovno je podudarno poetnom slovu C u rijei koja slijedi, tj. imenici koju restituiramo kao cella.
Kako se u glasovno izgovaralo kao jedno C, tako i se ortografski izbjeglo
ponavljanje istoga slova, pa je dolo do preklapanja, asimilacije u jedan,
Takvo itanje prenijela je R. MENALO, Sv. Mihovil u Babinu Polju, str. 247.
A. CAPPELLI, Lexicon abbreviaturarum - Dizionario di abbreviature latine ed italiane. Milano, 1912, str.
115-116.
29
P. SKOK, Pojava vulgarno-latinskoga jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije, Djela JAZU,
25, Zagreb, 1915, str. 35. . TRKANJEC - P. KNEZOVI, Documenta historiam croaticam spectantia
(Repraesentativa). Zagreb, 1995, str. 20-21. Meu brojnim analogijama tek za ilustraciju navodim primjere registrirane na tlu ranosrednjovjekovne Hrvatske (anc pro hanc, aduc pro adhuc): V. DELONGA,
Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj. Split, 1996, Index, Grammatica, str. 387.
30
P. SKOK, Pojava vulgarno-latinskoga jezika, str. 16-23. U natpisima ranoga srednjega vijeka, pisci
tekstova i klesari razliito se odnose prema pisanju dvoglasa ae. U najveem broju kranskih kasnoantikih natpisa ae se pojavljuje kao grafiki znak za dugo ili kratko e u naglaenim i nenaglaenim
slogovima, a zamjena ae sa e vidljiva je openito od 4. stoljea nadalje. Tek za ilustraciju upuujem
na primjer (hec domus, hec aula), registriran u natpisu na tlu ranosrednjovjekovne Hrvatske (usp. V.
DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici, Index, Grammatica, str. 387).
27
28

313

zajedniki grafem C. to se tie ostatka rijei, ELA, s vidljivom pokratom,

kao i opisane pozicije zavrnog C u prethodnoj rijei (ha)EC, tu leksemsku
skupinu restituiram imenicom cella, koja u srednjovjekovnom latinskom
jeziku oznaava samostansku podrunicu, filijalu, pomonu samostansku
eliju, isto kao i pojam cellula31. Rije CEL(l)A, pojavljuje se s natpisanom
vodoravnom linijom kao znakom izostavljanja (kontrakcija), u ovom
sluaju slova L. To takoer nije neobino jer se izmeu dvostruke konsonancije (ll) i jednostavnog (l) u iskvarenom, tzv. vulgarnom latinitetu nije
pravila razlika; u sutmiholjskom natpisu dvostruko l kompenzirano je
vodoravnom linijom pokrate32. Dakle, izraz haec, sa sljedeom rijei cella,
ini sintagmu haec cella, to bi u duhu srednjovjekovnog latiniteta rezultiralo oblikom (ha)EC CEL(l)A, kako stoji urezano na poetku natpisa
na crkvenom nadvratniku. Prema reenome, tekst na samom poetku
natpisa na nadvratniku crkve Sv. Mihovila imenuje celu manji sakralni
objekt, namijenjen vjerskoj slubi skupine benediktinskih monaha, kao i
vjerskim potrebama zajednice njihovih kmetskih podlonika, nastanjenih
na podrunom imanju nekog od tadanjih samostana. Bio bi to najstariji
spomen o crkvi Sv. Mihovila kod Babina Polja i to pod nazivom cella kako
se obino imenuju manji samostani, eremitae, a naziv se moe shvatiti i
kao pojam za crkvu malih dimenzija to je bio sluaj i sa svetomiholjskom
ranosrednjovjekovnom crkvicom.
Natpis na nadvratniku crkve Sv. Mihovila nastao je oigledno u prigodi
posveenja objekta, tada u funkciji samostanske cele, slino okolnostima i
vremenu o kojima kod nas svjedoe pisana diplomatika vrela, uglavnom
iz druge polovice 11. stoljea. Primjerice, hrvatski ban S. (ban Stjepan?),
sa svojom enom sagradio je crkvu (ecclesiam), i 1042. godine predao je Sv.
Krevanu za celu (...ut sit imperpetuum cellam sancti Ghrisogoni)33. Darovnica kralja Petra Kreimira IV., iz 1060. godine, biljei da je cella s. Iohannis
apostoli et euangeliste, darovana samostanu Sv. Ivana u Biogradu34. Navod
cella beati Domnii, povezan je uz darovnicu nadbiskupa Lovre prigodom
osnutka samostana benediktinki Sv. Benedikta (Sv. Arnira), 1068. godine35.
Slino stoji i u darovnici iz 1064./1065. godine, kojom papin izaslanik
Teuzo dosuuje samostanu Sv. Krevana u Zadru kapelu Sv. Ivana na
Tilagu (Dugom otoku) (...cella in honore sancti Iohannis fundata ac posita
in insula, que dicitur Tilagus)36. Ispravom iz godine 1074., izaslanik pape
Grgura VII. (1073.-1085.), nadbiskup Girard, na crkvenom saboru u Splitu, nareuje zadarskom biskupu Stjepanu, da Petra, opata samostana Sv.
Krevana, ponovno uvede u posjed celle na Tilagu, koji je isti biskup sebi
DU CANGE, Cella vero et cellula, u: Glossarium mediae et infimae latinitatis, sv. II - III (C-F), Graz, 1954.,
str. 250, s.v. cella; 252, s.v. cellula.
32
P. SKOK, Pojava vulgarno-latinskoga jezika, str. 54.
33
Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 1, (priredili J. Stipii, M. amalovi),
dalje: Diplomatiki zbornik 1, Zagreb, 1967, str. 106: ...ecclesiam ad honorem sancti Nicolai confessoris Christi et
sancti Petri apostoli et sancti Stephani pontificis et beati Dimitri martiris et magni Chrisogoni martiris nec non et
beate dei genetricis Marie atque omnium sanctorum Christi... Crkva se nalazila na sjeverozapadnoj strani Zadra
blizu dananjeg samostana Sv. Frane.
34
Diplomatiki zbornik 1, str. 90, br. 64.
35
Diplomatiki zbornik 1, str. 110, br. 80.
36
Diplomatiki zbornik 1, str. 100, br. 71.
31

314

prisvojio. Petar, opat samostana Sv. Krevana u Zadru, svjedoi kako je

samostan stekao posjede u Diklu i cellu na otoku Pamanu 1067. godine
(...ut perpetuo beati martiris (sc. Chrisogoni) cella fieret)37.
Sljedei tekstovni stavak nastavlja se rijeima AD ONORE(m) S(an)C(t)I
MICHAHELIS, ime zavrava dio teksta uklesana u prvom redku natpisa.
U izrazu se lako prepoznaje posvetna formula uobiajena u dedikacijskim
i donatorskim natpisima srednjega vijeka, a oznaava sveca ili sveticu
kojima se sakralni objekt posveuje. I u ovom sluaju sintagma se sastoji od prijedloga AD, s kojim se vee imenica u akuzativu, to odgovara
postojeoj rijei ONORE(m). Vezano uz potonju rije, valja primjetiti da
je majstor, po svoj prilici, prvotno uparao slovo L umjesto N, meutim,
kako je na tom mjestu vidno oteenje kamene plohe, preostaje nam
jedino pretpostaviti da je, uoivi propust tijekom izvedbe, to uspjeno
popravio u grafem N. Sintagma se uklapa u brojne analogne primjere u
praksi pisanja i klesanja ranosrednjovjekovnih natpisa, gdje u duhu govornog latiniteta, dolazi do odstupanja od klasinog jezinog oblika, pa je
tako rije HONOR pisana bez poetnog H, o kojoj je jezinoj pojavi ve
bilo rijei38. Iznad krajnjih R i E vidi se crtica suspenzije umjesto zavrnog M39. U sintagmi S(an)C(t)I MICHAHELIS, pisanoj u genitivu, rije
SANCTI, s vodoravno natpisanom crtom slijedi pravilnu kraticu genitiva
od SANCTUS, kao to je u istom padeu i rije MICHAHELIS kojim se
imenuje aeni svetac, tj. sveti Mihovil. Iako se u latinskom jeziku ime
pravilno pie kao MICHAEL-is, u naem primjeru uklesano je u jezinoj
inaici sa slovom H ispred E to, kako je ve prethodno istaknuto, nije
rijetka pojava u latinskoj pisanoj grai u ranom srednjem vijeku40.
Tekst u drugom redku natpisa tee je itljiv zbog naknadnih udubljenja i
pukotina u kamenu naroito na lijevoj donjoj strani, ime je okrnjen i sam
poetak teksta, pa su neka slova neprepoznatljiva ili manjkavog grafijskog
duktusa, svedena uglavnom na ostatke gornjih dijelova grafema. Unato
tome iz ostatka slova na samom poetku retka, razaznaje se dio okomite
haste i gornji polukruni segment slova D. Potom se raspoznaju slova E,
D i I, svi bez sauvanih donjih krakova. U nastavku se vidi polukruni
potez slova C, iza kojega slijedi zakoen i blago zaobljen krak, koji bi takoer odgovarao jo jednom slovu C, a zatim slijedi dobro itljiva skupina
od tri slova, ATA. Redoslijed sauvanih slova daje rjeenje DEDICCATA
Diplomatiki zbornik 1, str. 108, br. 79.
Osim to se isputa na poetku rijei, fonem /h/ se i umee unutar rijei izmeu samoglasnika (Usp.
biljeku 29). Meu brojnim epigrafikim analogijama navodim tek primjer natpisa iz ranosrednjovjekovnog Splita, uklesana na jednom od lukova oltarne ograde iz crkve Sv. Trojice u 9. stoljeu: Michaheli
arc/hangelo/ (. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi, str. 276, br. 6) i upuujem na primjere
registrirane na tlu ranosrednjovjekovne Hrvatske (V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici, Index,
Grammatica, str. 387).
39
Meu brojnim analogijama takoer upuujem na primjere registrirane na tlu ranosrednjovjekovne
Hrvatske: V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici, Index, Grammatica, str. 387.
40
Osim epigrafikih, za ilustraciju navodim i primjere iz diplomatikih dokumenata izdanih u Zadru,
Splitu i Ninu u 11. stoljeu: ...ad honorem beati archangeli Michahelis (1067.); ...gubernante sanctissimo Michahelo (1036.); ...Michahel gloriosissimo imperante (1036.); ... piissimo augusto Michahelo
(1040.); (Mihahel presbiter teste (1070.), u: Diplomatiki zbornik 1, str. 106, br. 79; str. 69, br. 51; str.
70, br. 52; str. 73, br. 55, str. 115, br. 84.
37
38

315

(dedicare=posvetiti), s udvojenim konsonantima C, to ih je klesar grekom napisao umjesto DEDICATA. Dvostruka konsonancija ni u ovom
sluaju nije pravilna, ali u vulgarnom latinitetu nije rijetka pojava meu
epigrafikim spomenicima41. Prema ostacima koji se razabiru iza dediccata
slijedi teko itljivo mjesto, s ostacima dijela okomite haste, moda I ili T,
kao i polukrunih tragova grafema slinog S, gdje bi gramatiki i jezino
rije EST odgovarajue ispunila prostor.
U daljnjem redosljedu stoji rije AMEN, jasno itljiva, uklesana otprilike
u sredini teksta u drugom retku natpisa. Tim izrazom obino se zavrava
neka vjerska misao, tekst, cjelina openito. Izraz Amen bilo je oekivati
na samom kraju natpisa, kao zavretak u znaenju usklika, koji oituje
injenicu da je djelo uspjeno ostvareno pobonim marom. No, ovdje se
taj izraz pojavljuje u sredini, za kojim slijedi nastavak teksta. U odnosu
na spomeniku brojnost latinskog epigrafikog korpusa Amen nije osobito zastupljen u latinskim natpisima na naem prostoru tijekom ranoga
srednjega vijeka. Primjeri su poznati u natpisima na etverostranim ciborijima iz Galovca42 i Bijaa43, iz 9. stoljea, na epitafu nadbiskupa Ivana,
sina Tvrdakova iz 10. stoljea44, na dijelu arhitrava iz okolice splitske
katedrale45 te nadvratniku s crkve Sv. Julijane u Splitu iz 11. stoljea46. U
ranom srednjem vijeku takoer je rijedak i u diplomatikim ispravama,
za razliku od kasnijeg vremena gdje se esto, negdje i redovito pojavljuje.
U darovnicama, naime, Petra Crnoga iz 1086. godine ili splitskog priora
Petra iz 11. stoljea, slijedi zaziv Kristova imena47.
Nakon rijei AMEN dio kamene plohe je prilino zaglaen, ime se stanjila
i sama dubina uparanih slova, pa je premalo toga ostalo sauvano za itanje koje bi se pribliilo restituciji izvorne rijei. Jasno se razabiru slova A
i R u ligaturi, potom uncijalno H, to ini skup od tri slova, ARH, s blago
vidljivom linijom pokrate iznad H, dok je u nastavku polukruni oblik
nekog slova, moda gornjeg dijela S, G ili C, za kojima slijede barem jo
dva nejasna slova. Ne elei nasumce ispunjavati nejasna i nerazumljiva
mjesta, taj dio teksta razmatram sasvim hipotetiki. S obzirom na sauvano ARH, pogotovo kontekst to ga nudi dosadanji sadraj natpisa
moglo bi se, naime, spekulirati s rijeju archangelus, kao apoziciji u genitivu uz rije Michael, to nalazi uporite u latinskoj sintagmi koja esto
prati navoenje imena Sv. Mihovila kao vrhovnog anela - arkanela (ad
P. SKOK, Pojava vulgarnog latiniteta. . RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi, str. 297299, br. 28 ( requies{s}cet pro requiescit) moe posluiti za ilustraciju.
42
V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici, str. 181, br. 144. J. BELOEVI, Novopronaeni ulomci
predromanikih ciborija i oltara s Crkvine u Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,
34(21), Zadar 1995, str. 158-160. P. VEI - M. LONAR, Hoc tigmen - Ciboriji ranoga srednjeg vijeka
na tlu Istre i Dalmacije. Zadar, 2009, str. 100.
43
V. DELONGA, Latinski epigrafiki spomenici, str. 50, br. 7. P. VEI - M. LONAR, Hoc tigmen, str.
223.
44
. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi, str. 297-299, br. 28.
45
. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi, str. 273, br. 2.
46
. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi, str. 278-279, br. 12. V. DELONGA, Ranoromaniki natpisi grada Splita. Split, 1997, str. 16-17, br. 5.
47
In Christi nomine. Amen (Diplomatiki zbornik 1, str. 47, br. 32). in nomine Domini Jesu Christi. Amen
(Diplomatiki zbornik 1, str. 51, br. 35).
41

316

honorem sancti Michaelis archangeli). Takav prijedlog bi, dodue, podupirao

sam smisao sadraja, ali ne bih na tome ustrajavala jer bi to znailo da
je u pitanju nedosljednost, tj. zbrka u redoslijedu rijei u drugom redu
natpisa. Moe se razmiljati o tome da je izvoa natpisa ve urezao dio
teksta u kamen, pa sagledavi uradak i sravnivi ga s pisanim predlokom,
uoio da je rije ispustio, pa nepovezano sa dotadanjim slijedom rijei,
pojam archangeli ubacio na kraj, koja konstrukcija, naravno, ve prelazi
vjerodostojnu granicu dokazivosti. No, sve u svemu, opa jezina i ortografina kvaliteta natpisa odaje lou razinu pismenosti i nesnalaenje
u ovom poslu.
Potekoe u stvaranju natpisa mogla je, meu ostalim, uvjetovati ve
istaknuta, loa i neusklaena poetna ordinacija natpisnog polja, kako bi
rijei odgovarajue ispunile prostor. Brojni, slino koncipirani epigrafiki
tekstovi ukazuju da bi u nastavku trebalo oekivati subjekta ili subjekte
ina posvete, kako to sugerira barem gramatiki oblik glagola (laborare) u
nastavku, na kraju teksta. U tom bi sluaju bili navedeni subjekti, dakle,
osobe koje su na bilo koji nain zaslune za gradnju cele, primjerice opat
(abbas), samostanska braa (fratres) ili neki svjetovni odlinik, poput
Grubine, donatora cele Sv. Ivana kraj Telaice na Dugom otoku (Tilago),
zadarskom benediktinskom samostanu Sv. Krevana48.
Predzadnja rije u natpisu odnosi se, po svoj prilici, na Kristovu osobu.
Svoenjem na poetne sigle s vodoravnom natpisanom linijom tu je,
pretpostavljam, kontrahirana sintagma IN NOMINE CHRISTI, s tim
da je poetno slovo Kristova imena napisano s uncijalnim H, oblikom
koji se dosljedno rabi u grafiji natpisa, umjesto pravilnog CH. Izraz se
nedvojbeno oslanja na rijei sv. Pavla i njegovu preporuku da se sve ini
u ime Gospodina naega Isusa Krista49.
Posljednja rije u natpisu je itljiva; radi se o gramatikom obliku glagola
koji u infinitivu glasi laborare. Krajnja skupina slova, koja se nastavlja na
jasno itljivi pojam LABOR, zbir je od tri grafema: A, V, I ili T, pokraen
natpisanom vodoravnom crtom. Ovisno o tome ita li se littera inserta,
uklesana unutar slova A, kao I, a vodoravna pokrata kao suspenzija
-mus, predlaem razrjeenje oblikom laboravimus; prihvatimo li upisani
grafem kao T, a crticu kao suspenziju za m, tada bi rije mogla glasiti i
laboratum. Konzultiramo li Du Cangeov rjenik, vidjet emo da laborare,
osim osnovnog znaenja raditi, naglaava i znaenja specifina za
srednjovjekovni latinitet u smislu s mnogo truda i panje nainiti, dok
imenica - laboratus ima znaenje ponizni rad, djelo50. Iako je restitucija
glagolskom imenicom - supinom laboratum (kako smo napravili) znaenjski sukladna laboravimus, ipak smatram da je malo vjerojatno da je
takav oblik upotrijebio tvorac natpisa koji je u prethodnim dijelovima
teksta pokazao oskudno znanje latinskog jezika.
Nakon kasnoantikih primjera zabiljeenih u kamenu, to je prva pojava izraza laborare u naim epigrafima ranoga srednjeg vijeka, tovie,
Usp. biljeku 36.
COLOSS. III, 17
50
DU CANGE, Glossarium mediae et infimae latinitatis. Sv. IV-V (G-N), Graz, 1954, str. 5, s.v. laborare (4.); s.v.
laboratus.
48
49

317

vremenski sukladna razdoblju oko sredine i druge polovice 11. stoljea.

To podupiru podaci iz diplomatikih izvora toga doba; u dokumentu
iz 1042. i 1044. godine, hrvatski ban S. (Stjepan?), koji je i bizantski
carski protospatar, poklanja crkvu to ju je dao sagraditi, samostanu Sv.
Krevana u Zadru, zajedno s crkvenim priborom i nekim posjedima (...
de propria mea facultate laboraui eam (sc. ecclesiam)51, slino primjeru iz
dokumenta kojim sveenik Ivan predaje sebe i crkvu Sv. Silvestra na otoku
Bievu (Buci) opatu samostana Sv. Marije na Tremitima (...Deo adiuuante
ex propria causa mea laboraui et dedicaui ecclesiam sancti Silvestri pape in
insula, que uocatur Buci)52.
Na temelju prethodnog komentara, predlaem itanje natpisa, u kontinuitetu i slijedom rijei kako su uklesane u izvorniku, pritom ukljuujui
i sadrajno hipotetino mjesto (archangeli) u drugom redu natpisa:
+ (Ha)EC CEL(l)A AD ONORE(m) S(an)C(t)I MICHAHELIS
DEDIC{C}ATA [est] AMEN ARH[angeli ?] (vel archangeli) I(n)
N(omine) H(risti) LABORAVI(mvs).
U hrvatskom prijevodu, tako posloen, natpis bi glasio:
Ova cela posveena je u ast sv. Mihovila. Amen. (arkanela ?), u ime
Kristovo s mnogo truda smo napravili (nainili, izgradili).
Iz natpisa se, dakle, saznaje da je graevina - cela - posveena sv. Mihovilu
i da se to ostvarilo trudom i poniznim radom u Boje ime. U tekstu je prepoznatljiva matrica svojstvena posvetnim natpisima na predromanikim
oltarnim ogradama, a kakvi se od sredine 11. stoljea sve vie pojavljuju
i na proeljima crkava. Za razliku od prethodno opisane dekoracije na
nadvratniku, koja je nastala u zreloj predromanikoj fazi, tj. od druge
polovice 9. do druge polovice 10. stoljea, dotle morfologija uklesanih
slova, kao i izriajne cjeline, dakako, uz bitne kulturno-religijske akcente,
upuuju na zakljuak da natpis s kronolokog gledita takoer potjee iz
ranoga srednjega vijeka, meutim, iz razdoblja kasne predromanike, tj.
ranoromanikog doba (oko sredine ili druge polovice 11. stoljea).
IV. O vremenu nastanka natpisa
to se tie vremena nastanka natpisa, njegov sadraj ne donosi odgovarajue kronoloke odrednice koje bi to izravno potvrdile, poput onih
svojstvenih ranom srednjem vijeku (datacija prema vladanju nekog dravnog ili crkvenog suverena, kalendarska oznaka poput indikcije i sl.).
Podjednako tako ne otkriva niti samostan kojem bi sutmiholjska cela
pripadala. Stoga, osim oslonca na rezultate prethodne analize spomenika,
pozvat u se na poveznice to ih u tu svrhu nude drugi povijesni pisani,
kao i arheoloki izvori. Primjeri iz diplomatikih vrela, kako smo vidjeli,
redovito biljee o kakvim je celama rije, kada je u pitanju vlasnitvo
pojedinog samostana nad takvim objektima. Kako sutmiholjski natpis
ne donosi takvu vrstu podatka, najprikladnije je ponovno posegnuti za
informacijama iz diplomatikih izvora, kako bi se posrednim putem
Diplomatiki zbornik 1, str. 75, br. 56
Diplomatiki zbornik 1, str. 78, br. 58.

51
52

318

doznalo koji je od tadanjih, povijesno zajamenih samostana imao

vlasnitvo nad celom Sv. Mihovila kod Babina Polja, odnosno u kojim se
okolnostima mogao ostvariti posvetni natpis nad ulaznim vratima crkve.
Osim cara Konstantina Porfirogeneta, koji sredinom 10. stoljea spominje
Mljet u vlasti Neretvana, u oblasti koju naziva Paganija53 - nema pisanih
podataka o tom otoku u razdoblju ranoga srednjeg vijeka sve do darovnice
zahumskog kneza Ljutovita iz 1039. godine54, a potom Desine darovnice iz
1151. godine55. Kada se poetkom 11. stoljea raspala Neretvanska oblast,
njezin najvei dio sa srednjodalmatinskim otocima Braom i Hvarom
pripao je srednjovjekovnoj dravi Hrvatskoj, dok su otoci Korula i Mljet
pripali kneevini Zahumlje56. Poslije poraza zahumskog kneza Ljutovita
1043. godine, u sukobu s Vojislavom, Zahumlje se nalo u sastavu Dukljanske kraljevine, da bi od druge polovice 12. stoljea dolo u sklop rake
drave, dok najzad poetkom 15. stoljea nije postao sastavnim dijelom
Dubrovake Republike57.
Uporina toka koja moe rasvijetliti vrijeme izgradnje babinopoljske
cele Sv. Mihovila i postavljanje nadvratnika s natpisom jesu podaci iz lokrumske povelje kneza Ljutovita, posljednjeg vladara zahumske dinastije
Vievia, izdane 1039. godine58. Iz odsjeka isprave koji glasi... Litovitus
Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Vol. II, (obradio B. Ferjani), Beograd, 1959, str. 64-65. N.
KLAI, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb, 1971, str. 212-218: Od otoka koji su u 10., a vjerojatno i od 7. st. nadalje pripadali Neretvanima ili Paganima meu slavenskim plemenima koja su zaposjela
jadransku obalu i otoke, najvei i najblii je bio Bra, Hvar, Korula, Mljet koji anonimni autor 30. poglavlja
u De administrando imperio ubraja meu neretvanske otoke. Neretvani su dolazili na otok sa strane Peljeca,
zato su i najstarija slavenska naselja na otoku - Vrhmljea - najblie neretvanskom kopnu. Oblik imena otoka
Meleta romanskog je podrijetla. Slaveni-Neretvani ili Pagani na srednjodalmatinskim otocima, potisnuli su
Romane i to je presudno djelovalo na krajni politiki razvitak ovoga kraja. Izvanredan poloaj usred Jadrana
prua Neretvanima mogunost nadzora ne samo u vodama koje smataju svojima nego i dalje do susjedne
talijanske obale, pa su tako ini se 642. pokuali prebaciti se do beneventanskog dukata i Siponta u zaljevu
poluotoka Monte Gargana. Anonim e kazati da su njihova etiri otoka vrlo lijepa i plodna s opustjelim
gradovima i mnogo maslinika; na njima oni stanuju, posjeduju svoja stada i od njih ive. Gusarstvo je, kao gospodarska grana, stoljeima oslonac politike vlasti. Takoer usp. N. BUDAK, Prva stoljea Hrvatske. Zagreb,
1994, str. 58-59. I. GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 1995, str. 195-196. U cilju svrhovitog
znanstveno-kritikog dijaloga valja upozoriti i na mogunost razliitih interpretacija po ovom pitanju u
radu: M. ANI, Ranosrednjovjekovni Neretvani ili Humljani: Tragom zabune koju je prouzrocilo djelo
De administrando imperio, u: Hum i Hercegovina kroz povijest: Zbornik radova I (ur. I. Lui), Zagreb 2011, str.
217-278.
54
Diplomatiki zbornik 1, str. 71-73, br. 54 (I-II).
55
T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Sclavoniae. Vol. II, Zagreb, 1904, str.
67.
56
S. GUNJAA, Morstici i Mariani nisu Neretljani, u: Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, knj. III,
Zagreb, 1975, str. 105-107.
57
I. DABELI, Mljet, str. 54-56. - V. B. LUPIS, Sakralna batina Stona i okolice. Ston, 2000, str. 15-17.
58
Zahumskom knezu Ljutovitu, kao savezniku u borbi protiv dukljanskog kneza Vojislava (1035.-1050.),
Bizant je podario titulu protospatara i stratega, ne samo Zahumlja ve i Srbije. Tijekom mirne vladavine,
Ljutovit je 1039. godine (jer sedma indikcija dolazi u spomenutom razdoblju samo 1024. i 1039.), darovao
Petru, opatu benediktinske opatije na Lokrumu crkvu Sv. Pankracija u Babinu Polju sa svim zemljama. U
Ljetopisu popa Dukljanina (gl. 38), opat Petar se javlja od 1023.-1050./4., a Ljutovit princeps regionis Chelmanae , otprilike u jesen 1043. godine (F. II, Ljetopis popa Dukljanina. Beograd-Zagreb, 1928, str. 207209 i 215-227). Nakon poraza bizantske i Ljutovitove vojske, 1042. godine, Duklja se oslobodila bizantske
vlasti i jo se proirila na Travuniju i zahumsku kneevinu. Zahumlje je izgubilo samostalnost, pa je tako
i Mljet privremeno doao pod vlast Duklje.
53

319

protospatharius et stratigo Serviae et Zachulmiae, monasterio s. Benedicti in

insula Locroma ecclesiam s. Pancratii de Babina (Babbina palla) in insula
Meleta donat59, saznaje se da je u to vrijeme za posjede na Mljetu, okupljene oko sredinje crkve Sv. Pankracija u Babinu Polju, bio zainteresiran
benediktinski samostan na otoku Lokrumu pred Dubrovnikom60. Knez
Ljutovit, naime, dao je lokrumskom opatu Petru, njegovoj samostanskoj
brai i njihovim nasljednicima Babino Polje na otoku Mljetu, da tamo po
svojoj volji postavljaju starjeine, tj. sagrade crkvu i osnuju samostan.
Tako je lokrumska benediktinska opatija ula u posjed Babina Polja s
crkvom Sv. Pankracija i svim njezinim pripadajuim zemljama, uz prijetnju Dubrovanima i Stonjanima, Latinima i Slavenima da ne ometaju
benediktince u njihovom posjedovanju crkve i zemlje. To je posjedovanje
postalo prijeporno 1151. godine, kad je zahumski veliki knez Desa dao
otok Mljet monasima jedne druge grane benediktinskog reda, pulsanskim
benediktincima (Opatija Sv. Marije iz Pulsana u Apuliji), koji su na njemu sagradili samostan Sv. Mariju na Jezeru61. Uza sve to, lokrumska
je opatija zadrala svoj posjed na Mljetu oko dvjesto godina sve do kraja
prve etvrtine 13. stoljea, kad ga je na temelju isprave kralja Stefana
Prvovjenanog zauvijek izgubila62.
Diplomatiki zbornik 1, str. 71-73, br. 54 (I-II).
I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj. Dio II., Split, 1964, str. 420-421, 424. Sv. Marija na Lokrumu jedna
je meu deset najpoznatijih benediktinskih opatija u Dalmaciji i najstariji dubrovaki samostan reda sv.
Benedikta. Organizirao ga je 1023. godine na otoiu Lokrumu pred Dubrovnikom, Petar (Gueti?), Dubrovanin, monah opatije Sv. Marije na otoju Tremiti pred apuljskom obalom. Lokrum je preko opatije
na Tremitima odmah u poetku dobio vezu s Monte Cassinom. Poticaj za osnivanje samostana dao je grad
Dubrovnik, osiguravi prvotni patrimonij. Sauvani dokumenti i isprave svjedoe da je ukupni posjed
lokrumske opatije bio znatan, s golemim prihodima sa samostanskih dobara izvan Lokruma, meu kojima I. Ostoji navodi ona u Brgatu, u upi, umetu, Konavlima, Stonu, Zatonu, Rijeci, Gruu, Cavtatu,
ibai, Slanom te na otocima Koloepu, Jakljanu, Lopudu, ipanu i Mljetu. Opatiji je pripadalo takoer i
vie crkava: Sv. Stjepan u Dubrovniku, Sv. Tripun u Rijeci Dubrovakoj, dok za Sv. Mariju u Roatu i Sv.
Trojicu u Prouri na Mljetu, kae da su bile i cele. Nad svim ovim crkvama lokrumski opat imao je crkvenu
jurisdikciju, neovisno o dubrovakom nadbiskupu, a dok se nije uredila mljetska benediktinska kongregacija
bio je u Dubrovniku prvi prelat poslije nadbiskupa.
61
J. VRANA, Isprave zahumskih vladara iz XI. i XII. st. o Babinu Polju na otoku Mljetu, Historijski
zbornik, 13, Zagreb, 1960, str. 155-166. Tadanje prilike su zahtijevale da ovaj posjed potvrdi ispravom
ne samo prvi darovatelj, nego i njegovi kasniji nasljednici, naroito, kad je zbog njega nastao spor s
mljetskim samostanom Sv. Marije na Jezeru. Naime, nakon Ljutovita taj je posjed benediktinskom
samostanu na Lokrumu kasnije potvrdio zahumski vladar Hranko, kojemu ne znamo naslova, a poslije
njega zahumski ban Slavogost. Tako je o tom posjedovanju izdano est latinskih isprava od razliitih
zahumskih vladara iz XI. i XII. stoljea. Svih est isprava, zajedno s njihovim fotokopijama, objavio
je F. II, Ljetopis Popa Dukljanina, str. 188-196. J. STIPII, Pomone povijesne znanosti u teoriji i
praksi. Zagreb, 1972, priloio je jednu od potvrdnica Ljutovitove isprave, pohranjenu u Historijskom
arhivu u Dubrovniku, kao ilustraciju primjera oble beneventane. Dugogodinji spor izmeu lokrumske benediktinske opatije Sv. Marije i mljetske benediktinske opatije Sv. Marije oko posjeda u Babinu
Polju, nastao je kako iz ekonomskih, tako i politikih razloga jer je u to vrijeme u Babinu Polju ivio
najvei dio otokih kmetova. Zbog toga je mljetska opatija Sv. Marije na Jezeru poduzimala znatne
diplomatske i politike akcije na zahumskom dvoru da im to prije pripadne cijeli otok, kako o tome
svjedoi i darovnica kneza Dese iz 1151. godine. Uza sve to, lokrumski je samostan zadrao svoj posjed
u Babinu Polju sa sredinjom crkvom Sv. Pankracija sve do godine 1220. Nakon toga i crkva/cela Sv.
Mihovila postaje cenobij mljetske kongregacije Sv. Marije s Jezera.
62
J. VRANA, Isprave zahumskih vladara, str. 155-166, smatra da je do gubitka posjeda u Babinu Polju dolo
iz razloga to se tu nije izgradio samostan, kako je to bilo predvieno ve u Ljutovitovoj darovnici.
59
60

320

U srednjem vijeku Babino Polje je bilo najznaajniji otoki posjed benediktinaca, najprije lokrumske, a potom mljetske opatije, s dosta stoke,
obradivim povrinama pod itaricama i vinovom lozom, kako u Sutmihi,
tako i u drugim okolnim poljima (Bodin dol, Vrsaj dol, Brnjestrova, Moe).
Kao i svugdje u Dalmaciji, u razdoblju nastupjele kranske obnove i
reformiranog redovnitva u drugoj polovici 11. stoljea, benediktinski
samostani su, meu ostalim, znatno brinuli o unapreenju poljoprivrede,
pa su tako i po otocima ureivali podrune kue i uz njih podizali, vie ili
manje, skromne crkve (cele). Prilikom njihove izgradnje esto su koristili
dijelove odbaenog ili demodiranog kamenog namjetaja iz interijera
starijih predromanikih crkava ili, pak, dijelove arhitektonske dekoracije
te ih kao graevni materijal (spolia), uzidavali u novopodignute crkve i
crkvice, pogotovo u izvangradskim, ruralnim sredinama. Primjer nadvratnika iz cele Sv. Mihovila upravo ilustrira takvu pojavu. Tu je, konkretno,
odbaeni dio ukraenog kamenog prozorskog okvira (natprozornik) neke
predromanike crkve iz 9./10. stoljea (sl. 5.1), preraen za nadvratnik
crkvice Sv. Mihovila, izgraene oko sredine ili tijekom druge polovice 11.
stoljea u sutmiholjskom polju (sl. 5.2). Tom prilikom je na nadvratniku
urezan i opisani posvetni latinski natpis (sl. 7, 8). Prvotno podrijetlo
spolija nije mogue tono odrediti, meutim, valja ga potraiti meu
sakralnim objektima zrelog predromanikog kruga od Stona s okolicom
do crkava grada Dubrovnika, a lako mogue i neke od poznatih, ali jo
uvijek neistraenih crkava otoka Mljeta.
Pogodne uvjete za ivot i gospodarsku djelatnost, benediktinskim monasima osiguravao je na otoku Mljetu upravo plodni dolac Sutmiho, stalno
opskrbljem vodom iz ovee nepresune lokve - manjeg izvora, dok su
poloaj prikladan za ribolov pronalazili u uvali Sutmiholjska, odakle su
odravali i pomorsku vezu s drugom obalom Jadrana63. Prethodno daje
dovoljno razloga zbog kojih su lokrumski benediktinci prili ureenju cele
s crkvom Sv. Mihovila, ne odbacivi mogunost potpore kakva imunijeg
laika, poput zadarskog graanina Grubine, koji je samostanu Sv. Krevana ustupio zemlju za celu Sv. Ivana kod dananje Telaice na Dugom
otoku64. Moda i pomoi onih hodoasnika koji su prilikom pohoda na
Mihovilovo svetite na Monte Garganu, ostavljali i milostinju za izgradnju
cele, njezino ureenje ili za popravak.
Da je u to vrijeme u Sutmihi ivjela seoska zajednica-zadruga podlonih
kmetova na samostanskom posjedu, koji su od svojih prihoda davali
razna podavanja lokrumskim benediktincima preko sveenika crkve Sv.
Pankracija, svjedoe upravo arheoloki ostaci njihova ranosrednjovjekovna
groblja formirana na lokalitetu uz crkvicu Sv. Mihovila65. Zakljuimo,
cela Sv. Mihovila u Sutmihi, organizirana je kao podruni samostanski
posjed, s crkvom Sv. Mihovila u svom sreditu, pridruen glavnoj otonoj
I. DABELI, Mljet, str. 30, sl. 19; str. 35.
Usp. biljeku 36. I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj. Tom II, Split, 1964, str. 60-61. Za arheoloku
sliku toga lokaliteta usp. radove: I. PETRICIOLI, Ecclesiae Sanctorum Iohannis et Victoris Tilagi,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 16, Split, 1986, str. 93-106. A. UGLEI, Ranokranska arhitektura
na podruju dananje Zadarske nadbiskupije. Zadar, 2002, str. 107-119.
65
R. MENALO, Sv. Mihovil u Babinu Polju, str. 235-248.
63
64

321

crkvi Sv. Pankracija, a sve u vlasnitvu benediktinske opatije Sv. Marije

na Lokrumu.
Cela u sutmiholjskom polju zanimljiva je i s hagiografskog gledita;
nosila je sveto ime Mihovila, arkanela, voe nebeske vojske i zatitnika
kranske crkve, ije se tovanje uvelike proirilo po Dalmaciji i radi blizine Monte Gargana u junoj Italiji, s najstarijim svetitem Sv. Mihovila
na Zapadu. U skladu s obnovom i usponom benediktinskog redovnitva
u drugoj polovici 11. stoljea, irom komunikativnou i uzajamnom
povezanou krajeva ide i irenje kulta sv. Mihovila, poglavito u junodalmatinske krajeve66. Snaan kult sveca u ovom dijelu junodalmatinskog
primorja potvruje takoer stonski hagionimski krug. Ston, Sutmihi
najblia nasuprotna kopnena toka na peljekom poluotoku, imao je u
razdoblju kasne antike i ranoga srednjega vijeka sredite oko brda na
Mihajlu, eponimnom crkvi posveenoj sv. Mihovilu.
Dovodei natpis u odnos s povijesnim okolnostima sklona sam zakljuku
da je zapis na kamenom nadvratniku cele Sv. Mihovila kod Babina Polja,
prvi sauvani pisani spomenik koji svjedoi o rekristijanizaciji obnovi
kranskog ivota na otoku Mljetu oko sredine 11. stoljea, ujedno i
znak izlaska otoka iz razdoblja zamrle pisane rijei u dotadanjim okvirima ranosrednjovjekovne Paganije. Da li na poticaj s kopna, iz sredita
zahumskog kranskog kruga u Stonu, kojemu otok Mljet nakon 1020.
godine teritorijalno pripada ili, to je najizglednije, benediktinaca vrlo
utjecajnog samostana na Lokrumu, gdje su prvi organizatori reformiranog
benediktinskog monatva doli iz bliih krajeva prekomorske Italije i to
upravo s jadranskog otoja Tremita, sjeverno od Monte Gargana u Apuliji.
To je najbolje definirao Ivan Ostoji, na najvei poznavatelj benediktinskog redovnitva, rijeima: ...kao to je na ovjek bio onaj tremitski
monah, koji je na Lokrumu uredio najstariji dubrovaki samostan, tako
su vjerojatno nai ljudi bili oni, koji su i na neretvansko podruje donijeli
iz Italije benediktinski nain ivota. To je, uostalom, bio najnaravniji i
najsigurniji put 67.
Nakon kranske kasne antike i nastalog hijata u okrilju otonog dijela
ranosrednjovjekovne Paganije, u valu naseljavanja slavenskog etnikog
elementa, meu starosjediocima zamire dotada znatna kranska tradicija.
Latinski natpis na sutmiholjskoj celi prvi je, barem sauvani, spomenik
takve povijesne pojave, tj. obnovljenog latinskog kranstva na Mljetu. U
tom sluaju imamo pred sobom najstariji srednjovjekovni pisani spomenik na otoku, kao materijalni dokaz sazrijevanja kranstva na otocima
u oblasti nekada zvanoj Paganija, u 11. stoljeu. Tada se, po logici stvari,
poinju podizati kasnopredromanike crkve praene latinskim natpisima
jer na polju onodobne pismenosti i kulture nije postojala alternativa ukoliko nije stizala preko kranstva, utemeljena na kasnoantikoj osnovi68.

N. KLAI, Povijest Hrvata, str. 420. N. BUDAK, Prilog valorizaciji humsko-dukljanskog kulturnog podruja
u prvim fazama njegova razvitka (do 12. st.), Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 16, Split, 1986, str. 130.
67
I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj II, Split, 1964, str. 371.
68
. RAPANI, Arheoloka topografija Paganije, Izdanja HAD-a, 5, Split, 1980, str. 267-270.
66

322

Ekvivalentni sutmiholjskom su dva povijesno zajamena pisana svjedoanstva s otoia Bieva, koja umnogome podupiru naprijed reeno.
Negdje u to vrijeme, dakle sredinom 11. stoljea, sveenik i monah Ivan,
sin Gaudijev iz Splita, sagradio je o svom troku crkvu na otoku Bievu
i posvetio je sv. Silvestru Papi. Na nj, zacijelo, evocira ponizno sroeni
rustian natpis do danas sauvan u crkvi Sv. Silvestra na Bievu: Memento
D(omi)ne Ioh(anne)S . p(resbite)r (Sjeti se, Gospodine, Ivana sveenika)69.
Crkvu je Ivan predao kao celu benediktinskoj opatiji svete Marije na
otocima Tremitima u Jadranu, sjeverno od Monte Gargana, koja je u to
vrijeme bila u punom usponu. Dogaaj se zbio 1050. godine u prisutnosti
Berigoja, vladara Mariana/Morjana (Berigoy, iudex Maranorum), koji je
bio sudac i knez srednjodalmatinskog otoja. O tome svjedoi vrijedna
povijesna isprava kao dokaz da je oblast srednjodalmatinskog otoja - Maronia, kao ostatak nekadanje neretvanske oblasti zasigurno sredinom 11.
stoljea u vlasti hrvatskog kralja, tovie, najavljuje ekspanziju kraljevstva
terramarique za vladanja Petra Kreimira IV. (1058.-1073.)70.
o

Cijenjenom i dragom eljku Rapaniu, profesoru od znanja i pera, estitam njegov osamdeseti roendan uz uvijek ivu, svevremenu misao
rimskog knjievnika i vrsnog stilista, Plinija Mlaeg:
Beatos puto, quibus deorum munere datum est aut facere scribenda aut scribere
legenda; beatissimos vero quibus utrumque!

69
70

I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj II, str. 378, sl. 421a. N. KLAI, Povijest Hrvata, str. 478.
I. OSTOJI, Benediktinci u Hrvatskoj II, str. 373, sl. 419. Berigojeva isprava dokaz je da je neretvanska
oblast ve od 1020. godine dola pod dravnu vlast hrvatskog kralja i da se poslije vojne duda Petra
II. Orseola nikada ne spominje kao zasebna politika jedinica. O tome vidi: F. II, Povijest Hrvata.
Zagreb, 1925, str. 483. S. GUNJAA, Morstici i Mariani, str. 105-112, 117-122. Za suprotno miljenje usp. N. KLAI, Povijest Hrvata, str. 477-478, koja se oslanja na miljenje to ga je zastupao M.
BARADA, Dinastiko pitanje u Hrvatskoj XI. Stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50,
Split, 1929, str. 176, 178.

323

324

Vedrana Delonga

Antiquities in the Benedictine Church of St. Michael

(On the Inscription in the Church of
St. Michael near Babino Polje)

The paper deals with the inscription cut in the stone lintel of the church of St. Michael (Sv. Mihovil)
in the field known as Sutmiho, near Babino Polje, the administrative centre of the Mljet island. The
lintel has been built-in as a spolium in the stone frame of the churchs narrow entrance door, and
comes from the original lintel decorated with an ornament made of mutually connected and perforated small arcades and ovuli, the motives characteristic in the decoration repertoire of the South
Dalmatian pre-Romanesque sculpture of the 9th-10th centuries. This architectural element was in the
late pre-Romanesque (early Romanesque) style, that is the second half of the 11th century, adapted
to be used in making the lintel of the then newly built early medieval church of St. Michael. Then,
in the empty, front, area of the lintel was cut a rustic Latin inscription, in its graphic appearance
similar to the graffiti cut on the walls in the famous sanctuary and pilgrimage site dedicated to St.
Michael the Archangel at Monte Gargano in Apulia, Italy. The inscription is written in a language
markedly characterised by corrupted, the so called vulgar, Latin. From its content we learn that the
church was a cella, i.e. a monastery expositure, dedicated to St. Michael the Archangel, and that it
was erected by pious work to the glory of Jesus Christ. From historic sources we learn that the cella
of St. Martin near Babino Polje on Mljet island was most probably, as early as in the mid 11th century,
owned by the Dubrovnik Benedictine abbey of St. Mary on Lokrum island, i.e., that it is older than
the abbey of St. Mary on the Lake (Sv. Marija na Jezeru) on Mljet, founded in the mid 12th century
by the Benedictines of Pulsano in Apulia. The inscription is historically very valuable since it testifies
the re-Christianisation of Mljet island at the time of rising of the reformed Benedictine order, first
of all of renewal of Latin literacy in the areas that had been under the Narentines rule till the year
1000, i.e., the area referred to by Constantine Porphyrogenitus as Pagania in the mid 10th century.
This is, at least so far, the only early medieval Latin inscription on Mljet island.
(translation by R. Kekemet)

325

Ivan Mateji

Dvije crtice za profesora Rapania

Ulomci mramornih reljefa iz Novigrada

lomci koje u opisati i pokuati interpretirati uvaju se u kripti

novigradske upne crkve, bive katedrale Sv. Pelagija. S velikom
vjerojatnou moemo pretpostaviti da su izvorno pripadali istoj
cjelini jer su svi od istog materijala, tamnosivog mramora, a ploe na kojima su isklesani reljefi jednake su debljine. Na sva tri ulomka s jedne su
strane isklesani plitki reljefi dok je druga ravna i uglaana. Bone su strane
grubo otklesane na nain da se dobije priblini kvadar - oblik pogodan za
zidanje1. Dva su fragmenta (sl. 1 i 2) ve dulje vrijeme bila pohranjena u
kripti te su i spomenuti u literaturi, dok je trei (sl. 3) pronaen prilikom
restauratorskih radova 1999. godine u podu kripte kao dio poploenja i
do sada nije publiciran. O prva dva ulomka vijesti donosi L. Parentin koji
je u svojoj knjizi o novigradskoj crkvi donio popis svih do tada poznatih
skulptiranih i epigrafikih ulomaka i cjelina koji potjeu iz katedrale ili
se u njoj uvaju2. Nae ulomke zatie poloene na podu u kripti. Za prvi
navodi da je bio pronaen sluajno u gradu 1931. godine, opisuje glavu
u profilu i ruku koja dri sablju, ne spominje natpis, a fragment smatra
rimskim. Za drugi fragment pretpostavlja da pripada ranokranskoj
epohi, isklesana slova koja ita EL, smatra krajem neke rijei, spominje
rozetu i druge znakove. Na fragment s rozetom i slovima osvrnuo se
i B. Marui pa e dalje u tekstu biti komentirano njegovo miljenje3.

Najvie podataka moe se prikupiti itanjem ostatka figuralnog reljefa

na prvom ulomku. S desne strane vidi se dio prikaza gornjeg dijela tijela
muke figure s desnom rukom uzdignutom u zamahu. aka obuhvaa
drku noa koji se prepoznaje po gornjem graniniku. Glava osobe prikazana je u profilu okrenuta na desno, prema ruci, istie se veliki nos i zailjena kozja bradica. Odjea na tijelu prikazana je samo s dvije okomite
uljebine i naznakom pojasa, a ispod ruke vidi se uzvijoreni dio ruba
odjee s lomljenim vanjskim obrisom. Na lijevoj strani su u plitkom reljefu
prikazane tri granice s po tri listia na krajevima. Iznad ruke isklesana
su tri slova u kapitali: HAM. Iznad slova A razabire se donji dio haste


3

1
2

Dimenzije: br. 1, 22 x 35 x 15 cm; br. 2, 18 x 31 x 16 cm; br. 3. 10 x 27 x 16 cm.

L. Parentin, Cittanova dIstria. Trieste, 1974, str. 211-212.
B. Marui, Kasnoantiki katel Novigrad (Istra) u svjetlu arheoloke grae, Diadora, 11, Zadar,
1989, str. 302, 305, T. IV, 2.

327

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Sl. 1. Ulomak ploe

s reljefnim prikazom
Abrahamove rtve.

Sl. 2. Ulomak ploe

s reljefinim prikazom
"oranta"

Sl. 3. Ulomak ploe s

reljefom.

328

Sl. 4. Skica
rekonstrukcije prikaza
Abrahamove rtve.

jo jednog slova. Sauvani dio

reljefa dostatan je za ikonografsku identifikaciju: radi se
o prikazu Abrahamove rtve,
tj. scene u kojoj Abraham
rtvuje Izaka (Post 22,1-14).
Patrijarh Abraham upravo je
energino zamahnuo noem
kojim je nakanio zaklati sina;
glavu je okrenuo na suprotnu
stranu jer se tu u posljednjem
trenutku javlja Aneo boji
(Boja ruka) koji zaustavlja
tragediju. rtva e ipak biti
prinesena jer je boja providnost osigurala zamjenu, ovna
koji se u blizini zapleo rogovima u grm od kojega se vidi
nekoliko razlistalih granica.
Nakon prepoznavanja prikaza
reljefa lako je razrijeiti i natpis kao A(BRA)//HAM, a to je
ime jednog od protagonista u
prikazu. U ovako razrijeenom
natpisu jasno se vidi da sauvani poetak ukoene haste u gornjem retku pripada slovu A.
Razmotrimo sada i drugi ulomak na kojemu je ostatak figuralnog reljefa.
Vidi se dio gornjeg dijela tijela s uzdignutom lijevom rukom otvorene ake
s dlanom okrenutim prema naprijed. Glava osobe je otuena tako da se
vidi samo njen obris, ovalnog ili krukolikog oblika. Odjea s puno nabora
pokriva ruku skoro do lakta, a na prsima su naturalistiki prikazani obilni
nabori V oblika nastali zbog poloaja podignutih ruku. Lijevo od lika vidi
se neki vertikalni element, stup ili deblo, s proirenjem na vrhu. Ako je
ovaj reljef izvorno inio cjelinu s onim na kome je prikazana Abrahamova rtva, a to je vrlo izvjesno, onda je mogue predloiti sadraj i ovog
prikaza. Naravno, ve se na prvi pogled prepoznaje poloaj uzdignutih
ruku u molitvi te na reljef vjerojatno prikazuje oranta. Sukladno tome
bi i odjea koju vidimo mogla biti dio ogrtaa, klasine paenule ili kazule
u koju su oranti najee ogrnuti. Reljefni prikazi Abrahamove rtve i
oranta esto se javljaju u sklopu figuralnih kompozicija na stranicama
ranokranskih sarkofaga4. Obje se ubrajaju u najomiljenije teme na sarkofazima, naravno zbog izrazite evokativnosti zaziva bojeg spasenja.
Da se radi o reljefima na sarkofagu ipak je samo pretpostavka, a motivi
na treem ulomku nisu tipini za dekoraciju sarkofaga.
Na njemu razabiremo skoro cjelovito sauvanu rozetu sa est viekutnih
latica oko ispupenog dugmeta s izbuenom rupicom u sredini. Uz roze-

Ponekad se ova dva prikaza javljaju neposredno jedan do drugoga (usp. npr. G. Wilpert, I sarcofagi
antichi cristiani. Vol. II, Roma, 1932, tav. 183.1).

329

tu je prikazana traka savinuta u polukrug unutar kojega vidimo ovalni

obris nekog otklesanog detalja, vjerojatno glave. U gornjem lijevom kutu
isklesana su slova EIS, pri emu je slovo S, manje od ostalih, izdueno
i nakoeno, minimalno ali jasno odvojeno od slova I. Ve je spomenuto
da su B. Maruia ovi reljefi podsjetili na motive kakove susreemo na
prednjim stranicama sanduka oltara s fenestellom kakvi se javljaju u Poreu
i drugdje5. Zaista se na tim oltarima javlja motiv rozete u trokutastom
polju izmeu arkade i etvrtastog okvira, a i dimenzije su podudarne.
Treba ipak istaknuti i razlike te napomenuti da je na oltarima polje unutar
arkade ispunjeno reljefnom koljkom dok u naem primjeru vjerojatno
imamo ostatak prikaza neke glave. Najvee razlike vidimo kada usporedimo tehniku izvedbe reljefa. Naime, ranokransko ranobizantski
primjeri redom su isklesani u reljefu koji je ispupen od osnovne plohe
pozadine, dok je u naem primjeru motiv oblikovan tako da je njegov
obris uklesan u povrinu. To znai da ovdje, u najboljem sluaju, moemo
vidjeti imitaciju starijih motiva, ali izvedenu na nain karakteristian za
kasnija razdoblja kiparskog stvaranja.
Eksplicitnost nauka sadranog u narativnoj epizodi Abrahamove rtve
razlog je njenog estog prikazivanja u kranskoj umjetnosti od samih
poetaka. Abraham je uzor pravog kranina, njegovo postupanje govori o
bezuvjetnoj vjeri, pozitivni preokret podsjea nas na konanicu spasenja,
a u sustavu biblijske tipologije Izak je prefiguracija Kristove rtve. Vjerojatno najstarije prikaze ove scene nalazimo naslikane u katakombama ali,
skoro istovremeno i na zidu bogomolje u Dura-Europosu iz 244. godine.
Ve je tu scena rtvovanja prikazana potpuno u skladu s tekstom Geneze:
Prui sad Abraham ruku i uzme no da zakolje svog sina (Post 22,
11). Prikazivanje ovog trenutka ostat e toposom cjelokupne ranokranske umjetnosti6. Poevi od Konstantinove epohe standardizirat
e se skoro svi ikonografski detalji. Scena se redovito odvija s lijeva
na desno, Abraham die desnicu s noem, drugom rukom pridrava
Izaka za kosu. Mladi je vezan, pokleknut na zemlju pored malog
oltara na kojemu gori vatra. Tokom 4. stoljea ustaljuju se i druge
pojedinosti: Patrijarh e, u skladu sa svojim statusom, redovito biti
odjeven u himation pallium dok je ranije znao biti obuen u radno
odijelo - kratku tuniku (sl. 5.1), a Izak e pleonastiki biti postavljen
na oltar7. Ova ikonografska shema ponavljati e se stoljeima, naravno
uz odreene likovne, stilske inovacije. Jedna od novosti u 5. stoljeu
je pojava uzvijorenog kraja himationa s desne strane Abrahamova
tijela ime se udvostruava dijagonala ruke s noem i potencira dramatini pokret prema lijevoj strani. Ovaj detalj neemo zapaziti na
ranokranskim reljefima, javlja se na freskama (San Paolo Fuori le
mura u Rimu, poznate po dokumentaciji nastaloj prije obnove crkve
opoarene 1825. godine), a biti e prihvaen u ranobizantskoj (S. Vitale
u Ravenni, sredina 6. stoljea, sl. 5.5) bizantskoj i srednjovjekovnoj
umjetnosti = primjeri: Capella Pallatina u Palermu, 12. stoljee; freska
B. Marui, Kasnoantiki, str. 302, 305.
I. Speyart Van Woerden, The Iconography of the Sacrifice of Abraham, Vigiliae Christianae,
15/4, Leiden-Boston, 1961, str. 221.
7
I. Speyart Van Woerden, The Iconography, str. 223.
5
6

330

Sl. 5. Od gore s lijeva na desno: 1. Ulomak sarkofaga, rimska radionica, kraj 3. stoljea; Museo archeologico
nazionale u Cagliariu; 2. Detalj sarkofaga rimskog prefekta Junija Basa umrlog 359. godine; Riznica Sv. Petra
u Vatikanu; 3. Detalj sarkofaga, rimska radionica iz oko 330. godine; Bible Lands museum u Jeruzalemu;
4. Detalj sarkofaga iz 5. stoljea, Muse historique u Marseilleu; 5. Detalj zidnog mozaika iz sredine 6.
stoljea u crkvi S. Vitale u Ravenni; 6. Kapitel iz crkve San Pedro de la Nave u panjolskoj, prije 711. godine.

331

Pietra Cavallinija u Asiziju, 13. stoljee, neposredno po uzoru fresaka

u San Paolo fuori le mura). Istiem ovaj detalj jer se on, nespretno
reduciran, nedvojbeno pojavljuje na reljefu iz Novigrada. To bi govorilo
da na prikaz ne derivira iz skupine brojnih reljefnih prikaza ove teme
na sarkofazima, vjerojatno mu je likovni uzor neki dvodimenzionalni
prikaz, a razdoblje 5.-6. stoljea predstavlja donju kronoloku granicu
nastanka. U svjetlu navedenoga treba rei da je ovdje donesena skica
prijedloga rekonstrukcije napravljena prema ankronom primjeru
odabranom iz praktinih razloga (sl. 4 i 5.4).
Valja jo napomenuti da se na reljefima ranokranskih figuralnih
sarkofaga nikada ne pojavljuju isklesani natpisi koji opisuju prikazane
dogaaje ili pojave. Opisi likova i scena vidjeti e se eventualno na
zidnim slikama i mozaicima8. U srednjem vijeku e dopunjavanje i
tumaenje likovnih prikaza natpisima biti rairena praksa.
U cilju definiranja kronologije naih reljefa valja uz ikonografske
znaajke promotriti i njihove oblikovne, stilske osobine u uem smislu. Reljef je jednolino i relativno malo izboen od povrine ali se
ipak vidi odreena tendencija gradiranja visine: listovi su prikazani
u pliem reljefu od tijela. Anatomski detalji (lice i ruke) prikazani su
s minimumom modelacije ali dovoljno naturalistiki izraajno i prepoznatljivo. Draperija je skoro u potpunosti reducirana na jednoline
ravne linije nabora; prirodnije nabiranje tkanine vidimo djelomino
u detalju ispod vrata oranta. Opisana modelacija ipak donekle
podsjea na tehniku rada kasnoantikih kipara na djelima skromnijih
likovnih dometa. Ve u razdoblju 3. stoljea nalazimo na primjere gdje
se uvelike odustaje od prirodne voluminoznosti te se tijela prikazuju
shematski pojednostavljeno, izbrazdana paralelnim uljebinama nabora. Na se reljef ini manje naturalistian i od relativno rustinih
kasnoantikih primjera (sl. 5.3) ali treba ipak istaknuti minimalni
preitak klasinog naina modeliranja koji e se potpuno izgubiti u
radikalnim redukcijama novog likovnog jezika ranosrednjovjekovne
umjetnosti (sl. 5.6).
Na osnovu navedenih sadrajnih i oblikovnih osobina mogu se ipak iznijeti samo pretpostavke o tome kada su ovi reljefi nastali. Njihova stilska
dvojnost upuuje da moda potjeu upravo iz razmea u Istri umjetniki
plodnih i stilskih specifinih epoha: kasnoantiko - ranobizantske u 6.
stoljeu i predromanike s poetkom u posljednjoj treini 8. stoljea.
Naravno da treba ostaviti otvorenom i druge mogunosti: moda se ipak
radi o krajnje rustinom, primitivnom proizvodu iz epohe kraja kasne,
kristijanizirane antike, svakako ne prije 5. stoljea. Manje je vjerojatno
da se radi o proizvodu iz kasnijeg razdoblja to bi znailo da je to jo
jedan od brojnih primjera nespretnog oponaanja klasinih predloaka
u razdoblju ranog, pa i razvijenog srednjeg vijeka.

Uz spomenuti prikaz Abrahamove rtve na fresci iz 5. stoljea u rimskoj crkvi San Paolo fuori le mura
javlja se ime ABRA//(H)AM ispisano u dva retka ali moda se ipak radi o srednjovjekovnom dodatku
(I. Speyart Van Woerden, The Iconography, str. 226, sl. 7).

332

Sl. 6. Nadgrobna ploa

porekog biskupa Silvestra
Quirinija, Pore,
atrij Eufrazijane.

Nadgrobna ploa porekog biskupa Silvestra Quirinija

U atriju Eufrazijane u Poreu izloena je velika oteena kamena nadgrobna ploa s reljefnim prikazom mrtvog biskupa (sl. 6). Povrina reljefa jako
je korodirala, pa su izgubljeni gotovo svi detalji vrsnoe kiparske obrade;
dio ploe nedostaje, skraena je s donje strane, a bono je naknadno dobila
poligonalni oblik profiliranog ruba. Jadno stanje tog nadgrobnog spomenika, zbog kojega i nije do sada ukljuen u strunu literaturu, rezultat je
njegove nesretne reupotrebe: posluio je kao podna ploa esterokutne
propovjedaonice (sl. 8) koju je 1846.-1847. godine u Eufrazijani dao izraditi
biskup Peteani (1827.-1857.). Za izradu te propovjedaonice, demontirane u
sklopu restauratorskih radova krajem dvadesetih godina prolog stoljea,
bili su, uz ostalo, iskoriteni dijelovi mramornih pluteja i pilastara oltarne

333

ograde Eufrazijeve bazilike iz sredine 6. stoljea9. Ipak, i nakon te nesretne epizode jo

se mogu razaznati najvanije likovne osobine
reljefa na ploi biskupova groba.

Sl. 7. Giovanni
Grevembroch, crte
nadgrobne ploe biskupa
Quirinija, Museo Correr
u Veneciji.

Prikaz leeeg umrlog biskupa, kojemu su

podno nogu poloene knjige, simboli njegova
poslanja irenja svete rijei, obrubljuje vrpca
s reljefnim viticama unutar koje je isklesana
nia s pilastrima i polukrunim nadvojem.
Upravo prikaz arhitekture edikule upuuje na
jasnu stilsku identifikaciju. Naime, dobro se
razabire da je prostornost nie koja prima tijelo pokojnika prikazana u tonoj geometrijskoj
perspektivi, jasno prepoznatljivom zatitnom
znaku renesansne umjetnosti. Renesansne
osobine pokazuje i klasina morfologija
pilastara i kapitela. Za potpuniju kulturno
povijesnu valorizaciju ove umjetnine valjalo
bi stilskoj identifikaciji dodati podatke o
ikonografiji i dataciji. Ili, jednostavnije, odgovoriti na pitanja: za koga je izraena, to
jest, koji je poreki biskup bio zakopan ispod
nae ploe? U odgonetanju mi je pomogao
nalaz crtea ploe nastao u drugoj polovici
18. stoljea, znai prije nego je bila preklesana
(sl. 7). Crte mekanim perom i tuem, laviran
smeom tintom, nalazi se u velikoj zbirci crtea venecijanskog crtaa i
ilustratora holandskog porijekla, Giovannija (Joannesa) Grevembrocha
(1731.-1807.), koja se uva u muzeju Correr u Veneciji. To je vrlo poznata
zbirka u kojoj se, uz ostalo, nalaze brojni crtei venecijanske arhitekture,
kipova i ponajvie nadgrobnih spomenika, od kojih su neki u meuvremenu propali, te predstavlja neiscrpno vrelo koje izdano koriste brojni
istraivai venecijanske povijesti i povijesti umjetnosti. Na crte nalazi
se u mapi naslovljenoj Monumenta veneta ex antiquis ruderibus Tempolorum,
aliarumq. Aedium Vetustate collapsarum collecta studio, et cura Petri Gradonici
Jacobi Sen. f. anno MDCCLIV ; Joannes Grevembroch delineavit aetatis suae
XXIII. (Cod. Gradenigo-Dolfin). Nama je Grevembrochov crte temeljni
izvor, jer pokazuje nadgrobnik dok je bio u cjelovitom stanju. Tako na
crteu vidimo na izvorniku nepostojee detalje kao to su par bukranija,
u gornjim uglovima okvira (omiljeni motiv allantica), te dva grba s
poprenom gredom pored glave prelata. Takoer je reproduciran natpis
koji je bio isklesan u podnoju: SILVESTER QUIRINUS IVRIS PONTIFICI
CONSVLTS EPISCOPVS PARENTINUS PET... GIOAN... HIC SITS EST
MCCCCLXXVI DIE XII OCTBRIS. Ispod crtea kurzivom je ispisan krat-

A. Terry, The sculpture at the cathedral of Eufrasius in Pore, Dumbarton Oaks Papers, 42, Washington, 1988, str. 31-32, sl 61. E. Russo, Sculture del complesso Eufrasiano di Parenzo. Napoli, 1991, str.
114-117, 121-123, sl. 86-87. M. Vicelja Matijai, Istra i Bizant. Rijeka, 2007, str. 184, 188-189,
192.

334

Sl. 8. Propovjedaonica
biskupa Peteanija, neko
u Eufrazijevoj bazilici.

ki komentar: Questo Prelato successe quivi a Bartolomeo Barbarigo; ma poco

visse... Znai to je nadgrobna ploa porekog biskupa Silvestra Quirinija,
porijeklom iz Venecije, vrlo kratko na stolici, samo tokom 1476. godine
kada i umire. Vjerojatno je nedugo nakon biskupove smrti isklesana i
ploa kojom je pokriven njegov grob koji se, prema ondanjim uzusima,
jamano nalazio u katedralnoj bazilici. To je epoha rane renesanse, upravo
kako ispovijedaju stilske osobine reljefa. Tono odreivanje kronologije
klju je i povijesno-umjetnike ocjene: likovne osobine reljefa nadgrobne
ploe biskupa Quirinija stilski su aurne, usporedive s dometima najnaprednijih suvremenih umjetnikih stremljenja prijestolnice. U to doba
venecijanskim monumentalnim kiparstvom dominira radionica Pietra
Lombarda iz koje potjeu i brojni reljefi s neizostavnom perspektivnom
konstrukcijom, tada ve obaveznim elementom likovne retorike. Treba
pretpostaviti da je i naa ploa isklesana u Veneciji, i to u jednoj od boljih
kiparskih radionica, pri emu ne treba iskljuiti ni Pietrovu. Radove te
radionice susreemo i u naim krajevima. Na
primjer, najbolji ranorenesansni kipovi sauvani
u Istri, Marija i Aneo Navjetenja iz Pule (oko
1490. godine), djelo su vrsnog sljedbenika i suradnika Pietra Lombarda, vjerojatno Giovannija
Buore, kojega je S. tefanac prepoznao i kao autora skulptura na proelju katedrale u Osoru10.
Venecijanski majstori lombardeskne orijentacije
izradili su okvire edikule u kojoj je bila smjetena
slika Bogorodice Vittorea Carpaccia u franjevakoj crkvi u Piranu, te pilastre koji su sada
upotrijebljeni u okviru vrata na junom zidu
koparske katedrale11. Tome moemo pridruiti
reljefni kameni triptih u mjestu Sveti Peter nad
Dragonjom12.
Meu crteima Giovannija Grevembrocha pronaao sam jo jedan, vrlo slian crte s motivom
iz Porea: prikazuje nadgrobnu plou rapskog i,
nakon toga, porekog biskupa Ivana Poreanina, koji je u Poreu stolovao od 1440. do smrti,
1457. godine. Ta se ploa, potpuno sauvana,
nalazi u svetitu Eufrazijane gdje ju je poloio
restaurator Bruno Molajoli, koji je vodio obno-

I. Mateji, Contributi per il catalogo delle sculture del Rinascimento in Istria e nel Quarnero, Arte Veneta,
47, Venezia, 1995, str. 6-10. S. tefanac, O arhitekturi i kiparskim ukrasima osorske katedrale, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 26, Split, 1987, str 263-286. S. TEFANAC, Le sculture di Giovanni Buora
a Ossero, Venezia Arti, 3, Venezia, 1989, str. 41-45. S. TEFANAC, Gli inizi dellarchitettura allantica
in Istria nel Quattrocento, Saggi e memorie di storia dellarte, 30, Venezia, 2006, str. 207.
11
A. Craievich, u knjizi: LIstria, citt maggiori (ur. G. Pavanello i M. Walcher), Trieste, 2001, str.
226-227. H. Serain, Massarijeva prenova koprske stolnice, Zbornik za umetnostno zgodovino, 40,
Ljubljana, 2004, str. 191-195.
12
S. tefanac, Ancona con i santi Pietro, Giovanni Battista, Paolo e la Madonna col Bambino, u:
Diocesis Justinopolitana. Larte gotica nel territorio della diocesi di Capodistria, Koper, 2000, str. 202-205.
10

335

vu katedrale tridesetih godina 20. stoljea.

Objavljena je vie puta, te su prepoznata
njezina tradicionalna gotika obiljeja13.

Sl. 9. Bakrorez s
prikazom prednje strane
oltara biskupa Eufrazija.

U debelim svenjevima ostavtine slikara

Giovannija Grevembrocha u venecijanskom
Museo Correr skoro svi crtei prikazuju motive iz Venecije. Uoio sam tek dva crtea s
motivima iz Chioggie, jedan iz Bassana te ove
iz Porea. Grevembroch evidentno nije bio
slikar lutalica, ve ilustrator koji je uglavnom
radio po narudbi. Njegov glavni naruilac
bio je Pietro Gradenigo, spomenut i u naslovu
navedene mape. Postavlja se pitanje zato je
Grevembroch morao preploviti Jadran i doi
u Pore, za koju je namjenu i za koga izradio
crtee dva nadgrobna spomenika iz Eufrazijane? Neki grafiki listovi s prikazima porekih
starina, te podaci o ivotu ilustratora Grevembrocha nude odgovor i na to pitanje. Moramo
se vratiti osobnosti njegova mecene Pietra
Gradeniga (1695.-1776.), venecijanskog patricija iz obiteljskog ogranka Di Santa Giustina.
Pietro je vane politike dunosti obavljao
samo u mladosti i vrlo se rano posvetio povijesnim istraivanjima, sakupljanju rukopisa
i rijetkosti. Sastavljanju povijesti i kronike
Venecijanske republike posvetio je skoro itav
ivot, i u to je uloio puno novaca jer je esto
unajmljivao prepisivae za ispomo14. O njegovim prebogatim zbirkama
svjedoe nam upravo akvareli Giovannija Grevembrocha, vjernog svjedoka
tolikih dragocjenosti i zanimljivosti koje su krasile ondanju Veneciju,
njezine crkve i palae. Grevembroch je za Gradeniga izradio ogromnu
koliinu akvarela s temama raznih obiaja, umjetnikih djela u Veneciji
ali i raznih antikviteta, reljefa, poprsja, vaza, lucerni, medalja i novaca iz
kolekcije njegova mecene, ali i drugih kolekcionara tog vremena15.
I mali Pore imao je u drugoj polovici 18. stoljea svog kroniara, povjesniara, kolekcionara pa i umjetnikog mecenu. To je bio biskup Gaspare
Negri, na stolici 1742.-1778. godine16. Uz svesrdnu pastoralnu brigu taj je
roeni Venecijanac bio prikupio veliku koliinu dokumenata i znanstvenih
knjiga, a u biskupskoj palai uredio je zbirku medalja i drugih starina.

G. Caprin, LIstria Nobilissima. Vol. II, appendice, Trieste, 1905, str. I, sa sl. V. Ekl, Gotiko kiparstvo
u Istri. Zagreb, 1982, str. 150. G. Pavanello - M. Walcher, Istria, citt maggiori. Trieste, 2001,
str. 154-157. M. Pelc, Renesansa. Zagreb, 2007, str. 309.
14
I. Marchesi - F. Crevatin, Gli Annali di Pietro Gradenigo. Trieste, 2006, str. 4.
15
I. Favaretto, Arte antica e cultura antiquaria nelle collezioni venete alo tempo della Serenissima. Roma,
1999, str. 202-203.
16
O biskupu Negriju najopirnije u uvodnom tekstu uz objavu: Memorie storiche della citt e diocesi
di Parenzo racolte da Mons. Gasparo Negri vescovo della medesima ad uso e comodo dediletti suoi
diocesani, Atti e memorie della Societ istriana di archeologia e storia patria, 2, Parenzo, 1886, str. 128-178,
13

336

Sl. 10. Bakrorez s

prikazom mozaika
u apsidi Eufrazijeve
bazilike.

Najvaniji njegov povijesni rad o povijesti poreke crkve sauvan je u rukopisu te je objavljen krajem 19. stoljea17. U tom su radu posebno vani
zakljuci do kojih je doao analizirajui Eufrazijevu baziliku s uvenim
mozaicima u kaloti glavne apside. Negri je najvanije spomenike nastojao predstaviti i ilustracijama koje su trebale upotpuniti njegove knjige
o Poreu i porekoj crkvi. U tekstu navodi kako je dao nacrtati i gravirati
(incidere in rame) vie vjernih prikaza natpisa, Eufrazijev monogram te
mozaiki prikaz u glavnoj apsidi s velikim natpisom, a izgleda da je bio
pripremio i tlocrt poreke katedrale18. Od spomenutih bakroreza poznat
je danas samo jedan (sl. 10). Ta je grafika vie puta reproducirana zbog
svoje dokumentarne vrijednosti. Izraena 1763. godine, prikazuje mozaik

3/1887, str. 112-177. Takoer: Della chiesa di Parenzo, Atti e memorie della Societ istriana di archeologia
e storia patria, 8, Parenzo, 1892, str. 185-123. O Negrijevoj ulozi pri umjetnikom opremanju crkava
njegove dijeceze u: E. Lucchese, Gaspare Negri vescovo di Cittanova e Parenzo, un mecenate del
Settecento in Istria, Venezia Arti, 30, Venezia, 2006, str. 289-303.
17
Vidi: Memorie storiche. - Della chiesa.
18
Prva se spominje ploa s s natpisom koji spominje graditeljske radove podestata Wernerija de Gillaco iz
1250. godine (ploa se danas uva u Zaviajnom muzeju Poretine): Questa fatta incidere fedelmente
in Rame, la porgo sotto gli occhi demiei Lettori, con quella spiegazione, che col parere anche molti
Letterati, credo essere alla verit pi conveniente (Memorie storiche, str. 163). Tlocrt katedrale:
nostra Chiesa la di cui la pianta daremo, quando tratteremo della medesima. (Memorie storiche, str.
175). Mozaik u glavnoj apsidi i monogram: Cominciamo adunque dal Mosaico, e dal Monograma
Diamo di essi in primo luogo una fedelissima Copia fatta da Noi dissegnare, et incidere da ottime
mani, e che pu essere da ognuno a suo piacere colloriginale collazionata (Della chiesa, str. 208).

337

u kaloti glavne apside Eufrazijeve bazilike19. Biskup Negri dao je izraditi

i bakrorez s prikazom prednje ploe oltara biskupa Eufrazija s natpisom
(sl. 9) iako se ova ilustracija ne spominje u objavljenom rukopisu Memorie
storiche i Della chiesa20. Primjerci otisaka ovih grafika takoer se uvaju u
zbirci Muzeja Correr. Da bi se gravirale ploe za spomenute bakroreze
bilo je potrebno prethodno izraditi crtee motiva i za taj je zadatak, po
svemu sudei barem za prikaz mozaika, bio iz Venecije pozvan upravo
spomenuti ilustrator Giovanni Grevembroch. Njegovi crtei, po kojima
su graveri izradili plou za tisak, nisu sauvani, ali kada usporedimo neke
detalje na likovima s mozaika u apsidi Eufrazijane sa Grevembrochovim
crteima vidimo odreene slinosti. Naravno da crte, kada se prenosi u
grafiku, moe izgubiti neke, ili puno svojih osobina, ali je moda dovoljno
spomenuti karakteristine male glave na tankim vratovima i velike zasjenjene oi likova u prikazu mozaika u apsidi, a koje emo redom susresti
na Grevembrochovim ilustracijama. Radi se o elementima njegove crtake
manire koja izlazi na vidjelo iako prvenstveno nastoji to je mogue vjernije reproducirati oblike motiva kojega prikazuje. Crtei nadgrobnih ploa
dvaju porekih biskupa su moda takoer trebali posluiti kao ilustracija
za knjigu ili vie njih koje je pripremao poreki prelat21.
Zato bi Negri izabrao upravo Grevembrocha za autora ilustracija? Da li
samo zato to je on moda u tom trenutku bio vjet ili najvjetiji takovim
zadacima? Prinos odgovoru na to pitanje daju nam podaci o povezanosti
ovog likovnog djelatnika i spomenutog Pietra Gradeniga, za kojega je radio
vie od dvadeset godina, te je neko vrijeme i boravio u njegovu domu.
Poreki biskup je sa svojim suvremenikom i sugraaninom po roenju,
Pietrom Gradenigom, bio vezan istim povjesniarskim i antikvarskim sklonostima, ali je vano napomenuti da su oni bili i neposrednije povezani.
Jedna od rijetkih eruditsko-povijesnih rasprava biskupa Negrija tiskanih
za njegova ivota u biti je pismo upueno upravo Pietru Gradenigu. Radi
se o tekstu, podugako naslovljenom Lettera archeologica a S. E. il sig. Pietro
Iznad prikaza figuralne kompozicije izvedene u mozaiku u apsidi Eufrazijeve bazilike i velikog natpisa
koji spominje Eufrazijeve radove stoji naslov: Musivum Antiquum quod visitur in apside Ecclesi Cathedralis Civitatis Parentij in Provincia Histri. Cura st studio Illmi et Rmi D.D. Gasparis de Nigris, Episcopi,
nunc primum in lucem editum anno 1763. Ovaj je bakrorez objavljen kao prilog u knjizi: G. Rinaldo
Carli, Antichit Italiche. Vol. IV, Tav. II, Milano, 1790. U tom je izdanju izostavljen (izbrisan) drugi
redak naslovnog teksta (Cura et studio Illmi et Rmi D.D. Gasparis de Nigris).
20
Na vrhu lista, iznad prikaza oltara tee natpis: Parte interiore del Conservatorio di marmo, che formava lo
stipite dellaltare della capella privata del Palazzo Vescovile di Parenzo nella somit del quale si sono ritrovate le
sagre Reliquie. O oltaru i bakrorezu: E. Russo, Sculture, str. 92-98 (na tom je mjestu citiran primjerak
iz Vatikanske bibilioteke).
21
Bakrorezni portret biskupa Negrija izradio je 1755. godine poznati garfiar Francesco Bartolozzi koji
tada boravi u Veneciji. Tekst na bakrorezu govori da su portret naruili poreki kanonici u znak sjeanja
na mnoga dobroinstva: Casparo de Nigris Veneto Episcopo Parentino Ob plurima canonicis collata Beneficia,
ipsis que restituta antiqua Ornamenta Collegium universum adhuc viventi grati animi Monumentum posuit.
Anno sal. MDCLV. (E. Lucchese, Note al margine di una mostra di dipinti del Settecento veneziano
a Rovigno, Atti e memorie della Societ istriana di archeologia e storia patria, 51/1, Rovinj, 2003, str. 252253). Po ovom je bakrorezu naslikan portret biskupa Negrija koji se uva u Zbirci crkvene umjetnosti
Biskupije Eufrazijane, a kojega se pripisuje pavlinskom slikaru Leopoldu Kecheisenu koji je djelovao u
samostanu u Svetom Petru u umi (V. Brali, u knjizi: V. Brali - N. Kudi Buri, Slkarska batina
Istre. Djela tafelajnog slikarstva od 15. do 18. stoljea na podruju Poreko-pulske biskupije, Zagreb, 2006,
str. 332-333).
19

338

Gradenigo da Santa Giustina intorno ad un antico sigillo da lui posseduto nel

suo Museo e spettante alla Illustre famiglia deSignori Conti Pola di Treviso
koji je tiskan 1757. u 9. svesku (str. 90-108) serije venecijanskog izdavaa
Pietra Valvasensea: Memorie per servire allistoria letteraria22. Porekom
biskupu Negriju venecijanski je senator Pietro Gradenigo oigledno bio
uzor u njegovim eruditskim nastojanjima, to je vjerojatno dovelo i do
odabira istog suradnika kojemu je zadatak bio obogatiti likovnim prilozima njihove arhive i literarne proizvode.
22

Negrijeva Lettera archeologica Pietru Gradenigu bila je tiskana bez autorove privole i znanja, iskvarena
tiskarskim grekama, na to se poalio 5. travnja 1757. u pismu Annibaleu degli Abbati Olivieriju,
eruditu iz Pesara. LEstate passato un cavalliere mio amico, ben noto per il suo illustre Museo, mi
mand limpronto di un antico sigillo spettante a questa Provincia, affinch gliene dicessi il mio
parere: io prontamente lho servito al meglio che ho potuto, ed egli mi mostr tutto laggradimento;
ma improvisamente mi vedo stampata la lettera e inserita nelle Memorie Letterarie del Valvasense,
ma cosi deformata per errori di stampa, che non posso non sentirne un gran dispiacere, mentre incontrandola col mio originale trovo mancarvi le linee intiere, n ho potuto sapere chi lhabbia fatta
stampare, poich varie copie se ne erano sparse. (G. Picciola, Alcune lettere inedite di Monsignor
Gaspare Negri Vescovo di Parenzo, u: Miscellanea di studi in onore di Attilio Hortis, Trieste, 1910, str.
712). Navedena Lettera uenog porekog biskupa ponovno je objavljena krajem 19. stoljea u knjizi:
Notizie storiche di Pola, ed. Coana, Parenzo, 1876, str. 260-271.

Ivan Mateji

Two short Contributions for Professor Rapani

1. In the Crypt of the former Novigrad cathedral there are three marble fragments that are probably
parts of the same ensemble, since they were made of the same material and the carved ornaments
are very similar. The most interesting is the fragment on which a bearded man holding a knife was
carved. The part of inscription reading HAM is preserved on the same marble fragment. It is a well
known Old Testament scene of Abrahams sacrifice, and with the missing part the inscription should
say Abraham. This relief reminds of a large number of similar scenes especially frequent on Early
Christian sarcophagi, but some of its carving characteristics indicate the possibility that it was cut
in the Early Middle Ages.
2. Atrium of Eufrasiana keeps a memorial plate with a relief showing a late bishop. The plate is
heavily damaged, cut short and one side was reshaped into a polygonal edge. It was the result of an
adjustment to serve as a floor of the pulpit that bishop Peteani had built in 1847.
Renaissance characteristics of the relief are obvious in spite of the damages. Drawing of this memorial
plate is kept in the Museum Correr in Venice. It shows the situation before the adjustment, so the
inscription is clearly visible showing that the plate was cut for the grave of the Pore bishop Silvestro
Quirini who kept the position only through 1476. The author of the drawing is well known Venetian
illustrator Giovanni (Ioannes) Grevembroch (1731-1807) and it was probably ordered by another
Pore bishop Gaspare Negri, who intended to use such drawings as illustration in his monograph
on Pore and his churches. Grevembroch is probably also an author of the drawing after which an
etching was made showing mosaics on the main apse of Eufrasius basilica, which was also ordered
by bishop Negri in 1736.
((translation by S. Mateji)

339

eljko Pekovi

Crkva Sv. Stjepana u Pustijerni

rkva Sv. Stjepana u Pustijerni najstarija je sakralna graevina

povijesne jezgre Dubrovnika, spomenuta u relevantnom povijesnom dokumentu. Kao sredinju i najznaajniju graevinu
Dubrovnika spominje je Konstantin VII. Porfirogenet, polovinom 10.
stoljea, u svom djelu O upravljanju carstvom. Danas je u izrazito ruevnom stanju. Sauvani su joj boni zidovi, od kojih se juni uzdie do
samog krovnog vijenca. Ruevna je i apsida koja je sauvana do vijenca
polukalote (sl. 1.1). Sjeverni boni zid najloije je sauvan jer je nakon
viekratnih uruavanja esto bio prezidavan. Proelje crkve takoer je
znatno preureeno i djelomino oljuteno. Izvaen mu je i odnesen
kameni okvir vratiju, a dijelom i ukraeni elementi sa zidova crkve (sl. 1.2).
U potresu 1667. godine crkva se sruila, nakon ega nije bila obnovljena.
Njena naputena ruevina koritena je potom kao vrt, a donedavno i kao
spremite (lapidarij) u kojemu su odlagane skulpture, prvenstveno ranosrednjovjekovne, pronaene pri razliitim zahvatima u povijesnoj jezgri
Dubrovnika. Budui su joj smjetaj unutar grada i povijesna vanost vrlo
veliki i mogu se dobro povezati uz urbani razvitak i gospodarsko stasanje
Dubrovnika, u ovome tekstu, posveenom potovanom i dragom prof.
eljku Rapaniu, donosimo nove spoznaje o njenim fazama izgradnje.
Nau smo pozornost pri tome, prigodno, usmjerili ka ranome srednjem
vijeku jer se tim razdobljem dubrovake prolosti u nekoliko navrata i
iznimno uspjeno bavio i prof. Rapani. Bez njegovih razmiljanja i vrijednih spoznaja i naa nastojanja da dosegnemo ovdje zadani cilj, bila bi
u znatnoj mjeri nedoreena.
No, da bi se bolje shvatila vanost crkve Sv. Stjepana, evo na poetku
nekoliko kratkih napomena o prostornim i povijesnim znaajkama nastanka i razvoja Dubrovnika.

Prostorni i povijesni uvjeti nastanka Dubrovnika

Zaetak urbanog ivota na podruju dananjeg Dubrovnika see u kasnoantiko doba1. Njegov, pak, intenzivniji razvoj zapoeo je naseljavanjem
bizantskog kastruma podignutog najvjerojatnije nad nekim starijim
1

V. FORETI, Pisana povijesna vrela o najranijim stoljeima Dubrovnika, u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, izd. HAD-a, 12, Zagreb, 1988, str. 9-10. V. FORETI, Povijest Dubrovnika
do 1808. godine. Zagreb, 1980, str. 17.

341

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Sl. 1. Ruevna
unutranjost crkve
Sv. Stjepana:
1. pogled prema istoku;
pogled prema zapadu,
foto: . Pekovi.

naseljem, u vrijeme nastojanja bizantskog cara Justinijana I. (527.-565.)

da obnovi i osigura plovidbu istonom obalom Jadrana. Taj kastrum bio
je sagraen nedaleko Epidaura (Cavtata), na vrhu stjenovitoga poluotoka
koji je zatvarao dobro zatienu i sigurnu uvalu. Pojedinani nalazi iz
rimskoga doba, unutar i oko dubrovake povijesne jezgre, svjedoe da je
to podruje bilo naseljeno i ranije2.
Prvi put to naselje spominje Anonimni ravenski geograf u 7. stoljeu kao
Epitaurum id est Ragusium3, a spominjui Raguzij, neposredno poslije Epidaura, navodi ga kao sljedeu postaju na duobalnom plovnom putu. Veza
Epidaura i Dubrovnika slina je, dakle, kao ona Salone i Splita, jer razaranjem ili naputanjem jednog, nastaje i razvija se u njegovoj neposrednoj
blizini drugi, novi grad4. Epidaur je potom izgubio vanost regionalnog
sredita pa utjecaj gubi i njegova biskupija koja je zadnji put spomenuta
530. godine u aktima tadanje salonitanske sinode5. Pretpostavlja se
takoer, da se podaci o epidaurskome biskupu Florenciju iz 592. i 597.
godine vie ne odnose na njegovo epidaursko, nego na novo sjedite u

M. KRAVAR, Oko toponima Ragusa za Dubrovnik, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik, 1997, str. 74-83. I.
ILE, Naselje prije Grada, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik, 1997, str. 97-123. I. MIRNIK, Nalazi antikoga
novca u Dubrovniku, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik, 1997, str. 248-260. To potvruju i rezultati nedavnih
i jo nepubliciranih naih arheolokih istraivanja na Katelu.
3
M. PINDER - G. F. K. PARTHEY, Ravennatis Anonymi Cosmographia. Berlin, 1860, str. 208. S. AE, Civitates dalmatiae u Kozmografiji Anonima Ravenjanina, Diadora, 15, Zadar, 1993, str. 347-439. S. AE,
Kozmografija Anonima Ravenjanina i poeci Dubrovnika, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik, 1997, str.
84-93.
4
P. SKOK, Les origines de Raguse, Slavia, 10, Prag, 1931, str. 449-500. . RAPANI, Marginalija o postanku
Dubrovnika, u: Arheoloka istraivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, izd. HAD-a, 12, Zagreb, 1988,
str. 39-50. . RAPANI, Dubrovaka pripovijest, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik, 1997, str. 145-165. .
RAPANI, Od carske palae do srednjovjekovne opine. Split, 2007, str. 171-210.
5
N. KLAI, Historia salonitana maior. Beograd, 1967, str. 28-32, 77-85. V. FORETI, Povijest Dubrovnika,
str. 20.
6
V. KOAK, Od Epidaura do Dubrovnika, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik, 1997, str. 18-19. Vidi i: .
RAPANI, Od carske palae, u bilj. 4.
2

342

Raguziju6. Dubrovaki crkveni prvak, kao nasljednik epidaurskoga, prema

dvojbenome povijesnome podatku, spominje se prvi put 743. godine7, a
potom tek na crkvenom saboru u Splitu 925. godine i to kao sufragan
splitskoga nadbiskupa8. O jaanju Dubrovnika, kao regionalnog sredita i
kao vanoga uporita rimske crkve, svjedoi i injenica da ve na samom
kraju 10. stoljea, 998. ili 999. godine, postaje nadbiskupskim gradom
kojemu su bili podloni Kotor, Bar i Ulcinj9. Takav njegov status potvren
je i nekoliko desetljea poslije kada je papa Benedikt VIII. (1012.-1024.)
potvrdio samostalnost dubrovake metropolije i njezino pravo na spomenute sufraganske biskupije budui da je ona tada vjerojatno bila ugroena
novim preslagivanjem politikih snaga na junome Jadranu, nakon to
je bizantski car Bazilije II. (976.-1025.) dokrajio Samuilovo carstvo10.
Meu malobrojnim vijestima koje nam stiu iz tih tamnih stoljea ranoga srednjeg vijeka znakovite su i one iz 866. i 867. godine koje opisuju
saracenski upad na Jadran i njihovu petnaestomjesenu opsadu Dubrovnika, kao i njegovo oslobaanje koje je ostvarila mornarica bizantskoga
cara Bazilija I. (867.-886.). Da je ve tada Dubrovnik bio znaajno pomorsko sredite s jakom flotom potvruje i podatak iz 869. godine kada
su Dubrovani prevezli ete hrvatskih i ostalih slavenskih poglavica koji
su sudjelovali u oslobaanju Barija od Saracena11. Otada je Dubrovnik,
kao i vei dio istone obale Jadrana, bio pod bizantskom upravom koja je
u drugoj polovini 9. stoljea znaajnije dalmatinske gradove i vee otoke
organizirala u jednu upravnu jedinicu, u temu Dalmaciju12. U takvoj
teritorijalnoj organizaciji, Dubrovnik na jugu bio je posebna upravna
jedinica zbog ega je spomenuti car Bazilije I. odluio da dalmatinski
gradovi danak plaaju hrvatskim i slavenskim vladarima, a Dubrovani
vladarima Zahumlja i Travunije13.
Dugi period bizantske vladavine nad Dubrovnikom bio je nakratko prekinut 1000. godine kad je mletaki dud Petar II. Orseolo (991.-1009.)
poduzeo vojni pohod, te zauzeo gotovo cijelu istonu obalu Jadrana.
Dubrovnik meutim, nije osvojen vojnim angamanom ve je njegov
nadbiskup iziao u susret mletakoj floti i kod otoia Majsana, blizu
Korule, poklonivi se dudu, priznao mletaku vlast14.
Rije je o prijepisu izgubljene isprave pape Zaharije (741.-752.) kojom spomenute godine taj papa za prvaka
epidaurske crkve postavlja Andriju. Usp. I. PULJI, Uspostava dubrovake metropolije, u: Tisuu godina
uspostave dubrovake (nad)biskupije, Dubrovnik, 2001, str. 24-26.
8
Aktima te splitske crkvene sinode razdvojile su se dubrovaka i kotorska biskupija no, obje su i dalje bile
podlone splitskome nadbiskupu. O tome usp. F. BULI, Sv. Grgur papa i njegovi odnosi s Dalmacijom,
u: Izabrani spisi, Split, 1984, str. 403. V. KOAK, Od Epidaura, str. 37-38. I. PULJI, Uspostava, str.
16-20. O splitskom crkvenom saboru 925. godine vidi: N. KLAI, Historia, str. 96-105. N. KLAI, Izvori
za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb, 1972, str. 33-34.
9
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 20, 22. I. PULJI, Uspostava, str. 43-44.
10
I. PULJI, Uspostava, str. str. 49-50.
11
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 19. F. RAKI, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam
illustrantia. Zagreb, 1877, str. 344, 347.
12
J. FERLUGA, Vizantijska uprava u Dalmaciji. Beograd, 1957, str. 68-86. I. GOLDSTEIN, Bizant na Jadranu.
Zagreb, 1992, str. 83-125.
13
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 19-20.
14
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 37.
7

343

Sl. 2. Tocrt Dubrovnika s

oznaenim prvim fazama
njegovoga urbanoga
razvoja i s poloajem
ranosrednjovjekovnih
crkava: 1. Sv. Marija
od Katela; 2. Sv.
Sergije i Bakho; 3. Sv.
Petar Klobui; 4.
Sv. imun; 5. Sv. Petar
Veliki; 6. Sv. Foska;
7. Sv. Mihajlo; 8. Sv.
Stjepan; 9. Sv. Vid; 10.
Katedrala; 11. Sv. Spas;
12. Sv. Kuzma i Damjan;
13. Sv. Toma; 14. Sv.
Teodor; 15. Sv. Ivan;
16. Sv. Andrija; 17. Sv.
Martin; 18. Sv. Barbara;
19. Sv. Mihajlo Anel;
20. Sv. Bartolomej; 21.
Svi Sveti; 22. Sigurata
- Preobraenje Kristovo;
23. Sv. Nikola; 24. Sv.
Luka, prema: . Pekovi.

U zadnjoj etvrtini 10. stoljea, oko 971. godine, Dubrovnik je za svoga

parca izabrao sv. Vlaha kojemu je 972. godine sagradio manju crkvu na
mjestu dananje katedrale. Krajem istoga stoljea povijest je zabiljeila
jo jednu opsadu, pustoenje i paljenje grada koje je izveo makedonski
car Samuilo (958.-1014.)15.
I tijekom 11. stoljea Dubrovnik je priznavao vlast Bizanta, no s prekidima
od 1000. do 1018. godine kada je bio pod mletakom upravom, te od 1081.
do 1085. godine kada je priznavao suverenitet Normana16.
U posjed dalmatinskih gradova koji su do tada bili podloni Bizantu,
hrvatski kralj Petar Kreimir IV. (1058.-1074.) doao je 1068. godine17.
Vlast hrvatskoga kralja nad dalmatinskim gradovima trajala je i za njegovoga nasljednika Zvonimira (1075.-1089.). Iako o tome nema sigurnih
podataka, vrlo je vjerojatno da je i Dubrovnik u tom periodu bio dijelom
hrvatske drave. Tome na svoj nain svjedoi i natpis na gredi i zabatu
oltarne ograde iz crkve Sv. Mihajla na otoku Koloepu koji kao donatoricu
spominje neku sestru i kraljicu, najvjerojatnije Jelenu, za koju se znade
da je bila sestra ugarskoga kralja Ladislava I. Arpadovia (1077.-1095.) i
ena hrvatskoga kralja Zvonimira18.
O snazi i usponu pomorske snage Dubrovnika tijekom 11. stoljea svjedoi
i vojni uspjeh iz 1032. godine kada su Dubrovani u suradnji s bizant-

V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 25. F. RAKI, Documenta, str. 425-429.

V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 25. F. II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925,
str. 468.
17
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 26-27. J. STIPII - M. AMALOVI, Diplomatiki zbornik Kraljevine
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Vol. I, Zagreb, 1967, str. 102, 112-114.
18
V. DELONGA, Pisana uspomena na jednu sestru i kraljicu s Koloepa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv.
34, Split, 2007, str. 199-211. . PEKOVI, etiri elafitske crkve / Quattro chiese delle isole Elafite. DubrovnikSplit, 2008, str. 102-103.
15
16

344

skom flotom porazili Saracene koji su gusarili uz obale Krfa i Ilirika19. S

Hrvatima i Normanima Dubrovani su 1081. godine u pomorskoj bitki
kod Draa, porazili bizantsku i mletaku flotu kada su se posebice istakli
dubrovaki strijelci koji su, kako se navodi, strelicama pokrili more20.
Priznavanje normanskog suvereniteta omoguilo je Dubrovanima
da prodru na trita Apulije, Sicilije i cjelokupne june Italije pa su ta
podruja u narednim stoljeima bila meu glavnim interesnim sferama
Dubrovana i odskona daska njihova trgovakoga i pomorskog angairanja na Sredozemlju. Osim spomenutih veza s Apulijom u to su doba
uspostavljeni i znatni umjetniki kontakti.
injenica da je na kraju 10. stoljea Dubrovnik bio uzdignut na rang
nadbiskupije, te da mu je to pravo nakon dva desetljea, 1022. godine,
jo jednom bilo potvreno, svakako je doprinijela njegovu naglom gospodarskom i kulturnom prosperitetu, pa e kroz dva naredna stoljea
stara civitas gotovo uetverostruiti svoju povrinu. U 14. stoljeu grad
je doivio posljednja urbana proirenja zauzevi prostor koji je sauvao
sve do danas21.
Povijesni znaaj
U povijesnom i prostornom razvoju Dubrovnika veliko znaenje ima
razdoblje ranoga srednjeg vijeka, vremenski omeeno 7. i 11. stoljeem.
Bizantski car-pisac Konstantin VII. Porfirogenet (945.-959.) navodi da je
grad naseljen nakon seobe naroda, spominje i njegova tri proirenja, te
crkvu Sv. Stjepana s relikvijama sv. Pankracija koja je u sredini grada22. Ve
tada dakle, Dubrovnik je civitas, grad sa svim svojim atributima, zatien
jakim gradskim zidinama (sl. 2)23.
O snazi i postojanosti njegovih tadanjih utvrda najbolje svjedoi spomenuto odolijevanje saracenskoj opsadi 866. i 867. godine, nakon to su
ve bili osvojeni Kotor, Rose i Budva. Grad koji se bavio pomorstvom i
trgovinom, s dobro zatienom prostranom lukom i brojnim brodovljem,
gospodarski je bio vrlo vitalan, zbog ega je nedugo poslije petnaestomjesene opsade bio u stanju prevoziti Hrvate koji su sudjelovali u spome V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 27.
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 26. F. RAKI, Documenta, str. 437.
21
L. BERITI, Urbanistiki razvitak Dubrovnika, Zagreb, 1958, str. 10-18. . PEKOVI, Urbani razvoj Dubrovnika do 13. stoljea, Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik 1997, str. 166-211.
22
Uz spomenute tekstove . Rapania (usp. bilj. 4), o povijesnim podatcima koji se odnose na osnutak Dubrovnika raspravljao je i R. KATII, Aedificaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. Tragom najstarijih
dubrovakih zapisa, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, 18, Split, 1988, 5-38. (Pretiskano u: Uz poetke hrvatskih
poetaka. Split, 1993.). Isto i u: Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik 1997, str. 39-73. R. KATII, Litterarum
studia. Zagreb, 1998, str. 265-274, 285-286. Spomenuti sv. Pankracije prvi je ranosrednjovjekovni zatitnik
Dubrovnika. Poslije ga je, od 971. godine, postupno potiskivao sv. Vlaho, koji je od 1190. godine postao
i slubeni zatitnik grada. Prema Milecijevioj stihovnoj kronici (13. ili 14. stoljee) o najstarijoj povijesti
Dubrovnika, u istoj crkvi Sv. Stjepana Prvomuenika uvale su se i tovale jo i moi svetih Nereja, Ahileja,
Domitile i Petronile.
23
. PEKOVI, Dubrovnik. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada / Dubrovnik. La fondation et le dveloppement
de la ville mdivale. Split, 1998, str. 89.
19
20

345

nutoj opsadi Barija. Svoj tadanji razvitak moe zahvaliti i injenici da

na cijelom prostoru istone jadranske obale, izmeu Kotora i Splita, u
ranom srednjem vijeku nije bilo znaajnijih sredita.
U ranijem srednjem vijeku u Dubrovniku je, kao i u nekim drugim obalnim gradovima, bilo klesarskih radionica koje su kamenim namjetajem
opremale tadanje crkve. Bilo je i slikarskih, to je dokumentirano i nedavno otkrivenim vrijednim ostacima zidnog slikarstva u Dubrovniku i
iroj okolici24.
Dubrovnik je, dakako, razvijao i druge zanate i obrte, no arite svog
gospodarskog napretka usmjerio je ka moru, ka trgovini i pomorstvu.
Najsjajnije razdoblje razvitka doivio je tijekom 15. i 16. stoljea, u
poznato zlatno doba, diplomatski balansirajui izmeu osmanlijskih
osvajaa i stalnih mletakih posezanja, priznavajui jedno vrijeme i hrvatsko-ugarskog kralja25. Presudnu ulogu u ukupnom razvoju Dubrovnika
imala je i njegova posrednika uloga izmeu dravica balkanskog zalea
i Sredozemlja. Susljedno tome razvijala se i uprava dubrovake srednjovjekovne komune, koja se ve 1181. godine naziva comunitas Ragusina
(dubrovaka opina). Povijesna vrela sauvala su ugovore o trgovini,
plovidbi, diplomatskim predstavnitvima u mnogim gradovima Sredozemlja te u dravicama u zaleu26. Kulturna batina Dubrovnika izrazito
je bogata zahvaljujui stoljetnoj gospodarskoj i politikoj stabilnosti, u
poetku male komune koja je kasnije prerasla u Republiku. Kroz sve to
vrijeme stvorena bogatstva nerijetko su bila ulagana u narudbe djela
najuglednijih umjetnika toga doba27.
Iako je domoljubnom politikom i diplomatskom vjetinom uspjela ouvati samostalnost i opstojnost, te izbjei ratna razaranja, Dubrovaku
republiku nisu mimoilazile i nepogode, najprije epidemije kuge, a potom
i desetci potresa koji su unitavali napore prethodnih generacija28. Nakon
najvee trenje 1667. godine u kojoj je postradao itav grad, postavilo
se ak i pitanje opravdanosti njegove obnove ili utemeljenja novoga na
nekome drugome mjestu.
Srednjovjekovlje u Dubrovniku prvenstveno obiljeava izgradnja gradskih
zidina koje su se kontinuirano podizale i opasavale nova proirenja grada
i tada urbanistiki izdvojene sakralne komplekse. Podignute su i brojne
crkve meu kojima je, uz raskono ureenu crkvu Sv. Petra, prvu dubrovaku katedralu, najznaajnija nova, ranoromanika prvostolnica, ija
je izgradnja zapoela poetkom jedanaestoga stoljea29. I druga vrijedna
. PEKOVI, etiri elafitske crkve, str. 72-81.
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 296-302. Dubrovani su priznavali ugarsko-hrvatskog kralja u razdoblju od 1358.-1526. godine te mu redovito plaali tribut. Tako Andrija Gunduli, koji obavlja dunost
dubrovakog kneza 1373. godine, sebe naziva miles regalis, dakle kraljevim vitezom (str. 299).
26
V. FORETI, Povijest Dubrovnika, str. 41.
27
U Dubrovniku su radili mnogi poznati kipari, slikari i arhitekti. Svakako je najznaajniji meu njima
Michelozzo di Bartolomeo (Michelozzo Michelozzi), koji u razdoblju izmeu 1461. i 1464. godine radi na
utvrivanju Dubrovnika, osobito na utvrdama Mineta i Bokar. Vidi kataloge izlobi: Zlatno doba Dubrovnika
XV. i XVI. stoljee, Zagreb, 1987., i Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljea. Zagreb, 1991.
28
O potresima kroz dubrovaku prolost vidi u: V. KOAK, Od Epidaura, str. 5-38.
29
. PEKOVI, Dubrovnik, str. 131-132.
24
25

346

ostvarenja srednjovjekovnoga doba obogatila su graditeljsku, umjetniku

i kulturnu batinu Dubrovnika, pa je na prostoru dubrovake dijeceze nastao i regionalno prepoznatljivi arhitektonski tip jednobrodnih kupolnih
crkvica, kojih je do danas sauvano dvadesetak30.
Prostorni smjetaj
O prostornom razvoju Dubrovnika31 postoje turi povijesni podaci, a
jedan od najpouzdanijih je spomenuti spis De administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta32. To djelo nastalo je polovinom 10.
stoljea (949. godine), a u njemu je o Dubrovniku zapisano ovo: ...Da
se grad Rauzij na jeziku Rimljana ne zove Rauzij, nego jer stoji na strmenitoj
obali, a strmenita se obala rimski zove lau, pa su po tome nazvani Lauzejci,
to e rei oni to sjede na strmenitoj obali. Opa pak navika, koja esto kvari
imena zamjenom slova, pretvorila je taj naziv i nazvala ih je Rauzejcima. A ti
su Rauzejci u starini drali u svojoj vlasti grad zvan Pitaura, i poto je, kada su
ostali gradovi bili osvojeni od Slavena to su boravili u toj provinciji, bio osvojen
i taj grad, te su jedni bili poklani, drugi zarobljeni, a oni koji su mogli pobjei i
spasiti se nastanili su se na mjestima strmenite obale, tamo gdje je upravo sada
grad, poto su ga sagradili, prvo malen, i opet poslije vei, i poslije opet, a pri
tome su poveali opseg njegova zida tako da je grad imao ... jer su se pomalo
irili i mnoili. A od onih to su se preselili u Rausij jesu ovi: Gregorije, Arsafije,
Viktorin, Vital, Valentin arhiakon, Valentin otac protospatarija Stjepana. A
otkako su se iz Salone preselili u Rauzij, jesu 500 godina do danas, to je 7.
indikcija, a godina 6457. U istom pak gradu lei sveti Pankracije u crkvi svetoga
Stjepana, koja se nalazi u sredini grada.33 Porfirogenet, dakle, govori o tri
proirenja grada, te posebno istie crkvu Sv. Stjepana, koja je po njemu
vrlo vana, jer se u njoj uvaju relikvije sv. Pankracija. Ona se uistinu
nalazi u sreditu grada, koji je treim proirenjem obuhvatio Pustijernu34.
Brojne su rasprave o tome tipu crkvica; ovdje posebno upozoravamo na: J. POSEDEL, Predromaniki
spomenici otoka ipana, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 2, Split, 1952, str. 113-128. T. MARASOVI,
Regionalni junodalmatinski tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka, Beritiev zbornik, Dubrovnik, 1960, str.
33-47. . RAPANI, Predromaniko doba u Dalmaciji. Split, 1987, str. 164-174. I. PETRICIOLI, Od Donata
do Radovana. Split, 1990. T. MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji. Split, 1994, str.
81-88. - . PEKOVI, Konzervatorski zahvat na crkvi sv. Petra na otoku ipanu s osvrtom na konstrukcijska
rjeenja kupola na crkvama junodalmatinskog sloga, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 26-27,
Zagreb, 2003, str. 77-92. V. GOSS, Predromanika arhitektura u Hrvatskoj. Zagreb, 2006, str. 97-109. .
PEKOVI, etiri elafitske crkve i tamo navedena literatura.
31
L. BERITI, Utvrenja grada Dubrovnika. Zagreb, 1955, str. 9-136. L. BERITI, Ubikacija nestalih graevinskih spomenika Dubrovnika, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 10, Split, 1956, str. 15-83. L. BERITI,
Urbanistiki razvitak, str. 10-18. - . PEKOVI, Dubrovnik. str. 35-138. . PEKOVI, Nastanak i razvoj
katedralnog sklopa u Dubrovniku, u: Tisuu godina uspostave dubrovake (nad)biskupije, Dubrovnik, 2001,
str. 517-576.
32
GY. MORAVCSIK - R. J. H. JENKINS, Constantine Porphyrogenitus De Administrando Imperio. Washington,
1967, str. 134-135.
33
Prijevod R. KATIIA u: Litterarum studia, str. 256-266. Godina 6457. navodi se prema carigradskoj ili
bizantskoj eri koja raunanje vremena poinje od stvaranja svijeta 5508. godine prije Kr., pa prema dananjem, Gregorijanskom kalendaru odgovara 949. godini.
34
. PEKOVI, Dubrovnik, str. 42.
30

347

Sl. 3. Orto-fotografija
povijesne jezgre
Dubrovnika s ucrtanom
podjelom na est
seksterija i razvojem
gradskih bedema.

Grad se u srednjem vijeku dijelio na est seksterija (gradskih podruja):

Katel, Sv. Petar, Pustijerna, Sv. Vlaho, Sv. Marija i Sv. Nikola ili Prijeko (sl.
3). Takva podjela nastaje nakon to je grad zauzeo cijeli prostor dananje
povijesne jezgre, dakle krajem 13. i poetkom 14. stoljea, a nesumnjivo
ju je potakla Venecija, koja je tada vladala Dubrovnikom. Prema slijedu
izgradnje, prva tri seksterija su najstarija i tvorila su civitas koju spominje
Konstantin VII.
Ne znamo tono razgranienje izmeu seksterija jer nisu sauvane statutarne ili sline odredbe o njihovim granicama. ini se, meutim, da
je ono bilo usko povezano s razvojem i rastom grada. Prvi put skupno
se spominju u odredbi o organizaciji vatrogastva, naknadno uvedenoj u
Statut 1309. godine35, no u njoj se ne biljee njihova imena. U pisanim
izvorima, poimenino se prvi put navode 24. svibnja 1344. godine kada
se spominju sljedei seksteriji: Katel, Sv. Petar, Pustijerna, Sv. Vlaho, Sv.
Marija i Sv. Nikola36. Tijekom 14. stoljea se spominju i u odredbama Velikoga vijea iz 1346. godine37, te u zakljuku Malog vijea kojim se regulira

Statut grada Dubrovnika 1272, Dubrovnik, 1990, knj. VIII, pogl. 60.
Monumenta Ragusina, Libri Reformationum. Vol. 1, Zagreb, 1879, str. 153.
37
Monumenta Ragusina, str. 225-226.
35
36

348

Sl. 4. Povijesni prikaz

Dubrovnika na hridi
okruenoj morem
na crteu K. von
Grnemberga iz
1468. godine.

ienje ulica u pojedinim predjelima grada 1382. godine38. Vjerojatno je

da su seksteriji u tim popisima zapisani prema povijesnom slijedu, onako
kako se razvijao grad.
Dubrovnik je, dakle, nastao na stjenovitom poluotoku koji je zatvarao duboku zatienu uvalu pogodnu za ureenje nove luke u neposrednoj blizini
antikog Epidaura39. Prema davnome objanjenju Porfirogeneta, poetci
su mu na hridini uz more40. Veliina uvale pod njom, kojoj su maritimne
osobine bile pogodne za izgradnju luke, vremenom se mijenjala. Dubine
prikladne za privezivanje brodova izmjerene su u istraivakim sondama
tijekom 20. stoljea oko Kneeva dvora i crkve Sv. Vlaha, a najvee, koje
su sezale i do nekoliko metara dubine, bile su na mjestu dananje Gundulieve poljane. Na sl. 3 sivom crtom oznaen je rub obale u zaljevu. Kraj
duboko zavuene uvale, koja je po svoj prilici na predjelu kod dananje
ulice Luarica, bio je vrlo plitak, a nalazio se priblino izmeu dananje
Boidarevieve i iroke ulice. Izgradnjom i irenjem grada prvotna uvala oko
koje je nastao najstariji Dubrovnik, postupno je nasipana i izgraivana.
Prostor poluotoka koji je zauzimala civitas, prvim Dubrovanima bio je
viestruko zanimljiv jer je zbog visoke i strme obale bio povoljan za obranu, svojim poloajem nadzirao je plovidbu tim dijelom obale i zatvarao
duboku uvalu s june strane (sl. 4). Luka je prirodno bila potpuno zatiena
od bure i zapadnih vjetrova, a njezin najsigurniji dio bio je zapadno od
Katela katedrale, priblino na mjestu dananje Gundulieve poljane. Prvi
kasnoantiki i ranobizantski katel bio je na najviem dijelu poluotoka
kojemu morska (juna i zapadna) strana stoji na visokim liticama (kod
M. J. Dini, Odluke vea Dubrovake republike. Knj. I, Beograd, 1951, str. 206.
A. NIETI, Dubrovaka luka na pomorskim i kopnenim putovima antikih naroda - Ilira, Grka i Rimljana,
Dubrovnik, N. s., 8/4, Dubrovnik 1997, str. 212-247.
40
Vidi bilj. 33. Takvo tumaenje Konstantina VII. Porfirigeneta preuzimaju mnogi povjesniari. M. Kravar,
meutim, pokazuje da je toponim Ragusa grkoga porijekla pa ga, pretpostavljajui na istome mjestu i
mali grki, predrimski emporij, izvodi od pridjevskoga leksema () > Ragusa i to bi znailo otok
pun pukotina na kakvome je Ragusa uistinu i nastala. Usp. M. KRAVAR, Oko toponima, str. 74-83
41
. PEKOVI, Dubrovnik, str. 17-27.
38
39

349

crkve Sv. Marije imaju najveu visinu od 35 metara), a prema sjeveru i istoku blago se sputa prema zatvorenoj uvali. Te padine ujedno su i prirodne
kaskade po kojima se u etapama razvijao i irio ranosrednjovjekovni grad,
pa prouavanje prirodnog terena daje i vrlo vane podatke koji pomau
razumijevanju i ubikaciji poloaja i pravca pruanja tadanjih gradskih
zidina koje su sukladne razvojnim fazama grada41.
Seksterij Katel (ili Katio)
Najstariji dio Dubrovnika, najmanji je gradski seksterij Katel (sl. 5.1), koji
je zauzimao povrinu nekadanjeg kastruma na najviem dijelu poluotoka. Unutar njega bila je sagraena prva dubrovaka crkva posveena
sv. Sergiju i Bakhu. Prostor toga seksterija bio je s june strane omeen
gradskim zidinama, a sa sjeverne dananjom ulicom Od Katela. Neke
crkve i samostani koji su mu u blizini po njemu se nazivaju od katela.
U samome sreditu nalazio se benediktinski samostan s crkvom Sv. Marije, koju se esto imenuje i kao Sv. Mariju od Katela. Najvjerojatnije je
bio izgraen u 6. stoljeu kada je Bizant ponovo uspostavljao pomorsku
prevlast na Jadranu. Hridina na kojoj se nalazio vrlo vjerojatno je bila
utvrena i u ranijem rimskome dobu kako su to pokazala nedavna arheoloka istraivanja samostanskog kompleksa Sv. Marije42. Iz te prvobitne
jezgre grad je nastajao postupnim irenjem po zapadnim i sjevernim
padinama poluotoka.
Seksterij Sv. Petra
Drugi po slijedu nastanka je gradski seksterij Sv. Petra koji je zauzimao
prostor ispod Katela (sl. 5.2), izmeu dananjih ulica Od Domina, Strossmayerove i Gradieve. Nastao je kao prvo gradsko podgrae. U zapadnom
dijelu, koji se naslanja na Katel, izgradnja je bila nepravilna oblika, a u
istonom pravilna pa je najvjerojatnije uspostavljena jo u doba kasne
antike43. Najznaajnija sakralna graevina, po kojoj je taj gradski predio i
dobio ime, bila je crkva Sv. Petra koja stoji nad starokranskim temeljima
U taj seksterij ulazilo se sa sjevera kroz troja vrata: Vrata Celenge, Menetieva vrata i Lavlja vrata44, te s istoka, iz Pustijerne kroz vrata nasuprot
crkvi Sv. Stjepana.
Seksterij Pustijerna
Grad se postupnim irenjem na poluotoku poveao trei put obuhvativi
gradskim zidom prostor Pustijerne (sl. 5.3)45. Sredinja crkva toga prostora,
. PEKOVI - B. MILOEVI, Konzervatorski elaborat samostana Sv. Marije u Dubrovniku. Dubrovnik,
2009.
43
. PEKOVI, Dubrovnik, str. 29-31.
44
O nazivu glavnih gradskih vrata Porta Leonis ili Lavlja vrata vidi u: . PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga.
Dubrovaka predromanika katedrala i njezina skulptura. / La chiesa di S. Pietro Maggiore. La cattedrale preromanico di Ragusa e il suo arredo scultureo. Dubrovnik-Split, 2010, str. 24, bilj. 45.
45
O nazivu Pustijerna usp. . PEKOVI, Crkva Sv. Petra Velikoga, str. 24, bilj. 46.
46
. PEKOVI, Dubrovnik, str. 65-67.
42

350

Sl. 5. Tri prva seksterija

u proirenjima
srednjovjekovnog
Dubrovnika: 1. Katio;
2. Sv. Petar; 3. Pustijerna
(prema: . Pekovi).

351

Sl. 6. Pretpostavljeni
izgled Dubrovnika u
12. stoljeu s crkvom
Sv. Stjepana u seksteriju
Pustijerna. Crte iz 18.
stoljea u: PAD, Arhiv
Bassegli-Gozze, kutija
143, br. 131.

kako navodi Konstantin Porfirogenet 949. godine, bila je ona posveena

sv. Stjepanu. U Pustijernu se ulazilo kroz Vrata Sv. Margarite, koja su nasuprot crkvi Sv. Stjepana i kroz Vrata Pustijerne ili Vrata movare, koja su
se nalazila ispod svodova nadbiskupije, usmjerena prema katedrali (sl. 6).
Na sjevernom potezu zidina Pustijerne, u srednjem vijeku nastaju i mali
dubrovaki arsenali.
Gradski seksterij Pustijernu, odvajao je na zapadnom rubu od seksterija Sv.
Petra, zid koji se pruao u smjeru sjever-jug, danas izmeu ulica Kneza
Hrvaa i Gradieve ulice. Negdje pod svodovima nadbiskupije spajao se sa
zidom sagraenim prema brdu koji je bio uza sjeverni rub seksterija od
Lavljih vrata, iza dananje katedrale, pa do kule Sv. Ivana.
Pustijerna je bila napuena ve u ranom srednjem vijeku. Najznaajniji
poticaj za izgradnju na tome poloaju svakako je njezin smjetaj na
istonome kraju poluotoka, neposredno iznad gradske luke, gdje stoji
kao prirodni tit. Vrlo rano je utvrena gradskim zidom i kulama, vjerojatno ve u 9. stoljeu, a tijekom 12. i 13. stoljea tu je sagraen velik
broj kua uglednih Dubrovana. Naselili su je graani koji su se bavili
pomorstvom, trgovinom i brodogradnjom. Kako doznajemo iz spisa
Konstantina Porfirogeneta, ve je sredinom 10. stoljea sredite gradskog
ivota bilo preseljeno u taj dio grada46. Dubrovnik, koji je tada zauzimao
tri seksterija, Porfirogenet je prepoznao kao civitas, a od crkava u gradu
spominje samo crkvu Sv. Stjepana za koju kae da se u njoj nalaze moi
sv. Pankracija. Sv. Stjepan sagraen je nasuprot vrata koja su iz seksterija
Sv. Petra vodila u Pustijernu, najvjerojatnije kao crkvica pred gradskim
vratima, a prije nego li je taj prostor osmiljen kao trei gradski seksterij

47

. PEKOVI, Dubrovnik, str. 66.

352

Sl. 7. Dubrovaki
lapidarij u unutranjosti
crkve Sv. Stjepana
u prvoj polovini
20. stoljea.

(sl. 6)47. Daljnjom urbanizacijom Pustijerne ostala je u sreditu tog dijela

grada, a koliko joj je smjetaj bio vaan govori i injenica da je ravno do
nje vodila ulica (danas Gradieva) koja je spajala prostor ispred crkve s
Vratima Pustijerne. Tako su se kod crkve sjekle dvije vrlo vane gradske
komunikacije.
Povijesni podatci o crkvi Sv. Stjepana u Pustijerni mogu se nadograditi i
lokalnom tradicijom o kralju Stjepanu i kraljici Margariti koji su ruevnu
crkvu obnovili i kasnije su u njoj bili pokopani. U djelima novijih pisaca
takoer se spominje crkva Sv. Stjepana kao jedno od poznatijih svetita u
Dubrovniku, zbog mnotva relikvija koje su u njoj bile pohranjene. Vidjeli
smo, Konstantin Porfirogenet navodi sv. Pankracija, a Milecije jo i svete
Nereja, Ahileja, Domitilu i Petronilu. Filip de Diversis u svom Opisu
Dubrovnika (1444. godine), u petoj glavi toga djela, takoer spominje Sv.
Petrunjelu i Domicilu, napominjui uz to, da je, meu posebno tovanim
hramovima unutar grada, hram Sv. Stjepana Prvomuenika bio osobito
aen jer su se u njegovoj kapeli uvale relikvije mnogih svetaca.
Ta znaajna dubrovaka crkva u romanici je u dva navrata temeljito bila
pregraena. Krajem 16. stoljea Gradi dobiva dozvolu od pape da premjesti kosti iz ruevnih grobova ispred crkve u zajedniku grobnicu unutar
crkve gdje postavlja i spomen plou. Crkva je sruena u zemljotresu 1667.
godine i vie se nije obnavljala, iako je spomenuta jo jednom, prilikom
nekog obreda, 1740. godine. Ruevni ostatci ponovno su joj bili teko
oteeni u potresu 1979. godine. Radi tumaenja arheolokih spomenika,
prvenstveno lapida koji su u njoj pronaeni tijekom vremena, uvijek treba
voditi rauna i o tome da su u njene ruevne ostatke, nakon 17. stoljea,
donoeni i odlagani nalazi skulptura s razliitih lokaliteta, a nakon istraivanja 1927. godine, neko vrijeme njen prostor je sluio i kao dubrovaki
lapidarij (sl. 7.1-2). Vei dio u njoj prikupljenih spomenika do danas je
sauvan, no, neki su i izgubljeni.Tako 1897. godine, F. Radi opisuje crkvu
i spominje ulomke pluteja ili ciborija koji su ondje deponirani. Na nekima
su i ostatci natpisa kojima danas nema vie traga - jedan i sa spomenom
Sv. Sofije48. Radi je tada donio opis i tlocrt crkve te kapele na sjevernoj

48
49

F. RADI, Razvaline crkve S. Stjepana u Dubrovniku, Starohrvatska prosvjeta, 3/1, Knin, 1897, str. 15-27.
I. FISKOVI, Srednjovjekovna preureenja ranokranskih svetita u dubrovakom kraju, Arheoloka istra-

353

Sl. 8. Radiev tlocrt

crkve Sv. Stjepana iz
1897. godine.

strani ruevine koja je tada uklonjena radi proirenja sjemenita (sl. 8).
Na temelju analize gradnje svih djelova crkve i tada ugraenih spolija iz
8.-9. stoljea, ustvrdio je da kapela nije mogla biti starija od 15. stoljea,
pobijajui tako dotadanje pretpostavke da je i kapela bila izvorni dio Sv.
Stjepana. Usporeujui podatke o starijoj povijesti grada, pretpostavlja da
se pod ruevinama vidljive romaniko-gotike crkve kriju ostatci starije
graevine iz bizantskog doba.
Crkva Sv. Stjepana
Prethodne spoznaje o ranosrednjovjekovnoj crkvi
Crkva Sv. Stjepana istraivana je 1927. godine, kada su unutar romaniko-gotikoga zdanja pronaeni ostatci temelja apside manje jednobrodne
graevine. Ta prva iskopavanja unutar Sv. Stjepana nadzirao je N. Bjelovui, uz suradnju drutva Brae Hrvatskog Zmaja i Hrvatskog starinarskog
drutva (sl. 9.1-2). Lj. Karaman je objavio rezultate tih iskopavanja. Veu
crkvu odredio je kao kasnoromaniku zgradu, a meu kamenim reljefima
pronaenim u crkvi uoio je dva sloja pleterne plastike: geometrijski (9.11. stoljea) i cvijetni (kraj 11.-12. stoljea). Spominje da je ispod kue
naslonjene uz desni zid crkve bilo grobova koji su u to vrijeme ve bili
prekriveni betonom. Tada je dokumentirano est zidanih grobova, tlocrt
vee crkve i pretpostavljeni tlocrt manje crkve (sl. 10). Prema tom tlocrtu,
manja crkva imala je istaknutu apsidu na zaeljnom zidu; izvana pravokutnu, a iznutra potkovastu. Njena irina bila je manja od postojee velike
crkve. Pri tome su ostatci dvaju grobova sa sjeverne strane protumaeni
kao jedan od njenih zidova, a slina zidana struktura, istono od groba
4, objanjena je kao njen proeljni zid. Ta je struktura vidljiva i u tlocrtu
koji je nastao u vrijeme istaivanja 1998. godine, no u revizijskim istraivanjima 2011. godine, nije uoena. Jedna od zidanih grobnica (GR 4),
definirana je kao kosturnica koju je napravio Gradi. Bila je ureena sa dva
slikana crvena Kristova monograma i gotikim krievima. I. Fiskovi 1984.

354

Sl. 9. Unutranjost i
istraivanja crkve Sv.
Stjepana 1927. godine.

Sl. 10. Tlocrt Sv.

Stjepana prema
istraivanjima iz
1927. godine.

godine donosi svoju verziju tlocrta49. Apsida mu je iznutra polukruna a

izvana poligonalna (peterokutna) pa pretpostavlja da je rije o bizantinskoj gradnji. Konzervatorski odjel Dravne uprave za zatitu kulturne batine
u Dubrovniku poduzeo je 1998. godine revizijska istraivanja, prvenstveno
radi definiranja oblika apside ranosrednjovjekovne crkve.
U dosadanjim istraivanjima Sv. Stjepana pronaeno je vie ulomaka
ukraenog kamenog namjetaja iz predromanike crkve koji stilski jasno
svjedoi o dvije njene razvojne faze50. Prva faza pripadala je kraju 8. ili
poetku 9. stoljea, a druga 10.-11. stoljeu. U raniju skulpturu moe se
ubrojiti nekoliko ulomaka koji su moda pripadali interijeru tadanje
crkve Sv. Stjepana. U tim sluajevima rije je o fragmentima mramornih
pluteja i sarkofaga (sl. 11)51, no, kada je rije o Sv. Stjepanu, uvijek treba
ivanja u Dubrovniku i dubrovakom podruju, izd. HAD-a 12, Zagreb, 1988, str. 202.
LJ. KARAMAN, Iskopine u Sv. Stjepanu u Dubrovniku, Dubrovnik, 1/8, Dubrovnik, 1929, str. 273. N.
GJIVANOVI, Otkopine razvaline crkve Sv. Stjepana, Dubrovnik, 1/8, Dubrovnik, 1929, str. 279.
51
Hrvati i Karolinzi. Katalog (ur. A. Miloevi), Split, 2000, kat. br. III.1, str. 122, ua bona stranica sarkofaga
iz Sv. Stjepana u Dubrovniku.
52
Hrvati i Karolinzi, kat. br. III.16, str. 130-131, plutej iz opatije Sv. Mihovila na Prevlaci u Boki. Usp. takoer
50

355

Sl. 11.
Ranosrednjovjekovni
ulomci pronaeni u
crkvi Sv. Stjepana u
istraivanjima
1927. godine.

Sl. 12.
Ranosrednjovjekovni
ulomci pronaeni kod
crkve Sv. Marije
od Katela.

imati na umu i injenicu da ti ulomci ne moraju nuno pripadati toj crkvi,

jer je poznato da je ona, kao privremeni lapidarij, bila mjesto skupljanja i
odlaganja predromanikih skulptura iz Grada i okolice. Uvjetno reeno,
skulpture iz Sv. Stjepana, stilski se vrlo dobro mogu usporeivati s brojnim
primjercima iz Boke52 i s nekima iz Zadra53, koji su preteno datirani u
kraj 8. ili prva desetljea 9. stoljea. Tako plutej iz crkve Sv. Mihovila na
Prevlaci u Boki Kotorskoj ima elemente koji se jasno mogu raspoznati i na
i spomenike (kat. br. 13, 17-20, 26) publicirane u: N. JAKI, Srednjovjekovno kiparstvo do zrele romanike,
u: Zagovori svetom Tripunu. Blago Kotorske biskupije, Zagreb, 2010, str. 99-107.
53
Hrvati i Karolinzi. kat. br. III. 43, str. 151-152, sarkofag iz Arheolokog muzeja u Zadru i kat. br. III.45, str.
153-154, plutej iz zadarske katedrale.
54
Usp. i ulomak pilastra iz crkve Sv. Marije u: Hrvati i Karolinzi, kat. br. III.2, str. 122.

356

pojedinim pilastrima i plutejima iz Sv. Marije od Katela i plutejima iz Sv. Stjepana u Dubrovniku, dok
se na primjercima sarkofaga i pluteja iz Zadra, uz
naglaene vegetabilne motive, pojavljuju i elementi
dvoprutih i troprutih traka s naglaenim horror vacui. Nedavno smo prigodom zatitnih istraivanja
okolia crkve Sv. Marije na Katelu u Dubrovniku
pronali jo nekoliko ulomaka koji pripadaju ovom
vremenskom horizontu (sl. 12.1-4)54.

Sl. 13. Crkva

Sv. Stjepana
za vrijeme istraivanja
1997.-1998. godine.

Istraivanjima 1927. godine djelomino su utvreni ostatci zidova ranosrednjovjekovne crkve. Na

osnovu njih rekonstruiran je njen tlocrt koji je i
publiciran55.Tada je iskopana apsida crkve za koju
se pretpostavljalo da je izvana bila pravokutna, a
iznutra polukruna, a predloena je i rekonstrukcija
bonih zidova na temelju vrlo oskudnih ostataka.
Iz svih dobivenih podataka pretpostavljalo se da
je crkva ranoga srednjega vijeka bila manja jednobrodna graevina ukupne veliine 4,78 x 8,36
metara56. Unutranjost kasnoromanike crkve bila
je ispunjena veim brojem grobova koji su svi tada
bili istraeni. Prilikom ureenja lokaliteta zazidana je romanika bifora na apsidi. Dozidan je i dio
zidova romanike crkve, a takoer su joj na neprimjeren nain i na na
pogrenom mjestu, dograena dva monolitna polustupa. Ugraeni su na
mjestu nedostajueg zidanog romanikog T-polupilastra. Monolitni polustupovi su postavljeni izmeu baze i imposta romanikog polupilastra,
no budui da je monolitni polustup s pripadajuom bazom i kapitelom
neto krai, razlika visine je dozidana, ime je poduprt impost kapitel
koji je izvorno nosio svodovni sustav romanike crkve.
Crkva je ponovo istraivana 1997.-1998. godine (sl. 13)57, kada je napravljen i vei broj konzervatorskih sondi na zidovima. Tom su prilikom
fotogrametrijski snimljeni svi arheoloki nalazi i arhitektura crkve, a
iscrtane su i sve njene zidne strukture (sl. 14)58.
Utvreno je da je predromanika crkva imala izvana pravokutnu, a iznutra
polukrunu apsidu, slino kao i dva druga vrlo znaajna srednjovjekovna
sakralna objekta u povijesnoj jezgri Dubrovnika: crkva Sv. Petra graena
u 10. stoljeu i crkva Sv. Ivana na Pustijerni (danas Gospe od Karmena),
sagraena najvjerojatnije poetkom 9. stoljea (sl. 15)59. Budui su sve te

asopis Dubrovnik, 1/8, Dubrovnik, 1929, str. 257.

Kasnijim revizijskim istraivanjima koje smo izvodili 1997.-1998. utvreno je da su dijelovi predloenih
bonih zidova u stvarnosti zidovi grobova te da je crkva bila znatno vea.
57
Konzervatorski zahvat vodili su tadanji djelatnici Konzervatorskog odjela, projektant-konzervator eljko
Pekovi i arheolog Ivica ile.
58
Snimanje je izveo geodet Miljenko api iz tvrtke Geographica d.o.o. iz Splita,.
59
N. Z. BJELOVUI, Crvena Hrvatska, str. 38-43, sl. 1, 3-4, 7, 12-13. Revizijskim arheolokim istraivanjima
potvrdili smo da je apsida, iako znatno oteena, izvana pravokutna, kako je to bilo definirano i prvim
istraivanjima (usp. tlocrt na str. 257 u asopisu Dubrovnik, 1/8, Dubrovnik, 1929.). No, tlocrt crkve, koji
55
56

357

Sl. 14. Dokumentacija

o crkvi Sv. Stjepana iz
1997.-1998. godine.

graevine nesumnjivo predromanikoga postanka (crkva Sv. Stjepana, uz

to, ima skulpturu 8. stoljea), moe se pretpostaviti da takav oblik apside
predstavlja tradicionalnu gradnju iz poetka ranoga srednjega vijeka. No,
takav njen oblik moe biti i kasnoantiko nasljee, jer upravo starokranske crkve vrlo esto imaju iznutra polukruni, a izvana pravokutni
zavretak prezbiterija.
je tada objavljen, nije prihvatljiv jer je na njemu crkva dvostruko manja od stvarnoga stanja. Stoga je crkva
Sv. Stjepana u dubrovakoj Pustijerni, u naoj literaturi i dobar primjer kada se podatci starijih istraivaa
prenose i dograuju novim spoznajama, a bez dodatnih terenskih provjera. To esto dovodi do pogrenih
zakljuaka koji se potom, kroz literaturi i nove interpretacije, proteu desetljeima. Dogodilo se to i u
raspravi: I. FISKOVI, Srednjovjekovna preureenja, str. 202, kada je umjesto pravokutne, crkva Sv. Stjepana dobila izvana poligonalnu apsidu. Crtanje poligonalne apside nije proisteklo iz revizijskih istraivanja
ve iz samog promiljanja kako bi mogla izgledati. Moda je takva interpretacija potaknuta i nejasnim
podatcima s jedne stare fotografije objavljene u: N. Z. BJELOVUI, Crvena Hrvatska, sl. 1.
60
P. VEI Sveti Donat. Rotunda Sv. Trojstva u Zadru. Split, 2002, str. 68, 101.

358

1.

1.

2.
2.

3.

4.

Sl. 15. Usporedni tlocrti

triju dubrovakih
ranosrednjovjekovnih
crkava sa izvana
pravokutnom i iznutra
polukrunom apsidom:
1. Sv. Petar; 2. Sv.
Stjepan; 3-4. Sv. Ivan.
Sl. 16. Razvojne faze
crkve Sv. Stjepana prema
rezultatima istraivanja
1997.-1998. godine: 1.
predromanika crkva; 2.
ranoromanika faza; 3.
romanika faza.

Istraivanja iz kraja 20. stoljea jo su pokazala da se istoni (apsidalni)

zid ranosrednjovjekovne crkve ne spaja s njenim bonim zidovima onako
kako su to bili predloili istraivai iz 1927. godine. Oni su, naime njene
bone zidove prepoznali u zidovima velikih grobnica, dok je revizijom
utvreno da je istoni zid crkve znatno dui. On se naime prua sve do
ispod bonih zidova romanike crkve, gdje se lomi i nastavlja se pruati
prema zapadu (sl. 16). Ranosrednjovjekovna crkva je, dakle, bila znatno
ira nego su to pretpostavljala ranija istraivanja. Prema nainu zidanja
i sastavu njegove buke, koji su bili vidljivi na apsidalnom zidu, bilo je
mogue pratiti pruanje bonih zidova najstarijega Sv. Stjepana. Tako
je utvreno da je pod sjevernim zidom romanike crkve, a ispod razine
romanikog plonika, sauvan ranosrednjovjekovni zid u visini od oko
0,5 metra kao tri do etiri kora klesanaca zidanih u obilnom sloju morta.
Juni zid je sauvan u znatno veoj visini, do oko 5,50 metara, jer je bio
iskoriten u romanikoj pregradnji crkve i nije stradao u zemljotresima.
Zapadno proelje ranosrednjovjekovne crkve sauvano je samo kao otisak vapnenog morta na kamenu ivcu. Na junom i sjevernom bonom
359

3.

zidu starije crkve pronaeni su i ostaci dva para

masivnih zidanih T polupilastara.
Na junom bonom zidu, u sredinjem traveju,
ostaci su uskih vratiju irine 75 cm (sl. 17). Dobro
su sauvane obje strane zidanog vratnog prolaza te
visina ramena nad kojima je bio luni nadvoj. Tada
provedenim sondiranjem, osim ramena i njegove
irine, nisu pronaeni drugi dijelovi luka. Njegova rekonstrukcija predloena je prema slinim
sauvanim primjerima, osobito prema onima na
priblino istodobnoj crkvi Sv. Donata u Zadru60.

Sl. 17. Predromanika

vrata na junom zidu
crkve.

Ranosrednjovjekovna crkva imala je, dakle, irinu

kasnije romanike pregradnje. Bila je jednobrodna
s unutranjom podjelom na tri traveja, razdijeljena s dva reda zidanih masivnih T-polupilastara.
Oni su bez sumnje nosili pojasnice koje su podravale svodovni sustav. Crkva najvjerojatnije nije
imala kupolu. Njen zapadni, proeljni, zid nije
pronaen, a poloaj mu je pretpostavljen prema
tragovima na bonim zidovima. U iskopavanjima
1997.-1998. godine lokalitet nije arheoloki istraen do potrebne dubine, tj. do kamenoga ivca
ili crvene zdravice, nego samo do razine podnice
predromanike crkve, a zbog nedostatka sredstava
njen zapadni dio gotovo da nije niti istraivan. Izmeu groba 2 i apside,
pronaena je vrlo plitko temeljena zidana struktura, a prema poloaju,
obliku i nainu gradnje, vrlo je vjerojatno da predstavlja temelj oltarne
ograde.
Groblje
Grobovi u unutranjosti crkve ve su bili istraeni u ranijim kampanjama
pa se po prvi put pokualo sondirati izvan crkve, s njezine sjeverne strane.
Ta istraivanja, uz sjeverni zid i apsidu, imala su zadatak uvrditi stanje
temelja romanike crkve, zbog planiranja sanacijskih radova. Meutim,
na cijeloj povrini sonde pronaen je veliki broj grobova koji su mjerenjem
radioaktivnog ugljika u kostima datirani od poetka 9. do 13. stoljea61.
Svi uzorci, ukupno njih est, dali su znaajne repere za datiranje pojedinih
slojeva lokaliteta, a velik broj ukopa govori o kontinuiranom pokapanju
uz crkvu u tom periodu, i to u grobove bez konstrukcija, a zatim i uzidane grobnice u crkvi do konca 17. stoljea. Jedan kostur iz groba izvan
crkve, datiran u 835. godinu, vaan je pokazatelj jer se s njim moe
odrediti vrijeme nastanka groblja oko crkve ve od polovine 9. stoljea,
To je ujedno i terminus post quem non za izgradnju crkve. Nakon spoznaje

Izvjetaj o rezultatima mjerenja LNA-2/12 od 25. 01. 2012. izradio je Institut Ruer Bokovi, Zavod za
eksperimentalnu fiziku - Laboratorij za mjerenje niskih aktivnosti u Zagrebu.
62
Prilikom arheolokih istraivanja 1997.-1998. godine pronaen je vei broj mramornih otkresaka zbog ega
61

360

Sl. 18.
Ranosrednjovjekovni
ulomci pronaeni u
crkvi Sv. Stjepana u
istraivanjima 2011.2012. godine.

o postojanju tako ranog ukopa, uz uvaavanje podataka koje nam je o

toj crkvi ostavio Konstantin Porfirogenet, danas moemo biti jo vie
uvjereni da mramorni pluteji iz druge polovice 8. ili poetka 9. stoljea
uistinu pripadaju kamenom namjetaju Sv. Stjepana (sl. 11, 18.1-5)62.
Nove spoznaje o ranosrednjovjekovnoj crkvi
U istraivanjima koja su provedena 2011. i 2012. godine otkriveni su detalji
koji su upotpunili starije spoznaje o tlocrtnom obliku crkve, a upozorili su
i na neke nove momente o njenom nadgrau. Naime, istraujui kulturne
slojeve ispod romanike podnice uz predromaniku apsidu, razgraena je
grobnica (grob 1) koja se, poloena u smjeru sjever-jug, nalazila u samom
sjeveroistonom uglu predromanike crkve i to na nain da je djelomino
se moe pretpostaviti da je prvi namjetaj Sv. Stjepana, nakon uklanjanja ograde i pregradnje crkve, u njoj
preklesavan za daljnju uporabu.
63
Nakon istraivanja 1998. godine bili smo iznijeli miljenje da je starija crkva imala bavaste svodove ije

361

Sl. 19. Grob 1 u

sjeveroistonom uglu
predromanike crkve
prema istraivanjima
iz 1998. godine.

Sl. 20. Temeljni ostatci

apside i prezbiterijalnog
dijela crkve Sv. Stjepana,
prema istraivanjima
2011.-2012. godine.

362

preslojila njezin istoni zid (sl. 19). Tim zahvatom definirana je izvorna
duina istonog zida crkve, pronaen ugao potkovaste apside, a u sjeveroistonom uglu crkve otkopani znaajni ostatci ugaonog polupilastra. Imao
je pravokutni presjek veliine 50x25 cm, s time da je duom stranicom
poloen uz istoni zid. Isti takav ugaoni pilastar pronaen je potom i u
jugoistonom uglu crkve. Neosporno je utvreno da su ti pilastri zidani
istovremeno sa zidovima crkve jer su na njima pronaeni ostaci zavrnoga
bukanja koje se nastavlja i na pripadnim zidovima. Istraivanjima u
prezbiterijalnom dijelu ranosrednjovjekovne crkve definiran je unutranji potkovasti i vanjski pravokutni oblik njegove apside. Dodue, njeno
vanjsko lice bio je znatnije urueno te je dijelom od njega ostao samo
otisak buke na kamenom ivcu, no, s jasno uoljivom linijom njegova
pruanja (sl. 20).
Istraujui prostor istono od predromanike apside pronaena je kaldrmana bukom povezana podnica to je ostatak poploanja ulice koja se
pruala u smjeru sjever - jug uz apsidu predromanike crkve. Njenim proirenjem prema istoku, u romanici, navedena komunikacija je premjetena
istonije kada je ponovo doticala apsidu produene crkve. Njezini ostaci
pronaeni su prilikom istraivanja okolnoga groblja. Bila je u upotrebi
dugi niz godina jer je kamenje njezine kaldrme bilo izlizano hodanjem
(sl. 21). Postojanje ulica uz istono proelje najprije predromanike, a
potom i romanike crkve koje su ile u smjeru sjever - jug, od ulice Od
Pustijerne do gradskih zidina, kroz sadanje stambene blokove, govori o
postojanju starije ranosrednjovjekovne urbane matrice koja se ne poklapa
s dananjom.
Na zapadnoj strani gotovo je u potpunosti definiran poloaj, oblik i
ralamba proelja predromanike crkve. Na sjevernom bonom zidu i
danas je vidljiva okomita fuga u cijeloj visini zida. To je ostatak ugla starije
graevine koji je na tome mjestu sauvan do visine od 3,6 metara. Od toga
ugla njen zid se protee prema istoku, do renesansnih vratiju sjevernog
Sl. 21. Kaldrma ulice
uz apsidu crkve
Sv. Stjepana.

363

Sl. 22. Razdijelna fuga

na spoju predromanike
i ranoromanike gradnje
na sjevernom zidu s
vanjske strane.
Sl. 23. Ostatak
stepenastog ugaonog
pilastra na spoju
predromanike i
ranoromanike gradnje
sjevernom zidu s
unutranje strane.
Sl. 24. Razdijelna fuga
na spoju predromanike
i ranoromanike gradnje
na junom zidu s
unutranje strane.
Sl. 25. Temeljni ostatci
proelja predromanike
crkve.

bonog zida, u osi Stuline ulice (sl. 22). Ista razdijelna fuga vidljiva je i s
unutranje strane jer se ranoromanika dogradnja samo naslonila na predromaniki zid (sl. 23). S unutranje strane jo je vidljiv i rub slijepe nie
zapadnog proelja koja je bila duboka 19 cm i uzdizala se cijelom visinom
sauvanog zida. Na junom bonom zidu bila je vidljiva ista nasuprotna
fuga (sl. 24),a arheolokim iskopavanjem na tome mjestu takoer su definirani ostatci zapadnoga proelja predromanike crkve. Ostaci slijepe
nie zapadnog proelja uz juni boni zid pronaeni su tek kao otisak
u buki. Sredinji dio zapadnog proelja takoer je prepoznatljiv samo
prema ostatcima buke na stjenovitoj podlozi, irine 88-90 cm. Poloaj i
irina portala na proelju nisu utvreni (sl. 25).
Od predromanike crkve sauvani su dakle, jedino boni zidovi, juni u
visini 4,6 i sjeverni od 3,6 metara. Na njihov zapadni zavretak romanika
prigradnja samo se prislonila. Na oba ta zida, na udaljenosti 1,65 metara
od proelja, jo je jedna vertikalna fuga koja odreuje irinu prislanjanja
zapadnoga zida i njegovog ugaonog pilastra na bonim zidovima. To
se moe potvrditi i nalazom dna profiliranoga ugaonog pilastra koji je
drugaije oblikovan od pravokutnih (veliina im je 50x25 cm) uz istono
proelje. Zidan je trostepenasto, sa stranicama od 25 cm, tako da se na
zapadno proelje i na bone zidove naslanja irinom od 75 cm (sl. 25.1).
Zbog toga se moe pretpostaviti da su iz njegove gornje zone izlazila dva
slijepa luka, jedan uz proelje i po jedan uz bone zidove, dok mu se na

364

sredinju stepenicu naslanjalo rebro krinog svoda. Na taj nain je proelje

koje je imalo irinu 89 cm, slijepim lukom proireno na 114 cm, dok je
tanji boni zid debljine 64 cm, podebljan na irinu od 89 cm. Takav oblik
stepenastog ugaonog pilastra vrlo vjerojatno upuuje na pretpostavku da
je ranosrednjovjekovna crkva bila pokrivena krino-kupolnim svodovima63. Dodavanjem lukova graditelji su, dakle, eljeli proiriti i pojaati
konstrukciju koja je trebala preuzeti optereenje krino-kupolnih svodova
i na taj ga nain rasporediti na sve zidove. Ugaoni pilastri uz istoni zid
su jednostavniji jer je taj dio graevine poduprt zidom i polukalotom
apside. Sline svodovne izvedbe nalazimo, primjerice, u kripti crkve Sv.
Pelagija u Novigradu koja je iz kraja 8. ili poetka 9. stoljea64, u prizemlju
westwerka crkve Sv. Spasa u Cetini iz zadnje etvrtine 9. stoljea65 te u
ranosrednjovjekovnoj kripti crkve Sv. Petra Velikoga u Dubrovniku66.
Ti, kao i drugi primjeri upuuju na uestalu upotrebu takvih svodovnih
konstrukcija u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi istonojadranske obale.
Predromanika crkva Sv. Stjepana u Dubrovniku bila je dakle, jednobrodna graevina kojoj su vanjske mjere 11,5 x 7,3 metara. Istaknuta apsida,
kojoj je vanjska irina 3,7 m, iznutra je potkovasta, izvana pravokutna.
Iz korpusa crkve istaknuta je za 2,2 m. S dva para T-polupilastara bila
je podijeljena u tri nejednaka traveja. Istoni je izrazito uzak, a sredinji
je neznatno iri od zapadnog67. Boni zidovi su joj bili razmjerno tanki
ali su bili ojaani vrlo masivnim T-polupilastrima i ugaonim pilastrima.
Njihova veliina i raspored upuuju na pretpostavku da je crkva bila
zastrta konstrukcijom krino-kupolnih svodova. bukana podnica ranosrednjovjekovne crkve sauvana je u tragovima i nije bila ravna. Iz
nje se mjestimino uzdizao i kameni ivac. Osim zapadnih, ta je crkva
imala vrata i na junom zidu, u sredinjem traveju. Sjeverni zid, vidljiv
uglavnom samo u temeljnoj zoni, najslabije je sauvan jer je u romanici
bio znatnije prezidan. Stoga nemamo niti podataka o moguim vratima
ranoga srednjeg vijeka na njemu. Na sauvanom dijelu sjevernog zida iz
istih razloga nema niti vidljivih tragova slijepih nia kojima su ostatci
prepoznati na proelju. Kako je i istoni zid s apsidom sauvan tek u
temeljnoj zoni, nema podataka niti o njegovoj moguoj ralanjenosti68.

64
65

68

66
67

69

su glavne potiske na bone zidove preuzimali pojaani i vrlo masivni T-polupilastri kojima je irina 114
cm i debljina 75 cm. Bavaste svodove tada smo pretpostavljali jer jo nisu bili otkriveni profilirani ugaoni
pilastri.
Hrvati i Karolinzi, kat. br. I.31, str. 42-46.
A. Miloevi - . Pekovi, Predromanika crkva Svetoga Spasa u Cetini. Dubrovnik-Split, 2009, str. 176184.
. Pekovi, Crkva Sv. Petra Velikoga, str. 85-93.
Istoni je dugaak 1,55 metara, srednji 2,8-3,5 metara, zapadni 2,6-2,8 metara.
Ostaci apside, T-polupilastara, sjevernog i zapadnog zida ranosrednjovjekovne crkve projektom restauracije
arheolokog lokaliteta prezentirat e se u ploniku romanike crkve drugaijim nainom slaganja i vrstom
plonika. Juni zid ranosrednjovjekovne crkve prezentirat e se razliitim nainom fugiranja od kasnijih
pregradnji. Na njemu e biti prezentirana izvorna vrata.
. PEKOVI, Dubrovnik, str. 26. Crkva je preko svoda nad Stulinom ulicom (nekad produetak Gradieve; u

365

366

Sl. 26. Razvojne faze

crkve Sv. Stjepana prema
rezultatima istraivanja
iz 2011. i 2012. godine:
1. predromanika faza;
2. ranoromanika faza;
3. romanika faza.

Romanika crkva
Ranosrednjovjekovna crkva radikalno je pregraivana u doba romanike.
Istraivanja 1997.-1998. godine nisu donijela znaajnijih saznanja o
romanikoj crkvi u odnosu na ono to su nudili sauvani vidljivi ostaci.
Tek su poblie utvrene samo nivelete podova.
Romanike pregradnje nisu mijenjale irinu ranosrednjovjekovne crkve,
a poveanja prostora ostvarena su produljenjem prema istoku i zapadu.
Na istok je produljena priblino za irinu sredinjeg (ireg) traveja ranosrednjovjekovne crkve (sl. 26.3), a na zapad za irinu zapadnog (ueg)
traveja (sl. 26.2). Pored toga, zapadna i istona dogradnja, premda obje
odaju romaniki nain zidanja, nisu realizirane na isti nain, pa se ini da
nisu niti istovremene. Zapadna dogradnja (narteks) izvedena je pravilnim
klesancima koji su uglavnom kvadratnog oblika, relativno malih dimenzija
i s vrlo uskim fugama (sl. 27). Na slian nain zidani su i ostaci svoda nad
Stulinom ulicom koja je crkvu povezivala s nadbiskupskim posjedom (sl.
28)69. Istona dogradnja s apsidom izvana je zidana uglaanim pravilnim
klesancima znatno veih dimenzija u tradiciji i oblicima zrele romanike
(sl. 29). Iznutra je graena neto rustinije jer je crkva bila obukana (sl.
30). Oigledna je i razlika u vrsti kamena kojim su te dogradnje izvedene.
Arheoloka istraivanja ponudila su odgovor na mogui redoslijed dogradnji predromanike crkve. Tako je utvreno da dvije bukane romanike
podnice nisu prele u narteks preko stepenastih ugaonih pilastara ve samo
preko sredine crkve. Naime, dio zapadnoga zida i ugaone lezene nadvisivali su romanike podnice to govori u prilog tome da u toj pregradnji
jo uvijek nisu u potpunosti razgraene, a moda su jo bile i u nekakvoj
konstruktivnoj funkciji. To djelomino potvruju i otisci svodova romanikog narteksa. Na unutranjoj strani zapadnog zida narteksa sauvan
je naime, u potpunosti otisak bavastog svoda, ija su uporita odmaknuta od sjevernog i junog bonog zida za 75 cm. Izmeu pete svoda i
zida vidljive su fuge nie koja nije bila zazidana na isti nain kao drugi
ostatak zida. Tada je nia ujedno bila i uporite lukova irine 75 cm koji
su bili prislonjeni uz bone zidove i koji su relativno tanki (oko 56 cm)70,
a s ukupnom irinom zida i luka od 1,3 metra bili su dostatni oslonac za
bavasti svod narteksa. Zapadna strana lukova oslanjala se na zapadno
proelje koje je neto deblje, no i ono nije bilo toliko masivno (102 cm)
da bi prihvatilo potiske bonih lukova. Stoga je istovremeno, s vanjske
strane proelja dio izgraen svod nad ulicom koji ga je podupirao i stvarao
traenu stabilnost. Druga, istona strana lukova oslanjala se na zapadno
proelje predromanike crkve koje je s druge strane bilo ojaano stepena-

14. stoljeu to je Strassigna, tj. Stranja ulica, koja je vodila do Vrata Pustijerne) bila spojena s nadbiskupskim posjedom. Svod preko ulice i otvori na proelju crkve govore u prilog mogue izravnije povezanosti
s nadbiskupskom palaom, moda i u svrhu olakanoga pristupa i mogunosti sudjelovanja u obredu.
70
Boni zidovi narteksa relativno su tanki i nisu zidani na romaniki nain. Njihov nain gradnje sliniji je
strukturi zidova predromanike crkve tako da je ranoromaniki narteks uistinu mogao zadrati i zidove
starijega, predromanikog narteksa. On je, naime, samo naslonjen na predromaniku crkvu te je mogao
biti izgraen i prije ranoromanike nadogradnje crkve.
71
U prostoru narteksa pronaen je niz krunih rupa raznih promjera do 20 cm u kojima su nekad bile drvene

367

Sl. 27. Unutranja strana

proelja.
Sl. 28. Proelje s
ostatkom svoda u
Stulinoj ulici.
Sl. 29. Dio vanjskoga
lica zida romanike
apside.

stim ugaonim pilastrima i svodovima predromanike crkve. Dogradnja

romanikog narteksa naslonila se dakle, na proelje predromanike crkve
bez povezivanja zidarskim vezovima u kamenu. Proelje predromanike
crkve tom je prilikom znatno rastvoreno, do ugaonih pilastara, o emu
svjedoe spomenute pronaene romanike podnice71. Ranoromaniki
narteks bio je, dakle, dograen na predromaniku crkvu koja je i dalje
zadrala svoj prvotni oblik (sl. 31).
grede. Neke od tih rupa nalaze se i pod zapadnim zidom predromanike crkve. Rije je o drvenim stupovima skele nad kojom su izgraeni svodovi narteksa i oplata luka kojim je rastvoreno zapadno proelje
predromanike crkve.
72
Istoni je irok 4,2 metra, sredinji 4,6 metara, zapadni 2,3-2,5 metara, narteks 2,8-3,1 metara.

368

Druga, mlaa romanika pregradnja znatnije je

pregradila predromaniku crkvu tako da je iskoristitila samo njene bone zidove, no, s njih su tada
uklonjeni masivni T-polupilastri. U toj pregradnji
sruen je i istoni zid sa starijom apsidom pa je
brod crkve produen za 3,7 metara. Takve radikalne rekonstrukcije crkve uvjetovale su i uklanjanje
predromanikih svodova. No, i unutranjost
romanike crkve ponovo je bila podijeljena u tri
nejednaka traveja, a tada izgraene svodove podravali su novi elegantniji romaniki fino klesani
T-polupilastri. I u novoj podjeli unutranjosti,
sredinji travej crkve bio je najiri, istoni neto
ui, dok je zapadni bio najui, u priblinoj irini
ranije dograenog narteksa (sl. 26.3)72.

Sl. 30. Unutranje lice

zida romanike apside.

Da rezimiramo. Predromanikoj crkvi Sv. Stjepana u Dubrovniku u ranoj romanici dograen je

narteks no, ona je i dalje funkcionirala u svome
osnovnom obliku. To potvruje dijelom sauvano proelje i ugaoni pilastari na koje su bili
oslonjeni, s jedne strane svodovi predromanike crkve, a s druge lukovi
i svod narteksa. Zapadna romanika dogradnja, dakle, prva je dogradnja
crkve koja nije bitnije mijenjala svoje gabarite. Druga romanika faza,
znatno je pregradila dotadanju crkvu. Srueni su joj svodovi i masivni
T-polupilastri te zaelje s apsidom. Zadrani su i do danas su joj sauvani
boni zidovi i zapadni ranoromaniki narteks. Od cjelokupnog svodovnog
sustava zadrani su samo lukovi uz bone zidove i svod nad njima. Budui
su bili oslonjeni na dio proelja predromanike crkve i ugaone stepenaste
pilastre, zadrani su i u posljednjoj romanikoj pregradnji73. Umjesto
masivnih T-polupilastara izgraena su dva para tanjih T-polupilastara,
znatno manjeg presjeka i izvedeni od finih klesanaca.
Romanika crkva, slino kao i prethodna, bila je, dakle, podijeljena s
dva para zidanih T-polupilastara u tri traveja. Novooblikovani izdueni
prostor raspodijeljen je tako da se T-polupilastri ne poklapaju s ranijim
ranosrednjovjekovnima. Jedan romaniki T-polupilastar je sauvan gotovo
u cijelosti, s bazom, impostima te dijelom slijepih lukova, profiliranih rebara krinog svoda i pojasnice. Na bazi mu je sauvan otisak T presjeka
koji je u dva kora sauvan i ispod imposta, ime je omoguena njegova
precizna cjelovita rekonstrukcija74.
Od relativno pravilnih klesanaca s uskim sljubnicama sazidana je izvana
i iznutra polukruna apsida. Na sredini apside sauvani su ostaci bifore
koja zavrava pod vijencem koji je dijelio zid apside od polukalote (sl.
32). Na istonom zidu, s obje strane apside, skoro u cijelosti sauvani
su prozori sa srpastim polukrunim lukom (sl. 33.1-2). S vanjske strane

To potvruju ostaci dvije romanike podnice koje nisu prele preko tih zidova.
Prilikom ureenja lokaliteta 1929. godine na ovom je mjestu neadekvatno postavljen monolitni polustup.
75
C. FISKOVI, Prvi poznati dubrovaki graditelji. Dubrovnik, 1955, str. 62-63.
73
74

369

Sl. 31. Ostatci crkve Sv. Stjepana

i dio groblja sa sjeverne strane,
prema istraivanjima iz 2011. i
2012. godine.

Sl. 32. Ostatak bifore po

sredini romanike apside.

apside, na spoju s istonim zidom crkve, sauvana je plitka lezena (sl 34).
Ona svjedoi o postojanju vanjskog vijenca oko apside koji se sastojao od
niza slijepih arkadica nad profiliranim kamenim konzolama. Jedna od tih
konzolica sauvana je u cijelosti (sl. 35).
Takva romanika crkva bila je u nekom trenutku oteena te je obnavljana
u 14. stoljeu. Postoje arhivski dokumenti o popravcima crkve, nakon

370

Sl. 33. Prozori sa strana

romanike apside.

Sl. 34. Lezena na spoju

apside i istonoga zida
romanike crkve.

jednog od brojnih potresa koji su pogodili Dubrovnik75.Tako je za njenu

obnovu i Aneo Ljutica u svojoj oporuci ostavio veliku svotu od dvjesto
perpera76. I slijedee dvije godine biraju se nadzornici radova koji prate
popravak crkve77. U to vrijeme vei broj predromanikih i romanikih
crkava dubrovakog podruja dobija gotike svodove. Radi se prvenstveno
o radovima na popravcima svodova nakon 1348. godine.
76
77

PAD, Testamenta, 5, 2-4.

PAD, Libri Reformationum, II, 76.

371

Crkva Sv. Stjepana sruena je u potresu 1667.

godine i nakon toga vie nije bila obnavljana.
Prijedlog sanacije i prezentacije ostataka
predromanike i romanike crkve
Crkva je 2011.-2012. godine istraivana prvenstveno da bi, osim spoznaja o povijesti
i razvoju ove vrlo vrijedne graevine, bila
restaurirana i prezentirana javnosti te da bi
joj se nala primjerena funkcija.

Sl. 35. Konzolica od

vijenca slijepih arkadica
na apsidi romanike
crkve.

Dananji njen izgled rezultat je pregradnje

romanike crkve do velike trenje 1667. godine. Sauvan joj je juni boni zid, gotovo do
krovnog vijenca romanike crkve. Na njemu
su ostaci romanikih T-polupilastara, njihovih
baza i imposta, te ostatci kamenih pojasnica i profiliranih rebara svodova.
Dijelom su sauvani i otisci svodova na zidu. Pri restauraciji bi trebalo
razliitim fugiranjem zidova naglasiti ostatke starije crkve koji se razlikuju
po strukturi. Takoer bi djelomino trebalo rekonstruirati i T-polupilastre,
osobito prvi par do apside koji je mogue rekonstruirati u cijelosti.
Radi bolje itljivosti arhitekture romanike crkve iji virtualni izgled
moemo dobro razumjeti (sl. 36), te radi zaklanjanja pogleda na nove
betonske i ostale neprimjerene nadogradnje susjednih graevina, trebalo
bi dozidavati i istoni zid romanike crkve i rekonstruirati polukalotu
apside. Time bi se postigla i vea stabilnost mjestimino napuklih zidova
u istonom dijelu crkve. Istom prilikom bi trebalo rekonstruirati romaniki profilirani vijenac na spoju zida i polukalote apside. Dva prozora
na istonom zidu koji se nalaze s june i sjeverne strane apside mogue
je obnoviti prema jasno vidljivim ostatcima. Bilo bi uputno djelomino
rekonstruirati i biforu na apsidi. To podrazumijeva izradu kamenih okvira, bez sredinjeg dijela za koji nema dovoljno egzaktnih podataka. Na
uglovima spoja istonoga s bonim zidovima crkve trebalo bi obnoviti
dijelove imposta i poetke profiliranih rebara svoda koji nedostaju.
Manji popravci i dozidavanja nuna su i na ostatcima pojasnica i profiliranih rebara svoda. Zateeni ostaci svodova imaju sve odlike romanike i
ini se da kasnijim pregradnjama crkve sredinom 14. stoljea nisu znatnije
promijenjeni.
Popravke zahtjevaju i boni zidovi koje treba dodatno uvrstiti. Gornje
zavretke bi im trebalo zatititi bukom i olovnim pokrovom protiv
prodiranja oborinskih voda, a ostatak injektirati odgovarajuim emulzijama. Na njima bi trebali biti prezentirani i ostatci svih faza izgradnje i
pregradnje crkve koje su jasno prepoznatljive.
Sjeverni zid znatno je loije sauvan i viekratno je neprimjereno popravljan. Dijelom je i nagnut pa e mu pojedine dijelove trebati prezidati. Na
njemu su fragmentarno sauvani i ostaci romanike i predromanike
crkve, a fugiranjem bi trebalo razluiti te faze izgradnje. Na sjevernom

372

Sl. 36. Crte prijedloga rekonstrukcije romanike crkve Sv. Stjepana: 1.

uzduni presjek s pogledom prema jugu; 2. tlocrt; 3. pogled na apsidu s
istonim zidom; 4. popreni presjek s pogledom prema istoku;
5. popreni presjek narteksa s pogledom prema zapadu.

373

zidu, u istonom traveju, sauvana je i polovica romanikih vrata. Gornji

dio im je nedavno neadekvatno obnovljen. Tu intervenciju trebalo bi
ukloniti i nanovo urediti cijela vrata i to prema izgledu vrata na bonim
zidovima romanike crkve Sv. Marije na otoku Mljetu.
Proelje crkve u restauraciji i rekonstrukciji trebalo bi tretirati na isti nain
kao i ostale zidove graevine. Na njemu je nuno rekonstruirati i ugraditi
nedostajui kameni okvir portala te nad njim popraviti dio svoda kako bi
se sauvala stabilnost cijeloga zida.
Projektom restauracije lokaliteta trebalo bi predvidjeti i prezentaciju
povijesnih slojeva koji su proizili iz arheolokih istraivanja. Tako bi u
poploanju crkve novim kamenim plonikom, na romanikom nivou,
bilo uputno prezentirati i manju predromaniku crkvu, to bi se moglo
izvesti drugaijom obradom i nainom slaganja kamenih ploa. Lokalitet
bi trebalo opremiti i odgovarajuom rasvjetom i djelomino muzealizirati panoima, predmetima i lapidama koje mogu dodatno objanjavati
pojedine njegove razvojne faze.

374

eljko Pekovi

The Church of St. Stephen in Pustijerna

The church of St. Stephen (Sv. Stjepan) in Pustijerna is the oldest sacral structure of the Dubrovniks
historic core, mentioned in a relevant historic document. It was mentioned as the central and most
important edifice of Dubrovnik by Constantine VII Porphyrogenitus in the mid 10th century, in his
work De administrando imperio. To this church is related a large number of marble pre-Romanesque
sculptures from the late 8th or the early 9th centuries. It was excavated several times in the last century, the latest in 2011-2012. The researches produced forms of an early medieval church and its
two Romanesque additions and modifications.
The pre-Romanesque church of St. Stephen in Dubrovnik was a single-nave, three-bay, structure, of
11.5 x 7.3 m in external dimensions. Its protruding apse, of 3.7 m in external width, was horseshoeshaped inside and rectangular from outside. It protruded from the church body by 2.2 m. It was
divided by two pairs of massive T-shaped pilasters into three bays of different lengths. Its lateral walls
were relatively thin, but strengthened with massive T-shaped pilasters and corner pilasters. Their
size and distribution indicate possibility that the church was covered with a barrel vault. Besides at
west, the church also had door in its southern wall, in the central bay. There are no data about the
outside wall surfaces being divided into blind niches, except for the western faade.
In the early Romanesque period, the pre-Romanesque church of St. Stephen in Dubrovnik was annexed a narthex, however, it continued functioning in its original form. The western Romanesque
annex is the first addition to the church, that did not significantly change its dimensions. The
second Romanesque stage modified the previous church significantly. Demolished were its vaults,
massive T-shaped pilasters and the eastern faade with apse. Kept were, and are still preserved, its
lateral walls and the western early Romanesque narthex. Instead of the massive T-shaped pilasters
erected were two pairs of pilasters of much lesser diameter and made of finely dressed stone. The
newly shaped elongated space was divided by the T-shaped pilasters not matching the previous,
early medieval. One Romanesque T-shaped pilaster has been preserved almost entire, with its base,
imposts and a part of blind arches, moulded ribs of the cross-shaped vault and crossbeam. The apse
had at its outer side a cornice of small blind arcades over moulded stone consoles.
The church was destroyed in the 1667 earthquake, never to have been rebuilt again.
(translation by R. Kekemet)

375

Pavua Vei

Crkvica Sv. Julijane u Splitu

Palaa postade mjesto grada, a grad uvar palae tako bi se najkrae

moglo prepriati knjigu bogata sadraja: Od carske palae do srednjovjekovne opine (Split, 2007). Napisao ju je eljko Rapani, kolega
i prijatelj, prije svega sjajan tuma povijesne zbilje Splita u ranome
srednjem vijeku. Sabiranje tema za knjigu zapoeo je davno s prvim studijama o splitskim natpisima, sarkofazima, kamenim ulomcima Tom
mozaiku prilaem kockicu koju sam sluajno naao na sprudu povijesti
njegovoga grada.

animljivo je da o crkvici Sv. Julijane, koja se nalazi usred povijesne

jezgre Splita na dnu Marulieve ulice, uz Voni trg, postoje tek
oskudne vijesti u pisanim izvorima splitske povijesti pa time openito i literature koja govori o graditeljskom nasljeu Splita. S vremenom
je postala crkvom Svih Svetih te se i ulica pred njom, Marulieva, zvala
Ulicom Svih Svetih. Dugo potom nije bilo poznato gdje se nalazi. Tome
je pridonijelo njeno uklapanje u sklop stambenih zgrada te s vremenom
gubljenje liturgijskih funkcija, time i brisanje iz memorije grada. Na
Santinijevom planu iz 1666. godine nije posebno oznaena. Tek obrisom
ugla na bloku u kome se nalazi. Na Gironcijevom planu iz 1784. godine
i na katastarskom iz 1831. godine ucrtana je punim opsegom i oznaena
kriem. Meutim, na potonjem planu predio u kome se nalazi obiljeena
je imenom Sv. Jakova, naslovnika oblinje crkve S. Giacomo de Colonia,
umjesto S. Juliana de Colonia, kako se u izvorima znalo pisati njeno ime1,
to svjedoi da je na razini toponimije grada 19. stoljea crkvica naprosto
nestala (sl. 1)2.

Ipak, navodi je vizitacija nadbiskupa S. Cosmija iz 1682. godine. Tamo

je opisana kao dvoetana graevina, u prizemlju posveenu kultu Svih
Svetih, a na katu Sv. Julijani. Na kat se pelo mramornim stubama koje
bijahu u vezi s privatnom kuom3. O crkvici Sv. Julijane govori i vizitacija
iz 1603. godine koja se uva u Rimu, u Tajnom arhivu Vatikana. Tamo se
kae da je smjetena nedaleko crkve Sv. Mihovila i crkve Svih Svetih4. Vei
broj izvora, onih koji su u Kaptolskom arhivu Splita, Archivium capituli
Spalatensis, ali i ostalima, crkvicu spominju posredno, navodei njene
rektore, kanonike, beneficije. Grau je koristio I. Ostoji5. Spomenuta je
i u ispravi iz 1338. godine6.
I. OSTOJI, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb, 1975, str. 40.
Arhiv mapa u Splitu.
3
LJ. KARAMAN, Natpis djakona Dobra iz vremena narodne hrvatske dinastije, izd. Bihaa, Split, 1931, str.
6. Takoer i Nadbiskupski arhiv, 47, (navedeno prema: T. MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba
u Dalmaciji. Split, 1994, str. 260).
4
Lj. Karaman pie da se prijepis obiju vizitacija nalazi u Arheolokom muzeju. (LJ. KARAMAN, Natpis
djakona Dobra, str. 6.)
5
I. OSTOJI, Metropolitanski kaptol, str. 39, 40, 179, 198, 222, 258, 279.
6
Cod. dipl., X, 433, (navedeno prema: M. MARASOVI ALUJEVI, Hagionimi srednjovjekovnog Splita,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 15, Split, 1985, str. 281.)
1
2

377

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Sl. 1. Poloaj crkvice Sv.

Julijane pred zapadnim
zidom Dioklecijanove
palae, 11. stoljee
(podatci ucrtani na
suvremenu prostornu
situaciju, arhitektonski
snimak iz Mediteranskog
centra za graditeljsko
nasljee u Splitu).

Meutim, znatno vaniji od svih

ostalih izvora predstavlja natpis na
mramornom nadvratniku s crkvice.
Dvadesetih godina 20. stoljea,
nakon ruenja starinske kue koja
je bila naslonjena s izvanjske strane,
na zapadni perimetralni zid Dioklecijanove palae u Arheoloki muzej u
Splitu donio ga je i poklonio skupa s
mramornom tranzenom Viktor Altaras7. Tu ga je zapazio Lj. Karaman
te analizirao i objavio 1931. godine.
Uinio je to i . Rapani 1971.
godine8. Dokumentiran je takoer
u Katalogu ranosrednjovjekovne
skulpture u Arheolokom muzeju u
Splitu9. Obradila ga je i V. Delonga
1997. godine10. Prema paleografskim odlikama natpisa, na koje je
upozorio upravo . Rapani, i prema stilskim odlikama ornamenta,
nadvratnik po miljenju mnogih
autora ukazuje na ranoromaniko razdoblje. Paleografske odlike
natpisa na njemu srodne onima
na zabatu ograde svetita crkve
Sv. Petra Starog iz Luca u Splitu,
povezuju nadvratnik ujedno s grupom niza meusobno slinih zabata
kasnog 11. stoljea u Splitu11.
Crkvica se nalazi na uglu Marulieve ulice i Vonoga trga. Na sjevernoj
strani na nju je prislonjena kua Altaras. To je moderna zgrada podignuta
u prvoj treini 20. stoljea na mjestu starije kue. Rije je o dvokatnici s
trgovinama u prizemlju i ravnom terasom nad drugim katom. Na junom
zidu istaknut je grb nadbiskupa Sforze Ponzonija (1616.-1640.). Grb je
napravljen u maniri slinih mletakih, s gotikim zupcima na okviru i
srednjovjekovnim titom u sredini. Znamen na njemu u gornjem dijelu
ima tri kria, a u donjem dva polja. Na lijevom je inicijal P, a na desnom
inicijal S. Iza heraldikog znaka krije se vlasnik, prelat koji je 1628.

LJ. KARAMAN, Natpis djakona Dobra, str. 3.

. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
65-67 (1963-1965), Split, 1971, str. 278-279.
9
M. P. Flche Mourgues - P. Chevalier - A. Pitea, Catalogue des sculptures du haut Moyen-Age
du Muse archologique de Split, I, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 85, (= Starohrvatski Solin =
Disputationes Salonitanae IV), Split, 1993, str. 243.
10
V. DELONGA, Ranoromaniki natpisi grada Splita. Predkomunalno doba splitske prolosti. Split, 1997, str. 17.
11
. RAPANI, Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheolokom muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, 60, Split, 1958, str. 110-112. I. PETRICIOLI, Na tragu klesarske radionice iz 11.
stoljea, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 86, Split, 1994, str. 287-292. V. DELONGA, Ranoromaniki natpisi, str. 8-15.
7
8

378

Sl. 2.1. Crkvica

Sv. Julijane na dijelu
Gironcijevog plana
Splita iz 1784. godine
(preslik cjelovite karte u
Mediteranskom centru
za graditeljsko nasljee u
Splitu).
Sl. 2.2. Prostorni okvir
bloka u kome se nalazi
crkvica Sv. Julijane
(podatci iz Gironcijevog
plana Splita iz 1784.
godine ucrtani na
suvremenu prostornu
situaciju, arhitektonski
snimak iz Mediteranskog
centra za graditeljsko
nasljee u Splitu).

godine naredio svojim kanonicima da se sastaju samo u njegovoj palai12. Stoga je mogue pretpostaviti da je sluila kao svojevrsna canonica.
Svakako, to je starinska kua koja bijae sruena u 20. stoljeu. Tom
prilikom zacijelo je vee preinake pretrpjela i biva crkva.
Godine 1978. pohaao sam zadnji semestar na postdiplomskom studiju
Zatita i revitalizacija graditeljskog nasljea u Splitu. Seminarski rad mi je
bio Analiza urbanistikog bloka broj 39 u historijskom centru Splita13. Sklop
je omeen Ulicom Marka Marulia, Vonim trgom i Buvinovom ulicom.
Podloga za analizu bili su crtei iz arhitektonske dokumentacije povijesne
jezgre grada, snimci koje je 1971. godine izradio gradski Zavod za zatitu
spomenika kulture Splita. Posebno zanimljiv detalj na tlocrtu bloka za
mene je bila malena ugaona zgrada s frizerskim salonom u prizemlju te
dubokom oblom niom na istonoj strani, a ispred zapadnog zida Dioklecijanove palae. U toj nii smjetene su stepenice koje iz prizemlja salona
vode na kat. Dio kata je terasa. S jedne strane salon gleda prema Vonom
trgu, a s druge prislonjen je uz kuu Altaras.
Zanimajui se za ono to bi u davnini mogla biti graevina s niom,
ali i openito koliko su stare sve zgrade u mom kvartu i kakvi su bili
zahvati na njima u prolosti, posebno mi je vaan bio podatak na koga
me upozorio profesor Milan Ivanievi, konzervator14. Na pitanje o kui
Altaras uputio me na lanak Lj. Karamana u kome autor spominje Viktora
Altarasa. Tu injenicu povezao sam s izgradnjom kue. Zacijelo je tada
demontiran i nadvratnik koji govori o graevini oito u funkciji crkve.
To nije mogla biti neka druga do li ona koja bijae ucrtana na katastar-

I. OSTOJI, Metropolitanski kaptol, str. 125.

P. VEI, Analiza urbanistikog bloka broj 39 u historijskom centru Splita. Rukopis iz travnja 1978. godine.
14
I ovom prilikom zahvaljujem profesoru M. Ivanieviu na kolegijalnoj pomoi.
12
13

379

skom planu iz 1831. godine uz samu palau

nadbiskupa Sforze Ponzonija i opisana u
vizitaciji iz 1682. godine.

Sl. 3. Tlocrt kata crkvice

Sv. Julijane, danas
prostor frizerskog salona
na Vonom trgu (izvod
iz suvremene prostorne
situacije, arhitektonski
snimak iz Mediteranskog
centra za graditeljsko
nasljee u Splitu).

Tipoloke odlike tlocrta crkvice govore o

jednobrodnom prostoru s oblom apsidom.
Ona je do danas sauvana u punoj visini,
skupa s polukalotom. Moda bi daljnjim
istraivanjma bilo mogue otkriti i neke
ostale izvorne dijelove, a s njima eventualno odgovoriti na pitanje da li je crkvica
prvotno bila dvoetana, da li je njen naos
bio travejima podijeljen, moda i jo neko
pitanje? Na planu grada iz 1784. godine (sl.
2.1) i na katastarskom planu iz 1831. godine
na uglu bloka gdje je smjetena ucrtan je
slobodan prostor pred njom (sl. 2.2). To
pokazuje da je bila kraa od kasnijeg salona.
U cjelini, ini se da je bila iroka priblino
4 m i duga od pretpostavljenog proelja do
zaelja priblino 6 m, na to se nadovezuje
jo apsida duboka oko 1,5 m. Ona je obla, ali
utopljena u ini se u naknadno prigraenu
masu zida. To je vaan detalj koga valja
posebno istraiti, saznati da li je oblina bila
i s vanjske strane apside, ili je moda rije o
15
drukijoj tipolokoj inaici . O svemu tome sud mogu donijeti tek rezultati buduih istraivanja. S njima e se pokazati moda i dijelovi inventara
ukoliko je togod od njega ostalo. Svakako valja naglasiti relativno veliku
visinu apside u odnosu na irinu crkve to je vano osobito u relaciji sa
spomenutim podatkom o njenom dvoetanom prostoru navedenom u
vizitaciji iz 17. stoljea (sl. 3)16.
Nadvratnik je mramorna greda izloena ve dugo kao eksponat u lapidariju Arheolokog muzeja u Splitu. Na licu je duga 118 cm, ali u cijelosti
125 cm, visoka je 20-22 cm, iroka 36-44 cm. U podgledu ima otisak
negdanjeg ulaza s dvokrilnim vratnicama. U gornjem dijelu na licu grede
je horizontalno poloen profil koga ralanjuje niz od 33 ornamenta. Svaki

Govorei o mjestu i obliku crkve Sv. Julijane T. Marasovi, voditelj navedenog postdiplomskog studija, kasnije
je u svojim radovima uvijek navodio i spomenuti seminarski rad, na emu se i ovom prilikom zahvaljujem
profesoru. (Vidi: T. MARASOVI, Graditeljstvo starohrvatskog doba, str. 260. T. MARASOVI, Dalmatia
preromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji III, Split-Zagreb, 2011, str. 336-338).
16
Na Puntamiki pored Zadra nalazi se ruevna predromanika dvoetana crkva Sv. Stoije nastala adaptacijom
rimske cisterne. (Vidi: M. SUI - I. PETRICIOLI, Starohrvatska crkva Sv. Stoije kod Zadra, Diadora, 4,
Zadar, 1955, str. 7-22.) Na otoiu Mrkanu ispred Cavtata u Konavlima nalaze se ostaci crkvice Sv. Mihovila podignute takoer nad antikom graevinom. (Vidi: I. FISKOVI, O ranokranskim spomenicima
naronitanskog podruja, u: Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, izd. HAD-a 5, Split,
1980, str. 246-248.) Meutim, na poluotoku Ratac nedaleko Sutomora u Boki nalaze se ostaci tzv. Kapele
A, dvoetane ranoromanike crkvice koja je takvom nastala po izvornom projektu, a ne adaptacijom starije graevine. (Vidi: M. VASI, Arhitektura i skulptura u Dalmaciji od poetka 9. do poetka 15. veka crkve.
Beograd, 1922, str. 23-24.)
15

380

Sl. 4. Nadvratnik iz
crkve Sv. Julijane u
Arheolokom muzeju
u Splitu:
1. foto: Z. Alajbeg;
2. crte: B. Vjenica.

od njih ima u donjem i gornjem dijelu arkadicu, dva zrcalno postavljena

polukruga osovljena jedan iznad drugoga, koja se dodiruju u tjemenom
dijelu. Doimlju kao malena klepsidra, ili slovo X. Ploha podno profila
je zakoena. Na njoj su uklesana tri kria s trokutasto proirenim krakovima, crux capitata. Jedan je s lijeve strane uz rub nadvratnika, drugi je
na istom mjestu s desne strane, a trei u sredini. Potonji u zoni kriita
ima etiri uklesana uska listia dijagonalno postavljena prema krakovima
kria. Na plohi se u tri reda protee natpis prilagoen prostoru meu
krievima. Zanimljiv detalj tvori ime Sv. Vitala kome se slova penju i
sputaju uz trokutasto proirenje pri dnu donjeg kraka desnog kria.
Pod njim su stisnuta dva slova A i M, AM(en). Prema paleografskim
odlikama natpis je srodan onom na zabatu ograde svetita iz negdanje
crkve Sv. Petra Starog iz Luca u Splitu17. Odlike su sline nizu splitskih
ranoromanikih natpisa koje je sabrala i obradila V. Delonga. Datirala ih je
preteno u prijelazno razdoblje 11. i 12. stoljea, kao i veina autora koje
navodi, a koji su se prethodno bavili pojedinim od tih natpisa (sl. 4.1)18.
tivo na gredi biljei tri naslovnika crkvice: Sv. Julijanu, Sv. Luku i Sv.
Vitala19. Iz njega se vidi da nadvratnik pripada crkvici koju spominju navedeni povijesni izvori i vizitacija iz 1682. godine. U doba potonje crkvica
je imala prizemlje i kat. Donji prostor bio je posveen kultu Svih Svetih,
a gornji zacijelo kao kapela u kui s grbom nadbiskupa Sforze Ponzonija,
kultu Sv. Julijane.
. RAPANI, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi, str. 279.
V. DELONGA, Ranoromaniki natpisi, str. 17.
19
Sv. Julijana je muenica iz Nikomedije. Stradala je 305. godine u vremenu cara Maksimijana. Sv. Luka je
jedan od etiri evanelista. Sv. Vital je muenik navodno iz Lukanije. Stradao je u Dioklecijanovim progonima krana.
17
18

381

Natpis donosim u transkripciji eljka Rapania iz 1971. godine:

+ ECCLESIE SIGNUM DIACONUS DABRO ET CUM FRATER MEO
FUSCO ET CUM FRATER MEO DOMO EDIFICAVI ECCLESIAM AD
ONORE S(AN)C(T)A IULIANAS ET S(ANCTI) LUCAS ET S(ANCT)I
BITALIS AM(EN).
Donosim onaj prijevod koga je uinila Vedrana Delonga 1997. godine:
+ Znak crkve. Ja akon Dobre sa svojom braom Fuskom i Domcom
podigoh crkvu u ast Sv. Julijane i Sv. Luke i Sv. Vitala. Amen (sl. 4.2).
Natpis biljei i akona Dobru koji je sa svojim bratom Fuskom i sa svojim
bratom Domcom sagradio crkvu. Povijesni izvori biljee dva akona s
imenom Dobre, diaconus Dabro filius Petrici i diaconus Dabro filius Diti
kako ih biljei Lj. Karaman20. I. Ostoji navodi i treega21. Meutim, M.
Matijevi-Sokol osporila je vjerodostojnost isprave koja ga biljei navodno 1040. godine. ini se da je rije o falsifikatu22. Dakle, historiari su
uglavnom suglasni da je na Dobre ivio u drugoj polovini ili na koncu
11. stoljea te kao obrazovani benediktinac sastavljao i prepisivao isprave,
osobito za bogatog Splianina Petra Crnog kako ga je predstavila V. Delonga.23
Takva datacija posredno odreuje i vrijeme gradnje, ili moda preureenja
crkvice. Svakako, crkva Sv. Julijane jedna je od onih to su nastale u vijencu sakralnih graevina koje su tokom srednjega vijeka izrastale u prvom
prstenu prostora uokolo zidova Dioklecijanove palae te tako generirale
i prvi suburbani okvir oko nje: Sv. Mihovil in ripa maris, Sv. Julijana, Sv.
Lovre, Sv. Ciprijan, Sv. Eufemija i Sv. Petar Stari u Lucu.

LJ. KARAMAN, Natpis djakona Dobra, str. 7.

I. OSTOJI, Metropolitanski kaptol, str. 79.
22
M. MATIJEVI SOKOL, Neka pitanja o splitskom akonu Dobri (kraj XI. - poetak XII. stoljea), u: Spomenica Ljubi Bobanu: 1933-1994, (ur. M. Kolar Dimitrijevi, I. Goldstein, M. Maticka), Zagreb, 1994, str.
69-71.
23
V. DELONGA, Ranoromaniki natpisi, str. 17.
20
21

382

Pavua Vei

The Church of St. Juliana in Split

The author is publishing results of researches of the church of St. Juliana in Split, the researches that
he conducted in 1978 as part of a seminar paper at his postgraduate studies of Architectural Heritage
Protection and Revitalisation. The remains of this church are by the lateral side of the Altaras house,
an edifice built in 1920s at the site of the 17th century mansion of the archbishop Sforza Ponzoni.
Demolishing the mansion revealed a church lintel, then taken to the Archaeological Museum in Split.
It bears the inscription published by Lj. Karaman in 1931 and again by . Rapani in 1971. The text
reads that the church was erected by the deacon Dobre. The historians who analysed it indicate
the possibility of this having happened in the late 11th century. This was a single-nave church with
a round apse. In the 17th century, perhaps even earlier, it had two stories. The author extends his
seminar paper with results of more recent studies made by various authors who also have dealt with
this church, its location and inscription interpretation.
(translation by R. Kekemet)

383

384

Mladen Ani

Na rubu odranja
Demografska slika Splita u 13. stoljeu

asprave o demografskim gibanjima srednjovjekovnih drutava te iz

njih izvedene projekcije demografskoga stanja pojedinih drutvenih
zajednica pripadaju u red najnezahvalnijih pothvata u koje se danas povjesniar moe upustiti1. Ovdje su pojmovi projekcije i demografska gibanja
namjerno uporabljeni kako bi se odmah na poetku dalo na znanje kako e se
ovo izlaganje kretati podrujem krajnje slabo osvjetljenim sauvanim vrelima,
iz ega proizlazi da e postavljene teze i rezultati biti u najboljem sluaju
tek ueno nagaanje. Zapravo maksimalni je oekivani rezultat ovakvoga
istraivanja ogranien iskljuivo na eventualno utvrivanje temeljnih znaajki
demografskih razvojnih trendova, pri emu e kao najvaniji dokumentarni
oslonac posluiti tri (kako u pokuati dokazati, egzaktne) tvrdnje splitskoga
povjesniara i kroniara 13. stoljea, Tome Arhiakona, koje se odnose na broj
stanovnika Splita u prvoj polovici 13. stoljea.

Problema vezanih uz vrela na kojima se mogu temeljiti demografske procjene

za prostor srednjovjekovnoga Hrvatskoga Kraljevstva2 bili su, dakako, svjesni
i svi oni, dodue rijetki autori, koji su se na ovaj ili onaj nain pozabavili ovim
pitanjem. Posljedica toga je ope stajalite u historiografiji prema kojemu je
nemogue neto preciznije rei o srednjovjekovnim demografskim gibanjima
na prostoru istono od zamiljene crte koja povezuje Petrograd (St. Petersburg)
i Trst (Trieste)3. U hrvatskoj se historiografiji ipak pokuavalo poneto rei
O potekoama koje proizlaze iz pokuaja razmatranja demografskih gibanja svijeta koji nije imao statistike
navike vidi primjerice N. J. G. POUNDS, An Economic History of Medieval Europe, London-New York, 1994, str. 143
i dalje. J. de VRIES, Population, u: Handbook of European History 1400-1600 (ur. T. A. Brady Jr., H. A. Oberman,
J. D. Tracy), Grand Rapids (Mi.), 1996. Drutvene okolnosti pod kojima se u ranomodernoj Europi stvaraju i
oblikuju statistike navike raspravlja i prikazuje P. BURKE, A Social History of Knowledge, Cambridge, 2001, str.
135 i dalje.
2
Pojam srednjovjekovno Hrvatsko Kraljevstvo mi se ini pogodnijim od izriaja hrvatske zemlje, hrvatski
krajevi i slinih neodreenih pojmova. Da su suvremenici bili svjesni znaenja pojma Hrvatsko Kraljevstvo, iako
se on relativno rijetko pojavljuje u vrelima, ponajbolje govori iroko rasprostranjeni izriaj o ostacima ostataka
nekad slavnog Hrvatskog Kraljevstva (reliquiae reliquiarum olym incliti regni Croatiae) koji se ustalio kao opis
posljedica otomanskih osvajanja u 16. stoljeu. Podrobnije o tome srednjovjekovnom Hrvatskom Kraljevstvu
vidi: M. ANI, Od kralja poluboga do prvih ideja o nacionalnom kraljevstvu, u: Kolomanov put. Katalog izlobe, Zagreb, 2002. M. ANI, Zajednika drava - stvarnost ili povijesna utvara, u: Hrvatsko-maarski odnosi
1102.-1918. Zbornik radova, Zagreb, 2004.
3
Tako N. J. G. POUNDS, An Economic, str. 145, navodi poznatu studiju o stanovnitvu Europe u kojoj se izvan
prostora za koji je kalkulirano brojno stanje ostavlja Slavija, s autorovom primjedbom ma to to znailo, dok
de Vries (J. de VRIES, Population, str. 11) izravno spominje crtu koja ide od Petrograda do Trsta, iskljuujui
mogunost ak i uenoga nagaanja za stanje na podrujima istono od te crte.
1

385

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

i o demografskim prilikama, bar za one toke (gradovi), ili rjee podruja

(Dalmacija, u smislu gotovo posve povezanih teritorija distrikta priobalnih
komuna), za koje se neto kako-tako dade razabrati iz sauvanih vrela. Pri
takvim pokuajima utvrivanja trendova u pravilu se, a ovdje u se osvrnuti
na razmatranja Tomislava Raukara koja se u tome kontekstu mogu smatrati
reprezentativnim4, kretalo od prvih iole sigurnijih podataka o broju puanstva
u priobalnim gradovima, to potjeu iz prve polovine 16. stoljea. Iz izvjea
mletakih gradskih poglavara uzimani su tako za to doba aktualni brojani
pokazatelji te se od njih praktino kretalo unatrag. Pri tomu se nastojalo
projekcije na ovaj ili onaj nain uskladiti s brojevima iz prve polovine 16. stoljea, zamiljajui vie ili manje uspinjuu razvojnu putanju, ili stalni, gotovo
neprekinuti prirast stanovnitva, za cijeli srednji vijek5. Neto drugaiji pristup
problemu moe se u najnovije vrijeme uoiti u razmatranjima posljedica
Crne smrti, kune epidemije koja je 1348./1349. godine pogodila istonu
obalu Jadrana, u monografiji Gordana Ravania. Tu je, naime, autor iskazao
skepsu spram uobiajenih shema demografskih gibanja, upozoravajui na niz
injenica iz kojih se moe zakljuiti da je stanovnitvo (grada) Dubrovnika
sredinom 14. stoljea bilo daleko brojnije od u literaturi izreenih procjena6.
No, u svim je ovim istraivanjima najveu potekou predstavljala injenica
da iz razdoblja 13., 14. i 15. stoljea naprosto ne postoje ni najjednostavniji
brojani pokazatelji, to se nikad nije propustilo naglasiti.
No, je li tomu doista tako? ini se, naime, da su u literaturi ostali gotovo
nezapaeni, ma kako grubi i uopeni, stanoviti podaci koji omoguuju da se
u sklapanju projekcija krene obrnutim putem, od prve polovine 13. stoljea.
Ti su podatci do sada ostali nezamijeeni, odnosno, da budem posve precizan,
nerijetko ih se i citiralo ali bez svijesti o tomu to oni stvarno znae. U ovoj
u, dakle, prigodi nastojati od tih grubih i uopenih podataka, oslanjajui se
pri tomu na ideje Davida Herlihya7, sklopiti sliku stanja u sredini 13. stoljea
te preliminarno upozoriti na nain, okolnosti i konzekvence promjena koje
je, za ovako konstruiranu demografsku sliku, donijela epidemija kuge iz
1348. godine.
Brojani pokazatelji o kojima je rije potjeu, kako je ve naznaeno, iz Kronike splitskoga povjesniara i kroniara 13. stoljea, Tome Arhiakona. Oni
se odnose na broj ljudi pod orujem koje je splitska opina mogla mobilizirati
sredinom 20-ih godina 13. stoljea, potom na broj odraslih, punopravnih graana koji su 1240. poloili prisegu novom potestatu te, konano, broj kua u
novom, dakle onome dijelu grada koji se nalazio izvan zidina Dioklecijanove
palae 1244. godine. U sva tri sluaja Toma koristi okrugle brojeve, ali pri
U svojedobno vrlo inovativnoj i poticajnoj studiji o dalmatinskim komunama u 14. stoljeu (T. RAUKAR, Komunalna drutva u Dalmaciji u XIV. stoljeu, u: T. RAUKAR, Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku, Split, 2007.) autor
je razglabanju demografskih promjena posvetio ukupno est stranica (T. RAUKAR, Komunalna, str. 85-91).
5
Vrijedi pripomenuti kako se takve projekcije poklapaju s rezultatima starijih istraivanja za srednjovjekovnu
Poljsku, sumiranim u N. J. G. POUNDS, An Economic, str. 156. Inae, sklop ideja vrlo slian onome to donosi T.
Raukar moe se razabrati iz kratkih razglabanja o demografskim prilikama Trogira kako ih, primjerice, predoava
I. BENYOVSKY, Srednjovjekovni Trogir. Prostor i drutvo. Zagreb, 2009, str. 19-21.
6
Usp. G. RAVANI, Vrijeme umiranja. Crna smrt u Dubrovniku 1348.-1349. Zagreb, 2010, str. 114-121.
7
Iako nezavren, objavljeni Herlihyjev rukopis (D. HERLIHY, The Black Death and the Transformation of the West.
Cambridge (Mass.)-London, 1997.) po naznaenim je idejama jako poticajan za razmatranja dinamike srednjovjekovnih drutava.
4

386

tomu ipak u dva sluaja dodaje i odrednice preko i skoro. Stoga se ini na
ovome mjestu najuputnijim detaljno ogledati Tomine izriaje.
Pripovijedajui o pripremama Spliana za rat 1226. godine s Toljenom i njegovim roacima, koji su prisvojili Ostrog, Toma izrijekom veli8:
Tada Spliani ponu pripremati rat protiv njih. Poalju izaslanika i pozovu svog
kneza Petra. On doe u pratnji velikog broja konjanika i dovede morem i kopnom
cijelu vojsku do utvrde. Gradska je vojska bila prebrojana i utvreno je vie od tri
tisue naoruanih vojnika.
Govorei, pak, o ceremonijalu ustolienja prvoga splitskog potestata Gargana
de Arscindisa iz Ankone u svibnju 1239. godine, Toma veli9:
Poslije toga ustane Gargan i kao ovjek obdaren rjeitou odri sjajan govor. I
poloivi zakletvu za svoje upravljanje, obvezao je prisegom cijelo mnotvo, kako
vlastelu tako i puk, da e se u svemu pokoravati i slijediti njegove naredbe. Zatim je
zapovijedio da se popiu svi koji su prisegli i utvren je broj od gotovo dvije tisue ljudi.
Konano pripovijedajui o za Split traginom pohodu hercega i bana Dionizija
iz 1244. godine i odsudnoj bitci koja se odigrala u gradskome predgrau 12.
srpnja 1244. Toma ovako razlae veliki finale te bitke10:
Tada neprijatelji uu i odmah podmetnu vatru sa zapadne strane, a od jakog i
umnog vjetra sve kue od drveta i prua u tren planu. Vjetar je snano raznosio
plamene jezike i spaljeno je gotovo dvadeset kamenih kua. Tada je izgorjelo vie od
petsto kua unutar prostora ograenog suhozidom.
Ovakvo odreivanje brojanih iskaza dobiva na znaenju uzme li se u obzir
da u prva dva sluaja splitski povjesniar / kroniar jasno ustvruje kako
izneseni brojevi nisu tek rezultat njegove osobne prosudbe. Govorei o broju
ljudi pod orujem u ratnome pohodu iz 1226. i o tome koliko je stanovnika
grada 1240. godine poloilo prisegu pred potestatom Garganom, Toma se
poziva na popisne liste sastavljene u tim specifinim prigodama (vojska je
prebrojana, a svi koji su poloili prisegu su popisani - recensitus te in scriptis
redigi). Dakako, prije dalje ralambe valja svakako otkloniti dvojbe glede
vjerodostojnosti navedenih podataka. Pri tomu bi trebalo poi od injenica
Hrvatski tekst, prema prijevodu Olje Peri, citiran iz Toma Arhiakon. Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika (Thomae Archidiaconi Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum). Split, 2003, str. 165, r. 8-11.
Izvorni tekst, prema istome izdanju (Toma Arhiakon, str. 164, r. 8-12), glasi: Tunc Spalatenses preparationem
belli ceperunt facere contra eos. Miserunt ergo et aduocauerunt comitem suum Petrum, qui ueniens cum magno
equitum comitatu fecit totam expeditionem exercitus per mare et per terram applicare ad castrum. Fuitque
recensitus ciuitatis exercitus, et inuenta sunt plus quam tria milia armatorum (naglasak u hrvatskom i izvornom
tekstu je moj - op. M.A.).
9
Hrvatski prijevod (kao gore) u Toma Arhiakon, str. 195, r. 14-18. Izvorni tekst, prema istom izdanju
(Toma Arhiakon, str. 194, r. 14-19), glasi: Post hec autem surgens Garganus, ut erat eloquens uir, multum
lepide contionatus est. Et prestito sui regiminis iuramento, fecit uniuersam multitudinem tam nobilium quam
popularium uinculo sacramenti astringi, ut essent suis preceptis obedientes per omnia et sequaces. Iussit autem
omnes iuratos in scriptis redigi et inuentus est numerus fere duum milium uirorum (naglasak u hrvatskom i izvornom tekstu je moj - op. M.A.).
10
Hrvatski prijevod (kao gore) u Toma Arhiakon, str. 295, r. 5-8. Izvorni tekst, prema istom izdanju (Toma
Arhiakon, str. 294, r. 7-11), glasi: Tunc introgressi hostes statim apposuerunt ignem ex parte occidentali
et zephyri aura perstrepente asperius omnes domos ligneas et uimineas breui spatio combusserunt uentoque
flammarum globos uiolentibus deprimente aduste sunt domus lapidee quasi XX. Et ita die illo quingente et eo
amplius edes intra septa macerie conflagrarunt (naglasak u hrvatskom i izvornom tekstu je moj - op. M.A.).
8

387

koje govore o nainu Tomina rada i njegovoj navadi koritenja pisanih spomenika koji su mu stajali na raspolaganju11. Iako se pisanim spomenicima
uvelike koristio, Toma to rijetko i izrijekom potvruje, pa stoga, ini se,
nema nikakva valjana razloga posumnjati da je u nekom trenutku imao uvid
i u dva spomenuta teksta popis ljudi pod orujem, sastavljen u trenutku
kada se spremao napad na Ostrog, odnosno popis graana koji su prisegli na
poslunost potestatu Garganu.
Kako, dakle, izgledaju ti najstariji podatci o broju stanovnika Splita i njegova tadanjega kotara, srednjovjekovnoga distrikta u zavrnoj fazi njegova
uobliavanja? U opisu ratnoga pohoda na Ostrog, kako je ve reeno, Toma
navodi da je u sklopu priprema prebrojana prikupljena gradska vojska
(njegov je izvorni izriaj ciuitatis exercitus) te da je utvreno kako je tu bilo
preko 3000 naoruanih. S druge strane, iz opisa poetka Garganove uprave
u gradu vidljivo je da je sastavljena lista sa skoro 2000 imena onih koji su
pred novouspostavljenim potestatom poloili prisegu.
Izmeu te dvije liste (pod realnom pretpostavkom da je prebrojavanje pod
Ostrogom takoer rezultiralo nekom vrsti pisanog popisa) na koje se Toma
poziva stoji vremenski razmak od trinaest godina (vojska je prebrojana 1226.
a oni koji su poloili prisegu popisani su 1239. godine), ali isto tako valja
pripomenuti da te liste ne predstavljaju popise iste kategorije populacije. Ono
to Toma naziva ciuitatis exercitus rezultat je mobilizacije ukupnoga puanstva
gradskoga kotara te pridruivanja vojske kneza Petra, doim je lista iz 1239.
reprezentativni pokazatelj stanja onoga to Toma naziva uniuersus populus
ciuitatis. Dok ona prva upuuje na broj stanovnika cijeloga gradskoga podruja,
ova druga, za koju je popisano cijelo mnotvo kako plemia tako i puana,
daje mogunost naslutiti brojno stanje puanstva u samome gradu. to nam,
dakle, ovi i ovakvi brojevi govore o stanovnitvu onodobnoga Splita? Brojno
stanje gradske vojske daje naslutiti, uzimajui u obzir razliite imbenike
(mogunosti ali i odziv na mobilizaciju, sastav puanstva i njegov drutveni
poloaj, sudjelovanje vojne pratnje kneza Petra itd.), da je sredinom treega
desetljea 13. stoljea cijeli splitski gradski kotar (zajedno s gradom) mogao
imati izmeu 20000 i 25000 stanovnika. Rije je, naravno, ovdje o onome to
je u uvodu naznaeno kao ueno nagaanje nisam se u kalkulaciji strogo
drao dobro poznate postavke o optimalnoj mobilizaciji od 8% odreene
populacije, ve sam poao od postavke da je najvjerojatnije svaki deseti,
jedanaesti ili dvanaesti stanovnik gradskoga distrikta sudjelovao u vojnome
pohodu. S druge strane, petnaest godina kasnije sam je grad, jer je iskljueno
da je distriktualno puanstvo (sastavljeno poglavito od poljodjelaca u razliitim vrstama odnosa s vlasnikom zemlje, ili u mnogo manjem broju sluajeva
od vlasnika zemlje koju su obraivali) sudjelovalo u ceremonijalu uspostave
novoga gradskog poglavara i ujedno uivalo status civisa12 koji je podrazumi U ovome se kontekstu valja pozvati na opirno prikazane i pretresene sluajeve Tomine uporabe pisanih spomenika prema M. MATIJEVI SOKOL, Toma Arhiakon i njegovo djelo. Jastrebarsko, 2002, to naravno ne znai da
Tomin autorski postupak nije podrazumijevao i drugaiji pristup rekonstrukciji povijesti o toj drugoj dimenziji
Tomina autorskog postupka vidi N. IVI, Domiljanje prolosti. Zagreb, 1992.
12
Tko su i to te s kakvim drutvenim statusom bili distriktualci (districtuales) i stanovnici (habitatores), i kako
su se razlikovali od graana (cives), na primjeru kasnosrednjovjekovnoga Zadra raspravlja T. RAUKAR, Zadar
u XV stoljeu. Ekonomski razvoj i drutveni odnosi. Zagreb, 1977, str. 62-65.
11

388

javao polaganje prisege, imao ve gotovo 2000 punopravnih graana. Ne

ulazei ovdje u sloenu i ne ba uvijek plodnu raspravu o koeficijentima uz
pomo kojih se dolazi do broja lanova kuanstava kod popisa ovakve vrsti13,
ostaje zakljuiti da grad te 1239. godine nije mogao imati mnogo manje od
8000, niti pak vie od 10000 stanovnika.
U odsustvu bilo kakvih drugih podataka koji bi koroborirali ovakve, ali i posve
drugaije zakljuke (podsjetit u o broju stanovnika gradova 13., 14. i 15.
stoljea se uvijek govori pravei projekcije iz 16. stoljea unatrag, bez uvjerljive
argumentacije), ovdje se moe i mora osloniti na ono to Toma pripovijeda u
svezi s napadom kraljevske vojske, pod zapovjednitvom hercega Dionizija, na
grad 1244. godine. Kroz opis tijeka bitke kojoj je i sam bio oevidac, splitski
povjesniar / kroniar daje cijeli niz vanih injenica. Iz njegova se razlaganja
dade zakljuiti slijedee:
a. na zapadnoj strani Dioklecijanove palae bilo je do sredine 13. stoljea
izgraeno cijelo novo naselje (suburbium) okrueno suhozidom14;
b. taj se suhozid pruao sve do podnoja Marjana (ve s prvih obronaka Marjana Trogirani, koji su raspolagali potrebnim lokalnim znanjem, su uspjeli
naeti konstrukciju toga istog suhozida15);
c. iz toga proizlazi da je prvi suburbium bio znatno vei od onoga dijela grada
(burgus) koji je na prijelomu 13. i 14. stoljea ograen novim zidom16.
Uzimajui sve ovo u obzir nije teko zakljuiti da Toma ne pretjeruje kad
govori o vie od pet stotina drvenih kua to su izgorjele u poaru koji su
zapalili napadai. O njegovoj preciznosti na stanoviti nain govori i to to
spominje skoro dvadeset kamenih kua koje su stradale u poaru to je jo
jedan dokaz da je splitski povjesniar / kroniar u odreenim segmentima
svoga pripovijedanja vrlo precizan i siguran u ono to govori. K tomu, Tomini
su podatci ovdje daleko korisniji od jednostavnoga broja unitenih kua. Iz
njegova se pripovijedanja, naime, dade razabrati da je povrina grada u ovo
doba ve zahvaala znatno vie od staroga i novog dijela grada, dakle
onoga prostora koji e poetkom 14. stoljea konano dobiti zatitu tvrdog
kamenog zida. Znaenje je takva saznanja u tome da moramo korigirati
polaznu poziciju izrauna gradske povrine kako ju je, s ukupno 8 hektara,
svojedobno utvrdio T. Raukar pokuavajui razabrati gustou naseljenosti
grada u drugoj polovini 14. stoljea17. Uz to, Tomino pripovijedanje otkriva
da je golema veina izgorjelih objekata u podgrau bila podignuta od drveta, ali i da su na vanjskim rubovima tadanjega gradskog prostora kue bile
podizane ak i od prua (domus uiminea).
Kakvo je, dakle, znaenje predoenih, ma kako oni nevjerojatno izgledali,
podataka i kakvu nam demografsku sliku oni ocrtavaju? Valja u prvome redu
naglasiti da je Split sredine 13. stoljea, uza sve korekcije izrauna aktualne
Za hrvatski prinos toj raspravi i eventualno poetnu toku za nju moe se uzeti djelo Z. JANEKOVI RMER,
Rod i grad. Dubrovaka obitelj od XIII do XV stoljea. Dubrovnik, 1994.
14
O predgrau opirno citirajui Tomino pripovijedanje govori G. NOVAK, Povijest Splita. I, Split, 1957, str. 503-504.
15
Toma Arhiakon, str. 292, r. 23-25: Tragurienses ... ascenderunt ad pedem montis et ceperunt in ea parte
commitere prelium macerie.
16
O izgradnji novoga zida opirno govori G. NOVAK, Povijest, str. 504-507, no bez ovakvih zakljuaka.
17
Usp. T. RAUKAR, Komunalna, str. 87.
13

389

povrine gradskoga podruja, po gustoi naseljenosti daleko nadilazio ono to

je, s izraunom od 600 stanovnika po hektaru, T. Raukar svojedobno nazvao
gornjom granicom demografskih i ekonomskih mogunosti. U ovo je doba,
dakle, Split, poklonimo li puno povjerenje Tominim podatcima (a vidjeli smo
da nema razloga ne postupiti tako), imao gustou naseljenosti izmeu 700
i 800 stanovnika po hektaru. Dobar dio, iako ne znamo stvarne omjere, te
populacije predstavljalo je vrlo siromano puanstvo, na rubu egzistencije
sjetimo se samo kua od prua. Ukratko, bila je to upravo onakva situacija kakvu, uopeno u europskim okvirima, opisuje D. Herlihy drutvo u
slijepoj ulici prenaseljenosti, koja ga dri na samome rubu samoodranja,
pod stalnom prijetnjom gladi i epidemija18. Ovdje se, u naem sluaju, vrijedi
samo podsjetiti reima trgovine itom kako ga registrira splitski Statut s
poetka 14. stoljea19, odnosno injenice da je ban Pavao ubi Bribirski, koji
je kontrolirao gradove od Omia do Zadra na razmeu 13. i 14. stoljea, svoje
usluge napuljskome dvoru naplaivao poglavito u dozvolama za izvoz ita20.
No, valja svakako odmah i upozoriti osim za Split, nemamo za ovo doba
nikakve sline podatke za ostale primorske gradove. Jedino to s kakvom takvom sigurnou moemo ustvrditi jest zakljuak da su Zadar i, vjerojatno,
Dubrovnik i u ovo doba bili brojem populacije vei od Splita. Temelj za takve
tvrdnje predstavlja svijest o vanosti ova dva grada rije je o vrlo vanim
postajama na jednom od dva najvanija europska plovidbena puta toga doba,
onome koji povezuje Veneciju i Konstantinopol. Pomorska tehnologija toga
doba, naime, nalagala je kao optimalan rok za zaustavljanje brodova koji su
plovili tom rutom svakih sedam dana, i to poradi temeljite popune rezervi.
Zadar, pak, i Dubrovnik se nalaze upravo na takvim meusobnim, ali i u
odnosu na Mletke, udaljenostima da su predestinirani kao mjesta zaustavljanja 21. Ve je i zbog toga jasno zato su onda Mleani tijekom 12., 13. i 14.
stoljea ulagali toliku energiju i sredstva u zadobivanje pune kontrole nad tim
gradovima. S druge strane, takav je poloaj donosio i prosperitet a s njim i
demografski rast, to se za Zadar moe, bar posredno, i potvrditi. Tu se valja
samo prisjetiti de Villehardouinova opisa grada zatvorenog visokim zidovima
i visokim tornjevima, takvoga da bi uzalud traili ljepi i bogatiji grad22. Da
nije rije o pretjerivanju potvruje injenica da je taj isti grad dvadeset i dvije
godine prije dolaska kriara, sve od 1180. godine, odolijevao svim mletakim
pokuajima osvajanja, ukljuujui i tri pohoda u kojima su Mleani angairali golemi dio svojih tadanjih gospodarskih i vojnih potencijala. Njegovu
napuenost zasvjedouje injenica da je unato relativno velikoj povrini
antike jezgre, od ak 28 hektara (skoro tri puta vea povrina od one koju je
zauzimao Split sa starim dijelom i podgraem), i on u 13. stoljeu dobio
podgrae, koje je, sa svoje strane, s povrinom od 18 hektara, i samo bilo
gotovo dvostruko vee od Splita23. S niom gustoom naseljenosti, bez obzira
D. HERLIHY, The Black Death, str. 39 i dalje.
Odredbe Statuta detaljno prepriava G. NOVAK, Povijest, str. 443-444.
20
Usp. D. KARBI, ubii Bribirski do gubitka nasljedne banske asti (1322.), Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti
Zavoda za povijesne i drutvene znanosti HAZU, 22, Zagreb, 2004, str. 14 i dalje
21
O svemu tomu vidi podrobnu raspravu u: J. E. DOTSON, Foundations of Venetian Naval Strategy from Pietro
II Orseolo to the Battle of Zonchio, Viator, 31, Los Angeles, 2000.
22
Citirano prema prijevodu Petra Skoka u: P. SKOK, Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202. Zagreb, 1951,
str. 91-92.
18
19

390

je li ona iznosila oko 170 stanovnika na 1 hektar24, ili je ipak bila znatno
vea (to mi se ini vie no vjerojatnim), i s bogatim okruenjem itorodnih
Ravnih Kotara i otoka, mora se zakljuiti da situacija Zadra nikad nije bila ni
blizu slijepoj ulici prenaseljenosti u koju je ve od sredine 13. stoljea zapao
Split. Takvome razvoju prilika, meutim, mnogo je blii bio Dubrovnik, iji
golemi demografski rast upravo u 13. stoljeu zasvjedouje prostorno irenje
grada, kojim je njegova povrina vie no udvostruena.
Ocrtavi u najgrubljem orisu na ovakav nain demografsku sliku gradova,
odnosno bar tri najvanija meu njima, u drugoj polovini 13. stoljea, ostaje
zakljuiti da prva polovina 14. stoljea u tome smislu nije donijela nikakvih
bitnih promjena. No, kakogod je odravanje krhke ravnotee u slijepoj ulici
prenaseljenosti, ili na gornjoj granici demografskih i ekonomskih mogunosti25, bilo teko, mora se zakljuiti da je realno bilo samo pitanje vremena kada
e se pojaviti neki vanjski imbenik koji e tu krhku ravnoteu poremetiti. Taj
vanjski imbenik se doista i pojavio u zimu 1348. godine u obliku epidemije
kuge, crne smrti, koja je u svega nekoliko mjeseci nepovratno prorijedila
populaciju gradova, svevi je, ako se smije zakljuivati prema primjeru Dubrovnika, na manje od polovice dotadanjeg broja stanovnika26. Uzimajui u
obzir europska iskustva s epidemijom, ne ini se nerealnom pretpostavka da
je u uvjetima guste naseljenosti, odnosno prenaseljenosti i s time povezane
guste mree interakcija i komunikacija, te odsustva bilo kakve profilakse,
demografski gubitak u najveim gradovima mogao dosegnuti i 60% populacije, kao to se dogaalo u najgue naseljenim europskim gradovima. Takva
projekcija posve odgovara apokaliptinome opisu kuge to ga je ostavio splitski
kroniar A. Cutheis27, to dakako ne znai da taj opis ne sadri i suvremene
literarne topose, poput opisa ponaanja ivotinja ili prirodnih nepogoda koje
u naknadnoj racionalizaciji postaju predznaci nadolazee katastrofe. S takvim
gubicima, stanovnitvo je Splita, primjerice, u samoj sredini 14. stoljea doista
moglo spasti na svega tri do etiri tisue ljudi, kako je to svojedobno prilino
nerazgovjetno procjenjivao G. Praga (iako svoju projekciju Praga ostavlja bez
ikakva objanjenja)28. Uslijedila su desetljea demografske obnove gradova,
obnove koja je mnogo manje poivala na prirodnom prirastu, a mnogo vie na
pravome plimnom valu migracija s prostora dubokoga zalea istonojadranske
obale, praktino s cijelog podruja od Drave do Jadrana29. No, ta obnova nikad
vie, sve do 19. stoljea, iz raznorodnih razloga, nee od gradova napraviti ono
to su bili u 13. stoljeu, odnosno do kune epidemije 1348./1349.
S ovako postavljenim temeljnim odrednicama demografskih trendova u
nekim primorskim gradovima 13. i 14. stoljea postavlja se pitanje na koji


25

26

27

Usp. za ove injenice T. RAUKAR, Dalmatinske, str. 87.

T. RAUKAR, Dalmatinske, str. 88.
Izriaj koji koristi T. Raukar (usp. T. RAUKAR, Dalmatinske, str. 87).
Vidi G. RAVANI, Vrijeme, str. 114-121.
Prijevod Cutheisova opisa kuge na suvremeni hrvatski jezik Vladimira Rismonda vidi prema: A. Cutheis, Tabula,
u: Legende i kronike. Split, 1977, str. 191-194; snimke izvornog latinskog teksta prema Rukopisu budimpetanske
Nacionalne biblioteke Szchnyi na str. 389-391 istoga izdanja.
28
Vidi G. PRAGA, Testi volgari spalatini del trecento, Atti e memorie della Societ dalmata di storia patria, 2, Zara,
1927, str. 42.
29
O demografskoj obnovi priobalnih gradova u drugoj polovini 14. stoljea, u poneto drugaijem kontekstu od
onoga kakav je ovdje predoen, opirno govori T. RAUKAR, Komunalna, str. 88-91.
23
24

391

nain i kako ih uskladiti s opim obiljejima gospodarskoga razvoja istih tih

gradova u drugoj polovini 14. stoljea. Problem, naime, proizlazi iz nedvojbene
injenice, koju zasvjedouju u ovo doba sve brojnija vrela, da gradovi u drugoj
polovini 14. stoljea doivljavaju pravi boom. U dosadanjim, dodue rijetkim,
pokuajima konstrukcije eksplanatornih shema za objanjenje takve razvojne
putanje, promjena se gospodarske dinamike vezivala prije svega uz politike
promjene. To se, dakako, u prvome redu odnosi na smjenu mletakoga vrhovnitva onim ugarsko-hrvatskoga kralja. Takvo objanjenje nedvojbeno ima
stanovita uporita, ako nita drugo ono u injenici da je nova i jedinstvena
politika vlast donijela ujednaavanje uvjeta poslovanja i doprinosila intenziviranju razmjene. No, primjer Dubrovnika, koji je i nadalje u politikom
smislu ostao izoliran u odnosu na podruje gospodarske ekspanzije a ipak je
takoer doivio izraziti boom, kao i podrobnije razlaganje dinamike gibanja
u drugim gradovima, pokazuju da politike promjene ne iscrpljuju popis
uzroka promjena. tovie, ini se da u eksplanatornoj shemi te promjene ne
bi trebale imati ak ni odlunu ulogu.
Ovdje se, naime, opet vraam na ideje to ih je u svome nedovrenom
rukopisu izloio D. Herlihy. Ukratko, njegova se razmatranja svode na zakljuak da je decimiranje europske populacije, koje je bilo posljedica kune
epidemije, stubokom promijenilo cijeli europski demografski i gospodarski
sustav. Drutvo koje je do 1348. gro energije usmjeravalo na odranje krhke
ravnotee na gornjoj granici demografskih i gospodarskih mogunosti
nalo se nakon te godine u posve novom okruenju. Odranje i reprodukcija
mnogo manjega broja ljudi zahtijevali su znatno manje rada i energije, dok
je istodobno skoila cijena rada, ali su stvoreni i uvjeti (prostorni i drugi) za
razvoj gospodarskih djelatnosti izvan kruga proizvodnje itarica. Rezultat
takve promjene bila je diverzifikacija gospodarstva i oslobaanje potencijala,
kako onog ljudskog tako i kapitala, za pothvate koji su bili usmjereni na neto
vie od golog odranja30. Drugim rijeima, kvaliteta ivota i prohtjevi onih
koji su preivjeli crnu smrt postali su znatno vii, a sve je to onda vodilo u
uzlaznu krivulju razvoja.
Cjelovit odgovor na pitanje mogu li se uope, i ukoliko mogu u kojoj onda to
mjeri, ovakva objanjenja potvrditi ili osporiti ralambom stanja na istonoj
obali Jadrana i na irokome prostoru njezina zalea, svojim implikacijama
daleko nadilazi ambicije postavljene u ovoj prigodi. Umjesto toga mogu samo
upozoriti da postoje mnogi pokazatelji koji i na ovome naem prostoru potvruju osnovne Herlihyjeve postavke. Dovoljno je, samo radi ilustracije i za
poetak ozbiljnih istraivanja usmjerenih u naznaenome pravcu, istaknuti
nekoliko nedvojbenih injenica. Tako je u drugoj polovini 14. stoljea na
prostoru istonojadranskoga zalea naglo porasla vanost i udio stoarstva u
ukupnoj gospodarskoj aktivnosti31; istodobno su pogoni za koritenje hidroenergije, uzimam za primjer one na rijeci Jadru u blizini Splita, dobili i novu
namjenu izgradnjom stupa potrebnih u narasloj tekstilnoj produkciji (ranije

30
31

Vidi D. HERLIHY, The Black Death, str. 43-57.

Vidi M. ANI, Gospodarski aspekti stoarstva cetinskog komitata u XIV. st., Acta historico-oeconomica Iugoslaviae,
14, Zagreb, 1987, str. 69-98.

392

su koriteni samo za meljavu itarica)32; naglo

su se i u znatnoj mjeri poveali produkcija i promet luksuznim dobrima, prije svega nakitom i
kvalitetnim tkaninama, to je sve oito postalo
dostupnije irem krugu kupaca.

Maketa Splita u ruci

Sv. Dujma, detalj
poliptiha Girolama
da Santacrocea u
franjevakom samostanu
Sv. Ante u Poljudu, 16.
stoljee. Na njoj se vidi
novi dio gada i mada
ne odraava stvarno
stanje, ona je najblia
likovna rekonstrukcija
izgleda Splita u 13.
stoljeu.

No, sa svim ovim na kraju ostaje upozoriti na

sve probleme koji se otvaraju ovakvom ralambom, a koje ovdje, poradi ogranienja proizalih
iz naravi publikacije, nije bilo mogue pretresti.
U prvome redu, sve ono to je reeno o Splitu,
a onda i Dubrovniku i Zadru, ne bi se smjelo
automatizmom prenositi i na druge priobalne
gradove Trogir, ibenik, Skradin, Omi ili Vranu. Svaki od tih gradova se mora, u mjeri u kojoj
je to mogue, tretirati kao zasebna drutvena
cjelina i istraivati sukladno izvornom materijalu koji povjesniaru stoji na raspolaganju.
U tome se smislu svakako najprivlanijim ini
sluaj Trogira, grada iji su spisi (javnobiljeniki i sudbeni) iz 13. stoljea sauvani na takav
nain i u tolikom obujmu da predstavljaju
najkvalitetniji materijal za povijest gradova
toga doba (javnobiljeniki spisi 13. stoljea iz
Dubrovnika su sauvani u veoj mjeri od onih trogirskih, ali su ipak mlai
od njih). Ti dokumenti pokazuju da je izvorni gradski prostor Trogira ve do
70-ih godina 13. stoljea bio u potpunosti izgraen, i to poglavito (iako ne i
iskljuivo) kamenim kuama. Stoga je za nove stanovnike ureen graevinski
prostor nasipanjem movarne zemlje u buduem Prigrau (burgus), koje je
upravo u ovo doba otvoreno za gradnju u prvo vrijeme poglavito drvenih
kua33, to upuuje na zakljuak da je rije uglavnom o relativno siromanim
doseljenicima. Priliv novoga gradskog stanovnitva na razmeu 60-ih i 70-ih
godina 13. stoljea, osim nove graevinske zone, potvruje prenamjena poljoprivrednoga zemljita u parcele za vinograde i to na podruju udaljenijem
od samoga grada, poput onoga u selu estinj (ve na obroncima Kozjaka).
Tu je u devet transakcija obavljenih od 1. listopada 1271. do 9. veljae 1272.
dvoje prodavaca prodalo (u jednom sluaju se radilo o poklonu) ukupno
preko 115 vretena zemljita. Kupaca, stanovnika Trogira, je bilo ukupno etrnaestoro, a veliina parcela se kretala od osam do dvanest vretena34, iz ega se
jasno razabire da je zemlja bila namijenjena podizanju novih vinograda. Ve
iz ovih podataka se jasno razabire da je situacija Trogira bila drugaija od one
Splita relativno masovan priljev nove populacije ovdje se jasno razaznaje
jo na razmeu 60-ih i 70-ih godina 13. stoljea. To samo po sebi otvara pi-

Prvi se put stupe spominju u ugovoru o zakupu nadbiskupskih mlinica na Jadru (mollandina et valcherias dicti
archiepiscopatus positas in flumine Sallone) od 12. sijenja 1370. Dravni arhiv Zadar, Splitski arhiv, sv. 7/1,
fol. 5-6. U ranijim prigodama se uvijek govorilo samo o mlinicama.
33
Usp. I. BENYOVSKY, Srednjovjekovni, str. 106-114.
34
Dokumenti kojima su registrirane sve ove transakcije objavljeni su u: M. BARADA, Trogirski spomenici I, Zagreb,
1948, str. 242-245 nr. 41, 42, 46, 47, 48, potom str. 253-254 nr. 64, 65, str. 255 nr. 70 te konano str. 306 nr. 67.
32

393

tanje tko su bili ti novi doseljenici, a na njega nije tako lako odgovoriti kao u
situaciji iz druge polovice 14. stoljea, kada se u pravilu uz ime doseljenika u
dalmatinsku komunu navodi odakle potjee. U dokumentima, pak, nastalim
u Trogiru 60-ih i 70-ih godina 13. stoljea, a koji se posve izvjesno odnose na
doseljenike35, nikad nije naveden izvorni domicil novoga stanovnika grada.
To, s druge strane, otvara pitanje demografskih gibanja na izvangradskome
prostoru, u bliem i daljem zaleu, no ni tu ne bi valjalo bezrezervno prihvatiti eksplanatorne demografske sheme kojima se objanjavaju gibanja na
irem prostoru zapadne Europe, ve uloiti trud u istraivanje metodoloki
prispodobljeno naravi vrela koja stoje na raspolaganju.
Kako se iz svega ovoga vidi, detaljni mikro istraivaki pothvati usmjereni na
razlaganje demografskih gibanja na prostoru srednjovjekovnoga Hrvatskog
Kraljevstva ipak mogu dati koliko-toliko pouzdane rezultate, a bez njih je
nemogue iole realno prosuivati ta gibanja i donositi relevantne zakljuke,
s kojima svakako treba priekati do stvaranja kritine mase relativno pouzdanih injenica i spoznaja.

35

Takvi su primjerice dokumenti u: M. BARADA, Trogirski, str. 30 nr. 68, str. 37 nr. 81, str. 38 nr. 82, str. 68 nr. 142,
str. 75-76 nr. 159, str. 76 nr. 160, str. 85 nr. 179, str. 103-104 nr. 21, str. 109 nr. 30, str. 116 nr. 41, str. 128-129 nr.
62, itd.

394

Mladen Ani

At the Verge of Survival.

The Demographic Situation in Split in the 13th Century

While emphasizing all the problems related to researching of demographic movements in the early
Middle Ages, the author undertakes to analyse information on the demographic situation in Split in
the first half of the 13th century that can be extracted from the accounts of the then local historian/
chronicler, Archdeacon Thomas (Toma Arhiakon). Analysed are his statements that a war campaign
of the commune in 1226 was participated by over 3,000 armed men, and that in 1239 a common
municipal oath before the new governor was taken by almost 2,000 members of the community.
These statements are proven to have been based on written documents that the author used,
wherefore they could be paid full trust. Based on the information present in the Thomas accounts
on attacks by the royal army against the town in 1244, briefly is analysed the physical development
of the settlement created outside the Diocletians Palace walls. All the above analyses brought to
the conclusion that in the middle 13th century the town (its old part within the Palace walls with
the surrounding areas, the suburbium) could have had population of neither under 8,000 nor over
10,000, while the total population of the town and the towns districtus has been assessed to around
25,000. Such assessments have been related to the theoretic disputes of David Herlihy on influences
by demographic events to the totality of historic development of the 13th and 14th centuries.
(translation by R. Kekemet)

395

Toni Buri

Srednjovjekovne kue u Podmorju

(trogirskom Velom polju
Campus magnus traguriensis).
istraenost, tipologija, tehnike zidanja

rogirsko Velo polje (Campus magnus traguriensis) obuhvaalo je

zapadni dio prostora koji danas poznajemo pod geografskim nazivom Katela. Tu spadaju Katel Luki i Donja Katela (Katel
Stari, Novi i tafili). U srednjem vijeku je u Velom polju bilo smjeteno
vie sela objedinjenih regionimom Podmorje1. Prema podatcima iz pisanih izvora, upotpunjenim toponomastikom graom, na tom arealu su
postojala slijedea sela: Ostrog, Radun, piljan, estinj ili Miran, Bijai i
Baba. Uz njih su sauvana i imena nekih manjih naselja, koja se javljaju
mahom u kasnijim dokumentima (unjari, Kljukaa, Draane i dr.)2.
Vjerojatno su to zaseoci navedenih sela, koji u odreenom razdoblju
postaju samostalna sela, ili preuzimaju ulogu nositelja naziva za cijelo
selo, no, ta pitanja jo nisu raspravljana u naoj medievistici. Arheologija
nam je do sada iznijela na vidjelo niz grobalja koja pripadaju tim selima,
kao i crkava, a vie crkava je i do danas ouvano, bilo u izvornom obliku
ili u nekoj od kasnijih faza3. Naspram te dvije kategorije arheolokih
lokaliteta naseobinski poloaji, uz koje se veu te crkve i groblja, gotovo
su u potpunosti neistraeni. Izuzetak predstavlja zaselak otkriven na
poloaju Baba lokva, od kojega je istraen tek manji dio u zatitnim iskopavanjima 2007. i 2008. godine4. Taj segment pripada kasnom srednjem i
ranom novom vijeku (14. - poetak 17. stoljea). Sve ostalo to znamo o
naseljima i kuama zahvaljujemo podatcima iz pisanih izvora i likovnih
prikaza. U svojoj sintezi katelanske povijesti o tome je profesor Vjeko
Detaljnije o tome u: V. OMAI, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea. Katela, 2001, str. 82-85. Za
Podmorje vidi i: T. BURI, Perunovo brdo (monte Borun) - prilog poznavanju poganske slavenske toponimije
u Katelima, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 38, Split, 2011, str. 72-73.
2
V. OMAI, Katela, str. 84-85.
3
Literatura za ovu temu uglavnom je sabrana u dvije temeljne sinteze katelanskoga prostora: V. OMAI,
Katela i I. BABI, Prostor izmeu Trogira i Splita. Split-Katel Novi, 1984/19912. Od novijih radova vidi za
groblja: T. BURI, Srednjovjekovna groblja u Katelima (stratigrafsko-demografska razmatranja), Histria
antiqua, 8, Pula, 2002, str. 321-336. T. BURI, Starohrvatsko groblje na poloaju Sveurje u Katel Starom,
Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, sv. 34, Split, 2007, str. 105-122. T. BURI, Sveurje, starohrvatsko i srednjovjekovno groblje sela estinj s crkvom sv. Jurja. Split 2008. T. BURI, Crkva sv. Jurja i srednjovjekovno selo Radun.
Split, 2010. T. BURI, Arheoloki nalazi dekorativno-funkcionalnih elemenata obue iz kasnoga srednjeg
vijeka u Katelima, Archaeologia Adriatica, 4, (Zbornik prof. Janka Beloevia), Zadar 2011, str. 271-279, a za
sakralnu arhitekturu T. MARASOVI, Dalmatia praeromanica. Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji
3. Korpus arhitekture: Srednja Dalmacija. Split, 2011.
4
T. BURI, Baba lokva, Hrvatski arheoloki godinjak, 4, Zagreb, 2008, str. 439-441. T. BURI, Baba lokva,
Hrvatski arheoloki godinjak, 5, Zagreb, 2009, str. 527-529.
1

397

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Sl. 1. Lokva Baba lokva

u blizini naseobinskoga
lokaliteta (u pozadini
je ilegalni deponij
graevinskog materijala
i raznog otpada).

Omai kazao slijedee: Osim grobova (steaka) oko nekih crkava, nema
tragova nekadanjih naselja, vjerojatno zato to su kue bile izgraene
od suhozida, drva i pletera oblijepljena blatom. Dalje navodi i primjere
iz povijesnih izvora o drvenim kuama u gradskim predgraima Splita
i Trogira5. Na nesrazmjer izmeu stupnja istraenosti grobalja i crkava
i jedne strane, i naseobinskih poloaja s druge ukazali su i istraivai
srednjovjekovnih grobalja u svojim sintezama6. Ovim skromnim prilogom, posveenim profesoru eljku Rapaniu - s kojim me vee dugi niz
godina suradnje na istraivanju hrvatskoga srednjovjekovlja i iz ije sam
bogate riznice znanja batinio neke stavove i misli kojima se danas i sam
sluim - pokuati u barem malo umanjiti taj nesklad.
Baba lokva je vaan vodoopskrbni objekt na sjeverozapadnom rubu Katelanskog polja (sl. 1). To je uobiajeni dublji recipijent ovalnog oblika,
ukopan u tlo i stijenu i obrubljen obzidom od uslojenih klesanaca. U tom
hidronimu ouvan je i naziv nekadanjega srednjovjekovnog sela Baba,
koje se steralo na irem prostoru oko lokve. Sama lokva bila je i vana
toka na liniji razgranienja izmeu Turske i Venecije u ranom novom
vijeku po zavretku Ciparskoga (1570.-1573.) i Kandijskog rata (1645.1669.)7. Sjeverno od nje, kroz Labinsku dragu i dalje u Zagori, pruao se
turski teritorij. Selo Baba jedno je od niza sela koja su u srednjem vijeku
egzistirala na padinama Kozjaka, Opora i Treanice, brdskih masiva koji
sa sjevera obrubljuju Katelansko polje. Ime je slavenskog porijekla i dio
je mitskog poimanja svijeta iz poganske faze po doseljenju Hrvata8. Samo
V. OMAI, Katela, str. 85, bilj. 196, 197.
D. JELOVINA, Starohrvatske nekropole na podruju izmeu rijeka Zrmanje i Cetine. Split, 1976, str. 82-85. J.
BELOEVI, Materijalna kultura Hrvata od 7-9. stoljea. Zagreb, 1980, str. 80-83.
7
V. OMAI, Mletako-tursko razgranienje na trogirskom podruju nakon Ciparskog i Kandijskog rata i njegove
posljedice. Trogir, 1971.
8
T. BURI, Perunovo brdo, str. 66-68.
9
Opirnije o tome u V. OMAI, Katela, str. 131-132.
5
6

398

selo i njegov teritorij biljee nam razni pisani izvori od 13. do 16. stoljea.
Ono je meu zadnjima raseljeno pred rastuom turskom opasnou; tek
koncem 16. stoljea9. O veliini Babe posredno nam govori i podatak
iz 1470. godine, kada je selo moralo dati pet veslaa za trogirsku galiju
suprakomita Jakova Andreisa10.
Tvarni tragovi naselja sela Baba po prvi put su registrirani 2007. godine
sjeverozapadno od same lokve, u njenoj neposrednoj blizini. Otkriveni
su podno onie litice, koja se pravcem sjeverozapad-jugoistok prua ka
lokvi, smjetenoj pri kraju te vapnenake kose s istone strane, nasuprot
naseobinskoj zoni. Lokalitet je pronaen sluajno, nakon to je vlasnik
zemljita zapoeo ureivati parcelu za sadnju maslina i drugih kultura.
Radi se o krevitom terenu na kojemu su bile dvije vee gomile nabacanog
amorfnog kamenja razliitih dimenzija, nastalih uglavnom nekadanjim
krenjem tla. U dogovoru s vlasnikom i zahvaljujui susretljivosti tadanje
gradske uprave Katela, koja je hitno intervenirala i izdvojila sredstva za
iskopavanja, ekipa Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika - na elu s
piscem ovih redaka - pristupila je istraivanju povrine koja je bila ugroena tim poljoprivrednim radovima. Istraeno je oko 575 m2, dodue,
veim dijelom uglavnom s dosta plitkim kulturnim slojem. Utvreno je
da se radi o naseobinskom poloaju iz kasnoga srednjeg i ranoga novog
vijeka. Prikupljena je vea koliina pokretne grae, najvie keramike, te
stakla i metalnih predmeta, kao i ivotinjskih kostiju11. Prema opim
osobinama pokretne grae s istraene povrine, te ostataka arhitekture
koja je tu pronaena, kao i na osnovu detaljnoga rekognosciranja ire
zone uokolo samoga lokaliteta, moe se preliminarno kazati da se radi o
manjem zaseoku na prostoru sela Baba, koje - za sada - nema slojeva iz
ranijih faza srednjega vijeka. Njih tek treba otkriti u buduim istraivanjima. Na istraenoj povrini (sl. 3) otkriveni su ostatci jedne suhozidne
poluzemunice, ukopane dijelom u liticu, te vie manjih objekata oko nje,
vjerojatno gospodarske namjene. Pred kuom je, na vapnenakoj ploi
ispod tankoga sloja zemlje, pronaen segment vee zaravnjene povrine
koja je dobivena priklesavanjem, a koju smo definirali kao gumno. Kamena
povrina te ploe je nastavak onie litice koja se izdie iznad nastambe
(sl. 2), a prua se u dubinu ispod tanjega sloja zemlje i recentnih nanosa.
Cjelovita analiza svih nalaza i lokaliteta tek predstoji, a u ovom u se radu
ograniiti na obradu kue (K-1) koja je tu pronaena, budui da je to prva
srednjovjekovna kua uope koja je otkrivena i istraena u Katelima i na
irem prostoru priobalja i zalea srednje Dalmacije izvan gradskih sredita.
Ostaci kue na Baba lokvi sauvani su uglavnom u razini temelja (sl.
4, 5), posebice na njenom junom dijelu. Kua je priblino orijentirana
smjerom sjever-jug, te poloena okomito na liticu, tako da su joj vrata
bila na istoku, okrenuta prema suncu. Kako je cijeli teren blago zakoen
ka jugu sjeverni dio kue, koji je bio blie litici, je bolje ouvan (do oko
1m visine) u odnosu na nasuprotni kraj na jugu, koji je devastiran gotovo
V. OMAI, Opremanje galije suprakomita Jakova Andreisa godine 1470, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 22, (Fiskoviev zbornik II), Split, 1980, str. 99.
11
Usp. bilj. 4. Za stakleni materijal s Baba lokve vidi: I. ANTERI, Srednjovjekovno staklo na podruju
Katela, Katelanski zbornik, 9, Katela, 2011, str. 127-169.
10

399

do temelja, to recentnijom obradom tla, to niveliranjem bagerom, koje

je prethodilo iskopavanju. Radi se o rustinoj nastambi poluzemunikog
tipa, zidanoj od grubo priklesanog kamenja nejednakih dimenzija. Cijeli
objekt zaprema povrinu od 31,5 m2, dimenzija 3,5 x 9 m. To je bila
jednoelijna prizemnica manjim dijelom ukopana u ploastu liticu, koja
ima sa sjevera i zapada zie samo s jednim, unutranjim licem, a kako su
zidovi iznad ukopanog dijela bili zasuti nasipom od amorfnog kamenja
manjih i srednjih dimenzija, na toj nioj razini vanjsko lice nije ni imalo
svrhu. S druge strane pak, gornje razine zia, gdje bi se eventualno moglo
oekivati i vanjsko lice nisu sauvane, pa se tu mora pribjei hipotetskoj
rekonstrukciji baziranoj na tehniko-graevinskim karakteristikama
objekta i paralelama utvrenim u komparativnoj literaturi (sl. 5)12. Vanjsko
lice ouvano je na jugoistonom segmentu nastambe, koji nije prekriven
nasipom od kamenja. Prema graevno-statikim odlikama sauvanog
dijela zia vidljivi, nadzemni dio kue - u dijelu izvan nasipa - bila je izraen od tronog materijala, drva i prua, na kojega je bila poloena lagana
drvena krovna konstrukcija prekrivena slamom, koja je obuhvaala cijeli
objekt, dok je sami zid bio dosta nizak. Kua je imala dvoslivni krov, pa
je zapravo vie liila na ator, a ne slobodnostojei nadzemni objekt13.
Osim ulaznih vrata na istoku na kui nije bilo drugih otvora.
Sl. 2. Panorama
lokaliteta Baba lokva
s juga.

Tehniku rekonstrukciju K-1 i skice njenoga izvornog izgleda izradio je Miran Palok, restaurator i dokumentarist Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika, koji je vodio i terensku dokumentaciju na Baba lokvi.
Njemu dugujem zahvalnost za korisne sugestije i miljenja pri analizi ove kue, koje su mi uvelike pomogle
pri obradi i traenju analogija. Predloenu rekonstrukciju ovdje donosim u saetom obliku, a cijeli lokalitet
e biti detaljno obraen u konanoj objavi.
13
Za primjere takvih krovova iz 20. stoljea, premda se odnose na nadzemne nastambe, cf. A. FREUDENREICH, Narod gradi na ogoljenom krasu. Zagreb-Beograd, 1962, slike na str. 68-70.
12

400

Sl. 3. Tlocrt istraene

povrine na Baba lokvi.

Bitan graevni i statiki element opisane kue predstavlja i spomenuti

nasip od amorfnog kamenja, iroko nasut uokolo zidova, na kojega direktno nalijee visoki kosi krov, tako da vanjski izgled objekta podsjea
na ator. Osim to uvruje zid kue raen u suhozidu i bez vanjskog
lica, taj je iroki sloj nasipa ujedno i bitan termiki izolator, posebice ljeti
kada zavladaju velike vruine. Visoki krov nad tom funkcionalnom, ali
tehniki rudimentarnom konstrukcijom, nuan je zbog postizanja visine
i lakega kretanja unutar objekta.
Posebice je zanimljiva arheoloka slika unutranjosti kue. Naime, sjeverni i juni krajevi su povieni za jednu stepenicu, to je na oba kraja
i dokumentirano ostacima suhozidnih podzida izdignutih izmeu 15 i
20 cm od razine tla u prostoriji (usp. sl. 4 i 5). Po svemu sudei tu se ne
radi o ostatcima zidova, ve razdjelnika izmeu povienih dijelova u
unutranjosti kue. Indikativno je da u zapadnom dijelu ti podzidi nisu
utvreni, pa se najvjerojatnije radi o irim prolazima kojima se ulazilo

401

Sl. 4. Kua (K-1),

pogled sa sjevera, s litice.

u poviene dijelove. Nii, sredinji dio, koji

zaprema vei dio prostora sluio je za boravak ljudi i njihove raznovrsne aktivnosti u
kui. Povrina prostorije u sredinjem dijelu,
a dijelom i u bonim prostorijama, dobivena
je priklesavanjem vapnenake ploe koja se
pruala plitko ispod povrine tla. Povieni
dijelovi imali su posebne gospodarske namjene. Poblie odreenje tih funkcija omoguuje
nam arheoloki materijal pronaen u njima, a
to su ponajvie raznovrsni ulomci keramike,
koji koristimo na temelju preliminarne analize toga materijala14. U sjevernom pregratku
pronaeni su brojni ulomci kuhinjskoga i
stolnog posua od grube i glazirane keramike, te ulomci gotikih staklenih aa. Ta
funkcionalna odrednica otkrivenih ulomaka
jasno ukazuje da se tu radi o spremi u kojoj je
drano posue za kuhanje i jelo. Juni pregradak razlikuje se od sjevernoga u dvije bitne
komponente. On je vidno iri, a to proizlazi
iz tipolokog odreenja ulomaka otkrivenih u
njemu. Tu su uglavnom naeni ulomci veih
posuda debljih stijenki, po svemu sudei ara
ili slinih spremnika za hranu i vodu, kao i
vei broj ulomaka (preteito dna) od amfora.
Kako na ukupno istraenoj povrini nema ni
najmanjega traga antikim slojevima i materijalu sasvim je logina pretpostavka da se tu
radi o srednjovjekovnim amforama, koje su
na Mediteranu dugo bile u uporabi, sve do
ranoga novog vijeka15. Drugim rijeima, juni pregradak je bio sprema za
skladitenje vina, ulja, vode i itarica; neka vrsta provizorne konobe. Time
smo po prvi put dobili barem priblian uvid u unutarnju ralambu jedne
srednjovjekovne seoske kue16. Budui da je to za sada jedina istraena
kua iz srednjega vijeka na irem prostoru priobalja srednje Dalmacije,
ovu razdiobu ne moemo uzeti kao pravilo, dok ne bude potvrena u
veem broju buduih iskopavanja.
Preostaje jo potraiti paralele, vremenske i tipoloke, za nau kuu s
Baba lokve. Pravokutne poluzemunike nastambe poznate su na istonoj
obali Jadrana jo od prapovijesti, no, stupanj istraenosti ne prua ire
mogunosti kompariranja, za razliku od nadzemnih prizemnica koje su

Nalazi su izdvojeni u dva jasno definirana sloja, od kojih je jedan kasnosrednjovjekovni, a drugi ranonovovjekovni (vidi bilj. 4 i 11). Struna obrada i analiza keramikoga materijala je u tijeku, pa je ovdje ne
donosim. Ona e biti predoena javnosti u konanoj objavi iskopavanja.
15
Za tu zanimljivu temu vidi: T. BURI, Arheoloka topografija Vinia, Viniarski zbornik, 2, Vinia, 2008,
str. 118-119, bilj. 64-65.
16
Saeto o tome, premda se odnosi na nadzemne kue, vidi u: A. Freudenreich, Narod gradi, str. 169-170.
14

402

Sl. 5. Tlocrt kue (K-1)

na Baba lokvi.

este i u pojedinim mikroregijama vrlo brojne i relativno dobro ouvane17.

Jedini meni poznati i istraeni primjer koji je tipoloki i strukturom graenja veoma blizak i takoer dijelom ukopan u kamenu podlogu, to ne
iskljuuje i mogunost postojanja onih ukopanih u zemlju, je eljeznodobna kua otkrivena u selu Tugare u Poljicima kod Splita, na poloaju
enski dolac18. Tu je takoer otkrivena jednoelijna prizemnica raena
u suhozidu i djelomice nasuta amorfnim kamenjem, a dio zia ima i
vanjsko lice. Tek je tehnika zidanja neto kvalitetnija. Najvjerojatnije je i
krovna konstrukcija bila od drva i slame. Time smo dobili blisku, premda
vremenski dosta udaljenu, paralelu za kuu na Baba lokvi. Ona je za sada
i jedina na sredinjem dijelu nae obale, no, to je zasigurno posljedica
posvemanje zapostavljenosti istraivanja naseobinskih poloaja. Takav
Za suhozidne jednoelijne prizemnice vidi: T. BURI, Arheoloka topografija Vinia, str. 124-162, gdje je
i ira literatura. Temeljno djelo za takav tip kua je jo uvijek studija A. Freudenreicha iz 1962., citirana u
biljekama 13 i 16.
18
V. DELONGA, Regija Poljica (Redni br. 223), Hrvatski arheoloki godinjak, 3, Zagreb, 2007, str. 419-420.
17

403

tip pravokutne poluzemunice poznat je i u dubljem zaleu u unutranjosti, samo u drugim pedeloko-geolokim uvjetima i raen od drugih
materijala. Radi se o ranosrednjovjekovnim slavenskim nastambama (7.-9.
stoljee), uglavnom krunih oblika, ali su evidentirane i pravokutne, koje
imaju visoki dvoslivni krov i drvenu konstrukciju, jer je to kraj u kojem
kamen nije bio est graevni materijal kao na istonojadranskoj obali. Za
paralelu s naom kuom na Baba lokvi navodim poluzemuniku nastambu
iz Muia kod Viegrada19.
Primjeri kua s Baba lokve i one iz Tugara paradigmatini su za takav
nain gradnje seoskih nastambi. One pokazuju izrazito dugi kontinuitet
primjene istih graditeljskih i konstrukcijskih rjeenja, kao i izbora poloaja
za nastambe, koji u konkretnom primjeru srednjodalmatinskog priobalja
traju od prapovijesti do osvita suvremenog doba na poetku 19. stoljea,
tj. do napoleonskih ratova. Kada bi u navedenim primjerima zamijenili
pokretni arheoloki materijal nita se bitno ne bi promijenilo u interpretaciji arhitekture. Naravno da to ne znai da poluzemunice prevladavaju,
dapae, nadzemni tip suhozidnih kua je dominantan, no, u konanici je
prevladao tek u 19. stoljeu20. Da poluzemunice nisu bile rijetka pojava
pokazuju i primjeri zabiljeeni na likovnim prikazima iz ranoga novog
vijeka. Radi se o dragocjenim crteima koje je izradio Marko Perojevi,
tajnik trogirskog biskupa Didaka Manole (1755.-1766.), koji je i pisao
tekstove biskupovih vizitacija. Manola je izvrio dvije vizitacije svoje
biskupije. Jednu 1756.-1757., a drugu 1759.-1761. godine. U toj drugoj
vizitaciji Perojevi je pri obilasku upa u Zagori izradio dragocjene crtee pojedinih sela i objekata u njima, kua i crkava, kao i dosta realne premda shematizirane - detalje reljefa21. Za paralelu s naom K-1 s Baba
lokve navodim crtee kua iz upe vrljevo i to iz sela Divojevii, Utore
i Vinovo, te iz sela Mileina i Pribude u upi Ogorje (sl. 6)22. Prikazi tih
kua na Perojevievim crteima nedvojbeno pokazuju upravo kue poput
nae K-1, iji visoki krovovi poput atora dopiru gotovo do tla. Oni nam
ujedno omoguuju pretpostavku da je taj tip kue bio relativno est u
Dalmatinskoj zagori, premda do sada nije registriran u arheolokim rekognosciranjima i iskopavanjima. Tome treba posvetiti dunu pozornost
u buduim terenskim aktivnostima.
Nain oblikovanja krova ovih poluzemunica, koje podsjeaju na ator (sl.
7.1-2), mogue je povezati uz jedan vaan ojkonim u Poljicima - Tugare.
O etimologiji toga naziva nema podataka u temeljnim rjenicima i vanijim sintezama. Filolozi toponomastiari nisu mu do sada posvetili veu
panju. Objanjenje je ponudio tek don Ante kobalj u svojoj ivotnoj
sintezi o predkranskim vjerovanjima u Hrvata23. On je ojkonim Tugare
I. REMONIK, Tipovi slavenskih nastambi naenih u sjeveroistonoj Bosni, Arheoloki vestnik, 31, Ljubljana, 1980, sl. 12b na str. 147.
20
Vidi bilj. 15.
21
L. KATI, Povijesni podaci iz vizitacija trogirske biskupije u XVIII. stoljeu, Starine JAZU, 48, Zagreb, 1958,
str. 275-277.
22
Z. DEMORI STANII, Spomenici 17. i 18. stoljea u Splitskoj zagori, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji,
28, Split 1989, sl. crtea na str. 199-200.
23
A. KOBALJ, Obredne gomile. Sveti Kri na iovu-Trogir, 1970/19992, str. 145, bilj. 18, str. 199, 201, 510,
511. Na ovo tumaenje uputila me je kolegica Vedrana Delonga, na emu joj najsrdanije zahvaljujem.
19

404

Sl. 6. Crte upe Ogorje

u Manolinoj vizitaciji iz
1761. godine
u Nadbiskupskom arhivu
u Splitu, prema:
Z. Demori Stanii.

izveo iz latinske imenice tugurium u znaenju koliba, kuerak, pokriven

slamom ili evarom. Nominativ plurala tuguria, u iskvarenom srednjovjekovnom obliku tugurii, posluio je za ime naselja Tugari, koje danas glasi
Tugare. Da je to vrlo rana usvojenica iz romanskoga govora starosjedilaca
potvruje i injenica da se Tugari navode i u darovnici kneza Trpimira iz
852. godine u obliku Tugari24. Stoga sam sklon miljenju da je kobaljeva
interpretacija etimologije ojkonima Tugari ispravna, a ona se moe veoma
dobro aplicirati i na nau K-1 s Baba lokve, te na crtee kua iz Manoline
vizitacije. U prilog tome navodim i ve citiranu eljeznodobnu kuu ba
iz Tugara, koju je istraila kolegica Delonga, a koja je veoma slina naoj25,
te kobaljev citat iz Prokopijevog djela De bellis (Bellum Gothicum) u kojoj
govori o Slavenima: Stanuju u kolibama (in tuguriis habitant) prostim i
pojedinano razasutim, i zbog toga esto mijenjaju mjesto stanovanja26.
Ovaj zapis iz 6. stoljea odnosi se na Slavene uz donji tok Dunava, pa su
te kue najvjerojatnije izgledale poput onih koje je u istonoj Bosni istraila Irma remonik27. I premda se tu radi o poluzemunicama ukopanim
u zemlju osnovni prostorni raspored i krovna konstrukcija analogni su
naim poluzemunicama iz krkoga terena uzdu istone obale Jadrana,
kakva je i ona s Baba lokve.

J. STIPII - M. AMALOVI, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Vol. I, Zagreb,
1967, str. 5, br. 3.
25
Vidi bilj. 18.
26
A. KOBALJ, Obredne gomile, str. 147. Detaljnije o tome u F. BARII, Prokopije; u: Vizantiski izvori za istoriju
naroda Jugoslavije, I, Beograd 1955, str. 27-28, bilj. 28-29.
27
Vidi bilj. 19.
24

405

Takav tip nastambi, kako se vidi iz predoenih

analogija, nastao je u prapovijesti i trajao sve do
19. stoljea. Stupanj istraenosti naselja openito
ne dozvoljava nam da na tako oskudnom broju
primjera izvlaimo dalekosenije zakljuke. To
svakako nije jedini tip kue u ruralnim sredinama
i pitanje je koliko je brojan u odnosu na druge
tipove i u kojim razdobljima je ee ili rjee
koriten. Odgovor moramo prepustiti buduim
istraivanjima. Neto se vie moe kazati o opim
konstrukcijskim karakteristikama takvih koliba,
ukljuujui i one nadzemne, o emu moda
najbolje svjedoi jedan lan Poljikoga statuta u
kojemu se odreuje kazna za tee prijestupe. Ta
odredba sauvana je u rukopisu iz 17. stoljea, pa
time eksplicite ukazuje da je jo tada takvih kua
bilo u veem broju, kako nam pokazuju i crtei iz
sredine 18. stoljea u Manolinoj vizitaciji. Odredba glasi: Da mu ide potovana opina na kuu i
da mu razvali kuu. Izriaj razvaliti pokazuje
da se tu ne radi o vrsto graenoj kui ve o kolibi
s krovom poput naega na Baba lokvi28. U istom
statutu takve se kue nisu ubrajale u nekretnine
(a je stabulo), ve u pokretnine (gibue stvari): kua a bi gomionica slamom pokrivena, toj
se ne more ino rei, nego da je ri gibua29.
Sl. 7.1-2. Skica
pretpostavljenoga
izgleda kue
(K-1) na Baba lokvi,
pogled s jugoistoka
i sjeverozapada,
rekonstrukcija:
M. Palok.

Iskopavanjima na lokalitetu Baba lokva otkrivena je po prvi put u Katelima i jedna srednjovjekovna kua. Analiza je pokazala da se radi o
pravokutnoj poluzemunici srednjih dimenzija (31,5 m2) zidanoj u suhozidu i djelomice ukopanoj u liticu i krevito tlo, te s dvije strane zasutoj
nasipom amorfnoga kamenja i zemlje. Prema pokretnom arheolokom
materijalu tu kuu (K-1) moemo datirati od 14. do po. 17. stoljea.
O srednjovjekovnim kuama u trogirskom Velom polju, ali i na znatno
irem prostoru naega priobalja, nismo do ovih iskopavanja znali nita.
Arheoloki nisu bile evidentirane, pa se sve svelo na uopene konstatacije
bazirane na podatcima iz pisanih vrela. Izuzetak predstavlja niz lokaliteta
u zapadnom trogirskom priobalju na kojima sam tijekom viegodinjih
rekognosciranja otkrio niz suhozidnih jednoelijnih nastambi iz kasnoga
srednjeg i ranoga novog vijeka. Taj tip ima neto bolju graevnu konstrukciju od nae K-1 s Baba lokve. Zidovi su deblji i imaju oba lica, dok
je konstrukcija krova uglavnom ista ili slina30. Ta dva tipa su ujedno i
osnovni tipovi kua raenih suhozidnom tehnikom od kamena, s tim da
je nadzemni tip oito bio uestaliji. Primjer prapovijesne kue iz Tugara
pokazuje da iste kue moemo oekivati i u ranijim stoljeima srednjega vijeka. Taj pretpostavljeni dugi kontinuitet od preko dva tisuljea

A. KOBALJ, Obredne gomile, str. 511, bilj. 59, 60.

A. KOBALJ, Obredne gomile, str. 511, bilj. 61.
30
Vidi bilj. 15-17.
28
29

406

ponajbolje potvruje sklop nadzemnih nastambi neto veih dimenzija

otkrivenih na poloaju Frletini u Docu kod Marine, u podnoju peine
Sv. Filipa i Jakova31. Tu smo prikupili veu koliinu keramike iz antikog i
kasnoantikog razdoblja, kao i iz kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka,
pa je dozvoljena pretpostavka da bi iskopavanjima mogli utvrditi i slojeve
iz ranoga srednjeg vijeka.
Prema do sada utvrenim primjerima oito je da su te kue bile zidane
suhozidnom tehnikom u kamenu. No, povijesni izvori potvruju nam
postojanje i drvenih kua, koje arheologija jo nije iznijela na vidjelo.
One se spominju u notarskim spisima trogirske kancelarije terminom
camarda, kojim se imenuje kuica od drva ili baraka32. Jedan sluaj postojanja takve kue zabiljeen je s teritorija srednjovjekovnoga Ostroga u
zaseoku Ostroi u tekstu oporuke iz 1271. godine, u kojoj oporuiteljica
ostavlja jednu zemlju ...in uilla Ostrogi, in qua stant camarde33. I premda
termin nije odve est u pisanim izvorima nedvojbeno nam potvruje i
postojanje drvenih nadzemnih kua u srednjem vijeku i to ne samo po
selima, ve i u gradovima u kojima su, posebice u predgraima, bile trajno
potencijalni uzronici poara34.
Uz navedene prepoznatljive tipove izvori dosta esto donose seoske kue
pod opim nazivom domus, iz kojega ne moemo ustanoviti toan tip
kue i materijal od kojega je graena. To su notarski dokumenti u kojima
je primaran pravni aspekt, a ne izgled i tip kue. U obzir treba uzeti i
mogunost kombinirane gradnje od kamena i drva, no, bez iskopavanja
o tome nije mogue neto konkretnije kazati. S teritorija trogirskoga
distrikta pod opim nazivom domus zabiljeene su kue u vie sela. Tako
u Ostrogu, Gradcu i Smokvici35. Imenica domus ima vie znaenja u
medievalnom latinskom jeziku, a ovdje dolazi u opem znaenju kue,
najvjerojatnije prizemnice, no, izvori ne donose njen opis, jer on tu nije
pravno relevantan36.
Iz svega iznesenog moe se zakljuno kazati slijedee. Na teritoriju trogirskoga Velog polja (Campus magnus traguriensis) postojalo je vie vrsta
seoskih kua, koje moemo razvrstati u razliite tipove, prema pisanim
izvorima i rezultatima arheolokih istraivanja. U pravilu se uvijek radi
o prizemnim jednoelijnim nastambama, koje dijelimo prema vrsti materijala od kojega su graene na drvene i kamene. Drvene do sada nisu
O iskopavanjima toga zanimljivog lokaliteta usp. A. PITEA, Istraivanja u spilji sv. Filipa i Jakova kod
Marine 2004. godine, Viniarski zbornik, 2, Vinia, 2008, str. 217-224.
32
Lexicon latinitatis medii aevi Iugoslaviae. Tom II, Zagrabiae, 1971, str. 154, s.v. camarda, chamarda. Detaljnu
razradu toga izraza dao je Ivo Babi u analizi trogirskoga predgraa (Burgus). Usp. I. BABI, Poeci trogirskog predgraa u Pasikama, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39, Split, 2002, str. 135-138. On je ukazao
na injenicu da su gradske kamarde esto imale i kat ili visoko potkrovlje, za razliku od seoskih potleuica.
33
M. Barada, Trogirski spomenici (Monumenta traguriensia) Vol. I/I, Zagreb 1948, str. 195.
34
I. Babi, Poeci trogirskog predgraa, str. 138-142.
35
M. BARADA, Trogirski spomenici, str. 269 ...in Ostrog subtus domus, iz 1271. godine. M. BARADA, Trogirski
spomenici (Monumenta traguriensia). Vol. II/I, Zagreb 1951, str. 27 ...in domum suam apud Gradee, iz 1266.
godine. M. BARADA, Trogirski spomenici (Monumenta traguriensia) - Acta curiae comunis Tragurii ab 1310.
usque 1331. (ur. M. Berket), Split 1988, str. 261 domus eiusdem ad Smocuica, iz 1328. godine.
36
Lexicon latinitatis medii aevi, str. 392, s.v. domus, 1-5.
31

407

jo otkrivene arheolokim iskopavanjima, a u pisanim vrelima, mahom

notarskim spisima, javljaju se pod nazivom camarda. Zastupljene su podjednako u selima, kao i u gradovima, gdje mogu biti i katnice. Kamene
kue su bolje poznate prvenstveno nakon sustavnih rekognosciranja trogirskoga distrikta i prvih sondanih iskopavanja na poloaju Baba lokva.
Zastupljene su s dvije inaice. Nadzemnim jednoelijnim prizemnicama i
poluzemunicama. Obje inaice zidane su suhozidnom tehnikom i pokrivene krovnom konstrukcijom od drva prekrivenog slamom ili evarom, a
ponekad i kamenim ploama (nadzemna inaica). Ovim je radom po prvi
put naeta tema srednjovjekovnih nastambi izvan gradskih sredita. O
tom bitnom segmentu nae arheoloke batine moi e se vie kazati tek
kada bude istraen vei broj takvih objekata na razliitim poloajima. Do
tada, neka ovaj prilog bude poticaj daljnjim iskopavanjima te zanemarene
kategorije arheolokih lokaliteta.

408

Toni Buri

Medieval Houses in Podmorje

(Velo polje / Campus magnus traguriensis).
Status questionis, Typology, Building Techniques.

Velo polje of Trogir (Campus magnus traguriensis) in the late Middle Ages encompassed the western
part of the present day Katela. In this area there were several villages, including the Baba village.
Traces of this settlement have been preserved in the hydronym Baba lokva (Baba Pond; figure 1) next
to which in 2007 was discovered a smaller settlement site, one of the Baba villages hamlets. Rescue
excavations discovered one house (K-1) and several smaller auxiliary structures (figures 3-5). The
stratigraphy and small artefacts (ceramics, metal, glass) indicate two stages: late Middle Ages and
early New Age ones (14th-early 17th centuries). This is a semi pit-dwelling built of dry-stone walls,
partly dug into the soil and stone crag, from two sides covered with stone (figures 4-5). It had a
high roof, covered with straw (figures 7.1-2), its interior having been divided into three parts. In
the lateral sides were raised cavities that were used as storage spaces as well. In one of them were
kitchen and table ware, in another amphorae and urns.
This is the first house researched in Katela and a wider coastal area of Central Dalmatia. The same
type has also been discovered in Tugare village of Poljica district, but from the Iron Age. Appearance
of this house type has been preserved in the drawings of Zagora district, from the visitation of the
bishop Didak Manola in 1761. This form, with high, tent like, roof, gave name to Tugare village
(Latin tuguria = cottage, small house). Besides the semi pit-dwelling type of houses, known are
also those built above the earth, in the dry-stone wall technique, registered at numerous sites along
the eastern Adriatic shores, especially in the western coast of Trogir and on islands. The registered
examples can be dated into the 14th-17th centuries, however, the techniques and forms were present
continuously from earlier stages.
Besides the house types discovered archaeologically, there were also wooden houses, recorded by
medieval sources since the 13th century as camarda. These existed also in towns, especially in their
suburbs, where they were also built as two-storey structures, unlike those in villages. The sources
also record them in the Trogir district villages in the 13th-14th centuries (Ostrog, Smokvica, Gradac).
The paper also points out the necessity of intensified researches of settlement sites from all periods,
in order to complete the still scarce knowledge on rural settlements and house types that existed
in them.
(translation by R. Kekemet)

409

MEMORIAE
AMICORUM

Radoslav Katii

ovjek kojemu govori kamen

eljko Rapani gotovo mi je vrnjak. Samo je dvije godine mlai od mene. Obojica smo cijelim
biem klasiari. Interesi su nam vrlo srodni, a struke bliske. Studirao je i doktorirao u Zagrebu.
Znali smo jedan za drugoga, ali se ipak nismo susretali. Njegov je ivot bio vezan za Split, a
moj za Zagreb. Radio je tamo u Arheolokom muzeju, pa mu je stajao i na elu kao ravnatelj, a radio
je zatim i u zatiti spomenika i ostavio tamo prepoznatljivoga traga. Ali meni ga je pribliila i dovela
me je k njemu epigrafika. Pokazao mi je u svojim publikacijama da izvrsno zna itati s kamena.

Dugo mi je bio jedva vie nego vrnjak i suvremenik srodne struke koji ivi i radi u drugom gradu.
Sve se promijenilo kad mi je dola u ruke njegova studija u kojoj otkriva tekstovnu podudarnost
izmeu natpisa kraljice Jelene s Gospina Otoka u Solinu i natpisa na sarkofagu splitskoga nadbiskupa
Martina. Ti nam tekstovi otkrivaju zahtjevnu razinu latinske knjievne kulture dalmatinsko-hrvatske crkve u 10. stoljeu, govore o institucijama socijalne skrbi u dalmatinskoj gradskoj opini i
u hrvatskom kraljevstvu onoga vremena te o titulaturi povezanoj s time. Nazire se tu i kontinuitet
antike. Epigrafika, kojom Rapani majstorski vlada, omoguivala je da se tu korakne velikim korakom prema razumijevanju unutranjeg ivota na hrvatskom prostoru ranoga srednjeg vijeka. Od
tada mi je eljko Rapani postao jedan od najzanimljivih kolega i suvremenika. Poeo sam ivjeti s
njegovim sadrajima.
Od tada sam rasklapajui splitske arheoloke publikacije odmah meu suradnicima traio njegovo
ime. I nalazio sam mnogo toga, meni osobito vanog. Spremao sam tada i pisao Litterarum studia.
Tako sam naiao na podrobnu obradbu i interpretaciju etiriju tada poznatih natpisa s imenom kneza
Branimira, na iscrpan prikaz i potpunu obradbu svih ranosrednjovjekovnih natpisa iz Splita, to je
bacalo zraku svjetlosti u tamna stoljea hrvatske povijesti. Ta su stoljea osvjetljivale i dvije rasprave
pisane vrlo temeljito, jedna o ranosrednjovjekovnoj kamenoj plastici u Arheolokom muzeju u Splitu,
a druga o dva ranosrednjovjekovna splitska sarkofaga. Rapani se nije samo izvanredno izvjetio u
itanju slova urezanih u kamen, pa je objavio i referat o nekim pitanjima ranosrednjovjekovne latinske
epigrafike na naoj obali Jadrana, nego je umio sjajno iitavati majstorstvo i tradiciju kolovanja iz
obdjelanih kamenova, pa i onih nijemih, bez ulomka slova.
Meni je Rapani tako otkrio majstorstvo splitskih klesarskih radionica i njihovih kola, a vjerujem
da je bilo i dosta drugih koji su bez njegovih spisa vrlo malo o svem tome znali. eljko Rapani bio je
tu uitelj u vrlo dubokom znaenju te rijei. Okrunio je te svoje studije knjigom o predromanikom
dobu u Dalmaciji, koja je pomogla da se membra disiecta spomenika i nalaza slau u cjelovitu sliku
epohe i da se napipaju poveznice izmeu najkasnije antike i najranijega srednjeg vijeka i tako primakne odgovoru na kljuno pitanje nae najranije povijesti: jesu li nam korijeni urasli u kontinuitet
ili u lom. No ini se da svaki jednoznaan odgovor tu mora promaiti istinu. Pokazao je u toj knjizi
koliko su upravo majstori klesari bili nositelji kontinuiteta, te kako su ipak ba oni oblikovali i novu
fizionomiju kulturnoga krajolika.
413

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

Lako je razumjeti da je kraj tih zaokupljenosti upravo eljko Rapani postavio pitanje o kontinuitetu
naseljenosti salonitanskog agera na prijelazu iz najkasnije antike u najraniji srednji vijek i da je naao
zanimljivih podataka i argumenata za odgovor na nj. U toj vizuri dao je i vane nacrte za sintezu
povijesti istone obale Jadrana u ranom srednjem vijeku. Time je otvorio uenu raspravu koja je onda
postajala sve ivlja, pa je i danas vrlo iva.
Rapani epigrafiar izvrsno zna itati s kamena, a kao povjesniar umjetnosti sjajno zna itati kamen. Govori mu time kako je obdjelan. Nae poznavanje ranoga hrvatskog srednjovjekovlja od toga
je mnogo bogatije i bolje utemeljeno. A Rapani konzervator izvanredno umije itati grad. Njemu
je bilo sasvim jasno da se spomenici kulture, osobito u gradu, a posebice u gradu kakav je Split, ne
mogu tititi samo ogranienjima i zabranama. ivot e biti jai od njih. Zatititi se mogu samo ako
se stave u novi kontekst i u njem dobiju novu funkciju. Ba u Splitu Rapani je doivljavao kako se
je to prelamalo u brojnim pojedinanim situacijama, svakoj jedinstvenoj i neponovljivoj. On je smogao strpljenja i upornosti da se sa svakom bavi kako je njoj bilo primjereno, pa i da pie zabiljeke o
svakoj. Za njegovu brigu i strpljivo iznalaena rjeenja, kojima je morala dati svoju privolu i gradska
vlast, zahvalnost mu duguje grad, njegovi graani, a i svi mi drugi kojima je Split drag i vaan. A za
konzervatorske eseje i to to su skupljeni i objavljeni u knjizi duguju mu zahvalnost svi pripadnici
hrvatske kulture i drugi koji se zanimaju za nju.
U toj se knjizi niu splitski ambijenti. Susreu se dakako i njihova imena to snano odiu tradicijom. A batinu nije dosta uvati, treba s njome ivjeti, umjeno ivjeti tako da se od toga ivljenja
ne razgrauju njezine bitne vrijednosti. Pri tome je svako rjeenje, pa i ono najuspjelije, na prvom
mjestu pitanje. Trajnih rjeenja tu zapravo i nema. A na tim pitanjima eljko Rapani nije samo
radio, on je o njima i pisao, ivo i svjee. Svatko tko ga ita ima o em razmiljati. I ne samo o Splitu.
Sav Rapaniev rad, kako mu je ovdje prikaz samo zacrtan u najglavnijim crtama, uvire u knjigu, ne
samo debelu, nego i doista veliku. Knjigu o tome kako je carska palaa postala grad. I nije to samo
skica povijesnoga luka, nego prava povijest s mnogo ivih pojedinosti i s izdanim uenim aparatom.
Iz nje se ne saznaje samo to je bilo, nego i kako se moe neto znati o tome. Tek to je ta povijest
pisana kako se hrvatska povijest u nas inae ne pie. Usredotoena je na palau koja postaje grad.
To je palaa cara Dioklecijana, a grad je Split. Grad dakle kojega je nadbiskup metropolit nosio naslov primas Dalmatiae atque totius Croatiae. A to to se u taj grad preoblikovala palaa velikoga cara
Dioklecijana upravo je materijalni zalog antikih temelja mlaega hrvatskog ivota. Tu smo dakle
opet kod najtemeljnijega pitanja hrvatske povijesti koje je gore ve bilo spomenuto. Zato je knjiga
o tome kako se palaa pretvarala u grad i o svem to je s time u vezi temeljna. Ima mnogo smisla u
jednoj knjizi suziti vidokrug na tu jednu palau i taj jedan grad, kako god se u nas hrvatska povijest
inae pie drukije. Rapanieva velika knjiga stoga nije lokalna povijest niti je izraz ikakvog kampanilizma. Moe se ak rei da je to nosiva greda hrvatske povjesnice. A najbolji vodi po Saloni koji
imam iz Rapanieva je pera.
No kako god sam godinama i desetljeima ivio sa eljkom Rapaniem, bio nerazdruiv s njegovim duhovnim svijetom, nismo se osim na ispisanim stranicama mnogo susretali niti vievali. To
nezaboravniji su mi ostali nai susreti i trenutci plemenite dokolice koju smo provodili u lijepim
razgovorima. Uvijek smo si imali to rei, a i kad bismo zautjeli, dobro smo se razumjeli. Prvi put
smo se sreli negdje osamdesetih godina u Dubrovniku. Obojica smo drali nastavu na tamonjem
poslijediplomskom studiju Sveuilita u Zagrebu. Jednoga dana, ve za mraka, kad vie nismo imali
posla u Meusveuilinom centru, poveo me je eljko Rapani na veeru u Rozarij. Tako sam upoznao Rozarij i Rapania. Atmosfera je bila nezaboravna, jo je i sada u meni iva, a razgovor je bio
onaj pravi koji poslije u unutranjosti trajno odzvanja.
Jednom sam ga u Zagrebu sasvim sluajno susreo u Gajevoj ulici. Na trenutak je bilo kao da je
prestalo vrijediti ono da je on iz drugoga grada. A u sumornim ratnim danima, za velianstvenoga

414

znanstvenog skupa o starohrvatskome Solinu, skupa otprkoenog strepnji i alosti, u svojim me je

kolima povezao starom cestom iz Splita u Solin. Uz put mi je pokazao Dujmovau, crkvicu koja
uva uspomenu na prijenos moi svetih Dujma i Staa iz Salone u Palau i obiljeuje mjesto gdje
su sarkofazi tako oteali da se je moralo stati i poinuti. Jo do nedavno bio je u vlakih pastira iv
obiaj poivala, mjesta gdje se odmaraju oni koji nose pokojnika na pogreb. Splitska legenda kao da
potvruje veliku starinu toga obiaja i da on dolazi od romaniziranih starosjedilaca. A Don Lovre
Kati pokazao je da je zemaljski posjed kojim je kraljica Jelena obdarila crkvu Gospe od Otoka sezao
do Suhoga mosta, kako su se u srednjem vijeku prozvali vidljivi ostatci Dioklecijanova vodovoda. To
je ba nedaleko od Dujmovae. Kraljica Jelena nije mogla darovati benediktincima na Otoku splitsku
zemlju, nego samo svoju, hrvatsku. Pokazuje se tako da su oni koji su prenosili moi velikih muenika
stali i odmorili se im su preli granicu kod Suhoga mosta, nali se na splitskom teritoriju i nisu se vie
morali bojati Hrvata, svojih neprijatelja, kako govori hrvatska verzija splitske legende o prijenosu.
Mnogo se toga tako slae, a to treba misliti o tome daleko bolje moe prosuditi eljko Rapani
nego to to moe pisac ovih redaka. On e tek trajno pamtiti kako je zahvaljujui Rapaniu vidio
Dujmovau. Danas se onuda juri brzom cestom, a Dujmovaa ostaje negdje daleko dolje u neodreenoj izmaglici.
Taj smo dan u lijepom drutvu starinoznanaca proveli u Solinu kod Gapine mlinice. Tada sam zadnji
put vidio pokojnoga Zlatka Gunjau. A kad se poelo mraiti poveo me je opet eljko Rapani u
svojim kolima i kao ono u Dubrovniku u Rozariju veerali smo sada u Splitu, u gostionici koja mi je
ostala bezimena, a blizu je tvravi na Gripama, gdje je sutra ujutro trebao poeti skup. Lignji su tu
bili izvrsni kao i olignji kod Rozarija. Zahvaljujui tomu ja sam iduega jutra, kad sam taksistu rekao
da me vozi na Gripe, a onda ostao zgromljen kad me je htio iskrcati pred nogometnim stadionom,
ipak znao dati uputu da me vozi do vratiju tvrave.
Za toga boravka upoznao sam Tomislava Marasovia i njegova brata Jerka i tako se jo jae srodio sa
Splitom na najvioj kulturnopovijesnoj razini. Mnogo je znaio i susret s Ivom Babiem. A atmosfera
je bila ugodna i oputena. koliko je to bilo mogue ratne jeseni 1992!
Trei i do sada posljednji susret takve vrste bio je 2003., kad se u Splitu predstavljalo kritiko izdanje
povijesnoga djela Tome arhiakona koje je priredila Olja Peri s njezinim paralelnim prijevodom i
mojom popratnom studijom. Uz rub obiljeavanja toga dogaaja koja je upriliio Knjievni krug
Split, s pravom ponosan nakladnik, pozvao je eljka Rapania i mene ravnatelj Muzeja hrvatskih
arheolokih spomenika Ante Miloevi na objed u prekrasan restoran na Sustipanu ponad Marine.
Bio je sunan i bistar jesenji dan. Izvrsno se odande vidio Vis, a na drugu stranu stjenovit Perun u
primorskoj kosi Mosora. U sunanom bljetavilu sve je bilo samo jedna cjelina. I tamni obrisi otoka
s kojega su nam ouvani najstariji stihovi iz naega podneblja, uklesani u kamen, na grkom jeziku
dakako, i stjenovito svetite monoga boga gromovnika kojega ime svjedoi o neizbrisivoj prisutnosti
prvotne slavenske bespismenosti, sve u tom istom krugozoru. A dolje u udubini pod nogama carska
palaa, najtvri zalog antikih korijena i neprekinute tradicije pismenosti. Bio je to pravi ambijent
za susret sa eljkom Rapaniem. Taj objed je bio sveanost, sveanost je bio i razgovor za stolom s
dva takva sugovornika. Sada kad sam o svem tome pisao ne ini mi se vie da sam se malo susretao
sa eljkom Rapaniem. elio bih tek jo takvih susreta.
Dolazim dakle eljku Rapaniu kao estitar. Pridruujem se prijateljima, kolegama, suradnicima,
uenicima, potovateljima koji svi izriu dobre elje i zahvalnost za sve ono lijepo i plemenito to
su od njega dobili i po njem upoznali. I ja mu zahvaljujem za sve ono mnogo to imam od njega, a
posebno za ono, takoer mnogo, to je ugraeno u moja Litterarum studia. Zahvaljujem mu za sve to
sam od njega saznao o majstorima klesarima. Pozdravljam ovjeka kojemu kao malo komu kamen
govori. I o njegovoj osamdesetoj od srca velim: vivat, crescat, floreat.
Ne mogu misliti na Split, a da ne pomislim i na eljka Rapania.

415

Marin Zaninovi

eljku, malo sjeanja

ragi prijatelju, osamdeset godina ili esnaest lustruma, na klasini nain, nije mala stvar,
estitam ih od srca, a malo stariji od tebe, oko 2 godine. U Zagreb smo doli zajedno u jesen
1950. Ti si iao u seminar na Gornjem gradu, malo smo Vam zavidjeli na tome elitnom
smjetaju nasuprot Grko-katolike crkve, blizu Sabora i Sv. Marka. Tamo su bili dragi ljudi i sjajni
profesori Grga Gamulin, Vladimir Prelog, eljko Jirouek, Tihomil Stahuljak. Mi arheolozi bili smo
u prizemlju Arheolokog muzeja na Zrinjevcu. Prve dvije godine predavao nam je profesor Viktor
Hoffiller, asna starina, koji je bio reaktiviran nakon prisilnog umirovljenja u ratu 1943., jer nije htio
dozvoliti da se Hitleru pokloni uveni ah Friedricha Velikog, pruskog kralja, to su mu ga hrvatski
vojnici oteli iz atora u Sedmogodinjem ratu 1756.-1763., a bio je u vlasnitvu Muzeja. S Hoffillerom
je predavao do 1945. vrijedan strunjak dr. Mirko eper koji je, zbog svoje funkcije ravnatelja u ratu,
bio u zatvoru od 1945.-1947. Krlea ga je 1952. uzeo u svoj Zavod i tamo je doivio preranu smrt u
59. godini ivota 1970. godine. Zatim je 1952. godine doao iz Rima profesor Branimir Gabrievi,
gdje je bio otpravnik poslova u Vatikanu. Tito je, naime, bio prekinuo odnose s Vatikanom u sijenju
1953., jer je tada Pio XII. Stepinca imenovao kardinalom, koji je tada pritvoren u Kraiu. Gabrievi
je bio sjajan predava i duhovit ovjek koji je, doavi svje iz Rima, uvelike proirio svoje i inae
suvereno poznavanje svijeta antike. Bio je lijepo diplomatski odjeven u odijelima talijanskog kroja
sa eirom homburgom, to je u Zagrebu onoga vremena bila prava rijetkost.
Kada smo ti i ja doli u Zagreb, u jesenski listopad, ve je bilo hladno i mene je okirala magla i
hladnoa nakon hvarskog sunca, gdje sam se jo kupao prije odlaska s otoka. Gledao sam sunce kroz
oblano jesensko nebo - bilo je kao neki uti limun iza oblaka i rekoh sebi: Majke ti, gdje sam ovo
doao. Polako smo se navikavali i ekali zimski semestar da odemo doma. Bilo je to jo teko vrijeme, koje je teko razumjeti svakome, tko to nije proivio. eljezna zavjesa od Szczecina do Trsta
presjekla je kontinent, kako je to Churchill rekao u uvenom govoru u Fultonu 1946. Kako smo mi
to doivljavali? Pa tako da smo bili iza granice koju nitko nije mogao prijei, ako nije bio neim privilegiran! Automobili su bili raritet i kada bi zalutao pokoji strani automobil u Gajevu ulicu ispred
ulaza u Hotel Dubrovnik, gledalo ga se kao udo iz jednog svijeta, koji je nama bio nedostupan. Tako
smo ivjeli s raznim ogranienjima to danas izgleda nemogue, a trebalo je paziti i to se govori. Ja
sam tako jednom rekao u seminaru, da je teta to Hrvatska enciklopedija nije nastavila izlaziti, jer je
prvi svezak tiskan u Jugoslaviji u veljai 1941. Iz nje smo, naime, uili Egipat i Egejsku kulturu i itali
druge arheoloke lanke to ih je uglavnom napisao prof. Grga Novak. Netko me je za to cinkao i o
meni se raspravljalo na partijskom sastanku. Branio me je pok. Duje Jelovina, kninski Hrvat, kojem
su pojmovi ipak bili jasni i tako sam ostao poteen kakva progona. Duje mi je to sam ispriao kad
smo bili na gradnji Autoputa 1951. godine, gdje se po koji put i dobrovoljno odlazilo.
to se tie nastave, sluali smo Grgu Novaka, koji je po svome ugledu bio leerniji i mogao je sebi
dopustiti da govori o nepoudnim stvarima, na primjer o sovjetskoj historiografiji, to drugi nisu
mogli. Prethistoriju nam je predavao Josip Koroec, praki ak i strogi Slovenac, kojeg je Novak po-

417

Munuscula in honorem eljko Rapani, Zagreb-Motovun-Split, 2012.

zvao kao svog kolegu neolitiara, jer je Novak bio formalni voditelj Odsjeka za arheologiju. Znao je
mnogo, ali kao predava je bio za nas malo bezbojan u usporedbi sa sjajnim kozerom Gabrieviem
i zanimljivim Novakom, koji je ipak bio na kraju svoje profesorske karijere i zauzet mnogim obavezama, kako na Fakultetu, tako i u Akademiji. U nastavi je sudjelovao i Vladimir Mirosavljevi, sjajan
crta i terenski istraiva. Poslije je doao prof. Duje Rendi Mioevi, 1954. godine, jer se Gabrievi
preselio u Split i bio imenovan ravnateljem Arheolokog muzeja. Rendi je reorganizirao nastavu i doveo
profesora Zdenka Vinskog 1954., te iste godine i asistenta Stojana Dimitrijevia.
Kod vas, na povijesti umjetnosti, Grgo Gamulin i Milan Prelog uspjeno su vodili svoj odsjek s mladim
suradnicima. Gamulin je zapoeo svoj veliki posao izuavanja renesansnih majstora na naoj obali, te
je prenosio svoje veliko znanje na sluae. Prelog je ukljuivao Istru u na znanstveni korpus svojim
sjajnim studijama o Poreu i njegovoj Eufrazijani. Tako smo mi sluali sve drage ljude, iju uspomenu
trajno nosimo u svojim srcima i u svome umu. Ili smo i na pokoju ekskurziju. Iza granice smo poeli
izlaziti tek od 1954. godine. Nismo imali pojedinane, osobne pasoe ve smo bili popisani na jednu
listu sa snimkama, fotografijama. To je ve bilo vrijeme kada je Tito popustio onu boljeviku stegu.
Tada je stupila na scenu amerika pomo u hrani i oruju, koja nas je spaavala. Do tih godina smo
u menzi jeli kukuruzni kruh i puru u tanjuru. Kada je bilo graha i kupusa bilo je sjajno. Iz Amerike
su dole neke za nas potpuno nove stvari poput jaja u prahu, koje smo prozvali Trumanova jaja, a
onda ameriko brano, pa uti sir cheddar cheese, pa uveni UNRA paketi (United Nations Relief and
Reconstruction Administration) u posebnim kutijama. Onda bi profesor Mirosavljevi duhovito
komentirao, kao pravi prethistoriar ovako: jednoga dana kada budu iskopavali ove konzerve, pitat
e se, koji je ovo Unra-narod, osvojio ove krajeve. Bilo je svata u tim studentskim godinama, ali
bili smo mladi i ivjeli u nadi da e jednoga dana biti bolje! Kada e to biti?! Ima li neku ideju? Ti
si uvijek imao svjee i dobre ideje!
Imao si dobre roditelje. Oca vrsnog profesora klasinih jezika i kroatistike u splitskoj Klasinoj gimnaziji,
koji je odgojio tolike generacije uenika u dobre ljude i strunjake, plemenitu majku. Oni su ucijepili
u tebi sve dobro, to su mogli i znali. Tako si iao kroz ivot, jer si imao skladne i asne uzore. Moda
je od njih potjecao i dio naeg optimizma kojim smo prolazili kroz razne ivotne tekoe, jer smo ih
trajno nosili u srcima kao uostalom i danas, kada smo ih godinama nadvisili. Bili smo mladi i Zagreb
u proljee bio je neto sasvim drugo od onog jesenskog u koji smo prvi put doli. Parkovi u Tukancu
i na Cmroku sa lijepim pogledima na zelene obronke Medvednice bili su lijek za duu i tijelo. Tako
je proao na studij, kada nam je i pored svega, bilo lijepo s naim profesorima s kojima smo dijelili
zajednitvo koje smo trajno ponijeli u sebi, kao i kolegicama i kolegama od kojih su mnogi otili zauvijek no, to je staza kojom svi idemo. Ti si poslije vojske otiao u prestini Arheoloki muzej u svom
gradu, u kojem si kao dijete gledao natpise, a na Peristilu Dioklecijanove kamene blokove sloene u
sjajne graevine i sfingu koju si kao dijete, moda, ponekad zajahao. Ja sam otiao na vojni rok u
mornaricu, na godinu dana u Pulu i Hercegnovi. I to je bilo posebno iskustvo. Vratio sam se u Zagreb
za asistenta profesoru RendiMioeviu u travnju 1957. godine, a ti si 1958. doao ravnatelju splitskoga Muzeja profesoru Gabrieviu. Imali smo sreu da su nas usmjeravali i ovi dobri ljudi i vrsni
strunjaci, pa ako smo neto postigli u ivotu, to dobrim dijelom dugujemo njihovim kvalitetama, i
ljudskim i znanstvenim. Ti si uostalom naslijedio Gabrievia kao ravnatelj Arheolokog muzeja, a ja
Rendia na Katedri klasine i provincijalne arheologije.
Taj muzej bogatstvom svojih spomenika i sjajnom bibliotekom te itava okolica ovoga, od Boga blagoslovljena, lijepa i plodnoga dijela nae obale, to ga je ovjek oplemenio u najranijim vremenima,
u Tebi je pokrenulo spoznaje za traganjem smisla i razvitka, te nastanka sveukupna plemenitoga
nasljea. Ve u prvim svojim istraivanjima na Visu si u uvali Stonca otvorio prethistorijsku gomilu
s grobom helenistikoga sadraja, ije si nalaze znalaki objavio i datirao u prvu polovinu 3. stoljea
pr. Kr. Fascinantno je kako je u grobu ilirske konstrukcije priloen helenistiki materijal: lekiti, ungventariji i slini prilozi. Taj grob i taj spoj domaeg i uvoznog u kulturolokom spoju kontinuiteta i

418

meuutjecaja dviju civilizacija, na neki je nain oznaio Tvoj budui rad. Uspjeno si traio i objanjavao upravo kontinuitet naeg razvitka i kako je na naem prostoru tekao taj razvitak u stalnim
karikama nasljeivanja, prihvaanja i suoavanja. Meni je Tvoja objava grae osobito pomogla s
nalazom vretenastog helenistikog ungventarija, ije sam ulomke imao na Toru iznad Jelse, u dataciji
ostave u iskopu, a time i gradnje ove kiklopske kule na ilirskoj gradini. Razabire se tako helenizam
na ilirskoj gradini, koji dolazi iz utvrenih zidova iz Atike i Epira i stie do nas preko Meduna, Risna,
kripa i drugih lokaliteta.
U tome smislu moram spomenuti i Tvoju za mene klasinu raspravu Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku (Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 74/1980.), u kojoj si ralanio niz imbenika to daju okvire jednog razvitka sloenog i
punog sklada, ali i proturjenosti. Ve si pokazao kako zna dobro iskoristiti svoje poznavanje topografije, epigrafije, vil, svetita i drugih objekata iz grko-rimske prolosti, koji urastaju u kranstvo
i zatim u hrvatsku uljudbu u kojoj traju do danas. To su neke odrednice, koje prate itavo Tvoje
opseno i bogato znanstveno-istraivako djelovanje s ovoga dijela nae obale, ali i drugdje. To si
iskazao u stotini radova i oni ostaju kao trajni dokaz Tvojih stvaralakih napora, kojima si obogatio
nae poznavanje korijena i poetaka.
Ljubav za svoj kraj i rodni grad iskazao si zatim u brojnim tekstovima posveenim Saloni i svetom
Dujmu. Time si vrio funkciju nunu za nau struku, da je pribliava svojim sugraanima i drugim
ljubiteljima prolosti. To nisu bile laike rasprave, ve ozbiljni tekstovi koji su uvijek imali svoju
razinu. Ja sam ih esto koristio u svojim predavanjima. Tvoja knjiga o svetom Dujmu sa snimkama
velikoga majstora fotografije, vrsnoga knjievnika i dobroga ovjeka Zvonimira Buljevia, bila je
svojevrsna uspjenica arheologije i historiografije. Prodana u vie izdanja, ispunila je svoj plemeniti
cilj. Buljevi, plemeniti ovjek koji nas je prerano ostavio, bio je tvoj dragi prijatelj i volio je spomenike i svoj grad te nau struku, kojoj je pomagao svojim radom itavoga ivota. Kad se nau dvije
srodne due rezultati su sigurni.
Sjeam se, kada si bio izabran za predsjednika Hrvatskog arheolokog drutva 1973. godine i preuzeo
njegovo voenje nakon to smo mu vratili to staro ime. Bilo je to takoer jedno ideologizirano vrijeme
nakon Hrvatskog proljea 1968.-1971., vrijeme tzv. hrvatske utnje. Trebalo je puno diplomatske
vjetine i ustrajnosti da se ouvaju i unaprijede neke vrijednosti koje su bile ugroene. Ve samo ime
drutva bilo je dotad na neki nain nepoudno. Sjeam se kada si organizirao na skup u Kninu, mislim
1987. pa nam tzv. Komitet za drutvene djelatnosti kninske opine, nije dozvolio da na otvaranje
skupa pozovemo gvardijana Franjevakog samostana, niti da stavljamo spomen fra Luji Marunu.
Ti si uspio ipak malo poslije to obiljeiti, pa unaprijediti djelatnosti Drutva, a k tome si pokrenuo
objavljivanje radova prikazanih na znanstvenim skupovima i uspio urediti osam svezaka za trajanja
svoja dva mandata, do 1980. godine. Time si trajno zaduio jedno od najstarijih znanstveno-strunih
udruenja na naem prostoru. Koliko si tu energije i strpljenja uloio zna samo onaj koji je radio
takve poslove. Mi arheolozi smo po profesiji ljudi optereeni prolou, jer smo neprestano u njoj, ali
odatle i poriv da je shvatimo i pokuamo objasniti. To nije uvijek lako i esto stvara probleme, ali to
je na ivot koji tumaimo dostupnim vrelima, bilo onima prije tisulje, bilo prije dvadeset godina.
Tvoje brojne interpretacije naih nacionalnih spomenika i onih drugih su primjerne, bilo da si pisao
o ogradi priora Furmina ili jadranskoj poleogenezi, o zakoenim proeljima i Plotinovim estetikim
naelima, o postanku Dubrovnika i tolikim drugim problemima. Tu su i brojni elaborati za razna
istraivanja i zatitne zahvate. Bio si i jedan od pionira podmorskih istraivanja (Viganj na Peljecu).
to se tie spomenika oboje smo doivjeli ljudski i struni ok kada smo posjetili Monte Cassino.
Bio je kongres ranokranske arheologije u Rimu u jesen 1975., na Sveuilitu pape Urbana VIII.
(Urbanianum). To je onaj papa Barberini (1623.-1644.), koji je dao skinuti bronanu oplatu s predvorja
Panteona, koju je Bernini upotrijebio za baldahin nad konfesijom sv. Petra. Rimljani (Pasquino) su

419

skovali epigram Quod non fecerunt barbari, fecerunt Barberini, a don Frane Buli je u svojim konzervatorskim mukama sa Splianima i njihovom opinom dodao: quod non fecerunt Barberini fecerunt
Spalatini. Bilo je lijepo sudjelovati na Kongresu u ovom Sveuilitu. Primio nas je papa Pavao VI. i
imali smo lijepo primanje u vrtovima Vatikana na uzvienju zapadno od bazilike. Onda smo otili u
Napulj i vidjeli katakombe San Gennara, a u povratku smo se popeli na Monte Cassino i bili okirani
grobljem 2000 mladih Poljaka koji su poginuli u njegovu osvajanju potkraj Drugoga svjetskoga rata.
To je bilo nakon to je taj samostan, jedan od svjetionika europske uljudbe, barbarski bio razoren
od 14.-16. veljae 1944. Na njegovom razaranju su insistirali novozelandski general B. Freyberg i
engleski F. Tuker. Navodno su Nijemci bili unutra, a nije ih uope bilo. Bili smo okirani vidjevi
dokumentaciju razorenog spomenika kao rezultat generalskog ludila bez ikakva smisla. Ovo mi se
zauvijek trajno urezalo u sjeanje i uvijek ga povezujem sa jugogeneralima Kadijeviem, Adiem,
Raetom, Mladiem i cijelom tom bratijom, koja bi nas bila razorila u potpunosti da su stigli i mogli.
Ima i danas ljudi koji bi htjeli zaboraviti razaranje Zadra, Dubrovnika, Kijeva, ibenske katedrale,
Gornjeg grada i svih onih samostana i crkava. Konano, gaali su i Muzej hrvatskih arheolokih spomenika. Morao bi netko od kolega iz tog Muzeja to opisati i zabiljeiti za budunost. Poznato je da su
topovi i rakete s Visa bile usmjerene i na moj Hvar, ali sreom ili nisu mogli, ili nisu htjeli. Danas je
Monte Cassino, da mu se vratim, obnovljen, ali to vie nije ono to je bilo. To je jedna od strahota
koju smo kao arheolozi muno doivjeli, makar nam je prouavanje ruevina profesija. Ovo piem
zbog mladih kolega, da znaju, da pamte i tumae stvari objektivno i istinito (vidi: H. Bloch, The
Bombardment of Monte Cassino - February 14-16, 1944. Montecassino, 1979. Estratto da Benedictina,
anno XX (1973), str. 383-424).
Na naim skupovima Hrvatskog arheolokog drutva uvijek smo se susretali i suraivali. Stjecajem
okolnosti bio sam voditelj postdiplomskog studija Kulturna povijest istone obale Jadrana u Meusveuilinom centru u Dubrovniku od 1986.-1996. godine, pa sam Te pozvao da mi pomogne u
predavanjima, to si kolegijalno prihvatio i studenti su te rado sluali, to su mi mnogo puta rekli.
Svoju si nastavniku djelatnost nastavio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1982., gdje si predavao
umjetnost ranog srednjeg vijeka. Sve je to pratila Tvoja publicistika djelatnost kao i urednitva niza
publikacija i edicija iz struke, to je trailo puno vremena i razumijevanja, koje si strpljivo i ljudski
dijelio i primao. Pored svega toga naao si vrijeme i energiju napisati kapitalno djelo: Split - Od carske
palae do srednjovjekovne opine, Knjievni krug, Split, 2007. Ta se knjiga ita kao roman, iako je
duboko znanstveno napisana, itka i jasna, i laiku i strunjaku i ovim Ti putem estitam jo jednom
na ovom djelu, kakvog nema, koliko je meni poznato nijedan na grad. Ja je esto prelistavam jer je
inspirativna i prati moja nostalgina sjeanja na Tvoj i moj Grad. I ja sam, naime, u njemu ostavio tri
godine kolovanja i dobio trajni splitski peat. Drutvo i Narod su priznali tvoje stvaranje i dodijelili
Ti odgovarajua priznanja, koja si istinski zasluio za sve ono to si uinio, za sve nas u struci, za
kolegijalnost i prijateljstvo, za tvoju dragu i potovanu Obitelj.
Dragi moj eljko, estitajui ti na svemu, ispisao sam ove retke sa zadovoljstvom i zahvalnou
za Tvoje ljudsko prijateljstvo kroz tolike godine. Zakonom biologije nae se ivotne krunice blie
svome zatvaranju. U vremenu koje nam preostaje elim Ti prije svega dobro zdravlje i jo poneki
darak Splitu i svetom Dujmu. Neka Te on uva i prati Tebe i sve Tvoje zdravljem i zadovoljstvom,
to ti elim od srca, iskreno odani Marin.

420

Suradnici u zborniku

prof. dr. sc. Mladen ANI

Sveuilite u Zadru
Odjel za povijest
HR - 23000 Zadar
Obala kralja Petra Kreimira IV, br. 2
mancic55@hotmail.com
prof. dr. sc. Ivo BABI
Sveuilite u Splitu
Umjetnika akademija
HR - 21000 Split (Tvrava Gripe)
Glagoljaka b.b.
ibabic@gradst.hr
Ivan BASI, prof.
Sveuilite u Splitu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
HR - 21000 Split
Sinjska 2
ibasic@ffst.hr

akademik Nenad CAMBI

HR - 21000 Split
Zoranieva 4/II
nenad.cambj@st.htnet.hr
mr. sc. Vedrana DELONGA
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
HR - 21000 Split
S. Gunjae b.b.
delonga.vedrana@gmail.com
akademik Igor FISKOVI
Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
HR - 10000 Zagreb
I. Luia 3
igor.fiskovic@zg.t-com.hr
prof. dr. sc. Ivo GOLDSTEIN
Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
HR - 10000 Zagreb
I. Luia 3
igoldste@ffzg.hr

prof. dr. sc. Neven BUDAK

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest
HR - 10000 Zagreb
I. Luia 3
nbudak@ffzg.hr

Ljubomir GUDELJ, prof.

Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
HR - 21000 Split
S. Gunjae b.b.
ljubomir.gudelj@st.t-com.hr

dr. sc. Toni BURI

Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
HR - 21000 Split
S. Gunjae b.b.
tonci.buric@mhas-split.hr

422

profesor emeritus Nikola JAKI

Sveuilite u Zadru
Odjel za povijest umjetnosti
HR - 23000 Zadar
Obala kralja Petra Kreimira IV, br. 2
njaksic@unizd.hr

prof. dr. sc. Miljenko JURKOVI

Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
HR - 10000 Zagreb
I. Luia 3
mjurkovi@ffzg.hr
akademik Radoslav KATII
HR - 10000 Zagreb
Gornje Prekrije 51
radoslav.katicic@univie.ac.at

dr. sc. Ivan MATEJI

HR - 52440 Pore
I. Matetia Ronjgova 10
ivan.matejcic@apuri.hr
dr. sc. Ante MILOEVI
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
HR - 21000 Split
S. Gunjae b.b.
ante.milosevic@st.t-com.hr
prof. dr. sc. eljko PEKOVI
Sveuilite u Splitu
Filozofski fakultet
Odsjek za povijest umjetnosti
HR - 21000 Split
Hrvojeva 2
zeljko.pekovic@du.t-com.hr

dr. sc. Branko KIRIGIN

Arheoloki muzej Split
HR - 21000 Split
Zrinsko-Frankopanska 25
branko.kirigin@st.htnet.hr
dr. sc. Katja MARASOVI, dipl. ing. arh.
Mediteranski centar za graditeljsko nasljee
Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu
HR - 21000 Split
Bosanska 4
profesor emeritus Tomislav MARASOVI
HR - 21000 Split
Marasovieva 8
tomislav.marasovic@st.t-com.hr

423

prof. dr. sc. Pavua VEI

Sveuilite u Zadru
Odjel za povijest umjetnosti
HR - 23000 Zadar
Obala kralja Petra Kreimira IV, br. 2
pavusa.vezic1@zd.t-com.hr
prof. dr. Marin ZANINOVI
Odsjek za arheologiju HAZU
HR - 10000 Zagreb
A. Kovaia 5

424