Ruth Stout i Richard Clemence Vit bez motike Tajne organskog uzgoja povrta i cvijeca metodom malciranja Zagreb, 1995.BIBLIOTEKA ORGANICA Naslov izvornika ‘THE RUTH STOUT NO-WORK GARDEN BOOK Rodale Press, Ine. Emmaus 1971 ‘Copyright, © 1971 Ruth Stout i Richard Clemence Copyright © Melissa Clemence © za firvatsko iedanje pridr2ava Darko Petanjek ‘S engleskog preveo ‘ZELIMIR KISELIEY, prof. Lekaorirala JASMINKA SALAMON, prof. Korektura i seutna korektura DARKO PETANSEK I MIRJANA VANCAS, Struéni konzultanti mr. BRUNO NOVAK, Zavod za povréarstvo mr. INES VRSEK, Zavod za ukrasno bilje i pejsaznu arhitekturu s Poljoprivrednog fakultcta Sveutilista u Zagrebu ‘Nakiadnik PRIRODOSLOVNO DRUSTVO "LJEKOVITA BILIKA", ZAGREB Zanakladnike prof. ZELIKO SOBOTKA, dipl. ing. ‘Likovna oprema ovitka DARKO POLANCEC Grafickapriprema "SOFT-US' doo. Zagred Tisak MULTIGRAF Zagreb [CIP Katatogizacia w publikaci Nacionalna tsveutilina biblioteka, Zagreb UDK634 STOUT, Ruth Vit bez mote: Tajne organskog uzgoja povréa i ejeéa metodom spaltiranja/ Ruth Stout i Richard Clemence; (sengleskog preveo Zalinit Kiseljov ).-Zagred : Prirodosiowno drustvo Ljekovta bila, 1995, 167 st: usr. 20 em. -(Bibloteka Organica ) Prjevod djela: The ruth stout no-work garden book. ISBN 93-96425-1-5, 1. Clemence, Richard 951127060 SADRZAJ: Predgovor Rijeé urednika 6 1. Poglavije Bacite svoju lopatuimotiku! . . . .-/ Pitanja koja mi ljudi postavijaju 2.2... eee 15 Za8to ? (Izaito ne ?) 20 Kaué na kojem se bavim vrtlarstvom . . - 22 Meni malo viestelje ......--.--- 25 Cemu me nauéilo 40 godina organskog vrtlarstva 29 ‘Molim vas - nemojte toliko raditi! . oe eat eee eee 33 Stelja moze pobijediti Djeda Mraza » Tsudu 2. Poglavije Moji odgovori "ekspertima’ Ododavanju dufikatlu .....-.. Kada znanstvenici dodu u posjet...- « Kada kritiziraju organsko vrtlarstvo .. O plastitnom pokrovu ... © oranju, smrzavanj Kad navale posjetitelji .. Nekoliko sestrinskih savjetaRexu . . . ‘Vrtne napasti - nisu tako straSne! . . 3. Poglavije Moj naklon jepoti ....-..-- + , 1.21 B Gardenije koje sam poznavala : 8 Cyijeée koje volim cee 82Ne Salite se s ruzama 4. Poglavije Okus je pokus .. . - Sjajna ideja o jedenju bilja Nemojte s¢ toliko truditi oko paroga . CjelogodiSnja berba jest laka ! Stosjagodama? .....-.2.---- 5, Poglavije Jo¥ neki prijedlozi za vas vrt Trivlastorudna trika . . Pripremanje vrta za zimski san... . Promjene za sljedetu godinu . . . . Cuvate li sjeme? Pripazite !. Dotekajte prvi mraz -hladnokryno - 6.Poglavlje - Richard V. Clemence Varijacije na sustav cjelogodignje stelje .. . . - - Jedanaest natina da udinite stelju uéinkovitom . Usinite svoj vrt isplativim Kako zapoéeti povrinjak s manje rada Treba li uzgajati viastito sjeme ww Aluk? ..... Mora lise sjeme tretirati prije sjetve ? Novi nacin sijanja povréa Ideje za uzgoj slatkog kukuruza ...-..--- Urgojite povrée na ogradi ..... Mreza za perad podize rajéicu . . . - Kako ekonomist vidi Stout-sustav . - Vet ber motike Predgovor Kad je urednistvo éasopisa "Organsko vrtlarstvo i poljod- jelstvo" odludilo objaviti knjigu u kojoj su sabrani élancistosmo im Richard Clemence i ja godinama slali, dostavili su nam taj materijal da ga pregledamo. Mijenjati, poboljSavati, korigirati? U drugom odlomku prvog lanka koji sam napisala naéla sam ne&to Sto bi trebalo promijeniti: smrzavanje repe. To ne Sinim veé godinama. Jednostavno je ostavim u vrtu, prekrijem alama sijena i iskopam kad Zelim, éitave zime. Shvativéi da u tim dlancima ima toga o éemu sam kasnije podela misliti drukéije, odlutila sam se 2a razumni potez - da ni’ta ne mijenjam. A zaSto sam tako odludila? Mozda i stoga Sto bi to bio preveliki posao, ali to sam si objasnila ovako: drugim vrtlarima moglo bi biti korisnije da doznaju nesto 0 onome sto se Ginilo da je u redu, a nije bilo, nego da im se jednostavno kaze: "Ja radim ovo, ja radim ono." Ovo je, dakle, priéa o onome Sto sam na-uéila i "ne-uéila" ovrtlarstvu, Prvi élanak je bio objavijen 1953., posljednji 197 Oni stariji sadre informacije proturjeéne nekim misljenjim postupcima koje navodim u svojim knjigama o vrtlarstvu. Smeta li mi 3to moram priznati gre8ke? Ne, ne smeta. "Nitko nije savrsen." Ruth StoutRuth Stout Rijeé urednika Urednicima i titateljima asopisa "Organsko vrtlarstvo i poljodjelstvo"* Ruth Stout neto je posebno. Jo otkako nam je 1953. poslala svoj prvi élanak, koji smo neobazrivo izgubili, ‘ona je nepresusni izvor odugevijenja svakome tko se zadubio uzlatno grumenje njene ovozemaljske vrtlarske mudrosti. Ali to je vaznije od njenog Sarma "obiénog Covjeka" jest logiéna metoda njenog sustava uporabe stelje - sustava koji je razvila i usavrSila, te nas o njemu izvijestila, na stranicama Easopisa Ove. Ruth je ustvrdila da je veéi dio rada u svezi s vrtlarstvom, a narogito s organskim vrtlarstvom nepotreban, osim jedne stvari: stelje. Trajna godisnja stelja, u njenim oéima, jest trajan godiinji odgovor na sve vrtlarske duznosti, a sve ostalo na 3to utrogite energiju suviSan je napor ili, jednostavno, "igranje”. Nepotrebno je re¢i da je reakcija na njene namjerno proturjeéne twrdnje uvijek o&ekivana i uvijek glasna, naglaiena. Tisuée i tisuée Zitatelja slazu se s njom i najée8¢e zabvaljuju na njenim sugestijama. Najveéi broj pisama i komentara koje dobivamo tiéu se njenih dlanaka. Ljudi koji se bave pismima Gitatelja veé su naudili da moraju biti spremni na val reakcija svaki put kad izide neki njen napis. Evo nekih tipiénih pisama. Dragi gospodine, orhideje za Ruth Stout - uzgojene pod steljom! Ona je * "Organic Gardening and Farming Madjazine, alje u teksts OVP Vit bez motike najve¢al Nastojao sam slijediti svaku njenu rijeé otkako sam je prije pet godina otkrio. Ja sam za "zeleni palac bez bolnih leda" i vitlarstvo u lezaljci. Najbolje od svega jest da to uistinu funkcionira. Svake jeseni besplatno dobivam vozove liSéa iz grada. Proile godine, koja je bila najsuSnija u posljédnjih 80, tikve su prekrasno izrasle bez kapi vode. Sto vise lii¢a, to bolje. Posljednjih pet godina nisam rabio nikakve otrove usvom vrtu. Ove mi je godine susjeda dopustila da se postuzim njenim praznim zemijiitem. Grad je tamo iskreao 15 vozova liS¢a, pa se namjeravam progiriti i oprobati jo’ neke od ideja Ruth Stout. O, da, mnogo je ptica do8lo otkako sam prestao koristiti otrove i natinio kupalista za njih. One se brinu za kukee iitede. mi sav taj napor. Ralph F. Spitzer Helena, Montana Dragi gospodine, kao novinar Zelim pohvaliti J.LRodalea i njegovo osoblje zbog izdavanja jednog od najboljih poljoprivrednih éasopisa koji dospijevaju na moj stol. Format, tekstovi, fotografije i dekoracija OVP-a besprijekorni su. Ono u &emu narozito udivam jest uvodni élanak, svakog mjeseca. Buduéi da je moje znanje 0 agrikulturi vrlo ograniéeno, ti me Elanci prosvjecuju. ‘Smatram da je va sijeanjski- broj bio posebno’ dobar. Fotografija Ruth Stout na koricama, na kojoj se vidi kako zraéi ponosom u svom vrtu, jest klasika novinarstva. Priéa o gospodi Stout, uz popratne ilustracije, oduSevila me i fascinirala. Tu pritu stavljam u svoj dosje za vjetnost. Ako se ikada prihvatim obradivanja zemlje, njenu éu pritu staviti na poéetak. Cestitam na vaSem doprinosu ametitkoj poljoprivredi. Tom Cahill Editor, Seedmen’ s Digest San Antonio, Texas 7Ruth Stout Ali, budimo sasvim po8teni: neki ditatelji ne smatraju Ruthinu metodu cjelogodisnjeg steranja stelje potpunim rjeSenjem za vrtlarske bonance. Otro pero Kraljice Stel tvrdi, kratko i jasno, da se nijedan vrilar ne bi trebao zamarati pravijenjem Komposta, kopanjem tla i uporabom poljopri redne opreme. Te rijeti izazivaju reakeije vetine organskih vrilara, Dorothy Schroeder, dugogodignja suradnica OVP-a, saZela je njihove prigovore: "DrZite svoj vrt pod dubokim, poroznim pokrovom stelje radi poboljanja kvalitete tla, kontrole viage i klimatskih uvjeta, poveéanja koligine humusa i minimaliziranja Stete od kukaca’. Parafraza je moja, ali to je misao Ruth Stout, a istinitija misao nikad nije bila izretena. Do ovoga se mjesta potpuno slazem s njenom metodom. Ali ona dalje, govori da je tastelja sve ito je potrebno vrtu - itu se razilazimo. Moram reéi da me Ruth Stout uputila u mnoge vrtlarske tehnike koje su moj vrt pretvorile u moju radost. Moj je vrt prekriven steljom otkako ju je Ruth prije mnogo godina poéela zagovarati. To nije bio vrt koji imam danas, ali bio je tako uspjeSan da sam u novi vrt zahvalno prenijela sve znanje koje sam stekla uz njenu pomoé. Ruth Stout nauéila me kako éu si priStedjeti muéan posao Eupanja starog korijenja i korova: prekrila sam ga s toliko slojeva novinskog papira da je jednostavno izdahnuo pod pritiskom javnog mnijenja, pa je tako moj vrt, umjesto ostar- jeloga korova dobio raspadajuéu vegetaciju za kojom je vapio. Zabvaljujuci uéenju Ruth Stout, moj novi zasad Sparoga bio je igrarija, a ne inzenjerski projekt. Boljije od prethodnog. Produktivnost je takoder bez zamjerke. Urod rajtice movete udvostrusiti ;kukuruza utrostruéiti, a i salata i rotkva bit ce bolje, sve zbog stelje. Sve Sto sam ispod nje uzgajala napredovalo je. Ali za moj vrt, a vjerujem i za mnoge druge - 8 Vrebex motke nuZan je korak dalje: kompost. Kad moj kukuruz Klone pod vrelim suncem, pretpostavka je da je Zedan i da mu treba vode. Ali on se ponata potpuno jednako kad je tlo natopljeno i zrak ne dopire do korijenja Stelja ga ne ée spasiti od prejake kiSe ilipretjeranog zalijevanja, nego ée kompost u tlu upiti suviSnu vodu i dati je kukuruzu kad mu zatreba. Postoje, zatim, biljke kojima ne odgovara pH vrijednost tla za njihov rast. One, na primjer, pokazuju manjak duiika u listovima i kad ga u tlu ima mnogo. On nije dostupan gladnim biljkama jer je tlo previge kiselo, pase mangan u njemune moze fastvoriti, a kako je mangan neophodan da bi dusik postao jostupan - nema dusika! Taj frustriraju¢i problem stalno se onavija, Postoje svi simptomi manjka neveg vaznog za razvoj iljke, a krivac je ravnoteza kisclog i alkalnog. Sto uéiniti? ‘Zadite u sré problema i korigirajte ravnatezu. Cime? Kompos- tom u tly. Mo‘ete, naravno, kiselom thi dodati vapnenac, a alkal- nom bragno od sjemenki pamuka ili kiseli treset. Ali, morate uzeti u obzir da pokraj biljaka kojima treba kiselo tlo rastu one kojima treba luznato. Krumpir voli kiselo tlo; Sparoge, repa, graSak i jabuke vole neutralno, a vi imate samo jedan vrt, svega nekoliko metara da sve to uzgojite. Odgovor je: humus u tu, ne samo po povrsini. Kompost éuva minerale koji su biljkama neophodni i Salje ih zajedno s vodom u korijenje. Priznajem da bi s vremienom Ruthina stelja stvorila taj humus u tlu, U velo luznatom tlu moga Kolorada, s tako malo ie, bojim se da bi za to trebalo vrlo mnogo vremena. Cinjenica da je moje tlo bilo tako Iuinato kad sam ga preuzela, nakon gencracija bavijenja vrtlarstvom, pokazuje kako se malo toga mode udiniti. Ruth je stigla tamo kamo ja idem. Ona je dosegla ono sto jaZelim. Njen je vrt bogat minéralima, za kojima moj vapi. Oni ~su dostupni bilju. Ja kreéem njenim smjerom, slijedeéi u velikoj 9Ruth Stout mijeri_njen ispruzeni kaziprst. Ali nemam na raspolaganju previge godina da dosegnem svoj cilj. Ja sam Zena u godinama, ui potrazi za adravijem, koje donosi godiinje preporadanje, kakvo poznaje samo vrtlar. Moj vrt tek treba postati samodovoljan, sposoban da nadomjesti ono Sto mu je uzeto. Dobro se snalazi, ali mora jo8 bolje. Zdravije mora biti po%njeveno iz vrtnili gredica. Zbog toga, imajuéi na umu granice svoga vremena, moram se koristiti kompostom." Moiete se kladiti da bi ovakvi mlaki zagovornici metode cjelogodignjeg prostiranja stelje dobili precizno naciljano opovrgavanje njihovih zadréki. (Ona zna posti¢i da njena bude zadnja!).Ali, umjesto da podjarujemo vrelija proturjegja, pus- timo je da sama govori. Ona to veé dugo uspjeéno éini! Urednixtvo 10 ‘Vit bex matike 1. Poglavije Bacite svoju lopatu i motiku! Kad je nedavno jedna gospoda prvi put vidjela moj vrt i Gula za metodu koju sam razradila, uskliknula je: "Pa, vi mozete uzgajati povrée do stote! Ako treba, iz kolica!" Ja nisam narotito vitalna Zena, ali obavljam sav rad u vrte velikoin 12 x 18 metara i uzgajam dovoljno povréa za svog muta, sestru, sebe i mnoge goste. Svaku vstu zamrzavam, od ranih $paroga do kasne repe. Nikad ne kupujemo povrée. Takoder izvravam svoje kuanske duénosti, uzgajam ne&to cvijeéa i rijetko kada radim nakon jedan sat popodne. Jedva da sam ikad vige nego ugodno umorna. $ hranom iz zamrzivaéa, na koju se mogu osloniti, pripremanje vegere obitno traje oko pola sata. Ne hvalim se, barem ne zbog svojih izuzetnih or- ganizatorskih sposobnosti ili neteg sliénog. Ali jesam ponosna zbog toga Sto sam pronala takav naéin vrtlarenja koji daje vthunske rezultate uz minimum rada, Mozda biste i vi Zeljeli raditi u vrtu dok god postojite? Pa, mozete. Prije mnogo godina muz i ja smo preselili iz New Yorke na farmu u Connecticutu i jedva sam doéekala da zasadim vrt. Imalismo preveliki komad preoranog tla, ito prvo ljeto provela sam boreéi ses kamenjem i svjezim busenjem koje je tu naraslo. I, naravno, kopala sam motikom, plijevila i kultivirala. Tijekom sljede¢ih nekoliko ljeta nastavila sam uzgajati vile nego Sto nam treba, glupavo se opiruéi tome da ne iskoris- tim Zitavu povrinu, kad sam veé toliko vremena potrosila da uwRath Stout Veter motike jedotjeram. Ali postupno sam smanjivalasvoj vrt, dok ga nakon nekog vremena nisam svela na tre¢inu prvobitne velitine. No jo8 je uvijek bilo previge posla, a ja, naravno, vige nisam bila tako puna poleta, pa sam se nastojala rijediti svega suvisnog. Zasto se mutiti s plijevijenjem, keultiviranjer i drugint posiovima od kajih bole leda? Ruth baca {oS jedne vile sijena na biljke, éime suzbija Korove | zadrzava vlagu. Jedini poslovi u vrtu koje nisam radila bili su oranje i drljanje, asve sam ostalo radila sama. Isvakog proljeéa, kad bih s novim Zarom prionula postu, ba kad bih ja htjela posijati gra8ak, Zinilo se da su upravo tada svi slomili svoje plugove, posudili ih nekome ili se dogodila neka druga nezgoda. Prije nekih dvadeset godina pokuSavala sam, kao i obitno, biti strpljiva, Cekajuci da mi netko dode preorati zemlju, dok, napokon, jednog dana nisam muénula glavom. Ne, ne u vezi s oranjem - nego s natinom mi8ljenja. Moja Sparoga(Asparagus officinalis L.) krasno se razvijala, pa rekoh sama sebi: "Ta zemlja nije orana vise od deset godina. Za8to sparoga ima, a graska nema? K vragu i oranje! Idem sijati.” Itako sam, pomalo bojazijivo, poéela sijati grafak i Spinat, 12 namjeravajuéi isprva iskopati male brazde da omekSam zemlju. Ali otkrila sam da je stelja (od ligéa i sijena) koju sam prostrla po polju u jesen (da bi se u proljece zaorala u zemlju) odrZala {lo mekim i viaznim. Sve Sto sam trebala uéiniti bilo je da malo razgrnem grabljama i ubacim sjeme. Kad sam jednom uzela stvari'u svoje ruke, nastavila sam tako. Pomislila sam: ako obidem uokolo i nagrabim’ dosta materijala za stelju, pa sasvim prekrijem vrt 15-50 centimetara debelim pokrovom, korov se ne ée moéi probiti i sunce ne ée prditi zemlju. Cali krajem lipnja, kad sijem posljednji kukuruz i drugu repu, mrkvu i tako dalje, zemlja Ge zasigurno jo’ uvijek biti meka. [bila je. Ali, da ne brzam! Na mijekar, farmer, rado mi je ustupio ono Sto je on zvao “pokvarenim sijenom" a ja - izvrsnom steljom. Prostrla sam debeli sloj po itavom vrtu, osim, naravno, po sjemenju koje sam posijala. Po Sparogama sam slagala dosta toga, znajuéi da se one mogu probiti kroz stelju. Za nekoliko godina napustila sam sva kupovna gnojiva. jevli sijeno, uskoro sam otkrila da se sav moj posao sveo na sijanje, prorjedivanje i ubiranje plodova. Kad god sam po%eljela neSto posijati, jednostavno sam razgrnula stelju i stavila sjeme, a kasnije, kad je sjeme niknulo, primaknula sam stelju mladim biljkama, odrZavajuéi tako tlo oko njib vlaznim i rjeSavajuéi se korova. Naravno da su mi se susjedi isprva smijali. Prvih nekoliko godina obigavali su svracati da me pitaju treba li Stogod preorati. Ali, malo-malo, bili su impresionirani- mojim rezul- tatima i, kad su napokon morali priznati da konstantno trunuéa masa liSéa i sijena zadivijujuée obogacuje moje tlo, prestali su me zadirkivati. Dapate, zastali bi da "bace jo3 jedan pogled” prije konagne odluke da i oni prestanu orati ikopati, te dasvoje vrtove prekriju steljom. Moje zemiljiSte postalo je tako bogato da sada mogu sijati sasvim nablizu i vise uopée ne upotrebljavam gnojivo. Vrt se 13Rath Stout sada sveo na 1/8 prvobitne veligine i tako je raskofan da ga u jesen zovemo daunglom. Jedna od mojih mrkvi, slatka injezna, dovoljno je velika da nahrani petoro judi. Mojslatki Spanjolski luk prosjeéno teZi 45 dag po komadu, a poneki ima i vige od kilograma. Nikad nisam voljela presadivati (niti bi to bilo praktiéno iz tih invalidskih kolica buduénosti), pa biljke poput kupusa, cvjetaée i sl. stavljam na razmak od 30 do 35 cm i onda ostavim samo po jedan primjerak iz svake skupine. Jo§ neSto: imate li problema s grmovima gratka koji se savinu, legnu na tlo i trunu kad je vrijeme viazno? Sve Sto treba jest da ih sa svih strana poduprete dodatnom koliginom sijena. Stajat ée ravno kao olovni vojnici, bez. obzira na to kako su natovareni plodovima. I lako ih je brati. Stelju stavijam i oko cvijeéa, ali klanjajuéi se ljepoti ‘Upotrebljavam lik¢e i sijeno iz vrta koje je veé toliko trulo da sasvim ligi na zemlju. Slatki graSak, koji ovdje nije lako uzgojiti divno se odaziva mom sustavu: niti kopam brazde, niti rabim gnojivo, nego ga sijem u povrtnjak i prekrivam steljom. Ovo suino Ijeto, u kojem su presusili éak i neki lokalni arteski bunari, nije naskodilo mojem grasku. Nikad nisam ubrala vite i ljep8i, makar ga uopée njsam navodnjavala, a zadnja za pobrala sam sredinom rujna. Danas se mnogo govori o gomilanju komposta, i to je u redu, ali za Zenu je to teZak i neprili¢an posao. ‘Veé godinama ne upotrebljavam nikakve insekticide, a nikad ne vidim ni grahove 2i8ke, ni buSaée kukuruza, ni w8i, ni sovice pozemljuse. Prestala sam rabiti otrove jednostavno zato Sto sam mazila i samu pomisao na njih. Isprva nisam mogla razumjeti kako to da me kukci nisu preplavili. Je li me neka vista providenja nagradila za -no, ne bih znala za to, ilisu pride koje sam Eula 0 organskom vrtlarstvu stvarno istinite? Nisam ‘osjeéala da znam dovoljno da bih o tome raspravijala, pa sam nastavila biti zahvalna nekoj maloj vili, organskoj ili kakvoj 14 — Vet bez motike veé, koja je zadrZala napasti podalje od mog vrta. Ako imate vrt j niste njime narodito odusevijeni, &ini mi se da bi vam moja metoda mogla odgovarati. Mozete obaviti posao uz minimum vremena i rada. A ako, poput mene, volite taj posao, to je i opet odgovor: mozete ga protegnuti u be- skonaénost. Potradite, dakle, prodavaonicu rabljene robe i rijedite se svojih motika, lopata i kultivatora. Najveéi alat za kopanje koji ée vam trebati jest lopatica. A kad se Ijudi zaéude kakav aroban vrt imate, makar ste zaéli u godine, pa kad vas zapitaju tko obavija teSki posao, mo%ete im iskreno odgovoriti: "Nema teskog posta.” PITANJA KOJA MI LJUDI POSTAVLIAJU_ Posjetitelji mog vrta uvijek mi postavijaju mnoga pitanja. ‘Toje razumljivo jer sam ja odavno napustila svaku ideju oranja, kopanja, drijanja, sijanja pokrova, kultiviranja, plijevijenja navodnjavanja, prskanja i gomilanja komposta. Jednostavno sve dréim pod ejelogodignjom steljom. Jednose pitanje éesto ponavlja: koliko je materijala potreb- no da se zapoéne sa steljom debljine 20 cm, kakvu ja zagovaram? Na to ne mogu odgovoriti jer sam se takvim natinom vrtlarstva poéela baviti davno prije nego sam i pomislila da éu o tome is 1m obra¢ala paznju na detalje. Richard Clemence smatra daje 25 bala sijena teZine po 20 kg minimum za podrugje veligine 15x15 metara, odnosno oko pola tone rasutog sijena. Mnogi Ijudi ne shva¢aju da se u vrtu sa steljom sjemenje sije na uobiéajeni nadin: razgrnemo stelju na tom mjestu, stavimo sjeme u zemlju, a kad proklija, ponovo vratimo stelju blizu, svuda oko mladih biljéica. Usjevi malog sjemenja morali bi ostati nepokriveni, makar ih, ako Zelite, mozete prekriti s malo piljevine ili s malo grubog, rasutog sijena. Oni ¢ese probiti 15Ruth Stout Vrtbez motike kroz takve prekrivaé kad mi je reteno, ali To je ne&to u Sto sam jedva povjerovala probala sam iotkrila da djeluje. Veliko sjemenje, poput kukuruza, graika, graha i bun- deve,-moze se odmah nakon sijanja prekriti s nekolike cen- timetara rasutog sijena. Ono potiskuje korove, zadréava viagu i, ako se radi o kukuruzu, tjera vrane. Uvijek me iznova pitaju kako se stelja mote praviti od sijena koje je puno sjemena korova. Pa, ako je stelja dovoljno debela, korov se ne moze probiti. Kad to kazem, redovito pitaju kako se onda probije povrée. To je zato Sto je teSka stelja prostrta povth korova, ali ne i povrh povréa. Kako sam veé navela, usjeve malog sjemena ne bi trebalo prekrivati steljom, ili barem nigim tezim od uskog kartona, * trake papira ili centimetra piljevine, Sto ée odrZati tlo mekim i Kako motete sigurno sijati sitno sjeme medu 20 centimetara debelim zidovima stelje? Odgovor je: takoreéi prije nego ste zavrsili prostiranje stelje, ona se veé potinje slijegati i uskoro postaje kompaktna masa debljine 5 - 7 cm, umjesto prozraéne, visoke 20 cm. Po njoj Ge se hodati i padat Ge kiSa; u svakom sludaju, sleci ée se, a 20cm ne ée vam trebati ni ako koristite évrste komadice sijena ubalama. Mnogi \judi Zele znati zaito ne upotrebljavam gnojivo i Sto imam protiv njega. Nemam nigta protiv; zapravo ga malo pretjerano poStujem. Ali vise ga ne trebam: vjeéno trunuca stelja sasvim ga je nadomjestila. Cesto su me pitali treba li izbjegavati materijale poput piljevine i hrastovog lixéa jer oni, navodno, éine tlo previke kiselim. Na to ne mogu odgovoriti na temelju viastitog iskustva, ali mnogi su me vitlari obavijestili da su u svojim yrtovima rabili i 16 piljevinu i hrastovo lise sa zadovoljavajucim rezultatima. Ljudi Zele znati sto bi upotrijebili za stelju. Sijeno, slamu, lig¢e, borove iglice, piljevinu, korov, sme¢e - bilo koju biljnu materiju koja trune. ‘Ne trune li neko like presporo? Ne, ono samo dulje traje, Sto olakSava rad. A ito ako se zamrsi? Ako se to i dogodi, nije vaino, jer ono je izmedu redova biljaka koje rastu, a ne iznad njih. Mote li se upotrebljavati samo lixée, bez sijena? Da, ali mislim da je kombin: Ne bili sijeno moralo biti usitnjeno? bolja. Nemate li previse posla s prostiranjem dugackog sijena? Ja svoje ne usitnjavam, a ne muéim se. Imam 86 godina, i moja je snaga sasvim prosjetna. Mote li se upotrebljavati pokosena trava? Da, ali ako nemate ogromnu tratinu, ne ée vam dostajati. Uostalom, makar ne znam mnogo o tome, vjerujem da je za tratinu najbolje da se pokogena trava ostavi tamo gdje padne. Kako éesto stavljati stelju? Kad god vidite mjesto koje ju treba. Cim primijetite da je korov negdje provirio, izrucite na njega rukobvat sijena. U koje doba godine potinjete prostirati stelju? Ma koji datum bio odgovor je: sada. Barém poénite prikupljati materijal. Ili barem poénite konstruktivno misi naginite planove. Ako namjeravate rabiti samo liS¢e, morat Gete se, navalost, strpiti dok ono ne padne, ali se mozete pripremiti da ga poénete rabiti istog trena. Mnogi pitaju treba [i to posuti gnojem, preorati ga i onda prostrijti stelju. Da, ako vase tlo nije bogato. Ako jest, sama ée stelja posluzZiti svrsi. = 17Rath Stout Kad treba staviti vapno i koliko ,itrebali ono biti iznad sijena ili ispod njega? Od tih triju pitanja prva dva nemaju nikakve veze sa steljom. Nastavite dodavati vapno onako kako ste to dinili p1 nego ste uopée Culi za moju metodu. Va’ poljoprivredni struénjak moze vam testirati tlo. No ula sam, i to ne od fanatika, da moj naéin vrtlarstva automatski rjeSava problem kiselog tla. Cini se da je bit u tome Sto takav vrt privlaéi gliste, pa ti mali pomagati éine tlo alkalnim. ‘Vapno movete staviti izravno u zemlju dok sijete ili iznad stelje, pazeéi da ga dodajete u doba kad moZete ogekivati isu ili snijeg, koji ée ga protjerati kroz stelju u vrijeme kad ga tlo treba. Ja se veé pet godina ne koristim vapnom isve je u redu. Kolik treba biti razmak medu redovima? Jednak kao i da niste stavijali stelju. No nakon nekoliko godina stavijanja stelje materija koja truli toliko ée obogatiti vaie tlo da éete mo Vermikulit - inertai supstrat mineralnog podrijetia. Dobiva se zagrijavanjem stijene biotita. Ima svojstve sorpeije hraniva; koristi se za rabljenje ta. 16 a mjesto. Cim je sjeme proklijalo, odnijela sam ih van da oévrsnu, ali bilo je i noéi kad sam ih morala unijeti u kuéu, U Ioncu je potrebno ostaviti samo jednu biljku. Neke su izgledale tako zdrave i jake da sam ib paZljivo izvukla iz. zemlje i naéinila jedan dodatni evjetnjak. Kako sam to uéinila dok su bile malene, razbujale su se. Kako bilo da bilo, za sekeiju koju sam prvobitno planirala imala sam dovoljno biljaka u loncima. Nakon toga joS sam samo trebala uzeti lopaticu i staviti ih u cyjetnjak, na 15cm razmaka, zbog ega nisam morala remetiti stelju. Mnogo lakse i bre nego dasam stavijala sjeme u zemlju Pretpostavijam da je taj evjetnjak moj miljenik zbog boja, koje ukljuzuju sve osim Zute. Oblici su takoder: raznoliki i zgodni. Djeluju uzbudljivo i nikad ne liée na zapusteno Siprazje. Kako nesto uspijeva izgledati tako prekrasno, a opet tako skromno, nikad ne éu znati, A nastavijaju cvjetati i nakon nekoliko prvih mrazova, kao i sporisi, koje takoder posebno volim. U dvoristu, nasuprot spremistu raste divija jabuka, a tu je ijo8 jedna gredica bozZura, u koju sam ove godine stavila inesto Sparogina korijenja. Iza toga kolni put zakreée oko velike gredice risa, koja je pod debelom steljom i izvrsno uspijeva, ‘unatog idejama struénjaka da se pod to cvijeée nesmije stavijati stelja. Luk i krumpir zasadeni su po rubu irisove gredice. Oni se probijaju kroz sijeno. Moda éete pitatizadto to tinim. Pa, eto, tu jesav taj krasni prostor u koji sam namjeravala staviti ijiljane, pa nisam. Kad itis zavr8i svoje, pojavi se krumpir, svjez i oran, i u tom éasu izgleda bolje od irisa. Dakle, zaSto ne? ‘Ako netko misli da mu se taj plebejski ukras ne bi dopao, ne mora se voziti oko te gredice. Moze ostaviti auto na cesti. 1Ruth Stout GARDENIJE KOJE SAM POZNAVALA ‘Nedavno sam ponudila jednu begoniju Zovjeku koji je doSao iz Long Islanda da porazgovara sa mnom o vrtlarstvu, @ on mije rekao: "Ne, hvala, njih je suviSe lako uzgojiti. Ali ako imate malenu gardeniju, bio bih vam zahvalan. Volio bih neki teii zadatak da se mogu hvaliti ako uspijem.” Odgovorila sam mu: "Onda ne Zelite gardeniju. Ne znam nijednu sobnu biljku koju bi bilo lake uzgojiti." Pomalo je tuzno i misliti,o tome koliko pogresnih podataka Ijudima govore o gardenijama. Evo me opet - kritiziram tzv. autoritete. Nekiod mojih prijatelja i poznanika, kojiznaju za moje uspjehe s tom nazovi - teSkom biljkom, s vremena na vrijeme Salju mi anke u kojima pige da je gardeniju praktitki nemoguée uz- gojiti u “obignom domaéinstvu". U nastavku uvijek pise da iljku trebate, ako ipak Zelite pokuati, Gitav dan dréati na suncu. Instrukcije kazu da zemlja mora stalno biti vlazna, ali ista od svega Sto se nudi na izbor da se to postigne nije tako jednostavno kao najogitije rjeSenje: da se lonacs cvijetom stavi 'u posudu s vodom! Ti "struénjaci" uz to tvrde da ée se ervac skoro sigurno pojaviti , pa biljku treba desto prskati. A kada - ne "ako" - to ne pomogne, pokusajte ih sakupiti. “Mnoge od tih élanaka napisali su Ijudi za koje nikad nisam tula, Prvi dlanak kojeg se sjecam objavio je prije nekih 16 godina g. Connors s Rutgers University u New York Herald Tribune. jedan od posljednjih koje sam protitala takodér je izifao u njujorskim novinama, na vrtlarskoj stranici, Sto je vodi g Everett, koji je, vierujem, poznati pisac u tom podrugju. Njegova informacija o gardenijama bila je upucena nekoj Zeni koja se Zalila kako je njena biljka poéela Zutjeti i kako joj pupoljci otpadaju. Cinilo se da joj je jako stalo do toga da je spasi. Naveo joj je uobitajene stvari: izlaganje suncu, zalijevanjc (padljivo, ne previse viage), dodav8i da ni8ta od toga, 78 Vitex motike najyjerojatnije, ne ée pomosi. Buduei da mi je bilo Zao Zene, zamolila sam g. Everetta da mi poSalje njenu adresu, napisavéi kako imam za nju dobre vijesti. Poslao mi je svoj odgovor, Sto je ipak vise od: niéega. Naime, g. Connors mi nije odgovorio kad sam mu pisala u vezi s njegovim tlankom. G. Everett mi je napisao da zna za moje tvrdnje o gardenijama, ali da se ne slaze sa mnom. Tjedan dana kasnije ponovno sam mu pisala, zabvaljujuéi za veteru od jastoga u kojoj sam nedavno uzivala. Kladila sam se s prijatel- jem da mi g. Everett ili uopée ne ée odgovoriti ili, ako mi i odgovori, da ne ée poslati adresu one Zene. I nije. Prije vie od 30 godina prijatelj mi je darovao malu gardeniju rekavii da je sve Sto joj treba malo sunca i dosta vode svaki dan, te da njenu posudu stavim u posudu s vodom. Za prihranjivanje dovoljno je u njen lonac staviti sve listove koji otpadnu s nje i stare cxjetove kada ih odstranim. Inaravno, treba je premjestiti u veéu posudu kad naraste. T uistinu se razbujala. Postajala je sve veéa i veéa, i raskoSno je cvala. I makar sam oduvijek osjeéala da nemam talenta za uzgajanje biljaka iz reznica, nisam mogla odoljeti elji da probam, jer su toliki moji prijatelji Zudjeli 2a gar- denijama. To sam izvela na najobitniji moguéi natin: jednostavno sam odrezala izdanak i zabola ga u malu posudu punu zemlje izmog vita. Zemlja je, naravno, morala uvijek biti vrlo viazna. Reznice sam stavijala u zemlju svakog mjeseca da vidim u koje je vrijeme to najbolje udiniti. Cini se da je proljeée naj- bolje. Te su biljke bile naprednije od ostalih, ali nisam provela dovoljno pokusa da bih to mogla tvrditi sa sigurnoSéu. Tijekom Jjeta i veliku biljku i mlade reznice dréala sam vani, u umjetnoj sjeni. Prije nekoliko godina, kad su me posjetila ¢etiri profesora sa Storrs Agricultural College, moja gardenija bila je visoka preko 150 cm i prekrivena evijecem i pupoljcima. Tada su po 79Ruth Stout prvi put njeni listovi bili previge Zuti. Jedan od njih rekao mi je da joj dam Zeljeza i rekao mi je sto da kupim, ali zaboravila sam kako se taj proizvod zvao. Uglavnom, uspjelo je: listovi su uskoro opet postali normalni. Nakon toga sam shvatila da mora postojati jednostavniji natin prihranjivanja gardenija Zeljezom. Pronaila sam nekoliko zardalih Cavala j zabola ih u zemlju. Listovi vise nikad nisu bili Zuti. Je li to zbog Cavala, ostaje otvoreno pitanje. “Autoriteti" za biljke - koji ili misle da sve znaju o njima ili ne Zele priznati da ne znaju -vjerojatno bi ustvrdili da je moje iskustvo iznimka, modda zato Sto moje “obiéno domacinstvo" ima dovoljno viage da biljku odrzZi zdravom. Dakle, kao prvo, imam peé na vruéi zrak, a osim toga - Sto je daleko uvjer|jivije - prijateljima i poznanicima razdijelila sam najmanje stotinu malib reznica koje gotovo bez iznimke uspijevaju. Buduéi da su te reznice uzete s jedne biljke, moZda bi mogli redii to da je ona na neki tajnovit naéin iznimna. Ne znam Sto bi rekli na ovo: ponekad se pojavi neki porazeni uzgajivat 5 gardenijom koju je kupio ili dobio na dar i koja je oéito na izdisaju, ali se vrlo brzo oporavi i poéne bujati cim je stavi na mnjestos malo sunca, a zemlju nastavi odrZavati vlaznom. Postoje i osobe koje jednostavno ne mogu ostaviti biljku na miru. Kad sam prije par mjeseci dréala predavanja u vitlarskom Klubu, jedna mi je Zena rekla da je progitala moju knjigu, da je paZljivo slijedila upute o gardenijama i da je njena biljka izvrsno uspijevala nekoliko mjeseci. Alisada su joj poteli otpadati pupoljci, pa se boji da je dala svoje. Kako sam protek- ih godina nauéila ponesto o Ijudskim stavovima prema uzgoju biljaka, nisam je pitala je li je nedim hranila, nego dime ju je branila, Odgovorila je: "Pa, znate, najprije sam probala to i to, a onda..." rekla sam joj: "Akko ponovo protitate Sto sam rekla 0 toj biljci, vidjet éete da niste slijedili upute. Ja svojim gar- denijama dajem samo njihovo mrtvo li8ée i odstranjene cvjetove.” Biljkama - kao i djeci - moze samo Skoditi ako ih éovjek razmazi. 80 Veebez motike Kad veé govorimo o listovima gardenije koji postanu smedi i uginu, napominjem kako sam otkrila da se to dogodi nekim listovima u jesen, kad unesem biljku u kuéu. To mi se Gini normalnim - kao kad drveée i grmlje gubi svoje listove, makar gardenija ne izgubi sve. Zapravo, otpadne ih toliko da se to jedva primijeti Kad god sam dijelila reznice, uvijek bih jednu zadrZzala za sebe, bojeci se da bi moja velika biljka jednog dana mogla odluéiti da umre - Sto je napokon i utinila, prije deset godina. Kad sam je na kraju Ijeta unijela u_kucu, dobila je bolestan gled bilo joj je sve gore i gore. Prijatelj koji mi ju je dao i koji je znao o gatdenijama vige nego éu ja ikada znati, nije mogao objasniti zaSto se tako ponaga. Napokon je zakljucio da je gotova, da vjerojatno umire od starosti. Nala sam se u dilemi: mode li osoba koja se predstavijala kao netko tko zna kako se treba brinuti 0 gardenijama do te mjere do koje sam ja to éinila, sada priznati da je njena biljka uvenula, a ne zna za’to? Otito ne, pa sam malo promislila i odluéila. da stavim biljku na trijem i kazem da se smrznula, I stvarno sam je stavila tamo, ali je nadjaéalo moje postenje, ili mo%da ponos, koji mi nije dopustio da izmislim takav kraj nae veze, pa sam éitavu pritu isprigala svakome Koga je zanimala. Ostala mi je samo jedna mala biljka, ali mi je prijateljica prediofila da se mijenjamo, jer je gardenija Sto je niknula iz reznice koju sam njoj darovala postala prevelika za njenu dnevnu sobu. Zamijenile smo se, pa sam opet dobila biljku visu od mene i iru, éak i kad ra8irim ruke. Prolog proljeéa odlutila sam prebrojiti evjetove kojesam ubrala (bilo da ib nekome poklonim ili da ih vratim u posudu), alikad sam nabrojala 175, dosadilo mi je pasam prestala. Takva yelika biljka ionako me pomalo zamarala jer bi je tisuée pos- jetitelja koji dolaze pogledati moj vrt, uvijek primijetili, pa bi poteli priéati - a toga’mi je stvarno koji put dosta. Jedna moja 81Ruth Stout prijateljica jako voli kavu,ali je ne pije svaki dan jer osjeéa da bilo koja hana ili piée, bez obzira na to koliko ih voli, bolje prijaju ako ih uZiva’ samo povremeno. ‘Takav stav razumijem, a ogromna biljka, koju tek dvoje judi moze pomaknuti, svakako je konstanta u domu. Jedino FjeSenje problema njene trajne prisutnosti koje sam uspjela smisliti bilo je da je nekome poklonim. To sam i uéinila. CVIJECE KOJE VOLIM Jorgovani su prvo Sto sam posadila ovdje, na Poverty Hollow Farm prije mnogo godina. Motikom sam iskopala male izdanke iz velikog grma i zabola ih u zemlju. Bojim se da to nije najbolji natin sadenja jorgovana. Njima svakako treba rupa pristojne veligine. ce Nekoliko godina kasnije stavila sam veée grmove u rupe. Kako je vrijeme prolazilo, iskuSavala sam razlitite teor Odrezala sam stare cvjetove, pomalo obrezivala, odstranjivala miladice, tui tamo dodala gnojivo, ukljuéujuci i stajski gnoj. Zatim sam odustala od svega toga i, koliko vidim, grmovi su jednako zdravi. Prije 15 godina éula sam da jorgovani vole pepeo od drveta, i to mi je bilo drago jer sam, pokuSavajuéi se rijesiti pepela, tlo u svom vrtu naginila suvige alkalnim. Tako su mi barem rekli. Onda sam éitave zime istresala pepeo na grmove jorgovana. U proljeée su imali vise cvjetova no ikad prije, Ijepsib. Zakljucale: pepeo je izvrstan za jorgovane. A onda sam shvatila da je te godine jorgovan posvuda izvrsno uspio. Pouka: Cuvaj se zakljuéaka. Safrani i oZujak - Eudnog li para! Ako je itko ikad pobijedio nasilje i grubost dostojanstvom i ravnodunoséu, onda su to ti galantni mali cyjetovi. Smiju se meéavama islijezu ramenima na mraz: snijeg. Ali potrebua im jc zaitita od jednog 82 drugog plemenitog stvorenja: zeca, koji oboZava grickati njihove rane zelene mladice. Tu moze pomoti dugaéki komad 2ianog pletiva, od kojeg oblikujete: Sator i prekrijete biljéice. Nadam se da su vaii tulipani i Safrani, kao i ostatak vrta, zimu proveli pod debelom steljom. Sad se tulipani) poginju probijati i uskoro ée tu biti vatromet boja. U inat ekspertima ‘moji tulipani rastu na istom mjestu veé vige od 10 godina - nikad okopavani, stelja nikad micana. I nikakvo gnojivo nije potreb- no, osim konstantno trunuéeg sijena i lii¢a. ‘Na istoj gredici kalifornijski makovi sami razbacuju svoje sjeme, a to Gini i portulak u susjednom cyjetnjaku. Takvo cvijeée zahtijeva malo posebne njege u vrtu pod steljom. Male biljke ne mogu se probiti kroz debelu stelju, pa je zato treba pomaknutina rub cyjetnjaka, Uskoro ée se pojaviti mnogo vise biljaka nego to vam je potrebno, ali umjesto da éupate one koje su viSak, radije ih prekrijte steljom, a nepokrivene ostavite cone koje 6e popuniti cvjetnjak. Da bise postiglinajbolj rezultati sa Safranima, treba ih Gitave zime drZati ‘pad steljom i zaltti ih od gladnih zedeva Ziéanom ogradom. 83Ruth Stout U portulaku (Portulaca grandiflora) ima neéeg milog. Svi gavole. Ali ima i jednu manu: povremeno zaspi, a najradije to Gini ba kad se pojave gosti. Kalifornijski makovi delikatno lijepi, ali divlji, cvjetaju priliéno, rano i cvjetanje se nastavija tjednima. Nakon neke vrste poluodmora ponovo poénu ujesen ievjetaju tak i za vrijeme prvih laganih mrazova. Imamo i mnogo bo%ura, oko kojih nema ba nikakvog posla, osim ako branje evijeéa ne zovete poslom. Na njih pada Iée 's obliznjeg drveéa, ili ga vjetar donese, pa se zaplete i ostane zauvijek tamo, kao stelja. Vrhove bozura takoder os- tavljam u vetu da obogate tlo. To mnoge udi jer vjeruju u ono Sto su im govorili - da vrhove biljaka treba odrezati i spaliti u jesen. Ja to nikada nisam uéinila, a te8ko da bi nasi boZuri mogli biti bolje. Kad bi se od mene zahtijevalo da imenujem svoj najdraZi| cvijet, bila bih u iskugenju da kazem: jedan veliki bozur, sam. Kod drugog cvijeca, poput dalija, cinija, ruza, ne impresionira me velifina, ali bax taj bijeli bozur sa Zutim sredigtem izgleda tako krhko i gizdavo da njegova velicina nekako pridonosi njegovoj Ijepoti. Djeluje slabagno, ali odusevijava, mire, a ako dotaknete jednu od njegovih latica, otkrit éete da je mek&a od najfinijeg barsuna. Godinama nisam pokuSala sloziti buket od tih bozura jer sam imala osjeéaj da ne bi trajali u vazama. Ali traju, ostaju svje%i danima. Otkrila sam da ib Eak mogu poslati u New York, kao’ pupoljke, sasvim uspjeSno. Kad se sljedeéi put rodim, voljela bih biti usamljeni bijeli boZur, pa da ljudi nesvjesno uzdahnu kad me spaze - kako sam to vidjela da gine. Svake godine uzgajam islakove Heavenly Blue, na visokoj reSetki. Bez njih bi nam nedostajala ta jupka masa boje, kojoj je nebo tako prikladna pozadina. Otkako sam protitala da tu biljku treba uzgojiti u malom loncu, a potom je presaditi s kuglom od zemlje oko nje, drdala sam se toga upravo religioz- no. Ali, proglog Ijeta, poSto sam izvadila biljke iz lonca, nisu bas dobro uspijevale -bilo je vrlo hladno, a zatim prevruce za lipat Posijala sam ostatak sjemena duz bijele ograde, koja spreéava 84 Vetbed motike Fredove kornjaée da pobjegnu. Sjeme je niknulo i na kraju procyjetalo jednako obilno kao i presadene biljke. Utite putem, Ali nemojte biti previge sigurni u nauéeno. Jeste liikad uzgajali slak Ipomoea quamoclit? Lis¢e je njeZno i atraktivno, a cyjetovi crveni i bijeli, maleni, zyjezdasti. Imala sam jedan proslog Ijeta, duz ograde, uz slakove. Onda sam posadila jos i pototarke blizu kuée. Ako je netko htio staviti u sendvit nesto zeleno isvjeZe, nije morao iéi do vrta po salatu. Mogao je samo iskoratiti van i ubrati list-dva s potocarke. Tunbergija. Ne mogu reéi da mije to najomiljenija bila, ali svakako je vrlo ugodna. Zutih je cvjetova s tamnim srediStem. Ako imate ruZitnjak, sigurno éete ga htjeti drzati pod steljom (da suzbijete korov, zadrZite vlagu, obogatite tlo), aa tunbergija je vrlo atraktivan pokrov za tustelju. Stavitesjeme ili male biljke na stopu razmaka. Vitice Ce se prosiriti i prekriti tlo, aako ispod ima dovoljno sijena i liS¢a, ne ée oduzeti ruzama previe hrane i vode. Bit ée ljepSe od, na primjer, treseta. ‘Usput éu reéi nedto 0 ruzama. Ako u rujnu proitate da ib treba saditi u jesen, nemojte se previge truditi oko toga. U proljeée ée tiisti judi, zbog bolje prodaje, reci: "SADA je pravo vrijeme za sadnju ruza." Takoder uzgajam i nekoliko pojedinaénih astri zbog njihovih veselih boja. I one cyjetaju do kasnog doba godine. Zelite li biti sigurni da éete u dvoristu imati bar jednu uspjeSnu vrstu cvijeca, posadite petunije. Postoji mnogo lijepih sorti, a ne znam nijedan cvijet koji bi bolje suradivao. Sad jo§ nekoliko rijexi o kuénim biljkama. O gardenijama sam veé napisala toliko ~ tukuéi usput strugnjake slijeva i zdesna- da éu sada sve jo8 jednom staviti u jednu regenicu: drZite ih podalje od sunca i obilno ih zalijevajte svaki dan. Kad mi je moj muz Fred jednom davno poklonio veliku i skupu lukovicu prugastog sunovrata (Amaryllis), bila sam maloduina, Mislila sam da s tim vjerojatno ne cu imati sreée. Ali, paZijivo slijedeéi upute, posadila sam je i uskoro se pojavilo 85neSto zeleno, Listovi su brzo rasli i napokon sam dobila Sest yeliéanstvenih evjetova. Tijekom eta biljku sam dréala vani, redovno je zalijevala unijela u kucu prije prvog mraza. Ni¢im je nisam hranila, i to je jedino pravilo koje sam ignorirala. U rujnu sam je prestala zalijevati. U sijetnju sam izvadila tukovicu, stavila u posudu syjezu zemlju (istrunulu zemlju iz vrta), vratila lukovicu uw posudu i poéela je zalijevati, Pojavila su se detiri evijeta. Uz- gajanje prugastog sunovrata otito nije pretjerano tesko, Ako Zelite imati neSto veselo u svojoj okolini, stavite oxalis u osunéani prozor. U svojoj knjizi o vrtlarstvu hvalila sam se da barem slatki gra’ak znam uzgajati uspjeSno. Sve Sto mu treba jest stelja. A onda mi se dva proljeéa zaredom smrznuo, pa sam se izjadala u kolumni koju pisem za neki tjedni éasopis. Neki mi je éovjek napisao da ga trebam sijati u jesen, pa sam posijala izvjesnu koliginu krajem listopada. I o tome sam pisala u svojoj rubri Malo nakon toga drugi mi je éovjek napisao da je jesenska sjetva slatkog graska potpuno pogresna. Koid Eovjeka koji ih sije ujesen vidjela sam izuzetne prim- jerke, ali ovog jutra - ovo piSem u mjesecu studenom - izigla sam pogledatisvoje biljéice i vidjela da izgledaju dosta slabaino i pokunjeno. \ Odrasla sam uz slatki graSak i oboZavam ga, ali moZda bi mi bilo najpametnije da potrazim psihijatra koji bi me os lobodio potrebe da ga uzgajam. NE SALITE SES RUZAMA Mislim da se moze reéi da su ruze zasebna Klasa u cyjet- nom kraljevstvu, makar nisu ba svima najomiljenije cvijece. Veeini se svidaju, mnogi ih vole, a skoro svatko tko se bavi evijeéem volio bi imati pokoji grm. 86 Vitex motike - ‘A zaito ne? No proile godine posjetitelji mojeg vrta gotovo su bez iznimke reklio ruzama: "Volim ih, ali njima ima toliko posla, a Zak i kad se ubijem radeéi, jo¥ uvijek ne izgledaju zadovoljavajuée." Ba mi je neki dan jedna Zena to rekla, pa sam joj odbrusila: "Zaito bi bilo puno posla oko njih? Sto osjeéate da one zabtijevaju?”" "Plijevijenje je beskrajan posao, ali prskanje je najgori.” "Zbog tega prskate?” "Zbog crnih mrlja na listovima." "RjeSavate li ih se tako?" "Ne, u tome i jest problem. Jo su uvijek tu.” Postavila sam to pitanje desecima uzgajivaga, od kojih su neki izvrsni vrtlari, i uvijek sam dobila taj isti odgovor. "Pa, zaSto onda prskate?" pitala sam je. Ingledala je malo zaéudeno. *Sve knjige kaZu da to treba raditi.” "Da, ali ako ne pomaze?" Rekla sam joj da nikad nisam prskala svoje ruze ida na listovima ima nesto crnih mrlja, ali ne vise nego na bilo kojoj 1uzi koju sam vidjela, a koja je bila prskana ba’ iz tog razloga. Ja sam prestala prskati zato sto ne volim taj posao, a nisam nastavila zbog najobitnijeg zdravog razuma. Ako prskanje nije rijeSilo ono &to je trebalo rijeSiti, u Semu je onda svrha moga truda? Imam jednu ruzu penjaticu, New Dawn, jednu Rose Hugonis i 12 hibridnih ajevki. Tri od tih 12 - Peace, Radiance i jedna Ijupka koju je moja majka posadila prije vise od 25 godina, a ne znam joj ime, smjeStene su u tri kuta portulakovog cvjetnjaka. Ostale su du% kolnog puta, tri grma bozikovine u istom redu i Rose Hugonis na kraju. New Dawn je nasuprot kui. _ 87Ruth Stout Vrebex motike Nijednu od’tih ruza nikada ne prskam, ne gnojim i ne plijevim oko njib. $ njima ima vrlo, vrlo malo posta. U jesen prekrijem éitavu gredicu s 12-15 em visokom steljom od sijena i lia. U studenom pokupim zemlju izmedu redova Sparoga i nabacam pomalo oko svakog grina hibridnih ruza. Ta je zemlja izuzetno bogata. To je zapravo kompost - stelja koja je istrunula. Moguje uzeti bilo kojeg mjesta usvom povrtnjaku jer je Citav vrt pod steljom od sijena i li8éa zapravo bogati kompost. Ali tu, izmedu redova Sparoga, ta izvrsna zemlja nije potrebna i uvijek ¢e je biti dovoljno. U ptoljege se ta zemlja koja je bila nabacana oko ruza, ravnomjerno nanosi u tankom sloju preko duboke stelje. To je najlak$i nagin da je se Govjek rijeSi, a nakon toga ruzitnjak izgleda tako uredno kao da u njemu nema nigeg osim zemlje. Ako nema dovoljno zemlje da se prekrije sve sijeno, sve Mo trebam utiniti jest dovesti nekoliko tataka djelomiéno istrunule stelje iz vrta. Tako moj ruzitnjak dobiva primjerenu stelju, dji izgled odolijeva kriterijima i najstroze gosée iz wrtlarskog kluba, koja me dolazi pozvati da odrzim govor u njenom klubu i uvjeriti se da mojicvjetnjaci ne izgledaju previge grozno. Ta stelja suzbija korov, konzervira viagu, trune i brani ruze. Tanki sloj zemlje povrh nje, makar bio pun sjemenja korova, ne ée proizvesti problematiéan koroy, jer Korijenje onih koji niknu nailazi na sijeno koje je puno dzepova praznog prostora, pa ne mogu dalje rasti. Oni sigurno ne ée ukrasti ruzama nimalo hrane, ali ne izgledaju lijepo, pa ih dva do tri puta tijekom jeta €upam ili na njih nabacujem malo trule stelje. To mi uzima oko tri sata svake sezone. U proteklih nekoliko godina vidjela sam dase nude ruze koje odolijevaju temperaturama ispod nule. One bi trebale biti imune na zimsko stradanje, sto me ne zanima narotito jer se kod nas temperatura éesto spuita ispod 88 \ ) nule, a zbog toga sam izgubila samo jednu ruzu - Gray Pearl. ‘Vatnijom mi se éini tvrdaja da su neke na niske temperture otporne ruze imune na erne mrlje po Iéu. Nabavila sam tri komada, ali nisu kod mene dovoljno dugo da bih mogla reéi je li to bajka. New Dawn, Rose Hugonis i Radiance skoro da nemaju crnih mrlja. Rose Hugonis - grmoliku ruzu posadila sam prije dvije godine, i voljela bih da ste je mogli vidjeti ovog proljeéa. Da sam je barem fotografirala! To je prekrasan, iznenadujuce veliki grm, na kojem je bilo stotine, mozda i tisuéu njeznih Zutih evjetova. U ove dvije godine stvorila je jo nova tri grma, koja sam iskopala i poklonila. Radiance - hibridna éajevka - éudesno suraduje. Ona ima vie cyjetova i cvjeta’ konstantaije od bilo: koje sorte koju poznam. Nije senzacionalno lijepa, jednostavno je zgodna, Jjupka, ruzigasta ruza. Ima lina mojim grmovimavelikih koligina cvj Ijeta i jeseni? Nema. Ima li na igijim? Sumnjam. Cini je naé stav prema bibridnim ruzama isuvige slitan nasim stavovima prema prijateljima: skloni smo od njih oéekivati previge. Ako nam se na nekom svida pola tuceta osobina, zaSto osjeamo da bi dotiéni morao raspolagati ¢itavim tucetom, ili barem s osam osobina koje nam se dopadaju? Ako je on ugodno drustvo pri ruéku, zasto bi uz to morao bit i vista osobe koja nikad ne kasni? Tako je is ruzama. Zar moramo oéekivati od njih da uvijek evatu samo zato Sto trgovci to tvrde? Moramo livjerovati da sprejevi uklanjaju crne mrlje i kad vidimo da to nije istina samo zato Sto ih netko prodaje? Ako ste dovoljno ambiciozni da se upustate u Citanje knjiga i Zlanaka o ruzama, neprestano éete nailaziti na tvrdaju da im treba puno vode. Proile jeseni, nakon proloma i potopa koji su zadesili Connec- wut, nage su ruze cvale kao nikad prije. Cak bolje nego u proljeée. Sorta Peace imala je petnaest velikih i lijepih cyjetova odjednom; Radiance éetrdeset. Sve su se ruze odrZale dv prvih nekoliko laganih mrazeva. Ako sam prije i sumnjala, tada sam 89se uvjerila da ruze vole mnogo vode. Ali to bi moglo obeshrabriti mioge od nas. U suénoj sezoni sve treba zalijevati, ali ako, poput mnogih, imate bunar koji bi mogao presusiti, ne mozete trokiti vodu na rue. Zato je stelja narocito korisna u su’noj Sezoni, ako vam manjka vode. No éak ni obilno zalijevanje ne ée vam dati ruze koje vjeéno evatu. Jedan je na¥ susjed prije nekoliko godina poteo uzgajati rude uvelikom stilu. Imao je obilje vode i novea ibio je uspjefan vrtlar. Slijedio je sva pravila, ali njegove ruze nisu bile nista bolje od nasih tijekom Ijetnih mjeseci. Sto je, dakle, odgovor za nas koji volimo ruze i rado bismo ih uzgajali? Sto se tige posla oko njih, ja stavijam stelju i ne moram se zamarati korovima. PuStam trunuée sijeno da ih hrani i ne moram se gnjaviti s gnojenjem. Prskanje preskagem jer nikamo ne vodi. Kad su profesori agrikulture posjetili moj yrt, jedan je od njih rekao da je definitivna istina da ée kukei prije napasti bolesnu biljku nego zdravu. Modda je brana koju dajem svojim ruZama ono &to ih odréava zdravima. Jo& nesto: naudila sam biti realistitna. Prestala sam ogekivati od ruza vige nego Sto mi mogu dati. Zar zato Sto Ijudi koji ih prodaju uzivaju u tome da ih nazivaju "vjeéno cvatuéima’, znati da im obvezno moram yjerovati? (Od bodura i jorgovana ne ofekujemo da evatu za vrijeme inraza i to nam ne ¢e niti pasti na pamet sve dok se ne pojavi netko sa sjajnom idejom da ih proglasi vjeéno cvatuéima. A u kakvom éemo se Skripcu tada na¢i, kad i zbog jorgovana potnemo osjeéati takvu frustraciju kakvu sada osjeéamo zbog ruzal Ja sam sretna i zadovoljna zbog mnogih divnih ruza u lipnju, zbog dovoljnog broja tijekom Ijeta i zbog onih nekoliko koje uspijem ubrati nakon prvih mrazeva. Grmovi poéinju izgledati pomalo sasuSeno, ali zar drugo evijeée, a i judi, izgledaju drukéije kad dodu do kraja svog prirodnog puta? Jesu li ruze krive 8to Zelimo od njih vie nego Sto nam one 90 _Vzt bee motike mogu dati? Netko mi je jednom rekao: "Volim irise zato Sto su gotovi kad su gotovi. Ne zafrkavaju." Istina - a ni ruze nas ne pokusavaju zafrknuti. Alidinise dasmo miskloni tome da zafrkavamo samisebe. i \ { 1Ruth Stout 4, Poglavlje Okus je pokus SJAINA IDEJA O JEDENJU BILIA Jednog dana, prije mnogo godina sinula mi je sjajna ide} ako bi svi jeli sirovu hranu, kuhinje bi postale nepotrebne, a uSteda rada i vremena bila bi ogromna. Ljudi ne samo da bi se mogli rijeSiti svojih Stednjaka, nego ne bi morali kupovati ni lonce, tave i sliéne stvari. I tako sam Gitavu godinu sirovu hranu, na nagin koji bi tesko mogao biti manstven, U to je vrijeme moja sestra kupovala i kuhala hranu za nagu obitelj, pa sam je obavijestila o svom projektu, dodavii da zbog mene ne mora kupovati nikakvu posebnu hranu, samo zato Sto se moze jesti sirova. Rekla sam joj da se radi o tome da se dokaze koliko bi Zivot bio jednostavniji kad se ne bi moralo kubati i da se uopée ne opterecuje razmisljanjem 0 mojoj dijeti. Dréala me za rijet, pa je rezultat bio da ponekad za mene nije bilo niéeg primamljivijeg za jelo od, naprimjer slatke repe. Kad bi me pi pozvali na ruéak, ponijela bih sa sobom bananu i mrkvu, a uzina koju sam nosila na posao uglavnom se sastojala od groZdica i integralnog Zita. Zelim rei kako godinu dana nisam marila za uravnoteZenu ishranu, a ostala sam zdrava. I, koliko se sje¢am, nisam ni dobila ni izgubila na teZini. To, naravno, ne dokazuje da je takva ishrana korisna, ali im da jasno pokazuje da nije Stetna. NeSto o okusu. Ima li iéeg uzaludnijeg od pokuiaja da nekoga uyjerimo da je ovo ili ono jelo ukusno ako on misli da nije? Nisam jednom éula da netko ne voli neku hranu, a onda 92 Vet bee motike se ustanovi da je nikad nije ni probao. Smijem li stoga pred- loviti da prije nego Sto se namritite nad, naprimjer, sirovim ‘Autorica zakljuéuje da je sirova i kubana repa jedoako ukusna 93Ruth Stout krumpirom, probate pojesti jedan? U o2ujku iskopavam iz svog vrta pastrnjak, ina svaka tri - éetiri koja skuham, pojedem bar jedan sirov. Oni nisu hrskavi kao mrkva, ali su sladi. Sljedeée sto dolazi jest maslatak. Neki dan, kad sam ga pravila na saldtu, mladié koji je doSao oéitati brojilo zastao je na trenutak u kuhinji i, gledajuéi Sto radim, rekao: "Nikad nisam jeo sirove maslaéke. Moja ih mama uvijek skuha." Odgovorila sam mu da ih i ja volim kuhane, ali ih onda treba ubrati jako puno za pristojan obrok. Prije nego maslaéci postanu stari i gorki, Sparoge poénu pwstati mladice, koje su, sirove ili kuhane, pravi dodatak salatama. Po mom misljenju Sparoge su, kao i kukuruz, na yrhuncu okusa odmah nakon branja i éesto pojedem nekoliko dok ih nosim iz vrta u kubinju. Citave zime i dobar dio proljeéa jedem slatki Spanjolski luk, najradije sirov. Moda ne znate da se on uzgaja iz sadnica, a ne iz lucica. Ja ih nabavijam od Joseph Harris & Co., Rochester, N.Y. Luk koji uzgajam iz CeSanja koristim za kubanje, a ijutiku jedem sirovu: Preko zime takoder iskopavam mrkve koje sam ostavila u vrtu ispod naslaga sijena. Hrskavije su i slade od bilo kojih koje mofete tada kupiti, €ak i od onih uskladistenih u posebnim podrumima. Mnogi Ijudi, uglavnom muskarci i djeca, sirove mrkve vole vise od kuhanih. Da razmotrimo i moguénost da se povrée pije umjesto da ga jedemo - to jest moguénost pravijenja sokova. Kad sam nedavno govorila pred grupom [judi u New Hampshireu, jedna me Zena upitala jesu li ostaci mrkve propuStene kroz sokovnik jednako dobri za stelju kao i sijeno. Makar sam éula za pomamu pravijenja sokova, ipak me zaéudilo da bi netko na takav natin mogao proizvesti dovoljau koliginu otpadaka da nadomjesti sijeno. Odgovorila sam joj da 94 Vet bez motike stim koliginama ne bi daleko dospjela, a ona mi je na to rekla da u njenoj obitelji ima petoro djece i da su koligine ostataka mrkve uistinu velike. U jednoj od svojih knjiga napisala sam da sve kad bih i uzgojila dovoljno mrkve da od nje pravim sok, dok bih je iskopala, oprala i propustila kroz sokovnik, sumnjam da bi mi ostalo dovoljno snage da dignem éaSu do usana. A ta je Zena sve to radila za sedmerodlanu obitelj! Nejasno sam pretpos- tavila da se sokovi od povréa rade uglavnom za starije osobe, kojima nije ostalo puno zuba. Ako ih netko ima, za’to ne bi ivakao mrkvu? Stojes idejom "grube brane’, za kojusu govorili da nam je potrebna. Ali nemojmo brzati. Ako bismo svu hranu mogli piti, moZda bismo mogli sasvim eliminirati zubare. Vratimo se salatama. Kad je zelena salata spremna za branje, trebalo bi biti i kopra, pergina, Spinata, a mo%emo dodati i lobodu ako je ima u blizini. I vrsci mljecike, kao i mlado liSe rotkve dobri su za salatu, a moZda i njeZni listovi slatke i obigne repe, makar se ne sje¢am da sam ih probala. Po mome misljenju svi élanovi porodice kupusa su dobri i nekuhani. Sigurno vam je poznato dase i ribani kupus, brokoli, evjetaéa (crvena i bijela), kelj pupéar, kelj, koraba i lisnati kelj mogu jesti sirovi. Sirovu slatku repu i mahune mogu preskotiti, ali ih nikad nisam probala sasvim mlade. Potpuno zreli graSak malo mi je pregorak, ali onaj koji sam brala za probu, dok je bio napola zreo, bio je nevjerojatno sladak. Pravi je uzitak sjesti w udobnu stolicu, primiti se CiSGenja graska, bez Zurbe, i usput jesti mlade bobice. Kukuruz je takoder izvrstan sirov, dok jo nije sasvim sazrio. A ako se veé kuha, za moj je ukus najbolji kad ga poparimo tek toliko da postane vrué. Mislim da je tada sladi, a zapravo i ne vidim zasto bi se uopée morao kubati, osim zbog toga da se maslac na njemu moze rastopiti. Po mome migljenju, i Ijetna je tikva mnogo bolja sirova LolRuth Stout nego kuhana. Uberite je dok je mlada i dodajte salatiili prelijte majonezom. Zimska tikva takoder je dobra sirova, ali ja vige volim kuhanu. Sve vrste graha u mahuni dobre su za jelo i bez kuhanja, a sirova soja prava je delikatesa, s okusom nalik na JjeSnjake, kakav druge mahunarke nemaju. Nutricionistisu bez sumnje u pravu kad kau da u soji ima svega Sto moze zanimati nekoga tko razmiilja o zdravoj ishrani. Ako imate povrtnjak, nadam se da je uzgajate. Preporuéam sortu Giant Green jer ona ostaje zelena mnogo dulje od ijedne druge sorte koju poznam, a i mnogo je veéa, Sto je vaino, jer su zrna soje inate sitna, pa posao oko njih moze biti dosadan. Tesko se Ijusti, ali si moZete pomo¢i tako da je poparite nekoliko minuta prije ¢iSenja, pa éete lako izvaditi zrno iz Ijuske. Giant Green mozete nabaviti od Farmer Seed & Nursery Co., Faribault, Minn. Ne mogu se odluéiti volim li vise sirovu ili kuhanu repu. Na oba je nadina izvrsna. Ali paprike definitivno vise volim sirove, a prosle zime otkrila sam neSto o smrznutima. U mom se zamrzivaéu uvijek nade zavidna koli¢ina paprika jer ih volim priprematis lukom, a pogotovo ih volim stavijati u jela s jajima. Sluéajno sam otkrila da su smrznute sirove paprike skoro jednako dobre kao i svjeZe ubrane. Naravno, vise nisu hrskave, ali nisu ni toliko gnjecave da bi to smetalo. Kad veé govorimo o smrznutom povréu, razmislite nije li dudno da ée vam éak i prodavati zamrzivata reéi da se rajéice ne mogu smrznuti? Barem su to obiavali, akad sam to nedavno spomenula prijateljici, rekla je: "Smrznute rajéice ne mozeS nigdje kupiti.” Zbog nekakvog bizarnog nedostatka maite Ijudi ne smrzavaju to popularno povrée zato Sto nije évrsto i spremno za rezanje na kriske kad ga izvade iz zamrzivata. Ni od jednog drugog povréa ne ogekujemo da saéuva évrstocu, niti ga od- bacujemo zato Sto to nije moguée. Osim toga, Sto je sa svim drugim naginima upotrebe rajéice, osim rezanja na kriSke?! 96 lz | 1 Vet bez motike Ako, dakle, i vi, kao i ja, volite okus svjeze ubranih zrelih rajéica, sakupite ih, operite i smjestite u prikladne kutije. Ako treba, naredite ih da ustedite prostor i onda ih smrznite. Otkrit éete da se okus rajgice satuvao, makar je po konzistenciji slignija kuhanoj_ rajéici. Ako imate sortu Red Cherry, plodovi 6einakon smrzavanja ostati prilitno évrsti. Ne elim pretjerati, ali kladim se da ée okus vasih smrznutih rajéica biti nekoliko milijuna puta bolji od okusa bilo koje rajéice koju budete kupili zimi u trgovini. Sve 8to sam napisala u ovom poglaviju, mozete ignorirati osim primjedbi o rajéicama. Nadam se da Gete smrznuti poneku. To ¢e sasvim sigurno osvjeziti va’ menu _u zimskim mjesecima. NEMOITE SE TOLIKO TRUDITI OKO SPAROGA Nema mnogo |judi koji ne znaju sto bis vremenom, ener- gijom i noveem. Zato éu vam otkriti kako Cete wtedjeti sve troje- ako, naime, uzgajate Sparoge. Staromodni vrtlari obiavali su iskopati brazdu duboku 60-90 cm, %iroku 30 do 60 cm i napuniti je do vrha zemljom i gnojem, pa u to staviti korijenje Sparoga. Danagnji autoriteti sayjetuju mnogo pliée brazde. ‘Svaka pouzdana tvrtka koja prodaje korijenjeSparoga dat ec vam iupute za sadnju. U njima pige da treba iskopati brazdu duboku 30 cm i Siroku 25 cm i napuniti je skoro do vrha vrlo bogatom zemljom ili stajskim gnojem. Ako ba’ morate, pridréavajte se onog Sto ka%u.o sadnji, prvom rezanju i roku rezanja svake sezone. Sto se tide svega ostalog, moja je duboka Zelja da ignorirate eksperte. Neki Ge vam od njih reCi da zasijete pokrov od soje i da ga ukopate u zemlju. To je nepotreban posao. Drugi ée reéi da zasad treba gnojiti svake jeseni. Ako imate gnojiva pri ruci, a nigta vas ne stoji, mozete ih posluSati, alinito nije potrebno. Neki vrtlari stavijaju sol nasvoje Sparoge 7Ruth Stout da suzbiju korov. Re8eno mi je da je to udinkovito rjesenje, ali postoji bolje i jednostavnije. rn (Ovojezabavni dio: Ruth ubire stabijiku rabarbare za veteru iz svoga Cudesnog vrta. ‘Moida ée vam netko regi da stabljike treba odrezati u jesen, a neki autoriteti éak savjetuju da ih spalite. Preporuéam vam da ne Ginite nigta od toga. Jednostavno ih ostavite gdje jesu. Kao i sve ostalo, i one ée umrijeti kad dode vrijeme i zato ih ostavite da podivaju u miru. Takoder ¢e biti dobre i za stelju. Preskoéit éemo fantasti¢nu ideju pravijenja zaslona nad Sparogama da bi ispale Sto bljede. To je za ptice i za neke Europljane koji su navikli na bijele Sparoge, a jo8 se nisu prosvijetlili. Danas nam Ijudi koji mare za zdravije govore da treba jesti zelenu hranu, sto zeleniju, to bolje. Ako je tome uistinu tako, nije li to divno - manje posla, vise zdravlja? Progitala sam da je poZeljno staviti stelju na zasad Sparoga u kasnu jesen da se zaétite kroSnjice, ali osim toga piSe da u proljeée treba odgrnuti pokrovi kultivirati tlo. No ne pike zasto to treba udiniti, a pretpostavijam da ni struénjaci to ne znaju. To ne moze biti zbog omekSavanja tla ili suzbijanja korova jer je pod dobrom steljom zemlja uvijek meka, a korov ne niée. Dake, Sto treba uginiti? Vjcrujem da éete se odluéiti za metodu 98 koja vam zvudi najrazumnije. Ne nagovaram vas, ali re¢i éu vam kakve rezultate postizem svojim nainom. Imam dva redaSparoga, duga 15 metara. Jedan je posaden prije vige od 30 godina na stari nagin, dok jo nisam znala za bolji, to jest u vrlo duboku i Siroku brazdu. Drugi je stavijen dvije godine kasnije u plitku brazdu. Uspijevaju podjednako. Prvih 14 godina svake sam jeseni gnojila Sparoge stajskim gnojem, kultivirala ih svakog proljeéa, plijevila Gitavo Ijeto. A onda sam jednog lijepog travanjskog dana - pritu veé znate ~ dobila divnu ideju: da prestanem s oranjem, kopanjem i plijevijenjem. Prekrila sam vrt sijenom, ostavila ga, tu i tamo malo dodavala. Moj se posao u sljedeéih 26 godina sveo na popravljanje stelje te sadnju i berbu mojih izvrsnih plodova. Medu njima su, naravno, i §paroge: i, kako sam veé spomenula, nikako ne mogu shvatiti zasto bi stelju trebalo maknuti u jesen, a u proljece kultivirati zemlju. Mladice ée se probiti kroz sijeno, pa zasto ih onda wznemiravati? Istina je da ée stelja sprijeviti da se u proljeée zemlja zagtije tako br2o kako bi se zagrijala da je gola, Sto znati da ce vaia sezona poéeti malo kasnije, ali ée zato trajati dulje. Za mene je to prednost, jer nas mrazovi pogadaju i u svibnju, a ponekad éak i u lipnju, a kako mraz ubjja svaku izlozenu stabljiku §parGga, ta mi je odgoda draga. No ako vam se iz nekog razloga Zuri - ako, naprimjer, prodajete Sparoge pa Zelite da sazru rano, kad su najskuplje - nije veliki posao odgrnuti stelju dok se tlo ne zagrije, a zatim je vratiti, To mozete uéiniti samo na dijelu zasada, pa éete dobiti dulju sezonu. Prvi urod movete rezati tjedan dana ranije, a drugi tjedan dana kasnije. Likée je opéenito dobro za steljy, ali je za Sparoge najbolje rasuto sijeno. Liée ili balirano sijeno moze zaprijegiti put mladicama. Slama je wredu. J.A Eliot iz New Jersya, struénjak 99za Sparoge, vjefuje da je sijeno ipak najbolje.. Kaze da je njegova hranjiva vrijednost veéa od one stajskoga gnojiva. On smatra da se dio hranjivih tvari iz sijena kojim se hrane kor i krave trogi na izgradnju tijela i stvaranje mlijeka. Gnoj je ostatak. A trunuéa stelja od sijena sadrii sve te tvari. Posljednjih 26 godina ni na jednom dijetu svog vrta nisam rabila nikakva gnojiva, osim trunuée stelje i mljevenog pamukovog sjemena, koje sam stavijala zimi, u kolifini od oko 2 kilograma na svakih 30 kvadratnih metara tla. Nisam sigurna da je.to bilo potrebno, ali rekli su mi da jest, zbog duSika. Kad vetlari ne bi navracali ovamo tako esto da provjere moj sustav, mislim da bih jedne sezone prestala upotrebljavati mljeveno sjeme pamuka da vidim hoée li biti kakve razlike. Ali dok god izlaZem odliéne rezultate koje postizem svojom metodom, uz tako malo rada, ne mogu si privstiti neuspjeh. Tko bi mi povjerovao da je urod slab samo zato Sto te godine nisam upotrijebila pamukovo sjeme? Mislim da vam je sada jasno zasto ne upotrebljavam sol za suzbijanje korova. To je sve Sto sol Gini, dok stelja uz to jo’ i obogaéuje zemlju uklanjajuéi tak potrebu za gnojivima i odrZavaju tlo mekim i vlaZnim. JoS rijeé - dvije o branju Sparoga. Cini se da Ijudi ne znaju prestati obavijati taj posao na spori natin, o8trim nozem ili posebnim dvostrukim sjekatem, malo ispod povriine tla. Na to imam éctiri zamjerke. Prvo: oduzima mnogo vremena; drugo: lako se moze dogoditi da se ozlijedi susjedna mladica koja se jo8 nije pokazala na povrini; treée: ubrane mladice prljave su; i getvrto: treba ih rezati jo8 jednom da se odstrani tvrdi dio. Moja je metoda mnogo jednostavnija: hodam duz reda i berem sve mladice koje su sazrele, a kako ih lomim tamo gdje su mekane, ne trebam ih obrezivati. Tako su diste da ih je dovoljno nakratko isprati pod mlazom hladne vode. Koligina novea koju ée vam moja metoda uzgoja tog povréaustedjeti ovisi o tome koliko éete platiti sijeno i koliko 100 iste platili gnojivo da uzgajate na staromodan natin. Alisigur- Ere fe vam mo} nagin witedjeti veliku koliginu vremena i energije. A Sto se rezultata tiée, napominjem da je Covjek koji vveé 40 godina uzgaja i prodaje Sparoge, kad je vidio mo} zasad, rekao da tako stare biljke ne bi mogle bolje izgledati. CJELOGODISNJA BERBA JEST LAKA! jeno USAD-u motda postoje podrugja u kojima je uobitaje neku vrstu povréa brati svakodnevno, tijekom cijele godine. ‘Ako je vai vit takav, nemojte mi to reci. Kome joS trebaju zavidne misli? | one koji Zive u manje zabvalnim podruéjima, a voljai su oat malo ‘truda da bi mogli ponesto ubrati uw svakom od 365 dana, imam dobre vijesti. Prosle godine to mi je uspijevalo jednom do éetiriju vrsta povréa, a preko Ijeta s mnogo vise ‘vista, narayno, makar je moj vrt u mrazovitoj kotlini. Mi prak- tigki uvijek imamo pravi mraz polovinom lipnja i veé poéetkom listopada. U godinama dok joS nisam stavijala trajau stelju u svoj vt, stiGenje biljaka od mraza bila je prava bitka, u kojoj nisam uvijeke pobjedivala. Ali sada pobjedujem. Treba mi svega nekoliko minuta da na biljke nabacam sijeno, koje mi je uvijel pri ruci. Grmove malina Stitim starim pokrivatima, koje ponekad stavim i po Sirokim gredicama luka i krumpira. U jesen rijetko pokugavam neSto spasiti, osim poneku rajéicu, koju prekrijem tim pokrivatima. Sve rajtice koje su stale zelene dajem prijateljici koja od njih spravija izvrstan zadin. Ostale njezne plodove, poput bundeva, paprika, graba i krumpira poberem i skladistim ili smrzavam. : Kako, dakle, 5 mrazom u poéetku listopada uspijevam odriati biljke u vrtu sve do iduéeg oZujka? Bez sumnje vam Je 101Poznato da neke biljke mraz ne samo da ne ranjava, nego ih poboljfava. Kupus, kelj puptar, repa, kelj, pastrnjak - sve to ima bolji okus nakon mraza. Ili éak nekoliko mrazova. Salata maslenka podnijet ée nekolike mrazova, kao i novozelandski Spinat. Ne znam vrijedi li to i za mrkvu, jer jo nikad nisam dopustila da je mraz zgrabi - tego je, kad zaprijeti, prekrijem balama sijena i kad mi zatreba, jednostavno odmaknem sijeno iiskopam si koju. Proile godine potetkom lipnja posluzila sam nekoliko takvih sirovih mrkvi za ruéak. Prijateli su me pitali gdje sam nagla tako dobre i hrskave mrkve u to doba godine. JoS se sijena dodaje na stelju oko gredica mlade salate. Dakle, koje éetiri vrste povréa mogu ubirati éitave zime? Mrkvu sam veé spomenula. Kelj, za koji niSta ne Ginim. Prosle se godine za njega pobrinuo snijeg, koji ga je odrZao svjezim i 102 zelenim. Ne znam kakobibezsnijega podnio zimu. Zatim repa, na koju, kad se smrzne, nabacim nesto sijena. Pastrnjaci su, valjda znate, najbolji kad Gitave zime ostanu u smrznutoj zemlji, pa ih iskopamo u prolj Priliéno sam sigurna da se sa slatkom repom moze pos- tupatijednako kao is mrkvom, ali toliko je volim kuhanuizatim smrznutu da u jesen ditav urod stavljam u zamrzivaé. Sto mogu uzeti iz vrta tijekom oZujka i travnja dok ne sazori Sparoga? Repa i kelj do tada ée veé dati svoje, ali pastrnjak i mrkva jo%su dostupni, a osim toga tu su veé tako brzo da jedva mozete povjerovati - i maslaéci i vlasac, spremni za berbu. To dvoje nikada mi ne dosadi - spravijeni na salatu, s francuskim prel- jevom. Jeste li ikad skubali krumpir (u Ijusci, naravno) i mrkvu, odvojeno, a zatim od njiht napravili pire i zatinili ga solju, paprom i maslacem? To je izvrsno jelo. Jedan od mojih kuhinjskih ormariéa pun je proSlogodignjeg krumpira, a ispod kuhinjskog stola zgodan je niz tikvi Blue Hubbard i Buttercup. “Autoriteti” kazu da se kelj moze sijati u rano proljeée da bi se mogao jesti Ijeti, a za zimsku upotrebu treba ga sijati u lipnju ili srpnju. Time valjda ho¢e re¢i da travanjski i svibanjski kelj ne bi prezivio hladno vrijeme. Toga sam se manje-viSe drZala, ali proslog ljeta iz nekog razloga srpanjski kelj nije sazorio. Ali je zato svibanjski bio tako obilan da ne samo da sam ga poklanjala uokolo, nego sam ga imala sve do veljaée. Profle zime otkrila sam neSto o repi. Makar sam znala da joj je okus bolji kad se smrzne, uvijek sam mislila da je treba skuhati im se izvadi iz zamrzivata. No otkrila sam da je jo bolja ako je pustite da se sasvim odmrzne prije kubanja. Ponekad se pitam zasto se uopée zamaram smrzavanjem povréa za zimnicu kad bih uistinu bila zadovoljna ako bih zimi svakog dana jela samo jedan sendvit od Spanjolskog luka i sojinog kruha koji mi dostavija pekara Mease iz Schoenecka, Pa. Taj se kruh moze nabaviti u mnogim trgovinama|zdrave 103Ruth Stout rane. Ne sadrZi bra’ Sada sam napokon shvatila da je punjenje zamrzivaéa povréem vige-manje gubljenje vremena jer sam naila natin kako da ga saéuvam u vrtu tijekom cijele godine. No buduci da je Zivot tako nepredvidiv, sezona u kojoj ¢u odluéiti da niSta ne zamrznem, sigurno ée biti sezona u kojo} ée sve biljke sto ih uzgajam odluditi prestati radati u rujnu. 10 i prava je delikatesa, STO SJAGODAMA? Jednog ljeta prijatelj mi je rekao: "Morala bi se obratiti psihijatru zbog svoje nenormalne sklonosti prema jagodama. Pazis i mazi8 one koje éc roditi iduée godine, dok tvoje zrele maline, koje uostalom smatra’ boljim vocem, placu da ih ubere’. Iman je pravo. Uistinu bi se moglo reéi da je uzgajanje jagoda moja strast, ali jo$ uvijek ne mogu shvatiti zaSto je njihovo mjesto u carstvu voéa tako posebno. Na primjer: veljaéa je i ofckujete drustvo koje Zelit impresionirati, a nemate vremena napraviti pitu od treSanja se ubvatiti u koStac s nekim kompliciranim receptom za koji nikad niste imali dovoljno hrabrosti:Zato lijepo kupite kutiju jadnib, bezukusnib jagoda (ne traZite bolje po okolaim trgovinama: sve su udasne), operete ih, rashladite bijednice i vaéi Ge gosti kliknuti: "Ah, svjeZe jagode!" I udivat Te jagode stvarno nisu naroéito dobre, pa zaéto onda Je lito jednostavno iskrsnulo kao bezrazloZni inerazumni strah od neotrovnih zmija, iskrsnulo i uzelo zamah? A uz sav taj pretjerani entuzijazam za sve viste jagoda, inenadujuée ih malo ljudi uzgaja. Svi kaZu da jes njima previse posla 104 Vet ber motike I jest. Bilo da svake godine stavijate: nove sadnice ili se koristite 2-3 godine starima, to je veliki posao. Presadivanje je rad, a éak ako istavljatestelju da suzbijéte korov, jo8 éete uvijek dosta vremena potrositi na razmje8taj i kontrolu biljaka koje nigu, Podela sam sa sortom Premier, jer mi je netko darovao sadnice, a u tovrijeme znala sam vrlo malo o razligitim sortama. Kasnije sam dobila sorte Fairfax i Catskill i otkrila da bi se Premier morala sramiti svog lijepog, ali gotovo bezukusnog lica kad raste u istom vrtu gdje i Fairfax. No, kako Zivim u hladnoj dolini Connecticuta, a Premier je sorta vrlo otporna na mraz, nastavila sam i nju uzgajati za prhke kolaée, marmeladu i za jude koji vole svjeze jagode u veljadi. A onda je jednom u lipnju doSao na veéeru na’ prijatelj, dobar poznavalac jagoda. Sorta Premier bila je zrela, Fairfax jo nije. Kako sam otvorila staklenku Fairfaxa (tada ih jo8 nisam smrzavala), tako sam pomislila: ako se toliko sramim Sorte Premier, morala bih je prestati uzgajati. I prestala sam. S vremena na vrijeme prodam ne&to jagoda prijateljima i susjedima. Tako sam stekla prilignu reputaciju, Sto i nije bilo preteSko, jer konkurencije gotovo da nemam. Nakon 25 godina eksperimentiranja napokon sam se, barem privremeno, odludila za Fairfax i Catskill. Imam 21 metar prve i 6 metara druge sorte. Catskill uzgajam za slutaj da Fairfax podbaci, imakar tu sortu upotrebljavamo kao desert, posludila bi i za druge svrhe da nema Fairfaxa. Godinama sam prekrivala jagode sijenom kad god bi zaprijetio mraz iako nikad nisam voljela opteretivati te uspravne biljke i ujutro s njih skidati sijeno. Napokon sam zakdjudila da hladne noéi oSteéuju jagode ak i ako se ne smrznu, pa sam prestala uzgajati toliko da bih imala za prodaju. Ali ih se nisam mogla sasvim odreéi, pa sam zamolila muza da pokua smisliti nekakve pokretne zaklone 105Ruth Stout protiv hladnoée. Natinio ih je deset. Dugi su 2 metra, Siroki 1 metar; poklopci imaju zglobnice, pa se mogu zatvarati noéu i otvarati ujutro. Tako smo rijesili problem mraza. Istovremeno smo doskotili i jadnim ptidicama. Okviri su opremijeni zaslonima koji se lako stavijaju i vade, a migemo ih samo za vrijeme berbe. No, bez obzira na zaklone, ostao je problem rada koji ne €u moti obavijati kad pognem teturati od starosti. Trajna stelja rijedila je taj problem u ostatku vrta, ali makar sam se spasila od plijevijenja, nisam se spasila od presadivanja i razmjeStanja izcdanaka. Sklona sam kligeu "sve se moze, kad se hoée.” Tako je bilo sa mnom i s jagodama. Tko ih Zeli uzgajati, a boji se pretjeranog posla, moze iskuSati moj nadin. Zasadila sam 3 reda jagoda, na razmaku od oko 20 em. Moiete zasaditi i4 reda ako Zelite. Ja sam natinila 3 da bil ne bi bile prenapucene u okvirima. Razmak izmedu biljaka bio je 1 metar. Prvqj biljci u svakom redu dopustila sam da pusti samo jedan izdanak, niz red, a ostalim biljkama da puste dva izdanka jedan uz red, drugi niz red. Kad sam zavrsila, dobilasam 3 reda biljaka, razmaknutih 20 centimetara, a razmak medu biljkama iznosio je 30 centimetara. Ali sve je izgledalo kao jedan red, Sto je zapravo i bio. Sadila sam ih u rujnu. Opéenito, radije to ginim u jesen. Godinu dana nakon iduéeg proljeéa, iza prve berbe, i8éupala sam prve biljke iz svih triju redova, ostavila biljke broj 2 i i8upala broj 4, ostavila 5 i 6 i tako dalje. Drugim rijegima, odstranila sam biljke - majke i ostavila izdanke koje su pustile. Zatim sam tijekom ljeta biljkama koje su ostale dopustila da puste taman toliko izdanaka da nadomjeste one koje sam potupala. 106 Vit bee Godinu za godinom stare su biljke odstranjivane, mlade ostavijene, i to nije veliki posao. ‘Time dobivate trajan zasad jagoda i nikad vige ne éete morati. presadivati, osim, naravno, ako Zelite iskuSati novu sortu. Morate kontrolirati i izdanke, ali je znaéajna razlika izmedu usmjeravanja jednog ili dvaju izdanaka sa svake biljke i starog nagina razmjeStanja velikog broja izdanaka pomalo nasumce. Ako je zasad pod dobrom steljom, ne ée biti korova. Ako imate gomilu komposta, mozete svakoj novoj biljci dati pregrst mislite li da je nuzno. Buduéi da ja ne upotrebljavam ni kompost ni gnojivo, pustam trunucu stelju da obavi posao. Ako bih ikad osjetila da to biljkama treba, dala bih im neSto zemlje s prostora izmedu redova Sparoga, koja je nevjerojatno bogata, a nastala je od stelje stare godinama. U kolovozu, kad biljke stvaraju pupoljke za sljedeéu godinu, tretiram ih s malo mljevenog pamukovog sjemena, zbog dusike Mislim da je zbog stelje moje tlo sada toliko bogato da bih mogla saditi i gu8¢e. Vjerojatno éu i to probati jednog dana. Jedna rijeé 0 trajnim_jagodama: fuj! Ne, ipak evo jo8 nekoliko rijeéi. Kao prvo, meni ne Zele radati. Drugo, ljudi koji ih uzgajaju, koliko mi je poznato, nikad ih nemaju dovoljno da bi vas mogli ponuditi, makar uvijek mogu otréati u vrt i donijeti pet-Sest jagoda kliguci: "Gle, jagode iz vrta u ovo doba godine!” Ako su trajne jagode isplative, za8to ih ne vidamo na trinici u jesen? Ja ih nikada nisam vidjela. Ali zaito se brinuti Sto su svjeze jagode u zimi grozne, a trajne, takoreéi, nepostojeée, kad mozete otvoriti zamrzivaé i izvaditi posudu punu proslogodisnjih ukusnih jagoda i veseliti se novom lipnju koji Ge vam ponovo darovati svjezu Fairfax jagodu. 107Ruth Stout 5, Poglavlje Jos neki prijedlozi za va3 vrt TRI VLASTORUCNA TRIKA Kad smo kupili zemljigte u dolini Poverty Hollow, moja je majka sagradila kolibu kraj nage kuée ibrinulase za cvjetnjake u svom i u nagem dvoristu. Porazmjestila ih je svuda - pokraj objju kuéa, nasuprot spremistu i nekoliko na tratini, I Fredu, i mojoj sestri, i meni to se dopalo: mnogo malih cvjetnjaka, au svakom samo jedna vrsta cvijeéa ili najvise dvi do tri. Ali neki profesionaini vrtlari i ljudi koji su smatrali da su bolje upuceni, rekli su da je to ne samo staromodno, nego i stvara dodatni posao jer se trava uvijek uvladi u cyjetnjake, Sto znati da stalno treba kositi rubove Zelite lida izgledaju uredno. Majka nije previSe matila za te savjete, a i mi smo je podrZali zato Sto su njeni aranZmani bili toliko atraktivni da nitko od nas ne bi Zelio zamijeniti te relativno male cvjetnjake s jednom vrstom cvijeéa za dva-tri velika u kojoj bi vige vrsta bilo ispremijeXano. Kad sam, mnogo kasnije, prihvatila lagani nacin vrtlarstva sa steljom, to nije razrijeSilo problem urednosti cvjetnjaka, makar sam si uitedjela neSto koSenja. ____ Onda je proslog ijeta moja sestra pronaila tjebenje, toliko jednostayno da je upravo apsurdno kako se nitko od nas nije toga prije sjetio. Duz ruba duge i priliéno uske gredice tulipana - oblik naravno nije vazan - polovili smo povrh trave debeli sloj novina, Easopisa, kartonai sliénih materijala te sve skupa prek- rili polutrulom steljom. 7 108 ‘Vir bez motike Takvu granicu mozete naginiti od bilo kojeg materijala koji smatrate prikladnim, samo pripazite da bude dovoljno Siroka da se kosilica ne priblizi previSe cvijecu. Sada prekrivam papire zemljom i, ako je sloj dovoljno debeo, mislim da ée trebati nekoliko godina daistrunuidatrava poéne ponovo nicati. Ne smeta ako u zemlji ima sjemenja korova. Korijenje koje ono pusti naiéi Ge na papir i ne ée se dalje razvija Naravno da je moguée jednostavno prodiriti evjetnjak, ali postoje dva razloga da se to ne udini. Prvi je taj Sto Ge trava uz rub nastaviti rasti unutra, Sto se ne moze dogoditi kad je. rub zastigen slojem papira. Drugi je razlog Sto malo koji vrtlar moze odoljeti da ne posadi nesto u Siroki graniéni pojas, a onda kosilica tuda ne moze kositi. Kad upotrijebite ovaj novi trik, ne treba vam vige samokontrola, nego samo mnogo papira. Druga ideja kojoj Zelim govoriti sinula mi je prije nekoliko godina. Poéela sam se pitati, a pitala sam to i Johna Lorenza ijoS neke upuéene Ijude, zaStose neko povrée i cvijece razmnozava samo, a neko ne. Je li to zbog toga Sto se neko sjemenje smrzne, a drugo je otpornije? John je rekao da nije tako. Onda su naga dva velika uma, radeci zajedno, zakljuéila da veéi dio povréa ne ostaje u vrtu dovoljno dugo da bi pustio sjeme. Kopar ée se razmnoditi sam, a tako i persin naredne godine. Tikvice Ce niknuti posvuda, najées¢e gdje ih ne Zelite. Pretpostavijam da su mnogi od nas vidjeli i samoniklu rajéicu, makar je nema mnogo ako pravimo debelu stelju. Zakljudila sam dase kupus, naprimjer, ne razmnozava sam samo zato Sto ga ne puStamo da se osjemeni, pa sam pomislila da bi moglo biti zanimljivo pripomoti Prirodi. Pisala sam J. Harrisu & Co., obavijestila ga 0 svom projektu i naruéila 9 razlititih vrsta sjemena, koje sam posijala u rujnu: slatku repu, brokoli, rani kupus, mrkvu, kopar, korabu, salatu, rotkvu i §pinat. Kako vidite, bila sam konzervativna nisam posijala grah, 109Roth Stout kukuruz, tikvu - drugim rijegima, ni’ta 3to zauzima mnogo prostora i o éemu se treba brinuti da prezivi bezbrojne mrazove. Po mom grubom proraéunu, povrée je trebalo poéeti lijati krajem oZujka ili poéetkom travnja, dovoljno rano da ga stignem zastititi od smrzavanja. Jednog jutra krajem veljate otifla sam u povrtnjak s prijateljem iskopati nekoliko mrkvi. Zaboravila sam reéi da sam u vrt stavila metalni okvir protiv hladnoée u koji sam posijala sjeme. Ali nemojte ste¢i pogresan dojam: okvir sam ostavila otvoren, a upotrijebila sam ga samo radi toga da bih mogla zaitititi biljéice ako se ili kada se pojave. Dok smo prolazili pokraj okvira, prijatelj me upitao: "Cemu ti to lui?" Kako sam poéela objanjavati, tako sam podigia jednu od uskih dasaka koje sam stavila povrh gredica i zaéudila se ugledavii masu biljéica. Zavirila sam ispod svake daske. Spinat, rotkva, salata, kupus i brokoli pojavili su se u kolitini veéoj no ikad, Pretpostavijam da sam ih posijala naroéito gusto, nadajuci se da ée bar poneka biljka prezivjeti. Ali predugo sam ostavila daske, pa su biljtice bile blijede i povinute. Dodatna je nesretna okolnost bila da sam s¢ u to vrijeme okliznula na ledu i slomila ruéni zglob, pa tijekom priliéno oftrog oZujka nisam nista stavila povrh okvira li se bilo kako druktije pobrinula protiv smrzavanja biljaka. Moji susjedi i prijatelji bili su tako Ijubazni nakon mog pada da sam osjeéala kao svoju dugnost da ne izlazim kako ne bih jo i nogu slomila. PreZivjelo je nesto malo Spinata, a neke mrkve i repe niknule su kasnije i dobro su uspjele. Nadam se da éu u jesen ponoviti taj eksperiment i da mi se ne ée dogoditi niSta Sto bi me omelo u nadgledanju projekta. Treéi moj trik moze vam pruditi zadovoljstvo, otmjenost i, ako Zelite, uzitak u nadmudrivanju svojih neprijatelja. Veéi 110 dio proslog Ijeta slusala sam od svojih posjetitelja tune priée © rakunima i/ili vjevericama i uniStenom kukuruzu, pa sam razmisljala kako da zaititim vlastiti usjev od tih diverzanata. Dosta mi je Ijudi reklo da zbog njih vige ne Ce uzgajati kcukuruz jer je t6 uzaludan trud. U svojoj posljednjoj knjizi opisala sam tri razlidita nagina zaitite kukuruza, ali su se sve metode na kraju pokazale neuspjesnima. Ili su te Zivotinje pametnije od ostalih, ili su poput drugih Ijubitelja kukuruza - medu kojima sam i ja - odluéne da ga se dokopaju po svaku cijenu. (Oko vrta sam imala ogradu koja ga je Stitila od zeteva i svizaca, a toplo sam se nadala da ée mi pomoéi i protiv ovisnika o kukuruzu. Medutim nije. Jedne sam zime rekla nekolicini vrtlara da namjeravam staviti u vet kavez za kukuruz sa Ziéanim krovom cca 6 x 9 metara i2 metra visok. U jedan njegov dio odlugila sam staviti grmove malina zbog ptica, jer makar ih volim - kao svi mi - ipak ih malo vige volim kad ne jedu moj urod. Svaki vrtlar s kojima sam razgovarala imao je druktiju ideju o tom kavezu, i to me izbezumljivalo. Napokon sam sav posao povjerila svom bratu Rexu - planiranje, narugivanje materijala, radnu snagu. On, njegov vrtlar i jo jedan Covjek smijeSali su beton, postavili éeliéne Sipke, upotrijebili zatezate (Sto je to?) i zavrena_konstrukcija uistinu je veliéanstvena. Ako bilo koji rakun sada iznade naéin dase dokopa maijednog Klipa mog kukuruza, iz poStovanja prema njegovoj genifalnosti = ne éu mu to zamjeriti. Kavez nije jeftin - nekoliko stotina dolara - ali ga mozda mo%ete naéiniti sami i tako ustedjeti. Mislim da éete se svi sloziti da nitko ne odobrava natin na koji drugi ljudi trose novac, pa kad me netko upita s oéitim kriticizmom: "Zar ste stvarno na to potrodili stotine dolara™, odgovorim protupitan- jem: "Biste li vi potrogili nekoliko stotina dolara za put u Europu?" Odgovor je obiéno potvrdan, a ja onda kazem: itRuth Stout Vrtbex motike pajane bib. Ali kavez mi vrijedi toliko koliko sam ga platila jer sada mogu do kraja Zivota uzgajati kukuruz ne morajuéi se boriti za svaki klip. A, kako je tek ugodna pomisao da vige né moram mrziti rakune! Makar éu se ja njima sigurno gaditi.." PRIPREMANJE VRTA ZA ZIMSKI SAN Jagode su jedino za Sto se treba pobrinuti vrtlar tiji je vet pod steljom kad ga priprema za zimski poginak. Ostalim biljkama moZe jednostavno reéi: "Laku noé." Za one koji jo¥ nisu prestali orati i poteli upotrebljavati stelju, a spremaju se okrenuti novi list, jesen je najbolje doba. Stavite u vrt sve mrtvo lise i nabacajte po njemu stabljike kukuruza da ga vjetar ne otpuse. Zatim nabavite mnogo sijena - "pokyarenog”, dobrog ili slanog. Odlusite gdje éete sljedede godine stavitirajtice i prostrite po tom mjestu stabljike kukuruza, korijenje kupusa itd. (Ja reZem stabljike kukuruza na komade duge 30 cm da mogu lake rukovati njima). Preko toga stavite debeli sloj sijena ikad dode vrijeme za sadnju rajtice - kod nas, u Connecticutu, to je krajem svibnja ili pogetkom lipnja - vasa Ge zemlja biti meka, vlazZna i bez korova. Ne morate se bojati sjemenja korova: kroz debelu stelju nikad se ne ée probiti. Prekrijte Sparoge s 20 centimetara rasutog sijena. U proljeée ée niknuti kroz stelju. Na ostatak vrta trebate staviti laganiju stelju jer éete uw proljeée , umjesto oranja samo razgrnuti sijeno i saditi. Tesku stelju mozete staviti kad sjeme proklija. To vrijedi i za kukuruz. Redove mozete oznaéiti veé u jesen tako da na svakom kraju ostavite po jedan évrsto usadeni batrijak da viri iz tla 2,5 cm. Ako su vi8i, mogli bi se slomiti. UV proljece samo odgrnete stelju i sijete. 112 Jagodama dajem lagani pokrov od sijéna nakon ‘prvih slabijih mrazova, dovoljan da za8titi pupoljke, ali ne takav da omete biljke u njihovu rastu kad ponovo zatopli. Kad ter- ‘mometar pokaze 5 stupnjeva C, oko jagoda stavim stelju od 25 centimetara. A sad jo o cvijeéu. Krajem rujna nabacajte zemlju (ne stelju) oko svojih ruza. Ja rabim nevjerojatno bogatu zemlju iz povrinjaka, nastalu od trunucée stelje. Vjerujem da je bolja od stajskog gnoja, i to je jedino gnojivo koje moji cvjetnjaci dobivaju. O ruzama penjazicama ne vodim nikakvu posebnu brigu preko zime, i one se nikad ne tuze na tu moju prividnu raynodusnost. Divno mi eyjetaju. Nikad ne reZem vrhove bozura prije zime. U proljece oni umiru prirodnom smréu, Tada ih ponekad treba odrezati. Od njih i od mrtvog li8éa pravim trajnu stelju oko bozura. Jednako tako i oko tulipana. Velika koligina mrtvog liS¢a lei oko njih Gitave zime, zajedno s mrtvim cinijama koje spretavaju da ga vjetar otpuse. I cyjetnjaci za jednogodisnje biljke idu na spavanje s debelim pokrivatem od liS¢a. Citav moj vrt spava pod toplim pokrivaéem. Prirodno, zar ne? Kako bi vama bilo da se nemate éime pokriti u hladnoj zimskoj noéi? PROMJENE ZA SLIEDECU GODINU Vrt imam veé 35 godina. Ne bili se moglo pretpostavitida nakon tolikog iskustva vise nemam Sto nautiti? E, nije tako. Naprimjer, jednog se proljeca moj §panjolski luk smrznuo noé dvije poito sam ga zasadila. Luku se to ne bi smjelo dogoditi, ali nakon obeshrabrujucih iskustava s gra’kom, kupusom i slatkim grakom, koje sam izgubila zbog mraza, naucila sam ignorirati propise koji govore sto biljke smiju a sto ne. Ali 113Ruth Stout nekako se dogodilo da nisam ni pomislila da bi luk mogao biti uopasnosti. Tu gresku vie ne éu ponoviti. Katalozi jos nisu stigli, ali veé imam nekoliko ideja za svoj vrtsljedeée godine. Prvo: nema vige rutabaga. Iz nekog razloga, ne Zeli suradivati sa mnom. Drugo: makar su klipovi kukuruza Illini Chief sitni i trebalo bi ga sijati 180 metara daleko od drugih sorti, Sto ja ne mogu, ipak éu posijati red ili dva jer je nevjerojatno sladak. Treée: staviti éu vige trajnog Spinata i kineskog kupusa nego progle sezone. Izvrsno podnose mraz, a volimo ih i sirove ikuhane. Cetvrto: sigurno éu posijati paketié sjemena nove hibridne mrkve 318 Pioneer, Sto je za jednog posjeta Chaley Wilson iz. Joseph Harris Co. dao Rexu i meni Peto: proilog sam Ijeta odluéila uzgojiti manje graska. ‘Makar smo ga jeli skoro svakog dana, smrznula sam vise nego Sto sam mislila da Gemo uspjeti potrositi. GreSka: potetkom prosinca veé smo pojeli vige od polovice zalihe, dakle opet cu posijati 4 gredice od 9 metara. Sortu Lincoln, naravno. Sesto: posadit éu vise Zutih rajéica. Skoro su jednako slatke kao i ruzitaste, a sorta Ponderosa tako je hirovita da bi se samo okorjeli kockar usudio staviti ditav ulog na njih. Sedmo: nadam se da éu udiniti neSto o éemu razmisljam veé nekoliko godina. Naruvit éu paketié Sparoginog sjemena, izabrati mjesto negdje na livadi i prosuti sjeme po travi. To Zelim pokusati jer najbolje inajvece §paroge nalazim na takvim mjestima - samonikle, naravno. Uz sve te pripreme treba i posebni tretman koji bi ta biljka trebala dobivati. Bilo bi zanimljivo kad bi jednog dana struénjaci zakljucili da je najbolji naéin uzgoja Sparoga taj da se sjeme jednostavno razbaca po travi. 114 CUVATE LI SJEME? PRIPAZITE! Citala sam dlanak "Kako se uzgaja sjeme povréa i cvijeéa”, koji je napisao Charles B. Wilson iz J. Harris Co. u Rochesteru, N.Y. Bio mi je fascinantan jer, kako naslov kaze, rijeé je 0 uzgoju sjemena. Nadam se da ée vam citati koje vam nudim biti od pomoéi, narotito ako biste voljeli sacuvati sjeme svojih biljaka, Sto ja nikad ne éinim. Ponajprije_g. Wilson spominje grah, salatu i Spinat. Njihovo je sjeme lako saéuvati i upotrijebiti u sljedeéoj sezoni. Zatim skreée paznju na kupus, slatku repu, mrkvu, celer i repu, objainjavajuéi zaito ne vidamo to povrée osjemenjeno. To je stoga sto su to dvogodisnje biljke. To jest "prve su godine usmjerene na vegetativni rast, preko zime pobranjuju se u skladiste i tek kad se narednog proljeca stave wu polje, procyjetaju i osjemene se. "G. Wilson kaze da kupus stvara ‘masu malih cvjetova koji "ako sve ide kako treba", proizvode sjeme koje se moze sijati. Kate i to da saéuvati sjeme Spinata i salate, nije tako lako kao Sto se Gini. "Pod odredenim uyjetima te se biljke mogu osjemeniti preko noéi, ali, nazalost, kad se to dogodi, sjemenju moze nedostajati vitalnosti, ili je moguée da je produkeija osjemenjenih stabljika tako ogranigena ili neregularna da to znatno otezava Zetvu. Dodaje da je povoljno vrijeme nuzno. ‘Ustvari, "prinosi koji iznose manje od 10% od oéekivanih-nisu ,jeni ako imate neprilika s vremenom.” neuob Zatim nastavlja o tom kako proizvodaé sjemena mora biti pailjiv glede udaljenosti izmedu polja. Neke sorte mogu pres- kofiti razmake veée od kilometar i pol. To znati da onaj tko Zeli odjednom uzgojiti vise vrsta tikvi, mora paifjivo planirati, Kad sam to protitala, postala sam pomalo nervozna zbog dviju vrsta tikvi koje najvige volim - Buttercup i Blue Hubbard - koje u mom vrtu rastu jedna preko usdruge. Alisljedeéi mije odlomakdonio olakSanje jer tamo pike: __ "Makar se kri#anja izmedu nekih sort javijaju tako esto, kuéni se vrtlari ne moraju brinuti zbog toga, jer se efekti unakrsnog oprasivanja ne pokazuju u prvoj sezoni. Samo ako vitlar éuva svoje sjeme za sjetvu, iduée godine rezultati krizanja postaju vidljivi. (Kao Sto sam veé rekla, ja ne Euvam sjeme.) Unnastavku govori da se, unatoé vjerovanju mnogih, : mone fl ih, ras tikvatha ili bundevama. Dvije vaglitive sey te reitaca ta ba! s tikvama ili bundevama. Dvije razligite sorte rajéica takoder se rijetko krizaju. : i" Reéi éu neSto o svom iskustvu s kukuruzom. nije radilo o problemu krizanja sorti, nego 0 volasefu da = jedna sorta uzgoji previge blizu druge. U katalogu tvrtke Farmet Seed & Nursery Co. iz Faribaulta, Minn. -0 kojoj nage imam visoko misljenje i od koje nabavijam sjeme soje, jet ga J. Hartis he prodaje - jednom sam pronaéla kukuruz Illini Chief, 9 kojem su napisali, s puno entuzijazma, da je mnogo sladi od bilo koje druge sorte. Zato sam naruéila paket sjemena. Bilo je tako kako su rekli - prva dva klipa koja sam ubrala bila su neyjerojatno slatka. Ali je ostatak uroda propao. Klipovi su bili siéuni i gotovo bezukusni. No nastavila samse nadatii naredne 2-3 sezone stavijala sam po nekoliko komada Illini Chief kukuruza na kraj svakog reda s drugim sortama. U to vrijeme posjetio me gospodin Wilson, pasam muiznijela svojaiskustva $ Illini Chiefom. Rekao mi je da, Zelimo li postiéi dobre rezul- late, ta sorta mora biti daleko od ostalih. Inaée nazaduje. Koliko daleko? Kompanija za prodaju sjemena sada kade: 'Najmanje 180 metara od bilo kojeg drugog kukuruza." Tako sam sa Zaljenjem odustala od Illini Chiefa jer nisam u stanju naginiti novi vrt na drugom kaju livade samo zbog izuzetno slatkog kukuruza. Osim toga, tamo bih morala sagradit ol jedan kavez poput ovog kojsu mi natinili ojbrat i Harold Salmon, jer mogu zamisliti Xto bi rakuni uginili s slatkim kukuruzom! ” tees aa 116 Druga polovica élanka g. Wilsona posvecena je hibridizaciji. Nakon pazljivog titanja mislim da mi je napokon jasno Sto se zbiva. On kaze da je "pibrid kriZanac” prve generacije izmedu dviju srodnih sorti. Rezultat je vitalnija biljka koja proizvodi vete i ujednatenije plodove i daje veéi prinos.” Zatim kaze da jedna od biljki koje se krizaju mora biti muka, a druga Zenska, pa uzgajivaé mora pripaziti na to da Zenska biljka bude opragena peludom samo druge sorte. A da bi stvar bila jo8 sloZenija, mnoge biljke, naprimjer rajéice, kombiniraju muske i Zenske dijelove u jednom cvijetu, Ostale, poput kukuruza i krastavaca, imaju odvojene muske i Zenske Gijelove, ali se ijedni i drugi pojavijuju na istoj biljci. Na-kukuruzu je metlica muSki dio, a brkovi su Zenski. Redovi svake viste rastu_u blokovima i éim se brkovi pojave na Zenskim biljkama, judi moraju nekoliko puta odlaziti u polje juklanjati ih. Inaée ée sjeme biti prirodno, a ne hibridno. Sve usvemu, zvuti kao veliki posao. Neke viste cvijeéa takoder sadrée muike i Zenske dijelove u jednom evijetu i g. Wilson kaze: "Da bi se sprijecila samooplodnja, muski dijelovi moraju biti uklonjeni, Sto je delikatan zadatak ako promjer cvijeta nije veci od pola cen- timetra. Pelud se uzima s muske biljke i stavija na evijet koji je sada potpunoZenski. Na petunijamase to izvodi pomoéu malog kista od devine dlake ili cistata za lule. To objasnjava zasto je gram sjemena hibridnih petunijaskupljiéak iod grama platine.” ‘Na Harris Seed Farm radnici provode mjesece iduéi od evijeta do cvijeta, oplodujuéi ih unakrsno éim se otvore. I ta djelomigna informacija pomogla mi je da shvatim da bib, da nnsam veé prestala sijati sjeme petunija svake godine, to uéinila sada, jer makar moj cyjetnjak, koji se razmnozava sam, mozda i nije tako atraktivan kao onaj s hibridnim sortama, nitko od nas ne mora ulagati toliki trud u proizvodnju ovijeca. Vraéam’se na uvodni odlomak élanka g. Wilsona, gdje 117"Dok razgledavate sjeme u prodavaonici, prirodno je da ne éete previse misliti o tome kako je ono proizvedeno. Najzad, toi nije neka mudrost. Ako uzgojite gredicu graha i pustite da se mahune osuse na viticama, pa poberete sjeme, imate velike Sanse da sljedece godine dobijete priliéno dobar urod.” G.Wilson ne spominje da kupovanje sjemena u trgovini moze biti pomalo riskantno. Priliéno sam, naime, sigurna - makar nemam za to dokaza - da sjemenare Euvaju preostalo sjeme i prodaju ga iduce sezone, pa se moze dogoditi da ono ne proklija, Prije nekoliko godina odluéila sam uzgojiti jednu vrstu dinje, koju ba¥ tada, po prvi put, nisam nagla na popisu u Harrisovom katalogu. Pisala sam tvrtki ipitala ih jesu li prestali prodavati tusortu. Odgovorili su mi da nisu, ali im se prethodne sezone dogodio neuspjeh s urodom. Poslali su mi paket tog sjemena, ali mi nisu dopustili da platim jer sjeme nije bilosvjeze i novo. U skladu s okolnostima primila sam paket i zahvalila. (Kad piSem i govorim o vrtlarstvu, uvijek naglaavam Ginjenicu da sve sjemenjc koje dobivam od Josepha Harrisa plaéam, jer ne bih htjela da itko stekne dojam da mi ta tvrtka na bilo koji natin plaéa zbog moje navike da %esto spominjem njihovu pouzdanost. G. Wilson jednom mije poklonio sjeme nove sorte tikve, upozorivii me da je to njegov osobni poklon, a ne dar tvrtke.) No, skrenula sam 5 teme njegovog élanka, koji zaveéava ovim rijegima: "U nastojanju da snize visoku cijenu rugne oplodnje, uzgajivaéi su postigli neke uspjehe, makar se veéi dio unakrsne oplodnje jo’ uvijek mora uéiniti ruéno ... Na potetku stoljeéa skoro sve sjeme naSeg cvije¢a proizvodilo se u Europi, a zanimljivo je da je prva vaznija ameriéka sjemenara bila smjestena ovdje, u Monroe County (N.Y.), oko 1900.godine. To je bila jedna od tvtki James Vick Seed Co,, &iji su vedi meduvremenu progutala predgrada. Ali jedna od tih tvrtki sada pripada Harris Seed Co. i jo uvijek proizvodi sjeme povréa i cvijeéa." 118 Vrt bez motike G. Wilson rekao mi je da se mnogi ljudi protive hibridima jer osjeéaju da oni nisu "prirodni", a ne razumiju da sve Sto raste ima hibride u svojim genima, koji su rezultat prirodnog krizanja. Rekao je: "Zabavno je voditi posjetitelje. uokolo i traditi od njih da prepoznaju neke biljke. Kad im kazete da je atraktivni grm koji gledaju zapravo kupus, teSko im je u to povjerovati. Naravno da ée svatko lako primijetiti divlju mrkvu (Daucus carota) - samo Sto na kraju ispadne da je to lisée mrkve!" DOCEKAJTE PRVI MRAZ - HLADNOKRVNO Vierujem da je vecina vrtlara vige-manje nervozna kad u jesen zaprijeti prvi mraz. "Djed' se nije pojavijivao ovdje sve do proile no¢i - mjesec dana kasnije no ikad u éetrdeset i jednoj godini mog bavijenja vrtlarstvom - a kad sam ovog jutra otila uvrt, naSla sam dvadeset razloga za bezbrizZnost. Tko u to doba godine jo ima toliko povréa koje jo¥ raste, sigurno se moze strpiti do iduée sezone da uziva u povréu kojemu bi se sada moglo dogoditi da ne uspije. Osim toga, moj je zamrzivaé pun svega i svaéega.) Vitice mojih rajéica smrznule su se, ali su plodovi uglav- nom zreli, évrsti i dobri kao i uvijek. Imam ih previge, alije teSko naéi nekoga tko ne uzgaja svoje viastite ili mu ih netko ne nabavija. Krumpira imamo dovoljno za éitavu zimu i nije se smrznuo jer je ispod sijena, ali sada ¢u ga unijeti u kucu. Jedino sam paprike sinoé prekrila pokrivagem, isad su dobro. Vige ih volim kad poctvene i mislim da su onda hranjivije, pa ih volim ostaviti neubrane do tada. Neto crvenih veé sam ubrala, Obigno posijem na vrijeme i grmoliki i visoki grab, ali sam ovaj drugi ove godina stavila tako kasno da sam mislila kako ne gotovo sam zaboravila na njega. Nakon mraza bacila sam pogied i vidjela da su se vitice smrznule, ali je zrnje, 119Ruth Stout visoko gore na ogradi, bilo u redu, pa sam ga pobrala. Dva reda kukuruza jo8 uvijek imaju dobre klipove, a novozelandski Spinat i salata maslenka dobro se drée. Prije nekoliko tjedana jedan moj prijatélj, velo uspjesan vrtlar, upitao me jedem li maslaéke sada jer, kao3to je poznat mladi sada nitu u mnogim dvorigtima, Dosad se nisam na obazirala jer imamo toliko raznovrsnog povréa, ali ba’ sam maloprije spazila nekoliko velikih u dvoristu, kojima, mislim, ne éu moi odoljeti. Uzgajate li lisnati kelj? ProSlog Ijeta sadila sam ga triput, u razmaku od nekoliko tjedana, jer sam mislila da je bolji dok je mladi, ali sad mi se inida nije tako. Ne vidim nikakvu razliku, a kako dobro podnose mraz, i njega imamo previge. (Ali, na sreéu, volimo ga jesti.) Moj luk ne bi mogao biti bolji. Imam ga dovoljno za kuhanje tijekom Gitave zime, i uz to dva busena slatkog Span- jolskogluka, koji je u sendviéu izvrstan sirov. Osim toga, u vrtu imam mnogo luka multiplying, koji mozemo ubirati sve dok se zemlja nesmrzne, a onda opet u proljeée, kad se otopi. Posadite koji. Ako postoji neSto to vas nikad ne ¢e iznevjeriti, onda je to luk multiplying . Vani jo§ uvijek imam neéto korabe, ali ona ée se smrznuti prije svih drugih élanova porodice kupusa. Brokoli ée izdrzati jo neko vrijeme, a tu je i nekoliko dobrih glavica crvene i bijele evjetaée, koje se takoder ne Ge smrznuti dosta dugo, a ne ée postati ni prestare po vremenu kakvo oéekujemo iducih nekoliko tjedana. Uzgajate li crvenu cvjetaéu? Velo je dobra i Gini se da je pouzdanija od bijele. Kelj pupéarizvrsno uspijeva i moZemo tekati svedo konca studenog - moZda ak i do Boziéa - da ga uberemo. Usput, evo neéega Sto 0 toj biljci mozda niste znali. J.Harris kaze u svom katalogu: "Sredinom listopada itupajte viske koje rastu na vrhu biljke. Tada ée se izdanci koji rastu iz gornjeg dijela poteti brée,razvijati i bit Ge vedi." (To radim veé nekoliko godina i 120 Vet het motike uistinu je tako.) Celer ne uzgajam, ali nekako nam se éini da ga kineski kupus nadmaSuje. Kupus se obvezno mora rijediti da bi dobro uspijevao, ali je to zadovoljstvo jer sve male biljke koje potupamo skuhamo ili napravimo na salatu. Zreli kineski kupus ima veliku évrstu jezgru i izvrstan je kad se jede sirov. Sadim i rani i kasni kupus. Kasni odligno podnosi mraz. Sadnice rane sorte 40 godina kupovala sam od jednog Zovjeka izBethela. Onje oti8ao u mirovinu, a sadnice koje sam nabavila drugdje nisu bile dobre, pa sam proilog proljeéa odluéila uz- gojiti rani kupus iz sjemena. Izabrala sam sortu Market Topper jer Harrisov katalog kaze da ta vista évrsto stoji i ne Siri pretjerano listove. Sjeme sam stavila u Klijalite 26. veljaée, a sadnice koje su se razvile posadila sam u vrt 13. travnja. 1 jo3 je jednom Harris bio u pravu: glave su stajale skoro ditavo Ijeto i nisu se rastvorile. Ali vrhunac je bio ovog jeta. Kad sam ubrala jednu glavu, iz nekog razloga ili bez nekog razloga nisam iséupala Korijen. Jedna za drugom oblikovale su se nove glavice u sredistu stare biljke, i sad sjede tamo - évrste i izazovne. Na jednoj biljci ima Sest takvih malih glava, Sto vas modda ne éudi, ali za mene je to bila novost. Moji pastrnjaci izgledaju izvrsno, se do oZujka ili travnja jer imamo mnogo drugog povréa. PerSin u vrtu biti ée jestiv tijekom rujna i listopada, a onda éu unijeti u kuéu dva puna lonca, koji su trenutno u rupama u zemfji, a bilke u njima tedovno zalijevam. A kopar, koji jedemo sirov skoro svaki dan, ove sezone izvrsno je uspio i jo8 uvijek napreduje. Cetiri vrste povréa mogu donositi iz vrta Gitave zime (osim ako mezatrpa snijeg!): kelj, koji, kako vam je poznato, ima bolji okus kad pretrpi mraz, a ostale su tri viste korjenaste -mrkva, slatka repa i obiéna repa. Po njima sam stavila bale sijena. Kad codmaknem sijeno i pokupim ne&to od tog povréa, nikad ne zaboravim staviti sijeno natrag, a nivinemojte "zaboravitisjetiti se" ako se bavite tom metodom. Naravno, i taj urod mozete 121Ruth Stout staviti u zamrzivaé ako vam se ne dopada pomisao 0 izlazenju uvrt po hladnom vremenu. Ja to, ionako, ginim svakodnevno kad bacam smeée. Slatku repu i mrkvu ne rijedim na uobi berem one vrlo made, veliéine zalogaja, i tako se gredica prorjeduje. Stose tiée repe, koja bi sto trebala biti razmaknuta 8- 10m, ni nju ne prorjedujem, a bax bih voljela da vidite kako izgleda: golemi primjerci koji se naslanjaju jedan na drugi. (Neéu vam reéi koliki su. Mislili biste da vas varam.) Jo§ samo rijeé o mrazu i cvijeéu. Portulak u mom dvori8tu, kao ni petunije, cosmos, Phlox dumondi, krizanteme i sporisi nisu se sinoé smrzli, a isad vjerojatno pokazuju dugi nos lofem vremenu. 122 6. Poglavlje Varijacije na sustav cjelogodisnje stelje RICHARD V. CLEMENCE JEDANAEST NACINA DA UCINITE STELJU UCINKOVITOM 1. SJETVA. Slatki kukuruz, kako sam otkrio, moze se uzgojiti tako da se sjeme jednostayno utakne u zemlju kroz stelju od sijena. Nit kojom éete oznatiti redove olaksat ée i ubrzati taj posao, a prinosi su obigno natprosjetni. 2. BILINI OTPACL IskuSao sam mnoge naéine upotrebe stabljika kukuruza, od pravijenja komposta do usitnjavanja i razbacivanja, i napokon sam pronasao gotovo idealnu shemu. Odmah nakon berbe sravnim stabljike sa zemljom tako da ih savinem i stanem na njih. Zatim sravajenu masu prekrijem sijenom. U proljeée se bilo koja biljka moze posaditi kroz tu stelju uz pomoé motike. Ako se po vrhu stavi malo komposta, ilovaée ili treseta, Eakci malo sjemenje moze uspjeti, a korijenje ée se lako probiti do trunuée mase koja je ispod. Rezultati ce oduieviti svakoga tko dotad nije iskuSao tu metodu, a rad je sveden takore¢i na nulu. Moram dodati da nikad nisam imao problema s buSagima kukuruza makar, naravno, ne koristim nikakve sprejeve i prakke. 3 .JESENSKO CISCENJE. Moje godignje pospremanje “vrta sastoji se od toga da sve ostavim tamo gdje jest i prekrijem 123Richard V. Clemence ostatke bilja sijenom. Vike volim da je taj pokrov tanji. Ako je stelja duboka samo 10 - 12 centimetara, do proljeéa ¢e biti skoro poravnata sa zemiljom i sjeme se moze stavljati kroz nju bez odgrtanja. To ne samo da smanjuje rad, nego i omoguéuje da redovi budu mnogo blize jedan drugome, tj. dase vige biljaka stavi na manji prostor. RazmjeStaj redova uglavnom ovisi o uvjerenju vrtlara. Za vetinu usjeva razmak koji ostavijam izmedu redova nije veéi od razmaka izmedu biljaka u jednom redu. Slatki kukuruz éije su stabljike u svim smjerovima odmaknute 15 centimetara jedna od druge uspijevat ée jednako dobro kao i onaj koji je stavijen uredove razmaknute 1 metar. Tri reda luka zauzimaju prostor Sirok svega 30 cm, a to vrijedi i za ostalo bilje. Uski puti¢i izmedu gredica razlititih vrsta povréa omoguéit ée vam pristup. __ 4 PLIEVLIENSE. Sijeno je izvrsni nadomjestak za rijedenje i plijevijenje. Umjesto da éupam nepozeline biljke, dime bih uznemirio korijenje ostalih, savijam korov i prekrivam ga sijenom. __ 5. OKOPAVANSE. Veéi dio novog tla nekoliko ée cen- timetara stelje, stavljene u jesen, uéiniti pogodnim za sjetvu bilo kojeg bilja nagodinu, bez uznemiravanja tla. Uz sustav Stout, kopanje, oranje i kultiviranje nepotrebno je i moze donijeti vige Stete nego koristi. I najtvrde tlo do proljeca ée omekSati pod teSkim pokrovom sijena stavljenim uljeto, aonda se sjetva moze obaviti bez ikakvih drugih priprema. ___6. PRESADIVANIE. Jagode, rajdice i druge biljke nev- jerojatno je lako usadivati kroz tanku stelju od sijena. Treba vam nit kojom éete obiljeziti redove, koSara ili kutija za biljke, pamojete krenuti zabadajuci motiku uzemljui praveci duboke usjeke. Ukopajte biljku u usjek, zatapkajte zemlju oko nje i mozete dalje. Ja mogu tako posaditi 100 sadnica jagoda za pola sata, bez velike Zurbe. A uspijevaju izvrsno. 7. UZGOI KRUMPIRA. Visoki prinosi najkvalitetnijeg krumpira mogu se postiéi tako da se sjeme - najbolji su sitni 124 Vrt bez motike cijeli krumpiri - stavi povth ostataka proslogodiinje stelje. Ja pravim dvostruke redove, razmaknute 35 centimetara, ajednak je razmak i izmedu sjemenja u redu. To ne éinim samo zbog vyeéeg uroda, nego izato da bise povremeno moglo provjeravati stanje cime s obiju strana i otkriti poncka zlatica ili jajaice koje su bozje ovéice propustile pojesti. Posto sam uz pomoé niti poloZio sjeme u ravne redove, prekrivam ih s 15 - 20 cen- timetara sijena i narednih nekoliko tjedana nista vise ne cinim. Posto cvijeée otpadne, polako poéinjem odmicati sijeno da vidim kako stvari napreduju. promjera 2,5 - 5 cen- timetara mogu se skinuti s peteljki a da to ne uznemiri roditeljsku biljku, a onda se sijeno moze vratiti. O okusu tih krumpiriéa ne treba govoriti nijednom éitatelju ove knjige. Prinos u kilogramima reduciran je, ali je zadovolstvo zbog ‘okusa proporcionalno uveéano. Sorta Irish Cobblers najbolja je na taj natin, ali i bilo koja druga sorta, s mnogo maslaca i domaéeg persina, prava je gozba. & KISELOST I LUZNATOST. Ako se koristite steljom od sijena kontinuirano tijekom vige godina, mozete praktitki zaboraviti sve probleme glede kiselog ili luznatog tla, a tako i prskanje, zaprasivanje, upotrebu kemijskih gnojiva i tvari za *poboljSavanje kvalitete tla". Ja uzgajam sve, od slatke repe do kupina, po Stout sustavu i ne obraéam paznju na kiselost ili lugnatost. Iskustvo mi govori da temeljne —organske tvari gjeluju Kao uéinkoviti Stitovi, koji pomazu u neutralizaciji ekstremnih pH vrijednosti u bilo kojem tlu. 9. TEMPERATURA TLA. U nekim Easopisima prona’ao sam razne diskusije 0 sustavu Stout io prividnim tekoéama da se njegovom primjenom postignu zadovol- javajuci rezultati. Vjerujem da je sva neprilika u nerazumijevanju metode. Gomilanje teSke stelje od sijena na hladno i viagno tlo u rano proljeée nije dobar nadin dase poéne s tim sustavom. Ako tlo nije pjeskovito ili bogato humusom, sijeno ée dati slabe trenutne rezultate. Kad se stavlja prvi put, ono ne Gini za tlo pita vise nego da ga izolira nekolio mjese pa ako se poéne u proljece, sjeme mora dobro isklijati prije 125