You are on page 1of 7

STALJIN

Detinjstvo

Staljinova rodna kua u Goriju, Gruzija

Staljin je roen u Gruziji u mestu Gori. Njegov otac Visarion Dugavili bio je obuar po
zanimanju. Njegova majka Ekatarina Geladze bila je kmet od roenja. Njihovo troje ostale dece
umrlo je mlado: Josif, zvani Soso (na gruzijskom jeziku Josif od milote) bio je jedinac. Visarion
Ivanovi Dugavili je takoe bio kmet ali je osloboen i postao je obuar. Staljinov otac je bio
nadprosjenoj inteligentan to je dokazano njegovi poliglotskim sposobnostima (govorio
je:Gruzijski, Ruski, Armenski iTurski jezik), ali ivotna razoarenja i prije svega smrt djece stvorili
su od njega alkoholiara jo prije Staljinova roenja. Imao je vlastitu obuarsku radnju ali je
ubrzo bankrotirao zbog problema s alkoholom pa je bio prinuen da radi u fabrici obue uTiflisu.
Svoj vlastiti neuspjeh otac je iskaljivao maltretiranjem obitelji
Jedan od ljudi za koje je Ekatarina prala ve i istila kuu bio je jevrejski trgovac iz Gorija, David
Papismedov. Papismedov je malom Jozefu koji je pomagao majci u ovim poslovima davao novac
i knjige na itanje i pruao mu podrku to je na Staljina ostavilo veliki utisak pa su ostali doivotni
prijatelji.

kolovanje
Nakon estoke obiteljske svae o buduoj karijeri Staljina to jest njegovoj koli Visarion
Ivanovi je izazvao tunjavu u lokalnom kafiu i potom bio izbaen iz grada Gorija pa je
otiao da ivi u Tiflis. Sa osam godina protiv oeve elje Staljin je zapoeo svoje
kolovanje u crkvenoj koli u Goriju koju zavrava kao jedan od najboljih u svojoj
generaciji bez obzira na injenicu to je tamonji obavezni jezik bio ruski.
Josif Dugavili u mladosti

Iako se kasnije trudio da prikrije svoje gruzijsko poreklo Staljin je tokom svog detinjstva bio
fascinirani gruzijskim folklorom. Prie koje je itao govorile su o gruzijskim branima koji su se
hrabro borili za gruzijsku nezavisnost. Staljinov omiljeni junak iz ovih pria bio je legendarni
branin po imenu Koba. Zbog toga je nagovorio sve svoje drugove iz razreda da ga zovu Koba, a

ovaj nadimak e postati i njegov prvi revolucionarni nadimak. Bio je odlian ak i zavrio je kolu
kao prvi u klasi zbog ega je se etrnest godina dobio stipendiju za nastavak kolovanja u Tiflisu
na Teolokom seminaru, obrazovnoj instituciji ruske pravoslavne crkve koju je pohaao od 1894.
godine. Izdravao se tako to je pored male stipendije koju je dobijao takoe pevao u crkvenom
horu za ta je dobijao platu. Iako je njegova majka elela da bude svetenik (ak i nakon to je
postao lider Sovjetskog Saveza) seminar je pohaao ne zato to je bio religiozno opredeljen ve
iz razloga to je to bila jedna od retkih mogunosti za obrazovanje u Gruziji zato to su
predstavnici vlasti bili nevoljni da dozvole formiranje gruzijskog univerziteta.

Revolucionar
Karijeru revolucionara zapoeo je kao propagandist meu eljezniarskim radnicima u Tbilisiju.
Policija ga je 1902. godine uhitila u Batumiju da bi proveo vie od godine dana u zatvoru, nakon
ega je protjeran u Sibir odakle je pobjegao 1904.godine. Da ne bismo nabrajali sva njegova
uhienja, spomenut emo da je izmeu 1902. i 1913. godine Staljin uhien osam i protjerivan
sedam puta, a ukupno est puta uspio je pobjei. Njegov zadnji izgon dogodio se 1913. godine i
trajao je sve do1917. godine. Po povratku iz Sibira 1904. godine Staljin se vjenao. Njegova prva
supruga Jekaterina Svanidze umrla je 1910. godine. Druga supruga Nadeda Alilujeva, s kojom
se oenio 1919. godine poinila je samoubojstvo 1932. godine.
U zadnjim godinama carske Rusije od 1905. do 1917. Staljin je bio vie sljedbenik nego voa.
Uvijek je podravao boljeviku frakciju unutar stranke, ali njegov je doprinos bio vie praktini
nego teoretski. Godine 1907. pomogao je u organizaciji prepada banke u Tbilisiju da bi izvlastili
fondove. Voa boljevika Lenjin u to vrijeme kooptirao ga je u boljeviki Centralni komitet.
Naredne godine nakratko je bio urednik partijskog lista Pravda (hrv. Istina), a na Lenjinov poticaj
napisao je svoje prvo veliko djelo: Marksizam i nacionalno pitanje. Nakon ruske revolucije u
veljai 1917. godine Staljin se vratio u Petrograd (sada: Sankt Peterburg), gdje je nastavio
ureivati partijski list. Zajedno s Levom Kamenevim Staljin je dominirao pri donoenju partijskih
odluka, sve do Lenjinova dolaska u travnju. Politiku suradnje s privremenom vladom koju su njih
dvojica vodili, Lenjin je odbacio.

Uspon na vlast
Lenjin i Staljin 1922. Neki povjesniari ovu sliku smatraju kasnijom fotomontaom jer su Stalljin i Lenjin nakon
revolucije doli u sukob.

Iako bez osobite uloge u pripremi Oktobarske revolucije uao je u sovjetsku vladu kao komesar
za neruske narodnosti te postao lan Politbiroa Komunistike partije 1917. godine. Zajedno s
Jakovom Sverdlovim i Leonom Trockim pomogao je Lenjinu rijeiti sva gorua pitanja u tekim
vremenima graanskog rata. Staljin je u graanskome ratu sudjelovao i kao zapovjednik na
nekoliko bojinica. Godine 1922. postao je generalni sekretar Komunistike partije.
Nakon Lenjinove smrti Staljin je sa Zinovjevim i Kamenevim vodio zemlju. S tim privremenim
saveznicima Staljin je napao Trockog, kandidata s najvie ansi da naslijedi Lenjina. Kada je
uklonio Trockoga, Staljin je promijenio smjer udruujui se s Nikolajem Buharinom i Aleksejem
Rikovim protiv Zinovjeva i Kameneva. Do svoga pedesetog roendana 1929. godine Staljin je
uvrstio svoj poloaj na mjestu Lenjinova nasljednika.

Industrijalizacija

Staljin s pjesnikom Maksimom Gorkim.

Kritike koje pada na raun Staljina dolaze prije svega zbog milijuna ubijenih stanovnika
Sovjetskog Saveza izmeu razdoblja kasnih dvadesetih i kasnih tridesetih godina dvadesetog
stoljea. Prvu rundu tih pokolja ini postupak ubrzaneindustralizacije. Budui da Sovjetski Savez
nije imao financijskih sredstava za gradnju industrije, Staljin nareuje oduzimanje ljetine od
seljaka nakon ega bi se ona prodavala na svjetskom tritu da bi se skupio novac za kupnju
tvornikih strojeva. Tijekom tih dogaaja koji poinju 1928., ali se dogaaju prije svega u
razdoblju 1931. - 1934. procjenjuje se da je umrlo prije svega od gladi deset milijuna ljudi, jer toliki
ih broj nedostaje na popisu stanovnitva iz 1937. Ukrajinci su to crno razdoblje, kad ih je bilo
umrlo od gladi 3.5 milijuna, nazvali Gladomor. Da je situacija u junom SSSR-u postala oajna,
vlada u Moskvi znala je jo 1933. godine kada izdaje nareenje da se sprijei odlazak ljudi iz toga
podruja u druge dijelove zemlje zbog irenja "proturevolucionarnih" lai. Ipak, pravo iznenaenje
dolazi iz popisa stanovnitva 1937. godine kad, uvi rezultat, Staljin izraava realni uas i
nareuje vrenje novog popisa koji e prikazati povoljniji rezultat za dravu.
Staljin je realno znao da e doi do gladi, ali ne takvog pomora, to ga ipak ne oslobaa
odgovornosti. Koju godinu kasnije u svom, na zapadu poznatom, govoru tvrdi: "Smrt jednog
ovjeka je tragedija, smrt milijuna - statistika".
Njegov drugi govor na poetku prve petoljetke krajem dvadesetih godina dvadesetog stoljea
pokazao se potpuno istinit: "U deset godina mi moramo dostii Europu ili nas nee biti."
Rast bruto obima industrijske proizvodnje 1928-1937 godine
(procenti se odnose na stanje iz 1928 g.)[1]
Proizvedeno dobro

1928 g.

1932 g.

1937 g.

Liveno gvoe, mln. .

3,3

6,2 (188 %)

14,5 (439 %)

elik, mln. .

4,3

5,9 (137 %)

17,7 (412 %)

Obojeni metali, mln. .

3,4

4,4 (129 %)

13 (382 %)

Ugalj, mln. t.

35,5

64,4 (181 %)

128 (361 %)

Nafta, mln. t.

11,6

21,4 (184 %)

28,5 (246 %)

Elektrina energija, mlrd KWS 5,0

13,5 (270 %)

36,2 (724 %)

Papir, hilj. .

284

471 (166 %)

832 (293 %)

Cement, mln. t.

1,8

3,5 (194 %)

5,5 (306 %)

eer, hilj. .

1283

828 (65 %)

2421 (189 %)

Automobili, hilj. kom.

0,8

23,9 (2987,5 %) 200 (25000 %)

kona obua, mln. pari

58,0

86,9 (150 %)

183 (316 %)

Ova ubrzana industralizacija u koju pored ostalog spada i mnogo drugih industrijskih grana (na
primjer s 700.000 proizvednih traktora SSSR dri 40 % svetske proizvodnje) e imati ubitane
posljedice po stanovnitvo tako da od prisilne koletivizacije i oduzimanja plodova
poljoprivrednicima kako bi se oni prodali, pa s tim novcem kupile na stranom tritu industrijske
maine po nekim procenama umire prije svega od gladi izmeu 7 i 13 miliona ljudi (uraunat i
hlodomor) [2][3].

Na kraju drava koja je 1922. godine posjedovala samo 13 posto industrijskih kapaciteta zaostale
carske Rusije, 1941. je druga svetska industrijska sila [4] bez ega bi SSSR bio izgubio Drugi
svjetski rat.

Partijske istke

Nikolaj Jeov, ef NKVDa hoda s Staljinom na gornjoj


slici iz tridesetih godina dvadesetog veka. Poto je Jeov
uhapen (1939), osuen i streljan 1940. godine, on je
"izbrisan" s svih slubenih slika od strane sovjetskih
cenzora.[5]
Staljinov razlog za ciljane istke u tridesetim godinama moemo nai u partijskom kongresu koji
se dogodio tijekom sijenja 1934. godine. Tijekom tadanjeg glasovanja o kandidatima za
Centralni komitet, Staljin je dobio najvie negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na
ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju jest Sergej Kirov koji na ovaj nain
postaje konkurent za vlast. Smrt popularnog Kirova u atentatu 1. prosinca 1934.godine dovodi do
poetaka istki "proturevolucionarnih" elemenata. Proi e vie od godine dana prije nego to ove
poetne istke stignu do razine masovnih uhienja i likvidacija koje se dogaaju
izmeu 1936. - 1939. Prvobitna otrica ovih akcija bila je usmjerena na lanove partijskog
kongresa iz 1934. godine (pogubljeno njih 90 posto) i bive, sada ve umirovljene politike
protivnike (Zinovjev, Kamenev, Tomski, Rikov, Buharin), ali ona je tamo ostala. Najvei je broj rtvi
na kraju izazvala tajna sluba uredbama da se u svakoj opini mora nai i uhititi tono odreeni
broj "narodnih izdajnika". Veina tako privedenih ljudi bila je potpuno nevina za zloine zbog kojih
su osueni. Procjenjuje se da je ukupan broj rtava u ove kratke 3 godine bio 2 milijuna. Bez
obzira na ovaj masovni broj smaknutih ljudi, dugotrajnu najveu tetu donijelo je likvidiranje
rukovodeih vojnih kadrova (Tuhaevski, Bliher i dr.) to prouzrouje katastrofalne posljedice u
vrijeme poetka rata.

Drugi svjetski rat


Napad Njemake na Sovjetski Savez prouzroio je na svom samom poetku kratki ivani slom
kod Staljina koji se desetak dana iskljuio od svijeta. U trenutku kada su se napokon Molotov,
Berija i drugi dunosnici usudili doi u njegove sobu, on ih je samo pitao jesu li ga doli pogubiti
zbog tete nanesene domovini. Razlog za takvo razmiljanje nije teko uoiti. Veliki poetni
njemaki uspjesi, prije svega u zraku, posljedica su toga to se sovjetska avijacija nalazila u
svojim napadakim pozicijama prema protivniku, to jest ona je bila postavljena tako da po
nareenju moe poeti bombardirati Njemaku. To je u prijevodu znailo da njemaka avijacija
moe napasti i unititi sovjetske zrane baze. Rezultat toga potpuno je unitenje sovjetskih
zranih snaga.
Srea se u ratu na kraju okrenula na stranu Staljina jer je on, za razliku od Hitlera, sluao savjete
svojih generala. Tipina razlika koja donosi pobjedu izmeu njih dvojice nalazila se u pristupu.
Staljin bi na sastanku s vojnim rukovodstvom izdao nareenje i onda ga povukao ako bi se njemu
suprostavili generali. Hitler je smatrao da je uvijek u pravu. Tijekom voenja ovog rata velik broj
politiki postavljenih generala ve je do 1942. godine bio smijenjen sa svoje dunosti i zamijenjen
moda manje politiki podobnima, ali sposobnijim vojnicima. Nijedan nesposoban general na
kraju nije ostao na svom prvobitnom poloaju, bez obzira na prijateljstvo s voom Sovjetskog
Saveza. Tijekom rata ovaj voa svjetskog komunizma nikoga nije tedio, tako da mu i je sin
poginuo za domovinu.
Kraj rata nalazi Sovjetski Savez teritorijalno proiren sa skupom satelitskih drava izmeu sebe i
kapitalistikog zapada.

Zadnje godine
Zbog nastojanja da svojoj politici podredi nove socijalistike zemlje i njihove komunistike stranke
te time nametne svoju volju cijelom komunistikom pokretu, izazvao je 1948. godine sukob s
jugoslavenskim komunistima (tzv. Rezolucija Informbiroa protiv KP Jugoslavije), a danova smrt
iste godine e po memoarima Lavrentija Berije postati jezgra kasnije istke doktora. To je
prouzroilo udaljavanje Jugoslavije od komunistikog bloka i pribliavanje Zapadu. Posljednje
godine svoje vladavine u sijenju 1953. godine naredio je uhienja mnogih moskovskih lijenika,
uglavnom idova, optuujui ih za medicinska ubojstva. inilo se kako se sprema repriza Velikog
terora iz sredine tridesetih godina 20. stoljea, ali je Staljinova iznenadna smrt 5. oujka sprijeila
jo jedno krvoprolie. Tri godine nakon njegove smrti na 20. partijskom kongresu posmrtno ga
je Nikita Hruovoptuio za zloine protiv Partije i izgradnje kulta linosti.

Nasljednici
Neoekivana Staljinova smrt bacila je vrh komunistike partije rasulo jer je njegov odreeni
nasljednik Andrej danov iji sin e oeniti Staljinovu ker umro jo 1948. godine. U borbi za vlast
uinilo se na prvi pogled da je pobjedu ostvario Georgij Maljenkov koji 1953. godine ima
podrku KGB-a, ali ve dvije godine kasnije on gubi svoj poloaj u korist Nikite Hruova koji ga
smjenjuje, uz pomo protustaljinistikih snaga.
Glavna osoba tijekom desetogodinje borbe za nasljedstvo Staljina koja potom usljeuje
postaje Mihail Suslov. Mo koju posjeduje 1953. godine na svojoj poziciji efa propagande on
koristi za kadrovske promjene na svim razinama. Budui da nije posjedovao ambicije za izravno

vladanje dravom, on prvo pomae Nikiti Hruovu da stupi na vlast, samo da bi 1964. postao
pokreta njegova smjenjivanja i postavljanja na elo drave Leonida Brenjeva na elo drave.
Do svoje smrti 1982. godine Suslov je glavni, nedodirljivi ideolog komunistike partije Sovjetskog
Saveza to ga ini Staljinovim nasljednikom. Jurij Andropov i Mihail Gorbaov, koji su bili njegovi
ljudi, postaju voe Sovjetskog Saveza nekoliko godina nakon Suslove smrti.

Brak i porodica
Jakov Dugavili

Staljinova prva ena bila je Ekatarina Svanidze koja je umrla posle samo tri godine braka 1907.
godine. Na njenoj sahrani Staljin je izjavio da su sa njom nestala i sva topla ljudska oseanja
prema drugim ljudima jer je samo ona umela da zalei njegovo srce. Sa njom je imao jednog
sina Jakova Dugavilija sa kojim se nije najbolje slagao. Jakov je sluio u Crvenoj armiji 1941. i
bio je zarobljen od strane Nemaca nakon ega postaje mono propagandno oruje. Prvo Nemci
1941. bacaju letke kojima pozivaju vojnike Crvene Armije da se predaju, jer ako je to uinio sin od
Staljina tada mogu i oni, a nakon bitke kod Staljingrada Nemci su ponudili da ga razmene
feldmarala von Paulusa (zarobljen 31.1. 1943.) na to Staljin odgovara i ja bi mjenjao vojnika za
feldmarala to e biti koriteno u sovjetskoj propagandi. Nakon takvog odbijanja Jakov je izvrio
samoubistvo ili bio ubijen od Nemaca 14.4. 1943. zavisno od razliitih izvora i svedoka tako da se
ni do dan danas ne zna pravi uzrok njegove smrti.
Staljinova druga ena Nadeda Alilujeva umrla je 1932. god.; izvrila je samoubistvo pucajui u
sebe nakon jedne une rasprave sa Staljinom. Prema tvrdnji njene erke Nadeda je napisala
oprotajnu poruku iji sadraj je bio delom politiki, a delom line prirode. Prema zvaninoj verziji
umrla je od bolesti ali mnogi i danas veruju da ju je Staljin ubio. Po nekim izvorima Staljin je na
njenoj sahrani izjavio: Umrla je kao neprijatelj. Sa njom je imao dvoje dece; sina Vasilija i erku
Svetlanu. Vasilij je bio vazduhoplovac i uz oevu pomo vrlo brzo je napredovao u slubi tijekom
njegovog ivota. U trenutku oeve smrti navodno je bio optuio Beriju i tadanje glavne partijske
voe za ubojstvo pa je ubrzo uhapen i osuen na robiju s koje e biti puten 1960. godine. Umro
je 1962. god. navodno od posledica alkoholizma. Staljin je jedino bio blizak sa erkom Svetlanom
ali je i ona kada je porasla emigrirala iz Sovjetskog Saveza 1967. god.
Zadnje Staljinove dete je bio Konstantin Kuzakov koji se rodio 1911. godine. Njegova majka je
bila Maria Kuzakova, Staljinova ljubavnica tijekom njegovog izgnanstva u Sibiru. Tijekom svoje
vladavine Staljin je s jedne strane pomagao Konstantinu tako da je on dobivao visoke partijske
dunosti, ali nikada toliko visoke da bi upao u oi. Na kraju on je bio jedino Staljinove dijete koje
je imalo vie manje normalan ivot.
Nakon naputanja rodne grude Staljin je vrlo rijetko posjeivao majku koja je nastavila ivjeti u
Gruziji gdje e i umrijeti 1937. god. Iako ju je rijetko posjeivao Staljin se pobrinuo da ima ugodan
ivot to je postala briga Berije koji ju je smjestio u dvorac carskih podkraljeva Kavkaza, a ona
sama je tamo koristila, to jest ivjela u samo jednoj sobi. Tijekom razgovora s bolesnom majkom
kojemu je prisustvovao i njen doktor Staljin ju je pitao:"Zato si me tako tukla ?", a ona je
odgovorila "Zato si tako dobro ispao". Jedan mnogo poznatiji, slavniji razgovor s majkom je bio
kada ga je ona pitala "Josife tko si ti sada ?", na to je on odgovorio:"Sjea se cara ? E ja sam
neto kao car !", na to je ona rekla "Bilo bi bolje da si postao sveenik". Ti razgovori i prije svega
majina skromnost su bili koriteni u svrhu promocije lica i djela Staljina. Kada su doktori javili da

e mu majka u bliskoj budunosti umreti, Staljin ju je posjetio, ali kasnije nakon smrti nije doao
na sprovod.