Veéina se njematkih povjesnitara, dakle, prilagodila nacizams, Med otpt Stenima i emigrantima ima onih koji stradavaja zbog svojih demokratskih Uuerenja, al oS je vie onih koji nist "rasno dist”. Nacisti doduse ne mogu ‘ovladati cchom povjesnigara, je im taj ne stvara suvisly, sluzbemu historjsku. idcologiju, Vecina povjesnitara ne prihvaéa mit o krvii tly" i kult Germana, alse s nacistitkim rezimom slaZe w antisemitizmu i odbacivanja gradanske demokracije, a (0 su slavovi koji su historiografiitradicionalno prisutni Veéina povjesnigara okreée glavu od logora smati ttjeSi se predodzbom 0 nacizem kao radikalnom izrazu i nesretno} epizodi njemacke nacionalisticke desnice*? Gotovo svi povjesniari koji st 2 oporcunizima, uvjerenja it zbog pritiska suradivali snacisti¢kim rezimom zadrZavaju nakon rata svoje katedre polozaje i ugled Zapadnoj Njemaékoj i Austriji, Najstaknati medu njima nastoje oZWviti { ponovo opravdati osnovne zasade historizma, pokusavajuci prikazati nacizam kao pojavu bez podloge w njemagkom povijeshom razvoju. Tek je mlada generacija uezdesetim godinama uvela njemacks historiografiju uusuvremena kretanja i razzaéunala “nesvladanom prosloséu’ 49) Wemer 1967. Franz 1982, Schreiner 1985 236 0 ZNACAJU FRANCUSKE "NOVE HISTORIJE” Brojni suvremeni povjesnigati i povjesnifarke govore o svom usmjerenju kao ‘© novo} istorii’ te istiéu kako napustaju tradicionalne oblike i traze "nove" pucave (koji su ponckad zapravo "stari"). Taj neodredeni pojam obuhvaéa razligita, pai suprotstavijena strujanja koja se na ovaj ili onaj natin prilagoduju ubreanim promjenama suvremenoga svijet te se i sama brz0 mijenjaju. Poku- Sat Gu prikazati postignuea, slabosti, craganja diskusije unutar "nove historijc uu Francuskoj u struji oko €asopisa Anmales, u bivSoj Saveznoj Republici Nje- mackoj, a zatim tt Engleskoj i Sjedinjenim Ameritkim Drzavama, Tieba upo- zoriti na zajednicke temelje svih “novih’ historija, naime na duboke i brze promjene w svim znanostima iu shwa¢anju znanja uopée nakon prijeloma Stolje¢a, a pogotovo od Sezsesetih godina. Humanistitke znanosti (znanosti 0 Govjeku), kako se esto nazivaju u Francusko), ii drustvene znanosti prema angloamerizkom obrascu, dovivijavaju znatno prosirenje, specijalizaciju, nove pristupe istrazivanju, ce se rado naglaSava "novost" uh preobrazbi. Pritom je ‘znagajna interdisciplinarnost, jer stv nastale slozene znanosti koje w naziva sjedinjujr imenicw i pridjey, a mislim da su za nas najvaznije historijska de- ‘mogratija, historijska antropologija i historiska sociologija Cini se da je truja oko Zasopisa Annales Francusko} najprodornfi pokret oj fe lemueaio pejpad | aneta} suvicmene rnanstvene historije. Obawjestla Samo Bloch i Febvre,utemeliteljima nove histor’, novo bors prot tradiionalne histone i njhows program meduratnom razdobl Koj w desetjecima rakon drugoga sjetskoga rata dozijava akve promjene da neki autor! danas govoreo kgju Skole oko Anal. Od nekadainje paradigme" te Strje kao istrazivanjafunkie odredenihsustava drastava i lektva on hovim vremenskim iprostonim dimenjama tenasvim Zivot podeugins danas fe jedva 0 ostato, ‘Odmah nakon rata dolazi do institueionalizacie programa grupe koja je dotad. raspolagala samo Easopisom Anali. Od godine 1868. postojala je Praktiéna skola za visoke studije (Ecole pratique des hautes études) koja je, za razliku fod sveutéilista Sorbonne, pruzala nastavu utemeljenu na istrazivatkoj praksi i) Tako je svoj] kj dao naslov Francuska Ristorjska metoda. Paradigma Annales Stoianovieh (1976) nije mogio objashi u Esme se ta “paradigmay zapravo sasto. ‘Braudel, koje napisto predgovor, sie da vst oko Anal ne posto sno artikuiran izalvoren sty shvacanateda se nana, stovise,ne mogu primijeitin pojmovs "model itt"skola 237i sustavu njemackog seminara, Lucien Febvre sa suradnieima uspijeva 1947. “osnovati Sestu sekeju te "skole"s programom interdisciplinarnosti, otvorenim prema svim drustvenim znanostima te prema istrazivanju ikolektivnom rad Grupa oko Anal tako zadobiva utecaj u nastavi, iszaZivanju i opcoj raspravi 1 povjesniéara, aii u pripadnika drugih druStvenih znanosti, Dole su u an gloamerickim zemljama moderne drustvene znanosti proizsle uglavnom iz Sociologie ili antropologije, ut Francuskoj historia dobiva djelomieno vodeéu ulogu u drustvenim znanostima upravo preko djelatnosti Seste sekcije, Kojo} je nakon Febvreove smrti na éelu Fernand Braudel, Pod njegovim vodstwom jelatnost Skole postupno se Siri te obuhvaéa gotovo sve drustvene znanosti 5 oko 40 istrazivackih centara i vide od desct sckcija s oko 150 seminara i oiprlike toliko predavaéa. "Nova historja" prodive na francuska sveueilista i usmerue france povjesntae,velkim dlom preko doktor der ija, a izdavatka poduzeca i medi} populariziraju djela povjesnigaa ce struje Godine 1975. Senta se sekeij prewata u Skolu zavisoke ste drustvesh znanosti (Ecole des hautes études en Sciences Sociales) s pravima sve- utilise, Poslije rata nastaja “novi Anal" koji do danas nose naslov Anali. Ekonomije, diruitva, civiizacie (Annales. Economies, Sociétés, Civilisations). Ista Zivanja ekonomije tdrustava proobitnih Anala pridruzuju se | civilizacije, a tim se pojmom iste sirenje horizonta na sva podrugja materjalnoga 4d hhovnoga Zivota. UredniciZle stvorit easopis za Grastwene znanost, pr gems biiglavnu ulogs imal povjesniai. Organizaciska stuktuta, prodornost nos telja"nove histone” @ pogotovo izvantedni rezultatiistraZivanja postupno pti Sienjenjihovih deja medu profesionalne povjesniare europskih, ame: Figkih, pa aijslih zemalja (Japan), dakaleo raliicimritmom i oponaSanjem, ali uz Zestoku kreikw iz edova tradicionainih povjesnigara, Mislim da se rmofe rei kako sedamdesetih godina vise nema solidnih povjesnigara u zem- ljama 5 ruzvijenijom historiograijom koji ne bi imali osnovne obavijsti o struji oko Anala, Otigledno je da francuski povjesnigari koji se drZe pripadnicima "nove histo- nije’ ne dijele isto shvaéanje o tome kako treba pisatio povijesti. Oko Anala je nastala pri svegs sredina pogodna za intelektualnu razmjenu ideja,s time Sto se prednost daje odredenim vistama istrazivackih pitanja. To je nagin miilenja, a ne koncenvais. Mlade su povjesniéare odusevijvale atmosfera poticanja na nove ideje te stalne rasprave 0 novim putovima istrazivanja i hadinu kretanja po njima. Oni su se oslobadali viije povijesti kao Tinorutice koja spava wathivima dok je povjesnitar ne probuaikritikom izvora. Privaéali su misljenje da predmet historiskog istraZivanja ne leZi u gotowy stanja izvorima nego ga treba rekonstrurat, da se proslost i sadaSnjost medusobno osvjetiuju kada povjesnitar nastoji ustanovid genezus odredene suvremene strukture. U takvuse prstupuvijednostradane met toliko kvalitetom izvora koliko kvalitetom istrazivaékogs pitanja, 28 “Nova historija” bila je i ostala protivnica filozofije povijest u smislu Hegela ali i njemaékoga historizma. No, valja takoder rec da se francuska "nova historia’, za razliku od suvremene njematke historije, naéelno ne bavi teoret- skim pretpostavkama "zanata’ povjesnitara, Ona nastoji izbje¢i dvije opas- rnosti: da bude sistematska kao drustvene znanostt ili da bude samo empiricka kao pozitivistigka struja koja je samu sebe smatrala objektivnom, jere radila bez eorije. Kako, medutim, francuski povjesni€ari nastoj istrazivati strukture i preobrazbe povijesnih sustava, svoje teoretske pretpostavke primjenjuju praksi bez odredenih strogih objasnjenja. 2a strujuoko Anal Karakerstian je olaetprvremeno dominantnim disci pllnama dragtventh znanost. Brae promjene tema Sto uh two Bloch Febvre vidljve su pogotovou tome cco pojedinim radobijima prevadavaj bnjentaie prema faziGiim drutvenim znanostima. U doba preobinuh Ana 12 eget u posieran wee, do eden gia, honor Sociologia aod sedamdescuh do danas antropoogis, Ujecajostaih dr Fivenih ztanont ne moze se wremensia odd Tako Kngvistka & oj promenjuim oblecimta od yremens ogevs oma’ do danas ima zat Toga pojedinim djlina eancuske istoriograje Odredensontinultet ima {pahologia, pogotovo u histor mentaltetd. Znanstwena se historia dale bogatle posuabom problema, mecodajpredmeta ou drughh drustenth zna- ont ak nastojet sue grade med dsplinama Psudujucisaswhstran {Ming vez! se na koga, mal etendencia posta podrutje znanja Koj fe pratt: najvece mogude objainenje drastvenih pojava Suvremena je francuska historia osloncem na razlitte drustwene znanost cimnogostruila svoj teme izato st svakodnevne Zvotne Cinjenice divi pov jesninta, dotim je radicionalna historia biala dogadaj i lignost"vajedne Uspomene”. Levrscenfe struje oko Anal® pratt i tendencija hegemonije histo- niske prem drugim drustvenim znanostima jer se pretpostavlja da smo ona coptcaje totalau’ historju. Rit je 0 teinji da se odzedeni peedmet il problem sto iserpnije obuhwvati fe objasni Sie nego So to Eine druge drustuene nanos al abe yihova pojmowna i metodska sedstva, Tako nastaje deja o"totalnoj’ histori Koja ne i smjela drustv9, ekonomi, ieologij, eligi, tentaitet i druge pojave obradivatiizolirano nego bi ih morala obulvatit njlhovo} povezanost i isprepletenosti unutar zajednigkoga Zvota lui ujed- -oj epaht, Otigldna je prtom proturjeénostizmed "totale histories bez~ iranitne rascjepkanosti koja danas izaziva povlaéenje na ogranigene, med Sobno odvojene teme; na histor“ mrvicama” ina neka obljerja tadicio- falne historije poput nekad toliko osudivane "historjepripovijest™ (s- toire-récit). Problem uloge historije kao svojevssnog stedita "federacije" drustvenih zna- nosti vrlo je neodreden, Isto vrijedi i za historiju “drustva’, pogotovo u Nje~ rmackoj, koja donekle sli francuskoj"totalnoj" historiji, Naime, ako historia eli objasniti organizaciju i funkciju odredenih povijesnih drustava, ona po- staje jedna od drustventh znanosti, i to bez pravoga identiteta, jer zasijeca & 239podiruéja svih ostalih drustvenih znanosti. Ako bihistorija samo trebala oboga: (iti istrazivanja ostalih drustvenih znanosti s retrospektivnim osyjetlienjem, ‘ona se mora pojaviti kao znanje “u mevicama’, rasprseno medu sve drustvene ‘znanosti i apsorbirano u nijih, Prema tome, poyjesnigari koji se drée pripadnicima struje oko Anala nemaj unaprijed odredeni program nego samo zajednitke intelektualne afinitete, \Njihova se djelatnost moze shvatiti samo kao traganje za novim problemima, ‘metodama i predmetima istrazivanja.? Oni "teritorij' povjesniara Sire na do- tad nepoznata podruéjaIjudskoga ponaSanja, pogotovo na Sire drustvenc slo-~ Jeve koji u tradicionalno} histonjinisu predmet istraZivanja, Zato upotreb- Havaju nove trvoret nove metode, a njhova vg it manje uspednasuradnj $ drugim drustvenim znanostima zadrzava kontinuitet do danas. Medutim., uupravo to bezgranitno firenje ma razltiteteme i podruja istraivanja, Kao najveGiuspich te struje,iaziva akwus raznolikost da se danas moze pretposta- ‘iti Kako je pokret oko Anala zavren iako ts Skoli za visoke sti drustvenith ~znanosti | daljestasajumladi talentirani povjesnigar | povjesnigarke koji se drze nastavljatima Blochove i Febvreove traci tostajs im "iti verni™ Gotovo sva, danas vrlo opseZna literatura 0 struji oko Anali govori o njezine tri, pa i Zetiri generacie, "Prvoj” dakako pripadaju "ofevi osnivadi", Block Febvre, a usmjerenja "druge' previadavaju nakon rata, do kraja Sezdesetih_ godina, U tom je razdoblu flavna lignost kako.organizacijski, tako i u po- stavljanju novih istrazivatkih pitanja Fernand Braude), kojeg drdim najpozna- jim povjesnigarem 20, stoljeéa. Obiljezje je"zanata” povjesniara u to doba istraZivanje grupd (a ne istaknutih pojedinaca), prje svega ekonomskih i dru- Stvenih strukturas upotrebom kvantitativnih metoda (serjalna historia), pro- cest“dupoga raja” (a ne hrathoras dopadse se shyatanle 0 raitin wana povijesnoga vremena. Ohiljeze Tre¢e generacije", koja se javlja.na- kon 1968, rekojedefniau zmgrarnoiostusjrena neni prpadaen, ‘i.zato Sto su neki istaknuts povjesnigart “arage genera alla u elim goinama Kren rug sim toga, vibe nema dominantaih povjesniara kakvi su bili Braudel os ee Karakteristitno je za “treéu generaciju’ ponoyno otkriée Febvreove histonije ‘mentaliteta’, ali uz bitne dopune i izmjene, pri €emu je vazna potraga 24 stednjim putem izmedu historje mentaliteta utemeljene na literarnim izvo- rima (Febvre) i socijalne historije "éruge generacije", koja se ne bavi ponasa- "em wijednonnim normama ud. Tada se, nine, ulaynom miso da istrazivanje ekonomskih i socijalnih temelja pruza najbolje moguénosti abukvaéanje drustveih fenomena, No, interes urede generac se se vile premjeSta iz "podruma’ (ekonomje) na "tavan’" (kultura). Pritom se iskustva 5 kvantitativnim metodama u ekonomskoj historji primjenjuju na "treéoj ra- 2) Tako to defnira danas dijelom zastarjelizbomnik Bavit se historijom, u kojem skupina fi jem sku autora nastojiobutvatitt osnovna pitanja Koja zanimaju povjesnitae oko Anal. Le z 0 pov KO Ani 240 zn", tj za istrazivanje kulturnih fenomena. Medutim, pod utjecajem kulturne antropologije neki se povjesniari protive kvantitativnim metodama u istra- Zivanju kulture, wvjereni da one ne mogu dati produbljene rezultate, a na tw Kritiku utjeéu i elementi povratka na dotad uvelike izostavijent: politicku historiju ina historijupripovijest. Dok su ideje "prve” j "druge generacije" pokreta oko Anala bile umnogome tipiéna francuska pojava, razligta usmjerenja "treée generacije” historija men- taliteta (psihohistorija), "nova ekonomska historija’, historijska demografija, historija puke kulture, simboligka antropologija sliéna su kretanjima u his- toriografiji drugih zemalja, Srediste avangarde vise nije u Parizu, kao od tride- setih do kraja Sezdesetih godina, Ono, naime, viSe uopée ne postojijerse signa Ikretanja javijaju tu maogim nacionalnim historiografijama, Mislienje da u grupi oko Anala posto i "eetvrta generaciat temelji se na Shvacanju kulture onih poyjesniara koji poriéu da su ekonomski i socials Sanosttemeli kalturne prakse nego, obratno, deze da su oni simi podnutja Kalturne proizvodnje. Zato kritiziraju ne samo histor mentalteta nego | metode histone wopée.? BRAUDELOVO DOBA Upedesetim gezesetim godinama nausmjerenje lah jist stasalinakon als odluéno utjecu Ernest Labrousse i Fernand Braudel. Ernest Labrousse {1895 1986) svoje je glayne radove napisao izmedu da rata, ali nakon toga, kao profesor ekonomske historije na Sorbonne, gotovo trideset godin stvara programe i djelue kao mentor adova mladih povjesniaa. Veikim dijelom riebavom zashugom, ckonomeka socijaina histor posta ominantne me- ‘au popadnicima straje oko Anala, Tridesetin godina, nakon hiperinflacije Njematkoisvetske ckonomske krize 1929, znatno rase interes za ckonon- sku histori, posebno za kretane cjena, Labrousseovo djelo "Nac kretanja SSjena { prihoda u Francusko 18. stoljeca’-(1933) zapravo je temel} nove mecode edne’Skole’ckonomske histor. Istrazivanjem dugotrajni ciklgrih {Gonjunkturainih)isezonskih fluktuaciacijena peistupa se druStveaim struk- turama,Klasama dinamiénom sukobu, ali sidejnim strjanjima, doktrinama, instituljama, Pod Labrousseovim vodstvom x sredistu su interesa pravlnostt i ponavifanja, s namjerom da se ustanove tani povijesni odnost. Rij je akle, Intiadivanje krze staroga reZima’ uz pomot fluktuacife cjena, pog0- {ovo uodi fancuske revolucie Labrousse se ri marksistom, ali ne prihvaca 3) Ovazvojai Karaktera "nove" trancuske histori yi: Le Goff 1978a, Stoianovich 1976. she 1959, BourdéMartin 1983, Burguiere 1986" Hunt 1986. Gross 1986, Furt 1987 osse 1989, Lequin 1989. Burke 1990, Poraznv kritiku “nove historje" daje Cou- tea Bégarie (1983). 241iisjnje ozakonitosti powjesnoga actanj uopée nti onan proizvodnje kao osnovnom pokretatu povijesnoga razvoja.” e : Posted je prot povjsnitar Kalu hstoriograi Anal uvodl bene pojove {struktura (ugogetrajanja)FKonjunear clgno kretane)ys te So je unjegovojprale potone varie Ekonomskah ore sesredStem u histor cijens,otvra vrata novim prodmctima ouazvanj: demografif otal rredunarodno| tgovin,agrarno| indutijko} protzvodnjiai meres dl, "ec genera" koja evandtatine metode prenost na druscrenokaliumne pojave.* Labrousscova kvantifikacija u ekonomskoj historiji te usmjeravanje Stdenatanasocjalnutistorjuomogutujserjlnehisonj Ona cba Svadruitvenapourutja o kojima poste obavjest St se mage ran ila U sezdesetim godinama zato ptinje stavane na Lemell golem, dotad tylavnom neupouten grade Taming asl: ~ 9 cee cn an Teaco Fajr wie sale oe ee ae ee ipvutedat animator talent, Kao predsjedik este eke Draken soe za visoke studi, i kao voditelj "Kuée znanosti o Govjcku’, te profesor u Skolt ina College de France, kao glavn urednik Anala stvara od éasopisa sred SWOZATINTHVART Hzradu Blochovib iExbvreovih poticaja Njegova vlast Turednistvu zavréava 1969, kada odgovornost preuzimaju istaknuti pred= Sane "rete generac Pod Braudelovin andsivam "oma bstaiat asaia sveutilite (ditaladluy publiku Njeni istaknuti autori majstori su francuskoga fk a same Brsudelzacelapesnikiumjtnicnie spsoben kod tata Teitateliea zaati, osim spornaje, TEHTEOKE doze | osjecaje s ponesto romantignim okusom. Braudel odreduje teme istraZivanja, usmjeruje mlade povjesnigare, pote raz- inislianje 0 histori {njezinim odnosima s ostalim drustvenim zaanostima, brine se za dijalog medu predstavnicima razigtih misljenja. Njegovi medu- narod dodin, itrazivacki projekt i problemi koje je pokrenuo priskebil st su glas "najinternacionalnijega’ francuskoga povjesni¢ara, Okruzen kakofo- nijom glasova, od oboavanja i bezgraniéna postovanja do Zestoka odbijanja, dozivio je da su istrazivanja zapoéeta na temelju njegovih poticaja krenula smjerom So ga nije odobravao. Braudel je Sali raziikovao ‘nova’, “nova novu' i "nova novu novu" historiju, dakle raliita shvaganja i postignuca vee spomenutih tiju generacia (On prelazi od Labrousseova istrazivanja "konjunktura’, (.ciklignih oscilacija, gyema strut dugog ana: Ngova histories dade hana ska i socjalna kao u Labroussea, ali je | mnogo vile od toga, ngstojed bit ~ogatikor tentyaton. Eatrnom, poleithon, clighkont SOR ot je Tabrousse prekian sa sivacaijent oy pravocrtnom fizigkom vremen ‘no Braudelovo uéenje 0 ritmovima i razinama povijesnoga vremena izvrilo 4) Aymard 1978, © Labrousseu ima podataka w veé spomenutojiteraturio stu oko Anal a2 je, usprkos odbacivanja njegovih glavnih teza, golem utjecaj na interpretaciju povijesnoga vremena u suvremeno) historiogtalji> inl suet u dobs Fiipa I (155 objavljeno 1949. Braudel prije rata, zapravo, pristupa istraZivanju vanjske politike kralja Filipa Il, okreta Spanjolske od Sredozemlja prem Adank Xo, kaa je 1935: radio u “Cudesnom’ dubrovaékom arhivs, doznao je da st brodovt Republike plovili do Crnoga mora ii kroz Gibraltar do Londona, Braggea i Antwerpena, Tek je tada poéeo dozivljavati Sredozemlje kao ejlint 5 "Kreativnim prostoromy’ I mnogim vrlo razlictim, al slignim rgijama i problemima.® [Djelo je naiio na izvanredan odjck, od iva odobravanja do Zestoka odbijanja, a brojni Braudclovi uéenici poteli su se baviti pitanjima Sredozemljai "dugoga trajanje’. Zato on za izdanje 1966. dotjeruje i prosiruje teksti iznova pie trecinu knjige,slikajuei golem fresku koja prikazuje Sredozemje kao cjelinu, izraslu na bezbrojnim pojedinostima, od zapadnih visokorazvijenih podrugja do Balkana, curskog i arapskog teritorija, Rijeé je 0 “dugome’ 16, stoljecu, keada se polaZ neki bitni temel}i za oblikovanje moderne Europe, alii povre- ‘enim “izictima’ u srednji vijek te w 17. i 18. stole¢e, kao io prikazu brojnih podruéja liudskoga Zivota U skdadu s Braudelovim shvaéanjem povijesnoga vremena, "Sredozemlje” ima tri dijela, Prvo je vrijeme najduljega trajanja, "gotovo nepokretno vrijeme codnosa Covjeka i njegove prirodne okoline, vrijeme ponavijanja, “stalnih po- vrataka’ i ciklusa koji wvijek iznova podinju. Na drugoj je razini vrijeme raz~ ‘mijetno polaganih promjena ckonomskih, druStvenih i politiékih struktura,( drZava, druStava i civilizacija, te naposljetku vrijeme politi¢kih i ratnih doga- ddaja koje ima najbrZi ritam, jer |e skrojeno po mjeri pojedinaca. Basdjest prema udelu, yea Soa promaatu ia azine, u "geografskon, "deg agian Geagadaraom) aremeny So omoReCue prup iz rach ito gen” No, wake osintay abhiniene macau aan ‘Koncepaiu Kola obubvaga sve ui razine, anjihova kombinacija éini povijesni am Ii globaina®histonja kako je Braudel vidi koja kao predmet ist ca STO zt : CRUMESuURaura, Ve smo Talon dio provtora | krataksjetak vr Sa He UaRe Sole ay dies goes pedrat pov, Droson {Bec bape enero shee eres sed” prostovima pusiuia- Euope | Alantia, adardavna prostora svete kom 5) Gross 1986, Aymara 1978". Gemelt 1990. 6) Braudel 1979, Kada je rie® o hrvatskoj obali Sredozemlja, Braudela zanima samo Dubrovnik, a ne i Dalmacija odnosno Ista 7) Urdrugom izdanjy Braudel mijena naive wiju vremenskih slojva, "Kvaziimobl ‘odnosno geografska povijest posaje"dugo tajanje, “drustveno il strukturalno” vi Jeme sada je "konjunkturano” (ekligno), a jdino’ povinska razna radZava "dogadsjne"povijesti,O “ugom uajanju" vopéepisu Vovele 1978. i Chaunv 19747, a0 straktralng histori Pomia 1978 43nikacije. Geografski pristup "dugom trajanju’ povijesnih struktura vodi, prema Braudelu, istrazivanju najpolaganijih oscilacija u povijesti "Geohistorija" istrazuje odnos zovjeka i njegove prirodne okoline i bavi se nizom problema na koje éovjek nailazi, nemodan doseéi konacne odgovore + stabilnost. Posljedica su neprekidne oscilacije, ponavljanja icikligna kretanja U prvom dijelu knjige Braudel se bavi kalturama i draStvima ws planinskim predjelima oko Sredozeralja barijerama izmedu stanovnistva planina i rav- nica, te prikazuje razlititost Zivota uz more, na obali i otocima, one koji se ‘ave ribarsivom te txgovinom i plovidbom. Zivot Sredozemlja 16. stljeé odreduju fizitke, ekoniomske i Kulture suprotnosti zapadnoga dijla pod spa- njolskom prevlascu i istoénoga pod Osmanlijama, Sto dolazi do izrazaja w ratovima j tokovima robne razmjene. Uspekos svim svojim proturjeénostima, stedozemna regija ostae fizitkoijudsko jedinstvo, vike nego Sto je to tadainja Europa. Braudelova "geohistorija” zacijelo je najoriginalni i najimpresivnlji dio knjige, obuhaéajii hijerarhiju struktura od lokalnih do global Brat del ne poznaje prostore ni vremenske granice: a prostoru se veze Sredozemlja ‘ostalim regijama proteZu do Sudana, pai Kine, a uvremenu se brojne pojave ponavijaju iz epoha mnogo starjth od 16. stolcéa. Braudel pak Zeli prikazati 2zataj toga ponavljanja | elemente njihovih struktura, Drugi dio knjige 0 "kolektivnim sudbinama” na Sredozemilju w 16. stoljeg bavi se Konjunkturama kao zbiljom razmjerno polagana kretanja: ekonom- skim sustavima, drZavama, drustvima i civilizacijama te izraZavanjem tih sna~ a pri promjenama i u vodenju ratoya. To je. prema Braudelu, socijalna his- tonlja razliiuh grupa. Prema tome -ttrukture si geografske, ekoloske, tehni- ee, ckonomske, drustvene, kulturne’ i psiholoske pojave koje dstaju-dugo- trajno-konstantne, a.razvijaju.se-gotovo neprimjetno. Konjunkture.su pak fluktuacije raligte duljine valova, analazimo ih unutar th siruktura. Braudel kaze da su strukture zapravo skup prinuda i barijera Koji Konjunkturama ne dopusta da prijedu udiedene granice ‘Treti dio knjige o 'dogadajima, politici i narodu’ obuhva¢a, prema Braudelu, samo povrsinske pojave ili lagano mreSkanje valovana morskoj povrsini, dogim povjesnigar mora nastojati dose¢i spoznaje o dubinama. U svakom slugaju, Braudel Zeli "totalnu” historiju kojom bi se prikazali supostojanje i protu- rjeénosti vremenskih razina na brojnim podruéjima ljudskoga Zivota. Ona, ‘medu ostalim, pokazasje kako se moze istrazivati razvo} drustava bez mark- sistitke koncepcije o ekonomskim pojavama kao osnovnim pokretagima povi- jesnoga razvoja. Braudel, doduise, cjeni Marsa, ere on, kaze, prvi konstruirao “prave drustvene modele” na temelju “dugoga trajana", al th je zamrznuo w obliku krutih zakona, eee : ‘redovemije feasting brojnekrititare izoslowasrediciona. ali i"novih” povjesnitara. Ustanovljenc su, pogotovo na temelju kasnijth istraZivanja, Inoge gretke u pojedinostima, a povjesnigari kulture predbacuju autoru da se, usprkos svojo} teZnji z SP histauiiom, jedva obazire na ponasanja, vnfenostiT mentalicete ljudi sredozemnoga prostora, Najwaanije je upozori 248 nna kit njegova determinizma, kojije uostalom ikrv3to Braudel neuspijeva jclovitije povezati'dogadajnu! razinu sa strukturama i konjukturama. U deu- ¢gom izdanju Braudel sam preeiziea svoje miljenje 0 ulozi Covjeka u povjesti i slobodi njegove akcije. Za njega je Covjek zarobljenile dugotrajnih struktura koje bitno ogranigavaju Sanse i slobodu djelatnosti pojedinaca. Zato Braudehu nisu vaini ni dogadaji niti konjunkture; obuhvatne su samo dugotrajne trai — “za Suc zezerve, Valja re€i da je vrlo polagano kretanje Sto ga obradiye struk- an nSaa mide naeciprlgSrecoronf ma pas poesia rs Brad dale e spies alguna psn panic og posal nnjegova djelo, 2 o je povezivanje vremenskih razina, Stovise, on wdogadajima hl epizoine dinjente Sto th ugavnom poistowjeene s poliickom povijeseu kao povtinim nizanjem dogadaja koji nisu vazni 2a objainjenje struktura Zato Braudelov nasliednik u vodenju Skole Jacques Le Goff kriizira Sto je w “Sredozemiju® politicka histonja svedena na puki dodatak te drzi kako ne rove biti suprotnostii nepovezanostiizmedu razmjeeno "nepokretni struk- ura, pokretljivih "konjunktura’ i brzoga ritma dogadaja.* Tz tih razloga Brau- {el dbvivjave | preabacivanje da je “Stedozemlje’ nizizvanredno napisani, ho slabo povezanih, eseja,stoga ne i obrazac one "totalne’ histori Sto sje Csnivati Anala proglasil svojim allem, Ipak i Zestok kia "Sredozemj Koji erostepenu shemu proglasavajuneuspjehom, jer aritrarno rezecjelovite povijesne Cinjenice u vtemenske slojeve, a Braudela optazuju zbog determi- Fizma Koji kot stwarlacku ulogu éoveka i dogadafa,prznaju dae usmjerenje ha dugo traanje srl plodno dae historia time steklazmatajau dinamign dimensaja i utinila odlugan korak w napustanjudogodovstine” [U mnogim prilozima Braudel brani svoje shvaCanje. Kao iSredozemlje’, ku je medunarodnu raspravu izazvala njegova ttilogija 0 materijalno} civili- zauli, ekonomi Kapitalizms od 15. do 18, stoljega-10 1 onde inaistia na irima vremenskim razinama: 1 dubini je "materjalna civilizacija” kao ponav- Ijanje djelatnosti i ponaSanja iz davnih vremena, na srednjoj je Fazini "eko- nomski Zivot’, t2isna privreda kao sustav pravila i nuZnost, a na vrhu "kay falistiéki mehanizamy" kao univerzum uvjjck multinacionalnoga kapitala Bratidel dakle prikazuje gotovo nepokretnu povijest svakodnevnoga mater jalnog Zivota, zatim ustanove koje se polagano mijenjajute naposijetku odnose brzoga kretanja. Napusta ograde ckonomske historic (poljoprivreda,trgovina industrija) 1 temelje traZ4 u "svakodnemnom Zivotu': prehrani, odijevanju, stanovanju, orudu, Sirenju tehnike, noveu, Zivous u gradovima, U prvom svesku razraduje Koncept "svakodnevnoga Zivota’ i "materjalne civilizacije Braudel nije prvi koji se time bavi, ali je nov njegov pokusa} poverivanja ecu 1o7 9) Na povjesnifae inva Francaske anato ate Brandeloy Sana o “dogom tay” ? Lojisopendave stokturain ston raxpavjaoodnos stores dtvenhzanost telus itazivana Bel jl enomene"dugoga Vaan Brel 199. vo) Braudel 1952 245"mikrohistorije svalcodnevice (koja je esto puki opis pojedinosti) shistorijom dugotrajnijih ekonomskih i drustvenih kretanja i prostornim dimenzijama Prvi svezak djelomi¢no je utjecao na danaénju veliku proizvodnju radova 0 “‘materijalnoj kulturi” i "svakodnevici" i uopée na interes za "maloga Eovjeka’ Braudel kaze da je proutavanje materijalnoga Zivota historija "dugoga trajanjal { najvecega broja Ijudi, dakle bitna zbilja povijesti. Ekonomski i materijalni vot su, doduse, usko povezani, ali ujedno i jasno odvojeni, Mnostvo Ijudi zanimaju samo pitanja svakodnevice, no upravo oni sevaraju uvjete ekonom- skoga Zivota uopée. Braudel pokuSava abjasniti i to kako ekonomska kretanja preobrazavaju biolo8ki i drustveni Zivot. Pritom opis svakodnevice ne prelazi uhistoriju"mentaliteta” i ‘imaginarnog” kao sto je to siuéaj u pripadnika "treée sgeneracife’, ali i mnogih pisaca izvan Francuske koji se bave historijskom antropologijom, On se prije svega zanima za temelje proizvodnje dobara, 2a Zivot u drustvu. U nekim mu se ocjenama pripisuje Marxov utjecaj, jer se usredototuje na materijalni, ekonomski i drustveni 2ivot Braudel drZi da se njegov model tiju vremenskih razina verficiao na svim ‘mjestima i u raliitim epohama, On zapravo dajestruktur, koja nam se ini modernom, "bezvremensku dimenziju", Zan) je kapitalizam nadgradnja (su- perstruktura) koju treba razlikovati od t2iSne privrede, U "Matenijalnojcivi lizacij" opisuje etape, mjesto i prod th, prema njegovi misljenja, rath fenomena od 15. do 18, stoljeéa. Eksteritorijainost kapitalizma u odnosu na ‘wiiSnu privredu ugaoni je kamen njegove teoretske konstrukeije, Prema Brat delovoj viz, u t2i8noj privred jos Ziv briga za upotrebnis vrjednost robe u duu proizvodaéa, dotim se "kapial samo za vrijednost razmje- nie i moze se osloboditi tréifnoga zakona. Tr2isna je privreda podlozna kon keurenciji, a "kapitalizam’ sa svojim golemim akumuliranim kapitalom moze sebi_dopustti“igru, rizik i prjevaru". Razumije se da su prema to) teorit suzdrzan nego posiovatel. Jere to protrjéna, we sentimental negoli znanstvena (eza? Ne prenosi lise to a proslost nelagoda zbog suvte- meaih multinaconaika? ee Na takve prigovore Braudel odgovara da je "kapitalizam” nuino fenomen _nadgradnje imanjine, jer su nositelj"aktivnoga kapitalizina”u svako vrijeme vlo malobrojni, Razumije se da su Braudela pitali upotrebljava li pojamn"si- perstruktura’ u marksistigkom smislu. Odgovorio je da je pojam “struktura’ 1 skladu sa zbiljom "dugoga trajanja’, ali da se on ne slaze 8 Marxom koji je potcjenjivao superstrukture, Braudelova upotreba toga pojma, dakako, nema veze s Marxom, kod kojega infrastruktura kontsolira superstruktura, dogim je kod Braudela obratno. Braudel se pri upotrebi kategorje"struktura” kao dugotrajnoga fenomena odluéno ogradivao-od strukturalizma LéviStraussa te nek francuskih ocioloe i foots, ali ga ipa opts uprav zbog struts curalizma. ‘Trina ekonomija ikapitalizam za Braudela su dakle dvie razltite nj U tr2iino} privredi previadava konleurencija, a razmjena je jednaka, docim 11) Nepostedno pred sit Braudel na jena} konfereni odgovara na krititkeprimjedbe i ‘astjirazjasitnekasvoja glia, Braudel 1986" 246 kapitalizam stvara i iskoristava monopolne oblike koji uvjetuju nejednakost razmjene, ito je, kaze, bitan problem suvremenoga svjeta, Razumije se, nije kapitalizam stvorio nejednakost u syjetskim razmjerima zato.sto-djelujc. i putem prijevare nego je ona proizsla iz preobrazbi materijaine baze u civili- zaciji, Braudel e uvjeren kako kapitalizam, prije i poslie industrijske revolu- cije, raspolaze golemim iskustvom koje nije samo trgovaéke prirode. Tako se zanima za pluralitet kapitalizma, dr2i da je taj sistem w dubini uvijek ist Drugim rijegima, za nj ne postoji‘pravi" kapitalizam te se protivi shvaéanju da on usvom razvoju prolazirazlitite faze i postaje "pravi’ tek s industrijskom revolucijom. Zato Braudel i prie toga nalazi imperijalizam i kolonijalizam. Postoji samo jedan fundamentalni model kapitalizma, pa makar jest to&no da industrijska revolucija stvara silovti kapitalizam, i taj se ponasa prema starim pravilima, Rijeé je 0 kameleonu koji samo mijenja boju. Braudel u svoj) tritogij xazlikujd tt komponentekapitalistike bij i swlava pojam "t2ista’ na jedaw od nijih, dotim je svojom ocjenom odnosa trzista.i onopola izveo "tevoluciju perspektive™. Za njega su samo monopolist "kapi= talisti". Dalde, kljuéni faktor posijesi kapitalistickoga sustava ne bi bilo e2iste nego monopoli. Iz Braudelove *Materijaine civilizacje” proidlazi da su mo- nopoli uvijek imal glavnw ulogu, jer su ih nadzirali najmoéniji akumulatori keapitala, Braudel prikazuje djelatnost“kapitalista’ od srednjegavijeka, kada oni poéinju Stvarati izwzetno unosn mez razmjene na sirokom prostoru, Tu strukturt naziva Yekonomijasvijet" (économiemonde), a skupina th. ekonomi svjetsku ekonomiju, Te “ckonomijesyjetove" sa sredistima.sustava u.grado- vima, njihove regi injihov odnos snerazvijenim periferijama Braudel opisuje kao "velike molekule sa sloZenim strukturama za koje subitne “igre razmjene’ Kulminacia je pra industrjske revolucje w Engleskoj. Izvanredan opis eke onomskoga Zivota uglavnom je podreden njegovoj teoriirazlike izmedu raz injene i "kapitalizma”, Prema Braudelu, uvijek je bilo takvih “ekonomija~ svje- tova' s posebnom hijerachiziranom ekonomskom strukturom na Siem pros- toru, sa srediStem i perferiom Braudelov suradnik, amerild sociolog Immanuel Wallerstein ne slaze se s njegovom osnovnom teorijom. Taj osnivaé Centra F Brau za stuf eko- nomije, povijesnih sistema i civilizacie u Sjedinjenim Amerigkim Drzavama (1977) pisac je takoder mnogo kritizirana djela, koje je proizislo iz projekta to ga je pokrenuo Braudel, o modernom svijetu, kapitalisti€ko} poljoprivredi i porieu europske “ckonomijesvieta" u 16. stoljeéu (1974). On ipak dr2i kako je bilo vise takvih "ekonomijasyjetova” od Kojih je svaka obuhvacala ‘odredeni kapitalizam u nastanku, ali se samo jedna medu njima odrala i stvorila strukturu "pravoga” kapitalizma, Wallerstein sam kaze da ga je Brau- del, doduse,uvjerio u postojanje povijesnih “ckonomijasyjtova, ali nije pri hvatio njegovu teoriju: o uvijek istome kapitalizmu.!2 12) Vidi obavijest o Wallersteino u poglavju o ameritko socijalno histor 247Jasno je da Braudel prelazi preko teorija ekonomista. Ekonomski poyjesnigar, kaze on, ne moze biti ekonomist, a ekonomist koji pise ekonomsku historiju doista je rijethost, jer ne ispituje zbiljski ekonomski Zivot. On misli da se nejednakosti u razmjeni ne mogu objasniti pravilima ekonomije s obzirom na to da su uzzokovane dratvenim nejednakostima, sastavnim dijelom svakoga ruStva, Sama je tilogija o materijainoj civilizaciji, ekonomiji i kapitalizmu, kao i *Sredozemlje’, izvanredna leltira Izobilje obavijestipruza povjesniéaru golem materijal za razmisljanje o viastitim hipotezama i rezultatima, a ne weba ni spominjati ogaravajuct naéin izlaganja koji ostavija Gitatelja bez daha.!2 Pripadnici "nove historije" nisu se bavili francuskom nacionalnom povijeSéu kkao nekad autori tradicionalne historije nego drustwvenoekonomskim struk- ‘turama ili mentalitetima pojedinih francuskih regia lokaliteta. Svojim post- hhumno tiskanim nedovrsenim djelom “Identitet Francuske” Brauclel prekida s tim stanjem.'¥ Dakako, taj se posljednji proizvod njegova bljestava duha ‘emelji na osnovno} teZnji da se objasne povijesne éinjenice "dugoga trajanja’ Zato se bavi razlititim aspektima povijesnoga Zivota u Francusko}, od neolita do svoga doba, Tekst je trebalo da ima éetir velika dijela: 1. prostor i povijest (u znaku geografije), 2. Iiudi i stvari (demografija i polititka ckonomija), 3 r7ava, kultura idrustvo (na temelju rezultata politologie, istrazivanja kulture i sociologije), 4. Francuska izvan Francuske (odnos procesa "dugoga trajanja” u Francuskoj i u svijetu), no dovrsio je samo prva dva. Braudelov pristup i tom prilikom potjece iz 'perspektive kontinuiteta” te iz “tendencionalnih pra- vilnosti® (ne zakonal) ponavljanja. To je poredbena historija koja nastoji us- tanoviti povijesne slignosti i razlike izmedu francuskih regija te Francuske i Europe, a proslost Francuske tela bi osvijetliti na temelju postignuéa razligi- th "znanosti o éovjek Prva je knjiga 0 "prostoru i vremenu! retrospektivna geografija kojom Braudel nastoji obrazoZiti raznolikost Francuske, sustavaveza izmedu njezinih raz- ligitih regia, elemente jedinstva koji proizlaze iz geografskih odrednica inapo- sljetku ulogu granice koja obuhvaéa Francusku i povezuje pojedine njezine Aiove, Braudel Franusk ‘x pra suprottavi jedno} jeino) Fran cuskoj. Prije svega ispituje njezinu rascjepkanost na pokrajine koje ni same nsu jednolke. Druttvouamjereno prema edinstvupojailose tek rnedavn', ada je skovana' franeuska nacia koja os sadrai"vruéinu aktualne éinjenice” "Pokrajinska domovina’ dugo je dakle iskljudivala nacionalnu francusku. U istrazivanju naseljenosti (odnos sela, trovista i gradova) Braudel prelazi od obavijesti o Francuskoj u pluralu na razmatranje 0 onoj u singularu, tj, na tendenciju koja vodi prema ujedinjenju, te Zeli dokazati da sustav naselja sa svojim razmjerno trajnim oblicima tvor tkanje na kojernu izrasta koherencija 13) Ova) se prikaz Braudeiowh deta o Sredozemlj ¢ maenilnojcvilzai temeli na nekolog Grow 986, Ne rai je peveena Brave Gana aca, 2apravo prea za vie ranede gimme + prodgovorom N. vgs, Brae! 19 1) Brae ae sirmae sede 248 Francuske. I u opisu procesa koji stvaraju jedinstvenu Francusku on uvijek vige istige rascjepkanost "Hieksagona’ od njegova jediistva, U drugoj pak knjizi Zeli prikazati "velike faze" povijesti Francuske, tj. "vige- stoljetne cikluse’, te opet promatra "pojedine Francuske" koje slijede jedna za drugom, Prvi dio te knjige posveéuje svjedoganstvu "broja" i polaganu ritmu "dubinske povijesti", od prapovijesnoga vremena do danas, § teznjom da se obavijestima o stanovnistvu nekadainjih “Francusaka” objasne danasnja kre- tanja. Razumije se da takav pristup prelazi preko ustaljenih periodizacija. Braudel nastoji dokazati da je razdoblje od 10. do sredine 15, stoljega "sce" francuske povijesti, jer se tada konstituira krSCanska Europa, te tadainja cko~ rnomska, politigka, demografska i kulturna gibanja obiljezavaju i kasniju povi- jest Francuske, Prema njemu, prvo je. "bogatstvo" Europe imala srediste u Francuskoj, ali se onanaposljetku na8la izvan glavnih tokova curopskoga kapi- talizma, jer su je mimoisl glavni trgovatki putovi. To je zacijelo bio jedan od bitnih tzroka za dugotrajno odréavanje velo razligitih tradicionalnih oblika Francusko}. ‘Veliku paznju Braudel polaze na “seliacku ckonomiju’, na povijest patnitke i inepomigne seljaéke Francuske od 11. do 19. stoljeéa, kada "mehanigka revolu- cija’ uprosjeku omoguéuje poveéanje prinosa inaposljetka osigurava prehranu sve brojnijega stanovnistva. Odbacuje koncepdij 0 “revolucionarnome” te “modernistiékome i modernome” 19, stolje¢u, jer ga, osim novosti, obiljeZava 4 "konzervativizam’ seljaékoga "univerauma". Kada je rijeé 0 "superstruktu- rama” te "seljacke ekonomije", najvie ga zanimaju uloga gradova, znagenje prometa, mjesto obrta, industtje | trgovine, oblik kredica te sam kapitalizam, jer ’seljadka ckonomija” upravo jest cjelina suprotnosti izmedu tih infrastruke {ura i superstruktura i njihove koegzisteneije. Zbog zaostajanja razvoja u bazi, cijelise sustav deformirai mukotrpno rada suvremenu Francusku. Naposljetk. nam Braudel prezentira svojs: omiljenu temu: "Na vehuncu hijerarhija: kapi- tallzam”. [tom prilikort istice da se "hapitalisti" i "kapitalizam” (za razlikes od "kapitala") kreéu samo na vehovima ekonomskoga Zivota te ponavlja vaznost *maloga broja’ u "gornjim katovima" ekonomije, t}. kapitalista w vrhu fran- cuskoga drustva, Koji od 18. stolje¢a dirigiraju privredom, Braudelove se posljednje rijeti odnose na "dugo trajanje' ipitanje ograni¢ava)ux Ii pravilnostii ponavljanja u povijesnom kretanju slobodu i odgovornost Ijuci, Jer, zapravo, ne stvaraju ont povijest nego povijest oblikue nih ime im “omoguéuje da budu "nevini*, zacijelo za strahote koje fine." Braudel je postavljao uvijek nova i nova pitanja, a njegovi su odgovori nailazili na kriti¢ko razmatranje “zajednice” povjesniéara i povjesni¢arki, pa mnoge plodne inovacije proiziaze iz njegovih poticaja, Valja, dakako, istaknuti da su Braudelovu shemu trija vremenskih razina praktitari "nove histori" ocijenilt mehanigkom, Istrazivacko iskustvo, naime, pokazuje da su ritmovi povijes- 15) Vii vecenaju Kdenteta Francuske, Gross 1987. U Braudela se mote zapaziitatgledaja ‘eo oglevnot pat sve actonalneideologie, jj sklonisticanjy“rapnih Easova to ‘je naa (ancuska M. G) stadbina prolailabez restanka na cijlom svom put" 249noga kretanja isprepleteni te se ne moze tvrditi kako su odredene povijesne injenice smjeStene samo na jednoj od vremenskih razina. Primjerice, vrijeme ekonomskih i mentalnih éinjenica ima razliéita, duga i keatka, tajanja. Pre- jednostavna je i predodzba da se "mase” moraju proutavati na razini “dugoga lajanja’, a "elite", kao pokretaéi odredenih zbivanja, na ono} kratkoga "indi vidualnoga’ vremena. Zato najsjajniji Braudelovi uéenici, doduse, slijede nje- govo uenje o vise razina povijesnoga vremena io tome da treba obuhvatiti Sto Sira podrudja ljudskoga 1 druitvenog Zivota, pa pifu “strukturalnu” histo- riju, ali ujedno kreéu putovima sto ih on nije imao na urau,!® SERIJALNA HISTORIA Stanovita obifjezja francuske "nove histone, kako je reéeno,nisu zajednigka svim pripadnicima "tree generacije’, a sligna su pogledima “nove historije" ivan Francuske. Francuska "nova histoxja’ velikim je dijelom "strukturalna’, ali ne slijedi put strukturalne lingvistike, antropologij ii psihologije iako se u mnogima radovima osjeéaju njhovi rfecaji, Kod strukturalizma, rijed je nepromjenjivim apstraktnim na¢elima skrivenima iza jezika, kultura, drus- tvenih struktura i naéina spoznaje, koja se dokazuju logickomatematitkom formalizacijom. U skladu s obrascem Saussureove lingyvistike, strukturalizar gradi modele Kcoji se zasnivaju na nepokretnim strukturama ine bavi se nji=+ hovom genezom, Zato znaée izazov historijikoja se kao znanost temeljupravo na istraZivanju promjena uvremenu. No, kada francuska strukturalna historja obraéa glavnu pazanju“dugom trajanj anoga sustava, onda ‘dakako mijenja shvaganje iz 19. stoljeéa, koje je historiju definiralo kao is trazivanie brzih promjena u vremenu. Pojam ‘strukture” (uvijek u_pluralu) ‘znatava u francuskih povjesnitara hiz geografskih, ckonomskih, drustvenih i mentalnth odnosa koji traju razinjerno. go, povezuju skupine Hjudi, te 'agaerom odreduju one powjesne dogadse Kojesuvemenick mogy izavno Strukturalna je historija postojala i prije nego Sto se podeo rabiti taj pojam: Mare Bloch istraZivao je dugotrajnije ekonomskosoeijalne strukture, a Lucien Febyre mentalitete. Pojam ‘struktura’ prati od pedesetih i Sezdesetih godina preobrazbu predmeta i metoda povjesnigara na temelju spoznaje o slozenosti povijesnoga vremena, odnosa duljega trajanja i brzih promjena povijesnih pojava, Kontinuiteta i lomova interesa za ono Sto se ponavlja, a manje 28 ono Sto jeizuzetno ineponovijivo. Kao i svaki vazan i obuhvatan pojam, ‘struktura! ima razliite definicije. Istakla sam da je to kod Braudela prije svega “gotovo nepokretna” geografska_povijest povezana s "konjunkturama’, pri emu povrsinski dogadaji nisu bitni, No, njegovi utenici nisu prihvatill tt te 16) Literatura o sn oko Anal spomenua ils 3. prethodnogspoglaia opseno se ‘vt Braud. . ee 250 Pierre Chaunu daje moZda najbolju definiciju kada kaze da je "strukeura" sve ono Sto U jednom drustvu i jednoj ekonomifi traje dovoljno dugo da se ne moze zapaziti obignim promatranjem. No, te strukture nisu gotovo nepo- Ikretne kao u Braudela niti invarijantne kao u antropologa. To pokazuje is- traZivanje na temelju dotada neupotrebljenih izvora (katastri, Zupne matice, popisi stanovnistva, Zenidbeni ugovori, oporuke) kvantitativnim metodama pomoéu Koji se iza rasutosti pojedinagnih éinjenica vide pokreti razvoj, fluk- tuacije te pravilnosti j razmjerna trajnost odredenih struktura. Postijedi je dakle "serijalna” historija koja je dugo bila u sredistu "nove histori’, ai je danas izloZena kritil iz redova kako samih francuskih "novih’ povjesnigara, tako i onih iz drugih zemalja *Scrijalna je historja pristup istraZivanju koji konstruira povijesne Zinjenice we vrement, u serijama homogenih jedinica koje se mogu usporediti, a po: navjaj se u razmjemo duljem trajanju i unutar njega w odredenim pravilnim incervalima, Pritom se ne podrazaimijeva neki globaini sustav interpretacije wijesnoga kretanja (kao ut adicionalnoj histori) nti razradena matema- ka formalizacija, Sa serijalnom historijom wistraZivanje ulazi kvantifikaci, 4s time i upotreba kompjutora, Brojéani pokazateji imali su svoje mjesto tu prijainjim radovima, ali odvojeno, dekorativno,ihustrativno. Sada bro} postaje bitno sredstvo 2a interpretaciju odredenoga dugotrajnijegrazvoja kao tkraéih fluktuacija, Kvantifikactja mase podataka omoguéuje usporedivanje povijes- nih Ginjenica u njthovo} ruznolikost i slitnost Kakvo dotad nie bilo moguee. ‘No, nizovi na temelja statistickih pravila prikazuju samo stednye vrijednosti, a povijesna se bilja ne moze obuhvatti brojenjem imjerenjem. Ipak, serijalna istonja ima izvanredna postignuéa. Autori th djla svjesni su &injenice da bitni historjski rad potinje zapravo onda kada kompjutor izbaci rezultate programiranth raéunskih operacia. Pojam "kvantitativna’ historija ima razligita zmagenja, od oblénoga i margi- rnalnoya brojenja dy sustavie upoucbe matemaickih modela, Ovd)e je vazno "upozoriti da se pod pojmom “kvantitativne ekonomske! histone javjaju tax ddovifrancuskih ekonomista za koe je historia "retrospektivna ekonometrja", jer se istrazivanje svodi iskljutivo na nizove narodnoga dohotka, na totalne i Sustaynu kvantifikaciju na temelju matematifkih: modela. Istodobno po- stupet povjesnigara koji se ne bave kvantifikacijom drée se proizvoljaima i neznanstvenima. Rij? je dakle 0 redukeiji historijskog istraZivanja ne samo ra ckonomijs nego na politicku ekonomiju, te na razdoblja u kojima postoje sluzbene statistike, a one se javljaju scentraliziranim velikim europskim drZa- vama uglavnom tek u 18, stoljecu. Nasuprot tome, "serjana”historija pojed= inaéni, neponovijivi dogadaj zamjenjuje pravilnim ponavijanjem odabranih podataka Konstruiranih s obzirom na moguénost njihove usporedbe; ona na- usta historijupripovijest® da bi se posvetla“historijproblemu Prva je "serijalna’ historija ekonomska, i to najprije historia cijena te njihovih Aluktwacija duljega ii keaceg trajanja, pri Gerau su bitna djela i utjecaj Ernesta Labroussea. Od pedesetih godina serijalni se postupak Siri na demografsku i 251socijalnu historiju, a zatim na "tree razinu", naime na istrazivanje mentaliteta i 'sustave civilizacije”,"Serijalna” ekonomska historija kasnije obuhvaéa i pro- ‘met (po opsegu i vrijednosti), manufakture, agrarnu proizvodnja i drugo.!7 Medu autorima Koji Kombiniraju utjecaje Labroussea i Braudela istaknuto ‘mjesto ima Pierre Chaunu U opseznu djelu, Sto ga je napisao zajedno sa supragom, precmet je istraZivanja Atlantski ocean, naime trgovacki promet izmedu Spanjolske (Sevilla) i Novoga svijeta od 1504. do 1650. U tom djelu ckonomske histone glavna je paznja usmjerena na nizove ekonomskih ciklusa na Kojima se temelje zapazanja o optim fluktacijama ts trgovini te glavaim ckonomskim usmjerenjima. Kao i Braudel, Chaunu se bavi historijskom geo- grafljom te iste vaznost prostora i komunikacije, Chaunuova su djela obrasci ‘erijalne”historije, vaZna je injegova uloga w prenosenju serijalnoga pristupa nna “eeu razinw’ duhovaih kretanja, Mnogi su radovi iz toga podrucjanastali pod njegovim vodstvor.'8 Pedesetih se godina “serijalni” pristup Siri na historijsku demografiju, koja usporeduje ekonomske i demografske cikluse. Kretanje ciena Zita, koje poka- Zuje razinu prehrane, oskudice i gladi, povezuje se ne samo sa smrtnoseu nego i's promjenama u sklapanju brakova i radanju djece. Krize, karakteristiéne 2a odredenu ekonomsku i drustvenu strukturu, istea/uju se i na temelju demo- grafskih podataka. Predmet interesa je uglavnom "stari reZim’, a ne 19. i 20, stoljeée. To je, wostalom, znagajno za francusku "novu historiju" uopée, $0 iminogi kriti¢ari dre jednom od njezinih najvecih slabosti. Klasigno djelo povezivanja historijske demogratije i socijalne historije u is- ‘razivanju regija jest rad Pierrea Gouberta o gradu Beauvais i njegovoj regi. Obradujuci "Strukturu’ i"konjunkturw’, u prvome dijelu integriva historijskur demografiju ut socijalnu historiju regije, a u drugome se bavi dugotrajnim i kratkotrajnim flukcuacijama cijena, kretanjem stanovniStva te drustvenim di- ferencijacijama od 1600. do 1730. kao posljedicom ekonomskih promjena. Kasnijt povjesnigari menclitetakritiziaju deo, jr se (kao i Braidel) ogra niguje na ekonomsku i drustvenu historiju, Na temelju novih izvora, naime Zupnih matica, pristupa se "rekonstituelji obitelj’, uglavnom na razini pojedinih sela ii skupina sela, ce se ustanovljuje kretanje rodenja, vjenéanja, plodnosti, smrtnosti. Mnogi se radovi bave obi- teljskim strukturama u odredenom vremenuti prostoru, # u vezi s time i pro- mjenama stavova prema Zivotu i smrti, primjerice ogranigavanjem radanja. Metodut i tehnikeu rekonstrukcije bioloskoga Zivota obiteljske jezgre razradio je Louis Henri sredivanjem podataka iz Zupnih matica za statisticke tablice, Primjerice plodnosti Zena u odnosu na godine njihove udaje i wajanje braka, raspored braénih drugova po broju djece, srednje godine materinstva i posljed- ‘njega materinstva, interval izmedu Zenidbe te prvoga i ostalih mdenja. Ideja » 1973". Chartier 1978", Burguite 1974, Chaunu 1973, 1974, 1978, Aymard 1990. Burks 1950 18) Chauna 1985 ~60 19) Goubert 1960. Obrazat serjaneregionalne histori jestgjeloo KatalonjiP Vira 1962, rt 197 252 *rekonstitucije obiteli" nije nova (potjece iz genealogije) ali strogost ragunanja {i mjerenja te kontrole reprezentativnosti podataka nije postojala prije Henti- jeve djclatnosti, On u histori: uvodi mikroanatizu koja se temelji na pove- Livanjut podataka. Dakle, historijska demografija manje se definira predme- om, fj. stanovnistvom u proslosti, a vise naginom upotrebe izvora, najpije Zapnih matica, potom poreznih spiskova, notarskih knjiga. Pogotovo w sedamdesetim godinama “prirodna® demografja, koja se tel ‘soma ilk potatos ned spas oud asain novi preobrazbama tenement, pase aja interes za men Pitete pedodzbe Sto fh judi maja samo seb, vasitome elu biel txinoano wopée 2a njkov stay prema Hvote str istonska se demograia dhkle povezijesanuopoloikim prstapom, Demogafsko se kretane ¥e vite thterpetra let btn kalturna pojva a fancusls povesnigas, dowd zain- “rer honors ln hstonoavese pe gamete weave iz-podtuma’ na "ava drustva, Neste dakle selina" historia mae an hoje bn uo metattin, of ekad o cute histone knizevnost Humjetnosl [te se Zvoine pojave nastoje Podredii praviina staan kao {ekonomske, drustvene | demografse Eten, aime sap homogenth podataa koje onion $ mustojanjem da se upoznaju dugotrajija povijesa katana. To je dakako ‘ce historja mentaiteta koja dobva raaliGteoblike. Vabno je prtom stra $iranjepomaan a pred Zvtom smc a eet Stoke lepeze ora (nadgrobni spomert, Ronografskiprikaci, oporuke, ritual copogratij gro- Sin dakle drustvenoga imaginary’ predody judo njma sain i niihowu dei, Philippe Aris (1914 ~ 1984), kj bitno ute na to usmerene, nape se Basie Ristori demografon, als werenom napa eantat pr Stop Kagem o dts "atom rez plazje dw sredajen wea ne pony je cus ao fat uskogy So nego da eon Frameuskoj ja ku 17 stljcu, U deo evfeku pred smréu prikazaje raalfite faze odnosa éovjeka prema srt w dugom ttajanj od oko 1000 toi, Total fe ioe itadvanj 0 djenve, mladost se, koja St danas karakenstia za histor anteopologi 120) Fleurlenry 1986, Hen 1980, Dupaquler 1983, 1986 21) Asis 1971, 1989, 1977, 1991, 283do sela. Vovelle je majstor kvantifikacij, ali je natistu s time da winterpretaciji masovnih podataka postoje veliki problemi.22 “Serijalna” kultura historia dala je dobre rezultate i za povjest pismenost, pitanja koje je velo pogoxino zaistraivanje kolektiva i staistikeanaliz. Tako postoje dela o ditanju spisanju w vexi's promjenama razine pismenost Francuskoj od 16. do 19. stoljeéa 3 Osim popisa stanovnistva, glavna su ievorna gpa popis pr nowatenu ona i keh se glonom me wot aijthova sposobnost ditanja ipsa. Tu tom pitanj, kao i svim aspektima modernizacje, vidlivesuvelicerazlkeizmedu napredniesjevernei aos jane Francuske alt imedupojecinsm departmanima, Jedno od najznacajijih postignuca i ekonomske i drustvene i kultuene seine’ histori fest zatjelo histonja knjige, Umjesto knjizevne histor istaknutih djela kao nositelja estetskihiinteleKtualnih postignua odredenoga vremena iprostora, predmet su zanimanja promjene t proizvodnyt i prodaj knjga stalagkim mavikama razligth drustventh graps, pa prema tome iu drustvenim strukturama i men- talitetima.24 "Serijalna” historija na treéo} razini broji mise za mrtve, slike pakla, naslove knyiga, predavanja t akademijama, pokudstvow inventarima nakon smetivis- nika, izazivajudl time 'revoluciju izvora" koja u sebi kije i odredene opasnost Jedinice obavijesti nisu vise povijesne Einjenice nego podac i njihovo grupi- ranje kako bise programirao kompjutor. Zato su najbolji oni izvori koji pruzaju masivne podatke, primjerice Zupne matice. Opasnoste a polaajima da kom- _pjucor broji ono Sto se ne move kvantificirat, bilo zbog nedovoljnih obavijest ‘dokumentacije, bilo zbog same pritode odredenih povijesnih pojava. Europski athivi, sredivaniu 19. stoleéu, paznju posveeuju prije svega politickoupravnim izvorima koji ne svjedote o trajanju nego o kratkotzajnim dogadajima odabra- hima prema potrebama istraZivanja nacionalnih povijest. "Cinjenica” kvan- titativne histori vige nije dogada) kojtiustrira unaprijed odredeni smisao pojedine nacionalne povijest th odredena filozofiju povijesti oa jeudabrana {napos}jetka konstruirana u funkceiji svog znaéaja Koji omogucuje ponavhjanje 4 uspotedbu s drugim Ginjenicama unutar odredene vemenske jedinice. Povjesniati sve vise dolaze do spoznaje da konstruiraju svoje éinjenice, da objektivnost njihova istrazivanja ne ovis samo o upotreb' ispravmih postupaka prtuwrevanje pov injenica nego ouskladivanjupdatakasihovim Bitna je i metodolotka i tehnitka preobrazba na temelju elektronskoga pos- tupka s informacijama. Tako nastaju novi athivibanke podataka, Lzvort i nji- hove obavijesti ne postoje vise sami za sebe nego kao relativne vrijednosti serijama podataka. Za "vanjsku" kritiku izvora nije vige bitna vjerojatnost utemeljena na usporedbi s drugim izvorima koji izravno ili neizravno svjedoze istrazivanoj Cinjenici. Sada se ona usporeduje s Cinjenicama iste pritode, ali 22) Vovelle 1973, 23) Klasignodjlo na tom podugjuje FuretOuzof 1977, 24) Chartier-Roche 1974. Chartier 1978, Matin-Chartier 1983 ~ 86, 254 oo nna drugome mjestu vremenske jestvice. "Unutrainja’ je kritika donekle po- jednostavnjena, jer se neke operacije “tSéenja dokumenata od krivotvorenih { nevjerojatnih podataka mogu obaviti uz pomo¢ kompjutora. Povjesnitari ‘koji upotrebljavajus komapjutor uvijek iznova istiéu da nije rije€ samo o golemoj usted u vremenu nego io korisno} (eoretsko] preobrazbi, Naime, dokumen- tarna se serija mora programirati, a to istrazivaca obvezuje da napusti do- tadainje utvrdivanje éinjenica bez izrittih teoretskih 1 metodotoskih pret- postaviki, jer mora konstruirati svoj predmet istrazivanja, stvarati hipoteze, testirati odnos podataka i uklanjati greske Kompjutor omoguéuje prosirenje istrazivanja brojéanih podataka serija na rarlitite povijesne Einjenice koje se mogu svesti na jezik programiranja, kao Sto su srednjovjekovai kartulari, rijezi { pojmovi u pojedinih knjizevnika te predmecni ostaci Kojima se bave historija umjetnosti i arheologija. Konstruk- Cia serij postaje sve slozenija, ali i dvojbenija. Naime, nie rje€ samo o struk- turalno brojéanim izvorima kaki su Zupne matice za povjesni¢arademografa, ilio industrijskim jagrarnim statistikama kao izvorimazackonomsku povijest, ilio razlieitim izbornim statistikama kao dokumentacii za povijest politike i drustva, Povjesnigari se sluze i brojéanim dokumentarnim materijalom koji nije skupljen 1 smislu njihovih istrazivackih pitanja, Primjerice, opis kretanja cijena omoguéuje analize drustva i politike, a demografske serije, upotrebljene najptije za analiza promjena u broju djece u brakovima i u plodnosti, mogu posluriti i za istradivanje mentaliteta i religioznosti, Najslozenije je, dakako, pitanje kako reorganizirati u serije izvore koji nisu strukturalno brojéani. Primjerice, Zenidbeni ugovori od 16. do 18, stolieéa nisu brojéani, ali su ipak serijalni, te se mogu organizirati za istraZivanje karaktera braka, druStvene mobilnosti, prihoda, pismenosti, No, pokuSavaju se kvantificirati i izrazito kkvalitativni, neserijainiizvori, primjerice upravnt i pravosudni ili konografski ostaci. Tvrdnja da ne odreduju izvori problematiku nego problematika izvore jest dakako Krajnje pretjeran zakijuéalc?5 Francuska serijalna historija, dakle, razbija zbilju u zatvorene nizove, hvata se ukoStac'"s razlititim sustavima fjudske aktivnosti, ostaje pri Braudelovim vyremenskim razinama, ali co vise nije usmjerenje na njegovu "total riju. Istina je, doduse, da u francuskih praktiGara takva tipa historije postoji “micologija brojki’ i da, Stovise, ima mislienja koja vide samo dvije krajnosti serijalnt historiju ili istraZivanje utemeljeno na tradicionalnoj metafizici filo- zofije povijesti, odnosno na uyjerenjuo usmjerenosti povijesti prema napretku Govjetanstva. Nepravedna je (vrdnja 0 identignosti francuske "serijalne" his- totije s onom ameriékih ekonomista, koji znanstvenost svode iskljutivo na Ikvantifilacij, Mislim da je francuska “serijalna’ historija sezdesetih i sedam- esetih godina bila sjajan doprinos Sirenju spoznaje poyjesni¢ara i bogatstvu njihovih istrazivatkih rezultata, Potkraj sedamdesetih godina javlja se oStra kritika kvantitativnoga pristupa, i to istodobno s napustanjem bitnih obiljeZja struje oko Anala, tj. socijalne, 25) Faret 974°, Borgibre 197)ali strukturalne historic. Glavni su krititari “serijalne histori, dakako, au- tori koji se bave duhovnim kretanjima, sto se danas naziva historjjom men- taliteta, intelektualnom ili kulturnom historijom te historijskom antropolo- gijom. Pritom se kritika svodi na osudu "scrijalne” histori "treée azine’ Postavija se pitanje mogu li te serie, konstruirane po obrascu ekonomskih ili ” U Francuskoj je, dakle, povijest mentaliteta do danas najofenzivnij i najvite pfakticirani (1 najneprecizniji) sektor historiografije. Umjesto "dugoga tra- janja' i “totalne" histonije, predlaze se ogranigenje promatranja na temneljto opisane pojedine odjeljke odredenoga drustva. Primjerice, ekonomski uvjeti, religijske pripadnosti ii kulturna stanja prikazuju se kroz pojedine sluéajeve (case studies), mozda karakteristitne za odredena drustven strukturi. Rijet je pitanju odnosa mikroanalize i globalne historje,“dijela” i ejeline", a to je danas, nakon prodora historijske antropologie, jedan od najvaznijih pred- -metarasprave medu povjesni¢arima, Ovo drugo misljenje, koje se usredotoeuje na "dio', protivi se determinizmur, tj. mehanitkoj interpretaciji odnosa men- taliteta j ekonomskodrustvenih uvjeta te teSko¢ama u utvrdivanja veza men- taliteta i razlgitih drustvenih preobrazbi. Zato praktifari mikrohistorije tvrde da rasprave o pojedinim lokalitetima, malim grupama, alii pojedincima (ako ima izvora) daju bolje obavijest, jer pokazuju kako druStvene praktike koje se mogu izravno zapaziti,stvaraju predodzbe i ponasanja, a oni opet ovise ruityenim uvjetima. ‘Treba jo’ nesto potanje reéio veé spomenutim komponentama historije "men: taliteta". To je prije svega kolektivno "imaginarno*, ono Sto Ijudi zamsljaju da je njihov Zivot, a ove su predodzbe razligite ne samo u pojedinim drustvima rego iu pojedinim drustvenim slojevima. Jacques Le Goff dai da smisao ‘odredenoga drustva treba traZiti u njegovu sustavu “veprezentacija iu mjestu koje one imaju u drugtvenim strukturama i zbilji uopée. Na temelju toga pristupa nastala su brojna djela © predodzbama porijekla Iiudi i narod, 0 strahu ljudi od nepoznatoga u prirodi i drastvu, 0 Zeljama i njihovo} represii, predodzbama tijela i duse, snovima, socijalnoj prisl i njezinim posljedicama, utjecaju pripovijedanja, igara, umjetnosti, svecanosti. Istrazivacka pitanja ‘tom smislu primjenjuju se na razlgite nagine na sva razdoblja, od antike do suvremenoga drustva. 8 31) Le Goll 1990.0 povata polite histone Le Gf piso vet pie dvadeset godin Le Got 1972. I uby (198) ie povaak dogadaias e 38) Palagean 1978 262 U posljednye se vrieme rado istrazuju teme u vezi s definicijom normi religije, drustvenog morala i spolnosti te skretanja od njih u ogredenim drustvima. Obljubljene su teme vjestice i vragom posjednute osobe.*? "Kolektivno imagi- narno® susreée se sfolklorom: sa sveanostima, ritualima, bajkama, legendama i, dakako, s knjizevnoS€u i umjetaoseu, Pritom se "reprezentacije" u pojedinim deustvima ili epohama prikazuju kao sustay, te je ogito posrijedi velikim di- jelom strukturalna historija. Dakako da su mitovi nezaobilazan dio toga in- teresa. Kao pripovijesti o porijeklu kozmickog i drustvenog reda, mit sam sebe rikazuje izvan povijest a autor nastoje ustanoviti vrieme njihovanastanka, promjena u vremenu i pri prenosenju u razltite kulturne prostore, Mit se vise ine shvaéa samo kao pradavna bajka koja je odrZala odredene prvobitne ete rego kao natin na koji scbc odredena kultura zamisija, Strukturalnai ideoloska analiza mitova otkriva njihovo "dugo trajanje’, ali s brojnim varijantama,4? Dakako da pristup "imaginarnome'" podrazumijeva istraZivanje kolektivnoga nesvjesnoga’ ao psihigkog totaliteta zajednitkoga pripadnicima odredenogs Grustva Sto ga oni nisu svjesni. Na taj pristup utjecu neki elementi psihoana- lize, koja se u prvoj polovici 20. stolieca oblikovala kao odgovor na tjeskobe i'mre suvremenoga éovjeka, ali se usprkos svim nastojanjima neki an- gloamerigkih povjesnigara nije dosad mogla primijeniti na kolektivno imagi- 'U svakom slutaju, poticaji njezina osnivata Siegmunda Freu- francuskoj historiografiy! Jedna od raSirenih tema historije mentaliteta jest putka kultura, prije svega ona religiozna, razliita od uéenja crkve. Jacques Le Goff i Georges Duby bave se odnosom "uéene” 1 puke kulture u srednjem vijeku. Danas se pak odustaje ‘od miiljenja da je puéka religija ili knjizevnost uw cjlini stvorena od puka i za fj te se istige interakcija obiju kultura. Primjerice, seriju knjiga za puk koja je izlazila od 16. do 19. stoljeéa pripremali su Skolovani poznavatelji knjizev- nosti, a putka religia kao folklorna kultura nuzno se mijenjala pod utjecajem Sluzbene ukve. Jedaako tako napuitena je interpretacija razlike # vremenski razinama izmedu pucke kulture dugoga trajanja i one brzih promjena t elite Novija istraZivanja pokazuju napetosti i konilikte, ali i neprekidne doticaje i dinamiku medusobnoga utjecaja "elitne” i "pucke kulture.*? Pod utjecajem folkloristike i antropologije te shvacanja psihoanalize o vaznosti prividno beznatajnoga, obljubljen su predmet istraZivanja svetanosti. Problematika se ramvila, pogotovo s inceresom za svetanosti doba francuske revolucije, s iscrazivanjem simboligkih oblika ritualnih praksa kao jednoga od ishodit ideoloskih koncepeija "gradanske i patriotske religioznosti" koja obiljezava politigko ponasanje u Francuskoj 19. stoljeéa.*? 39) Centeau 1970, 1991 40) Fabre 1978, 41) Besangon 1974. Ptlagean 1978. Certeau 1978, 42) Julia 1974. IL Mando 1975, 43) Ouzof M, 1976, Vovelle 1976. 263Vidjti smo da su se povjesni¢ari prije "nove historje” uglavnom bavi oprav= davanjem “napretka’ odnosno gradanskoga deustva, a predmet istrazivanja bile su samo elite politike modi, bogatsiva ili kulture. Lz njihova okeuzja promatrane su ostale pojave kao razltitosti, zablude i skretanja od norm Danas se pak dréi da se iz sredista onih koji dominirajtodredenim drustvom ne moze obuhvatiti drustvena cjelina nego da treba ukljutiti i dragaeije per spektive koje polaze od drustvenih rubova. Razliite grupe mladih koje se izritito protive suveemenim drustvenim konvencijama ili marginalno stanov- niStvo: crnagka geta u Sjedinjenim Americkim DrZavama 1 Juino} Aric, polozaj stranih radnika w europskim zemljama, Zene i, dakako, "tei svijet” jesu suvremeno iskustvo iskoristavanja i dominacije te zoliranja odredenoga Aijela stanovnistva, ata je praksa jedan od temelja datoga drustvenoga ure- dnja. Tako je nastala historija “marginalnih” grupa ii “drugoga” (Uhistoire de Fautre) koji Zvi izvan normi doticaoga deustva. Teme su istraZivanja marginalni slojevi u gradovima u doba feudalnoga drustva, heretic, Zidovs, siromasi, prosjaci, ludaci, kriminalei, prostitutke. Razmatraju se problemi po- stupanja prema njima njihovim sublulturama, te se dri dase u promjenjivim postupeima marginaliziranj i iskjutivanja odredenoga dijla stanovnistva lraZavaju preobrazbe ekonomskih, drustvenih i ideoloskih struktura. Kao i ostale vsteistraZivanja "nove historije’, interes za"marginalee” odnosi se prije svega na srednjvijek tena francusko'moderno" doba od 16. do 18. stoljeca.4 Za razliku od tradicionalne histori, koja se bavila izuzetnim dogadajima i lignostima, "novi" se povjesniari zanimaju za egzistencijaina pitanja svako- nevice. Historija “obigaja® postojala je u Francuskoj i Njematko} vee u 19. stoljecu, kada su opisi prizora iz svakidasnjega Zivota sluili kao ukras "velike™ historije stemama, primjerice, stanovanja, odijevanja, prehrane. Time se bavi i Braudel u svom velikom djeiu 0 materijalno}civlizaciji, no on se ne zado- ‘oljava opisom svakidasnjice nego Zeli objasniti kako velika ekonomska kre- tanja preobrazuju bioloski i drustveni Zivot. Rijet je dakle o dugom trajanju kulturnih obigaja i biockonomskin struktura, Danas su mnogobrojna istra- ivanja o reakcijama Ijudi na prisile vanjske okoline i vlastte prirode u vezi s temama o prehrani i "ijelu’. Postoje radovi o odnosu stanovnistva i zaliha namimnica, prije svega o prehrambenim krizama "staroga rezima" u vezi s de- mografskim rastom, U Francuskoj ima serijalnih izvora koji dopustaju pribl- iio utvrdivanje kaloriénih, proteinskih i vitaminskih vrijednosti osnovnih ‘namimica sto ih konzumiraju odredene grupe stanovnistva, Zato je uglavnom moguée ustanoviti razlike u prehrani med regijama, izmedtu grada i sela te medu razligitim druitvenim slojevima. IstraZuju se dru8tvene razlititosti i 9 Francuska se revolucija uglavnom dozivijavala kao najveéa pre- kretnica i oftar prijelom 1 modernoj povijestt koji ubrzano unistava drustve- nopolitigki sustav “staroga redima’, Zato se Zestoka polemika o njenu tijekts i posljedicama nastavlja usprkos mnostvu istraZivatkih rezultata >! Poslje nih Sto su ih vodili njeni suvremenici, mogu se wotiti tri faze polemika 0 revoluciji: izmedu dvadesetih i kraja osamdesetih godina 19, stoljeca nastaju vvelike historie francuske revolucije koje stvaraju osnovu za mitove o njoj; od kcraja osamdesetih godina do drugoga svjetskoga rata afirmira se republikanski sustay, a ideoloSkd sukobi ne gube na oitrini; uodi proslave 200godisnjice revolucije iu vezi s njome oni dobivaju nov znaéaj s nadom (thuzijom?) da je francuska revolucija Konagno "dovriena’, jer uglavnom vive ne postoje neks- dainje polititke i religiozne opreke medu politigarima i povjesnigarima.>2 U godinama nakon revolucije provurevolucionarna katoligka i rojalistitka his- toriografija sukobljuje se s liberalnom, Sto je zastupa prije svega Thiers. Uz ‘Migneta, on oblikuje opéu viziju revolucije koju slavi kao burZoasku, U njega ivi put vidimo "dobru’ revolyciju od 1789, u kojoj suraduju burzoazija i puk, i Motu’, ¢j, onu jakobinsku iz 1793, u kojo} previadavaju ekscesi svjetine Guizot prikazuje revoluciju kao zavréetak jedne razvojne logike, a s Michele tom ona je uperena protiv Katolitke crkve, a pokrece je puk. Za razliku of revolucionara i njihovil nasliednika, Tocqueville ne vidi u revolueiji nagao prijelom nego nastavak i zavrsetak razvoja zapoteta i "starom re2imu"> U-vtijeme 100godtinjice revolucije prevladavaju gradanska republikanska te socijalistidka i marksistitka historiografija.®¥ Godine 1886, osniva se Katedra ZA francusk revoluciju na Sorbonnei, koju drzi Alphonse Aulard. Tejumt 50) I polemike o engleskim revoluijama (1640 ~ 60, 1688) bile su bume, ali se ne mogu {uporedisonima ofrancuskoj revolusji Slime je is ameritkom revolucijom koja se, ‘avaviik od rancuske, nije Kretala prema ror pa eto jedan od razloga za umjerenie lavove poleinitara, U Njemacko) je prodmet kontroverze revotocja 1848, 1) Troba podsjett da francuska revolusia ima ti faze U revolueii‘slobode” ili “burto- asko}" revolucji od 1789, do 1792, najznatajni su dogadaji lita svib tri staleta proglaSava se Narodnom skupStinom f daje obrazac reprezentativno}, parlamentamo} ‘moksaei (17-6. 1789), Narodna skupitinasvara zakljucke Kojima mai feudalaisostav (4°. 1780), » pogotovo Deklaracija pravina covjeka: gradanina (268.1789) Ustav {G.9. 1791), Braga faza, nazvanarevolucjom "jednakost” li "demokracije™, pote ppadom monathije (10. 81792 raje do pada jakobinske dktature 27. 7.1798) Toe Toba radikalizacj jks revoluije. Trea faza, do Boraparteovadréavnoga udara (9 11 1799), vse nije tako vazna za polemike i 52) Za progled polemike Korsila sam se ovom literaturom: Gérard 1970. Chanter 1978 1991 Agulon 1990, Netter 1992, Vovelle 1988, Lucas 1991. Bending 1990. Vidi Knit ‘jetni francs revoldcle Furei-Ouzof M. 1988, 53) Rae apotatrjne interpreta Ancien régien azaleas tra 16, stoljec do revelucije 1789) svode ses ede strane na mjenje dae tad pobiticki i auitven! sustay sadr2ava0 Komponente koje bi i bez revolucje stvonile nove lauktvene- politike oblike a's drage strane na Stay da je je o zatvoren feudalnom Sistave a sislu marksisikoga uoenja o smjen! “éraitveno-ekonomstah formaci DDescimon 1986. Goubert-Roche 1969, 1973, 54) Prouv tpora opozicie,republikane’ 1880. provode odluku da 14. sqpja (dan rufenja Bastille) postanenacionaln pazmik, a Maseljeza himna, Trobojaic je zumjenla bur- ‘bons ijn vee 1830. Aguthon 1973. 267republikanske burzoazije dobro izrazava njegova knjiga 0 polititkoj povijesti francuske revolucije s podnaslovom "Porijeklo 4 razvoj demokracije i repub- like" (1901). Revolucija dakle postaje cemel iz kojega izrastaju borbe za par- Jamentarnu demokracjuiu Treéojrepublici>? Nema vise" dobre"iTose"revol- cije: ona clini owvara put ostvarenju demokratskoga uiredenja u Francusko), { cijefor svijetu. U tome se duh slavi LO0godisnjica revolucije, wz opée odu- Sevljenje i Svjetsku izlozbu u Parizu, apreko nezgodnih se povijesnib éinjenica Sutke prelazi. To je dakako jakobinski teror, koji je kontrarevolucionarima izgovor da poistovjete demokraciju nasilem, a u lberalaizaziva nelagodu i smetnju ut njihovu idesliziranju revolucie Nove poglede otvara socijalistiekt prvak Jean Jaurés svojom "Socijalistitkom povijeSctfrancuske revolucije" (1901 ~ 1904), koja Zeki dotad wglavnom poli {iGki aspekt revolucije dopuniti ekonomskim i drustvenim razvojem te Nagi 1jo) Korijene socijalne demokracije. Taj pristup pojaéava Albert Mathicz re- habilitacijom jakobinaca i Robespicrrea, koje predstavlja kao pretege bol evitke revolucije 1917, Sto kasnije postaje sluzbeno udenje u sovjetskoj his- toriografiji. Albert Soboul interpretira revoluciju kao Klasnu borbu, drée¢i kako jakobinska diktatura ima dvostruk znaéaj osiguranje politike i ekonom- ske vlasti burZoazije, alii otvaranja perspektiva koje ée dokrajGit njenu pre- last. Georges Lefebvre, jedan od zaéctnika historije mentaliteta, svojim "Velikim strahomt seliaka 1789, takoderu revoluciji vidi socijalnoekonomsku prekretnicu napram "starom rezimu kao zatvorent feudalnom sustavu.>® Za rata se prekida republikansko slavijenje francuske revolucije; rezim marsala Petaina u Vichyju proklinje revoluciju uopée. Pritom treba spomenuti da se Ookretfrancuskih katolika prema republikanskom uredenju postupno ostvaraje od devedesetih godina proslog stoljeéa. Tako krSéanski demokrati (zajedno s Jjevicom) sudjeluju u pokreta otpora protiv nacistitkoga okupatora, Nakon sloma Petainova satelitskoga rezima vite seni jedna politicka struja u Cetvrto| 1 Peto} republict ne odnice demokratskoga republikanskoga ureden}s, no Kon- fikt se oko interpretacije same revohucije nastavla Poslije drugoga svjetskoga rata javija se "revizionistial Kolenjinisticke interpretacije francuske revolucije >” Osno. keritika marksistié- ‘su pitanja: J se butzoazija u revoluc dota suproistavlaaristokracf kao nositelji eur dalnoga sastva? Je I dakle posted bila Klasna borba il se za ckonomski modernitet zauzimnalo T plemstvo kao i burzoazija? Nisu li revoluciona ‘eligencija a ne ugovel i vlasnici poduzeéa? Nisu li prosvjetitelji, kao idejnt prethodnici revolucije, skupina burzoazije { plemstva a ne samo burZoazija Dokrenuta protiv plemstva? Osim tih (eza koje pobijaju marksistitko videnje 55) Dooko 1900, postojanrepublikanska oporicijaKatoligkeerkve konzervativne burdoaz- ifs, bonapartsta,rojalistat kranje deste Action franease 56) Iaires 1968-73. Mathie 1948, Soboo! 1965, Lefebvre 1957, 57) Na tomeljyiskustva sa suvremenim toalitamim retimima, neki autor vide nithove korijene u jakobinizmo (Hannah Arend). Vigjet emo da sei njemadki povjesnitan posi rata nastojeobjasnittponeklonacizma pokretom masa Za fancusKe fevolucje, a ‘be povijesnim razvojem v Njemiatko 268 burzoaske revolucije kao bitne prekretnice na prijelazat i feudaltzma 1 ka talizam, sto pak omogucuje modernu drZavu i prevastklase posjednika proiz- vodnih sredstava, iiljenja da je revolucija bila nepotrebna. Neka- dana je ideaizacija jekovne francuske monarhije doduse nestaa, ali neki drze da su promjene w apsolutistitkoj monarhij, apotete s Richeliewom, Colbertom i Livjem XIV, mogle bez drame i unistavanja stvoriti gradansko drusevo. Polemike uoéi 200godisnjice podinju 1965. knjigom F Fureta iD. Richets, PEDO ine evoleey ake fe postjao a dba eee repubbke, favnom marksistiéku interpretacij o njen porjeklu i znagenju. Njthovo je "revizionisti¢ko” misfjonje da je prava revolucija poéela.stvaranjem pro. Sjetiteljske elite burzoazije i plemstva koja je potela modemizaciju s progra oga liberalizma, gradanske jednakosti iburZoaskoga vlasnistva. jomska i financijska kriza dovode do “is- "usmjereija radikalicijom njihova tjeka Tek Bonaparte omogucuje drustvo kalkvo ‘masovnim pokretima je Zeljela spomenuta elita Za Fureta revolucionamna prekretnica.niie.1.drustveno}.preobrazbi nego. sivaranju demokratskoga tezims, pa ga stoga zanimaju zakonoday Ioiki aspekti, ane i drustvene promjene, Pobija mishc stanju politike fakelje 1 ideja iz druStvene strukture, jer se revolucionarna politika temelji iskljutivo na svojoj unutrasnjoj demokratskoj logic. Naime, politigki diskurs J simboligki sustav u sredistu su polititke akelje inemaju, prema Furetu, veze s drustvenim kretanjima.?? Ta jezigna determiniranost poltitke dimenzije revolucije jest, mozda, ele Tent "lingvistiekoga obrata’ o kojem éu govoriti u poglavlju o ameri&koj historiografiji No, ipak treba na ovome mjestu spomenuti kejg Lynn Hunt Koya pobija misljenje da bi revolucionarna politika kultura imala jshoditeu drustveno} struktart it drustvenim sukobima. Za njuje politicka Kultura revolucie simbotigka praksa: u jeziku, retorii,slikama, ritualima Jezik a ne i materijaina te drugtvena uvjetovanos jest izraz modi i podloga polititke i drustvene zbille. Revolucija postaje “tekst' (na nadin literarne feritike) te izrasta iz lingvistiékih metafora sudionika, a politika se svodi na simboli¢ke predodzbe. Si Protvnick hiv Kaba da apsoluisicha monasija nije mogla press w uta, Postaj sen la XV Koji nije aio odustat od pivegranog, seth uedena te Ee dj opavo tn odblanje mivoubiveskle 2 utaos neu ost, poekilo fadlalizai evoluce 59) ExretRicht 1973 Possino wcsna polemic oko fancuske revue jet abitka arate Mis rancisky revues F. Pura (197), Sobou! 1980) me polemiévo Sdgavakygom Raunt fapusk revo. Os boain Furetovih ada jedan je preveden aft. Fue 1990 60) Fran 1986 Vee pe tga tle su ge je situ vainotsimbolgkihaspekata ‘evoluconarmh aki, Ouzof M. 1976, Aguthon 1979 269Ideoloske Kontroverve u vezi s 200godisnjicom revolucije sloZene su i jedva pregledne. Politikom odlukom slavila se samo revolucija 1789, a Sutjelo 0 terord [793.1 1794. Nesamo u Francusko] nego iu mnogim drugim zemljama isticale su se dvije bitne vrijednosti revolucije: Deklaracija o pravima dovjeka i gradanina (26. kolovoza 1879) i proglaienje reprezentativne demokracije (17 lipnja 1789).61 a " Usprkos odredenom koneenzust u povodu toga, éini mi se da francuska revolucija jos nije "dovesena’.2 : 61) To je ofigledno i izboru Glanaka francuskih autora 2a hrvatski prijevod u povodu dvjestogodisnjice, Godechot, Gauchet i dr. 1990. Lnseaae sie 62) Newer Bs 20 MENA (ZAPADNO)NJEMACH HISTORIOGRAFA ee AKON DRUGOGA SVJETSKOGA RATA Nacistigka katastrofa i razbijanje njematke nacionalne drZave ne izazivaju akon rata kod povjesnicara Savezne Republike Njemaéke reviziju tradicio- nalnog historizma iako je otigledno da su potpora njemacko) imperijalistickoj ravi, bavljenje individualnostima te uglavnom samo politikom povijeséu bez razmatranja drustveni odnosa izgubill svakus osnovus, Voded povjesni¢ari Koji su stasali u wilhelmovskoj Njemagko} pokuSavaju poslije 1949. spasiti Sto mogu od njemacke historiografske tradieije, | to upravo one koja nije imala, uyjeta pobijati agresivai nacionalizam wilhelmovske exe i nacizam, jer je vie~ rovala t“objektivan” povijesni proces. To pak znadi da je ono Sto postojt isto prevladava uglavnom opravdano, Upravo ono Sto su povjesnigari, pogotovo Meinecke, hvalili u historizmu, naime, odbacivanje prosvjetiteljske slike svi jeta, sada se pokauje kao koénica za prihwaCanje zapadnocuropskoga kealskog uredenja. Nakon rata malo je onih koji otvoreno brane nacizam ili neke njegove aspekte. Jedan od rijetkih povjesniara i prvorazrednih struenjala, koji se zdusno pri Klonio nacistickom revina austrjski je velikonjemacki profesor Heinrich von Srbik (1878 — 1951), Svoju historiju njemacke historiografie pisao je u dubs historizma s autoritativaih monarhijskih i konzervativnih pozicija, Jos mish Kako u nacista ima i "zdravih” shvacanja te se dra njihove tdeologije "krvi ua’! Prvaci njematkth povjesni¢ara Friedrich Meinecke i Gerhard Ritter (1888 — 1967), koji se nist: kompromitirali za Hivlerova tezZima, ne priznaju suodgo- vornost njemacke historiografije za duhovno pripremanjc nacizma, pogotovo pak Ritter, koji postaje glavni predstavnik obrane njematke tradicionalne his- oriogratije. Obojica tvrde da je nacizam_ proizvod diskontinuiteta w njema- Eko povijest, jer njegove korijene ne treba traZiti u Pruskoj, odnosno ujedi- njenoj Njemacko} nego u modernoj europsko} civilizaciji, w materijalizam, slomut religjskih i moralnih mjerila te masovnoj demokraciji poteklo} iz fran cuske revalucije kao opasnosti od socijalnih nemira i manipulacije Hjudima, Hitlerovi pretege ne bi bili ni Friedrich Veliki, ni Bismarck, nici car Wilhelm H{ nego "demagovi" u rasponu od Rousseaua do Mussolinija i Lenjina, Ritter niposto ne Zeli poistoyjetité militarizam s pruskim drZavnim + drustvenim 1) Setik 195052. Agnel 1975. amturedenjem nego tvrdi da je porijeklo militarizacije njematke politike nakon 1890, u Zapadnoj Europi, kao posljedica francuske revolucije. Masovno in- dustrisko druStvo moZe, prema Ritteru, svladatijedino razumna jaka drZava, pabi se demokracija zapravo primjenjivala samo na elitu.? Suprotno pretjera- no glediste da je nacisti¢ki teror krajnja toéka niza "zabluda” od Luthera preko Friedrich Velikoga do Hitlera javlja se u poslijeratno} angloamerikoj histo- riogeafiji, U svakom sluéaju, duboka kriza identiteta I "gubitak povijesti" ne izazivaju u njemackih povjesniara prijelom s tradicijom, ao nacizmu seradije Suti, Zato Ritter poziva na povratak konzervativnoj tradiciji profesije, po uzoru na Rankea, kojom é se nadici taj lom. Pritom treba spomenuti da su njemacki povjesni¢ari zatajili pred nacizmom zbog slicnosti nacisti¢ke histo nijske slike i slike tradicionalne historiografije, ane zato Sto bi napustili stand- arde historijskih istrazivanja dosegnute u 19. stoljeéu. Kao pobornik is- ‘uazivanja ponajprije drZave i individualnosti, Riter je Zestok protivnik struje ‘oko Anala i okreta historije prema druscvenim znanostima.? Medutim, slavijenje tradicije vi8e nema uyjeta opstati. Unutar starie gene- racie povjesnigara java se grupa koja napusta uskupolititku i otvarase prema socijalnoj historiji iako se jos kre¢e tt okvirima tradicije. Dolazi i do prevred- novanja polititkoga razvoja na temelju spoznaje da nacizam nije samo rak-rana njemaéke povijesti Koja se moze jednostavno izrezati nego posljedica odredenoga povijesnoga kretanja. Te se dvije tendencije zatim spajaju i na njima izrastaju mladi povjesnigari, protivni cradiejama historizma, Putem \ prema socijainoj historiji krenula su dva predstavnika starje generacije — ‘Werner Conze (1910 ~ 1986) i Theodor Schieder (1908 - 1984). Conze se protivi ediikciji istonijske znanosti na slike vrijedne uspomene i pripovijesti nna podlozi zdravoga razuma, Potrebne su teme i metode koje bi nadiviadale rascjepkanost na medusobno odijeljene poddiscipline. Sintetizirajuca zadaca povjesnitara bila bi u izgradnji strukturalne socijalne historije koju on, kao Israzivanje nadindividualnih, ckonomskih, socijalnih i kulturnih fenomena, suprotstavija tradicionalnoj dogadajnojhistoriji. Upozorava dase istrazivatk interes ne moze svesti samo na ideje, djelatnost 4 iskustvo Ijudi nego valja wet u obzir i procese koji se kreéu mimo njihovih nastojanja.t Schieder tradicionalni instrumentarij povjesnigara pokwava prosirititipo- loskim, generalizirajucim i poredbenim metodama. Ne zadovoljava se vi rckonstrukeijom pojedinih povijesnih éinjenica kao dela "velikih lignost nego upozorava na potrebu za istrazivanjem procesa drustvenih promjena, elemenata kontinuiteta u drustvenim strukturama i pravilnosti w povijesnom ietanju Schieder, Conze i drugi odbacuju razdvajanje politieke § socijalne historije i Zele spojiti strukturalni i generalizirajuél pristup sociologije s per- spektivom politigkoge povjesnigara, usmjerenom na dogadaje Iz njthovih 2) Riter 1954 1968, 3) Iggers 1972, Schulin 1989. Schulze 1989. Blanke 199) 4) Conze 1956, Kocka 1986" 5) Schieder 1968. 1972 m seminara izisla je nova generacija povjesniéara s demokratskim shva¢anjem, neoptereéena njemaékom historiografskom tradicijom, a dobro obavijestena o radu na socijalnoj historiji w Francuskoj, Britaniji i Sjedinjenim Amerigkim Dréavama. Lrazov sastupnicima tradicionalne dréavno-politiéke historije jest knjige Fritza Fischera "Zahvat za syjetskom moc" iz. 1961, iako je to Jos uglavnom, ttadicionalna diplomatska historija. No, on se bavi njemaékim ratnim ciljevi- ma u prvom syjetskom ratu i dokazuje da su sve polititke grupe zastupale cekspanzionizam, naime, postizanje njemacke hegemonije w Buropi. Prema Fischeru, njemazki su eiljevi u prvom f drugom syjetskom rata sliéni i medu njima postoji Kontinuitet 6 Razumije se da Fischerova knjiga izaziva Zestoku polemiku, jer je u opreci s tvedinjama da je Hitlerovo doba izolirana pojava w jemacko} povijesti, a osim coga, autor drZi da se ciljevi prvoga i drugoga svjetskog rata temelje na imperijalizmu predratnoga razdoblja i strukturi njemackoga drustva. Fischerova kajiga izaziva dakle reviziju interpretacije rnjemacke proslost, ali i radicionalnih standarda profesionalne historije, jer otvara vrata istraZivanju drustvenih struktura, Potraj Sezdesetih godina dolazi do teoretskih rasprava i krititke revizije do- tadasnje znanstvene historije. Osnivaju se nova sveutilista na kojima predaju rladi profesori, neoptereéeni pecatom wilhelmovske i nacistizke Njematke, Koji jasno iskazuju nezadovoljstvo dotadasnjom elitom svoje struke, Nakon toliko peripetija i tragienih posljedica, njemacka historia kreée "s onu stranu historizma" zahvaljujuéi mladima koji odluéno traze nove putove.! ‘Medutim, svladavanje (nacistitke) proslosti (Vergangenheitsbevvilltigung) uu dijehu njemaéke javnosti, kao i medu povjesniéarima, ostaje stedisni pro- bem. Nakon "gubitka povijesti" nacionalni identitet uporiste traze se wuljep- Savanju uspomena koje bi stvorile zajednigku svijest i solidarnost Nijemaca, ane Z4li se racionalno objasnjenje proslosti te stvaranje identiteta na temelju Suvremenih postignuéa, Rije® je "0 proslosti koja ne Zeli pro’, o nacizmu cit se straviéni dometi Zele ublaZitiiako, kako kaZu pobornici kritiGkoga pristupa, "upravo posteno priznate faze nacizma omoguéuju "uspravan hod" Nijemaca, U tome je problem velikoga 'sukoba povjesniara’ (Historikerstreit) ukojem ‘su sudjelovali istaknuti_predstavnici profesionalne histori, Rijeé je o reake ijama na teze da su nacisti¢ka masovna ubojstva, prije svega Zidova, odgovor ‘na Staljinov teror, t. dio opéceuropske obrane od boljsevizma, te o identifi kaciji jedne historijske interpretacije 5 perspektivom njemaéke vojske, na Istocnoj fronti i u tom smislu prikazanoga kraja drugoga svjetskoga rata. 6) Fischer. 196, 1969. 7) Momnmsen 1972" 8) Kocka 1979" 9) Historikertct 1989. Webler 1987. Oe su polemike iu vezi sosnivanjem Njematkoga histonjskoga mazeja. Stolz 1988. 23‘Nakon sjedinjenja Zapadine iIstoéne Njemaéke 1989/90. u tok je novi"sukob ‘edu povjesniarima’. Sada ie€ odvostrukom nadilazenju proslost,naime { nacistigkoga i istofnonjemackoga totalitarnoga sustava. Javijaju se autori koji predlaZu novi nacionalni smisao suvremene povijesti Kako bi se stvorio zajednitki i cjlovic identtet, a drugi opet misle da buduénost demokratske kulture sjedinjene Njemacke ovisio razragunavanju sa svim elementima "ne- svladane" proslosti. Sukobljavaju se interpretacije revizionisigkih nacional- rno-konzervativni te ljevo-liberalnsh intelektualaca i povjesniara, Polemika je, medu ostaim, i izraz dubokoga druStveno-psiholoskoga jaza izmedu z2- padnih i istoénih Nijemaca.!° HISTORIJSKA DRUSTVENA ZNANOST U opreci stradicionalnom njemaékom politigkom historiografijom mladi su se njemacki povjesnigari uputili prema istraZivanju razliGith drwitvenih po- drudja i susreli se s problemima koje su pri njih veé pokusali rjeSavat is- trafivagi u Francuskoj, Sjedinjenim Ameri¢kim Drzavama i Britaniji!! Us- mjerenje na priblizavanje historije i ruStvenih zmanosti ofigledno je w svim velikim historiografijama od pedesetih godina. Mnogi povjesniari drZe kako metode drustvenih zmanosti otvaraju historiji nova podrugja istraZivanja i pomazu boljem rjeSenju osnovnih pitanja, Ta tendencija jaa i zato sto se u GruStvenim znanostima pojavilo nastojanje da se nadide dotadasnji ahistori- ski pristup, wz spoznaju da je analiza suvremenih drustava nemoguéa bez povijesne dimenzije. To usmjerenje previadava u francuskoj "novoj histori ali iu onoj u Sjedinjenim Amerigkim Dréavama. Tradicija britanske Social History temeli se ve na opisnim metodama bez teoretske argumentacie. Okret prema drustvenim znanostima u Sezlesetim godinama u Savezno} Re- publici Njemagko} reakeija je na moralni i metodski slom historizma, a u vezi 5 time na kriza predmeta histori u obrazovanju i javnosti. Postoji nada da Ge se znansivena historia, povezana s druStvenim znanostima, osloboditi historizma, a pogotovo odredenih pojava obnove nacizma. Zato se polemike pobornika novih usmjerenja i predstavnika klasiéne politike historje vode i politickim argumentima, No, nove ideje izazivaju paZnju i izvan Njematke Jedan od razloga je sustavna teoretska rasprava istaknutih njemagkih povjes- nigara. Uostalim zemljama, naime, nema toiko rasprava, simpozia, zbornika ri suprotstavljanja razitivih milena o pojedinim teoretskim pitanjima. Cijeneéi okret pojedinaca iz stare generacije prema socijalnoj historij, pobor- nici "nove" njemaéke histori kritiziraju njihovo izjednagavanje strukturalne 10) Kev (1998) oie ve jin isin 191 ~ 93, oj se na rite maine tae tim problemina 11) Ovoye poglvije preradent i dopunjei tekst Gross 1992, 24 4 socijaine histori, jer strukturalnu historiju Zele primijeniti na sva Zivotna podrugja. Svojim radovima dokazuju da istrazivanje struktura podjednako odgovara i politiekoj povijesti, a "dogadaj" definiraju u smislu povezanosti zbivanja Sto ih suvremenici dozivijavaju kao jedinstvo odredenoga krono- loskog slijeda unutar kojega povjesni¢ar o njima pripovijeda. Dogadaj, dakle, ne nadilazi kronoloski iskustveni okvir onih koji u njemu sudjeluju ili su njime pogodeni. U suprotnosti s time, strukturalna se historija prije svega bavi od- nosima i stanjima, dakle vise nadindividualnim procesima i strukturama, a rmanje pojedinim dogadajima i osobama, U sredigtu paznje vige su uvjeti i prostori opredieljenja ljudi nego motivi i odluke pojedinaca i grupa. Rijet je © procesima relativne trajnosti a ne samo o dogadajima koji podlijezu braim promjenama,o pojavama koje se opisujt i objaSnjavaju analitickim metodama, Strukturalna se historija dakle protivi tradicionalnom shvacanju da se povi- jesno kretanje moze svesti na Ijudsku motiviranu djelatnost, koju povjesni¢ar, spoznaje "razamijevanjem, ina dogadaje, No, ona niposto ne Zli potisnut istrazivanje djelatnosti osoba i dogadaja, jer je i to dio struktura, 2 Pritom neki povjesniari inzistiraju na upotrebi teorija pri obradi socijalno-ekonom- skih j socijalno-strukturalnih spletova uzronosti *Kritgka" socijalnu hiscoriju uvodi grupa povjesniara okupljenih oko novoge sveudlista u Bielefeldu, Kao i struja oko Anal, oni otvaraju prostorraspravi teniunjih nije ijeé ohomogeno) apts jedinstvenim teoreskim programom, Niinov koncept ‘historjske drustwene znanosti" (Historische Saztabwissen- schaft) nije dogmatitno uéenje, nego "ponuda za raspravu’.!3Najpoznatiji predstavnit "bielefcldske Skole” Hans Ulrich Wehler 1 Jurgen Kocka u ras pravama i zbornicima prediozit su program "historske drustvene manost {Gao sociologk, ckoniomski i socijalno-psiholosia informirane histonjske zna- ost Kao strukturalna historia, "historijska drustvena znanost” bavi se pri svega strukvurama 1 procesima kao uvjeuma | posljedicama dogadsj, odlukudjcat~ nosti kojih Ijudi nisu potpuno svjesni, jer uglavnom samo dijelom ili wopée ne odgovaraju njthovim namjerama, Pripadnici te skupine dakle drZe kako se ne moze pisati o povijesti samo kao 0 povezanosti dogadaja, odlula, skustava i djlatnost ud, Zato za objaSnjenje upotrebljavaju analiticki metodski pr- stup i generalizirajuce sheme, a ne iskljuéivo postupke "razaumijevanja". Na {aj bi se nagin historjska znanost priblizila sistematskim druStvenim zna- nostima, s njima diskutirala te upotcbljavala njihove modificirane teorije “Analtigko razmacranje teebalo bi zamijenti pripovijedanje ii dopuniti pasaze pripovijedanja i opisivanja, Pritom postoji shana tendeneja sustavnoga raz~ iniSlianjao vlastitim spoznajno-teoretskim i metodoloSkim pretpostavkama te stoga i sudjelovanja i u Sirim druStyenim raspravama, 12) Kocka 1985" 1985", 19865, Koseleck 1973 13) Historigee Sovialwierenschafodgovaa francuskom i engleskom pojmu Histoire scence Sociale Socal Science History. Za pregld problema soa istorjeuNjematko} vii Rirup 1977. Wehler 1980. Kocks 1985 1985" 1986. 1986". Mommsen 1987. Ritter GAL1989. Blanke 1991. 25Buduéi da pobornici "historijske druStvene znanosti" istitu da se povijest ne smije svesti samo na ljudske namijere, oni Zele pomoéi da suvremenici shvate Sto vile od nesvjesnih i nesvladanih dimenzija proslosti i sadasnjosti. Dakle, “historijsko-Kriticka druStvena znanost” morala bi imati "emancipatorske” i spoznajne interese i jasno teoretsko usmjerenje. Zato je sam pojam "historijska drustvena znanost” imao na poéetku borbeni znaéaj, Zestoke politigke sukobe bielefeldska grupa izaziva "kritikom ideologije’,t predrasuda, mitova i stva- ranja legendi 0 odredenim druStvenim pojavama, koje bi trebalo zamijeniti utemeljenim znanjem, "prosvjecivanjem' 1 objasnjenjem wok, sadrzaja i ‘utjecaja odredenih ideologija u drustvenoj svijestiPostijedt je prije svega odgo- vor na veé spomenuto shvacanje stare generacije povjesni¢ara koja je slavila rnjemagku proslost i nacizam pokusala prikazati kao strano tjelo u njemacko} povijesti. Nasuprot tome, "kritika ideologije"nekih pobornika "historijske dru- Stvene zmanosti" interpretira nacizam kao posljedicu posebnoga puta (Son- derwveg) kojim je nakon 1848. iujedinjenja Njemacke 1870. sprijecena izgrad- nja gradansko-demokratskoga druitva zapadnoga tipa. Protivnici su takvo misljenje o Sonderivegu, dijametralno suprotno onome Sto su prije propovi- jedali Meinecke i Ritter, proglasili ideologijom. No, Webler je drZao kako ima ‘moralnu obvezu zastupati druStveno-politike ciljeve: emaneipaciju, prosvje~ Givanje te kritiku tradicije i moti, Uvjeren je da emaneipatorski angazman nije suprotan znanstvenim navelima. Zato se "historijska drustvena znanost” su- kobljavala s pobornicima jaganja nacionalnog identiteta nakon njemacke na- cionalne katastrofe. U svakom sluéaju, teza 0 "posebnom putu’ u meduvre- ‘menu je uglavnom napustena i “historijska drustvena znanost" danas je samo ‘nanstvena koncepeija kritizirana sa sasvim druge strane, naime od historijske antropologije i historije svakodnevice. Da bismo shvatili znaéaj "histonjske druftvene znanost u sedamdesetim dinama, moramo najprije upoznati interpretaciju ognosa “socijalne”histo- je (Soztalgeschichte, Soctal History) i historije “drustva" (Gesellschaft- sgeschichte, History of Society). Pitanje je na dnevni ted stavio britanski ‘marksistitki povjesnitar Eric Hobsbawm, oznaéivsi ‘socijalnu histori jed- nom od poddisciplina historijske znanost, a *historiju drustva” konceptom sinteze, tj. orjentacije prema Sto obubvatnijo] analizi povijesnih drustava, No, Hobsbawm i ostali autori zadovoljili su se nabrajanjem razii¢itih dru- Sevenih podrudja koja se uglavnom istrazuju svako za sebe, a zajedno se pr blizavaju pozeljnoj History of Society. Izostaloje, dakle, metodsko produbli- vanje toga pristupa.!4 Socijalna je historija, znaéi, poddisciplina ili "sektorska" znanost poput cko- nomske, polititke ili kulturne historije. $ odredenim zakainjenjem, ona iu Saveznoj Republici Njemazkoj dozivijava eksploziju novih tema. Na veliko, zanimanje nailaze problemi staleZa, Kklasa (pogotovo radnistva i gradanstva, ‘a mislim, mane seljaitva), njihov poloza), sastav i ponaSanje, zatim institucije kao obitel, poduzeée, udruzenje, Mnogo se istrazuju drustveni odnosi (rod- [4) Hobsbawmn 1972, O ovom problem vidi poglovlje britansko}historiograii : 276 binski, radni, razligiti oblici komunikacije) i drustveni sukobi. U sredigtu su padaje i proces! uobsnizacje i sndustnalizacje,drustvena mobinosti need nakost.!> Socijaina se historija u praksi ne moze odijeliti od drugih grana manstvene historije, Tako se najprije javila ekonomska i socijalna historija (razvijena u Veliko} Britaniji i Sjedinjenim Ameritkim Drzavama). Socijalna i politieka historija nailaze na poschan interes u Njematko}, a postoje i soci- jaina i kulturna historija. Prema tome, i njemacki su socijalni povjesnigart istrazivali mnogobrojne dimenzije povijesne zbilje, pa je to Sarenilo postalo nepregledno te je nastala potreba za socijalno-historijskt usmjerenim sin- tetickim pokubajima, Zato se pojavio koncept "historije drustva’ (Gesell- schaftsgeschichte) kao sinteze ili "skice za sintezu" koja obubvaca sva povi- jesna podragja ali s naglaskom na druStvenim strukturama, procesimai djelat- nostima u wéem smisu. Misli se da je povijesna zbilja kao predmet historijske znanosti sloZeno jedin- stvo "dimenzija® (politike, ekonomske, kulturne i druStvene u waem smishi) Sto ga treba istrazivati specijalnim poddisciplinama, alii s aspekta spoznaje njihove medusobne povezanosti u cjelini na putu prema Gesellschaftsge- schichte. Nije rijeé o nekim apsolutnim nagelima, jer bi to bilo u suprotnosti 5 liberalnim usmjerenjem zagovornika toga kretanja. Nije to ni ekonomski determinizam, jako su Webler i Kocka optuzivani zbog marksizma, jer su se sluzilt nekim Marxovim "impulsima’ (bez politiékih konsekvencija) u smislu tadaSnjega "neomarksizma’, kombinirajuéi ih s ucenjem Maxa Webera.'® U pokuSaju sinteze isticalo se znagenje drustveno-ekonomskih faktora unu- tar opée povijesti i tako se pokuSavao organizirati prikaz. spleta odredenih Fenomena, Gesellschaftsgeschichte trebala se posluziti teorijama kao kriteri- jem za izbor Ginjenica za istrazivanje, za strukturiranje i sintetiziranje oko Socijalnopovijesne jezgre. Povijesna se zbilja dakle shvaéala kao promjenjiv sustav, kao "drustvo' u Sirem smislu, koje je diferencirano na sisteme-dijelove, a tinjima "drustvo" uw weem smislu bitne uljeve na ostale dijelove, Dakeako, posljednji takoder utjetu na "druStvo" u wem smislu, U doba svoje ckspancije, izmedu 1965. i 1975, njemaéka je socijalna historia rnekako gubila sadrZaj i postajala nalik kameleonu ili zastavi za koju su se vvodile Zestoke bitke, Uostalom, sligne su se Zalbe Gule iu Francusko) i Veliko} Britaniji. Za mnoge povjesnigare socijalna je historija postala maglovit skupni pojam za sve Sto je "napredno’, i to zbog kritike tradicije iu historijskoj zna- nosti iu njemaékom drustwu te zbog poziva na obnovu historijske znanosti, alii kao dio intelcktualnoga faspolozenja oko godine 1968, U osamdesetim godinama problem socijalne historije izgubio je to znacenje. Pretjerana su oéekivanja od moguénosti Gesellschaftsgeschichte nestala, a strah konzer- vativaca od socijalne historie splasnuo. Rasprava o socijalnoj history vibe nije 1 sredistu paznie, ali sve vece mrvijenje istrazivanja na mikroskopske pojedi- nosti trajno podréava, doduse izmijenjeno, pitanje nuznosti sinteze u smish 15) Obavijestio tome ima RiterG.A. 1989, 16) Po tome je pornato djlo J Kocke (1973) o Klasnom druStvuu prvom syetskom ra, aTGesellschaftsgeschichte, Problem Sozialgeschichte i Gesellschafts-geschi- chite bitan je sastavni dio "historijske drugtvene znanosti. Djelo “historijske drustvene znanosti koje je najvibe napadano i o kojem se najvigeraspralialo bila fe Wehlerova knjiga o Bismarck | imperializm, objavijena prvi put 1969.17 U njoj je wvodno prvi put iviito izlozen teoretski pristup jednogs povjesniara, Wehler Zeli poveati strukturalne i dogadajau histori, all priznaje da nije uspio nadiéi napetosti izmedu apstrahirajude sistematike i pripovijedanja, Istie da izlaze teorju izzaslu iz odredenoga hi torijskog iskustva i da je njezina vrijednost vremenski ogranigena. Na cko- nomiju, drustvo, politike i ideje gleda kao na medusobno ovisan sustav uw kkojem se promjene na jednome podrugju proteza i na ostala. Imperijalizamn nastojl objasniti iz promjena Sto ih izaziva industrijalizacija na svim podru- ima drusivenoga Zivota, a pritom se slut teorijama rasta nacionalne cko- nomije, Misli da interpretacija Koja problem ekonomskoga rasta razvijenih zemalja povezuje s njihovim drustvenim promjenama i politikom moze biti prilog opéoj teorjiimperijalizma. Wehler je nadistu da je kod industrjalizacije niet o bezbrojnim, neistovre- ‘menim promjenamau druivenim strakturamai institucionalnim aredenjima, alii usocio-kulcurnim vrijednosnim sustavimai psihigkim stanjima, no tezite polazenaekonomske, drustvene ipoitigke probleme imperijalizma, Tu knjigu, kao i *historisiu drustvenus znanost” opéenito, konzervativni su sljedbeniel historizma Zestoko optuzli da Sarenu slozenosti viSeznaénost povjesti svodi nna modele i teorije koji nisu u skladu s radom poyjesnitara, da ho¢e biti nova integrativna zmanost, da je neomarksisitka, da proizvodi teze umjesto da pripovijeda o pojedinim pouijesnim Ginjenicama, da precjenjuje snagu struk- tura i procesa a potcjenjuje djelatnost povijesnih aktera, da je rijeéo indok- Lrinacfi i ideologifi jer se istige kontinuitet izmedu njemackoga carstva i na- Webler se u nizu lanaka razratunava s otvorenim problemima Gesell- schaftsgeschichte, da bi na kraju opravdao svoje videnje dvjema kajigama koje obuhvaéaju njemagka *historju drustva" od 1700. do 1849.1 Pritom ispravija svoje nekadainje mislienje 0 "histori drustva” kao integracisko} znanosti. Njegovo uvjerenje o nuznost “sinteze” ili skice za sintezu"ostaje, dakake, neuzdrmano. No, sada mijenja shvaéanje da su ekonomsko-socijan faktori bitni pri usmjerenju povijesnih procesa i da bi zato teorija koja se temelji na ekonomsko-socijalnim pokretaékim silama imala najveéu snage objasnjenja. Lz te njegove nove koncepeije proizlaziuvjerenje da industria revolucija nije svjetskopovijesna prekretnica, pa stoga spomenuto djelo potinje povijesnim procesima oko 1700, dake prije industrijske revolucie Njemagko}. Wehler brani Gesellschafesgeschichte kao “regulativnu ideju’ i 17) Wehler 1973. 1976, 18) Weber 1987. Prvisverak obuhvaca rzdoble od feudalizmastaroga carstvado defenzivne modemizacije (1700 1815),2drugirazdoblje od reformne ete da indusaske police

Das könnte Ihnen auch gefallen

• Lucic

  

  Dokument32 Seiten

  Lucic

  AnitaSamardžija

  Noch keine Bewertungen
• Naselja Blizanci - Đan Luka Topalović

  

  Dokument19 Seiten

  Naselja Blizanci - Đan Luka Topalović

  John Luke Clairvoy

  Noch keine Bewertungen
• Lucic

  

  Dokument32 Seiten

  Lucic

  AnitaSamardžija

  Noch keine Bewertungen
• • Zeitschriften
  • Podcasts
  • Noten
• Povijest Umjetnosti Skripta Janson

  

  Dokument20 Seiten

  Povijest Umjetnosti Skripta Janson

  Srle Synyster Beck

  100% (5)
• 

  Von Everand

  Noch keine Bewertungen
• 

  Von Everand

  Noch keine Bewertungen