Sie sind auf Seite 1von 9

Dervi i smrt

Mea Selimovi

1. ROMAN KAO ISPOVIJEST GLAVNOG JUNAKA


- ta je pobudilo Ahmed Nurudina da zapone pisanje svoje
autobiografije?
Pobudio ga je unutarnji nemir zbog hapenja njegovog brata Haruna. Tada je on
osjetio da se mijenja, da mu svijet postao tajna, i on svijetu , da se zaueno
gledaju i ne raspoznaju se i ne razumiju vie, kako pisac kae. Odluio je prenijeti
sve na hartiju, jer nikome ne moe da kae osim sebi i njoj. Zapoeo je pisati
ispovijest, suenje u kome je on i sudija, i svjedok, i tueni, rezime svoje duhovne
borbe.
Motiv maske- jo jedna velika opsesija modernizma. ovjek krije svoje pravo lice,
za javnost postoji drugo, koje slui kao maska, zbog ega je nemogua
komunikacija sa drugim. U tom smislu, Selimovi je napravio fantastian izbor
kada je za svog junaka izabrao dervia, oveka vjere, sa krutom, precizno
utvrenom ulogom u drutvu. Ahmed Nurudin je dvadeset godina iveo u
harmoniji sa svojom maskom; odjednom se okolnosti menjaju, dolazi do
unutranjeg rascijepa i do svijesti o tom rascijepu. Shvata da su mu svi tui, od
ljudi koji ive sa njim pod istim krovom u tekiji (jednom prilikom kae za Mula
Jusufa: "Zar se i on plai mene isto kao i ja njega"), do sopstvene porodice
(oklijeva da zagrli oca, koji sa svoje strane smatra da je Ahmeda izgubio jo pre
nego Haruna). Nikome ne govori o svojoj muci. U trenutku kad poinje da pie
svoju ispovest, Ahmed Nurudin se konano odrie maske i ostaje "go ovek".
-

U kakvim okolnostima pie i koliko se ta situacija odraava na


rekapitulacijski doivljaj zbivanja o kojima eli svjedoiti?

rekapitulacija (novolat.), ponavljanje; saeto iznoenje sadraja predavanja,


spisa, djela, rauna
-

Koji se stilski i umjetniki efekti postiu homodijegetikim (u prvom licu) a


koji heterodijegetikim ( u treem licu) pripovijedanjem?

2. ODNOSI IZMEU OBJEKTIVNOG I SUBJEKTIVNOG GLEDITA


- Po kojim mjerilima glavni lik i narator odabira grau o kojoj pie; za koje
pojave i motive je posebno zainteresiran?
Nakon smrti njegovog brata, ejh Ahmed je ogoren i ispunjen mrnjom i tenjom
za osvetom, i nakon svih naivnih godina napokon uspijeva progledati i otkriti da
je vlast i ne ba tako idealna, kakva se ini nijemim posmatraima, te zbog svega
toga vlast i tenja za osvetom postaju fokus u njegovom ivotu i dva vrlo bitna
motiva koja odreuju dalji tok radnje. Vjerovatno upravo iz ovih motiva potie i
njegovo zanimljivo pripovijedanje koje moemo shvatiti kao ispovijedanje, ali i
suenje.

Kako se zbivanja iz stvarnosti prelamaju u Nurudinovoj psihi? Gradite li kao


itatelji svoj odnos prema pripovijedanim sadrajima samo na onovu
Ahmedove percepcije i interpretacije stvarnosti, ili se vaa slika korigira i
objektivira stavovima drugih likova prezentiranim kroz njihove monologe i
dijaloke dionice?

Roman "Dervi i smrt" je pisan u prvom licu, glavni junak je takoe i narator, i to
nepouzdan. On nema poziciju sveznajueg pripovijedaa, njegovo znanje je
ogranieno takom gledita. Pored tog objektivnog ogranienja, sam junak (kao
pisac ispovijesti) manipulie graom koju ima, esto neto preuti (npr.
pripovijedanje o jutru kad je muselim odbio da ga primi poinje govorei o etnji
na koju je poao poslije toga i svojim uspomenama; tek nekoliko stranica kasnije
saznajemo ta se zaista desilo). Interesantna je epizoda u tvravi, Nurudina
premetaju iz jedne elije u drugu, u kojoj zatie Ishaka, fantomsku linost
zasnovanu na idealizaciji jednog bijegunca, i vodi razgovore s njim. Mi nikako ne
moemo da utvrdimo da li je zaista bilo jo nekoga u eliji ili je Nurudin
halucinirao jer vidimo ono to vidi i on, nema sveznajue instance koja bi nam
protumaila stvari.
Postupak pronaenog rukopisa slui da se stvori utisak autentine ispovesti
glavnog junaka i da onoga ko pria predstavi kao nekoga ko je ivotno vezan za
priu, egzistencijalno zainteresovan da priu ispria. U romanu "Dervi i smrt",
Hasan nalazi Nurudinov rukopis i ostavlja komentar da nije znao da je bio toliko
nesrean. Junak postaje italac, a zatim i pripoveda.
Samo pisanje je jedna vana tema romana. Za Ahmeda Nurudina stvari postoje
tek kad se kau ili napiu, on moda pisanjem pokuava da produi svoj vek, jer
smrt dolazi - mora ostati pisani zapis o njemu. Interesantno je da je njegov brat
bio pisar, da je ubijen upravo zbog jednog teksta, kao i da je osoba koja ga je
odala takoe pisar.
-

Osvijetlite kauzalne veze izmeu naratorove svijesti i kompozicije romana.

3. PROBLEM ISTINE I SVJEDOENJA


- Ahmed Nurudin istie da je njegovo pisanje suenje na kojem je on i
sudija, i svjedok i tueni. Ova tvrdnja moe se shvatiti metaforiki i
doslovno. Svako pisanje o sebi jedna je vrsta samoodbrane. Meutim,
dogaaji u romanu pokazuju da se on stvarno nalazi u svim tim ulogama.
Pronaite primjere koji to potvruju. Kako on sudi (o)sebi i drugima, koga
optuuje i brani, o emu svjedoi?
TUENI: Otac je ivio u naivnom uvjerenju da sam ja bratu mogua zatita
svojim prisustvom i svojim ugledom, a nisam htio da mu pomenem da bratu
moje prisustvo nije pomoglo a da je i moj ugled doveden u pitanje. Kako bi
mogao shvatiti da je dio bratovljeve krivice pao i na mene.

I odgovarao sam svojoj nemonoj istoj misli: da, brat mi je, ali ba zato je
teko, i na mene je bacio sjenku. Ljudi su me gledali podozrivo, podsmjeljivo ili
saaljivo, neki su okretali glavu da nam se pogledi ne sretnu. Uvjeravao sam sam
sebe: to je nemogue, samo ti se ini, svako zna da postupak tvoga brata nije
tvoj, ma kakav god da je.
Jedva sastavljajui slova i jedva shvatajui smisao, proitao sam pismo zemljaka
carigradskog mule, u kome pita valiju zato tako uporno brani kadiju Ahmeda
Nurudina, koji je podstakao pobunu arije i, zbog line mrnje, skrivio smrt
ranijeg kadije, estitog alima i sudije, to je tubom njegove udovice i izjavama
svjedoka dokazano, a postoje i tube najuglednijih ljudi, ogorenih zbog Ahmed
Nurudinove samovolje i tenje da svu vlast uzme u svoje ruke, ime se ogrijeio o
erijat i o visoku carsku zelju da vlast, koja je Padiahu od Boga data i koju on
prenosi na svoje slubenike, nigdje ne moze drati jedan ovjek, jer je to put do
zuluma i nepravde. A ako sve nije tako, i ako valija ima drukije miljenje i druge
razloge, neka mu javi, da bi znao da se ravna.
SUDIJA:
- Sigurno zna na koga vezir misli.
- Ne znam.
- Zna. Valija eli da se on uhapsi.
- Zato da se uhapsi? Opravdao se, nije kriv.
- Vidi, sjetio si se o kome govorim.
Da, sjetio sam se, znao sam sve im sam uo da si doao, znao sam da e traiti
njegovu kou, ali ga ne dam. Svakog drugog bih pustio, njega ne dam.
Nestalo je stida, nelagodnosti, kajanja. Nemam zato da se stidim i kajem, mogu
da se ponosim, mogu da se radujem to nisam na strani zla. Bog je presudio,
narod je izvrio: moja mrnja nije samo moja. Nisam sam, nisam u sumnji, bodar
sam, kao svaki dobar vjernik, koji zna da je na boijoj strani.
Stajao sam i ekao da ta gomila rijei izljulja iz njega, uzbudie sam sebe jo
vie, neka se samo ljute, i mislio kako se svi brinu za njega, kako su uzbueni i
pozlijeeni, a niko se nije rastuio ni rasrdio kad su mene odveli, niko nije rekao
ono to poten ovjek treba da kae za potena covjeka. Ko nije poten, ja ili
oni?
SUDIJA I TUENI
Dobivi carski berat, kojim je silahdar Mustafa platio svoju zahvalnost i potvrdio
moje zvanje, odluio sam da za sve to uinim, pitam samo svoju savjest. Odmah
sam osjetio hladan vjetar oko sebe. Oni koji su me doveli na ovaj poloaj,
odjednom su zautali kad su vidjeli da ne poputam. Ali su se sve ee poeli
javljati glasovi da sam ja kriv za smrt ranijeg kadije. Uzalud sam traio ljude koji
ih pronose, bilo je kao da lovim vjetar. Da li je neko rekao, kad se nije potegla
niija odgovornost, ili su znali i ranije, pa im je sad zatrebalo? Moda me ne bi ni
uzeli da sam bio potpuno ist.
-

Objasni ulogu svjedoka iz kur'anskog motoa prvog poglavlja romana.

Poto ovu knjigu moemo shvatiti kao Ahmed Nurudinovo suenje, onda
uzimamo u obzir da svako suenje zahtijeva svjedoke. Za svjedoka poziva
mastionicu i pero jer smatra da stvari ne postoje dok se ne kau, a on eli
ostaviti zapis o sebi i o svojoj muci. Itd
-

Objasni razliku izmeu ispovijedanja i svjedoenja.

Ispovijedanje najee veemo za ispovijedanje grijeha, to znai oslobaanje


tereta sa nae due. Ispovijed ukljuuje osobu kojoj se ispovijedamo, i koja e
nam olakati muke odrijeivi nas tereta. A svjedoenje ide korak dalje od
ispovijedi, jer u svakom svjedoenju osim oslobaanja tereta koji nosimo postoji
jo jedan, vii cilj- najee konano razrjeenje problema. Svjedoiti moemo o
sebi i svojim postupcima, ali ee o drugim ljudima i njihovim postupcima, jer
svjedoiti o sebi nije ba zahvalna uloga a i takvo svjedoenje je esto
nevjerodostojno.
4. U BEUTNOM MIRU TEKIJE I DOGME
- Definirajte osnovne crte Nurdinovog pogleda na svijet. Kako su vjera i ivot
u tekiji oblikovali njegovu duhovnu fizionomiju?
Nekada roditelji daju imena djeci nastojei da njihova djeca budu ono na ta
upuuje njihovo ime, pa analogno tome moemo posmatrati i ime naeg
dervia Ahmed Nurudin, Ahmed - "stalno zahvalan Bogu"; Nurudin- svjetlost
vjere. Vidimo da je u samom njegovom imenu akcenat stavljen na vjeru, na
duhovni svijet.
Ahmed Nurudin - ejh tekije na poetku je naivni dervi koji vjeruje u ljudsko
potenje i pravedni poredak u svetu. U pitanju je izrazito kontemplativan (sklon
misaonom posmatranju svijeta i ivota) karakter, zatvoren i nesretan ovek koji
je duboko potisnuo sve svoje line probleme. Na iskustvo ejha Ahmeda Nurudina
izbijeglog sa pozornice ivota se ne moe raunati, pa zato sa njim, kao to kae
njegov prijatelj i antipod Hasan, treba razgovarati kao sa djetetom. To je polazna
pozicija, dok se na kraju iskustvo biveg dervia radikalno mijenja jer e i on
ivjeti u svijetu. Kada stekne vlast, morat e da iznutra upozna drutveni
mehanizam sa kojim je u prvi mah doao u sukob. (Kada mu zatvore brata, bez
krivice, i dalje pokuava da odbrani svoja naela, pa se ne odluuje na akciju.
Nakon to brata i ubiju, njega ponize i takoer zatvore - odluuje se na osvetu.)
Na kraju romana, kao novi kadija, postaje dio tog poretka, pa ponovo osea
potrebu da ga brani. Potinjava mu se donosei odluke i presuujui.
Djetinju naivnost i pobono uvjerenje kako je via promisao odredila tokove
sudbine, tragini junak Mee Selimovia izgubio je u odluci da se po svaku cijenu
osveti zbog bratovljeve smrti. Napustivi okrilje vere, dervi e pod pritiskom
porodine tragedije pomisliti da ne postoji pravda mimo ovjekovog staranja za
nju. Ali ako pravda nije zagarantovana kao vii princip, a istina se svede na
interes, onda se obje gube. U igrama vlasti i vladanja, u kojima je privremeno
imao nekog uspijeha, Ahmed Nurudin je izgubljen. Te igre se ne vode prema
principima istine i pravde, nego koristi i upotrebe nasilja. Da bi vladao, do ega
mu je stalo kako bi se izborio za pravdu, Nurudin mora da ini nepravdu. Vlast

unitava ono to bi morao da bude njen osnovni smisao. Zbog toga je Ahmed
Nurudin izgubljen.
-

Koliko je simbolike u opisu tekije ( nadnesena nad rjeicom to se probija


kroz kamen, iz planina )

U ovom opisu ima dosta simbolike jer se Ahmed Nurudin poredi upravo sa
tom rjeicom :
Rjeica je slina meni, bujna i plaha ponekad, a ee tiha, neujna. Krivo mi
je bilo kad su je zagatili ispod tekije i jarkom natjerali da bude posluna i
korisna, da kroz badanj tjera vodeni toak, a radovao se kad je, nabujala,
razruila ustavu i potekla slobodno. A znao sam da samo ukroena melje
ito.
Iz ovog citata moemo shvatiti da je i Ahmed Nurudin ukroen kao rjeica, i
itav svoj ivot mora biti posluan i koristan da bi kao vjerski predstavnik bio
svima dobar primjer. I kad se rijeka uspijeva osloboditi ruei ustavu, on
osjea malo slatko zadovoljstvo, kao da je i sam dobio slobodu koja mu je
esto potrebna. Svaki ovjek poeli sebi nekad dati oduka, da ne ivi po
unaprijed predoreenim pravilima, a Ahmed Nurudinu je jo i tee, jer kako
kae Smatrao sam dunou i sreom da sebe i druge uvam od grijeha. I
sebe, uzalud je kriti.
-

Do ega je Nurudinu vie stalo, do prave vjere ili do pravih ljudi?

Smatram da je Nurudinu vie stalo do prave vjere, jer je i sam svjestan injenice
da su ljudi nesavreni i grijeni, od samog poetka ljudske vrste, ali da bez obzira
na to ovjek treba nastojati da se to vie priblii modelu pravog vjernika.
Grijene misli su kao vjetar, ko e ih zaustaviti? I ne mislim da je to veliko zlo.
U emu je pobonost, ako nema iskuenja koja se savladavaju? ovjek nije Bog, i
njegova snaga je ba u tome da suzbija sboju prirodu, tako sam mislio, a ako
nema ta da suzbija, u emu je onda zasluga?
-

Je li prava vjera ona koja polae samo na duhovne principe a zanemaruje


svjetovne aspekte i egzistencijalnu pragmatiku? Ili je prava vjera u njihovoj
meusobnoj ravnotei?

Govorei o bilo kojoj monoteistikoj religiji polazim od svetih knjiga, za koje se


zna u kojem su periodu nastale. Okolnosti se sve bre i bre mjenjaju, i zbog
toga zagovaram fleksibilnije tumaenje odreenih obaveza koje su propisane
svima. Danas se sve vie spominje pojam moderni(suvremeni) ovjek koji je
prezauzet, govori se i o brzom nainu ivota itd. I dananji ovjek je izgubljen
u vremenu, dok se okrene njegov dan proe, i kako u sve to ukomponirati
vjeru? Zato smatram da je bit vjere potraga za media optima, balansiranje
izmeu modernog naina ivota i naela koja su bila propisana i naim
djedovima, pradjedovima itd. Danas smo naalost svjedoci brojnih pogrenih
radikalnih tumaenja vjere i smisla vjere. Smatram da je ispravno vjerovanje
kad realno sagleda sve puteve kojim moe poi i u svakom trenutku zna
koji je pravi i da njime eli poi, a ne samo radikalno ii u jednom smjeru

smatrajui neljudskim i pogrenim sve to je razliito od tvog. Smatram da ne


treba zanemarivati svjetske aspekte i egzistencijalu pragmatiku, jer ako malo
bolje protumaimo poruku koji nam je uputio Bog uvidjet emo da je uenje i
usavravanje ovjeka jedna od jako bitnih stvari, od svakog vjernika se
oekuje da bude i intelektualac, pa zato onda ne iskorisiti sve to nam prua
ovaj svijet da bi unaprijedili sebe i pribliili se viem cilju?!
5. OD DOGMATIKA DO POBUNJENIKA
- Zato ve ranije Nurudin nije uoio opaku ud vlasti i njene surove metode
obrauna sa nevinim rtvama?
Kao to smo ve spomenuli, Nurudin je imao djeiji pogled na svijet, bio je
jako naivan i smatrao je da je sve u Boijim rukama i da je sve predodreeno
Boijom voljom. Upravo iz tih razloga je smatrao da se sve deava onako kako
je Bog ve odredio. Do zaokreta u njegovom razmiljanju dolazi kada njegov
brat postaje rtva sistema. Jedinu osobu koju je imao uz sebe je upravo bio
njegov brat, njemu najblia osoba (iako se iz Ahmed Nurudinovog izlaganja i
ne primjeuje posebna veza) . Kad je tvom blinjem uinjena nepravda,
nijednoj dogmi vie nema mjesta.
-

Objasnite Nurudinovo ponaanje u konfliktu izmeu dogmatske


principijelnosti i potrebe da se brzo i uspjeno djeluje?

Kao to sam ve navela, kad je tvom blinjem uinjena nepravda, nijednoj


dogmi vie nema mjesta. Skoro svaki ovjek je doao u neku bezizlaznu
situaciju, svako je imao neku prijelomnu taku kad se zapisao Boe ima li te?
Zato mi se ovo deava? I tad mnogi pokleknu, izgube nadu i VJERU, a neki
samo ojaaju.
Urazumi me, Boe. Nikad nisam s takvim nerazumnim bijesom mislio o
ljudima i ivotu. Uplaio sam se. Odakle ta elja da nieg ne bude?
-

ime je motivisan Nurudinov preobraaj u buntovnika. Koliko je svako od


nas u odreenim ivotnim situacijama slian Nurudinu? Koliko je istine u
konstataciji da sve dok nam je dobro za negativne pojave u drutvu ne
znamo, ili, ako znamo, one nas se ne tiu sve dok nismo lino pogoeni?

Objanjeno ve.
6. MOTIV LJUBAVI I PRIJATELJSTVA
- Postoje li u romanu primjeri koji dokazuju da je Nurudinovo moralno
istunstvo proizvod sujete i egoizam?
- Uoite razlike izmeu Nurudinovog i Hasanovog poimanja ovjekoljublja i
prijateljstva. ime je motivisano prijateljstvo izmeu Nurudina i Hasana?
- Opiite okolnosti u kojima Nurudin izdaje Hasana. Na koji mu nain Hasan
ipak spasava obraz u narodu?
Nurudin je bio primoran izdati jedinog prijatelja jer je bio pod pritiskom valije.
Hasan je pomogao u bijegu Dubrovaninu, koji je pisao loe o vlasti u
njihovom vilajetu, to je naravno zasmetalo viim krugovima koji su se nali

uvrijeenim. Svi su vjerovali da je Nurudin pomogao Hasanu da pobjegne, ali


Hasan alje pismo u kojem sviju izvjetava da Nurudin nema veze s tim.
-

Prokomentirajte Hasanovu biljeku na kraju Nurudinovog spisa.

Hasan je bio jedina osoba prema kojoj je Nurudin osjeao ljubav i jedina osoba
prema kojoj se Nurudin ponaao drugaije. Moda upravo zbog toga Hasan
nije mogao uvidjeti koliko je mrnje nosio u sebi i koliko je bio nesretan.
-

Koje su etike i karakterne pretpostavke uvjeti istinskog prijateljstva?

Prije svega, u izgradnji svakog odnosa potrebno je dosta povjerenja, dosta


vremena provedenog zajedno da bi pronali zajednike take ali i razliite.
Pravi prijatelji uvijek trebaju biti odani i iskreni jedni prema drugima. A to se
tie karakternih pretpostavki, pretpostavljam da to varira od pojedinca do
pojedinca. Neki e rei da se suprotnosti privlae ( kao to je sluaj i sa
Ahmedom i Hasanom koji je njegov antipod), a drugi e rei da se slini
privlae.
7. SLIKA VLASTI
- Ahmed Nurudin je dugo ivio u zabludi da je vlast data od Boga i da je kao
takva olienje pravde-pravednosti. Pokaite kako ga je zbilja otrijeznila. Da
li je Harunov sluaj samo incident ili nain funkcionisanja sistema? Koga
vlast titi a koga kanjava?
Vjerujem u sudnji dan i u vjeni ivot, ali sam poeo da vjerujem i u
strahotu umiranja , u strahu pred tom neprozirnom crninom.
Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je poelo dobivati udne
razmjere, nisu to vie bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata
kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet moe toliko
izobliiti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjaka krv, i niko je
utiati ne moe.
Trebalo bi se moliti, traiti milost od Boga za sve grijene, ili kaznu, da ih
urazumi. Obuzimala me srdba, kao groznica, kao nastup. Zar nita ne
pomae sve to inimo? Je li rije boja koju propovijedamo mutava i glinena,
ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se rui
kao trula ograda pred krdom divljih strasti?
Znao sam za nemire i uzbune u sebi i ranije, ali to je nailazilo i odlazilo, kao
trenutno gubljenje svijesti, kao neobjanjivi prkos redu u sebi. Bila su to
kratka posrtanja, koja nisu ostavljala traga. A te noi inilo se da me zadesila
potpuna pometnja, da su sve veze popucale u meni, i da nisam ono to sam
bio.
Prije deset dana, dok brat nije zatvoren, bilo bi mi svejedno, ma ta da
uinim, bio bih miran, sad sam znao da je to odreivanje, zato sam ostao na
pola puta, neodreen. Sve je bilo mogue, a nita se nije ostvarivalo.

Obuzeo me stid. Zbog straha, zbog kukavike sebinosti, zbog njegova


prezira, zbog prava na grubost, zbog dosade koju nije krio, zbog toga to me
ponizio, to je razgovarao sa mnom kao da sam haml, softa, dumanin.
To mi je dunost, i po boijim i po ljudskim zakonima, svako bi mogao da me
pljune ako bih se ogluio o to svoje pravo. I sve nas, kad bi se to pravo
osporilo. Jesmo li postali ivotinje, ili gori od ivotinja?
Desilo se ono ega sam se najvie plaio, reeno mi je da branim
brata, suprostavljajui se zakonu. Ako je zaista tako, ako nekome
izgleda je tako, jer znam da nije, ako ljudi budu mislili da ja svoj lini
gubitak pretpostavljam svemu izvan mene, onda je sve ispalo kako
najgore moe biti, i moja mutna strahovanja bila su opravdana. A
najgore je to u stvari nisam branio brata, samo sam se u jednom
nerazumnom trenutku pobunio protiv strane surovosti, anisam bio
ni na njegovoj strani ni na muselimovoj strani. Nisam bio nigdje.
Harunov sluaj je nain funkcionisanja sistema. Harun je kao pisar, naiao na
dokumente koje nije trebao vidjeti i umjesto da se pravi kao da nije nita ni
vidio, on se pobunio i zbog toga je morao biti uklonjen. Vlast titi samo one
koji su slini njima, a sve one koji su na tragu istine o nainu upravljanja i na
tragu mutnih radnji vlasti, moraju biti uklonjeni.
-

Osvijetlite sa moralnog stanovita predstavnike vlasti u kasabi- likove


kadije, muselima, muftije.
Kako se ponaa Nurudin kad i sam postane kadija?

Govorio je kako su mislili da e on moi biti njihova marioneta, ali on e biti


pravedan kadija. To je opet bilo naivno razmiljanje, to i pokazuje naredba
valije koji trai od njega da postupa po njegovom nalogu. Tanka je granica
izmeu pravde i nepravde.
8. MORALNI PROBLEMI U ROMANU
- Prikaite sukobe dobra i zla na drutvenom planu (vlast, narod,
pobunjenici, nevine rtve).
Harun vlast, Ishak-vlast, Nurudin- vlasti, Hasan- vlast
-

Prokomentirajte primjere koji pokazuju da Nurudin iz straha od malih


grijehova dozvoljava da se razmahne veliko zlo.
Vrednujte humanizam kao princip i humanizam na djelu
Kakvu funkciju u romanu ima bjegunac Ishak?

Bjegunac Ishak je simbol Ahmedovog nostalginog vraanja u svijet uspomena


ali i obrazac s kojim se nikad nee poistovijetiti (jer Ishak ivi po mjeri vlastiti
ljudskih mogunosti, sam oblikuje svoj ivot).
-

Moete li se suglasiti sa Selimovievim uvjerenjem da posjedovanje vlasti


neizostavno izaziva moralnu deformaciju linosti? Postoje li izuzeci ( u
povijesti, u vaem linom iskustvu sa ljudima koje poznajete)?

Slaem se sa Selimovievim uvjerenjem da posjedovanje vlasti neizostavno


izaziva moralnu deformaciju, samo to jaina deformiteta zavisi od pojedinca.
Neki ljudi ipak e pronai neku mjeru i granicu, dok e drugi prei svaku
moralnu granicu da bi zadovoljili svoju glad za moi.
9. MOTIV DJETINJSTVA I SREE
- U kojim prilikama se Ahmed Nurudin sjea svog djetinjstva? emu je ono
suprostavljeno?
Sjea se djetinjstva u tekim situacijama, kad poeli da je dijete a ne ve
formiran ovjek koji ima probleme:
Ali sam, zaudo, dugo poslije pamtio tu stidnu slabost kao beskrajno olakanje:
na as samo bio sam izdvojen iz svega i vraen u djetinjstvo, pod neiju zatitu,
osloboen godina, dogaaja, muka odluivanja, sve je bilo predato u jae ruke od
mojih, bio sam divno nejak, bez potrebe za snagom, zatien ljubavlju koja sve
moe.
-

Kakvo simbolino znaenje ima enja za zlatnom pticom?

zlatna ptica i snovi; vrijeme harmoninosti u ovjeku, kada se ne sluti


sloenost ivota, njegove tajne i zamke koje on postvlja pred ovjeka. Znai da je
enja za zlatnom pticom, enja za naivnim i nevinim dobom.
-

Umije li Nurudin svoju radost dijeliti s drugima? Moe li usamljen ovjek


biti sretan?

Niti u jednom trenutku se nije moglo naslutiti da je Ahmed ak i mogao biti


sretan. Da li to proizilazi iz njegove usamljenosti ili ogorenosti, to je upitno, ali je
sigurno da takav ovjek ne moe biti sretan. Moe se zadovoljiti ali ne i usreiti.
-

Potkrijepite misao o ljudskoj srei Selimovievom maksimom ovjek je


uvijek na gubitku ako se nae smisao u ljubavi. Uporedite ovu misao sa
izvornim kur'anskim ajetima iz sure Al-Asr. Svaki je ovjek na gubitku. ()
Osim onih koji vjeruju, koji ustrajavaju na dobru, koji preporuuju istinu i
koji preporuuju strpljenje.

Klju ovjekove sree i opstanka sadran je u tome koji smo put odabrali. Ako
ovjek poe putem osvete, moi i mrnje,nema mu spasa ( uvijek je na gubitku ).
ivot ima smisla jedino ako se pronae put dobrote, ljubavi i plemenitih ciljeva,
ako se ovjek okrene ovjeku i u njemu pronae sebi bliskog.