Suvremene socioloke teorije

1.

to je to socioloka naracija, koji su postklasini sociolozi?

Sociologija je ona znanost iji su pripadnici stvarali i danas stvaraju tekstove koji ljudima objanjavaju njihova
drutva kao i njihovo mjesto u tim drutvima. Ti tekstovi su uli u rezervoar (spremnik) onih velikih naracija
ovjeanstva, s kojima i pomou kojih se to ovjeanstvo potvruje u svome postojanju. Temeljem toga
sociologija se pojavljuje kao znanost koja permanentno proizvodi i interpretira tekstove, od kojih se neki mogu
ubrojiti u velike pripovijetke ovjeanstva.
J. F. Lyotard kae da se ve nekoliko desetljea nalazimo se u "krizi" velikih naracija. Dananji, postmoderni ljudi
su "odarani" doveli su legitimacijsku snagu velikih naracija u sumnju, u razdoblju postindustrijskih drutava
velike su naracije o svijetu i povijesti izgubile svoju mo vaenja i nastupilo je vrijeme raspada "velikih naracija".
Kaesler istie sociologe ije su velike naracije dale prinos orijentaciji suvremenih ljudi: Marx, Weber, Elias,
Luhmann, Parsons, Habermas, Bourdieu i Giddens.
Post klasini sociolozi su: Zygmunt Bauman, Alain Touraine, Michael Foucault, Thomas Luckmann, Jean
Baudrillard, Immanuel Wallerstein, Theda Skocpol, Hartmut Esser, Ulrich Beck, Bruno Latour.

2.

Kako je Giddens objasnio strukturu, sustav i strukturaciju?

Struktura - reprodukcija drutva kroz prostor i vrijeme temelji se na dualitetu strukture
- povezivanje onih koji su prisutni u prostoru i vremenu.
- struktura nije izvan individua, nego se ostvaruje u socijalnim praksama
- strukturu ne treba izjednaavati sa socijalnom prisilom ona djelovanje ograniava i omoguuje =
struktura ima okvire.
- struktura nije ovisna o znanju koje socijalni akteri imaju o svom

svakodnevnom ivotu.

Dualitet strukture znai da"strukturalni elementi socijalne strukture i djelovanja subjekata nisu suprotstavljeni"
Struktura je kod Giddensa stalno smjetena u samo djelovanje.
Pojmovi "struktura" i "djelovanje" oznaavaju samo analitiki razliite momente stvarnosti strukturiranih sustava
socijalnog djelovanja.
Same strukture postoje uvijek samo u obliku djelovanja ili praksa ljudskih individuuma.
Sredinje znaenje pridaje pitanju kako socijalni sustavi povezuju prostor i vrijeme.
Drutvene strukture nisu suprotstavljene djelovanjima aktera, nego neposredno utjeu na ta djelovanja = dualitet
djelovanja i strukture.
Strukturacija - uvjeti upravljanja kontinuitetom ili transformacijom struktura pri emu dolazi do reprodukcije
sustava.
Ciljevi teorije struktuacije - obnavljanje teorije drutva i stvaranje nove teorije drutva
- povezivanje klasa i stalea
- povezivanje makro i mikro teorija
- jednak odnos prema djelovanju i strukturi
- polazite socijalno-znanstvenih istraivanja nije niti individuum niti drutvo
Njegova teorija strukturacije treba iznova fundirati socijalnu znanost od antropologije do socijalne geografije u
jednom opem metodolokom prostoru.
Polazite: pitanje o odnosu individuuma i drutva u tijeku konstitucije socijalnog poretka. Kritizira starije teorije
koje nisu u stanju shvatiti individualno. Za klasno-strukturiranje prije je odgovoran mi-osjeaj lanova klase nego
ekonomska struktura. Cilj je stvoriti socijalnu teoriju drutva,ta teorija treba biti makroteorija.

Temeljni pojmovi teorije strukturacije:

- praktina svijest
- strukture (institucionalne; karakterizira ih odsutnost subjekta, ali

ipak nisu bez

individuuma; tehnike i postupci koji do izraaja dolaze u praktinoj svijesti)

- pravila i resursi
- prostor, vrijeme
- djelovanje

Tri oblika prostornosti: 1. regije,

2. prostorni aspekti tijela, pokreta u prostoru i vremenu,
3. mjesne institucije i konvencije (sklapanje braka kod matiara i/ili u crkvi)
Prostor i vremenitost mijeaju se u suvremenim drutvima; za odvijanje razliitih aktivnosti predviena su
odreena vremena i mjesta
Tri oblika vremenitosti: 1. ivotni tijek,
2. dnevno ponavljanje socijalnih aktivnosti,
3 institucionalno
Sustav - reproducirani odnosi izmeu aktera i kolektiva, organizirani kao uobiajena socijalna praksa.
Socijalni sustavi ukljuuju relaciju meupovezanosti izmeu individua ili grupa. Socijalni sustavi su sustavi
socijalnih interakcija. Sustavi imaju strukture, tonije imaju strukturalna odgovornosti tj. nisu strukture same za
sebe.
Drutveni sustav jednostavno je obrazac drutvenih odnosa koji postoji u nekom prostorno-vremenskom odsjeku
(npr. VB 19. st. je socijalni sustav jer je zemljopisno definirana u prostoru i u odreenom vremenskom razdoblju; u
tome se prostorno-vremenskom odsjeku reproducirao skup odnosa i drutvene prakse
3.

Giddens- definiraj zdrav razum, zajedniko znanje i dualitet hermeneutike.

Zdravi razum (zdravorazumsko znanje): pojedinac ga dijeli s drugim pripadnicima drutva i ono omoguuje
ljudima da ive i meusobno komuniciraju; takvo je znanje bitno za ostvarivanje praktinih zadaa u
svakodnevnom ivotu (npr, slanje pisma poiva na zdravorazumskom znanju i postojanju zajednikih tipifikacija:
osoba koja alje pismo pretpostavlja da e druga osoba biti u stanju prepoznati komad papira s nekim natpisom
kao pismo i da e ga isporuiti na adresu navedenu na omotnici).
Dvostruka hermeneutika u odnosu sociologije i njezina predmeta.
Zajedniko znanje: koje posjeduju akteri u proizvodnji socijalnih susreta nisu poznati akterima u eksplicitno
kodificiranom obliku. Obrazloenja koja su akteri sposobni podnijeti kao svoje razloge su ogranieni ili su subjekt
razliite mogunosti artikulacije, s obzirom na preutnu ukljuenost zajednikog znanja.
Struktura utjee na ljudsko ponaanje zbog znanja koje subjekti imaju o svojem drutvu. postoji velika zaliha
"uzajamnog znanja" o tome kako ii dalje ili kako izvesti stvari. Iz toga to su nauili, akteri znaju kako se ponaati
u svakodnevnom ivotu i kako ispuniti ciljeve. Rutinsko, svakodnevno ponaanje stalno se izvodi i ne zahtijeva
vee razmiljanje. To je tako jer se ukljueni akteri oslanjaju na svoje znanje o drutvenim pravilima koja postoje
u drutvenoj strukturi.

4.

Giddens dualnost strukture, u kakvom su odnosu struktura i djelovanje?

Dualitet strukture povezivanje onih koji su prisutni u prostoru i vremenu, reprodukcija drutva kroz prostor i
vrijeme temelji se u dualitetu strukture.
Na strukturu se mora gledati kao na dualnu ona je medij i posljedica prakse koja stvara drutveni sistem,
struktura oblikuje ljudsko djelovanje (praksu), ali to isto djelovanje stvara i reproducira strukturu. Struktura nije

izvan individua, nego se ostvaruje u socijalnim praksama, nije socijalna prisila, ne ugroava nego motivira
djelovanje. Nije ovisna o znanju koje imaju socijalni akteri u svakodnevnom ivotu. Strukturalni elementi socijalne
strukture i djelovanja subjekta nisu suprotstavljeni. Struktura je smjetena u stalno djelovanje zapoinje u
djelovanju pojedinca, postaje vidljiva u individualnom djelovanju.
5.

Tri oblika svijesti u strukturaciji kod Giddensa?

Giddens razlikuje 3 oblika svijesti. Predlae ih umjesto psihoanalitikog trojstva ogr-superego-id.
1) Praktina svijest obuhvaa praktine vjetine i znanja koje ljudi imaju i koriste u svom ponaanju, a koji
obino nisu verbalno artikulirani jer se upotrebljavaju automatski umjesto da se o njima raspravlja;
2) Diskurzivna svijest sposobnost voenja racionalne rasprave i navoenja razloga za svoje postupke;
3) Nesvjesne motivacije- motivacija djelovanja- mogue povezati sa nepoznatim uvjetima djelovanja, a njih pak s
neeljenim posljedicama djelovanja.

6.

Bourdieu Polje i praksa, kapital

Polje nije precizno omeena, statina domena ili podruje nego dinamino polje sila. Formalna definicija: polje
je mrea ili konfiguracija, objektivnih odnosa izmeu poloaja.
Polja su segmenti na koje se dijeli inae prazan i uopen pojam drutva. Svako polje je djelomino u odnosu na
ostala, slijedi vlastitu logiku, odnosno u njemu se odvija njemu svojstvena igra s vlastitim pravilima. Ono
predstavlja sistem objektivnih sila, smjeten u obrazac. U polju se odvija neprekidna konkurencija i borba izmeu
aktera koji pokuavaju ouvati ili unaprijediti svoj poloaj primjenjujui razliite strategije, u skladu sa svojim
habitusom i putanjom. Polje je uvijek dinamino i
podlono preoblikovanju.
Polje i kapital se ne mogu razdvojiti.odreena vrsta kapitala je ono to djeluje u datom polju, a granice polja
odreene su granicom prostiranja djelovanja tog kapitala.
Pojam polje se suprotstavlja pojmu aparata ili sistema.
Pojmom polja Bourdieu u kasnijim fazama potpuno zamjenjuje terminologiju zasnovanu na pojmu klase koja je u
njegovim prvim radovima jo uvijek nosea.
Praksa - sredinji pojam Bourdieove prakseologije
- sve ono to ljudi ine u svojim svakodnevnim aktivnostima, praksa je ono to ljudi rade u svom
praktinom, neteorijskom, ne reflektiranom odnoenju prema svijetu, a naroito naini na koje pokuavaju
poboljati svoju situaciju ili sprijeiti njeno pogoranje. Najkrae reeno, praksa je rezultat interakcije habitusa i
polja: habitus x kapital + polje = praksa.
Kod Bourieua praksa je dvojako zanimljiva praksa kao sve ono to ljudi rade u svakodnevnici, ali i znanstvena
praksa kao posebna vrsta prakse koja se moe i mora podvrgnuti analizi.
Kapital postoje etiri vrste kapitala:
ekonomski (novac i materijalni predmeti),
simboliki (presti,autoritet, status)
kulturni (ukus i potronja),
socijalni (uspostavljene socijalne veze koje se mogu aktivirati)

7.

Bourdieu Habitus
Habitus je sistem trajnih, prenosivih dispozicija koji slui kao generativna osnova praksi, odnosno skup steenih
obrazaca miljenja, ponaanja i vrednovanja koji uspostavljaju vezu izmeu drutvenih struktura osobne povijesti.

Stie se socijalizacijom u odreenom drutvenom poloaju. Sastoji se od mentalnih i tjelesnih matrica koje
praktino usmjeravaju djelovanje od najautonomnijih radnji (dranje, nain govora), preko osnovne orijentacije u
svijetu, do vrijednosnih opredjeljenja. Habitus je otjelovljena povijest-aktivno prisustvo itave prolosti.
Pojam habitusa izumljen je da bi se objasnio paradoks da ljudsko ponaanje moe biti orijentirano prema nekom
cilju, bez svijesti o tome.
Habitus je sistem trajanja transpozabilne dispozicije koja integrira prola iskustva, funkcije i akcije te omoguuje
postizanje raznih zadataka. On je poveznica izmeu povijesti i drutvene uvezanosti, s jedne strane, i konkretnog
ponaanja, miljenja pojedinca, s druge strane.
Pojam habitusa razvija u: prvim istraivanja u Aliru (enidbeni obiaju Kabula), u studiji o nainima drutvene
uporabe fotografije.
U svakodnevnom jeziku habitus znai izgled, pojavna slika, nastup pojedinog ovjeka, upuuje na posebnost
osobnog stila ponaanja. Stilovi nisu osobni nego drutveno odreeni.
Pojam habitusa mu slui: da pokae dijalektiku objektivnih i prihvaenih struktura, da prevlada umjetnu
razdvojenost objektivizma i subjektivizma. U habitusu nekog ovjeka se pokazuje ono to ga ini drutvenim
biem, pripadanje odreenoj klasi daje peat tog postojanja, npr. tko je roen u obrtnikoj obitelji ima razliit
habitus od onog tko je roen u plemikoj obitelji.
8.

Komunikacijsko djelovanje to Habermas podrazumijeva pod tim pojmom, navedi i objasni ukratko tri
zahtjeva za vaenjem koje sugovornik implicitno postavlja.
Pojam komunikacijskog djelovanja zahtijeva da aktere promatramo i kao govornike i sluaoce koji uspostavljaju
odnos s neim u objektivnom, subjektivnom ili socijalnom svijetu i pri tom jedan drugom postavljaju zahtjeve za
vaenjem koji mogu biti prihvaeni i osporeni.
Sporazumijevanje funkcionira kao mehanizam koordiniranja djelovanja. Komunikacijsko djelovanje slui za
predaju i obnovu kulturnog znanja, socijalnih integracija i solidarnost te oblikovanje osobnih identiteta. Akteri vie
ne uspostavljaju direktan odnos s neim u objektivnom, socijalnom ili subjektivnom svijetu, ve svoje iskaze o
neemu u svijetu relativiraju zbog mogunosti da drugi akteri ospore valjanost tog iskaza.
U svakodnevnoj komunikacijskoj praksi nema potpuno nepoznatih situacija. Pojmove komunikacijskog djelovanja
i ivotnog svijeta Habermas je intuitivno izveo iz relacija socioloke diskusije. Komunikacijsko djelovanje nije
samo proces kulturnog sporazumijevanja, nego i sudjelovanja, interakcijama i stvaranju identiteta. U
komunikativnoj praksi ljudi se koriste govorom usmjerenim razumijevanju.Svakim se komunikacijskim inom
formuliraju odreeni zahtjevi vaenja. Komunikativno djelovanje je usmjereno na razumijevanje. U sreditu se
nalazi koordinacija djelovanja aktera.
Zahtjevi za vaenjem :

1. Istinitost poruke,
2. Iskrenost/ vjerodostojnost,
3. Legitimitet poruke/ tonosti.

U normativnom soc. svijetu iskaz je vaei ako je istinit. U subjektivnom svijetu iskaz je toan ako je
vjerodostojan. U objektivnom svijetu injenica vaee je ono to je istinito. Ta pravila su univerzalna.

9.

Habermas - kolonizacija svijeta ivota

Kolonizacija svijeta ivota je potpuno podinjavanje svijeta ivota sustavu. Manifestira se kroz pojavu gubljenja
smisla, anomiju i smetnje kod osobe. Za njega je kolonizacija svijeta ivota unutarnja kolonizacija.
Dvostruki pojam drutva: sustav i svijet ivota.
Svijet ivota je nama povjereno podruje dnevne ivotne prakse iskustva svijeta. Nismo svjesni tog znanja iz
svijeta ivota. Jezik i kultura su konstitutivni za svijet ivota. Pojam sustava se nalazi iza pojma svijeta ivota.

Za Habermasa samo gospodarstvo i drava imaju znaajku sustava. Mo sustava snanija je od svijeta ivota i
ugroava mnoga podruja svijeta ivota. Znaajka suvremenih zapadnih drutava je upadanje sustava u svijet
ivota . imperativi iz sustava prodiru u razliita podruja djelovanja.
10. Habermas - strukturalne komponente svijeta ivota - navedi i objasni
Gledano s funkcionalnog aspekta sporazumijevanja, komunikacijsko djelovanje slui za predaju i obnovu
kulturnog znanja; s aspekta koordiniranja djelovanja ono slui za socijalnu integraciju i stvaranje solidarnosti; s
aspekta socijalizacije komunikacijsko djelovanje slui za oblikovanje osobnih identiteta.
Ovim procesima kulturne reprodukcije, socijalne integracije i socijalizacije odgovaraju kultura, drutvo i osoba kao
strukturalne komponente ivotnog svijeta.
Kultura = zaliha znanja iz koje pojedinci u komunikaciji crpe interpretacije sporazumijevajui se o neemu u
svijetu
Drutvo = legitimni poredci kojima sudionici u komunikaciji reguliraju svoju pripadnost drutvenim grupama i time
osiguravaju solidarnost.
Linost = kompetencije koje neki subjekt osposobljavaju jezino i djelatno.
Interakcije- medij u kojem se reproduciraju kultura, drutvo i osoba
11. Habermas tri strukturalne komponente svijeta ivota, opii ih i koja odgovara kojem procesu
reprodukcije: kulturna reprodukcija, socijalna integracija i socijalizacija
Gledano s funkcionalnog aspekta sporazumijevanja, komunikacijsko djelovanje slui za predaju i obnovu
kulturnog znanja; s aspekta koordiniranja djelovanja ono slui za socijalnu integraciju i stvaranje solidarnosti; s
aspekta socijalizacije komunikacijsko djelovanje slui za oblikovanje osobnih identiteta.
Ovim procesima kulturne reprodukcije, socijalne integracije i socijalizacije odgovaraju kultura, drutvo i osoba kao
strukturalne komponente ivotnog svijeta.

3 strukturalne komponente svijeta ivota:

KULTURA

DRUTVO

OSOBA

odgovaraju sljedeim procesima reprodukcije:

KULTURNA REPRODUKCIJA

SOC. INTEGRACIJA

SOCIJALIZACIJA

12. Di Maggio i Powel to je izomorfizam

Izomorfizam (izo = jedan, morfe = oblik) openito definiraju kao ograniavajui proces koji prisiljava jedinku
populacije da nalikuje drugim jedinkama koje se suoavaju s jednakim skupom okolnih problema.
Preneseno u jezik organizacija to znai da se organizacijske karakteristike odreuju u smjeru poveane
kompatibilnosti s karakteristikama okoline tih organizacija.
Za sama organizacijska polja autori razlikuju dvije vrste izomorfizma konkurencijski i institucionalni.
1)

konkurencijski vrsta izomorfizma koja je karakteristina za trinu konkurenciju, uz uvjet slobodnog i

otvorenog trita. Koncept konkurencijskog izomorfizma prikladan je za objanjenje dijela procesa birokratizacije;
znai moe se primijeniti i na rani stadij donoenja inovacija.

2)

institucionalni institucionalni izomorfizam je onaj na kojeg se autori koncentriraju, a prikladniji je modernom

svijetu organizacija gdje promjene idu u smjeru jednoobraznosti polja.

Tri su vrste institucionalnog izomorfizma:

1) prinudni izomorfizam rezultat openito svih formalnih i neformalnih pritisaka koje vre organizacije na druge
organizacije koje su ovisne o njima, te nekih kulturnih oekivanja u drutvu u kojem organizacija djeluje. Nastaje
iz politikog utjecaja i problema legitimnosti. Npr. pritisci mogu biti razliiti dravni standardi koje organizacije
moraju potovati, zakonske odredbe i sl., ali ovaj tip izomorfizma moe nastajati i bez posredstva drave npr.
kada kompanije podrunice nalikuju na ''matinu'' tvrtku...ili na neto neformalnijoj razini potreba za
hijerarhizacijom razliitih udruga da bi se udovoljilo razliitim prohtjevima predstavljanja te udruge itd.
2) mimetiki procesi (mimetiki izomorfizam) ovi procesi nastaju kada se organizacije nalaze u stanju
neizvjesnosti u pogledu svojih ciljeva ili sredstava kojima bi ih postizali. Ukratko ovo je imitacija, tj. modeliranje po
uzoru na druge organizacije. Ovo modeliranje se eksplicitno moe provoditi putem consulting tvrtki, ili neto
suptilinije kada se model organizacije prenosi putem prelaska radnika iz jedne u drugu organizaciju ili pak
poslovnim transakcijama izmeu organizacija. Openito se organizacije modeliraju po uzoru na one organizacije
koje dre uspjenima i legitimnima.
3) normativni pritisci ova vrsta izomorfizma je usko vezana uz profesionalizaciju. Profesionalizacijom autori
podrazumijevaju kolektivno nastojanje pripadnika nekog zanimanja da definiraju uvjete i metode svog rada,
kontroliraju ''proizvodnju proizvoaa'' , te da uspostave kognitivnu osnovu i legitimaciju za autonomiju svog
zanimanja.

13. Collins seksualni interakcijski lanci

2. Seks kao interakcijski lanac

Rezultati seksualne
interakcije
Grupna solidarnost(
ljubav)

Kontakt
tijela

Meusobna
panja

Razvijanje individualnog
seksualnog nagona
Simboli socijalne veze

Emocionalni
stimulansi

Zajedniko stanje fizike

i emocionalne
uzbuenosti
Privatnost

RAST INTENZITETA INTERAKCIJE KROZ

USKLAIVANJE ZAJEDNIKOG RITMA

Razvijanje moralnih
standarda
Ljutnja na sve one koji predstavljaju
prijetnju seksualnom interakcijskom
lancu
Kazna

Za razumijevanje gornje sheme, vano je naglasiti da sve posljedice koje proizlaze iz takve seksualne interakcije
podrazumijevaju iznimno visok stupanj intenziteta seksualnog odnosa. Takav seks podrazumijeva da par, uz
meusoban kontakt tijela, emocionalne stimulanse, grupnu kooperaciju i meusobnu panju, dolazi u zajedniko
stanje fizike i emocionalne uzbuenosti uz gotovo redovitu prisutnu potrebu za privatnou. Takva seksualna
interakcija rezultirati e grupnom solidarnou, esto i ljubavlju, razvijanjem individualnog seksualnog nagona
(pojedinac doslovce ui i prepoznaje svoje seksualne preferencije kroz samo iskustvo seksualnog odnosa), razviti
e se odreeni simboli socijalne veze (materijalni i nematerijalni, na taj nain ljubavni par eli se predstaviti

drutvu i zahtijeva da ih drutvo prepoznaje kao cjelinu) te razvijanje odreenih moralnih standarda. Ti moralni
standardi, ako oni bivaju prekreni, mogu dovesti do ljutnje na sve one koji predstavljaju prijetnju seksualnom
interakcijskom lancu, te e oni potom biti kanjeni. Kazna moe biti odreena drutvena osuda ili jednostavno
iskljuivanje neeljenog pojedinca iz daljnje interakcije, koja dakako, uope ne mora biti seksualna.
Osim prikaze seksualne interakcije kroz rituale, Collins navodi i seks kao potragu za sebinim
zadovoljstvom i seks kao sredstvo za postizanje erotskog prestia (bacite pogled na prezentaciju koja je na
grupi)
Seks kao interakcijski ritual: kao to postoje razliite vrste seksa (one night stand ili spolni odnos branih
partnera), tako ni posljedice seksa nisu iste. Ovako izgleda idealni tip uspjenog seksualnog interakcijskog rituala:
spolni odnos je tjelesna veza najveeg stupnja; sastoji se od dvije vrlo povezane osobe. Spolni odnos ima vrlo
jaku zajedniku usmjerenost. Radi se o usmjerenosti svake osobe na tijelo one druge i na akcije vezane uz to
tijelo. Uobiajeni osjeaji u spolnom odnosu podrazumijevaju seksualno uzbuenje. Spolni odnos obino
podrazumijeva vrlo jasne barijere outsajderima; on se obino odvija u privatnosti i postoje jasni tabui o situacijama
u kojima postoje i promatrai. Jedna od pretpostavki seksualnog interakcijskog rituala je ta da to je vie
sinkronizacije meu partnerima, rezultat je to vea solidarnost i uitak; tzv. pleasure bond meu partnerima (po
toj logici najvie solidarnosti i uitka ima meu partnerima koji postiu orgazam u isto vrijeme). Openito, Collins
smatra kako je upravo seks interakcija koja stvara najvii stupanj solidarnosti, u odnosu na sve druge interakcije
izmeu dvoje ljudi, ali samo ako u seksu postoji stupanj reciprociteta, tj. Ako obje strane jednako daju i jednako
primaju (u prolosti su meutim postojale jo neke interakcije koje su davale isti stupanj solidarnosti, a nisu
ukljuivale seks: ples na dvorovima ili taxi plesanje u 20-im godinama 20. Stoljea, gdje su ene zapravo
prodavale malu koliinu seksualne solidarnosti. Ako gledamo dijelove interakcijskog rituala, zajedniku
usmjerenost i zajednike osjeaje i nain na koji te dvije varijable utjeu jedna na drugu, lako je zakljuiti zato
postoji vee zadovoljstvo u spolnom odnosu nego u masturbaciji, bez obzira na to to oboje rezultiraju genitalnim
zadovoljstvom. Oba partnera dobivaju zadovoljstvo iz toga to djeluju u istom ritmu, to dijele iste osjeaje.
U idealnom sluaju, spolni odnos podrazumijeva ljubav meu partnerima. Ljubavnici se u cijelosti identificiraju
jedan s drugim. Ljubavna veza bez seksa ini se nepotpunom zbog toga to je spolni odnos ritual ljubavi, on tvori
i stvara drutvenu vezu i simbolizira je. Seksualni interakcijski ritual proizvodi emocionalnu energiju na taj nain
da sve zajednike osjeaje nastale oko zajednikog fokusa jednog partnera na drugog transformira u posljedine
emocije i osjeaj solidarnosti. Seksualno uzbuenje i strast tako postaju ljubav i dugotrajni seksualni nagon.
14. Collins 3 dinamike teorije kojima objanjava seksualnu interakciju.
To su:
1.) traenje individualnog genitalnog zadovoljstva, tj. model sebinog penisa. Collins se, kako bi objasnio taj
model, osvre na prostituciju, kao idealni oblik sebinog seksa.
2.) seksualna interakcija kao rezultat interakcijskog rituala ija je posljedica stvaranje solidarnosti; na taj nain
mogu se objasniti i negenitalne seksualne prakse: ljubljenje, dranje za ruke ....
3.) erotski presti i seksualne pregovarake scene.
15. Collins 3 teoretska objanjenja mehanizma koji dovode do negenitalnog i nereprodukrivnog
seksualnog zadovoljstva:
1. Rituali intimnosti: potreban je simbol koji predstavlja seksualnost. Dijelovi tijela koji su izloeni u odreenom
nainu odijevanja mogu postati poticaj za ritualno djelovanje (npr. enske grudi). Ti simboli uvjetuju nain na koji
e ljudi stupiti u odreene intimne odnose koji ne moraju rezultirati samom seksualnom interakcijom.

2. Intenzivna obostrana povratna informacija: jedna osoba potie kod druge osobe povratnu informaciju kako
bi podigla vlastito uzbuenje, i sa svrhom da bi na kraju dolo do zajednikog uzbuenja. To je znaajno zato to
vii stupanj same seksualne interakcije dogaa se kada smo u centru neije panje, a osobito ako se djeluje na
njegovo psiholoko uzbuenje.
3. Emocionalni elementi za poticanje seksualne energije: individue zapoinju uzbuujue aktivnosti. To moe
ukljuivati elemente drame/glume seksualnog pregovaranja lov i igra, sukob i bol, proturjeno uzbuenje
krenja tabua. Nije zagarantirano da e poetni emocionalni elementi biti dovoljni za postizanje seksualne
interakcije jer ne mogu svi biti pokrenuti istim elementom. U svakom uspjenom lancu seksualne interakcije, ali i u
onom koji ne mora nuno ukljuivati seksualnu interakciju ali podrazumijeva tjelesni kontakt partnera inicijalne
emocije se pretvaraju u zajedniki osjeaj kohezije i bliskosti.
16. Koja dva autora su utjecala na R. Collinsa i kako je on njihove pretpostavke uklopio u svoju teoriju?
Najvei utjecaj na Collinsa izvrili su Ervin Goffman i Emile Durkheim.
Ervin Goffman u mnogoemu je utjecao na Collinsa svojom konstatacijom da se susreti sastoje od vizualnog i
kognitivnog

fokusa

panje,

uzajamne

otvorenosti

za

verbalnu

komunikaciju,

maksimiziranja

obostrane percepcije, osjeaja zajednitva i drugih stavki. Sljedei takav nain gledita, Collins je razvio svoju
teoriju ritualnih interakcijskih lanaca. Glavna razlika izmeu Goffmanovog naina gledita i Collinsovog jest ta da
Goffman daje veliku vanost gestama kao jednim od glavnih sastojaka rituala, dok su za Collinsa geste samo dio
vanijih lanaca rituala, kao na primjer zajednikog fokusa panje.
mile Durkheim je u najveoj mjeri utjecao na Collinsa kada govorimo o posljedicama rituala kao to su
primjerice emocionalno usklaenje, grupnu solidarnost, emocionalnu energiju, jer je to jedan od glavnih gledita
koje Durkheim prikazuje kada govorimo o nainima ostvarenja drutva, drutvene kohezije i nastanka drutvenih
simbola. Collins zapravo, poput Durkheima, pokuava objasniti nastanak osjeaja posebnosti i svetosti neke
grupe. Na taj nain je Collins uklopio sastojke rituala( po uzoru na Goffmana) i posljedice rituala( po uzoru na
Durkheima).

(mali predah )
17. Collins ritualni sastojci i posljedice:
Collins smatra da se socijalna stvarnost na makro razini sastoji od lanaca interakcijskih rituala koji se sastoje od:
1) fizike prisutnosti pojedinaca, 2) uzajamne svjesnosti o prisutnosti, 3) zajednikog fokusa panje,
4) zajednikog raspoloenja, 5) ritmike koordinacije i sinkronizacije razgovora i neverbalnih gesti,
6) simbolike reprezentacije zajednikog fokusa i raspoloenja objektima, rijeima i idejama, 7) osjeaja
moralne pravinosti simbola koji oznaavaju lanstvo u grupi pojedinaca koji su ukljueni u rituale.
Posljedice rituala ukljuuju emocionalno usklaenje, grupnu solidarnost, emocionalnu energiju, simbole
reprezentiranja grupe i pojaan osjeaj moralnosti i pravinosti grupe kao i potreba da se ostane privren
simbolima grupe.
Sastojci rituala i posljedice rituala stalno utjeu jedni na druge i pojaavaju njihove elemente (granice prema
autsajderima, zajedniko raspoloenje, emocionalno usklaenje itd.). teorija interakcijskog rituala pokuava
objasniti prije svega odranje emocionalne energije koja se stvara u razliitim prilikama i susretima, tj. odravanje
trajnih emocija.
Osnovna pretpostavka je da su pojedinci motivirani doivjeti pozitivnu emocionalnu energiju tj. osjeaj inicijative i
entuzijazma. Oni pokuavaju maksimizirati razinu emocionalne energije ukoliko mogu. Trajne emocije tijekom

interakcije utjeu na ukupni osjeaj probitka te ukoliko se uspiju odrati one pojaavaju dugoroni osjeaj
emocionalne energije.

18.

4 znaajke (sastojka) seksualnih interakcijskih rituala

Collins smatra da se socijalna stvarnost na makro razini sastoji od lanaca interakcijskih rituala koji se sastoje od:
1) fizike prisutnosti pojedinaca, 2) uzajamne svjesnosti o prisutnosti, 3) zajednikog fokusa panje,
4) zajednikog raspoloenja, 5) ritmike koordinacije i sinkronizacije razgovora i neverbalnih gesti,
6) simbolike reprezentacije zajednikog fokusa i raspoloenja objektima, rijeima i idejama, 7) osjeaja
moralne pravinosti simbola koji oznaavaju lanstvo u grupi pojedinaca koji su ukljueni u rituale.
A 4 znaajke su:

1.

Seks je fiziko sjedinjenje na najveoj moguoj razini. Podrazumijeva uglavnom manju grupu ljudi, najee dvije
osobe.

2.

Seks se odlikuje jakim meusobnim fokusom panje, potpuno svjesnost dodira tueg tijela i nain na koji dodir
jednog partnera izaziva reakciju kod drugog.

3.

Partneri dijele seksualno uzbuenje, koje raste tokom cijelog odnosa.

4.

Seks obino podrazumijeva snana barijeru za strance, obino se smatra iskljuivom privatnom pojavom,
rezerviranom samo za partnere u seksualnoj interakciji.
Zadnja stavka, ona o privatnosti, nosi sa sobom odreene iznimke. Jedna od njih su svakako orgije, najpoznatije
u grko i rimsko dobe, koje su podrazumijevale istovremeni seks vie od dvije osobe. Meutim, ak i takvi odnosi,
ako su bili uspjeni s obzirom na visinu stupnja intenziteta odnosa, to podrazumijeva to uspjenije ostvaren
lanac seksualne interakcije, za posljedicu su imali sline pojave kao i odnos izmeu dva partnera. Drugi primjer
jest slobodan seks 1960.-ih kao primjerice u hippie pokretu. Collins navodi da je, ak i okruenju koje je
prakticiralo seks svakoga sa svakim, uobiajena pojava bila formiranje snane veze izmeu dva partnera, koji
su uivali emocionalno jau vezu u odnosu na ostatak zajednice iji su lanovi bili.

19. Luhmann tri razine analize drutva

1) Opa teorija sistema i u njoj opu teoriju autopojetinih sistema: Na toj razini teorija drutva regrutira
pojmovne odluke i rezultate empirijskih istraivanja, koji vae i za druge sisteme tog tipa. Ovdje je mogua vrlo
iroka interdisciplinarna razmjena iskustava i poticaja te teoriju drutva temeljimo na inovativnim razvojima u tom
podruju.
2.) Teorija socijalnih sistema: Na razini teorije socijalnih sistema radi se o posebnosti autopojetinih sistema
koji se mogu shvatiti kao socijalni. Na toj razini mora biti odreena specifina operacija, iji autopojetiki proces
vodi nastanku socijalnih sistema u odgovarajuim okolnim svjetovima. To su komunikacije. Teorija socijalnih
sistema saima, sve iskaze koji vae za sve socijalne sisteme ak i za interakcijske sisteme kratkog vijeka i
neznatnog znaenja. Na toj razini drutvo se pojavljuje kao jedan socijalni sistem meu mnogim drugima i moe
se usporediti s organizacijskim sistemima i sistemima interakcije meu prisutnima.
3.) Teorija sistema drutva kao posebnog sluaja socijalnih sistema: Tek se na toj razini izraava
specifinost sistema drutva.
20. Thin i thick modeli objanjenja ovjekovih vrijednosti.
Razlikujemo dvije vrste Teorije Racionalnog Izbora: tanku i debelu (Thin and Thick).
Tanki modeli nisu optereeni vrijednostima koje akteri ele postii. Ti modeli utemeljeni su na nekoliko jakih
pretpostavki: primjerice svaka vrijednost u pojedincu mora biti stabilna i prijelazna (ako pojedinac preferira a nad
b, i b nad c, onda preferira a nad c). Teorija bazirane na tankom principu (kakve npr nalazimo u ekonomiji i teoriji

socijalnog izbora) visoko su univerzalistike i do neke granice sline teorijama u biologiji i fizici ako se gleda sa
aspekta gibanja atoma i organizama.
Debeli modeli smatraju, budui da ljudi imaju razloge zbog kojih rade ono to rade, njihovo je ponaanje
predvidivo jedino ako znamo to ih motivira. Ti modeli dakle istiu postojee vrijednosti i vjerovanja pojedinca.
Nekoliko je sredstava za tako neto uiniti, mislim na metodologiju, no najpopularnija je strategija pretpostaviti da
pojedinci trae maksimalnu kvantitetu razmjenjivih privatnih dobara kao to je novac, te diskutabilno, mo i
presti.
Ti modeli dozvoljavaju pojedincu da vrednuje i ne razmjenjiva dobra (neki ljudi ive za muziku). Kako se broj
lanova u grupi poveava vrijednosti se tendiraju pokratiti (ponititi meusobno) pa nam obino ostaje jedna ili
nekoliko zajednikih vrijednosti koje mogu biti prilino toan prediktor ponaanja na kolektivnoj razini.
21. Ekonomska ukotvljenost koji je glavni argument koji se podrazumijeva pod tim pojmom,navedi ga i
objasni
Ekonomska ukotvljenost argument: ponaanje i institucije ne mogu biti promatrani izolirano, nego u kontekstu
soc. odnosa. Argument ukotvljenosti istie ulogu konkretnih osobnih odnosa i struktura tih odnosa u ostvarivanju
povjerenja i obeshrabrivanje prekraja.
Koncept presocijaliziranog (oversocialized) ovjeka i ljudskog djelovanja pretpostavlja lanove drutva koji se
pridravaju normi i vrijednosti internaliziranih socijalizacijom tj. postojanje generaliziranog morala.
Koncept potsocijaliziranog (undersocialized) ovjeka dri da su motivi ovjekova djelovanja ostvarenje vlastitih
interesa.
Zajedniko za oba pristupa (pre/pot/soc.) to ATOMIZIRAJU aktere iz konkretnog trenutnog drutvenog
konteksta.
Potsocijalizirani pristup Atomizacija proistjee iz utrke vlastitih interesa u samoregulatornom tritu (soc. odnosi
aktera su teret jer ne utjeu na uvjete ponude i potranje).
Presocijalizirani pristup Atomizacija rezultira iz injenice da su obrasci ponaanja (vrijednosti i norme)
internalizirani dok tekui dru. utjecaj ima periferni znaaj.
Argument ukotvljenosti:
-

poduhvati aktera u svrhovitim akcijama ukotvljeni/uklopljeni u konkretne tekue sisteme

socijalnih odnosa;

istie ulogu konkretnih soc. odnosa i struktura tih odnosa u ostvarivanju povjerenja i
obeshrabrivanja prekraja u ekonomskim interakcijama (transakcijama).

Dakle,

Granovetter

tvrdi

kako

akteri

motive

djelovanja

iz

iskustva

(bilo

vlastite

povijesti

ugovaranja/dogovora/trgovanja bilo osoba od povjerenja i njihovih takvih povijesti) s drugima (u svojoj socijalnoj
mrei).

Takva metoda je najbolja jer:

(a) je jeftina
(b) vlastitim informacijama vjerujemo najvie najtonije, najbogatije i sl.
(c) Pojedinci trajnih odnosa imaju ekonomskih razloga za povjerenje zbog buduih transakcija
(d) Daljnje ekonomski odnosi esto ostaju prekriveni socijalnim kontekstom koji nosi snana oekivanja
povjerenja i odsutnost oportunizma
A sada Granovetterova postavka: mrea odnosa je struktura koja ispunjava funkciju odravanja reda!
Granovetter istie probleme svog koncepta. Pa tako:

10

(1) priznaje kako je pozicija ukotvljenosti najmanje oiena nego alternativni argumenti jer mree
socijalnih odnosa penetriraju nepravilno i u razliitim stupnjevima u razliite sektore ekonomskog ivota
odakle slijedi ono to ve znamo: oportunizam, nepovjerenje i nered nisu odsutni
(2) Drutveni odnosi nisu dovoljni za jamenje pouzdanih ponaanja, a mogu ak i pruati prilike i
sredstva za prekraje i konflikt vei nego dok ih zanemarimo. I to iz tri razloga:
(a) Povjerenje uzrokovano osobnim vezama je poveana prilika za zlodjelo (otprilike po principu da
najvie moemo povrijediti one koje najbolje poznamo)
(b) Sila i prijevara su najuinkovitije vreni u timovima, a struktura takvih timova zahtjeva nivo
unutranjeg povjerenja, obino slijedi postojeu liniju poznanstava (uzmimo za primjer namjetanje ponuda ili
neki oblik korupcije i nain na koji sile reda policija- pokuavaju rijeiti problem, probijaju njihovu mreu
odnosa, odnosno trae ulaznu toku u mreu i svog pokajnika ili u nju ubacuju agenta itd.)
(c) Stupanj nesigurnosti od sile ili prijevare ovisi o strukturi socijalnih odnosa tj. nesigurnost ili mogunost
nereda e biti manja to vie sijeinih vorova mree pojedinaca imaju

22. Michael Hechter i Satoshi Kanazawa u kojem smjeru se treba razvijati teorija racionalnog izbora
Teorija racionalnog izbora potjee iz ekonomije i veoma se brzo razvila i kao socioloka teorija jer je primjenjiva i
na ostale sfere drutva i na ostale oblike drutvenog ivota. Radi se o onom modelu djelovanja koji govori da e
akteri djelovati racionalno, usmjereni prema cilju i sa namjerom da postignu odreene rezultate.
Racionalnim djelovanjem ljudi optimiziraju, maximiziraju korist i minimiziraju trokove kada odabiru iz skupa
alternativa djelovanja. (Tko je govorio neto slino? - Homans. Samo je razlika u tome to se on koncentrirao na
manje skupine)
Ograniena racionalnost optimizacija nije mogua a akterov izbor je ogranien, dakle ne strogo racionalan.
(Drugo, ono to se akteru ini racionalnim, drugima moe izgledati drugaije pa se postavlja pitanje iji referentni
okvir valja prihvatiti u primjeni teorije)
Kritike koje esto idu na teret teorije racionalnog izbora (u daljnjem tekstu TRI) posljedica su pogrenog
razumijevanja te teorije. Najrairenija kritika je ona koja govori kako se TRI fokusira na pretpostavku da u svakom
trenutku akter racionalno odluuje o svom djelovanju i kalkulira posljedice tog djelovanja. Obzirom na to akter
odabire neku od alternativa i prema njoj djeluje. Ta se koncepcija u ovoj kritici smatra nerealnom jer smo mi i
emocionalna bia, pa se smatra da je samim time i teorija neprimjenjiva.
23. Latour: u djelu ''Nikada nismo bili moderni'' - institucija uopene simetrije
Institucija uopene simetrije bila bi povezanost dviju vlasti: vlasti stvari - znanost i tehnika i vlasti ljudi. Latour
cijelo vrijeme eli rei kako ne bi trebalo odvajati prirodne i drutvene znanosti jer one imaju zajedniko podrijetlo.
Ne bi trebalo doi do odvajanja jer se tada prestaje biti moderan.
"Moderna dioba na prirodni i drutveni svijet ima isto konstitucionalno obiljeje, naroito zbog toga to do sada
nitko nije pokuao simetrino prouavati politiare i znanstvenike, jer se inilo da ne postoji sredinje mjesto. S
jedne strane, lanci temeljnog zakona koji se odnose na dvostruku diobu bili su tako dobro napisani da se ista
smatrala dvostrukom ontolokom podjelom. im se zacrta taj simetrini prostor i tako uspostavi zajedniko
razumijevanje koje organizira razdvajanje prirodnih i politikih vlasti, prestaje se biti moderan.".
Naelo simetrije pretpostavlja da treba istovremeno objasniti prirodu i drutvo.
24. Latour - moderni i nemoderni ustav
Ustav je zajedniki tekst koji definira slaganje i odvajanje prirodnih i politikih vlasti. Ustav se prosuuje prema
jamstvima koje prua.
4 jamstva modernog ustava:

11

1.priroda je transcendentna, ali se moe mobilizirati (imanentna);

2.drutvo je imanentno, ali nas beskrajno nadilazi (transcendentno);
3. priroda i drutvo potpuno su odvojeni i rad proiavanja nije povezan s radom medijacije;
4. zaprijeeni Bog potpuno je odsutan, ali osigurava arbitrau izmeu dvije grane vlasti.
4 jamstva nemodernog ustava:
1. neodvojivost zajednike proizvodnje drutava i prirode;
2.jamstvo:stalno praeno uvoenjem u prirodu, objektivno, te uvoenje u drutvo, slobodno. Na kraju, postoji
transcendencija prirode, imanencija drutva, ali oboje nije odjeljeno;
3. Jamstvo: sloboda je redefinirana kao sposobnost odabira kombiniranja hibrida koji ne ovisi o homogenoj struji
vremena;
4. Jamstvo: proizvodnja hibrida, postajui eksplicitna i zajednika, postaje objekt proirene demokracije koja
ureuje ili usporava njezin ritam.
U nemodernom ustavu Bog gubi poloaj koji ima u modernom ustavu i dobiva na vanosti.
25. Morin: djelo ''Europska kultura i europsko barbarstvo''
Edgar Morin mirovni pokreti i pokreti otpora; ovjek je otvoren svijetu i sposoban za kolektivne extaze;
sredinja kategorija postmoderne je imaginarno.
Morinova razmatranja o europskoj kulturi i europskom barbarstvu ele biti svojevrsni pregled i upozorenje, a tiu
se jedne kljune okosnice: opreke kulture i barbarstva. Ti pojmovi nisu posebno i detaljno razjanjeni. Autor je
svjestan kako pokuaji da se tono odrede ti pojmovi nisu doveli do suglasnosti ni unutar pojedinih znanosti, niti u
interdisciplinarnim razmatranjima. On opreku postavlja krajnje jednostavno: kultura je ono to i u svagdanjem
govoru uglavnom razumijemo kako u znaenju odnosa meu pojedincima tako i u znaenju vrhunskih dostignua
u znanosti, umjetnosti i religiji. A barbarstvo je takoer svima poznato: karakterizira ga nasilje i osvajanja te
odsutnost tolerancije i smisla za visoke moralne i intelektualne vrijednosti.
26. Objasni odnos robe i znaka u kritici politike ekonomije znaka (Baudrillard)
Pokuava provesti ralambu oblika/znaka kao to je kritika politike ekonomije eljela provesti ralambu
oblika/robe.
Tako robu ralanjuje na RV (razmjensku vrijednost) i UV (uporabnu v.), a znak na OZLJ (oznaitelj) i OZN
(oznaenik) i kod.
Dakle, svaki znak je rastavljen na oznaitelja i oznaenog koji su dodijeljeni jedan drugomu na odgovarajuim
poloajima, a dalje se svaki znak iz osnove svoje proizvoljne izdvojenosti se odnosi sa svim drugima preko koda
nazvanog

jezik.

METAFIZIKA ZNAKA: Proizvoljnost znaka proizlazi iz uspostavljanja istoznanosti izmeu odreenog OZLJ I
OZN. Racionalnost znaka temelji se na iskljuenju simbola dvosmislenosti. Kd znaenja-sustav nadzora
znaenja. Moe postojati polivalentnost, OZLJ= OZN1, OZN2, ali nikako ambivalentnos - jedina dovodi u pitanje
racionalnost znaka, dovodi do ponitenja znaka.
U ekonomskom procesu razmjene vie se ne razmjenjuju osobe, nego se sustav razmjenske vrijednosti preko
njih reproducira.
27. Baudrillard - pojam potronja u onom dijelu o znaku
Njegova glavna teza je da potronja, a ne proizvodnja glavni klju razumijevanja kapitalistikog drutvenog doba
u kasnom kapitalizmu postoji u potpunosti razmjenjiva, jednodimenzionalna, gubi se simboliko znaenje i
ambivalentnost, konstituira se sistem dominacije koji manipulira potroaima. (stavlja naglasak na potronju i
kulturu )...
Potronja je stupanj u kojem se roba neposredno proizvodi kao znak, kao vrijednost a znakovi, kultura kao roba.
Polazi od Marxa, iji analizu kapitalizma u ranijim radovima pokuava dopuniti, a kasnije se odvaja od Marxa i
stavlja naglasak na potronju i kulturu. Sustav potronje je poredak u kojem nije doputeno davati, uzvratiti ili
razmijeniti, ve samo uzeti i okoristiti se. Potroaka dobra su takoer masovni medij.

12

Pokuava provesti ralambu oblika/znaka kao to je kritika politike ekonomije eljela provesti ralambu
oblika/robe. Tako robu ralanjuje na RV (razmjensku vrijednost) i UV (uporabnu v.), a znak na OZLJ (oznaitelj) i
OZN (oznaenik) i kod. METAFIZIKA ZNAKA: Proizvoljnost znaka proizlazi iz uspostavljanja istoznanosti izmeu
odreenog OZLJ I OZN. Racionalnost znaka temelji se na iskljuenju simb.dvosmislenosti. Kd znaenja-sustav
nadzora znaenja. Moe postojati polivalentnost, OZLJ= OZN1, OZN2, ali nikako ambivalentnost- jedina dovodi u
trgovinskim mreama. Svaki povijesni sustav ima ivote. On je definiran svojim okvirom i strukturalnim
ogranienjima. U samom sistemu postoje strujanja koja s vremenom dovode do unutarnjih kontradikcija i
poremeaja u sistemu, a poto ih sistem ne moe sam prevladati, onda to nazivamo sistemskom krizom.
28. Baudrillard - tri poretka simulakra, u kojem razdoblju i koje su osnovne karakteristike
Postoje tri vrste simularuma:
1.

prirodni, naturalistiki- zasnovan na slici, imitaciji i falsifikatu. Harmonian, optimistiki s tenjom za obnavljanjem
ili zasnivanjem jedne prirode po Bojem uzoru. Ovoj vrsti simulakruma odgovara imaginarni svijet utopije. Otok
utopije suprotstavljen stvarnom.

2.

Produktivnim produktivistiki simulakrum zasnovan je na energiji, na snazi, materijalizaciji pomou stroja i u

cijelom proizvodnom sustavu. Ovoj vrsti simulakruma odgovara znanstvena fantastika u pravom smislu rijei.
Znanstvena fantastika svijetu proizvodnje daje umnoavanje vlastitih mogunosti.

3.

Simulakrumi simulacije zasnovani na kibernetikoj informaciji, modelu, igri. Totalna operacionalnost,

nadstvarnost i tenja za totalnom kontrolom. Trea vrsta je specifina jer se postavlja pitanje postoji li svijet mate
kojem bi odgovarao ovakav oblik simulakruma. Kako je rije o treoj vrsti simulakruma, smatra se da je svijet
znanstvene fantastike mrtav, te je potrebno neto novo. To neto novo se pojavljuje, i to ne samo u beletristici,
nego i u teoriji.
ILI:
1. poredak simulakra: karakterizira ranu modernost, prije toga bio je kastinski sustav koji je propadao usponom
buroazije, dolazi do otvorenog natjecanja na razini razlikovnih znakova, usredotoen na prirodu, ponaanje
prirode da bi dala proizvodnju
2. poredak simulakra:

karakterizira modernost,nastupa nova generacija znakova i predmeta, industrijski

simulakr, tehologija, serijska pojavnost (proizvode potencijalno serijska bia), kasnije drutvena reprodukcija
zamijenila produkciju
3. poredak simulakra:

karakterizira dananji model ivljenja,postmodernost i visokoformalizirane strukture

znakova, ovdje vlada i metafizika koda, metafizika energije

29. Kako Wallerstein objanjava svjetsku podjelu rada?
Wallerstein smatra da je dananji svjetski sustav obiljeen trajnom podjelom svijeta na jezgru, poluperiferiju i
periferiju.
Podjelu rada izmeu jezgre i periferije moemo opisati ovako: jezgru sainjavaju one zemlje ija je visoka
razina tehnolokog razvitka te proizvode sloene proizvode. Periferiju ine one zemlje koje su bogate
sirovinama, poljoprivrednim proizvodima i jeftinom radnom snagom.
Wallerstein problem vidi u modernom svjetskom sistemu koji se poinje oblikovati u 16. stoljeu u Zapadnoj
Europi i Sjevernoj Americi. Karakteristika takvog poretka je razliita pozicija razvijenih i zemalja Treeg svijeta na
meunarodnom tritu, te time ujedno i siromatvo i slab gospodarski razvoj dotinih zemalja svijeta.
Trenutni kapitalistiki svjetski sustav u kojem ivimo nalazi se u krizi (u samom sustavu postoje strujanja
koja s vremenom dovode do unutarnjih kontradikcija i poremeaja, a koje sam sustav ne moe prevladati).
Kapitalisti u svojoj neprestanoj potrebi za akumulacijom kapitala cijelo vrijeme pokuavaju ostvariti to vei profit

13

na nain da poveavaju cijene svojih proizvoda i sputaju proizvodne trokove. Ipak, proizvoai ne mogu
proizvoljno podizati prodajne cijene na bilo koji nivo. Na onemoguavanje podizanja cijena uvjetuju dva faktora:
postojanje konkurencije i efektivne potranje. Posljedino tome, prodavai ne mogu podii cijene na razinu gdje
konkurencija moe proizvesti jeftinije; kad kupci nemaju dovoljno novca za taj proizvod; kad kupci nisu spremni
izdvojiti toliko novca za taj proizvod.
Da bismo shvatili to se dogaa u suvremenom svijetu takoer se mora shvatiti zato unato silnim
naporima za smanjivanjem trokova proizvodnje, cijelo vrijeme se smanjuje razlika izmeu trokova proizvodnje i
mogue prodajne cijene. Postoje tri troka proizvodnje koji kontinuirano rastu (za razliku od prodajnih cijena koje
ne prate taj ritam):
a)
b)
c)

Plae (proizvoa mora platiti zaposlenike)

Cijena inputa/sirovina (proizvoa mora platiti sve inpute proizvodnog procesa)
Porezi (proizvoa mora platiti sve poreze)

30. Wallerstein - na emu se njegove teorijske postavke temelje, izvori teorije?

Marksistiko teorijsko istraivanje, Wallerstein prouava iroke ekonomske cjeline u kojima podjela rada nije
ograniena politikim ili kulturnim granicama. Bavi se historijskom analizom globalne kapitalistike ekonomije na
makro-nivou.
Zanima ga povijesni razvoj modernog drutvenog sistema, dananja kriza svjetskog gospodarstva. Tvorac je, te
jedan od najistaknutijih predstavnika teorije svjetskih sustava koju prvi puta detaljno obrazlae 1974. u svojoj
knjizi Suvremeni svjetski sistem. Sredinji aspekt u njegovom djelu je svjetski sistem, koji je kompletan socijalni
sistem s granicama i odreenim ivotnim vijekom.
Sistem se dri na okupu pomou razliitih sila koje su u stalnoj tenziji i imaju potencijal da raskinu sistem na
njegove dijelove. Njegova teorija svjetskog sistema ili sustava je modificirana inaica marksistike verzije, tzv.
teorije zavisnosti koja iznosi tezu o hijerarhijskom ustroju svjetskog sistema (jezgra, poluperiferija, periferija).
Predstavnici ove teorije smatraju da razvijene zemlje nastoje razliitim politikim inicijativama suzbiti gospodarski
progres nerazvijenih zemalja kako bi ih uinile o sebi zavisnima. Ta je zavisnost nastala paralelno s industrijskim
revolucijama zbog ekspanzije europskih sila uz pomo vojne moi i akumuliranog bogatstva. Uspostavljanjem
globalnih obrazaca trgovine stvorena je infrastruktura za razvoj i irenje kapitalizma, ime su bogatstva jo vie
izolirana od siromanih zemalja. Na taj nain imperijalistike sile uspostavljaju kontrolu, minimalizirajui opasnost
od lokalnih seljakih ustanaka, a dominaciju odravaju ekonomskim sankcijama i vojnom represijom u sluaju
otpora.

31. Opisi odnos Ludila i civilizacije kod Foucaulta

Do doba renesanse ludilo je bilo neto sasvim normalno, svrstavalo ga se u isti ko sa razumom. Od 1650 i 1780
uspostavlja se distanca izmeu ludila i razuma, razum pobjeuje i podvrgava ludilo: ludilo u kavezu razuma.
Zdravi su prouavali lude, odnosno ludilo je sve vie postalo prouavano od strane lijenika. Od kraja 18. st pa
sve do naeg stoljea raa se jedan mali narod, progonjen, ali ne uvijek od strane zakona, esto zatvaran, ali ne
uvijek u tamnice; moda bolesne, ali sramotne, opasne rtve, plijen nekog udnog zla koji nosi i ime poroka,
nekad i zloinca. Odvie ivahna djeca, prerano sazrjele djevojice, smeteni gimnazijalci, sumnjiva posluga i
odgojitelji, okrutni i suludi muevi, etai udnih poriva; svi oni opsjedaju disciplinska vijea, popravne domove,
kanjenike kolonije, sudove, lijenicima otkrivaju svoju opainu, a sucima svoju bolest. Oni su ti koji su nosili ig
genitalnog smjera, psihike neravnotee. Do 19 st medicina klasifikacijska znanost: jasno odrediti vrstu bolesti,
medicina se proiruje i na zdrave ljude radi preventivna, dolazi do razvoja klinike, pacijenti su u krevetu (ne vie
doma) radi lijenike inspekcije (usporeivanje bolesti pacijenta s onim u knjigama). Autopsija: inspekcija mrtvog
tijela; bolesnici postaju roba.

14

32. Foucault definiraj: mo, disciplinu

Mo je zapravo jedna vrsta represije sexa, svojevrsna zabrana. Postoji odreena zabrana, nepostojanje i utnja o
sexu, a to se sve namee kroz mo. Seks je potisnut, prisiljen na zabranu, nepostojanje i utnju, a onaj tko se
slui tim jezikom (tko govori o sexu)

do izvjesne mjere se stavlja izvan moi, taj uzdrmava zakon. Prema

Foucaultu mo ne postoji bez otpora i nikad ga se u potpunosti ne kontrolira, to dovodi do obrnutog diskursa.
Sam odnos sexa i moi je takav da mo potiskuje seks, no dolo je do obrnute situacije, odnosno obrnutog
diskursa te se o sexu poelo priati. Dugo se je povezivao seks i grijeh, te Foucault kae da smo postali
civilizacija za koju se kae da je zlouporabom moi dugo grijeila, a i danas grijei. Zapravo seks je mo, ali o
sexu se od 17. st, odnosno od doba viktorijanskog poretka ne smije javno govoriti, seks je potisnut, potisnut u
roditeljsku sobu, kontroliran. Mo je ta koja donosi zabranu govora o sexu. Tijelo nije seksualizirano po sebi, ve
takvim postaje kroz kulturne procese koji se koriste seksualnou kako bi proirili i odrali specifine odnose
moi. Disciplina se ne spominje, no koliko sam shvatila disciplina bi bila da se pojedinci ne podvrgavaju
izopaenoj spolnoj aktivnosti.
33. Foucault - odnos diskursa o seksu i moi
Od kraja 16.st seks su uvodi u diskurs, odnosno ograniava se. 17.st je bilo poetak represije svojevrsne
drutvima koje nazivam buroazijskim, doba kojeg se jo moda nismo oslobodili. Imenovati seks od tog je
trenutka postalo sve tee i skuplje. Kao da ga je, da bi se njime zbiljski vladalo, najprije trebalo svesti na razinu
jezika, kontrolirati njegov slobodni optjecaj u diskursu, protjerati ga iz kaznenih stvari i ugasiti rijei koje ga suvie
opipljivo objelodanjuju. Na mnogo je stroi nain odreeno kada i gdje se ne moe govoriti o sexu, u kojoj
situaciji, meu kojim sugovornicima i unutar kojih drutvenih odnosa. Od 18. st diskursi o sexu se neprestano
umnoavaju i to na podruju moi: sve je vei institucionalni poticaj da se o njemu govori, postoji upornost
instancija moi da sluaju govor o njemu. Uvoenje sexa u diskurs zapravo znai da se to je mogue ee,
drugom priopuje sve ono to se moe odnositi na igru uitaka, osjeaja i bezbrojnih misli koje su u nekom
srodstvu sa tijelom, te ispovijedanje (katolianstvo). Oko 18. st govor o sexu dobiva i politiki, ekonomski i tehniki
poticaj, seks se uzimao u obzir, razmatralo ga se diskursom koji je moralan i racionalan. U 19. i 20. st drava se
interesirala to je sa sexom graana i kako se oni njime slue, no svatko je trebao biti sposoban kontrolirati svoje
koritenje sexom. Izmeu drave i pojedinca, seks je postao ulog. Zapravo se ne radi o jednom diskursu o seksu
koliko o mnotvu diskursa to ih je proizveo cijeli niz aparata koji funkcioniraju u raznim institucijama.
34. Foucault - fenomen priznanja vezano za diskurs o seksualnosti tak ne
Povijesno gledano postoje dva velika postupka proizvodnje istine o sexu, odnosno dva sukobljena
gledita: scientia sexualis i ars erotica.
Scientia sexualis svojstvena je Zapadu. Zapadna su drutva, barem od srednjeg vijeka, svrstavala priznanja
meu najvanije obrede od kojih se oekuje oitovanje istine. Priznanje je na Zapadu postalo jednom od
najcjenjenijih tehnika za proizvoenje istine, te je nadaleko proirilo svoje uinke: u pravu, medicini, pedagogiji,
obiteljskim odnosima, ljubavnim vezama, priznaju se vlastiti grijesi, vlastita prolost i njezini snovi, priznaje se
vlastito djetinjstvo, vlastite bolesti i nevolje ...I dok je mo ta koja uutkuje, priznaje oslobaa. Priznaje je dakle
obred diskursa gdje se subjekt koji govori podudara s predmetom iskaza; to je obred koji se odvija u odnosu
moi, jer se ne priznaje bez barem virtualne prisutnosti nekog partnera koji nije puki sugovornik, ve instanca koja
zahtjeva priznanje, nalae ga, procjenjuje i intervenira da bi presudila, kaznila, oprostila, utjeila, izmirila; obred u
kojem se istina potvruje spram zapreka i otpora koje je morala nadmaiti da bi se oitovala
35. Theda Skocpol 3 tipa historijskih analiza
Komparativna historija kao usporedna demonstracija teorije: Prva od metodolokih logika tei uvjeravanju
itatelja u valjanost vlastite teorije ili hipoteze demonstriranjem i potvrivanjem njenih postavki na vie povijesnih
primjera. Ona, dakle, "podrazumijeva eksplicitnu hipotezu ili teoriju i njihovu provjeru na vie suprotstavljenih

15

sluajeva", a "teite interpretacije je na slinostima" meu sluajevima (Roksandi, 2004:22). Znaajna

karakteristika usporedne komparativne historije je da autori svoje teorijske modele i hipoteze postavljaju prije
prikupljanja konkretnih empirijskih podataka, tako da povijesni sluajevi ovdje funkcioniraju kao interpretacije
odreenih povijesnih sluajeva.
Komparativna

historija

kao

suprotstavljanje

konteksta:

Ova

logika

komparativne

historije

eli

suprotstavljanjem razliitih povijesnih primjera postii cilj koji je gotovo u suprotnosti s ciljem prve navedene
logike, usporedne komparativne historije. Dok usporedna komparativna historija valjanost teorija i hipoteza
dokazuje utvrivanjem svoje primjenjivosti na veem broju sluajeva i polazi od slinosti razliitih povijesnih
primjera, ovaj pristup usmjerava se na postojee razlike meu povijesnim situacijama. Oni dre da razlike izmeu
sluajeva nisu tek kontekstualne pojedinosti, nego da upravo te razlike presudno utjeu na ishode predmeta
istraivanja. Cilj ove metodoloke orijentacije nije stvoriti nova uopivanja kao kod usporedne komparativne
historije. Oni su teorijski mnogo skeptiniji (Roksandi, 2004:22) i ispred svega istiu vanost potivanja
povijesnog integriteta svakog pojedinanog sluaja kao jedinstvene cjeline. Svaka pojedina nacija, carstvo,
civilizacija ili religija je, prema zagovarateljima ovog pristupa, jedinstvena i izrazito sloena "drutveno-povijesna
konfiguracija". Teoretiari ove analize upravo izbjegavaju donositi i definirati neke uzrono-posljedine veze zbog
kompleksnosti samih pojava koje se izuavaju.
Komparativna historija kao makrouzrona analiza koristi se za donoenje uzronih zakljuaka o strukturama i
procesima na makrorazini. nalikuje logici stat. analize koja manipulira skupinama sluajeva kako bi kontrolirala
izvore varijacija u cilju donoenja uzronih zakljuaka ukoliko su dostupni kvantitativni podaci o velikom broju
sluajeva. Ovo je jedna vrsta multivarijatne analize kojoj se znanstvenici okreu kako bi potvrdili uzrone tvrdnje,
ova analiza je jedini nain da se pokuaju potvrditi (i pobiti) uzrone hipoteze o makropojavama. Zastupnici
makrouzrone analize bave se komparativnom historijom upravo sa svrhom donoenja uzrono-posljedinih
zakljuaka o drutveno-povijesnim procesima na makrorazini. Logika uporabe komparativne historije u
makrouzronoj analizi uistinu nalikuje logici statistike multivarijatne analize koja "manipulira skupinama sluajeva
kako bi kontrolirala izvore varijacija u cilju donoenja uzronih zakljuaka ukoliko su dostupni kvantitativni podaci
o velikom broju sluajeva" (Skocpol i Somers, 2004:130). Makroanalitiari openito u analizi prate jedan od dva
postojea osnovna analitika nacrta, ili pak koriste njihovu kombinaciju. Te nacrte uspostavio je jo John Stuart
Mill u 19. stoljeu. Prvi od njih, tzv. metoda slaganja, koristi se kad se eli ustanoviti da sluajevi koji pojavu koju
se tei objasniti dijele kao zajedniku, imaju i zajednike pretpostavljene uzrone imbenike, iako variraju na
razliite naine. Drugim pristupom, metodom razlike, sluajevi koji dijele pojavu koju treba objasniti suprotstavljaju
se s hipotetikim "negativnim" sluajevima u kojima ni istraivana pojava ni njeni pretpostavljeni uzroci nisu
prisutni, iako su ti primjeri u drugim pogledima maksimalno slini "pozitivnim" sluajevima. Metoda razlike bolja je
od metode slaganja za uspostavljanje valjanih uzronih veza, ali one se mogu i kombinirati ukoliko znanstvenik
ima nekoliko pozitivnih i nekoliko negativnih sluajeva na raspolaganju (Skocpol i Somers, 2004:130-131).
Komparativna historija kao usporedna demonstracija teorije: U ovom tipu komparativne
historije razlog zbog kojeg se suprotstavljaju historije sluajeva je uvjeravanje itatelja da zadana
teorija ili hipoteza mogu ponovo prikazati produktivnost kada se primijeni na niz relevantnih
povijesnih putanja. Povijesni su primjeri supostavljeni kako bi se pokazalo da se teorijske tvrdnje
mogu uvjerljivo primijeniti na mnoge sluajeve. Poanta je utvrditi slinosti meu sluajevima u
smislu zajednike primjenjivosti sveukupnih teorijskih tvrdnji.
Komparativna historija kao suprotstavljanje konteksta: Ovaj tip komparativne historije
pomou supostavljanja sluajeva eli postii suprotni cilj od onog usporedne komparativne
historije. Usporedni komparatisti dre kako su razlike meu sluajevima prvenstveno

16

kontekstualne pojedinosti nasuprot kojih se naglaava openitost procesa kojima se bave njihove
teorije. Ovaj oblik rabe kako bi istaknuli jedinstvena obiljeja svakog pojedinog sluaja koji
obuhvaa. Komparativne socioloke studije...poveavaju vidljivost jedne strukture tako to je
suprotstavljaju drugoj. Stoga se europski feudalizam moe jasnije definirati pomou usporedbe s,
recimo, japanskim feudalizmom...
Komparativna historija kao makrouzrona analiza: Trea skupina znanstvenika rabi
komparativnu historiju prvenstveno kako bi donijela uzrone zaljuke o strukturama i
procesima na makrorazini. Usporedbe mogu sluiti kao grupa negativna provjera prihvaenih
historijskih objanjenja. A komparativni pristup moe dovesti do novih historijskih uopivanja. U
praksi ta obiljeja tvore jedinstveni intelektualni proces i zbog toga je ta studija mnogo vie od
disparatne zbirke zanimljivih sluajeva. Ali oni mogu suprotstaviti sluajeve u kojima su pojava
koju treba objasniti i hipotetiki sluajevi prisutni u drugim sluajevima u kojima su i pojava i
uzroci odsutni, premda su to je mogue sliniji pozitivnim sluajevima u drugim pogledima.
Ovaj pristup Mill naziva "metodom razlike". Makroanalitiari djeluju u skladu s jednim od dva
osnovna analitika nacrta. S jedne strane, mogu pokuati ustanoviti da nekoliko sluajeva
kojima je zajednika pojava koju treba objasniti, takoer imaju zajednike hipotetike uzrone
imbenike, iako sluajevi variraju na naine drugaije od onih koji su se moda inili uzrono
relevantnima. Ovaj pristup Mill naiva "metodom slaganja.
36. Skocpol i Sumers - nova historijska sociologija
Nova historijska sociologija je paradigmatian naziv za sociologiju koja je usmjerena i povijesno i
komparativno. Glavni razlog utemeljivanja ove sociologije jest drugaiji odnos prema razvoju ljudskih drutava, ali
i reakcija na ahistorijske evolucijske teorije sustava i teorije modernizacije( primjerice teorija Talcotta Parsonsa).
Predmet nove historijske sociologije je promjenjiva socijalna zbilja koja je vezana uz odreeno vrijeme i prostor.
Autorice navode i neke prijanje autore, kao to je to primjerice bio Weber, koji je u objanjenju povezanosti
kapitalizma i protestantizma koristio metode historijske sociologije. Pristup historijske sociologije orijentiran je
prvenstveno na makrosocioloke teme, kao to je to tematika revolucije, politikog razvoja, vjerske evolucije i
slino.
37. Kako Beck objanjava pojmove drave i empire-a (u politikom smislu)?
Nacionalna drava je, smatra Beck, jedna od temeljnih institucija prve moderne,

dok je empire proizvod

refleksivne modernizacije koja stvara nove strukture transnacionalno isprepletenog drutva.

3 prednosti empirea:
1. otvara poglede na nove oblike politike integracije izvan nacionalnih drava
2. prekida s fikcijom jednakosti drava i suverenosti
3. historizira odvajanje nacionalnog od internacionalnog
DRAVA

EMPIRE

logika vlasti drave poiva na trajnoj i vrstoj

logika premanentne ekspanzije i ukidanje granica

ogranienosti
tee za jednostavnou normi, te poivaju na formalnoj

tee uspostavljanju asimetrinih oblika i prava lanstva

jednakosti podvrgnutih vlasti

meu pojedinim teritorijima da mogu nadzirati veliinu

prostora nad kojim vladaju

organizirane prema naelu sociokulturne homogenosti

sociokulturna razliitost

17

Obiljeja europskog empirea: asimetrian poredak vlasti, otvorena, varijabilna prostorna struktura, blagostanje
naspram sigurnosti,suverenost se pretvara u kozmopolitsku sigurnost,ambivalencija ukidanja i uvoenja granica,
nacionalne drave dalje postoje, ali se integracijom pretvaraju u kozmopolitske
38. Beck: ''zombi'' kategorije
Beck smatra kako u dananjem svijetu socioloki koncepti postaju zombie kategorije. To su ivi mrtvaci, tj
kategorije koje upravljaju naim razmiljanjem, ali nisu vie u stanju obuhvatiti trenutnu situaciju. Sociolozi u
prouavanju dananjeg drutva koriste temeljna naela i koncepte prve moderne, a oni se, na dananje se
drutvo vie ne odnose. Koncepti su osvojili znanstveni svijet i bojkotiraju istraivanja. Skupa s promjenom u
drutvu i dravi, trebaju se mijenjati i koncepti kojima se prouava. Zbog toga sociologiju treba redefinirati,
rekonstruirati i restrukturirati socioloke koncepte kao i na pogled na drutvo. Zombi kategorije sociolokih
klasika su klasa, obitelj, rad, progon.
39. 3 scenarija budunosti Europe
1.) Scenarij raspada: pretpostavlja da se Europska unija lomi zbog svojih unutranjih i vanjskih proturjeja; u tom
sluaju ne bi se uspjele integrirati novopridole istonoeuropske zemlje i u zajednici pospjeiti pozitivna
integracija orijentirana na trite te reformirati i demokratizirati europske institucije; europska bi politika time ula u
nacionalistiki zaarani krug: jake nacionalistike stranke i pokreti paralizirali bi europske institucije i blokirali
nadnacionalne odluke. Dolo bi do sueljavanja tri tabora: kontinentalno-europski tabor predvoen
Francuskom i Njemakom, koji eli EU, u suparnitvu sa SAD-om i Kinom, izgraditi kao jedinstven i samostojan
centar moi u svjetskoj politici; transatlantski tabor na elu s Velikom Britanijom, koji EU u prvom redu shvaa
kao zapadnu vrijednosnu zajednicu pod vodstvom SAD-a da bi na taj nain stvorio protuteu premoi
Francuske i Njemake unutar Unije; i neutralistiki tabor , koji ini nekoliko manjih zemalja, kao to su Finska,
Austrija i vedska, koji brani vanjskopolitiku neovisnost EU;
2.) Scenarij stagnacije: pretpostavlja da e se u Uniju uspjeti gospodarski integrirati istonoeuropske zemlje i
odrati unutranje trite koje funkcionira;
3.) Scenarij kozmopolitizacije: polazi od toga da se Europa nalazi na prekretnici na kojoj postaje neizbjena
rasprava o osnovnim pitanjima: to dri na okupu postnacionalnu Europu i to ona moe i eli pridonijeti stvaranju
poretka u svijetu? Europljani bi na poetku 21. stoljea trebali ponovno otrkiti i i politiki iznova konstituirati
Europu
23. Beck - dileme kozmopolitske Europe
Beck se ne vodi namjerom da prui odgovor na sva pitanja ve da stvori referentni okvir koji e omoguiti
razumijevanje realnosti Europe, ali I njenih dilema. U tome smislu, navodi sljedeih pet dilema koje smatra jo
neodgovorenima.
Univerzalistika dilema
Koliko jaka mora biti poveznica meu europskim normama? Tko odluuje koje su to norme? Kako se Europa
odnosi prema onima koji ju odbijaju ili se bore protiv nje?
Integracijska dilema
Kako povezati polaritet jedinstvenosti i viestrukosti? Kako krojiti novu politiku prema SADu?
Dilema nesigurnosti
Kako rijeiti fabricirane i realne nesigurnosti? Treba li intervenirati u sukobe?

18

Granina dilema
Odreenje ukljuivanja i iskljuivanja drava. Protiv koga ili ega kozmopolitska europa moe obrzloiti svoj
identitet? Treba li
Europi protivnik?
Mirovna dilema
Odrava li mirovna opredijeljenost Europe status quo?
40. Bauman citat
U vrijeme Hitlera, kao najisplativiji nain istrebljenja idova izabrano je pogubljenje, a nakon toga slijedili su
procesi planiranja , dizajniranja tehnologije i opreme, punjenje budeta, raunanje, mobiliziranje potrebnih
resursa. Isto tako funkcionira i veina ureda u kojem je zaposlen ogroman broj ljudi u svijetu. Ideja Holokausta
gotovo je proizala iz obinog ureda, u kojem vladaju autoritet, disciplina i gubitak identiteta. Aushwitz je bio
produetak modernog tvornikog sistema.
Umjesto proizvodnje dobara, materijali su bili ljudska bia, konani proizvod smrt, a dimnjaci simbol modernog
tvornikog sustava-izbacivali su pepeo od spaljivanja ljudskog mesa. Radilo se po shemi socijalnog inenjerstva,
te je sve funkcioniralo kao u naem savrenom drutvu.
Elementi preuzeti iz vojske su preciznost, disciplina, iz industrije raunanje i tednja, iz tvornice efikasnost, a iz
partije idealizam, misija i stvaranje povijesti. Dolazilo je do razvoja vjetina, podjela rada, a zamuen tijek naredbi
i informacija inilo je masovno ubijanje efikasnim i atmosferu jednakom onom koja vlada u uredu.
Bauman navodi 2 razloga zbog kojih se Holokaust ne moe gledati samo kroz akademski interes:
1. Holokaust je centralni povijesni dogaaj promijenio je tijek povijesti, nau svijest; 2. nismo sigurni da ono to
je uzrokovalo Holokaust nije promijenjeno i eliminirano moda nam opet prijete uzroci genocida.
U modernom genoc. drutvo je subjekt planiranja i svjesni dizajner. Bauman donosi viziju vrtlara koji ureuje svoj
vrt kako bi bio to ljepi. Smatra da je moderna kultura kultura vrta. Korov mora biti uniten, pa i sve ono to ne
valja u drutvu mora biti uniteno. Tako su i Staljinove i Hitlerove rtve ubijene jer nisu odgovarale shemi
savrenog drutva, eliminirani su kako bi bio uspostavljen puno ljepi , moralniji i bolji svijet. Hol je proizvod
modernog puta do potpunog, dizajniranog, kontroliranog svijeta. Sastavni faktori Hol: moderni, tehn.-birokrat.
obrasci akcije i mentalitet kojeg institucionaliziraju Biriokr. nain akcije sadri sve tehnike elemente koji su se
pokazali potrebnim u izvrenju genocida. Birokracija je u slubi onih koji imaju mo, ne razlikuje ljudsko i
neljudsko, istinski je sposobna za genoc. Bauman navodi kako je znanost ta koja je oistila put genocidu,
pomogla je direktno poiniteljima Hol. Naziva modernu znanost gigantskom, kompleksnom institucijom

41. Esser: Ograniena racionalnost:

Ponaanje koje se ne moe koristiti neogranienom racionalnou i ije se optimiranje nalazi pod snanim
utjecajem sporednih uvjeta, a s druge strane takoer iracionalnou.
Ako se akteri koji trebaju donijeti neku odluku ele, uzimajui u obzir (vaui) sve dostupne informacije,
racionalno djelovati, tada je njihova racionalnost ograniena: trokovima (potekoama) prikupljanja
informacija, nesigurnou i neizvjesnou; pa se slijedom toga i optimiranje (maksimiranje) oekivanja nalazi,
odn. tada se njihovo racionalno ponaanje, nalazi pod utjecajem sporednih uvjeta. Koncept ima veliko znaenje u
okviru paradigme Nove ekonomije institucija.
42. Luhman: Razlika socijalnog sistema od adaptivnih sistema:
Sistem se shvaa kao cjeline koje su vie nego suma njegovih dijelova; odnose okoline moemo shvatiti kao
unutarnje odnose obuhvatnog sistema. Dijelovi bi morali biti slini jedni drugima tako da se cjelina zasniva na
jednakosti dijelova, a njezina apstrakcija da je ujedno vrsni pojam dijelova.
Sistemi se moraju pojmiti kao identiteti koji se odravaju u kompleksnoj i promjenjivoj okolini stabiliziranjem
razlike unutranjost/vanjskost. Svijet je uvijek kompleksniji nego bilo koji sistem u svijetu: to znai u svijetu je

19

mogue vie dogaanja nego u sistemu, moe poprimiti vie stanja nego sistem. U usporedbi sa svijetom sistem
za sebe iskljuuje vie mogunosti, reducira kompleksnost i tako stvara vii red s manje mogunosti na koji se
mogu bolje orijentirati doivljavanje i djelovanje. Sistem je kadar reproducirati kompleksnost okoline, odrati se,
premda ne moe okolinu posve ni spoznati niti njome ovladati.
43. Sredinja Beckova pretpostavka:
Nacionalna drava se kao jedna od temeljnih institucija prve moderne temeljito transformira u procesu refleksivne
modernizacije; taj se proces na primjeru Europe moe promatrati kao pod povealom, jer je ona proizvod i
pokretaka snaga tog procesa;
-

Europa je drutvo drutava, imperij sastavljen od drava;

proces europeizacije karakterizira naelo istodobnog postojanja dviju mogunosti, koje ujedno
pretpostavlja i ukida nacionalno dravno postojanje samo jedne mogunosti;

Europeizacija nije tvorevina stvorena kao tabula rasa, koja nastaje na politikoj i drutvenoj
niijoj zemlji, pa se ona ne moe oblikovati po uzoru na stvaranje nacija;

Europa nije stvorena u dualizmu tradicije i moderne, nego u dualizmu prve i druge moderne;
ona je kolonizirala, osvojila i eksploatirala svijet, ona je subjekt, a ne objekt kolonijalne
opijenosti moi;

stvaranje Europske zajednice temelji se na ruevinama Drugoga svjetskog rata, holokausta i

staljinistikog totalitarizma, ona je rezultat samorazaranja Europe;

formula o Europi dvije mogunosti znai da svijet institucija prve moderne ostaje integralni
sastavni dio stvaranja Europe;

Europa nije drava, nije nacionalno drutvo, nije suverena, nije autonomna, nema porezni
suverenitet ni vlastitu vanjsku politiku, vojnu politiku ni policiju, ali ona sve to pretpostavlja; ona
je irealna, nezamisliva bez nacionalnih drava prve moderne;

EU ima jaki pravni instrumentarij, ali ne i vlastiti provedbeni aparat; odreivanje i provedba
pravnih normi dijeli se na supranacionalne i nacionalne institucije;

bez drava lanica nema provedbe pravnih normi, ni europske politike u bilo kojem smislu;
Scenarij raspada, Scenarij stagnacije, Scenarij kozmopolitizacije.

20