ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU
SARAJEVO

Prikaz djela Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.

Doba utemeljenja
(Seminarski rad)

Mentor: prof.dr. Adnan Silajdi

Student: Hidajet Hasanovi

Sarajevo, 2012.
1

Sadraj
Uvod. . 3
Banska Hrvatska i islam prije 1878. 4
Austro-ugarsko razdoblje 1878-1918.. 4
Jugoslavensko razdoblje 1918.-1941..6
U Nezavisnoj dravi Hrvatskoj 1941.-1945.. 7
Epilog - komunistika represija 1945.7
Dodatak..8
Zakljuak9

Uvod

Knjiga "Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja" je poneto izmijenjen i

prilozima dopunjen magistarski rad pod nazivom "Muslimanska zajednica u Zagrebu 1918.1945.", koji je autor Zlatko Hasanbegovi odbranio 2005. godine na Odsjeku za povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Muslimanska zajednica u Zagrebu do sada nije bila predmet
posebnog historiografskog istraivanja, a njezino postojnje zanemaruju i razliiti statistiki
pregledi i demografska istraivanja. Hasanbegovi je grau za povijest muslimana u Zagrebu
poeo prikupljati prije 10-ak godina, u studentskim danima, potaknut zanimanjem za neke
aspekte vlastite obiteljske prolosti. S vremenom su istraivanja prerasla u historiografsko
istraivanje razdoblja tzv. prve bosanske/muslimanske moderne (1878.-1945.), unutar koje
zagrebaka i hrvatska kulturno-nacionalna perspektiva predstavljaju jedan od kljueva za
njezino razumijevanje i objanjenje. U knjizi su opisani postanak i razvitak zagrebake
muslimanske zajednice, razliiti oblici muslimanskog prisustva u gradu Zagrebu, te
djelovanje muslimanskih drutava, ustanova i pojedinaca. Obuhvaeni su i odnosi u zajednici,
problematika zakonske recepcije islama, vjerskih prijelaza, graansko-pravne primjene normi
erijatskog branog i nasljednog prava i s njima povezana pojava meukonfesionalnih
sporova. Na temelju dostupnih izvora istraene su i glavne znaajke demografskog razvitka
muslimanske zajednice u Zagrebu prije 1945. godine. Vremenski okvir istaknut u naslovu
podudara se s prijelomnim dogaajima dravno-pravne prirode koji su presudno odreivali i
socijalno-politiki kontekst u kojem se oblikovala zagrebaka muslimanska zajednica. Knjiga
je po svojoj temeljnoj kompoziciji pisana kronoloki s diobom u pet glavnih cjelina (Banska
Hrvatska i islam prije 1878.; Austro-ugarsko razdoblje 1878-1918.; Jugoslavensko razdoblje
1918.-1941.; U Nezavisnoj dravi Hrvatskoj 1941.-1945.; Epilog - komunistika represija
1945.). Unutar prezentiranog kronolokog okvira tekst je izloen tematski, a u prilogu knjige
objavljeni su relevantni povijesni izvori, dokumenti i ostala graa, posve nepoznati ili malo
koriteni te do danas uglavnom neobjavljeni. Oni pomau itatelju da bolje razumije
problematiku obuhvaenu naslovom, u irem povijesnom, politikom i kulturnom kontekstu.
Naziv knjige je Muslimani u Zagrebu, autor doc.dr. Zlatko Hasanbegovi, izdava Institut
drutvrnih znanosti Ivo Pilar, Zagreb 2007. godine. Knjigu sainjavaju 624 stranice.

Banska Hrvatska i islam prije 1878.

Dosadanja historiografija nije stavljala pod povealo povijest muslimanske zajednice u
sklopu suvremene Hrvatske. Tu prazninu ispunio je svojim sustavnim istraivanjima Zlatko
Hasanbegovi, povjesniar mlaega narataja. U njegovoj prvoj monografiji, utemeljenoj na
odbranjenom magisteriju, on odgovara na kljuna pitanja o suvremenoj prolosti zagrebakih
muslimana. Ispisujui njihovu kolektivnu biografiju, pokazuje nam tko su oni bili, kako su se
prilagoavali novoj sredini, ime su se bavili, kako su politiki promiljali, na koji su se nain
organizirali, kakav su odnos imali prema vlastitoj zajednici, zato je ponekad dolazilo do
razmimoilaenja izmeu Islamske vjerske zajednice i laikih udruga te zato su neki njihovi
projekti bili uspjeni ili neuspjeni. Autor istie da su zagrebaki muslimani s povijesnoga
gledita bili mlada i mala zajednica. Donoenjem Zakona o priznanju islamske
vjeroispovijesti muslimani (1916.) mogli su se trajnije naseljavati na prostoru banske
Hrvatske. Neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, poetkom 1919., brojili su oko 200
pripadnika (str. 56), a pojaano useljavanje uslijedilo je za velike svjetske gospodarske krize,
to bi znailo da su demografska kretanja bila ekonomski determinirana.
Sadraj knjige kronoloki zapoinje s 1878. godinom kao prekretnicom izazvanom austrougarskim zauzeem Bosne i Hercegovine, koje je uklonilo viestoljetnu arinu toku izmeu
dvaju imperija. Odlukama Berlinskoga kongresa i njihovim provedbama nestao je pojam
predzia kranstva iz slubene politike, ime je otvorena nova stranica u odnosima prema
muslimanima. Od okupacije postupno su se uspostavljali sve brojniji dodiri bosanskohercegovakih muslimana s podrujem banske Hrvatske. Sa socijalnoga gledita, napose su
izgraene veze izmeu studenata i trgovaca, koji probijaju led u povezivanju sa
stanovnitvom Hrvatske unutar Monarhije. Hasanbegovi smatra da je Zagreb tada iz
geopolitikih razloga stekao vanost za muslimane.
Austro-ugarsko razdoblje 1878-1918.
Zbog blizine granice s BiH glavni hrvatski grad postaje jedno od sredita nove habsburke
"islamske" politike (str. 23), a pridodao bih da u irem smislu Zagreb nastavlja biti jedno od
uporita dijela nositelja visoke politike Dvojne Monarhije prema itavom Balkanu, neovisno o
vjerskoj identifikaciji. S druge strane, sami muslimani tvrde da je za njih, prema iznesenim
izvorima, Zagreb grad na "pragu prave Europe", to je u kontekstu neizbjenosti prihvaanja
4

promjena shvaeno kao mjesto povezivanja sa sreditima s viim stupnjem gospodarske i

kulturne razvijenosti (str. 74). ivot muslimanske zajednice u Zagrebu autor promatra kroz
obrise ideje moderne, koja dobiva polet u drugoj polovici 19. stoljea, kada postupno utjee
na promjene tradicionalnoga drutva, ukljuujui veinsku katoliku zajednicu ili druge
manjinske zajednice. Simbolini utjecaj modernizacije vidi se na primjeru noenja odjee kao
izraza stila. Tako se uz prepoznatljiv fes zapoinju nositi graanska odijela koja simboliziraju
prilagodbu promjenama uz zadravanje posebne identifikacije. Na veem broju stranica
knjige oituje se jak utjecaj pravatva na politiko profiliranje zagrebakih muslimana. Jo su
"stari pravai", predvoeni svojim tvorcima Antom Stareviem i Eugenom Kvaternikom,
iskovali i njegovali tradiciju afirmativnih odnosa prema muslimanima, nasuprot nekim
tvrdokornim preduvjerenjima islamofoba koji su prezirali sve to je bilo povezano s
Otomanskom Turskom, ime su onemoguili uspostavu interkulturne komunikacije. Takav
smjer izvornog islamofilstva nastavile su i pristae modernoga pravatva, meu kojima su se
isticali Eugen Kumii, Josip Frank i Milan Ogrizovi. Klju razumijevanja uzajamnosti
proizlazio je iz aksioma Ante Starevia: "Vjera je stvar duevnosti, po vjeri se ne dijeli ni
jedan narod, vjera mora biti slobodna tako da ne smije niko u niiju dirati, ni svoju silom
drugome nametati". Islamofilstvo pravatva bio je potencijal, dio sveobuhvatne kampanje u
politici, kulturi i gospodarstvu, kojim se trebala ojaati hrvatska dravna svijest i obostrano
saveznitvo izmeu katolika i muslimana. Dokumenti kojima raspolaemo pokazuju da je
pravaka ideja imala odjeka meu mladim muslimanima, pogotovo studentima, kao to su bili
Osman Nuri Hadi, Mehmed Dellaludin Kurt, Safvet-beg Baagi, Dafer Kulenovi, Salih
Balji i drugi. Pravatvo se isto tako prelilo i u sklop Bosne i Hercegovine, gdje je dio
katolika i muslimana stao uz stareviansku ideologiju. Ta ideja zajednitva nije patvorina, o
emu svjedoi intenzitet suradnje za austro-ugarske vladavine, ali i u kasnijem razdoblju s
nekim drugim protagonistima. itajui ovu reprezentativnu knjigu, vidjet emo brojne
primjere tesanja uzajamnosti koji su neko bili mogui i izvedivi: primjerice, moemo vidjeti
da se na skupovima muslimanskoga drutva Narodna uzdanica u Hrvatskom glazbenom
zavodu (1940.) svira Bog i Hrvati, pjevaju sevdalinke i izvodi Musorgski. Istodobno, lanovi
spomenute udruge tada biljee da su "postali purgeri", svjedoei o uspjeloj inkulturaciji (str.
99). Znatan dio prostora posveen je razvoju vjerskoga muslimanskog predstavnitva i
ralambi vjerskoga ivota. U sreditu pozornosti jest opis djelovanja zagrebakoga muftije
Ismeta Muftia, islamske vjerske opine (dematski medlis) i zagrebakih vojnih imama. Na
temelju podrobna prouavanja dokumenata iz fondova Arhiva Medlisa Islamske zajednice u
Zagrebu i drugoga arhivskog gradiva jasno je protumaen sustav zajednice, a osobito su
5

vrijedni konkretni pokazatelji njezina unutarnjega ivota, pri emu nisu izbjegnute ni trzavice.
Autor dri da su odnosi zagrebakoga muftije i muslimanske zajednice u Zagrebu sa
sredinjim vjerskim vlastima u Sarajevu bile "od poetka slabe i nerazvijene" i da se tek od
1938. s dolaskom Fehima Spahe na poloaj reisu-l-uleme iskazalo vee zanimanje za vjersku
subrau.
Jugoslavensko razdoblje 1918.-1941.
Nove politike promjene, izazvane uspostavom Banovine Hrvatske u sastavu koje su se nali i
dijelovi BiH s muslimanskim stanovnitvom, prouzroile su novu dinamiku odnosa. Autor
pokazuje da su banske vlasti iskazale potovanje prema poloaju i novopridolih i starih
muslimana. Potvrda za to gledite nalazi se i u izjavi muftije Muftia da "muslimani u
Zagrebu napreduju, djeca u vjerskoj poduci 'ne zaostaju za onom u Bosni i Hercegovini', a
vjerski prirez pokriva sve potrebe zajednice" (str. 86). Za navedeno vrijeme, izmeu dvaju
svjetskih ratova, koje autor u skladu s dravnim sklopom naziva "jugoslavenskim
razdobljem", istaknuti su i primjeri djelovanja zagrebakih podrunica udruga poput
Muslimanskoga kulturno-prosvjetnog drutva Gajret proreimskog smjera i Narodne
uzdanice s poloajem "izmeu", koje je podrazumijevalo nacionalnu oslonjenost na hrvatsku
nacionalnu ideologiju, za razliku od sarajevske sredinjice, koja je disala nacionalno
neodreeno. Seciranje potonje udruge odlian je primjer uoavanja unutarnjih politikih
borbi, vidljivih u iroku spektru ideologija od radikalnoga hrvatskog nacionalizma u sjeni
ustatva, preko "srednjeg puta" HSS-a do radikalne ljevice u obliku KPJ. Iz nizanja politikih
okraja uoava se da su zagrebaki muslimani ivo sudjelovali u politikim kretanjima, ne
zauzimajui jednostran poloaj, a u njihovoj svijesti prevladavala je ideja hrvatske nacionalne
pripadnosti.
U Nezavisnoj dravi Hrvatskoj 1941.-1945.
Najopseniji dio knjige bavi se vremenom Nezavisne Drave Hrvatske. Ne izbjegavajui
osjetljiva pitanja iz doba Drugoga svjetskog rata, koja su dovela do korjenitih promjena
sustava i ideja, do pojave posve drugaijih standarda u svim porama ivota, autor je pomno
prouio odnos ustakoga pokreta prema muslimanima i njihov status unutar NDH. U tom
odsjeku suvremene povijesti glavno je pitanje bilo to su muslimani u novoj dravi i u
kakvim koncepcijama mogu zadovoljiti svoje zasebne interese. Istaknuo je primjere
6

imenovanja Osmana Kulenovia za prvoga potpredsjednika u prvoj vladi NDH i drugih

uglednih muslimana na istaknutim mjestima u dravnoj upravi, susrete zagrebakoga muftije
s poglavnikom, primanje muhadira u Zagreb pred ratnim vihorom u BiH, financijske potpore
siromanim muslimanima, skrb za ratnu siroad i preimenovanja naziva ulica kao pokazatelje
povoljna ozraja za muslimane u novoj dravi, kojoj su zauzvrat na poetku njezina ivota
iskazali izraenu potporu. Napose je temeljito ocrtano preureenje Doma likovnih umjetnika
u damiju. Iznio je i hipotezu da je u irim razmjerima dolo do muslimanske sklonosti prema
osovinskim snagama gotovo u itavom islamskom svijetu na tragu otpora nositeljima
kolonijalnog sustava. Pokazao je i drugu stranu medalje. Zabiljeio je intervencije muftije radi
progona "svemonog ustakog represivnog aparata" nad pojedinim muslimanima, a nije
izbjegao opisati ni gledita muslimanskih intelektualaca vezanih uz lijeve ideologije, koja su
se kosila s idejom NDH i selektivnom primjenom nacionalne diskriminacije.
Epilog - komunistika represija 1945.
Posljednji dio monografije odnosi se na neposredno porae, obnovu jugoslavenske ideje i
uvoenje komunistike vladavine. Ono nas uvodi u prevladavajue ozraje represije.
Poslijeratne promjene pratile su drakonske kazne po naelu vae victis. Dio poraene
muslimanske elite uspio je izbjei egzekucije, pronaavi sklonite u inozemstvu na raznim
kontinentima. Oni slabije sree ili su pali u naletu brzih likvidacija ili su upoznali rad
revolucionarnoga sudstva. Autor je podrobno pristupio i uspostavi novoga drutvenog
ureenja, upozoravajui na razgradnju dijelova graanskoga drutva. Osobito pie o ateizaciji
i razvlaivanju, koji su bili preslika sovjetskoga modela.
Dodatak
Knjiga nudi prostor za problematiziranje prepletanja vjerske svijesti i nacionalnog odreenja.
U tom smislu ona prua primjere brojnih evolucija pojedinaca, bilo kad je rije o nacionalnom
identitetu muslimana ili o ideolokim podvojenostima. Taj je problem prisutan i kod Hrvata
katolike vjere koji se dijelom izraavaju kao integralni Jugoslaveni. Ostaju pitanja na koje
emo svi skupa jo traiti odgovore. Primjerice, analiza neuspjeha suradnje te pitanje
povjerenja i utjecaja vanjskih imbenika. Ili, promiljanje o tome koliko pojedini dijelovi
povijesti mogu utjecati na suvremenost, koliko su optereenje ili moda poticaj za nova
usmjerenja u javnome ivotu. Autor se ovom knjigom iskazao kao ozbiljan istraiva i revan
7

povjesniar od kojega moemo oekivati jo mnogo kvalitetnih studija. U ovom djelu zrcali
se njegova nadarenost i zanatski besprijekorno odraen posao, koji je bio mukotrpan jer je
zahtijevao prouavanje statusa jedne skupine tijekom razliitih vladavina: austro-ugarske,
monarhistiko jugoslavenske, endehake i rane komunistike. Ono to treba naglasiti jest da
on nije uzmaknuo pred osjetljivim pitanjima tih sloenih razdoblja. Marljivo je prikupio,
kritiki obradio i interpretirao brojne faktografske podatke koji itatelju nude odlinu
panoramu sedamdeset godina povijesti muslimana u glavnome hrvatskom gradu. Osobito je
dojmljiv slikovni dio, koji prua uvid u niz do sada neobjavljenih fotografija. Ova je knjiga
ujedno pionirski pothvat, jer je prva monografska povijest o muslimanima na ovom prostoru
na kojemu danas ivimo, a za one koji ne pripadaju muslimanskom krugu ona je pouna jer ih
podrobno upoznaje s kulturom i obiajima islama u europskom podneblju.

Zakljuak

Knjiga je od krucijalnog znaaja za muslimane i Islamsku zajednicu u Hrvatskoj. Naime,

knjiga je utemeljena na dosad neiskoritenoj grai Imamata demata i Dematskog medlisa u
Zagrebu od 1919. do 1945. godine, gdje se nalazi najznaajnije arhivsko gradivo za
prouavanje vjerskog ivota i razvitak vjerskih ustanova. Osim toga, obavljeno je podrobno
istraivanje i prikaz svih okolnosti gradnje prve Zagrebake damije. Knjiga istrauje povijest
cjeline drutva i svih njegovih sastavnica, te pokazuje da su sve etnike skupine i vjere na
hrvatskom podruju neodvojiv dio hrvatske povijesti. Ukazao je na mogue kontroverze i
historiografske dvojbe koje mogu proizai iz itanja knjige u vezi interpretacije naravi tzv.
Nezavisne drave Hrvatske i odnosa bosansko-hercegovakih muslimana, pa tako i
muslimana u Zagrebu, prema njoj i ustakom pokretu. Smatra da su mnoga pitanja s tim u
vezi i dalje otvorena. Svatko tko e posegnuti za knjigom i bez temeljitijeg uvida zamijetit
njezino vanjsko obiljeje, tj. obilje slikovnih priloga. Rije je o ak 285 priloga, uglavnom
fotografija izrazite dokumentarne i estetske vrijednosti, koje su sastavni dio knjige, nadopuna
teksta i doprinos boljem suivljavanju s povijesnom stvarnou opisanom u knjizi. Fotografije
su prvorazredno povijesno vrelo ponekad rjeitije od pisanih izvora. One su godinama
sakupljane iz privatnih obiteljskih arhiva, ali i hrvatskih arhivskih ustanova, te su u pravilu po
prvi

puta

objavljene.

Vremenski

okvir

istaknut

naslovu

predstavlja

prvu

bosansku/muslimansku modernu, povijesni odsjeak zaet 1878. godine austro-ugarskim

zaposjedanjem najzapadnije osmanske pokrajine, koji oznauje i prekid epohe tzv. turskih
ratova, a okonan 1945. komunistikim revolucionarnim udarom na krhko i nerazvijeno
muslimansko graansko drutvo, sve njegove ustanove i sudionike. Prva muslimanska
moderna razdoblje je intenzivne socijalne i kulturne preobrazbe tradicionalnog bosanskog
muslimanskog drutva, do tada integriranog u osmansko-islamsku stvarnost i njezine
strukture, u moderno graansko drutvo. U tom razdoblju nastale su prve muslimanske
graanske, kulturne i prosvjetne ustanove, te se oblikovao prvi narataj svjetovne
inteligencije, stalea nepoznatog u osmanskom razdoblju. Modernizacija i nacionalizam
kljuni su koncepti toga vremena. "U kontekstu bosanskih muslimana, spletom povijesnih
okolnosti dovedenih u poloaj stanovitog zapadnoga predzia islama, to je znailo odgovoriti
na dva temeljna izazova: jesu li islam i tradicionalne islamske vrednote uskladivi s glavnim
tekovinama europske neislamske modernosti, i da li je tradicionalna konfesionalna
muslimanska zajednica uskladiva s novim tipom zajednice, nacijom koju treba preko razliitih
9

i tada i danas meusobno suprotstavljenih nacionalnih koncepata oivotvoriti u nacionalnoj

dravi? Sve ove dvojbe porodile su razliite odgovore u onodobnom bosanskom
muslimanskom drutvu i naravno meu drutvenim elitama. Ove dvojbe predstavljaju i okvir
u irem smislu unutar kojeg se razvija i oblikuje i muslimanska zajednica u Zagrebu i sve
njezine ustanove. Kao temeljnu spoznaju naveo je da je u Zagrebu hrvatska nacionalna
ideologija, naroito ona utemeljena na pravakom uenju dr. Ante Starevia o
viekonfesionalnoj hrvatskoj naciji, iskljuivi okvir u kojem se oblikovalo shvaanje
zagrebakih muslimana o vlastitom identitetu prije 1945. godine. U tom smislu pojmovi
musliman i muslimanska zajednica odnose se iskljuivo na muslimane iz Bosne i
Hercegovine s Novopazarskim sandakom, tj. Bonjake, u smislu ondanje zaviajne ili
pokrajinske (zemaljske) pripadnosti. Svi glavni politiko-nacionalni koncepti u tom razdoblju,
a na podlozi kojih se oblikovala povijesna stvarnost, odnosili su se prema bosanskohercegovakim muslimanima kao sastavnom dijelu proklamirane nacije, odnosno skupini
etniki i narodnosno identinoj ostatku stanovnitva, posebno odreenoj samo svojom
vjerskom i zaviajnom pripadnou. "Takvo je shvaanje bez iznimke prihvaeno i meu
muslimanima u Zagrebu koji se okupljaju iskljuivo kao konfesionalna zajednica u
narodnosnom smislu istovjetni ostalim Hrvatima, tj. katolicima. Drugaiji koncepti i
nacionalni okviri pripadaju kasnijem politiko-nacionalnom razvitku te su presudno odreeni
komunistikim zahvatom u zateene nacionalne odnose. "Muslimani u Zagrebu 1878.-1945."
istovremeno je i knjiga o Zagrebu, doprinos boljem poznavanju svih sastavnica
pretkomunistikog zagrebakog graanskog drutva. Knjiga je, preko problematike
zagrebakih muslimana, zapravo zahvatila u temeljne probleme hrvatske nacionalne povijesti
toga vremena. U njoj se, iz perspektive muslimanske zajednice, opisuju svi glavni politikonacionalni procesi, ideoloki rascjepi koji razdiru drutvo s vrhuncem u Drugom svjetskom
ratu. Hasanbegovi je naglasio da je sudbina zagrebake muslimanske zajednice po zavretku
rata zapravo sudbina koja se nala na udaru komunistike revolucije skrivene iza
antifaistikog proelja. Knjiga zavrava epilogom oznaenim i kao drutveni rasap.
Muslimanska zajednica kao najmlai izdanak zagrebakoga graanskoga drutva podijelila je
i njegovu sudbinu. Na udaru se naao cjelokupni drutveni napor prvog narataja zagrebakih
muslimana. Sva drutva i ustanove, uz iznimku vjerskoga predstavnitva, rasputeni su, a
osuda na smrt zagrebakog muftije, represija prema najistaknutijim nositeljima muslimanskog
drutvenog ivota i konano zatvaranje damije i ruenje minareta oznaili su i kraj prvog
razdoblja muslimanske prisutnosti u Zagrebu, koje u podnaslovu nazivam i doba utemeljenja

10

unutar kojeg su se islam i muslimani organski i bespovratno, na ovaj ili onaj nain, utkali u
cjelinu hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta.

Literatura
1. Hasanbegovi, Zlatko, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Zagreb
2007., Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu

11