BIHA

Crkva sv. Ante Padovanskog

SADANJE STANJE. upi pripada grad Biha sa etvrtima Luke i
Jezero, te mjestima: Cazin, avnik, Dobrenica, Golubi, Greda,
Izai, Kralje, Kri, Lohovska Brda, Papari, Ruica, Sokolac,
Vedro Polje, Vrkai i egar sa 4.007 dua u 847 obitelji.
Matice ima od 1771. godina.
HISTORIJSKI PREGLED. upa je vrlo starog porijekla. Prije pada
Bihaa u turske ruke u njemu su bili upnici, svjetovni
sveenici, poznati pod imenom ''plebanu''. Osim ve prije
spomenutih, u gradu su postojale crkve sv. Elizabete, sv.
Lucije, sv. Jakova, sv. Duha i sv. Marije Magdalene. 1 Najljepa
crkva sv. Ante pretvorena je u damiju, dananju ''Fetiju''
koja je sauvala gotski portal i nad njim oblu prozorsku
rozetu. Sadanja munara obnovljena je 1863. godine. Prigodom
popravka Fetija damije 1894. godine, naeno je u prezbiteriju
iza damije 6 izidanih, a dijelom iz stanca istesanih raka. To
su bile grobnice odlinih bihakih ljudi, a nadgrobne ploe,
koje su ih neko pokrivale, ureene natpisima i grbovima,
upotrebili su Turci kao materijal za ploe podnice damije, i
tako su se ovi spomenici sauvali. Danas se nalaze u Zemaljskom
muzeju u Sarajevu.2 Ondanji upnik fra Alojzije Mii skupio
je sve ostatke tih kranskih junaka u 6 sanduka i prenio ih
danas poruenoj crkvi sv. Ante, gdje im je podignut lijep
spomenik s imenima, koja su se mogla ustanoviti prigodom
otkopavanja u damiji i oko nje. Ovaj spomenik je jo jedan
dokaz junake borbe u Krajini za vrijeme tursko-hrvatskih
ratova.
Nakon pada Bihaa u turske ruke upi nestaje spomena, a
katolike su pasterizirali franjevci dolazei povremeno iz
Vodieva i Majdana.
Istom 1675. godine upu spominje biskup fra Nikola Olovi u
svom izvjetaju i veli, kako je tada imala oko 200 katolika i
jednu tronu crkvu u kojoj upnik, franjevac iz Fojnice,
povremeno vri slubu, ali to najvie ini po kuama, umama
itd. Neke od ovih vjernika je biskup krizmao u Vodievu, a neke
u drugim upama.3 upa je opet nastradala za vrijeme Bekog
rata, jer je ne spominje Vietri 1708. godine, a ni biskup fra
Mate Delivi, u svom izvjetaju koncem 1737. godine.
Biskup fra Pavo Dragievi u svom izvjetaju na Propagandu od
29. veljae 1744. godine pie, kako je 1741. godine pohodio
upu Biha u kojoj nije bilo ni jedne neoteene (integer)
crkve, podesne za slubu Boju, niti drugih stvari potrebnih za
slubu, osim jedne, sv. Ante Padovanskoga u gradu Bihau, koju
su Turci od dulje vremena uzurpirali. Nedaleko grada, veli
biskup, na groblju vide se temelji crkve sv. Lucije gdje se
1 Lopal: O. c., 52.
2 Hrvatsko kolo, Zagreb 1942., 12.
3 Starine XXXVI., (37) 137.

povremeno vri sluba. U Golubiu, na otoku Une, vide se

ruevine crkve sv. Ivana Krstitelja gdje se vri sluba Boja
na dan ovoga sveca, a s druge strane rijeke Une, u blizini
spomenutog otoka, jo se vide ostaci crkve sv. Martina, gdje se
redovito na sveane dane vri sluba i oko kojih se pokopavaju
vjernici. Biskup pie, kako su sve to stare crkve, koje su
podigli vjernici, a poruili barbari. U ovo vrijeme upravljao
je upom fra Toma Mileti, lan fojnikog samostana, gdje su
vjernici za njega i njegove nasljednike sagradili dvije male
kuice, jednu u Kraljama, a drugu na spomenutom otoku u Golubiu u kojima su upnici, naizmjenino, ve prema mogunosti i
duhovnoj potrebi vjernika boravili. upa je tada imala tri
sela, 64 obitelji i 442 vjernika.4
Brojano opadanje i porast katolikog elementa u upi najbolje
se vidi iz izvjetaja biskupa na Propagandu i ematizama
provincije Bosne Srebrene. Tako npr. 1746. godine imala je upa
422 due, 1762. godine u sto deset kua 905 dua, 1776. godine
u 144 kue 1199 due, 1779. godine u 144 kue 1.190 dua, 1829.
godine u 152 kue 1147 dua, a upa se tada prostirala dva sata
u duljinu i dva sata u irinu, 1830. godine u 101 kui 691
dua, a upa se prostirala dva sata u duljinu i jedan sat u
irinu, 1856. godine u 171 kui 1193 due, 1864. godine u 212
kua 1590 dua, 1877. godine u 209 kua 1759 dua, 1887* godine
2512 dua, 1895. godine 2930 dua, 1906. godine 4000 dua,
godine 4300 dua i 1939. godine 5450 dua.
Gornju statistiku upe podnijeli smo, kako bi se vidjelo
opadanje i rast katolikog elemenata, a to je bilo uvjetovano
raznim ratovima, bunama i turskim progonima. upa je esto bila
bez stalnog upnika, a u to su vrijeme dolazili povremeno
franjevci iz oblinjih krajeva da pastoriraju vjernike.
Provincijal Bosne Srebrene u svom izvjetaju na Propagandu
1768. godine kae za Biha, kako je mala misija i kako je
pastorizira jedan sveenik (''missione tutta unita e piccola,
percio la governa un Padre Missio- nario''.5
Prvi upnik obnovljene upe, koji se spominje u upskim maticama bio je fra Jozo Valenti, iz Ivanjske, od 1771.1773.
godine. Od toga vremena postoji upa i matice. Poslije njega su
upnici:
fra Marko imi iz Dobretia od 1773.1774. godine,
fra Vico Vici iz Fojnice od 1774.1777.,
fra Tomo Filipovi od 1777.1778.,
fra Ambroa Vukovi iz Svilaja od 1778.1779.,
fra Jerko Tomi iz Bihaa od 1779.1780.,
fra Jozo Bari iz Bihaa od 1780.1782. godine.
Otada, pa sve do oujka 1783. godine upa nema upnika. Vie
puta pozivan i umoljavan fra Jozo Valenti, upnik iz Starog
Majdana, doao je oujka iste godine i ostao do 22. srpnja,
koji je kroz to vrijeme krstio 58 djece i bolesnike proviao.
4 Jeleni: Spomenici, 84.
5 Ibid. 170.

On je dolazio u Biha i 1774. i 1779. godine, kako se vidi iz

matica upe, a to nam je opet dokaz kako su upnici radi
opasnosti morali privremeno bjeati i naputati upu,6 to se
dogaalo i poetkom XIX. vijeka, kada je upnik fra Grgo Zlokovi radi progonstva jedanput bio pobjegao do Jajca, ali ga je
biskup natrag povratio, pa i 1843. godine pobjegao je radi
turskog progona upnik fra Marko Palini.
upa opet dobiva upnika 22. srpnja 1783. godine u osobi fra
Bernardina Dobretia, koji tu ostaje do poetka 1787. godine,
kad ga nasljeuje spomenuti fra Jozo Valenti, koji se sam
prijavio starjeinstvu provincije za ponovni dolazak u to
opasno pogranino mjesto, gdje je upnikovao do svoje tragine
smrti 1788. godine.
Za vrijeme austrijsko-turskog rata (1788.1791.) prijetila je
velika opasnost katolikom elementu u Bosni, osobito njegovim
prvacima, jer su ih Turci proganjali kao simpatizere kranskog
vladara. U to vrijeme bili su progoni opi. Nitko se nije
usuivao doi za upnika u Biha, jer je u tom pograninom
kraju prijetila najvea opasnost. Iz ljubavi prema stadu odvai
se fra Jozo i doe u Biha gdje je i ivot izgubio.
Franjevaki martirologij biljei pod datumom od 20. oujka
slijedee: ''Apud lacum Kralie, in Bosna, passio servi Dei
Josephi Valentic sacerdotis et parochi de Bisce, quem Turcae
religioso habitu exutum sclopetique globulis confossum in
frusta conciderunt et in eumdem lacum projecerunt. U biljeci
toga martirologija stoji: ''Nedi tarnen, non die 20. sed 3
Martii passum Josephum asserit.
Godina muenike smrti fra Jozine je sigurna, a neki navaaju
razni dan. Bit e najvjerovatnije Nedievo miljenje 3.
oujka7 jer za taj dan govori Matica umrlih upe Biha.
I u pogledu na uzrok fra Jozine smrti navaaju se razna
miljenja.
Fra Jozo je kao upnik stanovao u Kraljama kamo su jedne noi
doli begovi Poprenovii iz Bakaia kako bi ga ubili radi
toga, to je katkada iao radi svojih duhovnih potreba
(ispovijed) u Zavalje. On je za to saznao, pa se sakrio pod
sijeno, ali ga je sluga, neki katolik Anti alias Jankovi,
koga su Turci zlostavljali, izdao. Turci su probadali sijeno
otrim kolcima, te su ga za kosu iz sijena izvukli i kod jedne
kaljue izmeu Kralja i Kaline, na obali Une, na komade
sasjekli. Po jednoj predaji stajali su mu sasjeeni komadi tri
dana na tom mjestu nepokopani iz straha od Turaka. Poslije su
Turci dopustili kranima nono skupljanje komade u vree ili
plahte, i noenje, za veu porugu, kroz Bakai, Hotinac i
Biha, te pokapanje na groblju sv. Lucije.
Batini pie: ''Fra Josip Valenti, upnik u Biu, bi
osvaen, da potajno obi s kranskom vojskom, ter 20. oujka
popanu ga Turci i odvedu k jezeru kod sela Kralje, te svukavi
6 Franjevaki vijesnik 1934., br. 9., 285.
7 Nedi Martn fra, Tolianin: Stanje redodrave Bosne
Srebrene, akovo 1884..

ubiju ga iz puaka, mrtvo pako tielo raznesu najprije na

noeve, a tada pobacaju komade u vodu, koje skupie katolici i
sahranie u groblju sv. Lucije.8 Istoga je miljenja i Nedi,
koji veli: ''God. 1788. kad buknu rat me Josipom II. i
Turcima, ovi sperie proti bihakom upniku o. Josipu Valgnti
kao da tajno radi s oficiri cesarskimi o izdajstvu Bosne u
kaurske ruke. Tako osvadie Turci upnika kod kadije, kapetana
bihakog, pa krvava i strahovita izajde osuda: da se reeni
fratar dovede aa arsiju grada i da se iv s otrim handarom
na sitne komade sasiee, pa da se komadii tieia razbacaju po
ariji, neka jih gladni psi pojedu, i to je 3. oujka
izvreno''.9 I Brali, povodei se za Nediem, navodi kao uzrok
fra Jozine smrti njegove veze sa kranskom austrijskom
vojskom, ali kae, kako je ubijen na obalama jezera u
Kraljama, tu sasjeen na komade, koje su katolici pokupili i
sahranili na groblju sv. Lucije.10 I Jeleni pie: ''Ovaj je
austrijskim
vojskovogjama
odavao
svaki
pokret
turske
11
vojske..'' , a Cuturi tvrdi, kako je fra Jerko(!) Valenti
dizao katoliki narod na ustanak, sastavljao ete i slao ih
austrijskim vojskovoama.12
Usprkos svim gore navedenim miljenjima o uzroku fra Jozine
smrti ipak mislimo, kako on nije nastradao kao austrijski
agent, nego je posve nevin pogubljen. Josip II. poeo je ovaj
rat s Turskom 9. veljae 1788. godine, a od toga vremena do fra
Jozine smrti nije bilo mogue saznati kretanje jedne i druge
vojske i razviti neku akciju, pogotovu ako se uzme u obzir
slabo razvijen promet u to vrijeme. Najvjerovatnije je on
postao Turcima sumnjiv radi svog eeg odlaska na Zavalje, to
je Turcima dalo povoda za sumnju, kako on tamo vri neke vojnopolitike akcije. Turcima je bio podozriv svaki prijelaz
bosanske granice, a osobito prijelaz franjevaca, kako se to
vidi i iz slijedeeg sluaja. Kad je ugledni franjevac fra Jozo
Tomi otiao 1788. godine preko Save i u Cerniku umro, Turci
govorili ''Vallah je fra Jozo hadija (hodoasnik) zato otiao
u Kaure, da potakne bekog cesara, da udari na Bosnu''13
Mislimo, kako se fra Jozo ne bi u to doba uputao u tako opasne
akcije, jer je znao, kako je, to dulje vremena potreban,
svojim vjernicima radi kojih je dragovoljno i doao u Biha.14
8 Batini: Djelovanje franjevaca, III., 158.
9 Nedi Martin fra, 1. e.
10 Brali Stefano Constantino F.: Monografija storica sulle
Grudelt musulmne to Bosnia-Erzegovina, Roma 1898., 157,
11 Jeleni: Spomenici, 291.
12 uturi Leonarde o. fra: Franjevci meu hrvatskim pukom krozsedam
stoljea, Sarajevo 1926., 103.

13 Batini: Djelovanje franjevaca, III., 158.

14 O fra Jozi vidi opirnije lanak fra Velimira Ilovae: Fra
Jozo Valenti u Spomenici Franjevake klasine gimnazije u
Visokom 1882. 1932., Beograd 1932., 326.331.

Od fra Jozine smrti sve do polovice 1793. godine upa nije

imala upnika, ali se iz upskih matica moe vidjeti, kako su
kroz desetak godina povremeno dolazili neki franjevci i u njoj
obavljali duobriniku slubu. Poslije ovoga vremena upa ima
stalnog upnika.
Bihaki su upnici stanovali u raznim mjestima svoje upe: u
Kraljama, Vedrom Polju, Golubiu i na brijegu ''Kriu'' kod
egara. Kad je biskup Dragievi, 9. listopada 1761. Godine, na
putu iz Sasine u Biha zanoio, pruio mu je konaite jedan
pravoslavni domain, ali tek to je s pratnjom odjahao, doe
est Turaka istomu na konak, a biskup preplaen odmah uzjai i
utee, te nae konaite kod drugog pravoslavnog domaina na
kojega ga je uputio onaj prvi. Ovaj, iako vrlo siromaan, rado
je primio biskupa. Sutradan poslije zapada sunca stigne biskup
u selo Kralje, gdje je upnik stanovao u maloj kui.15 Biskup
je ponovo doao u Kralje, 21. srpnja 1779. godine, gdje je
stanovao upnik. Biskup Mileti na svom pohodu upi 1813.
godine nalazi rezidenciju upnika u Kraljama,16 a Ivan fra
Franjo Juki, na svom putovanju kroz Bosnu, 1842. godine,
dolazi, 16. rujna, u Vedrom Polju,17 u kojem je stanovao
katoliki upnik, i tu se zadrao pet dana. Juki je na svom
putu po Bosni i 1843. godine bio na konaku kod upnika u Vedrom
Polju.18 Odavle je 1855. godine preneseno sjedite upe na brdo
''Kri''. Tu je, oko 1860. Godine, upnik fra Franjo uri
''Bio'' sagradio upski stan. U ovo vrijeme podigli su
franjevci i kolu u kojoj je, 1864.g., godine radio upnik fra
Andrija Vidovi. Ovaj je za vrijeme svoga upnikovanja u Bihau
(1864.1874.) kupio dosta zemljita na Kriu, kako se to vidi
iz njegova pisma s Kria, od 1. travnja 1869., godine fra
Franji uriu, predsjedniku rezidencije u Ivanjskoj. U tom
pismu pie Vidovi, kako je kupio od Mehe Avdi-adia svu njegovu zemlju, koju ovdje na Kriu imade, oranicu, koanicu, za
tri stotine dukata. Otkad je primio tapiju siguran je, kako
kae, da je zemlja ''Boia i naa''. Kupljeno je jeftino, za
pola vrijednosti.19
Na ovom zemljitu namjeravao je fra Andrija podignuti crkvu. U
gore spomenutom pismu pie on i ovo: ''Briga, koju smo imali
porad ovdanje Crkve, tj. da nas turci ne bi pomeli u poslu
kad zaponemo, pristala je. Ja sam, kako ste mi napomenuli,
piso Biskupu, i pito koji mi odgovori da poaljem jednu
Molbenicu na Carstvo priko njega koju e on od svoje strane
podupert. To sam najposli i uinio po sebi i jo nikoliko
ljudi podpiso, i na Biskupa polo. Od toga nita nisam,
primio, ali ve znam da je polo na dalje, jer me je pito sada
na Adili bajram ovi Paa, budu mu taki nalog stigo, lo
15 Jeleni: Spomenici, 144.145.
16 Franjevaki vijesnik 1932., 25.
17 Ibid. 86.
18 Kecmanovi Ilija: Ivan Frano Juki, Putopisi i istoriskoetnografski radovi, Sarajevo 1953., 67.
19 Arhiv franjevakog samostana Petrievac, fasc. Ivanjska.

Hoemoli graditi Crkvu, 2o Kada e te poeti? 3o gdi e te ju

metnuti? 4o od drveta, oli od kamena? i hoeli biti tesati
kamen? 5o iji e troak biti? Iz ovoga se siam da je polo
Biskup na dalje odgovor koga sam Pai dao, kazat u Vam kada
dojdete''.
Iza kako je fra Andrija dobio od pae dozvolu za gradnju crkve,
dosta novca prikupio, gotovo sav materijal pripravio i s
majstorima se pogodio, otpoeo je sa radom, ali najednom Turci
zabrane gradnju.
O tome donosi ''Zagrebaki Katoliki list'', iz 1872., godine
slijedeu vijest: ''Kako rue cvatu kranom u Bosnoj pokazuje
i taj sluaj. Revni upnik bihaki, fra Andrija ve je due
vremena sakupljao milostinju, nebi li kako sagradio u svojoj
upi crkvu. To je i najvea elja upljanah. ''Kada crkvu
sagradimo i kolu podignemo, rado emo umrijeti, bar emo
potomkom naim ostaviti liepu uspomenu'', tako moe uti
svakoga njih govoriti. Novca se toliko sabralo, da se mogao rad
zapoeti. Prije nego su se poele japnenice paliti, zapita
upnik
pau:
''je
li
slobodno
materijal
za
crkvu
pripravljati''. Paa odgovori: ''slobodno moete, ako hoete,
sutra zidati''. Sada kad su sav troak uinili sav materijal na
mjesto svezli, jo i kontrakt s protom zidarskim utvrdili, sada
na jedno doe zabrana. Uzalud je upnik protestirao, dokazujui, da nisu nijednoga posla bez vladine dozvole poeli.
Kad je kanila zabraniti, zato nije to na vrijeme kazala, nego
kad su sve potroili, onda: nee! Moe biti e se tko nai,
tko e se smilovati, te rei za nje rie''.20
Malo kasnije dobio je ''Katoliki list'' dopis iz Bosne o istoj
stvari iz ruku, kako urednik lista kae, ''prosta, ali potena
ovjeka''. Taj dopis glasi: ''U Biu na Kriu zapoela se je
graditi crkva katolika. Ima dvie godine, kako smo ferman
carski dobili, da je gradimo. I taj je ferman proitan na tom
istom mjestu Kriu, prid svom seksijom oliti meldjezom i svi
su rekli da se gradi reena crkva, da nam nitko na put nejma
stati. I mi odma tako vrue poesmo se brinuti, to treba
reenoj crkvi otpravivi molbenicu na vladu austrijansku, da
nam dopuste materijal drveni sii u svom carstvu. Odgovor
dojde, da siemo u Pliivici, togod treba za crkvu materijala
drvenoga. Bog im platio i sveti Anto! Mi takoer nama otili i
usikli i sve na misto spakovali, kamen dovezli, dvie japtenice
iliti
kreane
saegli
od
12
nogu,
majstore
dobavili,
fundamenat zakopali. Ali nut posluajte nae nesrie, to se
dogodi! Turci nam zabranie, da negradimo na onom mistu, nego
na drugom, gdi se ne vidi iz Bia, jerbo govore, da nemoe
biti prama gradu. A to misto gdi hoe da bude reena crkva,
ima od Bia polak ure. Mi na drugom mistu nejmamo gdi, valjda
bi je na Pliivicu nosili, gdi je oni ni odklen nevide. Eto
gospodine vidite sad kakav je turski sud. Kad smo se mi tako
potroili i brez sebe ostali, onda velidu: nee Krstu! Ah
nae nesrie, nae alosti, gdi nam ono nae jadne muke na oi
20 Zagrebaki Katoliki list 1872., br. 19., 150.

propada; ne samo naega, to smo mi od svoga zalogaja uztezali

pa onamo davali, nego to su nam i nai dobroinitelji
podiljivali. A ima jo mlogo stvari, ali ji mi ni dokazat
neznamo''. Dopisnik se, dalje, tui na razna progonstva i globe
od strane Turaka i moli pomo, te zavruje svoj dopis molbom
urednika lista, da im poalje za kole i mlade nekoliko komada
puke knjiice ''Uitelj Dobrain'' od Ivana Trskoga, koju je
1871. godine izdalo ''Drutvo sv. Jeronima''.21
Tako je dugi i samoprijegorni rad upnika fra Andrije i
njegovih upljana pretrpio neuspjeh.
Akciju za gradnju upne crkve poveo je bihaki upnik fra
Franjo uri, koji je u ovoj upi upnikovao po trei put od
1874.1884. godine. On javlja provincijalu, 29. srpnja 1880.
godine, izmeu ostaloga, i ovo: ''Ovoga pako ljeta bavim se
popravkom druge kue u kojoj je kola i kapelica brez ega se
biti nemore'', a u pogledu crkve kae, kako je predao molbu
princu Vilimu u kojoj je traio bivu crkvu, sada damiju
''Fetiju'', ili kapelicu sv. Barbare, takoer pretvorenu u
damiju, ili napokon neka vlada dadne potporu za gradnju crkve
na drugom mjestu. Poslije toga doao je nalog od ministarstva
bihakim vlastima i muslimanima, neka se upniku ustupi jedno
od spomenutih mjesta za crkvu. Na dogovoru, na kojem je bio i
upnik, koji je ostao pri svojoj gornjoj molbi, obeali su
muslimani kupiti mil bilo u gradu, bilo izvan grada i pomoi
zidati crkvu, a samo neka im se ne dira u damije. Ova je
izjava bila poslana Zemaljskoj vladi od koje je doao odgovor
mjesnom generalu, koji je upniku izjavio, kako e se zidine
grada Bihaa ruiti; i kako bi najzgodnije mjesto za crkvu bilo
groblje sv. Lucije, za to je vlada obeala dati pomo za
gradnju. upnik uri zavruje svoj dopis provincijalu s
rijeima; Ele dobro zlamenje hvala Bogu providjenju Boiem, i
B. D. Mariji.22
Nije nam poznat daljni razvoj akcije upnika fra Franje, ali on
nije poeo gradnju upske crkve, nego njegov nasljednik.
Od 1884.1886. godine bio je upnik u Bihau fra Ambroa Radmanovi. On je poeo gradnju nove upske crkve sa zvonikom na
najljepem mjestu u samom gradu zvanom ''Zabela''. I on je u
tom radu naiao na tekoe, ali sada od strane bihakih graana
trgovaca i graanske vlasti, to se najbolje vidi iz njegova
dopisa provincijalu fra Anti uriu od 11. studenog 1885.
godine.23 U tom dopisu javlja fra Ambroa provincijalu, kako je
u Biha doao, 23. listopada reene godine, banjaluki biskup
fra Marijan Markovi, te je, na 25. Listopada, drao krizmu.
Ali, nije podjela krizme bila glavni motiv biskupovog dolaska
upravo u ovo vrijeme, nego je po elji Zemaljske vlade ispitao
jedan spor. Naime, prigodom gradnje crkve osnovan je odbor za
gradnju u koji su izabrani pretstavnici bihakih graana i
21 Ibid. br. 24., 190.
22 Arhiv Provincije Bosne Srebrene u Sarajevu, fasc. Petrievac
1776. 1893., br. 36.
23 Ibid.

seljaka. Predsjednik toga odbora S. I. zanemario je odravanje

sjednica, predlaganje rauna, odbacio odbornike seljake kao
suvine i uz graane odbornike samovoljno poeo upravljati
gradnjom, te iza kako je nabavio ig sa likom sv. Ante a
takav je bio i uredovni upski ig poeo je isticati svoje
nekakvo pravo na taj ig kao i na neposrednu upravu crkvene
blagajne. Odbornici seljaci su izjavili S.I.-u, kako ne
odobravaju njegov postupak, a to je isto uinio i upnik fra
Ambroa. Ovi su traili, neka se izvoau radova ne plaa po
nadnici, nego neka se s njim napravi fiksna pogodba uz kauciju
i od njega uzme pismeni ugovor za gradnju crkve. Nato je S. I.
tuio upnika i odbornike seljake graanskoj vlasti. Dne 25.
srpnja spor se vodio pred kotarskim upraviteljem na kojem je S.
I. s odbornicima graanima ostao pri svojim zahtjevima.
Kotarski upravitelj odredi da S. I. vri svoju dunost i
sporazumno rukovodi gradnju. Ovaj nije uzeo u obzir te odredbe,
a upnik dadne pismenu protuizjavu protiv izjave kotarskog
upravitelja i odbornika graana glede iga i uprave crkvene
blagajne, a tako uine i odbornici seljaci u pogledu; na
crkvenu gradnju. Stranke su se ponovo nale 30. srpnja pred
kot. upraviteljem, kojom zgodom je upnik donio odborska
pravila. Iza kako je kot. upravitelj proitao odborska pravila
odredi S. I. odravanje sjednice u upskom stanu, kako je to po
pravilima predvieno, predlaganje rauna i voenje gradnje u
sporazumu sa cijelim odborom. Nato je upnik otiao kui, a
odbornici seljaci su ostali u gradu. Nakon kratkog vremena
naao je odbornike seljake podvornik kotarskog ureda i najavio
im, kako se odborska sjednica nee odrati u upskom stanu,
nego 6. kolovoza kod okrunog upravitelja Mrakovia, a to neka
najave i upniku. Dne 6. kolovoza na sjednici u okrunoj
oblasti, ne govorei uope o gradnji crkve, napao je Mrakovi
upnika kako buni narod, a odbornike seljake obasuo je pogrdnim
imenima nazivajui ih marvom i kako moraju sluati S. I.-a.
upnik i seljaci odbornici napustili su sjednicu na kojoj je
poslije njihovog odlaska napravljen zapisnik i na temelju toga
zapisnika bila odreena globa: na upnika 50 forinti, a na
svakog seljaka po 20 forinti, jerbo su povrijedili ast
uredovne sobe, a upniku je naveden jo jedan razlog, naime,
kako nijee pravo kotarske oblasti u sjednicama odbora crkvene
opine. upnik je platio svoju globu, a seljacima su 9.
kolovoza prodate krave na licitaciji. upnik i seljaci potue
se na taj postupak Zemaljskoj vladi, koja povjeri likvidiranje
spora biskupu Markoviu.
Nije nam poznato kako je spomenuti spor likvidiran, ali gradnju
crkve je nastavio novi upnik fra Franjo Duljilovi (1886.
1889.) koja je zavrena 1891. godine.
Ve nekoliko godina postala je ova crkva premalena i osjetila
se potreba da se produlji. upnik fra Alojzije Mii (1894.
1903.) produljio ju je 1899. godine za 11 m sa novim okruglim
svetitem. Ova restauracija je izvedena po planu ing. Karla
Fitzingera, a ondanji okruni poglavar Lothar pl. Bergs dao je

besplatno sav drveni materijal iz planine Lipa. Veliki oltar je

izveden po nacrtu Franz Kipar iz Zagreba, a radove je izveo
Josip Dubski iz eke. Ovaj je izradio i dva pobona oltara po
nacrtu Fitzingera.24

upna crkva u Bihau

Za vrijeme svoga upnikovanja (1908.1913.) podigao je u crkvi
jedan od najljepih korova (pjevalita) u Bosni Srebrenoj fra
Alfonzo Marija Kudri.
24 Mii Alojzije fra: Ljetopis Franjevakog samostana
Petrievac.

Za vrijeme svoga upnikog djelovanja u Bihau Mii je mnogo

zaduio tu upu. Kao organizator na raznom podruju preporodio
je upu. Osnovao je razne katolike, ekonomske i nacionalne
organizacije: Marijinu muku i ensku organizaciju, Omladinsko
drutvo, Hrvatsko pjevako i tamburako drutvo ''Krajinik'',
sa itaonicom i drutvenim prostorijama. Organizirao je
trgovako i obrtniko drutvo za meusobno potpomaganje, a u
svrhu unapreenja gospodarstva dijelio je gospodarske knjige,
osobito one izdanja drutva sv. Jeronima. Mnogo se zalagao i za
seoski kuni obrt, osobito tkalaki.
Meutim, 1899. godine produljena crkva nije u toku vremena zadovoljavala potrebama vjernika, pa je upnik fra Viktor aki
(1937. 1945.) uz jednodunu elju, zalaganje i suradnju
upljana 1938. godine poveo akciju, kako bi se definitivno
rijeilo pitanje crkve, te je preuredilo i dogradilo, ime bi
bolje odgovarala potrebama vjernika.
Vjetim taktom, lijepom ophodnjom, susretljivou, bratskim
zalaganjem i pomaui svakog bez razlike vjere i narodnosti
to
je
osobito
i
poslije
pokazao
u
tekim
danima
Narodnooslobodilake borbe sa svojim subratom fra Bosiljkom
Ljevarom, katehetom, uspjelo je fra Viktoru produljiti i
preurediti crkvu sa tornjem.
Nacrte za ovu izgradnju u starohrvatskom stilu izradio je
zagrebaki arhitekt prof. Stjepan Podhorski. Tlocrt crkve je u
obliku latinskog kria, duljina 58 m, a irina u kriu 24 m.
Nad krianjem laa podignuta je kupula u promjeru od 22 m,
visoka 23 m. Sa tri strane zatvarale su crkvu polukrune
apside, koje su uz dominantnu kupulu ' i stari toranj, stilski
usklaen, s ostalim dijelovima crkve odavale grupaciju
monumentalnog obiljeja. To je bila najljepa crkva u Bosni
Srebrenoj, pravo monumentalno djelo.
Za vrijeme Narodnooslobodilake borbe, prigodom jednog od mnogih bombardiranja Bihaa 1943. godine, crkva je bombama iz
zraka potpuno poruena. Do danas je ostao samo njen toranj.
''Eh, nema vie naega ponosa u Biu'', govorili su iza toga
Bianski muslimani.
Sada slui za crkvu jedna vea kapelica improvizirana u velikoj
gospodarskoj zgradi uz upski ured, u ijoj je neposrednoj
blizini prije kratkog vremena upnik o. Boris Ilovaa kupio
zemljite za novu crkvu.
upski stan bio je u posljednje vrijeme na Kriu, udaljen 2 km
od crkve u gradu. upnik fra Alojzije Mii odluio je
prenijeti ga grad i u tu svrhu kupio je, iz vlastite
uteevine, zemljite u gradu, te 1900. godine sagradio
dananji vrlo solidan i moderan upski stan. Nad ulaznim
vratima i danas stoji uz franjevaki grb natpis: Domus
religiosa opera et parsimonia parochi loci P. Aloysii Mii
aedificata anno D.MCM. Gradilite za ovaj upski stan, sam
upski stan i uz njega dosta veliku parcelu zemljita prepisao
je o. Mii na Franjevaki samostan na Petrievcu, jer je sve
to kupio iz vlastite uteevine.

IMENA UPNIKA
R.B Ime i prezime, mjesto roenja
.
Fra Jozo Valenti iz Ivanjske
1.

Razdoblje

1771.1773.
Fra
Marko
imi
iz
Jajca
1773.2.
1774.
Fra
Vico
Vici
iz
Fojnice
1774.3.
1777.
Fra Tomo Filipovi iz Dobretia
1777.4.
1778.
Fra Ambroa Vukovi iz Svilaja
1778.5.
1779.
Fra Jeronim Tomi iz Bihaa
1779.6.
1780.
Fra
Jozo
Bari
iz
Bihaa
1780.7.
1782.
Nema
upnika
1782.8.
1783.
Fra Bernardin Dobreti
1783.9.
1786.
1787.10. Fra Jozo Valenti iz Ivanjske ponovno
1788.
Od tragine Fr. Jozine smrti 1788. g., pa do 1803. godine,
nije nam poznat redoslijed upnika.
1793.11. Fra Ivo Jovanovi
1803.
Fra
Ivo
Perii
iz
Fojnice
1803.12.
1805.
1805.13. Fra Ivo Kulier iz Fojnice
1806.
1806.14. Fra Ivo Perii ponovno
1807.
1807.15. Fra Anto Vuevi
1809.
Fra
Jozo
Skoibua
iz
Livna
1809.16.
1813.
Fra
Ivo
Vidoevi
iz
Livna
1813.17.
1815.
1815.18. Fra Jakov Demir iz Varcara
1818.
1818.19. Fra Juro Zlokovi iz Jajca
1842.
1842.20. Fra Marko Palini iz Skoplja
1843.
Fra
Mato
Antunovi
iz
Fojnice
1843.21.
1848.
Fra
Jakov
Krianac
iz
Duvna
1848.22.

23.

Fra Frano uri iz Bihaa

24.

Fra Frano Vuevi

25.

Fra Frano uri, ponovno

26.

Fra Andrija Vidovi iz Bihaa

27.

Fra Frano uri, trei put

28.

Fra Ambro Radmanovi iz argovca

29.

Fra Franjo Duljilovi iz B. Gradike

30.

Fra Josip Radman iz argovca

31.

Fra Filip Dujmui iz Polja-Travnik

32.

Fra Alojzije Mii iz B. Gradike

33.

Fra Augustin engi iz Stare Rijeke

34.

Fra Alfonz Kudri iz B. Gradike

35.

Fra Petar orkovi iz Motika-Petrievac

36.

Fra Marijan Jakovljevi iz Prijeana

37.

Fra Petar orkovi, ponovno

38.

Fra Anto eremet iz Kralja

39.

Fra Danijel Brievac iz Volara

40.

Fra Viktor aki iz Prijakovaca

41.

Fra Bosiljko Ljevar iz Sasine

42.

Fra Boris Ilovaa iz Ivanjske

43.

Fra Bosiljko Ljevar, ponovno

44.

Fra Boris Barun iz Ljubunia

45.

Fra Anto Vidakovi iz Stare Rijeke

46.

Fra Boris Ilovaa ponovno

47.

Fra Vlado Ljevar iz Sasine

1849.
1849.1954.
1854.1855.
1855.1864.
1864.1874.
1874.1884.
1884.1886.
1886.1889.
1889.1891.
1891.1894.
1894.1903.
1903.1908.
1908.1913.
1913.1919.
1919.1923.
1923.1925.
1925.1928.
1928.1937.
1937.1945.
1945.1946.
1946.1948.
1948.1950.
1950.1953.
1953.1954.
1954.1955.
1955.1958.

48.

Fra Alojzije Atlija iz Stare Rijeke

49.
50.

Fra Bono Ravli iz Ripaca it

Fra Anto Lipovac iz Petrievca

51.

Fra Viktor aki, ponovno

52.

Fra Augustin Brki iz Varvara it

53.

Fra Josip Boi iz Sasine

54.

Fra Juro Mileti iz Brestovskog

55.

Fra Marko Gelo iz Ljubunia

56.

Fra Ivo Orlovac iz Barlovaca

57.

Fra Anto Ivanovi iz urkovca

58.

Fra Juro ali iz Motika

59.

Fra Ivica Mati iz Sanskog Mosta

60.

Fra Boidar Blaevi iz Barlovaca

61.

Fra Anto Zraki iz Potoana

1958.1964.
1964.1964.1967.
1967.1973.
1973.1976.
1976.1982.
1982.1987.
1987.1988.
1988.1995.
1995.2000.
2000.2006.
2006.2012.
2012.2013.
2013.-

Zupni stan n

Bihau