Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
CVRKUTANKA
Nives, Hani i Eni
PTIIJI STATUT
Na ptiijem Zboru,
Danas prvi put,
Usvojen je novi
Ptiiji statut.
Po lanu jedan
Ovog Statuta,
Zagarantovana je
Sloboda cvrkuta.
U lanu dva Stoji
prvo Svaka
ima pravo Na
svoje drvo.
Dalje se kae,
U stavu pet,
Ptica ima pravo
1
Na slobodan let.
Zavrna odredba:
Moje je dvorite
Kafez bez ice,
U kome slobodno
Stanuju ptice.
VRAPCI
ta to vrapci
ele rei,
Svaku no
Kad pou lei?
Divdakaju
U sumrak,
Kako ivot
Nije lak.
Divdakaju
to no crna
Posakriva
itna zrna.
Zadivdaka
Svaki kljun,
Da je srea
Stomak pun.
Kad pod strehom
San ih shrva,
Svaki sanja
Svoga crva.
GOLUB
Jutrom kad sunce
Sa gore sine,
Golub se vine
U visine.
I leti, leti
Put plaveti.
Ako mu treba,
Moe da takne
I pare neba.
Ako poeli,
Moe da jae
Oblak bijeli.
Ali od svega,
Na krovu kue
Najvie voli
Da gugue.
GRLICA
Grlica je lijepa ptica,
Pomalo je hipi,
Oko vrata ogrlica,
Stanuje na lipi.
Za nju djeda kae da je
Budilnik sa grane,
Zato to ga budi rano,
im zora osvane.
LASTE
Poznate su kao dobre
Arhitekte ptice,
Kod nas grade svoje kue,
A na moru vikendice.
Vole toplog sunca sjaj,
Plava jutra puna rose,
Kad lete u zaviaj,
Proljee na poklon nose.
Turizam je njihov hobi;
Cijelo ljeto snuju
Kada doe hladna zima
Gdje e da ljetuju.
SVRAKA
Odjea joj lijepo stoji,
Rep joj duga traka,
U mom kraju svi je zovu
Brbljivica svraka.
Tua joj je briga glavna,
Voli evar i ograde,
U narodu nije slavna,
Jer voli da krade.
Kad doleti pred kuu
I zakrijeti jae,
U goste e neko doi,
Pripremi kolae.
VRANE
4
Na topoli
Svakog dana,
Sakupi se
Jato vrana.
au, cvoku,
avrljaju,
Sto jezika
Pomijeaju.
akte, ave
Svoje jade,
Tako cijelog
Dana rade.
KUKAVICA
Svakog dana isto,
Kao da je tuku,
Iz oblinjeg gaja
ujem njeno: kuku!
Zar nije sramota,
Zar to nije bruka,
Tako lijep glas,
Ali stalno kuka?
Kuku to je jutro,
Kuku to je vee,
Za nju na svijetu
Nigdje nema sree.
Zato nije udo,
Kad je takva ptica,
to joj narod kae
Da je kukavica.
KANARINAC
Veliki je baksuz
U ptiijem rodu,
Na dobrom je glasu
Al' nema slobodu.
RODA
Uz rijeku, niz rijeku
Kao straar hodi,
Pred njom abe od straha
Kriju se u vodi.
Duge izme na nogama,
Otra sablja kljun,
Tijelo joj je izdueno
Ko ribarski un.
Nou navrh dimnjaka,
Gdje se rode gnijezde,
Kad ne moe zaspati
Prebrojava zvijezde.
DRALOVI
Kad iznad moga kraja
Zima rairi krila,
Na putu k jugu poleti
dralova eskadrila.
Sveano, u strogom redu,
Kao da lete na bal,
CVJETNIK
JORGOVAN
im procvjeta, On
pomisli prvo: "Sad
sam cvijet, Nisam
vie drvo!"
BIJELA RADA
"Voli me, ne voli, voli..."
apuu djeca po koli
I u svom ljubavnom jadu
Kidaju Bijelu Radu:
"Voli me, ne voli, voli..."
Na zemlju padaju latice
I Rada u svojoj boli
rtvuje samu sebe
Da kae ko koga voli.
KAKTUS
Zelena mu uniforma
Od glave do pete,
7
A sa strana crvene se
Cvjetne epolete.
U cvijetnjaku mirno stoji
Uspravan k'o svijea,
Kao da je general
Na smotri cvijea.
CVIJET NA BALKONU
Na balkonu solitera, U
reetkama od ica,
Jutros rano procvjetala
Plava ljubiica.
Kroz balkonske reetke
Promolila glavu,
Traila je livadu,
Leptire i travu.
Na balkonu tjeio je
Zlatni sunev zraak,
Tjeile je ptice,
Tjeio oblaak.
A ona se udila:
Kakav je to svijet?
Da li sam ja ptica,
Ili poljski cvijet?
IPKOVA RUA
Kada je cvala,
Bonton je znala
I lijepo se
Ponaala.
Ali na kraju,
Svima je, ipak,
Pruila samo
Crveni ipak!
PENICA
Njene su vlati
Zategnute ice,
Cijelo polje
Velika je harfa
Na kojoj vjetar
Za ljude i ptice
Svira od milja
Pjesmu izobilja.
Zato je penica cvijet?
Zato to hrani svijet.
RUA
Kasna je jesen
Pred ruom stala,
Nije joj bilo jasno:
"Ti si kalendar pobrkala,
Za cvjetanje je kasno!"
Rua se samo osvrnula
I rekla: "Prava je teta."
I zanesena svojom ljepotom
Nastavila da cvjeta.
UDAN CRTE
U dvoritu ispred zgrade,
Gdje se sunce sreta s djedom,
Poranila jutros Jasna
Da proljee crta kredom.
Na betonskim ploicama
Crtala je ljubiice,
Crtala je visibabe,
Crtala je tratinice.
Ugledalo sunce sliku,
Ugledalo beton sivi,
Pa je silo sasvim blizu
udan crte da oivi.
Od topline zlatnih zraka,
Niko ne bi vjerovao,
U dvoritu ispred zgrade
Sav je beton procvjetao.
TATINE RUKE
Najljepe su, najljepe su
Brine ruke moga tate,
Oko vrata kad se sjate
K'o par bijelih golubova,
Pa guguu pune snova.
Najljepe su, najljepe su
Brine ruke moga tate
Kad se rano s posla vrate,
Pa te ruke tvrde, grube,
Dlanovima obraz ljube.
Najljepe su, najljepe su
Brine ruke moga tate
Do postelje kad me prate.
Tad s prozora tiho vee
Umota me platom sree.
DA MI JE
Eh, da mi je, eh, da mi je
Neto oca da nasmije
Kad se kasno s posla vrati,
Da mu osmijeh lice zlati.
Kad osmijeh doe s ocem,
Razveseli cio stan,
Srea prui svoje ruke
I grli me cio dan.
12
OEVE BRIGE
Moga oca brige more,
Uvijek ona boljka stara:
Treba ovo, treba ono,
A dovoljno nema para.
Kad odrastem, izmisliu
Lijek protiv besparice,
Neka otac uvijek ima
Nasmijano, vedro lice.
KUNA MOBILIZACIJA
Moga oca oficira
nedjeljom mama degradira.
Umjesto puke i ranca,
umjesto ljema na glavi,
ona mu vee kecelju
i metlu u ruke stavi.
Umjesto njegove ete,
umjesto njegovog voda,
moj otac sa kantom vode
strojevim* po kui hoda.
Kao na bojnom polju
udarac za ilim izvue,
na ogradi iza kue
kuhinjski tepih tue.
I tako nedjelje svake,
kada je otac s nama,
13
DJED
Djed je vrlo korisna stvar,
I mora biti upotrebljiv,
Djed nikad ne smije biti star,
I ne smije biti uvredljiv.
Djed moe da bude konj,
I da se na njemu jae,
Kad treba, on mora znati
Da laje i repom mae.
Djed moe da bude ptica,
Avion to kuom krui,
Djed je iva foteljica,
to svome unuku slui.
SLOBODA
im mama i tata
Na posao odu,
Ja u stanu imam
Potpunu slobodu.
Ali mi se ini Da
tu neto fali, Za
takvu slobodu
Suvie sam mali.
Zato bih je dao,
Tako mi samoe,
Za djeda i baku
14
HOU DA SE IGRAM
SANJINA KOLA
Kad iz kole doe Sanja,
Zapoinje kola nova,
Za sto sjeda njena baka,
A Sanja je ui slova.
"O se pie okruglo,
R se rava ovako,
15
a ima kapicu,
Zapamti to, bako!"
Gleda baka unuku,
Po glavi se eka,
Pa govori za sebe:
"Ba je kola teka!"
AST KOLI
Uvelo je zvono
prvake u kolu,
samo je Jasna
ostala u holu.
Molio je uitelj,
molio je tata
ona nije htjela
maknuti od vrata.
"Hvala vam na svemu
i koli ast svaka
ali ja bih htjela
da me ui baka!"
KOLAI U IZLOGU
Usta su htjela,
Ruke su htjele,
Samo su oi
Kroz staklo jele.
A s druge strane,
Od mene jai,
Jezik mi plaze
16
Slatki kolai!
PRST
Ne znam ta da radim,
Problemi me mue,
esto mi se prsti
U slatko zavue.
Otac mi se ljuti,
Mama grdi esto,
I baka me kori:
"Zar mu je tu mjesto?"
A prst tjera svoje,
Pravi se naivac,
Iako zbog njega
Ja ispadam krivac.
ZATO JE TO TAKO
Kuepaziteljka,
im u na stan svrati,
"Vozao se liftom..."
Kae mome tati.
Poslije njenih rijei
Krenu ruke tatine
I po mom se turu
Prospu ljute batine.
Zato je to tako,
Ne mogu da shvatim:
I tata se vozi liftom,
Pa ga ja ne mlatim.
17
STO PITANJA
Moj je otac odrastao,
I zbog tog se vaan pravi,
im ga neto priupitam,
On kae: "Ne gnjavi!"
I mama je slina njemu,
Pa mi uvijek zato,
im zaustim da je pitam,
Kae: "uti, zlato!"
A u meni sto pitanja.
Pa se s pravom ljutim;
Jesu li me rodili
Da im samo utim?
HOU DA SE IGRAM
Navee u kui
uvijek isti prizor:
S jedne strane otac,
s druge televizor.
U leeem poloaju,
na kauu, djeda
zatvorenih oiju
mali ekran gleda.
I mama iz ugla,
il' galami na me,
ili sa spikerom
pjevui reklame.
18
Hou da se igram!
Hou ivot fin!
Ko da sam ja sprava,
a Te Ve im sin!
TAJNA
Za sve kolske tajne
Ista pravila vae,
Tajna golica jezik,
A ne smije da se kae.
Ona se uvati mora,
I dobro da se krije,
Samo se najboljem drugu
Na uho apnuti smije.
UITELJICA
Kuda god ide,
Svud znanje sije,
na njenom putu
ljubav je grije.
U njoj se najljepi
osjeaj budi
kada od djece
postaju ljudi.
HRABROST
Hrabrost ti je
kad se boji,
19
strijepi, dre,
ali stoji.
Hrabrost ti je
kad se jei,
stisne zube,
al' ne bjei.
Hrabrost ti je
strah do plaa,
ali strah
od kog se jaa.
TA KO ELI
Mama hoe da sam glumac,
Tata da sam ljekar,
Baka hoe muziara,
Djeda da sam pekar.
Tetke, strine i ostali
Svi polau nadu:
Kad odrastem, da postanem
Profesor u gradu.
A ja elim mnogo vie,
I eljeu dovijek:
Kad odrastem malo vei,
Da postanem o v j e k.
MOJ GRAD
20
MOJ GRAD
Svakog jutra,
Iz dna due,
Svi dimnjaci
Lule pue,
Pa naprave
Mome gradu
Brkove i bradu.
A u jesen
Iznad njega,
Kad se spuste
Hladne kie,
Moj grad kalje,
Moj grad kie,
I od sipnje
Jedva die.
SIVA SLIKA
Posijao otac jue
Beton oko nae kue,
Pa se divi,
Pa se divi,
Kako raste beton sivi.
Djeakove oi plave
Pitaju se da li mogu
Po betonu rasti trave?
Da l' e ikad trave snene
Po betonu da zelene?
Posijao otac jue
Beton oko nae kue
Pa zelena slika ona
Sad je siva od betona.
21
OBLAK
Iznad grada oblak bijeli,
sred nebeskog plavog vrta,
kad poeli da se igra,
uvijek nebom neto crta.
as nacrta stranog lava,
as medvjeda kako spava,
crta mia, crta maka,
crta slona podugaka,
crta sve to jest i nije,
22
GOLUBOVI
Lepet krila i guguti
raspre mi jutrom snove,
gledao sam sa terase
baka hrani golubove.
Ta starica, k'o kraljica,
obuena sva u lila,
a oko nje lepra se
na stotine bijelih krila.
Gledaj, svijete, piruete
golubova kako lete,
stariina gledaj lica
u kraljevstvu njenih ptica.
Nema vie ni starice
ni djetinjih mojih snova,
al' jo uvijek sa krovova
sluam gugut golubova.
23
DAO BIH
Dao bih soliter
I ulicu cijelu
Za onu djedovu
Kuicu na selu,
Gdje sunce zorom
Iz oblinjeg luga
Svrati kod djeda
Kao kod druga,
Gdje mu svaka
Ptiica, pravo
Iz grma, cvrkutom
Kae: "Zdravo!"
DAJEM RIJE
Dajem vam, dajem
rije muku:
kad budem lovac,
baciu puku.
U lov u,
da i to znate,
nositi samo
fotoaparate.
Niti u pucati,
niti u vikati,
samo u slikati,
24
samo u slikati!
ZAVIAJ
SANA
ta li radi cijelog dana
rijeka Sana?
Dok ne doe tiha vee,
ona tee.
Kad se spusti vee plava,
na arenom pijesku spava.
Srebrna joj mjeseina
pokriva izveze,
pa do zore sanja
svoja putovanja.
25
ZAVIAJ
Za svaki zaviaj
Isto vai:
im negdje ode,
On te trai.
I ma gdje da si,
On e znati
Na koji nain
Da te vrati.
26
BUBAMARO, PRRRH!
Da sam bubamara
sa est crnih ara,
rijeio bih lahko
ono to me mui
protjeranu djecu
vratio bih kui.
Kako?
Ovako:
Mehko nebo kao svila,
lepraju lahka krila,
mi letimo, mi letimo,
gdje naa kua bila.
Bubamaro, prrrh!
BILJEKA O PISCU
MUHIDIN ARI (rodom iz Prijedoru, 1944. godine) pjesnik je i dramski pisac. kolovao
se u rodnom mjestu, gdje je zavrio osnovnu i ekonomsku kolu, a vie obrazovanje, Pedagoku
akademiju, zavrio je u Banjaluci. Radio je kao prosvjetni radnik u Kozarcu, potom bio
organizator "Knjievnih susreta na Kozari".
Objavio je knjige pjesama: Spava li dan u mraku (1976), Na krilima neba (1981), Kada
plava ptica sanja (1983), Kolo kozarako (1984), Plava ptica (1985) na turskom jeziku,
Cvrkutanka (1988), Zaljubljena baka (1989, 1994), Dvorite sa cvijetom za uvetom (1990),
Tespih (1994), Crna dvorita Schwratze Hfe (1999), drame: Recept za ludilo (1985), Blago u
kovegu (1986), Vuk dobrica (1988), te prozu Keraterm sjeanje na srpski logor (1993) i
druga djela. ivi u egzilu, u Austriji.
27