Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Bojan Jovanović - Mafija U Crkvi
Bojan Jovanović - Mafija U Crkvi
Aristotel
M A F IJ A
U CRKVI
ISPOVEST MONAHA
MONAH SERAFIM
(BOJAN JOVANOVI)
MAFIJA U CRKVI
Beograd 2014
Mafija u crkvi
Lektor i urednik
Stojan Mandi
Tehnika priprema
Urednik u saradnji sa dizajnerima
Izdava
Misij a PRA VOSLA VLJE DANAS
Za izdavaa
Stojan Mandi, Beograd
tampa
tamparija Art Kum, Beograd
Tira
1.000
S A
D R A J
STRANA
................................................
..........................
11
............................................
13
23
25
37
..........................
45
49
53
59
83
87
POB
97
111
115
.........
119
119
121
122
124
129
132
135
....................... .
140
......................
141
138
ZAKLJUAK
148
...................................
151
152
Napomena itaocima..........................................
154
P R E D G O V O R
Postoje samo dve osobe na Planeti na iji poziv bih pristao
da napiem Predgovor za knjigu gde je zlo u glavnoj ulozi:
Nadine Gordimer i Duan Tomi.
Gospou Gor sam upoznao u Johanesburgu poetkom devedesetih godina prolog veka, za vreme svetskog prvenstva u ragbiju, kada je Juna Afrika slavila politiki trijumf borbe protiv
aparthejda i graansku slobodu Nelsona Mandele. Te godine gospoa Nadine je dobila nobelovu nagradu za knjievnost.
Duan Tomi je moj biografski prijatelj. Za vreme graanskog rata u BiH on je, zajedno sa svojim saradnicima iz Deije
ambasade Meai, spasio preko 38 hiljada dece svih nacionalnosti i ostao iv.
Ispovest monaha Bojana Jovanovia u knjizi MAFIJA U
CRKVI je takoe rezultat i bespotedne borbe advokata Duka
Tomia, protiv aparthejda crkvenih velikodostojnika u SPC.
Nakon itanja pomenute knjige elim da proistim svoje srce
preporuujui je buduim itaocima, vemicima i svima dragima
koji zabrinuto prate zbivanja u institucijama ove hrianske zajednice. Uveren sam da e svaki dobronamemi ovek osuditi uinjene zloine.
Maske su pale sa neljudskih lica autoriteta u mantijama,
a oekivani epilog je izbavljenje od sablazni nesree, od zlih
strasti, od opasnosti da se liimo korena.
Uveren sam u snagu filantropske moi linih primera Nadine
Gordimer i Duana Tomia, ali i drugih ljudi poput biveg akona Bojana Jovanovia, koji svetle na horizontu nade u mraku injenica sadranih u knjizi Bojana Jovanovia: M A F I J A U
CRKVI.
Prof. d r Dragan Radenovi, ju li 2014, Beograd
ISPOVEST MONAHA
ZA SVE IZNESENO U OVOJ KNJIZI SPREMAN SAM NA ZAKLETVU U OLTARU SA RUKAMA NA KRSTU I JEVANELJU, UKOLIKO
TO SME VASILIJE KAAVENDA ILI BILO KO IZ CRKVE!
TAKO SU NAI PRECI UTVRIVALI ISTINU, ZAKLINJUI SE
PRED SVETIM OSTROKIM VASILIJEM, I NIJEDAN SUD ZEMALJSKI NIJE IMAO VEU TEINU.
U V O D
VLADIKU VASILIJA KAAVENDU MORAMO ZAUSTAVITI U IME
HRIANSTVA. MUIO Ml JE I TELO I DUU.
O TOME MORAM PROGOVORITI...
KNJIGA JE SVEDOANSTVO O KRIMINALU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE KOJA UTANJEM TITI PEDOFILE, O SRAMNOJ
ULOZI PREDSEDNIKA DRAVE I DEMOKRATSKE STRANKE, I O
MUKOM UBISTVU I PRIKRIVANJU ZLOINA UBISTVA BOGOSLOVA U MANASTIRU...
DETINJSTVO I KOLOVANJE
Kau da je ivot sazdan od sluajnosti, ali da li su to sluajnosti ili promisao vie sile, svakako e pokazati vreme. No, da
e ova pisana re promeniti mnoge sudbine a verovatno i istorijski tok SPC to je sigurno.
Roen sam u jednoj prosenoj beogradskoj porodici.
Imao sam jako lepo rano detinjstvo. Pored roditelja o meni je
brinula ponajvie pokojna baka, koja nije alila truda da mi ugodi. Nekada sam kao i svako dete znao tu dobrotu malo da zloupotrebim, ali sve je to bio deo dejih nestaluka. Vikende smo
provodili na selu gde sam uivao u istom vazduhu, izobilju sonih plodova koji su rasli samo za mene na potpuno prirodan nain. Jo uvek mogu da osetim ukus predivne crvene jabuke koja
se topila u mojim ustima, prvih treanja, seam se iste i hladne
izvorske vode koja magli asu, kao sneg bele krike sira od mleka nae krave arulje...Voleo sam hlad ispod oraha koji je zasadio moj pradeda Mihailo, miris nagorelog drveta u punici, prelaz
preko tarabe gde sam kriom preskakao u dvorite kominice pa
ponovo u nae.
esto smo odlazili i u selo u okolini Uba odakle mi je majka,
gde sam se divno igrao sa braom, etali smo se po umarcima,
uvali krave po panjacima, itali smo lektire u hladu vinograda
breskve santelije. Uivao sam to dosta vremena provodim u
prirodi kojoj sam se i tada divio kao i sada kada me podjednako
raduje i najmanja travka.
U tim seoskim sredinama susretao sam se ee nego u
gradu sa duhovnom stranom ivota. Ljudi u selu su uvek pored
ikone drali crkveni kalendar iz koga su pratili o kom svecu se
ta radi, kada se kosi, seje, anje. U svakom pogledu njihov ivot je kreirala priroda i vera. Tu sam nauio da se ujutro im ustanem umijem tri puta u ime Svete Trojice. Tu sam prve postove
ispostio, prvi put priestio, reju u svakom sluaju ta sredina mi
je duboko u duu zasejala kalem hrianstva. Bez ikakve presije
i nametanja prihvatio sam veru sa osobitim zadovoljstvom tako
sila ulivala znanja i kao da ja nisam govorio nego da je neko govorio iz mene. Odluka je pala. Upisali su me na fakultet.
Na Svetog Mratu, Sveti Stefan Deanski, dobio sam indeks.
Mojoj srei nije bilo kraja!
Ujutro sam oko pola sedam iao da proti odnesem hleb, novine i mleko. Tu smo pravili kratak plan, a onda sam odlazio u
crkvu pa na fakultet. Zaista mi je ta prva godina bila talina. Te
1993. bilo je teko doi do novca, tako da sam jako teko dolazio do knjiga, i zato sam studije otpoeo tek 1994. godine.
Ali ja sam odlazio na predavanja, hvatao beleke, to se pokazalo kao jako dobro. Posle podne sam provodio sa protom Milanom. Sedeli smo i uili crkveno pojanje. Ja sam pevao crkvene melodije svakim danom sve bolje, a prota je bio potpuno zadovoljan. Veoma brzo sam zapevao i u crkvi na slubi. Seam se to je bio tropar etvrtog glasa.
Brzo sam se ukljuio i u crkveni ivot. Poeo sam da pomaem svetenicima u crkvi, iao sam sa njima u parohiju, pomalo
predavao veronauku, uestvovao u pripremi svih crkvenih sveanosti. Sledee godine bez po muke poloio sam prvu godinu.
Moje angaovanje nije prolo neprimeeno, tako da me svetenik otac Slavko Boi predloio za prvi crkveni in. Prota i ja
smo sedeli do pola noi da bi se za taj sveani in pripremio.
Morao sam da se pripremim da odgovorim na pitanja koja se
tecu postavljaju pre slube pred narodom.
Na Bogojavljenje u hramu Svetog Petra i Pavla, pokojni patrijarh Pavle me proizveo u prvi in crkvenosluitelja. Saio sam
sebi stihar, odedu koju tec nosi na slubi kakav je malo ko
imao u crkvi. Poeo sam da obnavljam neke stvari pri hramu
Svetog Georgija koji je bio moja parohijska crkva. Preko prijateIja sam nabavio nove crkvene knjige iz Rusije, sredio svetenike bogoslubene odede koje godinama nisu videle ni vodu ni
peglu.
Prota i ja smo sve vie vebali i uili, tako da sam crkveno
pojanje sve bolje savlaivao. Uvee me je prota ekao ispred
zgrade sa osmehom na licu, sedeli smo i vebali. Jedno vee
neki ovek je uao u zgradu i zbunjen pitao kominicu: ,,ko ovo
tada zaplakao, kao da je u tom trenutku izgubio sina, a ja verujui u iskrenost obojice pristao sam da preem u drugu eparhiju.
Dogovor je bio da se vladika i ja samostalno susretnemo jo jedanput za vreme trajanja sabora, da ja spremim odreene papire i da polako krenemo sa realizacijom mog odlaska u Bijeljinu.
Najtea stvar sa kojom sam se suoio jeste ta rei majci i
ouhu? Majka je po prirodi oekivala da se oenim, stvorim porodicu, da se igra sa unuiima, a ja sam takorei odjednom odluio da je toga liim i da odem u manastir. Prota mi je rekao da
se i on kaje to nije otiao u manastir dok je bio mlad, da je moja
odluka priziv i Boja volja i da e se sve smiriti i doi na svoje
mesto. Reio sam da svojima kaem da idem na drugo radno
mesto, ali da preutim da hou da se zamonaim. Daleko od toga da sam se uporeivao sa Svetim Savom, ali sam rekao, kada
je jedan Rastko mogao da ode u manastir zato ne bi mogao i
ja. Ta se odluka u prvom trenutku pokazala kao ispravna, jer su
se moji ukuani sikirali samo mojom odlukom da odem iz Beograda u Bosnu, tako da prii o monaenju nije bilo ni govora.
Oni su to prihvatili kiselo i bez oduevljenja, ponajvie sa strahom kako u se snai, ali i sa strahom od nekih pria koje su uli a koje su mi preutali da ne pomislim da hoe da me odgovore. I zaista, da su mi to tada rekli, ja bih pomislio da nemaju
dobru nameru i svakako im ne bih verovao.
Vladika i ja smo se ponovo susreli u Patrijariji, ja sam odneo svoju molbu, lepo se pozdravili i on mi je poeleo srean
dolazak u njegovu eparhiju. Dogovor je bio da e me poslati u
manastir Kaonu preko leta da malo nauim monaki ivot, a onda e me negde rasporediti. Ta mi se odluka svidela jer sam
manastir Kaonu kod apca jako voleo i tu sam ranije upoznao
jeromonaha oca Antonija. Kada sam vladiki to rekao on je malo
promenio izraz lica i rekao mi, samo ti doi a mi emo se sve
ostalo dogovoriti.
OK OD STRAVINE SPOZNAJE:
VLADIKA JE GEJ!
,,Ne pijem ni ja, ali za jedan ovako lep poetak treba nazdraviti, sipau nam po jedan dobar konjak."
lako ne troim alkohol, uzeo sam au da sperem njegovu
pljuvaku sa svojih usta.
,,Cik - kucnuli smo se, on se zadovoljno smejao iako je jasno
video da za ovo nije i nee imati moj pristanak. Nije se obazirao, mislio je da je pobedio i da u kad tad lei. Popio sam pie,
a on je sipao jo jednom:
Dragi, bie najsreniji! Niko nee znati kako nas dvojica ivimo, nee znati ni nebo ni zemlja. Razgai se, opusti se. Ja se
esto ovde etam samo u veu, moe i ti slobodno. Kakav ve
nosi? Kupiu ti sve svileno da ima kao ja. JA IMAM PROBLEMA SA SRCEM, PA U TE ZVATI NOU DA DOE DA BUDE
PORED MENE! Sluao sam matorog geja i ispijao konjake...jao,
jao, a nekad sok od breskve. E proto, proto, zar sam ovako zasluio da me poalje u ovo gnezdo gejova!? Shvatio sam da
sam ustvari rtva mree homoseksualaca, da sam svesno vrbovan. Poto su Terzi i Kaavenda decenijski prijatelji, on je morao da zna da je ovaj matori gej!
Zamolio sam vladiku da odem u sobu. Legao sam na krevet. Sve mi se vrtelo u glavi, to od alkohola, to od gaenja.
Ako se spremim nazad za Beograd, vratim se, ta e dalje biti?
Ko e mi verovati da je jedan vladika pokuao da me obljubi.
Reio sam da vidim kako e biti narednih dana. Moda e uvideti da ja nisam iz te prie i ostaviti me na miru. Uostalom, iako me
ostavi kako iveti sa takvim ovekom? Onda mi je proletelo kroz
glavu, da li me Gospod ovde poslao da moda Kaavendu spasim, dam mu ukaem na spasenje due...
No, ve sutradan sam uvideo da je ta misao pogrena. Tadanji upravnik dvora Milan Topi mi je odrao kratko ali jasno
predavanje: da vladika ivi jedan specifian ivot, da treba
da se tome prilagodim, da svoje beogradske navike ostavim
ispred kue, da ovde vladaju drugi zakoni, da je vladika veoma moan, da e biti veselja i slavlja, da se o tome nigde ne
pria itd. Taj jadni ovek, ogoren na svoj ivot, takoe se nije
.slagao sa svim dogaajima u dvoru ali nije imao hrabrosti nita
da preduzme. On je bio Ijubomoran na svakog, to me i ne udi
ekipe. Predstavljao me javno svojim prijateljima, sumljivim biznismenima, politiarima, policajcima, oficirima, Ijudima iz meunarodne zajednice. Svi su jednoglasno govorili posle mog kratkog boravka: eto Kaavendinog naslednika...
Jednom smo sedeli u dvoru kada je vladika dobio poziv da
kamioni stoje na granici. Pa zar je mogue da neko ne da humanitarnoj pomoi da proe - pomislio sam u prvi mah. Vladika je
naredio Mii da krene na granini prelaz Pavlovia most i da povede i mene. Uz put sam pitao Miu gde idemo i zato, a on je
samo rekao, ne brini, kazae ti se samo jednog dana. Doli smo
do ispred granice, sve je izgledalo normalno. Pitao sam se ta
u ja tu bez ikakvih ovlaenja...Do nas je polako proetao carinik. Mia je otvorio prozor, nasmejao se i rekao:
Pozdravlja Vas vladika, a onda je cariniku pruio plavi koverat u kom se jasno videlo da je vea suma novca...
U povratku smo svratili u selo Popove kod arhimandrita Benedikta koji se pripremao za osveenje nove crkve i zvonika. Naizgled jako fin ovek koji mi je poklonio ikonicu. Ustvari to je bio
ozloglaeni gej koji je bio proteran iz manastira Krke u Australiju,
a onda dolazi u ,,raj za gejove, u eparhiju zvorniko-tuzlansku.
Sav je bio zapenio i jedini komentar mu je bio - kako vladika ima
dobar ukus. Obradovao se saznanju da sam doao da se zamonaim i odmah je poeo da slae prie, kao mi monasi treba da
se druimo, da se drimo zajedno protiv popova a pogotovo protiv njihovih ena. ene su u svakoj prii okarakterisane kao veliko zlo koga se treba uvati, prljavtina koja donosi zlo, zato mi
monasi treba da se druimo i da budemo braa...
,,Lepo drutvo, nema ta.
Kad smo stigli u Bijeljinu stigla je i vest: kamioni su proli.
U hotelu ,,ico preko puta dvora spremala se velika feta. Dok
sam sedeo i veerao, jasno mi je bilo da u kamionima sigurno
nisu bile ikone i kadionice. Prestao sam uopte da razmiljam o
crkvi, veri, samo mi je jedna stvar bila na pameti: kako da se izvuem iz kriminala? Svi bi me pitali zato nisam samo seo u autobus i otiao? I ta misao mi je ila kroz glavu, ali i misao da bi
ovi kriminalci mogli da naude mojima. Kada sam priao sa moji-
ma, nisam dozvoljavao da ita osete. Priao sam da mi je mnogo lepo, da bi uteio majku, kako bi joj vratio bar malo osmeha
na lice. Da sam joj rekao ta mi se deava, verovatno bi joj srce
prepuklo.
Jednog jutra - novi ok. Idemo u Banjaluku. Kad smo stigli
na parking vladika mi je rekao da ostanem u kolima: ,,Ne znam
u ovoj situaciji da li da ulazi." Meni je i odgovaralo da ostanem
ispred. Posle jednog sata vladika je izaao. Sa nama na put je
iao i akon koji je bio sekretar u eparhiji Slavoljub Miloevi.
Njihova smrknuta lica su mi mnogo govorila...
Njegova pria mi je ledila krv u ilama, jer sam polako sklapao mozaik gde sam doao, odnosno gde sam gurnut. Upao
sam ne samo u homoseksualni lobi nego i u dobro organizovanu
kriminalnu grupu, koja se bavila vercom, podmiivanjem, lobiranjem, izdajama...
Dok sam itao o iskuenitvu u manastiru ni izdaleka nisam
mogao da zamislim da e mene snai neto jo gore. Ja sam
se pripremao za iskuenja o kome su pisali Sveti Oci, a ovo
nisam zamiljao ni u najcrnjim mislima. Ali Boja promisao je
htela neto drugo. Reio sam da se okanem monatva i da pokuam da nekako izvrdam tu odluku i da probam da se izvuem
iz ovog drutva. Meutim, u tim celokupnim okolnostima jasno je
da nisam imao snage ni naina da tek tako odstupim i nestanem
iz tog miljea. Rekoh ve da sam bio indirektno obaveten da se
ne igram i to me najvie plailo zbog mojih roditelja i brata.
Sve se polako pripremalo za moje monaenje.
Ili smo u manastir iu da mi saiju mantije. Kaavenda me
proizveo u in ipoakona, to je zapeatilo moju sudbinu, bar
to se tie crkve. Tako sam bar mislio. Neoenjen, a proizveden
u in ipoakona, to je znailo po crkvenim kanonima da vie ne
mogu biti mirski svetenik. Sve to je bilo uraeno toliko javno da
su svi mislili da se ja tome radujem. No, naalost, radosti kod
mene nije bilo ve samo strah i jedna ogorenost. Kod kue me
je ekao nazovi sveani ruak i naravno vladika. Pred ukuanima je glumio jednu suzdranost i delio mi savete o manakom
ivotu. Ali kada smo ostali sami odmah je skoio na mene, iako
Podrku sam imao u dva svetenika koji su bili vladikini akoni, u ocu Miodragu Gavriu i jo jednome. Oni kao da su osetili moju tugu ili kao da su znali ta mi se deava. Meni je bilo
jasno da su verovatno imali slina iskustva i da su zato otili na
parohije. U svakom sluaju, njihova podrka mi je mnogo znaila iako ni jedna re nije izgovorena.
Crni avo se nije smirivao!
Jedno vee zove me da doem kod njega, kao da donesem
moje radove i knjige koje su bile u rukopisu, da on pogleda pa
da otampamo. Ja sam mislio da e se zaista neto promeniti:
Ajmo u moju sobu, tamo emo natenane sve da pogledamo.
Ali imam neto za tebe. akon mi je snimio lepu muziku da moemo da se opustimo." Upalio je malu lampu da napravi atmosferu i ukljuio kasetofon. Poela je da svira prilino lepa i romantina muzika a vladika kae:
Sve sam ovo napravio da ti bude srean, doi, lezi da vodimo ljubav. Istrgao mi je spise iz ruku i bacio me na krevet.
Poeo je da me Ijubi i hvata dok sam leao skamenjen i zbunjen
od oka. ovek koji ima godina kao moj deda, a pritom se zavetovao Bogu, leao je preko mene i pokuavao da me seksualno
iskoristi. Ja sam se opirao i molio ga: nemojte, vladiko, nisam ja
za te stvari, ja ne volim da radim ovo, ali je on bio sve uporniji.
Grizao me je za vrat i uvo, molio me da ga uzmem, vikao je:
Uzmi ga, Dragane! Uzmi ga, Dragane!" Jasno mi je bilo da
me sa nekim pomeao i da redovno odrava ovakve odnose, da
nisam jedini u ovoj prici. Poeo je da me raskopava i da mi
skida pantalone.
elim da ga stavi u mene! - groktao je kao krmak, ,,da li ti se
dig'o? Skupio sam poslednju snagu i gurnuo matorog pedera
od sebe. On me je gledao sav zajapuren. To kao da ga je dodatno osokolilo, kao da je mislio da ja elim grubu igru. Predloio
mi je da se porvemo, da vidimo ko je jai, ko je bolji mukarac.
Mislio je da je moj gest ala, a ja sam ga gledao i mislio da mu
razvalim amarinu. Bednie, mislio sam u sebi. Koliko je mladih
Ijudi ovako stradalo? Koliko je prespavalo u tvojoj sobi? Zar da
skupljalo. ula se vika i galama, muzika je postajala sve glasnija. ulo se dosta mukaraca koji su podvikivali, glasno se smejali, vritali. E, Makrina, mislim u sebi, to sad ne izae da vidi
ko se zaista sprema. U jednom trenutku ulo se da se igraju
vozia". I zaista, u jeku gej-bala orilo se: ,,iha-ihu-ihi-hu.
krenu da me siluju bar u jednog da rasporim, pa posle ta bude, ali u bar obraz i ast sauvati. Kako sam siao tako sam se
i popeo. Srce mi je sve bre udaralo, mislio sam da u doiveti
srani udar. Posle nekoliko trenutaka naao sam se u sobi. Bio
sam sav mokar ali na bezbednom.
Terevenka je dostizala vrhunac. ula se lomljava aa, vriska usljed meusobnog hvatanja raspomaljenog gejova. Ja sam
leao, utao i ekao... Da. To u da uradim. Nema druge.
Bio sam budan iako je bilo kasno u no.
Oko tri ujutro se sve smirilo. uo sam hod. To je bio on. Lupao mi je na vrata. Ja sam se pravio da spavam. No sam spustio pored sebe. Lupao je ponovo, a ja sam se javio kao bunovan. On je uao u sobu i seo pored mene na krevet. Bio je obuen u svilene teget bokserice i imao je preko svileni kratki bade
mantil.
Kako sam se veeras lepo proveo, imao sam super drutvo,
ba smo se zabavili. to i ti nisi doao?
Pa Mia mi je rekao da ne silazim, rekoh.
Pusti ti Miu, on je Ijubomoran na tebe to je ruan i debeo,
trebao si da sie da se upozna sa mojim prijateljima. Drugi put
u ja doi po tebe. Hoe li da me poljubi za laku no ili ako
hoe sii da spava pored mene. Drugi put, vladiko, sada sam
umoran, rekoh. Okrenuo sam se, a on je izaao i pevao na sav
glas. Nije se obazirao to tu spava i monahinja, nego ta vie
hteo je da joj da do znanja da je bio kod mene! Gnusoba od oveka. Podlac. Prefigani pokvarenjak, a ne nikakav vladika.
Peder Kaavenda, a ne vladika Kaavenda!
Neverovatno, ali istina, naalost i na bruku nevienu.
XXX
Polako je poeo da me vodi kod svojih prijatelja, da me
predstavlja kao akona, budueg njegovog naslednika. Ludi su
me gledali i ve znam ta su mislili, sve mi je bilo jasno. Tako
smo jedno vee zaglavili u kafani u banji Dvorovi kod Bijeljine.
Svirala je tiha muzika, kad je Kaavenda progovorio:
Ajde da neto zasvira i zapeva za svog vladiku."
opet jednom biti sreni. Ali takvih dana vie nije bilo. Tek nastupaju dani tuge, jada i emera.
Svako moje svraanje kui se dobro posmatralo, ta sam
priao, kako su moji itd. Ve pouen, priao sam kao da mi nije
sve to toliko bitno, nek se bore sami, da ja volim samo...
Hteo sam da otklonim svaku sumnju da sam u dvoru nesrean
jer sam se plaio da im avo neta ne napakosti.
Svakim danom, to se videlo jasno da je nameteno, do mene su dolazile informacije da se uvam vladike, da je opasan, da
on vodi jedan ivot koji je specifian. Ja sam samo sluao i dolo mi je da im kaem: ne brinite, neu nikom priati da je
Kaavenda peder! Ustvari ja to i ne znam, ne znam nita o vercu, o podvoenju...Ja nita ne znam, slobodno me silujte, vano je samo da njega zatitimo da se njemu nita ne desi.
U tom informisanju je prednjaio jedan vladikin prijatelj, bijeIjinski zubar Dule. Bio je nii za glavu od mene i priao je kao
pravi gej. Jeste bio oenjen, ali videlo se da je homoseksualac.
Imao je enu u ranim pedesetim, jo uvek jako lepu i privlanu.
A njen mu druguje sa gej-vladikom i brani ga. Mislim se, onjo
nesretni, pa ta e ti ovaj matori gej? Pa decu ima, ta, zar bi
voleo da se i tvom sinu desi ovako neto? Zar bi voleo da i tvoju
decu neko napastvuje. Misli li da si dobar roditelj, a moji da su
loi pa me nisu dobro usmerili.
Kom se Bogu ti moli i ta u crkvi trai?
Sve u svemu bilo mi je jasno da svi znaju kako vladika ivi,
ali da se to u javnost ne iznosi. To su ustvari svi znali ali nisu
hteli o tome da priaju i u to da diraju. I da sam hteo nekom da
se poalim, nisam imao kome. U poetku sam se nosio milju
da se poalim nekom od drugih episkopa. Ali i ta ideja je brzo
pala u vodu. Reali su se kod nas u gostima: Amfilohije, Vasilije
sremski, Dositej, Jefrem, Longin, Konstantin, Patrijarh Pavle, mitropolit Nikolaj, Filaret i drugi, tako da mi je bilo sve jasno i sve
jasnije. Oni su jedni o drugima sve znali: ko je homi; ko je
oenjen; ko ima vanbranu decu, tako da o toj prii nije bilo ni
govora. Ostalo mi je samo da ekam i da vidim ta je Boja promisao?
Ja sam se za sve vreme trudio da koliko toliko ostanem vezan za svoj poziv. Iao sam u crkvu, itao knjige, pokuavao indirektno i direktno da pokaem da ja nisam ovek iz prie u koju
ele da me ubace.
Nekako sam sve gajio nadu da e Kaavenda uvideti da ja
nisam homi, i da nisam kod njega da bih ostvario neku korist,
ve zato to sam verovao da u zaista u njegovoj eparhiji dati
svojim radom pun doprinos crkvi i Bogu.
Jedne veeri kada smo ostali sami i kada je on opet okrenuo vodenicu na svoju priu, pokuao sam sa njim da otvoreno razgovaram. Rekao sam mu da me moda Bog poslao ovde
da mu pomognem da se isupa iz sablazni i greha koji ini, da
moda zajedno treba da poemo putem pokajanja, da udruenim snagama zaponemo pribliavanje mladih crkvi, ali sam doao do stranog saznanja.
46
47
48
M O N A E N J E
an, ali znao sam da se iza brda neto valja. Seo sam odmah
do vladike. Tu je sedelo dosta svetenika, akoni i drugi gosti.
Posle molitve svi su poeli da uivaju u hrani, a ja sam razmiIjao kako da ga se veeras otarasim?
Poto sam spavao u njegovoj sobi u kojoj je bio jo jedan
krevet, znao sam da e sigurno doi da kao prespava tu. Zar odmah po monaenu u manastiru da provedem paklenu no?
Zamolio sam ga pred svima, da li mogu da preem u neku manju sobu, pa da noas budem sam, jer sam hteo no pred rukopoloenje da provedem u pripremi i molitvi. VideviTla sam iskoristio situaciju, rekao mi je da u biti u svakom sluaju sam u sobi gde sam sad. Sa mnom je do sobe doao otac Lazar i rekao
mi: Nita se ne brini, jo si mlad i ima vremena za sve. Ima
vremena za porodicu, decu i druge asne poslove kojima jo
moe da se bavi.
Bio sam iskreno reeno okiran! Ali i bilo mi je jasno da ovek eli da mi pomogne. Mislio sam da je bolje da me ohrabri da
ostanem monah, aii on je znao o mome paklu i znao je da je to
nemogue.
Zaspao sam kao oamuen.
R U K O P O L O E N J E
Gospodnje
Prva liturgiju koju sam sluio bila je u manastiru Dragaljevac, na njihovu slavu svetog arhangela Gavrila. Kako smo ulazili
u manastirsku portu svi su prilazili da mi celivaju ruku. Priao je
jedan mladi monah a on mu je rekao: ,,Za tebe nema blagoslova. Nisam se iznenadio tome, a on me samo pogledao. Bio je
to otac Gavrilo. Posle slube sam iskoristio priliku i priao mu.
Pitao sam ga ta mu se desilo, a on me zamolio da priam sa
vladikom o njegovoj sudbini, verovatno i sam mislei kako sam
ja vladikin ovek i kako ja mogu da utiem na njegove odluke.
Kada me video sa njim, Kaavenda me mrko pogledao i pozvao me da doem. uvaj se te lisice koja mnogo pria, rekao
mi je. Kada smo se vratili u Bijeljinu pitao sam ta je zgreio kada je tako kanjen, a on mi je rekao da mnogo pria i da je priao neto runo o njemu. Bilo mi je jasno, istina se surovo kanjava. Ako neko pokua da kae neto biva izbaen iz crkve.
Lake e vam danas u ckvi oprostiti ubistvo ili krau nego da kaete da je vladika gej. Dakle, ne smete rei istinu, a da inite
svetogre, to vladiku i ne zanima!
Poto e on sada da pria kako nas dvojica ivimo zajedno, ta misli da platim dva tri krkana da ga dobro isprebijaju i naue parneti?" Ja sam bio okiran. Da vladika plaa
batinae da bi mogao nesmetano da orgija. Pa gde e ti dua?
Da bije i unakazi nedunog oveka koji se bori za veru i istinu? Da osakati nekog koga si ve zlostavljao da bi mogao da
orgija?
Jadna nam majka, ko nam je vladika, ko su nam episkopi!
Bolje da se ni rodili nismo kada smo ovo doiveli, kada crkva i narod ovo imaju i trpe. ute. Kriju!
Rekao sam, ni sluajno, pustite oveka, proi e ga. Taj muenik nije ni znao ta mu se sprema i da ve sutra moe da bude teki invalid.
U kui je atmosfera bila paklena. Monahinja Makrina, Mio
upravnik dvora i jedna ena koja je istila nisu mirovali niti prezali da pokau otvorenu mrnju prema meni. Kad ja uem u kuhinju svi izau, kad ja uem u dnevnu sobu svi izau. Ako ruaju
kad uem svi ostavljaju ruak i odlaze. Pokuali su na sve nai-
svojoj telesnoj lepoti. Imala je onu starinsku" lepotu koja je izlazila iz dubine due. Bez minke, bez provokativne odee, ostavIjala je mukarce bez daha. Bila je razvedena i nije jurila u avanture. Vie je volela da ima s kim da razgovara i da je razume
nego ita drugo.
Vasilijje, bolje rei crni avo u vladianskom odelu, nije gubio nadu ni strasnu elju da e me ipak osvojiti. E nee, prljavi
avolji sine, pa da si sto puta Vasilije, kao to nisi ni jednom uistini. Reio sam da mu dam lanu nadu kako bi dobio vreme, poverenje i vie slobode.
Vladiko, neto smo se udaljili u poslednje vreme, zar me vie
ne volite?" Upitao sam ga tako neto po prvi put, onako kako
njemu jedino imponuje. On taj i toliki obrt od mene nije oekivao.
Zato je samo treptao i udio se da li sam dobro? I da li je dobro
uo? Poeo je da muca, kao: posao, pa izvini pa promenie se,
kao da nije mogao da veruje da me je slomio. I zato i kako to
da mu se odjednom nudim, a do jue sam se otimao?
Naao sam mu icu, poeo sam da mu priam kako sam
mnogo vezan za njega, kako mi nedostaje. Video sam veliku radost u njegovim oima. U jednom trenutku sam se i sam zbunio,
da li je mogue da onaj ovek koji upravlja svim i svaim moe
da se razotkrije kao dete za tili as?
,,Pa ako me stvarno voli, ja u za tebe uiniti sve. Da li hoe
da oteram ukuane ako nam smetaju, pa da sami kuvamo. Sve
u da ih oteram da ti bude srean. lako mu nisam pomenuo nikakve ukuane, tano je znao ta se deava. On je svesno i namerno popustio na mene besne ukuane da me rastrgnu, da bi
on mogao da se nahrani na kraju na ,,leini.
Hoe li da ti kupim stan i auto? Da li ti treba para? Samo
reci. Hoe li parohiju, hoe li da te rukopoloim za svetenika, sve ta hoe reci. Eto, sve sam mogao da dobijem za jedan seks...Dajte mi malo vremena, ja sam stidljiv, ne mogu odjednom da se opustim i legnem sa vama, kaem. Bio sam avolski mudar i lukav prema Kaavendi. On me gledao i skoro mu je
pola voda na usta.
Ajmo ti i ja da spremimo veeru.
Makrina je poludela kada nas je videla pod gasom kako primo jaja i prosipamo ulje po poretu koji je ona oribala. Jeli smo
ko svinje. Sve to nam se nalo pod rukom: sir, slaninu, crni i
beli luk. Sve smo ostavili da ona raskloni. Ja sam namerno rekao da uzmemo flau vina da nazdravimo. Makrina je ula i poela onako u ali, kao to nije monasima dolino, nije po tipiku...
Makrina, ti si igumanija kokokama u oboru a ne meni i Serafimu, zato ne seri. Nemoj da ja priam ta sam vam radio u manastiru, zato bolje uti i raskloni sto! Makrina je pocrnela kao
crna zemlja. Bila je razotkrivena. ta su radili nisam se ni trudio
da saznam, otprilike se sve reklo samo. Otili smo na sprat, sluali muziku, pili vino. Na televiziji je poinjao film gde siluju jednu
enu: Uuu, vidi to joj ovo dobro rade, sad e braa da je
rasture. Kako kurva stenje. Tucaj je! Tucaj je!
Eto kako vladika misli i govori. O, Boe, kad bi ovo mogli da
uju svi: Kako matori peder-vladika stenje i navija da siluju
nesretnu enu! Pomislih kako bi bilo da sve snimim...?
Kasno u no rastali smo se. Poljubio mi je ruku kao mladi
devojci na rastanku i poeleo mi laku no.
Sanjaj me noas, Ijubavi, ja u tebe isto.
Hou, vladiko, nemojte sumnjati, ostao bih ja da spavam ovde, ali se bojim da e neko naii, znate kako Ijudi priaju.
Vladika nije mirovao. Okupio je ukuane, grdio ih i psovao
im majku po stotine puta. Zapretio im je da e ih sve rasterati
ako uje neto runo o meni ili ako me maltretiraju. Slavio je poetak svog poraza. Ujutro kada sam siao u kuhinju uo sam ih
kako priaju, da sam veliko zlo koje je ulo u kuu, psovali su
Kaavendi mater cigansku i pedersku, a mene ruili na sva usta.
ta! Njemu je poklonio majicu, a meni nita, vikao je Mia, ,,a
ja ga gledam tolike godine, jebem li mu majku onu cigansku, to
je neki vladika, da mu jebem majku. Nisam mogao da verujem
svojim uima, nego sam se polako iskrao iz kue i otiao u kolu. Svesno i polako sam napravio razdor izmeu ukuana i vladike. Sve sam mu. vie davao lanu nadu da u biti njegov, a on
je pred njima sve vie bio naklonjen meni. Nihov pakleni plan
pita kako spavam, da njemu nije ba najbolje i da li mogu da doem kod njega?
Pred zoru posle zadnjih gostiju spremao sam se da odem u
stan. Vladika me pozvao da doem: Ovo ti je poklon od mene.
Dao mi je desetak belih koulja i neke parfeme.
Ostani, molim te, noas kod mene, traio je. Ali, imao sam izgovor da e otac Dragan (Terzi) da spava kod mene tako da
sam otiao. Otac Dragan me ekao, pitao me kako je, kako mi
se ovde svia? I rekao mi je da je priao sa vladikom i da je ovaj
prezadovoljan sa mnom. Malo sam kae gord, ali sve ostalo je u
redu. Gledam ga i ne mogu da verujem. ovek koji me poslao
u zmijsko gnezdo, bez trunke kajanja pria kao da ne zna
ta se sa mnom deava. Otiao je u svoju sobu i ubrzo zahrkao. I ja sam se povukao u svoju sobu. Ujutro smo priali uz kafu i ispratio sam ga za Beograd.
Naravno, ukuani jo gore nisu priali sa mnom. Svojski
sam se trudio da izgladim te odnose, ali nije bilo uspeha. Oni su
eleli samo jedno, da me nema. Da nestanem iv ili mrtav, sve
jedno, samo da nestanem. Iskreno reeno i ja sam to sam sebi
eleo, samo da odem iz te kue.
Posle slave vladika je otiao na put. Nakon par dana vratio
se sa puta. Bio je oran i raspoloen. Pozvao nas je da idemo na
veeru. Ili smo na ribu, poto je bio post. Vee smo proveli u
neobaveznom askanju i ispijanju belog vina. Gledao je u mom
pravcu i merio moje postupke, kako se ponaam posle svakog
gutljaja. Pakleni plan je bio jasno vidan, da me napije pa obori u
krevet.
,,0e Serafime, molim te veeras doi u moju sobu da raspakujemo stvari da mi pomogne." Svima je bilo jasno ta smera.
Ali svi su utali, pa ta uopte imaju da se meaju u gejovske
stvari, je li? To im je kao postalo normalno, vladika i Serafim su
pederi i to je to. To je za njih zvualo kao kad kelneru kaete donesi nam po asu vode. Vladika je javno naruio seks partiju i
sad je mogao zadovoljno da veera i da se napija.
Doli smo na dvor. On je otiao u kupatilo a ja sam sedeo na
stolici i ekao da doe. Doao je. U bade mantilu. I izvalio se na
sam pomislio kako u ovakav do kue, izgledam kao da me rastrgao tigar. Boe, ta sam doekao! Da me cepa jedan matori
vladika u Ijubavnom" zanosu. Ja sam bio odluan da mi ne skine pantalone. I zato se on ve umorio i pao pored mene.
Al si ti tvrd orah. Polako, opustie se ti, znam da jedva eka da spavamo zajedno. Nita, sada idi a ja u te ispratiti do
vrata. Izaao je sa mnom do vrata. Gledao sam ga kako viri
onako u bade mantiliu i klompama. Pravi gej!
Otiao sam kui da se istuiram. Legao sam. Jo jednu sam
bitku dobio ali ratu nije bilo kraja. Na moju nesreu u Bijeljini su
poele restrikcije struje. Kod mene u stanu nije moglo ni da se
boravi ni da se spava od velike hladnoe. I sneg je padao. Bio
sam prinuen da spavam na dvoru jer je tamo bilo grejanja. On
je to obilato koristio da mi svako vee priredi po jedno iznenaenje. Svako vee iste scene. Opijanje, napadi, tako da polako ponete da tupite na duevni bol. Pre dolaska u Bijeljinu nisam u
svom ivoti popio ni kap alkohola, a sada sam ispijao konjake,
vina i ne znam ni ja ta sve jo. Postao sam alkos, iako nikada
ranije nisam pio nita jae od kisele vode...
U toj svakodnevnoj agoniji se pribliila i Nova Godina. Pozvao nas je sve ukuane i rekao da e da pozove svoje prijatelje
na doek i da mora da se spremi lepa veera.
Razreavam vas od posta, tako da emo za Novu Godinu da
mrsirno." Svi koji su se busali u grudi o pobonosti nisu rekli ni
re, ni Makrina ni Mia, samo su rekli u redu, vladiko. I nastavili
dalje da rade svoje poslove. Meni je ionako bilo svejedno, iako
istovremeno nesvatljivo: vladika, u zadnjoj sedmici Boinoga
posta, kada se posti strogo na vodi, razreava nas posta!
Pukni zemljo!
O, Gospode, uzmi me iz ovoga demonskog osinjaka!
Ali, kad obrnete i okrenete, ta se moglo i oekivati od njega, tako i toliko izopaenog i unakaenog karaktera, koji je sve
samo ne vladika, sve samo ne istinski Pravoslavac, i sve samo
ne istinski Boji ovjek. Naprotiv: pobonost je njemu bila strana
i odvratna, zbog njegovog neverja. A i ja sam u njegovom prisu-
proglase za sveca! ak ima indicija i sumnje kod nekih Srba da su ga u to ime - balsamovali. Zato su ga, smatraju
oni, mogli onako otvorenog lica i tela nosati po ulicama Beograda, a da mu telo ne bazdi, ime su kriii ne samo kanonske nego i dravne propise. Naime, smatra se da je on
najverovatnije umro nekoliko dana pre nego su objavili, i
tim pre bilo je veoma rizino da bi mu se telo uulo...
Nevieno! Zato je bilo potrebno da njega, mimo sve ostale,
nosaju otvorenog kovega!? Sahranjen je po ceremoniji kakvog
faraona a ne jednog monaha i pogotovo ne patrijarha SPC.
Plan im je ve provaljen, razotkriven za celo, i evo iznosimo
ga na vreme:
Pokuae jahai apokalipse da njegovu svetost" kanonizuju
tako to e jednoga dana, nakon recimo sedam ili deset godina,
otvoriti njegov grob i obradovati" narod sjajnom izjavom:
Gle, evo Pavle se zaista posvetio! Evo mu moti, celih, netljenih...U to ime, u svrhu pripremanja naroda i celokupne javnosti
za njegovo praglaenja za sveca, ve su poeli, jezikom policije
reeno, sa prikupljanjem dokaza" na osnovu kojih hoe da stvore i pojaavaju sve vie i vie njegov kult. Zato idu i podmetaine tipa: Te nekakvoj monahinji Makrini (Majstorovi) se kao javio
Pavle u snovienju, eno je ve telali, snimili su je i mlataraju sa
tim na internetu; te prole godine su poele prie kako se toboe
pojavila udesna svetlost usred dana nad spomenikom njegove
svetosti Pavla u porti manastira u Rakovica, itd, itd...
Ali, nadamo se da im podvala nee proi!
Jer Gospodu nee moi podvaliti, Boga nee uspeti da
prevare. Pa e ih On Svevidei mlatnuti o zemlju i raskrinkati svu vetaku sliku i iluziju o nekakvom novom svecu
naega doba, zajedno sa tim njihovim u zlu sabratom svetogrdnim Pavlom. E pa nee moi, jer nee Svevinji takvo
to doputati. Gospod Hristos e nam pomoi da im plan
podvale razobliimo i osujetimo, iako smo malo stado vernih sa zemlje. Ali kao istinske Svetosavce, koji znamo istinu i o njima i o Pavlovoj takozvanoj ,,svetosti ivota, nas
ne mogu prevesti edne preko vode besmrtnosti, kao to to
veliki alkoholiar, ,,gusla svu no sa svojom enom Aleksandrom, koju dobro poznajem jer je inae moja kolska drugarica. Toliko, u najkraem, kao odgovor onima koji su u svom
neznanju i neinformisanosti ubeeni da Pavle, taj vrli i edni
sirotan, nije znao da su mnogi od episkopa oenjeni ili da su
pederi, pedofili itd...Nije, nije, isto kao to, sitoran i naivko, nije
znao ni da i on lino ima kerku kao monah i potom patrijarh!
Verovatno nije imao ko da mu telefonira" da je postao tata. A taj
prestup, da ima vanbranu ker, jeste svetogre od krenja monakog zaveta, a da zbog toga ne bi mogao biti patrijarh - suvino je i naglaavati! Kao to uostalom i nije istinski patrijarh ni
bio, jer nije izabran po Kanonima, i s toga ni Duh Gospodnji nije
siao na njega!
Osim toga, divno je da vidimo ta o patrijarhu uopte i njegovoj ulozi u Crkvi kae sveti Justin elijski: Sam patrijarijski poloaj mi najmanje ne daje garancije da e patrijarh me
haniki i automatski biti imalac i uvar svete Istine Hristove...Da patrijarijski poloaj automatski ne ini oveka nepogreivim u istini vere, dokaz su patrijarsi - jeretici!"
Nedavno sam, po trei put za tri godine, bio na sasluanju u
polieiji povodom pedofilije i ubistva koje je poinio Kaavenda.
Po nalogu Tuilatva za organizovani kriminal iz Beograda, iz
kabineta specijalnog tuioca Miljka Radisavljevia, policija me
pozvala i opet sam dao izjavu, trei put za tri godine. U sva tri
sluaja inspektori su mi tvrdili:
Mi znamo da je Pavle znao za zlodela pedofilije i u primeru
episkopa Kaavende i Pahomija, i da je uprkos tome preko svega prelazio, kao i to da Pavle ima kerku i sve ostalo...
Znamo i da sadanji patrijarh Irinej ima sina i kerku sa vanbranom enom Ivankom, roenom sestrom Kaluerice Nedelje iz
manastira Jovanje kod aka... Da mu je jedan sin umro pre
dve godine i da je iao na sahranu u Ameriku gdje je on iveo...
I da takoe ima jo jednog sina od druge ene, koji ivi u Srbiji i
koji je veliki tajkun i da obre milione, koga je dao na usvojenje
jednom sveteniku... Ali, gospodine Jovanoviu, morate da znate, da smo mi samo mali raf u svakoj ovakvoj prii. Jer, o sve-
mu, pa i o ovome, da li e biti pokrenuta istraga i podignuta optunica, ne odluujemo ni mi ni Tuilatvo, nego, naalost, samo
- politika, to jest politiari, znai sami vrh vlasti u dravi!
Takoe, sve ovo su mi priznali i u Komitetu pravnika za Ijudska prava u Beogradu. Toliko o dobro znanoj floskuli o takozvanoj ,,nezavisnosti Sudske vlasti\
X X X
dvesti pod inventar manastira. uo sam, kaem u ali, Ijudi priaju da i toga ima ali nema nigde zapisano. Evo sada ima i zapisano. Ispratili smo jo jednu garnituru gejova.
Mrnja je bila sve vea u kui. Kaznena ekspedicija nije postizala svoj cilj. Mnogi su uskakali i iskakali u vladikin krevet, samo moje dupe jo nije video. Njihovi pritisci nisu urodili plodom.
Sjedne strane, vladika se jo nije omrsio, a s druge strane, ni
ukuani me jo nisu unitili.
Doao je i satana u Ijudskom obliku da vidi kako ukuani duhovno ,,napreduju.
ta ima, ta radite, Makrina, ta emo jesti? Nemoj opet neke
splaine to daje kokokama...11
,,Pa, vladiko, nije po tipiku..."
Jebo te tipik, daj da jedemo, nemoj da sve porazbijam! Nema
ovek mira u ovoj kui. Ajmo, Serafime, gore pa emo negde na
veeru. Popeli smo se u dnevnu sobu. Ovo to sam uo bio je
mislim vrhunac zla:
Zna, Serafime, da te neto pitam. Ti tamo predaje veronauku, ta misli da vidi tamo u dnevniku neku decu bez
roditelja pa da ih dovede ovde kod nas da se malo druimo. Ja u ti dati pare da ih malo podmiti kao da smo im
pomogli pa ih dovedi kao u posetu. Ja u posle da odaberem koji su dobri za nas. Dau ti deset hiljada maraka pa ih
podmiti i dovedi a ja u sve ostalo sam da uradirn."
Nisam mogao da verujem svojim uima, iako sam ve znao
sa kim imam posla. Pa, vladiko, bolje da dovedemo ene za te
pare, namerno sam pedofilu Kaavendi udario u kontrabas".
Nikako! Nikako! Ma kakve ene. Samo dekii i to iskljuivo do jedanaest godina! Samo do tog doba su moda nevini,
posle toga se jebu, liu i pue. Samo mi dovedi te dekie."
Tvore smrdljivi! Ne znam ta sam sve rekao u sebi, zar si
me zato zaposlio u koli i to kao bogoslova koji predaje ba svetu veronauku, da regrutujem mladie u tvoju satanistiku vojsku.
Zar sam zato doao da bi vrbovao decu da ti moe da se iivljava. Sve je bilo podreeno tome, svi smo u eparhiji radili za
jedno: da crni avo moe da se zadovolji! Ovo je bio otvoren
poziv na bezuslovnu poslunost i ukljuenje u ivot homoseksualaca. Oigledno je poeo da gubi strpljenje sa mnom, jer ko
sam ja da prkosim jednom Kaavendi? Ko sam ja da se ne poklonim njegovom polnom organu, jer su i jai od mene poklekli,
a ja se tu kao neto odupirem. Pa niko mi vie i ne veruje da nisam i ja gej. I kada bi me i videli sa dvadeset ena, niko mi ne bi
verovao. Jasno mi je bilo, jo od samog mog dolaska u eparhiju, svi su priali: stigao je jo jedan gej. Tako da sam bio deklarisan, htio ili ne... Jasno je bilo da je i moje bitisanje u vladianskom dvoru dovedeno na prekretnicu. Videlo se po svemu
da u uskoro morati da se odluim, ili u pristati da budem gej
ili...E to ,,ili me brinulo. ta e se desiti kada shvati da od mene
ne moe da dobije ono to eli? ta u mu ja van toga? Uskoro
mi se samo otvorilo. Kako do tad nismo neto mnogo ili po manastirima, poeli smo naglo da obilazimo manastire po eparhiji.
Prva destinacija nam je bila manastir Sase kod Bratunca.
Tamo su otila dva momka da budu iskuenici. Mi smo im iz Bijeljine nosili neke potreptine poto tamo nije bilo nieg. Seam
se tog trenutka kada smo polazili. Vladika je rekao Makrini i Mii
da spreme razne potreptine koje e im trebati, to su oni skoro
odbili. Kaavenda je uleteo u kuhinju i poeo sve redom da razbija i psuje.
ta, je li dajete svoje? Majku li vam jebem! Sve u vas oterati
u pizdu materinu. Da ste spakovali sve za pola sata!
Izaao je besan iz porazbijane kuhinje, a ja, koliko god da
sam znao da to nije dobro, kao sluajno sam provirio, to je Makrinu strano razbesnelo. Skoila je i poela da sike na mene
,,to su isti kao ti, takvi cigani. Cela kanonada uvreda je izala iz
nje. Jasno mi je bilo da ne spasava mesto gde ivi, nego kako
ivi. Ona je provela ceo ivot u manastiru a bila je puna mrnje,
gorine, zavisti i mnogih drugih smrtnih grehova, kako nam to
Hristovo Jevanelje otkriva.
Znai ako ste vladiki ili stareini simpatini moete da napredujete bez zadrke. S druge strane, ako se zamerite moete da izletite iz manastira kao da tu nikad niste bili, nemate nikakav
sta, tako da moe da se desi da protraite silne godine i kao da
nita nije ni bilo.
Mahom po manastirima nisu imali ni socijalno osiguranje, tako da se danas boravak u manastiru moe nazvati radom na crno, odnosno surovom eksploatacijom! Tu vi kao imate smetaj i
hranu, garderobu, meutim to je samo demagogija. Ljudi u manastiru su robovi i radnici koji stvaraju pare koje vladika na
kraju uzima.
Ovu temu emo malo bolje objasniti kroz primer hodoaa
ikone Presvete Trojeruice kroz eparhiju. Tu je iao vladikin haralija i uhoda koji je beleio sve priloge, zlato, novac koji su Ijudi ostavljali i sve se to predavalo vladiki. Crkvama ili manastirima je ostajalo eto toliko da moda pokriju trokove golog ivota.
Haralija je popisivao i javljao svaki dan koliko je stavljano, ta
on misli. Ta navodna hodoaa su ustvari velika organizovana
kraa naroda. Narod ostavlja poslednje iz kue za ivot, za isceIjenje najmilijih, nadajui se pomoi od Boga. Tanki u veri i poznanju nauke Boje, neko ih je lako ubedio ako daju to vei prilog da e isceljenje pre doi. Njih je moda spasla vera i njihova
nada, a sve je ostalo opljakao vladika. uvena je ve odavno
kraa manastira Ozrena svake godine o svetkovini ove svetinje, kada VLADIKA SA SVOJIM HARALIJAMA na Gospojinu
pakuje dakove sa novcem u kombi, a manastir ostaje da se
mui posle cele godine u nematinji, sirotinji i bedi.
Svakako je avo dobio jo dva pomagaa, ova dva muenika iz bede u manastiru Sase, koji e svojim priama sablanjavati svoje blinje o vladiki i akonu, gejovima u odei
od velura koji se vozikaju u skupim limuzinama i svima odreuju sudbinu! Strano i muno.
Dugo sam palio svee i molio se za njihov spas.
S Bogom, brao.
Nedugo posle toga doao je glas da dolazi novi iskuenik. Kaavenda se uzvrteo kao da dolazi nova mlada, pa ne
zna kako da se ponaa. Ukuani su mu odmah predviveli sudbinu da je to sigurno neki mangup i da nee dugo. Za njih su svi
bili ili mangupi ili bolesni i bez mogunosti da ikada budu monasi. Crkveni ivot je bio po njima samo za njih rezervisan, za crnu
trojku, tri duhovna invalida i mrzitelja svega i svakoga. Doao je
deki koji je imao oko dvadeset pet godina i kada sam ga video
sve mi je bilo jasno. Vladika je bacio oko na njega i mislio je da
e ga obraditi za svoj pederski pir.
Reio je da ga poalje u manastir Paprau da ga jo kao iskuenika postavi za stareinu i posle za igumana manastira. Za
oveka koga nismo znali ni kako se zove, ve je bilo obezbeeno mesto stareine! Vladika je sve njukao i ukao oko njega,
pa se sa njim zatvarao u sobu, kao neto priaju...lzlazio je Kaavenda sav rumen u licu.
Bilo nam je jasno ta se tamo deava. Meni je za razliku od
ukuana bilo svejedno. Bilo mi je bitno da bar mene ne dira. Te
veeri je novajlija spavao kod nas u dvoru, spremala se veera,
vodili se razgovori. Video sam odmah da se neto deava u njegovoj glavi, ali nisam se mnogo udubljivao u celu priu.
Vladika je bio ushien od uzbuenja. Nije mogao da sakrije
koliko je eleo da opti sa tim dekom. U toj celoj prii i gubljenju razuma na moju nesreu promaklo mi je da je on ipak doao
sa nekom namerom...On mu je priao prie o renoviranju manastira, o obnovi bogosluenja itd, ali kao da je sva ta pria prolazila mimo tog oveka.
I GOMORA
odvojen od civilizacije, malo selo oko manastira nije bilo smetnja. Uostalom ko bi normalan nou dolazio u manastir i pogotovo u konak.
Meutim sve je puklo kada je Arsenije jednom u napadu
gejovskog besa bacio bombu u manastirsku portu. To ve
nije moglo da se zataka. Policija je upala u manastir, izvrila raciju i pored drugog naoruanja naen je i dnevnik koji
su monasi uredno vodili.
A dnevnik ie krio naimraniie taine poev od finansiia pa do
toaa ko ie sve dolazio na geiovske urke.
Jasno ie opisano koii su sve episkopi dolazili, ko ie sa
kim imao snoai itd. Dnevnik je zavrio u rukama policije u ekoviima. Tu se kao kljuna linost javlja svetenik otac Vidoje
Luki. On je svetenik u Zvorniku, inae blizak roak stareine
Sabornog hrama u Beogradu, svetenika Petra Lukia.
Otac Vidoie ie uz pomo vladike i drugih veza koie su
imali u to vreme uspeo da otkupi tai dnevnik za petnaest
hiliada maraka i da zataka iedno sramno poalavlie istoriie
SPC!
Nema ta, ba hrianski.
O tom celom sluaju pisao je beogradski asopis ,,Svet, ali
naalost bez uspeha. U svakom sluaju, ovo i sve druge stvari
koje e se tu izdeavati zavile su svetinju u crno.
Vrhunac ubijanja svetinje bio je sluaj bogoslova Milia
Blaanovia!
Arhangel to stavio na terazije, opet je druga strana tasa pretegla. Pa ta je to kada je crkvu preteglo? E, vidi: to je ona suza
koja je pala iz oka prosjaka. Kad si gradio most tamo je sedeo
slepi prosjak, a ti si mu bacio kameni u ruku. On se prvo silno
obradovao a posle zaplakao. E ta suza je pretegla i most i
crkvu i sve druge darove! Tako su i suze moje i drugih muenika pretegle i Pavlova i (ne)dela drugih i raja se, Bog jedini zna sigurno, ali mislim verovatno nee nagledati.
Elem, kako je vreme prolazilo vladika se umorio i to zbog
uticaja alkohola to zbog umora klonuo je na jastuku i zaspao.
Boe, samo da noas ne umre ovde ovako nag, opet sam gotov.
U svakom sluaju sam gotov jer sada e ga videti da izlazi iz
mog stana, tako da e im biti jasno ta se noas deavalo. Hteo
sam da se istuiram, da sperem sa sebe njegov miris, ali posle
pomislim, otkud znam, doi e u kupatilo a ja - na izvol'te.
Legao sam na drugu stranu kreveta i pokuao da zaspim. On je
slatko spavao kao da su mu sve elje sveta ispunjene i kao da
ni jednu brigu nema. E koliko je ovakvih kao ja koji zbog njega i
njemu slinih ne moemo da spavamo. Koliko li je opet onih koji
su dali dupe i da li je vredno u ivotu to uraditi zarad pareta
hleba. Ja mislim da nije.
Svitao je polako novi dan. ekao sam da se Kaavenda probudi i ba da vidim ta e da kae. Izaao sam iz kue i otiao
ka kupim neko pecivo. Trebao sam u crkvu na slubu pa u kolu, tako da sam morao da dorukujem. Vratio sam se iz prodavnice a Vasilije je jo spavao. Skuvao sam aj i probudio ga. On
je bio sav omamljen i jo oamuen od alkohola koji je prethodno vee konzumirao.
Lepu no nisam u ivotu proveo, bilo mi je prelepo. Bio si
odlian sino, a pravo da ti kaem jedva ekam da vidim ta e
Makrina da kae kad vidi da nisam spavao u kui. Sigurno e da
bude Ijubomorna i ona i Gospa i Mia. to mi nisi dao da ti ga
popuim do kraja, ba bi voleo.
Priao mi je sve i svata tako da mi se aj skoro zgadio.
Dakle, klupko se odmotava, istina isplivava. Po velikoj nesrei i nevienom posrnuu nadlenih iz SPC, oskrnavljeni manastir Papraa, hram posveen Blagovetenju Presvete Bogorodice, sada jeste gejovska krokodilska bara. Tu je leglo i poreklo
mnogih gejova, pedofila, razvratnika! Na prvom mestu Vasilije,
Pahomije, koji su naalost ak i episkopi, i drugi (ne)znani.
Jedan dan me vladika pozvao da idemo do manastira
prae. Vozili smo se kolima i kad smo bili kod Zvornika ja ga pitam, to mene ne poaljete u manastir
? On nije hteo ni
da uje. Ja sam navalio, kao da me neto gonilo. Ta mi ideja pre
nije padala na pamet, a odjednom mi je to nekako sinulo. On je
bio jasan: ne dolazi u obzir. Ja sam i dalje navaljivao.
Dobro, razmisliu o tome, ali samo preko leta kad se zavri
kolska godina pa te opet uzimam kod sebe. Ti mora da si kod
mene. lonako sam mislio da te rukopoloim za svetenika, od
akonovanja nema nita. Onda emo preko leta da sredimo
manastir da ti i ja imamo svoj mir i svoj kutak. Njemu je inspiracija za sreivanje manastira bila samo ideja da on i ja imamo letnjikovac, gde emo da dolazimo na gejovske seanse.
Zar je u toj svetinji bilo malo zla?
Stigli smo u manastir, malo obili da vidi kako ide raiavanje. Nigde nisi smeo da se kree od mieva i pacova. Jednog to sam video bio je velik kao malo prase. To je kua u kojoj
je monahinja ivela. Ne daj, Boe, da joj se neto desilo oni bi je
rastrgli i pojeli. Kako li je iveti u kui punoj izmeta od pacova.
Ona je ivela na ivici zaraze.
Evo tl, Pavle, tvoje ,,svetosti i smirenosti...
Dok ti, Pavle, u Beogradu glumi sveca, to nikad ne doe
da vidi kako ive monasi i monahinje? Sve u svemu, arhijerejski sabor je, ast pojedincima, skup sebinjaka koji brinu samo o
svom dupetu. Dopustiti neto tako je ono to Ijudski jezik ne moe da objasni. Dok neko moe da slui, dotle je dobar, kad vie
ne moe, onda ga bacite sa pacovima. ZGROZIO SAM se onim
to sam video.
Kada smo vladika i ja zajedno stigli u manastir on e rei
osoblju: 0, pa vi se opravili i ivnuli kako vam otac Serafim do-
Posle prijemnog ispita vladika me zamolio da ostanem i na veeri. Ja sam to prihvatio mislei da mi je ukazao veliku ast i poverenje i da e me ipak poslati u Bogosloviju. Meutim, ispostavilo se sasvim neto drugo...Bili smo na veeri kod nekog od
svetenika i vladika je onako bio strog i uzdran. Delio mi je savete, pa onako oinski me neto pitao, a onda je pozvao mene i
akona da idemo u kuu u Doboju na spavanje. akon je odbio,
kao on bi ostao kod svetenika ako nije problem, a vladika je pristao... Dok smo vladika i ja ili on se kao alio na glavobolju i na
srce. Kada smo doli oinski me je otpratio u sobu, a onda kada
sam se raspremio pozvao me jer mu, kae, puls neto varira.
Otiao sam kod njega a on me pozvao da sednem na krevet.
Zamolio me da ga izmasiram. Onda se u trenutku bacio na mene i poeo da me tipa, hvata i Ijubi. Rekao mi je da niko nee
znati ta emo nas dvojica sada da radimo, nee znati ni nebo
ni zemlja i da e od mene napraviti najsrenijeg oveka na
svetu....Naao sam se u udu, a on je navalio na mene, poeo
je da me skida, da me Ijubi po celom telu. Na moju sreu bio je
pijan pa faktor iznenaenja nije doneo pun efekat, i ja sam se
nekako izmigoljio i pobegao u drugu sobu...
Do jutra nije dolazio. Ujutro je izaao sreen i bez trunke kajanja. ak me pitao da li mi je bilo lepo, a ja nisam znao ta da
kaem. Odvezao me nazad u Doboj i ja sam otiao kui. Oekivao sam poziv da krenem u neku Bogosloviju a onda je usledio ok. Poslao me u manastir, kae nemam dovoljno poena za
redovno kolovanje, pa da zavrim kolu iz manastira vanredno.
Stigao sam ovde u Paprau a vi sigurno znate ta se ovde izdeavalo. Ovde sam poslat po kazni jer nisam pristao na pederske odnose i verovatno iz straha da bi moda nekom u Bogosloviji to mogao da ispriam. Ovde su bili pederi tako da su sve
znali o Kaavendi... Ako moete da mi pomognete da se izvuem odavde, paliu vam svee dok god sam iv.
Nita mu nisam rekao. ta da mu kaem kad ni o sebi ne
mogu da brinem, kako njemu da pomognem?
X X X
Doao sam u Beograd. Seam se, majka je spremala nedeIjni ruak. To je bio divan miris koji nikada neu zaboraviti. Bila
je to riblja orba i aran sa krompir salatom. Stegao sam srce i
rekao: Ljudi, ja sam monah, ja sam jeroakon Serafim.
Majka je samo gledala pravo i nije nita rekla, a videla se
gorina na njenim usnama. Presahnule su odavno oi od suza,
ostale su samo suve ispucale usne koje nisu mogle nita da kau. Ouh se diplomatski obradovao, kao ta ima veze, to je ba
lep poziv. Jeli smo u nekoj tiini. Gledao sam brata i on mene,
on nije znao ta to znai ali mu je neto bilo udno. Ili smo nas
dvojica posle u kupovinu malo da se etamo i provodimo.
Sledeeg dana sam krenuo sa mojima u Bijeljinu. Dolazili su
kod mene u goste po prvi put od kako sam kod Vasilija. Bili su
zadivljeni svim to vide. Mislili su da nisam doneo pogrenu odluku. Spoljanjost ih je zavarala. Sedeli smo malo, priali, vodio
sam ih da vide dvor i Bijeljinu. Sutradan smo otili u crkvu gde
sam rukopoloen za svetenika. Ne zadravam se na ovom delu
jer mi nije doneo nikakvu radost.
Moje sam vodio posle na ruak. Najtee mi je padao rastanak od brata. On se igrao kao lud, skakao, radovao se a u moje
srce se sve vie uvlaila tuga. Trudio sam se da to pre sve te
stvari predam zaboravu jer me je tuga razjedala.
Ispratio sam moje za Beograd. Sad sam jeromonah Serafim,
unapreenjem sam izgubio svu lepotu akonovanja.
Krenuo sam u parohiju sa svetenicima na praksu.
Jedne noi probudio me telefon. Bio je to on:
Doi, imamo goste. Izaao sam iz kue gunajui u sebi, ko
je u sred noi? Dvor je bio opkoljen snagama SFOR-a. Bilo je
dosta naoruanih Ijudi na sve strane. Nisu na mene obraali neku naroitu panju. Mislio sam da li da uem u dvor ili da produim u grad, ta bi bilo gore? Moram u dvor. Kua je bila puna
vojnika. Vladika me ekao na vratima sa pitanjem:
Ako me noas uhapse, da li ide sa mnom?
Idem, rekoh. ta jo moe da mi se desi, mislim u sebi. Kada sam se popeo u dnevnu sobu imao sam ta da vidim. Sede-
Dobio si, Vasilije, jo jednu bitku, ali ne i rat. Posle par dana
sam se uo sa mojima. Bili su dobro ali su bili jako uplaeni.
Imao sam jaku elju da doem u Srbiju i da ih vidim.
Reio sam sve ovo da prekinem! Ne mogu vie. Monaki
ivot koji sam vodio bio je prava smejurija. Sveteniki ivot je
bila prava farsa. iveo sam sa vladikom pederom i pedofilom, i
bez obzira to mu nikada nisam doputio da nada mnom izvri
preljubu, indirektno sam uestvovao u podvoenju dece, gledao
sam svakodnevno homoseksualce i sve mi se smuilo!
Reio sam da odem, da se vratim mirskom ivotu i da
bar kao civil ivim mirno i poteno. ta da vie propovedam
narodu? Da priam o lepoti siromatvi iz vladianskog
dvora, da priam o lepoti ednosti", a svakodnevno sam
izloen napadima homoseksualaca! No, Gospod zna da sam
iskreno i asno odluio biti monah, ali sam na moje zaprepatenje i nevericu naiao na sodomski greh i to, da od koga, nego
ba od vladike!
Sve u svemu, bio sam uniten i profesionalno i moralno.
Te sedmice me vladika pozvao da se proetamo.
Iz jednog kafia nas je pozvao jedan ovek. To je bio Mauzer,
bivi ef policije i ovek koji je bio dosta traen. Ljubia Savi,
poznatiji pod nadimkom Mauzer. Popili smo sok sa njim iako vladika ba i nije bio srean zbog toga. Samo je rekao: Nije trebalo
da sedimo s njim. Zaista, posle par dana je odjeknula jaka eksplozija. Ispred njegove kue je odleteo auto u vazduh i neko je i
poginuo.
Sledee to me uplailo bio je taj kriminalni milje koji se motao oko nas. ta ako pokuaju da me neim omame, tako kao
uz kaficu, pa me onda siluju. To su Ijudi na elu sa Kaavendom koji su spremni na sve. Poeo sam da budem jako oprezan, gde ta jedem i pijem. Jeio sam se od pomisli da bi to moglo da mi se desi.
Otiao sam za Beograd. Bila je hirotonija Filareta za episkopa. To je kontraverzna linost za koga se vezuje preprodaja humanitarne pomoi i lekova i jo mnogo toga. Moji su se jako obradovali kada su me videli, iako je bilo bombardovanje.
I Vasilije i Longin su pocrveneli i preutali ovu moju iznenadnu, smelu i drsku opasku, prihvativi je kao alu, iako se nimalo
nisam alio. Nego sam znao pored svega i to kako je Filaret
svoju decu sakrio u Bijeljinu pre bombardovanja! Bilo mi je dosta
svega pa sam poeo polako da priam, ta me briga ta e biti i
ta jo moe da bude.
Sedeo sam jedno vee sa Vasilijem i dotakao sam se teme
Bogoslova Milia u manastiru Paprai. On mi je rekao: ,,Ja u o
tome odluiti, ali mislim da u ga poslati u Bogosloviju.11 Mojoj
srei nije bilo kraja. Kako bi se to jadno dete obradovalo, ali nisam smeo nita da mu kaem. Odkud znam, moda se Vasilije
predomisli pa se njegova srea pretvori u jo veu patnju.
Otiao sam sledeeg vikenda u Paprau. Nita mu nisam
rekao, a on me molio: Ajte, oe, kada doete sledei put donesite mi neku lepu vest. Dolazim sledeeg vikenda pa emo priati, samo sam mu rekao. Mislio sam, ti sledeeg vikenda nee
biti tu, nego verovatno kod kue da se sprema za put...Da sam
tada znao koliko su moje misli bile proroke vrsto bih ga zagrlio...poslednji put...Eh, rano moja Ijuta! edo milo i neoplakano! Uvek mi se i danas, srce moje kida i hoe da iskoi iz grudi
zbog njegove tragedije, niim zasluene...
Sve bih dao da sam znao ta ti se sprema, pa da te izbavim iz
pakla na vreme. Pa makar po cenu mog ivota, samo da avola
crnog, skrivenog u vladianskoj odedi, preduhitrim...l da danas
zajedno, rame uz rame, svedoimo itavom svetu o nedelima takozvanog vladike Vasilija Kaavende!
Kao da smo neto osetili obojica. On me je ispratio do autobusa koji je kretao ispred manastira. Mahao mi je dugo i ja njemu...Bilo mi je drago to e se spasti od tuge koja ga je zadesila. Obukao je tada sve novo to sam mu kupio i nove patike...
Hteo je da bude onako svean. Dolo mi je da izaem i da mu
kaem da e ga vladika poslati u Bogosloviju, i da srei njegovoj
i bukvalno nema kraja. Ali nisam, nekako sam oseao ili nasluivao neto u zraku, kao neku smetnju ili pomutnju koja moe da
nastupi i sve pokvari, pa velim da ne otkrivam avolima da ne bi
nekako gurali klip u toak...
KAO DA BESE U ONO TESKO DOBA INKVIZICIJE, A NE NA PRAGU 21-OG VEKA: MONASI U TAJNOSTI POD OKRILJEM MRKLE
NOI - STRAHA RADI JUDEJSKOGA, TO JEST ZBOG STRAHA
OD OZLOGLAENOG EPISKOPA VASILIJA KAAVENDE - MORALI OPOJATI I SAHRANITI RAZNESENE DELOVE MOTIJU NOVOMUENIKA ZA HRISTA, MLADOG EDA CRKVE, MILIA BLAANOVIA...
KRIMINALNI DOKUMENT SINODA O LANOM IZBEGLITVU BOGOSLOVA MILIA BLAANOVIA, KOJIM SVESNO I NAMERNO
ALJE DETE U KREVET VASILIJU KAAVENDI!
Epoj 1999/3an.l380
8. OKToGap 1996. To^HHe
Y Eeorpa^y
BAIIIE nPEOCBEIIITEHCTBO,
3A nPEflCE^HHKA
CBETOT APXHJEPEJCKOT CHHOflA
HjiaH, EnHCKOH JKHHKH
IEETOBOM nPEOCBEIUTEHCTBY
EnHCKOny 3BOPHHHKO-Ty3JIAHCKOM
ro c n o A H H y BACHJiHjy
EniejBHHa
stiima lososa. Dok oni jedu iste delikatese, ovde se Ijudi raspadaju od bolesti.
Jedan dan je banuo vladika da vidi radove. Naloio je da poseemo rastinje ispod manastira da vidimo ta dole ima. Uveo
me je u stari konak.
Ovde ima otvor kroz koji se ulazi u podzemne prostorije. Po
pisanju oni idu do manastira Lovnice u ekoviima. Tu su se sakrivali Ijudi kada su beali od Turaka. Negde dole takoe postoji
izlaz. Videemo kada se skloni rastinje. Hou da se taj deo to
pre raspremi.11
Angaovao sam dva oveka iz sela da raiste rastinje ispod manastira. Radili su udarniki dva dana. Nije im smetala ni
blaga kia koja je padala. Najvie sam se plaio da nekog od
njih ne ujede neka zmija. Rastinje je polako nestajalo, a pojavljivala se sasvim nova priroda. Ogromna trava je bila godinama
sakrila prelepo drvee trenje i bagrema, ak se u dnu pojavi i
vijugava reka. Vodopad ispod manastira se pojavio u svoj svojoj
lepoti, ali najvanije je to se pojavilo to to je on i oekivao:
ulaz u podzemne prostorije. Bio je to poluluk koji je jasno bio napravljen kao ulaz u neto. Naravno sve je bilo zatrpano zemljom
i kamenjem tako da se nije moglo ui. Polako je kod mene poela da se odmotava i misterija Paprae. Snage meunarodne
zajednice su se dosta interesovele ba oko ovog manastira. Jednom su bili u Bijeljini i hteli su poto poto da dou u manastir
Paprau. Hteli su tu da otvore navodno centar za rehabilitaciju
narkomana i drugih zavisnika...
Hm! Hm! Sad neto razmiljam o onom italijanskom oficiru
to mi je u pola jedan nou kao nudio pomo...Koje su im bile
namere, sad se nasluuje...ta e njima jedan manastir, i to
Pravoslavni, kada oni mogu da dobiju ta god poele u Bosni na
mnogo boljim mestima od Paprae i naravno mogu da sagrade
novo za as. Bilo je jasno da nekoga trae i da imaju odreena
saznanja da se u tom manastiru neto deava, a verovatno su
informisani i o ovom velikom podzemnom prolazu...
S obzirom na zabaenost smatrali su oito da je veoma verovatno da se tu mogu kriti haki optuenici ili da se moe odvijati jo neka pijunska ili druga delatnost.
U svakom sluaju moj boravak u toj svetinji morao se bliiti
kraju, inae stvarno su postojali realni parametri da u i ja sa
ostalim iteljima da postradam.
lako, s druge strane, samo selo me lepo prihvatilo. Obilazio
sam parohiju i uivao u razgovoru sa obinim Ijudima. Toliko
stvari imate da ujete od prostodunog naroda da bi jedna biblioteka bila malo za sve te prie i mudrosti srpskog seljaka.
Ali svi su se mrtili od samog spomena imena Vasilija
Kaavende! Kao da je neki hladni vetar obavijao srca svih Ijudi
kada se on spomene. Pogotovo sluaj Milia Blaanovia, koji je
ostavio duboki trag u srcima Ijudi iz celog sela, to je stvaralo u
trenutku razdor izmeu njih i mene. Kao da je to bila barijera. To
je bio ambis koji nije mogao niti e moi da se preskoi sve dok
se pravda ne ispuni.
Vie u meni nije bilo nedoumica, morao sam da odem.
Stefan i ja smo, kako sam ve pisao, ostatke nesrenog raskomadanog tela nedunog deteta Milia Blaanovia sahranili u
manastirskoj porti. I to ba na mestu koje prvo ogreje sunce kada ujutro izae...Upravo, prvi sunev zrak je obasjavao njegovu
venu kuu u manastiru Papraa. Na tom mestu je rasla i gua
trava. Bilo mi je ao da ostavim njegovu venu kuu neobeleenu, ali nisam smeo nikom ni da kaem a kamoli da pomislim da
tu stavim neko obeleje. To su bili dani velike neizvesnosti, straha i trepeta kada nikom niste smeli da verujete i morali smo dobro da pazimo gde, ta i kome priamo. Otac Stefan me gledao
kako se upinjem da neto uradim i savetovao me:
Nemoj, brate, da gubi vreme. Ti si mlad ovek i ivot treba
da je pred tobom. Ti treba da ima porodicu i decu, da stvara
ivot i da ostavi u amanet ono to se ovde desilo i ta zna, a
ne da gradi Skadarna
Bojanikoji pederi da unite
Malo me je naljutio tom izjavom i pitao sam ga ta je time
mislio? Nisam izgleda bio ni svestan, pogotovo ne mudar kao taj
Pazi ta sam ti rekao: odavde ima ansu da ode ili u slobodu iti u smrt. Ti izaberi. Onaj e brzo saznati da me ovde nema i doi e i videti da sam pobegao. Sigurno e misliti da si mi
pomogao, zato bolje se spremaj i bei!
Otiao je do mesta gde smo sahranili Milia...
Malo se zagledao i pustio suzu... kao deda za unukom... kao
otac za sinom...uo sam ga kako je jecao...
Okrenuo se, uao je u kola i vie ga nikad nisam video. Iskuenik me pitao: Izgleda da se otac Stefan nee vraati?"
Ja sam spustio glavu i samo rekao: hajdemo na slubu!
Sutradan, kao iz vedra neba, doao je - on. Prokleti Vasilije!
Bio je uznemiren i odmah je pitao: gde je Stefan? Pokuao
sam da mu objasnim kako je otiao kui zbog oka na pregled i
da e se vratiti. Meutim, to mu nije bio odgovor kojem se nadao. Bio je uplaen. Samo ne znam kako je ve saznao za Stefanov odlazak? Oito, pijunska sluba crnog avola Kaavende
radila je non-stop, 24 sata dnevno. Ponaao se kao da je neto
izgubio, kao da je neto propustio...kao da mu je neto krupno
umaklo. Bio je toliko nervozan a znam i zato. Pa Stefan je znao
veliki deo deavanja i smeo je ili da bude u ovom kazamatu ili u
grobu! Ta sloboda koju je otac Stefan sebi priutio bila je ma iznad Vasilijeve glave! Tome se vladika nije nadao, izgubio je kontrolu nad situacijom, pogotovo to je Stefan bio u Srbiji. U Bosni
mu je lako da se obauna sa neistomiljenicima, po ve oprobanom i dobro uhodanom receptu: ili krkani ili bomba. Ali, u Srbiji je to malo tee.
Morao sam da ostavim utisak da sa Stefanovim begom nemam nita, ali to je bilo jako teko. Gledao me sumnjiavo, videlo se da su ga pijuni svakodnevno obavetavali o naim aktivnostima. Vie nikom ne smem da verujem, to kae na narod
ni pticama na grani. Traio je bilo koji trag samo da vidi da li e
se Stefan vratiti: ulazio je u njegovu sobu, gledao ormare, ali poto starac nije nita ni imao nita se sumljivo i nije deavalo.
Samo je vrteo glavom i pitao kada e se vratiti? Ja nisam imao
odgovor. Situacija mu je izmakla kontroli i tome se nije nadao.
Uao je u kola i brzo otiao.
Znao sam da moram brzo da delam, jer e sada biti jo oprezniji i sigurno e vie da se prate moje aktivnosti.
Doneo sam odluku: idem za dve sedmice.
Neprimetno sam poeo da se pakujem. Nisam nikome dozvoljavao da ue u moju sobu. Stvari sam polako prao i pakovao.
Svakodnevne obaveze sam normalno radio, da ne bude nita
sumnjivo. Sve znane i neznane sam primao sa velikim zadovoIjstvom da bi ostavio to bolji utisak. Nisam znao vie ko mi je
prijatelj a ko ne, u ovoj situaciji svi su potencijalni neprijatelji.
Preko svetenika oca Dragana iz Osmaka dobio sam obavetenje da e mi vladika doi u posetu. Uhvatila me panika, ta
sad hoe? Ja skoro spakovan, ako ue u konak videe da tu ne
boravi neko ko se sprema da tu ivi, nego neko ko se sprema na
put. Organizovao sam ukuane da brzo spreme konak i kuhinju
a sestru Serafimu da spremi ruak.
Doao je zlobnik i prokletnik. Crni Vasilije. Kaavenda.
Stigao je sa svojom pratnjom.
Svojski sam se trudio da mu dam do znanja: ja sam tu, ne brini.
Izgledalo je kao da sam uspeo, ali videla se doza nepoverenja i
one hladnoe u njegovim oima. Vie puta se spremao da ode u
novi konak gde sam ja boravio, ali je za udo Boje ipak svaki
put i odustajao. Adrenaiin je bio takav da sam mislio da u da
prokljuam... Jedan pogrean gest i bio bi razotkriven, a ta bi
posle bilo samo sveti Bog zna.
Ispratili smo Kaavendu koji je ne znajui pretrpeo jo jedan
udarac, a ja sam uspeo da prikrijem svoj plan. Najtee mi je bilo kada bih ga gledao kako ide po porti i blizu mesta gde
smo sahranili ostatke Milia! Iao je kao pas traga koji je eleo jo neto da rastrgne, ali nee, mislio sam trijumfalno, i ne
zna da te ne titi niko do tvoj avo kome si se obruio, a nas
Presveta Bogorodica, slava Joj i milost. Ona nas je prigrlila a ti
e, Vasilije, da dobije svoje kad tad.
To je bio na poslednji susret pre mog odlaska iz eparhije.
su mi anse uopte da opstanem? Poeo sam malo da se kolebam, malo me obuzeo strah i neka jeza. Da li ostaviti ovu neizvesnost i otii moe biti u jo veu? Poeli su da se raaju klasini Ijudski strahovi... Ma...moda je bolje da odustanem...
Pred zoru sam se smirio i legao da bar malo odspavam.
Poljubio sam moju ikonu Presvete Bogorodice koju staIno nosim sa sobom i molio da me sauva od iskuenja.
Ustao sam za slubu. Bio je divan dan. Sve je mirisalo na leto. Oglasila su se zvona, a ja sam sluio pred odlazak. Za divno
udo bilo je dosta Ijudi kao da su sve znali i doii da me isprate.
Po poslednjem ,,amin poeleo sam prisutnima srean
praznik i odrao besedu, koju nikada neu zaboraviti i kojoj
ovde ostavljam trag, da se nikada ne zatre i ne izgubi:
Hrianstvo nije re nego delo. Ne ivi se za trenutak nego za
venost, nije aneoska pesma za mozak nego za srce, ne gradi
se hram za spomen nego za preobraaj i nije put za put nego za
dostizanje cilja. Nai putevi esto imaju prekretnice i valjano je
to prepoznati da zaneseni ne odemo u stranputicu ili se istim putem ne vrtimo u krug...Put je esto trnovit i ima teke uspone, ali
je sladak dolazak na cilj. ovekov put se najbolje moe posmatrati kao hod kroz pustinju. as vidite jedne korake, as dva para koraka. Onda postavite pitanje: Boe, ovde kada si iao pored mene sve je bilo lako, a ovde kada si me ostavio prolazio
sam kroz mnoga iskuenja. Zato tada nisi iao pored mene? A
Gospod odgovara: Ovi koraci nisu tvoji nego Moji, tada ti i nisi
hodao nego sam te Ja nosio. Kada mislimo da nam je najtee,
tada nas Gospod najvie titi, tada nas nosi kroz vatru da se oistimo od re i da se pokaemo u punom sjaju. Presveta Bogorodicae dati malog Hrista u ruke ne onom ko najlepe peva ili
pie nego onom to vrti pomorande ali ima isto srce. Zato svemu u ivotu pristupite isto i bezazleno, oistite se od re uz pomo Boju i krenite na put na kojem ete doi do cilja."
Posle slube sam krstio jo troje dece. Bilo mi je drago to
me iz manastira prate lepe uspomene, smeh koji se ovde retko
uo, ak i u poslednjim decenijama i naravno pla dece...
me pitaju kako sam, kad u da se vratim? Provokacije su postale svakodnevne. Zato sam jedva ekao da otputujem u Kruevac gde sam bio rasporeen u vojsku...
Doao je i dan kada sam morao da odem u vojsku.
Vojska je za mene bila pravo olakanje. Poeo sam ponovo
da diem punim pluima. Mislio sam da su problemi iza mene,
da u kada se vratim da zaponem normalan ivot.
Ali ja nisam znao kakva se drama odvija u Beogradu. Moje
roditelje je pozvala neka ena iz Bijeljine i zamolila ih da se nau u restoranu na beogradskoj autobuskoj stanici. Rekla im je
da sam ja i a oni sa mnom u velikoj opasnosti, da sam se ja zamerio mnogo monim Ijudima i da je naa budunost neizvesna. Moe se lako desiti da mene ubiju a i njih isto i da ak ni u
vojsci nisam siguran. Znala je i to da sam u vojsci, iako joj to niko nije pomenuo. Moji su bili van sebe. ivot im se pretvorio u
pakao. Nisu smeli ak ni da odu u policiju, jer su se plaili da bi
podizanjem te prie mogao neko da mi naudi. Nita ja to nisam
znao, oni su to krili od mene da se ne bi sekirao.
XXX
Kada sam izaao iz vojske pokuao sam da se zaposlim, da
neto radim, da sviram. Ali pritisak zajednice je bio prevelik. Ni
godina odsutnosti nije ublaila odreena znanja i nedae. Moji
roditelji su doiveli veliku sramotu, velike pretnje. Majka mi je
postala osoba bez osmeha, dobila je pogled bez ivota, zdravlje
joj se vidno pogoralo. Postali smo kua bez osmeha i radosti.
Sine, idi negde, molim te, vie ne moemo da izdrimo! Pozovi Vasilija, idi u neki manastir. Ovo se ne moe izdrati!" - rekla je majka, oito u krajnjoj agoniji zbog celokupne neizdrive
situacije. Teka srca sam prelomio zbog roditelja...
Pa gde u sada? Pokuao sam da stupim u kontakt sa nekim
episkopima, ali im bi uli gde sam bio, sva su mi se vrata zatvarala.
Najavio sam se i kod patrijarha Pavla. Ali za istinu koju sam
imao i nosio sa sobom, sva su vrata za mene takvog bila zatvorena. Bio sam doveden pred svren in.
Budite, dakle, mudri kao zmije (Mt. 10, 16) - skupio sam
hrabrost, stisnuo srce i pozvao Kaavendu:
Izvinite, mnogo sam pogreio u vaem sluaju. Ja vas jako
volim i jako mi nedostajete i moram da vas vidirn."
On me sluao zbunjeno i nije me ak ni upitao ta se deava.
Dobro, dolazim uskoro u Beograd pa emo se videti."
Doao sam ozvuen u patrijariju. Nabavio sam ureaj za
snimanje i sakrio ga u ranac. Znao sam da je to krivino delo, ali
to je bio jedini nain da celom svetu prezentujem istinu.
Izvinite, vladiko, ja vas ipak jako volim. Hajmo negde da zanoimo, ja ne mogu bez vas. Bio sam laov i glumac prema
njemu. On me je samo gledao u udu i oblizivao se.
Nije ni znao, da ono to e da kae, postae istorija...
Ve na prvom snimku koji je dovoljan da ova i ovakva Srpska Pravoslavna Crkva bude potpuno unitena odnosno restaurirana iznutra. On me poziva da idemo zajedno u Rusiju. Ali inkognito. Da tamo odsednemo u hotelu i naravno sve o troku
crkve. Svesno sam mu dozvolio da me Ijubi po vratu, a ja sam
snimao sve to i njegovo stenjanje dok me valavio. Poeo sam
polako da stiem njegovo poverenje i uli smo se sve ee.
Snimci su se nizali. Svaki put sam ga sve vie sokolio da rezerviemo hotel da prespavamo, na ta je on potvrdno odgovarao.
Sve se to deavalo u Patrijariji, mestu stolovanja patrijarha.
Reio sam da radim sistematski i da obavestim to vie ustanova, kako bi jednog dana bilo lake da se toj nemani stane
na put. U elji da animiram iru javnost da adaji pod imenom
Kaavenda stanemo na put, prvo sam pustio glas meu svetenicima. Obilazio sam razne crkve, priao, ispovedao se...
Svi su ostajali bez teksta, ali nita se znaajno nije deavalo. Jedan od njih je bio i otac arko Gavrilovi. On je poznat kao
borac za Pravoslavlje i on je prekinuo onu skaradnu kontraverznu predstavu o Svetom Savi, gde je glavnu ulogu igrao crnogorski glumac arko Lauevi. Otac arko ga je zato prokleo i
nakon samo godinu i po dana teka anatema ga je stigla, doiveo je ta je doiveo, zna itav svet. ao mi je jadnog Lauevia, ali se i tu potvrdila sveta istina da se nije igrati sa Bogom
Potom sam naao oca Delivoja koji je utekao takoe iz mileevske eparhije. Pa onda naao sam oca ora llia, koji je bio
na Palama pre Jeremije Starovlaha, koga su sklonili Kaavenda
i njegovi pomonici. ovek se borei za pravdu obraao ak i
predsedniku drave, ali kao po ablonu niko mu nije odgovorio.
Tu u mestu enta, nedaleko od Beograda, saznao sam kako je preneeno opljakano blago, novac i gde je sve sklanjano.
Saznao sam imena pomonika Kaavende i njegove druine. Tu
sam upoznao i oca Teodora urevia koji je bio u manastiru
Ozren. On mnogo zna, ali iz straha nije smeo da pria. Kada bi
ga kontaktirao neko iz vlasti doli bi do mnogo korisnih informacija. Eto, na potezu su policija i tuilatvo...
Sve je to bilo bojaljivo i nita se nije privodilo kraju.
U isto vreme sam se obratio i amerikoj ambasadi. Tu su
me saekali Luis Krisok savetnik Montgomerija, Blak i Mariam
koja je bila nadlena za bezbednost.
Bio sam i u engleskoj i u francuskoj ambasadi.
Francuzi su me poslali ak u Bukuret kod svojih agenata. Doao sam u Bukuret vozom i otiao u ulicu Buce obor, kako su
mi rekli. Mislio sam da u konano doi do cilja. Doao je prevodioc i odveo me u ulicu Vitoria, u zgradu gde me je doekao francuski agent. Priali smo dugo i rekli su da e me kontaktirati.
Ulicom Celea Gravitei vratio sam se na voz pa nazad u Srbiju.
Za dan i no sam otiao i vratio se u Beograd, to je iziskivalo
nadljudske napore.
Ali nita mi nije bilo teko u borbi za istinu kako bi zaustavili Kaavendu i njegove delate.
Posle par dana su mi se francuzi javili da su zainteresovani
za saradnju, ali da treba malo da priekam. Nema ekanja, mislio sam u sebi. Vie mi se inilo kao da svi ele da ga zatite nego da se sa njim obraunaju.
Uinilo mi se kao da ga svi tite i da su prie o pravdi
meunarodne zajednice samo balon od sapunice!
Kao da niko nije hteo ili nije smeo time da se bavi.
Jedan dan svi se pozivaju na pravdu, na obraun sa kriminalom, a kada im izloim primer Kaavende i SPC svi se povuku
bez obzira to je svako od njih na svoj nain mogao da pomogne da se spasu mnoga deca koja su zlostavljana po manastirima.
Strano me pogodilo i ponaanje dravnih organa!
Bio sam u dravnoj bezbednosti, u policiji, u vojnoj bezbednosti, bio sam i u UBPOK-u, u ministarstvu policije, pa sam ak
doao do kabineta predsednika Tadia.
Prvo me saekao Bajeti iz DB-a. Videli smo se par puta
na razliitim mestima. Ali bilo mi je nagoveteno jo pre susreta
sa njim, to mi je rekao izvesni Neboja:
Desie ti se ovde u DB-u da se sve zalaufa i da misli da
e se sve reiti, a onda odjednom e stii nareenje - da
sve stane! I moda e se razoarati." Tako je i bilo.
Skoro da su odredili budet za akciju, a onda je Bajeti prestao da se javlja. Doao je posle neki inspektor Saa, malo smo
priali i to je sve. U policiji me primio inspektor koji me uputio na
UBPOK, a oni su me uputili na ministarstvo. Tamo me primio
Srbislav Ranelovi. Kada je uo celu priu i povezanost sa
mnogim biznismenima iz Srbije, rekao mi je:
,,Mi emo im, Bojane, smrsiti konce, verujem u tvoju priu i
hou to da uradimo do kraja. Tu je bio i njegov pomonik, mislim da se prezivao Trifunovi, koji je uzeo izjavu. Isto je sve poelo, pa je stalo. Vojna bezbednost me primila kao spasitelja:
primili su me bezbednjaci, bliski generalu Zariu. Vozili smo se
kolima po Beogradu koja su imala lane tablice i najvie sam
vremena proveo sa jednim potpukovnikom Radujkom.
U meuvremenu sam doao do savetnika predsednika Tadia. Priao sam sa Damjanom Krnjeviem koji je savetnik za verska pitanja, a on me je prebacio na Jovana Simia. Sa Simiem
sam se viao po raznim restoranima i kod njega u kancelariji.
Jasno je bilo da i oni mnogo znaju ali da neto ekaju. Mene su
drali na leru i onda je usledio predlog da za njih pijuniram
Kaavendu. Da mi daju ureaj kojim u da snimim nae razgovore i naravno da pokuam da ga odvuem u neki hotel i
da sa njim imam odnos. Ne do kraja, naravno, ali bi verovatno neko sve to snimio kamerom. Pitali su me ta traim i koja je
moja cena? Taj plan je skoro doao do kraja a onda je odjednom sve stalo.
Ja sam u meuvremenu kontaktirao i SIPE u Sarajevu i video se nekoliko puta sa izvesnim Zoranom. Oni su mi ponudli
sve to hou za saradnju. Novac i udoban ivot samo da ih dovedem do Kaavende, Mladia i Karadia...Svata.
Tada su me indirektno uputili na novinara Slobodana Vaskovia koji je napravio jednu emisiju o tragediji u Paprai. Sledeu
smo napravili zajedno. Doivela je veliki odjek ali nisam imao
oveka koji bi pokrenuo celu stvar.
Moda je interesantan stav i jedne Natae Kandi. Kada
sam joj rekao kakve snimke imam, ak i ona, koja izrazito mrzi
Kaavendu rekla mi je:
,,Ma nemojte, molim vas, pa to bi ga potpuno unitilo." Ona dakle ali i brani Kaavendu...udno, moda ona zna kao i ja ko je
on...ne znam...
Z A K L J U A K
Nakon svega doao sam do nepogreivog zakljuka:
Mafija u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i dravi Srbiji uopte,
kao i svim dravama ovog regiona, je veoma organizovana,
povezana i uzajamno se tite i uvaju svi glavni akteri tako
da im, bar za sada, ne moemo nita!
Jer, nakon celokupne golgote i svih pokuaja isterivanju
pravde i zakona, sada zaista znam i tvrdim:
Nije i ne moe biti sluajno ovoliko odbijanje i utanje! Na
svim nivoima...
U svim ustanovama i institucijama!
Da. Sada znam. To je to!
Mona i jaka je to organizacija, bolje rei: dobro umreena i
utvrena banda. Toliko su uvezani i zatieni da skoro svuda u
institucijama celokupnog sistema ovih drava imaju svoje Ijude
iz senke koji se nalaze na kljunim mestima odluivanja i upravIjanja. Na svom ivotu, bukvalno na svojoj koi, uverio sam
se u to. Da.
S toga, jedini put i nain za dalju borbu jeste samo:
K NJ I G A!
SA KNJIGOM U SVET...
XXX
Cela ova borba traje punih 15 godina!
Devet godina sam sve svoje slobodno vreme posvetio bezkompromisnoj borbi da svet dozna istinu o Kaavendinim zlodelima. Izlagao sam se raznim opasnostima, nalazio se sa tajnim
agentima iz celog sveta, bio sam u bazi EUFOR-a. Sve sam
radio, ne tedei sebe. ak je i dnevni asopis BORBA objavila
par mojih lanaka, ali meni se inilo kao da se nisam pomakao
sa mrtve take.
Sve mi je izgledalo kao da sam uzalud proiveo devet godina i da od cele stvari nema nita.
mmwwx
cmichm
f0CII0aHKy
HBHllH AAHHtkV'
Bnnm
flpeHi
FenyjfHfioe Cpfitije
HeMasbBHan
fesrpA
0 06ap 2012
Bcofpaa
3 , KT
Hhcsm npeTttoeraan>ao
hy h obc roaHiie 6ht>i npnMopan i
BaM ce y Hwe CpncKe TIpa&ocnaBHe UpKe, u&nm nepninca koJh
w peaen^jy
mbmmf Peny6nnKe Cp6 nje, m m y hmz
ipojHifjc TOaHosa x p y rm pennija, o6 |mthm ca mouCom k m m m m , m
aynopHneTOM
B u im m m m f h m e acaK^iuiaaity
#0T<jrpa4HiP m rnem m jnm m K m
M jimm.
0y Ay6pioipe|rtytiy nanoji<fiy nponarpajy xoMoceKey&nuH
opiHHnaaTopH r^j-Riipane, ipiiniipajiy m 3 . oic 6ap ose m m m
Ha mcth HaniiH, m m am o m
m ce OHeMorytiH m
oapM K M naroBeniTeiif TparnHHo-KOMHHHO naSBaiie .napHAf
uoHOca*, a HKjeje opaso mme napaAa cpana-, Koja 6aua teniy MopaaHy
cemgF na iiaiii Fpaa HCtiny Beiconiiy ipHiuhai!Ci?y xyjnypy k mi
AOcrcjaHCTBO HSine nopoAHHf* scao ochobho hemije inpicKor pcyaa.
Cm m m m m M ,
11m
B eofpaa,
EPISKOP JOANIKIJE:
,,DA, Ml ZNAMO DA GA JE ON UBIO...
(septembar 2012. g.)
TocnoAHH
BojaH josaHOBHl
Kn6p.9$
NAPOMENA ITAOCIMA
NASTAVAK U DRUGOM IZDANJU ove knjige...
U meuvremenu, negde u aprilu prole 2013. g. Kaavendu su konano, kao to zna itav svet, nakon sada punih 15 godina od poetka moje borbe za istinu protiv njegovih neizbrojnih zlodela, pod pritiskom dokaza, morali skinuti sa eparhije zvorniko-tuzlanske! Makar i prividno, fiktivno. Jer, upueniji tvrde da on iz potaje i dalje upravlja Eparhijom, a da je Hrizostom figura koja aminuje i potpisuje.
Nimalo sluajno ,,unuk Kaavendin Dejan Nestorovi,
izmeu ostalog, Hrizostoma naziva - vladika u pokuaju"!
Ipak, vredelo je!
Glas istine iri se teko, ali nezaustavljivo...
Ostalo je jo dosta...
I na kraju, ali nimalo nevano:
Osim to sam u meuvremenu dobio pravog advokata, ja sam
odmah po smeni Kaavende sa eparhije, zaista po promislu Bojem, prole godine dobio do sada najboljeg prijatelja i neumor-
TAJNI FILM O
IP
JKAAVENDE:
L
F
O
D
E
Da, zaista:
,,AKOKAETEISTINU, IZAZVAETE SRDBU LJUDI,
A AKO NE KAETE, IZAZVAETE SRDBU BOJUI
Aristotel (Api(JTOTAr| 384.
n .H .e . -
322.
n .H .e .)
Broj: F-553/2014.
Potovani gospodin
Duan Tomi
Advokatska kancelarija - Odvjetniki ured
Ul. rtava faizima br. 1
BiH - 71000 Sarajevo
PUNOMO
EAFTOL 7, SARAJEVO
;hiepiscopus vrhbosnensis
ARCHIBPiSCOPUS VRHBOSNEHSiS
s#
Obraaro Vam se prvo kao ovjek, zatim kao hriaoin, roitelj 5 djece*
osmva Prve djeije ambasade u svijetu, t ita na kraju kao optmorooerti avokat
Vrhbosanske biskupije, odnosno Vinka kardinala Puljia (u prilogu punoroo),
sa molboro da me hiroo primite na razgovor povodom dokumenata KATOLIKE
CRKVE, koja su opljakana ratne 1992, godirte iz objekata katoiike crkve u Posavini.
Tt dokuroenti (oko 10,000 okumenata) se nalaze u objektu SPC uBijeijini,
pa poito je taj objekat Vae sjedite, snosite, bez krivice, odgovomost za sudbinu tih
okumenata katolike crkve.
Podsjeam Vas da odrebe Meunaronog ratnog prava, a i domae zakonodavstvo,
ta k v o ponaanje u ratu preroa vjerskim objektima i vjerskom kuJturnoro naslijeu
(dokumenti start preko 100 godioa koji su nezakonito u vaem posjedu su
kultumo nasJijee katolike crkve, onosno Vatikana) ttetira kao ratni zloin
protiv zatiene imovine.
Preosveeni Vlaiko, u razgovora sa Varoa etim razjasniti:
I, Ko je opljakao u ratu arhivu katolike crkve iz Brkog i onio u vMianski
vor u Bijeljinu?; 2. Ko je donio odluku da se ta okuinentacija ri u tajnosti
ia se nijee katolikoj crki da se ta dokumentacija nalazi u Bijeljini u
posjedu SPC (karinaiu Puljiu je bivi vlaika Vasilije tvrdlo <te on neroa pojma o toj
okumentaciji, odnosno a nije ko njega)?; 3. Ko e u iroe SCP-a vratiti
pomenutu dokumentaciju katolikoj crkvi? 1 4. Ko e snositi krivinu odgovornost
za uinjeni ratni zloin 1992. goine u Brkom - pljakanje kultumog
naslijea katolike crkve, odnosno Vatikana?
PS: O ovom problemu upoznat je papa Franjo, preko papskog nuncija u Sarajevu.
Moje veliko potovanje, s vjerom u BogaJ
Sarajevo, 27.06.2014, godine
CIP - KATALOGIZACIJA
CIP - KaTanorn3aMMja y ny6nMKaunjn
HapoflHa 6n6nnoieKa Cp6nje, Beorpafl