Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Naslov
PRVO POGLAVLJE
DRUGO POGLAVLJE
TREE POGLAVLJE
ETVRTO POGLAVLJE
PETO POGLAVLJE
ESTO POGLAVLJE
SEDMO POGLAVLJE
OSMO POGLAVLJE
DEVETO POGLAVLJE
DESETO POGLAVLJE
JEDANAESTO POGLAVLJE
DVANAESTO POGLAVLJE
TRINAESTO POGLAVLJE
ETRNAESTO POGLAVLJE
PETNAESTO POGLAVLJE
ESNAESTO POGLAVLJE
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
OSAMNAESTO POGLAVLJE
DEVETNAESTO POGLAVLJE
DVADESETO POGLAVLJE
DVADESET PRVO POGLAVLJE
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
DVADESET TREE POGLAVLJE
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
DVADESET PETO POGLAVLJE
DVADESET ESTO POGLAVLJE
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
DVADESET OSMO POGLAVLJE
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
TRIDESETO POGLAVLJE
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
TRIDESET DRUGO POGLAVLJE
TRIDESET TREE POGLAVLJE
TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE
TRIDESET PETO POGLAVLJE
TRIDESET ESTO POGLAVLJE
DAGLAS ADAMS
HOLISTIKA DETEKTIVSKA AGENCIJA
DIRKA DENTLIJA
PRVO POGLAVLJE
Ovog puta nije bilo svedoka.
Ovog puta bila je tu samo mrtva zemlja, rika grmljavine i poetak one neprekidne, sitne kiice sa
severoistoka, koja kao da prati veinu najvanijih dogaaja na ovom svetu.
Oluje dana preanjega i dana pre njega, i poplave nedelje preanje smirile su se. Nebo je i dalje
bilo nabreklo od kie, a kroz sve gui veernji mrak probijalo se samo neko odvratno rominjanje.
Neto vetra vitlalo je tamnom ravnicom, sudaralo se s niskim brdima, i u naletima ibalo kroz
plitku dolinu u kojoj se uzdizalo nekakvo zdanje, kao nekakav toranj, osamljen u nonoj mori blata,
pomalo nakrivljen.
Bio je to jedan pocrneli patrljak od tornja. Stajao je nalik na izboinu od magme koja viri iz neke
od ogavnijih jama pakla, i krivio se pod udnim uglom, kao da ga pritiska neto mnogo uasnije od
njegove sopstvene, popriline teine. Liio je na neto mrtvo neto mrtvo ve jako, jako dugo.
Jedino kretanje poticalo je od reke blata koja je ljigavo migoljila pored tornja, du dna doline. Na
neto vie od kilometar odatle, blatna reka slivala se u neku guduru i nestajala pod zemljom.
Ali, kako se vee mrailo, bivalo je sve jasnije da toranj nije potpuno pust. Duboko u njegovoj
unutranjosti tinjalo je jedno jedino prigueno crveno svetlo.
Svetlo je bilo jedva vidljivo samo to, naravno, nije bilo nikog da ga vidi, nije bilo svedoka,
ovog puta ne ali ipak je bilo svetlo. Svakih nekoliko minuta bi se pojaalo, postalo malo jasnije, a
onda bi opet polako izbledelo, skoro do neprepoznavanja. U isto vreme prodoran zvuk zalutao bi
napolje, u vetar, rastui do neke vrste jecavog vrhunca, da bi se potom skrueno utiao.
Prolazilo je vreme, a onda se pojavilo jo jedno svetlo, manje, pokretno. Zasjalo je u prizemlju
tornja i napravilo jedan jedini, lelujavi krug oko njega, povremeno zastajui u obilaenju. Onda su
ono i senovita, jedva raspoznatljiva figura koja ga je nosila, opet nestali u unutranjosti.
Proao je jedan sat i negde pred njegov kraj tama je bila potpuna. Kao da je svet bio mrtav, a no
nitavilo.
A onda se blizu vrha tornja jo jednom pojavio odsjaj, ovog puta jai i namerniji. Ubrzo je
dostigao vrhunac jaine koji je bio dostigao i prvi put, a onda je nastavio da se i dalje pojaava.
Prodoran zvuk koji ga je pratio povisio se i postao otriji, sve dok se nije pretvorio u alostivi
vrisak. Vrisak je vritao i vritao, da bi se preobrazio u zagluujuu buku, a svetlo u zaslepljujue
crvenilo.
A onda je, naglo, oboje nestalo.
Usledila je milisekunda tihe tame.
Zapanjujue bledo, novo svetlo niklo je i poelo bubriti duboko u blatu ispod tornja. Neto se
zgrilo, planina blata se izdigla, zemlja i nebo zaurlali su jedno na drugo; onda je naila uasna
ruiastost, pa onda iznenadna zelenkastost, pa treperava narandastost koja je zamrljala oblake, a
onda je svetlost potonula i no je konano postala duboko, odurno mrana. Vie se nita nije ulo,
osim nenog curkanja vode.
Ali, Sunce je sledeeg dana izalo s neuobiajenim sjajem, prosutim na dan koji je bio ili je
samo tako izgledalo, ili bi samo tako izgledalo nekome kada bi uopte bilo nekoga da sve to gleda,
nekoga kome bi to ita znailo topliji, jasniji i vedriji; apsolutno, savreno ivahniji dan od bilo
kog dotle zapamenog. Kroz raznesene ostatke doline tekla je bistra reka.
A vreme je poelo ozbiljno da prolazi.
DRUGO POGLAVLJE
Visoko na senovitom grebenu Elektrini Monah sedeo je na konju koji je crkavao od dosade.
Monah je pod svojom kukuljicom ne trepui gledao dole, u dugu dolinu, koja je za njega
predstavljala problem.
Dan je bio vreo, Sunce je stajalo na praznom, magliastom nebu i tuklo dole po sivim stenama i
retkoj, sasuenoj travi. Nita se nije pomeralo, ak ni Monah. Rep konja se malo pomerao blago se
njihao, pokuavajui da pomeri i malo vazduha, ali to je bilo sve. Osim toga nita se nije pomeralo.
Elektrini Monah bio je ureaj za utedu rada, kao maina za pranje sudova ili video-rekorder.
Maine za pranje sudova prale su umesto vas dosadne sudove i tako vas spasavale od pranja, videorekorderi su umesto vas gledali dosadnu televiziju, pa su vas tako spasavali od gledanja. Elektrini
Monasi su umesto vas verovali, pa su vas tako spasavali od onoga to se pretvaralo u sve zahtevniji
zadatak verovanje u sve stvari za koje se oekivalo da verujete.
Naalost, ovaj Elektrini Monah se pokvario i poeo je da veruje u svakakve stvari, manje-vie
nasumino. Poinjao je da veruje u stvari u koje teko da bi poverovali ak i samom Solt Lejk Sitiju.
Naravno, tamo niko nije uo za Solt Lejk Siti. Niti je iko ikada uo za kvingiglion, to predstavlja
otprilike broj kilometara izmeu pomenute doline i Velikog slanog jezera u dravi Juta.
Problem s dolinom bio sledei. Monah je trenutno verovao da je dolina i sve u njoj i oko nje
ukljuujui i njega samog i njegovog konja jednoobrazno ofarbano bledoruiastom bojom. Zato je
dolo do odreenih potekoa u razlikovanju bilo koje stvari od bilo koje druge stvari, pa je stoga
raditi bilo ta ili otii bilo gde postalo nemogue, ili bar teko i opasno. Otuda nepokretnost Monaha
i dosaivanje njegovog konja, koji je za svoga veka morao da podnosi razne gluposti, ali je potajno
smatrao da je ova bila jedna od najveih.
Koliko dugo bi Monah verovao u takve stvari?
Pa, to se Monaha tie, zauvek. Vera koja pomera planine, ili nastavlja da, uprkos svim ostalim
dokazima, veruje da su one ruiaste, vrsta je i izdrljiva vera, kao ogromna stena na koju bi svet
mogao zavrljaiti bilo ta, a da je ne uzdrma. U praksi, cenio je konj, rok joj je bio otprilike dvadeset
etiri sata.
Pa ta je to onda s tim konjem, koji ima svoje miljenje i skeptian je po pitanju raznih stvari? To
je neobino ponaanje za jednog konja, zar ne? Moda je to neki neobian konj?
Ne. Mada je zasigurno bio privlaan i dobro graen primerak svoje vrste, ipak je, bez obzira na to,
bio najobiniji konj, kakvog je konvergentna evolucija stvorila na mnogim mestima na kojima postoji
ivot. Oni su oduvek razumevali mnogo vie nego to su pokazivali. Teko je trpeti da na vama po
ceo dan, svaki dan, sede neka druga stvorenja, a da pri tome o njima ne formirate svoje miljenje.
S druge strane, savreno je mogue po ceo dan, svaki dan, sedeti na nekom stvorenju a da o njemu
ne pomislite apsolutno i savreno nita.
Kada su bili stvarani prototip-modeli Monaha smatralo se vanim da se na prvi pogled moe lako
zakljuiti da su oni vetake tvorevine. Nije smela postojati ni najmanja opasnost da nekome ponu
liiti na prave ljude. Ne bi vam se svidelo da va video rekorder po ceo dan lekari na kauu dok
gleda TV. Ne bi vam se dopalo da aka nos, pije pivo i naruuje pice.
Stoga su Monaha konstruisali s mnogo oseaja za dizajn i, takoe, s praktinim poznavanjem
jahanja konja. I to je bilo vano. Ljudi, a zapravo i stvari, izgledaju mnogo iskrenije na konju. Zbog
toga su dve noge smatrane mnogo prikladnijim i jeftinijim nego neki normalan broj, kao to je
sedamnaest, devetnaest ili dvadeset tri. Koi Monaha dat je rozikast odsjaj umesto normalnog,
ljubiastog, a bila je glatka i meka, umesto da bude nazubljena. Takoe su ih ograniili na samo jedna
usta i nos, ali im je zauzvrat dodato jo jedno oko, to je davalo velianstveni zbir od dva. Zaista
udno stvorenje. Ali, zaista izvanredno za verovanje u najbesmislenije stvari.
Monah o kome govorimo pokvario se jo na samom poetku, poto mu je bilo zadato previe stvari
u koje je trebalo da veruje odjednom. Bio je grekom povezan s video-rekorderom koji je u isto
vreme gledao jedanaest TV kanala, to je prouzrokovalo otkaz banke njegovih ne-logikih strujnih
kola. Naravno, video-rekorder je morao samo da gleda tih jedanaest kanala nije morao i da veruje
u njih. Eto zato su uputstva za upotrebu toliko vana.
Tako je posle sumanute nedelje verovanja da je rat mir, da je dobro loe, da je mesec napravljen
od plaviastog sira i da je nephodno poslati mnogo novca bogu, na odreenu adresu, Monah je poeo
da veruje da je trideset pet odsto stolova hermafroditno, pa se definitivno pokvario. ovek iz servisa
za Monahe rekao je da mu treba nova matina ploa, ali je onda dodao da su novi, usavreni modeli
Monah Plus dvaput jai, da imaju potpuno novu funkciju Negativne Sposobnosti koja im dozvoljava
da dre do esnaest potpuno razliitih i kontradiktornih ideja u svojoj memoriji, bez bojazni od
raznoraznih iritirajuih sistemskih greaka, da su dvaput bri i bar triput uglaeniji, a da se novi moe
nabaviti za manji iznos od onog potrebnog za zamenu matine ploe na starom.
To je bilo to. Gotovo.
Pokvareni Monah je onda puten u pustinju, u kojoj je mogao da veruje u sve to mu padne na
pamet, ukljuujui tu i ideju da su ga gadno zloupotrebili. Bilo mu je dozvoljeno da zadri svog
konja, poto su trokovi proizvodnje konja bili veoma mali.
Tokom odreenog broja dana, a svakog dana verovao je da ih ima razliit broj jednom da ih je
tri, drugi put da ih je etrdeset tri, pa petsto devedeset osam hiljada sedamsto tri Monah bi lutao
pustinjom polaui svoju prostu Elektrinu veru u stene, ptice, oblake i jedan oblik nepostojee
slonovske pargle, sve dok konano nije zavrio ovde, na ovoj visokoj litici, koja se nadvija nad
dolinom koja nije bila, uprkos Monahovoj dubokoj posveenosti, ruiasta. Ma, ni mrvicu.
Vreme je prolazilo.
TREE POGLAVLJE
Vreme je prolazilo.
Suzan je ekala.
to je Suzan due ekala, zvonce na vratima due nije zvonilo. A ni telefon. Gledala je na sat.
Smatrala je da je sad otprilike vreme kad moe da pone da bude besna. Ve je bila besna, naravno,
ali to je bilo, da tako kaemo, u njeno vreme. Sada su poprilino i izistinski zali u njegovo vreme, i
ak i kad se u obzir uzmu saobraaj, sluajnosti i opta neodreenost i rasplinutost; sada je prolo
ve dobrih pola sata od vremena kad je on insistirao da je najkasniji mogui trenutak da se krene, te
da bi ona do tada trebalo da bude spremna.
Pokuala je da se zabrine da mu se neto strano dogodilo, ali nije poverovala u to ni na trenutak.
Nita strano mu se nikada nije dogaalo, iako je poinjala da misli da ovog puta moda i jeste, nego
ta. Ako mu se ipak nije dogodilo nita strano, moda bi ona mogla da se postara za to. Eto ideje!
Besno se bacila u fotelju i gledala vesti na televiziji. Vesti su je razbesnele. Menjala je kanale i
gledala neto drugo na as. Nije znala ta, ali ju je i to razbesnelo.
Moda bi trebalo da ga pozove. Prokleta bila ako ga pozove. Moda e, ako ona bude zvala, on
zvati u isto vreme i nee moi da je dobije.
Odbila je da prizna da je ak i pomislila na tako neto.
Proklet bio, gde je?! Koga je uopte briga gde je? Nju ne, to je sigurno.
Uradio joj je ovo triput za redom. Triput za redom je dovoljno. Ljutito je jo jednom izmenjala
kanale. Naletela je na emisiju o kompjuterima i nekim interesantnim novim dostignuima na polju
stvari koje mogu da se rade s kompjuterima i muzikom.
To je bilo to. To je stvarno bilo to. Znala je da je rekla sebi da je to to samo nekoliko sekundi
ranije, ali to je sada bilo konano, pravo, ultimativno to.
Skoila je na noge i ljutito otila do telefona, drei ljutiti telefonski imenik. Brzo je prevrtala
stranice i okrenula broj.
Halo, Majkle? Da, Suzan Drum. Rekao si da se javim ako budem slobodna veeras, a ja sam
rekla da bih se radije udavila u barutini, sea li se? Pa, iznenada sam otkrila da sam slobodna,
apsolutno, potpuno i kompletno slobodna, a kilometrima okolo nema ni jedne pristojne barutine.
Prei na stvar dok jo ima ansi, to ti je moj savet. Biu u klubu Tandirs za pola sata.
Navukla je cipele i kaput, zastala kada se setila da je utorak i da treba da stavi novu, ekstra-dugu
kasetu u telefonsku sekretaricu, i dva minuta kasnije izala kroz ulazna vrata. Kada je telefon konano
zazvonio, telefonska sekretarica je slatko odcvrkutala da Suzan Drum u tom trenutku ne moe da se
javi na telefon, ali ako bi eleli da ostavite poruku, javie vam se najbre to je mogue. Moda.
ETVRTO POGLAVLJE
Bilo je to jedno svee novembarsko vee staromodnog tipa.
Mesec je bio bled i utljiv, kao da nije ni trebalo da izlazi po ovakvoj noi. Bezvoljno se uzdigao i
visio gore, nalik na bolesnu sablast. Na njemu su se ocrtavale siluete tornjeva i kula Sv. Keda u
Kembridu, priguene i zamagljene vlagom koja se irila iz nezdravih movara. Bila je to avetinjska
gomila zgrada, nabacanih tu tokom nekoliko vekova, od srednjevekovnih do viktorijanskih, od
odeonskih do tjudorovskih. Jedino posmatrane kroz toliko gustu maglu mogle su odavati utisak
harmonije.
Izmeu njih su urile pogurene prilike, hitajui od jednog priguenog kruga svetlosti do drugog,
drhtei i izdiui oblaie daha nalik na duhove, koji su se stapali s hladnom noi oko njih.
Bilo je sedam sati. Mnoge prilike kretale su se ka kafeteriji koleda, koja odvaja Prvi dvor od
Drugog, a iz koje se nevoljko irila topla svetlost. Dve prilike delovale su naroito neskladno. Jedna
od njih bio je mladi, visok, mrav i picast ak i umotan u debeli, tamni kaput hodao je pomalo
kao uvreena aplja.
Drugi je bio mali, debeljukast, i kretao se s trapavim nespokojstvom, kao da vei broj postarijih
veverica pokuava da pobegne iz vree. Njegova dob naginjala je poznijim godinama potpuno
neodreenog. Ako nasumice izaberete neki broj, verovatno je malo stariji od toga, ali pa,
nemogue je odrediti. Lice mu je svakako bilo jako izborano, a ono malo kose to je pobeglo ispod
crvene, vunene skijake kape bilo je retko, sedo i imalo je svoje vrsto miljenje o tome kako eli da
se namesti. I on je bio umotan u teak kaput, ali je preko njega nosio lepravu halju s veoma
izbledelim ljubiastim ukrasom, oznakom njegove jedinstvene i neobine akademske katedre.
Dok su hodali govorio je samo stariji ovek. Ukazivao je na interesantne stvari uz put, uprkos
injenici da je bilo previe mrano da bi se one videle. Mladi je govorio Ah, da. i Stvarno? Ba
zanimljivo i Gle, gle i Boe, boe!. Glava mu se ozbiljno zanosila.
Uli su, ali ne kroz glavni ulaz u salu, ve kroz mala vrata na istonoj strani zgrade. Ona su vodila
do seniorske kombinovane sale i malog, tamno poploanog predvorja, gde su se profesori na koledu
skupljali da bi se pljeskali rukama i proizvodili one brrr zvuke pre nego to i sami uu do Visokog
stola.
Kasnili su, pa su na brzinu skinuli kapute. To je bilo komplikovano za starijeg oveka, jer je prvo
morao da skine svoju profesorsku halju, pa da je ponovo obue kada svue kaput, a onda da nabije
kapu u dep od kaputa, da bi se usput zapitao gde li je stavio svoj al, pa zatim shvatio da ga nije ni
poneo, posle ega je preturao po depu od kaputa da vidi gde mu je maramica, pa je u drugom depu
traio naoari, koje je konano pronaao, sasvim neoekivano, umotane u svoj al, za koga se
ispostavilo da ga je ipak poneo, ali ga nije stavio, uprkos vlanom i gorkom vetru koji ih je produvao
kao dah vetice u movari.
Pogurao je mlaeg oveka kroz hodnik pred njima i zauzeli su dva poslednja slobodna mesta za
Visokim stolom, odvano se suoivi s navalom prekih pogleda i namrtenih ela zbog prekidanja
molitve.
Veeras je sala bila puna. Studentima je ona uvek bila popularnija tokom hladnijih meseci. Bila je
osvetljena sveama, to je bilo jo neobinije, jer se to sada inilo samo u nekoliko specijalnih
prilika. Dva dugaka, pretrpana stola protezala su se kroz svetlucavu tamu. Na svetlosti svea lica
ljudi bila su nekako ivlja; prigueni zvuci njihovih glasova, zveckanje escajga i aa inili su se
uzbudljivim, a u mranim otvorima velike sale kao da su istovremeno bili prisutini svi vekovi tokom
kojih je postojala. Sam Visoki to je pri proelju obrazovao krst, podignut pola metra iznad ostalih
stolova. Poto je to bilo vee s gostima, stolovi su bili postavljeni s obe strane da bi se smestio viak
ljudi, pa su mnogi veerali okrenuti leima ostatku sale.
Znai tako, mladi Mek Dafe. rekao je Profesor, kada je seo i razmotao svoju salvetu Pa,
radujem se to te ponovo vidim, dragi moj mome. Drago mi je to si doao. Nemam pojma ta je
ovo. rekao je, virei okolo po sali, preneraen. Sve te svee, srebrnina i ostalo. To obino znai
specijalnu veeru u ast nekoga ili neega, o kome ili emu se vie niko nieg ne sea, sem da to
znai bolju hranu.
Zastao je i razmislio na trenutak, a onda rekao Zar ne misli da je udno to se kvalitet hrane
koju ovde slue menja obrnuto srazmerno jaini svetla? Prosto da se zapita do kakvih bi se
kulinarskih visina uzdiglo osoblje kuhinje ako bi ih osudili na potpuni mrak. Mislim da bi vredelo
pokuati. Ispod koleda ima pogodnih katakombi koje bi se dale preurediti u tu svrhu. Mislim da sam
ti ih jednom ve pokazao, a? Solidna gradnja.
Ovo je dolo kao olakanje za njegovog gosta. Bio je to prvi nagovetaj domaina da ga se uopte
sea. Profesor Urban Hronotis, Regius profesor Hronologije, ili Reg, kako je insistirao da ga zovu,
posedovao je pamenje koje je jednom prilikom sam uporedio s kraljicom Aleksandrom Pticokrilom
ivopisno, voli da vrlja tamo-amo i sada je, avaj, potpuno izgubljeno.
Kad ga je Profesor pre nekoliko dana pozvao telefonom, inilo se da je izuzetno eljan svog biveg
uenika. Ipak, kad je Riard te veeri stigao mora se priznati, s malim zakanjenjem Profesor je
otvorio vrata skoro ljutito, trgao se iznenaen to ga vidi, zahtevao da mu kae ima li nekih
emocionalnih problema, iznervirano reagovao kad ga je mladi uljudno podsetio da mu ve bar deset
godina nije tutor, i konano se sloio da je Riard stvarno trebalo da doe na veeru, a posle toga je
poeo brzo i nairoko da pria o arhitektonskoj istoriji koleda, to je bio siguran znak da su mu misli
negde sasvim drugde.
Reg zapravo nikad nita nije predavao Riardu bio mu je samo tutor, to je, ukratko, znailo da
je bio zaduen za njegovu optu dobrobit da ga podsea kada su ispiti, da pazi da se ne drogira, i
tako dalje. U stvari, Riard nije bio potpuno siguran da je Reg ikada ikome bilo ta predavao, i ta bi
to, da je predavao, uopte moglo biti. Njegova profesura bila je, blago reeno, opskurna. Poto se
svojih predavakih dunosti otarasio jednostavnom i vremenski tedljivom tehnikom uvaljivanjem
svojim potencijalnim studentima iscrpne liste knjiga (za koje se pouzdano znalo da ih nema u prodaji
ve tridesetak godina), posle ega bi, kad ovi ne bi uspeli da ih pronau, dobijao napad besa niko
nikada nije otkrio pravu prirodu njegove akademske discipline. On je, naravno, jo odavno preduzeo
sve mere predostronosti i uklonio iz univerzitetske biblioteke sve primerke knjiga s dotine liste, a
to mu je ostavljalo dovoljno vremena da radi pa da radi ono to je inae radio.
Poto je Riard postigao da se prilino dobro slae s matorom zamlatom, jednog dana je skupio
hrabrost da ga upita ta je zapravo posao Regiusa profesora Hronologije.
Bio je to jedan od onih letnjih dana kad svet izgleda kao da puca od zadovoljstva zato to je takav
kakav jeste, a Reg je bio u neobino pristupanom raspoloenju dok su hodali preko mosta, tamo gde
reka Kem razdvaja stare delove koleda od novih.
Sinekura, dragi moj prijatelju, apsolutna sinekura. sijao je od zadovoljstva Mala suma
novca za veoma malu, ili da kaemo, nepostojeu koliinu posla. Od toga konstantno imam koristi, a
ako od neega stalno ima koristi moe udobno i ekonomino provesti ivot. Preporuujem svima.
Nagnuo se preko ivice mosta i poeo da pokazuje na neku ciglu za koju je nalazio da je zanimljiva.
Ali, kakva je to vrsta nauke? bio je uporan Riard Istorija? Fizika? Filozofija? ta?
Pa, rekao je Reg polako kad te ve toliko interesuje, tu katedru osnovao je kralj Dord
III, koji je, kao to zna, bio zainteresovan za vei broj zabavnih tema, ukljuujui i verovanje da je
jedno drvo u parku Vindzor Gejt zapravo Frederik II.
To je bilo njegovo lino radno mesto, otud Regius. To je takoe bila i njegova lina ideja, to
je malko neobinije.
Suneva svetlost igrala se oko reke Kem. Ljudi u amcima su jedni drugima veselo vikali da
odjebu. Mravi profesori prirodnjaci, koji su proveli mesece zakljuani u svojim sobama i postali
beli i riboliki, trepui su izmileli na svetlost. Parovi koji su etali obalom toliko su se uzbudili zbog
opte lepote svega da su morali da svrate kui na sat vremena.
Siroti muenik. nastavio je Reg Mislim, Dord III. On je, kao to zna, bio opsednut
vremenom. Ispunio je palatu satovima. Navijao ih je do bezumlja. Ponekad bi ustajao usred noi i
lunjao palatom u nonoj koulji, navijajui satove. Vidi, bilo mu je izuzetno stalo da vreme nastavi
da tee unapred. U ivotu mu se dogodilo toliko jezivih stvari, da se uasavao pomisli da bi se neke
od njih mogle ponovo dogoditi ako bi se vremenu dozvolilo da klizne unatrag, makar i na trenutak.
Sasvim razumljivo, pogotovo ako si lud ko pono, kakav je, bojim se da to moram istai s veoma
velikim simpatijama, dotini besumnje i bio. On mi je dodelio, ili bolje reeno, dodelio fakultetu,
ovu katedru razume, radno mesto koje imam ast da zauzimam gde sam ono stao? O, da. On je
osnovao ovu, hm, katedru hronologije, da vidi da li postoji neki poseban razlog zbog koga se jedna
stvar dogaa posle druge i da li postoji neki nain da se to zaustavi. Poto su odgovori na ta pitanja
bili odmah sam to znao da, ne i moda, shvatio sam da mogu da odem na odmor do kraja svoje
karijere.
A vai prethodnici?
Hm, mislim da su bili slinog miljenja.
Ali, ko su oni bili?
Ko su bili? Pa, izvrsni momci, naravno. Izvanredni, svi do jednoga. Podseti me da ti jednom
priam o tome. Vidi li onu ciglu? Vordsvort se jednom ispovraao na nju. Veliki ovek.
Sve se ovo dogaalo pre desetak godina.
Riard se osvrnuo po velikoj sali za ruavanje da vidi ta se u meuvremenu promenilo, a odgovor
je, naravno, bio apsolutno nita. U mranim visinama, prigueni pod treperavom svetlou svea,
visili su sablasni portreti predsednika, nadbiskupa, politikih reformista i pesnika, a svaki od njih je,
u svoje vreme, moda povraao na istu onu ciglu.
Pa, ree Reg, glasnim poverljivim apatom, kao da nainje temu buenja bradavica u enskom
samostanu ujem da si iznenada prilino napredovao, konano, a?
A, pa da, zapravo, ree Riard, koji je time bio iznenaen kao i svi ostali da, jesam.
Nekoliko pogleda oko stola ukrutilo se na njemu.
Kompjuteri. uo je kako neko zadovoljava radoznalost komije nie za stolom. Kruti pogledi
ponovo su se opustili i okrenuli u drugom pravcu.
Odlino. ree Reg Ba mi je drago zbog tebe, ba.
Kai mi, nastavio je i proao je trenutak pre nego to je Riard shvatio da Profesor vie ne
govori njemu, ve se okrenuo udesno da se obrati svom drugom komiji emu dugujemo ove
Australijancima da 1983. godine osvoje Kup Amerike u jahtingu, i ta slinost bila je esto isticana
tokom godina, iako, naravno, ne njemu u lice. Njemu niko apsolutno nita nije govorio u lice.
Niko.
Nikad.
Ko god bi ga sreo po prvi put bio bi toliko zaprepaen i zbunjen njegovim nosom da nita ne bi
rekao, a drugi put bi bilo jo gore zbog prvog puta, i tako dalje. Godine su prolazile, ukupno
sedamnaest. Za sve to vreme on je bio uauren u tiini. Osoblje koleda je u sali za ruavanje odavno
steklo naviku da ispred njegovog mesta za stolom postavi so, biber i senf, poto se niko nije usuivao
da ga zamoli da ih prosledi dalje, a da zamole nekog drugog, s njegove druge strane, bilo bi ne samo
nepristojno, ve i nemogue, poto bi im njegov nos bio na putu.
Druga udna stvar u vezi s njime bio je niz gestova koje je uredno inio i ponavljao tokom svake
veere. Sastojali su se od pucketanja svakim prstom leve ruke po redu, a onda jednim od prstiju
desne. Onda bi povremeno pucketao nekim drugim delom svog tela, lankom, laktom ili kolenom.
Kad bi bio prinuen da prestane s tim zbog jela, poeo bi da naizmence namiguje levim pa desnim
okom i povremeno klima glavom.
Niko se, naravno, nikada nije usudio da ga pita zbog ega to radi, iako ih je sve prodirala
radoznalost.
Riard nije uspeo da vidi ko sedi do njega.
U drugom pravcu, iza Regovog umrtvljenog komije, bio je Votkin, profesor klasike, potpuno
uasno suvoparan i uknut ovek. Njegove teke naoare bez okvira bile su skoro potpune kocke od
stakla, unutar kojih su oi izgledale kao da vode nezavisne ivote zlatnih ribica. Nos mu je bio
prilino prav i obian, ali je ispod njega nosio istu istijatu bradu kao Klint Istvud. Oi su mu letele
kao da plivaju oko stola, dok je birao u koga e te veeri gledati dok dri govor. Mislio je da e
njegov plen biti neko od gostiju, novopostavljeni direktor Radija III, koji je sedeo preko puta njega
ali, naalost, njega su ve ulovili direktor muzike katedre koleda i profesor filozofije.
Njih dvojica bili su zauzeti objanjavanjem izmaltretiranom oveku da je fraza previe Mocarta,
ako se uzme u obzir realna definicija tih dveju rei, samokontradiktorna, i da bi stoga svaku reenicu
koja sadri tu frazu trebalo opisati kao besmislenu, te je, posledino, ne uzimati u obzir kao deo
nekog argumenta kojim se favorizuje bilo kakva strategija ureivanja programa. Siroti ovek je ve
poeo da prejako stee svoj escajg. Oi su mu letele okolo oajniki traei spas, i napravile greku
susrevi se s Votkinovim.
Dobro vee. rekao je Votkin, armantno i s osmehom, klimajui na najprijateljskiji nain, a
onda pustio da mu se pogled staklasto usredsredi na tanjir novopristigle supe, odakle mu nee
dozvoliti da se pomeri. Jo uvek. Nek slina malo pati. eleo je da spas vredi najmanje pola tuceta
honorara od gostovanja na radiju.
Iza Votkina, Riard je iznenada otkrio izvor malog devojakog kikota koji je pozdravio Regov
maioniarski trik. Sasvim zapanjujue, ispostavilo se da to i jeste devojica. Imala je oko osam
godina i plavu kosu, i bila je nadurena. Sedela je i povremeno ljupko utirala nogu od stola.
Ko je to? upitao je Riard iznenaeno.
Ko je ta? odgovori Reg pitanjem.
Riard je kriom pokazao prstom u njenom pravcu. Devojica. apnuo je. Veoma, veoma
mala devojica. Da nije neka nova profesorka matematike?
Reg je virnuo tamo, ka njoj. Da zna, rekao je zapanjeno da uopte nemam pojma. Nikad
O, sad, nemoj potcenjivati raunaljke. ree Reg U vetim rukama to je veoma sofisticiran
aparat za raunanje. to je jo bolje, ne zahteva struju, moe se napraviti od onoga to ima pri ruci i
nikada ne kae puff u sred vanog posla.
Tako da bi elektrina zapravo bila besmislena. ree Riard.
Istina. zakljuio je Reg.
Zapravo, nije bilo ba mnogo toga to je ta maina mogla da uradi, a da ne moe to da uradi i
sam, za upola manje vremena i uz mnogo manje problema, ree Riard ali bila je, s druge
strane, mnogo dobra u ulozi sporog i tupavog uenika.
Reg ga ispitivaki pogleda.
Nisam imao pojma da postoji deficit takvih. rekao je Mogao bih da puknem bar tuce njih
ovom zemikom s mesta na kojem sedim.
Siguran sam. Ali, gledajte na to ovako u emu je zapravo poenta u pokuavanju da nekoga neto
nauite?
Ovo pitanje kao da je izazvalo amor odobravanja du stola.
Riard je nastavio: Ciljam na to da ako stvarno elite neto da razumete, najbolji nain je da to
pokuate da objasnite nekom drugom. To vas prisiljava da stvar sredite u svojoj sopstvenoj glavi i
to je sporiji i tupaviji va uenik, to vi morate vie da uprostite i savaete dotinu stvar,
rastavljajui je na sve prostije i prostije inioce. I to je, zapravo, sutina programiranja. Do onog
trenutka kad razbijete komplikovanu ideju na male korake, tako da ak i glupava maina moe da ih
razume, svakako ste i sami nauili poneto o tome. Uitelj obino naui vie od uenika. Zar to nije
istina?
Bilo bi mnogo teko nauiti manje od mojih uenika, zaulo se tiho reanje odnekud od stola,
a da se ne podvrgne frontalnoj lobotomiji.
Tako da sam provodio dane borei se s pisanjem seminarskih radova na maini od 16 kilobajta,
iako bi mi na pisaoj maini trebalo samo par sati, ali mene je fascinirao proces pokuavanja da
objasnim maini ta sam eleo da uradi za mene. Bukvalno sam napisao sopstveni tekst-procesor u
BASIC-u. Jednostavna komanda nai i zameni trajala bi oko tri sata.
Zaboravljam da li si ikada stigao da preda neki od tih seminarskih?
Pa, ne ba. Ne. Ali, razlozi za to bili su apsolutno fascinantni. Na primer, otkrio sam da
Zastao je, smejui se sam sebi.
Takoe sam svirao klavijature u rok grupi, naravno. dodao je A to ba nije pomagalo.
E, sad, to nisam znao. ree Reg Tvoja prolost sadri u sebi mranije stvari nego to sam
mogao i da sanjam. Osobina koju, moram da dodam, deli s ovom supom. Obrisao je paljivo usta
salvetom. Moram da porazgovaram s kuhinjskim osobljem ovih dana. Voleo bih da budem siguran
da u supu stavljaju ono to ide u supu, a u kantu ono to je za bacanje. Tako, znai. Rok grupa, kae.
Vidi, vidi. O, boe.
Da. ree Riard Zvali smo se Prilino dobar bend, ali u stvari to nismo bili. Namera nam
je bila da postanemo Bitlsi ranih osamdesetih, ali smo dobili mnogo bolje finansijske i pravne savete
nego to su Bitlsi ikad dobili, a oni su se svodili na sledee nemojte se uzalud truditi pa i nismo.
Napustio sam Kembrid i gladovao tri godine.
Ali, zar nisam naleteo na tebe tokom tog perioda? ree Reg A ti si mi rekao da ti odlino
ide?
Odlino u ienju ulica. Bilo ih je grozno prljavih. Vie nego dovoljno, smatrao sam, da potraju
za itavu jednu karijeru. Meutim, dobio sam otkaz kad sam jednom prebacio neko ubre na teritoriju
drugog istaa.
Reg je zavrteo glavom. Pogrena profesija za tebe, siguran sam. Ima sasvim dovoljno zanimanja u
kojima bi ti takvo ponaanje osiguralo brzo napredovanje.
Pokuao sam neka od njih dodue, ni jedno nije bilo mnogo finije. I ni na jednom se nisam
predugo zadrao, zato to sam stalno bio previe umoran da bih dao sve od sebe. Uhvatio bih se kako
spavam nad kokoinjcem ili inovnikim registratorima u zavisnosti od posla. Po itavu no bih
visio za kompjuterom vidite, uio sam ga da igra iks-oks. To je za mene bio veoma znaajan
cilj.
Siguran sam u to. sloio se Reg Hvala vam. rekao je posluitelju koji je odneo njegov
tanjir polupojedene supe Mnogo vam hvala. Iks-oks, a? Dobro. Dobro. Pa, nema sumnje da si na
kraju uspeo, te da tome moe da zahvali za svoj trenutno proslavljeni status. Je l tako?
Pa, ima tu jo poneega.
I sumnjao sam da mora da ima. teta to ga nisi poneo sa sobom. To bi moda razveselilo onu
mlaanu damu, kojoj su trenutno nametnuli dosadno i otupelo drutvo. Kratak nalet iks-oksa bi
verovatno dosta uinio da joj podigne moral. Nagnuo se napred pored dvojice komija s desne
strane, da pogleda u devojicu koja je jo uvek mlitavo sedela na svojoj stolici.
Zdravo. rekao joj je.
Pogledala ga je iznenaeno, a onda postieno spustila pogled, ponovo klatei nogama.
ta misli da je gore, raspitivao se Reg supa ili drutvo?
Tiho se, oklevajui, nasmejala i slegnula ramenima, ne podiui pogled s poda.
Mislim da je mudro od tebe to ne eli da se opredeli u ovoj fazi. nastavio je Reg to se
mene tie, ekam da vidim argarepu pre nego to donesem sud. Kuvaju je jo od vikenda, ali bojim
se da ni to nije dovoljno. Jedina stvar koja moe eventualno biti gora od argarepe je Votkin. To je
onaj s bezveznim naoarima koji sedi izmeu nas. Ja se zovem Reg, uzgred budi reeno. Doi ovamo
i utni me kad bude imala vremena.
Devojica se zakikotala i bacila pogled na Votkina, koji se ukrutio i napravio zaprepaujue
neuspeo pokuaj da se dobronamerno nasmei.
De-de, curice, de-de. rekao joj je trapavo, dok se ona oajniki borila da zaustavi napad
smeha pri pogledu na njegove naoari. Posle toga nisu mnogo govorili, ali je devojica sad imala
saveznika i poela je pomalo da uiva. Otac joj je uputio osmeh olakanja.
Reg se opet okrenuo ka Riardu, koji je iznenada rekao: Imate li vi porodicu?
A, ne. rekao je Reg tiho Ali, kai mi. Posle iks-oksa, ta je onda bilo?
Pa, da skratim priu, Reg, zavrio sam u Drum Unapred Tehnologijama
A, da, famozni gospodin Drum. Kai mi, kakav je on?
Riarda je oduvek pomalo nerviralo ovo pitanje, verovatno zato to su mu ga tako esto
postavljali.
I bolji i gori nego to ga predstavljaju u tampi. U stvari, mnogo mi se svia. Kao i svaki jako
motivisan ovek, moe povremeno da nervira, ali poznajem ga jo od onih dana firme kad nas
dvojica nismo imali ni po zrno pasulja u depu. Dobar je on. Samo, mislim da je dobra ideja ne dati
mu broj telefona, ukoliko nemate neku telefonsku sekretaricu industrijskog kvaliteta.
ta?! Zato?
Pa, on je jedan od onih ljudi koji mogu da razmiljaju samo dok govore. Kad ima ideje, mora da
ih ispria bilo kome ko hoe da slua. Ili, ako mu sami ljudi nisu dostupni, dovoljna mu je i njihova
telefonska sekretarica. Ima jednu slubenicu iji je jedini zadatak da sakuplja trake s elektronskih
sekretarica ljudi koje je eventualno zvao, da ih transkribuje, sredi i preda mu ih sledeeg dana u
plavoj fascikli.
Plavoj, a?
Ne pitajte me zato jednostavno ne koristi kasetofon. ree Riard, slegnuvi ramenima.
Reg je razmotrio tu ideju. Valjda ne koristi kasetofon zato to ne voli da razgovara sam sa
sobom. rekao je Ima tu logike. Nekakve sigurno.
Uzeo je zalogaj svog tek pristiglog pore au poivre i neko vreme ga vakao, pre nego to je paljivo
spustio viljuku i no sa strane.
Pa, kakva je, rekao je konano uloga mladog Mek Dafa u svemu tome?
Pa, Gordon me je zaposlio da napiem ogroman softver za Epl Mekinto. Finansijski spredit,
raunovodstvo, takve stvari moan, lak za korienje, mnogo grafike. Pitao sam ga ta tano eli da
sadri, a on je samo rekao: Sve. Hou softver koji igra i peva za korisnika. I poto sam u to vreme
bio ugursuz, shvatio sam ga bukvalno.
Vidite, niz brojeva moe da predstavlja to god poelite, moe da oznaava bilo kakvu povrinu,
ili da modulie nekakav dinamiki proces, i tako dalje. A bilo koji niz rauna neke firme je, u sutini,
samo niz brojeva. Tako da sam seo i napisao program koji e prihvatiti sve te brojeve i raditi s njima
to god poelite. Ako elite samo grafikon, recimo, grafikon u obliku pite i njenih odseaka, takvog
ete i dobiti. Ako elite da oskudno odevene plesaice iskau iz tog grafikona, da bi odvukle panju
sa cifara koje grafikon zapravo predstavlja, program e vam i to omoguiti. Ili moete da pretvorite
svoje cifre u, na primer, jato galebova, a formacija u kojoj e leteti i nain na koji e krila svakog
galeba leprati bie odreen performansama svakog odeljenja u vaoj firmi. Odlian je za pravljenje
animiranih logoa firmi koji zapravo neto i znae.
Ali, najotkaenija od svih funkcija je da rauni vae firme mogu biti predstavljeni kao muziko
delo program moe da vam ispuni i tu elju. U stvari, ja sam smatrao da je to otkaena ideja.
Poslovni svet je potpuno poludeo za njom.
Reg ga je ozbiljno sluao nad komadom argarepe delikatno nabodenim na viljuku i uzdignutim
pred sobom, ali ga nije prekidao.
Vidite, bilo koji aspekat muzikog dela moe se izraziti kao niz ili ema brojeva. nastavio je
Riard, pun entuzijazma Brojevi mogu da izraze visinu tona, duinu tona, emu visina i duina
Misli na melodije? ree Reg. argarepa se jo uvek nije pomerila.
Riard se iskezio.
Melodija je odlina re za to. Morau da je zapamtim.
To bi ti pomoglo da se lake izraava. Reg je vratio argarepu na tanjir, netaknutu. I taj softver
je dobro proao, znai? upitao je.
Ovde ne toliko. Godinji rauni britanskih kompanija zvuali su kao posmrtni mar iz Saula, ali
su se u Japanu ustremili na njega kao gomila pacova. Tamo je stvorio mnogo veselih poslovnih himni,
ali ako ste ba kritiki nastrojeni, primetili bi ste da sve one imaju tendenciju da na pred kraj budu
preglasne i piskave. Spektakularno je proao u SAD, to je komercijalno najvanija stvar. Mada me
sada najvie zanima ta se dogaa ako raune ostavimo van toga. Ako brojeve koji predstavljaju
nain na koji lepraju krila laste pretvorim direktno u muziku. ta bismo uli? Po Gordonovom
miljenju, to nikako nee biti zvuk trgovakih kasa.Fascinantno. ree Reg Potpuno
fascinantno. i strpa, konano, argarepu u usta. Okrenuo se i nagnuo unapred da porazgovara sa
svojom novom drugaricom.
Votkin gubi. objavio je argarepe su dostigle istorijsko dno. ao mi je, Votkine, ali iako si
grozan, argarepe su, ini mi se, svetski ampioni.
Devojica se nasmejala oputenije nego proli put i osmehnula mu se. Votkin je pokuavao da sve
ovo dobroudno podnese, ali je bilo jasno, dok su mu oi plivale ka Regu, da je viniji nerviranju
drugih nego samom nerviranju.
Molim te, tatice, je l mogu sad? S novopronaenom, mada slabom samouverenou, devojica
je takoe pronala i glas.
Kasnije. insistirao je njen otac.
Sada je ve kasnije. Merila sam vreme.
Tako je stara, a? rekao je Sarin tata, smejui se usiljeno Tamo se ve dugo nita ne
proizvodi.
Mada, rekao je profesor to nije moja struka, ja sam molekularni biolog. Da li bi neko drugi
eleo da pogleda?
Ovo pitanje nije ba bilo pozdravljeno burnim izlivima entuzijazma, ali je ipak vaza, prilino
besciljno, predavana iz ruke u ruku, sve do udaljenog kraja stola. Buljili su u nju kroz binokle, piljili
kroz ronate ramove, zurili preko naoara-polumeseca, a oni koji su zaboravili naoare u depu
drugog sakoa kiljili su, pribojavajui se da sako nije moda poslat na hemijsko ienje. inilo se
da niko nije znao koliko je stara, ili nikoga nije bilo briga. Lice male devojice ponovo je postalo
snudeno.
Kisela bagra. ree Reg Riardu. Podigao je srebrni slanik i zadrao ga u vazduhu.
Mlada damo. rekao je, sagnuvi se unapred da bi joj se obratio.
O, ne, ne opet, matora budalo. promrmljao je vremeni arheolog Kauli, povukavi se unazad i
prekrivi ui akama.
Mlada damo, ponovio je Reg pogledaj ovaj obian slanik. Obrati sad panju na ovu obinu
kapu.
Ti nema kapu. rekla je nadureno devojica.
O, ree Reg samo trenutak, molim te. i ode da donese svoju crvenu vunenu kapu.
Obrati panju, ponovio je na ovaj obian slanik. Obrati panju na ovu obinu vunenu kapu.
Stavljam slanik u kapu, i onda dodajem kapu tebi. Drugi deo trika je, draga mlada damo na tebi.
Predao joj je kapu, pored njihove dvojice komija, Kaulija i Votkina. Uzela je kapu i pogledala
unutra.
Gde je? pitala je, blenui u kapu.
Tamo gde si ga stavila. ree Reg.
O, rekla je Sara razumem. Pa ba nije neto posebno.
Reg je slegnuo ramenima. Skroman trik, ali uivam u njemu. rekao je i okrenuo se ka Riardu.
A sad, o emu smo ono razgovarali?
Riard ga pogleda s blagim oseajem preneraenosti. Znao je da je Profesor oduvek bio podloan
naprasnim promenama raspoloenja, ali sada kao da je iz njega za tren oka iilela sva toplina. Imao
je potpuno rastrojen izraz lica, slian onome koji je Riard zatekao i dok je ulazio kod njega te
veeri, ali sada, naizgled, potpuno neoekivan. Reg kao da je osetio da je Riard iznenaen i brzo
vrati osmeh.
Dragi moj mome. rekao je Dragi mome. Dragi, dragi mome! ta sam ono rekao?
Hm, rekli ste Dragi moj mome.
Da, ali sam siguran da je to bio samo preludijum. Neka vrsta kratke tokate u vezi s tim kakav si ti
izvanredan momak, koja prethodi glavnoj temi mog izlaganja, ije prirode se u ovom trenutku vie ne
seam. Nema pojma ta sam hteo da kaem?
Ne.
O. Pa valjda bi trebalo da mi bude drago. Ako bi svi znali tano ta sam ja eleo da kaem, onda
ne bi bilo nikakve svrhe da to izgovorim, zar ne? A sad, da vidimo ta je s vazom nae male goe.
Ona je zapravo stigla do Votkina, koji je objavio da nije ekspert za stvari koje su stari Grci pravili
da bi iz njih pili, ve samo za ono to su o piu kasnije pisali. Rekao je da jeKauli onaj ijem znanju
i iskustvu svi treba da se priklone, i pokuao da mu doda vazu.
Rekao sam, ponovio je da si ti taj ijem znanju i iskustvu svi treba da se priklonimo. O,
pobogu, prestani da dri ruke na uima i pogledaj tu stvar.
Neno, ali vrsto, skinuo je Kaulijevu desnu ruku s njegovog uha, objasnio mu ponovo situaciju i
dodao mu vazu. Kauli ju je letimino, ali oigledno struno pregledao.
Da. rekao je Stara je oko dvesta godina, rekao bih. Veoma gruba. Veoma sirov primerak
ovog stila. Potpuno bezvredna, naravno.
Spustio je vazu dole i odlutao pogledom do stare minstrelske galerije, koja kao da ga je iz nekog
razloga naljutila.
Na Sari su se odmah videle posledice ovoga. Ugrizla se za usnu i bacila se unazad na stolici,
oseajui se jo jednom potpuno neprilagoeno i detinjasto. Otac joj je dobacio upozoravajui
pogled i onda se ponovo izvinio umesto nje.
Pa, Bukstehude, pourio je da, dobri stari Bukstehude. Moraemo da se pobrinemo za to.
Recite mi
Mlada damo, prekinuo ga je glas, promukao od zaprepaenja vi mora da ste maioniarka
i arobnica s udesnim moima.
Svi pogledi uperili su se u Rega, starog razmetljivca. Stezao je vazu i zurio u nju s manijakom
oaranou. Lagano je kliznuo pogledom do devojice, kao da po prvi put procenjuje moi
neprijatelja kog se bojao.
Klanjam ti se. apnuo joj je Mada ne zasluujem da govorim u pristustvu moi kakva je
tvoja, preklinjem te za dozvolu da ti estitam na jednom od najboljih primera arobnjake vetine
kojima sam ikada imao ast da budem svedok!
Sara je buljila u njega razrogaenih oiju.
Mogu li da pokaem ljudima ta si zaarala? pitao je uzbueno.
Klimnula je neubedljivo, a on je otro tresnuo njenu do maloas dragocenu, a sada tako tuno
diskreditovanu vazu o sto.
Polomila se na dva nejednaka dela, a skorelo blato u koje je bila ogrezla raspalo se po stolu na
otre komade. Jedna strana vaze je otpala, a druga je ostala da stoji.
Sarine oi izbeile su se u flekavi i olupani, ali sasvim prepoznatljivi fakultetski srebrni slanik,
koji je virio zaglavljen u ostacima vaze.
Tupava matora budala. promrmljao je Kauli.
Poto je opte neodobravanje i prokazivanje ovog jeftinog salonskog trika zamrlo mada nita od
toga nije moglo ugasiti divljenje u Sarinim oima Reg se okrenuo ka Riardu i nehajno ga
upitao: Ko je bio onaj deran s kojim si se druio ovde, da li ga ikada via? Onaj momak s udnim,
istonoevropskim imenom. Svlad neto. Svlad Sjeli. Sea li ga se?
Riard ga je na trenutak belo pogledao.
Svlad? rekao je A, mislite, Dirk. Dirk Sjeli. Ne, ne viamo se. Naleteo sam na njega par
puta na ulici, ali to je sve. Mislim da s vremena na vreme menja ime. A to pitate?
PETO POGLAVLJE
Visoko na svom stenovitom grebenu Elektrini Monah nastavio je da sedi na konju koji je tiho i
bez roptanja odlazio do avola. Pod svojom grubo tkanom kukuljicom Monah je, ne trepui, gledao
dole, u dolinu, koja je za njega predstavljala problem, ali problem je bio nov i uasan po Monaha, jer
u pitanju je bila sumnja.
Nikada nije dugo patio od sumnje, ali kada jeste, nagrizala je sam koren njegovog bia.
Dan je bio vreo, Sunce je stajalo na praznom, magliastom nebu i tuklo dole po sivim stenama i
retkoj, sasuenoj travi. Nita se nije pomeralo, pa ni Monah. Ali, udne stvari poele su da krkaju u
njegovom mozgu, kao to to ponekad biva kad neki podatak bude upuen na pogreno mesto dok
prolazi kroz ulazno kolo.
Ali onda je Monah poeo da veruje, u poetku nemirno i nervozno, ali potom sa sjajnim, estokom,
belim plamenom vere koja je nadvladala sva prethodna ubeenja, ukljuujui i ono glupo, da jedolina
ruiasta, da e se negde dole, u dolini, negde na par kilometara od mesta na kome je sedeo, uskoro
otvoriti misteriozna vrata u udan i dalek svet, vrata kroz koja bi on mogao da proe. Neverovatna
ideja.
Meutim, to je jo neverovatnije, ovom prilikom bio je savreno u pravu.
Konj je osetio da se neto sprema.
Naulio je ui i neno prodrmao glavom. Zapao je u neku vrstu transa zato to je tako dugo gledao
u istu gomilu stena. Bio je na ivici da i sam poveruje da su ruiaste. Prodrmao je glavom malo jae.
Jedva primetno zatezanje uzdi, podbadanje Monahovih peta i krenuli su, paljivo birajui put niz
stenoviti nagib. Put je bio teak. Dobar deo sastojao se od rasutih smrskanih stena rasutih smeih i
sivih smrskanih stena i poneke smee i zelene biljke, koja se pribijala uz kamenjar, borei se za
svoju nestabilnu i rizinu egzistenciju. Monah je to primetio bez stida. Sada je to bio jedan stariji,
mudriji Monah, koji je ostavio svoje detinjaste stvari za sobom. Ruiaste doline, hermafroditni
stolovi sve su to bile prirodne faze koje je morao da proe na putu do istinskog prosvetljenja.
Sunce je nemilice tuklo po njima. Monah je obrisao znoj i prainu s lica i zastao, naginjui se
unapred na konjskom vratu. Provirio je na dole, kroz treperavu izmaglicu jare, ka velikom stenovitom
platou koji se prostirao dole, u podnoju doline. Tamo, iza tog platoa, bilo je mesto na kome je
Monah smatrao, ili bolje rei, strastveno verovao, do same sri svog bia, da e se pojaviti vrata.
Pokuao je da se koncentrie jo jae, ali detalji krajolika su zbunjujue plivali u vrelom vazduhu.
Dok se naginjao natrag u svom sedlu i spremao da podbode konja da krene, iznenada je primetio
udnu stvar.
Na oblinjoj zaravnjenoj steni, u stvari, toliko oblinjoj da se Monah zaudio kako to ranije nije
primetio, stajao je ogroman crte. Bio je vrlo grubo nacrtan, mada potez nije bio bez stila, a delovao
je veoma staro verovatno veoma, veoma staro. Crte je bio izbledeo, okrnjen i ponegde potpuno
obrisan, pa je bilo teko jasno zakljuiti ta zapravo predstavlja. Monah pristupi blie. Crte je
izgledao kao neka primitivna scena lova.
Grupa ljudi, bia s vie udova, oigledno su bili neki prastari lovci. Nosili su gruba koplja i
predano jurili jedno veliko, rogato i oklopljeno stvorenje, koje kao da jeve bilo ranjeno. To jest,
jedino to se sasvim jasno videlo bila je belina zuba lovaca, koja kao da je sijala bljeskom koga nije
uspelo da zatamni ni proticanje mnogih milenijuma. U stvari, Monah se malo postideo te beline, poto
je koliko jutros bio oprao svoje zube.
Monah je i ranije viao ovakve crtee, ali samo na slikama ili na TV, nikada u stvarnosti. Obino
su se mogli nai u peinama, gde su bili zatieni od delovanja elemenata, jer se inae ne bi toliko
dugo odrali.
Ispitao je malo paljivije neposrednu okolinu stenovitog zida i otkrio da je crte, mada nije bio u
peini, odozgo bio zatien velikom stenom i dobro zaklonjen od vetra i kie. Ipak, bilo je udno to
je uspeo da se ouva tako dugo. Jo udnije je izgledalo to to se inilo da ga niko do sada nije
otkrio. Takvi peinski crtei bili su uveni i poznati, ali ovaj nije bio od onih koje je ranije imao
prilike da vidi.
Moda je ovo bilo dramatino istorijsko otkrie. Moda bi, ako bi se vratio u grad i objavio ga,
bio dobrodoao natrag, moda bi mu ipak zamenili matinu plou i dozvolili da veruje u da veruje
u ta? Zastao je, trepnuo i odmahnuo glavom da otera trenutnu sistemsku greku.
Sabrao se.
Verovao je u vrata. Mora da pronae ta vrata. Vrata su bila put u u
Vrata su bila Put.
Dobro. Velika slova uvek su najbolji nain za izlaenje na kraj sa stvarima za koje nemate dobar
odgovor.
Hitro je zakrenuo glavu konja i pourio unapred i nizbrdo. Posle jo nekoliko minuta opasnog
manevrisanja stigli su do dna doline. Tamo se na trenutak iznervirao kad je otkrio da je fini
povrinski prekriva praine, koja se nataloila po ispucanoj zemlji, zaistabio neke blede,
smeeruiaste boje, posebno na obalama ljigavog potoia blata, onoga to u sezoni vruina
preostaje od reke koja je tekla kroz dolinu dok traju kie. Sjahao je i unuo da opipa ruiastu
prainu i propusti je kroz prste. Bila je veoma fina i meka, prijala mu je kad ju je utrljao u kou, a
bila je gotovo iste boje kao koa, moda malo svetlija.
Konj ga je gledao. Monah je shvatio, moda s malim zakanjenjem, da konj mora da je strano
edan. I sam je bio strano edan, ali je pokuavao da ne misli na to. Skinuo je uturicu s vodom sa
sedla. Bila je patetino laka. Odvrnuo je ep i potegao jedan jedini gutljaj. Onda je sipao malo u
skupljene ake i ponudio konju. Konj je srkao udno i kratko.
Konj ga je ponovo pogledao.
Monah je tuno odmahnuo glavom, zatvorio uturu i vratio je na mesto. Znao je, u onom malom
delu svog uma u kome su stajale injenice i logine informacije, da voda u uturi nee mnogo
potrajati, a bez nje, nee ni oni. Samo ga je njegova Vera odravala, trenutno, njegova Vera u Vrata.
Otresao je ruiastu prainu sa svoje grube odore, a onda je stajao i gledao u stenoviti plato,
udaljen jedva sto metara. Gledao ga je ne bez jedva prisutne, siune strepnje. Iako je vei deo
njegovog uma bio vrst u svom venom i neporecivom verovanju da e Vrata biti iza platoa, i da e
Vrata biti Put, ipak majuni deo njegovog mozga, koji je razumeo sve o uturi za vodu, nije mogao da
se suzdri a da se ne seti prethodnih razoaranja i oglasio je veoma bledu i tihu, ali prodornu notu
opreza.
Da nije izabrao da ode i vidi vrata, verovatno bi nastavio da veruje u njih zauvek. To e biti osa
njegovog ivota (ili ostatka njegovog ivota, govorio je onaj deo njegovog mozga koji je znao sve o
uturi).
A ako bi, meutim, ipak otiao da se pokloni Vratima, a ona ne budu tamo ta onda?
ESTO POGLAVLJE
U Ksanaduu Kublaj Kan
Sazda divan dvor za pir...
Bilo je jasno da je ita pripadao koli miljenja koja smatra da se oseaj ozbiljnosti ili veliine
odreene pesme najbolje prenosi tako to se ona ita glupavim glasom. Urlao je i zavijao, dok svima
nije dolo da se sagnu i potre u zaklon.
...gde sveti potok, Alfa zvan
kroz spilja svod, jo nikom znan
u morski hrli vir.
Riard se opustio i udobnije smestio na svojoj stolici. Rei su mu bile veoma, veoma poznate,
uostalom, kao i svakom studentu engleskog iz Sv. Keda, i mirno su se taloile u njegovom umu.
Veza koleda s Kolidom bila je izuzetna, vanredno ozbiljno shvaena, uprkos ovekovoj
optepoznatoj sklonosti ka odreenim rekreativnim farmaceutskim sredstvima, pod ijim je uticajem
napisano ovo njegovo najvelianstvenije delo u snu.
Rukopis je bio pohranjen u sefu biblioteke koleda i iz njega je, na svakoj Kolridovoj veeri,
itana ova pesma.
A poljem, dokle see vid,
od kula krui dugi zid,
Tu mnogom vrtu potok prua sjaj,
tu cvate tamjan koji daje kad;
a mnogi suncem obasjan gaj
tu grle ume gde je veni hlad.
Riard se pitao koliko li e dugo to da traje. Bacio je pogled u stranu, na svog biveg profesora
engleskog i efa katedre, uzbunjen koopernom svrsishodnou njegove poze za itanje. Teatralni
pevuei glas ga je u poetku nervirao, ali je posle nekog vremena poeo da ga uspavljuje. Gledao je
kako potoi voska klizi niz ivicu skoro dogorele svee koja je bacala mutno svetlo po masakriranoj
veeri.
Al gle, taj ponor dubok koji pada niz breg
to zelen sputa se do kedra
ko kraj je divlji gde bled mesec vlada;
sred njega hui, ko kad posred hada
za mrtvim dragim ena busa nedra.
Male koliine klareta koje je dozvolio sebi tokom veere toplo su mu tekle kroz vene i uskoro su
mu misli poele lutati, a isprovociran Regovim pitanjem od malopre, pitao se ta li se zbiva s
njegovim nekadanjim da li je prijatelj dobra re? On je vie podseao na sled neverovatnih
dogaaja nego na osobu; ideja da on stvarno ima prijatelje inila mu se potpuno neverovatnom, vie
kao neka vrsta nekompatibilnih koncepata, kao ideja da Suecka kriza ode da kupi kifle.
Svlad Sjeli. Me narodom popularan kao Dirk, iako, opet, popularan jedva da je odgovarajua
re. Ozloglaen, svakako; juren, beskrajno ogovaran i to je takoe bilo istina. Ali popularan! Samo
u onom smislu u kom i teka saobraajna nesrea moe biti popularna svako uspori da baci pogled,
ali niko da se priblii plamenu. Neslavan je bolja re. Svlad Sjeli, neslavno poznat kao Dirk.
Bio je okrugliji od prosenog studenta i nosio je vie eira. To jest, imao je samo jedan eir koji
je obino nosio, ali nosio ga je sa strau koja je veoma retka kod nekog tako mladog. eir je bio
tamnocrven i okrugao, s veoma ravnim obodom, i inilo se da se pomera kao da balansira na
kuglinim leajevima, to mu je omoguavalo da stalno bude savreno vodoravan, kako god da
njegov vlasnik pomerao glavu. Taj eir bio je izvanredan kao eir, ali nije bio preterano uspean
komad za linu dekoraciju. Bio bi veoma elegantan ukras, ik, skladan i upadljiv kad bi ga nosila
mala stona lampa, ali nikako drugaije.
Dirk je ljude privlaio zbog pria o njemu koje je poricao, ali ta bi mogao biti izvor tih pria, ako
ne ba to njegovo poricanje istih, nikada nije bilo razjanjeno.
Prie su imale veze s vidovnjakim moima koje je, navodno, nasledio s majine strane porodice
koja je, tvrdio je, ivela u finijem delu Transilvanije. To jest, on nikada nije nita slino tvrdio, nego
je govorio da je to najapsurdnija besmislica; iz sve snage je poricao da je u njegovoj porodici bilo
ikakvih slepih mieva i pretio da e tuiti svakoga kog uhvati da prepriava takve maliciozne
izmiljotine. Ali, bez obzira na to, nosio je veliki i ljampavi koni kaput i u svojoj sobi imao jedan
od onih aparata koji navodno lee bolna lea ukoliko s njih visi naopako.
Putao bi ljude da ga vide kako visi sa svog aparata tokom najudnijih sati danju, a posebno nou,
samo zbog toga da bi posle jo zagrienije mogao poricati da to ima bilo kakav znaaj.
Pomou ingenioznog niza strateki primenjivanih poricanja najuzbudljivijih i najegzotinijih stvari,
uspeo je da stvori mit da je on vidovnjak, mistik, telepat, vizionar, psihosasiki vampirski slepi mi.
ta znai psihosasiki?
To je bila njegova re, ali je estoko poricao da ita znai.
A kroz taj prozor, kljucaju sve vie,
ba ko da zemlja uurbano die,
mlaz vode silan sebi probi put;
a tu i tamo dah mu seku ljut
sva parad krupna to skau.
Dirk je, izmeu ostalog, bio neprekidno vorc. To je neto to e se promeniti.
Celu stvar zapoeo je njegov cimer, lakovemi momak po imenu Mender, koga je, istini za volju,
Dirk verovatno ba i odabrao zbog lakovernosti.
Stiv Mender je primetio da Dirk pria u snu kad legne pijan. Ne samo to, ve bi u snu govorio
stvari kao to su: Otvaranje trgovakih puteva za bla-bleb bla-krklj-krklj predstavljalo je
prekretnicu za rast i razvoj imperije u hrk krklj blebe-bla. Objasni uzrok, posledice i uporedi sa
brblje-krklj urgh.
...ko grad,
ko ito, kad ga vre vranac mlad.
Kada se to prvi put desilo, Stiv Mender je kao oparen skoio u krevetu. To je bilo malo pre
semestarskih ispita na drugoj godini, i ono to je Dirk upravo bio rekao, iliti razlono promumlao,
zvualo je neverovatno slino pitanjima s pismenog iz ekonomske istorije.
Mender je tiho ustao, otiao do Dirkovog kreveta i sluao veoma paljivo, ali osim nekoliko
zapravo smiljena tako to je obavio jedno prosto istraivanje, kakvo bi obavio i svaki drugi student
pred zavrne ispite pregledao je pitanja s prethodnih godina i otkrio kakva se ponavljanja i obrasci
izdvajaju, ako ih ima, pa je pametno nagaao ta bi sad moglo da se pojavi. Bio je prilino siguran
da e imati dovoljan broj pogodaka (kao to bi imao i bilo ko drugi) da zadovolji lakoverne, i da e
taj broj biti dovoljno nizak da cela stvar deluje savreno nevino.
I stvarno je bilo tako.
Ono to ga je potpuno oborilo s nogu i prouzrokovalo cirkus koji se zavrio tako to je isteran s
Kembrida na zadnjem seditu marice, bila je injenica da su se njegova predskazanja
pokazala istovetnim s pitanjima koja su bila postavljena.
Istovetnim. Svaka re. Svaki zarez.
Oko njeg bajaj trostruk red,
nek vid ti zastre sveti strah,
jer on je pio rose dah
i rajskog mleka jeo med...
A to ga je, pored gomile senzacionalistikih novinskih reportaa koje su ga optuivale za prevaru,
konano vrsto ustoliilo kao pravu stvar, tako da su ponovo morali da dokazuju da je prevarant, pa
su ga onda ponovo ustoliili kao pravu stvar, sve dok se nisu umorili od toga i pronali jednog finog,
sonog igraa snukera, da ga malo maltretiraju umesto njega.
Posle toga Riard bi s vremena na vreme nabasao na Dirka, a ovaj bi ga obino pozdravljao onim
rezervisanim poluosmehom, koji kao da eli da pita da li ti je neto duan pre nego to procveta u
osmeh koji eli da sazna da li bi mu malo pozajmio. Dirkove regularne promene imena ukazivale su
Riardu da takvom tretmanu nije bio podvrgnut samo on.
Osetio je mali ubod tuge to je neko ko je delovao tako bljetavo ivo u uskim okvirima
univerziteta izgledao tako bledo na svetlosti obinog dana. I udilo ga jeRegovo raspitivanje za njega
tako iznebuha, a naizgled na nonalantan i letimian nain.
Ponovo je pogledao oko sebe, u svog komiju koji je diskretno hrkao; u Rega; u malu Saru koja je
tiho sluala otvorenih usta; u duboku salu obavijenu tamom i treperavom svetlou; u portrete starih
predsednika i pesnika, okaene visoko u pomrini, odakle bi samo povremeno zasjao bljesak
njihovih zuba, razotkriven nasuminim treptajem neke svee; u efa katedre za engleski, koji je stajao
i itao svojim glasom za recitacije; u knjigu Kublaj Kan, koju je ef katedre za engleski drao u
ruci; i konano, kriomice, u svoj sat. Ponovo se zavalio u stolicu.
Glas je nastavio, itajui drugi, potpuno i apsolutno udnovatiji deo pesme
SEDMO POGLAVLJE
To je bilo vee poslednjeg dana ivota Gordona Druma, a on se pitao da li e se prognoza kie za
taj vikend moda promeniti. Prognozirali su promenljivo maglovite noi, praene vedrim, ali
sveim danima u petak i subotu, uz moda nekoliko mestiminih pljuskova pri kraju nedelje, kada se
svi budu vraali u grad.
To jest, svi osim Gordona Druma.
Vremenska prognoza to, naravno, nije pomenula, poto to nije njen posao, ali onda, i horoskop mu
je bio sasvim pogrean. Pominjao je neobinu koliinu planetarnih aktivnosti u njegovom znaku i
ohrabrivao ga da pravi razliku izmeu onoga to misli da eli i onoga to mu je zapravo potrebno,
predloivi mu da pokua da emocionalnim ili poslovnim problemima pristupi s odanou i potpuno
iskreno, ali je neobjanjivo zaboravio da pomene da e biti mrtav pre nego to se dan zavri.
Skrenuo je s autoputa blizu Kembrida i zastao na maloj benzinskoj pumpi da napuni rezervoar,
gde je nekoliko trenutaka sedeo, zavravajui telefonski razgovor.
Okej, vidi, zvau te sutra, rekao je ili, moda kasnije veeras. Ili zovi ti mene. Trebalo bi
da budem u vikendici za pola sata. Da, znam koliko ti je vaan taj projekat. Naravno. Znam koliko ti
je to vano, taka. Ako ga ti eli, elim ga i ja. Naravno da d. I ne kaem da emo prekinuti s
finansiranjem. Samo kaem da je skup i da treba da posmatramo celu stvar s odlunou i potpuno
iskreno. Vidi, zato ne doe u vikendicu, da to raspravimo. Okej, da, znam. Razumem. Pa, razmisli o
tome, Kejt. ujemo se kasnije. ao.
Spustio je slualicu i nastavio da sedi u kolima.
To su bila velika kola. Veliki, srebrno-sivi Mercedes, isti kao oni iz reklama, i to ne samo iz
reklama za Mercedese. Gordon Drum, Suzanin brat, gazda Riarda Mek Dafa, bio je bogat ovek,
osniva i vlasnik Drum Unapred Tehnologija II. Drum Unapred Tehnologije I propale su iz
uobiajenih razloga i odnele sa sobom itavo njegovo prvobitno bogatstvo.
Sreom, uspeo je da stvori drugo.
Uobiajeni razlozi sastojali su se u tome to se bavio kompjuterskim hardverom u vreme kad je
svakom dvanaestogodinjaku naprasno dojadilo da se petlja s kutijama koje bi samo rekle puufff!.
Svoje drugo bogatstvo zgrnuo je na softveru. Kao rezultat dva velika softvera jedan od njih bio je
Himna (a drugi, jo profitabilniji, nikada nije ugledao svetlost dana) Drum Unapred Tehnologije
II postale su jedina britanska softverska kompanija koja je mogla biti pomenuta u istoj reenici s
najveim amerikim kompanijama kao to su Majkrosoft ili Lotus. Reenica bi obino ila ovako:
Drum Unapred Tehnologije II, za razliku od velikih amerikih kompanija kao to su Majkrosoft i
Lotus, ali i to je bio neki poetak. Drum Unapred kretao se ka vrhu. A on je bio vlasnik.
Gurnuo je kasetu u prorez na stereo-konzoli. Prihvatila ju je uz neno i ljupko klik i trenutak ili
dva kasnije Ravelov Bolero potekao je iz osam savreno uklopljenih zvunika, sa sitno tkanim, matcrnim mreicama. Stereo je bio tako precizan i prostran da ste skoro mogli da osetite celu ledenu
halu. Neno je tapkao prstima po presvuenoj ivici volana. Pogledao je na komandnu tablu. Ukusne
svetlee ikonice i siuna, besprekoma svetla prigueno su zurila u njega. Posle nekog vremena
shvatio je da je na benzinskoj pumpi i izaao da napuni rezervoar.
Za to mu je bilo potrebno par minuta. Stajao je steui crevo, trupkajui nogama na hladnom
nonom vazduhu, pa onda odetao do malog kioska, platio benzin, setio se da kupi par lokalnih mapa,
a potom stajao i oduevljeno razgovarao sa ovekom na kasi par minuta o pravcima u kojima e se
kompjuterska industrija verovatno kretati sledee godine, ukazujui da je paralelno procesiranje
najverovatnije klju do veoma intuitivnog softvera za produktivnost, ali je takoe ozbiljno sumnjao
da li istraivanje vetake inteligencije kao takve, posebno istraivanje vetake inteligencije
zasnovane na jeziku Prolog zaista moe da stvori neke proizvode od ozbiljne komercijalne
vrednosti u skorijoj budunosti, bar to se tie kancelarijskog desktop okruenja u svakom sluaju,
tema koja uopte nije fascinirala oveka za kasom.
ovek je naprosto voleo da pria. dotini e kasnije rei policiji. ovee, mogao sam da
odem u klozet na deset minuta, a on bi sve to verovatno ispriao kasi. Da sam se zadrao petnaest
minuta i kasa bi pobegla. Da, siguran sam da je to on. dodao je poto su mu pokazali sliku
Gordona Druma Samo, u poetku nisam bio siguran, jer su mu na slici usta zatvorena.
I sasvim ste sigurni da niste videli nita sumnjivo? insistirao je policajac. Nita to vam je na
neki nain bilo udno?
Ne, kao to sam rekao, to je bila samo jedna obina muterija tokom jedne obine noi no kao
i svaka druga.
Policajac ga je belo pogledao. isto eksperimenta radi, nastavio je kada bih iznenada
uradio ovo ukrstio je oima, isplazio jezik kroz ugao usana i poskoio gore-dole nabivi prste
u ui da li bi ste tu imali neto da primetite?
Pa, aaa da. rekao je kasir, odmaknuvi se nervozno Primetio bih da ste naisto odlepili.
Doooobro. rekao je policajac, sklanjajui svoju svesku. Samo, razliiti ljudi ponekad imaju
razliite ideje o tome ta je udno, znate, gospodine. Ako je prola no bila no kao i svaka druga,
onda sam ja bubuljica na dupetu tetke markiza od Kvinsberija. Kasnije emo vam uzeti zvaninu
izjavu, gospodine. Hvala vam.
Sve ovo e se tek dogoditi.
Gordon je gurnuo mape u dep i odetao nazad do kola. Parkirana pod svetlima u izmaglici koja je
izatkala fini prekriva od perlica na njima, izgledala su pa, izgledala su kao izuzetno skup
Mercedes-Benc. Gordon je uhvatio sebe, samo na milisekundu, kako ezne da poseduje neto poput
te firme, ali je sada bio prilino vet u odbijanju takve linije razmiljanja, kojaga je samo vodila u
krug i ostavljala depresivnog i zbunjenog.
Potapao ga je kao svaki ponosan vlasnik, a onda, obiavi ga, primetio da prtljanik nije dobro
zatvoren i gurnuo njegov poklopac nanie. Zatvorio se uz zdravo, glasno klak. Pa, zbog toga i vredi,
zar ne? Jedno tako zdravo klak. Staromodne vrednosti kvaliteta i strunosti. Setio se desetine stvari
o kojima mora da razgovara sa Suzanom, pa se vratio u kola i pritisnuo dugme za memorisane
brojeve na telefonu, im je auto kliznuo na put.
pa ako bi eleli da ostavite poruku, javiu vam se im budem mogla. Moda.
Biip.
O, Suzan, ao. Gordon je. rekao je, trapavo pridravajui telefon ramenom. Evo, na putu sam
do vikendice. Sad je, hm, utorak uvee, 8:47. Magla na putu. Sluaj, ovog vikenda dolaze mi
Amerikanci da razmotrimo distribuciju Himne verzije 2.00, moram da se petljam s promocijom i
svim tim, pa sluaj, zna da ne volim da ti traim takve stvari, ali zna i da se to uvek desi, pa evo i
sad.
Samo elim da saznam da li Riard radi. Mislim, stvarno radi. Mogu da ga pitam i on e mi rei:
O, naravno, sve je u redu., ali pola vremena o, sranje, ala ovaj kamion ima jake farove, ni
jedan od te kopiladi vozaa kamiona nikada ih ne podesi kako treba, pravo je udo to nisam negde
mrtav u jarku, samo bi mi to falilo, zar ne, da ostavim svoje slavne poslednje rei na neijoj
telefonskoj sekretarici, nema razloga da ovi glupi kamioni nemaju automatski podeava svetala.
Sluaj, da li moe da me podseti da kaem Suzani ne tebi, naravno, nego sekretarici Suzani u
kancelariji da poalje pismo Ministarstvu za ivotnu sredinu i da im ponudi tehnologiju, ako oni
uzvrate zakonom? To je za opte dobro, a u svakom sluaju mi duguju uslugu. Vidi se da sam
razgovarao s Amerikancima ove nedelje.
Uh, sad sam se setio, boe, nadam se da sam se setio da spakujem puke. ta je s tim
Amerikancima? Potpuno su poludeli za upucavanjem mojih zeeva. Kupio sam im neke mape u nadi
da mogu da ih ubedim da idu u zdrave etnje i odvratim im misli od ubijanja zeeva. Stvarno mi je
ao sirotih stvorenja. Mislim da u, kada budu doli Amerikanci, na travnjak staviti jedan od onih
natpisa, zna, kao ono na Beverli Hilsu, da na njemu pie OPREZ! ORUJE!
Podseti me da kaem Suzani, molim te, da mi nabavi jedan takav natpis, ali dovoljno nizak, da
zeevi mogu da ga vide. Suzani iz kancelarije, naravno.
Gde sam ono stao?
O, da. Riard i Himna verzije 2.00. Suzan, ta stvar mora biti beta-testirana za dve nedelje. Kae
mi da je sve u redu. Ali, svaki put kad ga vidim, na ekranu mu se vrti neki kau. Kae da je to vaan
deo, ali ja vidim samo nametaj. Ljudi koji ele da im rauni firme pevaju ne ele da kupe neki kau
koji se vrti. Niti mislim da ba sada treba da pretvara eme erozije na Himalajima u kvintet za
flautu.
A to se tie onoga to je Kejt naumila, Suzan, pa ne mogu da sakrijem da sam zabrinut zbog plata
i kompjuterskog vremena koje to zahteva. To moda jeste vano dugorono istraivanje, ali takoe
postoji mogunost samo mogunost, kaem, ali bez obzira na to, mogunost, a mislim da smo duni
sebi da tu mogunost ispitamo i istraimo da je to orak. udno, neto se uje iz gepeka, a mislio
sam da sam ga zatvorio kako treba.
Svakako, glavna stvar je Riard, i stvar je u tome da postoji samo jedna osoba koja je zaista u
poziciji da zna da li on zavrava vaan posao ili samo sanjari, a ta osoba je, bojim se, Suzan.
Mislim, to si ti, a ne sekretarica Suzan iz kancelarije.
Pa, da li bi mogla, ne volim to te to pitam, stvarno ne volim, da li moe malo da porazgovara s
njim? Da ga natera da uvidi koliko je to vano? Samo da se potrudi da shvati da je predvieno da
Drum Unapred Tehnologije postanu komercijalno preduzee u ekspanziji, a ne avanturistiko
igralite za genije. To je problem s genijima imaju jednu fantastinu ideju koja stvarno proe, a
onda oekuju od tebe da ih godinama izdrava dok oni sede i izraunavaju topografije svojih
pupkova. Izvini, moram da stanem i zatvorim gepek kako treba. Samo trenutak.
Spustio je slualicu na sedite, iskoraio na travu pored puta i izaao napolje. Dok se kretao prema
prtljaniku, poklopac se otvorio, iz njega se izdigla jedna prilika, ispraznila mu u grudi oba burenceta
samare i potom otila svojim poslom.
Zaprepaenje Gordona Druma bilo je nitavno u odnosu na njegovo zaprepaenje onim to je
usledilo.
OSMO POGLAVLJE
Ui, dragi mome, ui.
Vrata Regovog stana u koledu bila su na vrhu zavojitih drvenih stepenica u uglu Drugog Dvora,
slabo osvetljena to jest, bila su savreno osvetljena kad je bilo sijalice, ali poto nje nije bilo, nisu
bila dobro osvetljena, a osim toga bila su i zakljuana. Reg se muio traei klju u kolekciji koja je
izgledala kao neto to bi spretni ninda mogao baciti i proburaziti neko stablo.
Stanovi u starim delovima koleda imali su dupla vrata koja su se veoma teko otvarala. Spoljna
vrata bila su od jake hrastove daske ofarbane u sivo, bez ikakvih obeleja, osim uskog proreza za
potu i brave, za koju je Reg konano pronaao klju.
Otkljuao ih je i otvorio; iza njih su bila obina bela vrata, s obinom mesinganom kvakom.
Ui, ui, ponovio je Reg, otvarajui ih i pipajui za prekidaem za svetlo. Na trenutak su samo
iskrice umirue vatre oko kamene reetke u kaminu bacale avetinjske crvene senke po zidovima sobe,
ali ih je onda preplavilo elektrino svetlo i rasprilo aroliju. Reg je nekoliko trenutaka oklevao na
pragu, neobino napet, kao da eli da bude siguran u neto pre nego to ue, a onda je uleteo unutra,
ako nita drugo, bar se pretvarajui da je veseo.
Bila je to velika soba, obloena lamperijom i poprilino ispunjena kolekcijom izanalog
nametaja. Uz naspramni zid stajao je veliki, pohabani sto od mahagonija, s debelim, runim nogama,
zastrt knjigama, fasciklama, kutijama i nesigurnim gomilama papira. Na svom sopstvenom mestu na
stolu, Riard je s humorom primetio, zaista je stajala stara, olupana raunaljka.
Pored njega je bio i mali pisai sto, koji bi verovatno dosta vredeo da ga nisu toliko ukali tamoamo, par elegantnih dordijanskih stolica, pompezni viktorijanski kabinet za knjige i slino. To je,
ukratko, bila profesorska soba. Na zidovima su visile profesorske mape i reprodukcije, na podu je
bio izbledeli tepih, sada bez ijedne resice, i sve je izgledalo kao da se tu decenijama nita nije
menjalo, to je verovatno i bilo tano, jer je u njoj iveo Profesor.
Na oba kraja naspramnog zida bila su po jedna vrata i Riard se iz prethodnih poseta seao da
jedna vode u radnu sobu koja je izgledala kao manja i malo intenzivnija verzija ove sobe: vee
gomile knjiga, vii tornjevi hartije u veoj opasnosti od rasipanja, nametaj koji je, koliko god da je
star i vredan, bio gadno iaran gomilom prstenova od olja vrelog aja ili kafe, a na mnogima od njih
su te olje jo uvek stajale.
Druga vrata vodila su u malu i slino ubogo opremljenu kuhinju i na zavojite unutranje stepenice,
na ijem vrhu su bili profesorovo kupatilo i spavaa soba.
Molim te, smesti se udobno na kau. zamolio je Reg, muvajui se gostoprimljivo naokolo. Ne
znam da li e ti to poi za rukom. Ja stalno imam oseaj da je ispunjen listovima kupusa i escajgom
Ozbiljno je blenuo u Riarda. Da li ti ima dobar kau?
Pa da. nasmejao se Riard. Razveselila ga je glupavost tog pitanja.
O. rekao je Reg ozbiljno Pa, voleo bih da mi kae gde si ga nabavio. Imam beskrajnih
problema s njima, sasvim nereivih. Nikada u ivotu nisam naao neki udoban. Kako si ti pronaao
svoj? Naleteo je, pomalo iznenaen, na mali srebrni posluavnik kog je tu bio ostavio, s flaom
porta i tri ae.
Pa, ba je udno to me upravo to pitate, rekao je Riard jer nikada nisam seo na njega.
izdisaju. Malo ju je prodarao i ubacio jo par cepanica, da pokua da istera hladnou iz sobe.
Ona je, u stvari, Gordonova sestra. dodao je na kraju. Ali, oni su veoma razliiti. Nisam
siguran da joj se previe dopadaju kompjuteri. I ne dopada joj se preterano njegov stav prema novcu.
Mislim da je ne krivim zbog toga, mada, u stvari, ona ne zna skoro nita o tome.
ta to ona ne zna?
Riard je uzdahnuo.
Pa, rekao je to ima veze s projektom koji je uinio da softverska inkarnacija kompanije
postane profitabilna. Zvao se Rezon i bio je senzacionalan na svoj nain.
ta je to bilo?
Pa, neka vrsta kreni-otpozadi softvera. Ba udno kako su neke od najboljih ideja zapravo samo
stare ideje sprovedene naopake. Vidite, ve je postojalo nekoliko programa koji pomau da doete
do odluke tako to ete na pravi nain sloiti i analizirati sve relevantne injenice, tako da one
prirodno ukau na pravu odluku. Problem s tim programima bio je u tome to odluke na koje ukazuju
ispravno poreane i analizirane injenice nisu uvek one odluke koje mi elimo.
Daaaaa..." uo se Regov glas iz kuhinje.
Pa, Gordonova fenomenalna ideja bila je da napiemo program koji e ti unapred dozvoliti da
odredi tano onu odluku koju eli da donese, i tek onda ubaci sve injenice. Zadatak programa
koji je on uspevao da rei sa savrenom lakoom bio je naprosto konstruisanje verovatne serije
koraka koji zvue logino, a koji povezuju premise sa zakljukom.
I moram da kaem da je fantastino radio. Gordon je uspeo da kupi sebi Pore skoro odmah,
uprkos tome to bio potpuno vorc i beznadean voza. Ni njegov menader u banci nije mogao da
nae manu u njegovom rezonovanju. ak ni kada ga je tri nedelje kasnije otpisao od poreza.
Gospode! I da li se taj program dobro prodavao?
Ne. Nikada nismo prodali ni jedan jedini primerak.
Zapanjuje me. To mi zvui kao prava stvar.
I bila je. rekao je Riard s oklevanjem. itav projekat otkupio je Pentagon, sa svim
belekama, kompjuterima, ak i tastaturama na kojima je program raen. Taj posao postavio je Drum
Unapred na veoma vrstu finansijsku osnovu. Na moralnu osnovu se, s druge strane, ba ne bih
kladio. Nedavno sam analizirao mnoge argumente istaknute u korist projekta Ratovi zvezda, i ako
zna ta radi, ema algoritma je jasna.
U stvari, toliko je jasna da kada pogledam rad Pentagona tokom proteklih nekoliko godina, skoro
da sam siguran da njihova mornarica koristi verziju 2.00 tog programa, a vazduhoplovstvo, iz nekih
razloga ima, samo beta-test verziju 1.5. udno.
Ima li ti primerak tog programa?
Sauvaj boe, rekao je Riard ne elim da imam nita s tim. U svakom sluaju, kad je
Pentagon kupio sve, to je bukvalno bilo sve. Svaku vrljotinu i disketu. Bilo mi je drago da im vidim
lea. Nadam se da sam ih video. Sada se bavim svojim projektima.
Ponovo je prodarao vatru, pitajui se ta li radi ovde kad ima tako mnogo posla. Gordon ga
je neprestano proganjao da pripremi novu, super-verziju Himne za Mekinto II, a on je ve
poprilino zaostajao s tim. to se tie predloenog modula za konvertovanje Dau-Donsonove berze
akcija u MIDI podatke u realnom vremenu, to je Riard pomenuo teko onako, u ali, ali je Gordon,
naravno, odlepio na tu ideju i insistirao da je primeni. I to je trebalo da bude spremno, a nije.
U tom trenutku s gornjeg sprata zauo se zvuk kretanja i udna vrsta tekog disanja.
To..." proaptao je Reg. aa portoa leala je razbijena u paramaparad ispred njega. Gore
kao da je neko trupkao nogama. Jesi li uo?
Pa, jesam.
Starcu kao da je laknulo.
Riard je nervozno pogledao u tavanicu. Da li gore nekog ima? upitao je, znajui da je pitanje
glupo, ali i da mora biti postavljeno.
Ne. rekao je Reg tihim glasom koji je okirao Riarda zbog straha kojeg je ispoljavao
Nema nikog. Nikoga ko bi trebalo da bude tamo.
Onda..."
Reg se muio da stane na nesigurne noge, ali je u njemu gorela neka estoka odlunost.
Moram da odem gore. rekao je tiho Moram. Molim te da saeka ovde.
ekajte, ta je to? zahtevao je Riard postavivi se izmeu Rega i vrata ta je, da nije
provalnik? Sluajte idem ja. Siguran sam da nije nita, samo vetar ili tako neto. Riard nije znao
zbog ega ovo govori. Bilo je sasvim jasno da nije vetar, niti bilo ta nalik vetru, jer iako vetar
potencijalno moe da proizvodi zvuk nalik tekom disanju, stvarno retko tako trupka nogama.
Ne. rekao je starac ljubazno, dok ga je odluno gurao u stranu To moram sam da uinim.
Riard ga je bespomono pratio kroz vrata do malog hodnika, iza koga je bila malecka kuhinja.
Odatle su gore vodile mrane drvene stepenice; stepenice su delovale izgrebano i oteeno.
Reg je upalio svetlo. Priguena i kiljava sijalica visila je u vrhu stepenita. Pogledao je k njemu s
mranim predoseanjem.
ekaj tu. rekao je i krenuo uz prva dva stepenika. Onda se okrenuo i suoio s Riardom sa
izrazom najdublje ozbiljnosti na licu.
ao mi je, rekao je to si morao da bude umean u ono to predstavlja komplikovaniju
stranu mog ivota. Ali, sada si umean, iako je to moda za aljenje, i moram neto da te zamolim. Ne
znam ta me eka tamo gore, ne znam tano. Ne znam da li je to neto to sam budalasto navukao sebi
na vrat svojim hobijima, ili neto to e me pretvoriti u nevinu rtvu. Ako je ono prvo, onda mogu
samo sebe da krivim, jer ja sam kao doktor koji ne moe da prestane da pui, ili moda jo gore, kao
ekolog koji ne moe da se odvoji od svog auta a ako je ono drugo, nadam se da se isto nee
dogoditi i tebi.
Moram da te neto zamolim. Kad siem niz ove stepenice, uzevi, naravno, da se to podrazumeva,
onda, ako ti se moje ponaanje uini na neki nain udnim, ako ti se uini da nisam sasvim svoj, onda
mora da skoi na mene i zakuca me na pod. Da li me razume? Mora da me sprei da uradim ono
to u moda pokuati da uradim.
Ali, kako to da prepoznam? upitao je zaprepaeno Riard Izvinite, nisam eleo to da
kaem, ali ne znam ta da..."
Znae. rekao je Reg Sada me, molim te, saekaj u dnevnoj sobi i zatvori vrata.
Odmahujui glavom u neverici Riard se vrati natrag, kao to mu je bilo nareeno. Iz velike,
neuredne sobe oslukivao je zvuk Profesorovih koraka dok se ovaj peo uz jedan po jedan stepenik.
Popeo se gore umornim, odlunim koracima, koji su zvuali kao kucanje velikog, sporog sata.
Riard je uo kad je stigao do vrha stepenita. Tu je zastao u tiini. Prolazile su sekunde, pet,
moda deset, moda dvadeset. Onda su se ponovo zauli teki pokreti i disanje koje je tako
izbezumilo Profesora.
Riard je brzo otiao do vrata, ali ih nije otvorio. Hladnoa u sobi ga jetitila i uznemiravala.
Protresao je glavom pokuavajui da odagna taj oseaj, a onda je zadrao dah kad su koraci jo
jednom, polako, poeli da prelaze preostala dva metra od stepenita, da bi onda ponovo zastali.
Posle samo nekoliko sekundi Riard je zauo dug, spori jecaj vrata koja se otvaraju, santimetar po
santimetar, dok se verovatno nisu irom otvorila.
inilo se da se dugo, dugo nita nije dogaalo.
Onda su se konano vrata ponovo zatvorila, polagano.
Koraci su preli preko odmorita i ponovo se zaustavili. Riard je uzmakao nekoliko malih koraka
od vrata, zurei fiksirano u njih. Jo jednom su koraci poeli da se sputaju niz stepenice, polako,
promiljeno i tiho, dok na kraju nisu stigli do podnoja. Vrata su se otvorila i Reg je mirno uao
unutra.
U redu je, to je samo konj u kupatilu. rekao je tiho.
Riard je skoio na njega i bacio ga na zemlju.
Ne! dahtao je Reg Ne, sii s mene, putaj, savreno sam dobro, majku mu. To je samo konj,
najobiniji konj." Otresao je Riarda sa sebe bez mnogo potekoa i seo, duvajui i dahui i
provlaei ruke kroz proreenu kosu. Riard je neubeen stajao nad njim, oseajui sve jau i jau
nelagodu. Odmakao se unazad i pustio Rega da ustane i sedne na stolicu.
Samo konj, rekao je Reg ali hvala ti to si odrao re.
Konj? ponovio je Riard.
Da. rekao je Reg.
Riard je izaao i pogledao napolje na stepenice, pa se vratio unutra.
Konj? ponovo je upitao.
Da, jeste. rekao je Profesor Nemoj... mahnuo je Riardu koji je krenuo gore da istrai
Neka ga. Nee dugo.
Riard je s nevericom zurio u njega. Kaete da je u vaem kupatilu konj, a sve to po tom pitanju
moete da uradite je da stojite tu i recitujete pesme Bitlsa?
Profesor ga je belo gledao.
Sluaj, rekao je ao mi je ako sam te uplaio maloas, to je bio samo mali obrt situacije.
Takve stvari se dogaaju, dragi moj mome, ne uzbuuj se zbog toga. Dobri boe, viao sam ja i
otkaenije stvari u svoje vreme. Mnoge. Daleko otkaenije. To je samo konj, za boga miloga. Otii u
i pustiti ga napolje kasnije. Molim te da ne brine. Hajde sa se malo okrepimo portoom.
Ali, kako je dospeo tamo?
Pa, prozor kupatila je otvoren. Valjda je tuda uao.
Riard ga je pogledao, ni prvi, a sigurno ni poslednji put, iako su mu oi bile suene od sumnje.
To radite namerno, zar ne? rekao je.
Radim ta, dragi mome?
Ne verujem da jekonj u vaem kupatilu. rekao je Riard naprasito. Ne znam ta je tamo, ne
znam ta vi radite, ne znam ta ovo vee uopte znai, ali ne verujem da je konj gore, u kupatilu. I ne
obazirui se na dalje Regove proteste, otiao je gore da pogleda o emu se radi.
O da, sad se seam. Pozvao si me ponovo, da pita da li bi to bilo u redu, koliko se seam. Rekao
sam da u biti poaen i imao sam ozbiljne namere da budem. Pobrinuo bih se za to da sam na tvom
mestu. Ne eli valjda da rtvuje svoju sreu zbog kaua. Ili je moda pomislila da e vee s tvojim
matorim tutorom biti nezamislivo dosadno i odluila se za mnogo uzbudljiviji proces pranja kose.
Bogo moj, znam ta bih ja uradio da sam na njenom mestu. Samo nedostatak kose nagoni me da se
uputam u ovako bogate socijalne odnose ovih dana.
Sad je bio red na Riarda da prebledi i izbulji se.
Da, on je pretpostavljao da Suzan nee hteti da ide.
Da, on joj je rekao da e biti jezivo dosadno. Ali, ona je insistirala da jepovede zato to bi to bio
jedini nain da vidi njegovo lice na nekoliko minuta okupano nekom drugom svetlou osim one s
kompjuterskog ekrana, pa se on sloio i uredio da je ipak povede.
Samo to je na to potupno zaboravio. Nije otiao po nju.
Rekao je: Molim vas, da li mogu da telefoniram?
DEVETO POGLAVLJE
Gordon Drum leao je na zemlji, nesiguran u to ta treba da radi.
Bio je mrtav. inio se da ima malo sumnje u to. U njegovim grudima bila je strahovita rupa, ali je
krv koja je bila liptala iz nje sada jedva curkala. Osim toga, u njegovim grudima nije bilo nikakvog
pokreta, niti, to se toga tie, u bilo kom drugom delu njegovog tela.
Pogledao je gore i sa strane i postalo mu je jasno da, ta god da mu se pomera, to nije telo.
Magla se lagano kotrljala nad njim i nita nije objanjavala. Nekoliko metara od njega na tlu je
leala puka i mirno se puila u travi.
Nastavio je da lei tu, kao neko ko lei budan u etiri ujutro, nesposoban da umiri svoj um i
nesposoban da pronae neto ime bi ga zaposlio. Shvatio je da je upravo doiveo neku vrstu oka,
to objanjava njegovu nesposobnost da jasno razmilja, ali ne objanjava njegovu sposobnost da
uopte razmilja.
U velianstvenoj debati koja besni ve vekovima, po pitanju ta se dogaa poto se umre, ako se
ita dogaa da li je to raj, pakao, istilite ili nitavilo u jednu stvar se bar nikada nije
posumnjalo: da to svi saznaju tek poto umru.
Gordon Drum je umro, ali naprosto nije imao ni najmanju ideju ta treba da radi po tom pitanju. To
nije bila situacija s kojom se ranije susretao.
Seo je. Telo koje je selo njemu se inilo isto onoliko stvarnim kao i ono koje je ostalo da lei i
hladi se na zemlji, isputajui vrelinu svoje krvi u obliku avetinjske pare koja se meala s maglom te
svee noi.
Rasteui eksperiment malo dalje, pokuao je da ustane, polako, zbunjeno i lelujavo. Zemlja kao
da ga je podrala, prihvatila njegovu teinu. Ali onda, inilo se da i nema teine koja treba da bude
prihvaena. Kada se sagnuo da dodirne zemlju nije osetio nita osim nekog dalekog, gumastog otpora,
kao kad ti ruka utrne i umrtvi se, a hoe neto da podigne. Utrnula mu je ruka. I noge, i druga ruka i
trup i glava.
Celo telo mu je bilo utrnulo i mrtvo. Nije mogao da shvati zato nije i um.
Stajao je obuzet nekim ledenim, besanim uasom, dok se magla lagano kovitlala kroz njega.
Pogledao je dole, u sebe, u tu jezivu stvar koja je nepomino leala, sa zaprepaenim izrazom lica
osobe koja je upucana i pridavljena, i poeleo je da se najei. Ili bolje, poeleo je kou koja bi mogla
da se najei. Poeleo je telo. Nije ga imao.
Iz usta mu je izleteo iznenadni vrisak uasa, ali je bio nita i otiao je nigde. Prodrmao je sam sebe
i nita nije osetio.
Muzika i svetlo dopirali su iz njegovih kola. Otiao je do njih. Pokuao je da hoda ivahno, ali to
je bio samo bled i kilav hod, nesiguran i pa, prazan. Zemlja pod njegovim nogama delovala je
krhko.
Vrata kola jo uvek su bila otvorena s vozaeve strane, kao to ih je i ostavio kad je izaao napolje
da bi sredio stvar s prtljanikom, mislei da e mu za to trebati samo dve sekunde.
To je bilo pre cela dva minuta, kad je bio iv. Kada je bio osoba. Kad je mislio da e za tren
uskoiti natrag u kola i odvesti se odatle. Dva minuta, a kao da je proao ceo ivot.
DESETO POGLAVLJE
Riard je otiao najbre to je bilo mogue, u okvirima pristojnog ponaanja.
Rekao je hvala najlepe i kakvo boanstveno vee i da Reg mora da mu se javi, Riardu, kad god
krene za London, i da li moe neto da uradi u vezi s konjem. Ne? Pa, dobro onda, ako ste sigurni, i
jo jednom veliko hvala.
Stajao je jo trenutak ili dva tamo poto su se vrata napokon zatvorila, razmiljajui o raznim
stvarima.
Primetio je, za kratko vreme za koje je svetlo iz Regove sobe osvetlilo hodnik pored glavnog
stepenita, da na podnim daskama uopte nema tragova. Bilo mu je udno to je konj izgrebao daske
samo u Regovoj sobi.
Pa, sve je to delovalo veoma udno, i taka, ali je bilo i dodatna zanimljiva injenica koju treba
dodati na sve veu gomilu. A ovo je trebalo da bude jedan oputajui beg od posla.
Dobio je iznenadan poriv ka kucne na vrata preko puta Regovih. Toliko dugo je ekao da neko
otvori da je ve odustao i okrenuo se da poe, kad su se vrata konano, s jecajem, otvorila.
Bio je blago okiran kad je shvatio da u njega otro zuri, kao mala i sumnjiava ptica, onaj
profesor s kobilicom za jahte umesto nosa.
Hm, pardon, rekao je Riard naglo, ali, ahm, da niste sluajno videli ili uli konja kako se
danas popodne ili predvee penje uz stepenice?
ovek je prestao sa svojim opsesivnim pucketanjem prstima. Naherio je glavu malo u jednu stranu
i kao da se otisnuo na dalek put duboko u sebe da pronae glas, koji se, pronaen, pokazao piskavim
i majunim.
Rekao je: To je prva stvar koju mi je neko rekao za sedamnaest godina, tri meseca, dva dana, pet
sati, devetnaest minuta i dvadeset sekundi. Merio sam.
Ponovo je zatvorio vrata.
Riard je bukvalno projurio kroz Drugi Dvor.
Kada je stigao do Prvog Dvora, suzdrao se i usporio na etajui korak.
Sveina nonog vazduha razdirala mu je plua, pa nije bilo svrhe trati. Nije uspeo da pozove
Suzan jer Regov telefon nije radio, to je bila jo jedna stvar na koju je ovaj odreagovao misteriozno
i stidljivo. To je bar bilo podlono racionalnom objanjenju. Verovatno nije platio raun.
Riard je skoro stigao do ulice, kad je odluio da prvo na brzaka svrati do portirove kuice, koja
je bila zavuena unutar ogromne lune kapije koleda. To je bila kutijica od sobe, prepuna kljueva i
poruka. Grejala ju je mala elektrina grejalica. Radio je trtljao sam za sebe, negde u pozadini.
Izvinite, rekao je ogromnom oveku u crnom odelu koji je stajao iza altera prekrtenih
ruku Ja..."
Da, g. Mek Dafe, ta mogu da uinim za vas?
Riard bi, u svom trenutnom stanju svesti, i sam bio u stisci da je morao da se seti sopstvenog
imena, pa se na ovo malo trgao. Meutim, portiri na koledu poznati su po svojoj legendarnoj
sposobnosti da ispoljavaju takve udesne bravure memorije, i po tendenciji da ih ispoljavaju i na
najmanju provokaciju.
Da li znate, rekao je Riard ima li neki konj tu na koledu? Mislim, znali bi ste da ima, zar
ne?
Portir nije ni trepnuo.
Ne, gospodine i da gospodine. Mogu li jo neto da uinim za vas, g. Mek Dafe?
Ahm, ne rekao je Riard i potapkao prstima alter nekoliko puta Ne. Hvala vam. Hvala
vam, ba ste bili ljubazni. Drago mi je to sam vas ponovo video, ahm Bobe. rizikovao je
Laku no, onda.
Otiao je.
Portir je ostao savreno miran, s prekrtenim rukama, ali je jedva primetno odmahnuo glavom.
Evo, stie kafa, Bile. rekao je drugi portir, mali i viljast, koji se pojavio iz neke unutranje
nie sa oljom kafe koja se puila. Je l to zahlauje, ta misli?
Da, ini mi se, Frede, hvala ti. rekao je Bil uzimajui olju.
Otpio je malo. Moe o ljudima govoriti svata, ali definitivno ne da s vremenom postaju manje
uvrnuti. Ovaj momak malopre me pitao da li ima neki konj na koledu.
Je l? Fred je pijuckao svoju kafu i pustio da mu para zamagli oi. I kod mene je ranije bio
svratio neki tip. Neki neobian monah, stranac. Nita nisam razumeo u poetku. Ali, inilo se da je
sav srean to stoji tu pored pei i slua vesti na radiju. Frfljao je i brbljao pola sata uguio me
naisto.
Uh, ti stranci.
Na kraju sam mu rekao da ode da se ispuca na nekom drugom. Ma da mi tek tako stoji pored
moje vatre. Odjednom, kae da li stvarno to moram da uinim? Da se ispucam na nekom drugom?
Rekao sam, svojim najboljim bogartovskim glasom, Bolje bi ti bilo da veruje u to, deko.'
Stvarno? To mi vie lii na Dima Kegnija.
Ne, to je Bogartov glas. Ovo je glas Dima Kegnija Bolje bi ti bilo da veruje u to, mome.'
Bil je prevrnuo oima. To ti je Dim Kegni? Mislio sam da je to Kenet Mek Kelar.
Ne slua kako treba, Bile, nema ti uvo za to. Ovo je Kenet Mek Kelar: O, ti kreni gornjim
putem, a ja u donjim...'
A, sad mi je jasno. Ja sam mislio na onog kotskog Keneta Mek Kelara. I ta je na kraju rekao
tvoj pop, Frede?
O, samo me je pogledao u pravo oi, Bile, i rekao neto udno..."
Ma, pusti sad akcente, Frede, samo mi reci ta je rekao, ako je vredno sluanja.
Rekao je da mi veruje.
Tako? Pa to onda i nije preterano interesantna pria, Frede.
Pa, moda i nije. Pominjem to samo zato to je rekao i da je ostavio konja u kupatilu, i da li bih
mogao da proverim da li je s njim sve u redu.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Gordon Drum je oaloeno lebdeo niz mrani put, ili bolje, pokuavao je da lebdi.
Smatrao je da bi, kao jedan duh to je, to je sebi morao da prizna, postao morao umeti da lebdi.
Skoro da nita nije znao o duhovima, ali je smatrao da kad ve mora da bude to, onda treba da
postoje odreene kompenzacije za odsustvo fizikog tela koje treba premetati naokolo, a jedna od
njih trebalo bi da bude vetina lebdenja. Ali ne izgleda da e morati da prepeai svaki korak.
Postavio je sebi za cilj da pokua da stigne do svoje kue. Nije znao ta bi radio kada tamo stigne,
ali ak i duhovi moraju negde da prespavaju, a mislio je da bi poznato okruenje moglo da pomogne.
Kako, to nije znao. Putovanje mu je bar priutilo neki cilj, a kad stigne, morae da smisli neki drugi.
Tuno se vukao od bandere do bandere, zastajui kod svake da malice razgleda samog sebe.
Definitivno je postajao pomalo avetast.
Povremeno bi izbledeo skoro do nitavila, i kao da je bio samo malo vie od senke koja se igra u
magli, san o samome sebi, koji svaki as moe da ispari i nestane. A onda mu se povremeno
priinjavalo da je opet skoro stvaran i vrst. Jednom ili dvaput pokuao je da se nasloni na banderu i
oba puta bi propao da nije bio oprezan.
Konano je, s velikim oklevanjem, poeo da usmerava svoj um na ono to se dogodilo. udno je
bilo to oklevanje. U stvari, nije eleo da o tome razmilja. Psiholozi kau da um esto pokuava da
potisne uspomene na traumatine dogaaje i to je verovatno odgovor, pomislio je. Napokon, ako se
udna osoba koja izlee iz tvog roenog prtljanika i ubija te namrtvo ne rauna u traumatine
dogaaje, onda bi stvarno voleo da sazna ta se rauna.
Umorno je nastavio dalje.
Pokuavao je da vrati sliku te osobe u svom umu, ali to je bilo kao da drmusa bolan zub, pa je onda
mislio na druge stvari.
Kao, na primer, da li mu je sreen testament. Nije mogao da se seti, pa je podsetio sebe da ujutro
treba da pozove svog advokata, a onda je podsetio sebe da mora da prestane da se podsea na takve
stvari.
Kako li e njegova kompanija preiveti bez njega? Ni jedan od moguih odgovora nije mu se
preterano dopadao.
ta je s njegovom umrlicom? Na tu pomisao smrzao se do kostiju, gde god da su se one dele. Da li
e biti u stanju da se dokopa jednog primerka? ta e na njoj pisati? Bolje bi im bilo da ga lepo
sahrane, kopilad. Pogledaj samo ta je sve uradio. Golim rukama je spasao britansku softversku
industriju: ogroman izvoz, prilozi u dobrotvorne svrhe, stipendije za istraivanja, prelazak Atlantika u
podmornici na solarni pogon (propao, ali dobra ideja) svakakve stvari. Bolje bi im bilo da se manu
onoga sa Pentagonom, ili e napujdati svog advokata na njih. Podsetio je sebe da ga pozove ujutro
Ne.
Nego, da li mrtvac moe nekoga da tui za klevetu? To bi mogao znati samo njegov advokat, a on
ne moe da ga pozove. Znao je, prepun uasa, da e mu od svih stvari koje je ostavio u svetu ivih
najvie nedostajati telefon, a onda je odluno opet okrenuo svoj um u pravcu u kome nije eleo da
ide.
Onaj ovek.
inilo mu se da je ta figura bila gotovo kao figura same smrti, ili ga to njegova mata vara? Da li
je sanjao ili je stvarno nosila kukuljicu? ta bi iko, bilo u kukuljici, bilo sportski obuen, mogao
traiti u prtljaniku njegovog automobila?
U tom trenutku neka kola proiala su putem pored njega i nestala u noi, odnosei sa sobom oazu
svetlosti. S enjom se setio tople, koom presvuene, klimatizovane udobnosti svojih kola,
naputenih tamo na putu, da bi mu onda iznenada neto ludo palo na pamet.
Da li postoji nain da ga neko poveze? Da li bi neko stvarno mogao da ga vidi? Kako bi reagovao,
ako bi mogao? Pa, postoji samo jedan nain da to otkrije.
U daljini iza sebe uo je kako se neka kola pribliavaju i okrenuo se licem ka njima. Dva blizanca
fara pribliavala su se kroz maglu i Gordon je zakrgutao svojim fantomskim zubima i podigao palac.
Kola su proletela pored ne primetivi ga.
Nita.
Ljutito je podigao prst u pravcu crvenih svetala koja su se smanjivala u daljini i shvatio je,
gledajui u svoju sopstvenu podignutu ruku, da ba i nije dala sve od sebe po pitanju vidljivosti u tom
trenutku. Da li moda postoji neki napor volje koji bi mu omoguio da bude vidljiv kad to poeli?
Zamurio je, koncentriui se, pa je onda shvato da bi morao otvoriti oi ako eli da proceni rezultat.
Pokuao je ponovo, silei svoj um najvie to je mogao, ali uinak nije zadovoljavao.
Iako mu se inilo da ima neke jadne, zakrljale razlike u sjaju, nije mogao da je odri i izbledela bi
skoro odmah, koliko god da je pojaavao mentalni pritisak. Morae da proceni trenutak veoma
paljivo ako eli da ga osete, ili bar vide.
Jo jedna kola su se pribliavala iza njega, veoma brzo. Ponovo se okrenuo, podigao palac,
saekao pravi trenutak i voljom postao vidljiv.
Kola su se malo zanela i nastavila dalje, ali neto sporije. Pa, i to je neto. ta drugo da radi?
Morae da stane pod banderu i veba. Sledea kola e sigurno stati.
DVANAESTO POGLAVLJE
pa ako bi ste eleli da ostavite poruku, javiu vam se im budem mogla. Moda.
Biiip.
Sranje. Jebi ga. ekaj malo. Uh. Sluaj aaa..."
Klik.
Riard je gurnuo telefon natrag u kuite i vozio u rikverc jedno dvadeset metara, da bi bacio jo
jedan pogled na znak pored raskrsnice kroz koju je upravo projurio po magli. Izvukao se iz
kembridskog jednosmernog sistema uobiajenim metodom, koji se sastojao iz vonje u krug sve bre
i bre, dok se ne postigne dovoljna brzina da vozilo moe da izleti napolje po tangenti, u nasuminom
pravcu, koji je sada pokuavao da prepozna i vrati se na pravi put.
Kad se vratio na raskrsnicu pokuao je da povee informacije sa znaka s informacijama na mapi.
Ali, to nije bilo mogue. Ta raskrsnica je, sasvim namerno, bila na izlizanoj ivici izmeu dveju
stranica, a znak se zlovoljno vrteo na vetru. Instinkt mu je govorio da ide u pogrenom smeru, ali nije
eleo da se vrati istim putem, iz straha da ga ponovo ne usisa gravitacioni vir kembridskog
saobraajnog sistema.
Zato je skrenuo levo, u nadi da e u tom pravcu biti srenije ruke, ali je posle izvesnog vremena
izgubio nerve i spekulativno skrenuo desno, a onda rizikovao jo jedno eksperimentalno levo i posle
nekoliko dodatnih slinih manevara bio je potpuno izgubljen.
Opsovao je u sebi i upalio grejanje u kolima. Da se koncentrisao na to gde ide, umesto to je
pokuavao da vozi i telefonira u isto vreme, rekao je sebi, sad bi bar znao gde se nalazi. U stvari,
njemu se nije dopadalo to ima telefon u kolima, smatrao je da je to prava gnjavaa i nasrtaj na
njegovu privatnost. Ali, Gordon je insistirao i plaao raun.
Uzdahnuo je ogoreno i okrenuo crni Saab da bi krenuo u suprotnom smeru. Pri tom samo to nije
naleteo na oveka koji je teglio neki le u polje. Barem je na trenutak to tako izgledalo njegovom
prenapetom mozgu, ali u stvari je to verovatno bio neki lokalni farmer s vreom neeg hranljivog,
mada mu nije ba bilo jasno ta radi s tim po ovakvoj noi. Kad su farovi Saaba ponovo preli
preko te take, na trenutak su uhvatili neku figuru kako tabana preko polja s vreom na leima.
Bolje on nego ja. pomislio je Riard mrko i dao gas.
Posle nekoliko minuta stigao je do raskrsnice koja je vodila na neto to je vie liilo na ozbiljniju
saobraajnicu, i skoro da bi skrenuo tamo, da nije umesto toga ipak otiao levo. Nije bilo nikakvog
znaka.
Ponovo je pritiskao dugmie svog telefona.
javiu vam se kad budem mogla. Moda.
Biiip.
Imao je blagi oseaj da to nije ba najbolji ton za poruku na telefonskoj sekretarici, ali ipak je
nastavio.
Ne, stvarno, moemo negde da odemo, na odmor od nedelju dana, ili ak odmah ovog vikenda,
ako eli. Stvarno, ovog vikenda. Otii emo negde gde ima sunca. Nije bitno ako Gordon pokua da
me pritera uza zid, a zna da je on za to savreno sposoban, brat ti je, napokon. Ja sam samo uh, u
stvari, moda emo morati sledeeg vikenda. Sranje, sranje, sranje. Samo stvarno sam obeao da
u da ne, sluaj, nije vano. Ii emo. Ba me briga da li u da zavrim Himnu do Komdeksa. Nije
kraj sveta. Ii emo, ba me briga. Gordon e jednostavno morati da aaaaauuuuhhh!
Riard je divljaki zapeo da izbegne duh Gordona Druma koji mu se niotkuda pojavio pred
svetlima i iz zaleta skoio ka njemu.
Bacio se na konice, poeo se zanositi, pokuao da se seti ta treba da se radi kad se nae u
situaciji zanoenja, pa gledao je neku TV emisiju o vonji, pre Hrista, dodue kakva je to bila
emisija? Boe, ne moe da se seti ak ni naslova, a ne o, da, rekli su da ne sme da se koi. To je
to. Svet se okrenuo oko njega, lagano i s nezamislivom silinom, dok je auto klizio niz put, zavrteo se,
naleteo na travnatu ivicu i zaustavio se, okrenut u suprotnom smeru. Riard se dahui sruio na
volan.
Podigao je telefon s mesta gde je bio pao.
Suzan, javiu se kasnije. prodahtao je i spustio slualicu.
Podigao je pogled.
U punom sjaju farova video se spektralni obris Gordona Druma koji je zurio pravo kroz
oferajbnu s jezivim uasom u oima, lagano podignuvi ruku i uperivi je u njega.
Nije bio siguran koliko je tu sedeo. Prikaza se za nekoliko sekundi istopila s vidika, ali je Riard
samo sedeo, drhtao, verovatno ne vie od minuta, dok ga nisu trgnuli iznenadni zvuci naglog koenja i
bljetavo svetlo.
Prodrmao je glavu. Shvatio je da se zaustavio na sred suprotne trake, okrenut u pogrenom smeru.
Kola koja su upravo naglo zakoila i zaustavila se gotovo na milimetar od njegovog branika bila su
policijska. Dva-tri puta je duboko udahnuo i onda, ukruen i uzdrhtao, izaao napolje i stao, da bi se
suoio s policajcem koji je lagano hodao ka njemu, ocrtan svetlom farova policijskog automobila.
Policajac ga je odmerio od glave do pete.
Ja izvinite, gospodine, rekao je Riard, s onoliko staloenosti koliko je mogao da nacedi u
svoj glas Ja sam proklizao. Putevi su klizavi i ja sam ahm proklizao. Vrteo sam se. Kao
to vidite, okrenut sam u pogrenom smeru. Mahnuo je ka svojim kolima da bi ukazao na smer u
kome su bila okrenuta.
Da li biste bili ljubazni da mi tano kaete zbog ega ste proklizali, gospodine? Policajac ga
je gledao pravo u oi dok je vadio notes.
Pa, kao to sam rekao, objanjavao je Riard putevi su klizavi zbog magle i, pa, da budem
iskren, iznenada je uhvatio sebe kako ovo izgovara, uprkos naporima da se zaustavi samo sam
mirno vozio i odjednom mi se uinilo da vidim svog efa kako mi se baca pod tokove.
Policajac ga je odmeravao.
Kompleks krivice, gospodine. dodao je Riard s grevitim osmehom Znate kako je. Upravo
sam razmatrao da li da uzmem slobodan vikend.
Policajac kao da je oklevao, balansirajui na otrici noa koji deli sumnju od saoseanja. Oi su
mu se malo suzile, ali nisu poklekle.
Da li ste pili, gospodine?
Da. rekao je Riard, uz brz uzdah Ali, veoma malo. Dve ae vina maksimum. Ahm i
malu aicu portoa. To je to. Samo mi je popustila koncentracija. Sada sam dobro.
Ime?
Riard mu je dao ime i adresu. Policajac je sve paljivo zapisao u notes, pa je virnuo u tablice i
zapisao i njihov broj.
A ko je va ef, gospodine?
Zove se Drum. Gordon Drum.
O, rekao je policajac, podigavi obrve onaj gospodin od kompjutera.
Pa da, tako je. Ja projektujem softver za njegovu kompaniju. Drum Unapred Tehnologije II.
Mi u stanici imamo jedan od vaih kompjutera. rekao je policajac. Da me ubije ako iko zna
kako da ga natera da radi.
Je l? rekao je Riard A koji model imate?
Mislim da se zove Kvark 2.
O, pa to je prosto. rekao je Riard s olakanjem. Ne radi. Nikada nije valjao. Ta stvar je
teko sranje.
Interesantno, gospodine, to i ja stalno govorim. rekao je policajac. Neki od mojih kolega se
ne slau s tim.
Pa, vi ste potpuno u pravu, gospodine. Ta stvar je beznadena. To je jedan od glavnih razloga
zbog kojih je prva kompanija bankrotirala. Predlaem da ga koristite kao jedan veliki pritiskiva
papira.
Mislim da to ne bih voleo, gospodine. insistirao je policajac Onda bi se vrata stalno
otvarala.
Kako to mislite, gospodine? upitao je Riard.
Pa s njim zatvaram vrata, gospodine. U stanici je gadna promaja u ovo doba godine, a
brave labave. Leti, naravno, njime bijemo osumnjiene po glavi.
Zatvorio je notes i gurnuo ga u dep.
Moj savet vam je, gospodine, da lepo i polagano vozite nazad. Zakljuajte kola i uasno se
provedite za vikend. Mislim da je to jedini nain. Pazite kako vozite, sad.
Vratio se u kola, otvorio prozor i gledao kako Riard manevrie kolima u krug i odvozi se u no,
pre nego to je i sam krenuo.
Riard je duboko udahnuo, mirno se odvezao u London, mirno uao u stan, mirno se
uspentrao preko kaua, seo, sipao sebi dupli brendi i poeo jako da se trese.
Tresao se zbog dve stvari.
Prva je bila uobiajeni fiziki ok od za dlaku izbegnute nesree, takve stvari uvek oveka uzbude
vie nego to se moe oekivati. Telo preplavi adrenalin, koji vam se onda mulja kroz sistem dok se
ne ukiseli.
Onda, tu je razlog za proklizavanje ta neverovatna prikaza Gordona koji se baca na njegova kola.
Au, ovee! Riard je otpio gutljaj brendija i isprao grlo. Spustio je au.
Bilo je opte poznato da je Gordon jedan od najbogatijih izvora kompleksa krivice na svetu i da
moe da ti isporui sveu tonu toga na prag svako jutro, ali Riard do sada nije znao da ga to mui u
tako neverovatnoj meri.
Ponovo je podigao au, otiao gore i otvorio vrata svoje radne sobe, to je bilo u tesnoj vezi s
pomeranjem gomile asopisa Bajt koja je bila naslonjena na njih. Odgurnuo ju je nogom i uao na
kraj velike sobe. Mnogo stakla s te strane otkrivalo je pogled na vei deo severnog Londona, koji je
sada izbrisala magla. Katedrala Sv. Pavla svetlucala je u mranoj daljini i nekoliko trenutaka je zurio
u nju, ali se nita posebno nije dogodilo. Posle ovoveernjih dogaaja to je smatrao prijatnim
iznenaenjem.
Na drugom kraju sobe bila su dva dugaka stola natrpana sa est Mekinto kompjutera (kad ih je
poslednji put prebrojao). U sredini je stajao Mek II na kome se crveni linijski model njegovog
kaua lenjo okretao oko plavog linijskog modela njegovih tesnih stepenica, sa sve gelenderom,
radijatorom i detaljima elektrinih utinica, i naravno, onim nezgodnim okom na pola puta do gore.
Kau bi poeo da s okree u jednom pravcu, udario u prepreku, preao u drugu ravan, udario u jo
jednu prepreku, okretao se oko tree ose dok se ponovo ne zaustavi, a onda bi se ciklus pokreta
ponovio razliitim redosledom. Nije trebalo gledati suvie dugo da bi se zakljuilo da se ponavlja.
Bilo je oigledno da je kau zaglavljen.
Jo tri Meka bila su povezana gomilama zapetljanih kablova s neurednim galimatijasom muzikih
sintesajzera Emulator II + HD sempler, TX moduli, Profet VS, Roland JX10, Korg
DW8000, Oktaped, Sint-Axe MIDI kontroler za gitaru, pa ak i stara ritam-maina, tutnuta u
oak da skuplja prainu to je otprilike bilo to. Tu je bio jo i jedan mali, retko korieni kasetofon:
sva muzika skladitila se u kompjuterskim datotekama, a ne na kasetama.
Bacio se na stolicu ispred jednog od Mekova, da vidi ta od toga, ako ita, radi. Na ekranu je
bila jedna Eksel tabela s nazivom Untitled, a on se pitao zbog ega.
Zapisao ju je na disk, proverio da nije sebi ostavio neki podsetnik i ubrzo otkrio da tabela sadri
neke od podataka koje je ranije bio prikupio, traei podatke o lastama u bazama podataka na
Internetu.
Sada je imao cifre koje detaljno opisuju njihove selidbene navike, oblike njihovih krila,
aerodinamini profil i karakteristike turbulencije, kao i neke osnovne cifre u vezi s formacijama koje
jata obrazuju u letu, ali jo uvek nije imao blage veze kako e sve to povezati u jedno.
Poto je te veeri bio previe umoran za konstruktivno razmiljanje, divljaki je markirao i
nasumice prekopirao celu tu napabirenu gomilu brojeva iz tabele u svoj program za konverziju, koji
je sreivao, filtrirao i manipulisao ciframa u skladu s njegovim eksperimentalnim algoritmima,
ubacio tako konvertovani fajl u Performera, i onda pustio rezultat kroz nasumine preice u MIDI
kanale ka bilo kom sintesajzeru koji je u tom trenutku bio ukljuen.
Rezultat je bio kratak prasak najogavnije kakofonije, pa ga je zaustavio.
Ponovo je pokrenuo program za konverziju, ovog puta mu naloivi da na silu premapira vrednosti
visine tona u G-mol. vrsto je odluio da se te preice na kraju rei, zato to ju je smatrao varanjem.
Ako ima ikakve osnove za njegovo vrsto uverenje da se ritmovi i harmonije muzike koju je smatrao
najlepom mogu nai, ili bar izvesti iz ritmova i harmonija fenomena koji se dogaaju u prirodi, onda
zadovoljavajui oblici modalnosti i intonacije takoe moraju doi prirodno, a ne na silu.
U ovom trenutku se, ipak, odluio za silu.
Rezultat je bio kratak prasak najogavnije kakofonije u G-molu.
Toliko o nasuminim preicama.
Prvi zadatak bio je relativno prost, da jednostavno nacrta grafikon kretanja lastinog krila dok leti, a
onda da sintetizuje taj grafikon. Na taj nain e dobiti jednu notu, koja bi bila dobar poetak, a
trebae mu manje od jednog vikenda da to zavri.
Samo to, naravno, nema slobodan vikend za to, jer najpre mora nekako da rei Himnu verzije 2
tokom sledee godine, ili sledeih meseci, kako bi to rekao Gordon, to je nepovratno dovelo
Riarda do tree stvari zbog koje se tresao.
Apsolutno nije bilo naina da uzme slobodne dane tog ili sledeeg vikenda, da bi ispunio ono to
je obeao Suzaninoj telefonskoj sekretarici. A to e mu, ako ovaj debakl od veeri to ve nije uinio,
zasigurno smrsiti konce.
udna misao pala mu je na pamet.
Prilino ga je iznenadila, ali zapravo mu se inilo kao da u njoj nema nieg spornog.
TRINAESTO POGLAVLJE
Dvogled je besciljno skenirao londonsko nono nebo radoznalo je njukao. Baci pogled ovamo,
pa onamo, isto da vidi ta ima novo, moda se nae neto interesantno, neto korisno.
Dvogled se zaustavio na pozadini jedne kue, privuen jedva primetnim pokretom. To je jedna od
onih kasnoviktorijanskih vila, sada verovatno pretvorena u stanove. Mnogo crnih gvozdenih oluka.
Zelene gumene kante za ubre. Ali mrana. Ne, nije nita.
Dvogled se upravo kretao dalje kada se jo jedan pokreti uhvatio u meseinu. Dvogled je blago
podesio fokus, pokuao da pronae detalj, ivicu, mali kontrast u mraku. Magla se sada podigla i tama
je blistala. Podesio je fokus jo malo, malice.
Eto ga. Neto definitivno jeste. Samo to je sada malo vie, moda pola metra, moda metar.
Dvogled se smirio i opustio mirno, trai detalj, trai obris. Evo. Dvogled se opet smiruje naao je
svoju metu, izmeu simsa i oluka.
To je tamna prilika, pribijena uza zid, gleda dole, trai novi oslonac za nogu, gleda gore, trai
prozorsku dasku. Dvogled paljivo viri.
To je prilika visokog, mravog oveka. Odea mu odgovara zadatku, tamne pantalone, taman
demper, ali su mu pokreti kruti i neveti. Nervozan je. Interesantno. Dvogled eka i odmerava,
odmerava i procenjuje.
ovek je oigledno bedni amater. Pogledaj tu nesposobnost. Noge mu klize niz oluk, ruke ne mogu
da dosegnu dasku. Umalo pada. Zastaje da povrati dah. Na trenutak ponovo kree dole, ali izgleda
nalazi da mu je to jo tee.
Ponovo se baca ka dasci i ovog puta je dosee. Noga kree ka osloncu i umalo promauje oluk.
Moglo je da bude gadno, gadno nego ta.
Ali sada je mnogo lake, pa bolje napreduje. Prelazi na drugi oluk, stie do prozorske daske na
treem spratu, nakratko flertuje s propau dok muno puzi uz dasku, a onda opet pravi kardinalnu
greku i gleda dole. Malo se zanosi i vraa se nazad. Zaklanja oi rukom i viri unutra da proveri da li
je soba u mraku, pa onda poinje da otvara prozor.
Jedna od stvari koje razdvajaju amatere od profesionalaca je da se amater u tom trenutku seti da bi
bilo pametno da sledei put ponese neto ime bi razvalio prozor. Sreom po amatera, i stanar je
takoe amater, pa se prozor nevoljko otvara. Penja se s olakanjem vere unutra.
Trebalo bi ga zatvoriti, za njegovo dobro, misli dvogled. Ruka posee za telefonom. Kroz prozor
se na trenutak ukazuje lice i na trenutak ga dodiruje meseina, pa se vraa unutra da nastavi sa svojim
poslom.
Ruka zastaje lebdei iznad telefona na par trenutaka, dok dvogled stoji i odmerava, odmerava i
procenjuje. Ruka menja pravac i uzima mapu Londona.
Posle duge, studiozne pauze i jo malo paljivog dvogledanja, ruka ponovo posee za telefonom,
podie slualicu i okree broj.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Suzanin stan je mali, ali prostran, samo to je trik napeto je mudrovao Riard dok je palio svetlo
trik koji samo enama polazi za rukom.
Nije bio napet zbog te opservacije, naravno to je pomiljao i ranije, mnogo puta. Svaki put kad
bi se naao u njenom stanu, zapravo. Svaki put bi ga to iznenadilo, obino zato to je kod nje dolazio
pravo iz svog stana, koji je bio etiri puta vei, ali uasno pretrpan. I ovog puta doao je ravno iz
svog stana, samo to je razbio monotoniju i izabrao veoma ekscentrinu putanju, pa je zbog toga ta
njegova opservacija bila propraena neuobiajenom napetou.
Uprkos sveini noi on se znojio.
Pogledao je kroz prozor, okrenuo se i na prstima preao preko sobe ka mestu koje su na njihovom
stoiu zauzimali telefon i njegova sekretarica.
Nije bilo nikakvog smisla, rekao je sebi, da hoda na prstima. Suzan nije kod kue. Veoma ga je
interesovalo gde je u stvari upravo isto onoliko koliko je nju, rekao je sebi, na poetku te veeri
verovatno strano interesovalo gde je on.
Shvatio je da jo uvek hoda na prstima. Udario se po nogama da bi prestao s tim, ali je uprkos
svemu nastavio.
Veranje uz spoljni zid bilo je uasno.
Obrisao je elo rukavom svog najstarijeg i najusijanijeg dempera. Setio se jednog gadnog trenutka
kad mu je ceo ivot prosvirao pred oima, ali je bio toliko preokupiran padom da je propustio sve
najbolje delove. Najbolji delovi uglavnom su imali veze sa Suzan, shvatio je. S njom, ili s
kompjuterima. Nikada sa Suzan i sa kompjuterima to su u veinu sluajeva bili najgori momenti.
Zbog toga je sada ovde, rekao je sebi. inilo mu se kao da mu je potrebno uveravanje, pa je to sebi
ponovo rekao.
Pogledao je na sat. Jedanaest i etrdeset pet.
Palo mu je na pamet da bi mu bolje bilo da ode i opere svoje mokre i prljave ruke pre nego to
neto dotakne. Nije brinuo zbog policije, nego zbog Suzanine zastraujue kune pomonice. Ona e
znati ko je poinilac.
Otiao je u kupatilo, upalio svetlo, obrisao prekida i zagledao se u svoje prestraeno lice u
ogledalu jarko osvetljenom neonkama. Na trenutak je pomislio na treperavu, toplu svetlost svea na
Kolridovoj veeri, a te slike izvirale su iz zamagljene, daleke prolosti ranijeg dela veeri. Tada mu
se ivot inio lakim, bezbrinim. Vino, razgovor, prosti maioniarski trikovi. Zamislio je oblo,
bledo Sarino lice, oiju razrogaenih od uenja. Umio se.
Pomislio je:
...ej, tog se uvaj vilenjaka, jer ar mu oko, kosa laka!
Oeljao se. Setio se, takoe, i slika koje su visile visoko u tami iznad njihovih glava. Oprao je
zube. Tiho zujanje neonskog svetla vratilo ga je u sadanjost i iznenada se, zaprepaen i okiran
setio da je tu u ulozi provalnika.
Neto ga je nateralo da pogleda sebe direktno u lice u ogledalu, a onda je odmahnuo glavom,
pokuavi da razbistri sopstvene misli.
Kad li se Suzan vraa? To, naravno, zavisi od toga ta radi. Brzo je obrisao ruke i otiao do
telefonske sekretarice. Malo je petljao po dugmiima, a onda je njegova savest petljala po njemu.
Traka se premotavala, inilo se, itavu venost i shvatio je, podboden,da je te veeri Gordon morao
biti naroito nadahnut.
Zaboravio je, naravno, da e na sekretarici biti i drugih poruka, a ne samo njegova, a sluanje tuih
telefonskih poruka ekvivalentno je itanju tue pote.
Objasnio je sebi jo jednom da samo pokuava da popravi greku koju je napravio ranije, greku
koja bi mogla da prouzrokuje nepopravljivu tetu. Putae samo po malice, dok ne uje svoj glas.
To nee biti toliko loe, nee ak biti u stanju da razazna ta priaju.
Otpuhnuo je, zakrgutao zubima i pritisnuo PLEJ dugme tako grubo da ga je promaio i udario po
dugmetu za izbacivanje kasete. Vratio ju je unutra i paljivije pritisnuo PLEJ.
Bip.
O, Suzan, ao. Gordon je, rekla je sekretarica. Evo, na putu sam do vikendice. Sad je, hm.
Premotao je nekoliko sekundi. elim da saznam da li Riard radi. Mislim, stvarno Riard je
smrknuto stisnuo usne i ponovo ubo brzo premotavanje. Zaista je mrzeo injenicu to Gordon
pokuava da ga pritiska preko Suzan, to je ovaj, naravno, uvek najee poricao. Ako se ovakve
stvari stalno dogaaju, Riard zaista nije mogao da krivi Suzan to bi ponekad pobesnela zbog
njegovog posla.
Klik.
Podseti me da kaem Suzani, molim te, da mi nabavi jedan takav natpis, ali dovoljno nizak, da
zeevi mogu da ga vide.
ta? promrmljao je Riard sebi u bradu, a prst mu je na trenutak oklevao na dugmetu za
premotavanje. Imao je oseaj da je Gordon oajniki eleo da bude kao Hauard Hjuz, pa ako ni u
najluim snovima ne bude mogao da postane tako bogat, bar e se potruditi da bude isto toliko
ekscentrian. Predstava. Dirljiva predstava.
Suzani iz kancelarije, naravno. nastavio je Gordon telefonskoj sekretarici. Gde sam ono
stao? O, da. Riard i Himna verzije 2.00. Suzan, ta stvar mora biti beta-testirana za dve Riard
je ponovo nabo premotavanje, stisnutih usana.
stvar je u tome to postoji samo jedna osoba koja je zaista u poziciji da zna da li on zavrava
vaan posao ili samo sanjari, a ta osoba Ponovo je ljutito tresnuo dugme. Obeao je sebi da nee
sluati, i eto ti ga sad slua i besni zbog onog to uje. Stvarno bi trebalo da prestane s tim. Pa,
samo jo jednom.
Kada je ponovo pritisnuo PLEJ ula se samo muzika. udno. Ponovo je premotao i opet naleteo na
muziku. Zato bi neko zvao telefonom da puta muziku u telefonsku sekretaricu, pitao se?
Zazvonio je telefon. Zaustavio je traku i javio se, a onda samo to nije ispustio slualicu kao
elektrinu jegulju, shvativi ta je uradio. Jedva se usuujui da die, podigao ju je na uvo.
Prvo provalniko pravilo. rekao je glas: Nikada se ne javljaj na telefon ako si u sred posla.
Koga ti predstavlja, zaboga?
Riard se sledio. Bilo mu je potrebno par trenutaka da pronae gde je stavio svoj glas.
Ko je to? zahtevaoje konano apatom.
Drugo pravilo. nastavio je glas: Priprema. Ponesi potreban alat. Ponesi rukavice, pokuaj da
ima makar bledu ideju o tome ta si namerio, pre nego to pone da visi s prozorskih dasaka i
oluka u sred noi.
to.
Iznenada, ni ne primetivi ta radi, predomislio se. Brzinom munje izvadio je novu kasetu iz
maine, zamenio je onom koju je ukrao, pritisnuo dugme za premotavanje i bacio se na kau, gde je,
dve sekunde pre nego to su se otvorila vrata, pokuao da se namesti u nonalantnu i oaravajuu
pozu. Zavukao je levu ruku iza lea, to mu se iznenada uinilo zgodnim, jer e tu biti korisna.
Upravo je pokuavao da oblikuje svoje crte lica u izraz sastavljen od jednakih delova veselosti,
seksualne privlanosti i kajanja, kada su se otvorila vrata i kroz njih uao Majki Venton-Viks.
Sve je stalo.
Napolju je stao vetar. Sove su zastale u sred leta. Pa, moda jesu, a moda i nisu; u svakom
sluaju, centralno grejanje izabralo je taj momenat da se iskljui, najverovatnije nesposobno da se
izbori s paranormalnom hladnoom koja je odjednom uletela u sobu.
Majki Venton-Viks je veliki ovek tunog lica, poznat nekima kao Majki Sreda-Viks, zato to je
uvek obeavao da e zavriti posao do srede. Nosio je debelo odelo koje je bilo izvanredno
dizajnirano i saiveno kada ga je njegov otac, pokojni lord Magna, kupio pre etrdeset godina.
Majki Venton-Viks kotirao se veoma visoko na maloj, ali probranoj listi ljudi koje Riard
apsolutno nije podnosio.
Nije mogao da ga podnese zato to je smatrao apsolutno nepodnoljivim da neko ko je tako visoko
privilegovan toliko saaljeva sebe, jer smatra da svet, u stvari, uopte ne razume probleme
privilegovanih ljudi. Majki, s druge strane, nije podnosio Riarda iz prilino prostog razloga zato
to Riard nije podnosio njega i to nije krio.
Majkl je bacio spor i alostiv pogled na predsoblje kroz koje je ulazila Suzan. Stala je kad je
videla Riarda. Spustila je tanu, skinula al, otkopala kaput, skinula ga, dodala ga Majklu, otila do
Riarda i raspalila mu amarinu.
Ovo sam uvala za tebe cele veeri. rekla je izbezumljeno. I ne pokuavaj da se pretvara da
je to iza tvojih lea buket cvea koji si zaboravio da ponese. Taj tos si pokuao proli put.
Okrenula se i ukrueno se odmakla.
Ovog puta sam zaboravio bombonjeru. rekao je Riard smrknuto i ispruio svoju praznu ruku
ka njenim leima. Popeo sam se uz itav spoljni zid bez nje. Ba sam se oseao kao kreten kad sam
uao.
Nije smeno. rekla je Suzan. Odjurila je u kuhinju i tamo kao da je mlela kafu golim rukama.
Za nekog ko stalno izgleda tako uredno i slatko i krhko stvarno je imala paklenu narav.
Istina je. rekao je Riard, potpuno ignoriui Majkla. Skoro sam poginuo.
Nemam nameru ni da odreagujem na to. dobacila je Suzan iz kuhinje. Ako eli da neto
veliko i otro padne na tebe, zato ne doe ovde i bude duhovit?
Valjda je besmisleno da ti u ovoj fazi kaem da mi je ao. doviknuo je Riard.
Nego ta. rekla je Suzan, ponovo izjurivi iz kuhinje. Pogledala ga je strelovitim pogledom,
ak je i trupnula nogom o pod.
Stvarno, Riarde, rekla je prosto e rei da si opet zaboravio. Kako uopte bez blama
moe da sedi tu sa dve noge, dve ruke i glavom kao da si ljudsko bie? Takvog ponaanja stidela bi
se ak i epruveta puna amebne dizenterije. Kladim se da ak i najnia forma dizenterine amebe
ponekad dolazi da pokupi svoju devojku i povede je da obraduje stomak. Pa, nadam se da si se
grozno proveo.
Jesam. rekao je Riard Ne bi ti se dopalo. U kupatilu je bio konj, a zna kako ti mrzi takve
stvari.
O, Majkle, rekla je Suzan odseno ta samo stoji tu ko splasnuti puding. Hvala lepo na
veeri i koncertu, bio si veoma sladak i uivala sam sluajui o tvojim problemima celo vee, zato
to su osveavajue razliiti od mojih. Ali, mislim da bi najbolje bilo da pronaem tvoju knjigu i
izbacim te napolje. Sad moram ozbiljno da zvocam i skaem do plafona, a znam kako to uznemirava
tvoja osetljiva ula.
Uzela mu je svoj kaput iz ruku i okaila ga. Dok ga je drao, delovao je potpuno zaokupljen tom
dunou i savreno nesvestan svega oko sebe. Bez njega, delovao je malo izgubljeno i ogoljeno i bio
je prisiljen da se vrati u ivot. Uperio je svoje velike, teke oi ka Riardu.
Riarde, rekao je proitao sam, hm, tvoj lanak u u Dubini. O muzici i, hm
Fraktalni pejzai. rekao je Riard. Nije hteo da razgovara s Majklom, a kamoli da dozvoli da
ga uvue u priu o svom jadnom asopisu. Ili, bar, o svom bivem jadnom asopisu.
To je, precizno, bio aspekat razgovora u koji Riard nije eleo da bude uvuen.
Hm, da. Veoma interesantno, naravno. rekao je Majkl svojim svilenim, preoblim glasom.
Oblici planina i drvea i raznih stvari. Reciklirane alge .
Rekurzivni algoritmi.
Ah, da, naravno. Veoma interesantno. Ali tako pogreno, tako uasno pogreno. Za asopis,
mislim. To je ipak, napokon, umetnika revija. Ja nikada ne bih tako neto dozvolio, naravno.
Apsolutno ne. On e morati da padne. Morae. Nema nikakav oseaj i on je lopov.
On nije lopov, Sredo, to je apsolutno apsurdno. prasnuo je Riard, u trenutku navuen, uprkos
vrstoj odluci da to ne dozvoli. On nema nikakve veze s tvojim otputanjem. Za to je kriva tvoja
glupost, i ti
Otar udisaj.
Riarde, rekao je Majki svojim najmekim, najtiim glasom raspravljanje s njim liilo je na
upetljavanje u svilu padobrana mislim da ti ne razume koliko je vano
Majkle. rekla je Suzan, neno ali vrsto, irom otvarajui vrata. Majki Venton-Viks bledo je
klimnuo i kao da se izduvao.
Tvoja knjiga. dodala je Suzan, pruajui mu mali, postariji primerak knjige o crkvenoj
arhitekturi u Kentu. Uzeo ga je, mrmljavo se zahvalio, pogledao na trenutak oko sebe kao da je
iznenada shvatio neto prilino uvrnuto, a onda se sabrao, klimnuo u znak pozdrava i otiao.
Riardu se nije dopalo koliko je postao napet dok Majki nije otiao, i sada je odjednom bio u
stanju da se opusti. Oduvek je mrzeo tu slabu taku koju je Suzan imala za Majkla, bez obzira na to
to je pokuavala da je sakrije tako to je stalno bila uasno neprijatna prema njemu. Moda ba i
zbog toga.
Suzan, ta da ti kaem ? poeo je mlitavo.
Mogao bi, za poetak, da kae jao. ak mi ni to zadovoljstvo nisi priutio kad sam te udarila, a
mislila sam da je bilo jako. Boe, ovde je ledara. Zato je taj prozor irom otvoren?
Otila je i zatvorila ga.
Rekao sam ti. Tuda sam uao. rekao je Riard.
Ovo je zazvualo kao da eli da je natera da se okrene i iznenaeno ga pogleda.
Majki je obino govorio o svojoj majci kao o matoroj ratnoj sekiri, ali, ako ovek eli da bude fer,
onda bi je uporedio s jednom izvanredno izraenom, predivno balansiranom ratnom sekirom, s
elegantnim minimumom finih gravura, koje se zavravaju malo pre svetlucave ilet-otrice. Jedan
zamah takvim instrumentom i ne biste ni znali ta vas je dokailo, dok ne pokuate da pogledate na sat
i otkrijete da vam ruka vie nije tu.
Strpljivo je ekala ili se bar pravila strpljiva sve to vreme, prvo je bila odana supruga, pa
onda nena, ali stroga majka. Sad ju je neko da se pomognemo metaforama izvadio iz kanije i svi
su pojurili u zaklon.
Ukljuujui i Majkla.
Ona je bila vrstog uverenja da je Majki, koga je tiho oboavala, bio razmaen u najpotpunijem i
najgorem smislu te rei, i odluila je da, makar i u tako kasnoj fazi, to zaustavi.
Trebalo joj je manje od pet minuta da uvidi da on jednostavno izmilja cifre svakog meseca, i da
taj asopis gubi novac dok se Majki igra, sve vreme gomilajui ogromne raune za rukove, vonje
taksijem i plate osoblja, koje bi razigrano otpisivao na izmiljene poreze. Cela ta stvar se naprosto
gubila u gargantuovskim raunima Kue Magna.
Onda je pozvala Majkla u svoju kancelariju.
Tap ta ra ta ta.
Kako eli da razgovaram s tobom, rekla je kao sa svojim sinom, ili kao s urednikom
jednog od mojih asopisa? Nemam nita protiv bilo kog od ta dva pristupa.
Tvojih asopisa? Pa, ja sam tvoj sin, ali ne volim
Dobro. Majkle, htela bi da pogleda ove cifre, rekla je otro, predajui mu komad hartije.
One s leva pokazuju prihode i rashode Dubine, a one s desna su tvoje cifre. Da li tu primeuje
neto?
Mama, mogu da objasnim, ja
Dobro, rekla je neno ledi Magna veoma mi je drago zbog toga.
Uzela mu je list hartije. Sad. Da li ti ima neku ideju kako bi asopis trebalo voditi u
budunosti?
Da, naravno. Veoma dobre. Ja
Dobro. rekla je ledi Magna, s bljetavim osmehom. Pa, to je onda sasvim zadovoljavajue.
Da li eli da uje
Ne, to je u redu, duo. Samo sam srena to znam da ima ta da kae po tom pitanju, da bi se
sve raistilo. Sigurna sam da e novom vlasniku Dubine biti drago da te saslua.
ta? rekao je gromom pogoeni Majki Hoe da kae da stvarno prodaje Dubinu?
Ne. Hou da kaem da sam je ve prodala. Nisam mnogo dobila, na alost. Jednu funtu, plus
obeanje da e te zadrati kao urednika za tri sledea broja, a posle toga je odluka na njemu.
Majki je zurio iskolaenih oiju.
De, de, rekla je razumno njegova majka jedva da moemo da nastavimo u trenutnoj
postavci, zar ne? Ti si se uvek slagao s tvojim ocem da ovaj posao ne treba da ti bude samo
razbibriga. I poto ja imam velikih problema s verovanjem i odolevanjem tvojim priama, mislila
sam da bi bolje bilo da predam problem u ruke nekom s kim e imati objektivniji odnos. A sada,
imam jo jedan sastanak, Majkle.
Tako jednostavna, jednostavna greka, mislio je Majkl, kakvu bi bilo ko mogao da napravi, bilo
ko, ali posledice su bile katastrofalne. Smrt njegovog oca, njegov gubitak, uspon onog neopisivog
Rosa i njegovog grozno uspenog asopisa i
Tap tap tap.
Pogledao je u prozor, u svoj odraz, i u tamne senke bunja s druge strane. Ponovo je pogledao u
lampu. To je bio ba taj predmet, ba to mesto, a greka je bila tako jednostavna. Lako mogua, lako
predvidiva.
I odjednom se na njega spustila udna hladnoa, kao da se neto u njemu naprasno razreilo.
Tap tap tap.
Dubina je njegova. Trebalo je da bude uspena, u to je uloio ivot. Sad mu je ivot oduzet, a to
zahteva osvetu.
Tap tap tap krak.
Iznenadio je samog sebe kad je odjednom shvatio da je pesnicom razbio prozor i prilino gadno se
posekao.
PETNAESTO POGLAVLJE
Neki od manje prijatnih aspekata smrti poeli su da se prikradaju Gordonu Drumu dok je stajao
ispred svoje vikendice.
To je, po standardima mnogih, u stvari bila povelika kua, ali je on oduvek eleo vikendicu na selu
pa je, kad je konano dolo vreme da je mogao to sebi priutiti i otkrio da ima daleko vie novca
nego to je ikada verovao da bi se moglo desiti, kupio stari rektorat i nazvao ga vikendicom, bez
obzira na svih sedam spavaih soba i etiri hektara vlane kembridajrske zemlje. Time se ba nije
preterano umilio ljudima koji su imali samo vikendice, ali onda, da je Gordon Drum dozvolio da
njegova dela budu voena samo onim to bi ga uinilo popularnim, on ne bi bio Gordon Drum.
Naravno, vie i nije bio Gordon Drum. Sad je bio duh Gordona Druma.
U depu je drao duh kljueva Gordona Druma.
Ta spoznaja ga je na trenutak zaustavila. Ideja prolaenja kroz zidove ga je revoltirala. To je neto
to je iz sve snage pokuavao da izbegne cele noi. Umesto toga, da bi se samom sebi inio stvarnim
i opipljivim, muio se da uhvati i stegne svaki objekat koji bi dodirnuo. Ulaenje u kuu, njegovu
roenu kuu, na bilo koji drugi nain osim kroz ulazna vrata, kroz koja bi uetao posednikim
korakom, ispunjavalo ga je snanim oseanjem gubitka.
Poeleo je, dok je zurio u nju, da kua nije tako ekstreman primer viktorijanske gotike, i da se
meseina ne poigrava tako hladno na njenim uskim, picastim prozorima i strogim tornjevima. Kad ju
je kupio, alio se veoma nepromiljeno da, po tome kako izgleda, mora da je posednuta duhovima, ne
znajui da e jednog dana tako i biti, i da e je posedati on lino.
Od te ideje proela ga je jeza dok je tiho napredovao uz kolski prilaz, obrubljen lelujavim
obrisima tisovog drvea, mnogo starijeg i od samog rektorata. Uznemiravala ga je pomisao da bi se
neko drugi mogao plaiti dok hoda ovakvim prilazom po takvoj noi, prestravljen da bi mogao sresti
nekoga kao to je on.
Iza zida od tisovine stajala je mrana gromada stare crkve, koja se raspadala i koristila samo
ponekad, u rotaciji s ostalim crkvama u oblinjim selima, a koju je vodio vikar, uvek zajapuren zbog
vonje biciklom donde i potiten zbog onih koje bi u njoj zaticao. Iza zvonika crkve visilo je hladno
oko Meseca.
Jedva primetan pokret kao da je iznenada privukao njegovu panju, kao da se neko pomerio u
bunju blizu kue, ali to je, rekao je sebi, samo njegova mata, iscrpljena naporom stanja smrti. ta bi
ovde moglo biti dovoljno strano da njega uplai?
Nastavio je dalje, iza ugla rektorata, ka ulaznim vratima usaenim duboko pod sumornim tremom
zaraslim u brljan. Odjednom se uplaio, shvativi da iz kue dopire neko svetlo. Elektrino svetlo, a
i prigueni treptaj vatre.
To je bilo trenutak ili dva pre nego to se setio da je, naravno, bio oekivan te noi, mada svakako
ne u ovom obliku. G-a Benet, postarija kuepaziteljka, svratila je da razmesti krevet, upali vatru i
ostavi mu laku veeru.
Dok je prilazio, ljunak nije krckao pod njegovim koracima. Iako je znao da nee uspeti tamo, na
vratima, nije mogao a da ne ode prvo donde, da pokua da ih otvori, i tek posle toga, skriven senkama
trema, zatvori oi i dozvoli sebi da posramljeno klizne kroz njih. Priao je vratima i stao.
Bila su otvorena.
Samo par santimetara, ali otvorena. Njegov duh zaleprao je bojaljivim iznenaenjem. Kako
je mogue da su otvorena? G-a Benet oduvek je bila savesna u takvim stvarima. Stajao je tu
nesiguran na trenutak, a onda se s mukom priljubio uz vrata. Pod ono malo pritiska to je uspeo da
iscedi iz sebe, otvorila su se polako i nevoljko, a arke su zacvilele u znak protesta. Uao je unutra i
kliznuo niz kameni hodnik. iroke stepenice vodile su gore u tamu, ali su sva vrata koja vode dalje iz
hodnika bila zatvorena.
Najblia su vodila u salon, u kome je gorela vatra i iz koga se ula priguena jurnjava kolima iz
nekog kasno-nonog filma. Par minuta jalovo se borio sa sjajnim mesingom kvake, ali je na kraju bi
prinuen da prizna poniavajui poraz, pa se u napadu iznenadnog besa bacio pravo na vrata i
proleteo kroz njih.
Soba u kojoj se zatekao bila je slika i prilika prijatne domae topline. Snano se zateturao i nije
uspeo da se zaustavi pre nego to je proleteo kroz mali stoi s debelim sendviima i termosom vrele
kafe, kroz ogromnu mekanu fotelju, kroz vatru i vreli ciglani zid, pravo u mranu, hladnu trpezariju.
I vrata koja povezuju salon s trpezarijom bila su zatvorena. Gordon ih je utrnulo dodirnuo i onda
je, predavi se neminovnom, kliznuo pravo kroz njih, mirno, neno, po prvi put primeujui bogato
unutranje zrno drveta.
Udobnost sobe bila je previe za Gordona, koji je rastrojeno lutao kroz nju, nemiran,
dozvoljavajui da mu se topla, ivahna svetlost vatre poigrava kroz telo. Njega nije mogla zagrejati.
ta bi, pitao se, duhovi trebalo da rade celu no?
Seo je, nesiguran, i gledao televiziju. Trka kolima je, meutim, uskoro bila gotova i vie nije bilo
niega sem sivog snega i belog uma, koje nije bio u stanju da prekine.
Otkrio je da je isuvie potonuo u fotelju i pomeao sebe s njenim delovima dok se izvlaio i cimao
napolje. Pokuao je da se zabavlja stojei u sred stola, ali to je slabo doprinosilo podizanju
raspoloenja koje je iz oajanja nepovratno klizilo u propast.
Moda e moi da spava.
Moda.
Nije oseao ni umor, ni pospanost, ve samo samrtnu enju za zaboravom. Ponovo je proao kroz
zatvorena vrata u mrani hodnik, iz koga su iroke, teke stepenice vodile u velike, sumorne spavae
sobe na spratu.
Uz njih se, prazan, popeo.
Sve je to ni za ta, bio je ubeen. Ako ne moe da otvori vrata da ue u spavau sobu, onda ne
moe ni da spava na krevetu. Kliznuo je kroz vrata i legao na krevet, koji je sigurno bio hladan,
iako on to nije oseao. Mesec nije mogao da ga ostavi na miru i sijao je na njega dok je leao, irom
otvorenih oiju i prazan, nesposoban da se seti ta je san i kako se to radi.
Uas te praznine pritiskao ga je, uas beskrajnog, venog budnog leanja u etiri ujutro.
Nije imao gde da ode, niti ta da radi kad tamo stigne, niti je bilo ikoga koga bi probudio u to doba
noi, a da se isti apsolutno ne prestravi to ga vidi.
Najgori trenutak bio je kad je naleteo na Riarda na putu, a Riardovo lice se do beline sledilo u
oferajbni. Ponovo je ugledao njegovo lice i odraz blede figure do njega.
To je istreslo i poslednji traak topline, skriven duboko u njegovom umu, koji je ponavljao da je
sve ovo privremeni problem. Bilo je uasavajue tokom noi, ali e biti bolje ujutro, kad bude mogao
da vidi ljude i sredi stvari. Sad, kad je u svojoj glavi pronaao uspomenu na taj trenutak, vie nije
mogao da je se rei.
Video je Riarda i Riard je, sasvim sigurno, video njega.
Nee sve biti u redu.
Kad bi se oseao ovako loe, obino bi tokom noi silazio u kuhinju da vidi ta ima u friideru, pa
je otiao i sada. Bie veselije nego u onoj meseinom obasjanoj spavaoj sobi. Gluvarie u kuhinji
cele noi, odlazei doavola.
Kliznuo je niz a bogami i kroz gelender, produvao kroz kuhinjska vrata ne dvoumei se, a onda
je tokom narednih pet minuta posvetio svu svoju koncentraciju i energiju paljenju svetla.
Bilo je to pravo dostignue, koje je odluio je da proslavi uz pivo.
Posle par minuta ongliranja i isputanja konzervi Fostersa odustao je. Nije imao ni najmanju
ideju kako bi povukao prsten za otvaranje, a osim toga, sad se sve izmukalo i ta e da radi s
pivom, ak i ako uspe da ga otvori?
Nije imao telo u kome bi ga mogao drati. Zavitlao je konzervu daleko od sebe i ona se otkotrljala
pod kredenac.
Poeo je da primeuje neto na sebi, nain na koji mu sposobnost dranja stvari raste i bledi u
sporom ritmu, kao i njegova vidljivost.
Taj ritam bio je neujednaen, ili je moda u pitanju bilo to to su mu efekti povremeno izraeniji
nego obino. I to je, takoe, variralo u skladu s nekim sporim ritmom. Ba u tom trenutku inilo mu se
da mu je snaga u porastu.
U iznenadnom napadu aktivnosti, pokuao je da vidi koliko stvari u kuhinji moe da pokrene ili
nekako natera da rade.
Otvorio je sve visee elemente, izvukao fioke, razbacao escajg po podu. Uspeo je da na momenat
ukljui blender koji je rekao vrrrr, oborio je elektrini mlin za kafu, ne ukljuivi ga, ukljuio je
plin, ali nije mogao da ga upali, masakrirao je veknu hleba mesarskim noem. Pokuao je da nagura
komade hleba u usta, ali oni su prosto poispadali kroz njega na pod. Pojavio se mi, ali je zbrisao iz
prostorije, kao da ga je udarila struja.
Na kraju je prestao i seo za kuhinjski sto, emocionalno i fiziki utrnuo.
Kako li e, pitao se, ljudi reagovati na njegovu smrt?
Kome e biti najtee to ga nema?
Neko vreme e trajati ok, pa tuga, a onda e se navii, i on e postati bleda uspomena kada ljudi
nastave svoje ivote bez njega, mislei da je otiao gde god da se posle ide. Ta misao ispunila ga je
najledenijom stravom.
A on nije otiao. I dalje je tu.
Sedeo je okrenut ka kredencu koji nije uspeo da otvori zato to mu je ruica bila previe kruta, a to
ga je nerviralo. Nespretno se rvao s konzervom paradajza, pa je onda otiao do velikog kredenca i
napao njome ruicu. Vrata su se otvorila i napolje je ispao njegov sopstveni, krvlju obliveni le.
Gordon do tog trenutka nije shvatao da i duhovi mogu da se onesveste.
im je shvatio, predao se.
Probudio se nekoliko sati kasnije, kad je eksplodirao njegov poret na plin.
ESNAESTO POGLAVLJE
Riard se sledeeg jutra dva puta probudio.
Prvi put je pretpostavio da je pogreio i okrenuo se da nastavi jo nekoliko nemirnih minuta. Drugi
put je skoio ka oparen kada su mu se nametnuli dogaaji od prole noi.
Otiao je dole na mrzovoljni, nemirni doruak, tokom koga nita nije ilo kako treba. Zagoreo mu
je tost, prosuo je kafu, i shvatio da jue nije kupio marmeladu, iako je nameravao. Dok je gledao pred
sobom taj bedan pokuaj da se nahrani, pomislio je da bi bar mogao sebi da dozvoli vreme za jedan
fantastian obrok veeras, da se iskupi Suzani za proteklu no.
Ako bude uspeo da je ubedi da pristane.
Gordon je pre neki dan razvezao priu o nekom restoranu i preporuio mu da svrati. Gordon je bio
dobar s restoranima u svakom sluaju, u njima je provodio sasvim dovoljno vremena. Sedeo je i
kuckao zube olovkom nekoliko minuta, a onda je otiao u radnu sobu i izvadio telefonski imenik iz
gomile kompjuterskih asopisa.
Lesprit dEscalier.
Pozvao je restoran i pokuao da rezervie sto, ali kada je rekao za kada mu treba to kao da ih je
zabavilo.
O, no, msje, rekao je maitre d' ao mi je, ali to je nemogue. U ovom trenutku potrebno je
rezervisati bar tri nedelje unapred. Pardon, msje.
Riard se udio ideji da stvarno postoje ljudi koji znaju gde ele da idu tri nedelje unapred, pa se
zahvalio oveku i spustio slualicu. Pa, moda opet pica. Ta misao podsetila ga je na sastanak na
kome nije uspeo da se pojavi sino, pa je ponovo posegnuo za telefonskim imenikom.
Dentlmen
Dentls
Dentri.
Uopte nije bilo Dentlija. Ni jedno jedinog. Pronaao je druge imenike, osim onog od S do Z, koji
je kuna pomonica bacila iz samo njoj znanih razloga.
Definitivno nije bilo Sjelija, ni Dgentlija, ni Zentlija, niti iega ni izdaleka slinog. Pitao se ima li
Tjentlija, Tsentlija ili Tzentlija, pa je pokuao na 988, ali se nisu javljali. Sedeo je i kuckao zube
olovkom i gledao svoj kau kako se polako okree na ekranu kompjutera.
Ba je to udno, to je prolo samo nekoliko sati otkako se Reg raspitivao za Dirka, i to tako
detaljno.
Ako stvarno eli nekoga da nae, odakle da pone, ta prvo da uradi?
Pokuao je da pozove policiju, ali se ni oni nisu javljali. Pa, to je to. Uradio je sve to je mogao u
tom trenutku, sem unajmljivanja privatnog detektiva, a imao je i bolje ideje za traenje vremena i
para. Ponovo e naleteti na Dirka za nekih par godina.
Bilo mu je teko da poveruje u injenicu da stvarno ima takvih ljudi, privatnih detektiva.
Kakvi su to ljudi? Kako izgledaju, gde rade?
Kakvu kravatu bi nosio ako bi postao privatni detektiv? Verovatno bi to morala da bude upravo
onakva kravata kakvu ljudi oekuju da privatni detekiv nosi. Zamislite da mora da reite takav
blizu tavanice.
Do njega su doprli zvuci ljutitih glasova, a kada je krenuo uz stepenice uspeo je da razlui da zvuci
potiu od dve odvojene, ali uspaljene rasprave koje su se odvijale negde iznad njega.
Jedna se naglo prekinula ili bar pola nje kada se besni debeli ovek zaleteo niz stepenice
podiui kragnu na svom kaputu. Druga polovina rasprave nastavila je oluju iznerviranog francuskog,
visoko iznad njih. ovek se progurao pored Riarda, rekao Pritedi pare, drugar, to je totalna
glupost, i iezao u hladno jutro.
Druga svaa bila je priguenija. Kad je Riard stigao na prvi sprat, negde su se zalupila vrata i
tako i nju okonala. Pogledao je u najblia otvorena vrata.
Vodila su u malu kancelariju. Druga, unutranja vrata koja vode dalje iz te sobe bila su vrsto
zatvorena. Mlaana devojka obla lica, u jeftinom plavom kaputu, vadila je minku i kutiju papirnatih
marmamica iz fioke radnog stola i bacala ih u tanu.
Da li je ovo detektivska agencija? upitao je Riard bojaljivo.
Devojka je klimnula, ugrizavi se za usnu i oborivi pogled.
Da li je tu g. Dentli?
Moda, rekla je, zabacujui kosu koja je bila previe kovrdava da bi mogla da se zabaci kako
treba a onda, kad malo bolje razmislim, moda i nije. Nije moje da o tome govorim. Nije moj
posao da znam gde se on nalazi. Gde se on nalazi od sada je iskljuivo njegova stvar.
Izvukla je svoju poslednju boicu laka za nokte i pokuala da zalupi fioku. Debela knjiga koja je
uspravno stajala u fioci spreavala ju je u tome. Pokuala je ponovo, opet bez uspeha. Podigla je
knjigu, iupala aku strana i vratila je. Ovog puta se fioka lako zatvorila.
Da li ste vi njegova sekretarica? upitao je Riard.
Ja sam njegova biva sekretarica i nameravam da to i ostanem. rekla je odluno,
zakopavajui tanu. Ako on namerava da troi svoje pare na skupe mesingane ploe, umesto da
mene plati, onda neka ga. Ali ja to neu trpeti, ne, hvala lepo. Dobro za posao ma nemoj! Uredno
javljanje na telefon je dobro za posao, i volela bih da vidim kako e mu to odraditi njegova
mesingana ploa. Ako nemate nita protiv, ja bih da izjurim napolje, molim vas.
Riard se pomerio u stranu i ona je izjurila.
I srean ti put! zaurlao je glas iz unutranje kancelarije. Telefon je zazvonio i glas je odmah
odgovorio.
Da? rekao je glas iz kancelarije ispitivaki. Devojka se vratila po svoj al, ali tiho,da je bivi
ef ne bio uo. Onda je konano nestala.
Da, ovo je Holistika detektivska agencija Dirka Dentlija. Kako moemo da vam pomognemo?
Francuski tornado s gornjeg sprata se umirio. Spustila se neka napeta tiina.
Tamo unutra glas je rekao: Tako je, g-o Sanderlend, nezgodni razvodi su naa omiljena
specijalnost.
Pauza.
Da, hvala vam g-o Sanderlend, ali ne ba toliko nezgodni. Slualica je tresnula, da bi je skoro u
istom trenutku prodrmao novi poziv.
Riard se osvrnuo po maloj, sumornoj kancelariji. U njoj nije bilo nieg posebnog. Izanali
furnirani sto od iverice, stari sivi orman za registratore i tamno-zelena kanta za otpatke. Na zidu je
bio poster grupe Djuran Djuran na kome je neko debelim crvenim markerom napisao: Molim vas,
skinite ovo.
Ispod toga je druga ruka napisala: Ne.
Ispod toga je prva ruka dodala: Insistiram da ovo skinete.
Ispod je druga ruka navrljala: Neu!
Ispod toga Otputeni ste.
Ispod toga Dobro.
I na tome se izgleda stvar smirila.
Riard zakuca na vrata unutranje kancelarije, ali mu niko ne odgovori. Umesto toga glas je
nastavio: Veoma mi je drago to to pitate, g-o Rolinson. Termin holistiki ima veze s mojim
ubeenjem da se mi ovde bavimo fundamentalnom povezanou svih stvari. Ne bavim se takvim
sitnicama kao to su prah za otiske prstiju, komadii konia iz depova, koji navodno mnogo govore,
i besmislenim otiscima stopala. Ja smatram da se reenje svakog problema moe prepoznati u emi i
mrei celine. Veze izmeu uzroka i posledica esto su mnogo finije i kompleksnije nego to to mi, s
naim grubim i gotovanskim razumevanjem fizikog sveta, moemo prirodno da pretpostavimo, g-o
Rolinson.
Evo jednog primera. Ako odete kod akupunkturi ste zbog zubobolje on e, umesto u zub, zabiti
iglu u vau butinu. Da li znate zbog ega e to uiniti, g-o Rolinson?
Ne, ne znam ni ja, g-o Rolinson, ali mi to moemo otkriti. Bilo mi je zadovoljstvo g-o
Rolinson, dovienja.
Drugi telefon zazvonio je kad je zavren ovaj razgovor.
Riard je video da se vrata otvaraju i pogledao je unutra.
To je bio isti onaj Svlad, ili Dirk Sjeli. Bio je malo otvoreniji u struku, malo mlohaviji i crveniji
oko oiju i vrata, ali ipak, u sutini isti lik koji je pre osam godina uao na zadnje sedite marice
kembridajrske policijske stanice, s mranim osmehom na licu.
Nosio je debelo, staro, svetlo-smee odelo, koje kao da je preivelo mnoge ekspedicije krenja
gustih, trnovitih ibljaka u nekim dalekim, boljim vremenima, crvenu kariranu koulju, koja je
izbledela taman toliko da se slae s odelom, i zelenu prugastu kravatu koja je bila u svai s ovim
potonjima. Nosio je i debele naoari u metalnom ramu koje su, verovatno, bar delimino bile
odgovorne za njegov stil odevanja.
O g-o Blathol, ushien sam to ste se javili. govorio je. Pao sam u oajanje kad sam uo
da je g-ica Tidls preminula. To su stvarno stravine vesti. A ipak, ipak Da li smemo da
dozvolimo crnom oaju da prigui i sakrije od nas ono jasnije svetlo kroz koje vaa blagoslovena
maca sada zauvek hoda?
Mislim da ne. Oslunite. Mislim da ak i sada mogu da ujem kako g-ica Tidls mjaue.
Zove vas, g-o Blathol. Kae da je zadovoljna, da je nala mir. Kae da e biti jo mirnija kada vi
budete platili neki raun. Da li vas to na neto podsea, g-o Blathol? Kad malo bolje razmislim, i ja
sam vam poslao jedan pre tri meseca. Pitam se da li to, u stvari, uznemirava njen veni mir?
Dirk je pozvao Riarda brzim mahanjem, a onda mu pokretom pokazao da mu doda zguvanu kutiju
francuskih cigareta, koja mu je bila tik van domaaja.
Nedelja uvee, onda, g-o Blathol, nedelja uvee u osam i trideset. Znate adresu. Da, siguran sam
da e se g-ica Tidls pojaviti, kao i vaa ekovna knjiica. Vidimo se, g-o Blathol, tada.
Kad se otresao g-e Blathol, telefon je ponovo zazvonio. Zgrabioga je, palei zguvanu cigaretu u
isto vreme.
O, g-a Soskind, rekao je moj najstariji i mogu rei, najcenjeniji klijent. Dobar vam dan, go Soskind, dobar dan. Na alost, nema ni traga od vaeg mladog Roderika, bojim se, ali se potraga
intenzivira sada kada se, ubeen sam, kree ka svojim zavrnim fazama, i radujem se to je sada
pitanje dana kada e se va mali nestako napokon nai u vaem zagrljaju i slatko mjaukati; o, da,
raun, pitao sam se da li ste ga primili?
Dirkova zguvana kutija cigareta je, ispostavilo se, bila isuvie zguvana za puenje, pa je okaio
telefon na rame i potraio po depu jo jednu, ali uzalud.
Isprevrtao je ceo radni sto u potrazi za olovkom, pa je onda napisao poruku i dodao je Riardu.
Da, g-o Soskind, ubeivao je telefon sluam vas irom otvorenih uiju.
Na ceduljici je pisalo: Kai sekretarici da kupi cigarete.
Da, nastavio je Dirk u telefon, ali, kao to sam se tokom naeg sedmogodinjeg poznanstva
trudio da vam objasnim, g-o Soskind, priklonio sam se kvantno-mehanikom pristupu ovoj stvari.
Moja teorija je da vaa maka nije izgubljena, ve da se njen talasni grafikon privremeno
dezintegrisao, i sada mora da se vrati u prvobitno stanje. redinger. Plank. I tako dalje.
Riard je dopisao dodatak: Ti nema sekretaricu. i gurnuo ceduljicu ka Dirku.
Dirk je razmiljao o ovome nekoliko trenutaka, pa napisao: Doavola. na papiru i gurnuo ga ka
Riardu.
I da li ga mi sada, u jeseni njegovog ivota, moemo prepustiti sudbini? Ovo je sigurno trenutak
kada mu je najvie potrebno da nastavimo s istragom. Ovo je doba kada moramo da nastavimo s
udvostruenim naporom, g-o Soskind, i uz vau dozvolu, imam nameru da upravo to i uradim.
Zamislite, g-o Soskind, kako bi mu na oi izali ako ne uradimo ovu prostu stvar za njega.
Riard se igrao porukom, slegnuo ramenima, napisao: Idem ja da ih kupim. i dodao mu je jo
jednom.
Dirk je odmahnuo glavom u znak odbijanja, pa je napisao: Ne dolazi u obzir, ba lepo od tebe.
im je Riard ovo proitao Dirk je ponovo uzeo papir i dopisao: Uzmi novac od sekretarice.
Riard je zamiljeno pogledao papir, uzeo olovku i udario debelu taku pored mesta na kome je
prethodno napisao: Ti nema sekretaricu. Gurnuo je ponovo papir preko stola do Dirka, koji jedva
da ga je pogledao i stavio taku pored Ne dolazi u obzir, ba lepo od tebe.
Pa, moda, nastavio je Dirk gospoi Soskind moda bi mogli malo da proemo preko
taaka na raunu koje su vam teke za razumevanje.
Riard je izaao napolje.
Stravi niz stepenice proao je pored mladog entuzijaste u teksas jakni koji je, pun iekivanja,
urio uz stepenice.
Valja li neto, drue? upitao je Riarda.
Fantastino, promrmlja Riard apsolutno fantastino.
Pronaao je oblinju novinarnicu i pokupio par kutija Disque Bleu za Dirka i novi broj PC
Worlda, sa slikom Gordona Druma na naslovnoj strani.
Ba teta za njega, zar ne? rekao je prodavac novina.
ta? O, aaa da. rekao je Riard. Istu stvar je esto i sam pomiljao, ali ga je iznenadilo da
su njegova oseanja imala tako irok odjek. Pokupio je i Gardijan, platio i otiao.
Kad se Riard vratio Dirk je i dalje razgovarao s nogama podignutim na sto i bilo je jasnoda je
zaao u pregovore.
Da, trokovi na Bahamima bili su, pa, troadijski, g-o Soskind, to je u samoj prirodi trokova,
da vas bacaju u troak. Otud i ime.
Uzeo je iznuene kutije cigareta, naoko se razoarao to ih je samo dve, ali je letimino podigao
obrve ka Riardu, u znak priznanja za odraenu uslugu i onda mu mahnuo da sedne.
Zvuci svae, delimino na francuskom, doprli su sa sprata iznad.
Naravno da u vam ponovo objasniti zbog ega je put na Bahame bio od takvog vitalnog znaaja.
rekao je Dirk Dentli smirujuim glasom Sa izuzetnim zadovoljstvom. Kao to znate, g-o
Soskind, ja verujem u fundamentalnu povezanost svih stvari. Tako sam konstruisao i triangulirao
vektore povezanosti svih stvari i uao joj u trag na bermudskoj plai, koju sam stoga obavezno morao
da poseujem s vremena na vreme, sve u slubi ove istrage. Voleo bih da to nije bio sluaj, jer sam,
na alost, alergian i na Sunce i na rum-pun, ali napokon, svi mi moramo da nosimo svoje krstove,
zar ne, g-o Soskind?
Iz telefona se ulo glasno blebetanje.
Rastuujete me, g-o Soskind. Voleo bih da mogu od srca da vam kaem da va skepticizam
nalazim zadovoljavajuim i okrepljujuim, ali uz najbolju volju na svetu, ne mogu. To me iscrpljuje,
g-o Soskind, iscrpljuje. Mislim da ete na raunu nai stavku u vezi s tim. Samo trenutak.
Podigao je tanku kopiju rauna koja je bila na stolu pred njim.
Otkrivanje i triangulacija vektora povezanosti svih stvari, sto pedeset funti. O tome smo ve
razgovarali.
Ulaenje u trag vidi gore na bermudskoj plai, trokovi puta i smetaja. Bednih hiljadu
petsto. Smetaj je, naravno, bio izuzetno skroman.
A, da evo nas: Suoavanje sa iscrpljujuim skepticizmom klijenta, pie trista dvadeset sedam i
po funti.
Verovatno te stavke ne bi bilo, draga moja g-o Soskind, da takve prilike nisu toliko este.
Neverovanje u moje metode samo mi oteava posao, g-o Soskind, i stoga cena skae.
Tamo gore, zvuci svae su svakim trenutkom postajali sve uniji. Francuski glas balansirao je na
ivici histerije.
Ja razumem, g-o Soskind, nastavio je Dirk da je cena ove istrage pomalo odlutala od
prvobitne procene, ali siguran sam da ete vi, za uzvrat, razumeti i ceniti da posao koji traje sedam
godina oigledno mora da je tei nego onaj koji se da zavritiza jedno popodne, te stoga mora biti i
naplaen po vioj tarifi. Ja sam prinuen da stalno revidiram svoju procenu teine zadatka u svetlu
teine svih dogaaja do sada.
Blebetanje iz telefona sada je postalo besno.
Draga moja g-o Soskind ili, ako dozvolite Dojs? U redu, onda. Draga moja g-o Soskind,
dozvolite mi da vam neto kaem. Ne zabrinjavajte se zbog ovog rauna, ne dajte da vas on uzbuuje
i nervira. Ne dozvolite, preklinjem vas, da on postane izvor vaih briga. Stegnite zube i platite ga.
Spustio je noge sa stola i nagnuo se napred, ka stolu, neumitno pribliavajui slualicu kuitu
telefona.
Kao i obino, bilo mi je najvee zadovoljstvo, g-o Soskind. Dovienja, za sada.
Konano je spustio slualicu, ponovo je podigao i na neko vreme je zavitlao u kantu za otpatke.
Moj dragi Riarde Mek Dafe! rekao je, vadei veliku, plitku kutiju ispod stola i gurajui je
preko stola ka njemu. Tvoja pica.
Riard je zurio u njega sa zaprepaenjem.
Ahm, ne hvala, rekao je dorukovao sam. Molim te, pojedi je ti.
Dirk je slegnuo ramenima. Rekao sam da e svratiti i platiti je tokom vikenda. rekao je.
Dobrodoao u moju kancelariju.
Mahnuo je rukom neodreeno po otrcanoj sobi.
Svetlo radi, rekao je, pokazavi na prozor gravitacija radi. rekao je bacivi olovku na
pod. to se ostalog tie, moramo rizikovati.
Riard je proistio grlo. ta je, rekao je ovo?
ta je ta?
Ovo. uzviknuo je Riard. Sve ovo. ini mi se da si ti vlasnik Holistike detektivske
agencije, a ja ne znam ak ni ta to znai.
Ja pruam usluge jedinstvene u svetu. rekao je Dirk. Termin holistiki odnosi se na moje
ubeenje u fundamentalnu isprepletenost svih
Da, to sam uo malopre. rekao je Riard. Moram da kaem da to meni pomalo zvui kao
dobar izgovor za eksploatisanje lakovernih starijih gospoa.
Eksploatisanje? upitao je Dirk. Pa, pretpostavljam da bi to bilo tano ako bi mi one
ponekad neto i platile, ali uveravam te, dragi moj Riarde, da nema ni najmanje opasnosti od toga.
Ja ivim od onoga to je poznato pod imenom nada. Nadam se fascinantnim i profitabilnim
sluajevima, moja sekretarica se nada da u joj platiti, njen stanodavac se nada da e mu ona platiti
stanarinu, elektrodistribucija se nada da e joj stanodavac platiti raun, i tako dalje. Nalazim da je to
neverovatno optimistiki nain ivljenja.
U meuvremenu dajem razloga armatnim i bleskastim starijim damama da zbog neega budu
sreno besne i bukvalno im garantujem slobodu njihovih maaka. Da li imam, pita ti a ja
postavljam pitanje umesto tebe, jer zna kako mrzim kad me prekidaju i jedan jedini sluaj koji
okupira i najmanji deli mog intelekta, koji je, nisam ti ja potreban da to kaem, udesan? Ne. Ali, da
li ja oajavam? Da li sam sumoran? Da. Bio sam. Do, rekao je dananjeg dana.
O, pa ba mi je milo rekao je Riard ali kakve su sve ono gluposti o makama i kvantnoj
mehanici?
Dirk je s uzdahom otklopio picu jednim pokretom dobro izvebanih prstiju. Posmatrao je hladnu
okruglu stvar s tugom u oima i onda otkinuo pare. Komadii unke i inuna rasuli su se po stolu.
Siguran sam, Riarde, rekao je da ti je poznata teorija redingerove make. i strpao vei
deo pareta u usta.
Naravno. rekao je Riard. Pa, otprilike.
Kai, ta je to? rekao je Dirk punih usta.
Riard se nelagodno promekoljio u stolici. To je ilustracija, rekao je naela da se na
kvantnom nivou svi dogaaji upravljaju prema verovatnoama
Na kvantnom nivou, a to znai i na svim drugim nivoima. ubacio se Dirk. Iako je na svim
nivoima viim od kvantnog kumulativni efekat tih verovatnoa, pri normalnom sledu dogaaja,
nerazaznatljiv od efekta vrstih i brzih zakona fizike. Nastavi.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Elektrini Monah vie nije imao pojma u ta bi trebalo da veruje.
Tokom proteklih nekoliko sati proao je kroz zbunjujui broj sistema verovanja, a da veina njih
nije uspela da mu obezbedi dugoronu duhovnu utehu koju je isprogramiran da trai.
Smuilo mu se. Iskreno. I bio je umoran. I obeshrabren.
Osim toga, nedostajao mu je njegov konj, i to ga je ba iznenadilo. Dosadno i priprosto stvorenje,
to je sigurno, jedva vredno preokupacije onoga iji je um sudbinom odreen da se zauvek bavi viim
stvarima, van domaaja razumevanja jednog obinog konja, ali, nedostajao mu je.
eleo je da sedi na njemu. Da ga potape. eleo je da osea kako ga ne razume.
Pitao se gde li je sad.
Neuteno je klatio nogama s grane drveta na kome je proveo no. Popeo se gore jurcajui za nekim
fantastinim snom, a onda je tu zaglavio i ostao do jutra.
ak i sada, po danu, nije bio siguran kako da sie. Na trenutak se opasno pribliio verovanju da
moe da leti, kad se brzopotezni protokol za proveru greaka umeao i rekao mu da ne bude tako
glupav.
Ali, to je bio problem.
Kakva god estoka vatra sudbine da ga je ponela, nadahnuta krilima nade, gore meu granama
drveta u sitnim nonim satima, ona ga nije snabdela uputstvom za vraanje dole, pre nego to ga je,
kao i mnotvo prethodnih plamenih nonih sudbina, pred jutro napustila.
I kad smo ve kod plamenih, estokih stvari, nedaleko odatle bila je jedna velika, estoka plamena
stvar, u ranim satima pred zoru.
Bila je, razmiljao je, u pravcu iz koga je i sam doao dok ga jenosio duboki duhovni poriv ka tom
neprikladno visokom, ali u svakom drugom pogledu sramotno obinom drvetu. eznuo je da sie i
oboava vatru, da se posveti veno njenom svetom sjaju, ali dok se beznadeno borio da nae put do
dole, kroz grane, stigli su vatrogasci i ugasili te boanske zrake, i tako je jo jedan kult odleteo kroz
prozor.
Sunce je izalo pre nekoliko sati, pa je sada verovao da mu se smuilo, iako je ispunio vreme
najvie to moe verujui u oblake, granice, u udan oblik leteih buba, a osim toga, bio je potpuno
uveren da je gladan.
Poeleo je da je sproveo mere predostronosti uzimanjem hrane iz stanita koje je posetio prole
noi, do koga je nosio svoj sveti teret za sahranjivanje u svetom kredencu, ali otiao je u aru bele
strasti, verujui da su tako svakodnevne stvari kao to je hrana nevane, da e mu ih pruiti drvo.
Pa, pruilo mu je.
Pruilo je granice.
Monasi ne jedu granice.
U stvari, sad kad malo bolje razmisli, oseao se pomalo neprijatno zbog nekih stvari u koje je
sino verovao i nalazio je da su neki od rezultata pomalo zbunjujui. Sasvim jasno mu je bilo
naloeno da ode da se ispuca, i on je osetio snaan nagon da poslua, ali moda je ipak pogreio,
moda je prenaglio sprovodei upustva na jeziku koji je nauio tek pre dva minuta. Svakako je
reakcija osobe u koju je ispucao oba burenceta puke bila pomalo ekstremna.
U njegovom svetu, kada se ljudi tako u nekog ispucaju, taj se ipak sledee nedelje vrati u novoj
epizodi, ali nije bio siguran da li e to biti sluaj i sa ovom osobom.
Nalet vetra dunuo je kroz kronju, koja se razmetljivo zaljuljala. Spustio se malo nie. Prvi deo je
bio relativno lak, jer su grane bile blizu. Onaj poslednji, najnii deo inio mu se kao nepremostiva
prepreka strmi pad, koji bi u njemu prouzrokovao ozbiljna unutranja oteenja ili prelome, pa bi
posledino mogao da pone verovati u neke ekstremno udne stvari.
Iznenada, panju mu privue zvuk glasova tamo, na udaljenom kraju polja. Pored puta se zaustavio
kamion. Na trenutak ga je paljivo osmotrio, ali nije mogao da pronae nita posebno u ta bi mogao
da veruje, pa se vratio svojoj introspekciji.
Sino se u njemu aktivirala jedna udna funkcija, priseao se, s kojom nije imao prethodnog
iskustva, ali je je oseao da bi to moglo biti ono to nazivaju kajanjem. Uopte mu nije bilo prijatno
kad bi se setio kako je osoba u koju je ispucao oba burenceta puke leala, pa iako je neposredno
posle toga otiao, morao je da se vrati da ponovo baci pogled. Na licu te osobe definitivno je bio
izraz koji kao da je ukazivao da tu neto ne valja, da se neto ne uklapa u uobiajeni razvoj stvari.
Monah je bio ozbiljno zabrinut da je dotinom gadno pokvario vee.
Ipak, razmiljao je, vano je da uvek radi ono za ta veruje da je ispravna stvar, to je najvanije.
Sledea stvar za koju je verovao da je ispravna bila je da tu osobu bar treba da prenese njenoj
kui, kad joj je ve tako gadno pokvario vee, i brza pretraga njenih depova ubrzo je urodila
plodom pronaao je adresu, mape i kljueve. Put je bio iscrpljujui, ali ga je odrala njegova vera.
Dole, sa polja, neoekivano je dolebdela re kupatilo.
Pogledao je jo jednom u kamion u na udaljenom kraju. Tamo je stajao ovek u tamno plavoj
uniformi, koji je neto objanjavao oveku u gruboj, radnikoj odei, koji kao da jebio pomalo
nezadovoljan zbog neega. Vetar je doneo rei dok ne pronaemo vlasnika i potpuno uvrnuto,
naravno. ovek u radnikoj odei je oigledno prihvatio situaciju, ali nije bio preterano srean zbog
toga.
Nekoliko trenutaka kasnije, iz zadnjeg dela kamiona izveden je konj, pravo u polje. Monah je
trepnuo. Njegova strujna kola zujala su od ushienja. Evo, konano neega u ta moe da veruje,
pravog uda, konane nagrade za njegovu predanu, mada pomalo promiskuitetnu posveenost.
Konj je hodao strpljivim, pomirljivim kasom. Odavno je navikao da bude tamo gde ga stave, ali je
po prvi put pomislio kako mu ovo i nije tako loe. Evo, pomislio je, jedne prijatne poljane. Evo
trave. Evo i ivice u koju moe da gleda. Bilo je dovoljno prostora po kome bi mogao malo i da
protri, ako mu doe. Ljudi su se odvezli i ostavili ga samog, a time je bio prezadovoljan. Malo je
proetao, a onda, isto zato to mu je tako dolo, opet je stao. Moe mu se.
Kakvo zadovoljstvo.
Polako je razgledao celo polje i onda odluio da isplanira jedan fini, oputajui dan. Kasnije e
malo prokaskati, mislio je, moda negde oko tri popodne. Posle toga e malo prilei, tamo na
istonoj strani polja, gde je trava gua. To mu se uinilo i kao prikladno mesto za veeru.
Ruak, naslaivao se dalje, moe da pojede dole na junom delu polja, kroz koji je proticao
potoi. Ruak pored potoia, za boga miloga! Ovo je pravi raj.
Takoe mu se izuzetno dopadala ideja da provede pola sada hodajui malo u levo, a onda malo u
desno, bez nekog odreenog razloga. Nije mogao da odlui da li da provede vreme izmeu dva i tri
maui repom ili razmiljajui o prolaznosti ivota.
Naravno, mogao bi pokuati i oboje u isto vreme, ako poeli, pa posle toga malo prokaskati. A
upravo je bio spazio i jedan deo ivice fantastian za posmatranje, tako da bi tu rado protraio
prijatnih par sati.
Dobro.
Odlian plan.
A najbolja stvar u vezi s njime bila je to to je konj sada, poto ga je skovao, mogao potpuno i
apsolutno da ga ignorie. Umesto toga, otiao je da oputeno odstoji pod jednim drvetom na polju.
Od gore, sa grana, Elektrini Monah skoio mu je na lea uz pokli koji je veoma liio na
Deronimo!.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Dirk Dentli je ukratko ponovo preleteo preko oiglednih injenica, dok se svet Riarda Mek Dafa
polako i tiho ruio u pomrinu. Ledeno more, za koje nije znao da postoji, ekalo ga je nekoliko
santimetara ispod njegovih stopala. Kada je Dirk zavrio, soba se po drugi put utiala, dok je Riard
zurio u njegovo lice.
Gde si sve to uo? konano je rekao.
Na radiju. rekao je Dirk, uz blago sleganje ramenima. Bar glavne stvari. Na svim je
vestima, naravno. Detalji? Pa, diskretno raspitivanje kod poznanika, tu i tamo. U Kembridajrskoj
policijskoj stanici poznajem par ljudi, iz razloga koji su ti verovatno poznati.
Ne znam ak ni da li da ti verujem, rekao je Riard tiho. Mogu li da telefoniram?
Dirk je ljubazno podigao slualicu iz kante za otpatke i dodao mu je. Riard je okrenuo Suzanin
broj.
Slualica je podignuta skoro istog trenutka i uplaeni glas rekao je: Halo?
Suzan, ovde Riard
Riarde! Gde si? Pobogu, gde si! Jesi li dobro?
Nemoj da joj kae gde si. rekao je Dirk.
Suzan, ta se dogodilo?
Zar ne
Neko mi je rekao da se neto desilo Gordonu, ali
Neto desilo ? Mrtav je, Riarde, ubijen je
Prekini vezu. rekao je Dirk.
Suzan, sluaj, ja
Prekini vezu. ponovio je Dirk, a onda se sagnuo do telefona i prekinuo je sam.
Policija je verovatno postavila traga na liniju. objasnio je. Podigao je slualicu i bacio je
nazad u kantu za otpatke.
Ali, ja moram da odem u policiju. uzviknuo je Riard.
Da ode u policiju?
ta drugo da radim? Moram da odem u policiju i kaem im da nisam ja.
Da im kae da nisi ti? rekao je Dirk, zaprepaen. Pa, siguran sam da e to srediti stvar.
teta to se dr Kripen toga nije setio. To bi mu utedelo mnogo muka.
Da, ali on je bio kriv!
Da, bar je tako izgledalo. I tako e, u ovom trenutku, izgledati i da si ti.
Ali, nisam ga ja ubio, pobogu!
Razgovara s osobom koja je provela neko vreme u zatvoru zbog neega to nije uradila, sea li
se? Rekao sam ti da su koincidencije udne i opasne stvari. Veruj mi, mnogo je bolje pronai dokaz
vrst kao elik da si nevin, nego oajavati u eliji u nadi da e ga policija koja ve misli da si kriv
pronai za tebe.
Ne mogu da razmiljam kako treba. rekao je Riard s tugom na elu. Samo stani na trenutak
bila otvorena.
Policajci su bili u njegovom stanu. U njegovom stanu! Fasolioplaki! inija boranije kuvane u
sosu od paradajza i povra!
Pokuao je da izvrne oi u stranu i pogleda preko ramena. Policajac ga je gledao. Naglo je vratio
pogled na jelovnik i pokuao da ispuni misli sitno mlevenim mesom, meanim s krompirom,
prezlama, crnim lukom i zainima, oblikovanim u male rolnice i prenim. Policajac mora da ga je
prepoznao i u ovom trenutku ve juri preko ulice da ga odvue u maricu, kao to su odvukli i Dirka
pre mnogo godina u Kembridu.
Obavio je ruke oko sebe, od oka, ali se nikakva ruka nije spustila na njegovo rame. Ponovo je
pogledao tamo iza, ali je policajac nehajno gledao u drugom pravcu. Vuna kio!
Bilo mu je sasvim jasno da njegovo ponaanje ne odslikava osobu koja ima nameru da se preda
policiji.
Pa ta drugo da radi?
Pokuavajui da hoda prirodno, na krut, trapav nain odlepio se od izloga, napeto odetao nekoliko
metara niz ulicu, pa ponovo mugnuo u Kemdenski prolaz, hodajui brzo i jedva diui. Gde bi
mogao da ode? Kod Suzan? Ne policija e ga i tamo ekati. U kancelariju na Primrouz Hilu? Ne
iz istog razloga. Kako li se to, pobogu, vrisnuo je u sebi, iznenada pretvorio u begunca?
Bio je insistirao, i pred sobom i pred Dirkom, da ne treba da bei od policije. Policija, rekao je u
sebi, kao to su ga nauili dok je bio mali, treba da pomogne i zatiti nevine. Ta misao ga je istog
trenutka naterala u beg, i samo to se nije sudario s ponosnim vlasnikom nove, rune, edvardijanske
lampe.
Izvinite. rekao je Izvinite. Zapanjilo ga je da iko eli takvu jednu stvar, i usporio je ritam
do hoda, osvrui se oko sebe otrim, progonjenim pogledom. Veoma poznati izlozi, puni starog,
uglancanog mesinga, starog, uglancanog drveta i slika japanskih riba, odjednom su mu se inili veoma
preteim i agresivnim.
Ko bi, pobogu, poeleo da ubije Gordona? Ta misao odjednom je poela da ga titi dok je skretao
ka ulici arlton. Sve to ga je do tada zanimalo bilo je da on nije.
Ali, ko jeste?
To je bila nova misao.
Mnogo ljudi ga ba nije volelo, ali ogromna je razlika izmeu nevoljenja moda ak i ozbiljnog
nevoljenja i pucanja u nekoga, davljenja nekoga, cimanja tog nekoga kroz njive i paljenja njegove
kue. To je bila razlika zbog koje je veina populacije ostajala iva iz dana u dan.
Da li je u pitanju samo kraa? Dirk je pomenuo da je neto falilo, ali onda nije ga ni pitao.
Dirk. Slika njegove apsurdne, ali udno naredbodavne figure, koja sedi kao velika aba krastaa,
bleji u svojoj kancelariji i namee se Riardu. Shvatio je da se vraa sopstvenim koracima tamo
odakle je i krenuo, pa je namerno skrenuo levo.
U tom pravcu bilo je ludilo.
Samo mu je potrebno malo prostora, trenutak da razmisli i sabere svoje misli.
Dobro pa kuda onda da krene? Zastao je na trenutak, okrenuo se, i onda ponovo zastao. Ideja
sarmi mu se iznenada uinila veoma privlanom i palo mu je na pamet da bi miran, hladan i sabran
pravac delovanja bio da jednostavno ue i poasti se. To bi pokazalo Usudu ko je pravi gazda.
A Usud se trudio da postigne upravo to isto. To jest, nije uao u grki restoran da jede sarme, ali to
nije ni bitno, jer je bilo jasno da on ovde vodi glavnu re. Riardovi koraci su ga neumoljivo vodili
natrag, kroz zavojite ulice, preko kanala.
Stao je, nakratko, pored prodavnice na uglu, pa pourio pored optinskih poseda, na teritoriju
preduzimaa, sve dok ponovo nije stajao ispred broja 33 u ulici Pekender. Skoro u isto vreme kad bi
Usud nalivao sebi poslednji uzo, brisao usta i pitao se da li mu je ostalo mesta i za baklave, Riard je
podigao pogled na crvenkastu viktorijansku zgradu, njene potamnele cigle i teke, pretee prozore.
Nalet vetra brisao je niz ulicu, a njemu se priljamio sitan deai.
Odjebi. zacvrkutao je deak, pa je zastao i pogledao ga jo jednom.
Ovaj, gosn, dodao je jel mogu da dobijem tvoju jaknu?
Ne. rekao je Riard.
Zato?
Ahm, pa zato to mi se svia. rekao je Riard.
Ne vidim zato bi, promrmljao je deak. Odjebi. Razdraeno je odvrljao niz ulicu,
utirajui kamenje na make.
Riard je ponovo uao u zgradu, popeo se nesigurno uz stepenice i jo jednom pogledao u
kancelariju.
Dirkova sekretarica sedela je za svojim stolom, sputene glave i prekrtenih ruku.
Nisam tu. rekla je.
Vidim. rekao je Riard.
Samo sam se vratila, rekla je, ne podiui pogled sa take na stolu u koju je ljutito zurila da
se uverim da je primetio da sam otila. Inae bi on jednostavno zaboravio.
Je l on tu? pitao je Riard.
Ko zna? Koga je briga? Bolje pitajte nekog ko radi za njega, poto ja ne radim.
Pusti ga unutra! odjeknuo je Dirkov glas.
Na trenutak je tiho besnela, ustala, otila do vrata njegove kancelarije, irom ih otvorila i rekla:
Pusti ga sam., opet zalupila vrata i vratila se za sto.
A kako bi bilo da ja sam sebe pustim? rekao je Riard.
Ne mogu ni da vas ujem, rekla je Dirkova biva sekretarica, odluno zurei u sto Otkud
vam ideja da mogu da vas ujem, kad uopte nisam tu?
Riard je smirujue mahnuo rukom (taj gest je odignorisan), proao pored nje i sam otvorio vrata
Dirkove kancelarije. Trgnuo se kad je zatekao sobu u polumraku. Prozor je bio zastrt roletnom, a Dirk
se zavalio u svojoj stolici, lica bizarno osvetljenog udnim aranmanom predmeta na stolu. Na
prednjoj strani stola bilo je staro svetlo za bicikl, naopako okrenuto i upereno u metronom, koji je
neno kuckao napred-nazad, sa srebrnom kaiicom uglaanom do visokog sjaja, privrenom za
njegov metalni pipak.
Riard je bacio nekoliko kutija ibica na sto.
Sedi, opusti se, i gledaj u kaiicu, rekao je Dirk ve se osea veoma pospano.
Jo jedna policijska kola su se uz vrisak konica zaustavila pred Riardovim stanom, iz njih je
izaao smrknuti ovek i zaleteo se do jednog od deurnih pozornika na vratima, turajui mu pod nos
identifikacionu karticu.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
To isto jutro zateklo je Majkla Venton-Viksa u pomalo neobinom raspoloenju.
Trebalo ga je poznavati prilino dobro da bi ste znali da je u nekom posebno neobinom
raspoloenju, jer ga je veina ljudi ionako smatrala pomalo neobinim. Malo ljudi ga je tako dobro
poznavalo. Njegova majka, moda, ali sada je meu njima bilo uspostavljeno stanje hladnog rata i
nisu razgovarali ve nedeljama.
Imao je i starijeg brata, Pitera, koji je neverovatno napredovao u marincima. Osim na pogrebu
njihovog oca, Majki nije video Pitera otkad se ovaj vratio s Foklanda, ovenan slavom,
unapreenjima i prezirom prema svom mlaem bratu.
Piter je bio oduevljen kada je njihova majka preuzela Magnu i u to ime poslao je Majklu
boinu estitku sa slikom svog puka. Njegovo najvee zadovoljstvo i dalje se sastojalo u skakanju
na glavu u blatnjavi jarak i pucanju iz mitraljeza bar jedan minut, i smatrao je da britanska izdavaka
i novinska industrija, ak i u svom trenutnom stanju metea, teko moe da mu prui pravi uitak, bar
ne dok se jo poneki Australijanac ne pojavi u toj brani.
Majkl je ustao veoma rano, posle noi pune hladne ratobornosti i nemirnih snova, koji su ga
uznemiravali i sada, na dnevnom svetlu kasnog jutra.
Snovi su mu bili ispunjeni poznatim oseanjem gubitka, usamljenosti, krivice i tako dalje, ali su
takoe imali veze i s neobjanjivo velikim koliinama blata. Teleskopskom snagom noi, blato i
samoa iz snomorice kao da su se razvukli do uasavajuih, nezamislivih vremenskih perioda, i
nestali su tek kad su se pojavila ljigava, gadna stvorenja s nogama, koja su ispuzala iz sluzavog mora.
To je ve bilo previe, pa se trgao iz sna, obliven hladnim znojem.
Iako mu je sve to s blatom delovalo udno, oseaji gubitka, usamljenosti i iznad svega
osujeenosti, potrebe da vrati vreme unazad i ispravi ono to je uinjeno, veoma lako su pronali
dom u njegovom duhu.
ak su mu i ljigava, gadna stvorenja s nogama delovala neobino poznato i kuckala su
razdraujue negde duboko u njegovom umu, dok je sebi pripremao zakasneli doruak, grejpfrut i
malo kineskog aja, neko vreme odmarao oi na kulturnim stranama Dejli Telegrafa, a potom,
prilino trapavo, promenio zavoje na posekotinama na svojoj ruci.
Poto je zavrio s ovim sitnim obavezama, bio je neodluan ta dalje da radi.
Bio je u stanju da posmatra dogaaje iz protekle noi s hladne distance koju nikada ne bi oekivao.
To je bilo u redu, bio je to pravi nain i sve je dobro uraeno. Ali nita nije reilo. Sve to je bilo
vano tek je trebalo uiniti.
ta sve! Smraio se zbog udnog naina na koji su mu misli lebdele i rastakale se.
Obino bi u ovo doba dana svraao do svog kluba. U svoje vreme, to je inio uz luksuzno
naslaivanje injenicom da bi u tom trenutku trebalo da radi mnotvo drugih stvari. Sad vie nije bilo
ta da se radi, zbog ega je vreme koje je provodio tamo, kao i bilo gde drugde, teko pritiskalo
njegova ramena.
Kad ode, radie isto to i uvek uivae u dinu i toniku uz malo lake konverzacije, a onda e
dozvoliti svojim oima da se neno odmaraju na stranicama literarnog dodataka Tajmsa, Opere,
Nju Jorkera, ili neeg drugog to bi se ve tamo nalo, mada nije bilo sumnjeda je ovih dana to
objanjavajui.
Mislim da ono najblie emu ljudska bia mogu prii u izraavanju naeg razumevanja tih
prirodnih kompleksnosti jeste muzika. Najapstraktnija od svih umetnosti, ona nema drugi znaaj
niti svrhu, sem da bude ono to jeste.
Svaki pojedini aspekat muzikog dela moe biti izraen brojevima. Od organizacije inova cele
simfonije, preko ema visine i ritma koje stvaraju melodija i harmonija, dinamike koja oblikuje
izvoenje, pa sve do samih nota, njihovih alikvota, naina na koji se one vremenom menjaju
ukratko, svih elemenata buke koji se izdvajaju iz zvuka jedne osobe koja duva u pikolo i druge,
koja udara u bubanj sve te stvari mogu biti izraene emama i ustrojstvima brojeva.
Iskustvo me ui da to vie ima unutranjih veza meu emama brojeva na razliitim nivoima
hijerarhije, koliko god da su one kompleksne i suptilne, to nam se muzika ini lepom i pa,
celovitijom.
U stvari, to su suptilnije i kompleksnije te veze, to su one udaljenije od domaaja svesti, to
vie u njima uiva instinktivni deo vaeg uma pod im podrazumevam onaj deo koji moe da
reava diferencijalne jednaine tako zapanjujue brzo da postavi ruku na pravo mesto da bi
uhvatila loptu u letu.
Muzika na bilo kom nivou kompleksnosti prolazi pored svesnog uma, u ruke vaeg linog
matematikog genija, koji se bakari u podsvesti i reaguje na sve unutranje kompleksnosti, veze i
srazmere, o kojima mi smatramo da nita ne znamo.
Neki se ljudi protive ovakvom vienju muzike, nije im jasno odakle potiu emocije ako se
muzika svede na puku matematiku. Ja bih rekao da one nikada i nisu bile van toga.
Stvari kojima se nae emocije mogu dotai oblik cveta ili grke ume, nain na koji raste
beba, nain na koji vam vetar miluje lice, nain na koji se pomeraju oblaci, njihov oblik, nain na
koji svetlost plee po vodi ili narcisi podrhtavaju na povetarcu, nain na koji voljena osoba
pomera glavu, nain na koji joj kosa prati taj pokret, krivina koju opie smiraj poslednjeg akorda
nekog muzikog dela sve se te stvari mogu opisati kompleksnim tokovima brojeva.
To nije uproavanje, u tome lei sva lepota.
Pitajte Njutna.
Pitajte Ajntajna.
Pitajte pesnika (Kitsa), koji je rekao da ono to imaginacija shvata kao lepotu mora biti
istina.
On bi verovatno isto tako rekao da ono to ruka hvata kao loptu mora biti istina, ali nije rekao
zato to je bio pesnik, i vie mu se dopadalo da zgubidani pod drveem uz bocu laudanuma i
svesku, nego da igra kriket ali, bilo bi to podjednako tano.
Ovo je podstaklo jednu misao negde u pozadini Majklovog seanja, ali nije mogao da je odmah
potpuno sagleda.
Jer, to je sutina veze izmeu naeg instinktivnog razumevanja oblika, obrazaca, pokreta,
svetlosti, s jedne strane i naih emocionalnih reakcija na njih, s druge.
Zbog toga ja verujem da mora da postoji oblik muzike sadran u prirodi, u prirodnim
predmetima, u emama prirodnih procesa. Muzika koja mora da je isto onoliko duboko
zadovoljavajua kao i bilo koja prirodna lepota jer i nae line najdublje emocije su, napokon,
DVADESETO POGLAVLJE
Roletna je poletela uvis uz otru buku i Riard je trepnuo.
Izgleda da si proveo jedno oaravajue vee, rekao je Dirk Dentli mada su, ini mi se,
njegovi najinteresantniji aspekti u celosti promakli tvojoj znatielji.
Vratio se u svoju stolicu i naslonio se unazad, sklapajui vrhove prstiju.
Molim te, rekao je nemoj me razoarati i rei Gde sam to ja?. Bie dovoljan jedan
letimian pogled.
Riard se lagano osvrnuo oko sebe, zabezeknut, i osetio kao da se neoekivano vratio s dugog
puteestvija na drugu planetu, gde su mir, svetlost i muzika trajali veno. Oseao se toliko oputenim
da se jedva trudio da die.
Drvena pritka na kraju roletne par puta je lupila o prozor, ali je osim toga bilo sasvim tiho.
Metronom se nije pomerao. Pogledao je na sat. Bilo je tek prolo jedan.
Bio si pod hipnozom neto manje od sata, rekao je Dirk tokom kog sam ja saznao mnoge
interesantne stvari, a neke druge su me sasvim zbunile i sada bih eleo da porazgovaram s tobom o
njima. Malo sveeg vazduha e te verovatno povratiti, pa predlaem da odemo u kratku etnju pored
kanala. Tamo te niko nee traiti. Denis!
Tiina.
Riardu mnoge stvari jo uvek nisu bile jasne i namrtio se na samog sebe. Kad mu se trenutak
kasnije povratilo seanje, oseao se kao da je u sobu odjednom umarirao slon i s trzajem se
uspravio u stolici.
Denis! zaurlao je Dirk ponovo. G-ice Pirs! Prokleta devojka.
Izvadio je telefonske slualice iz kante za otpatke i vratio ih na mesto. Stara i izanala akt-tana
stajala je pored radnog stola. Podigao ju je, uzeo svoj eir s poda i ustao, apsurdno ga naherivi na
glavi.
Hajde. rekao je, projurivi kroz vrata do mesta na kome je g-ica Denis Pirs sedela i ljutito
zurila u olovku. Hajdemo, da pobegnemo iz ove trule, paklene rupetine. Hajde da razmiljamo o
nezamislivom, da izvodimo neizvodljivo. Hajde da se pripremimo za hvatanje u kotac s
neizgovorenim, da vidimo da li ga na, kraju krajeva, ipak moemo izgovoriti. Sad, Denis
Zavei.
Dirk je slegao ramenima i s njenog stola podigao knjigu koju je maloas osakatila u pokuaju da
zatvori fioku. Prelistao ju je, mrtei se, a onda je s uzdahom vratio na mesto. Denis se vratila
onome to je oigledno radila nekoliko trenutaka ranije pisanju duge zabeleke olovkom.
Riard ju je sve vreme utke posmatrao, i dalje se oseajui tek napola prisutnim. Odmahnuo je
glavom.
Dirk mu je rekao: Dogaaji ti u ovom trenutku mogu liiti na zamreno klupko. A ipak, imamo
neke interesantne konce, koje sada moemo povui. Jer, od svih stvari o kojima si mi ispriao, samo
su dve zapravo fiziki nemogue.
Riard konano progovori. Nemogue? rekao je namrgoeno.
Da. rekao je Dirk Potpuno i apsolutno nemogue.
Nasmeio se.
Sreom, nastavio je doao si tano na pravo mesto s tvojim interesantnim problemom, jer
re nemogue ne postoji u mom reniku. U stvari, dodao je, mahnuvi ka zlostavljanoj knjizi
izgleda da nedostaje sve izmeu haringe i prostate. Hvala vam, g-ice Pirs, jo jednom ste mi
uinili zlatnu uslugu, za koju vam se zahvaljujem, i ak imam nameru, u sluaju uspenog okonanja
ovog poduhvata, da pokuam da vam za nju platim. U meuvremenu, imamo mnogo toga za
razmiljanje, pa ostavljam ovu kancelariju u vaim sposobnim rukama.
Zazvonio je telefon i Denis se javila.
Dobar dan, rekla je ovde Vejnrejtovo vono carstvo. G. Vejnrejt u ovom trenutku ne moe
da vam se javi, zato to je pomerio pameu i uobrazio da je krastavac. Hvala na pozivu.
Tresnula je slualicu. Podigla je pogled na vreme da vidi kako se vrata neno zatvaraju iza njenog
biveg poslodavca i njegovog oamuenog klijenta.
Nemogue? ponovio je Riard, iznenaen.
Sve u vezi s tim, insistirao je Dirk je potpuno i apsolutno, pa, da kaemo, neobjanjivo.
Nema potrebe da koristimo re nemogue da bismo opisali neto to se u stvarnosti dogodilo. Ali,
ne moemo ga objasniti niim nama poznatim.
Britkost vazduha du Grend Junion kanala uvukla se u Riardova ula i ponovo ih izotrila. Opet je
doao sebi i, mada je injenica Gordonove smrti nastavila da ga zaskae svakih nekoliko sekundi,
sada je bar mogao o tome da razmilja malo jasnije. Najudnije od svega je bilo je to to je, izgleda,
u ovom trenutku ta stvar bilaposlednja u Dirkovom umu. Umesto toga, Dirk je za preispitivanje birao
najtrivijalnije delove bizarnih incidenata od protekle noi.
Doger i biciklist koji su se susreli na putu istovremeno su doviknuli onom drugom da se skloni, i
za dlaku izbegli upadanje u blatnjave, sporotekue vode kanala. Paljivo ih je posmatrala veoma
sporokreua dama, koja je za sobom vukla jo sporijekreueg psa.
Na drugoj obali bila su neka stara skladita, zaputenog izgleda, s porazbijanim prozorima na
kojima su svetlucali ostaci stakla. Stari, istroeni lep izgubljeno je plutao. U njemu je, u ustajaloj
vodi, plivalo par boca od deterdenta. Preko najblieg mosta tutnjali su teki kamioni, tresui temelje
kua, isputajui naftne izduvne gasove u vazduh i zastraujui majku koja je pokuavala da pree put
s bebom u kolicima.
Dirk i Riad peaili su po periferiji junog Heknija, na dva kilometra od Dirkove kancelarije,
blie Islingtonu, gde su se, koliko je Dirku bilo poznato, nalazili najblii pojasevi za spasavanje.
Ali, to je bio samo maioniarski trik, pobogu. rekao je Riard. On to stalno radi. Stvar je u
vetim rukama. Izgleda nemogue, ali siguran sam da bi ti svaki maioniar rekao da je to lako, kad
naui kako se radi. Jednom sam u Njujorku na ulici video oveka kako
Znam ja kako se rade te stvari. rekao je Dirk, izvukavi iz nosa dve upaljene cigarete i veliku
glaziranu smokvu. Bacio je smokvu u vazduh, ali nekako se desilo da nigde nije sletela. Vete
ruke, pogreno usmeravanje panje, sugestija. Sve te stvari mogu da se naue ako ima vremena za
gubljenje. Izvinite, draga gospoo. rekao je postarijoj, sporokreuoj vlasnici psa kad su proli
pored nje. Sagnuo se ka psu i izvukao dugi niz dreavih zastavica iz njegove zadnjice. Mislim da
e se sada lake kretati. rekao je, ljubazno naherio eir ka njoj, i nastavio dalje.
Te stvari, rekao je izbezumljenom Riardu su lake. Testerenje ene na pola je lako.
Testerenje ene na pola i ponovno sastavljanje iste malo je manje lako, ali se vebanjem da postii.
naela kvantne mehanike do njihovih logikih ekstrema ne moe, ako je iskren, da ne prihvati. Ali,
takoe verujem da su neke stvari mnogopovezanije od ostalih. A kada dva naizgled nemogua
dogaaja i sled izuzetno udnih dogaaja zadese istu osobu, i kada ta osoba iznenada postane
osumnjiena za izuzetno udno ubistvo, onda mi se ini da treba da potraimo reenje u kariki koja
povezuje te dogaaje. Ta karika si ti, a i sam si se ponaao izuzetno udno i ekscentrino.
Nisam. rekao je Riard. Da, neke udne stvari su mi se dogodile, ali ja
Sino si primeen ja sam te primetio kako se pentra uz spoljni zid zgrade i provaljuje u stan
svoje devojke, Suzan Drum.
To je moda bilo neuobiajeno, rekao je Riard a moda ak i nije bilo ba preporuljivo.
Ali, bilo je savreno logino i racionalno. Samo sam eleo da ispravim greku koju sam uinio, koja
bi mi nanela tetu.
Dirk je na trenutak razmislio, pa je pomalo ubrzao korak.
Dakle, ono to si uradio bila je savreno razumna i normalna reakcija na problem s porukom koju
si ostavio na traci da, i to si mi rekao tokom nae male seanse neto to bi svako uinio da je bio
na tvom mestu?
Riard se namrtio, kao da ne razume oko ega se die cela ta panika. Ne kaem da bi to svako
uradio. rekao je Ja verovatno imam malo loginiji i bukvalniji um od ostalih ljudi, zato i mogu
da piem kompjuterski softver. To je bilo logino i bukvalno reenje problema.
Ne ini li ti se, moda, da je bilo malo nesrazmerno problemu?
Bilo mi je veoma vano da ne razoaram Suzan po ko zna koji put.
Tako da si potpuno i apsolutno zadovoljan svojim razlozima za ono to si uradio?
Da. insistirao je Riard ljutito.
Da li zna, rekao je Dirk ta mi je moja stara tetka, usedelica koja je ivela u Vinipegu,
stalno govorila?
Ne. rekao je Riard. Brzo je skinuo svu svoju odeu i skoio u kanal. Dirk je otrao do pojasa
za spasavanje do koga su upravo bili stigli, skinuo ga s nosaa i dobacio Riardu, koji se praakao na
sred kanala, delujui potpuno izgubljeno i dezorijentisano.
Uhvati se za ovo! doviknuo mu je Dirk Izvui u te na obalu!
U redu je! dobacio mu je Riard, ispljunuvi malo vode Znam da plivam.
Ne, ne zna! vikao je Dirk A sad se uhvati za to!
Riard je pokuao da zapliva ka obali, ali je ubrzo odustao, zaprepaen, i epao pojas za
spasavanje. Dirk je vukao konopac sve dok Riard nije dospeo do obale, a onda se sagnuo i pruio
mu ruku. Riard je izaao iz vode dahui i pljujui, okrenuo se i drhtei seo na ivicu, s rukama u
krilu.
Boe, al je gadno tamo dole! uzviknuo je i ponovo otpljunuo. Potpuno odvratno. Bljak! Pih.
Boe. Obino bolje plivam. Mora da me je uhvatio gr. Sva srea da smo bili tako blizu pojasa za
spasavanje. O, hvala. Ovo poslednje bila je reakcija na veliki pekir koji mu je Dirk pruio.
Brzo se istrljao, skoro imirglao pekirom, da bi sa sebe odstranio trokavu vodu iz kanala. Ustao
je i osvrnuo se naokolo.
Jel zna gde su mi pantalone?
Mladiu! rekla je starica sa psom, koja ih je upravo stigla. Stala je i gledala ih strogo,
rekao: Na Suzaninoj traci bila je poruka od Gordona. Zvao je iz kola. Traka je u mom stanu. Dirk,
odjednom me sve ovo strahovito plai.
est Mekintoa. Dirk je taman nameravao da je strpa u dep, kad mu je znatielju privukla slika
Riardovog kaua koja se lagano lelujala i obrtala na velikom ekranu Mekintoa, pa je seo za
tastaturu.
Neko vreme prouavao je program koji je Riard napravio, ali je ubrzo shvatio da je njegova
trenutna forma sasvim nejasna. Jedva da je ita shvatao. Konano je uspeo da odglavi kau i spusti ga
niz stepenice, ali je onda primetio da je morao da odlomi deo zida da bi mu to polo za rukom.
Odustao je iznervirano, gunajui.
Drugi kompjuter kog je pogledao pokazivao je ujednaeni grafikon sinusne funkcije. Oko ivica
ekrana bile su sliice ostalih grafikona koji se mogu izabrati i dodati glavnom, ili iskoristiti da ga na
neki nain modifikuju. Brzo je otkrio da to omoguuje konstruisanje veoma komplikovanih grafikona
iz sasvim jednostavnih, pa se time neko vreme igrao. Dodao je prostom sinusu jo jedan sinus, pa se
visina vrhova i dolina grafika duplirala. Onda je pomerio jedan grafik pola koraka unazad u odnosu
na drugi, pa su vrhovi i doline jednog jednostavno potrli vrhove i doline drugog, ostavljajui samo
istu ravnu liniju. Onda je malice promenio frekvencu jednog od sinusa.
Rezultat toga je bio da su se neke take du kombinovanog grafikona pojaale, a druge se potrle.
Dodajui trei sinus na drugaijoj frekvenci, dobio je kombinovani grafik u kome je bilo teko
pronai bilo kakav obrazac. Linija je igrala gore-dole, naizgled sasvim nasuminom putanjom, neko
vreme ostajui sasvim nisko, a onda bi iznenada poletala u visinu, kad bi se sva tri sinusa nakratko
usaglasila.
Dirk je pretpostavljao da usred ove arolike opreme mora da postoji sredstvo za prevoenje
grafika koji igra na ekranu Mekintoa u stvarni muziki ton, i potraio ga je kroz postojee menije u
programu. U jednom meniju pronaao je funkciju koja pretvara uzorak grafika u Emu.
Ovo ga je zbunilo. Pogledao je po sobi u potrazi za velikom pticom neletaicom, ali nije naao
nita slino. Ipak, aktivirao je proces, da bi potom otpratio kabl koji je vodio od poleine
Mekintoa, tamo iza stola, najpre po podu, pa iza ormana, pa pod tepih, dok ga konano nije
dopratio do utinice na velikoj, sivoj klavijaturi pod imenom Emulator II.
Ovo je, pretpostavljao je, mesto na koje je njegov eksperimentalni grafik stigao. Paljivo je
pritisnuo dirku.
Gadni zvuk vlanog prdea zaparao je iz zvunika tako glasno, da na trenutak nije uo rei Svlade
Sjeli!, koje su u istom tom trenutku pokuljale sa vrata.
***
Riard je sedeo u Dirkovoj kancelariji i bacao majune loptice od izguvanog papira u korpu za
otpatke, koja je ve bila prepuna telefona. Lomio je olovke. Svirao je najbolje delove sola Dindera
Bejkera na svojim kolenima.
Ukratko, besneo je.
Pokuavao je da na komadu Dirkovog papira za beleke zapie sve ega se mogao setiti od
dogaaja prethodne veeri, i koliko je mogao da prizove, tanog vremena kad se ta dogodilo. Bio je
zaprepaen teinom tog zadatka i slabou svog svesnog seanja u poreenju s nesvesnim, kao to
mu je Dirk i praktino demonstrirao.
Doavola s Dirkom. pomislio je. Poeleo je da razgovara sa Suzanom.
Dirk mu je rekao da to ni u kom sluaju ne sme da uradi, jer e telefonske linije biti ozvuene.
Doavola s Dirkom! iznenada je rekao i skoio na noge.
Vidi, Sjeli, ovo je jedna savreno obina, bezopasna istraga ubistva, i ne elim da mi je ti ubrlja.
Stoga se smatraj upozorenim. Ako vidim da je i jedan jedini dokaz odlebdeo u nepoznatom pravcu,
puknuu te tako jako da nee znati da li je sutra ili etvrtak. Sad se nosi napolje i usput mi daj
traku. Ispruio je ruku.
Dirk je trepnuo, iskreno iznenaen. Koju traku?
Gliks je uzdahnuo. Ti si pametan ovek, Sjeli, toliko ti priznajem, rekao je ali pravi istu
greku kao i ostali pametni ljudi misli da su svi drugi glupi. Ako se okrenem, imam za to razloga, a
razlog je da vidim ta e maznuti. Ne moram da tevidim kako manjava, treba samo da posle svega
pogledam ta fali. Nas obuavaju za to, zna. Imali smo po pola asa obuke iz Opservacija, utorkom
popodne. isto da se odmorimo od etiri asa Besmislene brutalnosti.
Dirk je sakrio ljutnju na samog sebe iza blagog osmeha. Upecao je traku u depu svog konog
kaputa i predao mu je.
Pusti je. rekao je Gliks Da vidimo ta to nisi eleo da ujemo.
Nije da nisam eleo da ujete. rekao je Dirk, slegnuvi ramenima. Samo sam hteo da ja
ujem prvi. Otiao je do police na kojoj je stajala Riardova haj-faj oprema i gurnuo traku u
kasetofon.
Pa, hoe li da mi malo objasni stvar?
To je traka, rekao je Dirk iz telefonske sekretarice Suzan Drum. Gordon Drum je izgleda
imao naviku da ostavlja duge..."
Da, znam sve o tome. A njegova sekretarica ujutro ide okolo i skuplja te brbljarije, sirotica. Pa,
verujem da na toj traci postoji poruka iz kola Gordona Druma od sino.
Aha. Okej. Pusti je.
Uz graciozni naklon Dirk pritisnu dugme.
O, Suzan, ao, Gordon je, zaulo s sa trake. Evo, na putu sam do vikendice..."
Vikendice! uzviknuo je Gliks sarkastino.
Sada je, hm, utorak uvee, 8:47. Magla na putu. Sluaj, ovog vikenda dolaze mi Amerikanci..."
Gliks je podigao obrve, pogledao na sat i ubeleio neto u svoje bloke.
I Dirk i policijski kapetan osetili su jezu kad je glas mrtvog oveka ispunio sobu.
pravo je udo to nisam negde mrtav u jarku, samo bi mi to falilo, zar ne, da ostavim svoje
slavne poslednje rei na neijoj telefonskoj sekretarici, nema razloga
Sluali su u napetoj tiini, dok je traka odmotavala poruku do kraja.
To je problem s genijima imaju jednu fantastinu ideju koja stvarno proe, a onda oekuju od
tebe da ih godinama izdrava, dok oni sede i izraunavaju topografije svojih pupkova. Izvini, moram
da stanem i zatvorim gepek kako treba. Samo trenutak.
Sledea stvar koja se ula bila je prigueni udarac slualice o suvozaevo sedite, a par sekundi
kasnije zvuk otvaranja vrata na kolima. U meuvremenu se moglo uti kako u pozadini ubori muzika
iz stereo-ureaja u automobilu.
Nekoliko sekundi kasnije zauo se udaljeni, prigueni, ali nepogreivo prepoznatljivi dupli odjek
puke.
Zaustavi traku. rekao je Gliks otro i bacio pogled na svoj sat. Tri minuta i dvadeset pet
sekundi je prolo otkad je rekao da je 8:47. Ponovo je pogledao u Dirka. Ostani tu. Ne mrdaj.
Nita ne pipaj. Zapamtio sam poloaj svakog molekula vazduha u ovoj sobi, tako da u znati ako
bude disao.
Nadmeno se okrenuo i otiao. Dok je silazio niz stepenice, Dirk ga je uo kako izgovara: Taket,
idi do kancelarije Drum Unapred Tehnologija i uzmi sve detalje u vezi s Drumovim telefonom iz
automobila, koji broj, koja mrea..." Glas je utihnuo negde na donjem spratu.
Dirk je brzo utiao ton na ureaju i nastavio da presluava traku.
Muzika se neko vreme nastavljala. Dirk je frustrirano tapkao prstima. Muzika se i dalje
nastavljala.
Na trenutak je pritisnuo dugme za brzo premotavanje. Opet muzika. Shvatio je da neto trai, ali da
ne zna ta. Ta misao ga je zaustavila u mestu.
Znao je da neto trai.
Sasvim definitivno ne zna ta je to.
Otkrie da ne zna tano zato radi ono to radi ga je u trenutku protreslo jezom i marcima.
Okrenuo se lagano, kao vrata od friidera.
Nije bilo nikog, bar nikog vidljivog. Ali, jeza koja se probijala kroz njegovu kou bila mu je dobro
poznata i gadila mu se vie od iega drugog.
Tihim, razjarenim apatom rekao je: Ako me uje, sluaj sad. Moj um je moje sredite i sve to
se u njemu dogaa moja je odgovornost. Drugi ljudi mogu da veruju u sve to ele, ali ja neu raditi
nita, ukoliko ne znam razlog zbog ega to radim. Ako neto eli, kai mi, ali se ne usuuj da dira u
moj um.
Drhtao je od dubokog, starog besa. Jeza se lagano i skoro patetino povukla s njega i kao da se
smestila u ugao sobe. Pokuao je da je prati svojim ulima, ali ga je u tome skoro istog asa omeo
iznenadni glas, koji kao da je dopro do njega iz ogromne daljine, na udaljenom huku vetra.
Bio je to upalj, uasnut, izbezumljen glas, nita vie od nejasnog apata, ali je bio tu, uo se, na
traci iz telefonske sekretarice.
ulo se: Suzan! Suzan, pomozi mi! Pomozi mi, tako ti boga. Suzan, ja sam mrtav
Dirk se okrenuo i zaustavio traku.
Izvini, rekao je tiho ali ja moram da brinem o dobrobiti svog klijenta.
Premotao je traku malo unazad, do mesta na kome se uo glas, smanjio ton na nulu i pritisnuo
dugme za presnimavanje. Pustio je traku da mota, briui glas i bilo ta to ga je moda pratilo. Ako
e vreme smrti Gordona Druma biti ustanovljeno pomou trake, Dirk nije eleo da se posle te take
na njoj pojave bilo kakvi kompromitujui podaci, pa makar i takvi koji bi potvrivali da je dotini
zaista mrtav.
U vazduhu blizu njega dogodila se jaka erupcija emocija. Talas neega poleteo je kroz sobu, tako
da je nametaj zadrhtao, a hartije zaleprale. Dirk je posmatrao mesto ka kome se talas kretao, policu
pored vrata, na kojoj je, iznenada je shvatio, stajala Riardova telefonska sekretarica. Maina je
poela da skakue na svom mestu, ali se umirila im joj se Dirk pribliio. Dirk je posegnuo za njom i
sporo i mirno pritisnuo dugme za ukljuivanje maine.
Nemir u vazduhu je onda proleteo nazad, kroz sobu, do Riardovog dugakog radnog stola na kome
su se u gomili papira i disketa gnezdila dva staromodna bakelitna telefona. Dirk je nagaao ta e se
dogoditi, ali se odluio da posmatra i da ne intervenie.
Jedna od slualica otkotrljala se s kuita. Dirk je mogao da uje signal. Onda je polako, s
oiglednim naporom, brojanik poeo da se okree. Okretao se u krug, neravnomerno, sve dalje i
dalje, sporije i sporije, a onda je iznenada poleteo unazad.
Na trenutak se nita nije dogaalo. Brojanik je ponovo poeo da se okree, ali se kretao jo
kilavije nego proli put.
Ponovo je kliznuo unazad.
Usledila je jo dua pauza, a onda se itav proces jo jednom ponovio.
Kad je brojanik po trei put kliznuo unazad, buknula je iznenadna eksplozija besa ceo telefon
poleteo je u vazduh i proleteo kroz sobu. Slualica se usput obmotala oko lampe i oborila je s
treskom i lomljavom na umrene kablove, olje za kafu i diskete. Gomila knjiga poletela je s radnog
stola na pod.
Figura kapetana Gliksa stajala je na vratima, skamenjenog izraza lica.
Ponovo u ui unutra, rekao je i kada uem, ne elim da vidim da se ita slino dogaa. Je
1 ti to jasno? Okrenuo se i nestao.
Dirk je poleteo ka kasetofonu i pritisnuo premotavanje unazad. Onda se okrenuo i prosiktao u
vazduh: Ne znam ko si, ali mogu da pretpostavim.Ako eli moju pomo, nemoj da si me ikad vie
ovako osramotio!
Nekoliko trenutaka kasnije Gliks je ponovo uao. A, tu si. rekao je.
Posmatrao je lom mirnim pogledom. Praviu se da nita od ovoga ne vidim, isto da ne bih
morao sebi postavljati pitanja iji bi me odgovori samo iritirali.
Dirk je besneo u sebi.
U par trenutaka tiine koji su usledili mogao se uti jedva ujan, kuckajui zvuk, koji je naterao
kapetana da se naglo okrene ka kasetofonu.
ta radi traka?
Premotava se.
Daj mi je.
Traka je stigla na poetak i Dirk je posegnuo za njom. Izvadio ju je i pruio Gliksu.
Naalost, izgleda da ovo tvog klijenta potpuno oslobaa sumnje. rekao je kapetan. ,,Selnet
je potvrdio da je poslednji poziv s tog broja telefona upuen u sino 8:46, a u tom trenutku je tvoj
klijent dremuckao pred nekoliko stotina svedoka. Kaem svedoka, iako su to uglavnom bili studenti,
ali emo verovatno biti prinueni da pretpostavimo da je nemogue da svi oni lau.
Dobro, rekao je Dirk pa, drago mi je to smo to raistili.
Ni u jednom trenutku nismo pomislili da je on ubica, naravno. Jednostavno, nije se uklapalo. Ali,
zna ti nas mi volimo brze rezultate. Kai mu da i dalje elimo da mu postavimo nekoliko pitanja.
Sigurno u mu to pomenuti ako ikada naletim na njega.
Molim te, odradi tu sitnicu za mene.
Pa, neu vas dalje zadravati, kapetane. rekao je Dirk, nonalantno maui u pravcu vrata.
Ne, ali u ja tebe zadrati u pritvoru ako ne nestane odavde za trideset sekundi, Sjeli. Ne znam
ta si nam eri o, ali ako ikako mogu da izbegnem da saznam ita o tome, mirnije u spavati u svojoj
kancelariji. Napolje.
Onda vam elim sve najbolje, kapetane. Neu rei da mi je bilo zadovoljstvo, zato to nije.
Dirk je izleteo iz sobe i iz stana, s tugom primeujui da je umesto velikog, velianstveno
zaglavljenog estrefild kaua, na stepenitu sada bila samo mala, tuna gomilica piljevine.
Majkl Venton-Viks se s trzajem odvojio od svoje knjige.
Um mu je iznenada oiveo svrhom. Neke misli, slike, uspomene, namere, sve su se nagurale u
njega, i to su se vie suprotstavljale jedna drugoj, to su se bolje uklapale, parirale i umirivale se.
Konano se sve savreno uklopilo, zupci jednih doveli su se u red sa zupcima drugih.
Jednim potezom rajsferlusa doveli su se u red.
Iako je ekanje ispunjeno porazom delovalo kao venost nad venostima, uz blede nalete slabosti,
uz traljave pokuaje i usamljenu nemo, sve je to jednom stvorenim redom i harmonijom
ukinuto. Bie ukinuto. Sve ono to je onako katastrofalno uraeno bie ispravljeno.
Ko je to mislio? To nije bilo vano, uklapanje je bilo gotovo, sklad je bio savren.
Majki je gledao kroz prozor, preko nalickane ulice elzi i bilo mu je svejedno da li e ugledati
ljigave stvari s nogama ili moda ba g. E. K. Rosa. Bilo je znaajno samo ono to su ukrali i to e
biti naterani da vrate. Ros je bio prolost. Ono to ga je sada zabrinjavalo bilo je u budunosti.
Njegove velike, blage kravlje oi vratile su se poslednjim stihovima Kublaj Kana, koga je
upravo itao. Sklad je postignut, jednim potezom.
Zatvorio je knjigu i stavio je u dep.
Njegov put unazad sad je bio jasan. Znao je ta mora da uini. Preostala mu je jo samo jedna mala
kupovina, pa moe na zadatak.
Suzan je klimnula.
Vai. rekla je Samo..."
Da?
Ba i nema mnogo ega u friideru. rekla je Malo kiselog mleka, mislim, i tegla rolnica od
haringe, koju moe da otvori. Sigurna sam da e se snai. Glavni trik je da ih ne prospe na pod ili
ne namae demom, osim toga je sve kao i obino.
Zagrlila ga je, poljubila, i tuno se nasmeila, pa se vratila nazad u sobu za vebanje.
Zazvonio je telefon i Riard se javio.
Da? rekao je. Nita se nije ulo samo nekakav nejasan zvuk, slian vetru.
Halo? ponovio je, saekao, slegnuo ramenima i spustio slualicu.
Ko je to bio? upita Suzan.
Niko, niko. odgovori Riard.
Ovo se ve nekoliko puta dogodilo. rekla je Suzan Mislim da je to neki disa minimalista.
Nastavila je da svira.
Riard je otiao u kuhinju i otvorio friider. Manje je obraao panju na zdravu ishranu nego
Suzan, pa zato i nije bio oduevljen onim to je tamo zatekao, ali je uspeo da bez potekoa aranira
na tanjiru malo rolnica od haringe, kiselog mleka, pirina i pomorandi, pokuavajui da ne razmilja
o tome kako bi sve to lepo zaokruila dva debela hamburgera i pomfrit.
Pronaao je bocu vina i odneo je do malog stola za ruavanje.
Posle par minuta pridruila mu se i Suzan. Bila je u svom najmirnijem i najpribranijem izdanju, i
nakon nekoliko zalogaja upitala ga je za kanal.
Riard je odmahnuo glavom, zbunjen, i pokuao da joj sve objasni, o tome i o Dirku.
Kako si rekao da mu je ime? rekla je Suzan namrteno, kad je kiselo zavrio.
Pa, ehm, Dirk Dentli, rekao je Riard na neki nain.
Na neki nain?
Ehm, pa da, rekao je Riard uz teak uzdah. Shvatio je da, to god rekao o Dirku, to moe biti
podvedeno pod istu mutnu i varljivu kvalifikaciju. ak i na zaglavlju njegovog memoranduma iza
imena je stajao niz mutnih i varljivih kvalifikacija. Izvukao je komad papira na kome je ranije tog
dana pokuavao da sredi svoje misli.
Ja..." poeo je, kad je zazvonilo zvono na vratima. Njih dvoje se pogledae.
Ako je to policija, rekao je Riard bolje da se odmah sastanem s njima. Da zavrimo s
tim.
Suzan je odgurnula stolicu, otila do vrata i podigla slualicu interfona.
Halo? rekla je.
Ko? upitala je posle par trenutaka. Namrtila se dok je sluala, pa se okrenula i namrtila se na
Riarda.
Bolje da ti doe ovamo. rekla je, ne ba prijateljskim tonom i pritisnula dugme. Vratila se
nazad i sela.
Tvoj prijatelj. rekla je ravnim glasom G. Dentli.
Elektrinom Monahu je dan prolazio fantastino, pa se upustio u uzbueni galop. To jest, uzbueno
je podbo svog konja u galop, pa se, manje nego uzbueno, njegov konj tome povinovao.
Ovaj je svet, mislio je Monah, dobar. Voleo ga je. Nije znao iji je ili otkud se stvorio, ali to je
bilo zaista jedno ispunjavajue mesto za nekog s njegovim jedinstvenim i neuobiajenim talentima.
Bio je cenjen. Po ceo dan je prilazio ljudima, zapoinjao s njima razgovore, sluao o njihovim
nevoljama, i na kraju mimo izgovarao dve magine rei, Verujem vam.
Efekat je bio neverovatan. Nije da ljudi na ovom svetu nisu povremeno jedni drugima isto to
govorili, ali su, inilo se, retko uspevali da dostignu taj duboki vibrato iskrenosti za koji je Monah
bio tako izvanredno programiran.
Na svom svetu, pak, bio je prihvatan zdravo za gotovo. Tamo su ljudi i oekivali da lepo ide i
veruje u stvari i da ih ne davi s tim. Neko bi doao na vrata s nekom sjajnom, novom idejom ili
predlogom, ili ak novom verom, a odgovor bi bio Ma, idi i reci to Monahu. A Monah bi sedeo,
sluao i strpljivo verovao u sve, ali se za njega niko ne bi dalje interesovao.
Samo se jedan problem pojavio na ovom, u svakom smislu izvanrednom svetu. esto bi se, posle
izgovaranja maginih rei, tema razgovora svela na novac, a Monah ga, naravno, nije imao propust
zbog koga bi ubrzo izbledeo vei broj susreta, odlinih u svakom drugom pogledu.
Moda bi trebalo da nabavi neto novca ali, gde?
Na trenutak je zauzdao svog konja, a ovaj se zahvalno zaustavio i poeo da pase travu uz ivicu
puta. Konj nije ima pojma emu sve to galopiranje napred-nazad, a nije ga ni bilo briga. Brinuo je
samo zbog toga to je bio nateran da jae napred-nazad pored naizgled vrlo primamljivog posluenja
koje je raslo pored druma. Sada je reio da iskoristi svoj trenutak najbolje to moe.
Monah je dobronamerno virnuo uz i niz put. Delovao mu je nekako poznato. Malo je odmakao
napred, da ponovo baci pogled. Konj je nastavio svoj obrok nekoliko metara dalje.
Da. Na tom putu je bio i sino.
Seao se jasno, pa na izvestan nain jasno. Verovao jeda ga se sea jasno, a to je, napokon,
najvanija stvar. Tu je jue etao u malo zbunjenijem stanju svesti nego to je uobiajeno, i ba iza
sledeeg ugla, ako se ne vara, pokraj puta je bila mala institucija kraj koje je uleteo u prtljanik kola
onog finog oveka finog oveka koji je tako udno odreagovao kad se Monah na njega ispucao.
Moda tamo imaju neto novca koji bi mu dali. Pitao se. Pa, morae da proveri. Jo jednom je
odvukao konja s gozbe i odgalopirao u tom pravcu.
Dok se pribliavao benzinskoj pumpi primetio je kola parkirana pod udnim uglom. Taj ugao je
svima jasno davao do znanja da vlasnik auta nije tu zbog neega tako svakodnevnog kao to je sipanje
benzina, i da je suvie vaan da bi uredno parkirao, na predvienom mestu. Svi ostali automobili koji
bi dolazili po benzin morali su da manevriu naokolo najbolje to umeju. Kola su bila bela, s
prugama i grbovima, i svetlima koja su izgledala prilino vano.
Stigavi do prilaza, Monah je sjahao i poveo konja do pumpe. Otiao je do male zgrade i video da
jeunutra ovek okrenut leima, u plavoj uniformi i sa picastom kapom. ovek je skakao gore-dole s
prstima nabijenim u ui, to je oigledno ostavljalo jak utisak na onoga iz pulta.
Monah je gledao, opinjen i zapanjen. Taj ovek verovao je Monah, s momentalnom lakoom
koja bi impresionirala ak i scientiste mora da je neka vrsta boga, kada moe da pokrene takvu
strast. ekao je priguenog daha, priliku da mu se pokloni. ovek se na trenutak okrenuo i izaao
napolje, ugledao Monaha, i ukopao se u mestu.
Monah je shvatio da mora biti da bog iekuje da on obavi in klanjanja, pa je ustro odskoio
Jedna je stvar sposobnost da sabere dva i dva i odmah doe do broja etiri. Sposobnost da
sabere kvadratni koren iz petsto trideset i devet zapeta sedam i kosinus od dvadeset est zapeta
trideset i dva i dobije neko reenje, sasvim je druga stvar. A ja pa, evo, dau ti primer.
Nagnuo se unapred, duboko koncentrisan. Sino sam te video kako se pentra u ovaj stan. Znao
sam da neto nije u redu. Danas sam te naveo da mi kae svaki, i najmanji detalji koji ti je ostao u
glavi od sino, i ve kao rezultat toga, samo uz pomo mog intelekta, otkrio sam verovatno
najgrandiozniju tajnu, sakrivenu negde na ovoj planeti. Kunem ti se da je ovo istina i da to mogu da
dokaem. Sada mi mora verovati kad ti kaem da ja znam, ZNAM da tu postoji neto uasno, oajniki
i zaprepaujue naopako, i da mi moramo pronai ta je to. Da li sada hoe da poe sa mnom u
Kembrid?
Riard je tupo klimnuo.
Dobro. rekao je A ta je ovo? dodao je, pokazujui na Riardov tanjir.
Marinirane rolnice od haringe. Hoe malo?
Hvala lepo, ali ne. rekao je Dirk, ustajui i zakopavajui kaput. U mom reniku ne postoji
re haringa dodao je dok je iao ka vratima, gurkajui Riarda ispred sebe Dovienja, g-ice
Drum, poelite nam srean put.
kroz njih
Da. rekao je Riard A tu je i ono beznaajno pitanje gravitacije.
Gravitacija. rekao je Dirk uz blago-prezrivi trzaj ramenima Da, ima i toga, valjda. Iako je
to, naravno, tek puko otkrie. Samo je ekala da je neko otkrije.
Izvadio je peni iz depa i ravnoduno ga bacio na ljunak pored asfaltirane staze.
Vidi? rekao je Radi ak i vikendom. Neko ju je, pre ili kasnije, morao primetiti. Ali,
makostup..., ah, to je sasvim druga stvar. Izum ist kreativni izum.
Ja sam miljenja da je makostup sasvim oigledna stvar. Svako se toga mogao setiti.
A, rekao je Dirk samo retki umovi mogu sasvim nepostojeu stvar uiniti oiglednom i
slepcu. Fraza I ja sam se toga mogao setiti. veoma je popularna i veoma varljiva, jer se u
stvari nisi setio, to je takoe jedna veoma znaajna i razotkrivajua injenica. Ovo je, ako se ne
varam, stepenite koje traimo. Da se popnemo?
Ne ekajui odgovor, krenuo je uz stepenice. Riard ga je, nesigurno klipui za njim, zatekao kako
ve kuca na unutranja vrata. Spoljanja su bila otvorena.
Uite! zauo se glas iznutra. Dirk je otvorio vrata i uli su taman na vreme da ugledaju Regovu
sedu glavu kako nestaje u kuhinji.
Ba kuvam aj. viknuo je Hoe li? Sedi, sedi, ko si da si.
To bi bilo lepo. odgovorio je Dirk Nas je dvojica. Dirk je seo, a Riard za njim.
Indijski ili kineski? upitao je Reg.
Indijski, molim.
uo se zveket olja i tacni.
Riard se osvrnuo po sobi. Odjednom mu se inila nekako mirnom. Vatra je tiho dogorevala, ali je
svetlost u sobi odslikavala sivo popodne. Iako je sve bilo isto stari kau, sto pretovaren knjigama
kao da je nita nije povezivalo s histerinom udnovatou od prole noi. Soba kao da je sedela
tamo, s podignutim obrvama, nevino pitajui: Izvolte? Jel neto nije u redu?
Mleko? viknuo je Reg iz kuhinje.
Molio bih. odgovorio je Dirk. Riardu je uputio osmeh polulud od potisnutog uzbuenja.
Jednu kaiku ili dve? ponovo je pozvao Reg.
Jednu, molim vas, rekao je Dirk i dve kaiice eera, ako moe.
Iz kuhinje su dopirali zvuci uurbanih pokreta. Prolo je jo nekoliko trenutaka i Reg je promolio
glavu kroz vrata.
Svlad Sjeli! uzviknuo je. Dragi boe! Pa, ovo je zaista bilo brzo, mladi Mek Dafe, svaka
ast. Dragi mome, oduevljen sam to te vidim, sjajno je to si doao.
Obrisao je ruke pekiriem koji je poneo sa sobom iz kuhinje i pourio do njega da se rukuje.
Dragi moj Svlade.
Dirk, molim vas, ako ne biste imali nita protiv, rekao je Dirk, toplo mu tresui ruku vie
volim to ime. Ima neku kotsku otrinu. Dirk Dentli je ime pod kojim danas poslujem. Moram da se
distanciram od nekih dogaaja iz prolosti, naalost.
Naravno, znam kako se osea. Vei deo etrnaestog veka je poprilino mraan. rekao je Reg,
pun entuzijazma.
Dirk samo to nije ispravio ovaj nesporazum, ali je pomislio da bi dugo potrajalo, pa je batalio.
Pa, kako ste nam, dragi profesore? rekao je, teatralno polaui eir i al na rukohvat kaua.
Pa, rekao je Reg ovo je bilo interesantno vreme, mada, ipak, bilo je dosadno. Ali, dosadno
iz interesantnih razloga. Nego, sedite, ugrejte se pored vatre, a ja u doneti aj i potrudiu se da vam
sve objasnim. Ponovo je pourio napolje, zaposleno pevuei, i ostavio ih da se smeste pored vatre.
Riard se nagnuo ka Dirku. Nisam imao pojma da se tako dobro znate. rekao je, klimnuvi u
pravcu kuhinje.
Ne znamo se. odmah je odgovorio Dirk. Jednom smo se sluajno upoznali, na nekoj veeri,
ali smo se odmah odlino razumeli.
Kako to da se nikada vie niste sreli?
On me je veoma priljeno i studiozno izbegavao, naravno. Kad se odlino razume s nekim,
ugroava tajnost onoga to krije. A to se tajni tie, ini mi se da je ova povea. Ako igde na svetu
postoji vea tajna, veoma bih voleo, rekao je tiho da znam ta je u pitanju.
Znaajno je pogledao Riarda i podigao ruke iznad vatre. Poto je Riard ve bezuspeno
pokuavao da izvue iz njega kakva je to tajna, ovog puta je odbio da se upeca samo se zavalio u
svojoj naslonjai i razgledao sobu.
Da li sam vas ve pitao, rekao je Reg, vrativi se u sobu u tom trenutku jeste li za aj?
Ehm, da. rekao je Riard nadugako smo priali o tome. Mislim da smo se na kraju sloili
da jesmo.
Dobro. rekao je Reg smueno ba je srena sluajnost to ga imam gotovog u kuhinji.
Molim vas, izvinite me. Moja memorija je kao kao kako se zove ona stvar u kojoj se cedi
pirina? O emu ja to govorim?
Hitro se okrenuo i ponovo nestao u kuhinji, sa zbunjenim izrazom lica.
Veoma interesantno. rekao je Dirk tiho Ba sam se bio pitao da mu seanje nije malo
popustilo.
Ustao je, iznenada, i pogledao po sobi. Oi su mu kliznule do raunaljke koja je stajala na
jedinstvenoj raienoj taki na velikom stolu od mahagonija.
Je 1 ovo sto, upitao je Riarda tihim glasom na kom si naao poruku o slaniku?
Da. rekao je Riard, ustajui i prilazei Bila je zataknuta u ovoj knjizi. Podigao je vodi
po grkim ostrvima i prelistao ga.
Da, da, naravno. rekao je Dirk nestrpljivo. Znamo sve o tome. Samo me zanima da li je u
pitanju bio ovaj sto. Radoznalo je prevukao prstima po ivici.
Ako misli da je to bila ujdurma prethodno dogovorena izmeu Rega i devojice, rekao je
Riard moram ti rei da sam siguran da je to nemogue.
Naravno da nije. rekao je Dirk nervozno. Mislio sam da je to svima oigledno jasno.
Riard je slegnuo ramenima, pokuavajui da se ne naljuti i ponovo je spustio knjigu na sto.
Pa, to je udna sluajnost, da je knjiga bila
udna sluajnost! frknuo je Dirk Ha! Ba emo videti koliko je to bilo sluajno. Videemo
i koliko je udno sve to bilo. Voleo bih, Riarde, da pitam naeg prijatelja kako je izveo onaj trik.
Mislio sam da si rekao da to ve zna.
Znam. rekao je Dirk uobraeno Voleo bih da mi bude i potvreno.
O, jasno. rekao je Riard Pa to je ba lako, zar ne? Natera ga da ti objasni, a onda kae
Da, to je upravo kako sam ja mislio da se sve dogodilo! Odlino, Dirk. Zar smo se vucarali ak
dovde samo da bi nam objasnio kako je izveo maioniarski trik? Mislim da sam poludeo.
Dirk se zajapurio.
Molim te, radi ono to ti kaem. prasnuo je ljutito. Ti si ga video kako izvodi trik, pa mora
i da ga pita kako mu je to uspelo. Veruj mi, iza svega se krije neverovatna tajna. Znam to, ali elim
da TI to uje od njega.
Naglo se okrenuo kad je Reg ponovo uao, nosei posluavnik, koji je odneo do kaua i spustio ga
na niski stoi ispred vatre.
Profesore Kronotis rekao je Dirk.
Reg, rekao je Reg molim vas.
U redu. rekao je Dirk Reg
evir! uzviknuo je Reg.
ta?
Stvar u kojoj se cedi pirina. Djevir. Pokuavao sam da se setim te rei, mada sam zaboravio
zato. Nema veze. Dirk, dragi mome, izgledate mi kao da ete iz nekog razloga eksplodirati. Zato
ne sednete i ne raskomotite se?
Ne, hvala, radije bih se nervozno etkao napred-nazad, ako nemate nita protiv. Reg Okrenuo
se da se suoi s njim i podigao jedan prst.
Moram da vam saoptim, rekao je da znam vau tajnu.
A, da, ehm stvarno? promrmljao je Reg, gledajui zbunjeno u pod i petljajui oko olja i
ajnika. Tako.
olje su divljaki zveckale dok ih je premetao. Da, toga sam se i bojao.
A moram i da vam postavim neka pitanja. Moram da vam priznam da se jako brinem kakvima e
se odgovori pokazati.
Da, da. promucao je Reg. Pa, moda je konano i vreme. Ni sam ne znam ta da mislim o
nedavnim dogaajima i i sam se pribojavam. Dobro. Pitajte sve to elite. Otro je podigao
pogled, iskriavih oiju.
Dirk je kruto klimnuo ka Riardu, okrenuo se i poeo da etka, zurei u pod.
Ehm, rekao je Riard pa, mene mene zanima kako ste izveli maioniarski trik sa
slanikom, sino.
Reg kao da se iznenadio i zbunio kad je uo pitanje. Maioniarski trik? rekao je.
Hm da, rekao je Riard maioniarski trik.
,,O, rekao je Reg pa, to se tie maioniarskog dela cele stvari, nisam siguran da bih smeo
da pravila arobnjakog kruoka, znate, veoma su stroga po pitanju otkrivanja tih tajni. Veoma
stroga. Ipak, to je impresivan trik, zar ne? dodao je lukavo.
Pa, da. rekao je Riard tada mi je delovalo sasvim prirodno, ali sada, kad sam kad sam
razmislio o tome, moram da priznam DA JE bio pomalo zaprepaujui.
Ah, pa, rekao je Reg stvar je u vetini, znate. U vebi. To da cela stvar deluje prirodno.
Zaista je delovala prirodno. nastavio je Riard, opipavajui dalji pravac delovanja. Bio
sam ba zateen.
Svidelo ti se?
mogue. Vaan momenat u svemu tome je da vas seanje ne slui kao pre. Tano?
Nije to je nekad bilo. rekao je Reg, lagano odmahujui svojom sedom glavom. Jedva da se
seam kakvo je nekad bilo. Ali da, veoma ste bistri kad ste uspeli da primetite taj detalj.
I onda, tu je i sitno pitanje, nastavio je Dirk pitanja koje je postavio Dord III. Postavio
vama.
Ovo je Riarda veoma iznenadilo.
Pitao vas je, nastavio je Dirk, proveravajui u sveii koju je izvukao iz depa da li
postoji neki poseban razlog zbog ega se jedna stvar dogaa posle druge, i da li postoji neki nain da
se to zaustavi. Zar vas nije takoe pitao, pitao prvo VAS, da li je mogue kretati se unazad kroz vreme,
ili neto slino tome?
Reg je uputio Dirku jedan dug i procenjivaki pogled.
Bio sam u pravu to se vas tie. rekao je. Vi imate izvanredan um, mladiu. Polako je
otiao do prozora i bacio pogled na Drugi dvor. Gledao je kako ratrkane figure ljudi trkaraju,
grlei se na kiici i pokazujui jedno drugom stvari.
Da, rekao je Reg konano, priguenim glasom to je tano ono to je rekao.
Dobro, rekao je Dirk, s treskom zaklopivi svesku, sa stisnutim, maleckim osmehom, koji im je
poruivao da on ivi za ovakve pohvale onda to objanjava zbog ega su odgovori bili ba da,
ne i moda tim redom. A sada gde je?"
Gde je ta?"
Vremeplov.
U njemu ste. rekao je Reg.
Oi su mu nakratko lutale po vagonu, a onda letimino okrznule sve guu pomrinu kine engleske
veeri, kroz blatom isprskane prozore. Posmatrao je sve to s oiglednom mrnjom. Stisak na
mladievoj miici je ovrsnuo.
Sluajte, ja idem na pie. rekao je gost s venanja, mada slabunjavo, jer je bilo jasno da ne
ide.
Ostavili smo za sobom one koji e se samounititi ratom. mrmljao je Majki. Na svet
trebalo je da bude svet mira, muzike, umetnosti, prosvetljenosti. Sve ono dosadno, sve ono obino i
monotono, sve ono vredno prezira, svemu tome ne bi bilo mesta na naem svetu..."
Primireni slavljenik gledao je ljubopitljivo u Majkla. Nije izgledao kao matori hipik. Naravno, u
to nikada ne moe biti siguran. Pa zar nije i njegov stariji brat nekada proveo nekoliko godina u
druidskoj komuni, hranei se krofnama sa LSD-om i verujui da je drvo, sve do trenutka kad je otiao
odatle i postao direktor jedne trgovake banke. Razlika je, naravno, bila u tome to je sada tek
ponekad mislio da je drvo i odavno je nauio da treba da izbegava jednu vrstu klareta koja ponekad u
njemu izaziva takav fle-bek.
Bilo je onih koji su govorili da emo propasti, nastavio je Majkli tihim glasom koji se jasno
pronosio pod svom onom veselom bukom koja je ispunjavala vagon koji su predskazivali da i mi u
sebi nosimo seme rata, ali su naa vrsta odluka i cilj bili da treba da se razvijaju samo umetnost i
lepota muzika. Sa sobom smo poveli samo one koji su verovali, koji su eleli da sve to bude
istina.
Ali, o emu vi to govorite? pitao je gost sa venanja, mada ne izazovno, jer je potpao pod
Majklov hipnotiki uticaj. Kada je to bilo? Gde je to bilo?
Majkl je teko uzdahnuo. Pre nego to si se ti rodio. rekao je konano Miruj, i ispriau
ti.
sino. rekao je pomalo postieno Izgleda da ima neeg fundamentalno neobjanjivog u vezi s
britanskim telefonskim sistemom, i to se mom vremeplovu ne dopada. S vodoinstalacijama, strujom i
plinom nema nikakvih problema. Vezne interfejse sredili su na nekom kvantnom nivou, koji ja ne
razumem ba sasvim, pa nikada nije bilo problema.
,,S druge strane, telefon je veliki problem. Svaki put kad koristim vremeplov, to je, naravno,
skoro nikad, a delimino upravo i zbog problema s telefonom, telefon potpuno pomahnita, pa moram
da pozovem nekog tupadiju iz telefonske kompanije da doe i popravi ga, a on pone da postavlja
glupa pitanja, iako nema nikakvih ansi da bi ikada razumeo odgovore na njih.
Nego, poenta je u tome to ja veoma strogo potujem pravilo da ne smem da promenim ita u
prolosti uzdahnuo je Reg bez obzira na izazove.
Kakve izazove? rekao je Dirk otro.
,,O, to je, ehm, samo sitnica za koju se interesujem, rekao je Reg nejasno veoma je
bezopasna zato to se veoma strogo pridravam pravila. Ipak, to me rastuuje.
Ali, vi ste prekrili sopstveno pravilo! insistirao je Dirk Sino! Promenili ste neto u
prolosti
Pa, da. rekao je Reg, pomalo nespokojno Ali to je drugaije. Mnogo drugaije. Samo da ste
videli izraz lica onog sirotog deteta. Tako je bila nesrena. Ona misli DA JE svet fenomenalno mesto,
a svi oni jezivi matori profesori su je zasipali svojim besmislenim gaenjem i prekorom, samo zato
to oni vie tako ne misle.
Mislim, dodao je, traei podrku od Riarda setite se Kaulija. Kakav bezduni matori
jarac. Neko bi morao da mu ulije malo ovenosti, pa makar mu je utucavali u glavu ciglom. Ne, to je
bilo savreno opravdano. Osim toga, strogo se pridravam pravila
Riard GA JE pogledao kao da mu je konano svanulo.
Reg, rekao je ljubazno mogu li vam dati mali savet?
Naravno da moete, dragi mome, bio bih oduevljen. rekao je Reg.
Ako vam ovaj ovde, na zajedniki prijatelj, ponudi da vas povede u tenju obalom reke Kem, ne
idite.
Kako to, zaboga, mislite?
Misli, ispalio je Dirk kao iz topa da misli da postoji neto pomalo nesrazmerno u odnosu
izmeu onoga to ste uradili i razloga zbog kojih ste to uradili.
,,O. Pa to je udan nain da se to kae
Elem, on je veoma udan momak. Ali, vidite, ponekad postoje i drugi razlozi zbog kojih neto
radite, razlozi kojih ne morate obavezno biti svesni. Kao u sluaju post-hipnotike sugestije ili
posednutosti.
Reg je strano prebledeo.
Posednutosti rekao je.
Profesore Reg verujem da ste eleli da me vidite iz nekog razloga. Zbog ega tano?
Kembrid! Staaaaanicaaaaa Kembrid! zaulo se razvueno kretanje staninog razglasa.
Gomila bunih slavljenika izletela je dole, na peron, viui i zvidei jedan drugom. Gde je
Rodni? rekao je jedan, koji se uz tekoe iskoprcao iz vagona u kome se nalazio bar. On i njegov
drug gledali su gore-dole du platforme, teturajui se. Velika figura Majkla VentonaViksa promakla
kakav sigurno neete pronai u nekoj savreno obinoj praumi. Proao je kroz vrata otpozadi, a kada
se okrenuo i pogledao za sobom, opet je ugledao, kao i kad je kroz njih prvi put kroio, univerzitetski
stan profesora Urbana Kronotisa s koleda Sv. Ked u Kembridu, koji mora da je hiljadama milja
daleko. Hiljadama? Gde li su se nalazili?
Virnuo je u daljinu, kroz praumu, i uinilo mu se da je uhvatio neki neznatan odsjaj u daljini, meu
drveem.
Je l to more? upitao je.
Jasnije se vidi odavde. pozvao ga je Reg, koji otiao malo vie uz klizavi uspon, i sada se
naslanjao, dahui, na jedno stablo. Pokazivao je prstom.
Druga dvojica su ga sledila, buno se provlaei kroz granje i izazivajui gnev, kretanje i
zvocanje mnogobrojnih nevidljivih ptica.
Pacifik? upitao je Dirk.
Indijski okean. rekao je Reg.
Dirk je jo jednom obrisao naoare i ponovo pogledao.
Ah, da, naravno. rekao je.
Da nije Madagaskar? rekao je Riard Bio sam tamo.
Stvarno? rekao je Reg To je jedno od najlepih i najfantastinijih mesta na Zemlji, a takoe
je i prepuno najneverovatnijih izazova za mene. Nije.
Glas mu je blago zadrhtao i on proisti grlo.
Ne, nastavio je Madagaskar je da vidimo, u kom pravcu treba gde je Sunce? Da. Tamo.
Zapad. Madagaskar je na oko petsto milja zapadno odavde. Ostrvo Reunion je otprilike negde na
pola puta.
A kako se zove ovo mesto? rekao je iznenada Dirk, kuckajui prstima po stablu i plaei
jednog gutera. Mesto odakle potie ona markica Mauricijus.
Markica? rekao je Reg.
Da, mora da znate. rekao je Dirk veoma poznata potanska marka. Ne mogu da se setim
iega vie o tome, ali potie odande. S Mauricijusa. Poznat je po toj sjajnoj marki, smea je i nekako
razmazana, a mogli biste njome kupiti Bakingemsku palatu. Ili je ovo moda Britanska Gvajana?
Samo ti zna na ta si mislio. rekao je Riard.
Zar nije Mauricijus?
Jeste. rekao je Reg Jeste. Mauricijus je.
Ali vi ne skupljate marke?
Ne.
ta je ono, pobogu? rekao je Riard odjednom, ali je Dirk nastavio s onim to je govorio Regu
teta, mogli biste da nabavite neka fina prva izdanja, zar ne?
Reg slee ramenima. Nisam zainteresovan, stvarno. rekao je.
Riard je kliznuo niz strminu za njima.
Pa u emu je onda tolika privlanost ovog mesta? rekao je Dirk Nije, moram da priznam,
neto to sam oekivao. Veoma je lepo, na svoj nain, naravno, sva ta priroda, ali ja sam ipak gradski
deko, naalost. Opet je obrisao naoare i tutnuo ih na nos.
Ustukno je unazad zbog onoga to je ugledao, i uo neobian mali kikot Reg. Ba ispred vrata
TRIDESETO POGLAVLJE
S prozora koji je gledao na Drugi dvor Dirk je posmatrao Mesec. Neemo morati dugo da
ekamo. rekao je.
Da ekamo ta? rekao je Riard.
Dirk se okrenuo.
Da ekamo duha da nam se vrati. rekao je Profesore, obratio se Regu koji je zabrinuto
sedeo pored vatre imate li brendija, francuskih cigareta ili neke brojanice u svojim odajama?
Ne. rekao je Reg.
Onda u morati da se borim golim rukama. rekao je Dirk i nastavio da zuri kroz prozor.
Ja i dalje nisam ubeen da ne postoji neko drugo objanjenje za ovu stvar, rekao je Riard
od duhova koji
Isto tako morao si da se uveri kako vremeplov radi, pre nego to si ga prihvatio.,, odgovorio je
Dirk.Riarde, oda jem ti priznanje za tvoj skepticizam, ali ak i skeptini um mora biti pripravan da
prihvati neprihvatljivo kad nema nikakve alternative. Ako neto izgleda kao patka, hoda kao patka i
gae kao patka, moramo bar da razmotrimo mogunost da ipak imamo posla s malom vodenom
pticom iz porodice anatidae."
Pa, ta je onda taj duh?
Mislim da je duh neko, rekao je Dirk ko je umro nasilno ili neoekivano, s nedovrenim
poslom na umu. Neko ko ne moe da poiva u miru dok ga ne isteramo, ili ne ispravimo nepravdu.
Okrenuo se ka njima.
I zbog toga je, rekao je vremeplov postao tolika fascinacija za duha, kad je otkrio da
postoji. Vremeplov je sredstvo pomou kojeg moe da se ispravi, po miljenju naeg duha, ono to je
pogreno uraeno u prolosti. Tako bi se oslobodio.
I zbog toga e se vratiti. Prvo je pokuao da posedne samog Rega, ali se on odupro. Onda se
dogodio incident s maioniarskim trikom, puderom i konjem u kupatilu koji ja zastao je
koji ak ni ja ne razumem, iako u na kraju razumeti, pa makar me to ubilo. A onda si se na sceni
pojavio ti, Riarde. Duh naputa Rega i usredsreuje se na tebe. Skoro odmah se deava udan, ali
znaajan incident. Ti radi neto to bi vie voleo da nisi uradio.
Naravno, mislim na telefoniranje Suzani i poruku koju si joj ostavio na telefonskoj sekretarici.
Duh grabi tu ansu i pokuava da te natera da ispravi greku. Da ode nazad u prolost i izbrie
tu poruku da ispravi greku koju si napravio. Tek da vidi da li bi ti to uradio. isto da vidi da li se
to uklapa s tvojim karakterom.
Da jeste, tada bi bio potpuno pod njegovom kontrolom. Ali, u poslednjoj sekundi, tvoja priroda
se pobunila i ti to nisi eleo da uini. I tako te duh naputa i odlazi da pronae nekog drugog.
Koliko dugo to radi? Nemam pojma. Da li ti se sada sve to ini verovatnim? Da li prepoznaje
istinu u onome to govorim?
Riard se smrknuo.
Da. rekao je Mislim da si potpuno u pravu.
I kada te je tano, rekao je Dirk duh napustio?
ulicu.
Najvie su ga rastuivale kue iz kojih su dopirali svetlost i ivot, jer dobrodolica koju su zraile
nije bila upuena i njemu. Pitao se da li bi ljudima smetalo ako bi im se veeras prosto uunjao u
kuu i gledao televiziju. Nikome ne bi smetao.
Ili u bioskop.
To je bolje, otii e u bioskop.
Skrenuo je pozitivnijim, mada jo uvek nematerijalnim koracima u ulicu Noel i poao ka bioskopu.
Ulica Noel, pomislio je. Kao da ga to na neto podsea. Imao je oseaj da je nedavno imao posla s
nekim iz ulice Noel. Ko li je to bio?
Misli mu je prekinuo uasan vrisak koji je odjeknuo ulicom. Stao je sasvim mirno. Posle nekoliko
sekundi otvorila su se vrata udaljena nekoliko metara od njega, a iz njih je istrala ena,
prestravljenog pogleda, urlajui.
potreban.
Hmmmmm. rekao je Dirk i ponovio to isto. Trei put je to izgovorio veoma oseajno. Onda se
okrenuo na petama i zaurlao na osobu na stolici.
Majkle Venton-Vikse!
Majkl je trepnuo i zabacio glavu unazad.
Da? rekao je, svojim normalnim, alobnim tonom. Oi su mu pratile Dirkove pokrete. Moe
li da me uje? rekao je Dirk Moe li da mi odgovara u svoje ime?
,,O, da. rekao je Majkl Naravno da mogu.
Ovo bie, ovaj duh. Ti zna da je u tebi? Prihvata njegovo prisustvo? Voljan si da mu
poslui za ono to eli da uradi?
Tano. Veoma me je dirnula njegova pria i veoma sam voljan da mu pomognem. U stvari,
mislim da je to stvar koju moram uiniti.
Dobro. rekao je Dirk, pucnuvi prstima Moe da ide.
Majklova glava odjednom se pognula, a onda se posle par sekundi ponovo polako podigla, kao da
ju je neko iznutra napumpao kao gumu.
Duh se vratio na svoje.
Dirk je uzeo stolicu, okrenuo je i seo postrance, suoavajui se s duhom u Majklu i gledajui
koncentrisano u njegove oi.
Ponovo. rekao je Ispriaj mi ponovo.
Majklovo telo se malo ukrutilo. Posegnuo je za Dirkovom rukom.
Ne ne dodiruj me! prasnuo je Dirk Samo mi daj injenice. im pokua da me natera da
te alim nabiu ti prst u oko. Ili, bar, u tvoje pozajmljeno oko. Tako da moe slobodno da izbaci
sve to zvui kao ehm.
Kolrid. rekao je Riard iznenada Zvui ba kao Kolrid. Kao Pesma o starom mornaru.
Pa, bar neki delovi.
Pokuao sam da mu ispriam svoju priu. priznao je duh Ja
Izvini, rekao je Dirk izvini nikada nisam unakrsno ispitivao duha starog etiri milijarde
godina. Da li je ovde re o Semjuelu Tejloru? Hoe da kae da si ispriao svoju priu Semjuelu
Tejloru Kolridu?
Ponekad sam uspevao da uem u njegov um. Kad je bio u prijemivom stanju.
Misli kad je bio na laudanumu? rekao je Riard.
Tako je. Tada da je bio oputeniji.
Nema sumnje. prezrivo je otpuhnuo Reg Ponekad sam ga i ja sretao kad je bio potpuno
zapanjujue oputen. Nego, da skuvam kafu. Nestao je u kuhinji, odakle se moglo uti kako se kikoe
sam za sebe.
To je drugi svet. promrmljao je Riard sebi u bradu, sedajui i odmahujui glavom.
Ali, na alost, kad je bio potpuno pri sebi, ja, da tako kaem, nisam, rekao je duh pa je ta
stvar propala. I ono to je napisao bilo je prilino promaeno.
Objasni. rekao je Riard, podiui obrve.
Profesore, pozvao je Dirk ovo e moda zvuati apsurdno. Da li je ehm da li je
Kolrid ikada pokuao da koristi va vremeplov? Slobodno objasnite onako kako vam je
najzgodnije.
Pa, da znate, rekao je Reg, gledajui u vrata jednom je doao ovde da njuka, ali mislim da
je bio malo previe oputen da bi ita postigao.
Tako? rekao je Dirk Ali zato, dodao je, okrenuvi se ponovo ka udnoj Majklovoj
figuri pogurenoj na stolici zato ti je trebalo toliko dugo da pronae nekoga?
Tokom dugih, dugih perioda veoma sam slab, skoro da ne postojim, i nisam sposoban ni na ta da
utiem. A onda, naravno, pre tog vremena ovde nije bilo vremeplova, i za mene uopte nije bilo
nade
Moda duhovi postoje kao talasne duine, ubacio se Riard kao eme meusobnog ometanja
izmeu stvarnog i mogueg. Pojavili bi se nejednaki vrhovi i padovi, kao kod muzikog grafikona.
Duh je brzo pogledao u Riarda.
Vi rekao je vi ste napisali onaj lanak..."
Ehm, pa da
Veoma me je dirnuo. rekao je duh s iznenadnim pokajnikim aljenjem u glasu, koji kao da ga
je iznenadio isto koliko i sluaoce.
,,O, tako. rekao je Riard Pa, hvala vam. Kad ste ga prvi put pomenuli nije vam se dopadao.
Pa, znam da to niste bili vi
Riard se zavalio unazad, mrtei se na samog sebe.
Pa, rekao je Dirk da se vratimo na poetak
Duh je duboko udahnuo Maj kl ovim pluima i poeo iz poetka. Bili smo na brodu rekao je.
Svemirskom brodu.
Da. Sa Salaksale, sveta u pa, veoma daleko odavde. Bezvezno mesto, prepuno nevolja. Mi
grupa od oko stotinak nas odvaili smo se na put, kao to su to i ljudi esto inili, da pronaemo za
sebe novi svet. Sve planete u ovom sistemu bile su sasvim nepodobne za nae svrhe, ali smo na ovoj
stali da obnovimo neke neophodne zalihe minerala.
Na alost na brod-terenac otetio se pri prolasku kroz atmosferu. Otetio se prilino gadno, ali
se to ipak dalo popraviti.
Ja sam bio inenjer na dunosti i zapalo me je da nadgledam popravku broda i pripremu povratka
na glavni brod. Sad, da biste shvatili ta se tu dogodilo, moram vam objasniti neto vie o visoko
automatizovanom drutvu. Ne postoji zadatak koji ne biste mogli lake obaviti uz pomo napredne
kompjuterizacije. A bilo je nekih veoma precizno definisanih problema, povezanih s putovanjem koje
ima za cilj ono to smo mi imali
A to je? rekao je otro Dirk.
Pa, da naemo bolji i noviji svet, na kome svi moemo zauvek iveti u slobodi, miru i harmoniji,
naravno rekao je.
Dirk je podigao obrve.
Ah, to. rekao je Sve ste to paljivo smislili, pretpostavljam.
Dali smo da se smisli za nas. Sa sobom smo poneli neke veoma specijalizovane aparate, koji je
trebalo da nam pomognu da nastavimo da verujemo u cilj svog puta, ak i kada doe do ozbiljnih
potekoa. Uglavnom su radili veoma dobro, ali mislim da smo na kraju poeli previe da se
oslanjamo na njih.
venost. Onda se, dodao je tek nedavno, na ovoj planeti zaeo ivot. ivot. Vegetacija, stvari u
moru, i na kraju, konano, vi. Inteligentan oblik ivota. Obraam se vama da me oslobodite ove muke
koju sam preiveo.
Glava mu je pokunjeno pala na grudi na nekoliko sekundi. Onda se lagano, klimavo podigla i
ponovo se zagledala u njih, s jo dubljom vatrom u oima.
Povedite me nazad. rekao je Preklinjem vas, odvedite me nazad na terenski brod. Pustite me
da ispravim ono to sam uinio. Samo jednom reju s moje strane to moe biti ispravljeno, mogu se
obaviti sve popravke, a onda e se terenski brod vratiti na matini, pa emo otii, mojim mukama e
doi kraj, i prestau da vam budem na teretu. Preklinjem vas.
Usledila je kraa tiina, dok je njegova molba teko visila u vazduhu.
Ali to ne moe da uspe, zar ne? rekao je Riard Ako to uradimo, onda se sve ovo ne bi
dogodilo. Zar to ne bi stvorilo razne vrste paradoksa?
Reg se trgao iz misli. Ne, to ne bi pogoralo stvari, ve ih ima koliko god hoe. rekao je
Ako bi vaseljeni doao kraj svaki put kad ima nekih nedoumica u vezi s tim ta se u njemu dogodilo,
ne bi preiveo ni prvu pikosekundu. Mnogim univerzumima se to i dogodilo, naravno. A mnogima i
nije, naravno. To je kao ljudsko telo, vidite. Nekoliko posekotina i modrica tu i tamo nita ne smeta.
ak ni neka ozbiljna operacija, ako je urade kako treba. Paradoksi su naprosto oiljci. Vreme i
prostor zacele oko njih i ljudi se naprosto seaju verzije dogaaja koja najvie ima smisla.
to ne znai da, ako se upetlja u paradoks, neke stvari nee delovati veoma udno, ali ako si
proao kroz ivot a da ti se to ve nije dogodilo, onda stvarno ne znam u kojoj si to vaseljeni iveo,
ali u ovoj definitivno nisi.
Pa, ako je tako, rekao je Riard zato onda onako neumoljivo odbijate da spasete pticu
dodo?
Reg je uzdahnuo. Uopte ne razume. Dodo uopte ne bi izumro da ja nisam tako teko radio da
spasem kelakanta.
Kelakanta? Praistorijsku ribu? Ali, kako je to uopte moglo uticati na pticu dodo?
Ah. Pa, kad ve pita Kompleksnost uzroka i posledica prkosi analizi. Ne samo to kontinuum
lii na ljudsko telo, on takoe lii i na komad veoma loe zalepljenih tapeta. Najednom mestu gurne
mehuri vazduha, a on se pojavi na drugom. Ptica dodo vie ne postoji zato to sam se ja umeao. Na
kraju sam sam sebi nametnuo ono pravilo, zato to to vie nisam mogao da podnesem. Jedina stvar
koja stvarno bude povreena kad pokua da promeni vreme si ti sam. Sumorno se nasmeio i
odvratio pogled.
Onda je, posle dueg razmiljanja, dodao: Ne, nije mogue odraditi. Ja sam samo cinian zbog
toga to toliko puta nisam uspeo. Pria ovog siromaka veoma je tuna, nee biti nikakve tete ako ga
izvadimo iz bule. To se dogodilo ba davno, na mrtvoj planeti. Ako to izvedemo, svaki od nas e se
seati samo onoga to se desilo svakom ponaosob. Ba teta ako se ostatak sveta ne sloi s nama.
Teko da e im to biti prvi put.
Majkl je sagnuo glavu.
Veoma si tih, Dirk. rekao je Riard.
Dirk ga je ljutito prostrelio pogledom. elim da vidim taj brod. zahtevao je.
Crvena telefonska slualica kliznula je i hirovito se otkotrljala po stolu. Da je iko bio tamo da je
vidi, moda bi nekako uspeo da sagleda i senku koja ju je pomerila.
Sijala je veoma bledo, blee od fosforescentnih kazaljki sata. Pomrina oko nje bila je tek toliko
tamnija da se prikaza koja je tu sedela izdvajala samo kao zadebljalo, mrtvo tkivo pod koom noi.
Gordon se po poslednji put borio sa neposlunom slualicom. Posle dueg muenja, uspeo je da je
uhvati i spusti na kuite.
Odatle se sama udobno smestila na svoje mesto i prekinula vezu. U istom trenutku je i duh Gordona
Druma, poto je konano zavrio svoj poslednji telefonski poziv, pronaao svoj mir i iezao.
Atmosfera je bila prepuna muzike. Toliko puna, da se inilo da nema mesta ni za ta drugo. A
svaka estica vazduha kao da je emitovala svoju muziku, tako da je Riard, kad god bi pomerio glavu
uo novu i drugaiju melodju, iako se ta nova i drugaija melodija prilino savreno uklapala s
muzikom tik pored nje.
Modulacije od jedne do druge bile su savreno izvedene neverovatni skokovi do udaljenih nota,
postignuti samo bednim pomeranjem glave. Nove teme, nove niti melodije, sve tako savreno i
zaprepaujue proporcionalno, neprestano se upliui u neprekidnu mreu. Ogromni, lagani talasi
stavova, bri marevi koji pleu na plesovima, duge, isprepletene melodije, iji krajevi su toliko
liili na poetke da su se uvijale u krug, izvrtale naopako, naglavake, i onda dalje urile na leima
opet nove, razigrane melodije u udaljene krajeve broda.
Riard se zateturao do zida.
Dirk je pourio do njega. Hajde! rekao je grubo. "ta ti je? Ne moe da podnese muziku?
Malo je glasna, zar ne? Ima neto ovde to jo ne razumem. Neto ne valja. Zaboga, saberi se,
ovee. Hajde
Povukao je Riarda za sobom, a onda je morao da ga pridrava, jer je Riardov um nastavio da
tone sve dublje i dublje pod preplavljujuim teretom muzike. Vizije koje su u njegovom umu izatkali
milioni fantastinih niti muzike to su se provlaile kroz njega sve vie su se pretvarale u zaetak
haosa, ali to je haos vie rastao, to se bolje uklapao s drugim haosom, i sledeim, jo veim haosom,
dok se sve nije pretvorilo u jednu nesagledivu eksplozivnu loptu harmonije, koja je bubrila u
njegovom umu bre nego to bi i jedan um mogao podneti.
A onda je sve postalo mnogo jednostavnije.
Jedna jedina melodija plesala je kroz njegov um i sva panja mu se usmerila na nju. Bila je to
melodija koja je provejavala iz jedne magine poplave, oblikovala je, usmerila je, ivela kroz nju
spolja, ivela kroz nju iznutra, bila zapravo njena ista sutina. Odskakala je i uvijala se dalje; u
poetku je bila samo mali mucavi napev, a onda je usporila, pa ponovo zaplesala, ali uz vie
potekoa, kao DA JE tonula u vrtlozima sumnje i zbrke, zatim iznenada otkrila da su vrtlozi u stvari
samo prvi talasii ogromnog novog talasa energije koji je, prepun ivota, nadirao iz dubine.
Riard je lagano, veoma lagano, padao u nesvest.
Leao je vrlo mirno.
Oseao se kao stari suner, potopljen u parafin i ostavljen na suncu da se osui.
Oseao se kao le matorog kljuseta koji polagano izgara na suncu. Sanjao je ulje, retko i mirisno, i
tamna, nabujala mora. Stajao je na beloj plai, pijan od ribe, oamuen peskom, izbeljen, omamljen,
iiban svetlou, utonuo, procenjujui gustinu oblaka isparenja u udaljenoj maglini, vrtei se od
samrtnog ushienja. Bio je pumpa iz koje juri svea voda u prolee, ikljajui na brdace tek
pokoene trave. Zvuci, skoro neujni, dogorevali su kao neki dalek san.
Trao je i padao je. Svetla neke luke zakovitlala su se u no. More je kao neki mrani duh
infinitezimalno zapljuskivalo pesak, svetlucajue, nesvesno. Tamo gde je bilo dublje i hladnije lako
je tonuo, a teko more je kao ulje bubrilo oko njegovih uiju prekidalo ga je samo udaljeno brrr
brrr kao da zvoni telefon.
Znao je da je upravo sluao muziku samog ivota. Muziku svetla koje plee na vodi namrekanoj
vetrom i plimama, ivota koji se kree kroz vodu, ivota koji se kree ka kopnu, zagrejanom
svetlou.
I dalje je leao veoma mirno. Nastavilo je da ga uznemirava samo udaljeno brrr brrr, kao da
zvoni neki telefon.
Postepeno je postajao svestan da udaljeno brrr brrr kao da zvoni telefon u stvari i jeste to.
Naglo je ustao.
Leao je na malom izguvanom krevetu, u maloj neurednoj sobi obloenoj drvetom, koju je
poznavao, ali nije znao odakle. Bila je pretrpana knjigama i cipelama. Trepnuo je i opet isto.
Telefon pored kreveta je zvonio. Podigao je slualicu.
Halo? rekao je.
Riarde, je si li ti? Gde si?
Ehm, ekaj, idem da vidim.
Spustio je slualicu na izguvanu posteljinu i zaulo se skvianje, pa se klimavo podigao iz
kreveta, oteturao do vrata i otvorio ih.
Kupatilo. Sumnjiavo je virnuo unutra. I opet prepoznao ga je, ali je imao oseaj da neto fali. O,
da. Trebalo bi da i konj bude unutra. Ili bar, kad je proli put tu uao, unutra je bio i konj. Proao je
kroz kupatilo i kroz druga vrata. Drhtavo je siao niz stepenice do Regove dnevne sobe.
Kad je tamo stigao, bio je iznenaen onim to vidi.
Mi smo etiri milijarde godina u prolosti, rekao je Reg drhtavim glasom i molim te nemoj
me pitati kako to da telefon radi kad smo mi u vaseljeni, daleko od mesta na kome je prikljuen, to je
stvar koju treba da raisti s britanskim Telekomom, ali
Proklet bio britanski Telekom! zaurlao je Dirk, sasvim glatko, po navici. Otrao je do vrata i
virnuo ponovo u jedva vidljivi, senoviti obris, kako se probija kroz blato do salaksalanskog broda,
sad ve sasvim van njihovog domaaja.
Koliko dugo mislite da tom debelom samoobmanjivakom kopiletu treba da stigne do broda?
rekao je Dirk, sasvim mirno Jer samo toliko vremena nam je preostalo.
ekajte. Hajde da sednemo. Da razmislimo. Imamo dva minuta da odluimo ta emo uiniti.
Posle toga poprilino mi se ini da emo nas trojica, i sve to smo ikada poznavali, ukljuujui tu i
kelakanta i pticu dodo, Profesore, prestati da postojimo.
Teko se spustio na kau, pa ponovo ustao da izvue ispod sebe Majklovu odbaenu jaknu. Dok se
time bavio, iz depa jakne ispala je knjiga.
Ko?
itaj mi s usana. Bah. B-A-H. Johan Sebastijan. Sea se?
Ne, nikad nisam uo za njega. Ko je on? Je l napisao jo neto?
Suzan je spustila gudalo, odloila violonelo, ustala i prila mu.
Jesi li dobro? rekla je.
Ehm, pa, to je teko rei. ta je
Krajikom oka uhvatio je gomilu knjiga s notama u uglu sobe, s istim imenom na jednoj od njih.
BAH. Bacio se na gomilu i poeo da pretura po njoj. Knjiga za knjigom J. S. Bah. Kantate za
violonelo. Brandenburki koncerti. Misa u H-molu.
Pogledao ju je s potpunim nerazumevanjem.
Nikada nita od ovog nisam video. rekao je.
Riarde, ljubavi, rekla je, podiui ruku do njegovog obraza ta, pobogu, nije u redu s
tobom? Pa to su samo note za Baha.
Ali, kako ne razume? rekao je, maui punom rukom notne hartije Nikada, nikada pre ovo
nisam video u ivotu!
Pa, rekla je, pravei se ozbiljna moda i bi da ne provodi sve svoje vreme igrajui se s
kompjuterskom muzikom
Pogledao ju je s divljakim iznenaenjem, a onda je lagano seo uza zid i poeo histerino da se
smeje.
U ponedeljak je nazvao Rega.
Reg! rekao je Radi vam telefon. estitam.
,,O, da, dragi mome, rekao je Reg ba mi je drago to te ujem. Da. Jedan veoma sposoban
mladi je doao i popravio telefon malopre. Mislim da se vie nee kvariti. Dobre vesti, ta misli?
Veoma dobre. Znai, vratili ste se bez problema?
,,O, da, hvala ti. O, poto smo te odbacili, ovde je dolo do velikog uzbuenja. Sea se konja? Pa,
on se opet pojavio ovde, ali ovog puta s vlasnikom. Posle jednog nesrenog sluaja s policijom
poeleli su da se vrate kui. Jo bolje. To je, bogami, opasan momak, da se tek tako pusti da luta
ovuda. Pa, kako si mi ti?
Reg Muzika
,,O, da, i mislio sam da e se obradovati. Malo sam se namuio, da ti kaem. Uspeo sam da
sauvam samo malecki, malecki deo, naravno, ali sam ipak morao da varam. To je zapravo mnogo
vie nego to bi jedan ovek mogao da napie za ivota, ali valjda se time niko nee ozbiljnije
pozabaviti.
Reg, zar ne moemo da se vratimo po jo toga?
Pa, ne. Broda nema, a osim toga
Mogli bismo da se vratimo kroz vreme
Ne, pa rekao sam ti. Popravili su telefon i vie se nee kvariti.
Pa, vremeplov sad ne moe da radi. Istroio se. Mrtav je ko dodo. Mislim da je to bilo to.
Moda je tako bolje, zar ne misli?
Table of Contents
Sadraj
DAGLAS ADAMS
PRVO POGLAVLJE
DRUGO POGLAVLJE
TREE POGLAVLJE
ETVRTO POGLAVLJE
PETO POGLAVLJE
ESTO POGLAVLJE
SEDMO POGLAVLJE
OSMO POGLAVLJE
DEVETO POGLAVLJE
DESETO POGLAVLJE
JEDANAESTO POGLAVLJE
DVANAESTO POGLAVLJE
TRINAESTO POGLAVLJE
ETRNAESTO POGLAVLJE
PETNAESTO POGLAVLJE
ESNAESTO POGLAVLJE
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
OSAMNAESTO POGLAVLJE
DEVETNAESTO POGLAVLJE
DVADESETO POGLAVLJE
DVADESET PRVO POGLAVLJE
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
DVADESET TREE POGLAVLJE
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
DVADESET PETO POGLAVLJE
DVADESET ESTO POGLAVLJE
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
DVADESET OSMO POGLAVLJE
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
TRIDESETO POGLAVLJE
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
TRIDESET DRUGO POGLAVLJE
TRIDESET TREE POGLAVLJE
TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE
TRIDESET PETO POGLAVLJE
TRIDESET ESTO POGLAVLJE