Sie sind auf Seite 1von 494

/

Dr IVAN

BEUC

POVIJEST INSTITUCIJA DRAVNE


VLASTI U HRVATSKOJ (1527-1945)

Z AG R E B ,

1969

Dr IVAN

BEUC

<.

POVIJEST INSTITUCIJA DRAVNE VLASTI


U HRVATSKOJ (1527-1945)

ZAGRE
B,

Izdava: ARHIV

HRVATSKE, Zagreb, Maruliev trg 21

Za izdavaa: Metod Hrg, arhivist Arhiva Hrvatske


Tisak: Prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, UL socijalistike revolucije 17

1
I

DI

J A V NA UPRAVA I PRAVOSUDJE U HRVATSKOJ


I SLAVONIJI ZA VRIJEME

HABSBURGOVACA

Glava
prva
Struktura vlasti (1527 - 1848)
. Hrvatskougarska dravna zajednica u dravnopravnom
svjetlu
2. Teritorij, naziv i grb hrvatske staleske
drave
3. Krali

1
9
U

4. Kraljevska vlast

14

5. Kraljevi ured? 1 organi

24

i Razdoblje !527 - ;74o,

25

a) Tajno vijee
b) Dvorsko vije e ! Ugarsko vijee
c) Dvorska kancelarija i Ugarska kraljevska kancelarija
d) Dvorska komora I Ugarska kraljevska komora
e) Dvorsko ratno vije e
f) Kraljevsko ugarsko namjesniko vijee

26
26
27
29
31
32

II Terezijsnske reforme > !74o - !78o )

34

a) Kuna, dvorska I dravna kancelarija


b) Direktorij
c) Komercdirektorij
d) Ujedinjeni dvorski ured
e) Austrijsko dravno vijee
f) Ujedinjena eko-austrijska dvorska kancelarija
g) Generalna blagajna
h) Dvorska raunska komora
i) Kraljevsko vijee za Kraljevine Dalmaciju,
Hrvatsku i Slavoniju

34
35
35
35
35
35
36
36

III Period jozeflnskog apsolutizma ( !78o -

39

a) Ujedinjeni dvorski uredi


b) Carski kabinet

l79o )

39
39

IV Restauracija pod Leopoldom II (1790 - 1792)

39

V Period novih reformi (1792 - I8O2)

39

a) Direktorij u komorskim predmet ima


b) eko - austrijska dvorska kancelarija
c) Dvorski ured za financije
d) Direkcija kredita
e) Dravno konferencministarstvo

39
40
40
40
40

VI Organizaciono ustaljen je kraljevih ureda i organa (I8o2 - !848

40

a) Ujedinjena dvorska kancelarija


b) Op a dvorska komora
c) Dravno vijee
d) Konferencijsko vijee

40
40
41
41

6. Stalei i redovi kraljevstva, plemstvo, sveenstvo, slobodnjaci i podanici ( sluge, injenjaci i kmetovi )
7. Hrvatsko slavonski sabor

41
48

8. Dravni deputati, Dravna konferencija i Konzistorij

9. Hrvatsko ugarski sabor

10. Ban, viceban i banski namjesnik, protonotar i blagajnik kraljevstva

11 . upanije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikH

12. Vojna krajina


a) Pojava Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji s dravno-pravnog
gledita i njezino uredjenje (1527-1737)
b) Terezijanske reforme
c) Kantonalni sistem u Vojnoj krajini i ponovno reguliranje krajikih
odnosa
d) Zavrni oblik ured jenja Vojne krajine (l85o - 1871)
e) (Jvodjenje civilne uprave i reinkorporacija podruja
Vojne krajine u bansku Hrvatsku

. 08
T
11
16

3.
Giova druga
A. Javna uprava ( 1848 - 1918 )
I Organizacija vlastite vrhovne javne uprave (1848 - !85o)
1. Politiki programi Narodne stranke marta i travnja 1848.

133

2. Osnivanje Banskog vijea i njegov status do i poslije zasjedanja


Sabora 1848. godine

137

3. Bansko vijee kao izvrni organ Upravi jajueg ocbora Sabora


(22 . - 29. VI 1848.)

139

4. Razvoj organizacione strukture Banskog vijea i njegov status


poslije proglaenja Oktroiranog ustava iz 1849 god.

14o

li Struktura javne uprave !85o - 1854.


1. Apsolutistike tendencije kralja i banov proglas od 26.VI !85o.

142

2. Nova organizacija upravnih organa od 12.VI IB5o.

144

a) Poloaj bana i Banske vlade


b) Nadlenost Ministarstva unutarnjih poslova u Beu
c) Nadlenost ostalih ministarstava i njihovih organa u
Hrvatskoj i Slavoniji
d) upanije, upanijski kotari i opine prije i poslije naredbe
od 12,VI l85o.

144
145
147
151

III Apsolutistiki upravni aparat ( 1854 - 1861 )


1.
2.
3.
4.
5.

Silvestarski patent od 31 .XII 1851.


Primjena Silvestarskog patenta u Hrvatskoj i Slavoniji
Poloaj i nadlenost Namjesnitva
Sistem okruga ( upanija )
C.k kotari

154
155
156
158
159

IV Privremena dravna uprava ( 1861 - 1869 )


1. Kraj Bachovog oblika apsolutistikog vladanja i oblikovanje novih politikih pravaca
2. Oktobarska diploma i reforma centralne vlade u Beu - formiranje
Hrvatskog dvorskog dikasterija ( poslije Kr. dvorska kancelarija
za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju)
3. Februarski patent i Hrvati te novo upravno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji na temelju Februarskog patenta

16o

161
163

4.
4,

a) Kraljevsko namjesniko vijee Kraljevina Dalmacije,


Hrvatske i Slavonije i Sabor
b) Zamisao narodnjaka i pravaa o vladi i saboru te formiranje
Samostal ne strank e
c) upanije, kotari, gradovi i opine

64

ic:
ls>7

V Dravna uprava na osnovu Austrougarske i Hrvatskougarske nagodbe


( 1869 - 1918 )
1. Pozadina Austrougarske i Hrvatskougarske nagodbe
2. Primjena nagodbi iz 1867. god. na dravno uredjenje u Hrvatskoj
i Slavoniji

169

171
a) Vladar
b) Zajedniki poslovi Austrije i Ugarske u Delegacijama
i zajednikim ministarstvima na temelju Austrougarske nagodbe 171
c) Hrvatskougarska dravna zajednica i njeni zajedniki poslovi
na temelju Hrvatskougarske nagodbe kao i njihovo vrenje
u zajednikom saboru i
zajednikoj vladi
173
d) Organi zajednikih ministarstava na podruju Hrvatske i
Slavonije
176
e) Struktura vrhovne vlasti i uprave te njihovih organa u
Hrvatskoj i Slavoniji na temelju Hrvatskougarske nagodbe
177
1) Sabor
2) Ban
3) Zemaljska vlada i njeni pomoni uredi
4) upanijska uprava u trima razdobljima (I87O-I874,
1874-1886, i 1886-1918) te podruni kotari
5) Gradovi
6) Opine

3. Hrvatskougarska nagodba u programima politikih stranaka i pokreta


u Hrvatskoj i Slavoniji (1869 1918 )
B. Pravosudje

177
179
18o
188
194
185

195

(1848 -1918 )

I Organizacija sudova ( 1848 - 1918 )


1. Sudovi pred 1848. god.
2. Reorganizacija sudova l85o. god.
3. Nova organizacija sudova iz 1854. god.
4. Reorganizacija sudova iz 1874. god.
5. Nova organizacija sudova iz 1884-1886. god.

21o
21 o
211
212
212

5.
11 Stvarna nadlenost sudova ( 1848 - 1929 )
1. Gradjanska sudbenost u prvom stepenu
a) Kotarski uredi kao sudovi i gradsko delegirani kotarski sudov? ( 1854 - 1874 ) te kotarski sudovi i
mjesni sudovi ( 1874 - 1929 )
b) Sudita prve molbe ( 1854 - 1874 ) i sudbeni stolovi
(1874 -1929 )
^
2. Kaznena sudbenost u prvom stepenu ( kotarski sudovi i sudbeni
stolovi
3. Drugostepeni sudski organi

215
2]8

224

a) Banski stol u Zagrebu

226

b) Sudbeni stolovi i kotarski sudovi

227

4. Treestepeni sudski organi


a) Vrhovno sudite u Beu

228

b) Stol sedmorice u Zagrebu

228

III Dravna odvjetnitva


IV Organi pravosudne uprave

23o
232

udio
JAVNA URIAVA I PRAVOSUDJE U DRUGIM HRVATSKIH
POKRAJINAMA DO 1918. god.
Glava prva
Istra do 1918. godine

234

Glava druga
Rijeka do 1918. godine

26o

Glava trea
Dalmacija do 1918. godine
Glava etvrta
Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u okupiranoj
turskoj Bosni i Hercegovini

284

303

III D I O
DRAVA SLOVENACA, HRVATA I SRBA

3f

.
IV D I O
KRALJEVSTVO SRBA, HRVATA I SLOVENACA (1918-1929)
POSLIJE KRALJEVINA JUGOSLAVIJA ( 1929 - 1941 )
A . Javna uprava ( 1918 - 1941 )
Glava prva
Kraljevstvo S H S
i Od Ujedinjenja do Vidovdanskog ustava ( 1918 - 1921 )
1 . Mjere centralne vlade u Beogradu da Ustavom osigura monarhiju i centralizam

328
328

2, Centralna vlada u Beogradu u sprovodjenju faktinog centralizma prije


donoenja Ustava

^3]

I! Provizorij na osnovu Vidovdanskog ustava ( 192! 1924 )

^3^

1 Vidovdanski ustav i odugovlai van je formiranja oblasti


2, Organizacija i djelokrug Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju

Hl Veliki upan oblasti (1924-1929) i oblasna samouprava na osnovu


Vidovdanskog ustava (1927-1929) te podredjeni upravni organi
(1924-1929)

235
333

35)
351
3oi

Glava druga
Kraljevina Jugoslavija

362

I Pripreme za apsolutistiki reim i uvodjenje pseudokonsti tue tonai izma


II Organizacija vrhovne dravne uprave (1929-1939)

i62

III Organizacija ope uprave ( banovine, kotari i opine 1929-1939)

366
37
1

IV Put do sporazuma C vetkovic-Mac ek od 26. VIII 1939,

386

V Banska vlast banovine Hrvatske, njena oiganizacija, podrune


banovinske i dravne institucije te nii organi pe uprave (1939-1941)

388

7
B. Pravosudje ( 1918 - 1941 )
I Organizacija i nadlenost redovnih sudova

4o3
4o3

1. Kotarski odnosno sreski sudovi

4o4

2. Sudbeni stolovi odnosno okruni sudovi

4o7

3. Trgovaki sudovi

412

4. Apelacioni sudovi

413

5. Kasa ioni sud

414

II Dravno tuilatvo - organizacija i nadlenost

417

III Organizacija i nadlenost vanrednih sudova

419

1. Opinski sudovi

3. Duhovni sudovi

419
4]
9
41
9

4. Uprava za zatitu industrijskog vlasnitva

420

5. Starateljska povjerenstva

42o

6. Starateljski savjeti

420

7. Siroadski stolovi

420

8. Dravno pravobranilatvo

421

9. Konzulati

421

lo,Izbrani sudovi socijalnog osiguranja

42]

2. Mjesni sudovi

a) Izbrani sudovi za osiguranje radnika


b) Izbrani sud za osiguranje dravnog saobraajnog
osoblja
c) Sud za osiguranje rudara
d) Izbrani sud za pobijanje odluka Penzijskog fonda za
privatne namjetenike
e) Invalidski sudovi

421
421
421
421
422

8.

] 1. Izbrani sudovi za sporove izmedju poslodavaca i radnika


a) Sudovi dobrih ljudi (postavljeni od upravnih
vlasti)
b) Sudovi dobrih ljudi (postavljeni od udruenja)
c) Obrtni sudovi
d) Izbrani sudovi za sporove izmedju novinara i
vlasnika listova

422

12. Izbrani sud za presudjivanje tete od lova i divljaci

422

13. Opinski odbori za uredjenje prolaza

422

14. Izbrani sud Zagrebake berze za robu i vrijednote

422

15. Izbrani sudovi komora za trgovinu, industriju i zanatstvo

423

16. Upravni sudovi i Dravni savjet

423

17. Glavna kontrole i mjesne kontrole

423

1B. Dravni" sud za zatitu drave

423

19. Komascciona povjerenstva

423

422
422
422
422
422

20. Odjeljenje ministarstva poljoprivrede za agrarnu reformu


agrarne pravne poslove

423

1, Luke kapetanije

423

2, Vojni sudovi

424

IV Administrativno poslovanje sudova i dravnih tui I astava

DIO

RIJEKA I ISTRA od 1918 - 1943, GODINE


VI

425

437

437

DIO

NE2LAV1SNA DRAVA HRVATSKA

446

9.

A. Javna oprava ( 1941 - 1945 )

445

B. Pravosudje
( 1941

455

V I! D I

- 1945 )

KPJ TE FORMIRANJE I RAZVOJ NOVE


JUGOSLAVIJE
(1941-1945)

Biljeke, izvori, literatura

476

I DIO
Javna uprava i pravosudje u Hrvatskoj i Slavoniji za vrijeme
Habsburgovaca

Glava prva
Struktura vlasti ( 1527 - 1848 )

1. Hrvatskougarska dravna zajednica u dravnopravnom svjetlu


Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije te Kraljevstvo Ugarske dobivi u Ferdinandu I Habsburgovcu i njegovim nasljednicima zajednikog vladara sainjavali
su poslije 1527. god. ponovo zajednicu dvaju kraljevstava svako s vlastitim dravnim uredjenjem. Koliko je ta zajednica bila uska ovisilo je od vie faktora, ali glavni
je bio svakako zatita stalekih interesa od kraljevih apsolutistikih preten-zija.

Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije je predstavljalo u toj zajednici zasebnu


dravnu tvorevinu ija se egzistencija zasnivala u osnovi na stalekim pravima i
privilegi jama koja su osiguravala hrvatskoj vlada juoj klasi na podruju Hrvatske
i Slavonije iskljuivu poziciju najvie vlasti i u odnosu prema drugim drutvenim
klasama i s obzirom na vladajuu klasu u Ugarskoj. Otuda Hrvatski sabor 1.1 1527. god.
samostalno bira Ferdinanda I za hrvatskog kralja pred Ferdinandovim komi-sarima, iako
je Ferdinand ve 16.XII 1526. god.bio izabran u Pounu (Bratislavi) za ugarskog kralja.
Otuda je Slavonski sabor 6.1 1527. izabrao Ivana Zapolju za svog kralja, iako je Zapolja
ve 11 .XI 1526. bio izabran za ugarskog kialja u Stolnom Biogradu. Otuda Hrvatski
sabor tvrdi 26.IV 1527. " da se ne moe nai (zabil jeerio) da bi ikoji vladar silom
zavladao Hrvatskom, jer po smrti naega posijednjeg kralja sretne uspomene Zvonimira
slobodne se volje pridruismo svetoj kruni Kraljevstva ugarskog,a poslije toga Vaem
Velianstvu "-! Otuda se Slavo-nski sabor, nakon smrt? svog bana Krste Frankopana
glavnog pobornika kralja Za -

-2polje, ponovo odluuje o svom kralju birajui Ferdinanda za kralja Slavonije. Otuda
sjedinjeni Hrvatsko-slavonski sabor 1578. god. naglaava u svom saborskom
protokolu da je Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo bilo uvijek slobodno te da se podredilo radi obrane domovine i vlastitih obitelji svojevoljno samo vlasti ("autoritati")

2
ugarskih kraljeva. Otuda 1712. god. Hrvatski sabor samostalno donosi zakljuak
da svoj prijesto daje i enskoj liniji Habsburke kue ako izumru ovlateni muki
potomci (to su Madjari prihvatili 1723.god.), istiui po svojim izaslanicima: "mi
smo dodue kako zakoni kau zemlje pridruene Ugarskoj (partes adnexae), ali joj
nismo podanici. Nekada smo imali nae kraljeve domae krvi a ne ugarske
kraljeve. Nije nas Ugrima podvrgla ni jedna sila, ni jedno ropstvo ve se sami od
svoje volje pokorismo ne kraljevstvu nego kralju njihovom. Njihova kralja takodjer priznajemo dok bude gospodar Austrije, a ako se dogodi da to ne moe da bude neemo sluati zamamljiv glas slobodnog izbora (tj. onaj koji daje zakon od
1687.), niti poruku da smo duni ner&zrjeivo slijediti Ugarsku, slobodni smo a
ne robovi. "
Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije imalo je s Kraljevstvom Ugarske poslije 1527.god. kao i ranije samo zajednikog kralja, zajedniku krunidbu i zajed-niki
sastanak s kraljem na kojem su rjeavali poslove koji su se mogli rijeiti samo
s kraljem zajedniki. Ovo je shvatljivo kada se uzme u obzir da je sjedinjeno Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo bilo u vremenu od 1558. - 1848. god. staleka drava u kojoj
je vlast bila podijeljena izmedju kralja i stalea.
Postavlja se pitanje kakvog je bila tipa hrvatsko-ugarska dravna zajednica. Da I? se moe govoriti o personalnoj ili realnoj uniji. Pojmovi personalne i
realne unije su produkti novije pravne nauke. Tek 1625. god. bude po prvi puta u
povijesti analizirano pitanje dravnih zajednica. Tada su ove bile podijeljene u
dvije grupe i to tako da su se drave mogle ujediniti bilo time to su uzele

jednu

te istu osobu za svog vladara bilo time da su sklopile ugovorom savez. Ovo je miljenje zastupao Hugo Grotius, autor djela "De jure belli ac pacis", otac te dvodiobe dravnih zajednica (unije i savezi). Otada je moralo proi jo blizu 16o godina dok se pojavio Potter otac izraza personalne i realne unije. Njemu je personalna unija znaila zajednicu drava u kojoj se nalaze dvije ili vie drave, koje

imaju zajednikog vladara, ali koje ostaju po svojim zasadama razliite tako da
svaka drava pri potpunom dijeljenju od ostalih drava ostaje uvijek za sebe vlastita i nezavisna drava.
Realna unija naprotiv je obini skupni naziv te obuhvata sjedinjenja koja nisu samo personalne naravi, koja obino u onim sluajevima postoje, kad od vi e nekad drava postane jedna. Iza 1777. god., kada je ta teorija prvi puta postavljena, pojmovi personalne i realne unije su se sve vie usavravali tako, da su se u
drugoj polovici XIX st. definitivno pojmovno razvili.
Pojmovi dakle personalne i realne unije ustvari su produkti novije nauke o
dravnim zajednicama te se ne mogu primjeniti na odnose Hrvatskog kraljevstva
prema Ugarskom u toku XVI do XIX st. Prema tome, u konkretnom sluaju ne moe
biti govora ne samo o personalnoj i realnoj uniji nego ni o saveznoj dravi ni dravnom savezu. Kraljevstvo Hrvatske i Slavonije i Kraljevstvo Ugarske egzistirala su kao
dvije staleke drave kojima je vladao jedan te isti kralj pa se je ta dravna za-jednica
sa stanovita vladara smatrala kao Regnum Hungariae partiumque eidem
annexarum . Otuda takodjer shvatanje jo XVII st. kod historiara4 (Gephardi) da govore o ugarskom rajhu i o dravama koje su povezane s tim rajhom (Geschichte des
Reiches Ungarn und der damit verbundenen Staaten, Leipzig 1778) tj. o rajhu kojim
je vladao kralj na podru ju Ugarskog i Hrvatskog kraljevstva i o dravama koje su
bile u tom rajhu tj. Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Kraljevina Ugarska.
Jednakopravni poloaj Hrvatskog i Ugarskog k ral jevstva naao je svoj
od-raz ve u srednjem vijeku u doba Arpadovaca u ideji "corona regia". Tada ona
do-due nije imala verbCcijansku boju i smisao iz XVI st.po kojem su sva prava pa i
kraljevska pa ak i virtuelna pojedinih kraljevstava proisticala iz tada ne vie "corona regia" nego "sacra corona", ali ideja o kruni i njezinim pravima je ve tada
objedinjavala te kraljevstva u jednu zajednicu medjusobno strogo odjeljenih konzistencija. Stoga su diplomatiki izrazi za dravnu zajednicu u toku XVI do XVIII st. bili
jasni u svojoj koncepciji o unutranjim odnosima izmedju Kraljevine Hrvatske i
Slavonije s jedne i Kraljevine Ugarske s druge strane. U XVI st.Hrvatski sabor je
smatrao da je Hrvatska kraljevina bila poslije smrti kralja Zvonimira do 1527. god.
"privezana za svetu krunu" (coadjuncta circa sacram coronam regni Hungariae") a

-41527. god. do je privezano uz kralja Ferdinanda ("coadjuncta erga


maiestatem
vestram"). Verbczy je poetkom XVI st. tumaio da se Kraljevine Hrvatska i Slavonija i Kraljevina Ugarska ne bi razlikovale, ne bi bila "distincta regna", kad bi ban vrio
jurisdikcijuu Kraljevini Ugarskoj a ugarski redovni suci kraljevskog suda u tim
kraljevinama pa je stoga predvidio odredbu da ovi smiju suditi samo unutar svojih
kraljevina. Jedino je u sluaju znaka nevjere (notae infidelitatis) VerbSczy predvidjao
sudbenost krune koja se protezala na sve kraljevine jednako,
jer da du sve kraljevine "podlone svetoj kruni kraljevstva" ("subjectae Sacrae
Coronae Regni").
Poetkom XVII st. Hrvatsko-slavonski sabor je upozorio kralja da pita-nje
vjere rijei na nain kako je Sabor zakljuio, jer inae dolazi u pitanje da li treba da ta
kraljevstva budu "skopana sa svetom krunom ili da se od nje odjele" (connecta cum
sacra Corona aut ab il la divelli"). Ili pak na drugom mjestu u istom pitanju gdje postavlja
Hrvatski sabor mogunost da se Hrvatsko kraljevstvo oslobo-di od reciprone veze s
Ugarskom ("a mutuo . . . cum Hungariae vinculo liberaren-tur")7

Kralj je takodjer smatrao poetkom XVII st.da su Kraljevine Hrvatska


i Slavonija kraljevstva podlona njihovoj kruni ("regna subjecta eiusdem Coronae")?
Poetkom XVIII st. (1712) Hrvatsko-slavonski sabor je tumaio izraz da
su Hrvatska i Slavonija zemlje privezane Ugarskoj ("partes adnnexae) tako da taj
odnos nije bio odnos podi onitva ih kraljevina Ugarskoj kraljevini nego kralju, 9
a da su te kraljevine bile slobodne. Isto tako Sabor se ogrado 1725. god. povo-dom pisma
Ugarskog namjesnikog vijea, koje je ovo Vijee uputilo Hrvatskom sa-boru da dade
svoje miljenje o ispravljanju granica, posebnim zakljukom kojim se deklarira da ovaj
Sabor i ove kraljevine nisu a niti e priznati kakvu svoju ovisnost ili podlonost od tog
Vijea.
Krajem XVIII st. i poetkom XIX st. Hrvatsko-slavonski sabor nije izmijenio
svoj raniji stav o karakteru svoje unije s Ugarskom kraljevinom o emu nas uvjerava
sam saborski protokol iz 1791. i 1832. god. u kojem se iznosi tvrdnja stalea i redova da
su ove kraljevine imale ve u svom poetku vlastitu konzisten-ciju i da su se one
ujedinile ("univerint") s Kraljevinom Ugarskom upravo pod jed-

- 5nim jedinim uvjetom da u toj uniji sauvaju svoju vlastitu konzistenciju."


Ideja dakle "svete krune" odrala se sve do XVIII st.kod hrvatskih stale
a i redova, da bi onda bila postepeno i povremeno zamijenjena idejom o podlo-nosti tih
stalea i redova ne kruni nego kralju ime se jae naglaavala misao o vlastitim
odnosima izmedju kralja i ovih stalea s jedne te ugarskih stalea s dru-ge strane. Ideju
svete krune hrvatski stalei su tim radije naputali, jer su ugarski stalei ve krajem XVII
st. pa ponovo poetkom XVIII st. pokazali namjere da sjedine podruje Hrvatskog
kraljevstva s Ugarskim posrednim putem po ko{em bi Hrvatski sabor postao organ slian
upanijskim skuptinama, koji ne bi vie mogao donositi zakone nego pravila koja pak ne
bi smjela biH u protivnost sa zakonima koje je donosio Ugarski sabor, u kojem bi se
podruju plaale iste dae i porezi kao
i u Ugarskoj, u kojem bi protestanti dobili ista prava kao i u Ugarskoj, koje bi da-12
kle podruje bilo jednostavno ukljueno u iistem ugarskih upanija.
Diplomatiki izraz "anektirati", koji se esto nalazi u raznim ispravama
i koristi za oznaavanje hrvatsko-ugarske dravne zajednice, nema smisao koji danas ima. Prije je "anektirati" znailo pridruiti ili kako Pergoi kae sloiti koga s kim u
13
stanoviti odnos ne dirajui njegovo bie
ili kako Belostenec u svom Gazo-

14

filaci ju iz prve polovine XVIII st. kae da adnexus znaci "privezan".

Stoga je

razumljivo da se Hrvatski sabor 1655.god. protivio tome da se u zakonu i u kraljevskim pismima i poveljama Hrvatsko kraljevstvo oznaava kao " pars subjecta"
to su pokuavali uobiajiti madarski biskupi u Ugarskoj u kraljevskoj kancelariji kao kancelari pri ispostavljanju kraljevih akata ili madarski protonotari pri
ispostavljanju teksta zakljuaka donesenih na zajednikim'Hrvatskougarskim saborima , jer " pars subjecta" znai u osnovi podlonu zemlju, dok je Hrvatska po
shvaanju tog Sabora iz 1655. g^ "Regnum" koji Ima isti pravni poloaj i prava 15
(' eandem libertatem") kao i Ugarsko kral jevstvo.

Medjutim, Hrvatski sabor ni-

je protestirao kada je kraljevska kancelarija koristila izraz "pars adnnexa" iako ne moe
se tvrditi da je bio zadovol jan, jer je traio da se naziv Hrvatske koristi Upunoj formi tj.
"regnum Croatiae, Slavonie et Dalmatiae". Da i sami ugarski slubeni
krugovi nisu smatrali "pars adnnexa" drugo nego to je protumaio njihov
suvremenik Pergoi svjedoe sami ugarski stalei i redovi 1791. god., kada su u

--

jednoj svojoj protestnoj noti kralju zalaui se da krdj

ne uspostavi "Ilirsku dvor-

sku kancelariju" dokazivali da "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija nemaju posebnu dvorsku


kancelariju ve dugo vremena nego ope s kraljem u svojim poslovima kroz zajedniku
kancelariju", pa onda dalje "premda one nisu dio Kraljevine Ugarske nego samo zdruene
Kraljevini Ugarskoj ipak one nemaju svoje kancelarije" .
To stanovite je tim vanije, jer je dato nakon privole

Hrvatskog Sabora 179o,god.

da se Hrvatsko kraljevstvo podvrgava upravnoj djelatnosti Ugarskog namjesnikog v i - jea


i volji veine Hrvatsko-ugarskog sabora, ako se budu tretirala pitanja od zajednikog interesa. Istina, ugarski stalei i redovi tvrdili su da je Hrvatsko kralje-vstvo
zdrueno Ugarskom kral jevstvu a ne kruni, to predstavlja novost, no, usprkos tome ti
stalei i redovi koliko god su nastojali stvoriti jedinstvenu ugarsku dravu sluei se raznim
metodama ( pokuajem nametanja svog jezika, proirivanja pojma
zajednikih poslova i dr.) ipak su oni i nadalje posredno priznavali da su Kraljevine
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija "regna socia" Kraljevini Ugarskoj,'^ pa kad nisu
mogli Hrvatsku inkorporirati u madarski nacionalni teritorij, to su pokuali u i n i ti barem s jednim di jelom Hrvatske-Ri jekom-za njih tada najvanijim dijelom, jer im je ona
otvarala komercijalni put na sva mora. Oni nisu ni u tom uspjeli, iako su de facto koristili
rijeku luku kao svoj posjed pa i upravljali njom kao svojim posjedom.

periodu I 7 9 O - I 8 4 8 . hrvatska staleka drava je vie virtuelno nego faktino

postojala. Iza apsolutistike vladavine Josipa U hrvatski stalei i redovi


su traili ui vez sa ugarskim staleima i redovima, jer su vidjeli da su toliki zakl juci
njihovog sabora, gravamina njihovih poslanika kao i njihovi zahtjevi,
posebno vraanje podruja Vojne krajine pod bansku jurisdikciju, ostali samo papir bez
vrijednosti. Ui savez s ugarskim staleima imao je bolju perspektivu, jer su
i ugarski stalei i redovi trpjeli vrlo sline ili identine povrede svojih prava kao i hrvatski stalei
i redovi. Stoga je Hrvatski sabor u instrukcijama svojim poslanicima na zajednikom Hrvatskougarskom saboru naredio da predloe ugarskim staleima
i redovima da se ustroji za Hrvatsku i Ugarsku zajedniki vrhovni organ uprave "senat
kraljevstva" ije bi lanove birali Hrvatski i Ugarski sabor,a koji bi bili

odgovorni tim saborima. Za vojne poslove i za itavu Vojnu krajinu na podruju


Hrvatske i Ugarske funkcionirala bi "curia militaris" umjesto dotadanjeg bekog i
gradakog Hofkriegsratha. Ban bi bio takodjer lan tog tijela. Ako taj prijedlog ne
bi ugarski stalei i redovi prihvatili, poslanici bi trebali predloiti da se Hrvatska
podloi Ugarskom namjesnikom vijeu u onim poslovima uprave za koje je to Namjesniko vijee bilo nadleno pod uvjetom da ugarski stalei i redo-vi
priznaju pravo hrvatskim staleima i redovima da ovi kasnije uvedu svoje vla-stito
namjesniko vijee kada bude Hrvatska imala toliko poslova da e se isplatiti
drati vlastito namjesniko vijee, a to e biti onda kada se s Hrvatskom bude pripojila Vojna krajina i kada se budu utjelovile Hrvatskoj ponovo zemlje koje su Turci
i Mleani odcjepili od Hrvatske.

18

Prijedlog o formiranju senata nije doao u raspravu, a drugi su prijed19


log ugarski stalei i redovi prihvatili kao l.58 Sabora iz l79o. god.
No, u
taj lan nije ula klauzula o privremenom podvrgavanju Hrvatske Ugarskom namjesnikom vijeu, pa je Hrvatski sabor 1791. god. zakljuio da se to ima izrei na
slijedeem zajednikom saboru. Medjutim to nije bilo uinjeno. Klauzula iz 1791.
god. je ovako glasila "Poto su Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija od svog
postanka imale svoju posebnu konstituciju,pa pota su se samo uz uvjet po-sebne
konstitucije zdruili s Ugarskom kraljevinom i poto se nezgodom vremena
dogodilo da s otrgnute mnoge strane Kraljevstva, koje je spalo na tri sada postojee hrvatske i tri slavonske upanije, uslijed ega su se i poslovi veomaj umanji-li,
to se lan 58. ima tako razumi jet? da e ove upanije ovih kral jevina dotle ovisiti
od Ugarskog v?jea dok ne bude proireno podruje jurisdikcije ove Kra-ljevine i
time se poveao broj agenada, koji e biti dovoljan za formiranje po-sebnog
dikaster?ja u ovoj Kraljevini pod predsjednitvom bana"
Druga znaajna promjena u ivotu hrvatske staleke drave, nastala
l79o.god., bila je odluka Hrvatskog sabora da se pitanja poreza u Hrvatskoj
ne rjeava vie u Hrvatskom saboru nego na zajednikom, ali na nain da o njemu ne
odluuju ugarsk? stalei i redovi nego poslanici Hrvatskog kraljevstva s kraljem

za vrijeme zasjedanja zajednikog sabora. Budui da su ugarski stalei i redovi


21
pristali na tu odluku pa je ova i bila uvrtena u zakone zajednikog sabora,

ali opet tako formulirana da se mogla krivo dravno-pravno tumaiti, to je Hrvatici sabor
1791 .god. i tu ne jasnou otklonio svojim zakljukom koji je glasio: stalei
i redovi zakljuuju da e oni l .59 .za sva budua vremena u tom smislu uzimati da pitanje
kontribucije (poreza) Kraljevine Hrvatske hrvatski stalei imaju neposre-dno s Njegovim
Velianstvom raspravljati. Zbog toga gospoda poslanici ove Kralje-vine, koji e se odaslati
na Ugarski sabor bit? e posebno informirani i upueni na
to da u ovom smislu i nikako drugaije
bucije u skladu s prijanjim zakonima,
koji nisu ukinuti

imaju pristupiti raspravljanju pitanja kontrikoji govore o kontribuciji ove kraljevine a


22

na posebnom saboru.

Trea znaajna promjena u ivotu hrvatske staleke drave,nastala i79o,


bila je odluka Hrvatskog sabora da e u budue hrvatski poslanici na zajednikom
saboru u zajednikim poslovima privoljeti na ono to veina u saboru zakljui. Hrvatski sabor se time odrekao dotadanjeg prava da preuzme za svoje zakone samo one zakone zajednikog sabora, koje je prihvatio Hrvatski sabor odnosno njegovi poslanici
bez obzira da li je zakon na zajednikom saboru bio izglasan od sviju ili veine u
Saboru. Naelo majoriteta moglo se primjeniti samo u zajednikim poslovima ("ea
23
vero,quae regna haec et regnum Hungariae communiter respiciunt").

Pojam zaje-

dnikih poslova nije bio definiran. Istina, Hrvatski sabor nije prepustio zajednikom saboru
ni jedno pitanje koje se odnosilo na njegova " jura municipalia", no, ova nisu
bila sasvim definirana, iako se Hrvatski sabor pobrinuo da ih sakupi i objelodani kao
publikaciju da bi ih na taj nain uglavnom registrirao, al i i po vlastitom priznanju ova
nisu bila sva.Teko se svodilo definiranje zajednikih poslova na sve one poslove, koje je imalo u svom djelokrugu Ugarsko namjesniko vijee, a ono je upravo bilo na pu-tu da
od kraljevog centralistikog vrhovnog organa uprave postane nacionalna vlada ko-ja je
naravno nastojala da prisvoji to vie prava koja je do tada vrio kralj lino ili po svojim
drugim tijelima koja su postojala uz njega u Beu. Naelo majoriteta postalo je dakle izvrsni
instrument za lagano posredno unitavanje pojedinih znaajki samostalno-sti hrvatske
dravne uprave. Jedino,ilirski pokret tj.hrvatski nacionalni pokret s jedne strane i sam kralj, koji esto nije sankcionirao zakone doneene na zajednikom
saboru, a koji su bili

upereni na unitenje posi jednih karakteristika

dravne

samostalnog ti Hrvatske i koji je vrlo rijetko sazivao hrvatsko - ugarske sabore, jer

je s sam nastojao to vie ojaati Mefternichov apsolutistiki reim pa stoga uma-njivao


madarsku ekspanziju gdje god je mogao s druge stran e, pomogli su da je Hrvatska
sauvala svoju dravnu individualnost u okviru staleke drave, sve do 1848.god., istina,
vie de jure nego li de facto.

2) Teritorij,naziv i grb hrvatske staleke drave


Neko jedinstveno Hrvatsko kraljevstvo razdvojilo se ve prije mohake

2
bitke u dva posebna teritorija: Regnum Croatiae et Dalmatiae i Regnum Sclavoniae.
Van granica ovih kraljevstava obiavali su nazivati oba kraljevstva Regnum Sclavoniae, jer su esto nazivali etniki jedinstveno stanovnitvo obaju kraljevstava
Slavenima. Ipak, redoviti naziv kralja Slavonije poinje tek za Vladislava II oko
l49o. god., a redovito se koristi od vremena Ferdinanda I. Obzirom da je u toku
XV st. otpala i Dalmacija,to se poetkom XVI st. ustalio naziv "regnum
Croatiae" za svo podruje od mora (tj. obale od Rijeke do Baga) do Kapele, dapa-e
poslije turskog zauzimanja junih hrvatskih zemalja l sjeverno od Kapele prema
Kupi, Savi i donjoj Uni tj. na podruju dijela zagrebake upanije, koji je za-jedno s
ostalim teritorijem izmedju Drave i Kapele do tada sainjavao Slavoniju. Naime,
Turci su do Mdhake bitke otkinuli od Kraljevine Hrvatske svo juno po-druje
Hrvatske (gotovo do Gvozda) osim Klisa,Obrovca,Pounja te jajake bano-vine, koja
je bila tada otok u turskom moru. No, do sredine XVI st. ; Kraljevini Hrvatskoj oteli
su Turci jo itavu jajaku banovinu (1528), Liku do blizu Otoca (1527 - 1528),
Obrovac (1527), Klis (1537) tako da je^ral jevini Hrvatskoj ostalo samo podruje uz
more od Rijeke odnosno Trsata do Starigrada ispod Velebita, Gorski kotar, Otoac,
Biha i gornje Poun je. Kraljevini pak Slavoniji nakon to su Turci otkinuli do
sredine XVI st. Srijem, Slavoniju do linije Sisak - azma - Pitomaca (dakle blizu
Bjelovara) ostale su samo jo varadinska, krievaka ? za-grebaka upanija sa
uskim podrujem oko Karlovca. Takvo ogromno smanjivanje teritorija obaju
kraljevstava davelo je do njihovog spajanja 1558.god. u Regnum Croatiae et
Sclavoniae. No, njihov? kraljevi su i nadalje nosili naslov kralja Hrvatske, Dalmacije
i Slavonije. Da bi se opravdao naziv kralja Dalmacije kat-kada se nazivalo
Dalmacijom podruje uz more od Bakra do Zrmanje te teritorij
Vinodola,Prozora,Otoca i Brinja u unutranjosti.

-lo-

Med ju tim, teritorij ujedinjenog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i


dalje bude smanjivan uslijed turskih osvajanja s jedne strane i uslijed osnivanja Vojne
krajine s druge strane. Turci su uspjeli svoju zapadnu granicu prema Hrvatskoj proiriti ve u toku druge polovine XVI st. na liniju Sisak - Skrad - Korenica, a beki dvor je osnivanjem Vojne krajine oduzeo jurisdikciji Sabora i bana najprije
koprivniki, krievaki i ivaniki kapetanat, a zatim karlovaki i um-beraki
natkapetanat te turnski, ogulinski, bariloviki i tounjski kapetanat, a onda natkapetaniju
u Senju tzv . Primorska vojna krajina obuhvata jui podruje oko Otocajl U toku XVII
st. nakon pogibije knezova Petra Zrinjskog i Nikola Frankopana, Bansko podruje se jo
vie smanjilo, jer su podruja sviju konfiscira-nih imanja dola pod upravu Dvorske
komore. Tako su konano izgledali "ostaci ostataka" Hrvatskog kraljevstva. Taj izraz
nestaje iz saborskih zapisnika tek na-kon Karlovakog mira (1699.). Tada je naime
hrvatsko-slavonskom podruju vra-ena Lika, linija Skrad - Sisak je pomaknuta na
piavac Slunj - Novi - Kostajnica - Dubica, te vraena Slavonija (Srijem tek dva decenija kasnije 1718 god.). God.
1776. Hrvatskoj bude pripojena Rijeka i dio Gorskog kotara, koji se protezao uz liniju Cetinj - Biha - Ostrovica. Novo podruje u Lici i Gorskom kotaru bude
pripojeno veim dijelom Vojnoj krajini (osim onog oko Rijeke gdje je formi-rana
Severinska upanija) a podruje Slavonije zajedno s Srijemom bude uklju-eno veim
dijelom (1745.god.) u redovni upanijski sistem. Podruje uz Savu ! Dunav do
Petrovaradina obuhvata jui prilino irok pojas uz obalu Save a naro-ito prema
Vinkovcima te uz Savu i Dunav (gotovo pola Srijema), ulo je u sastav Vojne krajine to
je znacil da je bilo time izuzeto od banske jurisdikcije. Tako je ostalo
uglavnom do 1848. god.
Sjedinjeni Hrvatsko-slavonski sabor upotrebi javao je kao svoj
grb onaj isti koji je Vladislav II god. 1496. potvrdio Kraljevini Slavoniji,
tj.kunu u bije-gu izmedju dvije rijeke (Drave i Save ) sa zvijezdom
(Marsom) u znak hrabrostfT Medjutim, grbovi kraljevina Hrvatske i
Dalmacije ostali su u upotrebi kod Dvorske kancelarije pri izradi kraljevih
akata i u kovnici pri kovanju novca.

-III

3) Krol j
11

Ide fa "svete krune , onakvu kakvu je Verbczy izradio u


Tripatitum-u
poetkom XV! st., nije se mogla za vrijeme Habsburgovaca ostvariti u svojoj cje lini posebno u odnosu na vladara. Tripartit vjerojatno ba zbog svog stava o jurisdikciji svete krune, po kojemu je vrhovna dravna vlast pripadala kruni, a kralj
ju je vrio tek ako je bio zakonito okrunjen,pa i zbog svog negativnog odnosa
prema oligarhiji velikaa nije nikad bio publiciran kao zakon. Prema shvatanju
Habsburgovaca kruna je mogla biti samo emblem kraljevskog dostojanstva ali ne
i nosilac kraljevske vlasti. Koliko god su se trudili ugarski i hrvatski stalei da se
to vie uvrste misli o svetoj kruni i njezinim pravima u tekst nfihovih zakonskih
zakljuaka koje je kralj potvrdjivao dopustivi esto njihovu stilizaciju iz raznih
faktikih razloga, centralistike i apsolutistike tenje Habsburgovaca su bile
oite ve u prvim godinama njiho/og vladanja u Ugarskoj i Hrvatskoj, a naroito
u doba kada su uspjevali svojim orujem osvojiti ona podruja, koja su Turci oteli
od Ugarske i Hrvatske Stoga je jasno da treba (razlikovati kraljevsku vlast de jure
r

od one de facto. Svakako njezin opseg nije bio u vremenu od XVI - XIX st. uvijek jednak.

Hrvatska i Ugarska za vrijeme Habsburgovaca bile su nasi jedna monarhi-ja.


Sve do 1687. god. red nasljedstva nije bio odredjen. Hrvatski i ugarski stale-i imali su
pravo preelekcije. Habsburka dinastija je imala pravo nasljedstva, ali
stalei i redovi obiju kraljevina imali su pravo birati kralja izmedju preostalih lanova
dinastije. Tek 1687. god. kralj je uspio da su hrvatski i ugarski stalei stvorili zakonski
zakljuak po kojem je pravo nasljedstva pripadalo [najstarijem^ kraljevom sinu
odnosno najstarijem kral jevom bratu,ako kralj nije imao sinove. U Ugarskoj je tako
ostalo do 1723. a u Hrvatskoj do 1712. god, kada je Hrvatski
sabor donio zakljuak da pravo nasljedstva pripada i enskoj lozi dinastije, ako 26
kralj nije imao mukih rod jek a . Jedini uvjet je bio za ensko nasljedno pravo da je
ena vladala Austrijom, Korukom, Kranjskom i tajerskom.
Budui da je vladar donio 1713. god.kuni red nasljedstva u austrijskim
nasljednim zemljama ( u stvari pragmatiku sankciju) , koji je sadravao razradjenu
osnovu prava nasi jedstva lanova dinastije,to je Hrvatski sabor ponovo donio odluku

o pravu nasljedstva enske loze na hrvatski pri jesfo na nain koji je odgovarao pragmatikoj
sankciji iz 1713. god. i koji su prihvatili I ugarski sfaiei i redovi
na zajednikom saboru 1723. g o d . "

Po tom zakonskom zakljuku tek onda

izumrlo potomstvo u mukoj i enskoj lozi

kad bi

dinastije Hrvatska i Ugarsko su sticale

ponovo pravo slobodnog izbora.


Da bi stekao vrhovnu dravnu vlast i druga kraljevska prava kandidat
je morao prema pravnom sh va tanju stalea

\ redova Ugarske i Hrvatske imati ne

samo nasljedno pravo nego i biti: zakonito okrunjen. Znaaj krunidbe je bio de facto
ipak relativnog karaktera ba kao i odredba o nerazrjeivosti vezo izmedju austrijskih,
ugarskih i hrvatskih zemalja uslijed odredbe pragmatike sankcije koja je vaila sve
dotle dok je postojao zakonom ovlateni lan dinastije

28

ili odredba

zakonskog lanka 1 : 1723. o nerazrjeivosti veza izmedju Ugarskog i Hrvatskog 29


kraljevstva . Ipak, krunidba je prije 1687. god. bila veoma vaan in,to je razumljivo,
jer je ona bila povezana do te godine s kraljevim izborom.
Osnovni element krunidbe bila je inauguracija kralja a pod ovom se nisu
razumjevale samo crkvene sveanosti, stavljanje krune na kraljevu glavu, nego i svi
dravno pravni ini koji su bili uneeni u obred krunjen ja. Da bi krunidba bila va - 3o
Ijana trebalo je prvo da se krunidba obavi za est mjeseci poslije kraljeve smrti, drugo
,f

da se sazove u tu svrhu Sabor koji se zvao "diaeta inaugura I is i tree da se obave


zakonom odredjeni obredi. Obredi pak sastojali su se od tri bitna dijela:
1. izdanje inauguralne krunidbene diplome, 2. crkveni krunidbeni obred i 3. pri-sega koju
je okrunjen? kralj polagao da bi osigurao stalee i redove Ugarske i Hrvatske da e sve
ono potivati i izvravati na to se obavezao inauguralnom dip-lomom,
inauguralna diploma prije 1687. god., kada je vailo pravo stalea i redova na
izbor kralja unutar dinastije, sadravala je materijalne uvjete za izbor kao i sadraj budue
vlasti izabranog (tzv. kapitulacije). Kakvi su bili uvjet? ovisilo je o snazi i utjecaju stalea i
redova kao i onog koga se biralo za kralja. Poslije 1687, god. ili jo jasnije poslije 1712.
god. odnosno 1723.god. kada je pragma-tikom sankcijom ustanovljeno jus haereditarium
prijestolonasljedni red i priznato pravo nasljedstva, sadraj inauguralne diplome se ustalio
time da su otpale sve ree-

nce koje su bile izvedene iz prava na slobodni izbor kralja,pa su bile


tako od Marije Terezi je, koja je prva dola na hrvatsko-ugarski prijesto
na temelju pragmatike sankcije gotovo sve inauguralne diplome jednake sve do raspada Monarhije
1918. god. Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo je dobivalo posebnu inauguralnu diplo-mu
jo u XVII st.^'
Inauguralna diploma je imala uglavnom 5 vanih toaka:
1. kralj se obavezivao da e potivat? zakonske propise o krunidbi, prava i
teritorijalni integritet Ugarske i Hrvatske, zakone koje e u budue donijeti
Sabor u sporazumu s kraljem, zlatnu bulu Andrije II iz 1222 (jus resistendi tj. pravo
dignuti se orujem protiv kralja, ako bi ovaj krio prava samo do 1687. god., jer
tada je to pravo bilo ukinuto);
2. kralj se obavezivao da e kraljevska kruna ostati u zemlji i da e ju dvojica moi
uvati;
3. kralj se obavezivao da e sve dijelcve Ugarske i Hrvatske, koje bude natrag
osvojio, zdruiti ponovo tim kraljevinama;
4. kralj je priznavao pravo ponovo na slobodni izbor kralja, ako budu izumrli potomci oba spola kraljeva Karla III, Josipa I, i Leopolda I, kako je to bilo 32
utvrdjeno pragmatikom sankcijom;
5. kraljevi su se obavezivali da e inauguralnu diplomu prije krunidbe prihvatit?
prisegom.
Kada su dakle svi nabrojeni uvjeti bili
bio zakonito okrunjen. Prema zak.lanu 3. i 12.

ispunjeni, u tom sluaju je kralj


iz 1791. god. zajednikog sa-

bora samo zakonito okrunjeni kralj je mogao sankcionirati i ukidati zakone te


autentino ih tumaiti. Kralj nije mogao prije krunidbe ni privilegije podjeljiva-ti, ali je
mogao vriti sva prava nasljednog kralja, koja su se odnosila na javnu
33
upravu.
Za vrijeme habsburkih kraljeva nije se vrila posebna krunidba za hrvatskog kralja nego se krunidba za ugarskog i za hrvatskog kralja vrila kao jedan in. Za
akt izbora novog kralja ( do 1687.god.) ne bi se moglo isto rei, jer se vidi iz zapisnika
Hrvatskog sabora da su stalei i redovi davali posebnu instrukciju svojim izaslanicima za
krunidbeni sabor u pogledu "izbora novog kralja". God.

1655. stalei su na pr. naredili svojim izaslanicima da pristanu na izbor novog


kralja, ali da pokuaju na svaki nain isposlovati da se gravamina (pritube,
potekoe i zahtjevi), stalea i redova izravnaju pred krunidbom novog kralja,
te da se u inauguralnoj diplomi i kapitulacijama novog kralja koristi naziv Hrvatskog kraljevstva u punoj formi, kao i u Kraljevskoj dvorskoj kancelariji, jer
"Kraljevstvo Slavonije i Hrvatske ima istu slobodu kao i Kraljevstvo Ugarske"

34
1

("Regnum Sclauoniae et Croatiae eiusdem cum Regno Hungariae sit libertatis ').
Iz izloenog slijedi da su se izaslanici Hrvatsko - slavonskog kraljevstva na inauguralnom saboru odvojeno izraavali u pogledu izbora novog kralja. Med ju tim, kru-nidba je
bila kroz itavo vrijeme od 1527 - 1848. god. jedna jedinstvena. Moe se sa sigurnou
rei da je krunidba t la zajechika a ne jednostrana, to znai da kralj nije bio okrunjen
samo za ugarskog kralja pa time neizravno i za hrvatskog kralja nego za oba kraljevstva.
Iz zakonskih zakljuaka zajednikih hrvatskougarskih sabora vidi se da je Hrvatsko kraljevsh/o moralo jednako sudjelovati kao i Ugarsko
kraljevstvo u trokovima uvanja kraljevske krune i slanja poslanika raznim stranim
35
dravama,

to ukazuje ne samo na jedndce dunosti nego i na jednaka prava u

odnosu na kraljevsku krunu, koja ne bi bila evidentna kad krunidba ne bi bila z a jednika nego jednostrani akt, a niti bi Hrvatski sabor mogao tvrditi da Hrvatsko
kraljevstvo ima jednaka prava kao i Ugarsko, niti bi mogao Verbtfczy, ugarski palatin, tvrditi u svom Tripartitum-u, koji predstavlja veim dijelom obiajno pravo,
da su Hrvatska i Ugarska "distincta regna".
4 . Kraljevska vlast
Kraljevska vlast se sastojala od niza prava u raznim oblastima dravne
strukture. Ona je bila u nekim oblastima ograniena pravima stalea i redova Hrvatsko slavonskog i Ugarskog kraljevstva. Ogranienja su naravno bila pravnog karaktera to ne
znai da su bila uvijek i faktina.
Prava koja su sainjavala kraljevsku vlast uglavnomt su bila slijedea:
1. pravo havjestiti rat, zakljuiti mir, sklopiti ugovore s drugim drava-ma i
vladarima, ugovoriti saveze, voditi vanjsku politiku i drati predstavnitva u
inozemstvu te slati poslanstva drugim vladarima i dravama.

2. pravo na vrhovno vojno zapovjednitvo (jus armorum)


3. pravo na vrhovnu policiju i nadzor
4. pravo na vrhovno zemljino gospodstvo
5. pravo podjeljivanja i imenovanja najvanijih slubi, asti
i dostojanstvenika drave
6 pravo oblasti religije i crkvenih organizacija
7 pravo na odredjenu vrhovnu vlast u vrenju zakonodavnih,
sudskih i izvrnih funkcija te vlast?
!

8 regal na prava i monopoli.


Prava nav jesti ti raf, zakljuiti mir, sklapati ugovore s drugim vladarima kao i drati svoja poslanstva ili slati svoje poslanike drugim vladarima predstavljalo je ustvari pravo kralja da reprezentira Kraljevine Ugarsku i Hrvatsku
u inozemstvu a time i da vodi vanjsku politiku.
Prema zakonima Hrvatsko-ugarskog zajednikog sabora proizlazi da su
ta prava reprezentacije bila ograniena voljom stalea i redova obiju kraljevina
36
(tako pravo navjestiti rat kralj nije mogao bez znanja suglasnosti kraljevstva -,
pravo zakljuiti mir bez miljenja savjetnika koje je kralj obiavao imenovati sa
37
podruja obaju kral jevstava ; pravo sklopiti ugovore s drugim dravama i vladariffia bez
sudjelovanja poslanika odnosno scy jetnika koje su imenovali stalei i redovi

38

obaju kral jevstava \


pravo diplomatskog saobraaja bez suradnje zajednikog
39
sabora.
Kadkada se dapae posebno istie med ju zakonima zajednikog
Hrvatskougarskog sabora da je kralj bio duan ili da je sam pozvao izaslanike
Hrvatsko - slavonskog kraljevstva da sudjeluju prilikom sklapanja ugovora o miru
4o . .
ili u drugom predmetu

ili se istie med ju zakonima Hrvatskog sabora da je kralj

duan pozvati i izaslanika iz Hrvatskog kraljevstva na ugovaranje o miru kao to je to


ranije inio pozivajui se n a l . 4 ? z ! 6 8 1 i 1.41 iz 1715.god. zajednikog sabora.
^
Praksa je medjutim pokazivala da se kralj u najvei broj sluajeva nije
obraao staleima i redovima obaju kral jevstava posebno u vodjenju vanjske poli-tike.
Otuda u zakonskim lancima zajednikog sabora tolik? broj odredaba, koje je dapae
kralj i sankcionirao, a u kojima se istie ogranienje kralja u vrenju

-16-

prava reprezentacije. Otuda se i Hrvatski sabor 1811. god. tui to nije u smislu l .4
iz 1681. i l.41. iz 1715. zajednikog sabora te zakona Hrvatskog sabora iz
1737.god. bio pozvan na sklapanje enbrunskog mira 18o9. god. i izaslanik iz
42
Hrvatske i Ugarske. Otuda Hrvatski sabor daje nalog svojim nuncijima na zajednikom saboru 1811. god. da protestiraju i da se ale kralju zbog njegove izjave da je odstup 18o9. god. kralj morao uiniti bez sudjelovanja hrvatskih i ugar-

43

skih izaslanika iz vanih motiva ije prosudjivanje da pripada samo kralju. Pravo na
vrhovno vojno zapovjednitvo obuhvatalo je ne samo pravo

vrhovnog vod jenja oruanih snaga i vojnih operacija nego i pravo za vrijeme mira i
rata brinuti se za sigurnost drave od vanjskih i unutranjih neprijatelja. Obzirom da
su se u kraljevstvima Hrvatskoj i Ugarskoj razlikovale tri vrsti oruanih snaga
(plemika insurekcija, stajaa vojska i graniari) to su i prava kralja bila razli-ita.
S obzirom na plemiku insurekciju (koja se u ranija vremena odnosila
samo na plemstvo i privilegirane stalee) kralj ju je mogao samo zatraiti od sta-lea i
redova obaju kral jevstava. Pod insurekcijom podrazumjevala se ne samo mobilizacija nego i sama vojska koja je proizala mobilizacijom. Ona je mogla biti opa
(generalis) i djelomina (partialis) to je ovisilo da li je zahvatala itavo po-druje
kraljevstva ili samo jedan dio tog podruja. Svaka pak od njih je mogla biti
personalna, banderi jalna i portal na insurekcija. Ako su plemii sami lino morali
vojevati bila je personalna insurekcija, ako su prelati i magnati sa svojim vazalima
vojevali s trupama koje su sami moral? formirati pod vlastitim banderium-om onda je
insurekcija bila banderijalna, a ako su ostali privilegirani stalei vojevali s trupa-ma
iji je brojni sastav ovisio od obaveznog broja sei jakih kua, u tom sluaju se
insurekcija nazivala portalnom. Insurekcije su se zakljuivale po pravilu u Saboru,
ope uvijek posebnim zckonom. Insurekcija unutar granica kraljevstva ila je na
44
teret plemstva, a van granica na teret kralja.
Uslijed dugih ratova s Turcima i pritiska bekog dvora koji je teio za tim
da raspoloa stalnom stajaom vojskom zajedniki sabor je konano popustio u uvanju svojih prava, koja su predvidjela samo insurekciju, pa je donio zakonski
lan 8. iz 1715. kojim je privolio na promjenu u vojnom sistemu i to tako da je bila

-17plemika insrekcija rezervirana samo za izvanredne sluajeve a obrana


zemlje da je bila redovito povjerena stojeoj regularnoj plaenoj vojsci.
S obzirom na pravo kralja da dri svoju stajau regularnu vojsku treba
podvui da su stalei i redovi ve u XVI st. utvrdili to pravo a i kasnije to pri-

45
znavali, jer im je to bilo u interesu radi obrane njihove zemlje

To se pra-*

vo odnosilo na formiranje stalnih kraljevih regularnih trupa, plaanje vojnih li ca u tim trupama,nabavka orujafmunicije i uniforme u tim trupama na teret
kralja, imenovanje (posredno ili neposredno) njihovog vieg i nieg oficirskog kadra,
izgradnja u unutranjosti zemlje tvrdjava, obrambenih zidina, utvrdjenja,
te popunjavanje njihovo posadama kao i snabdjeven je njihovo artiljerijom i municijom, izgradnja fabrika oruja, barutana, logora, bolnica, vojarna, zimskih
kvartira, briga za odranje discipline i dr. Zajedniki sabori i hrvatski sabori su
medjutim esto naglaavali da oni dodue odobravaju postojanje kraljevih regularnih
trupa,ali da te trupe ne smiju biti na tetu prava i imuniteta dravi jana,ustvari stalea i redova. Oni su dapae izglasavali esto i pomoi u novcu i naturi tim trupama, ali nisu dozvoljavali da seljaci budu optereeni mimo sabora raznim radnja-

46
ma, podvozima i davanjima u novcu i naturi.

Dranje vlastitih trupa bilo je

od posebnog znaenja za kralja, jer je on po njihovoj bojnoj snazi odmjeravao svo-je


dranje i potivanje prava stalea i redova a po potrebi i ukazanoj prilici i unitavao
svojeprotivnikeiz njihovih redova ime je postizavao ekonomske uspjehe,
jer je konfiskacijama njihove imovine sticao nove izvore za jaanje svojih

vojnih

snaga (npr. konfiskacijama svih tvrdjava, gradova, poljoprivrednih povrina, fu-ina,


dragocjenosti obitelji Zrinskih i Frankopana).
Na kraju pravo kralja da titi granice, posebno prema Turskoj, bilo
je od znaenja prvotno za same hrvatske, kranjske i tajerske te ugarske stalee i
redove, jer su im titili njihove posjede, dok su te granine trupe bile stabilni defenzivni
kordun, ali kasnije, kada je kralj na podruju uz granicu uspostavio sustav vrlo slian
srednjev jek ovnom lenskom sustavu i tako stvorio teritorij u kojem je on crpio vrlo
jeftino vojne snage a stalei i redovi izgubili svaku vlast i juri-sdikciju, tada su graniari
na tom podruju kje nazivamo Vojnom krajinom (vojnim graninim podrujem), dobili
posebni znaaj za kralja, jer su mu pove-

/RR3INICA

HRVATSKI d r a v n i a r
hiv

zac;

r -

-18avali efektivnu vojnu mo a onda i njegov poloaj prema tim staleima i redovima. Tako su
se, naroito poslije 1715.god. kada su se plemike insurekcije sazivale samo u izuzetnim
prilikama, nale u obim kraljevstvima brojano jake kraljeve oruane snage, koje su bile
opasne ne samo za odranje posebnih prava stalea i redova
nego koje su manevrirale po nlogu kralja i pod njegovim rukovodstvom a ne
pod rukovodstvom bana u Hrvatskoj i palatina u Ugarskoj to je naravno,
znailo povre-du osnovnih zasada staleke drave.
Pravo kralja na vrhovnu policijsku vlast i nadzor ne moe se argumentirati ni zakonima zajednikog ni Hrvatskog sabora. No, itav niz reskripata, edikata,
patenata,intimata

kralja ili njegovih ureda pokazuje da je kralj

vrio takvo pravo

propisujui mjere za odranje poretka, sigurnosti i javnog mira s jedne i u dobrobit


i interesu dravljana s druge strane. Ipak, i med ju zakonima koje je donio npr. za jedniki sabor nalaze se odredbe kojima se posredno daje kralju pravo vrhovne poli tako u odnosu na tajna udruenja i asocijacije

cijske vlast? i nadzora


48

nje javnog reda i mira


munikaciona sredstva

. 4

verbalne i realne in juri je

47

, odrava-

, trgovinu i saobraaj te ko-

, odgoj i nastavu te cenzuru koje je proizlazilo iz patro-

natskog prava kralja i dr. Tako iz tih propisa proizlazi da je kralj ne samo po
svojoj inicijativi razvijao,

posebno za vrijeme uvod jenja apsolutistike forme

vladanja, pojmovni sadraj svoje vrhovne policijske vlasti, nego i stalei i

redo-

vi, ukoliko su bili zainteresirani na uvanje drutvenog poretka. Policija i

poli-

cijski nadzor su svakako kralju bili

uz njegove regularne trupe glavni oslonac

stvaranju feudalno apsolutistike uprave.


Prava kralja na vrhovno zemljino gospodstvo predstavljalo je jedno od
vanih prerogativa kralja ba kao i pravo da postavlja, imenuje razne vane svje-tovne i
crkvene dostojanstvenike. Iz vrhovnog zemljinog vlasnitva proizlazilo je naelo da
kralju pripadaju sve slobodno stojee ili slobodno leee stvari. Otuda je proisticao
pravni osnov i dohodak iz izvora iz kojeg su tekli mnogobrojni pri-hodi kraljevskog erara
poznatog pod imenom regalia. Iz vrhovnog zemljinog vla - snitva kralju je pripadalo
pravo darovanja plemikih dobara (donacionalni sistem). Stoga su se, po izumru
ovlatenika na plemiko dobro ili po gubitku plemikog dobra radi veleizdaje, plemika
dobra vraala kruni pa je kralj ostajao njihov uni-verzalni nasljednik^'. Donacionalni
sistem je odigrao veoma vanu ulogu u razvoju

-19kraljevske vlasti a i raspolaganje plemikim dobrima kao vlastitom imovinom nije bilo
bez utjecaja na kraljevu ekonomsku snagu. Iz vrhovnog pak zemljinog go-spodstva
proizlazila su kralju prava na prihode iz carina, lukih pristojbi i drugih daa iz trgovine, saobraaja, kolonizacije i dr. Regalia, razni prihodi, plemika dobra, osvojena zemljita oruanom silom, vakantne biskupije i drugi beneficiji davali su kralju jake izvore za jaanje njegove vlasti i irenje njegove juris-dikcije
na tetu prava stalea i redova.
S druge strane, pravo kralja da u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu imenuje
bona, velike upane na vraenim dijelovima Turske, Hrvatske i Slavonije, kraljev-ske
savjetnike i dvorske asti ( u Ugarskoj u znatnoj iroj osnovi ), te pravo da ime-nuje
katolike prelate (nadbiskupe, dijacezanske i titularne biskupe, opate, proste
kaptola i samostana), osniva nove biskupije, nove redove, da ih ukida na osnovu
svog kraljevskog prava, posebno svog vrhovnog patronatskog prava, predstavljali su
takodjer jedan oslonac za vrenje utjecaja na prilian broj magnata i prelata radi
slabljenja moi stalea i redova. Ako se tome pribroji pravo kralja da vodi vrhovni
nadzor nad odgojem, kolstvom (koje se tada smatralo kao accessorium Cr - kve),
zakladama, seminarima, samostanima,konviktima i da moe osnovati, organizirati i reformirati vie i nie kole te imenovati u njima nastavno osoblje i
52
pokon podjeljivati po svojoj volji stipendije

na-

, u tom sluaju je oito kakav je

znaaj imao kralj u ovim oblastima a i ove oblasti za kraljev ugled i poloaj.
Zakonodavne funkcije su bile podjeljene izmedju kralja i sabora, kralja zakonito okrunjenog i sabora zakonito sastavljenog od stalea i redova obaju kral
jevstava ili samog Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. No, treba tu istaknuti pravo kralja
da sazove zajedniki sabor (od 1791. god. da utjee na saziv Hrvat-skog sabora) i da ih
raspusti to je bilo od presudnog znaenja za vrenje onih za - konodavnih funkcija
koje su pripadale saborima. Kralju je pripadalo pravo inici-jative u saborima, tj.
predlagati zakonske nacrte (propositiones regiae), no,
to pravo nije umanjivalo znaaj njegovog prava da uope ne sazove sabor i da vla - da
prema odredbama koje je sam donio svojim patentima. Stoga je razumljivo da
su sabori u povoljnim prilikama izglasavali zakljuke koji su tada dobili kraljevu 53
sankciju, pa je kralj bio duan ee i redovito sazivati sabore. Upravo u tom kra-ljevom
pravu, da nazove zajedniki sabor i da svojom sankcijom saborskog zakon-

-2o.skog zakljuka omogui donoenje zckona ogledala se odredjena vrhovna


vlast kralja u vrenju zakonodavnih funkcija.
No, kralj je imao i iskljuivo pravo da vri zakonodavne funkcije bez
utjecaja i suradnje sabora i to u predmetima kao to su tumaenje i izvrenje za kona te kraljevskih prava, reguliranje svih predmeta u hitnim sluajevima, obnavljanje zaboravljenih zakona, zapostavi janje zakona koji su postali tetni za staleke
privilegije i dr. Posebno je kral j bez uea sabora imao pravo podjeljivati privilegije svake vrsti fizikim i juristikim osobama. Privilegij od najveeg znaenja
je bio svakako onaj kojim se sticao plemiki stale, a kojim je kraljevska vlast
vrila stalno sebi povoljan utjecaj.
U kraljevsku vlast spadalo je nadalje pravo vrhovnog nadzora, vodjenje
i odravanja pravosudja. U oblasti normiranja i reguliranja gradjanskih pravnih
sporova te gonjenja i kanjavanja zbog kaznenih ina, kao i vrenja sudskih funkcija kralj je bio ogranien saborskim zakljucima stalea i redova. No, usprkos
tome kralj je, posebno u toku XVIII st., donosio niz reskripata u pogledu organizacije, poslovanja i odvijanja civilnog i kaznenog postupka kod sudova. Kralju je
pripadalo konano pravo pomilovanja i smanjivanja kazne te je openito vrio posredno funkciju vrhovnog sudskog organa.
Jednog od najznaajnijih kraljevskih prava predstavljalo je svakako pravo vrhovne izvrne vlasti. Ova se nije odnosila samo na potivanje i izvravanje
zajednikih hrvatskougarskih i posebnih hrvatsko-slavonskih zakona nego i na utjecanje i djelovanje na sve odnose unutranjih i vanjskih poslova staleke drave.
Da je vrhovna izvrna vlast pripadala kral ju vidi se iz same inauguralne diplome
kralja u kojoj je stajala klauzula "sve ovo i sami emo izvravati i uiniti da e i 54
drugi to izvravati".

Ovo pravo je davalo ovlatenje kralju da osniva, organizi-

ra i odrava razne svoje urede, koji e od izvrnih oigana vremenom postepeno


postajati i naredbodavni organi koji e ustvari preuzimati razna prava i funkcije
koje su dotada vrili iskljuivo stalei i redovi na svojim saborima. Jedan od
takvih bio je najvaniji Hrvatsko kraljevsko vijee u XVIII st. i Kr.ugarsko na-55
mjesniko vijee od 1723 - 1848. kojem je ak i zajedniki sabor 1791. god.
priznao punu vanost odredivi da egzekutivnu vlast treba da vri kral j u okviru

-21zakona a tu je tada vrilo umjesto kralja pomenuto namjesnitvo uvidjevi u tome


modernizaciju svoje staleke drave. Namjesniko vijee je naime kao stalni
upravni organ vodilo konstantno i sistematski brigu ne samo za potivanje i izvravanje zakona nego i za unapredjivanje ekonomskih, prosvjetnih i drugih odnosa
u dravi .
Kraljevskoj vlast? su pripadale osim raznih funkcija vrhovne vlasti jo i
regalije odnosno regalna prava (jura regalia)

pod kojima su se

razumijevala u
uem smislu ovlatenja kralja koja su donosila kraljevskom fisku imovinski prihod.

U irem

smislu pod regalnim pravima podrazumijevala su se sva kraljeva prava u

zakonodavstvu, sudstvu i egzekutivi. Regalna prava kral ja iz kojih je kralj dobi-vao


prihod nazivala

su se i manjim ili uzgrednim regalnim pravima (jura regalia

minora seu accidentalia) od kojih je bilo vise vrsti:


I . kraljevski rudarski regal (jus reg.metallifodinarum et minerarum), predstavljao
je neogranieno kral jevo pravo, pa je prema tome sadravao pravo na reguliranje rudarskih odnosa mandatima i reskriptima, pravo sve rudarske poslove
voditi i nadzirati, osnivati rudarske urede, vriti rudarsku sudbenost vlastitim
rudarskim sudovima, ubirati sve prihode kraljevskih rudnika, ubirati rudarsku
dau (urbura) od privatnih rudnika,pravo prvokupa zlata i srebra iz privatnih
rudnika, izdavati privilegije i oslobodjenja za otvaranje rudarskih polja,
56
rudokopa i rudarskih postrojenja %

2 . kraljevski regal soli(sales regii)davao je iskljuivo pravo kralju da ima i dri solane i to
na itavom teritoriju obaju kraljevstava te da jedino on moe trgovati sa soli
(monopol), nadalje da je on mogao podjeliti privilegij privatnom licu
da kopa ili kuha sol na svom vlastitom zemljitu, a ako bi se oikrilo nalazite soli na
privatnom zemljitu da je on mogao to nalazite oduzeti i u naknadu dati vlasniku drugo
zemljite, nadalje da je vjeno i trajno mogao zabranjivati uvoz (stanovnitvo (Hrvatskoslavonskog kraljevstvu je moglo uvoziti i upotrebljavati morsku solida je mogao osnivati
urede radi administracije s tfm monopolom i radi uskladitavanja soli, donositi naredbe
o cijenama soli i kaznama za

prekraj
e}^

-223. kraljevski regal kovanja novca je bio takodjer iskljuivo kraljev regal, to je znailo
da u doba Habsburgovaca nitko osim kra! ja nije smio kovati novac pod

prijetnjom kazne zbog nevjere. Taj regal je ovlastio kralja da organizira upravu i
vodjenje poslova kovanja i cirkuliranja novca domaeg i stranog u zemlji, da pazi
da zlatni ili srebrni novac ne izlazi iz drave, a strani novac da u zemlji vrijedi
samo kolika je njegova nutarnja vrijednost i napokon da paz? da u zem-lji ne kola
krivotvoreni n o v a c ^

4. kraljevski potanski regal je takodjer pripadao samo kralju te nije bio obavezan
na suradnju sa staleima i redovima. On je odigrao znaajnu ulogu posebno od
XVIII st. dalje, kada ga je kralj ponovno organizirao da bi unapredio trgovinu i
svakidanji saobraaj. Kralj je bio jedino obavezan da organizira potanske
stanice na onim mjestima koja su to iziskivala i da te stanice popuni potrebnim
59
personalnom, Prihodi iz pottanske prometne i pismonosne slube tekli su u
kraljevu blagajnu te su predstavljali vrlo jak izbor kraljevih prihoda^
5. kraljevski tridesetniki ili carinski regal je predstavljao stari kraljev regal iz kojeg
su kraljev? crpili znatne prihode. Tridesetnica odnosno carina je predstav-ljalo
ovlatenje kralja da prema kakvoi i koliini nezabranjene i toj dai podvrgnute robe koja se uvozi u dravu, izvozi iz nje ili provoz? njezinim podrujem, na
odred jenim mjestima (tri dese tn i ama) i od neizuzetih lica zakonitim nainom
naplauje izvjesnu pristojbu. Carina se odmjerivala po propisanoj tarifi a naplaivala se od iste robe samo jedamput.
Oslobodjeni od plaanja carine bili su
!. plemii svih redova s obzirom no robu koju su uvozili za svoju kunu potrebu kao i za izvoz svojih vlastitih proizvoda, a ako su trgovali, u tom slu-aju
su morali i oni plaati carinu. Plemii su morali imat? putnice rad? do-kaza o
svom identitetu^
2. kral jevski slobodni gradovi
3. predi jal isti i svi koji su dobili takav privilegij
4. kmetovi samo za stvari pri uvozu i izvozu koje su pripadale plemiima,
ako su ovi bili oslobodjeni za istu robu

- 2 3Kral ju je pripadalo pravo da organizira carinsku slubu, premjeta stanice za naplaivanje carine po svom nahodjenju i na taj nain utjee na oivljavanje komerca, kanjava one koji krijumare robu i da uope regulira naredbenim putem itavu tu slubu

6. regal javnih cesta, putova i mostova obuhvatao je pravo kralja da daje dozvolu ubirati maltarinu i prijevozninu (jus telonii et nauli). Pod pravom malte i
prijevoza razumijevala se propisanim nainom dobiveno ovlatenje da se od
putnika koji nisu bili izuzeti a po svojoj volji prolazili, radi ured jenja i odravanja
prelaza nunima i korisnim cestama, mostovima, ladjama i skelama, zakonitim
nainom naplauje od kola i voznog blaga izvjesna pristojba. Malta-ri na se
pobirala na stalnim mostovima, nasipima i izgradjenim cestama, a prije-voznina
na ladjama, pontonskim mostovima i skelama.
Pravo malte i prijevoza moglo se stei privilegijem koji je kralj podjeljivao. Od plaanja maltarine i prevoznine bili su oslobodjeni:
1. svi domai plemii bilo kojeg reda kad su putovali po svom poslu
2. gradjani kraljevskih slobodnih gradova
3. crkveni slubenici
4. predi jal isti crkvenih velikodostojanstvenika i
5. stanovnici mjesta koja su imala taj privilegij.
Ma I tarino i prevoznina se naplaivala samo od voznog blaga i od kola
a nikada od lica ni od robe. Tarifu

i
voza obiavalo se davati u zakup}

je odredjivala upanija. Pravo malte i prije-

7. sajamsko pravo (jus nundinarum), pravo mlinarenja (jus molae), pravo mesarenja
(jus macelli), pravo krmarenja (jus educilli) su takodjer regalna prava koja je kralj
podjelivao privilegijem kao i ostala regalna prava. Pod sajamskim se pravom
razumijevalo ovlatenje drati na izvjesnom mjestu i u odredjeno vrijeme javne i
sveane zborove prodavaa i kupaca. Pod pravom mlinarenja razumjevalo se
ovlatenje drati mlin na vodr. Pod pravom mesaren ja razumijevalo se ovlate-nje
stalno, na malo, prodavati meso za hranu prema odred jenim cijenama i u

-24zakonskim ispravno odmjerenim teinama.

Pravo krcmarenja je bilo ovlatenje

u odredjeno vrijeme i na propisani nain,

stalno, na malo, u ispravnim:zakon-

skim mjerama prodavat? estoka pia. Pravo krmarenja, mesarenja i mllnarenja


bilo je vezano uz vlastelinstvo, to znai da je kralj ta prava dodjeljivao drugim dravljanima kroz privilegi jj

8. osim nabrojenih regala postojali su jo umski, lovni i dr. (za barut, lutriju i * . > f
Neke vrsti kraljevskih regia vremenom su se pretvorili u monopole (soli,
kovanje novca, pota i dr.) Postepeno su se stvarali novi monopoli, kao to je
prodaja duhana, aja, eera, kave, kolonijalne robe i dr.
Kako se vidi opseg prava koja su proisticala iz kraljevske vlasti bio je veoma
irok te zahvatao vanjske poslove, naravno u ondanjim okvirima koji su se stalno
irili, unutarnje poslove ukoliko su bili povezani sa egzekutivom, podjeljivanjem
privilegija, upravljanjem vladarevih i krunskih imanja te re-gala (financijski poslovi
tada komorski poslovi) te upravljanjem oruanih i po - licijskih snaga.

5) Kral jevi uredi i organi

Habsburki vladari u Hrvatskoj i Ugarskoj bili su vladari i u drugim


zemljama (ekoj, Korukoj, Kranjskoj, tajersko], obim Austri jama, Tirolu, Gorici,
Trstu, Istri, Rijeci i dr.) a uz to su bili uglavnom svi rimski carevi njemake
narodnosti. Njihovi su interesi bili veoma rasprostranjeni i razliiti u raznim zemljama u kojima su vladali. Osim toga, stepen razvoja stalekih drava u tim zemljama bio je razliit pa je znailo da su u njima vladali razni pravni i dravnopravni
odnosi. Isto tako i poloaj vladara u raznim zemljama u kojima su vladali je bio
razliit, pa su i njegova prava bila razliita*Osim toga,prije nego su Habsburgovci
doli na hrvateko-ugarski prijesto,oni su poduzeli ve niz akcija da se i njihova
vladarska vlast ojaa a ona raznih stalea tovie smanji, pa su organizirali razne
centralne urede koji su ne samo pomagali vladaru u vrenju njegovih prava,nego su i
irili postepeno tu vlast preuzimajui neke funkcije, koje su do tog vremena

-25vrili stalei putem svojih organa.


Nakon dolaska Habsburgovaca na hrvatsko-ugarski prijesto rano su
poele pritube stalea i redova ovih kraljevstava radi povreda njihovih prava d
strane kralja. U historiji zajednikog Ugarsko-hrvatskog sabora najvei dio
rada zasjedanja odnos? se upravo na "gravamina" tj. pomenute pritube, koje
su dapae dobile svoj stalni slubeni redosl jed u radu sabora. Od ovih pritu-bi
najvanije su bile one po kojima je kralj rjeavao poslove koji su se odnosili
na Ugarsku i Hrvatsku savjetujui se "sa strancima" i otpremajuih ih po svojim
ili kako ih ugarski i hrvatski stalei nazivaju "stranim uredima" (mislilo se na 63
kraljeve urede u Beu koji su uredovali njemaki) .
Od kada su Habsburgovci postali kraljevi Hrvatske i Ugarske njihove
potrebe i enje za dobro organiziranim svojim uredima i organima nisu prestale.
Osim toga on? su pokuali nastaviti svoju staru politiku centralizacije vlast? pa
su u doba 1527- do 174o. pokuavali ? s obzirom na Ugarsku ? Hrvatsku uvrstiti
feudalno apsolutidtiku upravu da bi u razdoblju 178o - 179o. konano pokuali
potpuno odstraniti stalee i redove od vrenja vlasti. Apsolutistiki nain vla-danja
Josipa II nije se medjutim odrao, pa ve 179o. god. dolazi do restauracije stalekog
dravnog uredjenja. No, Habsburgovci se ipak nisu odrekli svojih na-mjera, pa dolazi
do Metternichovog apsolutistikog oblika vladanja, koji nije dodue neposredno
ugrozio opstojnost municipalnih prava Ugarske i Hrvatske, ali ih je faktino sveo na
ogranieno znaenje i utjecaj u rjeavanju poslova moderne drave. Niti je kralj obiavao redovito sazivati sabore a niti je redovito potvr-djivao
njihove zakljuke,pa su tako forme stare staleke drave jedva jo ivo-tarile. No, u
Ugarskoj uslijed pojaanog djelovanja nacionalnog pokreta, isticanja ekonomskih interesa i tenji posebno srednjeg i nieg plemstva, od kraljevog upravnog organa Ugarskog namjesnikog vijea postojao je sve vie novi organ
koji je sve vie odgovarao nacionalnim ciljevima, tenjama i svrsi nacionalnog
pokreta.

64
Evo razvoj pojedinih kraljevih ureda i organa:

I) razdoblje 1527 - 174o.


U tom periodu postojali su slijedei kraljevi uredi i organi:

- 2 61 . Tajno vijee ( Der Gehelme Rat )


Tajno vijee je bilo stalno kraljevo vijee iji su lanovi davali samo svoje
miljenje. Stoga je sastav toga Vijea bio ogranien na izvrsne pravnike, strunjake
za pojedina pitanja, koji su uivali povjerenje vladara. lanovi tog Vijea su bili i
vrhovni dvorski dostojanstvenici. Med ju njima je
imao najvidjeniji poloaj dvorski kancelar. God. 1646. po prvi puta postaje lanom
toga Vijea jedan sa hrvatsko - ugarskog podruja. Tada su se i poele
osnivati pojedine komisije za odredjena pitanja. No, tada je

poelo i opadati

znaenje tog Vijea, jer je na njegovo mjesto dola Dvorska kancelarija.


God. 1659. vladar je osnovao od etvorice najobrazovanijih tajnih
savjetnika Tajnog vijea "Tajnu konferenciju", koja je preuzela djelomino z a - datke
Tajnog vijea. Preostalim savjetnicima ostala su u nadlenosti judicialia tj . predmeti
sa pravnom problematikom. Tajna konferencija je bila privremeno
ukinuta,ali je bila brzo i uspostavljena. Na elo te Konferencije stavio je Jbsip I 17o5.
god. svog vrhovnog dvorskog metra kao ministra premijera. God . l7o9 .
Tajna konferencija bude podijeljena u Uu i Siru konferenciju. Uoj konferenciji su bili dodjel jeni u nadlenost vanjski poslovi a iroj unutranji.

2. Dvorsko vijee i Ugarsko vijee


Dvorsko vijee se sastojalo od veeg broja plemia a manjeg broja
rzuenih pravnika. U Dvorsko vijee su bili pozvani zastupnici staroaustrijskih
pokrajina i Njemakog rajha kao savjetnici a njihovi vrhovni dostojanstvenici bili
su smatrani stalnim lanovima. Stale? nisu imali upliv na sastav Vijea,
jer je savjetnike imenovao vladar. Kad je Ferdinand I postao rimskim carem 1556.
god. Dvorsko vijee je postalo iskljuivo uredom carstva. Ugarska i Hrvatska bile su
izuzete od nadlenosti tog Vijea od 1537. god.dal je. Od tada je kralj obiavao sluiti
se savjetima i miljenjima svojih savjetnika sa hrvatsko-ugarskog
podruja (biskupi i velikai), koje je on imenovao. Da 11 su ti savjetnici bili lanovi
jednog tijela, koje je stalno uredovalo,ne moe se sa sigurnou utvrditi.
U vrelima se krajem XVI i poetkom XVII st. spominje "Ugarsko vijee" (Consi-lium
hungaricum) u Pounu , koje je kralj sazivao redovito u Be da bi mu dao svo-

-27je miljenje o raznim pitanjima s podruja Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva, a koja


su se odnosila uglavnom na odredjena prava stalea i redova tih kraljevstava.^
Medjutim,kralj je ustvari pozivao k sebi svoje "kraljevske savjetnike" koji su pojedinano davali svoje miljenje na postavljeni upit, pa kada su svi ti savjetnici
zajedno drali sjednicu s kraljem ili njegovim predstavnikom na elu, oni su na
taj nain sainjavali "consilium" i to "hungaricum", jer su bili savjetnici sa hrvatsko-ugarskog podruja. Na takvo tumaenje nas uvruje injenica to u vrelima
nema spomena o tome da bi se netko nazivao lanom tog Vijea. Kral j se sluio
tim savjetnicima do l69o. god., kada je reformirao Ugarsku kraljevsku kancela-riju
osnovavi kod te kancelarije oficije savjetnitva, koje su popunjavali ugarski i
hrvatski stalei predlaui svoje kandidate a kralj bi ih imenovao.Otada se kralj
sluio savjetima i miljenjima ovih savjetnika.

66

3. Dvorska kancelarija i Ugarska kraljevska kancelarija


Dvorska kancelarija je predstavljala izvrni organ koji

u poetku

nije donosio nikakove odluke nego je sluio dvoru kao pisarnica. U poetku je
bila ured jena po od jelima, djelomino po predmetnom, djelomino po teritorijalnom kriteriju. Na elu odjela je bio sekretar, a na elu kancelarije vrhovni
kancelar, kasnije vicekancelar. Do l62o. god.Dvorska kancelarija je bila zajednika za sve habsburke zemlje ukljuujui i Njemaki rajh. God. I62o. za
austrijske zemlje bila je formirana Austrijska dvorska kancelarija a l69o. god. za
ugarske i hrvatske zemlje Ugarska dvorska kancelarija. No, ne moe se rei da
Ugarska kraljeva kancelarija nije i ranije postojala. Medju zakljucima
Hrvatsko-ugarskog sabora zapaa se da je ona dobila izvjesno uredjenje ve 1569.
god. Ona je trebala funkcionirati kao samostalna ustanova,ali ustvari ona je
ostala uvijek samo vladareva pisarnica koja je izradjivala tekstove privilegija koje bi kralj podjeljivao, dekreta, koje bi kralj izdavao u vrenju svojih prava posebno u odnosu na crkvu u Hrvatskoj i Ugarskoj.
Austrijska Dvorska kancelarija u Beu postala je 1654. god. medjutim
organ koji je odluivao te dobila kolegijalnu organizaciju. U njezin djelokrug su
uli zadaci iz resora vanjskih i unutarnjih pa i vojnih poslova. Za podruje

-28austrijskih pokrajina ona je postala vrhunski sudski i upravni organ, koji je konkurirao u sudskim poslovima Tajnom vijeu a u vojnim Tajnoj konferenciji. U oblast? vanjskih poslova Dvorska kancelarija je bila oiganizirana u njemaku 5 lat?nsku
ekspediciju. Njemaka ekspedicija je rjesvala predmete koji su se odnosili na
drave Njemakog rajha a latinska na predmete ostalih drava. God. l72o. na
elu Dvorske kancelarije su dola dvojica kancelara od kojih je jedan postao
nadlean za poslove carske kue i vanjske poslove, a drugi za unutarnje i pravosudne poslove.
Ugarska dvorska kancelarija poslije l69o. god. koliko god. je imala
utvrdjen svoj djelokrug ba svojom reformom iz te godine nije se ni kasnije
sasvim osamostalila. To vidimo iz zakonskog lana 13. iz 1741 god. zajednikog
sabora u kojim se jo uvijek nalazi stara stilizacija kojom se tvrdi da je ova
Kancelarija ravnopravna drugim kraljevim dikasterijima te da stoga moe direktno
s njima dopisivati a ne putem Dvorske kancelarije.
Djelokrug Ugarske dvorske kancelarije poslije l69o. god. sastojao se
od slijedeih poslova u koliko su se odnosili na Ugarsku i Hrvatsku:
1 . poslovi kraljeve pisarnice tj.izrada kraljevih pisama i ugovora sa stranim
dinast?jama ? dravama rad? objave rata, zaklju?vanja mira, primirja,osnivanja saveza, zatite ?nteresa Ugra ? Hrvata u inozemstvu ili stranaca u Ugarskoj i Hrvatskoj.
2. poslovi u vezi sa izdavanjem privilegija, asti i slubi koje je kralj podjeljivao f?z?
k?m i juristikim osobama, zatim izrada kraljevskih dekreta u pitanju osta-vina,
koje su bile konfiscirane zbog izvrenog zloina, izdavanje osiguranja,
nesmetanog prolaza i zatite (salvi conductus) te pisma posebne zatite (literae
protectionales), legitimiranje (pozakonjenje), oslobadjanje od stanja bez a-sti,
uvod nezakonitog djeteta u prava zakonito rodjenih, pupilarni poslov?,
imenovanje tutora ili skrbnika ako takav nije postojao na osnovu oporuke ili
zakona, imenovanje kuratora za fidejkomise ? sekvestriranu ?mov?nu ? drug?
po-slovi vezani uz nabrojane .
3. poslovi u vezi s kraljevim pravima u egzekutivi, upravi, sudstvu i openito u
brizi za odranje poretka to znai poslovi policije, pravosudja, nastave i

-29odgoja, crkve, zdravlja, poljoprivrede, obrta, manufakture, izgradnje kanala i


vodovoda, reguliranje rijeka, nadzor nad javnim cestama i saobraajnicama, te
prometom na kopnu i moru, zatita od zloupotrebe zemljine feudalne vlasti,
poslovi slobodnih kraljevskih gradova koji su upravne prirode, poslovi
osiguranja vrenja pravosudnih funkcija, kasai je nepravilnih sudskih odluka,
delegiranje sudske vlasti u sluajevima u kojima je Kralj sam sudac, istraivanja
radi utvr-djivanja statusa plemstva, izdavanje instrukcija za sudove i dr.

4) poslovi koji su proizlazili iz statusa po kojem je Ugarska dvorska kancelarija


bila vjerodostojno mjesto (locus credibilis) kao izdavanje punomoi, oporuka,
transakcija i drugih ugovora sline vrsti, izdavanje svjedoanstava o takvim
ugovorima kao i izdavanje njihovih prepisa, dranje i vodjenje kraljevskih
knjiga (libri regii) u koje su se upisivale sve donaci je, pod jele plemstva i imeno-

van ja.

67

4. Dvorska komora i Ugarska kraljevska komora


Dvorska komora je osnovana l527.god. Njezin zadatak se sastojao u savjetovanju kod poslova prihoda i rashoda, nadzoru zemal jskih komora, preuzimanju prihoda, koji su preostali u zemljama nakon podmirenja trokova njihove
uprave i koji su nastali propisivanjem izvanrednih poreza u austrijskim zemljama te davanje novanih pomo i Njemakog rajha i u financiranju trokova
dvora i pojedinih organa ukljuujui i vojsku.
Poetkom XVIII st. Dvorska komora bude reorganizirana, Ve l7o5. god.
bude osnovana Beka gradska banka (Wiener Stadtbank), koja je trebala regulirati dio dravnih dugova preuzimanjem indirektnih poreza. Rukovodstvo te ban-ke
je pripadalo Ministeri jalnoj bankovnoj deputaciji (Ministeriai-Bancodeputation
God.1714. bude daljnjom reorganizacijom Dvorske komore osnovana Opa banka
(Universalbankalitdt), koja je bila jedna vrst dravne banke sa sjeditem u Beu
i podrunicama u glavnim gradovima pojedinih habsburkih zemal ja. Opa
banka je imala funkciju centralne blagajne i organa koji se brinuo i vodio dravne
du-gove. Nadzor nad Bekom gradskom bankom i Opom bankom vrila je Tajna

-44financijska konferencija ( osnovana 1714. a ukinuta 1741.god.)


Obzirom na prevladavanje merkantilistikih gledanja i

jaanje agrarne

i vanagrarne privredne djelatnosti ve u XVII st.nalazimo uz Dvorsku komoru jedan organ koji se brinuo oko unapredjivanja trgovine. Taj organ je bio Komercijal-ni
kolegij u Beu, koji je osnovan 1666.god. Poetkom XVIII st. bio je osnovan organ,
koji je u svoje planove unio i unapredjenje obrta i industrije pod nazivom Glavni
komercijalni kolegij (Haupt-Kommerzioenkollegium)u Beu, osnovan 1718. god. U
pojedinim pokrajinama budu osnovani slini kolegiji i komercijalne depu-tacije. S
djelatnou Komercijalnog kolegija je povezano osnivanje Orjentalne trgovake
kompanije u Trstu, proglaenje Trsta i Rijeke slobodnim lukama, osniva-nje raznih
tvornica, trgovaki ugovor s Turskom, razni propisi o zatiti carina i
dr.
Uz Dvorsku komoru u Beu postq ala je za podruje Hrvatske i Ugarske
Ugarska komora koja je bila esto vie ili manje zavisna od beke Dvorske komore,
God. 1715. zajedniki sabor je zakljuio a kralj sancionirao da Ugarska komora ne
ovisi od beke Dvorske komore osim u sluaju ako su se predlagale kakve odluke
kral ja, jer u tom sluaju je trebalo te prijedloge reprezentirati bekoj Dvorskoj
komori. Ugarska komora je dobila osnovno uredjenje ve 1569. god.

No, iz -

gleda da saborski zakljuci nisu pomagali, jer vidimo da se ista ponovo regulira
1715, 1723. i 1741. god. te naglaava da Ugarska kraljevska komora mora biti
neovisna od Dvorske komore. Povod takvim zakljucima zajednikog sabora sluila je vjerojatno odredba kralja od 1714. god., kojom je osnovana Opa banka u
Beu a kojoj je bila podredjena i Ugarska komora. No, 1741. god. bude ipak uz
obostrano poputanje odlueno da Ugarska kraljevska komora moe dodue kralju
direktno slati svoje reprezentacije iz svoga djelokruga, ali da naredbe kralja mora i
dalje primati preko Dvorske komore. Te godine je ujedno odredjeno da predmeti,
koji se odnose na kraljevski erar, a time i na probleme soli i ruda,spadaju u nadlenost Krdjevske ugarske komore i u tom sluaju, ako je takav predmet sa podru,

ja Hrvatske.

69

Ugarska komora dakle nije bila organ koji je odluivao u vodjenju politike
kraljevih prihoda na podruju Hrvatske i Ugarske. Osnovni zadatak Ugarske komore
sastojao se u vrenju nadzora nad kraljevim prihodima, upravljanju krunskih i fikal-

-31nih dobara u onom smislu i namjeni za koju su bila namjenjena, vodjenju svih komorskih ureda u zemlji, kontroliranju ekonomskih poslova kraljevskih slobodnih
gradova i slanju komisija u te gradove koje e poboljati njihovo gospodarenje, sudjenju u sluajevima krijumarenja, davanju miljenja kralju u sluaju da kralj eli podjeliti nekome odredjeno dobro i napokon, obzirom da je Ugarska komora u pravljala svim krunskim i fiskalnim dobrima na temelju kraljevog vrhovnog zemljinog gospodstva, to je kralj mogao imat? pravne sporove s drugim zemljinim posjednicima, to je Ugarska komora putem svog organa Kraljevskog fiska (causarum
regalium director) zastupala kralja pred sudom. Ugarska komora je napokon vodi-la
evidencije prihoda, preuzimala dohotke iz raznih naslova ( u Hrvatskoj preu-zimala
sakupljene kraljevske poreze - dica), regala iz rudnika i dr. Ona je ima-la na
podruju Hrvatske izvjesno vrijeme u toku XVIII st. i svoju vlastitu admi-nistrativnu
mreu. Ugarska komora je bila ipak ustvari pomoni organ vladareve Dvorske
komore u Beu za podruje Hrvatske i Madarske. U okvirima ugarsko - hrvatske
dravne zajednice Ugarska komora kao kraljeva ustanova u Hrvatskoj ima-la je
posebni znaaj tek kada je 1772. god. preuzela uzdravanje organa upravnih vlasti
u Hrvatskoj. Otada je Ugarska komora preuzimala sama sve prihode na os-novu
poreza u Hrvatskoj a od ovih davala Hrvatskoj koliko je bilo potrebno za
uzdravanje organizacije vlasti.

5. Dvorsko ratno vijee ( Der Hofkriegsrat )


Dvorsko ratno vijee je osnovano 1556. god. kao stalni organ kojem je
bila povjerena vrhovna vojna uprava i rukovodjenje vojnom silom. Naravno, tome su se protivili hrvatski i ugarski stalei, jer su ban u Hrvatskoj i palatin u
Ugarskoj izgubili ustvari vrhovnu vojnu komandu. Tek 1715. god. na zajednikom
saboru ugarski i hrvatski stalei su priznali da se njihova drava ne moe braniti
samo insurekcijom nego da treba odravati i stalnu stajau vojsku. Time su se
ustva-ri stalei i redovi Ugarskog i Hrvatskog kraljevstva podredili Dvorskom
ratnom vi-jeu, jer je upravo ono bilo najjae angairano brigom i rukovodjenjem
stalne vojske. Dvorsko ratno vijee je vrilo svoje zadatke kroz svoje odjele i to:
mili-tare iudiciale (pravosudni poslovi), militare publico-politicum (opa uprava) i

-32militare oeconomicUm (financijska uprava). Krajem XVII st. datiraju prvi


poeci formiranja regularne stajae vojske a od god.l7o5. Dvorsko ratno
vijee je direk-tno rukovodilo poslovima Vojne krajine na podruju
Hrvatske i Slavonije podini-vi te godine Dvorsko ratno vijee u Grazu,
koje je to obavljalo od 1578. god. do I7O5. god. Dvorsko ratno vijee u
Grazu je ukinuto 1743.god. a ono u Beu 1848. god.
6) Kral jevsko-ugarsko namjesniko vijee
7o
Kraljevsko ugarsko namjesniko vijee je osnovano 1723. god. kao
kraljev ured koji e uredovati kao instrument vrhovne kraljeve egzekutivne
vlasti na podruju Kraljevine Ugarske. Na teritoriju Kraljevstva Hrvatske i
Slavonije on je poeo djelovati tek l78o. god. nakon to je kralj 1779. god.
ukinuo slini takav svoj ured u Hrvatskoj ( Kraljevsko vijee za Kraljevinu
Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju) da bi utedio na svojim izdacima, jer je
oba ureda on uzdravao i pla-ao, koji su njemu stoga jedino i bili
podredjeni i odgovorni.
Ugarsko namjesnico vijee dobivalo je naloge od kralja putem
Ugarske dvorske kancelarije putem koje je takojer Vijee davalo kralju
svoja miljenja i prijedloge. Vijee nije moglo korespondirati s drugim
kraljevim gubernijima u austrijskim nasljednim zemljama.
Vijee se sastojalo od 22 savjetnika, koje je kralj imenovao iz redova
pre-lata, magnata i plemstva ( od 1791.god. jedan savjetnik je bio s
podruja Hrvatske), Na elu je stajao palatin, odnosno namjesnik, a ako
ovih nije bilo judex curiae
ili tavernik. Pored savjetnika bio je niz sekretara i drugog inovnitva
koji su obavljali razne uredske poslove.
Pitanja koja su bila u djelokrugu Vijea rjeavala su se na
sjednicama sa-vjetnika, na kojima se odluivalo veinom glasova. Akti
koje je Vijee slalo podlonim upanijama , privilegiranim distriktima i
kotarima te kraljevskim slo-bodnim gradovima nazivali su se intimatima
( po latinskom glagolu intimare tj. dati neto na znanje).
Kraljevsko ugarsko namjesniko vijee je imalo u svom djelokrugu
osnovni zadatak da se brine da se svagdje znaju, potuju i izvruju
zemaljski zakoni i kraljevi nalozi te da predlae kralju donoenje novih
odredaba koje e unaprije-

-33diti i razraditi izvravanje zakonskih i kraljevih propisa. U pojedinostima Vijee


je imalo u djelokrugu ove poslove:
1. problematika religije i crkve, studija, kola i odgoja te ovima spadajue po-bone
zddade i institucije kao univerziteti, akademije, liceji, gimnazije i druge srednje
kole, osnovne kole, konvikti, odgojne ustanove
2. uvodjenje i pravilno izvravanje urbarijalnih propisa t^ svi predmet? koji su se
odnosili na odranje i zatitu poreznih obveznica te oni poslovi koji su se od-nosili
na fond kontribucije
3. odredjivanje carina i carinarnica
4. istraivanja povodom ustanovljivanja prava izvjesne osobe na plemstvo
5. briga o pristojbama koje su morali idovi plaati u ime tolerancije
Da bi Vijee
ni uredi, koji su bili

moglo obavljati sve te poslove bili su formirani razni

podredje-

neposredno odgovorni Vijeu, kao:

a) Centralna komisija za studije s kojom je bio povezanCenzurski kolegij,

a ko-

joj su bili podredjeni akademijini senat? i direktori fakulteta, visi kolski i


studijski direktori u kolsk?m distriktima ( kasnije i zagrebakog distrikta),
centralni i distriktualni cenzori i revizori knjigp, vii kolski inspektor za
pravoslavne kole ( posebno Liceja u Karlovcima)
b) Direktorat svih politikih fundacija u pravnim poslovima, kome su bili na
raspoloenju svi fikali studijskih (nastavnih) i vjerskih fondova
c) Kraljevski gremijalni prefektoratski ured svih politikih fundacijskih blagajni
(posebno u Rijeci i Karlovcu)
d) Kraljevski gospodarski i umski uredi politikih (javnih) fundaci jskih dobara
6) uprava dravnih dobara i unapred jivan je poljoprivrede
7) unapred jivan je poljodjelstva naseljavanjem kolonista
8) reguliranje malta
9) briga za zemaljske ceste ija je reparacija pripadala upaniji, ali nisu dosta jal i ili nije
bilo prihoda iz ma I tarine
10) reguliranje mjera i utega
l) davanje miljenja pri podjeljivanju privilegija sajamskog prava

I
-34-

12) briga za unapreivanje obrta, trgovine i prometa


13)

reguliranje rijeka i kanala te saobraaja

14) briga u sluaju elementarnih nepogoda i nesrea (poplave, poari i si.)


15)

briga za unapredjivanje umarstva, rudarstva, svilogojstva

16)

briga za siromane ( policija, humanitarne ustanove, bolnice i dr.)


Za obavljanje poslova nabrojenih od 6 - 16 djelovali su razni

podredjeni organi kao npr.:


a) Protomedikat - briga za zdravstvo stanovnitva i veterinarstvo
b) Direkcija vodnih
gospodarstvo

gradjevina

odjelom

za

brodarstvo

umsko

c) Direkcija pota i prometa


I
17) Poslovi kontribucije radi opskrbe regularne vojske u zemlji, podjela i
ukona-ivan je vojske te podjela svih davanja stanovnitva u novcu,
prirodninama i pre-vozimo. Ove poslove su obavljali provincijalni
komesarijati koji su bili pod-loni Ratnom komesarijatu, a ovaj Dvorskom
ratnom vijeu.
Ugarsko namjesniko vijee je ukinuto 1848. god?'

II)

Terezijanske reforme ( I74O-I78O)


U prvom periodu tog razdoblja ( I74O-I76O) kralj se posvetio

reformama prvenstveno svoje Dvorske kancelarije. Ve 1742.god.bude


osnovana Kuna, dvor-ska i dravna kancelarija ( ili skraeno Dravna
kancelarija) koja je predstavljala ustvari odjel Dvorske kancelarije, koji se
od l72o. god. bavio pitanjima vanjske politike, a 1742. god. postao
samostalno nadletvo. Dravna kancelarija se bavi-la jo i poslovima
Habsburke kue i dvora. Tako su ostali Dvorskoj kancelariji samo
unutarnji poslovi i predmeti pravnog karaktera.
Reorganizirajui dalje svoj organ unutranje uprave vladar ukine
god. 1749. Austrijsku i eku kancelariju i formira novo nadletvo pod
nazivom Direk-torij (Directorium in publicis et cameralibus ili
Directorium in internis), koji je
dobio u djelokrug ne samo problematiku vod jenja vladareve unutarnje
politike nego
i financijsku upravu osim s obzirom na vojsku, jer je ova spadala u
nadlenost Dvors-kog ratnog vijea i s obzirom na uzdravanje dvora, jer je
ono spadalo u nadle-

-35nost Dravne kancelarije. Direktorij je dakle dobio dio nadlenosti Dvorske komo-re, tako
da je ova u razdoblju postojanja Direktorija I749-I7 god. zadrala samo poslove kovanja
novca i rudarstva te poslove koje je do tada imala na teritoriju Hrva-tskog i Ugarskog
kraljevstva.
God. l76o. vladar je dodijelio Dvorskoj komori jo neke financijske poslo-ve,
ustvari nadzor, upravljanje i brigu za poveanje dohodaka dvora. Nadlenost Direktorija
bude proirena 1753. god. na taj nain to mu bude prikljuen Komercijalni direktorij (Commerz-directorium) koji je bio osnovan 1746. god. za promicanje
trgovine i privrede uope ne samo na podruju austrijskih zemalja nego i na podruju Hrvatske i Ugarske. Oba ureda su zajedniki predstavljali Ujedinjeni dvorski ured
(Die Vereinigten Hofstelle).
Val reforme vladareve uprave koji je u osnovi poeo Karlo VI poetkom
XVIII st. a koji je dobio vei zamah u prvom periodu uredskih reformi pod Mari-jom
Terezijom u vremenu I74o-I76o. god., u drugom periodu tj. od I7O-I78O, osta-vio je za
sobom temeljite promjene. God. l76o. bude osnovano Austrijsko dravno vijee
(Oesterreichischer Staatsrat) tj. kolegij izvrsnih inovnika koji su sluili vladaru kao
savjetnici u pojedinim pitanjima njegovog vladanja. Dravno vijee
se sastojalo od tri lana iz redova velikaa koji su dobili naziv ministra i od tri
lana iz redova nieg plemstva i strunjaka koji su imali pravo na titulu dravnog
savjetnika. Dravno vijee je davalo svoje miljenje o svim predmetima koji je vladar morao rijeiti, izradjivalo nacrte tih rjeenja, Vri lo je nadzor
tih odluka, upozoravalo na manjkavosti, vodilo brigu o stalnom

nad izvrenjem
zadatku da se

sauva red i mir, poredak, zatiti religija, unaprijedi zemljoradnja, industrija i trgovina, te
da se konstruiraju stalne zasade i regulativi dravne uprave. Dravno vijee je bilo
savjetodavni organ ne samo vladara lino nego i njegovih velikih centralnih ureda.
Nadlenost Dravnog vijea obuhvatila je i podruje Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva.

Iste l76o. god. budu oduzeti poslovi financijske uprave Direktoriju te mu bude dat
novi naziv i to C k .ujedinjena eko-austrijska dvorska kancelarija a oduzeti poslovi budu
podijeljeni dijelom Dvorskoj komori, dijelom Generalnoj blagajni, osnovanoj iste godine, te
dijelom Dvorskoj raunskoj komori (Rechnenkam-mer) osnovanoj takodjer te godine.
Generalna blagajna je bila ovlatena na isplate i.

-36I primanje prihoda a Dvorska raunska komora na kontrolu Dyorske komore, Generalne blagajne i sviju knjigovodstava, na ispitivanje uzroka poveavanja i opadanje dohodaka te davanje prijedloga u vezi s tim i sistemom mal tarine i carine.
U istom razdoblju kralj se konano odluio da ukine preimustvo Hrvatskoslavonskog kraljevstva, koje je ovo uivalo u odnosu na Ugarsko kraljevstvo, rjeavajui po svojim staleima i redovima na svojim saborima sve poslove javne uprave
samostalno bez utjecaja kralja ili njegovog Namjesnikog vijea u Ugarskoj. Kralj
naime osnuje 1767. god. svoje Kraljevsko vijee za kraljevine Dalmaciju, Hrvat-sku i
Slavoniju, tijelo s identinim namjenama i djelokrugom kao i Ugarsko namje-sniko
vijee u Ugarskoj. Na elo tog Vijea postavi bana a u sastav Vijea odredi 5
savjetnika ( jedan iz redova prelata, jedan iz redova magnata i trojica iz redova
plemstva). Za sjedite tog Vijea kralj odredi Varadin, no, ono bude doskora premjeteno u Zagreb. Stalei i redovi Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nisu odmah
prihvatili taj kraljev nalog pa su odvratili kralju da se osnivanjem tog Vijea nano-si
prejudicij guberniju, koji su vrili ban.i stalei i redovi (Regnum) kroz stoljea na
osnovu saborskih zakona te stoga stalei i redovi smatraju:
1) da se gubernij stalea i redova te bana ne moe mijenjati izvan zajednikog
Hrvatsko-ugarskog sabora, jer se sve pravosudne i upravne funkcije ustanovljuju
u takvim saborima
2) da se osnivanjem Vijea prejudiciraju prerogative stalea i redova ovog Kraljevstva, jer se svi upravni, gospodarski i vojni poslovi koje su do sada rjeavali
stalei i redovi prenose na ovo Vijee
3) da se osnivanjem Vijea prejudiciraju i prava bana, jer mu se oduzimaju odredjeni poslovi pa ih se daje nekolicini u Vijeu da ih ona ubudue rjeava
4) da je i sam kralj priznao da je s dosadanjim gubernijem stalea i bana bio zadovoljan i
5) da se osnivanjem Vijea jo vie novano optereuje kraljeva blagajna pa se
moli kralja da ostavi stalee i redove u vrenju dosadanjeg gubernija.
No u instrukciji deputaciji Hrvatsko-slavonskog sabora koja je bila upu-ena
kralju Sabor je predvidio ujedno i sluaj da kralj ne bi htio odustati od for-miranja
pomenutog Vijea pa je naloio deputaciji za taj sluaj da bi se ubudue

sauvale prerogative i slobode Kraljevstva i bana da zahtjevaju od kralja:


1, da kralj diplomom zajami staleima i redovima o konzistenciji tog Vijea
da preda jurisdikciji bana i Kraljevstva fri

te

slavonske upanije i to u sudskim, uprav-

nim i vojnim poslovima a da te upanije podredi Vijeu samo u gospodarskim i raunarskim poslovima, 2, da kralj imenuje banom, ako ovaj umre ili bude mu data druga
funkcija ili pak sam dade ostavku, osobu koja je bila zasluna za kralja i
sv. krunu, ali koja je bila podlona kruni po svom rodjenju i koja je bila poznata po
svojim vojnikim djelima, 3, da ban, bez obzira na to to je bio predsjednik Vijea i
njegovi nasljednici budu uvijek u posjedu komande Banske krajine u smislu
kraljevske diplome iz l75o. god.,

4, da Vijee, formirano u smislu zakonskog la-

na lol:l723 zajednikog sabora (po kojem Vijee ne smije ovisiti od ni jednog dvorskog ureda) bude ovisilo samo od kralja i to putem Kraljevske ugarske kancelarije
te da e Vijee upravljati u smislu zakona zajednikog sabora i Hrvatskog sabora
i to na nain kao i gubernij Ugarske ijoj svetoj kruni Hrvatska pripada kao neraskidiva zemlja, 5, da formiranjem Vijea nee biti prejudicirano nita od prava stalea i redova te bana s obzirom na predlagan je bana, imenovanje kapetana i podkapetana Kraljevstva, konstituiranja podbana, slanje izaslanika na zajedniki sabor, izbor protonotara, egzaktora i komesara Kraljevstva kao i upotrebu peata,
odravanje sabora Kraljevstva, insurekcije te reguliranja drugih poslova koji su se
odnosili na javnu upravu Kraljevstva,6, da Vijee moe imati vlastiti tok rjeava-nja
uz onaj Ugarskog namjesnikog vijea s obzirom na vojne poslove, koji se spa-dali
u njegov djelokrug te mjeovite upravne i vojne poslove koje je rjeavalo Ugarsko
namjesniko vijee, 7, da kralj dade Vijeu jo dvojicu savjetnika: jednog iz reda
velikaa i jednog iz reda plemstva s obzirom da su se nagomilali poslovi koje e
Vijee obradjivati i s obzirom da e uvijek biti dovoljno onih ko-ji su rodjeni u zemlji
i podloni ovom Kraljevstvu, 8, da se Vijee potpuno izjed-nai u djelokrugu i u
plaama s Ugarskim namjesnikim vijeem, 9, da se Vijee
premjesti u Zagreb, im se sagradi zgrada za to Vijee, jer se Zagreb nalazi nekako u sreditu Kraljevstva pa je pogodniji za stanovnitvo posebno s obzirom na unapredjivanje komercija, lo, da kralj dozvoli da sve ovo nabrojeno bude na zaje-dnikom
saboru uvrteno med ju zakonske lanke i da osigura stalee i redove u svim

-38njihovim pravima, uzusima i preroga tivama.

72

Kralj ( ustvari kraljica Marija Terezi ja ) je u roku od 14 dana nakon


primitka delegacije odgovorio deklaracijom da e Kraljevsko vijee za Dalmaciju,
Hrvatsku i Slavoniju biti u svemu jednako Ugarskom namjesnikom vijeu tako i
s obzirom na djelokrug te s obzirom na ovisnost i da nee dopustiti da Vijee predje svoj djelokrug bilo u vojnim bilo u javnim poslovima nego dapae da e se brinuti da u ovim poslovima djelokrug stalea i redova Kraljevstva i banska vlast
ostanu nepovrijedjeni. Kralj je nadalje pristao da se osnivanje Vijea koje je on
stvorio inartikulira na zajednikom saboru te da primorsko podruje Hrvatske, koje
je do sada spadalo pod Komercijalno vijee u Trstu, odsada spada po Hrvatsko kra-

73

Ijevsko vijee kao i slavonske upanije, ali ove samo u pitanju kontribucija.
Ve 2o.VIII 1767. je Vijee zapoelo radom ( svega 2o dana nakon
kraljeve deklaracije ). Iz kraljeve instrukcije o saitavu, djelokrugu, personalu i
nainu rada koja je odmah uslijedila, vidi se da je zaista djelokrug Vijea bio isti kao
i onaj Ugarskog namjesnikog vijea. Jedino se ovom instrukcijom daje Vijeu
jedan zadatak vie, tj. da vodi nadzor nad kaznenim postupkom upanija, slobodnih kral jevskih gradova i zemljine gospode koji su imali jus gladii na taj nain
to e to Vijee ovim ovlatenicima izvjetavati godinje po tim procesima, pa ako
Vijee bude pronalo da se neto ima ispraviti, da dade kralju o tom svoje milje74
nje i prijedlog.
Kraljevsko vijee za kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju je
ukinuto 1779. god. Od tada je Ugarsko namjesniko vijee vrilo iste agende i
na podruju Hrvatsko-slavonskog krd jevstva. U dravno-pravnom poloaju
Hrvatske prema Ugarskoj ta promjena nije imala nikakvog znaaja.

-39i!i) Period Jozefnskog apsolutizma ( i78o - !79o )


Ovo razdoblje predstavlja doba feuda!no-prosvjetiteljske apsolutistike
vla-davine. Razdoblje !78o-l79o predstavlja odluni

period provodjenja apsolutistikih

tendencija dvora. Ve 1782. god. car dade sjediniti Ujedinjenu eko-austri jsk u dvorsku
kancelariju, Dvorsku komoru i Ministeri jalnu bankodeputaci ju u jedno nad-letvo koje je
nazvao Ujedinjeni dvorski uredi (Vereinigte Hofstelle). U isto vrije-me car je proirio
inadleznost Dvorske raunske komore time to joj je podredio knji - govodstva i u Ugarskoj, a
Ugarsku komoru sjedinio sa Ugarskim namjesnikim vije - em davi ovim institucijama
zajednikog efa. Koliko god se na taj nain osamo-stalio najvii upravni organ u Ugarskoj,
koji je vladao u ime kralja, ipak ta je samostalnost bila samo prividna, jer su svi kraljevi uredi u
Beu, Pozunu i drugdje bili podloni Carskom kabinetu u Beu. Kabinet se sastojao od
savjetnika kaje je imenovao car.

IV) Restauracija pod Leopoldom II (179O-I792)


Neposredno iza smrti Josipa II rasputeni su Ujedinjeni dvorski uredi.
Financijska uprava i rukovodjenje poslovima trgovine bili su oduzeti Dvorskoj kancelariji,te
je ponovo uspostavljena Dvorska komora kojoj e dodata Bankodeputaci ja. Dvorskoj kancelariji je ostala briga o sustavu kontribucija.Dvordka

komo-

ra je ponovo dobila upliv na rudarstvo i kovani novac u Ugarskoj i Hrvatskoj


a

Ugarska kraljevska komora bude odvojena od Ugarskog namjesnikog vijea, pa

su tako oba ureda ovako odvojena ostala sve

do njihovog ukidanja 1848. god.

V) Period novih reformi ( 1792-18o2)


U tom razdoblju kralj se ponovo posvetio organiziranju svojih organa a posebno u
resoru financija. U vremenu od 1792 do 1797. postojao je Direktorij u komorskim predmetima
ugarsko-erdeljskih i njemakih nasljednih zemalja te u javno-upravnim predmetima njemakih
nasljednih zemalja . Direktorij je nastao spajanjem Ujedinjene eko-austri jske dvorske
kancelarije i Dvorske komore tako da je Direktorij dobio u nadlenost javnu upravu, financijsku
upravu (uklju

-54komo
ra
kontrol
a.

Ugarske komore) i trgovake predmete. Dvorska raunska

ivi i predmete

pak bude sjedinjena s Dravnim vijeem,

kojemu

N o , Dvorska raunska komora bude usko vezana

je pripadala dravna

Glavno

& Direktorijem kao

dravno knjigovodstvo.
God . 1797 . bude ukinut D i r ^ torij

i
uspostavijen
a

te formiran ujedno Dvorski ured

dvorska kancelarija ( za politiku upravu )


financije na elu s ministrom financija koji
ske komore. O v a j
vu, komercijalne,

je nosio jo naslov

za

predsjednika

Dvor -

Dvorski ured je dakle preuzeo od Direktorija financijsku

upra-

komorske i bankovne predmete.


Dvorski ured za financije i eko-austrijska kancelarija budu ve

god. sjedinjeni pod rukovodstvom Dvorskog kancelara, time da


kreditni poslovi koji su bili povjereni Direkciji kredita,

I80I.

su izdvojeni
te bankarski poslovi

su bili dodjeljeni jednoj deputaciji. Direkcijom kredita je

koji

austrijs
ka

ponovo eko-

rukovodio dirigi -

rajui prvi dravni ministar. Tako sjedinjenom uredu bududodjeljeni

i poslovi

vrhovnog sudstva. Iste godine bude formirano Dravno i konferencministarstvo

je postalo vrhovno reviziono ti-

umjesto ukinutog Dravnog vijea . Ministarstvo

jelo za sve dravne poslove. Dravno ministarstvo se sastojalo od tri departementa: I . vanjski poslovi, 2 . resor rata i mornarice
poslove je vodio dravni kancelar, vojne ministar

i 3 . unutranji poslovi

. Vanjske

rata a unutranje

dirigirajui
dravni ministar ( ovom je bio podredjen i ugarski kancelar

VI)

Organizaciono ustaljen je kraljevih ureda i organa

).

(I8O2-I848)

Odmah u poetku tog perioda bude osnovana l8o2. god. Ujedinjena dvorska kancelarija kao najvii oigan itave politike uprave. Kraljevsko ugarsko na - mjesniko
vijee koliko god je dobivalo kraljeve naloge kroz Ugarsku dvorsku kancelar?ju,
Nadalje,

ti su nalozi nastajali najee u Ujedinjenoj dvorskoj

kancelariji.

iste god?ne budu ponovo uspostavijeni Dvorska komora i

Bankodeputacija

za poslove dravne privrede, kojoj budu podredjene komisije za financije

i kredit

te za domene, Komisija za kornere i Rudarski dvorski ured. Ovaj resor bude kona-no
ustaljen i organiziran osnivanjem Ope dvorske komore. (1816.god.) koja bu-de
sastavljena od samostalnih nekih odjela Dvorske komore (montanistiki, kornere-

-41ured, Kreditna dvorska komisija i Ministeri jal bankodeputaci ja) i same Dvorske
komore. Kreditne ustanove i kreditne operacije bile su povjerene Ministru financija koji je ujedno izradjivao dravne proraune i osnovne postavke za sve vrsti
poreza te vrio nadzor nad Opom dvorskom komorom.
Napokon, 1808. god. bude ponovo uspostavijeno Dravno vijee nakon
to je ukinuto Dravno i konferencministarstvo.
Vrenje nadzora nad cijelom dravnom upravom osim u resoru vanjskih
poslova bude povjereno 1814. god. Konferencijskom vijeu.
Svi ovi ured? i organi vladara u vremenu (8o2-l8l6. osnovan? ostali su
djelovati sve do 1848. god. te su vrili jak utjecaj na donoenje kraljevih odluka
u odnosu na hrvatskougarsko podruje posebno na rad Ugarskog namjesnikog vi jea. Vanjsku, unutranju i financijsku politiku u monarhiji vodio je dvor i njegovi organi a ne staleki organi u Hrvatsko-ugarskoj dra/noj zajednici. To nije
neshvatljivo, kad se uzme u obzir da je razdoblje 1815-1848. bilo doba Mef nichove vladavine, a ta je bila jasna u svojim apsolutistikim koncepcijama.

6) Stalei i redovi kraljevstva


Iz dosadanje analize kraljevskih prava oito je da je kralj dodijelio vlast na
podruju Hrvatsko-slavonskog i Ugarskog kraljevstva sa staleima tih kraljevsta-va a
u nekim oblastima da je kralj imao iskljuivo svoja a stale? takodjer isklju-ivo
svoja prava koja n?su medjusobno dijel?!?. Hrvatska staleka drava u vreme-nu od
1527. do 1848. god. upravo je i predstavljala Regnum Croatiae et Sclavo-niae tj.
vladavinu kralja i stalea odnosno njihovih organa i ureda na podruju Hrvatske i
Slavonije neovisnu od vlasti i vladajuih slojeva bilo koje druge dra-ve u interesu
zatite vlastitih prerogativa i onih koje oni predstavljaju na terito-riju Kraljevstva.
Kao to je kralj posjedovao niz organa radi vrenja kraljevske vla-sti tako su i stalei
imali svoje vlastite radi vrenja svojih prava (jura et Iiberta-tes statuum et ordinum
regni).
Izraz "status et ordines" pojavljuje se u vrelima tek dolaskom
Habsburgova-ca na hrvatsko ? ugarsko prijestolje ( ve 1527. god. a godinu dana
ranije on? su se jo nazivali universitas dominorum et ceterorum nobilium regni) .
^ No, poeci

-42staleke drave datiraju znatno ranije (negdje sredinom XIV st . ) . Pod izrazom sta-tus et
ordines regni t j . stale? i redovi kraljevstva (misli se Hrvatsko-slavonskog l) podrazumijevali
su se one fizike i juristike osobe koje su prema postojeim prav - nim propisima Kraljevstva
imali pravo na sjedite i glas u Hrvatsko-slavonskom sa-boru da bi na tom saboru kao
vladajui sloj rjea/ao javne poslove drave. Razliko-vale su se etiri klase stalea. Prvu klasu
su sainjavali prelati-crkveni dostojanstvenici Katolike crkve, drugu - neki dravni funkcioneri i velikai, treu - plemstvo i etvrtu klasu - kraljevski slobodni gradovi \ privilegirani di trik t i .
Stalei i redovi su predstavljali samo vladajui sloj, ali nisu obuhvataii i
itavo plemstvo. Najvei broj plemia nije imao pravo sjedita i glasa u saboru nego je
bilo ve od XVII st, samo zastupano i to po zastupnicima koji su se birali u upanijama
na ijem podruju je plemstvo ivjelo. Isto tako nisu svi gradjani
slobodnog i kraljevskog grada spadali medju stalee nego samo oni koji su konkretno
zastupali taj grad na saboru, Nepiemiko stanovnitvo nije imalo bilo kakav udjel u pravima
stalee i redova. Ono nije posjedovalo ni mnoga prava koje je uivalo plemstvo a koje se
takodjer nije ubrajalo u stalee 7 -^dove.
Prerogative staiea pred ostalim plemstvom bile su slijedee:
1) pravo birati novog kralja u skladu s uvjetima iz 1527. odnosno 1687.
odnosno i712, i !723, god,
2) pravo predlagati kralju osobu radi imenovanja banom, birati kapetana
i vicekapetana kraljevstva, konstituirati podbana, birati protonotara
kra - ljevstva, egzaktora i druge neke funkcionere
3) pravo birati izaslanike kraljevstva na inauguralni sabor i drugi
zajedni-ki Hrvatsko-ugarski sabor te davati im obavezna uputstva po
kojima e ovi
zastupati interese stalea ! redova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva
pred
kraljem odnosno suradjivati s ugarskim staleima i redovima u
donoenju
zajednikih zakona odnosno braniti pravo stalea od kraljeve
samovolje
Ili presezanja ugarskih stalea i redova

4) pravo odravati vlastite sabore na kojima im pripada pravo


sjedita i glasa, pravo uestvovanja u donoenju zakona i

rjeavanja svih javnih poslova dravne uprave (gubernium)


ukoliko nisu bili preputeni kralju u nadlenost

-435) pravo proglasiti insurekciju


6) pravo na koritenje peata i grba kral jevstva na aktima koje su
stalei donijeli . ^

Plemstvu su pripadala slijedea prava:


1) Pravo glasa u upanijskim skuptinama a fime i pravo da sudjeluje u
rjeavanju raznih poslova koji su bili od interesa za upaniju, bira upanijske
funkcionere, bira predstavnika upanije u Saboru i da im daje obavezne instrukcije,
pasivno izborno pravo za razne funkcije a prvenstveno da vii? sudaku slubu u kotarima i okrujima ili na samom upanijskom sudu
2) pravo na nesmetanu linu slobodu i nesmetani posjed to je znailo da
se plemia nije moglo bez zakonitog sudskog poziva pred sud i bez pravosnane
pre-sude nadlenog suda i ni na iji zahtjev ograniiti u linoj slobodi ili smetati u
posjedu. Izuzeti su bili on? plemii koji su bili okrivljeni zbog veleizdaje, koji su
zateeni bili na zloinu, koji su dezertirali iz vojske, koji su izvrili zloin a nisu
posjedovali nekretnine osim kue, skitnice i jo neki drugi
3) pravo plemia da bude podloan samo zakonito okrunjenom kralju, a i
ovaj ga je mogao sudski goniti samo redovitim sudskim putem
4) pravo po kojem su bili oslobodjeni od svih javnih daa i podavanja osim
vojne obaveze za obranu zemlje, to je znailo da su plemii zemljoposjednici imali
pravo da slobodno raspolau unutar granica svog zemljita svim plodovima i prihodima svog zemljita te da su bili oslobodjeni od plaanja desetine, maltarine i carine
ukoliko se nisu bavili trgovinom
5) pravo na oruani otpor kralju, ako bi kralj pokuavao povrediti njihova
prava (samo do 1687.god.)
6) razna druga prava kao: pravo na grb, da mu se sudi na plemikom sudu,
pravo na dravne funkcije i slube, na lini nastup kao stranka na sudu, na razna
manja regalna prava, da sudi svojim kmetovima i slugama, pravo na vii homagium tj.
novani iznos kojim se otkupljivao zloina zbog ubojstva a taj je bio razliit to je
ovisilo kojeg stalea a unutar tog kojeg je bio reda ubijeni . ^

-44Prelati su sainjavali prvi stale ukoliko su pripadali Katolikoj


Pod prelatima

su se podrazumijevali dijecezanski

poziti na elu kaptola i l i redovnikog samostana,

crkvi .

i titularni biskupi, opati, pre~


kji su posjedovali plemiko do-

bro iz naslova kraljeve donacije. Njihova prerogativa pred plemstvom sastojala


se u pravu da

lino sudjeluju u radu Sabora i da imaju vii hcrnagiurn.

Dijacezon-

ski biskupi su vrili vlastitu sudbenost na dijecezanskim sudovima u iju su nadle-nost spadali
izmedju ostaloga brani sporovi katolika bez razlike, sporovi oko ple - mikih oporuka u pogledu
njihove vanjske forme. Izvravanje presuda tih sudova spadalo je, ako su stranke bili
svjetovnjaci, u nadlenost svjetovnih sudova. Zagre-baki biskupi su imali jo jednu prerogativu,
koju nisu posjedovali drugi prelati, velikai i plemii, a to je bilo pravo na predi jalne lenske vezale
( biskup je davao
manji posjed crkve praedia svom podaniku da ga korist? uz obavezu da vri za biskupa vojnu slubu pod biskupovim banderijumom. Predijalisti
ima koji su bili oslobodjeni od svih daa, mal tarine,

su se smatrali plemicarine te nisu bili

duni

ukonaivati vojnike).
Velikai su predstavljali drugi stale kraljev<*va. Med ju velikae
ubrajali
stvenici,

su se

ban iza kojega su slijedili po redovima rangovno razni dvorski dostojanzatim veliki upani upanija a onda grofovi

takodjer

pa baruni. Oni su

uivali

prerogativu pred ostalim plemstvom da su imali pravo da lino sudjeluju

u Saboru i na vii homagium.


Plemstvo je spadalo o trei stale po ranglisti.

Po nainu sticanja

ono se

razlikovalo:
1) plemstvo po staleu (nobilitas status) koje je pripadalo samo lino nekim drav-Ijariima dok
su bili zakoniti lanovi odredjenog stalea te se nije prenosilo na nasljednike npr. katoliko
sveenstvo)
2) plemstvo po zvanju (nobilitas officii) pripadalo je slubenicima izvjesnih zani-manja kojima
su propisi izriito priznavali plemika prava i povlastice (npr. inovnici Ugarske komore)
3) plemstvo po udaji ( nobilitas communicata) pripadalo je neplemkinji udatoj za plemia
dokle god je nosila prez?me svog mua
4) plemstvo po pripadnosti jednom odredjenom mjestu (nobilitas locaiis) pripadalo je svim
opinarima opine koja je dobila takvo plemstvo

-455) plemstvo po rodu (nobilitas gentilicia, hereditaria) jednom po privilegiju steeno


prelazi I o je na sve brane potomke ovlatenika, a sticalo se je izvornim i iz vedenim nainom. Izvornim nainom sticalo se putem grbovne povelje, kraljevske darovnice, prefekcije i adopcije (za dravljane) i sveanim primanjem stranog
plemia za dravljana ( indigena!" ), a izvedenim nainom branim po-rijeklom od
plemia oca ili preficirane majke.
Pod grbovnom poveljom (litterae armales) razumijevao se privilegij kojim se
bez darovanja plemike nekretnine izrino nekom podjeljivalo plemstvo. Plemii na
osnovu grbovne povelje nazivali su se armalistae a bili su posve je-dnaki u pravima
ostalom plemstvu^ Kraljevskom darovnicom sticalo se plemstvo

dobivanjem plemike nekretnine. Prefekci ja je bila kraljevski privilegij kojim


se za sluaj izumra muke loze izvjesnog roda, koja je bila prema kraljevskoj
darovnici jedino ovlatena da nasljedjuje plemiko dobro osposobljavala i enska loza za nasljedstvo. Pod adopcijom se razumijevalo takovo primanje stranog
lica u izvjesnu porodicu po kome je primljeni
.
78
zinog elana.

sticao sva prava zakonitog nje-

Kraljevski slobodni grad kao jedna cjelina predstavljao je plemiku juristiku osobu i kao takav spadao je rangovno u etvrti stale.
Kraljevski slobodni gradovi su samo kao cjeline imali pravo na plemike
privilegije, to znai da su imali pravo na dva sjedita u saboru (svaki od ovih
gradova) , da su bili posjednici svih regalnih beneficija u svojim teritorijima, patronatskog prava ( pravo birati upnika i predlagati ga biskupu na potvrdu). Medjutim gradjani pojedinano imali su pravo na jednaki homagij kao i plemstvo, bez
propisanog poziva pred sud da nije mogao bit? uhapen niti sudjen, da nije
plaao maltarinu i prijevozninu niti carinu osim.ako nije roba bila sa njihovog
urbarskog posjeda, No, gradjani su bili duni da ukonauju vojnike, da plaaju
dravne poreze i crkvenu desetinu i da snose sve javne terete. Gradjani nisu mogi i imati u vlasnitvu plemike nekretnine a niti lino sudjelovati u sudskom procesu, ako su se parniili s plemiem nego ih je morao zastupati gradski odvjetnik.
U popis gradjana mogla je biti primljena svaka osoba koja je posjedovala u gradu
nekretnine ili se u gradu bavila obrtom, trgovinom ili kojim drugim asnim za-

-46nimanjem.
Kraljevski slobodni gradovi su bili vlasnitvo krune pa kao krunska dobra nisu mogli
biti predmetom kraljevske donacije. Svoje gradsko podruje nisu mogli iriti (amortizacioni
zakon), ^
Privilegirani distrikti su kao i kraljevski slobodni gradovi bili izuzeti od
jurisdikcije upanija te su imali svoje vlastite magistrate po kojima su se upravljali
kao posebne slobodne opine na temelju posebnog privilegija . Disrrikfi su se razliko - vali po
tome da li je svaki njihov stanovnik bio lino plemiem (nobilis unius sessio-nis) i l i su samo kao
zajednica imali plemiki znaaj. Privilegirani disfrikfi u Hrvat skoj su bili npr. Turopolje

I Draganii (svaki stanovnik je bio plemi) i Rovire (ple-

mika upa). Turopoljski knez, koga su birali Turopoljci imao je pravo sjedita i
glasa na Sa bor u.
Vladajui sloj u dravi predstavljali su dakle prvi ? drugi stale (prelati i
velikai; te u zakonitom broju izabrani predstavnici plemstva po upanijama,

kraljev-

skih slobodnih gradova i privilegiranih distrikata . No, vladajua klasa je bila

zna-

tno brojnija, jer

je obuhvatala svo sveenstvo

i reda (ordines).

Svo ostalo stanovnitvo bilo

\ $>'-> plemstvo bez obzira koje vrsti


je iskljueno od vrenja funkcija

vlasti.

Medju tim stanovnitvom postojale su znatne razlike u njihovom pravnom statusu.


Tako su se razlikovali slobodnjaci (libertini) od ostalih koji su bili podredjeni
d i k c i ji
gospodareve
vlasti (potestas dominica), te su se smatrali
podanicima.
Slobodnjaci,
nu

Slobodnjaci

iako nisu bili gradjani ni plemii,nisu bili

juris-

podredjeni vlasteli -

su se smatrali sinovi plemkinje majke i nepiemia oca te neplemii

muevi plemkinja ena, sinovi grkokatolikih sveenika te svi oni koji su neovisno ivjeli
{ lijenici, odvjetnici, zakupnici, trgovci i dr . ) . Oni su spadali pod ple miku sudbenost a u gradovima gradskoj, ako nisu vrili kakvu dravnu funkciju .
Medju podanicima treba razlikovati: sluge (servi), inenjake
i il iaxalistae) i kmetove

(coloni)

Sluge, koji su iznajmljivali svoju radnu snagu, pa makar bili


padali su gospodarevoj

(censualistae

vlasti to je znailo da su ga morali sluati,cb

i plemii, pot ih je gospodar

mogao kazniti ibanjem i da im je gospodar sudio u sluaju spora (osim plemia) u po - druju
svojih dobara.

-47!nenjaci su bili slobodnjaci, katkada i plemii, koji su se naselili na


zemljite jednog vlastelinstva pa su dobrovoljno preuzeli neke kmetske dunosti.
Oni su potpadali pod sudbenost vlastelina. Ako je injenjak bio plemi, u tom
je sluaju,ali samo u linim i pokretnim stvarima potpadao pod plemiki sud.
Pravni poloaj kmetova bio je u razliito doba razliit. Pravo selenja kmetovi su izgubili jo za Ladislava II, radi seljake bune pod Doom.No,
voniji su se ipd< mogli sei iti, ako su ispunili izvjesne uvjete (podmirili

oni u Sladavanja,

ostavili u redu gospodarstvo i dobili dozvolu za selenje od plemikog suda ). Vremenompraksa nije ostala jedinstvena tako da su se jedni kmetovi mogli seliti a drugi
nisu (glebae adscripti). Josip II je konano dao pravo svim kmetovima na slo-bodu
selenja. U kmetskim podavanjima su bile takodjer nejednakosti. Tek je Marija
Terezija svojim urbarima ujednaila praksu odredjujui uzajamna prava i dunosti
kmetova i vlastelina (Slavonski urbar obnovljen 1756. godHrvatski urbar izdan
l78o.god., primljeni od zajednikog sabora tek 1791. god.). Konano su kmetski
odnos? bili urdjeni na zajednikom saboru iz 1836, i l84o. god.
Kmetovi su ivjeli na svom seljakom posjedu koji se je nazivao kmetskim
selitem (sessio colonicalis) a to se sastojalo od unutranjeg (okunice) i vanjskog
zemljita (oranica i livada) ije su povrine bile ograniene ali i razliite to je ovisilo u
kojoj se upaniji nalazilo kmetsko selite. Kmetovi koji su imali itava selita zvali su se
sei in jacima (coloni sessionati), ani sa polovinom selita polovi-narima, (coloni
dimidii), sa etvrtinom etvrtinarima (coloni quartalistae), a sa osminom selita
osminarima (coloni octavalistae). Kmetovi na posjedu manjem od osmine selita i oni
koji su imali samo kuu sa okunicom pa su se bavili obrtom

ili nadniarenjem nazivali su se elirima (inquilini), a oni bez kue elirima beskunicima (subinquilini). No, kmetovi su mogli posjedovati ! vanseline zemlje (fundi
extrasessionales)a te su bile prvenstveno vinogradi i krevine. Kmetska seli-ta su
bila urbarska zemljita a ova su se razlikovala od alodi jalnih zemljita tj. onih koje su
obrafjivali kmetovi vlastelini van svojih selinih zemlji. Kmetovi su mogli prodavati i
zamjenjivati svoje urbarske posjede te oporuno raspolagati samo sa znanjem
vlastelina. Krevine su pripadale kmetu, ako su bile izvedene uz pis-menu dozvolu
vlastelina. Napokon, kmet je imao pravo na ispau svoje stoke, ogrje-vno i gradjevno
drvo besplatno a na irovinu uz naplatu.

-48Kmet je bio duan u naknadu za uivanje selinih zemljita na kmetska


podavanja (praestationes urbariales), koja su se sastojala u plaanju u gotovom
(census), u prirodninama (naturalia) i radnoj snazi (praestationes operarum). U novcu se
plaala dimnica (census fundualis, - domalis, fumag i um), u prirodninama
stalnoj

devetina (nona) od sveg zemljinog priroda

osim sa pofkunice i livada (u

koliini bez obzira na etvuVod vinograda

(gornica odnosno jus montanum).

Prije donoenja urbara postojale su i druge

dae od pela , teladi, janjadi,

peradi,

jaradi i masla. U davanju radne snage kmet je bio duan na rabotu ili tlaku i to, ako je
bio cijeloselac, godinje na 52 vozna teaka (operae jugales) ili Io4 runa
teaka (operae manuales) ili pak kombinirano time da je jedan vozni teak

vaio

kao dva runa teaka, koji su radili na alodijalnoj zemlji. Osim ovih podavanja
kmetovi su bili duni na davanje jednog gonia u lovu, dva podvoza izvan

ora-

nja i dr. Prije urbara ta su podavanja bila brojnija. Plemii jednoselci nisu imali pravo
na kmetska podavanja, jer nisu imali kmetova. Na kraju, kmetovi su bili duni davati
desetinu crkvi. Katoliko sveenstvo je naime imalo pravo da u izvjesno vrijeme i na
propisani nain trai, bilo neposredno, bilo putem zakupaca, deseti dio od penice,
prosa, jema, zobi, kukuruza i vina a prije urbara i od janjadi, jaradi i rojeva pela.

7) Hrvatsko-slavonski sabor
Pomenuto je ve da su se sabori Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva ujedinili u zajedniki 1558. god. No, ve 1533. god. kralj je bio sazvao stalee i
redove obaju kral jevstava da prisustvuju zajednikom saboru u Zagrebu, koji je
82
bio i odran

, ali do 1558. god. jo uvijek

su se sabori obaju kral jevstava dra-

li odvojeno.
Naziv

sabora u hrvatskim ispravama je bio spravie i stanak a u latinskim

javnim aktima generalis diaeta,generalis congregatio, regni conventus.


Sabora medjutim naziv je glasio: universitas nobilium regni Sclavoniae,

U peatu
ustvari

naziv za stalee i redove prije 1527. god. Pomenuti latinski naziv u javnim akti-ma je
zapravo nepotpun, jer bi prema saborskim protokolima on trebao ovako gla-siti :
General is congregatio domi norum statuum et ordinum Regni to i odgovara stvar-

-49nom znaenju Sabora kao kolegijalnom tijelu koje je s kraljem zajedno predstav-83
ljalo najvie organe dravnog aparata.
Pod Saborom se podrazumijevala skuptina stalea i redova Hrvatskoslavonskog kraljevstva, koju je sazvao ban (rijetko kralj) u svrhu raspravljanja i zakonskog normiranja onih vanih javnih poslova drave koji se nisu mogli zakonito ri jeiti bez skuptine tih stalea i redova i bez njihove suglasnosti. Kasnije, 1791. 84
god.dal je Hrvatsko-slavonski sabor nije se mogao sazvati bez dozvole kralja. Sabor je
dakle sazivao po pravilu ban. Ako banska stolica nije bila popunjena, Sabor je sazivao banski namjesnik. Sabor je ban sazivao posebnim pozivnicama (litterae bana les) koje su bile upuene prelatima i velikaima lino a niem
plemstvu posredno putem upanija. Pozivnice su bile izravno upuene i slobodnim
kraljevskim gradovima i privilegiranim distriktima. Kada je 1693. god. osnovano u
Zagrebu Sveuilite, otada je u Saborbio pozivan i rektor Sveuilita, a od 1776. god. i
gubernator Rijeke nakon to je Rijeka bila utjelovljena Hrvatskoj. Velikai su imali
pravo da ih u sluaju sprijeenosti zastupa njihov zastupnik a isto tako i udovica
velikaa. No, takvi zastupnici nisu imali pravo glasa.
Sabor se najvie odravao u Zagrebu a onda i u Varadinu, Krapini i na
bojnom pol ju.
Sabor je predstavi jao jednodomnu skuptinu te su svi stalei i redovi zajedno
zasjedali. Jedino 1621. i l7o9. god. prelati i velikai su zasjedali na svojoj skuptini, a plemstvo i gradjani na svojoj.
Na Sabor su imali pravo dolaziti i kraljevi izaslanici, koji su pred Saborom
iznosili kraljeve prijedloge da bi o njima raspravio

Sabor i donio zakljuak. Kada

su Saboru prisustvovali kraljevi izaslanici,stalei i

redovi su obiavali poslije

kraljevih prijedloga iznositi kralju svoje prijedloge

i pritube. Ako kraljevi i z a -

slanici nisu sudjelovali u Saboru, ipak prvo se italo kraljeva pisma, prijedloge,
imenovanja i odmah potom o njima rjeavalo.
Saborski zakljuci
o zasjedanju svi zakljuci

su mogli biti acta i articuli,

no formalno u zapisnik

su bili ustvari inartikulirani, to znai da je svaki

zakljuak u zapisniku bio formuliran kao lan koji*je

dobio svoj tekui

(articulus). Ipak svi zakljuci, iako su imali obaveznu snagu zakona,

broj
nisu hrebal

-okraljevu sankciju tj. da ih kralj potvrdi nego samo oni zakljuci koji su regulirati sve
sline sluajeve u budua vremena na odredjeni nain. Stoga se u saborskom protokolu govori i o aktima tj . o zakljucima o konkretnom sluaju, koji se primjenjuje
samo u odredjenom poslu. Odredbe Sabora, koje su predstavljale zakon u uem smislu nazivali su se statuta.
Ugarski stalei i redovi su pokuali poetkom XVIII st. da posrednim putem
unite pravo Hrvatsko-slavonskog sabora da donosi zakone za podruje svoje prisdikcije. Naravno, ugarski stalei su ustvari pokuali time unititi osnovno uporite zasebnog hrvatskog dravnog ured jenja. Na zajednikom saboru odranom

I7O 8.

god.

ugarski stalei i redovi su donijeli zakonski lanak, koji medjutim kralj nije sankcionirao pa nije postao niti zakonom, da Hrvatsko-slavonski sabor moe donositi zakljuke koji e imati obaveznu snagu samo ako se ne protive zakonima koje je donio
85
Hrvatsko-ugarski sabor.

Istina je da svi zakljuci tog Sabora nisu bili izglasani

i od strane predstavnika Hrvatsko-slavonskog sabora na tom zajednikom saboru pa


su takvi vaili samo za Ugarsko kraljevstvo, ali su se smatrali zakonima zajednikog
sabora. Ipak oito je bilo kad bi na zajednikom saboru ugarski stalei i redovi donijeli i takve zakljuke koji bi regulirali pravni poloaj Hrvatske prema Ugarskoj, da bi
takav zakljuak bio svakako na tetu samostalnosti Hrvatske i da bi taj zaklju-ak
mogao dobiti katkada i kraljevu sankciju, jer je kralj davao sankcije, ako je bio na to
prilikama prisiljen. Osim toga, kada ugarski stale? i redovi i ne bi otvo-reno prili
unitenju dinsiikcije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, da je njihov za-kljuak iz
l7o8.god. dobio kraljevu sankciju, Sabor bi postao jednak upanijskim skuptinama,
pa u tom sluaju ne bi bio odran status predstavnika Hrvatskoslavon-skog
kraljevstva na zajednikom saboru sa svojim pravima veta i protestiran ja.
Umjesto konkordancije zakona ugarskih stalea i redova iz l7o8. god. kralj
je sankcionirao drugi zakon donesen na zajednikom saboru iz 1715. god. vjerojatno na njegovu inicijativu, a sigurno uz suglasnost predstavnika Hrvatskoslavonskog kraljevstva na tom saboru, kojim je kralj jasno utvrdio:
1) da Hrvatsko-slavonski sabor ima oduvijek pravo donositi zakone za
svoje podru je
2) da zakoni tog Sabora,, koji su ve potvrdjeni, to znai da ih je Sabor donio a

kralj sankcionirao, ne mogu doi vie u raspravu s obzirom na vjernost i


val janost
3) da svi zakoni tog Sabora, stvoreni do 1681. god. i generice potvrdjeni, ostaju
i dal je na snazi i
4) da se svi zakoni tog Sabora koji nisu bili ni posebice ni generice potvrdjeni
86
imaju u roku od godinu dana podnijeti kralju na potvrdu.
Ovaj zakonski lan zajednikog sabora pokazuje da je Hrvatsko-slavonski sabor ne samo samostalno nego i neovisno od zajednikog Hrvatsko-ugarskog sabora
stvarao zakone te da su zakljuci Sabora postali zakonom, ako ih je kralj potvrdio. No,
l.l2o pomenutog zajednikog sabora utvrdjuje se koji zakljuci moraju dobi-ti kraljevu
sankciju da bi postali zakonom, pa se njime izriito navodi da kralju pripada pravo
sankcionirati one zakljuke Sabora koji se odnose na kraljevu juris-

dikciju, administraciju pravosudja i sudski postupak. Pod kraljevom jurisdikcijom


treba podrazumijevati ona prava kraljevske vlasti ije je vrenje bilo uvjetovano
suradnjom stalea i redova (kraljevsko pravo reprezentacije,pravo vrhovne vojne
komande, vrhovne policije i egzekutive na podruju kraljevstva, imenovanja bana,
vrenja regalnih prava i dr.).
Nadlenost Sabora je bila odredjena pravima odnosno prerogativama stalea i redova Hrva tsko-slavonskog kraljevstva, koje su ranije ve bile analizirane.
Nadlenost Sabora bila je dakle znatno ira nego to su ju zacrtavali poslovi ije je
reguliranje bilo uvjetovano kraljevom sankcijom. Svakako, ona je bila kvanti-tativno
znatno smanjena gubitkom pojedinih dijelova dravnog teritorija (turska osvajanja,
formiranje Vojne krajine, formiranje komorske jurisdikcije), ali ona se kvantitativno
smanjila i uslijed sve veeg uea kraljeve egzekutivne vlasti (formiranje
centralnih kraljevih ureda i organa posebno Hrvatskog kraljevskog vi - jea i
Ugarskog namjesnikog vijea i dr.). Napokon i sami stalei i redovi Hr-vatskoslavonskog kraljevstva su neke poslove Kraljevstva rjeavali na zajednikom
Hrvatsko-ugarskom saboru.

Ve sumarni pregled zajednikih zakona pokazuje da su hrvatski i


ugarski stalei rjeavali zajedniki na svom saboru u svim sluajevima

naelnog osiguravanja prerogativa stalea i redova bana, drugih


funkcionera kraljevstva, uvanja i rein-

113

-52-

tegracije dravnog teritorija te osnivanja nvih pravosudnih i upravnih


funkcija.
Na osnovu zakljuka Hrvatsko-slavonskog sabora iz I79o.god. nadlenost
Hrvatsko-slavonskog sabora je umanjena utoliko to je Sabor one poslove koje je on
rjeavao a koje je kralj oduzeo 1767. god. davi ih Hrvatskom kraljevskom vijeu
a potom Ugarskom namjesnikom vijeu kao njihov djelokrug pravno, dodue privre-meno,
delegirao Ugarskom namjesnikom vijeu. Nadalje je Sabor iste godine svoje-voljno
predao svoju nadlenost u pogledu kontribucije zajednikom Hrvatsko ugars-kom saboru,
istina, pod uvjetom da se poslovi kontribucije na tom Saboru rjeavaju odvojeno od
poslova Ugarskog kraljevstva, ali ipak ostaje jasno da su ti poslovi bi-

88
li oduzeti iz nadlenosti Hrvatsko-slavonskog sabora*

Kontribucija je naime bila

porez (dica, contributo regia) koji se davao kralju kao pomo a koji plemstvo nije
plaalo, jer je ono lino polazilo u rat. Kontribuciju je votirao kralju Sabor, a iznosila je polovicu onog iznosa od porezne jedinice u Ugarskoj koja se morala plaati na
osnovu zakljuka zajednikog Hrvatsko-ugarskog sabora (media dica). Slavonske
upanije (od 1751. god.dalje) nisu imale kraljevu privilegiju da plaaju polovicu iznosa
koji je bio odredjen po jednoj poreznoj jedinici, jer su se smatrale ekonomski dovoljno
sposobne da plaaju pun iznos kao i upanije u Ugarskoj. Kontribuciju
su ubirali dicatores regii, i predavali ju kraljevoj Ugarskoj komori, a esto izravno banu
za pokrie trokova koje je on imao za odravanje vojske na teret kralja.
Od kontribucije treba razlikovati dimnicu (pecuniae fu ma les) tj . porez koji je Sa-Bbr
odredjivao po potrebi a plaali su ga plemii i kmetovi te se koristio za domae
potrebe. Nadzor nad ubiranjem kontribucije i dimnice vrio je vrhovni zemaljski 89
blagajnik (exactor regni). No, Sabor je vrio obraun samo za dimnice. Votiranje dakle
kontribucije predano je u nadlenost zajednikog sabora, to se moe i ra-zumi jeti, jer je
kralj esto salijetao Hrvatsko-slavonski sabor radi votiranja kontri-bucije zbog svojih
ogromnih trokova koje je imao ne samo s Turcima nego i s dru-gima radi oruanog
rjeavanja svojih dinastikih interesa. Votiranje kontribucije medjutim na zajednikom
saboru bio je tei problem za kral ja, jer su pred njim bili udrueni ugarski i hrvatski stalei
pa su i njegovi zahtjevi morali biti rjedji i umje-reniji.

-53No, Hrvatsko-slavonski sabor je rjeavao i poslove koji su spadali u nadlenost Zagrebaoke,Krievake i Varadinske upanije, da bi se vjerojatno smanjili izdaci plemstva rad? estih saborskih zasjedanja ( po pravilu najmanje jedamput godinje). Ona su se morala esto odravati zbog hitnih i neodloivih poslova
s obzirom na stalni pritisak turske vojske na granicu kroz itavo vrijeme XVI, XVII i
poetkom XVIII st. i opasnosti koje su iz toga proizlazile, tako da je razumljivo da se
najvei broj saborskih zakljuaka odnosio upravo na reguliranje vojnih poslova, ukljuujui ne samo insurekciju i sve poslove oko nje nego i ceste, mostove, prelaze kojima se je vojska morala posluiti, hranu, oruje, municiju / popravak i di-zanje
obrambenih objekata, podavanja u naravi, prevozu i novcu za potrebe vojske,
sigurnost kretanja, uredjenje vodnog sistema kanalima i drugim mjerama odvodnjavanja i dr. Obzirom dakle na esta zasjedanja Sabora, i injenicu da se je Kra-

ljevstvo teritorijalno sastojalo od svega tri upanija (1527-1745) , od kojih je jedna


ve I6O7. god. postala nasljedna, pa se vel iki upan te upanije nije trebao niti birati,
a funkcije velikog upane Zagrebake i Krievake upanije su bile spojene
s funkcijom podbana, kojega je birao ban,to je ostalo jo kao nerjeeno pitanje
jedino izbori podupana i plemikih sudaca tih upanija, te vrenja njihovih funkcija. Uobiajilo se da upanije Zagrebaka i Krievaka uope vie ne odravaju
vlastite upanijske skuptine nego da i njihove poslove obavlja Sabor, pa tako je
Sabor birao podupane, plemike suce i podsuce i notare, rjeavao sve poslove tih
upanija ukoliko ih nisu mogli rjeavati podupani i suci a naroito razne kraljeve
naloge koji su bili upueni u vez? s tim upanijama.
Uzevi sve nabrojene poslove kao i sve ranije nabrojene prerogative stalea i redova Sabor je vrio:
I. izborne funkcije ( izbor kralja, sam odnosno po svojim zastupnicima na Saboru,
predlagao kandidate za funkciju bana, instalirao bana u funkciju, konstituirao
podbana a time i velikog upane Zagrebake i Krievake upanije, birao protonotara i i blagajnika kraljevstva, postavljao i druge funkcionere - agenta kod
kraljevskog dvora, komsare, ubira poreza i dr, - birao podupane, plemike
suce i podsuce, te notare Zagrebake i Krievake upanije, birao svoje zastupnike na zajednikom saboru, birao svoje delegate koje je slao na kraljev dvor

-54po pojedinim pitanjima, birao razna privremena tijela i komisije radi rjeavanja
pojedinih poslova).
2 . zakonodavnu funkciju regulirajui po potrebi sve odnose iz ivota staleke
drave
3. pravosudne funkcije ( brinuo se za redovno vrenje pravosudja odredjujui sud-ske
dane, birajui prisjednike oktavalnog suda pazei na redovito obavljanje pravosudnih
funkcija u svim upanijama i potivanje nadlenosti sudskih instan-cija u dravi,
rjeavao ili povjeravao odredjenom funkcioneru rjeavanje sporo-va zbog smetanja
posjeda plemikih nekretnina po pravilu medju velikaima ili med ju velikaima i
slobodnim kraljevskim gradovima)
4 . upravne funkcije iz nadlenosti dravne uprave obavljajui dravne poslove u oblasti
dravne obrane, financija,reguliranja voda, cesta,mostova, kolstva, bo-gotovlja
( zatita privilegiranog poloaja Katolike crkve)^dravijanstva, prizna-vanja statusa
plemstva i dr.
5. upravne funkcije iz nadlenosti upanija obavljajui poslove upanijskih skup-tina i
rjeavajui sve poslove koje je inicirao kralj ili koji njegov ured odnosno organ a
odnosio se na pitanja sa podruja upanija.

8)

Dravni deputati, dravna konferencija i konzlstorij

Sabor je trebao esto rjeavati upravne poslove, koji se nisu mogli na


zadovoljavajui nain rijeiti u toku samog zasjedanja, koje je trajalo nekoliko dana.
Neki poslovi su se morali paljivo proanalizirati. Trebalo se posavjetovati
o njima, a sve to je iziskivalo vrijeme i esto sastajanje Sabora, to nije bilo mogu-e
posebno u toku XVII st. kada su borbe s Turcima bile vrlo este . Da bi se ola-kalo i
poboljalo vod jenje, rjeavan je i poduzimanje odred jenih akcija u raznim dravnim
poslovima (negotia regni) kji ne bi bili od veeg znaenja za dravu Sabor je osnovao
ve sredinom XVII st. privremeno svoje tijelo sastavljeno od dr-avnih deputata (deputati
regni), koje je on i. izabrao. Prvi dravni deputati su
bili izabrani l65o. god. u poslu oko tzv. Vlake komisije u Varadinu, da bi se
savjetovali i odluili te izradili instrukcije izaslanicima, ako budu smatrali da ih

-55treba poslati u ime drave kralju. Tada su bili


ban,

izabrani deputatima kraljevstva

zagrebaki biskup, dva velikaa, podban,

protonotar,

9o

nekoliko predstavnika

Oni su odrali sjednicu na kojoj


nieg sveenstva i plemstva.
je bila izvrena
# 91
konzultacija i doneseni
zakljuci,
a onda su donijeli i instrukcije za izaslanike
92
kralju

u povjerenom poslu,

Zakljuci

protokol poput ostalih zakljuaka

i instrukcije su bile unesene u saborski

sabora to znai da ih je Sabor naknadno prihvatio

i dao inartikul irati,


Nekoliko godina kasnije (1658' Sabor je izabrao dravne deputate na dvije
godine i to ne samo za odredjeni posao nego i za sve manje dravne poslove,

jer je

vee zadrao u svojoj nadlenosti. Ovoga puta dravni deputati su predstavljali


Kjelo kojemu je bio na elu predsjednik i
Tijelo

to ban ili u njegovoj odsutnost? podban.

je bilo sastavljeno od predstavnika

svih stalea tako iz stalea prelata

ca ( biskup i prepozit zagrebakog kaptola }, iz stalea velikaa


a iz stalea plemstva protonotar i podupan Zagrebake upanije.
94
budu dodani takvom tijelu i predstavnici
Izgleda
ta,

dvoji -

takodjer dvojica
93

God. 1664.

gradova

medjutim da praksa sa izborom dravnih deputata nije bila redoviiako je Sabor obiavao naknadno odobravat? zakljuke dravnih deputata, pa

je bio prema tome i upoznat s njihovim radom. Oito je da su stale? i redovi

izbje-

gavali redovito

redo-

vito izabirati,

izabirati, da se ne bi stvorio obiaj da se oni ubudue moraju


jer su dravni

deputati u osnovi vrili ipak vane dravne poslove,

koji su spadali u nadlenost Sabora, pa je prijetila opasnost da odredjene poslove


Sabor napokon i izgubi
dravnih deputata. No,

iz svoje nadlenosti, ako bi se stvorila stalna institucija


prilike u ratnom dobu;koje su bile bremenite s mnogim pro-

blemima, zahtjevale su da se povremeno,


slino tijelo

ne redovito, formira ponovo takvo

ili

Sabora opet iz razloga to se Sabor nije mogao tako esto sastajati. God.

i 685. Sabor je stoga ovlastio

bana da sve tekue dravne poslove rjeava i s jedni -

ki zakljuuje zajedno sa tijelom koje e on sastaviti uzevi izmedju stalea dvamaestoricu i to iz redova klera estoricu i estoricu iz redova svjetovnjaka. Njihov zakljucima moral? su se pokoravati
lju, zamjenjivao ga je u funkciji

svi stalei i redovi. Ako je ban bio na bojnom popredsjednika tog tijela

je ustvari prenio na ovo svoje tijelo sva svoja ovlatenja

zcg rebaki biskup. Sabor


ukoliko su se odnosila na

-56poslove koji su bili upravo aktualni, to znai da Sabor nije prenio svoju vlast na

95

dravne poslove, koji nisu bili tekui (omnia occurentia negotia).


Takvo tijelo
96
doskora se nazivalo dravna konferencija (conferentia Regni) poznata pod nazivom banska konferencija, jer joj je ban bio na elu. Termin konferencija je bio
u to doba veoma dobro poznat u Beu. Vladar ga je koristio za imenovanje svojih
dvorskih ureda odnosno organa.
Dravna konferencija nije bila zakonodavno tijelo kao Sabor, ali ipak je
nala doskora veinu u Saboru koja nije bila za njezin daljnji opstanak, jer je ta
veina smatrala da je konferencija onerozna i prejudiciozna za prerogative stalea redova, pa je bila ukinuta, te je Sabor ponovo preuzeo sve poslove sam rje97
avati. Takav zakljuak je Sabor donio l7ol. god.
No, ni ovaj zakljuak Sabor
nije mogao dugo odrati na snazi, jer su prilike ponovno prisilile saborsku veinu
da se vrati instituciji dravne konferencije. Godine 1714. ona je dobila ak i svog 98
tajnika. Osnivanjem Ugarskog namjesnikog vijea dravna konferencija je do-bila
jo vie na znaenju, jer je ona na neki nain nadomjetavala Namjesniko vi-jee u
Hrvatskoj, ali kada je osnovano Hrvatsko kraljevsko vijee ona je izgubila svoj
znaaj, iako je ona bila zakonita ustanova, jer ju je formirao Sabor a Kraljevsko vijee u Hrvatskoj protuzakonita ustanova, kako 99je to ve
obrazloeno, jer je oduzimala bez suglasnosti Sabora njegove agende.
Vrlo je znaajan pokuaj stalea i redova kraljem XVII st. da formira jedan svoj upravni organ koji bi se brinuo za unapredjivanje ekonomskih odnosa da
bi se na taj nain poveali dravni prihodi. Tako je sabor 1697. god. donio zaklju-ak
da se osnuje takvo tijelo pod nazivom konzistorij. Ban ga je odmah i oformio sa-stavi
vi ga od est vijenika na elu s predsjednikom. Funkciju prvog vijenika vr-io je
prepozit zagrebakog kaptola, a ostalih vijenika protonotar i dva podupana
te dvojica iz redova nieg plemstva. Konzistorij bi bio organ koji bi i ubirao sve
redovne i izvanredne dravne prihode te pokrivao trokove uinjene u javne svrhe.
On bi se brinuo za krajike utvrde, njihove popravke, ishranu vojske, isplatu
njihovih plaa, a prije isplate sa znanjem bana vrio bi nadzor na Krajinom. Konzistorij bi imao ovlatenje vriti nadzor nad redom u Krajini i vlast da ga mijenja te da
o tom obavjetava stalee i redove. U svom redu konzistorij bi bio ovlaten po-sluiti
se vojnom silom, ako je to bilo potrebno. Sabor je ak predvidio izgradnju

posebne zgrade u Zagrebu. Konzistorij bi bio duan po potrebi i svakodnevno drati svoje sjednice kojima bi predsjedavao

predsjednik. Ipak nove ekonomske mje-

re konzistorij ne bi smio provoditi nego bi ih bio duan predlagati Saboru koji bi


0

onda konano odluio . ' '


Konzistorij nije bio dugog vijeka, jer ga je ve par mjeseci kasnije Sabor ukinuo, jer da
konzistorij predstavlja povredu slobotina i prava stalea i redova ^

9) Hrvatsko-ugarski sabor
Ugarski stale? i redovi imal i su iste prerogative pred ostalim plemstvom i
onima koji su uivali plemika prava u Ugarskom kraljevstvu kao i hrvatskoslavonski stalei i redovi u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. I ugarski stalei i redovi vrili su
svoje prerogative u saborima,
Otkada je Ugarski sabor postao zatvoreno tijelo koje su sainjavali prelati
i veh'kai lino te predstavnici nieg plemstva (kasnije i gradova) pa se ovo pojavljuje odvojeno od kralja kao nosilac i dionik vlasti ;<ao protutea kraljevo! neogra-nienoj vlasti (
krajem prve polovice XV st.) , otada su prelati, vei ikci ? oierrstvo Slavonskog kraljevstva povezali obranu postojeih svojih prava kao i irenje
tih prava i privilegija s istim namjerama ugarskih velikaa i plemstva. Do rada
(od XIII

- XV st.) je kralj obiavao izdavati dekrete u formi privilegija kojimo

je potvrdjivao prava ugarskog, hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog plemstva,


No, dekret? iz tog vremena nisu bili izraz vrenja zakonodavnih funkcija plemstva nego
kraljeve volje, koja se ravnala iskljuivo vlastitim interesima.
Prvi kraljev dekret, koji je bio izraz zakonodavne volje ugarskog, slavon-skog i
hrvatskog plemstva, datira iz 1435, god. Kralj je unio u ovaj dekret sve sa-borske zakljuke
koje je sankcionirao, a med ju njima su bili svakako najvaniji
oni koji su odredjivali kome pripada pravo vriti funkciju redovnog suca kraljev-stva,
plemikog suca i njihovih zamjenika te kako treba da izgleda tekst zakletve
onih koji e vriti

te sudske funkcije, Prema tom dekretu funkciju redovnog suca

kraljevstva na podruju Hrvatske i Dalmacije (koliko

je jo pripadala kralju) mogao

je vrit? samo ban Kral jevine Dalmacije i Hrvatske, a


i
P1
lo3
ban Kraljevine Slavom je.

na podruju Slavonije samo

-58Kasniji kraljevi dekreti su predstavljali uvijek skup sankcioniranih zakonskih


zakljuaka koji su bili doneseni po pravilu na zajednikom Hrvatsko-ugarskom saboru. No, svi Ugarski sabori nisu bili zajedniki hrvatsko-ugarski sabori. Neki Ugarski
sabori su se katkada drali mimo i protiv volje kralja bez njegovog saziva. U Corpus
juri hungaricil, gdje su sakupljeni kraljev? dekreti, objavljen je niz zakljuaka
ugarskih stalea ? redova koji su doneseni mimo kralja (npr. oni iz 1474. ? 1485.god.) ili
pak koji nemaju kraljevu sankciju (npr. zakljuci doneseni u vremenu od 15271542.god.). Ti sabori su najee rjeavali unutarnje probleme same Ugarske te nisu
bili od interesa za slavonsko plemstvo. Ono je dolazilo na Ugarske sabore da bi
osiguralo svoje privi legije, prava i prerogative, najee na krunidbene sabore za-tim
da stekne od kralja ista prava koja je kralj davao ugarskim prelatima, vel ikai-ma i
plemiima to je znailo uglavnom ono to je jo Hrvatskoslavonski sabor 1767. god.
utvrdio da su hrvatski i ugarski stale? odredjivali svoj gubernij u upravnim i
sudskim poslovima na zajednikom saboru ,
upravu i pravosudje u zemlji te utvrdjivali

dakle zajedno s vladarom organizirali


toj organizaciji nadlenost (upravu sva-

kako u znatno manjoj mjeri, jer je ova tada bila veoma ograniena i odnosila se
uglavnom na ubiranje poreza, daa i pristojbi a osim toga bila dijelom sastavni dio
sudske vlast? - jurisdikcija!). Stoga je oito da zastupnici Hrvatsko-slavonskog
sabora n?su sudjelovali na takvim saborima na kojima nije bio kralj ili njegov povjerenik.
Ako analiziramo sva mjesta u kraljevskim dekretima, koji datiraju od
1435 - 1527. god., te se izriito odnose na hrvatsko plemstvo u Slavoniji, Hrvat-skoj
i Dalmaciji (rjedje), u tom sluaju zapaamo da se odredbe u tim dekretima odnose
na prava i privilegije tog plemstva, organizaciju i funkcioniranje organa
pravosudja, mjere kojima se onemoguavalo irenje kraljevske vlasti i smanjivanje
lo4
plemikih prava, te poveavanje tereta plemstva,

a to su upravo bili i razlozi

zbog kojih su se pridruili vladajui slojevi u Slavoniji onima u Ugarskoj odmdi pri
formiranju stalekog sabora u zajednikoj borbi protiv jaanja kraljevske vlasti a
za jaanje vlastitih prerogativa. Nema sumnje da najvanije mjesto med ju pomenutim
odredbama pripada organiziranju organa pravosudja. Da je ono dolo do izraaja
u tolikoj mjeri u radu zajednikih sabora treba pripisati dotadanjem razvoju
organizacije pravosudja. Ono je bilo izraz najvie vlasti,pa je pripadalo jo prema

-59shvaanju Arpadovia samo kralju.Donacionalni sistem i slabljenje kraljevske


vlasti doprinijeli su da je vrenje jurisdikcije dolo na reguliranje u staleki sabor
0 kojem nee vie kralj samostalno odluivati nego zajedniki sa staleima u saboru. Budui da je kralj dolazio lino na sabor (sada ve staleki), koji je on sazivao u mjesto koje je
bilo blizu njegovog sjedita, to je otpala mogunost da hrvatsko plem-stvo rjeava s kraljem
pitanje pravosudja na svojim saborima, a pogotovo da dobiva
od novog kralja potvrdu svojih prava i privilegija koja je kralj obiavao davati odnosno potvrditi prije i za vrijeme krunidbe, jer se je krunidba vrila u XV i kasnijim stoljeima
samo jedamput i to opet u saboru koji je bio po mjestu odranja najblii kraljevom sjeditu i
prebivalitu. Stoga je kralj obiavao pozivati nakrunidbeni
1 drugi sabor ne samo ugarske prelate, velikae i predstavnike nieg plemstva,nego i
hrvatskoslavonske prelate, velikae i plemie. S kojim brojem se ovo plemstvo odazvalo
kraljevom pozivu ne moe se sa sigurnou utvrditi .Svakako oni koji su
prisustvovali zajednikom saboru bili su izloeni dugim i velikim te opasnim puto-vanjima, a
onda i velikim trokovima, koji nisu bili laki za dravu. Stoga je vrlo
vjerojatno da je hrvatsko plemstvo dolazilo u vrlo malenom broju na zajedniki sa-bor. Sabor
kraljevine Hrvatske ak uope nije slao svoje predstavnike na zajedniki sabor. Njihove interese
su zastupali predstavnici kraljevine Slavonije, ali i ugarsko plemstvo, jer se radilo o zajednikim
stalekim interesima.Stoga njihov ban npr. dobiva ista prava kao i slavonski, njihovom plemstvu se potvrdjuju prava kao i slavonskom i dr.

Hrvatski i Slavonski sabori nisu medjutim izgubili svoja prava da samostal-no


reguliraju nain vrenja svojih prava i privilegija, time to je kralj zajedno s
ugarskim plemstvom i predstavnicima hrvatskog plemstva rjeavao pomenute odnose na
zajednikim saborima. Hrvatski i Slavonski sabori su regulirali i nadalje sve dru-ge odnose pa
ak su samostalno i bez utjecaja sa strane zajednikog sabora donosili
odluke o izboru nove dinanstije (1527.god.) . Iz kraljevog dekreta iz 1492. god. u kojem su
zasebno uvriteni zakonski zakljuci Slavonskog sabora, koje je kralj istim dekretom potvrdio,
vidimo,da je uz ove zakljuke zajednikog sabora, kojima je kralj dao potvrdu prava prelata,
velikaa, plemstva sviju kraljevina, dakle i Sla-vonije, zatim da se kralj obavezao da e bansku
funkciju podjeljivati samo drav-

-74Ijanima, da je ban redovni sudac kraljevstva, da se u Slavoniji plaa marturina,


a ne kakva druga daa koju bi kralj odredio i dr. U zakonskim lancima Slavonskog
sabora u istom dekretu nalazimo dva od II lanova koja ponovo odred ju ju da kralj
potvrdjuje slavonskom plemstvu sva njegova prava, posebno pravo na plaanje pola
kontribucije koja se plaala po poreznoj jedinici u Ugarskoj, zatim da se reguliraju
prava kraljevstva u vezi sa soli ( u Ugarskoj je sol bila kraljev regal !) i trgovanjem
(pod uvjetom da se isplati carina), zatim da se izdaje zabrana upanima da vre
egzekuciju bez naloga i konano da se na podruju Slavonskog kraljevstva imaju primjeriiK propisi koji su doneeni na zajednikom saboru a odnosili su se na remisije o
- kupiranih plemikih dobara, to:znai da se remisije imaju vriti na isti nain kao u
Ugarskoj.
Ove odredbe Slavonskog sabora nisu znaajne samo zbog toga to nam pokazuju

predmet reguliranja nego i zbog toga to dokazuju da zakoni koji su bili doneeni na
zajednikom saboru nisu samim tim postai lij obavezne norme na podruju Slavonskog
kraljevstva, osim ako su se izriito odnosili na to Kraljevstvo, nego da su ti zakoni
zajednikog sabora postali zakonima u Slavonskom kraljevstvu tek kada ih je Slavonski sabor prihvatio za svoje podruje donijevi takav zakljuak koji je kralj naknadno i potvrdio. No, ni oni zakoni zajednikog scbora koji su se izriito odnosili na
Slavonsko kraljevstvo,ako su bili doneeni protiv volje predstavnika Slavonskog
kraljevstva nisu vaili u Slavoniji. On? su b?l? doneen? prot?v volje, ako su prestav-o c i
tog Kraljevstva protestirali u zajednikom saboru protiv tom zakljuku ili ako je Slavonski
sabor na svom prvom zasjedanju, nakon sto su predstavnic? ?zvjest?l? Sabor o takvom
zakl juku zajednikog sabora, protestirao ? ogradio se od vaenja tog za-kljuka na
podruju Slavonskog kraljevstva. Istina, nadjeni protesti predstavnika Slavonskog
kraljevstva datiraju iz kasnijeg vremena, ali nema razloga tvrdit? da ni-je to pravo protesta,
ustvari pravo veta vailo ? u vremena pred 1527. god.

Jedna od najvan?j?h funkcija koje su obavi jal i"nuncii,, ili, kako su predstavnike Hrvatsko-slavonskog kraljevstva 1577 r god.nazivali "solemues oratores" na zajedn?kom saboru, bila je zastupanje interesa hrvatsko-slavonskih stalea ? redova
pred kraljem, sudjelovanje u ?zboru novog kralja u okv?ru d?nast?je u sm?slu saborskog zakljuka ?z 1527. god. (do 1687.god.), briga da u uvjetima koji se redaju u

-61u krunidbeno i zavjernici budu zastupani interesi trajni i momentalni hrvatsko-slavonskih stalea i redova, sudjelovanje i u izboru novog palatina, koji dodue nije
imao nikakvu jurisdikciju u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu, ali je bio utjecajna
osoba med ju ugarskim staleima i redovima, a pogotovo otkada je formirano
Ugarsko namjesniko vijee, kojemu je palatin bio na elu.
Ako analiziramo odredbe kraljevih dekreta izdanih u razdoblju poslije 1542.
god., koje dakle imaju kraljevu sankciju a izriito se odnose na Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo ( od 1558. god.dal je), tada moemo utvrditi da su izaslanici tog
Kraljevstva uspjevali u lom periodu nastavili staru praksu, tj . da nastoje da im
kraljevi redovito potvrdjuju njihove staleke prerogative,
banske vlasti,

posebno atribute

to im je bilo u tom periodu od naroitog znaenja, s obzirom na

tendencije kralja da vlada ne po banu i staleima nego po svojim uredima i organima, zatim, da na podruju tog Kraljevstva osiguraju posjedovna prava i slobodu
lo8
vjeroispovjesti ( ali samo rimokatolike) , koje su pravo stalei i redovi smatrali
posebnim pravom od velikog znaenja, jer su tim pravom pored ostalih kada je bilo potrebno dokazivali ugarskim staleima

ako bi

zapoceLi s pretenzijama

da ovo Kraljevstvo prikljue sistemu ugarskih ufkinija, da je Hrvatsko-slavonsko


kraljevstvo neovisno kraljevstvo u kojem se postivaju samo vlastiti zakoni i samo
oni zakoni zajednikog sabora koje oni na saboru ili naknadno prihvate (u Ugarskoj
su naime vaili ugovori Bekai pacifikacija od lo. god. i Linaka od 1645. god.
te l .26: l79o. zajednikog sabora, kojima je bila data protestantima sloboda
vjeroispovjedan ja, ali koji nisu vaili u Hrvatskoslavonskom kraljevstvu), nadalje da
proire svoja prava, bilo da se obzirom na podjelu svjetovnih i crkvenih beneficija
i oficija imaju Hrvati, Slavonci i Dalmatinci smatroH Ungarima, to je znailo da
im time postaju pristupane sve funkcije i asti koje je kraljpodjel jtvao pripadnicima
lo9
Kraljevine Ugarske,iako nisu bili Ungari,
bilo da carinu I kontribuciju sakupljene sa podruja Kraljevstva ne predaju kraljevoj Komori nego da njima pokrivaju
vlastite trokove javne uprave i Vojne krajine,"0 bilo da ne plaaju potarinu,
ako bi slubeno pisali,
nadalje da sauvaju izvjesna svoja prava koja su vremenom postala pravnim obiajima, bi lo da ouvaju svoj postupak u insurekciji ,koji je
bio propisan vlastitim zakonom,

bilo da sauvaju svoje pravo sijela u novo-

-62organiziranom dvodomnom zajednikom saboru,

namjesniko vijee, koje je kralj osnovao

113

bilo da ne potpadnu pod Ugarsko

1723. god.

||4

ili pak napokon da prihva-

te kraljev prijedlog o reformiranju sudstva (1723.god.


Naravno, uz nabrojene odredbe u kojima se Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo izriito spominjalo, postojalo je u dekretima niz drugih odredaba koje su bile
openito formulirane, ali koje su se primjenjivale i na podruju Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva, jer ih je Hrvatsko-slavonski sabor prihvatio, posebno iz oblasti privat-nog
prava i sudskog postupka ili ak iz oblasti javne uprave, kao to su odredbe o u pani
jama ( nakon to je 1756.god. uveden u tom Kral jevstvu ugarski tip upanija).
Da bi Hrvatsko-ugarski sabor zakonito zasjedao morao ga je kralj sazvati
posebnim pismom o sazivu sabora (litterae regales) u kojem je kralj odredio poetni
dan zasjedanja, mjesto zasjedanja i predmet raspravljanja. Pismo o sazivu je ispostavljala Ugarska kraljevska kancelarija, a morala ga je uputit? Hrvatsko-slavonskom
saboru, banu, prelatima ? magnatima lino a ostalim ovlatenicima u Ugarskoj putem
upanija, kaptola, redovnikih redova, gradova i privilegiranih distrikata. Hrvatsko
slavonski sabor je slao nakon to je zajedniki sabor postao dvodomno tijelo (poetkom XVII st.) tj. bio podjeljen na gornju (velikaku) i donju (staleku) kuu jednog
116
u gornju i dvojicu u donju kuu.
Ove je Sabor izabrao, ali uz njih je redovito bio
protonotar kao lan izaslanstva Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Samo ova etvorica su predstavljali nuncije Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Samo on? su mogli zajedniki prihvatiti ili odbaciti u ime Kraljevstva kraljeve prijedloge ? predloiti slu-beno
tegobe Hrvatsko-slavonskog kraljevstva (gravamina). Svi ostali uesnici na
zajednikom saboru s podruja Hrvatsko-slavonskog kraljevstva prisustvovali su u
svo je ime i njihovi glasovi prilikom glasanja podlijegali su naelu majoriteta tj. od-luci
veine glasova. Na zajedniki sabor naime dolazili su uz delegaciju Hrvatskoslavonskog kraljevstva obino ban, zagrebaki biskup, prepot zagrebakog kapto-la,
velikai, veliki upani, podupani i zastupnici Poeke,Virovitike i Srijemske upanije
(od 1751. god. dalje), zastupnici slobodnih i kraljevskih gradova te privile-giranih
distrikata (Turopolje) i gubernator Rijeke. Tek poslije 1791. god.ali samo u pitanjima
od zajednikog interesa izaslanstvo Hrvatsko-slavonskog kraljevstva se podvrgavalo
naelu majoriteta.

-63Kralj je najee (gotovo redovito) sazivao zajedniki sabor u Bratislavu


(madarski Poun), to je razumljivo, jer je Bratislava udaljena od Bea, sjedita
vladara, svega nekoliko desetaka kilometara. U Bratislavi, u neposrednoj blizini
svojih dvorskih organa i ureda kralj p sastavljao svoju krunidbenu zavjernicu s
famoznim kondicijama, obavljao krunidbeni in za oba kraljevstva odjednom i rjeavao gravamina hrvatskih i ugarskih stalea i redova.
Zajedniki sabori trebali su se odravati redovito u tri godine jedamput.
Medjutim dok se taj propis jo u XVI st. potivao u XVII st. sabor se sazivao prosjeno tek svakih est, a u XVIII st. ak svakih etrnaest godina. Stoga je razumlji-vo
da su u gravamina XVII a pogotovo XVIII st. bili redovito zahtjevi za redovito
odravanje sabora.
Trideset dana prije poetka zasjedanja pa do povrata ablegata sa zasjedanja
bilo je zabranjeno odravanje sudskih procesa (osim kod gradskih i u nekim
iznimnim 118
sluajevima kod upanijskih sudova) . Obino se tada sastojao Hrvatsko-slavonski
sabor da izabere svoje odaslanstvo za zajedniki sabor, da izradi upute za njihovo
vladanje na saboru posebno kod glasanja, da izradi gravamina stalea i redova kral je
vstva (esto su se sastavljala za vrijeme samog zasjedanja na konferenciji kojoj bi
predsjedao ban, a kojoj bi prisustvovali veinom svi velikai i prelati uesnici na
saboru), te da izda punomoi svojem poslanstvu (litterae credentionales). Slino
su postupale i slavonske upanije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikti.
Zastupnici kao i svi ostali ovlatenici su se morali legitimirati prije poetka

119

zasjedanja predsjednicima njihovih kua svojim punomoima.


vodstvom svojih predsjednika prisustvovali bogosluju u crkvi,

Nakon to su pod
zajedniki su posjeti-

li kraljevu palau da bi primili na znanje kraljeve prijedloge. Potom su se svi upu-tili


u svoju kuu: prelati i velik cei u Gornji dom (kua velikaa) a predstavnici ni-eg
plemstva, kaptola i redova, slobodnih kraljevskih gradova te privilegiranih distrikata u Donji dom (kua stalea). Velikakom kuom je predsjedavao palatin, a
Kuom stalea personal. U Gornjoj kui su bili sano virilni lanovi tj. koji su ima-li
osobno pravo sijela i glasa u saboru, te jedan predstavnik Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva, a u Donjoj samo delegati Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i pojedinih

-64korporacija iz Ugarske.
U Velikakoj ku! tj . u dvorani stajao je dugi stol uz koji su sjedili uz palatina s desne strane prelati (medju njima i prepozit Zagrebakog kaptola),
strane ban i drugi dravni baroni te jedan zastupnik Hrvatio-slavonskog

a s lijeve
kraljev-

stva, pa veliki upani i ostali velikai, rijeki guverner, a zatim titularni

velikai.

U dvorani Kue stalea na povienom podiju nalazio se posebni stol (tabula


regia) uz koji su sjedili predsjednik - personal, a uz njega odmah nunciji Hrvatskol2o
slavonskog kraljevstva,

da bi zatim slijedili prisjednici Kraljevskog sudbenog sto-

la a oko njih notari tog sudita. Zastupnici kaptola, opati i proti, te oni koji su
zamjenjivali odsutne prelate, a potom zamjenici odsutnih velikaa sjedili su uz svoj
vlastiti stol, koji se nalazio s desne strane predsjednikovog stola. U sredini je sta-jao
stol uz koji su sjedili predstavnici upanija, slobodnih kraljevskih gradova i privilegiranih distrikata s jedne i druge strane Dunava. S lijeve pak predsjednikovog
stola stajao je stol predstavnika upanija, gradova i distrikata s jedne i druge strane
Tise.
Ugarski stalei i redovi nisusmatrali nuncije Hrvatsko-slavonskog kraljev-stva
predstavnicima upanija, gradova f privilegiranih distrikata nego itavog kraljev-stva,
pa su im dodijelili najpoasnije mjesto uz samog predsjedavatelja. Iz tog raz-loga
logino je bilo da ti nunciji nisu bili rasporedjeni u cirkuluima, u kojima se ustvari
odluivalo da li e izvjesni prijedlog postati zakonski prijedlog.
Tako je bilo u obim kuama do 1843. god. da bi uz neke unutranje izmjene
ostalo na snazi i do 1848. god.
Kraljeve prijedloge (propositiones regiae) itao je kralj sam, ako je prisustvovao, inae njegovi povjerenici (kraljevski komesari). itanjem kraljevih prijedloga pred
skupom obijuh kua zapoelo je ustvari saborsko zasjedanje.
Nakon to su kraljevi prijedlozi bili proitani na zajednikoj sjednici obiju
kua oni su bilii upueni pojedinoj kui na diskusiju i donoenje zakljuaka.

U Ku-

i stalea takvi prijedlozi prije nego su bili prihvaeni ili odbijeni ili preinaeni
moiali su proi diskusiju manjih grupacija (kasnije klubovi politikih stranaka) u
poetku onih koji su prijedlog zagovarali i onih koji nisu zagovarali, poslije kroz
grupacije zastupnika, koje su se formirale po tome iz kojeg su bili podruja da li s
ove ili s one sirane Dunava ili Tise (dakle kroz etiri grupacije), kasnije, kroz

-65dvije grupe (Dunavsku I Ti&u) i napokon, jednu grupu tj.sviju koj? su pripadali
Donjoj kui s tom razlikom da toj grupaciji nije predsjedavao personal nego izabrani zastupnik.
Nakon te diskusije koja je ustvari predstavljala glavnu raspravu, prijedlog
se predavao na diskusiju u redovnu sjednicu Kue stalea s personalom na elu. Ako
bude odredjeni zakljuak donesen veinom glasova s obzirom na neki kraljev prije-

dlog u tom sluaju je Kua stalea izabrala svoje deputate,

koji su morali obavi-

jestiti Kuu velikaa o zakljuku po kraljevom prijedlogu. Isto takav nuncij je mo-rala
izvriti Kua velikaa, ako je njezina veina izglasala svoj zakljuak po od-redjenom
prijedlogu. Ako se obe kue nisu mogle sloiti u tom sluaju su obe drale
zajedniku sjednicu (sessio mixta) u kojoj je odluivala veina (tri stdea prema jednom). Ako se ni u takvoj sjednici nije mogla postii veina za odredjeno rjeenje, u
tom sluaju je kraljev prijedlog ostao nerjesen i ostavljen da eka pogodniji
trenutak u budunosti.
Kad je prijedlog ili zakljuak proao povoljno kroz obe kue, dobio bi
svoju stilizaciju, a potom u novoj stilizaciji proitan na zajednikoj sjednici
obiju kua. Ako je dobio suglasnost^palatin i primas bi ga potpisali i osnaili peatom te predali kralju na potvrdu. Kralj je mogao zakljuak prihvatiti, odbiti i
izmijeniti. Ako je kral j odbio ili mijenjao zakljuak ovaj se morao vratiti obim
kuama, pa ako se nije mogao postii sporazum izmedju kralja i kua tj. stalea i
redova, takav je predmet bio preputen kasnijim vremenima, esto veoma dugom
nizu godina, da prieka na zadovoljavajue rjeenje.
Kada su se iscrpili svi prijedlozi kral ja,toku po toku, slijedila su gravami-na
i postulati toku po toku. Prvo su bili iznijeti tegobe i zahtjev? (gravamina i
postulata) ugarskih stalea ? redova, pa ?h je kralj pr?hvat?o ili otklon?o, a onda
su slijedila gravamina i postulata hrvatsko-slavonskih stalea i redova, koje je
itao protonotar a koje je mogao takodjer samo kralj prihvatiti ili odbaciti. Nit? su
ugarski stalei mogli utjecati na tegobe i zahtjeve hrvatsko-slavonskih stalea a
niti su ovi mogli utjecati na ugarska gravamina i postulate. Izaslanici hrvatskoslavonskih stalea i redova n?su mogli glasat? za prijedloge koji su se odnosil?
is-kljuivo na Ugarsku, jer su se oni izjavljivali samo u ime Hrvatsko-slavonskog

-66
kraljevstva, ali su mogli zamoliti kralja da ugarski zakon protegne i na podruje
Hrvatsko-slavonskog kraljevstva.

121

U diskusijama nunciji Hrvatsko-slavonskog

122
kraljevstva imali su pravo da prvi govore.
Ako bi kralj svojim prijedlogom ili ugarski stalei i redovi putem svojih tegoba i zahtjeva dodirnuli rjeavanje odredjenog pitanja koje se odnosilo na Hrvatsku i
Slavoniju ili njezine stalee i redove, izaslanici Hrvatsko-slavonskog kraljevstva
su morali prihvatiti ili odbiti to je ovisilo o njihovom miljenju ili o tekstu instrukcija
koje je dao Hrvatsko-slavonski sabor. Ako to pitanje nije bilo instrukcijama predvidjeno, ni kralj ni ugarski stalei ni redovi nisu mogli na zasjedanju donijeti bilo kakavzakljuak koji bi

obavezivao Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo. Miljenja i

glasanje drugih uesnika na zajednikom saboru s podruja Hrvatsko-slavonskog


kra-ljevstva, pa makar su ona potjecala od samoga bana, nisu bila pravno relevantna,
ako se o konkretnom kraljevom prijedlogu ili ugarskih stalea izaslanstvo Hrvatsko sIavorskog sabora nije uope izjasnilo ili je odbilo prijedlog. Kako je ve ranije bilo
naglaeno, jedino u zajednikim poslovima u razdoblju od 1791-1848.god. va-ilo je
naelo majoriteta to znai da nije bio mjerodavan stav izaslanstva Hrvatskoslavonskog kraljevstva nego samo broj glasova koji je bio za prijedlog, a taj je bio
prihvaen,ako je glasala veina za taj prijedlog.
Obe kue su zajedniki zasjedale, ako se vrio izbor kralja i palatina i ako su
se rjeavali vrlo vani poslovi.
Svi zckljuci koji su proizali iz sporazuma ugarskih stalea i redova te slubenog izaslanstva Hrvatsko-slavonskog kraljevstva nakon kraljeve potvrde inartikulirali su se i stavi jali u kraljev dekret koji bi se objavio.
lo) Ban, viceban i banski namjesnik, protonotar i blagajnik kraljevstva

Gubernij u hrvatsko-slavonskoj stalekoj dravi dijelili su stalei i redovi


djelujui kroz Sabor i ban poslujui sam ili u sluaju odsutnosti po vicebanu
odnosno banskom namjesniku a djelomino i po protonotaru.

-67Ban, koga je imenovao kralj med ju kandidatima koje su predloili hrvatskoslavonski stalei i redovi, koga je ugarski propalatili Nikola Itvanfi nazivao u XVI 123
st."prorex" - potkrdjem,

i za iju su se funkciju stalei borili kroz stoljea, bio

je odgovoran kral ju,ali istovremeno je bio i najvii izvrni organ Hrvateko-slavonskog


sabora, te nosilac vlastitih prava po emu je i dijelio gubemij tj.vladanje u dravi sa
staleima i redovima. I sam kralj priznavao je te viestruke odnose. Kada je 1615. god. kralj
imenovao bana a onda i svoje komisare koji e obaviti u Hrvatsko-slavon-skom saboru
uvodjenje bana u posjed banskog oficija (introductio) i njegovo ustolienje (instailatio), uputio je staleima i redovima zahtjev da ustolienog bana priznaju banom
i da ga sluaju kao kraljevog bana (pr bano nostro ) i kao svoju magistraturu
.124
koja je prva iza kralja. Sabor pak sa svoje strane je fdcodjer smatrao da
ban nije
samo njihova najvia magistratura nego da je ban zaista i kraljev oficij.
Stoga, ako
je ban povrijedio prerogative i prava stalea i redova,
pojedinaca plemia

a onda i

i grad jana, sluei se banskom vlau,Sabor bi u tom sluaju podnosio tubu kralju.
Ako su povrede njihovih prava bile stalne i mnogobrojne^Sabor bi podnosio tubu u
sveanoj formi pred kraljem na zajednikom saboru. Stalei i redovi su tubu smatra-li ak
svojim gravamina. Takav spor bi rjeavao sam125kralj ili po njemu odredjeni komisari
kojima bi povjerio na rjeavanje taj spor.
Ban je dobivao naloge od kralja, a bio je duan i obavjetavati ga o za traenom . Kraljevi nalozi su naravno bili ispostavljeni u kraljevoj kancelariji
za hrvatsko-ugarsku dravnu zajednicu (Ugarska kancelarija), ali vremenom nije bi - la
iskljuena mogunost da je nalog ispostavila i sama Dvorska kancelarija. Jaa-njem
centralnih kraljevih ureda poeo je ban primati naloge i od tih kraljevih ureda posebno
Dvorskog ratnog vijea ili ak Nutarnjo-austrijskog ratnog vijea, koje je bilo podredjeno
Dvorskom ratnom vijeu, zatim od Kraljevske ugarske komore, koja je titila i
unapredjivala imovinske kraljeve interese u hrvatskko-ugarskoj dravnoj zajednici kako je
ta ve ranije izloeno.
No, isto tako je ban izvravao sve zakljuke Hrvatsko-slavonskog sabora.
Vidjeli smo da je Sabor povremeno obiavao ovlastiti bana da rjeava izvjesne
hitne poslove ak iz kompetencije Sabora pod uvjetom da potiva zakljuke tijela ko-je je
Sabor formirao ili sam ban sastavljajui ga iz redova stalea i redova.

-68Ban je bio i zatitnik prerogativa stalea i redova te uope feudalnog pravnog poretka, jer je on raspolagao i zapovijedao vojnim snagama koje je po potrebi
koristio u pomenute svrhe.
No sve te upravne funkcije bana koje su proizlazile iz njegovog odnosa
prema kralju i Saborua pogotovo nakon osnivanja Kraljevskog vijea u Hrvatskoj
(i767.god.) ili jo vie pri proirivanju teritorijalnog djelokruga Ugarskog namjesnikog vijea na hrvatsko-slavonsko podruje (1779. god.) nisu bile ni u XVI i u XVII st.
od.takvog znaenja kao njegova samostalna ovlatenja u oblasti vojne sile i pravosudja. Da su ta banska prava bila osnov najvieg ugleda banske asti pa i samog
shvatanja da je ban potkralj pokazuje ceremonije u Saboru prilikom instalacije bana
koje su bile veoma sline ustoliavanju vojvoda (hercoga) u Njemakoj.
Ustolienje bana je bio preduvjet da bi banove odluke postale izraz vrenja banske vlasti. U koliko bi kral j odugovlaio s uostalienjem ne aljui svoje
komesare kojima je ban pred Saborom polagao zakletvu za vrijeme ustolienja, kralj
je morao na prijedlog Sabora banove javnopravne odluke naknadno sankcionirati
da bi se ove mogle smatrati pravosnanim.
Ban je polagao zakletvu kralju a ne Saboru, iako ju je polagao u Saboru,
to se vidi iz same zakletve kojom je jamio ne samo da e potivati sudski postu-pak
(rectum judicium), pravednost (justitiam) i izvrenje presude odnosno ovrhu pre-

sude (executionem) nego i da e banski oficij vriti vjerno kralju ak da e ga se i


127
odrei,ako to bude kralj zahtjevao.
Sastavni dio ceremonija ustolienja bana bili su predavanje banu banske zastave, tog simbola raspolaganja vojnom silom, i banskog ezla simbola prava na vrenje vrhovne sudske funkcije u dravi Ta prava nije imao ni Sabor. Sabor je dodue
odred jivao insurekciju, al i je ban ovu proglaavao i odred jivao gdje e se sastati
vojska. Ban je tak od jer zapovjedao tom vojskom, ne po ovlatenju Sabora, nego
na osnovu banskih prava. Vrhovno zapovjednitvo je pripadalo kral ju,ali onaj tko
je zapovjedao vojskom bio je ban Stoga ga je Sabor smatrao vrhovnim zapovjednikom

vojske (supremus capitaneus croaticus). Stalei i redovi su dodue izabirali kapetana kraljevstva,

no,ako je tu funkciju obavljao ban,onda je kapetan kraljevstva

bio pod komandom bana. Jedim u odsutnosti bana kapetan je samostalno vodio
vojne poslove.

-m-

No, vojna ovlatenja bana odmah po dolasku Habsburgovaca ha hrvatsko slavonski prijesto poela su se smanjivati. U izlaganju o postanku i razvoju te uki-danju
Vojne krajine vidjet e se proces smanjivanja pomenutih banskih prav?, a ovdje se moe
istaknuti da se je to smanjivanje odnosilo prvenstveno u podredjivanju bana tijelima
vojne administracije i komande koja su se nalazila izvan drave i bez utjecaja stalea i
redova, oduzimanju prava zapovjednitva nad vojnom silom irokih podruja u dravi,
te njihovo predavanje stranim vojnim komandama kao i u oduzima-nju prava vodjenja
vlastite strategije i taktike. Otuda i podredjeni odnos prema Nutarnjo-austrijskom
dvorskom ratnom vijeu. Ve 1615. god. ban je morao moliti
128

Dvorsko ratno vijee da mu kod instalacije preda banderij tj. bansku zastavu.
Uzalud su hrvatsko-slavonski stalei na svojim saborima tokom XVII i XVIII st.traili neka se stara banska vlast vojna i sudska obnovi po starodavnim zakonima i pravima
129

Kral jevstvaod Drave do Jadranskog mora.

U XVII i XVIII st.stalei i redovi su se

morali zadovoljiti svojom uobiajenom praksom da imenuju bana vrhovnim


kapetanom kraljevstva, tako da bi na taj nain barem na podruju Banske krajine,
koja je jedi-no bila ostavljena banu, ban bio zaista vrhovni vojni zqpovjednik i sa
stanovnitva stalea i redova.
Uz osobu bana u toku XVI i XVII st. stajalo je looo konjanika kao banov
banderij. Drugi velikai su imali takodjer vlastiti banderij sa znatno manjim
brojem vojnika, a broj pojedinog banderija odredjivoo se u Saboru. No, u XVI i
XVII st. svi su banderiji bili pod komandom bana.
Koliko god je banska zastava gubila svoj sjaj smanjivanjem prava u banovim
vojnim kompetencijama toliko je ipak bansko ezlo odravalo svoje znaenje bez
obzira na napadaje na njegove sudske kompetencije posebno poetkom XVIII st.
prilikom reorganizacije sudstva. Jo sredinom XVII st. Hrvatsko-slavonski sabor je

j ^

smatrao bana vrhovnim sudskim funkcionerom u dravi (supremus justitiarius regni)


Kralj je smatrao bana redovnim sucem kraljevstva ba kao i palatina, suca kraljevske
kurije, personala i tavernika. Na podruju Hrvatsko-slavonskog kraljevstva ban je bio
jedini redovni sudac (judex regni ordinarius).
Ban nije vrio svoje sudske funkcije sam nego zajedno sa svojim prisjednicima
(asesorima), koje su birali stalei i redovi u Saboru. Stoga banovo sudite nazivalo

-84Banski stol (tabula banalis) a taj je bio slian Kraljevom sudu u Ugarskoj (tabula regia).
Oba sudita su se nazivala i oktavalnim sudovima (judicia octavalia) ; jer su se sazivala
prvotno osmi dan (octava) Iza odredjenog crkvenog praznika.
U razvoju banskog sudita treba razlikovati dva perioda: prvi do 1723. i
drugi od 1723. do 1858. god. Bansko sudite u periodu do 1723. vrela najee na-zivaju
oktavalnim sudom a u razdoblju od 1723. god. dalje Banskim stolom.
Oktava I ni sud je bio sastavljen od bana, vicebana, protonotara, nekoliko
predstavnika iz redova prelata i velikaa,(obino dva do etiri) od veeg broja 131
predstavnika nieg plemstva i sveenstva (1584 god. desetorica).

Ako koji prelat

ili velika ne bi mogao prisustvovati sudovanju, oktava I ni sud bi se ipak mogao odravati, ako su prisustvovali ban, viceban, protonotar, plemiki suci iz upanija i 132
drugi zaprisegnuti prisjednici.
Oktavalni sud u XV st. mogao je funkcionirati primjenjujui ili redovni
ili skraen? sudski postupak. Ako je primjenjivao redovni, u tom sluaju se nazivao
velikim oktavalnim sudom, a ako je primjenjivao skraeni sudski postupak nazivao se
judicium breve. Presude su se donosile u toku jednog zasjedanja. Ako se optueni nije
prijavio na sudu prema pozivu,gubio je proces. Ipak i kod primjene redovnog
sudskog postupka postojala su vremenska ogranienja u donoenju presude ti. rokovi u
kojima su se pojedini procesi morali zavriti (najdui rok je predstavljalo vri-133
je me koje je obuhvatalo etiri oktavalnih sudovanja).

Po skraenom sudskom

postupku vrilo se sudovanje zbog otimaine i okupiran ja plemikih dobara, zlostavljanja plemia, koja su uestala u vrijeme estih turskih ratova.
Krajem XVI st. oktavalni sud se odijelio od sudita kratkog postupka kao
posebni sud, dok se kod samog oktavalnog suda razlikovalo da li je taj sud rjeavao u
prvom stepenu ili u drugom kao apelacioni sud. U Ugarskoj, ako je oktavalni sud
rjeavao kao prvostepeni sud, nazivao se Kraljevski stol (tabula regia ), a u Hrvat-skoj i
Slavoniji on je zadravao svoj naziv Oktavalnog suda ili Banskog stola (tabula banalis).
Ako je pak rjeavao kao prizivno sudite, oktavalni sud nije imao
posebni naziv nego se uobiajenom nazivu dodavao izraz "ad appelationes" (za ape-laci
je). U Ugarskoj sastav obaju nije bio identian. Oktavalni sud kao apelaciono

-71sudite je Imao iri sastav prisjednika (poveani broj predstavnika prelata i velikaa). (J Hrvatskoj i Slavoniji da bi oktavalni sud bio apelaciono sudite trailo se
134
jedino da bude u punom svom sastavu (in piena sede banali) - i da ban bude pri
sutan sudovanju. Naime, u sluaju odsutnosti bana (ta je bio est sluaj obzirom
na ratno doba) bana je zamjenjivao u funkciji predsjednika oktavalnog suda proto-135
notar (rijetko viceban uglavnom u XVI st.)#

Protonotar nije ipak mogao predsjeda-

vat? oktavalnom sudu,ako ban nije bio imenovan ni ustolien. On je dakle bana zamje136
njivao samo u sluaju njegove zakonske sprijeenosti.
Protonotara je birao Sabor
137
na prijedlog bana, koji bi Saboru podnio nekoliko kandidata.
dno uvao banov sudski peat, koji se morao unititi,ako

Protonotar je ujeje ban umro ili se zahva-

lio na funkciji.
Oktavalni sud za apelaci ju u Hrvatskoj rjeavao je sve prizive na presude
oktavalnog suda kojemu je predsjedavao protonotar, upanijskih sudova te sudova
kratkog postupka.
Sudite kratkog postupka sazivao je u Ugarskoj palatin uz prethodnu suglasnost kralja na osnovu prava po kojem je vrio vlast kraljevog namjesnika u Ugarskoj, a u Hrvatskoj i Slavoniji je sazivao Hrvatsko-slavonski sabor i to obino posebno za podruje zagrebake i krievake upanije i posebno za teritorij varadinske upanije. Krajem XVI st. Sabor je pri sazivanju tih sudova odredjiv

oo-

etka trajanja sudovanja (obino 6 dana), mjesto sudovanja i sastav suda. Tako su
1585. god. uli za podruje zagrebake i krievake upanije u sud viceban,

vice-

protonotar i plemiki suci upanija a za podruje varadinske upanije viceupan


138
i plemiki suci te upanije,
a slijedee godine samo
upan i podupan te upanije

139

l4o

ili pak doidue godine upan i viceprotonotar


kraljevstva.
S obzirom na oktavalne sudove Sabor je takodjer odred jivao kada e se
|4|
odravati oktavalni sudovi (obino uz blagdan sv. Jakova)
a ban ih je objavi ji142
vao.

Prema odredbama zajednikog sabora iz I6O2. god.oktavalni sud se mo-

rao odravati dva puta u jednoj godini,ali ako to ratne prilike nisu dozvoljavale

143

Sabor je morao-odredit? da se barem jedamputa odri.


Prema propisu iz I486.
god. oktavalni sudovi su se moral? odravat? na Bogojavljenje ? praznik sv. Jakova te
da traju po potrebi odnosno 4o dana.

144

Sudov? pak skraenog postupka

-72trebali su se prvotno odravati redovito za blagdan sv. Jurja muenika i sv. Mihajla
Arkandjela time da se sudovanje zapome 15 dana prije pomenute svetkovine a da
traje 15 dana.
Prizive protiv presuda koje je donio oktavalni sud pod predsjednitvom
bana 146
rjeavao je Kral jev sud u Bratislavi (curia regia).
Reformom sudske organizacije kralja Karla III iz 1723. god. oktavalni sudovi
budu ukinuti (tj. onaj na elu s banom i u punom sastavu i onaj na elu s protonotarom kada je bio odsutan ban). Formiran bude redovan sud, koji je stalno uredovao
147
osim za blagdana i sudskih ferija, a nazivao se Banski stol (tabula banalis).
Na elu Banskog stola stajao je ban, a ako je on bio odsutan, viceban. U
sastavu Banskog stola bili su jo protonotar kao stalni izvjestioc pojedinih
predmeta, predstavnici prelata i velikaa, nekoliko redovnih i nekoliko poasnih
prisjednika plemia. Organizaciono, kako se vidi^promjene nisu bile od veeg
znaaja, osim to je formirano stalno uredujue sudite. Ni u nadlenosti nije bilo
znatnih pro-mjena. Banski stol je ostao sud prve instancije i prizivno sudite.
Banski stol kao sud prve instancije sudio je u svim predmetima kao i ranije
oktavalni sud, osim toga, u sluajevima nevjere i uvrijede velianstva te po svim
zloinima protiv sigurnosti tijela ili asti saborskih lanova za vrijeme zasjedanja
148
sabora.

Banski stol je preuzeo od viih sudova skraenog postupka (judicia bre-

via) njihov postupak te se od 1723. god. kod tog Stola primjenjivao i dugoroni ;
kratkoroni postupak (processus longae litis i processus brevis litis). Po dugoronom
postupku rjeavala su se pitanja osnovnog prava na plemikim dobrima (causae juri) i pobijani su pravni poslovi zbog toga to se njima stvaraju protupravna oteenja (invaiidatoriae ex praejudicio). Po tim sporovima proces se dijelio na glavni postupak (processus fundamentalis) koji je zapoinjao tubom a zavrio presudom,postupak odbijanja (processus repulsionis), kada je stranka, koja je izgubila parnicu,
ostala u posjedu spornog dobra i iznijela novi dokaz za svoju tubu, i na obnovlje-ni
postupak putem milosti (via novi cum gratia) kojim stTanka, koja je izgubila u
postupku odbijanja i izgubila posjed spornog dobra, obnavlja proces kao tuitelj.
Sve druge parnice vodile su se kod Banskog stola kao suda prve instancije po
149
krivinom postupku kod kojeg nije bio dozvoljen proces odbijanja.

-73Banski stol kao prizivno sudite je rjeavao albe protiv presuda Zemaljskog
l5o
sudbenog stola (tabula judiciaria), svih upanijskih sudova i svih kaznenih sudova.

Osnivanje Zemaljskog sudbenog stola na podruju Hrvatske i Slavonije predstavljalo je ustvari krnjenje sudskih prava bana, jer je ovaj sud dobio upravo nadlenost koju je imao protonotar, kada je predsjedavao banskom oktavalnom sudu.
U nadlenost Zemaljskog sudbenog stola spadali su izmedju ostalog
sporovi koji su nastali
1.

ako obdareni ne moe uzeti u posjed darovanu imovinu, jer mu to spreava


posjednik

2.

u sporovima zbog likvidnih dugova ija je glavnica prelazila iznos od I ,ooo


florena, a u ispravi o osnivanju duga nije spomenut sudac nadlean za taj
spor

3.

u sporovima diobe i nasi jed jivan ja pokretne i nepokretne imovine, ako se


ona nalazila u raznim upanijama

4.

u sporovima koji nisu nastali iz obaveze i njezine pravnosnanosti nego zbog


nevrenja prema ugovorenoj obavezi, ako u ispravi nije odredjen nadleni sudac

5.

u parnicama u kojima su sporni pravni lijekovi iz obaveze ili zakona

6.

u parnicama ponovne ovrhe nad imovinom koja se je nalazila u vie upanija


u korist onih koji nisu bili tuitelji u procesu pred protonotarskim sudom

7.

u parnicama protiv osobama koje su spreavale ovrhu protono tarsk ih presuda


ili su ponovno uzele u posjed njima ovrenu imovinu na osnovu protonotarske
presude

8.

u parnicama protiv skrbnika i tutora zbog uskraivan ja pologanja rauna nad


upravom imovine koja se je nalazila u vie upanija

9.

u parnicama koje su nastale uslijed uskraivanja predaje pokretnina ovlatenicima na temelju legata, miraza i paraferme

10.

u sporovima zbog depozita, koji nisu bili ugovoreni s kaznom, ali kod kojih
se odbija isplata trokova u vezi s depozitom

11.

u parnicama koje su nastale zbog toga to je stranka u svoje ime i u ime


svojih nasljednika stavila prigovor i pokrenula pitanje realne tube a zatim

-74umrla bez nasljednika pa je prigovorem pravni in ostao nerjesen.

151

Povrh ovih sporova Zemaljski sudbeni stol je rjeavao tube protiv upana i viceupana u linim i stvarnim pravima, a kao prizivni sud Zemaljski sudbeni
152
stol je rjeevao albe na presude upanijskih sudova.
Zemaljski sudbeni stol je takodjer bio kolegijalno sudiste kao i ono ranije protonotarsko. Ovaj se sud sastojao od etiri prisjednika s predsjednikom na
elu te s jednim notarom i sirotinjskim odvjetnikom. Veinom je sud imao i nekoliko
153
honorarnih prisjednika.
Sjedite je bilo u Zagrebu.
Hrvatskoslavonski sabor pristao je ve 1723. god. da reformira svoje sudstvo, pa je tako i sam formirao Banski stol u Zagrebu. No ve 1725. i 1726. god.
kralj je Saboru oduzeo pravo izabirati redovne prisjednike, pq ih je sam imenovao
te odredio da seapelacije od Banskog stola

154

imaju predavati Kraljevom sudu, a od

ovog na Stol sedmorice,


Predsjedniku funkciju je dao ipak banu, a uz bana je
postavio 6 prisjednika od kojih je jedan bio viceban, jedan protonotar, dvojica iz
155
redova velikaa, jedan iz redova prelata i jedan iz redova plemia.
Kako se vidi, banove sudske kompetencije reformom sudstva 1725. god. su
bile smanjene ne samo formiranjem Zemaljskog sudbenog stola nego i podredji-vanjem
u izvjesnom smislu Banskog stola Kraljevom suditu, koje je po nadlenosti inae bilo
u potpunosti jednako Banskom stolu. Ono to je na podruju Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva bio Banski stol, to je na podruju Ugarskog kral jevstva bio Kraljevski
sudbeni stol (tabula regia judiciaria) tj . spomenuto kraljevo sudite Ova deminucija
banskog poloaja u sudstvu je ispravljena tek l8o7. god. kada

je albe Banskog stola kao i one Kraljevskog sudbenog stola neposredno


rjeavao Stol sedmorice. No, najtei gubitak hrvatsko-slavonskih stalea i redova
u oblasti pravosudja je predstavljalo oduzimanje prava Saboru da izabire lanove
nabrojenih sudskih oigana. Pravo izabiranja i imenovanja po reformi pripalo je
samo kralju, to znai da je kralj preuzeo presudni utjecaj na pravosudje.
Na kraju treba napomenuti da je ban vrio i funkciju posrednika izmedju
hrvatsko-slavonskih stalea i redova fe kralja. Sabor je stalno imao razloga, ot-kada
su doli Habsburgovci na hrvatski prijesto,da na njihovom dvoru ili kod njihovih
dvorskih ureda i organa urgiraju razna rjeenja svojih potreba ili svojih saborskih
zakljuaka ili pak da mole vojnu pomo ili pak da se smanji teret zbog

-75pruanja vojne pomoi, da se otklone povrede i pljaka od stTane kraljevih vojnika


i zapovjednika. U doba turskih ratova ban nije mogao stalno putovati u Be radi tak-vih
urgencija pa je Sabor plaao jednog stalnog svog Agenta, koji se brinuo oko rje - avanja
tih problema, izvjetavao bana i Sabor o stanju tih problema te pomogao delegacijama
sabora koje su bile upuene na dvor da uspjeno obave svoj zadatak. Dravni agent
(Agens Regni,Agens aulicus, Agens Viennensis) koji je stalno ivio
u Beu na ovaj nain je mnogo doprinosio unapredjenju rjeavanja dravnih poslova
Hrvatske i Slavonije, a banu utedio vremena i truda tako da je mogao lino dola-157
ziti na dvor ili u dvorske urede samo zbog rjeavanja najvanijih problema.
Banska vlast je dakle predstavljala komplet

prava iz oblasti egzekutive,

uprave^sudstva i vojnih snaga. Ova prava su se vremenom umanjivala

uslijed kralje-

vih tenji da povea svoja prava a naroito da uvede centralistiki

nain vlada-

nja. Jozefinske reforme u razdoblju 1785 - l79o. su sistirale potpuno

bansku vlast

u onom smislu u kakvom su hrvatsko-slavonski stalei smatrali da je legalna. Naj - vee


ogranienje banske vlasti u upravnoj funkciji nastupilo je krajem XVIII st.,
kada se ban po odluci Hrvatsko-slavonskog sabora morao podrediti Ugarskom namjesnikom vijeu u zajednikim poslovima Hrvatske i Ugarske.
U sluaju odsutnosti ili sprijeenosti bana je zamjenjivao viceban. Njega
je birao ban odmah iza svog ustolienja a Sabor ga je kao takvog priznavao nakon to
je poloio zakletvu pred Saborom da e potivati prava Kraljevstva.Viceban je
bio tako dugo u funkciji dok je ban koji ga je birao bio u funkciji. S funkcijom
vicebana bile su povezane i funkcije velikih upana zagrebake i krievake u.. 158
pani je.
U toku XVI st. i u prvoj polovini XVII st. funkcija vicebana je bila u punom
opsegu. Kada je ban 1581. god. pokuao .da mimoidje tu funkciju traei od Sabora da
mu se dade namjesnik,Sabor je to odbio obrazlaui svoju odluku posto-janjem starih
pravnih obiaja da bana u njegovoj odsutnosti moe zamjeni ti samo
159
viceban.

I u oktavalnom sudu viceban je drao prvo mjesto iza bana. Ako ban

nije prisustvovao sudovanju, samo viceban je mogao opravdati odsustvovanje asesora na banskom oktavalnom sudu.

Pa i sam kralj je jo u prvoj polovini XVII st.

potivao stari obiaj da bana u njegovoj odsutnosti zamjenjuje viceban. No, on je

-76prenio na vicebana i protonotara samo vojne I upravne funkcije bana.'^'

Ovom kra-

ljevom odredbom se po prvi puta oitovala njegova tenja da se uplie u pitanje


odredjivanja zamjenika bana, to je inae spadalo u nadlenost bana. Medjutim
Sabor je dao vicebanu jo vee znaenje, kada je 1648. god. osnivajui svoj organ
sastavljen od dravnih deputata, stavio mu na elo bana odnosno vicebana, kada
je ban bio odsutan. Tada je vicebanova funkcija bila u najvioj toci svog razvo-ja.

162

6o - tih godina XVII st. je viceban ak poeo sazivati stalee i redova na

vijeanje na kojem su se donosili vani zakljuci vojne naravi, to je ustvari pred163


stavljalo saborovanje stalea i redova.
Ipak, viceban nije u XVII st. zamjenjivao bana u sudskoj funkciji, iako je bio prisjednik oktavalnog suda i po poloaju
najvii. Tu zamjenu je vrio protonotar,ako je ban bio odsutan. Stoga je razumljivo da
je Sabor l67o. god. upozoravao kralja da se u Hrvatskoj i Slavoniji ne vri sudjenje na oktava Inom sudu, jer nema bana, pa protonotar ne moe suditi s obzirom
da protonotar sudi na oktavanom sudu samo u ime bana,pa kad bana nema nema ni
164
protonotari jatci.
Prvi ozbiljan napadaj kralja na bansku vlast a time i onu vicebana desio se l67o.god.,kada je kralj koristivi urotu bana Petra Zrinjskog (banovao
1665.-167o.) uveo novu funkciju banskog namjesnika. Kralj je tada dapae imenovao umjesto jednog bana dva banska namjesnika, pa je jednom - zagrebakom biskupu " dao privremeno banska prava u pravnim poslovima a drugom - jednom vjernom velikau - privremeno banska prava u vojnim pitanjima. Nekoliko godina kasnije (1673) kralj je ukinuo dvije funkcije banskih namjesnika te uveo samo jednu
banskog namjesnika, koju je povremeno vodjen svojim interesima koristio a kojoj
je dao sva prava, privilegije, jurisdikciju i prerogative te vlast da imenuje svog
zamjenika i 1protonotara,65 pa je na kraju ak uveo instalaciju takvog banskog

-L

namjesnika.
U medjuvremenu Sabor je i nadalje priznavao dotadanjeg vicebana,
pa je ak nakon njegove smrti izabrao novog dajui mu ipak samo funkciju nam jesni166
ka vicebanskog oficija.

Naravno, viceban je u taj as bila samo ast, jer prava

vicebana je vrio banski namjesnik kojeg je imenovao kralj a ne ban. Jednom je


samo kralj iznimno dozvolio da ban imenuje banskog namjesnika (1749 . ali uz

-77opasku da faj banov in ne predstavlja prejudicij kraljevom pravu da imenuje banskog


namjesnika.'^

No, i Sabor u tenji da sauva utjecaj na vodjenje uprave i egze-

kutive u zemlji a da ne bi ujedno suvie ojaao vlast vicebana, koji je obino bio
168 .
jedan od najbogatijih plemia,
i koji je kao viceban upravljao dvjema upanijama, imenovao banskog namjesnika odsutnom banu i to u javnopravnim i vojnim
poslo-169
vima, ali ipak uz uvjet da taj namjesnik radi sporazumno s vicebanom.
Nakon restauracije banske vlasti (1681.god.) Sabor je izmijenio svoje stanovite iz 1649. god. da viceban moe zamijeniti protonotara kao suca i prisjednika na
oktavalnom sudu, samo u sluaju da je protonotar zainteresirana stranka u sudskom
procesu na tom sudu,'^ pa je ovlastio vicebana da moe zamijeniti protonotara, kada
je ovaj bio zainteresirana stranka u svim parnicama bez obzira da li su se one vodile
na oktavalnom sudu ili van ovog suda,

ime je Sabor neto proirio funkcije vi-

cebana, ali ta su ovlatenja vicebana bila ujedno i jedina u oblasti sudstva.


Znaajno je takodjer da ne samo kralj nego ni Sabor nije davao vicebanu
ira ovlatenja, iako je nosio naslov zamjenika bana. Sabor je po pravilu sazivao
172
ban ,a povremeno mu je predsjeda/ao viceban.
No, esto se deavalo da je Sabor
sazivao zagrebaki biskup, pa makar po nalogu bana (ex edicto bani) a katkada i po.
svojoj inicijativi, ali nikada nije viceban sazivao. Kada je biskup sazivao po svojoj
inicijativi, u tom sluaju se njegov poziv opravdavao starim pravnim obiajem, po
kojem je Sabor sazivao u odsutnosti bana zagrebaki biskup, jer da je on "primas
regni",
to de jure ovaj nije bio. Kada su bile uvedene dravne konferencije,
174
predsjednitvo je opet pripalo biskupu, a ne vicebanu.
No, koliko god Sabor
nije dozvoljavao znatno ojaan je funkcija vicebana, ipak nije dozvoljavao poetkom
XVIII st.ni to da bi viceban izgubio privilegij po kojem je on bio ujedno veliki upan zagrebake i krievake upanije.'^ Isto tako se poetkom XVIII st. zapaa
tendencija Sabora da proiri sudske kompetencije vicebana dajui mu ovlatenje da
lino ili po nekom od podupana zagrebake ili krievake upanije

vodi kaznene procese protiv neplemia i plemia jednoselaca i izvan svog sjedita ( upanijskog sudbenog stola ) potujui samo odgovarajue propise o vodjenju
-u

takvih procesa.

176

-78-

No, otkada suZagrebaka i Krievaka upanija bile reorganizirane dobivi vlastite upanijske skuptine sa svojim pravima (1756.) pa je kralj preuzeo pravo
imenovati njihove velike upane, ne samo da je ban izgubio svoje pravo imenovanja
v4Sikih upana tih upanija nego je i poloaj vicebana bio znatno oslabljen, jer
viceban nije bio vie i veliki upan spomenutih upanija. Vicebanu je ostala samo
ast da sjedi u Saboru na elu plemstva'^ tim vie to je zamjenu bana vrio uglavnom
banski namjesnik.
No, kraljev napad nije bio usmjeren tada samo na poloaj bana i vicebana
nego i na prerogative Sabora, jer je formiranjem upanijskih skuptina u Zagrebakoj
i Krievakoj upaniji Sabor izgubio i sve dotadanje kompetencije koje su se odnosile na te dvije upanije te sav utjecaj koji je iz tog proizlazio ( izbor podupana,
plemikih sudaca i njihovih zamjenika, upanijskog notara i obavljanje upravnih
funkcija koje su bile dodijeljene upaniji a time oduzete Saboru i napokon ulogu posrednika izmedju upanija i kralja). Iste godine tj. 1756., novoimenovani ban morao
je ak prisei kralju da e se svake tree godine zahvaliti na funkciji, dapae da
178
e to uiniti odmah im to bude kralj zahtjevao.
Poloaj bana, vicebana i banskog namjesnika nije se izmijenio nakon
restauracije stanja koje je vladalo prije 1785. god. Istina ban je opet imenovao vi cebana, ali njegova su ovlatenja bila beznaajna ukoliko su se odnosila izvan njegovih prava kao prisjednika Banskog stola (ostala sudska ovlatenja je izgubio prilikom reorganizacije sbdstva 1723. god.).
Funkcija protonotara je takod jer doivjela promjena posebno u odnosu na
sudska ovlatenja, koja su se nakon sudske reforme ograniila na referentstvo kod
Banskog stola. Ipak, protonotar je ostao uvar dravnog peata (authenticum sigillum
179

Regni) , vodio knjigu saborskih zakljuaka i ovjeravao ih svojih potpisom i dravl8o


nim peatom, uvao dravne dokumente (acta Regni)
te predvodio hrvatske nuncije
u Donju kuu zajednikog sabora i itao gravamina i postulata Hrvatsko-slavonskog
kraljevstva pred Donjom kuom. Protonotar je uvao i banov peat a on se sastojao
od grba i imena novog bana. Kada je ban bio instaliran, predao bi novi svoj peat
protonotaru na uvanje. Kada je ban prestao vriti svoju funkciju,protonotar je morao

-79javno unititi banov peat u znak da je vlast pod dotadanjim banom prestala. Uz
protonotara postojao je i viceprotonotar koji je vrio zapisniarsku slubu kod
oktavalnog suda kojemu je predsjedavao protonotar, jer je ban bio odsutan. Viceprotonotarska funkcija je ukinuta 1743. god.
Pri odredjivanju kompetencija Hrvatsko-slavonskog sabora bila je
ve naglaena razlika izmedju kontribucije (dica) i dimnice (pecuniae ftjmales) tj.
poreza koji je Sabor izglasavao kao pomo kralju i poreza koji je Sabor raspisivao
za pokrivanje trokova svojih poslanstava, plaa prisjednika oktavalnog suda i plemi
kih sudaca i dr.

182

Kontribuciju su sabirali u XVI st. posebni ubirai (dicatores

ili exactores dicarum regiarum za razliku od ubiraa dimnice exactores fumaiium


183
pecuniarum),

Ubirai kontribucije su ju doznaivali u XVI st. kraljevoj Ugar-

skoj komori. No kralj je obiavao nalagati Komori da iz te kontribucije isplati odredjene


184
iznose Saboru ili banu za odravanje banskih eta,
na to bi Komora

naredjivala svojim ubiraima da osiguraju svotu korisnicima ili ako bi kralj nekoga
oslobodio od plaanja kontribucije Komora bi obavjetavala glavnog ubiraa
185
(dicator Sclavoniae)
da on izabira birae

radi ravnanja. Krajem XVI st. Komora je ovlastila bana


kontribucija,

a otada je bio obiaj da se glavnog ubiraa

proglaava u Saboru. Otada su i ubirai polagali raun Saboru, a ako je Komora htjela da
187
joj poloe raun, trebala je to posebno platiti.
Poetkom XVII st.

bilo je ponovo popisivanje poreznih jedinica tako da se kontribucija nije vie ubi-rala po
kuama kao dokada nego po dimovima.

etiri kmetska selita.


ju bi odred jivao Sabor.

188

Jedan dim su tada sainjavala

Ubirai su bili duni polagati raun pred komisijom kol9o


Jo polovicom XVIII st. vladao je takav obiaj u zagre-

bako j,krievako j i varadinskoj upaniji, dok u slavonskim upanijama, koje su


bile upravo formirane, morali su raun polagati Ugarskoj dvorskoj kancelariji, tj.

191

kralju a poslije Ugarskom namjesnikom vijeu.


Ubirai su bili dodijeljeni po
kotarima u upanijama a ubranu kontribuciju su morali predavati dravnom blagaj.192
niku (exactoratus seu perceptoratus contributionum regni ili kratko exactor
193 . .
194
Regni
ili supremus exactor Regni)
blagajnik nije samo primao
f Dravni
ubrane kontribucije nego je prema zakljucima Sabora i isplaivao ovlatenicima.

-94Vrhovnim nadzornikom svih ubiraa smatrao se ipak ban i zato je dobivao od Sabora
196
posebnu novanu naknadu.
Kako se m di hrvatske upanije su uivale privilegij
da koriste ubrane dae uglavnom za svoje potrebe, ali i za potrebe kraljeve vojske.
Sredinom XVI st. dimnicu kao porez za pokrie domaih potreba predavali su ubirai posebnom blagajniku koji je odgovarao za svoj rad Saboru odnosno komisiji koju
|97
je Sabor izabrao a kojoj se foogao prikljuiti i koji kraljev ovjek.
U kasnija
vremena ne spominje se vie posebni blagajnik nego samo dravni blagajnik kojeg
je Sabor imenovao i proglaavao .On je pored ostalog pripremao nacrte izdataka Sabora za upravu zemljom, koje je Sabor usvajao ili mijenjao. No,

god. 1772. Sabor

je izgubio pravo donositi svoj proraun to je bilo povezano s odlukom kralja da


sve prihode od poreza carina i dr. unapred preuzima samo Ugarska kraljevska komo-ra,
te da ona naknadjuje trokove uprave i sudstva u Hrvatsko-slavonskom kraljev-stvu.
Tako je ustvari dravni blagajnik postao inovnik kraljevog ureda, kojemu je naravno i
postao odgovoran.
II) upanije, slobodni kraljevski gradovi i privilegirani distrikti
upanije su bile u osnovi plemike zajednice (universitas nobili um). U
razdoblju od 1527. do

1848. god.

I . od 1527 - l76o, 2. od !76o stavljao ustvari kratki

one su prole kroz tri organizaciona perioda i to:


1848. i 3. 1785 - l79o. god. Trei period je pred-

intermezzo u drugom periodu.

U razdoblju 1527 - 1761. god. upanije i to zagrebaka, krievaka i


varadinska kao jedini ostaci Hrvatskog i Slavonskog kraljevstva nakon mohake
bitke na kojim su vladali Sabor i ban (ne uzimdjui u obzir slavonske upanije, koje su
bile ponovo u sastavu dravnog teritorija tek od 1745. god.) predstavljale su u dravnoj
organizacionoj strukturi tog doskora ujedinjenog kraljevstva admini-strativno sudske
teritorijalne i plemike zajednice. One su bile u osnovi vie sudske teritorijalno organizacione jedinice nego li upravne,jer su upravne poslove vri-li
sudski organi kao egzekutivni organi Sabora i bana. U njihovu upravnu djelatnost
spadali su briga za ouvanje poretka i mira, razrez poreza, obavjetavanje puanstva o
propisima i odredbama Sabora te briga da se oni potuju i izvruju naroito iz obla-sti
odbrane zemlje (popravak puteva, mostova, izgradnja i odravanje obrambenih

-81utvrdjenja, ukonaivanje i ishrana vojske te briga za uspjeh insurekcije i dr.). 198


Objavljivanje saborskih zakona i naredaba vrilo se u upnim crkvama.
*

Prema

shvatanju stalea i redova ovi poslovi i nisu spadali u upravu, jer rjeavanje svih pro-blema
u upanijama vrili su stale? i redovi u Saboru. Ono to je spadalo u nadlenost velikim upanima, koji su bili na elu upanije, i upanijskim funkcionerima,
po shvaanju stalea i redova bilo je vrenje njihovih sudskih funkcija (sola admini199
strandae justiae potest te et activitate
relieta).
Svi poslovi upanije izvan sudskih sainjavali su njezinu egzekutivnu funkciju. Sabor je od vajkada rjeavao, vla-dao ?
upravljao s banom zajedno sa snagama upanija konzultirajui se medjusobno u svim
pitanjima javnog interesa, uprave, vojske i fhancija u tim upanijama. Javni poslovi nikada
se nisu rjeavali u ime jedne upanije nego uvijek u Saboru pod pred-sjednitvom bana ili
njegovog zam|enika u ime svih stalea i redova,pa su se fj za-kljuci autentizirali
peatom ? potpisom dravnog protonotara koji je tom prilikom koristio ne banov peat
nego dravni peat.
upanije nisu istupale prema kralju i zajednikom Hrva tsko-ugarskom sa-boru
kao samostalna tijela. Sabor je slao deputacije kralju ili njegovim uredima radi rjeavanja
odred jenih problema u upani ja ma, al i ne kao problemi tih upanija, nego

kao probleme stalea i redova sjedinjenog kraljevstva. Tako je i kralj te deputacije shvatao.
Isto tako, nisu upanije slale u zajedniki sabor svoje delegate nego je Sabor iz svoje
sredine izabirao ablegate pa oni nisu u zajednikom saboru predstavlja-li upanije nego
dravu u cjelini. Naredbe upanijama su mogli izdat? samo ban ? stalei i redcvi na osnovu
svoje vlasti. Stoga upanijski funkcioneri nisu bili ho-norirani iz upanijskih blagajni nego iz
dravne blagajne, koja je poslovala po
nalozima stalea ? redova.Stoga takodjer upanije nisu odredjivale ubirae poreza nego
su ban i Sabor konstituirali i imenovali vrhovnog ubiraa ili blagajnika,koji je onda sam
imenovao svoje podredjene ubirae poreza po upanijom te ih plaao.
Zagrebaka ? Krievaka upanija nisu odravale redovite svoje upanij-ske
skuptine, jer su se i funkcioneri upanija (viceupan,plemiki suci i podsuc? te
notari) birali u Saboru na taj nain da su ih stalei i redovi izabirali med ju kandida-tima,
koje je ban predlagao.^

00

Velikog upana nije kralj imenovao (kao u Ugar-skoj), nego ban

za obe upanije time to je imenovao vicebana, jer je s tom funkci-

-82jom bilo povezano pravo, kako je ve naglaeno, vriti i funkciju velikog upana u obi
m upanijama. Ovo je pravo bgn izgubio tek 1715.,god. kada je na osnovu zakona l .
123 zajednikog sabora iz 1715. god. to pravo vraeno kralju.

2oI

2o2
Kralj je prvi put stvarno primjenio to pravo 1729. god.

tvrdei da je funkcija

velikog upana oficij, koji tangira kraljevsku vlast. Istina, hrvatsko-slavonski stalei i redovi su nastojali da se izmijeni taj zakonski lan, ali bez uspjeha, jer se kralj nije
htio odrei svojih regalnih prava, tim vie to je pravom imenovanja vrio
izvjestan utjecaj medju velikaima i to je u interesu velikaa a takodjer i u svom
vlastitom interesu umanjio ugled vicebana, budui da je taj predstavnik nieg
plemstva postajao vrenjem funkcije vicebana najjai velika, koji je od tri upanija drao u svojoj vlasti dvije, a trea (varadinska) je i onako bila nasljedna, pa prema
tome je bila nedostiiva i ona velikaima.
Interesantno je da je i sam podban ba 3o-tih godina XVIII st. pokuao
krievaku upaniju izdvojiti i osamostaliti, no bez uspjeha jer se veina u Saboru
tome usprotivila.

2o3

Varadinska upanija je odravala svoje upanijske skuptine, ali s obzirom


da su se svi vaniji poslovi rjeavali u Saboru,to su te skuptine uglavnom predstavljale
birako tijelo za konstituiranje upanijskih funkcionera, a samo po-vremeno i kao
samoupravno tijelo, koje je donosilo propise za podruje svog dje2o4
I ovan ja.
Funkcija velikog upana u varadinskoj upaniji je bila nasljedna i na
osnovu kraljevskog privilegija iz I6o7. god.

pripadala je ra jstarijem punoljetnom

lanu porodice Erdody (sve do 1845.god.).Ona nije bitno mijenjala status te upa2o5
nije prema Saboru, jer su veliki
upani bili po svojoj zakletvi
prvenstveno sudski organi a osim toga, funkcija

velikog upana se manifestinola

prava imenovanja viceupana uz suglasnost upanijske skuptine,

jo u vrenju
2o
vrenju

opeg nadzora nad radom viceupana (od poetka XVII st. i podviceupana koji je
zamjenjivao viceupana u vrenju pregleda terenskih tehnikih radova na cestama,
mostovima,prelazimo i dr.),plemikih sudaca i podsudaca,odredjivanju mjera rdi
pospjeivanja rada u sudovanju, sazivan ju upanijskih skuptina i dr. to
nije bilo u protivnosti s nadlenosti

bana i Sabora jer se veliki upan

morao brinuti prvenstveno za uvanje zakonitosti i izvrenje saborskih i banskih


odluka.
Teritorij upanije dijelio se u kotare ( processus ),

a ovi u dislrikte

-832o7
(districtum)

. Na podruju itave upanije djelovao je upanijski sudbeni stol

(sedes judiciaria ili skraeno sedria). On je poslovao u redovno sudskom postupku.


Krajem XVI st. kako je ve izloeno, poeo je poslovati i sud kratkog postupka

(judicia brevia). Zagrebaka i krievaka upanija su imale zajedniki upanijski


sudbeni stol, koji se nazivao Vicebanski stol, jer je tom ujedinjenom sudu predsje2o8
davao viceban kao veliki upan obiju upanija (sedes vicebanalis),
Isto tako
i sudite kratkog postupka je djelovalo (negdje do sredine XVII st.) posebno za
podruje zagrebake i krievake upanije, a posebno za varadinsku upaniju.
Po sastavu obiju vrsta sudova vjerojatno nije bilo znatne razlike (veliki upan

viceupan podrune upani je ili viceupan i plemiki suci podrune upanije koji
2o9
je sastav bio predvidjen Verb'cijevim Tripartitom).
Sudovi kratkog postupka su bili samo prvostepeni sudovi a vicebanski
odnosno upanijski sudbeni stol prvostepeni i prizivni sudovi. upanijski sudbeni
stolovi su kao sudovi prve instancije sudili u gradjanskim parnicama i kaznenim
procesima. U gradjanskom postupku evi su sucbvi rjeavali sporove iz likvidnih
dugova i zalonog prava ija vrijednost nife prelazila odredjeni iznos)koji se vre-menom
poveavao )( diob i nasljedstvo dobara koja su se nalazila na podruju samo
jedne upanije, reambulaci fe med ja, urbarska prava na temelju desetine, a u kaznenom
postupku posebno nasilja izvrena nad imovinom i imovinskim pravima^.' 0

Kao prizivni sud upanijski sudbeni stol je rjeavao albe protiv presuda viceupana i plemikih sudaca te vlastelinskih sudova,
Nakon reforme sudsfva d723.god,) upanijski sudbeni stol je postao
prvenstveno apelaciono sudite i kazneno sudite, Od gradjanskih parnica rjeavao
je sporove iz likvidnih dugova ija je vrijednost premaivala iznos od l2,ooo florena,
zatim sporove iz urbarskog prava u kojima su bili tuenici vlastelini, te sporovi koji
211
su nasfali u vezi s vrenjem ekonomskih i upravnih funkcija upanije,
Viceupani i plemiki suci su vrili kao egzekutivni organi Sabora i ba-na
mnoge poslove, a pogotovo plemiki suci, koje je morao Sabor katkada ak opo minjart na njihovu dunost da se pokoravaju naredbama b a n a . ^ Osim toga, oni
su bili zauzeti radom u upanijskom sudbenom stolu tako da je i njihova nadlenost
kao samostalnih sudskih organa bila dosta ograniena.

-84Viceupani su sudili u gradjanskom i kaznenom postupku. Koliko se moe na


osnovu dokumenata utvrditi, oni nisu rjeavali albe plemikih sudaca i vlastelinskih sudaca U gradjanskom postupku bili su ovlateni da sude u sporovima oku-213

paci je oranica, livada i uma ukoliko sporna povrina nije bila vea od lo jutara,
likvidnih dugova i zalonoc^rava, ako vrijednost duga ili zaloga nije bila manja od 25,
a vea od 5o florena.
U kaznenom postupku viceupani su imali jus gladi! tj. pravo kaznene 215

sudbenosti pa su bili nadleni da sude zbog nasilja neplemia i plemia jednoselaca,


216

217

zatim zbog obeaenja, u varadinskoj upaniji sudili su i zbog svakog razbojstva,


koje je pravo kasnije bilo proireno i na druge upanije, zatim zbog falsificiranja
novca i nepravilnog mijenjanja novca,
nio Sabor,

219

218

zbog izvoza artikala koji je izvoz zabra-

bijega kmeta sa svog sei ita

22O

i napokon vrili su istrani postu-

222

pak za sve zloine za koje je bio nadlean oktavalni odnosno banski stol.
Nakon reforme sudstva viceupan je dobio znatno iru nadlenost u gradjanskom postupku. U sporovima iz zalonog prava mogao je rjeavati bez obzira
na visinu iznosa sporne vrijednosti. U parnicama iz likvidnih dugova bio je nadle-an
sve dok sporna vrijednost nije premaivala iznos od I2.ooo florena. U kaznenom
procesu kanjavanje nasilja spadalo je u iskljuivu nadlenost viceupana, ali osta-

223

le kaznene predmete je mogao rjeavati tek upanijski sudbeni stol.


Plemiki sudac (judex nobilium) prije sudske reforme mogao je suditi (od
sredine XVII st.) u sporovima iz likvidnih dugova i zaloga, ako vrijednost spora nije
224
premaivala iznos od 25 florena,
zatim mogao je privremeno poravnati sporove

zbog nasilja vrativi u posjed nasilno izbaene pod uvjetom da taj spor konano rije225
226
| nadleni sud,
zatim je mogao suditi kmetu zbog bijega sa selita,
a u kaznenom postupku vrio je istrage za vie sudske instancije u svim zloinima po njiho227
vom zahtjevu,.

Plemiki suci su bili nadleni samo na podruju svog kotara (pro-

cessus), a na drugim samo po nalogu Sabora. U sluaju spreenosti suca je


zamjenji-vao plemiki podsudac (vicejudex nobilium) koji je bio zaduen sa upravnim
poslo-vima na podruju distrikta.
Poslije sudske reforme plemiki suci su dobili iroka ovlatenja. U likvidnim
dugovima i za I oz ima oni su bili nadleni u sporovima ija vrijednost spora nije prelazila 3.000 florena. No, ako vrijednost nije premaivala 2oo florena spor je spadao

-85iskljuivo u njegovu nadlenost, a inae je mogao takav spor preuzeti na rjeavanje


.
228
i vicezupan.
U razdoblju 1761 - 1848. god. zagrebaka, krievacka i varadinska upanija ivjele su samostalnim ivotom na isti nain organizirane kao i tri slavonske
(virovitika, poeka i srijemska) kod kojih je organizacija i nain rada bio odredjen ve u asu njihovog oformljena (1745. god.) . Nalog za saobraavanje tih upanija sa slavonskim dao je kralj ve 1756. god., ali su hrvatsko-slavonski stalei
i redovi odugovlaili sa izvrenjem, jer je nova organizacija upanija znatno smanjivala nadlenost a onda i znaaj Sabora. Jo 1758. god. izradili su stalei i redovi
prijedlog kralju po kojemu se je pitanje restauracije upanijskih funkcionara trebalo
ostaviti u dotadanjem stanju, a organizacija sudstva u kaznenom postupku
neto izmijeniti kao i organizacija dravne blagajne.

229

zzv

organizacija dravne blagajne. Kralj nije prihvatio prijedlog Hrvatsko-slavonskog


sabora, jer se vrsto odluio za centralistiki nain vladanja u kojem bi kralj slubeno saobraao kroz svoju Dvorsku kancelariju t$ Ugarskim namjesnikim vijeem
ili takvim Vijeem u Hrvatskoj, a preko ovog $ upanijama tako da ban I Sabor ne br
vie odluivali u upravi i egzekutivi, pa bi te funkcije vremenom izgubile svoje znaenje i mogle otpasti kao suvine institucije. Kralj ih je uputio da izvre zakonski l .
56 zajednikog sabora 1723. god. tako da je velike upane imenovao i plaao kralj, a
ostali furikcionerl da su se svakog navrenog trogodita birali iznova u u-panijskoj
skuptini (sedes restauratoria) svake pojedine upo nije i to tako da je ve-liki upan
predlagao skuptini iz redova pravih plemia koji su bili zemljini posjednici i nisu bili ni kod koga zadueni. Veliki upan je bio duan predloiti upanijskoj skuptini kandidate 1 to etvoricu za funkciju viceupana time da i
pro{o<3
vtceupana obuhvati tim brojem tj.onog viceupana kojemu je istekao rok slube.
Da bi pak Sabor osigurao da nee krnjiti njegova i banska prava saobraajui direktno
s upanijama kralj je odredio da su upanije dune primati kraljeve reskripte i slati
mu reprezentacije i informacije samo putem bana to se ve uobiajilo kod slavon231
skth upanija.
No, novost nove organizacije upanija nije bila samo u uvodjenju principijelne samostalnosti upanija I restauracije upanijskih funkcionera,nego i u

-86promjeni itave unutranje organizacione strukture upanija.


Sudske funkcije u upaniji nisu promijenile ni sadraj ni oblik. Ostala
je nadlenost pojedinih upanijskih sudita kakva je bila oiganfzirana
a dovrena uglavnom 1729. god. No, u oblasti, samouprave upanija

1723, god.
je dobila i-

roku kompetenciju. U toj oblasti s jedne strane je stajao veliki upan, a $ druge plemstvo
sakupljeno na upanijskoj skuptini. Izmedju njih je stajao upanijski ma-gistrat,
sastavljen od upanijskih funkcionera, koje je birala skuptina, ali koji
je stajao pod vodstvom velikog upana.
Na elu upanije stajao je veliki upan (supremus comes) kao vrhovni
upravitelj i rukovodilac svih upanijskih poslova. Pod njegovim je vodstvom stajao
upanijski magistrat koji se

sastojao u svakoj upaniji od dvaju viceupana, ple-

mikih sudaca, podsudaca,

notara, ubiraa poreza, fikala, prisenika i komisara

svake vrsti te podredjenog upanijskog inovnitva.


Veliki upan je imao slijedea prava i dunosti:
1,

Veliki

upan nije smio biti stranac nego je morao potjecati ba iz upanije

kojoj

je stajao na elu, morao se odlike 'ati po rodu, rangu, linim sposobno232

stima i zaslugama, te po znaajnom zemljinom posjedu,


2,

Cast velikog upana pripadala je punoljetnom mukarcu a samo iznimno u


sluaju da je ast bila nasljedna mogao ju je nosit? i nedorasao,ali u tom
sluaju moralo mu se postaviti administratora, koji je vladao upanijom do
233

punoljetnosti velikog upana.


3,

Pri nastupu na dunost svaki veliki upan je morao poloiti prisegu vjernosti
234
kralju ili njegovom zastupniku.

4,

Veliki upan je bio nadlean kao glavar upanije u ime kralja da upravlja
<vim upravnim, sudskim i vojnim (uglavnom u sluaju plemike insurekcije)
poslovima djelomino sam neposredno,djelomino posredno po svojim zamjenicima kao to su bili viceupani i druge magistrature

5,

Veliki upan je vrio dunost predsjedavatelja generalnih i partikularnih


kongregacija - upanijskih skutina (velikih i malih), svih sudskih vijeanja
u svojoj upaniji i ujeeho predstavnik upanije u Saboru (kod slavonskih upanija od 1751. god^ i u zajednikom Hrvatska-ugarskom saboru tj. u Gornjoj

-87kui.

6.

Da bi mogao zadovoljavati svim tim dunostima veliki upan je bio duan staIno prebivati u svojoj upaniji.

236

Po svom poloaju slijedili su velikog upana viceupan! (vicecomes or237


dinarius i vicecomes substitutus).

Budui da su veliki upani esto bili odsutni,

jer su prisustvovali sjednicama Sabora ? u domovini i na zajednikom, jer su u ovima


bili esto izabirani kao lanovi u razne komisije ili delegacije, to su viceupani
najee gotovo stalno zamjenjivali velikog upana i to viceupan ordinarius u
upanijskim i sudskim poslovima a viceupan supstitutor u upravnim poslovima.
Viceupani su se sluili notarima, od kojih je jedan bio ordinarius, a drugi vicenotar,
koji su vodili brigu o upanijskom arhivu i ek speditu u kancelariji, a posebno su i tali na upanijskoj skuptini razne akte, vodili zapisnik sjednica, sastavljali za-kljuke i
reprezentacije, te druge pismene sastavke.
Uz viceupane najvaniji upanijski funkcioneri su bili plemiki suci (judices
nobilium judlium) i podsuci (vicejudices nobilium ili vicejudlium).Svaki upanijski kotar
imao je dva ili vie plemikih sudaca i podsudaca, koji su objavlji-vali opinama naredbe i
naloge upanije, Hrvatskog kraljevskog vijea, kasnije. Ugarskog namjesnikog vijea ,
Sabora, pazili na mir i red u kotaru i u zckonom od-red jenim sluajevima uz pomo jednog
zaprisegnutog pomonika (jurassor) izricali presude i dijelili pravdu. Njima se mogu
pribrojiti zaprisegnuti prisjednici upanij-skog sudbenog stola (jurati tabulae judiciariae
comitatus assessores). Jurasori nisu bi-

li podvrgnut? restauracijama,nego ih je veliki upan imenovao izmedju plemia koji


238
su se isticali veim zemljinim posjedima.
U svakoj upaniji postojali su jedan i I i'vie upanijskih odvjetnika fikala i vice fikal a upan i je, ija je bila dunost da nastupaju pred sudom kao
tuitelji protiv javnih zloinaca i kao branitelji u procesima siromanih osoba i udovica, koje nisu imale dovoljno novanih sredstava da sami plate parnine trokove,
pa ih je morao fikal zastupati po slubenoj dunosti. Fikali su morali takodjer
239
zatitu kmetove protiv njihovih vlastelina.

uzimati u

-88Pored nabrojenih magistratura postojao je jo jedan itav niz funkcija


od kojih je svakako bila najvanija ona ubiraa poreza, upanijskih ininjera,
lijenika, knjigovodja, arhivara, kancelista i dr.
Svaka upanije je posjedovala svoj vlastiti peat,koji je uvao viceupan, i svoj arhiv u koji su se odlagala akta po djelatnostima i o ijem se uvanju bri~
24O nuo i zajedniki sabor predVidjajui kaznene sankcije za nesavjesni rad.

upani-

je su bile vjerodostojna mjesta na kojima je mogla zainteresirana stranka dobiti pri-jepis


isprave ili akta koji je imao pravosnanost originala.
Uprava upanijske samouprave zahvatala je dijelom vojne, di elom upravno-financijske i dijelom pravosudne poslove. Vojni poslovi upanije su se
odnosili na razne akcije u vezi s insurekcijom. U upravne poslove spadalo
je prvenstveno
ubiranje kontribucije i drugih daa, briga za normalno odvijanje ubiranja desetine i pitanje selenja kmetova, reguliranje mitnica, carinarnica, cesta, mostova,
puteva, teina i mjera, taksiran je najvanijih ivenih namirnica,
reguliranje
241
nadnica, te najamnog odnosa uope i dr.
Sudski poslovi ostali su neizmjenjeni
kako je to ve obrazloeno za doba nakon reforme sudstva.
Raspravljanje i odluivanje u okviru upravnih i financijskih poslova vrilo se javno u upanijskoj skuptini. Ona

je bila opa ili posebna

odnosno velika

Ili mala (congregatio general is ili particularis). U velikim upanijskim skuptinama


su se sastajali sva etiri stalea;prelati, velika? i plemii u punom broju a slobodni
kraljevski gradovi i privilegirani distrikti po predstavnicima, ako su imali na podru-ju
upanije svoje nekretnine ili su tu prebivali pa su imali kao takvi u skuptini
svoje mjesto i glas. Pozive na skuptinu bio je duan slati ovlatenicima veliki
upan ili njegov zamjenik, ako je veliki upan bio odsutan. U malim skuptinama,
(spravie) su se sastajali samo upanijski funkcioneri, prisjednici i oni prelati, plemii
i drugi ovlatenici koji su prebivali u okolini, ili koji su bili najodliniji
po poloaju. U tim skuptinama rjeavali su se tako teku? i hitni poslovi koje je trebalo
kasnije u slijedeoj velikoj skuptini proitat? i dati na naknadno odobre-nje. Zakljuke
skuptine, koje su sastavljali notari, trebala je velika skuptina takodjer odobrit?, jer su
inae b?l? bez vrijednosti.

-89Velika je vanost bila novih upanija u njihovom pravu da kontroliraju


kralja i njegove organe da li su njihove odredbe i naredbe u skladu s pravima stalea i redova, plemstva i poredka uope. upanije su se naime sluile pravom
remonstracije (adrese) protiv nezakonitih kraljevskih naredbi. upanije su u sluaju povrede prava izvjetavale kralja ili njegovog namjesnika pismeno, usmeno
ili deputacijom o toj povredi, pa ako kralj nije izmijenio svoju odluku, upanije bi
odloile primjenu takve naredbe do neodredjenog vremena, pa ak bi vrile i
represalije, tako da ne bi davale ubirati porez u korist kralja, iako je to Sabor
ve zakljuio ( jus inertiae ili pasivitet).

242

U treem razdoblju tj. u vremenu izmedju 1785 - l79o. god. upanije


nisu poslovale vie kao plemike zajednice sa samoupravnim pravima nego kao
vladareve najnie teritorijalno upravne organizacione jedinice u zemlji. upanijske skuptine su bile suspendirane. Ban je postao samo posrednikom izmedju kralja i
Ugarskog namjesnikog vijea s jedne i upanija s druge strane. No , on je po-

srednitvo izvravao samo kao vii inovnik a ne na temelju nekadanje banske vlasti.
Veliki upani su takodjer postali izvrni organi viih upravnih organa pa ih je morao
stoga kralj imenovati. Oni su postali predstojnici upanijskih ureda, koji su bili podredjeni okrunim predstojnicima, tj. kraljevim komisarima, koje je takodjer kralj
imenovao. Oni su svi pojedinano po naelu subordinacije vodili brigu da se spro-vedu
u djelo svi kraljevi reskripti, i tako stvarali novu apsolutistiku dravnu or-ganizaciju,
ali i unosili napredak u raznim oblastima drutvenog i ekonomskog i 243
vota.

Viceupana je mogao imenovati same predstojnik okruja. Kralj je 1785.

god. podijelio naime itavo podruje Ugarske i Hrvatske ne gledajui na njihove granie
na lo okruja (circulus) od kojih je svako bilo sastavljeno od nekoliko upanija. Tako su
slavonske upanije zajedno s.baranjskom sainjavali jedan okrug sa sjeditem u Pe uh
u, a ostale hrvatske upanije sa zaiadskom okrug sa sjeditem u Zagrebu. Svi su okrui
bili podinjeni Ugarskom namjesnikom vijeu ( s kojim je bila ujedinjena i Ugarska
kraljevska komora). Pored toga je kralj formirao 1786. god. novu upravnu teritorijalnu
jedinicu nUgarsko primorje11 (Littorale hungaricum) od junog dijela Severinske upanije,
koja je bila osnovana 1778. god., time da je sjeverni dio te upanije (Gorski kotar) pripojio
zagrebakoj upaniji. Tako se tzv.

-90Ugarsko primorje sastojalo od rijekog, bakarskog i vinodolskog kotara. Tim podru-jem


je upravljao gubernator sa svojim uredom u Rijeci, a brinuo se prvenstveno za trgovinu i
zdravstvene poslove. Kralj je ovaj ured, kao i druge okruge, podvrgnuo Ugarskom
namjesnikom vijeu.
Sudske kompetencije kralj je oduzeo banu i upanijama

pa je tako sud-

stvo odijelio od uprave. upanijski sudovi su postali samostalni kolegijalni sudovi.


Banski stol je 1787. god. postao zagrebaki okruni sud, kojemu je bilo dodjeljeno
podru je zagrebakog okruga.
Hrvatsko-slavonski i Hrvatsko-ugarski sabori nisu se vise sazivali, pa je
propise donosio sam kralj na osnovu svojih reskripata.
Razdoblje od 1785. do !79o< god. moe se ipak smatrati samo kratkotrajnim
intermezzom, jer od svih reformi iz l79o. god. ostala je samo ona kojom je bio for-miran
Rijeki gubernij.
Slobodni i kraljevski gradovi fliberae et regiae civitates) su bili oni gradovi
koji su pred sudovima vaili kao juristike osobe plemikog stalea i kao
takvi imali pravo lanstva u Saboru, koji su dakle predstavi jal i zatvorena podruja, koja
nisu bila podvrgnuta ni jednoj teritorijalnoj sudbenosti osim kraljevoj. Ti su gradovi kao
zajednica gradjana uivali sve povlastice plemia te su stajali samo pod
.raljevom vlau i pod upravom svog glavarstva. Grad jani pak pojedinano tih gradova uivali su samo neke prerogative plemstva, kako je to ve napomenuto. Slobodni
kraljevski gradovi su se razlikovati od privilegiranih distrikata time to su gradovi svaki za
sebe predstavljali teritorijalno jedinstvo gradskog podruja, dok su privile-girani distrikti
obuhvata I i vie mjesta. Gradovi su sticali ovakav povlateni poloaj samo na osnovu
privilegija, koji je mogao samo kralj podijeliti. Ako je kralj podije-lio plemiku nepokretnos
t ili naslov nekom gradjaninu, nije ga time oslobodio tereta
Koji su morali snositi ostali gradjani po odluci svoje gradske uprave.

244

-91Prava i dunosti slobodnih i kraljevskih gradova su bila slijedea:


1)

Svaki slobodni kraljevski grad je imao sjedite i glas u Hrvatsko-slavonskom


saboru i u zajednikom Hrvatsko-ugarskom saboru medju nuncijima Donje
kuef pa su svi nunciji takvih gradova i privilegiranih distrikata zajedno sainjavali etvrti stale,

2)

Ako su se ubrajali u peculium sacrae coronae (steevina svete krune), kralj


ih nije mogao prodati ni zaloiti.

3)

Kao kolektiv grad je imao ne samo prerogative i prava plemstva nego i svoje
dunosti to znai da je morao polagati kralju prisegu vjernosti, potovati
sve zakone i obiaje, priznavati vlast redovnih sudaca, koristit? samo zakonom propisani pravni put, sudjelovati u plemikoj insurekciji i dr.

4)

Uslijed amortizacionih zakona slobodni^^ kraljevski gradovi nisu mogli


proirivati svoje podruje (inae je postojala mogunost da kraljevski fisk ne
dobije nikada plemika dobra darovana gradu, jer ovaj ne moe umrijeti bez
potomka).

5)

Gradovi uivaju na svojim gradskim dobrima, koja su b?la zakonito steena sva
ona regal na pravg, koja je zakon davao plemiima posjedn?c?ma plemi-

kog dobra, koja su mogli koristiti putem privilegija svi gradjan? ?I5 pojedinci
i
247
na osnovu zakupa
6)

Gradovima je pripadalo kaducitetno pravo po kojem su u sluaju da grad janin umre bez zakonskih nasljednika, gradovi nasijedjivali svu njegovu po248
kretnu i nepokretnu imovinu (osim plemikog dobra),

7)

Slobodni kraljevski gradovi nisu potpadali pod sudbenost upanije nego su


stajali pod svojim slobodno izabranim magistratom u svim upravnim ?
sudskim (c?v?ln?m i kaznenim) poslovima. No to ovlatenje pripadalo je
samo vlastitim gradjanima i stanovnicima koji nisu bili plemikog roda.

8)

Gradski magistrat je u prvom stepenu bio nadleni sudac gradjana u svim


parbenim i vanparhenim predmetima, kao i u kaznenoj sudbenosti (jus gladii)..
Magistrat u sporazumu s gradjanstvom je stvarao statute koji se nisu smjeli protiviti zakonima a vaili su samo na gradskom podruju. Plemii kao gradjani
odgovarali su na sudu samo u onim sporovima i procesima u kojima predmet

-92spora nije bio plemiko dobro ili plemiko provo, jer je taj spadao
u nadlenost plemikih ili viih sudaca u upaniji. Svi
kupoprodajni ugo-vori (fassiones perennales) i intabulacije u vezi
sa osobama i stvarima ko-je su potpadale pod gradsku sudbenost
morali su se ovjeriti pred gradskim
249

9)

magistratom,
Gradovi su imali tzv. patronatsko pravo (pravo postavljati
upnika)^pravo dranja sajma, nekoliko puta godinje, pravo
dranja autentine vage i druga prava od kojih treba svakako
spomenuti posebno pravo na svoj pe-at, koji je davao aktima
izdatim u gradskoj upravi vjerodostojnu snagu.
Sama organizacija gradske vlasti, iako je tokom XVII st.tendirala

zatvaranju kruga gradjana koji e sudjelovati u njezinom vrenju,u osnovi


nije se mijenjala kroz stol jea.
U toku XVI st. vodjenje i uprava javnim poslovima u gradu bili su
povjereni tijelu sastavljenom od gradskog suca (judex civitatis) i 8 - 12
prisenika (jurati cives). Pored ovih gradjani su birali na godinu dana jo 2o
ili vie vijenika (con-siliari!, viri communes). Gradski sudac, prisenici i
vijenici su zajedno sainjavali gradsko vijee, koje je donosilo sttute i u
osnovi vodilo upravu grada.
Poetkom XVII st.ustalila se praksa da su gradjani birali umjesto
prisenike
8 - 1 2 doivotnih senatora medju kojima su onda izabirali gradskog suca i
biljeni-ka. Sudac, senatoriii biljenik zajedno su sainjavali gradsko
poglavarstvo, odnosno gradski magistrat ukljuivi naravno I potrebno
inovnltvo. Pored gradskog magistrata gradjani su morali izabrati kao I
ranije 2o -Joo uglednih gradjana, koji su stvarali uglavnom izborno tijelo
(electa communttas) na elu s tribunom (tribunus plebis), koje je
popunjavalo izborom upranjena mjesta u senatu i raznim funkcijama. Izbor
senatora nije se mogao opozvati. Samo kralj bi mogao udaljiti senatora s
dunosti. Na taj nain stvarao se u gradovima vii sloj utjecajnih gradjana,
koji s esto naslijedili funkciju senatora od svog oca, jer su poslije njegove smrti bili
odmah izabrani za senatora, pa su tako izvjesne obitelj? postale tako rei senatorske obitelji a senatorska funkcija ustvari nasljedna. Slina praksa se provodila i kod izbora
upanijskih funkcionera u Saboru, kasnije u upanijskim skuptinama, pa su se funk-cije
dodijel jivale lanovima samo nekoliko obitel ji.

-93Upravl janje gradskim poslovima moe se podijeliti u upravne (publica),


gospodarstvene (oeconomica) i sudbene (juridica) poslove. Medju najvanije upravne i gospodarske poslove spadala je manipulacija s kontribucijama i daama (razrez medju gradjanima, ubiranje i slanje kraljevskoj blagajni), briga za javni red
i mir, podjeljivanje gradjanstva, briga za crkve i kole te uope za gradske institucije i zaklade.
Sudske funkcije gradske vlasti vrio je gradski sudac u manjim sporovima

sam, a u veim zajedno sa senatorom ili nekolicinom iz senata, koji su poznavali


sudski postupak i pozitivno pravo. U primjeni zakona oni su morali potivati zajednike zakone, tavernikalne lanke, zakone

Hrvatsko-slavonskog sabora i statute

vlastitog grada. Prizive protiv presuda gradskog suda rjeavao je jo u XVI st. kraljevski tavernik odnosno njegovo kolegijalno sudite, a od ovog se moglo priziv
predati sudu kraljevskog personala. No, izgleda da ve u XVI st. nisu svi slobodni
kraljevski gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji slali prizive kraljevskom taverniku, nego
odmah kraljevskom j^rsonalu, pa su se ak i po tome razlikovali gradovi u tavernikalne i personalne.

Stoga i gradovi nisu priznavali bana kao svog redovnog su-

251
ca, iako je ban pokuao katkada narinuti im svoju jurisdikciju.

Tavernikalni

gradovi su slali na tavernikalni sud svoje izaslanike koji su ondje vrili dunost
prisjednika tog sudita. Tako imamo jo llo. god. poziv kralja upuen gradu
Zagrebu kojim ga obavjetavajui o novom kraljevskom taverniku poziva da tom
252
sudu aktivno uestvuje i da mu alje prizive ncfrjeavanje,
to dokazuje ujedno
da je grad Zagreb spadao jo poetkom XVII st. medju tavernikalne gradove.
Privilegirani distrikti, jednako kao i slobodni kraljevski gradovi i druge
privilegirane opine, izuzeti od upanijske sudbenosti uivali su takodjer neovisnu administraciju koristei vlastite organe uprave i sudstva. Jedan od
poznatih privilegiranih distrikata je svakako bila plemenita opina Turopolje
Stanovnici Turopolja kao opine sa svojim slobotinama poeli su ivjeti na
osnovu kraljevog privilegija iz 1278.god, Medjutim tek polovinom XV st.(1455.)
Turopolje se poelo nazivati plemenitom opinom (universitas seu comunitas nobi253
lium Campi Zagrabiensis).
Ova se opina sastojala od teritorija koji se dijelio u dva kotara: Vrhovi ja (montes s.Catberinae) i Polja (Campus). Svaki se

-94kotar sastojao od manjih "zajednica" tj. sela od kojih je svako uglavnom predstavljalo jednu suci ju (judicatus). Stanovnici suci je su bili ovlateni na uivanje opinske imovine (ume i panjaci) i zajednike imovine te sui je.
Poslovi koji su se odnosili na cijelu plemiku opinu rjeavali su se u
velikoj skuptini .One na kojima su se birali upan i ostali funkcioneri nazivale
su se izbornim skuptinama (restaurationes) a drale su se svake godine jedamput.
Od XVII st.dal je velike skuptine su se odravale i vie puta godinje. Polovicom
XVIII st.izbor su vrili u izbornoj skuptini samo suci (2) svake suije (sela), ime
se prekinula stara praksa da su velikoj skuptini mogli prisustvovati i glasati svi
samosvojni Turopoljci plemii. Osim velike skuptine esto su se odravale i male
u kojima su se sastajali samo plemii pojedinog sela ili nekoliko sela ukoliko su se
raspravljala pitanja od zajednikog interesa. I ove skuptine su uestale poslije
XVII st.
Velike i male skuptine rjeavale su razna pitanja kao razrez poreza
i drugih daa, gospodarenje umama, uivanje raznih regala (krmarenja, mesarenja, ribolova i dr.), davanje u uivanje ili u zakup zemlje i panjake, gradnja cesta,
mostova, uredjivanje mal tarine i prevoznine, izabiranje nuncija ove op-ine za
Hrvatsko-slavonski i Hrvatsko-ugarski sabor i dr.
No, pored velikih i malih skuptina plemike opine Turopolje postojale su i skuptine pojedinih sui ja na kojima su se rjeavala pitanja te suije.
Na elu plemike opine stajao je upan (comes terrestris). Jo u XVI st.
u statutu te opine (l56o.god.) spominje se kao nadredjeni funkcioner turopoljskom upanu velik? upan zagrebake upanije , koji je rjeavao parnice koje su *
254
vodili Turopoljci s Neturopoljcima.
Turopoljski upan je izdavao turopoljske isprave o raznim pravnim ugovorima ? poslovima. upan je predsjedavao velik?m ? mal?m skuptinama opine,
predstavljao opinu pred kraljem, banom i velikim upanom zagrebake upanije,
vodio sve parnice medju Turopol jcima i kazneni postupak protiv svih zloinaca na
podruju Turopolja. Izricao je presude i globe, provodio ovrhe. U veim parnicama ?
u kaznenim procesima upan je sudio uz pomo prisjednika sainjavajui tako
Sudbeni stol Turopolja (sedes judiciaria). Turopoljski upan je imao sijelo i glas
u Hrvatsko-slavonskom i Hrvatsko-ugarskom saboru.

-95Krajem XVI st. upan je dobio svog zamjenika viceupana (vicecomes


terrestris), ako bi bio ovaj odsutan po slubenom poslu. Inae je viceupanu bila
povjerena briga za kotar Vrhovi je u kojem je trebao podravati opinsku upravu u centru,
koji je bio prilino udaljen od Vrhovlja. Od 1749. god.dalje po zakonu Hrvatskoslavonskog sabora upan je dobio posebnog zamjenika a viceupan u Vrho-

vi ju je postao posebna funkcija, kojoj je bila povjereno vrenje sudstva i uprave na


tom podruju.
Krajem XVI st. upan je dobio jo biljenika (za izradu isprava i spisa) !
fikala (tuitelj u kaznenim predmetima i funkcioner koji je vodio nadzor i brigu
nad opinskim dohocima da bi se ovi sauvali pa i poveavali, poljsko i umsko redarstvo i dr.). Sredinom XVIII st. osnovana je funkcija blagajnika koji je upravljao
opinskom blagajnom i koji se morao zajedno s fikalom trudiH da se poveavaju
opinski dohoci. Starodrevna je bila

funkcija kapetana, koji je Turopoljce pred-

vodio u banovom banderiju za vrijeme

insurekcije. Osim ovih funkcionera bili su

od vanosti jo katelan (grada Lukovca), lugar! i vojvode (umski uvari), zastavnik i dr. Suci, koji su bili na elu suijama bili su dodue uvari reda i mira u selu,
predsjedavali suijskim skuptinama, poslije 1735. god.birali magistrat, ali nisu
sudili u pravnim sporovima (moda u bagatelnim sporovima kojima nema
pismenih dokumenata u tom). U suijama medjutim povremeno su se stvarali ad
hoc po sporazumu parbenih stranaka mirovni sudovi (judices arbitri) koji su
rjeavali konkretni spor bez prava nezadovoljnog s presudom da podigne redovnu
tubu kod suda. Na kraju treba spomenuti prisjednike upanovog suda (12) med ju
kojima se birao upan, njegov zamjenik i biljenik . Izborne skuptine opine birale
su pri-sjednika samo ako je mjesto ostalo prazno. upan i vii funkcioner! opine
sainja-vali su magistrat te opine.
Od velike vanost! je b!o i privilegirani distrikt koji je sainjavao Ri-jeki
primorski kotar, lako je bio sastavni dFo Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, on nije
bio podvrgnut zagrebakoj upaniji pa ak ni banskoj vlasti. Njime je uprav-ljao
Kral jevski rijeki gubernij dodue pod izvjesnim vodstvom i nadzorom Ugarskog
namjesnikog vijea, koje je tada bilo nadleno u zajednikim poslovima i banu
i Saboru, ali ipak ne samo u upravnim, ekonomskim i sudskim poslovima, nego i u

-96pomorstvu i pomorskoj trgovini s pravom moe se tvrditi da je Gubemij upravljao


samostalno. Gubemij je imao vlastitu upravnu organizaciju za te poslove. Tako su
pod Gubernijem bili Gubernijalni komesarijat, Direkcija brodogradnje za po-druje
itavog primorskog kotara, zdravstveni uredi ( kao Rijeki sanitetski kole-gij,
Lazaret sv. Franje u Martinsici ), sanitetske deputacije ( u Bakru, Kraljevi-ci,
Bakarcu, urkovu, Selcima, Novom i drugdje ) zatim luki uredi ( u Rijeci, Bakru i
Kraljevici ), potanski uredi i napokon Trgovako mjenbeni sud zajedno s
Pomorskim konzulatom u Rijeci.

255

-9712. Uredjenje Vojne Krajine

a) Pojava Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji s dravno-pravnog gledita 1


njezino uredjenje ( 1527 - 1737 )
25
Vojna krajina,

kao pogranino podruje Hrvatsko-slavonskog kralje-

vstva prema turskoj carevini, koje je bilo izuzeto od jurisdikcije stalea i redova te
bana, poela je egzistirati pravno l63o. god. No, ve u prvoj polovini XVI st. po-ele
su se formirati neke manje teritorijalne zajednice doseljenika uz granicu prema
Turskoj koje su dobile privilegij da njihovi stanovnici u naknadu za obavljanje vojnike slube uivaju zemljite bez obaveze na podavanja zemljinim gospodarima i
crkvi, to je znailo ustvari izuzee od jurisdikcije Sabora. Kada je podruje koprivnike (djurdjevake), krievake i ivanike kapetanije u prostoru izmedju Save i
Drave te hrastovike i ogulinske, bihake i senjske kapetanije izmedju Save i
Jadranskog mora dolo na osnovu Brukog libela (1578.god.) pod upravu
nadvojvode i tako izuzeto u vojnom pogledu iz banove vlasti,tada je kralj poduzeo
prvu siste-matsku mjeru da ovo podruje pretvori u teritorij kojim e,dok ga budu
neposredno financirali stalei tajerske,Koruke,Kranjske i Gorice, kao izdvojenim
vojnim podruje upravljati Nutamjo-austrijsko dvorsko ratno vijee u Grazu (do
l7o5.god.) a potom Dvorsko ratno vijee u Beu,(jer mu bude Ratno vijee u Grazu
podredje-no). No, Vojna krajina kao obrambeni sistem u kojem su bile koncentrirane
vojne snage radi obrane zaledja od turskih upada naao je svoju prvu vojnu
organizaciju ve odmah nakon pada Bosne 1463.god.
Naseljavanjem Vlaha na naputene zemlje graninog podruja, a naroito u vrijeme austrijsko-turskog rata (1593 - I606), sve vie se zaotravalo pitanje
kmetskih podavanja sa zemlje koju su Vlasi uivali, jer su vlastelini traili svoja
feudalna prava a naseljenici su ih uskraivali. Osim toga, dosadanja organizacija a
posebno dunost krajinika da vojuje samo u granicama kraljevstva nije odgovarala bekoj vojnoj politici. Tako se ve l63o. god.kralj odluio da podruje koprivnike, krievake i ivanike kapetanije izdvoji iz jurisdikcije stalea i redova

-98te bana formirajui na tom podruju vojnu upravu, kojoj e biti na elu general sa
sjeditem u Varadinu a ija e organizacija poivati na pomenutim kapetanijama a ovih pak na seoskim knezovima, koje e izabirati selo. U svakoj kapetaniji bi-rali
su svi knezovi i dvojica trojica starijih krajinika iz svakog sela velikog suca te
kapetanije (supremus judex) i osam prisjednika (assessores). Izbor suca i prisjednika
morao je general potvrditi. Ako bi nastao kakav spor u tom izboru, trebalo ga je
dati kralju ne rjeavanje. Knezovi i suci su se birali na godinu dana, ali im se
mandat mogao produiti, ako je to odobrio general. Knez je rjeavao manje sporove, a veliki sudac sa prisjednicama zajedno vee, no, smrtnu kaznu je izricalo
Nutarnjo-austrijsko ratno vijee u Grazu. Apelaci je protiv presuda velikog suca je
rjeavao general. Pravomone presude je izvravao knez ili jedan od prisjednika
kapetanijskog suda. Knezovi su izgubili svaku sudsku ingerenciju tek 1755. god.
Od tada je tubezbog tete od stoke, zbog diobe zemlje, izgradnje kua i si
rjeavao komandant kompanije, No, knez i suci u kapetanijama su vrili i razne
upravne funkcije, posebno su vodili brigu za odranje rnira i reda, line i imovinske sigurnosti, te evidentiranje vojno sposobnih lica. Krajinici su imali pravo nekretnine i pokretnine otudjiti, zaloiti, opteretiti ugovorom sklopljenim pred knezom i dvojicom svjedoka a ? oporuno raspolagati.
Na podruju kapetan?i; prebivali su krajinici plaenici i oni koji nisu biii
plaeni. No, vojnom zakonu nisu bili podredjeni samo plaenici nego i oni drugi^ jer su
ovi umjesto plae uivali privilegij iz l63o. god. Na ovaj nain kralj je mimoiao
Hrvatsko-slavonski sabor naroito u odnosu na odobravanje insurekcije,

a dobio je vojsku koja e se moi boriti bez dozvole Sabora i van granica kraljevH

257

stva.
Kao to se podruje pomenutih kapetanija poelo nazivati varadinskim generalatom tako se je i podruje Vojne krajine oko Karlovca poelo nazivati
Karlovakim generalatom, jer je ovim podrujem takodjer zapovijedao general.
Karlovaki generalat je obuhvatao teritorij s ove i s one strane Kapele.
U istonom dijelu generalata bile su dvije nadkapetanije (karlovaka i umberaka sa
Slunjem) i: etiri kapetanije (turnska, oguli nska, bari I ovi ka i tunjska). U zapad-nom
dijelu, s one strane Kapele ("Primorska vojne krajina") , bila je jedna nadkapeta-

ni ja u Senju i tri podlone vojvodine te kapetanija u Otocu. Na podruju umberake nadkapefanije bile su takodjer uvedene institucije kneza, sudita (sa pravom maa), ali u apelacijl nije rjeavao karlovaki general nego Nutamjoaustrijsko dvorsko 258
ratno vijee u Grazu. U krivinim predmetima je konano rjeavao sam nadkapetan.
No, pored varadinskog i karlovakog generalata postojala je Petrinjska ili Pokupska
krajina, kojoj je bio na elu ban, a koja je obuhvatala Petrinju, Sisak,
Kostajnicu, Zrinj, Pokupsko, Hrastovicu, Orlovac na Lonji i druga okolna mjesta.
Komandu bana na tom podruju je Dvorsko ratno vijee u Beu slubeno priznalo
tek I7O4. godine, pa se od tog vremena taj dio Vojne krajine naziva "Banskom kra-

259

I inom .
God.l7ol. i I7O2. formirana su jo dva generalata i to savsko-dunavski
(slavonski generalat) i tiko-maroki generalat (Generalat an der Theiss und Maros).
Slavonski generalat je imao jednog generala (do 1783.god.) u Osijeku i jednog u
Petrovaradinu, a tikomaroki samo jednog generala. Tiko-maroki generalat je zadrao stare institucije upanije a osim toga, u pogledu vojnog tanda, bio je vezan za
Ugarsku dvorsku kancelariju.
Kada je pak 1712. god.bila povojniena Lika i Krbava, bude za to podruje
osnovana jedna nadkapetanija, koja je bila u vojnim pitanjima kasnije i u sudskim podvrgnuta karlovakoj genera I komandi a obzirom na gradjanske i gospodarske odnose
Nutamjoaustrijskom dvorskom ratnom vijeu u Grazu.
God. 1732. bude reorganiziran varadinski generalat i to tako da su dotadanja 4o vojvodstva smanjena na 3o, tako da je koprivnika nadkapetanija imala 8
vojvodstva, krievaka nadkapetanija 8, ivanika nadkapetanija 7 a Sv. Jurja (djurdjevaka) nadkapetanija takodjer 7 vojvodstva. Svako vojvodstvo odgovaralo je jednoj kompaniji.No, ve 1736. godine budu vojvodstva u Varadinu i Petrinji uki-nuta.
U Varadinu i Petrinji bile su samo etiri njemake kompanije.Mjesta petrinj-skog
vojvodstva bila su prikljuena Banskoj krajini.Generalat je bio pod komandom
predsjednika Ratnog dvorskog vijea u Beu.
b)

Terezi janske reforme


Sistem kapetanija i vojnih dunost? stanovnitva u tim kapetanijama nije

davao vladaru one efektivne vojne snage, koje je Vojna kraj?na mogla davat? kada b?

-loobio barem jedan dio stanovnitva uvrten u redovne trupe stajae vojske s odgovarajuom opremom i vojnom namjenom. Reformu tog sistema je zapoeo kralj Karlo III.
On se odluio na ukidanje kapetanija i tog sistema pa je izdao 1737. god. Varadin-ski

krajiki statut po kojem su bili drugaije uredjeni uprava sudovanje, zemljini posjed i
vojne dunosti. Statutom bude varadinski generalat podijeljen u dvije regimente.
Svaka regimenta je bila podijeljena u etiri bataljona, a svaki bata-Ijon u pet
kompanija. Posebno je formirano pet kompanija husara i artil jerijska je-dinica. Ovoj
reorganizaciji slijedila je adekvatna teritorijalna podjela.
Komandantima regimente bude povjerena kao posebna sluba: civilnosudska i upravna te gospodarska uprava nad podrujem regimente. Ipak ova nova
or-ganizacija nije bila odmah do kraja sprovedena, jer je kralj naredio obustavu te
reorganizacije zbog protivljenja gradakog Ratnog vijea kome je bila ostavljena
nadlenost samo u poslovima artiljerije i pravosudja. Tek kada je gradako Ratno
vijee ukinuto (1743.god.), dovrena je reforma u varadinskom generalatu (1749.
god.), ali tako da su mjesto pet ostale samo dvije husarske kompanije. Podru ja dvi26o
ju regimenti budu konano i podijeljena.
Karlovu zamisao o reorganizaciji Vojne Krajine, koja je nala svoju prvu
primjenu u varadinskom generalatu nastavila je ostvarivati davi joj svu irinu
Karlova ker kraljica Marija Terezi ja. Otuda bude god. 1746. karlovaki generalat tako
reorganiziran da se je otada sastojao od 4 pjeadijskih regimenti i jedne husar-ske
regimente. Regimente su dobile naziv po svojim komandantima. Tako se slunj-ska
regimenta nazivala Petazzi-Regiment, ogulinska Dillis-Regiment, otoaka
Herberstein-Regiment, a lika Quiccardi-Regiment. Petazzijeva regimenta obu-hvatala
je dosadanje kapetanije Turn, Barilovi, Slunj i Zumberak (Sichelburg). Svaka
dosadanja kapetanija postala je bataljon. Dilieva regimenta bude formirana od
dosadanjih kapetanija Trsi, Tounj i Ogulin tako da se sada sastojala od etiri
bataljona. Herbersteinova regimenta nastala je od dosadanjih kapetanija Senj i Brinje
te Otoac. I ova regimenta je podijeljena u etiri bataljona. Quiccardijeva regimenta je
formirana od est bataljona, koji su se dalje dijelili u kompanije. Svaka regimenta
dobila je svoj samostalni sud, koji se sastojao od auditora i asesorija tj. skupa od pet
osoba (oficira i jednog vojnika). Gradjanske sporove mogao je rjeavati

-lolkomandant bataljona i to putem nagodbi. Ako spor nije mogao rijeiti, predmet je
rjeavao komandant regimente odnosno auditor regimente prilikom redovitog svog
posjeta bataljonu. Do tada samo hrvatski ili talijanski ispostavijeni sudski akti imali
su dobiti njemaki prijevod, a presude su se morale njemaki i hrvatski proi-tati
osudjenlku. Husari su takodjer potpadali regimentskom sudu. Sereani su bili
zadrani i nadalje za odranje nutarnje sigurnosti.
1747. god. Marija Terezi ja je proglasila karlovake i varadinske regimente regularnim regimentama.
Doskora (1748.god.) bude reorganizirana i Banska krajina. Formirane su
bile dvije pjeadijske regimente i jedna husarska regimenta. Vrhovna komanda ovim
jedinicama pripadala je i nadalje banu. Vrhovno pak rukovodstvo Banskom krajinom
pripadalo je Dvorskom ratnom vijeu u Beu,to je vailo ve od l7o4.godine. Da bi
hrvatski stalei mogli izdravati te regimente, bili su ovlateni da propiu posebni
namet primorskim dobrima,nekadanjem vlasnitvu Zrinjskih i Frankopana, kojima
je upravljala Ugarska dvorska komora,zatim dobrima grofa Perlas tj.Ribniku i Pietkama. Posebno su bili ovlateni ubirati tridesetinu na svim tridesetnicama u Kraljev-stvu.
Slavonijom je upravi jalo od osvojen ja Slavonije do 1737. god. Dvorsko
ratno vijee u Beu u zajednici sa Dvorskom komorom. Komora je imala u Osijeku
svoju podlonu jedinicu pod nazivom Vii direktorij (Oberdirektorium), kojem su
bili podloni provizorati. itava ekonomija zemlje bila je u nadlenosti Komore.
l737.god. bude osnovana pokrajinska uprava pod nazivom "Zemaljska deputacija"
(Landesdeputation). Predsjednitvo bude povjereno efu generalata. U Deputaciji
bili su jo komorski naddirdc tor, fiskalni prokurator i ratni komesar. Ona je vodila
sve politike,upravne, policijske i pravosudne poslove, dok su gospodarski poslovi
ostali u nadlenosti Komore, a vojni u nadlenosti generalkomande. Naredbe je
dobivala Deputacija od Dvorskog ratnog vijea u Beu i Dvorske komore u Beu.

No, uredjenje Slavonije iz 1737. godine nije dugo potrajalo. Krajem 1744.
godine bude Slavonija podjeljena na podruje provincijala i Vojne krajine. Na
provincijalu budu osnovane virovitika,poeka i sremska upanija. Virovi-tikoj
upaniji su predat? teritoriji domini ja Virovitica,Vuin, Orahovica, Naice,

-lo2Valpovo, D jek ovo, Ridfaln, komorski grad Osijek sa svojim kotarom, Almo, Dal j i
ErdSd, poekoj upaniji dominiji Podvorje, Sirac, Pakrac, Cernik, Poega,
Staiman, Velika, Brestovac, Plako, Kaptol i Pleternica a sremskoj upaniji dontf-nji
Nutar, Vukovar, I log, Neradin, Karlovci, Ruma i Zemun. Tadanja podjela slavonske
Vojne krajine izmedju Lonje i Petrovaradina na Dunavsku, Sremsku, Donju, Srednju i
Gornju savsku granicu bila je ukinuta ve 1747. godine. Na podruju uz Savu do
Petrovaradina, koje nije dodijeljeno novoosnovanim upanijama, bile su tada
formirane tri pjeadijske regimente (petrovaradinska, brodska i gradika) i dvi-je
husarske regimente (sremska i slavonska). Dvije regimente su se sastojale od tri,
a jedna od dva bataljona, dok su se bataljoni sastojali od pet kompanija. Kompani-ja
bilo pjeadijska bilo husarska dijelila se na etiri jednaka dijela-divizije ili kla-se, od
kojih su tri bile dune na izvrenje vojne obaveze a etvrta samo na vodjenje k u
nog gospodarstva.
Regimente su bile ovlatene samostalno donositi presude u svim krivinim
predmetima, ako je zloin bio u vezi sa vojnom dunou. U gradjanskim parnicama
osudjenom je pripadalo pravo albe na Slavonskosremski auditori jatsk i ured (Das
sla-vonisch-sirmische Auditoriatsamt) u Osijeku. U treoj instanciji je odluivalo
Dvorsko ratno vijee u Beu. Komandanti kompanija mogli su kanjavati radi svih
pogreaka i prestupaka protiv vojnih pravila, obiaja i regulamenata. Kompanijama je
bila takodjer doputena administracija gradjanske sudbenosti, ako kazna nije pre-lazila
odredjeni novani iznos. Protiv presude kompanije osudjeni je imao pravo albe
regimenti.
Za pokrivanje redovnih i izvanrednih izdataka bila je zaduena Slavon-ska
krajika blagajna (Siavonische Grenzcassa), koja je ujedno ubirala razne dae od
gostionica, mesnica, za koritenje uma,kontribucije etvrte divizije, za oslobodje-

262

nja od vojne dunosti petrovaradinskih i zemunskih grad ja na.


Uhutranja struktura regimenti u Banskoj krajini, varadinskom, karlovakom i slavonsko-srijemskom generalatu ve 1752. god. bude izmjenjena,ali u
toliko da je svaka regimenta bila podjeljena na etiri bataljona, a svaki bataljon na
etiri pjeadijskih kompanija. Pored toga, regimenta je trebala imati dvije grenadirske kompanije. Na podruju siavonsko-srijemskog generalata regimenta se sasto-

-lo3jala od est eskodrona na dvije kompanije. Da bi se ogromni trokovi za uzdravanje tih formacija neto smanjili, 1764. god.bude broj momadi u regimenti osjetno
smanjen pa je tako svaka regimenta umjesto dotadanjih etiri sada bila podjel jena
na tri bataljona. Dva bataljona su imala est a trei bataljon etiri kompanije.
No, reformom sudstva Vojne krajine bude regulirano i osnivanje kraji&ih
gradskih opina odnosno slobodnih vojnih komuni teta. Tako 1748. god. budu Stara
Gradika, 1749. god. Zemun i Brod, a 1753. god. Karlovci, Bukovica proglaeni
slobodnim vojnim komunitetima. Prednost vojnih komuniteta u prvo doba sastojala
se u oslobodjenju od vojnih dunosti, u uvrtavanju stanovnika u status slobodnih
krajikih gradjana, koji su imali pravo birati vlastiK magistrat prve instancije, koji
nije bio podloan jurisdikciji regimente nego direktno generalkomandi, u oslobodjenju od zeml jinovlastelinskih rabota, u pravu da sami odred ju ju kontribucije i da ih
sami medju sobom podijele te u slobodnom uivanju drva. Petrovaradinski magistrat npr.
birao se svake tree godine u prisutnosti jednog izaslanika regimente. Sudac se birao
izmedju vijenika takodjer na tri godine. Stari magistrat bio je duan, kada je bio izabran
novi, poloiti raun izaslaniku. Kod izbora magistrata bila

je dunost komuniteta doznaiti Krajikoj blagajni odredjeni iznos.


Poloaj slavonskih gradia bio je doskora (1755.god.) jednoobrazno
uredjen. Petrovaradin, Stara Gradika, Zemun, Brod, Karlovci i Bukovci potpada-li su
pod slavonsku general-koma ndu u Osijeku. Svake tree godine gradjani su bira-li
magistrat koji se sastojao od suca, dva prisenika, jednog sindikata i gradskog pisara. Magistrat je predstavljao u gradjanskim i zemljinim sporovima I instanciju,
general-komanda II, a Dvorski ratni pravosudni kolegij Ili instanciju. Gradjani su bili
oslobodjeni svih podavanja regimenti i vojne dunosti osim u turskom ratu,kada je
doao u pitanje ivot i imovina. Magistrat je bio duan paziti da zemlja ne do-dje u
ruke stranca, tj. svakog onog tko nije bio gradjanin.

263

Nakon to su reorganizirani varadinski, karlovaki, slavonsko-srijemski


generalat te Banska krajina car je priao rjeavanju pitanja Tikormaroke krajine,
Senja i Banata. Tako bude Tikomaroka krajina, formirana l7ol. i !7o2. godine,
inkorporirana 1741. god. Ugarskoj. Jedan dio teritorija Tike krajine (Titel, Lok,
Gardinovac, Moorin i Kosilj); bude odredjen za formiranja Sajkakog korpusa.

-io4God. 1764. bude objavljen Regulament za formiranje dviju Sekler pjeadijskih


regimenti i jedne husarske regimente. 1764. godine

je formiran ajkaki bataljon

na podruju ugla Dunav-Tisa. U vremenu od 1747. do 1751. god. bude organizirana


Zemaljskamilicija (Zemaljski bataljon) u Banatu (Banater Landmiliz), koja je bila
u poetku podlona civilnim vlastima pokrajine, a kasnije 1751. godine dobivi novi
naziv "Landesbataillon", bude odjeljena od civilne uprave i podredjena vojnoj upravi. Godine 1753. bude formirana u Banatu Banatska zemaljska milicija (Banater
Landmiliz), koja je bilo sastavljena od 6 kompanija, ija je dunost bila vriti slubu
sigurnosti i spreavati kontraband robe na granici. Na kraju, god. 1752.
bude Senj odvojen od Vojne krajine i podloen Komercijalnom direktoriumu u Beu
odnosno neposredno Intendenci u Trstu. Senj je dobio tada jednog kapetana, koji je
bio ovisan od Transke intendenci je, a koji je vodio sve poslove kako vojne tako i
civilne (kome rei ja I ne, grad ja nske, ekonomske i zdravstvene).
Reorganizacija Vojne krajine pod Marijom Terezijom je obuhvatila i najvii organ Vojne krajine gradako Ratno vijee te je ono 1743.god. bilo ukinuto
a umjesto njega formiran Vojni direktorij (Mi I i tardi rektori um), koji je preuzeo svu
nadlenost u pogledu Vojne krajine. Rukovodilac tog Vojnog direktorija bio je
komandirajui general Nutarnje Austrije, varadinskog i karlovakog generalata i
likog natkapetanata. God. 1748. bude ukinuto neposredno uzdravanje dvaju
hrvatskih krajikih generalata od strane Nutarnjoaustrijskih stalea (Kranjska, tajerska i Koruka), pa su ti stalei svoju kvotu unapred mjeseno uplaivali vojnoj kasi
odnosno naknadno djelomino kameralnoj kasi. Time je ujedno bio dokinut "Bruki
libel" iz 1578.god. Tako bude 1749. godine ukinut i Vojni direktorij, a vodjenje
generalata bude odvojeno i predato samostalnim genera I komandama, koje budu
podredjene bekom Dvorskom ratnom vijeu. Ekonomski poslovi obaju gene-ralata
budu povjereni Generalnom ratnom komesarijatu (GeneraIkriegscommissari-at). No,
ve 1763. god. budu karlovaka i varadinska generaIkomanda sjedinjene pod jednim
zapovjednikom. Tako je trajalo do 1768. godi ne, kada su opet te general-komande
odvojene. Godine 1776. kralj je premjestio sjedite Banske genera I koma nde iz
Varadina u Zagreb.

-lo5Godlne 1765. bude formiran generalni krajiki inspektorat, koji se brinuo za


obradu zemljita, obrtnu djelatnost a i za vojne probleme. Iz Generalnog krajikog
inspektorata razvio se Odjel za krajinu Dvorskog ratnog vijea, koji se formirao 1768. godine
(Grenzabteilung). Djelokrug generalnog inspektora obuhvatao je Varadinsku, Bansku i
Slavonsku te Karlovaku krajinu. Prva pozitivna odredba inspektora bila je uvodjenje
sanitetskih komisij i sanistetskih regulativa iz 1767. god. Godine 1775.bu-de
formiran Vojni delegirani sud (Judicium delegatum militare)kod
generalkomandi,ko-ji je predstavljao prvu instanciju kao regimentski i
husarski du, a drugu instanciju kao vii generaltski sud.
U vremenu od 1775. do 1784. god.budu ekskorporirana sva mjesta na
podru264

ju Vajne krajine koja su spadala pod civilnu jurisdikciju


Kada je kraljica zavrila u razdoblju 1737 - 1753. reorganizaciju Vojne
Kra-jine pretvorivi krajiku miliciju u redovnu vojsku to je uinila formiranjem
regimenta
i ujednaenom njihovom unutranjom strukturom umjesto dotadanjih kapetanija preostalo
joj je jo jedno vano pitanje da rijei:regulirati krajika prava.Ve 1754.g.izdala je
Krajika prava

265

koja su regulirala primjenu dotadanjih propisa,uredjenje krajikih


(

sudoya, civil ni i kazneni postupak, zeml jini posjed, vojna lena, nasi fedj iva nje oporukom i
bez oporuke,ostavtine,popularna pitanja i takse. Ove su odredbe vaile s manjim promjenama do I 8 O 7 . godine, kada je donesen Osnovni zakon o Vojnoj krajini.
Po odredbama Krajikih prava iz 1754.god.svaki generalat je imao Vii odno-sno
Generalatski sud,a svaka regimenta regimentski sud, Generalatski sud je vodio ge-neralbtski
auditor, kojem je bio pridjeljen sudski pisar. Regimentski sud je vodio regi-mentski auditor
kome je pomogao sindik. Osim sudovima bili su dodijeljeni-po dva via
i po dva nia oficira kao asesori,bez kojih sudovi nisu mogli poslovati i donositi odluku. Izbor
auditora vrio je komandirajui general a morao ga je potvrditi Pravosudni od je Dvorskog
ratnog vijea u Beu.
Regimentski sudovi su predstavljali u gradjanskim i krivinim predmetima sud I
instancije. Njihovoj jurisdikciji bili su podloni svi vii i nii oficiri, vojnici i drugo krajiko
stanovnitvo,ukoliko riije bilo izuzeto privilegijem i ukoliko nisu bili u prvoj
instancije podloni Generalatskom sudu.
Vii ili Generalatski sud fungirao je u odnosu na regimentski sud kao apela-cioni
sud i ujedno kao sud instancije. Kao sud I instancije bio je nadlean

-loza husarske oficire varadinskog generalata ( jer husari nisu imati vlastiti sud), za
pravoslavno sveenstvo ( dok su njihove obitelji potpadale pod regimentski sud),
za turske podanike koji nisu imali stalni boravak, za putujue plemie i druge odline osobe, koje nisu imale stalni boravak na podruju Vojne krajine te za vojne
komesare,koji su radili u generalatu, za slubenike blagajne i fortifikacija, za oficire
i vojnike artiljerije, ako su u gradjanskom postupku bile tuene na osnovu ugovora
sklopljenog u jednom mjestu, a u krivinim predmetima samo u toliko, da
je Generalatski sud mogao takve osobe uhapsiti i prijaviti ih Kolegiju Dvorskog
ratnog vijea da bi on odredio daljnje mjere; nadalje za gradjane Karlovca ili
za tzv. venturine time da manje sluajeve rjeava gradski sudac i konano za
gradjane Koprivnice, ako nisu kao gradjani bili podvrgnuti civilnoj jurisdikciji,
a niti su bili pripadnici jedne od dviju varadinskih regimenti ( stanovnici Krievaca koji nisu bili podredjeni civilnoj jurisdikciji, potpadali su pod krievaku regimentu). Podoficiri i vojnici varadinskog husarskog korpusa bili su podloni u
gradjanskim sporovima onom regimentskom sudu na ijem teritoriju su imali svoju

kuu. U krivinim predmetima tuba se podnosila generalkomandi, a jedna od regimenti je delegirala istranog suca, dok su asesore imenovale husarske kompanije,
pa ako te kompanije nisu imale dovoljno ljudi, asesore su davale regimente.
Katoliko sveenstvo bilo je podlono svjetovnoj jurisdikciji samo u
sluaju, ako je to iziskivalo sudsko naelo "ratione rei sitae".
tabski oficiri, auditor i sindik su po pravilu potpadali pod jurisdikciju
regimente, ali je tuitelj protiv ovih mogao postupiti i pred Generalatskim sudom.
Sporove izmedju opine zbog posjeda koji se nalaze na podruju dviju
regimenti rjeavala je komisiia, koiu ie odred jivala general komanda odnosno arbitrani sud odnosno sam Generalatski sud.
Kompaniju su takodjer vrile pravosudnu funkciju. U stvari,tu funkciju
je vrio komandant kompanije pod uslovom da vrijednost spora nije bila vea od
deset forinti i ako se taj iznos nije morao isplaivdti u ratama,zatim ako novana
kazna nije bila rezervirana regimentskom sudu ili Generalatskom sudu, zatim ako
se tuba nije odnosila na zloin ili takav in, koji je traio zadovoljtinu drutva.
Strankama je Ipak pripadalo pravo da podnesu svoju tubu bilo regimentskom bilo

-lo7

kompanijskom bilo Generalafekom sudu. Optueni je bio duan komandantu odgovoriti


i saekati presudu. Osudjeni je imao pravo albe u roku od 14 dana na regimenski sud
Komandant je bio duan voditi pismeni zapisnik o vodjenju spora. Protiv odluke druge
instancije sfranka je mogla uloiti utok na Justicialni kolegij Dvorskog ratnog vijea
samo u sluaju, ako je vrijednost spora prelazila sumu od loo forinti i ako je

stranka

uloila utok u roku od lo dana po proglaenju presude.


Zemljine parcele predstavljale su u Vojnoj krajini vojniki leno s pravom
na plodoivanje za naknadu radi vrenja vojne slube i izvan zemlje, lako leno u
naelu ne moe biti predmetom slobodne trgovine, ipak bilo je dozvoljeno uz suglasnost komandanta sklopiti kupoprodajni ugovor, pogotovo, ako jedna obitelj,

koja je

imala vie vojnih obveznika time omogui i olaka svoje uzdra/anje. Nitko

nije

bio ovlaten bez prethodne suglasnosti generalkomande adoptirati nekog stranca u


kuu. Poslije smrti nosioca lena,

nasijedjivali su ga muki descendenti, ako tih nije

bilo, enski descendenti ukoliko su ivjeli u kui u zajednikom kuanstvu. U drugoj liniji nasljedstvo je pripadalo

deseendentima koji su ivjeli izvan kue,

ali nisu

imali dovoljno zemlje, a ako takvih descendenata nije bilo , nasljedstvo

je pripada-

lo brai i drugim rodjacima koji su ivjeli zajedno sa ostaviteljem u kui,

napokon

brai, koja je ivjela izvan kue, ako nije imala dovoljno zemlje za uzdravanje.
Ako nije bilo ni sinova ni keri ni brae, u tom sluaju leno je pripadalo fisku.
Osobe koje nisu pripadale krajikoj jurisdikciji nisu mogle posjedovati leno.

Obite-

lji koje su ivjele u zadrugama mogle su se podijeliti prema broju vojniki sposobnih
lanova te zadruge, ako je svaki od njih mogao sa svojim dijelom sebe uzdravati. Sva
pitanja oko lena rjeavala je regimenta odnosno komandant regimente. Regimenta je vodila
zemljini protokol (Grundprotocoll) u koji je upisivala posjednika zemljita. Upisivao se samo najstariji u kui. O podjeli zemljita davao je komandirajui ge-neral
posebni patent.
Svaki kuedomain, kao i svaka druga osoba, pravno i djelatno sposobna, mogli
su oporukom raspolagati s imovinom ukoliko to nije bila vojniko leno. Ukoliko je ostavitelj
umro bez oporuke, primjenjivali su se propisi Nasljednog reda Cara Karla

VI iz 1721. godine. U pupilarnim i skrbnikim predmetima primjenjivali su se Pupilarni


red Cara Leopolda I od 18.11 1664. godine kao i propisi carskog edikta od 12.IV 1753.

godine.

-lo8Pri provodjenju krivinog postupka primjenjivali su se ratni propisi, odredbe o smrtnim kaznama Karla V , Ferdinanda III, Josipa I, te obiajno pravo (Die
Halsgerichtsordnungen). Smrtne osude prije izvrenja trebale su biti potvrdjene
po auditoru Generalatskog suda. Kod krajikih sudova tada nije bilo dozvoljeno imati
advokata, nego je auditor vrio ne samo sudsku nego i advokatsku funkciju. Prema
odredbama Krajikih prava iz 1754. godine jus gladii bio je pridran samo generalima
u Varadinu i Karlovcu, koji su morali svake godine traiti Dvorsko ratno vijee da
im to pravo produi.

Kantonalni sistem u Vojnoj krajini i ponovno reguliranje krajikih odnosa

Militarizacija civilne uprave opteretila je komandni kadar , jer je morao


obavljati istovremeno vojnu i-civilnu upravu. Stoga bude reorganiziran takav sustav
pa je godine 1787. uveden kantonalni sistem to u stvari znai da je vojnika uprava
regimente odjeljena od civilne uprave na podruju te regimente. Teritorij jedne regimente bude nazvan kanton. Na elu kantona i drugih podredjenih organizacionih
jedinica u civilnoj upravi stajao je takodjer oficir. Kao to se regimenta dijelila na
dva bataljona tako se kanton dijelio na dva distrikta, a svaki distrikt na dva kota-ra,
svaki kotar na tri feldkomapanije. Kantonu je bilo podlono osoblje zaposleno
u kolstvu, umarstvu, zatim inspektor za kulturu svile te drugo osoblje (npr. voditelj
zemljinih knjiga). U nekim mjestima bili su na elu seoski inspektori koji su se brinu-li
za odranje reda i poretka. Sindik se brinuo za vojno a auditor za civilno sudstvo
kantona. Regimenta je imala svoje a kanton svoje raunovodstvo i knjige. Komunite-ti
su dijelom bili ukinuti i utjelovljeni u kanton. Medju ukinutim komunitetima su
bili Vinkovci,
pi, Ogulin,

Mitrovica, N . Gradika, Bela Crkva, Glina, Ivani, Otoac, GosGomirje i Brinje, Jedino Senj je imao vaniji poloaj. Ipak magistrati

su ostali osim to su izgubili jedan dio vrenja vlasti. Petrovaradin, Zemun i Karlovci
naprotiv su i dalje uivali vlastitu upravu (Bukovci su sjedinjeni sa Petrovaradinom). al be
protiv magistrata rjeavala je generalkomanda u Zagrebu. U sudskom postupku magistrat
je ostao I instancija, apelaciono sudite u Petrovaradinu druga, a Pravosu-dni odjel
Dvorskog ratnog vijea trea instaocija. Judicium delegatum je zadrao

-lo9nadlenost nad visim oficirima, koji su ivjeli u gradu, zemaljskim inovnicima,


sveenstvom koje nije spadalo pod komunitet, nad samim komuni tetom kao pravnom
osobom, nad enama spomenutih osoba, turskim podanicima i u fiskalnim predmetima .
Pravo maa imali su krajiki apelacioni sudovi u Zagrebu i u Petrovaradinu.

Kantonalni sistem nije odgovorio svojoj svrsi, pa ni onda kada su brigadiri


preuzeli 1799. godine kontrolu nad regimentama, tako da je taj sistem ukinut sa I.XI
I800. godine, a time je prestala radom i samostalno kantonalno sudstvo. Iste godine
prilo se reorganizaciji krajikih apelacionih i regimentskih sudova, Mjere su se odnosile uglavnom na zadatak da se osigura bre rjeavanje sporova. Jedino
apelaciono sudite je doivjelo veu promjenu, jer je od sada bilo nadleno samo za
reviziju akata koje su izdali vojni sudovi kao ratni sudovi.
Nakon ukidanja kantona Inog sistema, ukazala se potreba da se ipak odijeli
gospodarska i politika uprava od vojne, te su stoga 1821.godine odredjeni za vodjenje uprave posebni upravni oficiri. Tako je u tabu svake regimente bio predvidjen za
poslove uprave upravni kapetan kao politiko-gospodarski referent. Osim toga, godine
1821. uinjen je prvi korak, razbijanju ekskluzivistike Vojne krajine prema gradjan-skoj
upravi. Te godine je car donio odluku da se vojne osobe mogu pozivati pred gradjan ske
sudove. Od te odredbe bile su izuzete osobe komuniteta, koji su jo opstojali
nakon uvodjenja kantonalnog sistema ( Senj, Karlobag, Petrinja, Kostajnica, Bjelovar,
Ivani, Grod, Petrovaradin, Karlovci, Zemun, Panevo i Bela Crkva ).
Med ju tim, generalkomande su se u doba Josipa II takodjer morale
uskladiti Josipovim centralistikim tenjama.
Do 1783. godine Karlovaka genera I komanda imala je sjedite u Karlovcu,
Banska u Zagrebu, Varadinska u Koprivnici, Slavonsko-sremska u Osijeku, Banatska u
Temivaru, a Erdeljska u Hermannstadtu. Med jutim, godine 1783. bude Varadinska i
Banska general komanda sjedinjena a sjedite ostane u Zagrebu. Banatska 5
Slavonsko-sremska genera I komanda budu takodjer sjedinjeni a sjedite bude
prebaeno iz Osije-ka u Petrovaradin. Status zemaljske vlasti bio je jo uvi jek
jednostavan. On se sasto-jao od nekoliko slubenika za politike, kolske i crkvene
poslcve, zatim od ne-koliko slubenika za gospodarstvene poslove, posebno za
financijske i posebno za pravosudne poslove, tako da su postojali ovi odjeli:

-HoI Odjel za iskljuivo vojne poslove


il Administrativni odjel, koji je rjeavao spomenute ostale poslove.
Godine 1786. bude Karlovaka genera I komanda preneena u Zagreb,
gdje bude sjedinjena s Varadinskom i Banskom genera I komandom u zajedniku
general-komandu pod nazivom Hrvatska generalkomanda. No, ve 1791 .god.bude
Banska generalkomanda ponovno reaktivirana kao i Temivarska generalkomanda
1792. godine za podruje banatskih regimenti. Slavonska generalkomanda imala je
sada 6 odjela:
Prvi odjel ( FelcBcriegsexpedition)
Drugi odjel ( Oberkriegscommissariat)

Trei odjel ( Slavonisch - banater Appelationsgericht)


etvrti odjel ( Judicium delegatum militare )
Peti odjel ( Kriegskassa )
esti odjel ( Stab des General commandos )
Prekretnicu u razvoju Vojne krajine predstavljala je svakako !8o7. godina, kada je I.
novembra stupio na snagu Krajiki osnovni zakon (Grenzgrundgesetz). Odredbe
Krajikih prava su zastarjele, jer su se naroito gradjanski odnosi u gradovima iskomplicirali,pa nisu vie odgovarale. Zakon je stupio na snagu I . XI l8o7. god. Prema
ovom zakonu sve zemlje u Vojnoj krajini pripadale su caru i to na osnovu jus do-minii
altum et eminens a krajinicima koristovno vlasnitvo (dominium utile). Prema tome
nad je li se na jednom zemljitu blago ili ruda ono se dijeli na tri djela, jedna treina
pripada caru zbog njegovog dominium altum et eminens, polovica od druge treine
opet caru, jer ima jus dominii direct?, a druga polovica te treina onom
koji je 5mao koristovno vlasnitvo - kraj?n?ku, a trea tre?na onom koj? je
pronaao blago ili rudu. Nadalje, zakonom se reguliralo pravo krajinika na bavljenje
obrtom i drugim djelatnostima, zatim odnosi u kunim zadrugama, vojna dunost
krajinika, erari jal na podavanja krajinika, invalidska prava, prava krajinika u
trgovakoj i industrijskoj djelatnosti, zatitni porezi i dr.
Dalje usavravanje organizacije Vojne krajine nakon ukidanja kantonalnog sistema je prekinuo kratkotrajni intermezzo francuske vladavine u Hrvatskoj

-111juno od Save. U razdoblju francuske vladavine ( !8o9 - 1813. god. ) bile su etiri
karlovake i dvije banske regimente pod francuskom vlau. Na njihovom elu stajao je vojni komandant sa sjeditem u Karlovcu gdje je bila osnovana Centralna direkcija sa predsjednikom na elu. Vojni komandant je imao odluujuu rije u toj
Direkciji, a podloan je bio Generalnom guverneru Ilirije.
Francuska je uprava reorganizirala doskora svoj dio Vojne krajine, pa je
lika i otoaka regimenta postala I provizorna regimenta, ogulinska I slunjska II,
dvije banske regimente III provizorna regimenta. Na elu uprave stajalo je regimentsko vijee. Te su regimente dobivale vojne zapovjedi direktno od ministarstva
rata. Godine 1813. bude formirana Hrvatska husarska regimenta, ali je doskora bila
rasputena u Francuskoj, jer je prestalo francusko vladanje u Hrvatskoj.

d)

266

Zavrni oblik Vojne krajine ( I85o - 1871 )


Nakon to je Vojna krajina uinila izvcnredne usluge bekom dvoru 1848.
0

god./* je bilo oito cb Vojna krajina nije izgubila svoj znaaj, iako su pre-stali razlozi
zbog kojih je bila osnovala ( obrana od Turaka ). Stoga se dvor odluio
da jo bolje uredi krajike odnose.
Osnovni Krajiki zakon iz !8o7. godine bude zamijenjen novim Osnovnim
267
zakonom od 7.V l85o. godine kojim se naglasilo da je Vojna krajina nedjel jivi dio
Austrijske monarhije na kojem se mora i nadalje primjenjivati Osnovni zakon iz
l8o7. godine ukoliko nije izmjenjen . Prema ovom Zakonu iz l85o. godine Vojna
krajina postaje zemlja na kojoj se primjenjuje sistem opina i ije stanovnitvo
moe koristiti sva ona prava koja uivaju stanovnici austrijskih krunovina ukoliko
je to u skladu s njihovom vojnom dunou.
Sistem opina je naknadno uredjen i to tek 1862. godine.

268
Te godine .

bude donesen naime Zakon o opi nana kojim su se formirale opine i odredila
njihova stvarna i mjesna nadlenost. Opine su mogle biti mjesne, kotarske i okrune
ili regimentske opine. Kotarske opine obuhvatale su opine jedno kompanije, a
okru-ne ili regimentske opine 12 kotarskih opina jedne regimente i 6 a jkistikog
ba-taljona. Izbor mjesnih opinskih glavara i odbora bio je ovisan od potvrde komandanta regimente. Opindci odbor zajedno sa komandantom kompanije Imao je tano

odredjeni djelokrug koji je obuhvatao sva vanija i naelna pitanja. Djelokrug opinskog
glavara obuhvatao je sva nutarnja pitanja te prenesene javne poslove, koje su mu
povjerili organi upr ave^On je bio odgovoran za stanje u opini. Ope interese mjesnih
opina na podruju kotara zatiivala je i upravljala komanda kompanije u sudjelovanju
reprezentanata tih opina - opinskih glavara. Interesima
svake pojedine mjesne opine upravljala je komanda kompanije uz sudjelovanje opinskog glavara i odbora odredjene mjesne opine.
Sve poslove pojedinih mjesnih opina krajinika i osoba koje su pripadale c i vilnoj nadlenosti provincijalne uprave van Vojne krajine ukoliko su se odnosili na
njihova lina i realna prava na podruju Vojne krajine te disciplinske predmete
radi izvrenog prestupa obavljala je komanda kompanije na svojoj raportsesiji #koja se
odravala svake sedmice. Na tim sesijama donosila su se konana rjeenja ili
su se pitanja pripremala za rjeavanje kod viih vlasti. Sjednicama je predsjedavao
komandant kompanije. Upravni oficir davao je votum informativum o zakonskim
propisima koji se trebaju primjenjivati na konkretni sluaj. Ovaj je oficir ujedno vo dio sjednikiiapisnik. Raportsesija je fungirala i kao mirovno

sudite za sporove

manje vrijednosti do 5o forinti ( a i do loo forinti ,ako su se stranke za to suglasile ) .


Glavari opina bili su neposredno podloni komandi kompanije od koje su primali
odluke i direktive i kojoj su dostavljali izvjetaje i druge traene podatke.
Regimentske odnosno batal jonske opine sastojale su se od predstavnika kotar-skih
i kompanijskih opina. Regimentska opina je imala jedamput godinje svoje zasjedanje na
kojem je poslao svaki kompanijski kotar dva predstavnika koji su se
birali med ju opinskim glavarima i lanovima opinskih odbora, zatim jednog predstavnika zanatlija na 5o zanatlija u trajanju od 3 godine. Ovi predstavnici imali
su svoje zamjenike.

Nadlenost predstavnitva regimentske opine obuhvatala je

sve poslove gospodarstva i


opini, dodjela pomoi iz

privrede, upravljanje imovinom koja


raznih zaklada

da se ta institucija predvidjena zakonom iz

je pripadala

i drugi opi poslovi. N o , treba


1862. godine nije

toj
podvui

razvila .

Godine 1862. je izdan takodjer propis koji je regulirao gradske opine u gra - dovima. Po
tom propisu formirane su gradske opine kojima su na elu stajali grad-ski naelnik i opinsko
vijee . Broj lanova vijea ovisio je o broju stanovnitva

-113grada. Kod ovih opina je takodjer osnovano izborno pravo pojedinaca u opini ko-ji
biraju opinske zastupnike od kojih se formiraju gradsko vijee i gradski funkcioneri. Birako pravo je ovisno od cenzusa, te su formirana izborna tijela. Magisrat se
sastojao od gradskog naelnika, referenata za pravosudje, upravitelja politikogospodarskih i drugih poslova, od jednog ili vise magistratskih vijenika i gradskih
zastupnika. Ovima je dodijeljen policijski komesar,

adjunkt, inenjer, fizik i

lijenik. Djelokrug opinskog vijea bio je savjetodavnog karaktera. Opinsko vi jee sastojalo se svaka tri mjeseca. Kod gradova je takodjer postojalo mirovno sudite, koje se sastojalo od gradskog naelnika, referenata za pravosudje i nekoliko
magistratskih vijenika. Gradovi su bili podredjeni neposredno genera I komandi.
Njihovo poslovanje je kontrolirala brigada.
Osnovni Krajiki zakon iz I85o. godine pored toga to je uveo u Vojnu
krajinu sistem opina, on je regulirao i druga vana pitanja sa podruja Vojne
krajine.
Prema Osnovnom zakonu krajinici su bili sudjeni za vojne zloine po
zakonima koji su vaili za vojsku a u svim ostalim sluajevima po opem zakonu
koji su vaili za cijelu monarhiju.
Sudbenost na podruju Vojne krajine dijelila se na onu za krivine predmete i onu za gradjanske predmete. Kaznena sudbenost krajikih sudova obuhvatala
je sve stanovnike Krajine pa i strance u nekim sluajevima. U sluaju proglaenja
prekog suda kaznena sudbenost krajikih sudova obuhvatala je svaku osobu, ako je
takva osoba povrijedila propise, koji su se primjenjivali na prekom sudu. Gradjan r
ski sudovi u krivinom postupku bili su nadleni za sve osobe pa i krajinike, ako su
bili u primjeni propisi koje su primjenjivali preki sudovi, te za stanovnike vojnih
komuniteta, trgovce i obrtnike sa podruja Vojne krajine, ako su izvrili kanjivo djelo
izvan Vojne krajine. Krajiki sudovi bili su nadleni u grad jonskim parnicama za sve
tube koje su im stanovnici Krajine predloili i za druge neke koje je zakon
dozvoljavao. No i gradjanski sudovi su bili nadleni za civilne tube krajiknika, ako
je to zakonom bilo dozvoljeno.
Kao sudovi fungirali su u Vojnoj krajini genera I komande, u Zagrebu i
Temivaru, a nakon ukinua genera I komande u Temivaru i Vojna komanda u Temi-

-114varu,zatim zemaljski krajiki sudovi u Zagrebu i Temivaru, zatim regimentski sudovi, sudovi komunitetskih magistrata, regimentski sud u Belom Manstiru t kao rudarski sud Srpskog banata, Vojni sud u Zagrebu, kao rudarski sud za Hrvatsko-"sia
- vonsku vojnu krajinu. U trgovakim i mjenbenim predmetima bio je nadlean svaki
sud. Pored ovih sudova postojali su duhovni sudovi za brane sporove u sjeditima
nadbiskupa, metropolite i biskupa.
Prema Osnovnom zakonu iz l85o. godine nadalje bude odredjeno da svaka
regimenta ima u pravilu dvc feldbatal jonasa 12 kompanija, osim toga, svaka od
etiri karlovakih, dviju banskih regimenti i rumunjskobanatska regimenta da imaju
dvije kompanije, te da varadinske, slavonske, njemake i Hirsko-banatske kraji-ke
regimente imaju jednu diviziju lake konjice. Ti ti erba ta I jon je davao jedan feldbatal
jon sa 6 kompanija i jedan rezervni bataljon sa 4 kompanije.
Godine l86o. bude izvrena izmjena u sastavu regimenti tako da se od
14 krajikih regimenti svaka sastojala od 3 bataljona sa 6 kompanija, ali tako
da za vrijeme mira budu pripravni samo I i II batal jon. Regimenti su se pribrojali
vojne eree,koje su bile odredjene za civilnu upravu. Kod regimente broj 1.2.3.4. lo.
II i 13 bio je jedan odjeljak sereana za policijsku pograninu i do javnu slubu a kod
regimenti broj 1.2.3. posebni sereanski odjel za obalnu i pomorsku pograni-nu
slubu.
Politika podjela Vojne krajine prema Osnovnom zakonu iz l85o. godine
izgledala je ovako: teritorij Vojne krajine dijelio se u divizije, brigade, regimentske i
kompanijske kotareve. Postojale su tri divizije i to sa komandom u Karlovcu (za
4 karlovake i 2 banske regimente), sa komandom u Zagrebu (za dvije varadinske i
dvije slavonske regimente te za sve linijske trupe Hrvatsko-slavonskog generalata)
i sa komandom u Temivaru za podruje Sremsko-banatske krajine (kasnije sa
koman-dom u Petrovaradinu).
Za Karlovaku krajinu postojale su dvije krajike brigade: u Otocu za prvu
liku i otoaku

regimentu te komunitete Karlobag i Senj a u Karlovcu za ogulinsku

i slunjsku regimentu. Brigada u Karlovcu bila je ujedno kordonsoberkomanda karlo-vake


i banske regimente Varadinske dvije regimente sa Bjelovarom i Ivaniem potpadale su
pod brigadu u Bjelovaru, dvije slavonske regimente sa Brodom brigadi u

-115Vinkovcima,

petrovaradinska regimenta, ajkistiki bataljon sa Karlovcima i Ze -

munom brigadi u Zemunu, njemaka i srpsko-banatska regimenta sa Panevom i Belim


Manastirom brigadi u Panevu, rumunjsko-banatska regimenta brigadi u Staroj Orsavi. Tri posljednje brigade (Stara Orava , Panevo i Zemun ) budu reducirane na dvije.
Najnia podjela Vojne krajine sastojala se u podjeli na mjesne opine.
Vie mjesnih opina sainjavalo je jedan kompanijski kotar.
Carskom odlukom od I9 . VIU 1869. godine bude odredjeno da se odcjepe
iz Vojne krajine dvije varadinske pjeadijske regimente i komuniteti Senj, Bjelovar, Ivani i Sisak. Carskim manifestom od 8 . VI 1871. godine izdane su odredbe kako da se
spomenuti dijelovi Vojne krajine razvojae i predaju gradjanskoj upravi.
Tim odredbama su ukinute varadinske regimente broj 5 i 6. Formirana je linijska pjeadijska
regimenta sa sjeditem u Bjelovaru. Senj i Sisak budu utjelovljeni Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Oficiri i inovnici mogli su prijei u civilnu

slubu .

Akte zemaljske uprave predali su komandanti regimente civilnim vlastima

a sasvim

vojne spise Komandi u Bjelovaru. Deponiranje spisa Sisak izvrilo

se kod Komande

u Zagrebu , Senja Komande mornarice u Rijeci. Sudski akti su se

rezervirali za bje -

lovarski upanijski sud, koji se morao odmah formirati. Prihodi krajikog fonda za kolovanje
i odgoj pripadali su godinjim isplatama Zemaljskoj vladi u Zagrebu razmjerno prema broju
kuanstava^koja su dola pod civilnu upravu. Gradjevni objekti koji su se izgradili
sredstvima Senja f Bjelovara i Ivania pripadali su tim
opinama. Zemaljska vlada
tvu dotadanje Varadinske

je bila obavezna da barem jo tri godine daje stanovnikrajine one pomoi koje su do tada primati od vojnog

269
erara.
vra organizacija kolstva poela se formirati poslije 1849. godine. Osnovne kole
su uzdravale opine a vie kole erar. Za podruje Karlovake i Banske krajine postojala je
kolska komisija sa sjeditem u Karlovcu, za Slavonsku i Varadinsku sa sjeditem u Vinkovcima
za Banatsku u Panevu. Te su komisije neposredno irukovodile osnovnim kolama i nadzirale ih.
Na elu komisije bio je brigadir. Uz njega je bio ratni komesar i direktor kole. Kod regimenti bile
su regi mentske kolske komisije, koje su vrile nadzor nad regimentskim kolama. Prepara

-116dije su postajale u Rakovcu, nakon to je via realka premjetena iz Rakovca u


Petrinju, i u Panevu nakon to je ondanja via realka premjetena iz Panceva u
Zemun. Prva preparandija sluila je za podruje Hrvatsko - slavonske krajine a
druga za Banatsku krajinu.

Uvodjenje civilne uprave i reinkorporacija podruja Vojne krajine u


bansku Hrvatsku
Carskom odlukom od 8 .VI 1871. godine bude uredjena civilna uprava
Vojne krajine. Carskim pismom od 8 . VI 1871. godine budu podredjeni generalkomandi u Zagrebu Hrvatsko-slavonska krajina sa petrovaradinskom regime n

do-

tadanji vojni I komuniteti Zemun, Karlovci i Petrovaradin, a Petrovarad.j

vojnoj komandi budu podredjeni 3 banatske regimente t Titler-batal jon so komunitetima Panevo i Beli Manastir sa sjecitem u Temivaru. Generalkomanui u Zagrebu
bude dodijeljen isti djelokrug koji je bio utvrdjen na osnovu drugog artikla Hrvatsko
-slavonskog sabora iz 1869.godine za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku vladu. Osim
toga je general-komanda dobila kao zemaljska vlada na podru ju Vojne krajine
u prenesenom djelokrugu one poslove koje su vrili u provincijalu Financijsko ravnateljstvo u Zagrebu i financijske inspekcije za Hrvatsku i Slavoniju. Svu viu nadle-nost
na podruju Vojne krajine zadrao je car u svojim rukama. Djelokrug temivarske
generalkomande sastojao se od onih agendi koje u Ugarskoj nije vrilo neposredno ministarstvo tj . vlada.
Dosadanja sudska organizacija bila je zadrana.
Genera I komanda u Zagrebu trebala je da dostavlja budet za vojsku
direktno Ministarstvu rata u Beu u budet za civilnu upravu nad Vojnom krajinom
posredno preko Ugarsko-hrvatskog ministarstva financija Ministarstvu rata u Beu.
Temivarska vojna komanda je dostavljala budet za civilnu upravu samom Ministarstvu financija u Beu.
Izvanredni dohoci sa Krajine kao i njihova upotreba nisu ili ni u vojni ni
u civilni budet nego u posebni izvanredni budet. Koristio se za komunikacije,
navodnjavanje, pouml jivan je i druge potrebe Krajine.

-117Krajik? imovni, odgojni i drugi fondovi iTebali su se podijeliti medju


genera I komandom u Zagrebu i Temivaru razmjerno prema broju stanovnika
Na osnovu ovako novoformirane nadlenosti obiju generalkomandi
formi-rala se slijedea nutarnja organizacija u generalkomandi:

1. Odjel za unutarnju upravu, bogotovlje i nastavu


2. Odjel za pravosudje
3. Odjel za krajike financije
4. Odjel za krajike gradnje
5. Odjel za krajike ume.

U samom Ministarstvu rata u Beu nastala je takodjer unutranja organizaciona promjena, jer je od sada sve raunovodstvene poslove za Vojnu krajinu
umjesto dosadanjih.Raunovodstvenog odjela Vojne intendence i Raunovodstvenog odjela Ministarstva vodilo novoformirano odjeljenje u Ministarstvu Kraiiko-raunovodstveni odjel. Sef saniteta u Ministarstvu je i nadalje vodio poslove saniteta Vojne
krajine.
U obim generaIkomandama vrili su komandanti regimente kao i komandant Titler-bataljona svu politiku, sudsku i sanitetsku upravu na podruju kotareva
koji su im bili dodijel jeni. Razdioba svake regimente u 12 aTitlerovog bataljona
u 6 kompanija ostala je nepromjenjena. Kompanije su zadrale svoje dosadanje brojeve i nazive. Njima su ostali samo vojni poslovi a do konstituiranja opina i funkci-je
mirovnog suda. Formirani su kotarevi iz vie kompanija. Na te kotareve budu preneene neke administrativne, financijske i disciplinske agende koje su pripadale ranije
regimenti i kompaniji. Opina je postala najnia upravna jedinica. Tako su formiran?
slijedei kotarevi:
1 . Genera I komanda Zagreb
a) na podruju I like Franje Josipa regimente D.Lapac, Graac
Udbina i Gospi
b) II otoake regimente Perui,Korenica, Senj ? Otoac

-118c) III. ogulinske regimente Ogulin, Ploki, Rakovica i Brinj


d) IV. slunjske regimente Slunj, Vojni, Barilovi i Kostanjevac
e) V brodske regimente, Brod, Gare in, Vinkovci, upanja
f) VI . gradike regimente Novska, N.Gradika i Oriovac
g) VII . petrovaradinske regimente, Zemun, Sremski Karlovci, Petrovaradin, Morovi, Mitrovica, Simunovi i Stara Pazova
h) VIII . Jelaieve I.banske regimente: Glina, Majur, Vrgin Most
i) IX . druge banske regimente grad Petrinja, Kostajnica, Dvor,
Petrinjski kotar i Dubiki kotar

2. Generalkomanda u Temivaru:

a) X . banatska regimenta dobila je 37 politikih opina i 4 kotara


(u Per I asu, Afa I fa I va, Glogovcu i Kubinu).
b) XI . rumunjsko-banatska regimenta dobila je 98 politikih opina
i 4 kotara ( Borovi, Teregova, Stara Orova i Karansebes )
c) XII . srpsko-banatska regimenta dobila je 58 politikih opina i 4
kotara ( Karsdorf, Jasenova^ Deliblat, Moldon)
d) XIII . Titler-batal jon dobio je 14 politikih opina i dva kotara
(Titel i Josefdorf ).
Upravu kod regimenti i novoosnovanih kotareva imala su vojna lica a kod
Ministarstva rata oficir? dodijeljeni Prezid? ja Inom birou. Upravna sluba je bila kod
svih vojnih nadletava regulirana okrunicom od lo. VI 11 1871 .god. a stran-kama je
bio osiguran albeni postupak. Sereani budu podredjeni politikoj upravi u
poslovima osiguranja javnog reda i sigurnosti te u slubi izvrenja egzekucija, a
u vojnim Ministarstvu rata u Beu. Sereani su b?l? na podruju Vojne krajine ono to
su bili andarmi u provincijal u.
Carinska ? poreska adm?n?strac?ja bila je podijeljena na podruju Vojne
krajine na inspektorate u Senju, Kostajnici, Brodu i Zemunu. Svaki inspektorat je
obuhvatao teritorij od nekoliko regimenti. Ovoj etvorici inspektora bilo je pod-redjeno
15 poreznih ureda (Gospi, Graac, Otoac, Korenica, Ogulin, Plaki,

-119Karlovac, Slunj, Vinkovci, Garin, N . Gradika, Mitrovica, Zemun, Glina,


Kostajnica). Na podruju Banatske krajine bila su dva carinska i poreska inspektorata sa 8 poreznih ureda. Tu su inspektorati bili podredjeni ugarskoj Zemaljskoj fi 271
nancijskoj direkciji u Temivaru, a porezni ured? temivarskoj Vojnoj komandi.
Zakonom od 8.VII 1871. bude uredjeno pitanje gradova na teritoriju Vojne
krajine. Komuniteti Petrinja, Kostajnica, Bjelovar, Ivani, Brod, Zemun, Karlovci,
Petrovaradin, Panevo, Beli Ma nati r postali su tim zakonom gradovi. Senj je postao
slobodni kraljevski grad kao slobodna luka. Gradski magistrati dobili su neto suenu
nadlenost i to tako da su morali prepustiti upravu van opinskih financija poreznim
uredima a u pitanjima sudstva redovnim sudovima. No, gradovima budu preneeni poslovi oko konskripcije i regrutiranja. Sve zgrade koje su sluile opini ostale su joj u

X
vlasnitvu a ostalim je upravljala drava. Prihodi su ili poreznim uredima. Sve odredbe o broju lanova magistrata, o njihovom plaanju, briga za udovice, siromane,
prela je u nadlenost magistrata, al i uz suglasnost genera Ikomande. Godine 1872.
stupio je na snagu Red o gradovima kojim se odredio detaljni djelokrug gradskog vi jea, kao savjetodavnog I odluujueg organa i gradskog magistrata kao izvrnog
organa. Magistrat je bio odgovoran za rad u vlastitom djelokrugu gradskom vijeu,
a u prenesenim poslovima generaIkomandi. Gradsko vijee su birali gradjani na osnovu svog izbornog prava. Na elu grada bio je gradski naelnik. Opinski red iz
1862. godine bude takodjer izmjenjen i to tako da se osigurala opinarra vea samostalnost i autonomija. Jo uvijek su se razlikovale politike mjesne opine od regimenskih opina, koje su obuhvatale vie mjesnih opina? Ove su bile podredjene
trima instancijama: kotarskim oblastima, komandi regimente i generalkomandi.
Mjesne opine su imale opinsko vijee ije su lanove birali opinari po svom iz bornom pravu. Uz vijee postojalo je opinsko glavarstvo kao izvrni organ opinskog vijea. Regimentske opine bile su sastavljene od zastupnika mjesnih opina,
koje su birali lanovi opinskog vijea pojedinog mjesta. One su se brinule ope-nito
o unapredjenju gospodarstva, o zajednikoj imovini te su dodjeljivale pomoi
272
iz fondova regimente.
Carskom odlukom 1871 .godine budu ukinuti umski servituti krajinika, a
ume su podijeljene po pola, tako da je jednu polovicu dobila opina a drugu drava

-134u vlasnitvo. Upravom uma bili su zadueni umarski uredi u Gospiu, Otocu,
Ogulinu, Karlovcu, Petrinji, Novoj Gradiki, Vinkovcima, Mitrovici, Panevu i Belom
Manastiru. Podruje jednog umarskog ureda obuhvatalo je po pravilu pod-druje jedne
regimente. umarski uredi bili su podredjeni generalkomandarra . Za
vodjenje gradjevinske djelatnosti formirani su gradjevni uredi, koji su bili podredje-ni civilnoj
upravi generalkomande. Gradjevni uredi su formirani u Otocu, Karlovcu,
Petrinji, Vinkovcima, Panevu i Belom Manastiru. Podruje jednog gradjevnog ureda
obuhvatalo je po pravilu podruje dviju regimenti. Gradjevni ured u Karlovcu bio
je nadlean za ogulinsku i slunjsku regimentu. Dozvole za gradnju mogle su izdavati 273
i opine i kotari i regimente, ali samo u odredjenim sluajevima.
kolskom godinom 1871/1872. nastale su promjene u kolstvu. Generalkomanda je vrila vrhovni nadzor nad kolama i odgojnim sustavom na podruju itave Vojne
krajine ( jedino na podruju Banatske krajine nad generalkomandom stajalo je Mini-starstvo
nastave u Pesti ). Genera I komanda u Zagrebu vrila je tu funkciju po Zema-ljskom kolskom
vijeu a u Banatskoj krajini po Zemaljskom krajikom kolskom inspek-toratu. Na podruju
regimente i grada vodili su kolstvo komandanti regimente odnosno magistrat. Oni su uz
sebe imali mjesne i kotarske kolske savjetnike. Puke kole su spadale na podruju jedne
mjesne opine pod mjesno kolsko vijee, ako ih je osnovala opina, a ako su bile regimentske, u tom sluaju spadale su pod kotarski kolski
savjet, a one kotara, ukljuivi gimnazije i uiteljske kole, Zemaljskom kolskom
vijeu. U svakom kolskom vijeu bira se po jedan kolski nadzornik, koji je"vrio 274
nadzor nad kolom, koje su spadale pod vijee koje ga je izabralo.
Poslove rjeavanja manjih sporova med ju krajinicima, koji su bili od
1862. godine u nadlenosti kompanija i komuniteta, od 1.1 1872. god. preuzeli su
kotarski i opinski uredi. Prigovore protiv rjeenja takvih mirovnih sudova rjeavali su
redovni sudovi.
Dakle, od 1.1 1872. god. organi javne uprave su bili: regimentske komande,
kotarski uredi, magistrati i politike opine.
ske komande,
generalkomande.

kotarski uredi i magistrati,

Kao prva instancija fungirali su regimenta kao druga i posljednja instancija

-121Regimentska komanda imala je nadlenost donosit! odluke o svim poslovima ko{! nisu bili u nadlenosti kotarskih ureda, a posebno jo izdavati odobrenja za
otudjivanje zemljita ( koja su pripadala krajikoj zadruzi i imala su do 6 jutara ) r zatim
odobrenja za izlaz iz kune zajednice, za iseljenje krajinika, nadalje, do-djeljivati
koncesije^za otvaranje posudbenih biblioteka, itaonica,za vrenje zidar-skog obrta,
mesnica, gostionica, za putujue agente, za putujue trgovce i razna privatna poduzea.
Napokon, regimentska komanda je imala pravo nadzora na po-druju regimente ne dirajui
pravo disciplinskog kanjavanja komandanta u odre-djenim sluajevima.

Kotarski uredi su imali kompetencije koje su do novog ured jenja imale


kompanije ukoliko neke nisu date mjesnim opi nama, a i neke druge kompetencije, koje
su do tada pripadale regimentama te (do uredjenja pravosudja ) nadlenost do-tadanjih
raportsesija napokon, pravo nadzora puteva, mostova, kolskih, upskih i
drugih opinskih zgrada i gradjevinskih objekata.
Protiv odluke kotarskih ureda postojala je pravo albe general komandi putem regimente. Magistrat je posjedovao funkcije ne samo iz vlastitog djelokruga ne-go i
one iz opinske nadlenosti prve instancije. Opinski ured imao je pored ovih
jo i druge poslove, koji su se odnosili na ouvanje javnog reda i mira, opskrbu vojske, smjetaj vojske, popis stanovnitva, suradnju sa naplatom poreza, davanje 275
licencije za razne javne nastupe i dr.
9 . IV 1872. god. bude podruje dviju varadinskih regimenti na kojem
je bila ve organizirana bjelovarska upanija predano banskoj vlast? a 3.VI 1872.
god.bude odredjena provincijalizacija i triju banatskih regimenti i ajkistikog bataljona,
to se i ostvarilol .XI iste god.,>, kada su gradovi Panevo, Beli Mana-stir i Karansebes
postali municipiji, koji su potpadali neposredno pod ugarsku vladu.
U tim mjestima budu osnovani istovremeno redovni sudovi. Oni su bili podloni u dru-goj
276
instanciji Ugarskom sudbenom stolu a u treoj instanciji Ugarskoj kuriji.
U Hrvatskoj ? Slavonskoj kraj?ni sa I . I 1873. god. bude sudstvo odijeljeno od uprave, pa je osnovano 28. kotarskih sudova i 6 sudita prve instancije
(Gospi, Ogulin, Petrinja, Nova Grad?ka, Vinkovci i Zemun ). Kao druga in-stancija
fungirala je Krajika sekcija Banskog stola a kao trea Krajika sekcija Stola
sedmorice u Zagrebu.

-122Suditu u Petrinji date su ire kompetencije, pa je ono sudilo i u rudarskim sporovima i krivinim
predmetima zbog veleizdaje, uvrede velianstva i smetanja javnog reda i mira za cijelo
podruje Hrv. slav.vojne krajine. Kod nekih sudova bio je postavi jen drav-ni tuilac ( tj.
kod Stola sedmorice i kod sudista 1 stepena). Ipak neke prestupe su i nadalje sudili
upravno-politiki uredi (kotarski uredi, magistrati) a albe je rjeava-la generalkomanda.^^

Prestupe u poreznim propisima sudio je u prvoj instanciji Financijski sud


a u drugoj vii Financijski sud (oba sa sjeditem u Zagrebu ) za podruju Vojne
L -

278

krajine.
I . Vili 1873. god. bude civilna uprava potpuno odvojena od vojne. Kod genera I
komande bude iz Odjela za unutarnju upravu, bogotovlje i nastavu odijeljeno bogotovlje i
nastava, pa je za ove poslove formiran novi Odjel za bogotovlje i nastavu. Nadlenost
obaju odjela ostala je ista tj.ona koja je propisana carskom odlukom od 8.6.1871. i
zakonskim lanom II Hrvatskog sabora iz 1869. godine.
Odjel za bogoto/lje i nastavu dobio je inspektora za zemaljske kole i inspektora za
srednje kole. Kod centralne uprave u Beu nastale su analogne promjene u
Prtsidialbureau-u.
Odvajanjem politike uprave od vojne komandantu regimente je oduzeto
pravo rukovodjenja politikom upravom a regimenti odjel za politiku upravu kao to je
ve bio sluaj kad je bio uveden kantonalni sistem.
Umjesto dotadanjih regimentskih kotareva formirano je 6 okruga
(distrikt) i to:
1. likootoaki okrug (lika i otoaka regimenta) sa sjeditem u
Gospiu
2. ogulinsko-slunjski okrug (ogulinska i slunjska regimenta) sa sjeditem
u Ogulinu
3. banski okrug (dva banska regimentska kotara) sa sjeditem u Petrinji
4. brodski okrug sa sjeditem u Vinkovcima
5. novogradiski okrug sa sjeditem u Novoj Gradiki
6. petrovaradinski okrug sa sjeditem u Mitrovici.

-123Brodski, novogradiki i petrovaradinski okrui formirani su lako


da su regimentski kotari postali okrui. Podjela na kotareve i opine kao
i njihove gra-nice nisu izmjenjene.
Za svaki krajiki okrug postavlja se upravna oblast pod
M
11
naslovom
c.k. okruna oblast . Okruna oblast preuzela je poslove
zemaljske uprave, koje je do tada imao komandant regimente. Gradovi su
bili ostali izvan okruga.
U ekonomskim poslovima bude Hrvatsko-slavonska vojna krajina
podije-ljena u devet imovnih opina ija se mjesna nadlenost poklapala sa
dotadanjim regimentskim kotarima. Imovne opine su preuzele na osnovu
zakona od 8.6. 1871. godine ume i lugove te njihove prihode, pa su
samostalno poduzimale mjere za odra-nje i unapredjenje te upravljale
umskim prihodima. U pogledu vlasnitva, posjeda
i uprave primjenjivao se Opi gradjanski zakonik. Gospodarenje umama je
potpalo pod nadzor politike uprave. Pojedine mjesne opihe mogle su se
odijeliti iz okvira
imovne opine, te su u tom sluaju dobivale svoj alikvotni dio uma.
Organi imo-vne opine bili su zastupstvo, koje je rjeavalo na
cuptinama imovne opine
(u koju su ulazili predstavnici pojedinih mjesnih opina ) , odbor, u koji su
uli izabrani lanovi skuptine, i gospodarski ured, u kojem su bili
umarski ekspert, kontrolor koji je bio ujedno raunovodja i nekoliko
inovnika. Gospodarski ured bio je podloan odboru. Vrhovni nadzor
pripadao je dravi, koja je svoje pravo vrila po jednom vladinom
komesaru, bez ijeg prisustva skuptina nije mogla donositi pravovaljane
zakljuke. Dunost vladinog komesara vrio je okruni upra-vitelj.
iste prihode od uma skuptine su koristile za gradnju i odravanje
cesta,
za sprecavnje poplava, za navodnjavanje a u likoj ,otoakoji ogulinskoj
imovnoj 279
opini za pouml javan je krasa.
Pored ovih promjena 1873.god. bile su jo ove znaajne: poslovi
autonomne uprave izdvojni su iz Odjela za krajike financije zagrebake
generalkomande te predani odgovarajuim odjelima, nadalje, Odjel za krajiko
raunovodstvo je po-dijeljeno na dva odsjeka -jedan za vrenje nadzora i kontrole na
itavom ugarskom-hrvatskom krajikom podruju i jedan samo za hrvatsko-slavonsko
krajiko podruje, zatim, poslcve uma i financija za Krajinu car je prenio na sebe i na
generala u

-124Zagrebu time da rjeava suglasno saUgarsko-hrvatskim ministarstvom financija,


zatim, na svakom poreznom kotaru postavljen je barem jedan porezni egzekutor,
i napokon, civilni sudovi su dobili ovlatenje obnoviti krivini proces protiv onih 28o
koji su ve bili osudjeni po vojnim sudovima.

Osim toga,iste godine car je

konano ukinuo krajike regimente broj 1 . 2 . 3 . 4 .

7. 8. 9. lo i I L , te odre-

dio da se unapred primjenjuju zakonski lanovi 4o.


41 i 42. Ugarsko-hrvatskog sabora iz 1868. god., koji govore o obrambenim snagama, domobranstvu i zemaljskom

281

ustanku ( ta je odredba stupila na snagu I. listopada 1873. god.)^

Ovom odredbom

je Hrvatsko-slavonska vojna krajina ula u opi sistem popunidbenih kotareva monarhije,

u kojima se regrutiranje vrilo na temelju opih propisaj


Nakon pomenutih mjera u razdoblju do 1881.god., kada je Vojna kraji-

na konano razvojaena, donijete su daljne koje su pripremile


- Okrunicom generaIkomande u Zagrebu od 8 . XII 1874.
Krajika

razvojaenje tako:
god. formirana je

zemaljska blagajna u Zagrebu, koja je preuzela poslove Vojnike blagajne

u Zagrebu (Vojnika blagajna je ukinuta 31.XII 1874.).


- Okrunicom generalkomande u Zagrebu od 25.VI 1875. god.bude ukinuta
Trgavacko-obrtnika komora u Sisku za podruje Vojnkrajine,

a njezino podruje

bude podijeljeno med ju trgovake komore u Zagrebu, Senju i Osijeku. Ujedno bude odredjeno da na ovom podruju stupa na snagu zakonski lan VI Ugarskog sa-283
bora od 1868. god. o trgovako-obrtnim komorama .

- God. 1875. stupio je na snagu u Hrvatsko- slav.vojnoj krajini VII zak.


lanak Ug.hrv. sabora od 1875. kojim se uredjuje pitanje zemljarine i time u vezi i
procjena istog dohotka zemljinog posjeda. Radnjana zemljarinskog katastra rukovodi ministar financija u Peti. Njegovi izvrni organi bili su u procjenbenim ko-tarima
procjenbeni povjerenik i procjenitelj uma, u procjenbenim okruzima ravna-telj katastra,
okruni i umarsko-procjenbeni nadzornik, a u ministratstvu centra-lni nadzornik.
Provodjenje postupka procjene vrili su posebni organi: t* kotaru - kotarsko zemljarinsko
povjerenstvo, u okrugu -okruno, a na itavom podruju Hrv. slav. vojne krajine
zemafjsko-zemljarinsko povjerenstvo. Kod generalkomande u Zagrebu formiran je
posebni Odjel za zemljarinski katastar kojem je na elu bio

-125ef Krajiko-financijskog odjela .

284

1875. god. bude iz slunjske imovne opine odvojena opina umberakog


285
kotara sa svojim umama te bude od njih formirana umberaka imovna opina.
-

I .X 1875. budu ukinute okrune oblasti, ali na podruju etiri okruga


ostali su upravni organi na elu sa okrunim upraviteljima, koji su bili duni vriti nadzor kotarskim uredima i mjesnim opinama te obavljati

poslove, koji su se

ticali vieg upravnog organa,Okruni upravitelji su ujedno upravljali neposredno


onim kotarskim uredima, kop su bili u sjeditu okrunog upravitelja. U ostalim
dvama okruzima poslove okrunog upravljanja obavljali su predstojnici kotarskih
ureda, koji su bili u sjeditu okruga. Ostali poslovi djelokruga dotadanjih okrunih

286

oblasti preli su na kotarske urede.


1875. god. bude carskom naredbom odredjeno da Investiciona zaklada
Hrvatsko-slavonske krajine mora plaati dravnoj upravi jedan postotak novca, koji ima od svih glavnih i sporednih prihoda iz 3oo.ooo rali uma u brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji radi podmirivanja upravnih trokova drave za te ume na uzga-287

janju tih uma .


I.VII 1878.god. bile su ukinute blagajne gradjevnih

ureda u Gospiu,

Ogulinu, Petrinji i Vinkovcima a njihove poslove je preuzeo porezni ured u tim


288
mjestima.
Carskom odlukom od 24.XII 1878. god. bude general, koji je bio dodijeljen generalkomandi u Zagrebu, odredjen kao stalni zastupnik zapovijedajueg
generala kao glavara kra jike zemaljske upravne oblasti. Presidiai bureau-predsjedniki ured, koji se na novosideraatizirao kod generalkomande u Zagrebu, treba
rjeavat? sve vie line i one vane slubene predmete, koje mu dodijeli zapovijedajui general kao glavar krajike m a l jske upravne oblasti. Na elu ureda stajao
289
je predstojnik. Uz njega su bili pomonik i sekretar ravnatelj pomonih ureda.
1879. god. bude uveden gruntovniki red od 15.XII 1855. god. u Hrv.
slav.vojnoj krajini. Po njemu 9erazlikuju dravne i privatne zemlje. Dravne su:
krajiki zemaljski erar, financijski erar, vojniki ili domobranski erar, a privatne:
imovina mjesnih opina, politikih opina, imovnih opina, crkvenih opina, zakla-da, drutava ,
29o
udruga, zadruga, suvlasnitvo i vlasnitvo jedne osobe.
Tim su

-126zakonom predate gruntovne knjige kotarskim sudovima. Od 1.1 1881. godine okru-ne
kolske blagajne sakupljale su kolski namet od mjesnih opina. Od ovih nameta plaali
su se uitelji u mjesnim opinama, trokovi za skuptine okrunih kolskih vijea i
trokovi za okrune i zemaljske uiteljske konferencije. Ako svota cijelog kolskog
nameta seoskih odnosno mjesnih opina nije dosta jal a, man jak se namaknuo iz
dohodaka postojeih okrunih ili opinskih kolskih fondova, zaklada i zapisa tim
nainom da se ti dohoci koriste samo za ono okruje ili opinu kojoj su nam je-njeni. U
gradskim opinama uitelji su se plaali iz prihoda gradskih opina. Ovim

propisima tj.^jikonom od lo.2. I880 . , izmjenjeni su u stvari kolski propisi od 8.


VI 1871.god.
-!88o. budu ukinuti kotarski uredi u Donjem Lapcu>,Peruiu, Rakovici
i Kostanjevcu, te kotarski sudovi u Donjem Lapcu, Karlobagu, Peruiu, Dreniku,
292
Novoj Kapeli i u Moroviu.
-15.VII 1881. car je konano izdao no nifest krajinicima kojim ih obavjetava da je Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu sjedinio sa Kraljevinom Hrvatskom i
Slavonijom. Uz taj manifest je izdao nekoliko naredbi kako da se biva Vojna krajina sjedini sa Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Tako naredbom o ustanovljenju
i upravljanju vanrednih dohodaka

Hrvatsko-slavonske krajine, o svrsi za

koju se ti dohoci imaju upotrebljavati i o nainu tog upotrebi javan ja ovlauje se


ban da putem vjetaka procjeni koje su umske povrine na podruju Vojne krajine
sa prestarjelim umskim sasfojinama, tako da e nakon te procjene car odrediti to
e od ovih umskih povrina uz onih 3o.ooo jutara umskih povrina Brodskog i
Petrovaradinskog krajikog okruga ui u investicione svrhe i posebne stalne krajike zaklade. Prestarjele umice sastojine mogu se unoviti samo na osnovu javne
oferte. Po izvrenoj drabi sve oferte imaju se predati Investicionom povjerenitvu
dg prihvati najbolju ofertu, koja e stabla svake godine ii na drabu, i koja e biti
isklina cijena. Upravljanje tim povrinama soada u nadlenost dravne umske upra-ve,
koja od sada potpada pod Ugarsko-hrvatsko ministarstvo za poljodjelstvo, obrt
i trgovinu. Prema tome, ministarstvu pripada pravo vrhovne uprave a pravo odlui-vanja
koje su prestar jele umske sastojine treba da vri sporazumno s banom. Obzi-rom na
unovivan je tih prestarjelih umskih sastojina pripada banu isti onaj djelo-krug koji je
do tada imao zapovijedajuigeneral u Zogrebu. Jedan dio dohodaka iz

-127prestarjelih umskih sastojina pripada dravnoj upravi za podmirivanje trokova upravljanja, poreza i trokova za uzgajanje uma. Dohoci iz prestarjelih stabala onih 3o.ooo
jutara uma u Brodskom i Petrovaradinskom okrugu imaju se, odbivi trokove

uprave, podijeliti tako da 56 2/3 % otpada za gradnju eljeznica na krajikom podruju a 43 1/2 % na investicione svrhe (kao uredjenje Save i njenih pritoka, izgradnja cesta, opskrba krasa vodom, uredjenje takve vode na krasu i dr.). Novi dohoci,
koje e krajika investiciona zaklada imati od tih prestarjelih stabala i drugih, koje
e jo dobiti, imaju se na isti nain dijeliti sve dotle dok ne budu osigurani trokovi za
eljeznice koje si imaju graditi u smislu ugarsko-hrvatskih zakonskih lanaka XXVI od
god. 1877. i XLIII od god. I880. izuzevi eljeznice od Siska do jedne postaje
karlovako-rijeke pruge o ijoj gradnji e se kasnije odluiti. Sudjelovanje bana
kod krajikih eljeznikih gradnja, u koliko se one vre na teret investicione zaklade, bit e ono isto koje je do tada vrio zapovijedajui general u Zagrebu na temelju
ugarsko-hrvatskih zakonskih landca XXVI od 1877. i XLIII od l88o. god. im budu
dovrene gradnje eljeznica i drugi radovi tj. oni na koje otpada 43 1/3% dohodaka, te
investicije e se predati politikoj upravi a poumljene povrine dravnoj umskoj
upravi u koliko su vlasnitvo: drave. Pored investicione zaklade treba formirati i
potporne zaklade im bude pritekla prva glavnika svota na temelju godinjih vanrednih prorauna o dohocima i o koritenju krajike investicione zaklade. Potporne
zaklade trebaju se koristiti osobito za liko-otoako I ogullnsko-slunjsko okruje
kao i za siromaniji dio Banskog okruja radi potpomaganja , uzdravanja sveenstva,
u svrhu kolskih gradnja i uzdravanja kolskih zgrada i plaanja uitelja, za uzdravanje cesta, pouml javanje krasa i odravanje postojeih uma.
Upravu, koritenje i rukovanje potpornim zakladama nadzire i savjetuje
Pregledno povjerenstvo i to isto ono koje je do tada bilo nadleno za Krajiku imovnu, uzgojnu i obrazovnu zakladu.
Dosadanja investiciona zaklada ima se i nadalje odrati te e se novci,
koji dotiu u tu zakladu, osim novaca koji su upotrijebljeni za utemeljenje stalnih
potpornih zcklada, ukamaivati samo za ono vrijeme, za koje novci nisu potrebni
za izvodjenje investicija, kupovati ugarske dravne papire i dravne blagajnike
doznaice te austrijske parcijalne hipotekarne doznaice ( solinice ).

-128Uprava Investicione zaklade, nain njene upotrebe i nadzor te uprave


i upotrebe vrit e se nadalje po prijanjim propisima (carsko rjeenje od 27.1 1873.
Postojee tnvesticiono povjerenstvo dobit e novi naslov

11

Investiciona I no

povjeren-stvo za Hrvatsko-slavonsku krajinu sjedinjenu god. 1881. s Hrvatskom !


Slavonijom". Umjesto onih lanova, koji su do tada u tom povjerenstvu zastupali
zajedniko mi-nistarstvo rata i genera I komandu u Zagrebu, ulaze jedan predstavnik
Ugarsko-hrvat-ske vlade i jedan Zemaljske vlade.
Djelokrug zapovijeda jueggenerala u Zagrebu kao glavara Krajine i generalkomande u Zagrebu kao zemaljske oblasti u Krajini prelazi na bana.
Blagajniko poslovanje koje je do tada obavljalo obzirom na investicionu zakladu Krajika:zemaljska blagajna prelazi na "Investicionalnuzakladnu blagajnu" koja e se odmah formirati.
Ban je duan putem ministra za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju podnijeti
caru prijedloge o imenovanju predsjednika i lanova Investiciona!nog povjerenstva
i njihovih zamjenika iz sredine puanstva, te sve proraune, raunske zakljuke i
iskaze o rukovanju kao i sve ostale predmete koji se odnose na krajike investicije
za koje treba carevo odobrenje. Ugarski raunarski dvor e kontrolirati rukovanje s
novcem koji pritjee u krajike investicione svrhe i koji se koristi za izgradnju
eljeznica na teret tih novaca. Svaki sastanak Investiciona I nog povjerenstva mora
dobiti prethodno odobrenje cara* Sudbeni stol u Zagrebu jedini je nadlean za rje293
avanje parnica u kojima je investiciona zaklada tuitelj ili tueni.
Carskom odredbom od 15.7.1881. god.o sjedinjenju i upravi krajike imovine te krajike uzgojne i obrazovne zaklade car je sjedinio dotadanje samostalne
zaklade i to: krajiku imovnu zakladu i krajiku uzgojnu i obrazovnu zakladu u jednu " krajiku imovnu, uzgojnu i obrazovnu zakladu " nakon to je iz I uen onaj
dio glavnice koji pripada ukinutoj Banatskoj krajini ( od 8.6.I8PI.) i uz

daljnje

pravo tog podruja jda participira u dohocima spremita za ito i sol u gradu Senju.
Isto tako pripada dio dohodaka onim dijelovima Vojne krajine koji su ranije bili
sjedinjeni s Kraljevinom -Irvatskom I Slavonijom. Dohoci zaklade smiju se troiti
kao i do tada: ria kolske stipendije, nabavku uila za siromane djake, kolske
i crkvene gradnje, te davanje pomoi stanovttvu koje je stradalo od elementarnih

-129nezgoda. Uivaoci mogu biti samo stanovnici i zavia jnici biveg Krajikog podru ja.
Banu pripada uprava temeljne glavnice, rukovanje s dohocima i obraunavanje tih dohodaka. Obraun vrsi Raunarski odjel Zemaljske vlade a pohranu
gotovine, vrednosnih papira Hrvatsko-slavonska zemaljska blagajna. Nadzor nad
upravom te zaklade kao i nad rukovanjem dohocima, te pregled blagajnikog poslovanja pripada posebnom pregiednom povjerenstvu koje se sastoji od etiri
lana Investiciona Inog povjerenstva koji potjeu sa podruja bive Vojne krajine.
Poslije razrjeenja investicione zaklade caru pripada pravo imenovanja lanova povjerenstva na prijedlog bana. Predsjednik Investicionog povjerenstva je ujedno
predsjednik preglednog povjerenstva. Proraun se ne moe izvriti ako nema
ca-294
revog odobrenja. Car odobrava i zakljuni raun.
Carskom naredbom od 15.
VII 1881. "obzirom na sjedinjenje hrvatsko-slavonskog krajikog podruja s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom a time sa zemljama krune ugarske" car daje konkretne upute kako da se to sjedinjenje izvri. Po toj naredbi dosadanja uprava hrvatsko-slavonskog krajikog podruja rasputa se i sa I .Vili 1881. prelazi na bana, koji
e je preuzeti momentalno u svojstvu kraljevskog povjerenika sa zadatkom da
izvri potpuno sjedinjenje. Sa I . V IH 1881. god. prestaje upliv austrijskog ministarstva rata na hrvatsko-slavonsko i krajiko podruje. Sa I.VIH 1881. god. ge eralkomanda prestaje djelovati kao krajika zemaljska upravna vlast, te je duna sve one
poslove, koji spada ju Ugarsko-hrvatskoj vladi na osnovu zakonskog ugarsko
hrvatskog lanka XXX od 1868. predat? toj Vladi, a one poslove koji spadaju Ze maljskoj vladi da preda banu kao kraljevskom povjereniku. Ministri ugarsko-hrvatske
vlade i ban duni su to prije predloiti caru nunu reorganizaciju oblasti i ureda uslijed sjedinjenja. Dok car ne donese po tom prijedlogu rjeenje o reorganizaciji, sve
oblasti i uredi ostaju i dalje na snazi. inovnici krajikozemaljske uprave podredjujuse banu kao kraljevskom povjereniku. Prava imenovanja i unapred jenja slubeni-ka
prelaze dijelom na ministarstva a dijelom na bana to ovisi da li su slubenici
bili zaposlen? na zajedn?k?m c 1 s autonomnim poslov?ma bive Vojne krajine. Vojna
lica koja su do tada bila zaposlena u gradjanskoj uprav? ostaju na svoj?m mjestima dok ne
obave svojo slubu te su kroz to vrijeme ostali u vojnom staleu. Serean-

- 144 ski zbor bit e u gospodarskom pogledu kao i u pogledu opredjeljenja kao straa
sigurnosti podinjen od 1.8.1881. god. banu, a u pogledu vojnike zavisnosti Ugarsko-hrvatskom ministarstvu za zemaljsku obranu. Sereanski zbor sjedinit e se s
kr. ugarsko-hrvatsko-slavonskim zemaljskim orunitvom. Prava i duncsti u privatnom pravu ostaju na snazi i dalje. Sve krajike zaklade, naroito krajiko-uiteljskoopskrbna zaklada ostaju i dalje postojati. Ni jedna oblast ne moe odrediti bilo kakvu
naknadu ili odtetu za biva krajika prava. Briga za ispunjenje obaveza koje je krajiki
erar preuzeo u ime autonomne krajiko-zemal jske uprave kao i obaveza
prema treim osobama prelazi na bana kao kraljevskog povjerenika, a brigu za ispunjenje obaveza koje su proizale iz ugovora u ime zajednike uprave prelazi na
odgovarajue ugarsko-hrvatsko ministarstvo. Izvravanje zavjetnikog prava na u295
parna car je prenio sa generala na bana.
Kraljevskim otpisom od 15.VII 1881.
" obzirom na ustanove za prelaz uprave hrvatskoslavonskog krajikog podruja prigodom sjedinjenja ovog podruja s istoimenim kraljevinama a tim sa zemljama ugar-ske
krune" kralj je dao detaljna uputstva o sjedinjenju pojedinih ustanova. Tako je tim otpisom
odred jeno da krajiki strukovni odjel i i pomoni uredi te organi general-komande u
Zagrebu kao krajikozemaljske upravne oblasti imaju se zajedno sa svojim inovnicima i
spisima predati odgovarajuim ugarsko-hrvatskim ministarstvima odno-sno banu kao
kraljevskom povjereniku sa I .Vili 1881. godine. Banu kao kraljevskom povjereniku imaju
se predati itav Predsjedniki ured krajike uprave (Presidialbu-reau), zatim krajiko
upravni odjeli politike nutarnje uprave, bogotovlja i na-stave te pravosudja, nadalje ve
odvojeni iz krajikog Raunarskog odjela odsjek

za autonomnu upravu i napokon pomoni uredi zajedno sa ravnateljstvom tih


ureda, u koliko se odnose na spomenute odjele i Predsjedniki ured.
Poslovi krajikog graditeljstva, ako su zajedniki po l . XXX zajed.sabora
od 1868. god. prelaze na Ugarsko-hrvatsko ministarstvo za javne radove i komunikacije, a ako su autonomni dodjeljuju se zajedno sa krajikoupraMiim odjelom za unutarnju politiku upravu banu kao kraljevskom povjereniku. Na bana prelazi tako-djer
pravo raspolobe obzirom na one gradjevine, koje se izvode na raun inve-sticione
zaklade izuzevi gradnje eljeznica.
Poslovi koje je obavljalo Upraviteljstvokrajikih uma u smislu carske od-

-131luke od 8. VI 1871. i paragrafo 7 ugarsko-hrvatskog zakonskog lanka XXX od 1873.


godite paragrafa 6 hrvatskog zak. lanka II od 1869. god. prelaze na bana kao kra-I
jevskog povjerenika.
Funkcije Krajike zemal jske blagajne, koja se ima ukinuti prelaze obzirom
na autonomnu zemaljsku upravu na Hrvatsko-slavonsku zemaljsku blagajnu, a funkcije investitionalne zaklade na Investiciona Inu zakladnu blagajnu koja se ima odmah
formirati.
Sredinje povjerenstvo za otkup umskih slunosti u krajikom
podruju podredjuje se banu kao kraljevskom povjereniku.
Napokon banu, kao kraljevskom povjereniku, podredjuje se krajiki odsjeci Stola sedmorice i Banskog stola te Dravno nadodvjetnitvo za krajiko podruje.
Ban e predloiti kral ju kako da se ovi odsjeci potpune sjedine.
Proraune za krajiku zemaljsku upravu odobrava kratj na prijedlog Ug.
hrv. ministra financija i bana.
Financijski poslovi s krajikog podruja dodjeljuju se Ug.hrv. ministru
financija. Stoga e se Financijski odjel generalkomande Zagreb kao krajikozemal j-ske
oblasti i krajiki arhiv mapa spojiti sa zagrebakim Financijalnim ravnateljstvom a
upravitelj krajike zemaljske blagajne sa gotovinom, knjigama i spisima dodijeliti
Ugarsko-hrv. dravnoj glavnoj blagajni u Zagrebu. Financijske prekraje od sada treba
da rjeavaju financijski sudovi koji postoje u Hrvatskoj i Slavoniji.
Zemljarinsko-katastarski odjel krajike zemaljske upravne oblasti postojat
e dok ne zavri svoj zadatak pod naslovom "Zemljarinsko katastralno ravnateljstvo
za krajiko podruje sjedinjeno s Hrvatskom i Slavonijom u Zagrebu" i podredjuje se
neposredno Ugarskom hrvat, ministarstvu financija.
umarski odjel krajike uprave ima se formirati kao umarsko
ravnateljstvo podredjenoUgarsko hrv. ministarstvu za poljodjelstvo, obrt i trgovinu s
djelokrugom koji imaju ugarska umarska ravnateljstva. Autonomni poslovi
umarskog odjela kra-jike uprave prelaze na bana kao kraljevskog povjerenika.
Uz poslove koje je preuzimalo ugarsko hrv. ministarstvo odnosno ban kao
kraljevski povjerenik bili su uvijek povezani i spisi. Kod gradjevne struke dioba spisa
vrila se po izriitom kraljevom naredjenju sporazumno izmedju ministra i bana.

296

-132Naredbom bana kao kraljevskog povjerenika od 24.XII 1881. odredjeno je


da sa U 1882.god- Zemaljska vlada, odnosno njezina tri odjela, preuzme sve one
poslove koji su nabrojeni u paragrafu 6-8 zak. l . ll od 1869. o ustrojstvu
Zemaljske vlade, koje je na podruju bive Vojne krajine vrila general komanda u
Zagrebu na osnovu carskog otpisa od 8.6. 1871. kao krajika zemaljska upravna
oblast a kasnije ban kao kraljevski povjerenik u smislu kraljevske naredbe od 15.7.
1881. Sa 1.1 1882. god. imaju se i odsjeci Stola sedmorice i Banskog stola kao i
Dravno nadvjetnitvo za podruje Vojne krajine spojiti sa Stolom sedmorice
odnosno 297
Hrvatske i Slavonije.
Zakonskim lankom XL Ugarskohrvatskog sabora od 1882. god. bude odredjeno da se svi dravni dohoci iz Krajine imaju uplaivati u Ugarsko-hrvatsku
dravnu blagajnu a trokove potrebne za autonomnu upravu Krajine ustanovljavati

298
e ban.

Tim zakonskim lankom ozakonjene su sve kraljeve naredbe od 15.1 1881.

Zakonom Hrvatskog sabora od 5.11 1886. bude konano ukinuto podruje


s vlastitom upravom na podruju razvojaene Vojne krajine, te je na svom podruju
bive Vojne krajine uredjena jedinstvena upravna podjela, koja se zasnivala na
upanijama, unutar upanija na kotarima a unutar kotareva na opinama. Ovim zakonom nisu dirane imovne opine, koje su ranije formirane na podruju bive Vojne
krajine. upanije su dobile novu nadlenost, koja je bila podijeljena na upanijsku
skuptinu, upravni odbor, velikog upana i upanijsku oblast kao organizacionu
jedinicu upanije na elu sa podupanom. Ovim zakonom je ujedno octedjena nadi enost kotarske oblasti i njen odnos prema upaniji i podredjenim opinama. 299

-133-

Glava druga
A) Javna uprava

( 1848 - 1918 )

Organizacija vlastite vrhovne javne uprave ( 1848 - l85o )

I) Politiki programi Narodne stranke marta i travnja 1848.god

Nacionalni pokret u Hrvatskoj, poznat pod imenom ilirski pokret, od


poetka svog organiziranog rada 1835. god. (izdavanjem Novina l Danice), pa za
vrijeme kasnijeg proirivanja svoje djelatnosti ( osnivanjem itaonica ), te do osnivanja svoje politike stranke 1841. god. (Ilirska stranka) nije Imao odredjen politi-ki
program i taktiku.Aktivnost nacionalnog pokreta razvijala se na knjievnom polju s
tendeocijom formiranja nacionalne svijesti na irem nacionalnom teritoriju radi
objedinjavan ja razbijenih nacionalnih teritorija i stvaranja na ovaj nain obra-ne
prema nadiruem madarskom nacionalizmu.
Osnivanje Ilirske stranke nasuprot Hrvatskougarske stranke doprinjelo je
formuliranju politikog programa. Malobrojno gradjanstvo povezano s dijelom plemstva i sveenstva uspjelo je svojom taktikom unijeti u program Ilirske stranke pored
borbe za municipalna prava stalea i redova Kraljevine Hrvatske i Slavonije jo ide-ju
o "ilirskoj narodnosti" te aktivnost razvijanja ekonomskih I kulturno-prosvjetnih
ustanova u zemlji.
Uspjean rad Ilirske stranke odnosno Naroche stranke (poslije zabrane ilir
skog imena) doveo je ubrzo do formuliranja zahtjeva kojima se konkretizirao politiki program stranke i to tako da se ustroji u banskoj Hrvatskoj vlada, da bi tako
Hrvatska mogla samostalno i uspjeno rjeavati zadatke vrhovne uprave u zemlji
u oblasti javne uprave, privrede, kulture, prosvjete i drugih vanih poslova bez
Ingerencije i utjecaja politikih tendencija Ugarskog namjesnitva. Taj zahtjev narodnjaka na Saboru iz 1845. god. bio je ve slijedee godine od nekolicine naro-

-134dnjaka pojmovno izotren, jer se trailo da se regulira uope odnos Hrvatske


prema Madarskoj i to na temelju nezavisnosti u zakonodavstvu i javnoj upravi u
svim slua-jevima kada su se trebali rjeavati "domai poslovi", lako takva
formulacija nije bi-la doreena obzirom na odnos Hrvatske prema zajednikom
Hrvatskougarskom sabo-ru, ipak,oito je,da se politiki program Narodne stranke
razvijao u pravcu borbe zo potpuno osamostaljenje Hrvatske prema Madarskoj
to je ustvari postajao ciljem nacionalnog pokreta pa je Hrvatskougarska stranka
prema tome sa svojim programom za to ti jesni jom suradnjom i to jaom
dravno-pravnom vezom s Madarskom propa-dala.
Nakon to je buknula revolucija marta 1848. u Beu pa je"kral j obeao
narodima Monarhije ustav (15.111) a madarski palatin imenovao vladu nadlenu ne
samo za Madarsku nego i Hrvatsku (17.111) Narodna stranka je ubrzano razvila potpuno svoj program. Osnovavi provizorni nacionalni komitet koji se pobrinuo da sakupi u Zagrebu navodne predstavnike iz sviju dijelova zemlje bez obzira na stale
i vjeroispovjest, Narodna stranka je uspjela u najkraem roku formirati prvo ire narodno
zborno tijelo, koje je 25.111 1848. jednoglasno proklamiralo "zahtjeve na-cije" . Prije svega
treba podvui da je ta skuptina prihvatila gledite da svo stano-vnitvo sjedinjenih kraljevina
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, predstavlja samo jednu naciju, koja eli ostati zajedno s
Madarskom pod ugarskom krunom s kojom je ujedinjena hrvatsko-slavonsko-dalmatinska
kruna i to pod Habsburkom dinastijom uvajui integritet Austrijske monarhije i Ugarskog
rajha. S tog stajalita nacija

je zahtjevala nacionalnu neza/isnost, koja se mora osigurati na nacionalnom


teri-toriju sastojei se od Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Vojne krajine i svih
podru-ja domovi ne,koja su teajem vremena bila izgubljena i sjedinjena s
madarskim upanijama i austrijskim zemljama. Nacionalna nezavisnost biti e
osigurana, ako kralj preda banu komandu nad krajikim trupama i pravo da
sazove Sabor, koji e se sastojati od zastupnika koje e narod birati na osnovu
birakog prava koje ne po-znaje razlike u staleu, zatim, ako se nacip osigura
vlastita, nezavisna ministarska vlada, koja e biti odgovorna jedino Saboru
kraljevina i napokon, ako se naciji osigura itav niztaksativnonebrojenih
demokratskih prava a prije svega da se ukinu feudalni odnosi.

-135Ovaj martovski program bio je doskora zamijenjen aprllsklm, ovog

puta
i taktiki razradjenim planom. On se nije temei jlo vie samo na osnovi postojanja
hrvatskouganke dravne zajednice, nego je bio zasnovan s oitom predtlekcijom I
na ideji o zasnivanju nezavisne hrvatske drave. Ovakvoj preorjentaciji narodnjaka doprinijeli su dogadjaji Iz prve polovine aprila 1848. koji su pokazali da
madarska vlada eli Hrvatsku ( ili barem Slavoniju) stopiti i izjednaiti s madarskim teritorijem, te da dvor nije u stanju da sprijef osnivanje i razvoj premone
madarske drave u Habsburkoj monarhiji ( madarski palatin trai I . IV 1848. od
bana da se on zajedrio sa upanijama I gradovima podredi madarskoj vladi teda
3ol
odmah dade izvjetaj toj vladi o dogadjajima u Zagrebu od 25.111 1848,

mada-

rski vodei krugovi nisu htjeli bilo kakove pregovore s banom u prvoj polovici
aprila u Beu o samostalnosti Hrvatske, kralj potvrdio 7 . IV napokon madarsku vladu a II . IV i zakljuke posljednjeg ugarskog sabora). Preorjentaciji narodnjaka
uvjetovala je i injenica da je kralj istovremeno trebao nuno Hrvate obzirom
na poloaj na talijanskom frontu, koji su trebali odravati uglavnom krajike ete iz
Hrvatske, obzirom na sigurnost samog dvora u Beu neposredno poslije martovskih
dogadjaja i obzirom na opasnost od nove madarske drave, koja je prijetila dota-

danjoj ravnotei u Monarhiji ( kralj je Imenovao Jelaia banom bez pristanka


madarske vlade, a onda u Hrvat&oj i Vojnoj krajini i podmaralom I vrhovnim
komandantom tako da je u banovim rukama usredotoio svu vojnu vlast ime mu
je osigurao mogunost samostalnog Istupanja prema madankoj vladi).
Aprlisk? program,

koji je izrastao negdje Jzmedju 15. I 25. IV 1848.

Iz miljenja nekolicine narodnjaka,

3o2

sadravao je rjeenje dvaju osnovnih pro-

blema: kako sastaviti sabor I koje zakljuke treba taj sabor da donese. Obzirom na
sastav 11 dravnog sabora zdruenih kraljevina" program je obuhvatoo i dalma-tinske
zastupnike, a obzirom na nain izbora zastupnika odredjlvao indirektne Izbore u
upanijama, a direktne u gradovima. Predvldjala se saborska veina od neplemlklh
zastupnika. Obzirom pak na zakljuke budueg dravnog sabora

programom se utvrdilo uglavnom dravno uredjenje Hrvatske u odnosu na


Madarsku kraljevinu.

-136Aprilskim programom predvidjalo se I) aktiviziranje narodnjaka kod svih


upanija, gradova i trgovita te ostalih jurisdikcija da se prije svega donese odluka da li
e Zdruena kraljevina ostati.u dosadanjem savezu pod krunom sv. Stjepana imajui
svoju vladu nezavisnu od Madara ili e se odcijepiti sasvim od Madarske za dravajui samo Pragmatiku sankciju i stanje pod istom krunom. Kod toga trebalo je
dati izjavu da ni jedna jurisdikcija u Hrvatskoj i Slavoniji ne priznaje madarsku vla-du,
upane koje bi ona imero vala te zakone koje je donio posjednji Ugarski sabor dokle
god o tom pitanju ne donese zakljuak Hrvatski dravni sabor, i zatim, treba zahtjevati
da Zdruena kraljevina dobije posebnu vladu, koja bi se sastojala od odgo-vornog
"Savjetnitva" pod predsjednitvom bana (Banski savjet), koja bi obavljala sve poslove
Zdruene kraljevine, a one koje bi morala podno siti najviem mjestu podnosila bi mu
preko jednog dravnog savjetnika (Banski savjet i dravnog savjetnika predloio bi
Sabor). Banskom savjetu trebalo bi podvrgnuti civilnu i vojniku upravu Zdruene
kraljevine sa svim svojinr\ poslovima, mimoilazei savez s Madarskom tako da se ne bi
vie slali u Ugarski sabor hrvatski zastupnici a susjedski odnosi prema Madarskoj s
obzirom na trgovinu i ostalo da bi se uredili na prijateljski nain. Reguliranje susjedskih odnosa prema Ilirskom kraljevstvu i Donjoj tajerskoj trebao bi predloiti Saboru
jedan posebni dravni odbor tako da se osigura ui savez s tim zemljama.
Ako veina stalea i redova te sakupljenih zastupnika odnosno poklisara na
Saboru ne bi izglasala odcjepljenje od Madarske, u tom sluaju trebalo bi zahti-jevati
potpunu i neoskrvrn jenu nezavisnost i puni reciprocitet s obzirom na narodnost? te
posebno upravi janje (bilo po domaem Banskom savjetu bilo po jednom posebnom
ministru, koji bi obavljao poslove za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju i koji bi jedino tim
kraljevinama bio odgovoran). Savez s Madarskom zadrao bi se na taj nain to bi ostao
savez u opem zakonodavstvu, dok bi donoenje zakona, statuta i vrenje zemaljske
uprave ostalo neoskrvrn jeno. Pored svega toga treba jo zahtijevati da se
u Ugarskoj proglasi da su Zdruene kral jevine nezavisne, a ne pridruene strane Ugar-ske,
da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i Slavonijom, te da ona zajedno s otocima pripada kao i
Rijeka kruni sv.Stjepana, da se uvede narodni jezik, kao slubeni i nastavni jezik, da se
urede ekonomski odnosi, da se Banski savjet ovlasti da sklopi sporazum sa susjednom
srpskom braom o narodnom savezu koji bi bio na korist obaju

-137naroda u svakom a naroito u trgovakom pogledu, isto tako da koristi sve sile i
sredstva da se ponovno sjedine s Hrvatskom hrvatska braa u Bosni i
Hercegovini, ako zadobiju slobodu i nezavisnost.
Koliko god aprilski program obiluje detaljima, ipak oito je da je tei-te
svih akcija u formiranju samostalne vlade. Takav zahtjev postoji bez obzira da li se
Sabor izjasnio za savez s Madarskom ili za odcjepljenje od Madarske. Te-nja je
bila u ponovnom uspostavi janju ravnotee izmedju Hrvatske i Madarske.
Madarska je dobila svoju nacionalnu vladu, a Hrvatska jo nije. Osim toga,po-sto
jala je pretea opasnost da madarska vlada koristei nesredjenu situaciju u
Hrvatskoj preuzme vrhovnu upravu i na podruju Zdruene kraljevine, a to se protivilo osnovnom zahtjevu nacije o narodnoj nezavisnosti od 25.111 1848.

2)

Osnivanje Banskog vijea i njegov status do i poslije zasjedanja Sabora


Vlada je zaista ubrzo bila u Zagrebu i osnovana i to pod nazivom Ban-

sko vijee (rijetko Banski savjet). Taan datum zasnivanja vlade nije poznat, ali
3o3
da je ve krajem travnja 1848. postojala sigurno je.
Znaajno je da vlada nije
dobila naziv ministarstvo, kao to je to dobila madarska vlada nego Bansko vijee.
Ve po samom nazivu nasluuje se da je kod osnivaa postojala tendencija o tonom
opredjeljivanju znaenja te vlade. Preuzet je stari naziv za oznaavanje centralne
vrhovne administracije "consilium" po uzoru "consilium regium" iz XVIII st. koji
je kralj osnovao 1767. u Hrvatskoj za obavljanje zemaljske uprave u politiko-ekonomskim i vojnikim poslovima. Tada se ta prva hrvatska zemaljska vlada smatrala
povredom prava Sabora i bana, jer su do tada sve upravne poslove vodili ban,banovac, i Hrvatski sabor. U danima osnivanja Banskog vijea ban se smatrao "zemalj3o4

skim poglavarom", kojeg je kralj imenovao,


3o5
za sve odgovoran,

koji je bio svojim potpisom jedini

pa prema tome vijee je moralo biti bansko . Ban ga je osno-

vao, sastavio, rukovodio i sam smatrao vie svojim pomonim upravnim oiganom
nego li centralnim i najviim organom uprave u zemlji u emu se nije slagao s prvacima Narodne stranke, koji su upravo to eljeli i deklarirali na Saboru 1848.god.
navodei Bansko vijee kao privremenu hrvatsku vladu.

Jelai je zadrao svoj

stav o Banskom vijeu jo u rujnu 1848., tvrdei da "dravno vijee" ( kako je on

-138nazivao vladu) moe ustrojiti samo Sabor zakonom.

3o7

Medjutim, saborski zakljuak

postao je zakonom tek kada ga je kralj sankcionirao. Budui da kralj nije potvrdio
lan XI Sabora iz 1848. god. kojim se trai da se tadanja 'Vlada" potvrdi a za ubudue
osnuje "dravno vijee" na elu s banom, to je Jelai smatrao da Bansko vijee nije
ipak dravna vlada nego banska vlada u stvari vlada samo de facto a ne de jure. Takav
stav bio je u skladu sa shvatanjem tadanjeg Sabora. Poloaj naime Banskog vijea kao
"privremene vlade Trojedne kraljevine" nije se izmijenio za vrijeme zasjedanja Sa-bora
u toku lipnja 1848. bez obzira to je Sabor prihvatio prijedlog banove komisije
0 odnosu Hrvatske prema Madarskoj i Austriji i to je toj komisiji, imenovavi ju
kao dravni odbor, povjerio izradu detaljne osnove budue vlade Trojedne kraljevine.
Sabor je naime zakljuio gotovo u stilu aprilskog programa da eli dodue uzdrati
cjelokupnost austrijske monarhije te da je prema tome zatoda se ustroji centralna vlada
za itavu monarhiju koja e biti nadlena samo "za financije, bojna i trgovaka djela",
1 u kojoj e zastupati interese Trojedne kraljevine jedan dravni vijenik - odgovoran
Saboru, ali svi ostali poslovi treba da su u nadlenosti "dravnog vijea" u Zagrebu
tj . hrvatske vlade, koja bi bila nadlena i na podruju Vojne krajine, osim ako pred-met
ne bi bio strogo vojnog karaktera. Odnos pak Hrvatske prema Madarskoj Sabor je
predvidio na temelju prijatd jskog saveza izmedju obiju zemlji, ali njegovo oblikovanje na bazi Pragmatike sankcije i primjene naela slobode, jednakosti i bratstva
uslovio je kraljevim ispunjenjem nacionalnih zahtjeva i saznanjem definitivnog odnosa
3o8
Madarske prema cjelokupnoj Austriji.

Prema svemu sudei, Sabor nije ipak izmije-

nio pravni poloaj Banskog vijea, iako je buduoj hrvatskoj vladi davao znatno manju kompentenciju (oduzevi joj poslove Banskog vijea oko fincncija, vojske i trgovine), jer Bansko vijee je predstavljao provizorij dok se kralj i Sabor ne sporazume o
buduoj vladi.
Kada je kralj 7 . IV l85o. potvrdio spomenuti lan 11 Sabora iz 1848.
Bansko vijee pak nije postalo dravnom vladom, jer je kral j potvrdio zakljuke
Sabora iz 1848., u skladu sa oktroiranim ustavom Austrijske monarhije od 4 . III
1849 a po tom ustavu je veina dravnih poslova pripadala centralnoj austrijskoj
vladi a ne zemaljskim vladama, tako da su te vlade u veini poslova bile ak izvrni
organ centralne vlade.

-139Analizirajui djelatnost Banskog vijea do rujna 1849., kada je ban proglasio oktroirani ustav od 4.111 1849. budui da ga Bansko vijee do tada nije htje-lo
proglasiti, moe se sa sigurnou utvrdit? da je Bansl vijee zaista bila samostalna
hrvatska vlada koju su priznale sve jurisdikcije u Hrvatskoj kao najviu upravnu vlast,
a naroito za vrijeme duge odsutnosti bana u Madarskoj i Austriji. Koliko god je ban
nastojao da svu vrhovnu izvrnu vlast zadri u svojim rukama, pa su najvanije odluke
o prekidanju dravno-pravne veze Hrvatske s Madarskom do konane odluke Sabora
3o9

od 25.IV 1848. ,

o osnivanju narodnih eta i o pripremi njihove vojne gotovosti od

16.V 1848.^' o osnivanju prekih sudova od 29.IV 1848?,^ o zajamenosti vrenja


312
novih prava bivih kmetova od 25.IV 1848. ,
i drugo donesene u njegovo ime u
formi banskog naloga, ipak i sam ban smatrao je Bansko vijee

jedinim kvalificira-

nim tijelom koje moe izdati naredbu ( s vanou do otvaranja Sabora ), kojom se
propisuje tko ima pravo postati zastupnikom Sabora i na koji nain moe postati zastupnikom Sabora. Takvu naredbu je naime sastavilo Bansko vijee ve 8.? slijede313
ih dana mjeseca svibnja 1848.
I sam kralj je de facto priznao Bansko vijee
kao vladu ve poetkom prosinca 1848. kada je formirajui u austrijskoj vladi mjesto
hrvatskog ministra odredio da taj ministar bude zakoniti posrednik izmedju dvora i
hrvatske vlade upravo kako je to bilo predvidjeno apri I sk im programom narodnjaka.

3)

Bansko vijee kao izvrni organ Upravi jajueg odbora Sabora


( 22. - 29.VI 2848. )
Bansko vijee u toku svog postojanja, od aprila 1848. pa do 26.VI l85o.

kada je ban saopio Banskom vijeu kraljevu odluku o rasputanju tog Vijea, imalo je jedan prekid od 22. - 29.VI 1848. kada nije fungiralo kao Bansko vijee nego
kao administrativni aparat "Upravi jajueg i po Saboru opunomoenog odbora".
Sabor je naime na svojoj izvanrednoj sjednici od 21 .VI 1848. donio zakljuak da ne
bi domovina ostala bez upravi ja jue glave, kad bi se obistinio glas o svrgavanju
bana, da se odmah osniva vladajui odbor, kome se predaje potpuna vlast i diktatura tako da upravlja svim poslovima kao vrhovna zemaljska vlada i da za sva svo314
ja djela bude odgovorna Saboru.
Prema tome "Upravljajui odbor" je ustvari za-

mijenio bana, pa je Bansko vijee prestalo biti "bansko" te postalo


organom tog odbo-

315
ra.

-14o-

im se svrgnuti ban vratio u Zagreb Sabor je nastavio svoje zasjedanje

29.VI 1848 . i donio zakljuak kojim se Jelaia priznaje i nadalje banom i to


privremeno sa izvanrednom neogranienom vlau i punomoju, kojoj se imaju

316

bezuslovno pokoriti sve vojne i gradjanske oblasti u zemlji.


Ovim saborskim
zakljukom otpao je razlog da i nadalje postoji "Upravljajui odbor", pa je odmah
ponovno uspostavijeno Bansko vijee.
4)

317

Razvoj organizacione strukture Banskog vijea i njegov


status poslije proglaenja oktroiranog ustava iz 1849. god.
Orgcn izai ja Banskog vijea, koje je ostalo neovisno od madarske vla-

de do svog ukinua, doivjela je dvije faze razvoja. U prvoj fazi tj. od osnutka
do sredine svibnja 1848. , Bansko vijee je predstavi jalo skupno zborno tijelo, koje je kolektivno rjeavalo gorue probleme. Njihova rjeenja je stilizirao perovodja ili
tajnik Banskog vijea u formi slubenog banskog pisma, banskog naloga ili pak
naredbe samog Vijea te slao onima na koje se odnosila. U drugoj fazi tj . od sredine svibnja pa do ukinua Bansko vije je rjeavalo probleme po odsjecima, tako da
je ipak vee probleme i nadalje rjeavalo Bansko vijee kolektivno. Sredinom
svibnja 1848. Bansko vijee je imalo slijedee odsjeke: odsjek unutarnjih djela,
odsjek prosvjeivanja,

319

bojni odsjek

32o

i odsjek financija.

321

318

Krajem juna

322
pojavljuje se i pravosudni odsjek.

Ovakva organizaciona struktura ostala je do

ukinua Banskog vijea.


Djelokrug pojedinih odsjeka obiljeen je uglavnom nazivom odsjeka.
Ipak treba podvui da je resor unutarnjih poslova obuhvatao ne samo osiguranje prav-nog
poretka i mira u zemlji te redovite poslove uprave s obzirom na odnos Banskog vijea kao
vrhovnog centralnog^upravnog organa prema podredjenim upanijama (naroito prema
podupanima) gradovima, upravnim kotarevimc (Turopol je,Bakar-ski kotar, Rijeki kotar,
Primorski kotar) i varoima, nego i probleme novooslobodje-nih krajeva ( Medjumurje i
Rijeka ), borbu protiv djelatnosti madarona, brigu za izgradnju i popravak luka, kanala i
nasipa, poslove zdravstjva, sred jivan je bivih urbarskih odnosa i koritenja regalnih
prava. Isto tako odsjek prosvjeivanja nije

-141mao u svom djelokrugu samo kolstvo nego i druga vana pitanja, a


naroito uvo-djenje hrvatskog jezika kao nastavnog jezika u kole, otvaranje gimnazije
u Rijeci, pitanja tampe, a posebno svu problematiku u odnosu na vjerske organizacije.
U djelokrug bojnog odsjeka spadali su mnogobrojni vojni poslovi (naroito formiranje
raznih vrsti narodi ih eta), koji su nastali ratnim stanjem u Madarskoj i Slavoniji,
kao i popis stanovnitva radi dobivanja evidencije vojno sposobnih stanovnika. U
odsjek financija spadali su pored redovnih financijskih poslova, koje spisi nazivaju 323
1

"penezni *,

jo i upravni poslovi trgovine i poljoprivrede.


Na elu Banskog vijea stajao je ban. Njega je imenovao kralj. Ben je

bio odgovoran za svoje naredbe Saboru. Tako je Sabor iz 1848. god. odobrio i potvrdio sve naredbe bana, koje je on izdao u vremenu od svog imenovanja,
je instalacije, jer je ustanovio da su one proizale iz neophodne potrebe,
korisne i vrijedne za domovinu,

pa do svoda su bile

324

Za vrijeme odsutnosti bana zamijenjivao ga je namjesnik, kojega je ban


Imenovao. On je rukovodio Banskim vijeem unutar ovlatenja, koje mu je dao
ban.

325

God. 1848. ban je zadrao kao svoje

probleme koji su bili strogo politike naravi.

iskljuivo pravo da jedino on rjeava


326
Banski namjesnik je bio ovlatenjem

obavezan da rjeenje po pojedinim pitanjima donosi u sporazumu sa savjetnicima koje je imenovao ban. Isto tako namjesnik je bio duan da povremeno obavjetava
327
odsutnog bana o svemu iz rada Banskog vijea.

Ban, nakon to je dobio zaklju-

kom Saboru iz 1848. diktatorska ovlatenja, obiavao je svog namjesnika nazivat?


"predsjednikom".
Na elu pojedinog odsjeka stajao je naelnik. Odsjek se sastojao od iz vjesnog broja vijenika (savjetnika) i administrativnog osobi ja. Vijenike i ostalo
osoblje odsjeka imenovao je ban.
itavo osoblje Ban&og vijea bilo je odgovorno za svoj rad banu, koji je
mogao po svom nahodjenju premjestiti ga i otpustiti. Ipak, moe se sa sigurnou
utvrditi da je do proglaenja oktroiranog ustava od 4 . III 1849. (6.IX 1849.) u stvari
diktatorska ovlatenja vrilo Bansko vijee, a ne ban, naroito za vrijeme njegove
odsutnosti na ratnom bojitu. Tada Bansko vijee nije bilo samo nezavisna vlada nego i
direktorij.

-142No, i ta situacija trajala je ustvari samo do banovog proglaenja oktroi329


ranog ustava,

kada je Bansko vijee bilo prisiljena da stupi u vezu s austrijskom

vladom kao centralnom vladom Monarhije. Taj odnos medjutim odravao se u osnovi samo
faktiki i u onoj vrstini koju su doputali aktivnost austrijske vlade i pasivnost Banskog
vijea u odredjenom problemu. Novi poloaj Banskog vijea ni u novoj po-dredjenoj ulozi
prema austrijskoj vladini je se mogao odrati, jer je monarh odluio krenuti apsolutistikim
putem vladanja u kojem se nije mogao odrati ni naziv Ban-skog vijea. On je previe
podsjeao monarha na neugodnu mu 1848. god. Jaanjem apsolutistikog kursa slabio je
rad Narodne stranke, a pobjedom tog kursa suspendiran je i sam rad te Stranke. Aktivnost
Banskog vijea te njegov pad predstavlja ujedno sliku uspjeha i neuspjeha Narodne
stranke u razdoblju 1848 - !85o.god.
II

Struktura javne uprave l85o,~ 1854.


I) Apsolutistike tende nei je kralja i banov proglas od 26.VI l85o.

Orjentacija kralja da i Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju uklijeti u svoj


sistem vladanja u okviru oktroiranog usravc i849. god. dola je do izraaja odmah nakon
to je skrena madarska revolucija i pobijeni pobunjeniki madarski gene-rali ^oktobra
1849.). Ve poetkom januara l85o. osnovana je u cijeloj Monarhiji vojniki organizirana
andarmerija ( na podruju Hrvatske i Slavonije"regimenta od looo ljudi), koja je dobila
zadatak da silom titi pravni poredak i dravno ure-djenje. Do proglasa bana Jelaia
hrvatskoj javnosti (26.VI l85o.), kojim je kralj htio banovim ugledom osigurati nesmetano
ostvarivanje institucija apsolutistikog
vladanja pokrivenog za sada tradicionalnom terminologijom, kralj je ve imao pro-pise o
reformi uprave i sudstva u Hrvatskoj (Odredbe u pogledu privremenog ured jenja sudova
za krunovinu Hrvatsku i Slavoniji potvrdjene po caru I . III l85o, Naredba
Ministarstva unutarnjih poslova od 12.VI l85o. o ustrojenju politikih upravnih vlasti u Kraljevini

Hrvatskoj i Slavoniji ,

a posebno o rasputanju Sabora iz 1848.te

o podvrgavanju hrvatske vlade centralnoj austrijskoj vladi u Beu (7.IV 1848.).


Istina je da je nakon banovog proglaenja oktroiranog ustava iz 1849.u
Hrvatskoj (6.IX 1849.) pa sve do kraja apsolutizma l86o. god.vladala u itavoj

-143Monarhiji,pa tako i u Hrvatskoj austrijska vlada, no uvodjenjem pomenutih novih


propisa o upravnoj reformi u Hrvatskoj naredbe ministara austrijske vlade nisu mogle
ostati samo arhivirani slubeni akti, jer se novim propisima regulirao detaljno
slubeni odnos niih upravnih organa prema viim a uz to uveo novi posluni upravni
aparat. Radi osiguranja tonog i detaljnog sprovod jenja novih propisa o upravi formirana je dapae posebna komisija za uvodjenje novog upravnog sistema na elu s
banom.

Reforma uprave nije bila nominalna promjena nego se zasnivala na carevoj postavci izraenoj u njegovom patentu od 4.III 1849. da austrijska carevina mo-ra
biti nerazdjeljiva i nerazrjeiva austrijska nasljedna monarhija, pa prema tome je
morala i upravna organizacija odgovarati takvoj postavci, a obzirom na uvjete
unutranje sigurnosti uprava je morala biti odjeljena od pravosudja tako da je
dvor mogao efikasno postupiti u obim oblastima.
Banov proglas "hrvatsko-slavonskom narodu" od 26. VI l85o. donio je
narodnjacima ono to su eljeli: priznanje vanih zakljuaka Sabora od god. 1848.
od strane kralja, obeanje vladara da e sauvati karakteristine uredbe Hrvatske i
Slavonije, priznanje vladara da Kraljevina Hrvatska i Slavonija zajedno s Hrvat-skim
primorjem i gradom Rijekom sainjavaju krunovinu, koja je nezavisna od Kraljevine
Madarske, obeanje vladara da e Vojnu krajinu urediti tako da e ostati u savezu
sa svojom materom zemljom Hrvatskom i Slavonijom,te da je voljan
odluiti o sjedinjenju Kraljevine Dalmacije s Hrvatskom, kao i to da se ima u Hrvatskoj i Slavoniji hrvatski jezik smatrati slubenim jezikom kod zemaljskih vlast? i
napokon da e potivati instituciju bana. Medjutim, banov proglas od 26.V!

I 85 O.

donio je jasno i to na vidjelo da je osnov itavoj zgradi Monarhije carski patent


od 4.III 1849. a to je upravo ono to Bansko vijee pod direktorijem narodnjaka
nije htjelo priznati ni potivati. Tome nije pomogla ni banova tvrdnja u proglasu
da je ban, lino zajedno sa ljudima vrijednih povjerenja, sudjelovao u izrad?
upravne ? sudske reforme na podruju Hrvatske ? Slavonije. No, ve sama injen?-ca da
je ustav oktroiran povla? za sobom zakljuak, da vladar moe ? u budue donos?t?
korisne, al? ? tetne odredbe. Oktro?ran?m ustavom u osnov? narodnjaci su

-144Izgubili politiku silu Sobora i nekadanje banske vlasti, koja se smatrala podkraljevskom,vrsti savez s Vojnom krajinom, neposredni utjecaj na Bosnu i Srbiju te nadu
u sjedinjenje s Dalmacijom, Istrom, Kranjskom i drugim junoslavenskim zemljama.^ 0
Banov proglas od 26.VI l85o. objavio je dakle ukidanje stare hrvatske
konstitucije i uvodjenje novog i nametnutog ustava prolaznog karaktera koji je morao
posluiti samo kao forma pod kojom e se pripremiti uvjeti za apsolutizam. Carski
patent od 4 . III 1849.,taj novi ustav, ustvari nije se nikad ni primjenio osim u obla - sti
uprave i sudstva, jer te su sada ve predstavljale jedan korak u apsolutizam.

2)

Nova oiganizacija upravnih organa od 12.VI l85o.


Nova upravna organizacija Hrvatske i Slavonije s pripadajuim

Primorjem,

gradom Rijekom i njegovim kotarom bila je ured jena naredbom Ministarstva unutarnjih poslova u Beu od 12.VI l85o. o ustrojenju politikih upravnih vlasti u Kraljevi-ni
Hrvatskoj i Slavoniji.

331

Novi upravni organi poeli su djelovati 1.1 1851. osim


332
Banske vlade, koja je proradila ve I.VII l85o.
Znaajno je da novo uredjenje
organa uprave u Hrvatskoj regulira ministar unutarnjih poslova austrijske vlade
umje-sto Hrvatskog sabora, koji je kroz stoljea kao zakonodavno tijelo bio u tim
poslovi-ma jedini nadlean. Ta injenica jasno pokazuje da se kralj odluio na
uvodjenje otvorenog apsol utizma.
a)

Poloaj bana i Banske vlade


Prema pomenutoj naredbi na elu uprave u Krd jevini Hrvatskoj i Slavo-niji

stajao je ban, koji je bio odgovoran za svo poslovanje uprave. On je predsjedavao i


upravljao Banskom vladom. U njegovoj odsutnosti ili sprijeenosti zamjenjivao ga
je viceban. Banska vlada sastojala se od vicebana,dvaju vijenika (savjetnika),
trojice koncipista, jednog ekspeditora i jednog prevoditelja.
Nadlenost Banske vlade obuhvatala je prvenstveno poslove iz resora
Ministarstva unutarnjih poslova a onda i poslova drugih ministarstava ukoliko je to
izriito bilo navedeno u naredbama tih ministarstava s obzirom na opseg i nain vrenja tih poslova. Druga ministarstva mogla su ovlastiti Bansku vladu vrenjem od-

-145redjenih poslova samo u sporazumu s Ministarstvom unutcrnjih poslova. Ipak, Banska


vlada je imala u svom djelokrugu poslove drugih ministarstava i bez njihovog ovla-tenja
ukoliko su oni predstavljali opu dunost da se obznanjuju i izvravaju zakon ske
naredbe.
Banska vlada bila je dakle podredjena austrijskoj vladi a prvenstveno
Ministarstvu unutarnjih poslova. Ona je bila duna "tono i brzo" izvravati naredbe i naloge ministarstava te obavjetavati ih o svim vanijim cbgadjajima

Banska

vlada je bila duna postupati po propisima zakona i ministarskih naredaba,

a ako su

ovi bili izmijenjeni ustavom iz 1849., po novim zakonima i organizacionim norma333


ma.
Ban je bio posebno odgovoran caru.Ban je bio carev namjesnik u krunovini.Njega je imenovao car. Ban kao organ izvrne vlasti, a ona je pripadala samo caru,
koji ju je vrio putem odgovornih mu ministara i njima podredjenih inovnika,
bio je duan bditi nad Izvravanjem i primjenjivanjem dravnih i zemaljskih zakona 334
te brinuti se oko upravljanja unutarnjih poslova na podruju krunovine. Tako se
odgovornost bana kao namjesnika i predsjednika vlade upotpunjavala te stvarala od
negdanje banske asti i vlasti obinog prvog inovnika u krunovini.
b)

Nadlenost Ministarstva unutarnjih poslova u Beu


Poloaj bana i Banske vlade kao i njihova nadlenost bili su odredjeni njihovim

karakterom izvrnog organa ministarstva. Ban i Banska vlada bili su, kako je
napomenuto, prvenstveno angairani poslovima iz resora Ministarstva unutarnjih
poslova.
335
Djelokrug tog ministarstva obuhvatao je prema patentu od 12.IV 1852.
openito: vodjenje i nadzor svih po I i ti koupravn ih poslova svih nadletava, ureda i
organa koji su pripadali politikoj upravi, posebno vodjenje evidencija dravnih i
zemaljskih granica, podjeljivanje plemikih stepena na osnovu statuta i pojedinih ordena,
dozvola predikata ? grbova te potvrda legitimacija plemia, ako su bili do-kazi nepobitni,
rjeavanje lenskih poslova kao najvie lensko nadletvo te poslova zaklada kao najvii
ured za zaklade, ukoliko nije takav posao bio u nadlenosti ko-jeg drugog ministarstva, te
reguliranje zemljino rasteretnih i urbari jalnih poslova,

-146vodjenje evidencija o stanovnitvu, podjela dravljanstva i dozvola promjena o popunjavanju, opskrbi i ukonaivanju vojske, vrhovno vodjenje i nadzor nad kaznionicama, popravnim, humanitarnim zavodima te politikim (javnim) fondovima i javnim institucijama koje nisu potpadale pod druga ministarstva kao i namjetanje inovnika i radnika u tim ustanovama te nadzor nad djelovanjem raznih fondova koji ni-su
bili dotirani staleki i politiki, vrhovno vodjenje javnih zdravstvenih poslova,
vrhovno vodjenje zemaljskih gradjevina, koje su se izdravale iz pomenutih fondo-va,
vrhovno vodjenje i nadzor opinskih poslova, posebno vrenje utjecaja na odobra
vanje otudjenja opinske imovine, uzimanja zajma i odred jivan ja opinskih nameta
te imenovanje opinskih organa i gradskih naelnika, vrenje utjecaja na podjeljivanje i obavljanje straarske slube, apotekarskih radnji i kirukih oficina, te na reguliranje cehova i stalekih udruenja, odobravanje osnivanja privatnih udruenja ukoliko ona nisu spadala u djelokrug drugog ministarstva, odluivanje u posebnom
stepe-nu u pitanjima eksproprijacije, sudjelovanje u raspravama drugih ministarstava
ukoli-ko su se pitanja odnosila na upravnu slubu a naroito u problemima
pomorstva i ze-maljske kontumacije, cesta, eljeznica i telegrafskih veza.
Djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova je znatno proiren carskom od336
lukom od 17.1 1853,

kojom je to Ministarstvo preuzelo odredjene poslove ukinu-

tog Ministarstva poljodjelstva i rudarstva naroito izvrenje onih zakona i naredaba,


koje su se odnosile na poljoprivredu, umarstvo i lov. Medju tim poslovima od osobite vanosti su bili unapredjivanje proizvodnje u tim privrednim granama, vodjenje
nadzor nad prosvjetnim ustanovama iz te oblasti, vodjenje i nadzor nad dravnim
imanjima, odredjivanje cijena erarijalnih produkata, poslovi koloniziranja i drugi
poslovi koji su se odnosili na interese dravnog erara bilo radi odravanja bilo radi
unapred jivan ja.
Odravanje javnog reda i mira, drutvenog i dravnog ured jenja te zatita carske porodice i imovine, kao i privatnog vlasnitva uope bilo je izuzeto carskom odlukom od 25. IV 1852. iz nadlenosti Ministarstva unutarnjih poslova i dato u
djelokrug Vrhovnoj policijskoj oblasti, koji je ured bio samostalan i direktno odgovoran caru. Uz ove poslove ova je oblast vrila nadzor nad tampom, umjetnou
i nekim obrtima (prodaja novina, muzikih instrumenata, posudba knjiga, tampa-

-147rije i dr.). Teritorijalna organizacija ove slube (policijski rajoni s direkcijom policije, policijski kotari koji su sastavljali jedan rajon i policijski kotarski komesarijati
koji su zajedniki sainjavali policijski kotar ) te presbiroi kod direkcije policije (za
nadzor nad novinama) kao i centralne komisije za reviziju knjiga takodjer pri
policijskoj direkciji povezani su ne samo medjusobno i sa Vrhovnom policijskom
oblasti u Beu nego i s banom, koji se smatrao teoretski najviom zemaljskom oblau. Generalna inspekcija andarmerije, andarmerijske regimente, vojne i civilne po
337
lici jske strae takodjer su bile podredjene Vrhovnoj polici jskoj oblasti u Beu.

c)

Nadlenost ostalih ministarstava i njihovih organa u Hrvatskoj i Slavoniji


Kako se vidi opseg poslova Ministarstva unutarnjih poslova a time i bana kao

i Banske vlade kao izvrnog i podredjenog organa tog Ministarstva bio je prili-no irok,
jer je obuhvaao ne samo poslove ue unutarnje uprave nego i poslove zdravstva,
gradjevinarstva, poljoprivrede, umarstva i rudarstva. Poslovi ostalih ministarstava u
austrijskoj vladi, kao ministarstva carske kue i vanjskih poslova, pravosudja, financija i
^hovne vojne komande bili su zastupljeni u djelokrugu bana i Banske vlade tek
subsidijarno, jer su ova ministarstva (osim vanjskih poslova) ima-la vlastite organe na
podruju svake krunovine, koji su samostalno djelovati te ve-inom bili povezani samo
vartikalno s nadlenim ministarstvom. Tako je Ministar-stvo pravosudja putem svog
prava vrhovnog nadzora bilo povezano sa organizacijom sudstva, Vrhovna vojna
komanda s organizacijom vojske, a Ministarstvo financija

s vlastitom terenskom organizacijom i obratno . :Ban i Banska vlada su u


takvim sluajevima samo pomagali te organe u izvravanju njihovih funkcija.
Obzirom na vanost djelokruga Ministarstva financija (poslovi dravnog
duga, dravna blagajna, izravni porezi a time i povezani katastralni poslovi, neizra-vni
porezi, dravna imo/ina, monopoli, solane, prihodi rudnika, novarstvo i pun-ciranje) i
gubitka tih poslcva iz nadlenosti vlade u Zagrebu, to je presudno za ocjenu poloaja
Banske vlade, treba istai tu organizaciju u odnosu na Bansku vla-du i bana.

-148Prva novost u financijskoj upravi na podruju Hrvatske i Slavonije predstavljalo je osnivanje Hrvatsko-slavonskog flnancijalnog ravnateljstva u Zagrebu
338
maja l85o.god. ,

koje je postalo nadleno za sve financijske poslove iz resora

financija naravno u skladu s direktivama tog ministarstva kojemu je bilo i podredjeno. Tako su ti poslovi pored drugih bili izuzeti iz djelokruga najvieg upravnog organa u zemlji, tj.Banske vlade u Zagrebu.
Druga novost predstavljalo je ukidanje starih institucija u Hrvatskoj i
Slavoniji, tj. inspektorata trldesetnica i solara u Karlovcu,Senju i Brodu sa 31.
XII l85o. i osnivanje novih kotarskih financi jalnih ravnateljstva u Zagrebu, Ri jeci i
Osijeku. Ravnateljstvu u Zagrebu pripao je uglavnom teritorij zagrebake, krievake i varadinske upanije, Rijekom ravnate I jsfvu uglavnom rijeke upanije a
a Osijeckom uglavnom podruje Slavonije. Kotarska financijska ravnateljstva bila
su nadlena za upravu i nadzor svih indirektnih poreza, dravnih zaklada, blagajnike slube i financijske strae. Ona su bila posrednici izmedju zemaljske financijske direkcije i najniih financijskih organa ( tridesetniki uredi, glavna tridesetnika skladita,solarski uredi, boletni uredi, pasualni prelazni
uredi, mostov33
9 ski uredi, biljegovni uredi, kamera I ne gospotije).
Krajem l85o. god. bude Hrvatskoslavonskom financi jalnom ravnateljstvu
podredjena i Hrvatskoslavonska direkcija poreza tako da je od tada Hrvatskoslavonsko financi jalno ravnateljstvo u Zagrebu postalo i stvarno vrhovna zemaljska finan34o
cijska oblast.

Hrvatskoslavonska porezna direkcija bila je i nadalje nadlena za

upravu direktnih poreza, Uz te orgcne postojala je Zemaljska porezna komisija iji


je zadatak bio tada da se stara oko izvrenja privremene uredbe o zemljarini . ^
Podruni organi Porezne direkcije na podruju upanija bili su poreski inspektori, a
u kotarima kotarski porezni uredi koji su se starali oko individualnog oporeziva-nja
u oblasti direktnih poreza ( opine su se brinule za skupljanje i cbstavu tih poreza).
Inspektori su bili ne samo nadzorni organi nego su i oporezivali poreske obveznike
kuarinom, porezom na dohodak i za vrenje obrta.
U Zagrebu je djelovala Zemaljska glavna blagajna koja se dijelila u dva
odjela: blagajna za prihode i blagajna za rashode. U blagajni za prihode stjecali su
se svi prihodi iz krunovine a raspolobe je mogao vriti samo ministar

-149-

fnancija odnosno ravnatelj zemal Jskih financijskih


ravnateljsfava ako

ovlas
ga je tio

i
ukolik
o

ministar. Blagajna rashoda je namirivala novana


sredstva upravi kako

je
to

bilo odred jeno.

Interese erara zastupao je pred sudom Financijski


prokurator u Zagrebu.
On je davao svoje miljenje u svim poslovima koji su se odnosili na
dravnu imovinu
ili fondove koji su se smatrali dravnim te
u pripremi pravn
sudjelo/ao
sklapanja
ih
poslova, ako ih je predvidio odredjeni ured
dravni
.
U resor financija spadali su Rudarska i umska u
nadl
direkcija
Grazu ena za upravu dravnih, rudarskih, umskih poduzea i
na podruju

Hrvatsk
e

Slavonije, pod koju su spadali rudarski uredi, solare,


umarski uredi,

uprave
doba-

ra.
Napokon treba spomenuti da je u resor financija spadala
straa, koja se borila protiv verca i drugih

financijskih

financijs
ka

prestupa.

detalji
bila
naredbe iz tog

Banska vlada, koliko god je organizacija resora financija

zirana

i vertikalno povezana

r
e-

ipak je i ona povremeno donosila

financijalnog
na naredbama

sora pored ministra financija i ravnatelja Hrvatskoslavonskog


su se zasnivale
teljstva

u Zagrebu. Te naredbe

ravna-

Ministarstva finan-

cija a odnosile su se redovito na osnovna pitanja

u emu se odrazila funkcija bana


upanije i kotareve izvrenjem

da obavee i podrune organe Banske vlade,

finan-

cijskih propisa.
U oblastima resora Ministarstva trgovine,

braaja te Ministarstva

bogostovl ja i nastave,

obrta,

javnih gradjevina

ban i Banska vlada

i sao-

imali su znatno

e ovlatenja nego li u resorima pravosudfa, financija i vojske. Ministarstvo

vi-

trgovi-

ne, obrta, javnih gradjevina i saobraaja zadralo


je pored vrhovnog rukovodstva
u svim
administrativnim
poslovima koji su se odnosili na trgovinu,
obrt, javne
gradjevine i saobraajne ustanove jo i odluivanje u posljednjoj

instanci: kod dodjela po-

vlastica za osnivanje tvornica,

obrtnih radnji i trgovina, te u administrativnim

po-

slovima trgovakih i obrtnikih organizacija, zatim raspravljanje oko problema


pomorstva, pomorskog saobraaja,

brodogradnje, morskog rfbolova,

odobravanje

gradnji, rekonstrukcija, reparatura visokogradnji / vodogradnje, cestogradnje i


gradnje eljeznica ukoliko trokovi nisu premaifi iznos od 5o.ooo forinti,

zatim

odluivanje u odredjenim poslovima dravnih eljeznica, pota, telegrafa i konano


sakupljanje statistikih podataka za potrebe vlade. Preostao je dakle niz poslova nie
instancije, a naroito prvostepena rjeenja o dodjeli povlastica, trgovina,

obrta,

tvornica, koje su ostale u nadlenosti bana, Banske vlade i upanije.


Gradjevinarske oblasti su bile podredjene prema naredbi od 9 . II

1853. ba-

nu, kasnije namjesniku, ukoliko gradnja nije bila neposredno iz djelokruga

Zemalj-

ske financijske oblasti ili ukoliko nije bila izriito data u djelokrug kojoj drugoj obla-sti u
zemlji. Pismeni saobraaj izmedju Ministarstva trgovine i gradjevinskih oblasti
uslijedio je uz posredovanja bana kasnije namjesnika. Veliki upani i kotarski pred-stojnici
su bili takodjer angairani u poslovima grad je vinarstva na svom upravnom po-druju. U
rukovodjenje gradjevinske djelatnosti u zemlji bilo je u nadlenosti Zema-ljske gradjevinske
direkcije, koja je imala posebni raunarski odjel i raunarski sa-vjet radi vrenja raunaske
kontrole i rjeavanje gradjevinskih problema.
Rjeavanje problema pomorstva, pomorskog saobraaja, brodogradnje
pripadalo je djelokrugu specijalnog organa Ministarstva Centralnoj pomorskoj oblasti u
Trstu, koja je bila povezana jedino sa Ministarstvom. Centralna pomorska oblast
posjedovala je vlastitu terensku organizaciju koja se sastojala od glavnih i ostalih luko - i
pomorsko-zdravstvenih ureda, deputacija, agencija, ekspozitura i bolnica.
Organizacija potanske slube bila je takodjer neovisna od bana i Banske
vlade. Ona se sastojala od potanske direkcije kojoj su bile podredjene potanski uredi,
potanske stanice ( koje su se brinule za potanski saobraaj ljudi i robe ) i potanske
eksped?cije(koje su se brinule za skupljanje pisama i za njihovu dostavu).
Trgovakoobrtne komore (tri u Hrvatskoj i Slavoniji) bile su ustanove koje su
zastupale trgovake i obrtnike interese te predlagale unapredjivanje trgovine i obrta
Ministarstvu trgovine. Svaka se dijelila u dvije sekcije: trgovac ka i obrtna sekcija.
Predsjednika i lanove komore birali su ovlateni trgovci i obrtnici.
Koliko god je Ministarstvo bogotovlja i nastave vrhovno rukovodilo u poslovima
bogotovlja te utjecalo u imenovanjima crkvenih prelata i u reguliranju imovine zakonom
priznatih religija zatim rukovodilo i nadzirale itavu nastavu i nastavne ustanove te ut-jecalo na
postavljanje lanova raznih ispitnih komisija,sveuilinih nastavnika, imeno-valo nastavnike u
srednjim kolama, ako su se izdravale iz javnog fonda, odi ui vaio u pitanju kolskih
udrenika, ipak, ban, Banska vlada, upani je i kotari vrili su razna ovlatenja koja su
proizlazila iz njihovog

-151prava na vrenje nadzora drave u crkvenim, zakladnim, kolskim i odgojnim poslovima. Njihov djelokrug je bio tono razgranien tek ministarskom naredbom od
19.j 1853. Dravni nadzor nad gimnazijama i osnovnim kolama vrili su posebni
gimnazijski i osnovnokolski nadzornici (kolski savjetnici) na osnovu ovlatenja
naredbe od 28.VIII 1854. U Zagrebu je postojala Komisija za teoretske dravne is-pite,
koja je bila takodjer organ uprave u oblasti nastave, te je na taj nain i zema-Ijska
upravna vlast sudjelovala u poslovima nastave.

d)

342

upanije, upanijski kotar? i opine prije i poslije naredbe od 12.IV l85o.


343
Prema novoj upravnoj organizaciji Hrvatske i Slavonije od 12.VI l85o.

teritorij krunovine bio je podijeljen na est upanija


evaku, rijeku, osijeku i poeku). Iako
ne znatne promjene. Naime jo 18.XI 1849.

(zagrebaku, varadinsku, kri -

je broj upanija ostao isti, ipak su izvreuredjena je Srpska vojvodina s Temiva-

rom kao glavnim gradom, pa je s njom bio zdruen dio Srijemske upanije
Rumski kotar ) tako da u novoj upravnoj organizaciji nije vie postojala

( Iloki i
Srijemska

upanija. Virovitika upanija promijenila je naziv pa je postala Osljecka upani-ja,


kojoj je bio zdruen preostali teritorij bive Srijemske upanije. Osnovana je nova
upanija Rijeka, koja nije postojala 1848. god., a sada je obuhvatila Bakar i Delnice
s njihovim zaledjem. Varadinska upanija se poveala teritorijalno s Medjimurjem
(13.XII 1849.) izuzevi opinu Legrad, koja je bila utjelovljena u Krievaku upaniju.
upanijom je upravljala upanijska vlast na elu s velikim upanom kqeg
je imenovao car. upanijske vlasti bile su podinjene Banskoj vladi. Prema novoj
upravnoj organizaciji u njihov djelokrug spadala je predmetno ista problematika koja
je pripadala Banskoj vladi. Medjutim, budui da novi propisi nisu razgraniili nadlenost Banske vlade od nadlenosti upanija, jer se to bilo predvidjelo naknadnim
propisima izvriti o nadlenosti upanija i opina, f je ban izdao privremenu naredbu od 16.VII l85o. kojom je naredio rasputanje upanijskih skuptina i predaju
njihovog djelokruga velikim upanima ukoliko se je odnosio na poslove javne uprave (sudbene poslove trebali su preuzeti novoustrojen? sudovi). Veliki upani bili

-152su duni u rjeavanju vanijih poslova i u dvojbenim sluajevima zatraiti uputu


344
Banske vlade.

Tako su ukinute velike i male skuptine upanije u kojima su do

1848, god. stalei upanije samostalno rjeavali upravne poslove i sudske sporove,
izglasavale upanijske naredbe, proglaavali saborski zakoni i banske naredbe, birali zastupnici u Saboru i dr. Tako je pao glavni bedem feudalne konstitucije (upanijske skuptine bile su sastavljene od pripadnika feudalnih stalea) i ujedno glavni oslonac estog otpora protiv izvrenja naloga kralja i njegovih organa ( skuptine su mogle otkloniti kraljevu naredbu, ako su one smatrale da su za njih tetne).
U doba Banskog vijea, a i ranije, upanijske skuptine su posjedovale veliku politiku snagu, jer su zajednikim bodrenjem aljui jedna drugoj poslanice osiguravale zajedniki istup u Saboru i zajedniki otpor.
Prema novoj organizaciji uprave u Hrvatskoj i Slavoniji upanije su se
dijelile na kotare (Zagrebaka upanija imala je 6 kolara

- prije 16: Zagreb, Sa-

mobor, Sv.Ivan Zelina, Sisak, Jastrebarsko i Karlovac;

Rijeka upanija dva:

Bakar i Delnice;

Varadinska upanija 4 - prije lo: Varadin, Klanjec, Krapina

i akovec; Krievaka upanija 2 - prije 7: Krievci i Koprivnica; Poeka


upanija 2 - prije 7: Poega i Pakrac i Osjeka upanija 4: Osijek, Virovitica,
Djakovo i Vukovar). Prije reforme upanije su bile podijeljene na okruja a ova na
kotare, kotari na opine i sui je. Okruja su imala upravne i sudske funkcije a
kotari prvenstveno sudske. Po reformi, itava ova struktura je ukinuta, pa su
osnovani kotari kao najnie upravne jedinice na elu s podupanom, koji je rani-je
bio na elu upanijskog upravnog aparata (upanijski upravni aparat do god. !85o.
sastojao se od podupanskog ureda, biljenikog ureda, odvjetnikog ili
zavjetnikog, sudakog ureda, zdravstvenog ureda, mjernikog ureda i pisarnikog
ureda).
Novi kotari ili podupanije nfsu imali vie sudbene funkcije nego su
postali prvostepeni upravni organi. Podupan je bio podredjen velikom upanu te
je odgovarao za rad kotara. Na taj nain mimoidjene su stare jurisdikcije koje su
postojale uz upanije (slobodni i kraljevski gradovi, kotari s posebnim statusom turopoljski, rijeki, bakarski i vinodolski ili primorski, varof - Djakovo, Zagreba-ki
kaptol s Novom Vesi i Lakom ulicom i dr.; slobodna poveljena trgovita i opine

-153provincijalne i i krajike sa svojim magistratom kaptoli, samostani i konzistorije),


tako da su do novog uredjenja kotara i opina veinom dole pod ingerenciju velikog
345
upana.
upanije i podupani je uredjene na osnovu naredbe iz l85o. god. ukinute
su 3o.listopada 1854. kada je stupio u ivot nov? upravri

sistem.
346
Kada je ban svojom naredbom od 19.Vili 1851.
uveo modernu samoupra-

vu prv? puta u op?nama Hrvatske ? Slavonije, opine su nakon svog formiranja u smi-slu
zakona Hrvatskougarskog sabora iz 1836. god. u duhu feudalnih odro sa oslobo-dile se
1848. god. feudalnih veza ( ukidanjem rabota, urbar?jalne dae ? crkvene de-

setine banskim pismom od 25.IV 1848. te lanom XXVIII Hrvatskog sabora iz 1848.),
ali nisu bile uredjene u novim uvjetima. Prema zakonu iz 1836. god. svako mjesto ili
selo bilo je opina. Ako je selo bilo premaleno zvalo se suija. Na elu opine
stajao je sudac (negdje knez), a uz njega su bili prisenici, podsuci te biljenik.
Seoske suce, prisenike i podsuce biralo je selo ali uz utjecaj feudalca. Opinski
sudac oglaavao je naloge vlast? ? vlastelina, rasporedjivao ljude na vlastelinsku ?
javnu rabotu, popisivao ostavine, predlagao skrbnike za siroad, brinuo se za javni red i mir, pobirao poreze i predavao ih upanijskoj blagajni ( raune za

opinske

trokove morao je potvrditi feudalac, ako on to nije uinio, kotarski sudac morao je
to iznijet? na upanijsku skuptinu). Medjutim, prema pomenutoj banskoj naredbi
opina je dobila svoje opinsko zastupstvo tj. opinski odbor, koji su birali birai
(stalni punoljetni prebivaoci koji su plaali 3 forinta izravnih poreza), koji je
imao vlastiti djelokrug (samouprava opinskom imovinom, zgradama, putevima, redarstvom), te opinskog glavara kao izvrnog organa opinskog odbora, kojeg je birao
opinski odbor kao i poreznika. Zakljuci su se donosili na sjednicama opinskog odbora. Opinski glavar je posjedovao jo i djelokrug, koji nije imao opinski odbor tzv.
preneseni djelokrug koji se sastojao od dunost? ? ovlatenja dob?ven?h od viih
organa uprave. Takvo uredjenje opina ostalo je do 1861 .god.
Uredjenje gradova u Hrvatskoj i Slavoniji iz l85o. i 1851. god. iz osnova je
promijenilo status i nadlenost gradskih uprava, koje su do tada uivale stari municipalni sistem osnovan na raznim kraljevskim privilegi jama. Gradovi su bili prije
l85o. god. zasebni municipiji kao i upanije. Kraljevski slobodni gradovi, pored

-154toga to su uivali prava plemstva, bili su izuzeti od upanijske sudske vlasti te su


posjedovali vlastitu sudbenost, koju su vrili njihovi vlastiti magistrati, koje su sami
izabrali i koji su bili nadleni u svim politikim (upravnim) i sudskim poslovima
(civilnim i kaznenim predmetima).
Prema novom uredjenju gradova (Privremeni opinski red za glavni grad
Zagreb od 7.IX l85o, Privremeni opinski red za grad Osijek od 7.IX l85o, te
347
banska naredba od 19.VIII 1851. za sve ostale gradove i trgovita s magistratom)
ovi su vrili samo upravne funkcije a pored toga doli su pod jak utjecaj viih organa uprave ( Banska vlada mogla je raspustiti zastupstvo, otpustiti opinskog naelnika i svakog lana magistrata i dr.). Organi gradske uprave su bili gradski naelnik, gradsko zastupstvo i magistrat. Aktivno i pasivno izborno pravo bilo je tako
udeeno da su prava u upravi pripadala u najveem dijel u najjae oporezovanim.
Neoporezovani nisu imali prava prilikom izbora. Glavna uloga u gradskoj upravi bila
je povjerena gradskom naelniku, kojeg je izabiralo gradsko zastupstvo, ali kojeg
mora kruna odnosno vlada potvrditi. Uz naelnika stajao je magistrat kao izvrni
organ opine. Magistrat je bio neposredni upravni organ za gradske poslo-ve i
imovinu. Nadlenost grada je bila vlastita i prenesena kao i u seoskim opi-nama
(vlastita - poslovi oko uprave gradske imovine a prenesena - poslovi koji budu
povjereni gradu od strane viih upravnih organa). Tako je ostalo do 1861. god.
III)

Apsolutistiki upravni aparat ( 1854 - 1861 )

1)

Si I vestarsk i patent od 31 .XII 1851.


Nakon to je car utvrdio da su sve pripreme za uvodjenje istog apso-348

lutistikog vladanja izvrene, izdao je tzv. Silvestarski patent od 31.XII 1851. kojim je
stavio van snage oktroirani ustav od 4.marta 1849. te uveo strogo centrali-ziranu i
jedinstvenu dravu kojom je trebala vladati apsolutistika monarhija.
Silvestarski patent ograniio se samo na reguliranje izvrne vlasti, jer je
sva zakonodavna vlast bila u rukama apsolutistikog monarha. Centralnu izvrnu
vlast predstavljala je vlada u Beu, koja je postala odgovorna samo caru i njemu
je bila neposredno podredjena. Nadlenost ministarstava nije izmijenjena ( neke pro-mjene
koje su nastale poslije donoenja Silvestarskog patenta ve su napomenute kod

-155izlaganja djelokruga Banske vlade - najvanija je od svih svakako kidanje funkci-je


hrvatskog ministra u bekoj vladi poetkom 1852.god.).
Na podruju svake krunovine vrhovnu upravnu vlast je predstavljalo namjesnitvo odnosno namjesnik sa svojim uredom koji je bio zajedno s namjesnitvom
podredjen vladi u Beu. Namjesnistvu su bile podredjene u Hrvatskoj i Slavoniji
upanije, a ovima kotari. Kotari nisu bili u naelu iskljuivo upravni organi nego
najee i sudski. Ako su vrili upravnu i sudsku funkciju nazivali su se mjeoviti
kotarski uredi. Kotari su mogli obuhvatiti gradsko podruje (gradski kotari) ili vangradsko (vanjski kotari). Kotarima su bile podredjene mjesne opine s ogranienom
autonomijom. Imenovanje opinskih naelnika bilo je podvrgnuto utjecaju vlade
u Beu.

2)

Primjena Silvestarskog patenta u Hrvatskoj i Slavoniji

Detaljnu razradu Silvestarskog ptenta donijela je naredba ministra


unu-349
tarnjih poslova, pravosudja i financija od 19.1 1853. Primjena nove
upravne organizacije na podruju Hrvatske i Slavonije odredjena je naredbom istog Ministarstva od 3. VI 1854.
Kraljevine Hrvatska i Slavonija sainjavale su jedinstveno upravno podruje C kr.namjesnitva u Zagrebu. Iz ovog podruja bio je iskljuen teritorij Vojne
krajine, koja je imala vlastitu organizaciju koja je spadala u resor Vrhovne vojne
komande u Beu.
Upravno podruje Namjesnitva u Zagrebu dijelilo se na 5 upanija.
Sjedita upanijskih vlasti bila su u Zagrebu, Varadinu, Poegi, Osijeku i Ri-jeci.
Grad Zagreb bio je podredjen neposredno Namjesnistvu.
Zagrebaka upanija imala je 14 vanjskih kotara (Bosil jevaki, Modrupotoki, Karlovaki, Jastrebarski, Pisarovinski, Sisaki, Moslavaki, Ve I ikogorik i,
Samoborski,Stubiki, Zagrebaki, Dugoselski,Svetoivanjski i Vrboveki) i jedan gradski
(grad Karlovac); Varadinska upanija 13 vanjskih (Krievaki, Kopri-vniki, Ludbrek i,
Topliki,Varadinski, Ivaneki, Krapinski,Zlatarski , Pregra-dski, Klanjeki, akoveki,
Preloki i Strigovski ) i tri gradska (Krievci, Ko-privnica i Varadin) ; Poeka upanija
sedam vanjskih (Virovitiki,Slatinski,

-156Vuinski, Daruvarski, Pakraki, Poeki i Kutjevaki) i jedan gradski


(Poega)v Osjeka upanija est vanjskih kotara (Osjeki, Valpovaki,
Dolnjomiholjaki, Naiki, Djakovaki i Vukavarski) i jedan gradski kotar
(grad

Osijek)-,

Rijeka

upanija

est

vanjskih

(Rijeki,Bakarski,Crikveniki,Delniki, Vrbovski i Cabar-ski) i dva gradska


kotara (Rijeka i Bakar).
Na podru ju Namjesnitva nisu svi vanjski kotari bi li tzv.
mjeoviti ure-di to znai da su izvjesni kotari vrili samo upravne funkcije
(zagrebaki, vara-dinski, osjeki i rijeki za podruje van grada). Isto tako
ni svi gradski kotari ni-su bili mjeoviti uredi pa su njihovi magistrati vrili
samo upravne funkcije
(Zagreb, Varadin, Osi jek,Ri jeka, Karlovac, Koprivnica ,K rievci, Bakar I
Poega). Med ju tim kotarski uredi u Karlovcu, Koprivnici, Krievcima,
Bakru i Poegi ija je teritorijalna nadlenost obuhvata I a teritorij van
gradske opine bili su mjeoviti kotarski uredi to znai da su obavljali i
sudbene poslove.
Rad na uvodjenju novog uredjenja upanija, politikih kotara i
mjeovitih kotarskih ureda bilo je povjereno posebnoj C . k . ustrojavajuoj
zemaljskoj komisiji sa sjeditem u Zagrebu (osnovana ministarskom
naredbom od 19.1 1853.). Kada je ova komisija zavrila rad, nove upanije,
politiki kotari i mjeoviti kotarski ure-di su proradili krajem listopada
1854. god. Kadrovsko pitanje medjutim nije bilo
u potpunosti rjeeno, a trebalo se brinuti i za nove kadrove u novim
uredima, pa je osnovana nakon to je Namjesnitvo u Zagrebu zapoelo
radom (29.V 1854.) posebna Zemaljska komisija za mjeovite kotarske
urede (K.k.Landescomission fUr die gemischten Bezirksmter) koja je 1857.
god. promijenila naziv u "Zemaljsku ko-misiju za personalna pitanja
mjeovitih kotarskih ureda". Komisija je prestala radom i 861. god.
3)

Poloaj i nadlenost Namjesnitva


Nam jesnitvo je bilo vrhovna upravna vlast u krunovini za one

poslove koji su mu bili dodijeljeni u nadlenost: za poslove politike i


redarstvene uprave openito, za poslove koji su se odnosili na
bogotovlje! nastavu, trgovinu i obrt, poljodjelstvo i one stvari
gradjevinarstva koje nisu zasjecale neposredno u koji predmet
poslovanja zemaljske financijske vlasti ili koje nisu bile izriito dodi je-

-157Ijene kojoj drugoj vlasti u zemlji neovisno od Namjesnitva.


Namjesnitvo je bilo podredjeno u personalnim pitanjima i u poslovima
politike uprave Ministarstvu unutarnjih poslova a u ostalim upravnim granama
onom ministarstvu koje je bilo nadleno za odredjenu granu.
Ovlatenja namjesnika bila su ira od onih itavog Namjesnitva. Vani-ji
poslovi rjeavali su se kolegijalno, ali namjesnik je mogao izdati odredbu i protiv
zakljuka vijea pod jedinim uvjetom da svoju odredbu dostavi na znanje nadlenom
ministarstvu. Namjesnik je bio odgovoran za poslovanje ne samo svoje vlastito nego
i itavog Namjesnitva. On je bio ef i predsjednik Namjesnitva. Obavljao je poslove koje mu je lino car ili ministar povjerio. Vodio je redarstvo u krunovini.On se
brinuo za odravanje mira i poretka. Stoga je mogao zatraiti upotrebu vojne,
andarmerijske ili policijske sile, ako je smatrao da je mir i poredak ugroen.Stoga
je nadzirao i tampu, javne priredbe, rad drutvenih organizacija, kontrolirao kretanje stranaca, izdavao pasoe za putovanja u inozemstvo. Posebnu brigu je vodio
oko opravdanosti i ekonominosti gradjevinskih radova. U odnosu na samo
Namjesni-tvo namjesnik je ne samo rukovodio poslovima nego i vrio disciplinarnu
vlast a i znatna ovlatenja u imenovanjima, premjetajima i otputanju kadra.
Namjesnitvo u cjelini brinulo se u osnovi da se svi propisi potivaju i
izvravaju. Rjeavalo je kao nadredjena vlast u svim poslovima svoje djelatnosti,
ako je prvostepeno rjeenje izdala vlast koja je bila podredjena Namjesnitvu.

Na -

mjesnitvo je vrilo i zemaljsku vladarsku feudalnu vlast. U resoru unutarnjih


poslo-va Namjesnitvo je posebno bilo ovlateno da vodi nadzor nad svim
kaznionicama, popravnim zavodima, dobrotvornim i humanitarnim ustanovama kao
i nad svim jav-nim ustanovama, ako to nije posebno izuzeto. U sferi opinske
autonomije Namje-snitvo je vrilo izvjestan utjecaj uslijed svog prava nadzora u
rjeavanju opinskih poslova posebno u poslovima grada Zagreba koji mu je bio
neposredno podredjen.
U pitanjima zaklada Namjesnitvo je predstavljalo najviu oblast za zaklade. U oblasti bogotovlja ono je u sporazumu s ordinarijatom podjeljivalo upe, patronate car-skih i
vjerskih fondova, ako dohoci nisu prelazili looo for. godinje, oduzimalo ili dodavalo
upama pojedine mjesne opine, dopunjavalo kongrue upnicima i kapela-nima,
doznaivalo samostanima prosjakih redova milostinjske kvote,rjeavalo albe

-158enicima rodi uskrate prava na sklapanje braka te davalo oproste od enidbenih smetnji pod odredjenim uvjetima. U oblasti nastave Namjesnitvo je vrilo nadzor nad
svim civilnim nastavnim i odgojnim ustanovama, a u oblasti trgovine i obrta podjeljivalo povlastice za zemaljske tvornice, za podizanje apoteka, za vrenje kirurkog
obrta i vodjenje transportnih poduzea za periodike vonje te izdavalo dozvole za
dranje godinjih sajmova. U financijskim pitanjima Namjesnitvo je vrilo takodjer
znatne poslove (oprost od dugovanja, otpisi i si.), ali kod ovih je bilo ovisno od
prethodne suglasnosti zemaljske financijske vlasti.U gradjevinarstvu Namjesnitvo
je predstavljalo nadzornu vlast a u odredjenim sluajevima je rukovodilo i administrativnim poslovima iz te oblasti. Na kraju, Namjesnitvo je bilo ovlateno u slubama koje su mu bile podredjene primati i osi obad jati kauciju za slubu, penzionirati, opskrbiti provizijom i umiroviti namjetenika koje je postavio namjesnik ili
podredjena vlast kao i dodijeliti penziju ili pomo njihovim udovama i sirotama.

4)

Sistem okruga (upanija)


upanije u doba Bachovog apsolutizma bili su uredi koji nisu imali ni-

ta zajedniko s negdanjim upanijskim uredima prije l85o. god. Ostao je sarto


naziv.Nove upanije su bile ustvari posredni upravni organ izmedju Namjesnitvo
i kotara, koji su samo iznimno predstavljali posebnu molbenu oblast i to prvostepenu od sluaja do sluaja kada je to bilo izriito odredjeno, a u drugom stepenu
rjeavali su poslove koji su se ticali redarstva, poljodjelstva, popisivanja, novaenja, pretprega i ukonaivan ja samo ako odluka nije bila pridrana drugoj vlasti, te u drugim poslovima samo ako su to hitno iziskivali javni interesi.
Djelokrug upanija bio je u osnovi ogranien djelomino na nadzorne a
djelomino na izvrne i upravne poslove. Nadzor se odnosio na poslovanje kotarskih ureda ( samo s obzirom na upravne poslove ), politikih ureda onih gradova koji
nisu bili podredjeni Namjesnitvu ili kotarskom uredu i konano uprava onih zavoda
i ustanova, koje su bile podredjene upaniji ili koje nisu bile podredjene bilo kojoj
vioj upravnoj, sudskoj ili vojnoj vlasti. Nadzor je obuhvatao i dunosr poduavanja
odredjenih ustanova i slubenika.

-159-

IOJ

upanije su se starale za odranje mira, sigurnosti i javnog reda na svom


podruju. U Joj djelatnosti upanije su morale obavjetavati Namjesnitvo o svakoj
pretnji miru i poretku a po potrebi davati dozvole niim upravnim organima da upotrebe vojnu silu radi ouvanja mira i poretka.
upanijama je pripadalo pravo vrhovnog rukovodjenja popisivanja I novaenja u upaniji te dunost sudjelovanja u poslovima predprege, opskrbe I ukonaivan ja vojske. upanije su rukovodile drebanjem I davanjem vojnika te odluivale
o vremenitom oprostu od vojne slube.
upanije su izdavale dozvole za gradnju cesta, mostova, kanala, isuivanja, navodnjavanja i dr. u vezi s vodenom energijom,ako to pravo nije bilo predvidjeno u djelokrugu vie vlasti. One su se brinule za odranje cesta, mostova, nadzirale njihovu gradnju i suradjivale u upravnom pogledu pri izgradnji kola, crkvi i
upa , te propisivale namete pojedinim opinama radi izgradnje javnih objekata.
U oblasti obrta i trgovine upanije su podjeljivale povlastice za kovaonice, staklane, varionice, potae, vapnenice, ciglane zatim za odravanje nedje-ljnih
sajmova, sudjelovale pri izdavanju dozvola zajedno s rudarskim vlastima, odlu-ivale
o komadanju i luenju zem I je, stavljale umu pod zabranu, odluivale u dvoj-bama
nastalim po odobrenim eksproprijacijama, dozvoljavale noenje oruja.
upanije su bile podredjene Namjesnitvu osim u pitanjima izravnog poreza u kom sluaju su bile podredjene zemaljskoj poreznoj vlasti.

5)

C . K . Kotari
Kotarski uredi su predstavljali najniu vladarsku oblast u kotaru u svim

upravnim i pravosudnim poslovima ukoliko nisu ovi bili u nadlenosti drugih upravnih i sudskih organa. Oni su bili podloni vioj upravnoj, sudskoj i financijskoj vlasti to je zavisilo o vrsti posla. U njihovom djelokrugu bili su svi poslovi unutarnje
uprave, a ako su bili mjeoviti uredi, oni su vrili kaznenu i gradjansku sudbenost
u prvom stepenu kao inokosni sud. U oblasti financija kotarski uredi su bili financi jalna vlast u poreznim poslovima i nadzorna vlast za porezne urede na svom
po-druju. U oblasti obrta i trgovine podjeljivali su povlasticeza vodjenje obrta i
trgovine ukoliko nije za izvjesni obrt ili trgovinu bilo pridrano

vlasti. U

-losvim poslovima koji su bili u nadlenosti viih upravnih organa kotarski uredi su
pomagali, pripremali predradnje i postupali po odredbama viih vlasti ili pak vrili
35o
neposredni nadzor da bi mogli redovito izvjetavati te organe.

IV

Privremena dravna uprava ( 1861 - 1869 )

I)

Kraj Bachovog oblika apsolutistikog vladanja i oblikovanje novih


politikih pravaca
Namjesnitvo u Zagrebu je djelovalo od 29.V 1854. do 4 . IV 1861. god. Nam

jesnitvo i itav sistem vladanja koji su provodili Namjesnitvo i njegovi pod-redjeni


organi realizirali i osvjetlili su pojam apsolutizma u Hrvatskoj i to Bachovog
apsolutizma, jer je Bach kao ministar unutarnjih poslova bio stub te apsolutistike,
centralistike, germanizatorske i prema tome protuslavenske politike vladajuih krugova na bekom dvoru. Nezadovoljstvo s Bachovom politikom zahvatilo je gotovo sve
narodne slojeve a i veliki dio sveenstva bez obzira to je Crkva dobila privi-legiran
poloaj (pravo nadzora nad kolama i cenzure nad izdavakom djelatnou) ba pod
Bachom. Beki dvor je dodue nastojao da smanji nezadovoljstvo (priznao da je Vojna
krajina sastavni teritorij Hrvatske, Medjimurje pripojio Hrvatskoj, Hrvat-sku uinio
nezavisnom od Madarske i u crkvenom pogledu podignuvi Zagrebaku biskupiju na
Nadbiskupiju, sudstvo odijelio od uprave u viim sudskim instancijama, priznao
jednakost sviju pred zakonom, dunost plaanja poreza i sluiti vojsku te pravo na
slubu proirio na sve narodne slojeve, preuredio srednje kolstvo, latinski jezik u
kolama zamijenio hrvatskim jezikom) ali nije uspio ni kod biveg feudalnog sloja a
niti kod gradjana i seljaka. Bivi feudalci dobili su u ime naknade za gubi-tci feudalnih
prava umjesto novac rasteretne obveznice kojima je ubrzo vrijednost poela
padati.Bivi kmetovi poeli su takodjer naglo osiromaivati, jer su se morali zaduivati
radi otplate naknade za oslobodjenje od kmetstva, raznih poreza i naneta i radi
nerodnih godina. Gradjani takodjer nisu mogli biti zadovoljni ukidanjem ca-rinske
granice izmedju Madjarske i Austrije, \&r je tako hrvatska privreda postajala sve vie
zavisna od austrijske. Budui da gradjani nisu raspolagali vlastitim kapitalom obzirom
da je privreda od ranije bila gotovo potpuno nerazvijena (osim u Rijeci),
to su morali gledati prodiranje stranog kapitala.

-161U takvim nerazvijenim ekonomskim a onda i drutvenim prilikama pod pritiskom andara, policije, sudova, germanizacije u borbi za opstanak mlade inteli-gencije
politiki ivot stranaka je zamro. Iskustva iz 1848. i Bachovog apsolutizma razliito su
utjecala na pripadnike nekad najjae Narodne stranke i tako pridonijela oblikovanju
novih politikih pravaca. Stvarale su se tri osnovne grupacije: jedna protiv Austrije i
Madarske za samostalnu Hrvatsku ( Stareevi, Kvaternik ), druga za surad-nju s
Austrijom protiv Madarske da bi se ujedinila Hrvatska s Dalmacijom i drugim
hrvatskim krajevima i tako ojaala da posjeduje vlastitu nacionalnu administraciju
(glavni predstavnik Ivan Maurani) i trea za suradnju s Madarskom protiv Austrije da
bi se Hrvat? ? Madari u svojim sanostalnim nacionalnim upravno-politikim tvorevinama lake odhrvali novim pokuajima apsolutistike i germanizatorske politike bekog dvora (Strosmajer i veina narodnjaka).

2)

Oktobarska diploma i reforma centralne vlade u Beu - formiranje Hrvatskog


dvorskog dikasterija (poslije Kr.dvorska kancelarija za Kraljevinu Dalmaciju,
Hrvatsku ? Slavoniju)
Apsolutizam i centralizam Bachovog tipa ipak nije se mogao dugo odr-

ati. On je prouzroio ogromne dravne dugove odravajui ogromni dravni apa-rat ne


samo u vertikalnoj hijerarhiji (kotar, okrug, namjesnitvo, ministarstva i razni
podredjeni organ? u svim granama dravne uprave i pravosudja) nego ? u horizontalnoj irokoj rasprostranjenost? austrijske monarh?je ( vel?k? broj krunovina).

Dugovi u doli u akutnu fazu porazom austrijske vojske na talijanskom bojitu


1859. god. Tada je pao i Bachov apsolutizam, ali beki dvor usprkos oitim tenjama prevladavajuih federalista I zahtjevima nacionalnih pokreta traio jei nain kako
da spas? centralizam a i apsolutnu vlast monarha. To mu je djelomino i uspje-lo
dozvoljavajui oivljavanje starih upravnih formi,tako da je izgledalo da je car
restituirao stanje 1848. god. a da pri tom starim formama dade onaj pojmovni sadraj koji je odgovarao postojeim uvjetima u monarhiji u odnosu na snage vladajuih krugova u dvoru i razjedinjenost I neorganiziranost raznih nacionalnih pokreta u
zemlji. Tako je car prvo izdeo ( 2o.X l86o.) proglas " o uredjenju nutarnjih dravnopravnih prilika Monarhije" poznat pod imenom Oktobarska diploma kojim

-162je uinio ustupak federalistima,

351

a zatim novi proglas, toboe kao tuma i prove352


dba Oktobarske diplome, Februarski patent (26.11 1861.),
kojim je ustvari ukinuo
Oktobarsku diplomu i osigurao eljeni centralizam i u krajnjoj liniji svoju apsolutistiku vlast.
Oktobarskom diplomom je car vratio Hrvatskoj i Slavoniji stari ustav ali
djelomino, jer je Hrvatski sabor bio ovlaten na osnovu te Diplome da donosi zakonske propise samo u onim predmetima, koji nisu bili u nadlenosti Dravnog vijea
(centralni parlament za sve zemlje Monarhije), a u nadlenost Dravnog vijea bi lo je zakonodavno reguliranje svih predmeta koji su se odnosili na kovanje novca,
banknote, kredit, banke, uvodjenje novih poreza i nameta, poveanje poreza i pristojbenih stopa, trgovinu, carine, potu i telegraf, eljeznice, vojsku. Osim toga nadlenost Hrvatskog sabora nije bila ni ovom odredbom do kraja odredjena, jer je Diploma
predvidjala njegovu djelatnost u smislu prijanjih ustava ne samo Hrvatske nego i hrvatsko-ugarske zajednice (zajedniki sabor!). Car je medjutim zadrao ne samo centralni
parlament za itavu monarhiju nego i centralnu vladu u Beu tako da je istoga dana,
kada je izdao Oktobarsku diplomu naredio organizaciju nove centralne vlade, pa je
ukinuvi ministarstva unutarnjih poslova, pravosudja, bogotovlja i nastave dao njihovu nadlenost Kr.ugarskoj dvorskoj kancelariji za podruje Madarske, Kr.erdeljskoj
dvorskoj kancelariji za podruje Erdelja i dravnom ministarstvu za svo ostalo podruje Monarhije time da je unutar Dravnog ministarstva osnovao jedan "Hrvatsko-slavon353
ski odsjek" koji je bio nadlean za podruje Hrvatske i Slavonije.
Dvorski kancelari bili su kao i dravni ministar lanovi ministarskog vijea.
Kako se vidi ostala je centralna vlada iz doba Bachovog apsolutizma s
izvjesnim promjenama uglavnom u nazivu koja je ostala nadlenom i dalje Namjesnitvu u Zagrebu. Pod pritiskom nacionalnih pokreta i nezadovoljstva car je dopustio
ispuniti neke zahtjeve Banske konferencije u Zagrebu,koji medjutim nisu donijeli
izmjene u sutini. Hrvatsko-slavonski odsjek Dravnog ministarstva bude 5.XII l86o.
izdvojen iz Dravnog ministarstva i postavljen kao zasebna ustanova "Privremeni dvorski

dikasterij"ostavi sa dotadanjim djelokrugom.


Predsjednik ovog dikasterija dobio je pravo da vanije354poslove iz svog djelokruga
predlae i zastupa neposredno u ministarskom vijeu.

Hrvatski dvorski dikaterij

poeo je djelovati 25.1 1861. Isto tako je car udovoljio zahtjevu Banske konferen -

-163cije od 26.XI I860. da hrvatski jezik postane slubeni jezik u uredima Namjesnitvo i
Banskog stola. U pitanju ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom car je takodjer pristao,
ali samo na raspravljanje izmedju dalmatinskih i hrvatskih poslanika, jer je znao
obzirom da su u Dalmaciji vlast imali u rukama Talijani da do takvog sastanka ili
sporazuma za ujedinjenje ne moe doi med ju takvim poslanicima. Stari zahtjev
iz 1848.god. da Hrvatska dobije svoju samostalnu vladu odgovornu Saboru car je mimoiao, jer je utvrdio da ne moe donijeti konanu odluku o vrhovnoj administrativ-noj i
politikoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji dok se ne dogovore o buduoj vez?

Hrvatske s Madarskom poslanici Hrvatskog i Madarskog sabora. Zahtjev za


restau-raciju upanija, slobodnih kotara, siob.kralj.gradova, povlatenih trgovita i
seo-skih opina car je odobrio (16.1 1861.), jer nadlenost ovih upravnih organa nije
dirala u osnovu plana bekog dvora. Oni su bili i onako privremenog karaktera.
3)

355

Februarski patent i Hrvati te novo upravno uredjenje u Hrvatskoj i Slavoniji


na temelju Februarskog patenta
Februarski patent zajedno sa svojim prilogom "temeljnim zakonom o

zastupstvu cesarevine" legalizirao je egzistenciju centralne vlade za itavu monarhiju dajui joj pravo sudjelo/ati toku vijeanja Carevinskog vijea (centralnog
parlamenta) i podnositi mu zakonske prijedloge ili pak zastupati ih naglasujui ak
da zakonski prijedlozi dolaze pred Carevinsko vijee kao prijedlozi vlade.
Februarski patent je donio takodjer organizaciju Carevinskog vijea
odredjujui dvodomni sistem (velikaka i zastupnika kua) ali i sve kautele kojom
je car sebi osigurao utjecaj na CarevinskovMe6^da donosi zakone u skladu sa carevom voljom ( car moe raspustiti zastupniku kuu, zakon dobiva obaveznu snagu
tek kad ga car sankcionira, zakon moraju izglasat? obe kuei dr.). Kraljevine
Hrvatska, Slavonija i Dalmacija dobile su u zastupnikoj kui, koja se sastojala tada
od 343 zastupnika, 14 zastupnika a Madarska kraljevina 85 zastupnika to dovoljno
osvjetljava ulogu tih zastupnika u Zastupnikoj kui, koja e bit? sastav-ljena na
osnovu izbornih zakona teko da e njemaka manjina u Monarhiji imat? ve-inu
poslan?k?h mandata.

-164Februarskim patentom osigurao je car centralnoj vladi, odnosno sebi (jer


vlada nije bila odgovorna parlamentu), da izdaje propise sa zakonskom snagom za vrijeme dok Carevinsko vijee ne zasjeda s jedinim uslovom da o izdatom propisu
naknadno obavijesti prvo budue zasjedanje.
Februarski patBnt je donio neto vie demokratskih prava doputajui parlamentarni sistem ali i snanije centralistike tendencije, vei njemaki ekonomski
pritisak u namjeri da se odri njemaka politika i ekonomska hegemonija. Naravno,
takvom politikom nisu se sloili ni Hrvati ni Madari. Prvi, jer su se bojali njemake
hegemonije i njemake liberalne buroazije ( iji je predstavnik bio Schmerling otac
Februarskog patenta), a drugi jer su vidjeli u njemakoj buroaziji opasnog konkurenta,
iako car nije uspio da Carevinsko vijee postane zaista centralni parlament i za podruje Hrvatske i Madjarske, jer ovi nikad nisu poslali svoje zastupnike u to Vijee,
a nit? je uspio da odri Februarski patent vie od 4 godine na snazi ( patent je sistiran 1865.god.) ipak dravna organizacija temeljena t?m patentom ostala je na snaz?
u Hrvatskoj sve do 1869. god.
3 a) Kraljevsko namjesniko vijee Kral jevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i
Sabor
Namjesnitvo u Zagrebu,osnovano u doba Bachovog apsolutizma, nije
moglo v?e opstojati ne samo zbog toga to je podsjealo na apsolutistiki nain
vladanja,nego i z&og toga to se je morao djelomioo mijenjati odnos tog vieg
organa uprave na podruju Hrvatske i Slavonije prema centralnoj vladi. Stoga

je car ve nakon petnaestak dana po donoenju Februarskog patenta donio odluku


da se to Namjesnitvo ukine a umjesto ovog osnuje na nain Kraljevskog ugarskog
namjesnikog vijea" Kraljevsko namjesniko vijee, Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i
Slavonije (instalirano 4 . IV 1861.) sa sjeditem u Zagrebu.3 5 .
Kraljevsko namjesniko vijee bilo je posredni organ uprave izmedju
niih upravnih organa u Hrvatskoj i Slavoniji i Hrvatskog dvorskog dikasterija (a po
njemu i itavog ministarskog vijea u Beu). Namjesniko vijee je bilo podredjeno Hrvatskom dvorskom dikasteriju. Najvia i vrhovna upravna vlast za Hrvat-

-165sku i Slavoniju predstavljao je Hrvatski dvorski dikasterij. Namjesniko vijee


nije bila vlada nego zemaljska upravna oblast to je jedino bilo u skladu s centrali-zmom
Februarskog patenta. Stoga je Vijee bilo odgovorno samo Dikasteriju odno-sno caru.
Djelokrug Kr. namjesnikog vijea obiljeen je u osnovi djelokrugom Di - kasterija tj.
pomenutih ukinutih ministarstava ali s obzirom na svoju posredniku ulogu to Vijee je
obavljalo i neke poslove drugih resora. Promjene nisu nastale ni tada kada je Hrvatski
dvorski dikasterij postao carskim rjeenjem od 3.U 1862. "Kraljevska dvorska kancelarija
za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniji" (ukinuta carskim rjeenjem od 28.1 1869, a
prestala djelovati 31.1 1869), jer je dje-lokrug Dvorske kancelcrije ostao isti koji je imao
Hrvatski dvorski dikasterij (pro-mjena je nastala same u nazivu i unutarnjoj organizaciji).

Nadlenost Sabora bila je odredjena Oktobarskom diplomom odnosno


Februarskim patentom, koji u tom pravcu nije dnio promjene nego je samo
potvrdio ranije odredbe.
b)

Zamisao narodnjaka i pravaa a vladi i saboru te formiranje


Samostalne stranke
Sabor, otvoren 14.IV 1861. a rasputen od cara 18.XI 1861., bio je
vrlo

znaajan po svom djelovanju. Obzirom na odnose Hrvatske prema Madarskoj vei-na u


Saboru (pripadnici uglavnom Narodne stranke) bila je za realnu uniju s Madar-skom pod
uvjetom da Madarska prizna prethodno pravovaljano samostalnost i neo-visnost
Hrvatske i njezinu teritorijalnu cjelovitost. Zajedniki poslovi morali bi
se utvrditi ugovorom o savezu, ali pod taj pojam ne bi mogli ui zakonodavstvo i
vrhovna uprava u politikim (nutarnjim), nastavnim, vjerozakonskim i pravosudnim
poslovima. Sudbenost u svim instancijama morala bi ostati nezavisna od madarske .
Jedan dio manjine sloio se s prijedlogom veine, ali odbacujui onaj tekst koji govori o
prethodnim uvjetima (unionisti ili madaroni s grofom Ju lijem Jankoviem Daruvarskim
na elu). Drugi dio manjine ( Kvaternik,Starevi i Vrdoljak ) predlo-io je potpunu
samostalnost Hrvatske, time da ona ne bude imala bilo kakve veze s Austrijom i
Madarskom osim kralja kao vladara.

Zanimljiv

je bio stav narodnjaka i Starevia s obzirom na opstanak i

poloaj hrvatske vlade i sabora. Zakonski prijedlog o zemal jskoj vladi i o saboru koji
su predloili nije naravno dobio carevu sankciju, pa prema tome nije postao
zakonom, ali on je karakteristian , jer pokazuje kakav je bio njihov dravnopravni
zahtjev odnosno politiki program. Prije svega oni su zahtijevali da vlada bude odgovorna saboru, da predsjednika vlade predlae sabor, a kralj da ga samo imenuje
na prijedlog sabora, da sva vrhovna uprava u zemlji bude u nadlenosti vlade, koja
bi svoj djelokrug vrila puterr\ svojih odsjeka i to po resorima unutarnjih poslova,
pravosudja, bogotovlj;, prosvjete, odbrane zemlje i vojske, financije, trgovine na
kopnu i moru, saobraaj;*, poljoprivrede, gradjevinarstva i pote. Vojskom bi
zapovijedao vojvoda kraljevstva kojeg bi izabrao sabor. Sam pak sabor bio bi iskljuivo zakonodavno tijelo sastavljeno od biranih zastupnika i virilnih lanova (iji
bi broj bio smanjen na jednu petinu). Aktivno prava glasa imali bi punoljetni i neporoni dravljani sa zaviajnim pravom u domovini i stranci koji su stekli to pravo.
Pasivno birako pravo ne bi imali vijenici i inovnici zemal jske vlade. Vlada ne bi
mogla odrediti nikakav porez,zaduenje u korist zemlje, upanije ili opine bez
zakljuka sabora. Zastupnik sabor ne bi mogao odgovarati za svoje izjave u saboru.
Prilikom donoenja zakona sabor bi morao potivati naelo slobode tampe, savjesti i osobe, nezavisnosti suca. Kralj ni bilo tko drugi ne bi mogao donositi naredbenim putem bilo koji propis sa zakonskom snagom, n?ti mijenjati zakon niti auten357
tino tumaiti, jer bi to pravo imao samo sabor.

Ovaj zakonski prijedlog, kako

se vidi, veoma je podsjeao na aprilski program narodnjaka 1848.god. On se temeljio


na postavci o samostalnosti hrvatske dravne uprave tako da je zakonodavnu vlast
dao iskljuivo saboru, a izvrnu vladi. Odgovornost vlade saborukao i osnovna misao
zakonodavne djelatnosti sabora da uva slobodu savjesti, misli i tampe naglaeno
pokazuju ismisao i volju saborske veine za demokratizaciju politikog ivota.
Znaajno je nadalje da je Sabor izglasao slabom veinom da Hrvatska nema
nikakvih zajednikih poslova s Austrijom, to znai da je bila prilino jaka grupa
zastupnika, koji su suprotno mislili. Doskora je stvarno u Hrvatskoj osnovana
Samostalna stranka, koja je bila za realnu uniju s Austrijom ( I.Maurani,nadbi-skup
Haulik, Kukuljevi i Makso Pria) smatrajui da je bolje da se s Austrijom

-67prife regode Hrvati

nego l'i Madari, sto r* i dogodilo, fer su AAudan no celu so

F. Dlakom pnznc*!? .ia vrijeme zajednike poscv*


je Hrvatski sabor <^6? god .odbio da prizna ,
toko

Madarska I Ai^M je, one kofc


jc zakasnio pos usaj
narodnja-

ke veine u Saboru i866. god. da prihvat politiku SamoshJn^ stranke, Simostalna stranka bilo je uvjerenja do e ui savez s Austri ion * doni^H' / iibsraihaciju
u politikom i'vaAi u Hrvo tskoj,
zemlja u kojoj
God.

jer je Austrija bila tada privredno r^o{razvijenija


odraz privrednog sranje u zemlji

;e Hrercnzom

IB66. ideja o austrougarskoj pogodbi bfles je ve u planu vladaju-

ih slojeva i u Austriji i u Ugarskoj. Trebao je samo jedan b? povod, a to je bio upravo


svretak austro-pruskog rate, da se nagodba i sprovede. Sam os ta i na hrvatska
vlada, koju je Sabor !86l. i 1865. iznio kao glavni zahtjev prosiijedjujui svojo
politiku jo iz 1848. god,

ostvarila se, d i pod uvjetima Austrougarske nagodbe

iz 1867, god,

c)

upanije, kotari , gradovi i opine


Namjesnikom vijeu na elu s banom bilo

je podredjeno 7 upanija

(zagrebaka sa svojim tadanjim granicama osim onih podruja koja je poslije


1848.god. dobila od krievake i poeke upanije; krievaka
1848 god.; varadinska

sa svojim teritorijem Iz

bivenih krajeva od krievake upanije;

sa granicama iz
I848gcd. bez naknadno do-

rijeka; poeka;

virovitika i srern-

ska upanija s granicama od I A 1848,).


upanije su se dijelile
one od U

na okruja

(processus), kojima su bile granice

1848. god, Okruja su se dijelila

na kotare,

koje

je trebala odrediti

sama upanija.
Ma elu upanije stajao je velik!
podupan. Pored ovih bili

su upanijski inovnici: veliki biljenik s podbiljenikom

i arhivarom, upanijski odvjetnik,


ili dva ili

upan. Uz njega su bili prvi i drugi

blagajnik

s podblagajnikom,

vise kotarska suca, pristavi, raunski inovnik, flzik

drugim pomonim zdravstvenim osobljem,

mjernik, povjerenik

arom, pisari, veterinar, nadzornik svilarstva. inovnike je


skuptina po obiaju koji

je vladao do 1848.

god,

dva i l i vie velika


s ranarnicimai i
sigurnosti sa strabirala upanijska

upanije su imale upravnu i sudsku funkciju. Svi vaniji upravni predmeti morali su se rjeavati u upanijskoj skuptini. Manje vane su rjeavali upanijski inovnici posebno podupani. On? su bili duni izvijestit? o rjeavanju tih pitanja u prvoj sl?jedeoj upanijskoj skuptini. Osim toga upanijska skuptina je do-nosila
polugodinji proraun trokova administracije te ih podnosila Namjesnikom vi-

jeu na odobrenje. upanijski suci su vrili sudbenost u okviru nadlenosti gradskodeiegiranih kotarskih sudova. Via sudbenost je bila u nadlenost kraljevskog upanijskog sudbenog stola za podruje jedne upani je. Med jutim izgleda da se ta odredba
nije sprovodila, jer je Dvorska kancelarija naredila ve 1862. god. da se u svakoj upaniji
osnuje posebni upanijski sudbeni stol dakle neovisno od upanijske uprave.
upanijska skuptina je bila sastavljena od punoljetnih, samostalnih i
neporonih mukaraca, koji su bil? zemljoposjednici I plaali realni porez barem u iznosu
od 5o forinti, ili koji su bili registrirani kao tvorniari, trgovci il? brodovla-snici, a plaali su
barem 4o forinti, nie sveenstvo barem 5 forint? zemljarine il? dohodarine, te osobe koje
su d?plom?rale na sveu?l?tu ? ?novn?c?,ako su placai? barem lo do 2o forint?
dohodarine. upanijski inovnici su bili kao takvi lanovi upanijske skuptine. Slobodni
kraljevski gradovi, slobodni kotarTuropoljski, kap-tol? i tadanje politike seoske opine b?
l? su zastupani u upanijskoj skuptini sa

dva zastupnika, a povlatena trgovita, Zagrebaka akademija nauka ? pravoslavni


samostan? s jednim zastupnikom.
Reorganizacija 1861. god. pogodila je ? uredjenje gradova. On? su pravno
postali ponovno samostalni municipiji, kao to su bili prije 1848. to znai samo-stalni
U upravnim i sudskim funkcijama. Med jutim, nepotpunost naputka o

uredjenju upanija, gradova i opina ?z 1861. ? pomanjkanje


provedbenih propisa doprinijeli su da su propisi iz I85o/l85I. ostali i dalje
na snaz? do 1881 .god. Tako su slobodni kraljevski gradov? ostali u
dotadanj?m gran?cama ( os?m Rijeke ? Bakra koji su vra-en? na
podruje od l . l 1848.) kao ? u dotadanjoj upravnoj funkciji. Slobodni kraljevski gradovi, povlatena trgovita, seoske opine vrili su na svom
podruju mje-snu sudbenost, a slobodni kotari onu sudbenost koja je

pripadala dotada gradsko-dele-giranim kotarskim sudovima. Druga


instancija tim sudovima bili su upanijski sudbe-ni stolovi.

-169Napufkom za privremeno uredjenje upanija ! drugih upravnih organa iz


358
1861, god.

opine su vraene obzirom na djelokrug I postavljanje opinskih fun-

kclonera na stanje Iz god. 1836. naravno bez utlcaja bivih feudalaca ( kao u razdo
bolju 1848. - 1851.). Od carskog patenta od 24.IV 1859., kojim je Izdan zakon o
opinama za itavu monarhiju primjenjivale su se na podruju Hrvatske i Slavonije
samo odredbe o prinadlenostima u opinama,

359

Takvo stanje je ostalo do 1867.


god.kada je Dvorska kancelarija odredila da se ponovno primjenjuje naredba bana
od 19.Vili 1851. tako da predpostavl jena vlast opinama postaje upanijski kotarski
36o
sud.

Restauracija opinskog uredjenja od 19.Vili 1851 .nije bila takodjer dugog

trajanja,

jer je ve l87o. donesen novi propis o uredjenju opina.


Uredjenje upanija i drugih upravnih organa iz 1861. god. bilo je privre

meno pa zbog toga s mnogo nejasnoa to je sivaralo proizvoljni postupak pojedinih


upanija a onda i povrede naroito od strane Dvorske kancelarije, koja je nastojala
reformirati zastarjele zasade u upanijama.
V)

Dravna uprava na osnovu Austrougarske i Hrva tskougarske nagodbe


( 1869 - 1918 )

!)

Pozadina Austrougarske i Hrva tskougarske nagodbe


Poraz Austrije u ratu s Pruskom 1866.god. doveo je poetkom 1867. do

spo razuma izmedju Bekog dvora > veine Madarskog sabora o osnivanju
dualistiki organizirane monarhije, koja e ostati na snazi do propasti Austrougarske.
U prego-vorima, koji su tretirali uvjete I rjeenja Austrougarske nagodbe iz 1867. nije
sudjelovao Hrvatski sabor. U Austriji su glavni i odluujui utjecaj imali njemaki
liberali kojima je bio glavni cilj osigurati u itavoj monarhiji centralizam i poste-penu
germanizaciju da bi se obezbjedila ekonomska hegemonija a po ovoj i po osiguranom centralizmu i politika hegemonija.
Nakon poraza u ratu s Pruskom Beki dvor je zakljuio da je bolje sporazumjeti se odmah samo s jednim nego poslije s vie ugovornih strana (Madjarima,
esima, Poljacima, Ukrajincima, Hrvatima i drugima). U Madarskoj pak veina u
Saboru bila je za personalnu uniju s Austrijom, ali njihov vod ja Deak dao je ra-

zumjeti da je spreman na izvjesna odstupanja. Da bi se izbjegla opasnost odcjepljenja Madarske ili pak veoma nesigurne situacije u Madarskoj ( ne samo, jer je u
Saboru veina bila za personalnu uniju nego i stoga to je bio jak koutovski pokret
koji je stremio u osnovi za nezavisnom madarskom dravom), a Madarska je znaila Austriji i itnicu i izvor sirovina i vojni arsenal, Beki dvor je prihvatio duali-zam
spasavajui ipak jedinstvo Monarhije u pitanjima vanjskih poslova i vojske.
To su shvatili i njemaki liberali pa su dualizam naknadno prihvatili ograniivi
tako svoje ciljeve na podruje austrijske drave. Veina u Madarskom saboru bila
je takodjer zadovoljna dualizmom, jer je njime Sabor konano stekao pravo da sam
odluuje u madarskim poslovima, da se pitanja ne madjarskih naroda moraju unaprijed smatrati unutranjim pitanjem Ugarske i da e ovako ojaana Ugarska imati na Be
kom dvoru znatno vei utjecaj nego do tada.
Pod takvim uvjetima Hrvatski sabor nije smio po miljenju Bekog dvora
sudjelovati pri uglavi jivcn ju sporazuma izmedju Bekog dvora i madarske saborske
veine, ali je morao kasnije sudjelovati u utvrdjivanju odnosa Hrvatske prema Madarskoj, tako da bi ncva Ugarska drava, proizala iz Austrougarske nagodbe, bila
toliko jaka da se odri dualizam i toliko slaba da ne moe vriti presudni utjecaj
na formiranje i odranje politike Bekog dvora.
Iz istih razloga propala je ideja veine Hrvatskog sabora od 18.XII 1866.
da se napusti unija s Madarskom i da se pokua nagodba s Austrijom, a pobjedila
je misao unionistike stranke u Saboru. Medjutim, do te pobjede moglo je doi samo
akcijom kralja (Sokevi je zamijenjen unionistom Levinom Rauchom na banskoj
stolici, izborni red je zamijenjen novim izbornim redom, kojim se poveao broj
virilista - a to su bili veinom unionisti, a smanjen je broj biranih zastupnika, vren
je pritisak vladinih organa), pa je novi Sabor (sa unionistikom veinom, koja je ak
ostala sama u Saboru nakon izlaska protuunionistike manjine) mogao 24.IX 1868.
izglasati Hrvatskougarsku nagodbu nakon to su je prihvatile Hrvatska i Madarska
regnikolarna deputacija koje su bile formirane da utanae i redigiraju tekst te

Na -

godbe, a 8.IX 1868. i sam kralj sankcionirati. Tako je nastao temeljni zakon

Kra-

ljevine Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kojim je reguliran odnos Hrvatske


prema Madarskoj sve do proglaenja nezavisne Drave SHS 29.X 1918.

-1712)

Primjena nagodbi iz 1867. i 1868. god. na dravno uredjenje u Hrvatskoj


i Slavoniji

a)

Vladar
361
Prema Austrougarskoj

362

i Ugarskohrvatskoj nagodbi

Austrija i Ugar-

ska predstavljaju ustavne drave. Njihov se ustav temei jiona dravnim temeljnim zakonima od kojih su najvaniji za zemlje ugarske krune: I) Pragmatika sankcija, koja je
primljena u Hrvatskoj 1712. a u Ugarskoj 1723. god., 2) Nagodba izmed ju Austri-je i
Ugarske iz 1867.god. i 3) Nagodba izmedju Ugarske i Hrvatske 1868.god. Pragmatikom
sankcijom zajameno je Habsburkoj dinastiji pravo na prijesto.
Prema ustavu vladareva osoba je neprovediva i neodgovorna to znai
da je svaki napadaj na njegov ivot i slobodu bio zloin veleizdaje a svaka povre-da
potovanja prema monarhu uvreda velianstva.
Vladar je vrio

vlasti: I) upravnu po odgovornim ministrima, koje je

sam imenovao i otputao, 2) zakonodavnu sa nanochim zastupstvima koja je sazi-vao


vladar, odgadjao, zatvarao i rasputao, 3) sudbenu po sucima, koji su odluivali i u
vladarevo ime izricali osude.
Vladaru su pripadala posebna krunska pravarvladar je vrhovni gospodar
vojske, on navjeta rat, sklapa mir i ugovore s drugim dravama, u njegovo ime kuje
se novac, on ima pravo amnestije i abolicije (narediti da se kazneni postupak ne provede ili da se obustavi), vladar podjeljuje naslove, plemstvo, razliite redove za
zasluge i odlikovanja.
Vladar je podjeljivao audijencije i rjeavao molbe koje su bile njemu
upravljene. Rad i toga vladar je imao dvije kancelarije: kabinetsku za civilne i vojniku za vojen poslove.
b)

Zajedniki poslovi Austrije i Ugarske u Delegacijano i zajednikim ministarstvima na temelju Austrougarske nagodbe
Zajedniki poslovi medju dravama Austrijom i Ugarskom bili su: I) vanj-

ski poslovi, tj. upravljanje vanjskom politikom, diplomatsko i konzularno zastupstvo

-172Monarhije u inozemstvu te sklapanje medjunarodnlh ugovora, 2) vojni poslovi, tj.


zajednika vojska i ratna mornarica osim zakonodavstva o godinjem regrutiranju
i vrenju obrambene dunosti i 3) financije zajednikih poslova tj. ispitivanje i odredjivanje zajednikih izdataka.
O zajednikim poslovima, zajednikom proraunu i o zakljunim raunima u posljednjoj administrativnoj godini raspravljale su Delegacije koje je sazivao
vladar svake godine naizmjence u Be i u Budimpetu. Delegacije su se sastojale od
l2o delegata koje je izabralo Carevinsko vijee (6o) i Ugarskohrvatski sabor (6o)
i to po Ao delegata iz zastupnikih, a po 2o iz gornjih kua (na jednu godinu).
Ovima su se izabirali jo po 3o zamjenika.
Pri izborima u Austrijsku delegaciju moralo se obratiti panja na razmjernu podjelu po krunovinama ( med ju koje je spadala naravski i Kraljevina Dalmacija) a u Ugarsku delegaciju trebalo je birati 5 delegata iz Hrvatskog sabora (4 narodna zastupnika i jedan viri I ni lan).
Delegacije je otvarao vladar prijestol jnim govorom, koji je sastavljala
vlada a morao je da tumai unutranje i vanjske prilike Monarhije.
Svaka delegacija je birala predsjednitvo iz svoje sredine te je vijeala u
javnim sjednicama odjeljeno. Svoje zakljuke je priopivala jedna drugoj pi-*
smeno, pa ako se ni po trei puta nisu mogle sloiti sastojale su se u zajednikoj
sjednici gdje su odluivali votiranjem bez debate. Zakljuci, koji su stvorile obe
delegacije sporazumnoy podnosili su se vladaru na potvrdu, a zatim su se objavljivali u Carevinskom vijeu i Hrvatskougarskom saboru.
Delegati su u vrenju svojih dunosti bili neodgovorni i nepovredivi.
Neki zajedniki poslovi nisu se raspravljali u delegacijama nego u
parlamentima obiju drava ( poslovi o carinama, indirektnim porezima, novarstvu, zajednikim eljezniaama i nainu obrambene dunosti). Ovi su se poslovi
morali takodjer sporazumno rjeavati. Sporazumom se odredjivao i omjer u
kojem je trebala svaka drava da doprinosi i za zajednike izdatke (tzv. kvota ).
Na elu uprave zajednikih poslova stajala su 3 zajednika ministarstva,
koja su bila odgovorna svakoj delegaciji posebno: Ministarstvo carske kue i vanjskih poslova, Ministarstvo rata i zajedniko Ministarstvo financija. Raune svih

-173zajednikih ministarstava kontrolirao je Vrhovni raunarski dvor u Beu a podredjen


je bio neposredno vladaru. Zajedniki trokovi namirivali su se dohocima od carina,
prihodom zajednikih ministarstava i kvotom obiju drava.

c)

Hrvatskougarska dravna zajednica i njen? zajedniki poslovi na ^emelju


Hrvatskougarske nagodbe kao I njihovo vrenje u zajedn?kom
saboru ? zajednikoj vlad?
Ugarska drava u smislu Nagodbe bila je u stvar! dravna zajednica u

koju su spadale Kraljevina Madarska sjedinjena s Erdeljem, te kraljevine Hrvatska,


Slavonija i Dalmacija. Kraljevina Madarska pretstavlja je jedan a kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija drugi dravni teritorij (Kraljevina Dalmacija samo virtuelno, dok je juristiki i faktiki predstavljala sastavni dio austrijske drave). Grad i
kotar Rijeka je predstavljao provizorij ( do prekida dravne zajednice I9!8. god.), jer
se Madarski i Hrvatski sabor nisu mogli sloiti u pogledu rijeke admini-stracije, ali
je ona faktino bila pod neposrednom dominacijom zajednike vlade u Budimpeti.
Podruje Vojne krajine, iako je vladar priznao njegovu pripadnost Hrvatskoj, bilo je
pod vojnom upravom kojom je dirigiralo ausiTijsko ministarstvo rata do 1881., kada
je sjedinjena s Hrvatskom.
Dravna zajednica je tako ugovorena da e stanovnitvo jednog i drugog
dravnog teritorija imati zajedniki sabor i zajedniku vladu za reguliranje i vre-nje
zajednikih poslova, a poslovima koji nisu nagodbom bili proglaeni zajednikim da
e svaki dravni teritorij samostalno regulirati i vriti svojim dravnim organima (na
podruju Madarske i Erdelja zajedniki sabor bez sudjelovanja hrvatskih zastupnika i zajednika vlada bez uea hrvatskog ministra a na podruju Hrvatske
i Slavonije Hrvatski sabor i Zemaljska vlada u Zagrebu). Hrvatski sabor je Nagodbom
naknadno prihvatio Austrougarsku nagodbu, ali je Ugarski sabor Hrvatsko ugarskom
nagodbom priznao da ubudue nee moi sklapati sline ugovore bez zakonitog
sudjelovanja kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Nagodba smatra se dravnopravnim aktom kojim se ugovaraju medjudrav-ni
odnosi izmedju Madarske i Hrvatske, a stanovnitvo Hrvatske deklarira politikim
narodom ime je istaknuto da Hrvatska ne postaje Nagodbom madarska pokrajina

-174nego ostaie slobodna unutar svoje dravne samostalnost! da ured ju je svoje

odnose.

Stogo se njena samostalnost smatra dravnopravnom autonomi|om


Nagodbom je nadaije utvrdjeoo naelo da se na obim dravnim
jimc mora potivati narodni jezik, u sviir. oblastima javne uprave

I zakonodavstva pa

i u sluaju da ih rjeavaju 20 jedniki organi dravne zajednice*


na zavjernica

mora takodfer potivati jezik

ter i tor! ~

K ral jeva krunidbe-

cbaju teritorija pa prema tome izdaje se

na madarskom i hrvatskom jeziku. Gbe ugovorne strane zakljuile su Nagodbom


da e se kralj

jednim te istim krunidbenim inom kruniti, al i je kralj duan da u

krunidbena} zavjernici posebno zagarantira

c je I okup nos r i ustav kraljevina Dalma-

c i j e , Hrvatske 1 Slavonije,
Priznao lem Austrougarske nagodbe Hrvatska ? Slavonija priznale su i zajednike poslove Austrije 5 Ugarske, pa prema

tome morale su uestvovati

u Dele-

gacijama (5 delegata Hrvatskog sabora) a onda

\ snositi allkvotni dio trokova zaje -

dnikih poslova Austrije I Ugarske,


No, pored ovih poslova postojali su zajedniki samo Madarske 1 Hrvat ske, koji su dati Nagodbom na reguliranje i obavljanje zajednikom saboru I
dnikoj vladi . O v i poslovi su taksativno bili nabrojeni Hrvatskougarskom

zaje nagodbom:

opredjeljivanja trokova za kraljevski dvor


v o j ni poslovi (dozvoljavanje regruta, obrambeni sustav, vojne dunosti,

ukona-

ivan je I opskrba vojske) time da se vodi rauna da hrvatski regrut! dodju u


hrvatsku pukovniju, da ih se uvrtava u struke prema sposobnostima, a da se
njihov ukupni broj odmjerava prema broju stanovnika^
financijski poslovi (porezni sistem i porezi

uope,

proraun i zakljuni raun

zajednikih trokova, dravni dugovi, dravna imovina, uz prethodnu suglasnost


Hrvatskog sabora, ako je imovina na podruju Hrvatske, novarstvo,

bankarstvo,

dravni I trgovaki ugovori,kredit, osiguranje, carine;


privredni poslovi (trgovina, industrija, obrt, saobraaj, luke,brodarstvo,
dnik
e
ceste, pota, telegraf)

zaje-

drutva kojima nije svrha zajedniki dobitak, putni listovi, redarstvo nad stran-cima, dravi
janstvo, domainstvo i dr.

-175Zakonodavno reguliranje ovih poslova spadalo je u nadlenost zajednikog Ugarskohrvatskog sabora. On se sastojao od velikake kue i zastupnike
ku-e. lanovi velikake kue bili su punoljetne nadvojvode, najvii crkveni dostojanstvenici, punoljetni magnati, koji su plaali velike poreze, dravni baruni,oba
predsjednika kr.kurije, predsjednik kr.tabule, rijeki gubernator,
tri, zastupnika Hrvarskog sabora i drugi lanovi (kasnije najvie 5o),

dvp, kasnije
koje je radi

zasluga imenovao kralj doivotno (pred raspad dravne zajednice bilo je ukupno
oko 4oo lanova).
Zastupnika kua sastojala se u kasnijem razvoju od 453 lana,: 333
upanijska poslanika,8o poslanika gradova i 4o poslanika Hrvatskog sabora. Poslanici su se birali na 5 godina i
Predsjednitvo velikake kue imenovao je kralj, a zastupnike kue birala je ona sebi sama.
Sabor je sazivao kral j svake godine u Budimpeti.
Administrativno reguliranje zajednikih poslova obavljala je ugarskohrvatska vlada (centralna vlada) sa sjeditem u Budimpeti. Naziv resora se mijenjao,
ali uvijek je postojao posebni resor "Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ministar bez
lisnice kod Sredinje vlade u Budimu", koji je imao zadatak da zastupa interese
Hrvatske i Slavonije kod vlade u Budimpeti, te da vri funkciju posrednika izmedju
kralja i Hrvatske zemaljske vlade. Ministri su bili odgovorni zajednikom saboru. Na
elu ministarstava stajao je ministar predsjednik,koji je davao vladi politiki pravac.
Zajednika ministarstva bila su: ministarstvo kod previnjeg dvora (a
latere) u Beu, bez lisnice, koji je posredovao izmedju kralja i ugarskohrvatske vlade, ministarstvo trgovine u iji resor su spadali trgovina, obrt, industrija, ptt, brodarstvo i eljeznice, ministarstvo poljoprivrede, (poljoprivreda, umarstvo, dravna
dobra, vodogradnje), ministarstvo za zemaljsku obranu (honved), ministarstvo fi nancija u iji resor je spadalo i rudarstvo i pomenuti hrvatski ministar. U vladu su
spadala jo ministarstva unutarnjih poslova, bogotovlja i nastave, te pravosudja, ali
njihov djelokrug je obuhvatao samo Kral jevinu Madarsku s Erdel jem, jer poslove iz te nadlenosti za podruje Hrvatske i Slavonije obavljala je Zemaljska vlada
7 u 363 u
Zagrebu.

-176d)

Organi zajednikih ministarstava na podruju Hrvatske i Slavonije


Pojedini zajedniki resori imali su na podruju Hrvatske i Slavonije

svoje podrune organe, koji su obavljali jedan dio djelokruga nadlenog resora
na odredjenom im podruju. Najbrojniji organi su bili u resoru financija (financijska ravnateljstva u Zagrebu, Gospiu, Ogulinu, Bjelovaru - posi jedna tri nakon
razvojaenja Vojne krajine - Varadinu, Poegi,Vukovaru i Osijeku ), porezni uredi
na podruju svakog financijalnog ravnateljstva - po kotarima - carinski ure-di:
glavne carinarnice u Brodu na Savi, Mitrovici, Zemunu, Osijeku, Sisku, Za - grebu,
Klenaku i Karlobagu, carinarnice u Crikvenici i Senju, carinarnice i so-lane u
Bakru, solane u Brodu na Savi, Okuanima, Osijeku,Suhopolju i upanji, financi jal
ne strae: povjerenitva u Zagrebu, Glini, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru,
Krievcima, Varadinu, Krapini, Brodu na Savi, Novoj Gradiki, Poegi, Gospi-u,
Senju, Donjem Lapcu, Mitrovici, Vukovaru,Rumi, Zemuru, upanji, Suaku,
Ogulinu,Virovitici,Osijeku i Pakracu, Dravna blagajna u Zagrebu i drugi uredi Arhiv mapa, Ravnateljstvo erarskih pravnih poslova u Zagrebu, Nadzornitvc
katastralne reambulacije u Zagrebu, Spremite prodaje duhana i biljega u Osijeku,
Ravnateljstvo tvornice duhana u Zagrebu i Senju). Pod Ministarstvo financija spadalo je i Rudarstvo satnitvo u Zagrebu.
Ministarstvo trgovine imalo je takodjer prilian broj svojih organa na
pochj ju Hrvatske i Slavonije (Potansko i brzojavno ravnateljstvo u Zagrebu te potanski brzojavni uredi u raznim mjestima, uredi eljeznike direkcije u Budimpeti i
raznih prometnih uprava u Beu,Subotici i dr.).
Ministarstvo za narodnu odbranu imalo je Domobransko zapovjednitvo
kao svoj organ u Zagrebu. Ministarstvo pak poljoprivrede imalo je umarsko ravnateljstvo u Zagrebu kao svoj opgan. Medjutim svi nabrojeni organi bili su ustvari
uglavnom glavne zajednike oblasti.
Ovo kratko izlaganje zajednikih poslova pokazuje da se je Hrvatska morala
odrei vod jenja samostalne ekonomske politike, da je madarskim vlada juim
krugovima bila uslijed osigurane majorizacije u zajednikom parlamentu i zajedni-koj
vladi obezbjedjena ne samo politika nego i ekonomska hegemonija i da se je Hrvatska
odrekla ak i financijske samostalnosti. Pokrie zajednikih trokova ne samo

-177zajednikih poslova Austrije ? Ugarske nego ? zajednikih Ugarske i Hrvatske oduzelo je Hrvatskoj veinu dohodaka tako da je ona u svim financijskim nagodbama,
od kojih je prva bilai uglavl jena samom Nagodbom, ostala deficiiarna. U kasni-jem
razdoblju za sklapanje financijske nagodbe s Hrvatskom birali su Ugarski i Hrvatski
sabor kraljevinske odbore (regnikolarne deputacije), koji su raspravljali najprije
pismeno a onda usmeno. Nagodba se sklapala na lo godina. Posljednja je vaila do
svretka 1913.god.

e)

Struktura vrhovne vlasti i uprave te njihovih organa u Hrvatskoj i


Slavoniji na temelju Hrvatskougarske nagodbe.
Poslovi, koje Hrvatske nije prepustila da reguliraju i rjeavaju zajedni-

ki zakonodavni i upravni organi, bili su djelokrug Ministarstva unutarnjih poslo-va


(osim nekih: dravljanstvo), Ministarstva pravosudja te Ministarstva bogotovlja
i nastave. Nagodbom je izriito ugovoreno osim toga da u nadlenost potpune samouprave Hrvatske i Slavonije spada sudbenost u svim stepenima osim u predmetima
pomorskog prava, to je takodjer bilo tetno, jer je Hrvatska bila obalna drava
a ne Madarska,pa je prema tome i Hrvatska bila bitno zainteresirana za pomorsko
sudstvo, te svi poslovi koji nisu zadrani Nagodbom u nadlenost zajednikih dravnih organa. Na taj nain je definirana i nadlenost Hrvatskog sabora i Zemaljske
vlade u Zagrebu.

1)

Sabor
Hrvatski sabor je donosio zakone za poslove iz nadlenosti Kraljevine

Hrvatske i Slavonije prema pomenutoj Nagodbi. Sabor su na kraju njegovog opstanka sastavljali viri I ni lanovi i 9o narodnih zastupnika biranih na 5 godina. Viri I ni
lanovi bili su: zagrebaki nadbiskup, sremsko-karlovaki metropolit, svi dijecezanski biskupi i vladike, prior vranski, svi veliki upani i turopoljski upan i napokon svi
muki lanovi kneevskih,grofovskih i barunskih porodica, koji su navrili 24 godine
ivota a znali su hrvatski jezik i plaali najmanje 2ooo kruna poreza.
Broj virilnih lanova nije smio bit? vei od polovine broja izabranih narodnih za-

178-stupnika, dakle najvie ih je moglo biti 45.


Aktivno izborno pravo imali su oni zaviajnici opine u Hrvatskoj i
Slavoniji, koji su navrili 24 godine ivota i koji su plaali zdconom odredjeni iznos
direktnog poreza ili im je to pravo pripadalo po zvanju. Napokon aktivno izborno
pravo imali su punoljetni ugarskohrvatski zajedniki inovnici makar i ni-su bili
zaviajni u Hrvatskoj i Slavoniji. Pasivno izborno pravo imale su osobe ko-je su
posjedovale aktivno izborno pravo, ako su bile zaviajne u Hrvatskoj i Slavo-niji i
ako su bili pismeni i poznavali hrvatski jezik.
Predsjednika i oba podpredsjednika birao je Sabor iz svoje sredine a iz bor je potvrdio kral j.
Sabor je sazivao kralj svake godine u Zagrebu. Zakljuci Sabora posta-li
su zakonskim propisom tek kada ih je pofvrdio kralj.
lanovi Sabora bili su ovlateni postavljati u Saboru upite Zemaljskoj
364
vladi (interpelacije), a vlada je bila duna dati na svaki upit odgovor.
Aktivno izborno pravo pokazuje da je Sabor bio predstavnik veleposjeda i
srednjeg gradjanstva a da su madarski vladajui krugovi mogli utjecati na sastav
putem svog inovnikog kadra. Iz Sabora su bili iskljueni siromani seljaci, radnici i
uope siromani grad jani.
Koliko je Sabor poslove iz svoje nadlenosti regulirao zakonskim propisima toliko je iste poslove obavljao, rjeavao i primjenjivao kod toga odgovarajue
saborske zakonske propise kao i propise zajednikog parlamenta izvrni organ
Sabora Hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada sa sjeditem u Zagrebu.
Jedan od prvih vanijih zakljuaka Sabora bio je svakako zakonski lanak o
ustrojstvu autonomne Hrvatsko-slavonsko -dalmatinske zemaljske vlade. Ovaj zakljuak je bio od kralja potvrdjen ve 2o.IV 1869. tako da je vlada poela funkcioni365
rati ve 16. VI 11 1869. Obzirom na nove uvjete iz Nagodbe o nadlenosti m jed-nikih i
autonomnih oigana to je na temelju kraljevske naredbe od 28.1 1869. uki-nuta sa 31.1
1869. Kraljevska hrvatskoslavonska dvorska kancelarija u Beu a njene poslove
privremeno preuzelo Hrvatsko-slavonko-dalmatinsko ministarstvo u zajedni-

koj vladi, naroito one vanije agende u kojima je Dvorska kancelarija odluivala u
treem stepenu, dok se ne formira Zemaljska vlada u Zagrebu. 366 Formiranjem

-179Zemaljske vlade u Zagrebu ukinuto je ujedno i Kr.namjesniko vijee u Zagrebu.

2)

Ban
Na elu vlade stajao je ban kojeg je imenovao kralj na prijedlog mini-

stra predsjednika zajednike vlade u Budimpeti. Ban nije mogao postati vojno li ce to je bio uz ostalo oiti znak da su se madarski vladajui krugovi bojali da
se ne dogodi sluaj bana Jelaia.
Bana je zamjenjivao u sluaju odsutnosti i za vrijeme banske vakancije
odjel ni predstojnik odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade.
Predloge i predstavke iz nadlenosti Zemal jske vlade ban je bio duan
predloiti kralju putem Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog ministra. Sva kraljeva
rjeenja, naredbe i imenovanja, koja su se odnosila na poslove iz oblasti dravnopravne autonomije morali su protupotpisati pomenuti ministar i ban.
Ban je bio ovlaten da lino ili po svom povjereniku uestvuje u svim
saborskim raspravama kao i onih u saborskim odborima i odsjecima, te da glasa,
ako je bio lan sabora. Ban je bio duan lino ili njegov povjerenik odgovoriti na
svaku saborsku interpelaciju, razjasniti predmet, ako bude zatraeno u saboru ili
predloiti spise koji budu zatraeni u saboru.
Ban je bio nadlean da postavlja i imenuje svo osoblje Zemaljske vlade
ukoliko to pravo nije bilo pridrano kralju ili bilo kome drugom prema dotadanjem
obiaju.Ban je bio napokon ovlaten da po svojoj osnovi organizira rad u odjelima
368
unutar djelokruga tih odjela Zemaljske vlade.
Za sav rad i sve vladine ine odgovarao je ban Saboru. Uz njega je odgovarao i odjelni predstojnik (ef odjela) osim ako se protiv odredjenog ina pismeno ogradio. Za Vladine ine koje je samostalno donio odjelni predstojnik odgovarao
je odjelni predstojnik u prvom redu banu odnosno njegovom zamjeniku. Sabor je
teoretski mogao pozvati na odgovornost i bana, tuiti ga ili njegovog zamjenika za
svaki njegov in ili propust kojim bude namjerno povredjen temeljni zakon koji je vaio
u Hrvatskoj a naroito dravnopravna nqgodba iz 1868. god. ili, ako bude namjerno
naneena teka teta ili teka pogibelj "dravno pravnoj samostalnosti" Hrvatske ili
savezu Hrvatske s ostalim zemljama Ugarskohrvatske krune. Ako je bio

-194in kanjiv po kaznenom zakoniku u tom sluaju kaznu je trebao izrei prvo redovni
kazneni sud a onda posebni sud. "Kral jevsk i sud1.' Ovaj sud se sastojao od 24 lanova
prvenstveno od sudaca Stola sedmorice, a onda drugih nii sudova (ukupno 12) i 12
pravnika koje je izabrao Sabor izvan svoje sredine .Kraljevski sud je mogao izrei samo
kaznu svrgnua sa slube i otpusta od slube. Svrgnuem sticala se i nesposobnost ii
ponovno u dravnu slubu

3)

Zemaljska vlada i njeni pomoni uredi


"Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada" smatrala se vrhov-

nom upravnom vlasti na podruju Hrvatske i Slavonije unutar opsega dravnopravne


autonomije. Nadalje se smatralo da kralj vrsi izvrsnu vlast putem te vi ade to je bi-lo
u skladu s koncepcijama Februarskog patenta.
Zemaljska vlada dijelila se na tri odjela:
I

odjel za unutarnje poslove kao i za poslove zemaljskog

prorauna II odjel za bogotovlje i nastavu i


III odjel za pravosudje.

Odjeli su bili podredjeni banu, al i medjusobno su bili nezavisni i samostalni u svojoj nadlenosti. Oni su se dijelili na odsjeke.
U djelokrug odjela za unutarnje poslove spadali su poslovi koji su se
odnosili na unutarnju zemaljsku upravu osim onih koji su spadali u nadlenost osta-lih
dvaju odjela, posebno svi poslovi javne sigurnosti i zavoda kojima je bila svrha tititi i
osigurati javni red i sigurnost, nadzor nad drutvima, kazalitima, javnim zavodima koji
su bili namijenjeni zabavi, tamparstvo, pasoi, uprava i nadzor javnopravnih institucija
openito a napose podredjenih organa i dravne uprave, upanije, gradova, kotareva,
opina, primjena dravijanskih prava pojedinaca, primjena zakona kpji su se odnosili na
saborske izbore i zemaljsko zastupstvo, u-vanje granica zemlje, vrhovna uprava
poslova zdravstva, ubokih poslova, javnih humanitarnih ustanova, obrtnitva i trgovine
(ukoliko nisu spadali u zajednike poslove), vjeresijski zavodi, obradjivanje zemlje,
kolonizacija i primjena vodnih

-181prava, vrhovna uprava nastave u oblast? poljodjelstva i gospodarstva te poslova


koji su se odnosili na gospodarske kredite, poljodjelske asekuracije, gospodarska
drutva, rudarski poslovi,urbarski i zeml jorasteretni poslovi ukoliko su se rjeaval
i u administrativnom postupku, sudjelovanje pri izvravanju zakonskih poslova o
re-grutiranju, opskrbi, davanju priprega i ukonaivan ju vojske i zemaljske obrane,
sudjelovanje pri primjeni zakona o trgovakim i obrtnim komorama, statistika stanovnitva, javne gradjevine, javni putevi i kanali ( ukoliko nisu spadali u zajednike poslove) izrada nacrta zakonskih propisa iz nadlenosti Sabora posebno agrar-nih
zakona ukoliko je predmet reguliranja bio seljaki odnos,pobol janje, isuenje

i navodnjavanje zemlje, vodna prava, kolonizacija, ume i umski, poljski lovaki


red, ribarstvo, kaznione i Zemaljski arhiv.
Pored ovih poslova u djelokrug odjela za unutranje poslove spadala je i
uprava zemaljskog prorauna koji je odobrio Sabor (izvrenje budeta), zakljuni
raun o budetu, izrada nacrta budeta u okviru prihoda koji su Nagodbom zadra-ni
za obavljanje dravnopravne samouprave, te uprava zemaljskih zaklada, vrhovna
uprava zemaljskog raunovodstva i blagajne.^
U nadlenost odjela za bogotovlje i nastavu spadali su poslovi svih priznatih crkvi i vjerozakonskih drutava, vrhovna uprava i nadzor odgoja,

nastave

i svih zavoda, znanstvenih organizacija, umjetnikih zborova i zavoda,

te svih

drugih zavoda koji su vrili utjecaj na ope obrazovanje, uprava vjerozakonskih


i kolskih dobara, ukoliko nije bilo drugaije odredjeno za Pravoslavnu crkvu, nadzor
nad upravom zaklada i zadubina koje su bile odredjene u bogotovne i nastavne
svrhe, te izrada nacrta zakonskih propisa iz spomenutog djelokruga odjela.
U nadlenost odjela za pravosudje spadala je administrativna uprava i
nadzor cjelokupnog pravosudja, vrhovni nadzor nad svim sudovima i dravnim
odvjet-nitvima, vrhovna uprava kaznenog progona,briga da pravosudje normalno
obavlja svoj djelokrug, prijedlozi i izvjetaji kralju pri izvravanju prava pomilovanja,
te izrada nacrta zakonskih propisa iz oblasti pravosudja kao i urednitvo Zbornike
zakona.
Znaajno proirenje teritorijalne nadlenosti Zemaljske vlade bude izvreno sjedinjenjem Vojne krajine i civilne Hrvatske (carskim patentom od 15.VII 1881.).

- ! 82
O d j e li Zemaljske vlade preuzeli

su naime s 1.1 1882. sve agende koje je obavljalo

Glavno zapovjednitvo u Zagrebu kao krajika zemaljska upravna vlast na temelju


careve naredbe od 8 . VI

1871 , ako i u koliko su te agende bile u nadlenosti drav-

P
M,
371
nopravne samouprave hrvatske,
Prema sauvanoj gradji Zemaljske vlade oito je da je ban ve pri prvoj
organizaciji pojedinih odjela zadrao izvjesne poslove u svojoj nadlenosti

te da

je ove poslove povjerio Predsjednitvu Zemaljske vlade.


Prema raspodjeli poslova koju je izvrio ban 1881 .god. slijedi da
sjednitvo Zemaljske vlade obavljalo poslove vieg dravnog redarstva,
nadzora nad tampom, drutvima i

je Predvrhovnog

kazalitima, pasoa za inozemstvo,

osoblja Zemaljske vlade ? velikih

upana, namjetenja u Bosni i Hercegovini,

ciplinske vlasti nad slubenicima

Vlade, zatim poslove u vezi s podjeljivanjem

imenovanja
displem-

stva, naslove,, odlikovanja i gracijala (vladarskih milost?) te poslove oko Imenovanja


crkvenih dostojanstvenika (prav? i naslovni biskupi, opati, prepoti) konano agen-372
de Krajike investicione zaklade.
Godine 1896

bio je djelokrug Predsjednitva vlade proiren vanim poslo-

vima kao to su poslovi vrhovnog nadzora nad upan?jama i gradovima (skontralne


sjednice upanija 1 izvjetaji o radu upravnih odbore upanija, evidencija

pasoa

koje su izdale upanije 1 drugi organi).poslovni izvjetaji i

iskazi te razni

poslovi

vrhovnog nadzora nad itavom zemaljskom upravom (odjeli

Zemaljske vlade te raz-

ne zemaljske institucije), dopisivanje sa zajednikom vladom s obzirom na donoenje


zajednikih zakona, dopisivanje $ kraljevskim dvorom, poslovi koji su proizlazili
iz odnosa bana prema Saboru (interpelacije, izbori i dr . ), reorganizacije zemaljske
uprave, naredbodavni poslovi u izvrenju prorauna Vlade, ekonomatski poslovi ZG

3 73

potrebe Vlade i statistika.


Znaajna reorganizacija Odjela zn unutarnje poslove izvrena je tek !9i4. god. ,
kada je osnovan posebni odsjek tog Odjela pod nazivom Sredinji ured za defenzivnu dojavnu
slubu. Djelokrug ovog odsjeka objanjava sam naziv odsje-ka (kontraobavjetajna sluba). On
se oslanjao na rad glavnih mjesta za defenzivnu dojavnu slubu f Zagreb, Osijek, Zemun,
Mitrovica I Suak ) koji su ustvari bili
njegovi podruni organi. No, ovaj odsjek bude ve slijedee godine spojen s od-sjekom Odjela
koji se bavio poslovima pograninog redarstva (tzv J V B odsjek).

374

-183Godine 1914. osnovan je i novi Odjel Zemaljske vlade i to Odjel za na-rodno


gospodarstvo. Nadlenost novog Odjela obuhvatala je poslove privrede, koje je do tada
vrio Odjel za unutarnje poslove, a to su bili svi narodnogospodarstveni poslovi,
posebno obrt i trgovina (ukoliko nisu spadali u nadlenost zajednikog mi-nistarstva),
kreditni zavodi, agrikultura, kolonizacijo, primjena vochih prava, vrhovna uprava
poljodjelske i gospodarske nastave, poslovi koji su se odnosili na gospodarstvene
kredite, poljodjelske asekuracije, gospodarska drutva, rudarski po-slovi, urbarski i zeml
jorasteretni poslovi ukoliko su se rjeavali administrativnim putem, sudjelovanje u
primjeni zakona o trgovakim i obrtnikim komorama, izrada nacrta zakonskih propisa iz
nadlenosti Sabora oscbito agrarnih zakona ukoliko su

se odnosili na sredjivanje seljakih odnosa, melioracije, isuen je i navodnjavanje zemljita, vodna prava,kolonizaciju, ume i umski, poljski, lovaki red, te ribarstvo.
Iste godine izvrena je nova reorganizacija i to u vezi sa gradjevinarstvom u
Odjelu za unutarnje poslove. U osnovi, organizirana je zapravo zemaljska gradjevinska sluba koja se sastojala od neposrednih gradjevinskih organa ( kraljevski graditelji, cestari, livadari, rjeki vod ioc i ), posrednih ( gradjevinski uredi u upani-jama i
kotarima ) i vrhovne uprave javnih gradjevina ( koje su spadale u nadlenost
Zemaljske vlade ), koja je bila organizirana putem dva odsjeka u Odjelu za unutarnje
poslove (odsjek za cestogradnje, mostogradnje, strojarstvo i elektrotehniku te odsjek
za zgradarstvo) i jednog odsjeka u Odjelu za narodno gospodarstvo (odsjek za vodogradjevine i kulturu tla). Gradjevinska sluba u gradovima nije bila reorganizirana pa je
ostalo prema dotadanjim propisima po kojima su gradovi uredjrvali vlastite

gradjevinske slube svojim statutima.

375

-184Organizacona sema Zemaljske vlade izgledala je 1918 .god.pri


je formi-ran ia Drave SHS ovako:
Zemaljska vlada v

Ban

Odjel za bogotovlje i nastavu

Predsjedniki ured

Odjel za pravosudje

Odjel za narodno gospodarstvo


Odjel za unutarnje
poslove

rauna i financijske poslove

Odsjek 1 A za poslove gospodarstva

Odsjek I B za osobne poslove

Odsjek I B za poslove vinogra-

Odsjek I A za poslove zem.pro-

darstva i voarstva

Odsjek II za poslove ustavne,


upravne i disciplinarne
3=
Odsjek III za poslove drav-

Odsjek II za vodogradjevine

Ijanstva i zaviajnosti

poslove

Odsjek IV A za redarstvene,
vojne i andarmerijske poslo-

Odsjek IV za poslove umarstva

slove

Odsjek III za veterinarske

Odsjek IV B za pogranina
redarstvena satnitva

Odsjek V za zemljine zajednice i

Odsjek IV C za poslove podupiranja obitelji, mobiliziranih


osoba i ratnih invalida

Odsjek VI za obrt i trgovinu

Odsjek V za zadrune

Odsjek VII

komasacije

za pravne poslove

poslove
Odsjek VI za poslove zdravstva
Odsjek Vii za cestogradnje, mostogradnje,strojarstvo i elektrotehniku

Odsjek Vili za gospodarsko-redar-1


stvene poslove

Odsjek IX za urbarske i regal ne


poslove

Odsjek VIII za iseljenike


poslove
_ _ _ _

Odsjek X za aprovizaciju

Odsjek IX za zgradarstvo

Odsjek XI za prelano gospodarstvo iz ratnog stanja u mir


Odsjek XII za promet stokom ,
krmom i ste I jom

-185Zemaljska vlada u Zagrebu Imala je svoje pomone urede i to Zemaljsku


blagajnu, Raunarski ured,Statistiki ured ? Zemaljski arhiv.
Zemaljska blagajna osnovana I87o. god. poela je djelovati I .X 1871.
a Imala je u nadi enost? sve blagajnike poslove autonomnog budeta,
zemaljskih 376
i nekih drugih zaklada i pologa tudjih novaca i jamevina.
Raunarski ured (prvotno Kr. hrvatsko-slavonsko zemaljsko raunovodstvo)
osnovan l87o. god. obavljao je knjigovodstvene i raunovodstvene poslove koji su
se odnosili na autonomnu upravu Hrvatske (ispitivanje trokovnika u gradjevnoj stru-ci,
kontrola izraunatih rauna i drugi raunsko-upravni poslovi, likvidiranje primi-taka i
Izdataka Zemaljske blagajne u okviru autonomnog budeta, vodjenje knjigovodstva u vezi s prometom Zemaljske blagajne, sastavljanje prorauna i zakljunih ra- , 377

cuna) .
Statistiki ured, osnovan 1875., prikupljao je i obradjivao statistike podatke sa podruja Hrvatske. Uz statistiki ured postojalo je Zemaljsko statistiko vijee kao savjetodavni organ Statistikog ureda.

378

Zemaljski arhiv, osnovan l87o. kao ustanova ( postojao je i ranije ali ne


kao ustanova ) prikupljao je i uvao dodjeljenu mu arhivsku gradu. Nadzor nad Ar379
hivom vrio je ban.
Zeml jorasteretno ravnateljstvo smatralo se takodjer pomonim uredom Ze
- maljske vlade ili tonije Odjela za unutarnje poslove te Vlade, jer je taj Odjd bio
nadlean za rasteretne i urbarske poslove. Razvoj te ustanove poeo je formiranjem
"Isplatitel jnog odbora za pretplatu urbari jal sk u", koji je osnovan l85o.god., a gla-vni
mu je zadatak bio da utvrdi pravo na naknadu za ukinuta urbari jal na podavanja te da
isplauje bivim feudalcima do definitivnog rjeenja o naknadi za izgubljena fe-udalna
prava godinju rentu, koju je taj Odbor odredio. Isplatiteljni odbor je ukinut 1853. god.
kada je osnovano Ravnateljstvo fonda i zemljorastereenja (carski patent od 2.111
1853.), koje je imalo zadatak da prikupi novana sredstva iz direktnih po-reza i da
izdaje na osnovu svojih rjeenja obveznice,/rsi isplatu kamata i glavnice bivim
feudalcima te da obavlja izvlaenje i isplatu obveznica. God. I8l. poslove tog
Ravnateljstva preuzelo je Kr, namjesniko vijee u Zagrebu, a 1869.god. Odjel za
unutarnje poslove Zemaljske vlade kao Zeml jorasteretno ravnateljstvo za Hrvatsku

-186i Slavoniju. Poslove fonda biv. Ravnateljstva preuzela je Zemaljska blagajna.


Krajiko investiciona I no povjerenstvo bilo je posebni odjel Predsjednitva Zemaljske vlade, a osnovano je 1881. god. prigodom sjedinjenja podruja Vojne
krajine s gradjanskom Hrvatskom. Car je ve 1871. god. odredio da se izvanredni dohoci Vojne krajine u koje su uli i dohoci iz prodaje prestarjelih stabala krajikih uma imaju koristiti za izgradnju komunikacija, melioracije odvodnjavanja, navodnjavanja i poumljivanje Krasa. Novana sredstva iz spomenutih izvora predstavljala su
investicionalnu zakladu a uprava tom zakladom bila je povjerena Investicionalnom
povjerenstvu s predsjednikom na elu. Investicionalno povjerenstvo bilo je organ bana, jer je ovom pripadala vrhovna uprava investicionalnom zakladom. Prema carskoj
naredbi iz 1881. god. upotreba novanih sredstava iz zaklade proirena je na osnivanje stalnih zaklada radi pomaganja crkvi i sveenika, za izgradnju kola, plae uite-lja

izdravanje opinskih cesta i dr. na podruju biv.Vojne krajine.Carevom nare-dbom iz


1881. god. sjedinjene su krajika zaklada i to imovna i krajika uzgojna i o - brazovna
zaklada u jednu novu zakladu pod nazivom "Krajika imovna, uzgojna i obrazovna
zaklada". Ova je zaklada sluila uglavnom za stipendiranje siromanih djaka i studenata
te nabavu kolskih knjiga takvim djacima i studentima pod uvjetom
da su bili rodom s podruja biv. Vojne krajine. Uprava ovom zakladom takodjer je 38o
pripadala banu, a on ju je vrio kroz svoj Predsjedniki ured posebnom referadom.
Pored Zemaljske vlade i pomonih ureda postojali su jo drugi organi i

zavodi "zemaljskog" karaktera. To su bili zemaljska povjerenstva, vijea i zavodi.


Zemaljsko komasaciono povjerenstvo spadalo je medju najvanije institucije zemaljskih povjerenstava. Komasacije zemljita predstavljale su vrlo vanu
agrarno-politiku mjeru za poveanje produktivnosti zemlje. Komasacijom su se
kao jednom agrarnom operacijom rasturene i usitnjene i nepravilnog oblika zeml jine parcele svih ili nekih vlasnika skupljale u jednu cjelinu na podruju jedne opine i iz te cjeline (komaracione mase) dodijelili novi posjedi istim vlasnicima.
Na taj nain su vlasnici s novim jx>sjedom stekli zemlju na okupu, pa su je mogli
381
racionalno obradjivati te poduzimati agrotehnike mjere.
Zemaljsko komasaciono povjerenstvo, formirano 1891.god. bilo je
drugostepeni organ u poslovima komasacije (prvostepeni organi su bila upanijska

-187komasaciona povjerenstva). Ono je bilo nadleno da konano odlui u svim stalnim i


pravnim odnosima koji e se promijeniti uslijed komasacije (osim sporova oko vla-

snitva ili posjeda nekretnina koje su uzete u komasaciju, jer su ti sporovi spadali
382
u nadlenost redovnih sudova).
Pored Zemaljskog komasacionog povjerenstva postojala su jo zemaljska
povjerenstva kao: Zemaljsko povjerenstvo za ouvanje umjetnih i historijskih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zemaljsko povjerenstvo za nazivlje opina i
prebivalita u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zemaljsko povjerenstvo za popis
dohodaka katolikih crkvenih nadarbina, Vjetako povjerenstvo o autor-skom pravu i
stalno Zemaljsko povjerenstvo za istraivanje vina.

Medju zemaljska vijea ubrajala su se dva: Zemaljsko zdravstveno vijee


i Zemaljsko kulturno vijee. Oba vijea su bila savjetodavni organi Odjela za
unutarnje poslove Vlade (Zemaljsko kulturno vijee poslije 1914.god. bilo je organ
Odjela za narodno gospodarstvo Vlade).
Zemaljsko zdravstveno vijee, osnovano 1894. god. sastojalo se od redovnih i izvanrednih lanova. Redovni su bili lanovi lijenici, a izvanredni strunjaci pozvani od Vlade, ali obavezno nadzornik veterinarstva u Hrvatskoj i jedan
apotekar. lanove je imenovao ban. Zadatak Vijea sastojao se u davanju strunih
miljenja, prijedloga i ekspertiza Iz oblasti zdravstva, higijene I izvrnog lijeenja.
Djelatnost Vijea vrila se na zahtjev Vlade ili po vlastitoj inicijativi. Zemaljsko
zdravstveno vijee bilo je ustvari savjetodavni organ zdravstvenog odsjeka Odjela za
unutarnje poslove, koji je bio vrhovni organ uprave u oblasti zdravstva, kojemu
su bili podredjeni upanijski fizici, gradski fizici, gradske primalje, kotarski lije~ nici,
opinski lijenici i opinske primalje kao nii zdravstveni organi. Kao to je
Zemaljsko zdravstveno vijee bilo savjetodavni organ zdravstvenog odsjeka u Vladi,
tako su upanijski, gradski I opinski zdravstveni odbori bili savjetodavni organi
383
u upaniji, gradu I opini.
Zemaljsko kulturno vijee, osnovano 1876. god., sastojalo se od strunjaka za poljodjelstvo, umarstvo, vinogradarstvo, voarstvo, stoarstvo, poljsko
redarstvo, lov, vodno pravo, uredjenje potoka i rijeka, navodnjavanje I odvodnjavanje, za poljoprivrednu I umarsku nastavu i statistiku te kreditiranje poljoprivrede.

-188Clanovi Zemaljskog kulturnog vijea, koji su stanovali na podruju jedne upani-je


sainjavali su upanijski kulturni odbor, a od ovih u jednom kotaru kotarski kulturni
odbor. Zemaljsko kulturno vijee i kulturni odbor? bili su savjetodavni organi u svim
poslovima agrikulture Vlade odnosno upanije i kotara. Prije osni-vanja Vijea i
odbora tu su funkciju vrili Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo u Zagrebu te
nastavniki zbor Sumarsko-gospodarskog uilita u Krievcima. Gospo darska
drutva u Zagrebu i Osijeku te njihove podrunice nisu mogle zadovoljiti zemaljsku
upravu u toj oblasti, jer su osnovane prvenstveno radi razvijanja medju-sobnih
gospodarskih interesa.
Zemaljski zavodi su bili strune ustanove koje su se i izdravale iz sredstava zemaljskog budfcta. Zemaljski zavodi su bili Hrvatski narodni muzej u Zagrebu, Kr. zemaljski hemijsko-analitiki zavod, Kr.slav. zemaljski zavod za istrai-vanje
tla, Ured Kr. zemaljske vlade za ispitivanje papira, Kr. zemaljski zavod za
meteorologiju i geodinamiku, Kr. zemaljski zavod za proizvodnju animalnog cje-piva,
Kr. zemaljska naklada kolskih knjiga i tiskanica, Hrv. zemaljski konzervato rij, Kr.
zemaljsko hrvatsko kazalite, Kr. plemiki konvikt^ Zemaljski zavod za umobolne u
Stenjevcu, Zemaljsko sirotite u Zagrebu, Osijeku i Pakracu, Ze - maljsko ljeilite u
Topuskom , Kr. zemaljski bakterioloki zavod u Zagrebu i Kr. zemaljska tiskara u
Zagrebu.

4)

upanijska uprava u trima razdobljima (I87O-I874, 1874-1886 i 1886-1918) te


podruni kotari
upanijska uprava doivjela je u vremenu od osnutka Zemaljske vlade

u Zagrebu pa do njenog ukidanja tri bitne promjene i to god.l87o, 1874. i 1886.


godine.
U

razdoblju I 8 7 O - I 8 7 4 . upanije nisu vie bile posebni i samostalni

samoupravni organi koji bi bili nadleni da konano odluuju u odred fen im predmetima. Za vrijeme ove tape organizacije u upanijama uprava je bila spojena sa
sudstvom. Od samouprave bio je sauvan samo oblik. upanija je vrila svoje upravne
funkcije putem upanijske skuptine, dok je ova zasjedala, a izmedju za-sjedanja putem
upravi ja jueg odbora. Oba tijela su imala iskljuivo pravo zaklju-

-189ivanja, ali samo u okviru dodijeljenog djelokruga. Izvrni organ bio je upanijski
magistrat. Djelokrug upanije bio je veoma ogranien. Pored nadzora nad kotarima
i opinama te posrednike uloge izmedju opina i kotara te Zemaljske vlade osnovne
poslove upanije sainjavali su uprava upanijskom imovinom i dodjel jenih im zaklada, gradnja crkvi, kola, javnih zgrada i drugi poslovi uprave koji nisu bili zadrani
Vladi ili kotaru kao prvostepenom upravnom organu. Ako pribrojimo suenoj nadlenosti upanije znatno uveanu ulogu upanijskog inovnitva, koje je bilo jednim
dijelom lanom upanijske skuptine, 5o% dijelom lanova upravijajueg odbora
a 100% dijelom upanijskog magistrata te presudni utjecaj na sastav upanijskog
kadra sa strane kralja, bana i velikog upana (koji je bio na elu upanije i upanijskog magistrata), koji su prema utvredjenom redu u rang-listi inovnika imenovali
to inovnitvo, u tom sluaju je oito da upanija nije vie igrala bilo kakvu vanu
ulogu u politikom ivotu te da je postala instrument vladara i vladajue grupe u
Hrvatskoj (unionista). Ovakav preokret u razvoju upanija bio je u politici bekog
dvora nuan u doba kada je unionistika manjina ugovorila Nagodbu a preostalo joj
je najgore tj. da sauva nagodbu u vanosti.
Kotarske oblasti imale su znatno vaniji djelokrug. upanije (ukupno 7:
Zagrebaka, Varadinska, Rijeka, Krievaka, Poeka,Virovitika 1 Srijemska) bile
su podijeljene na kotare. Na podruju kotara upravni prvostepeni organ bila
je kotarska oblast (kotarski ured). Nadlenost kotara je obuhvatala vrenje vieg
dravnog redarstva, izdavanje orunih listova, dozvola za bilo kakvo publiciranje
oglasa ili vijesti, izdavanje propusnica, izdavanje dozvola kazalinih i slinih
predstava, nadzor nad opinama, poslovi pol jod jelstva, umarstva, lova, svilarstva,
uzdravanje cesta, mostova, te suradnja u raznim poslovima koji su spadali u nad385
lenost zajednike vlade i dr.

Na elu kotara stajao je kotarski sudac odgovo-

ran velikom upanu. Ova organizaci lp provedena je i na podruju bjelovarske u-386


panije ( koja je nastala razvojaenjem biv.varadinske krajine 1871.god.) Kraljevski
slobodni gradovi vrili su sve poslove podredjenih upravnih

organa na podruju grada, tako da su bili* izravno podredjeni u autonomnim poslovima Zemaljskoj vladi.

-I9OU razdoblju 1875 - 1886. upanije su bile iskljuivo upravni organi ko-ji
su zadrali oblik samouprave jedino u postojanju upanijske skuptine, koja je
rjeavala samo sporove nekih predmeta vlastitog djelokruga vie opina ili podupani ja. upanijsku upravu vrilo je 2o podupanija tj. teritorijalno vei kotari i - joj
je upravi stajao naelu podupan. Samo u sjeditima upanije, kojih je u ovom
periodu bilo 8, na elu podupanije stajao je veliki upan. Medjutim nadlenost sviju
podupanija bila je ista.
Zagrebaka upanija dijelila se na 4 podupanije ( Zagreb, Sisak,
Jasfrebarsko i Karlovac ) , Rijeka na 2 (Rijeka i Delnice), Varadinska na 3 (Varadin, Zlatar i Krapinske toplice), Krievaka na 2 (Krievci i Koprivnica),
Bjelovarska na 2 (Bjelovar i Kri), Poeka na 3 (Osijek,Djakovo i Virovitica) i
Srijemska upanija na 2 podupanije ( Vukovar i Ruma ).
Podupanije su imale takodjer svoje skuptine koje su imale neto iri
djelokrug od upanijskih skuptina. Podupanijske skuptine rjeavale su pitanje
mree i arondiranja opina, izdavale dozvole za otudjivanje opinske imovine, nabavu pokretnina i nekretnina, uzimanje zajma, odobravala opinske namete, nadzirala upravu opina i same podupanije te dr.
Zastupnici u podupanijskim skuptinama birali su se na izborima. upanijska skuptina sastojala se iz zastupnika podupanije i viri I ista.
Djelokrug upanije odnosno podupanije vrili su najveim dijelom podupani jsk i ured "podupanifa". U njihov djelokrug spadali su svi poslovi, koje im
je povjerila Zemaljska vlada tj. odjeli za unutarnje poslove, bogotovlje i nasta-vu iz
svoje nadlenosti ili iz nadlenosti zajednike vlade, ukoliko su takvi bili povjereni
Zemaljskoj vladi te poslovi koji su do tada spadali u nadlenost kotar-skih ureda i
upanijama u prvom i drugom stepenu, ukoliko nisu dati u nadlenost novoj
upanijskoj ili podupani jskim ikuptinama.
Podupanije i gradska poglavarstva bila su u pomenutom periodu
prvoste-peni upravni organ a Zemaljska vlada drugostepeni i najvii. Podupanije
su bile podredjene neposredno Zemal jskoj vladi.

387

U razdoblju 1887-1918. upanije su ponovno djelovale kao samoupravni


organi.

388

Obzirom na sjedinjenje podruja Vojne krajine s gradjanskom Hrvatskom

-191(1881.) broj upanija je povean na 8 (Likokrbavska, Modrukorijeka, Zagrebaka,


Varadinska, Bjelovarsko-krievaka,Virovitika i Srijemska). Podjela upanije na
podupanije je zamijenjena s onom na kotare, s tom razlikom da su novi kotari bili
znatno manja podruja.
upanija je vrila poslove samouprave putem upanijske skuptine. Znaajno je da se pri popunjavanju lanstva skuptine (5o%) primjerno sistem popunjavanja
bez izbora (najjae oporezovani i inovnitvo) a tek druga polovica lanova popunjavala se izborima,ali javnim i usmenim pred predstavnikom kotarske vlasti. Broj
lanova skuptine ovisio je o broju stanovnitva, jer je na svakih 2ooo stanovnika
otpadao jedan skuptinar (Khuenov sistem ! ).
Djelokrug upanijske skuptine obuhvatao je donoenje statuta, pravo
ras-pravljati predmete javnog interesa i obraati se Saboru peticijama, rjeavanje
sporo-va izmedju opina zbog teritorija, rjeavanje sporova medju niim ipravnim
organi-ma zbog nadlenosti, uprava eupanijskom imovinom, izbor verifikacionog
odbora (za sastav iskaza najjaih porezovnika) i upravnog odbora upanije te nadzor
nad opinskom, kotarskom i upanijskom upravom s pravom na zahtjev Vladi da se
ispra-vi nedostatak. Protiv zakljuaka upanijske skuptine stranka je mogla uloiti
utok u odredjenom roku Zemaljskoj vladi, ije je rjeenje bilo konano.
Pored upanijske skuptine znatna upravna ovlatenja imao je upravni
odbor upanije. Jedan dio lanova tog odbora birala je skuptina (6) a drugi dio

je bio lanom odbora po svojoj funkciji (veliki upan,podupan, lijenik, ininjer,


nadumar, kolski nadzornik,narodnogospodarski izvjestitelj, porezni nadzornik ) %
Upravni odbori imali su trojaki djelokrug: poslovi autonomne javne uprave, porezni
poslovi i disciplinski poslovi. Zakljucima upravnog odbora morali su se pokoriti
svi upravni i opinski organi.
Djelokrug upravnog odbora u poslovima autonomne uprave obuhvatao je
raspravljanje o stanju svake pojedine upravne grane te odluivanje o mjerama da se
poslovi normalno odvijaju i unaprede, ispitivanje i odobravanje opinskih prorau-na
i trgovita koja nemaju magistrat te ako opinski namet prekorauje 2o% izravnog
poreza, odobravanje opinskog nameta do 4o% izravnog poreza, ispitivanje i potvrda
opinskih rauna, odobravanje otudjivanja opinske ino vine, nabave pokretnina i
nekretnina, te uzimanje zajma opinama, rjeavanje albi protiv radu upanijskih i

-192kotarskih namjetenika, rjeavanje urbarskih predmeta koji su dati upaniji u nadlenost, izdavanje dozvola da se umsko zemljite pretvori u druge kulture, te izricanje
kazne zbog neovlatene promjene kulture, nepoumljivanja, stavljanje uma pod zabranu, izdavanje dozvola za nedjeljne sajmove, briga o kolstvu i dr.
Protiv rjeenju upravnog odbora donesenom u prvom stepenu stranci je
pri-padalo pravo utoka Zemaljskoj vladi. Upravni odbor je medjutim rjeavao i kao
dru-gostepeni organ naroito u poslovima, koje je opina rjeavala kao prvostepeni
organ.
Djelokrug upravnog odbora u poreznim poslovima predstavljao je nadlenost u poslovima zajednike vlade, pa je u tom smislu bio ogranien na primjenu i
izvravanje zajednikih zakona i propisa izdanih po ministru financija. U tom pravcu
upravni odbor je saobraao sa Financijskim ravnatejstvom u Zagrebu. U poreznim poslovima upravni odbor je bio drugostepeni organ.
Djelokrug upravnog odbora u disciplinskim poslovima vrio se putem
kar-nosnog povjerenstva a sastojao se u donoenju diciplinske kazne protiv
namjetenika upanije i drugim kao prvostepeni organ.
Upravni odbor je rjeavao poslove iz svog djelokruga kolegijalno na sjednicama. Upravni odbor je bio duan obavjetavati bana svake pola godine o stanju
uprave u upaniji. Ma elu upravnog odbora bio je veliki upan, koji je bio na elu
itave upanije.
Vel iki upan, odnosno podupan kada je veliki upan bio odsutan, mogao
je donijeti odluku iz nadlenosti upravnog odbora i bez odborske sjednice, ako je to
389
nalagala hitnost, ali je bio duan o tom naknadno obavijestiti upravni odbor.
Najira upravna ovlatenja imala je u upaniji kraljevska upanijska
oblast. Njezinoj nadlenosti pripadala je sva javna uprava ukoliko nije pripadala
Vladi, upanijskoj skuptini, upravnom odboru upanije i kotarskim oblastima.
Posebno je spadalo u djelokrug upanijske oblasti: uzdravanje javnog reda i mira,
briga da se izvravaju zckonski propisi s pravom da koriste i vojniku pomo, rjeavanje u prvom stepenu svih pitanja koja su nastala izmedju opina te opina i kotara kao i med ju kotarima, javna gradjevna uprava na podruju upanije ukoliko nije
spadala zajednikoj ili autonomnoj vladi, rjeavanje svih pitanja koja nasta-ju u vezi
s gradnjom ceste, mostova, kanala, uredjenjem potoka, navodnjavanja i

-193isuavanja ukoliko ta pitanja nisu spadala u nadlenost sudova, izdavanje listova za


kuarine, dozvolu za sabiranje u dobrotovorne svrhe, rjeavanje sporova u vezi s
eksproprijacijom, ako
ju, izdavanje dozvola

se oni mogu rjeiti na osnovu datih dozvola za eksproprijaciza plovidbu na rijekama, ako to pravo nije bilo pridrano

Vladi i drugi poslovi.


Poslove iz svog djelokruga upanijska oblast je rjeavala kao prvostepeni
organ, a albe protiv rjeenja kotarskih oblasti,

ukoliko nisu bila pridrana upravnom

odboru upanije, kao drugostepeni organ.


Veliki upan je bio pouzdanik Vlade,

jer ga je kralj imenovao na prijed-

log bana. Stoga je on bio kontrolni organ Vlade te je vrio nadzor nad samoupravom i
politikom upravom upanije i kotara. On je bio na elu upanije, tj . iznad upanije. Na elu upanijske oblasti bio je podupan, al i Dodupan je bio podredjen ve-likom
upanu i njemu je bio odgovoran za rad oblasti.
upanije su bile podijeljene na kotare. Upravne funkcije u kotaru vrila je
kotarska oblast ukoliko nisu pripadale upaniji ili drugom organu uprave (zajedni-ke
vlade). U djelokrug kotarske oblasti spadala je briga oko izvrenja zakonskih pro-pisa,
uzdravanja javnog reda i mira, uzdravanja cesta, mostova, kanala i zatite imovine,
rukovodjenje poslovima agrikulture ukoliko to nije spadalo viem organu
ili kakvom sudu, poslovi zadrunih dioba, nadzor nad granicama kotara, opina,
odluivanje u poslovima zaviajnosti i povrede redarstvenih propisa ukoliko nije spa-dalo
u nadlenost suda i drugog organa, vrenje poslova dravnog redarstva, izda-vanje putnih
iskaznica i propusnica, vrenje agenda obrtne vlasti prvog stepena, vrenje nadzora nad
drutvima i skuptinama, predstavama, poslovi zdravstva, kol-stva, bogotovlja ukoliko
nije bilo pridrano pravo upaniji ili Vladi,poslovi oko vojske radi pomoi oko evidencija,
ukonaivanja, opskrbe vojnih lica, odobravanje opinskih nameta do 2o% izravnog poreza
i dr.

39o

-1945)

Gradovi
Novi pravac reorganizacije gradskih uprava bio je zasnovan na postavci

da treba upravu odijeliti od sudstva ( zakon od 28.11 1874. o sudakoj vlasti, zckon
od 15.XI 1874. o uredjenju politike uprave prve molbe i zakon od 21.XI 1874. o
uredjenju sudova prve molbe). Zakonima iz 1874. god. iz oblasti sudstva bile su
ukinute sudske funkcije gradova. Novo stanje je bilo konano normirano zakonom
od 28.1 1881. o ustroju gradskih opina,

39f

kojim se nije dirala unutarnja organiza-

struktura gradske uprave iz l85o. god. a aktivno izborno pravo bilo je prvi
rj ^o svim opinarima bez razlika spola, dok pasivno birako pravo samo opinarii-;o, mukarcima koji su imali 2Dviajno pravo. Gradsko poglavarstvo (prije magistrat) je vrilo djelokrug prvostepenih upravnih organa na podhjju grada. Zakonom
392
od 5.II 1886.

bude osnovan posebni organ za vrenje dravnog nadzora u gradskim

opinama ( u Zagrebu "vrhovni naelnik" a u ostalim gradovima "veliki upan").


Ovi organi su bili predstavnici izvrne vlasti Vlade,

koji su vrili nadzor ne samo

u poslovima prenesenog nego i vlastitog djelokruga gradske uprave. Istim zakonom


bili su formirani upravni odbori u Zagrebu i Osijeku aa porezne i disciplinske poslove
tih gradskih opina. Isto tako bude reguliran odnos svih gradova, osim Zagreba i
Osijeka, prema viim i drugim upravnim organima u poslovima vlastitog i prenesenog djelokruga, tako da su ti gradovi ostali podredjeni izravno Zemaljskoj vladi
u poslovima iz vlastitog djelokruga, a upanijskoj oblasti odnosno upravnom
odboru upanije u poslovima prenesenog djelokruga i poreznih predmeta.
Uredjenje gradskih opina bilo je ponovno regulirano 1895. god. zakonom
393
od 21.VI 1895. o ustroju gradskih opina.
Najznaajnija promjena ovim zakonom
sastojala se u podredjivanju veeg broja gradova upanijama. Zemaljskoj vladi u
Zagrebu ostali su neposredno podred jeni samo Zagreb, Osi jek, Varadin i Zemun.
Neki gradovi su bili utjelovljen? u upanije,ali nisu bili podredjeni upanijama
nego kotarima, kao i ostale opine.
Zakonom iz 1895. god. aktivno birako pravo ponovno je sueno i ogranieno na samostalne opinare mukarce, al i je data mogunost da glasaju i oni koji nisu
bili zaviajni u gradu, ako su plaali barem lo forinti izravnog godinjeg poreza.

-195-

Medjutim ovim propisom su bili ipak iskljueni od glasanja osobe koje su ivjele
iskljuivo od najamnog rada ili od uboke potpore. Pasivno izborno pravo je takodjer
znatno sueno, jer je iskljuivalo osobe koje nisu znale itati i pisati pored toga to
je bilo ogranieno

samo naosobe sa zaviajnim pravom. Izborna tijela su bila ta-

kodjer tako formirana da je manjina vladala veinom, jer su, po pravilu, dva izborna t
tijela imala pravo na jednaki broj zastupnika, ali u jednom su bili samo birai koji
su plaali najvei iznos izravnog poreza, a taj je bio ak limitiran s minimalnim
iznosom,koji je bio veoma visok. Osim toga, Vlada si je osigurala izvjestan utjecaj
na sam izborni in, jer je imala pravo

izaslati ra biralite svog povjerenikcuVlada je mo-

gla ujedno raspustiti gradsko zastupstvo , ako je ono radilo i djelovalo protiv intencija Vlade, pa postaviti svog vladinog povjerenika, koji je dobio sve funkcije gradskog
zastupstva i ujedno bio na elu gradskog poglavarstva za sve vrijeme dok se ne izabe-re
novo zastupstvo.
Pored gradskog naelnika bio je vani gradski funkcioner gradski kapetan,
koji je bio redarstveni izvjestitelj. Gradskog kapetana u gradovima, koji su bili neposredno podredjeni Zemaljskoj vladi imenovao je ban, a u ostalim gradovima veliki
upan, to ponovno ukazuje na neposredni utjecaj bana i velikih upana koji su predstavljali osobe povjerenja krune i zajednike vlade u Budimpeti ( razumljivo je, jer je na
banskoj stolici sjedio Khuen).

6)

Opine
Opinsko uredjenje iz 1851 .god . koje je bilo ponovo u vanosti od 1867.

god . , doivjelo je neposredno nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868.


god. takodjer izvjesne promjene. Ve l87o. god. bude donesen u Saboru zakonski
394
lanak o uredjenju opina i trgovita koja nemaju uredjeni magistrat,

kojim se

prvenstveoo nastojalo da se osigura Zemaljskoj vladi utjecaj u formiranju opina bilo


spajanjem vie opina bilo razdvajanjem jedne opine na vie opina prema po trebama vladajue politike siTanke stvarajui si povoljnu situaciju za vlastitu izbor-nu
geometriju. Stoga se posvetila naroita panja uvjetima sticanja aktivnog i pasivnog birakog
prava. Od aktivnog i pasivnog birakog prava bili su izuzeti svi opinari, koji su po svom
zanimanju privremeno boravili u opini (radnici), a od pasivnog izbornog prava svi opinari,
koji su ak bili rodjeni u opini i u opini

-196stalno boravili, ali nisu imali na podruju opine vlastito zemljite (bezemljai i
seoska sirotinja). Zakon o opinama iz l87o. nije medjutim mijenjao unutranju
organizacionu strukturu opine,pa je zadrao opinski odbor, kao samoupravni
organ nadlean za upravu opinske imovine i sveg onog to neposredno interesira
opinu, te opinskog suca (poslije 1877. god. opinski naelnik) sa dodijeljenim mu
biljenikom i drugim potrebnim osobljem, kao izvrnog organa opinskog odbora i
viih organa uprave ( za preneseni djelokrug ).
Jo je bila jedna makinacija koja se ak protivila i duhu H rva tsko-ugar -

395

ske nagodbe. Opine su naime dobile 1876. god. u djelokrug da sakupljaju porez
ime su preuzele novi teret da bi smanjile trokove zajednike vlade a svoje poveale to je naravno prouzrokovalo nezadovoljstvo i neangairanost opinske uprave u
396
rjeavanju vlastitih problema.

3)

Hrvatskougarska nagodba u programima politikih stranaka i pokreta


u Hrvatskoj i Slavonija ( 1869 - 1918 )
Banska Hrvatska sa svojim dra/nopravnim uredjenjem na temelju Hrvat-

skougarske nagodbe imala je tono odredjenu perspektivu ekonomskog pa onda i


poli-tikog razvoja.
Nepovoljne prilike ve u poetku perioda 1869. do 1918., a 8o-tih godina
jo vise, predstavljali su izmedju ostalog i vrlo ogranien teritorij i posve nerazvije-na
privreda pa prema tome i vrlo nepovoljna struktura produktivnog stanovnitva.
Banska Hrvatska je zahvatala 7o-tih godina XIX stoljea ak jedva jed-

^etinu

vise nego li Vojna krajina. Izgledi za ujedinjenje s Dalmacijom t' . i su nikakvi.


Rijeko pitanje, koje je H rvatskowgarska nagodba ostavila nerjeenim, unionistika
veina u Saboru je srpnja l87o. god. rjeila promadarski. Uzakonila je stvarno
stanje statusa Rijeke pa umjesto da je Rijeka postala hrvatska luka,ona se je poela
razvijati u madarski trgovaki emporij. Stanovnitvo se preteno bavilo ekstenzivnom
poljoprivredom. Jo l88o. god. svega nepunih 5% stanovnitva bavilo se obrtom,
trgovinom i prometom. Veleposjedi su zauzimali oko jednu etvrtinu zemljita, ali
su se prednosti takvog oblika vlasnitva slabo koristile pa je iako agrarni kapital bio
preslab za podizanje domae industrije, tim vie to su se krediti teko dobivali,

-197a konkurencija madarskih poljoprivrednih produkata bila velika. eljeznika politi-ka


vodila se u Budimpeti naravno madarski. Seljatvo je sve vie upadalo u dugove,
jer je previ adavao mali posjed a pored toga stoarstvo se nije moglo razvijati u onoj
mjeri koja je bila mogua kada su se koristili vlastelinski panjaci i ume. Uz tu
nevolju prikljuila se nova s obzirom na teko stanje poljoprivrednih gospodarstava
- raspadanje kunih zadruga, komadanje zemljinih parcela u sitne zemljine estice, pauperizacija sela a onda i odliv vika radne snage van domovine. Ovako zaostaloj privredi sasvim je odgovarao vrlo visoki procenat nepismenih .Oito je da je
vladala potpuno nepovoljna socijalna struktura: na jednoj strani veleposjednici, veinom negdanji vlastlini, visoki kler, nie sveenstvo i malobrojna inteligenci-ja,
koja je veinom ovisila o dravne slube, a s druge strane ogromna masa poli-tikih
polupravnih i bespravnih seljaka i gradske sirotinje. Oito je takodjer da je
napredna inteligencija ili kako su se sami nazivali liberalci, morala dijeliti vlast
s polufeudalnim veleposjedima, a sveenstvo se opredjeljivalo uglavnom izmedju
obiju grupacija. Naravno u tako zaostalim privrednim prilikama ni politiki ivot
nije mogao biti drugaiji nego nerazvijen i nedovoljno organiziran, Otuda nejasna i
promjenjiva politika posebno od 1865. god. dalje Narodne stranke u kojo* su se
skupili liberale? upravo nakon to je propala proaustrijska Samostalna
stranka,pa i 397
poslije Hrvatskougarske nagodbe.
Jo 1871. god.kada su narodnjaci nanijeli poraz unionistima na izborima
(toj ari tok ratikoj stranci), koja je 1867. god. prela iz opozicije u vladinu stran-ku,
narodnjaci su uvjeravali narod manifestom da Nagodbu osudjuju kao nezakonitu i
da su odluili pod Habsburgom ivjeti slobodno i samostalno, a niti za dva mjeseca kasnije ve su vodili potajne pregovore, koji e im pomoi da preuzmu vlast naravno na bazi Nagodbe Jo dva uzastopna izbora {1871 i 1872) u Hrvatskoj, na kojima
e potpuno pobijediti Narodna stranka, pa e se Unionistika stranka potpuno rasuti, a mnogi njezini lanovi utopiti u vladinoj Narodnoj stranci,koja e uglavnom
ostati vladinom strankom sve do l9o. god. No, Narodna stranka je uspjela izba-citi
Raucha, jer je bila protiv Nagodbe kao i narod,ali kada je dobila veinu u Sa-boru
sasvim je Izmjeni I a svoj stav pa je ta veina izglasala u Saboru upravo ono protiv
ega se borila tj. Nagodbu dodue uz neke izmjene (revizija Nagodbe!),

-198oli te nisu bitno mjenjale status ni daljnji razvoj ekonomskog i politikog ivota.
Medjutim, dok su narodnjaci na svom putu osvajanja vlasti pokazivali
vrlo slabo razumjevanje za Pariku komunu ili Zrinsko-frankopansku proslavu iz
1871.god. u domovini, dotle su A.Starcevi

i njegovi mladi istomiljenici pravai

sa simpatijom pratili razvoj Parike komune, pae i sami spremali "revoluciju" u


Hrvatskoj, pa je takva zaista i buknula na podruju Vojne krajine oktobra 1871.
(Rakovika buna).
Rakoviki ustandc nije uspio. Starcevi, Kvaternik i ostali iz njegove
neposredne okoline krivo su procijenili nutarnju situaciju u domovini, a posebno na
podruju Vojne krajine. Istina je da su pripreme za ustanak trajale nekoliko mjese-ci,
ali one su obuhvatile samo propagandu a ne i organizaciju temeljei ovakvu akciju
na krivoj pretpostavci da je dovoljno da su krajinici i oficiri i vojnici nezadovoljni s
provincijalizacijom Vojne krajine i protuhrvatskom politikom vlada-j u i slojeva u
Beu i Madarskoj (tj.nagodbama iz 1867. i 1868. god.) pa da e oni udati momenat
na prvi poziv odmah i ustati. Osim toga cilj ustanka nije bio jasan pa kraj
neorganiziranosti ustanak je propao sam od sebe.
Rakoviki ustanak ipak nije ostao bez posljedica. Rukovodioci ustanka,
jedan - Kvaternik na licu mjesta izgubio je ivot, a drugi dr. A . Starcevi koji je
trebao ustankom rukovoditi iz Zagreba ostao je pasiviziran a s njime i itava
Stranka, jer izdaja nije bila iskljuena.
S pogibijom Kvaternika propala je i njegova postavka da se nezavisnost
Hrvatske moe najbolje osigurati francusko-pol jsko-hrvatskim savezom,ali ne i druga
koncepcija koja se je drala prije u rezervi a sada nakon rakovikog neuspjeha mogla
je uliti nade: Rusija, lako je u tadanjoj Rusiji vladao despotizam,Starcevi je vjerovao u mogunost ruske pomoi u odobadjanju Hrvatske. Starcevi je vjerovao da bi
Rusija mogla voditi pa makar po konzerva tivc i ma tipa Fadejeva antiaustrijsku politiku,

pae takvu politiku koja bi pogodovala revolucionarnim snagama u Rusiji da privredu


do ruske 1789.god., a ta nova Rusija Starceviu je predstavi jala orijaku sncgu koja

" ~ "399

bi mogla pomoi Hrvatskoj da se oslobodi ugn^etavaa Bea i Pete.

Ideja o

oslanjanju na Rusiju naroito je bila aktuelna poetkom 8o-tih god. Sukob Austri-je
i Rusije ili podjela Austrije izmedju Pru&e i rRusije izgledala je tada vrlo mo-

199
'4o

,
gua. Starevievi "Ruski odnosaj?"

dali su Stranci prava novu vanjskopolit i

ku orjentaciju u 80-Hmgodinama prolog stoljea. Pravaka "Sloboda" u Suaku (od


1878. god.dalje) i njena nasljednica "Hrvatska" obiluje rusofllstvom, pokazujui simpatije
Bugarskoj do 1886. i Crnoj Gori, jer su njihove vlade tada bile antiaustrijske a osudjuje Srbiju

Obrenovia koja se orjentirala ekonomski i politiki na Austro-

ugarsku, lako takva vanjskopolitika orjentacija pravaa nije zaotravala sukob s


ugnjetaima,ipak ona je stalnim isticanjem suprotnosti u evropskoj politici nagovjetavanjem rata i ulijevanjem vjere u ogromnu Rusiju jaala nacionalnu svijest, po401
ticala uvjerenje u mogunost skorog oslobodjenja*
Stranka prava Je bila na svom usponu upravo u vremenu izmedju 1878 1887. god. nakon to je zamrla poslije Rakovike bune, ali opet aktivizirana krajem
7o-tih godina kao nepomirljiv protivnik dualizma, podrkom omladine i gradjanstva
koje je uvidjelo da mu Nagodba s dualizmom ne samo ne pomae u ekonomskom
razvoju nego ak spreava da napreduje. Program Stranke se zasnivao na ideji ujedinjenja svhrvatskih

zemalja (ukljuivi Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu ) pod

ezlom Habsburke'dinasti je. Takva ujedinjena Hrvatska nije trebala imati zajednikih poslova s Austrijom ni s Madarskom.Trializam koji se 1883. god. pojavio
u bekom listu "Vaterland" (organ desnic u Carevinskom vijeu) kao rjeenje u sluaju ukinua dualizma, Starevi ie u samoi osnovi osudio, jer ga je smatrao samo
402
jednim sredstvom za povratak na beki centralizam

Pomenuti trializam je naime

pored dviju dotadanjih drava Austrije i Ugarske, predvidio treu i to hrvatsku dra-vu,koja bi
bila povezana s ostalim dvjema kao i one medjusobno zajednikim poslovima.
U Stranci prava razlikovale su se tri struje: 1. A. Starevia, koji je
odbijao svaku suradnju s umjerenom opozicijom i vjerovao u osnivanje nezavisne
hrvatske drave pomou Rusije, 2. F. Folnegovia, koji je stalno pokuavao nai
zajedniku platformu s umjerenom opozicijom kako bi se rjeilo hrvatsko pitanje
pa makar i unutar dualizma i 3. E.Baria, koji je bio za suradnju s umjerenom opozicijom, ali samo iz taktikih razloga dok je ustvari bio za koncepciju Starevia
i to za nezavisnu hrvatsku dravu uz pomo Rusije. Otuda Folnegovievi samostal-ni
koraci za sporazum s Neovisnom narodnom strankom, koja je osnovana od grupe
narodnjaka disidenata l88o.god. a kojoj je bio ustvari na elu biskup Strossmayer

-214te iza koje su stajali dio sveenstva, inteligencije i kapitalistikih krugova i koja se
izjasnila za trializam pa ak s Narodnom strankom, kada je i ova protestirala protiv
krenja Nagodbe madarskim natpisima u Zagrebu na uredu zajednikog ministarstva financija. No, sporazum je bio nemogu, jer su neodvinjaci ve 1884.
god. stupili u koaliciju s centrumaima s Drakoviem na elu, koji su branili Na godbu od Khuena a Narodna stranka je upravo dozrela da postane Khuenovo oru4O3

z|e.
Poslije Khuenovog uspjeha 1887. god. da uniti na izborima ujedinjenu
hrvatsku i srpsku opoziciju, koja je proizala iz sporazuma Stranke prava i Srpske
samostalne stranke, koja je upravo osnovana, o zajednikom istupu na izborima
zavladala je u Stranci prava potpuna apatija, tim vie to je i Rusija izgubila utjecaj u Bugarskoj, pa je postalo jasno da je njezina uloga u oslobodjenju Hrvatske
postala prava iluzija. U to je uao u Stranku prava (l89o.god.) dr. J.Frank, koji
je sve vie uspjevao vriti utjecaj na vodstvo Stranke, da prihvati tezu o zajednikim poslovima Hrvatske s ostalim zemljama Monarhije. To je Frank konano i
uspio, kada je Starevi 1894. god. potpisao program i to upravo trialistiki program, koji je on 1883/4. god. napadao i raskrinkavao.Taj program je bio ujedno i
sporazum Stranke prava i Neovisne narodne stranke a isto tako i kraj onog pravatva koje je predstavljalo najprogresivniji stav gradjanskih straneka 8o-tih godina XIX st.
Raskol Stranke prava iz 1895. god. kada su Starcevi i Frank osnovali
"istu stranku prava" a onda i skora smrt A. Starcevia (1896.) konano su uni-tili
ogroman i jak bedem opozicije, a za tim su upravo i teili Be i Peta. Uni-tena je
jaka tvrd java i jak protivnik dualizma. Od najvee i najpopularnije stranke u zemlji
nastale su dvije slabe od kojih je svaka postala umjerena i u kraj-njoj liniji probeka
stranka. Folnegovi e nastaviti svoju sporazumaku politiku 8o-tih godina sa
svojim organom "Hrvatska domoviha" (stoga ih i nazivaju domo-vinaima) na liniji
umjerene opozicije kakva je bila i Neovisna narodna stranka. Jasno je da su
istovjetni programi i slini ekonomski interesi morali dovesti do koalicije
domovinaa i obzoraa ("Obzor" list Neovisne narodne stranke1) "Koali-rine
opozicije" od l9o3. god. Hrvatske stranke prava. S druge strane Frank e stvo-

^Giriti frankovtinu koja se povezala bezuvjetno uz vrhove monarhije. Jedina grupaci-ja


lanova Ciste stranke prava koja se istrgnuia zraenju utjecaja austrijske vlade, biia je
ona na elu s dr.Milom Stareeviem i di .Antunom Paveliem, zubarom,ko ji su formirali !9o8. god. Starevievu stranku prava i koji su mnogo doprinijeli
ujedinjavanju jugoslavenskih naroda najprije u Dravu SHS a onda u Kraljevinu
SHS, Frankovci su ostali na staroj pravakoj frazeologi jf prema vani a u svojoj
nutrini bili su instrument austrijske vlade.
Od kada je vei broj zagrebakih studenata poslije procesa radi spaljivanja madarske zastave 1895. god. preao na studije u Prag, ubrzo se osjetio utjecaj
ekih naprednjaka. Doskora se bila poela formirati napredna omladina koja je
vremenom izvrila vrlo znaajan utjecaj na dio tadanje opozicije. Ona je
uspjela dokazati da je preduvjet efikasne politike hrvatsko-srpsko zblienje, borba za
irenje ustavne slobode i prava, briga za ekonomsko-socijalno i kulturno uzdi-zanje
irokih narodnih slojeva. Taktika nove politike treba da bude sitni svakodnev
ni rad na prosvjeivanju naroda i konkretna politika koja e odgovarati trenutoj
situaciji.

4o4

za postepeno

Nagodbu iz 1868. god. ne treba odbaciti, jer I ona prua sredstvo


proirivanje autonomnih prava Hrvatske. Umjesto njene negacije tre4G5

ba se boriti za vrenje njenih dobrih odredaba.


Napredna omladina se doskora afirmirala u narodnom pokretu l9o3/4
kada ga je inicirala sazivajui i organizirajui brojne skuptine na kojima su se
postavljali zahtjevi za financijsku samostalnost Hrvatske i za gradjanske slobode.
Iza ovih skuptina slijedili su krvavi nemiri u Zagrebu, Zagorju, Primorju i drugdje zbog nezadovoljstva naroda radi nacionalnog tlaenja na osnovu Nagodbe
kroz itavo vrijeme banovanja Khuena.
Neposredni uspjeh ovog pokreta ni je. bio samo skidanje Khuena s banske stolice nego i sve jae uvjerenje o potrebi zn jednikog rada hrvatske i srpske
opozicije u Hrvatskoj. Opozicija je pod dojmom pokreta iz I9O3. ispoljila znakove radikaliziran ja. Organizirale su se
Svetozar Pribievi, Duan Popovi),

Srpska samostalna stranka


Hrvatska napredna stranka

(Medakovi,
(Lorkovi,Wilder

HeimerI) i Hrvatska puka seljaka stranka na elu s braom Radi (22.XI I9O4.).

-2o2Najznaajnija je bila svakako Hrvatska puka seljaka stranka. Osnovana u neposrednom produetku Khuenovskog vremena, kada je seljatvo osiromaeno
feudalizmom i lihvom gladovalo i zbog nerazvijene privrede u domovini u grupama
selilo u Ameriku, HPSS je uivala povjerenje irokih seljakih masa. Braa Radi ili su
tada u sela i irili istinu o seljakim pravicama koje bi se mogle saeti u jednoj reenici: neemo gospodsku politiku ve seijaku,narodnu, prosvjeivat emo se i
privredno organizirati da bi mogli preuzeti vlast. Radii su prvi posveivali pa-nju malim
seljacima koji nisu imali pravo ni glasati, dok su druge stranke obraale panju samo na
seljake koji su imali pravo glasa. No, kulaci su veinom stajali u
dobrim odnosima s inovnicima i pokvarenom gospodom,a i sami su koristili jeftinu radnu snagu siromanih seljaka. Radii su bili

protiv tih kulaka.Socijalni program

Radia obuhvatao je dakle uglavnom siromane seljake, koji su predstavljali ogromnu


veinu naroda. Politiki program Radii su uzeli od dr.Ante Starevia. HPSS je Imala u
Saboru svega tri zastupnika u posljednje vrijeme ( do 1918. god.), to je razumljivo upravo
zbog toga to siromani seljaci nisu mogli glasati, jer nisu imali pravo glasa.

Radi je prvotno kanio osnovati seljaku stranku od ujedinjene gradjanske


j p o z i c i j e, obzoraa i frankovaca to je i l9o2. god. predloio, ali je bio odbijen.
Od onda, posebno nakon osnivanja svoje samostalne seljake stranke Radi je iao
svojim putevima vodjen uvijek samo politikom momenta i pojedine situacije - od
Strossmayera k Franku. U dravnopravnom okviru Radi se je ipak izjasnio za
federativno uredjenje austrijske monarhije dok su frankovci htjeli najprije trializam.
Radi je eklektiki sabirao iz raznih suprotnih ra cionalnih programa ono 4o6
ITO mu se inilo da je najbolje.

Radi je u svom prvom saborskom govoru l9lo.

god. nazvao svoju HPSS nasljednicom Ilirskog preporoda. Osnovnu vezu njihovu
Radi je vidio u slavenofilstvu. Ustvari veza je bila dubi ja.Radi je nastavio
Ilirce tamo gdje ih nije nastavila trosmajerovsko-starevianska grupacija: u agrar-nom
odnosu prema seljatvu. No, Radi je sa svojom seljakom politikom balansirao izmedju
pojedinih gradjanskih stanaka tako da nije naao saveznike ni u gradjanskim ni u
radnikoj partiji, a time je HPSS izgubila onaj mogui uspjeh, koji bi joj pri-padao kao
seljakoj partiji.

-2o3Med jutim pod utjecajem politike krize u Madarskoj tokom I9O5. god.
sastali su se na Rijeci predstavnici opozicije iz Hrvatske te hrvatski zastupnici iz
Istre i Rijeke (ukupno 31) te stvorili 3.X I9c5. Riieku rezoluciju.
Rezolucionai su javno izrazili svojom Rezolucijom spremnost da u odredjenim pitanjima hrvatske politike zauzmu zajedniki stav, a da u ostalim ostavlja-ju
slobodu akcije. Krizu u Madarskoj ocijenili su kao posljedicu borbe za potpunu
dravnu samostalnost Madarske to su oni odobravali, jer da svaki narod ima pravo da
slobodno i neovisno odluuje o svojoj sudbini. Potpisnici Rezolucije nadalje su smatrali
da Madar? i Hrvati moraju izbjegavati svaki povod i uzrok medjusobnom

trvenju s obzirom da su oni susjedi .Temei j trajnom sporazum jevan ju obaju naroda
po njima lei u postignuu svih dravnih prava i slobotina jednog i drugog naroda,
a kod Hrvata posebno jo u postignuu reinkorporacije Dalmacije Hrvatskoj. Da bi se
pak moglo pristupiti ostvarenju te reinkorporacije treba izboriti posebno novi izborni
zakon, koji e omoguiti izabrati ono zastupstvo koje e biti pravi izraz narodne volje,
slobodu tampe ukidanjem objektivnog postupka i uvodjenjem porote za tamparske i politike del ikte, slobodu sastajanja, udruivanja i izraavanja misli, ostvarenje sudake neovisnosti, formiranjem suda za zatitu gradjana od samovolje uprave y
te posebnog suda za disciplinsku odgovornost svih javnih inovnika zbog krenja
zakona. Na kraju znaajno je da su potpisnici Rezolucije uzeli Nagodbu iz 1868. god.
kao osnov prava naroda od kojeg treba poeti i koji treba strogo potivati. Trajni
sporazum izmedju Madara i Hrvata moe se prema Rezoluciji postii, ako se potuje
Nagodba#ali i izmjene odnosi u poslovina koji su zajedniki Madarskoj, Hrvatskoj i
austrijskim zemljama na nain da se Hrvatskoj osigura samostalni poli-tiki, kulturni,
financijski i opegospodarski opstanak i napredak. Na taj nain
svaki napredak u Hrvatskoj pozitivno bi se odrazio i kod Hrvata u drugim pokrajina7
ma i zemljama.
Kao to je hrvatska opozicija sasvim u duhu postulata ncpredne omladine
krajem 9o-tih godina stvorila Rijeku rezoluciju tako su srpski zastupnici u dalmatinskom saboru i bekom parlamentu zajedno s nekim izaslanicima Srpske samostal-ne
i radikalne stranke stvorili Zadarsku rezoluciju ( odluku ) od 17.X I9O5 . osla-njajui se
u potpunost? na Rijeku rezoluciju i odobravajui ju uz jedini uvjet da Hrvati priznaju
Srbe sebi ravnopravnima, a tako i klub talijanskih zastupnika u

-2o44o8
Dalmatinskom saboru time da ih se potuje kao narodnu manjinu.
Najvei znaaj Rijeke rezolucije sastojao se upravo u tome da su novu
politiku orjentaciju hrvatske opozicije prihvatili veliki broj hrvatskih zastupnika
Istre i Dalmacije,

svi srpski zastupnici Dalmacije i barem neki iz Hrvatske

pa ak i talijanski koji su po prvi puta dali suglasnost ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.


Tako su konano postignuti svi uvjeti koje je zacrtala napredna omladina
krajem 9o-tih godina da se stvori nova shtinaka formacija Hrvatsko-srpska koalicija. U nju naravno nisu uli pored vladajue unionistike Narodne stranke ni frankovci, ali ni HPSS zbog neprijateljskog odnosa brae Radi i drugih prema Madarima
uope.
Hrvatsko-srpska koalicija je ve 12.XII I9O5. izala s programom koji je
zacrtan Rijekom rezolucijom time da e na tom programu zajedniki raditi hrvatske
i srpske stranke uz jamstvo "ravnopravnosti i slobode srpskog naroda".
Ve I9O6. god. Koalicija je postala vladina stranka, ali i stalna saborska veina (19o649o8. I I9I3.-I9I8.) sve do I9I8. god.
Kada je veina Koalicije uvidjela da poslije "veleizdajnikih procesa"
I Friedjungovog procesa u Beu protiv upila nee moi postati ponovno
guvernemen-taina stranka, ako upilo ostane vod ja Koalicije, to je sve uinila da bi
upilo sam definitivno napustio ne samo vodstvo nego i Koaliciju ve poetkom l9lo.
god. Koalicija je bila konano, nakon vie ili manje oportunistiki vodjene politike,
posebno za vrijeme rata, posljednja koja je ula u Narodno vijee SHS, a Sv.
Pribievi njezin vod ja prvlu novonastalnoj Kraljevini SHS koji je proganjao svoje
protivnike kao i Koalicija kada je sjedila u Zemaljskoj vladi Trojednice za vrijeme
Austrougarske.
Radnitvo u Banskoj Hrvatskoj bilo je malobrojno, jer je privreda bila
vrlo slabo razvijena pogotovc u doba formiranja radnikog pokreta. God.

I857.

broj najamnih radnika je obuhvatao svega 5,7% stanovnitva (48% sluge, 37% nadniari i 15% radnici i kalfe). Odredbe cehcv&og reda i druge odredbe zabranjivali
4o9
su sve do I867. god. osnivanje radnikih klasnih organizacija. Tek I867. god. kada
je vladar dao tzv. Decembarske zakone, stvorena je mogunost javnog orga-

-2o5niziranja, pa se tako ve iste godine pojavljuje u Osijeku prvo Radniko drutvo u


Banskoj Hrvatskoj, a zatim su nicalo u Zagrebu i drugdje. Ubrzo su se poele
iriti i

socijalistike ideje, no ne samo Marxove nego i Mostovih i Lassalovih. Oko

1883. god. prevladavao je anarhistiki utjecaj Mosta. Sirenju socijalistikih ideja najvie
su doprinijeli strani radnici, koji su preli na rad u Hrvatsku iz privredno razvijenih centara
gdje je radniki pokret bio na viem stepenu razvoja, U Hrvatskoj krajem 6o-tih i 7o-tih god
na prolog stoljea radniki pokret kraj pomenute struktu-re najamnog radnitva i po
kvalitetu i po kvantitetu nije se ni mogao jae razviti. Samo neka radnika drutva postala
su borbene ustanove radnike klase, dok je ve-ina bila pripomona i prosvjetna radnika
organizacija.
Poetkom 8o-tih godina, istovremeno kad i u Beu, javljaju se u Osijeku i Slavonskom Brodu, a sredinom 8o-tih godina u Zagrebu tajne soci ja I demokratske
grupe koje su zastupale ideje I Internacionale i koje su pratile listove socijalistike
tampe u Svicarskoj,Austriji i Madarskoj i tako bile obavijetene o "lijevima" i
"desnima" te "umjerenima". Stoga je razumi jvo da e se i med ju njima formirati
radikalna, umjerena i tzv. politiki neutralna struja od kojih je uglavnom ona po-sljednja
sjedila u legalnim radnikih drutvima. No, aktivnosti tih grupa bile su ograniene samo
na podruju nekih gradova, pa i one su odmah prestajale nakon
uestalih hapenja i progona, a ovi su poeli ve 1880.

god. (Osijek) ba kada su

se poele formirati i tajne grupe. Krajem 80-tih godina


nalazimo jedino u Zagrebu
41 o
jau grupaciju socijalista,
koja je vrila jk utjecaj na radnitvo (uee radnika i gradjana na prvoj proslavi Prvog maja l89o. god. u Zagrebu!). Prva inicija-tiva da se
stvori savez radnikih drutava Hrvatske pripada sisakom Radnikom drutvu a datira
iz 1887. god, No,prvi pokuaj ostvarenja te inicijative iz 1889. god. nije uspio. Tek 8. i 9. IX
1894. osnovana je jedinstvena radnika organizaci-ja i to pod nazivom
"Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije",
Prve moderne sindikalne organizacije u Hrvatskoj javljaju se krajem
80-tih i poetkom 9o-tih godina prolog stoljea. Naravno u tim organizacijama ne-ma vie
sitnih obrtnika niti poslodavaca uope. To su organizacije iskljuivo najamnih radnika.
Njihov glavni cilj, i po njemu su se i razlikovali od dotadanjih radnikih drutava za
uzajamno pomaganje, bio je zastupati interese samo radnika i to one

-2o6interese koji su se odnosili no poboljanje radnih uvjeta i zatitu ekonomskih i socijalnih interesa radnika uope. Budui da Khuenov reim nije dozvoljavao osnivanje
takvih organizacija, formirale su se ilegalne sindikalne orgcri izai je, obino takve
organizacije kq e su bile prvo legalne od inicijativne skuptine pa do asa odbija-nja
potvrde njihovih pravila, a onda ilegalne, dok se ne bi ponovno podnijelo dru-ga slina
pravila na odobrenje i opet ekalo izvjesno vrijeme na odobrenje. Povezi-vanje tih
ilegalnih sindikata izvreno je tek formiranjem Socijaldemokratske stranke, ije se
vodstvo i sastojalo ustvari veinom od predstavnika pojedinih sindikata. Stran-ka nije
ni imala drugih svojih terenskih organizacija nego upravo te sindikate. Tek
pod vladom Hrvatsko-srpske koalicije, kojoj je bila lan krae vrijeme i Socijaldemokratska stranka, sindikalni pokret se legalizirao da bi za Prvog svjetskog rata
ponovno postao ilegalan.^"
Nema sumnje da su radnike organizacije, legalne i ilegalne, prije i
poslije formiranja Socijaldemokratske stranke mnogo doprinijele u formiranju klasne
radnike svijesti to je bilo od posebnog znaenja, jer socijalna struktura socijaldemokrata nije doivjela do 1918. god.znatne kvalitativne promjene. Nakon dva decenija iza osnivanja prvih radnikih drutava proletarijat je bilo samo seljatvo a radnitvo je bilo uglavnom samo cbrtniko. Med ju socijaldemokratima tog vremena na412
lazimo znatan broj sitnih obrtnika,

Pored.toga radnike organizacije su rano po-

ele organiziranjem tarifne borbe, borbe za smanjenje radnog vremena i poboljanje


radnih uvjeta sluei se ve od samog poetka razvoja radnikog pokreta trajkom
kao efikasnim sredstvom u borbi za radnika prava. Tu nisu izostali uspjesi. No, u
oblasti nacionalnog pitanja uspjesi su bili neuporedivo manji.
Prije osnivanja Stranke stav socijalista u nacionalnom pitanju nije bio
aktivan. Ne samo neangairanost nego i neutralnost u nacionalnoj borbi ili pak
sitnoburoaski kozmopolitizam bile su osnovne karakteristike stava socijalista u
odnosu na nacionalno pitanje. Medjutim, takve karakteristike nisu bile osobina
samo ovih socijalista nego i onih u Austriji. Jedini eki i moravski socijaldemokrati su ve 7o-tih i 8o-tih godina smatrali da ljubav prema domovini ne moe biti
413
zapreka u borbi radnikog pokreta.

-2o7Poslije osnivanja Stranke ubrzo su socijaldemokrati uvidjeli da moraju


ui u nacionalnu borbu pa su ve 1896, god, unijeli u svoj program nacionalne za-htjeve i
to: prije svega ope pravo glasa, a onda pravo na potpunu samoupravu u
svim resorima ( unutarnji poslovi,pravosudje, nastava, financije,

poljodjelstvo,

trgovina, promet, pota i telegraf, domobranstvo i vojni poslovi) i

to u oblasti

zakonodavstva kao i uprave te pravo na najiru samoupravu u upaniji,

kotaru i

opini.

fede-

414

Oni su smatrali da su Hrvati I Srbi jedan narod a bili su za


415

raciju s drugim balkanskim narodima.


To su bile ideje u programu ili u novinskim lancima, al i ne i

faktina

aktivnost to nije ni udno, jer je Stranka bila krajem stoljea i poetkom prvog
decenija XX stoljea brojano mala skupina a dosta vremena skuena uglavnom na sam
Zagreb. Ipak treba podvui da je pomenuti program za ono doba u poredjenju sa
zahtjevima tadanje vladine stranke i opozicije zaista maksimalan program a po-red toga
da daleko prelazi granice shvaanja austromarksizma koji nacionalno pi-tanje tretira
samo kao kulturno pitanje.
Vrhunac aktivnosti Stranke u nacionalnom pokretu predstavlja svakako
njen pristup u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Suradnja je morala biti kratkotrajna, to je i
razumljivo s obzirom na sastav Koalicije i razne njihove politike programe javne i
tajne.
Pred kraj rata vodstvo Stranke se pono/o jae angairalo u nacionalnom
pokretu. Deklariralo se za ujedinjenje naih naroda izvan Austrougarske (Stockholm
I9I7y Martovska deklaracija 1918. i Prvomajska rezolucija iz iste godine). No, obzirom da
su se podvrgli bezrezervno suradnji s Pribieviem, Karadjordjevom di-nastijom i
drugima iz Narodnog vijea SHS to su se pretvorili u sastavni dio te politike grupacije te znatno pridonijeli spreavanju demokratskog ujedinjenja jugo-416
slavenskih naroda u slobodi i ravnopravnost?.
U seljakom pitanju Stranka je u poetku bila veoma aktivna. lanovi
vodstva odlazili su esto na selo, pa su mase siromanih seljaka ulazile u Stranku. No,
ve na II kongresu Stranke (1896) osjetili su se stavovi koji su se irili u Drugoj
internacionali o selu i seljatvu, a potpuno je negtivni preokret nastao u odnosu
na agrarno i seljako pitanje nakon uguen ja pobune sei jaka-soci ja I ista u Srijemu i

-2o8-

Slavoniji 1897. god. kojom je prilikom i Kora, jedan od vodja Stranke, osudjen na kaznu
zatvora. Tada se vodstvo Stranke potpuno povinovalo reimskom pritisku te izbjegavalo
svaki pokuaj seljaka za nastavak borbe. Poslije pada Khuena aktiv-nost Stranke na selu
se obnavlja pa je osnovano Zemljoradniko udruenje (I9O7) koje se pretvara u

Zemljoradniki savez, pokree se list za selo "Pravo naroda" (19o7). No ve slijedeih


godinaradikalnopoliHki karakter tog Udruenja gubi
se, jer ga je Kora birokratizirao. Znaajno je da je jedini socijaldemokratski za-stupnik u
Saboru bio u itavom periodu 1894-1918. stalno biran samo u seljakom idskom
izbornom kotaru.
U itavom razdoblju od sankcije Hrvatskougarske nagodbe pa do raspa-da
Hrvatskougarske dravne zajednice politiki programi svih stranaka i pokreta kretali su
se dakle izmedju uvanja i negiranja Nagodbe sve do 1894. god, a onda oko revizije
Nagodbe, koja nije radikalno dosegnuta. Politiki ivot stranaka bio je ustvari ogranien
s jedne strane na uvanje pozicija guvernementalne vlade onog tko posjeduje a s druge
u borbi za ostvarenje osnovnih politikih prava | u borbi za status vladine stranke. Dvor
je preko zaintersiranih vladajuih krugova u Budimpeti itav taj politiki ivot
protkao nitima instrumentarija divide et impera.
Frankovci i razni sporazumai su u tome dobro sluili. Ipak u svim tim borbama i previranjima treba podvui nekoliko realnih rezultata: Narodna stranka je uspjela da
se barem djelomino revidira Nagodba (1873) - umjesto da Trojednica daje zaje-dnikoj
vladi 2,2oo.ooo forinti godinje za zajednike poslove davat e 55% od svo-jih prihoda,
ustavno vladanje u Hrvatskoj osigurano je odredbom da se Hrvatski sabor, ako bude
rasputen mora sazvati za tri mjeseca i napokon hrvatski ministar u zajednikoj vladi je
utvrdjen definitivno kao posrednik izmedju bana i kral fa te zajednike vlade, ali bez prava
da samostalno utjee na banske prijedloge ili za - kljuke Hrvatskog sabora. Narodna
stranka, kao vladina stranka je nadalje uspjela I) da Vojna krajina bude konano reinkorporirana u Bansku Hrvatsku, 2) da se
ban ili njegov namjesnik moe pozvati na odgovornost za povredu temeljnog
dravnog zakona, a posebno dravnopravne smostalnosti, 3) da se uprava
potpuna
odijeli od pravosudja ne samo u prvo - i drugo-stepenim sudovima nego i u
najviem, 4) da su izdani zakoni o pravu zborovanja, slobode tampe i uvod
jenja porote kod

-2o9tiskovnih parnica, 5) da je u Zagrebu otvoreno sveuilite s tri fakulteta i


6) da je zakonom uredjeno pitanje osnovnih i uiteljskih kola. Najvei dio ovih
odnosa reguliran je propisima koji su doneseni za vrijeme banovanja Ivana Maurania (1873 - l88o).
Od prognma Hrvatsko-srpske koalicije da se izmijene odnosi u zaje-dnikim
poslovima i Socijaldemokratske stranke da se autonomija proiri s privrednim i vojnim
resorima nita nije ostvareno, osim minimalno to je 1914. god. formiran

u Zemaljskoj vladi i 4 odjel - Odjel za narodno gospodarstvo ime se medjutim djelokrug Vlade nije uope izmijenio.

-2 Io-

li) Pravosudje ( 1848 - 1918 )

1 Organizacija sudova ( 1848 - 1918 )


I) Sudovi pred 1848. god.

Sudsko uredjenje u Banskoj Hrvatskoj bilo je do 1848. god, kada je


ukinuto kmetstvo, utemeljeno na osnovima feudalnog ured jenja drutva. Na tom
podruju postojala je sudbenost Banskog stola u Zagrebu, Gubernija u Rijeci, Distriktualnog sudbenog stola Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu,
upanijskih sudbenih stolova (sudbeni stolovi - sedriae - za podruje jedne upanije), podupana, upanijskih sudaca, banskog povjerenika u Vinodolu, mjesnih
i kotarskih (districtus) poglavarstva (magistratus), Mjenbenog suda u Karlovcu,
Mjenbenog i pomorskog suda u Rijeci, duhovnih sudova, Rudarskog suda u Radobo-

ju, kamera Inih ureda (u mitnikim poslovima i u mitnikim prestupima), opinskih


sudaca i pretorijskog suda u Rijeci. Tuilaku slubu vrili su u isto vrijeme i na
istom podruju Ravnateljstvo kraljevskih parnica ( vodjenje kazneih procesa i
istraga u kaznenim poslovima, vodjenje gradjanskih pravnih*poslova i dr.) koje se
ustvari nazivalo causarum regalium directoratus, zatim magistratualni fikali u
upanijama, slobodnim i kraljevskim gradovima, predi jalnim stolicama i u Turopol ju.
2) Reorganizacija sudova l85o.god.
417
!85o. god. reorganizirano je sudstvo u Banskoj Hrvatskoj.

Tada su

uklonjeni vlastelinski sudovi a osnovani novi redovni sudovi. Tako je osnovano 57


kotarskih sudova od kojih su 6 bili zborni sudovi, (jer su se kod njih presude donosile u vijeu), zatim 7 zemaljskih sudova (upanijski sucbvi) i jedan vii zemaljski
sud, koji se od 1851. god. nazivao Banski stol u Zagrebu (ustrojen kraljevskim otpisom od 27. Hl 1851.). Novo sudsko uredjenje uvelo je u ivot Povjerenitvo za
usirojenje novih pravosudnih oblasti ("Uvedbena sudovah komisija") u vremenu od

-211l . l ll l85o, kada je osnovano, pa do kraja 1852. kada je ukinuto.


3) Nova organizacija sudova iz 1854 .god.
Sudsko uredjenje iz !85o. god. ostalo je na snazi do 3o.X 1854.god. Toga dana
poela je funkcionirati nova sudska organizacija koja se zasnivala na propisima koji su
izradjeni i objavljeni tokom 1853. i 1854. god. a koji su sudstvo djelomino ponovo spojili
s upravom. Formirani su tzv. mjeoviti kotarski uredi, koji su vrili i upravnu i sudsku
funkciju. Ti propisi su pored toga organizaciju sud-stva i njeno funkcioniranje regulirali u
pojedinostima a naroito obzirom na njihovu stvarnu nadlenost u gradjanskoj i kaznenoj
sudbenosti. Tako su objavljeni propisi od 19.1 1853. o uredjenju upravnih i sudskih vlasti,
od 16.11 4853. o djelovanju i nadlenosti sudbenih vlasti u gradjanskim pravnim
poslovima, od 3 . V 1853. o unu-tarnjem uredjenju i poslovnom redu sudbenih vlasti, od
29.VII 1853. o kaznenom postupku i nadlenosti u kaznenoj sudbenost?, od 16.VI 1854. o
unutarnjoj uredovnoj

djelatnosti ? poslovnom redu sudbenih vlasti u kazneno-sudskim poslovima, od 3.VIII


1854. o unutranjem uredjenju i poslovnom redu dravnih odvjetnistava i od 9.VIII
1854. o sudskom postupku u pravnim poslovima izvan parnica.
Nova sudska oiganizacija sa svojom teritorijalnom nadlenou izgledala
je ovako:
1) Banski stol za podruje Hrvatske i Slavonije kao vii zemaljski sud
2) Zemaljski sud u Zagrebu, upanijski sud u Varadinu, upanijski sud u Rijeci i
upanijski sud u Osijeku kao sudita prve molbe.
Teritorij Zemaljskog suda u Zagrebu obuhvatao je grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, upanijskog suda u Varadinu: Varadinsku upaniju, upanijskog suda
u Rijeci: Rijeku upaniju i upanijskog suda u Osijeku : Osjeku i Poeku upaniju.
Trgovaku sudbenost izvrivali su sudita prve molbe, pomorsku
sudbenost za podruje Hrvatskog primorja upanijski sud u Rijeci kao pomorski sud a
rudarsku sudbenc6t Zemaljski sud u Zagrebu za podruje Hrvatske i upanijski sud u
Osijeku za Slavoniju.
3) U Zagrebu, Osijeku, Varadinu i Rijeci izvrivali su sudbenost u gradu i okolnom
istoimenom kotaru sudita prve molbe i gradskodelegirani kotarski sudovi na osnovu

-212podjele poslova, a u gradovimc Karl ovcu, Koprivnici, Krievcima, Bakru i Poegi


kotarski uredi. U ostalim kotarima izvrsivali su sudbenost kotarski uredi.
Da bi se ova organizacija sudstva sprovelo u djelo bila je osnovana za
podruje Banske Hrvatske Ustrojavajua zemaljska komisija sa sjeditem u Zagrebu,
koja je poela djelovati februara 1853. a zavrila rad negdje krajem 1854. god.
Zadatak ove komisije obuhvatio je i druge organizacione probi eme a naroito oiganizaciju kotarskih ureda i upanija kao organa uprave. Poslije ukidanja ove komisi-je
personalne poslove tzv. mjeovitih kotarskih ureda tj. onih koji suvrsili upravnu i
sudsku funkciju na podruju jednog kolara vrila je novoosnovana (1855.god.)
Zemaljska komisija za mjeovite kotarske ureda. Ova je komisija promijenila svoj
naziv 1857. god. u "Zemaljska komisija za personalna pitanja mjeovitih kotarskih
ureda" a prestala je radom 1861.god.
4) Reorganizacija sudova iz 1874.god.
Sudstvo se ponovno odjelito od uprave 1874. god. Prema organizaciji su419
dova prve molbe iz te godine

sudbenost u prvoj molbi vrili su kotarski gradsko-

delegirani sudovi kao inokosni s'Jovi i sudbeni stolovi kao zborni sudovi. Po ovoj
organizaciji formirani su sudbeni stolovi u Zagrebu, Varadinu, Bjelovaru,

Osije-

ku, Poegi i Vukovaru ( na podruju Vojne krajine formirana su godinu dana

ranije

sudita prve instancije, to bi po prilici odgovaralo sudbenim stolovima, i to u Gospiu, Ogulinu, Petrinji, Novoj Gradiki, Vinkovcima i Zemunu). upanijski sud-42o
beni stolovi, upanijski kotarski i gradski sudovi prestali su radom 31.V 1875.
Kotarski sudovi i sudbeni stolovi dobili su u pamikim i vanparnikim po
slovima istu nadlenost koju su < do tada imali kotarski uredi kao sudovi i sudita
prve molbe. U kaznenom postupku vaile su i nadalje odredbe kaznenog postupka.
Sudbeni stol u Zagrebu postao je nadlean u rudarskim sporovima za svo podruje
Hrvatske i Slavonije. Jo je jedna promjena uslijedila u toj reorganizaciji time to
su formirani mjesni sudovi.
5) Nova oiganizacija sudova iz 1884 - 1886. god.
Propisi iz 1874. god. protegnuti su 1884. god. na podruje Vojne krajine. Medjutim istom odredbom iz 1884. god. ukinuti su gradskodelegirani kotarski

-213sudovi a umjesto ovih formirani su kotarski sudovi, koji su proslijedili vrenje sudbenosti bivih gradskodelegiranih kotarskih sudova u onom opsegu u kojem su ovi vr-ili
na osnovu propisa iz 1874. god. Svi ostali kotarski sudovi i sudbeni stolovi biv. Vojne
krajine dobili su onu nadlenost koju su imd i kotarski sudovi i sudita prve molbe od
1853. god. Isto tako je ostala netaknuta nadlenost sudova u trgovakim

i mjenikim poslovima, te u rudarskim sporovima.


Kasnije promjene u sudskom uredjenju na podruju Hrvatske i Slavonije
nisu imale radikalni znaaj. Najee promjene su bile u broju kotarskih sudova i

sudbenih stolova a time u vezi s njihovom mjesnom nadlenou.


421
Nakon uredjenja novih upravno teritorijalnih jedinica 1886. god. tj.
formiranja 8 upanija s pripadajuim kotarima, u kojima e uz kotar po pravilu kao
upravni organ biti kotarski sud kao samostalni pravosudni organ, te gradova ( Senj i
Bag, Bakar, Zagreb, Karlovac, Sisak, Petrinja i Kostajnica, Varadin, Bjelovar,
Krievci, Koprivnica i tvrd java Ivani, Poega i Brod, Osijek, Zemun, Mi trovi ca, Karlovci,Petrovaradin i poput grada uredjeno trgovite Ruma) radi uskladjenja s
tom upravnom organizacijom ukinuti su kotarski sudovi u Brinju, Cemernici, Rujevcu,
azmi, Okuanima, Valpovu, a osnovani su u Ludbregu, Kriu i Novskoj, tako da
je teritorijalna nadlenost sudbenih stolova nakon usklad jenja 1886. god. obuhvatala
slijedee sudove:
1.

Sudbeni stol u Gospiu,kotarske sudove u Gospiu, Graacu, Udbini, Korenici,


Otocu i Senju

2.

Sudbeni stol u Ogulinu kotarske sudove u Ogulinu, Slunju, Krnjaku , Novom,


Bakru, Delnicama i abru %

3.

Sudbeni stol u Zagrebu kotarske sudove u Karlovcu, Jaski, Pisarovini, ^elikoj


Gorici, Samoboru, Zagrebu, Bojakovini, Zelini i Stubici

4.

Sudbeni stol u Petrinji kotarske sudove u Sisku, Glini, Petrinji i Kostajnici

5.

Sudbeni stol u Varadinu kotarske sudove u Varadinu, Ludbregu, Zlataru,


Krapini, Klanjcu, Pregradi i Ivanjcu

6.

Sudbeni stol u Bjelovaru kotarske sudove u Bjelovaru, Djurdjevcu, Koprivnici, Krievcima, Kriu, Garenici i Grubinom polju

7.

Sudbeni stol u Poegi kotarske sudove u Poegi, Pakracu, Daruvaru, Novskoj,


Novoj Gradiki i Brodu

-2148.

Sudbeni stol u Osijeku kotarske sudove u Osijeku, Djakovu, Naicama, Donjem


Miholjcu, Slatini, Virovitici

9.

Sudbeni stoS u Vukovaru kotarske sudove u Vukovaru, Sidu, Iloku i Irigu

10.

Sudbeni stol u Vinkovcima kotarske sudove u Vinkovcima i Bonjacima (upanji)

11.

Sudbeni stol u Zemunu kotarske sudove u Zemunu, Mitrovici, Rumi, Staroj


Pa zovi i Sremskim Karlovcima.

Ova sudska mrea pretrpjela je ve krajem iste 1886. god.promjenu tako da


su bili ukinuti sucfceni stolovi u Vukovaru, Vinkovcima i Zemunu, a istovremeno osnovani sudbeni stol u Mitrovici, kojemu je bilo dodijeljeno uglavnom podruje ukinutih
sudbenih stolova ( osim teritorija kotarskih sudova u Vukovaru, Vinkovcima i Bonja422
cima, koji su prikljueni podruju Sudbenog stola u Osijeku).
Do 1918. god. izvrene su jo neke promjene u pravcu poveanja broja kotarskih sudova da bi se dijeljenjem podruja nekih kotarskih sudova, koja su bila pregi omazna, olakao rad u tim sudovima ili pak da se sjedite kotarskog suda premjesti
u drugo mjesto, jer je ono predstavljalo novi gospodarski centar u kotaru (iz tih razloga
nalazimo 1918. god. na podruju Sudbenog stola Gospi pored spomenutih kotarskih
sudova jo u Brinju,Likom Petrovom selu, Donjem Lapcu i Peruiu, Sudbenog stola
u Ogulinu: nove kotarske sudove u Suaku i Vrbovskom, a sjedite iz Novog prebaeno u Crikvenicu, Sudbenog stola u Zagrebu: u Zagrebu dva kotarska suda dok je
sjedite iz Bojakovine prebaeno u Dugo Selo, Sudbenog stola u Petrinji: dva nova i
to u Dvoru i Topuskom, Sudbenog stola u Varadinu: jedan novi i to u Novom Ma-rofu
i jedna ispostava Kotarskog suda u Vinici, Sudbenog stola u Bjelovaru: dva nova i to
u azmi i Kutini, Sudbenog stola u Osijeku: dva kotarska suda u Osijeku).
Jedino na podruju Sudbenog stola u Poegi nije bilo promjena.
Stvarna nadlenost kotarskih sudova i sudbenih stolova nije se
promijenila sve do 1929. god.

U razdoblju 1853 - 1929. god. osim spajanja i razdvajanja


sudstva od uprave te promjena mjesne nadlenosti najznaajnija
novost je bila osnivanje Stola sedmorice u Zagrebu (1862) te Odjela
za pravosudje u Zemaljskoj vladi u Zagrebu (1869).

-215-

I!

Stvarna nadlenost sudova ( 1848 - 1929 )

I) Gradjanska sudbenost u prvom stepenu


a) Kotarski ured! kao sudovi I gradskodelegirani kotarski sudovi
( 1854 - 1874 ) te kotarski sudovi i mjesni sudovi ( 1874 - 1929 )

U razdoblju od 1853. do 1874. god. kotarski uredi bill su najnia vladarska oblast u kotaru ne samo u svim poslovima upravnim nego i pravosudnim. Pravosudni poslovi su bili podijeljeni u gradjansku i kaznenu sudbenost.
Kotarski uredi u mjestima u kojima nije bilo sjedite sudita prve molbe
(Zemaljski sud u Zagrebu i upanijski sudovi) imali su svu nadlenost u redovitom
parninom postupku na itavom teritoriju tog kotarskog ureda tako da su mogli u
prvom stepenu rjeavati sve parnice bez razlike predmeta osim ako su parnice bile
upravljene protiv dravnom ili zemaljskom eraru, opinana , crkvama, zakladama i
javnim zavodima, zatim protiv posjednicima plemikih dobara s kojima je bilo
spojeno izvrivanje sudbenosti do 1848. god., ako se zahtjev tube odnosio na samo
plemiko dobro, tj. njegove nekretnine ( osobni dugovi spadali su u nadlenost kotarskog ureda), zatim protiv branom drugu protestanske ili icky ske vjere o rastavi
od stola i postelje te o ukidanju i rastavi braka.
Kotarski uredi u mjestima gdje je bilo sjedite sudita prve molbe, imali
su istu nadlenost,al i samo na podruju izvan mjesta a unutar teritorija tog ureda
dok su na podruju unutar takvih mjesta sudbenost u redovitom parnikom
postupku vrili posebni gradskodelegirani kotarski sudovi koji su bili nadleni
a) u svim parnicama kod kojih sporni predmet nije prelazio
vrijednost od 5oo forinti
b) u svim tubama na priznanje prava plodouivanja ili davanja ija
vrijednost nije prelazila izvjesnu sumu ( 25 forinti )
c) u svim raspravama bez obzira na vrijednost spora, ako se spor pojavio med ju najmoprimcem i najmodavcem, poslodavcem i posloprimcem,

-216gostioniarima, brodarima i vozarima te njihovim gostima, putnicima


i naruiteljima ( ukoliko taj spor nije spadao u nadlenost trgovakog ili
pomorskog suda )
d) u tubama radi ostavi na ( ostavinske rasprave )
e) u molbama kojima je tuitelj traio dozvolu sudske zabrane, privremeni
zatvor, privremene sekvestracije i drugo sredstvo za osiguranje trabine

f) u parnicama o smetanju posjeda pokretnih i nepokretnih stvari, gdje se


moe sumarno postupiti ili gdje se mora ustanoviti samo posljednji faktiki posjed
g) u preduzi man ju ovrhe na pokretnim stvcrima
h) u odred jivan ju tutora i skrbnika u mjestima gdje ne postoji sirotinjsko
povjerenstvo, ako nije razlog odredjivanju skrbnika mahnitost, rasipnost,
odobrenje prodaje nekretnina sirota i skrbijenika, jer u tim sluajevima
mogu rjeavati samo Zemaljski sud odnosno upanijski sudovi
i) u legalizaciji potpisa isprava i u pisanju oitovanja posljednje volje

Sve ostale parnice odnosno tube protiv stanovnika mjesta mogle su


se voditi odnosno podii samo kod sudita prve molbe koj i * *mao u tom mjestu
svoje sjedite.
Gradskodelegirani kotarski sudovi unutar mjesta postojali su sve do 1884.
god. kada su ti sudovi ukinuti. Od 1874 - 1884. ti su sudovi imali nadlenost koja je
openito pripadala kotarskim sudovima, ako je bio spor s podruja tog suda van grada.
Nakon ukidanja gradskodelegiranih kotarskih sudova njihov djelokrug su vrili kotarski
sudovi u onom opsegu koji je vaio za gradskodelegirane sudove u razdoblju od 1876 1884. Naime, nadlenost kotarskih sudova djelomino je izmje-njena osnivanjem mjesnih
sudova na osnovu zakona o tim sudovima iz 1876. god. te

promjena nekih odredaba tog zakona iz 1881. i l9o7. god.


Mjesni sudovi su se osnivali po pravilu u svakoj opini ( gradskoj, trgovinoj, politikoj ). Nadlenost tih sudova u Zagrebu, Osijeku, Varadinu, Karlovcu, Koprivnici, Poegi, Krievcima, Senju, Bjelovaru, Sisku i Bakru sastojala se u
rjeavanju gradjan&o pravnih sporova o novanim svotama koje nisu prelazile

-217izvjesfan Iznos ( loo forinti ) vrijednosti, te u sporovima o drugim predmetima


(pokretnina i osobnih inidbi), ako je tuitelj ponudio da je voljan umjesto tih
pokretnina ili inidbi primiti takovu novanu svotu. Svi ostali mjesni sudovi bili su
nadleni u istim sporovima, ali vrijednost nije smjela prei odredjeni iznos ( od
3o forinti a kod nekih 60 forinti ). U kasnijim izmjenama bilo je doputeno da vrijednost dosegne i 5oo forinti, ako su se tako stranke sporazumjele.
Gradjanski parnini postupak kotarskih sudova je takodjer djelomino
bio izmijenjen uvodjenjem malinog postupka kod tih sudova na osnovu zakona o
tom postupku iz 1876. god. ( izmjenjen djelomino zakonom od 19.V 1917. br. 36 ).
Prema tim odredbama pred kotarski sud kao malini sud (bagatelni sud) spadale su
slijedee tube:
a) o svotama koje nisu prelazile vrijednost od loo forinti, a nisu spadale
u nadlenost mjesnih sudova ,
b) o drugim predmetima, ako se tubom izriito trailo da se umjesto njfh
dosudi novana svota a ta nije prelazila vrijednost od loo forinti ako je
tuitelj izjavio da je voljan primiti takvu sumu novaca kao nagodbenu
svotu ukoliko takva tuba nije bila u nadlenosti mjesnih sudova,
c) mjenine i realne tube (gruntovnica) te tube koje su temeljene na
pogodbi najma i zakupa nisu spadali pred kotarski sud kao malini sud,
osim ako se tuilo na plaanje najma i zakupa koji nije prelazio
vrijednost od loo forinti, zatim ako se tubom trailo izdavanje naloga
za isplatu ( tzv. mandatni postupak ) ,
d) sporovi iz trgovako pravnih poslova, ako vrijednost spora nije prelazila loo forinti/
e) trabine do 5oo forinti, ako su se one temeljile na ugovoru sklopljenom
pred malinim sucem ili ako je trabina sadrana u posebnoj ispravi.
Razlika malinog postupka od redovitog gradjanskog parbenog postupka
sastojala se uglavnom u tome to u malinom postupku nisu bile traene razne
formal-nosti kao u redovnom gradjanskom postupku.

-218b) Sudita prve molbe ( 1854 - 1874 ) i sudbeni stolovi


(1874 - 1929 )
Sudita prve molbe ( Zemaljski sud u Zagrebu i upanijski sudovi u
Varadinu, Rijeci i Osijeku - od 1874. god. dalje sudbeni stolovi ) su takodjer
bili prvostepeni sudovi. Oni su imali na itavom svom teritoriju slijedeu nadlenost
u gradjanskoj sudbenosti:
a) u tubama branih drugova ukoliko nisu spadala u nadlenost
duhovnih (crkvenih) sudova
c) u tubama protiv fisku, laikim i crkvenim opinama, crkvama, zadubinana i zavodima za javne svrhe ukoliko one nisu spadale u nadlenost
posebnih sudova
c) u tubama protiv posjednicima plemikih dobara s kojima je do 1848.
god. bilo skopano izvravanje sudbenosti ( ukinuto 1874. god. )
d) u tubama radi pov jerbinskih stvari ( fideikomisi )
e) u traenju amortizacije dravnih obligacija i kreditnih papira koji su
jednako vani prvima i ( jer u protivnom sluaju spadali su u nadlenost kotarskih sudova)
f) u sporovima zbog plemikih dobara ijim posjedom je bilo vezano izvrenje sudbenosti do 1848. god. i zbog svih nekretnina koje su se nalazile u
sjeditu Zemaljskog suda ili upanijskih sudova ( sve ostale nekretni-ne
spadale su u nadlenost kotarskih ureda kao kotarskih sudova)
g) u mjeninim tubama, ako je sud imao karakter i trgovakog suda
h) u izvrenju presuda sudova u inozemstvu
i) u steajevima( konkursima ) protiv posjednicima plemikih dobara,
ijim je posjedom bilo vezano do 1848. god. vrenje sudbenosti protiv
stanovnicima sjedita suda, bez obzira gdje se njihova pokretnina ili
nekretnina nalazila ( u svim ostalim sluajevima steaji su spadali u
naclJenost kotarskih ureda kao kotarskih sudova ), protiv trgovcima,
industrijalcima, dionikim i slinim drutvima, ako su ovi stanovali u
sjeditu tih sudova ( inae u nadlenost kotarskih ureda kao kotarskih
sudova - djelomino izmijenjeno Steajnim zakonom od 28.111 1897.)

-219j) u ostavinskim raspravama plemikih dobara s kojima je do 1848.god.


bila vezana jurisdikcija i drugih nekretnina, ako su se one nalazile
u sjeditu Zemaljskog ili upanijskog ureda ,
k) u odred jivan ju tutora i skrbnika maloljetnika takvih ostavitel ja, koji
su u ostavtini ostavili plemika dobra s kojima je do 1848. god.bila
vezana jurisdikcija ili druge nekretnine koje su se nalazile u sjeditu tih sudova, zatim pupila koji su sami stekli takva dobra ili su ih
posjedovali,
I) u proglaavanju mrtvim radi postupka o prestanku braka.
Sudita prve molbe imali su u svom sjeditu pored opisane nadlenosti jo
i nadlenost kotarskih sudova osim u onim poslovima za koje su bili nadleni gradsko-

delegirani kotarski sudovi.


Zemaljski sud u Zagrebu bio je ujedno i rudarski sud za podruje Hrvatske
i Slavonije osim za podruje upanije u Osijeku i Poegi gdje je vrio rudarsku sudbena t upanijski sud u Osijeku.
Oba suda odluivali su u oblasti rudarske sudbenosti u svim pravcima:
a) o stvarnim pravima na rudnike i rudnike pripadnosti ( traenje ruda,
poeci kopanja, dodjela rudnika, zgrade, zemlje i naprave za iskop
preradu minerala i sve to je zajedno s rudnikom),
b) o koritenju takvih predmeta i njihovih pripadnosti,
c) o dobi u rudarskom polju pri dodjel jivan ju rudokopr>je,
d) o traenju da tko proiri svoje rudarsko polje ( da ustanovi svoj
rudnik izvjesnim med jama ),
e) o medjaenju, oznaavanju granica teritorija na kojem e se vaditi
ruda,
f) o koristi i doplati pri rudama i hutama,
g) o proglaenju zakanjenja,
h) o proglaenju da je rudnik postao slobodan od rudarskih ovlatenja, i)
o pristojbama od nasljednog okna ili o drugim daama od okna i ru-

darskih pravaca

-234j) o naknadi za pomone i zacetne prokope uinjene u tudjem rudniku,


k) o naknadi za zajedniku porabu tudjih ruda, rudarskih zgrada, sprava,
za odvraanje vode i otrovnog zraka, za dovodjenje zdravog zraka,
zatim sprava kojim se rude izvoze iz rudnika ,
1) o bratovffnskim krinjama, radi njihova upravljanja, radi neplaenih
prinosa i radi dunosti njihovih prema dionicima,
m)o oteenjima ruda i huta koja se rad ja ju iz zanemarivanja rudarskih
propisa,
n) o vlasnitvu ili koritenju rudnih voda,
0) o drutvenim ugovorima obzirom na poduzee, koritenje ili prodaju
zajednikih ruda i huta,
p) o upravljanju i polaganju rauna izmedju gospodara rudnika i njihovih
slubenika.i opunomoenika o pogonu poduzea i njegovih pripadnosti.
Oba rudarska suda ( poslije 1884. god. samo Sudbeni stol u Zagrebu ) vodili
su rudarske knjige o kojima su registrirali sve pravne poslove rudnika i ruda svojih
podruja. Parnice o smetanju posjeda rudarskih objekata,ako se je radilo samo o razrjeenju posljednjeg faktikog posjeda te parnice proizaie iz spora izmedju posjednika
rudnika i rudara rjeavali su se u kotarskim uredima odnosno u kotarskim sudovima.
Rudarska gruntovnica osnovana je 6.II 1869

423

u okviru Sudbenog stola

u Zagrebu za itavu Hrvatsku. Na osnovu zakona od 16. IX 1876. o sastavi ja nju novih
424
gruntovnih uloaka
(cesta, putova, rijeka,

mogle su se voditi u novim ulocima i evidencije javnih dobara


morske obale ) kao popis I, eljeznica i kanala kao popis II

i rudnika kao popis IH.


U djelokrug sudita prve molbe do 1875. god. spadala je i trgovaka sudbenost. Ona je obuhvatala:
1) bez razlike na vlastitosti spornih stranaka
a) parnice iz kupoprodajnih, nabavnih, namirnih i drugih poslova bilo
u dravnim papirima, bilo privatnim zadunicama koje su bile odredjene za promet bilo u srekama,
b) parnice iz bankarskih, mjenjakih, posrednikih i povjerenikih poslova,
c) parnice iz mjeninih poslova,

-221d) parnice iz eskomptnih, iro, zajamskih, depozitarnih i ncputnih


poslova banaka,
2} parnice trgovaca ili industrijalaca sa pediterima,vozarima iz
spediterskih i vozarskih poslova, zatim parnice istih s osiguranicima
iz osiguranja pronv tete
3) parnice koje se izmedju trgovaca, zatim izmedju trgovaca i

industri-

jalaca ili izmedju industri jalaca rad ja ju iz vrenja njihovog posla,


a tako i parnice koje se radjaju medju uesnicima trgovakih

i indu-

strijskih drutava \ dionikih drutava iz drutvenog ugovora


4 parnice izmedju trgovaca,
nera, trgovakih agenata

industri jalaca, bankara, meklera,

komisio-

i peditera s jedne strane i njihovih

poslova-

dja, knjigovodjc, ili pomonika s druge strane, ako se te parnice odnose na posao gospodara ili

slubeni odnos koji je medju njima postojao.

U mjestima u kojima nije bilo sudita prve molbe mogie su se parnice sve
ove nabrojene ( osim mjeninih ) voditi pred kotarskim sudom. Mjenine parnice mogle su
se voditi samo kod sudita prve molbe,
Novu razradu trgovake sudbenosti predstavlja Zakon o trgovakoj sudbenosti
iz 1876. god. Prema ovom u tu sudbenost su spadali sporovi u osnovi jednaki prije nabrojenim, a trgovaku sudbenost vrili su prema tom zakonu sudbeni stolovi i kotarski sudo-vi u
Bckru i Senju. No, kasnijim naredbama bana trgovaka sudbenost data je jo sli-jedeim
kotarskim sudovima i to u Bakru, Brodu, Daruvaru, Djakovu, Karlovcu, Kopriv-nici,
Krievcima, Novoj Gradiki, Pakracu, Rumi, Senju, Sisku,Suaku, Vinkovcima Vukovaru i
Zemunu. Ostali kotarski sudovi mogli su takodjer rjeavati trgovake par-nice ( ne mjenine i
uporabne ) ako novana trabina nije premaila iznos od 2oo
kruna odnosno looo kruna, ako su se tako stranke sporazumile.
U parnicama iz poslova koji se odnosili na pomorske brodove i na pomorsko
brodarstvo, kao to su sticanje i prijenos vlasnitva pomorskih brodova i njihove opre-me,
poslovi brodarskih drutava, poslovi izmedju gospodara broda i brodara, izmedju brodova i
putnika ili mornara, zatim poslovi havarije, pomorskog osiguranja i bodme-rije, pripada
sudbenost pomorskom sudu ili suditu prve molbe kojemu je bilo naredjeno da izvrava
pomorsku sudbenost.

-222Parnice koje su proisticale iz slubenog odnosa momad! broda, iz poslova


pomorske brodarine od tovara ili iz najma broda za putnike, mogle su se izvan pomor-skog
suda ili sudita prve molbe koji je imao dunost da vrsi pomorsku sudbenost, po-dignuti i
pred kotarskim sudom. Primati zapisnik oitovanja prigodom pomorskih ne-

srea pripadalo je u tuzemstvu, ako se u mjestu luke nalazilo sudite prve molbe ovla-teno
za pomorske sporove, ovom sudu, a u ostalim mjestima kotarskom sudu.
Parnice su se vodile pred kotarskim sudovima i sudbenim stola/ima prema
propisima gradjanskog parbenog postupka od 16.IX 1852.god. Vremenom su se pojedini propisi tog postupka mijenjali (zakonom od 17.XII 1876, 13.1 1883 i dr.), ali
najveim dijelom ostao je on u vrijednosti do I . IV 1933. god. U sporovima manje
vrijednosti primjenjivao se pred kotarskim sudovima bagatelni postupak, a pred mje-snim
sudovima posebni postupak za te sudove.
U nepominim pravnim poslovima (ostavinske rasprave, tutorski i skrbni-ki
poslovi, poslovi o fideikomisima - povjerbinama, posinovljenje, ozakonjenje i odpust iz
oinske vlasti, dobrovoljna procjena i prodaja, sudbene svjedodbe, ovjera
isprava), koji su se vrili pred kotarskim sudovima i sudbenim stolovima primjenjivao
t*

sudbeni postupak o nepominim pravnim poslovima od ^,VIII 1854.


Nadlenost sudbenih stolova poveana je zakonskim lanom od 4.XH

urbarskirn poslovima tj. rjeavanjem sporova izmedju nekadanje vlastele i bivih

1874.
nji-

hovih podlonika na temelju patenta od 17.V 1857. (segregacija panjaka i uma te


koritenje trske - obligatorno te komasacija po zahtjevu ).

Naime, razrijeen je urba-

rskih i srodnih odnosa reguliraro je ve patentom od 2.UI 1853., ali zbog svoje nepot-punosti
taj je patent upotpunjen patentom od I7.V 1857. Po tom patentu vrili su postupak ured jivan ja posjedovnih odnosa posebni urbari jal ni sudovi prve molbe, od kojih je
svaki dobio svoju teritorijalnu nadlenost. albe na njihova rjeenja rjeavao je u drugoj
molbi vii urbarski sud u Zagrebu, a u treoj molbi vrhovni urbarski sud u
Beu.
Kotarski uredi bili su duni urbarskirn sudovima pomoi vrenjem prethodnih
izvidjaja. Vii urbarski sud u Zagrebu je proradio 15.1 1858. a 3o.l 1858. urbari jalni sudovi
prve molbe (zagrebaki za Zagrebaku i Rijeku upcniju, varadinski za Varadinsku,
osjeki za Osjeku i Poeku upaniju - kotar Ruma i Ilok spadali su pod temivarski).

-223Nain poslovanja tih sudova uredjen je naredbom ministra unutarnji

pe-

si ova i pravosudja od 28.XII 1857. a sam sudski postupak je odredjen pomenutim patentom od 17.V I857.Ako je taj postupak bio man jkav, trebalo je primjeniti gradjansk?
parniki postupak od l.iX 1852. Naredbom Kraljevske dvorske kancelarije za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju od 16.IX 1862. urbarski sudovi prve molbe bili su ukinuti a
njihovi poslovi povjereni upanijskim sudbenim stolovima. Poslove vieg urbarskoc
suda u Zagrebu preuzeo je ve ranije 1861, god. Banski stol u Zagrebu, a agende
Vrhovnog urbarskog suda u Beu 1862. god. Stol Sedmorice u Zagrebu. Zakor.skim
lanom 5 87o. su urbarski sudovi prve molbe zamijenjeni s kraljevskim
urbarskim de-legiranim sucima, ali se taj propis nije izvrio, ipak poslije
1873. god. ti sudovi nisu
vie djelovali, jer su zakonskim lanom od 4 . XII 1873. njihove poslove preuzeli sudbeni stolovi.
Nadlenost i postupak pred sudom u urbarskim poslovima odred jeni oatentom od I7.V 1857. su djelomino izmjenjeni zakonima od 22.XII l89o. (postupak V od
26.V 1891. (komasacija), od 7.U 1892. (dioba opinskih panjaka) i drugim od-redbama
pojedinih vladinih naredbi.
U nadlenosti kotarskih sudova reorganizirane su pravosudne djelatnosti
kotarskih sudova u pogledu rjeavanja sporova izmedju kuevlasnika i stanara te
poslodavca i radnika. Banskom naredbom od 31.III 1917. nadopunjenom banskim
naredbama od 27.IV 1918. i od 29.VIII 1918.

ustrojena su kod kotarskih sudova u


425

Hrvatskoj i Slavoniji mirovna povjerenstva.

Ona su se sastojala od kotarskog

suca kao predsjednika i dvojice III etvorice lanova tog povjerenstva, te su rjea-vala
neke sporove iz najamnih odnosa naroito sporove Izmedju kuevlasnika i sta-nara radi
otkaza stana I drugih prostorija.
Naredbom povjerenika za pravosudje Drave SHS od 26.XI 1918. raspravljali su kotarski sudovi u sjeditu kojih se nalazile okrune blagajne za osigurane radnike kao sudovi radnikog osiguranja u sporovima koji su nastali Iz odnosa osiguranja
obrtnih i trgovakih namjetenika za sluaj bolesti i nesree.
Pored vodjenja parnica i vrenja neparnlklh pravnih poslova kotarski
sudovi i sudbeni stolovi su imali u nadlenosti jo i vodjenje javnih knjiga o nekretninama. Ova djelatnost je bila normirana zakonom od 21.XI 1874. i zakonom od

3.Vili 1884, te naredbom Zemaljske vlade, Odjela za pravosudje od 17.XII 1888. Prema
tim propisima sudbeni stolovi su vodili takve knjige (gruntovne knjige) za ple-mika
dobra s kojima je do 1848. bilo skopano pravo izvrivanja sudbenosti, za neka-danje
dravne ume, razdijeljene izmedju dravnog erara i imovnih opina i za ne-kretnine,
kojih je sudbenost pripadala kotarskim sudovima u sjeditu sudbenih stolo-va. Sve
ostale gruntovne knjige vodili su kotarski sucbvi za svoje podruje (osim ru-darskih, jer
te je vodio Sudbeni stol u Zagrebu). Propisi o gruntovnici iz 1855. god. po kojima su
postupali kotarski sudovi i sudbeni stolovi u gruntovnikim predmetima vaili su uz
neke izmjene sve do l93o. god.
2) Kaznena sudbenost u prvom stepenu ( kotarski sudovi i sudbeni stolovi )
U doba prve reorganizacije sudstva, koje je zapoelo u Austriji donoenjem
zakona o uredjenju sudova od 14.VI 1849, uslijedile su i reforne u kaznenoj sudbenosti. Doneseni su propisi o uvodjenju porote za tamparske delikte i zakon o kaznenom
postupku od 17.1 l85o. Kazneni postupak je moderniziran, pa je umjesto dotadanjeg
inkvizitorskog postupka i naela oficijalnosti uvedeno naelo akuzatornosti s dravnim tuiocem, tuioc je odvojen od sud jenja, uvedeni su istrani sudac, naelo materijalne istine i slobodno sudako uvjerenje. Kada se je medjutim apsolutizam uvrstio, ukinuta je porota (1852) a umjeito nje je formiran sudski kolegij u koji su uli
samo pravnici, a zatim je doneen novi zakon o kaznenom postupku od 29.VII 1853.
kojim je ponovno uveden star? inkvizitorski sistem. Ovaj kazneni postupak ostao je
na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji do 1875. kada"je doneen novi zakn o kaznenom postupku od I7.V 1875. koji je ostao opet na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji do 31 .XI 1929.
God. 1875. bude ponovno uvedena porota (zakon o kaznenom postupku u tamparskim
stvarima i zakon o sastavu porotnikih imenika za tamparske delikte). Po tim kaznenim postupcima primjenjivalo se materijalno kazneno pravo sadrano u kaznenom zakonu o zloinstvima, prestupima i prekrajima od 27.V 1852. u Hrvatskoj i Slavoni426

ji sve do 31.XII 1929. god .


Prema kaznenom postupku iz 1853. god. kanjiva djela su bila podijeljena u tri grupe: I) zloinstva, 2) prijestupi, 3) prekraji. Prije nego sud nadlean za
pojedine grupe kanjivih djela zapone raspravu, na kojoj e donijeti odluku obzirom
na okrivljenog, bilo je potrebno izvriti istrani postupak. Ovaj postupak mogli su

-225voditi i oni sudovi, koji nisu bili nadleni za vodjenje rasprave radi donoenja presude protiv okrivljenog. Takvi sudovi, koji su bili ovlateni voditi istrani postupak
nazivali su se istrani sudovi.
Kazneni postupak radi prekraja mogli su voditi u cjelini (tj. vriti istragu, rjeavati i izvriti svoje presude) kotarski uredi kao kotarski sudovi i nadletva
javne bezbjednosti. Kazrenim zakonom i drugim propisima bilo je odredjeno koje su
prekraje mogli rjeavati kotarski sudovi, a koje nadletva javne bezb jednosti. No,
jedni i drugi morali su primjenjivati jedinstveni kazneni postupak iz 1853. god. Koji
su kotarski uredi kao kotarski sudovi mogli voditi istrani postupak kao istrani
sudovi obzirom na zloinstva i prestupe bilo je odredjeno posebnim propisom. Po ovim
propisima bili su odredjeni kao istrani sudovi : u Zagrebakoj upaniji: Zemaljski

sud u Zagrebu (za Zagreb te za kotare zagrebao k i-seoski, vrbovecki, stubiki,

dugo-

selski, samoborski, velikogoriki \ svetoivanjski), kotarski ured u Karlovcu ( za

Kar-

lovac re za kotare karlovaki-seoski, bosil jevaki, pisarovinski, modrukopotoki


i jastrebarski) i kotarski ured u Sisku ( za sisaki i moslavaki kotar), zatim u Varadinskoj upaniji: upanijski sud u Varadinu (za Varadin te za k otare-varadinskiseoski, koprivniki-gradski i seoski kotar, topliki, ludbreki, krievak i-gradski i
seoski kotar i ivaneki), kotarski ured u akovcu (za kotar akovaki, trigovski i
preloki) i kotarski ured u Krcpini (za kotare krapinski, zlatarski, pregradski i klanjeki), zatim u Rijekoj upaniji: upanijski sud u Rijeci (za Rijeku, za kotare ri - jeki
-seoski,abarski, vrbovski, delniki, crikveniki i bakarski - grad i okolica) zatim u
Poekoj upaniji: kotarski ured u Poegi (za kotare poeki-^grad i okolica, pakraki,
daruvarski i kutjevaki) i kotarski ured u Virovitici (za kotar virovitiki, vuinski i
slatinski) te u Osjekoj upaniji: upanijski sud u Osijeku, (za Osijek
te za kotare osjeki-seoski, naiki, miholjaki, valpovaki i djakovaki), te kotarski ured u Vukovaru (za vukovarski kotar).
Istrani postupak o zloinstvima veleizdaje, uvrede velianstva i lanova vladareve kue, te smetan ja javnog mira za itavo podruje Hrvatske i Slavonije vodio je iskljuivo Zemaljski sud u Zagrebu,
Rasprave i donoenje odluke u odnosu na zloinstva i prestupe mogla su
voditi i donijeti samo sudita prve molbe. Jedino rasprave i odluke o zloinstvu

-226veleizdaje, uvrede veliansiva ? smetanja javnog mira mogao je voditi samo Zemalj-ski
sud u Zagrebu.
Presude kotarskog suda donosio je sudac pojedinac, a presude sudita
prve molbe sudski kolegij.
Prema kaznenom postupku iz 1875. god. stvarna nadlenost u prvom
stepenu kako je to bilo odredjeno kaznenim postupkom iz 1853. god. nije bila ni u
emu iz-mjenjena, osim to su nadlenost kotarskih ureda preuzeli samostalni
kotarski sudovi, a sudita prve molbe te Zemaljski sud dobili su novi naziv: sudbeni
stolovi. Teritori-jalna nadlenost ovih sudova u kaznenom postupku bila je jednaka
onoj u gradjanskom parbenom postupku,ali postupak je u pravilu mogao provesti onaj
sud na ijem podru-ju je izvreno krivino djelo. Ako je izvreno vie krivinih djela ili
su izvrena na podrujima vie sudova, nadlean je bio onaj sud u pravilu koji je prvi
zapoeo po-stupak .
3) Drugostepeni sudski organi
a) Banski stol u Zagrebu
Banski stol je nastao iz institucije banskog suda Koji se spominje ve u XII st.
God. 1723. umjesto banskog suda formiran je Banski stol a u reorganizaciji sudstva poslije
1848.god. Banski stol je 1851. god uredjen tako da je u gradjanskom i kaznenom postupku
sudio kao drugostepeni organ, 1861. god. dobio je i urbari ja Inu sudbenost, a 1876. god
sudbenost u malinim stvarima u posljednjem stepenu. God. 1874. bude osnovan kod
Banskog stola Krajiki odsjek kao posebno tijelo Banskog stola za podruje Vojne krajine, a
1882. bude ukinut, jer je tada Banski stol preuzeo sve funkcije u sud-skom postupku za
podruje bive Vojne krajine, a 1918. god. poslije ujedinjenja i za
KJUA"

Medjimurje.

427

U podruje Banskog stola spadali su svi sudbeni stolovi, kotarski sudovi


i sirotinjska povjerenstva na podruju Hrvatske i Slavonije.
U nadlenost Banskog stola spadalo je dakle rjeavanje u drugom stepenu
svih gradjanskih parninih i vanparninih sporova za sve presude i odluke sudbenih
stolova i kotarskih sudova te sirotinjskih povjerenstava. U malinim predmetima i sporovima iz socijalnog osiguranja koje je vodio kotarski sud Banski stol je bio drug? i

-227posljednji stepen.
U kaznenom sudovanju Banski stol je bio drugi i posljednji stepen u rjeavanju priziva u pogledu kazne i privatno-pravne odtete te prigovora protiv optunice, a drugi stepen za rjeenje prituaba protiv zakljuaka sudbenih stolova kao kaznenih sudova i njihovih presuda kao sudova za omladinu.
Sve do ukidanja austrijskih konzulata u Bosni i Hercegovini Banski stol
je rjeavao kao drugostepen? organ albe protiv sudskih odluka austrijskih
konzulata u Bosni i Hercegovini.
Banski stol je u prvom stepenu bio disciplinska oblast za odvjetnike. Banski
stol je sudio kao disciplinski sud prvog stepena sudskim konceptualnim slubenicima

a u drugom i posljednjem stepenu sudskim manipulativnim slubenicima i


gruntovnia-rima.
Sudovanje u Banskom stolu vrilo se redovito u kolegiju od 5 odnosno 3
suca, a u vanim pitanjima te u sluaju kad Zemaljska vlada zatrai miljenje u pravnim predmetima koji su se odnosili na pravosudje, odluivalo je puno vijee Banskog
stola, kojemu je predsjedavao predsjednik Banskog stola ili njegov zamjenik.
Pri Banskom stolu postojala je Gruntovno ravnotei jsivo kao vrhovna
instan-cija u gruntovnim predmetima.
Banski stol je ukinut na osnovu odluke Predsjednitva AVNOJ-a od 1945.
j 428
god.
b) Sudbeni stolovi i kotarski sudovi
Drugostepeni organ u gradjanskom parninom postupku bio je u pravilu samo
Banski stol. Iznimno bili su drugostepeni organi; sudbeni stolovi i kotarski sudo-vi: a)
sudbeni stolovi u postupku smetanja posjeda na albe i utoke protiv odlukama kotarskih
sudova i to rjeavajui konano te u postupku mirovnih povjerenstava u naj-movnim
stvarima protiv odluke tih povjerenstava isto tako rjeavajui konano i

b) kotarski sudovi u pritubama protiv osuda i odluka mjesnih sudova te njihovih


rje-enja da nisu nadleni rjeavajui konano.

-2284) Treestepeni sudski organi


Zakonom je bilo doputeno u izvjesnim sluajevima da se uloi priziv protiv odluka i presuda drugostepenih sudova u gradjanskom parninom i vanparninom
te kaznenom postupku. U tim sluajevima bio je treestepeni organ koji je konano
rjeavao spor u razdoblju od I85O-I862. god. Vrhovno sudite u Beu a u razdoblju od
1862-1929. god. Stol Sedmorice u Zagrebu.

a) Vrhovno sudite u Beu


Vrhovno sudite u Beu bio je vrhovni sudski organ za itavu monarhiju
osim za podruje Vojne krajine. To sudite je cbbilo svoju organizaciju l85o. god.
Vrhovno sudite je odluivalo u svim civilnim parninim i vanparninim predmetima
u treoj i posljednjoj instanciji, koje su rjeavali u drugoj instanciji vii zemaljski
sudovi (u Hrvatskoj Banski stol u Zagrebu) i u krivinim predmetima, ako je to bilo
izriito predvidjeno zakonom. Vrhovno sudite je odluivalo u pitanjima delegaci-je
(tj. u sluajevima kad nadleni sud preputa vodjenje spora drugom sudu^, ako se
ova odnosila na Banski stol, te u sporovima o nadlenosti tog suda, zatim u sporovima zbog nadlenosti izmedju sudskih i upravnih organa, i konano davalo je
429
prijedloge za izmjene i dopune zakona.
b) Stol Sedmorice u Zagrebu
Stol Sedmorice je osnovan kraljevskom odlukom od 9 . IV 1862. god. koja je provedena
odlukom Hrvatske dvorske kancelarije od lo.VI 1862. tako da je

43o

poeo raditi 3o.V! 1862.god.


Ovaj sud je bio takodjer vrhovni sud na podruju Hrvatske i Slavonije.
On je formiran dakle u vrijeme kada je vrhovna sudaka sluba bila spojena s banskom au pa je taj sud stajao pod predsjednitvom bana. Kada je zakonom od 28.
II 1874.sudakoj vlasti sudstvo bilo odjel jeno od uprave, uslijedio je posebni zakon
od 28.11 4874. kojim se formiralo mjesto predsjednika Stola Sedmorice.
Organizacija Stola Sedmorice kao vrhovnog sudista, njegova nadlenost

i djelokrug predsjednika konano su regulirani zdconom od 23.11 1893.,

431
koji je

bio djelomino stavljen van snage zakonom od lo.V 1914. o rastereenju svih zbornih

-229sudova.
U djelokrug Stola Sedmorice spadalo je rjeavanje u svim gradjanskim
parninim i vanparninim spcrovina u posljednjoj instanciji. Stol Sedmorice bio je
takodjer vrhovna instancija u kaznenom postupku te mu je bio glavni zadatak rjeavati nitavne albe protiv presudama sudbenih stolova.
U nadlenost Stola Sedmorice spadalo je i rjeavanje protiv zakljucima
sudbenog stola, kojima se zabacuje nitavne albef zatim rjeavanje priziva spojenih s nitavnom albom, prigovora protivoglune osude spojenog s nitavnom
albom, nitavnih albi na obranu zakona, molbe za izvairedno ublaenje kazne i za
pomilo-vanje, ako je Stol Sedmorice odmjerio kaznu ili izrekao presudu.
Stolu Sedmorice pripadalo je pravo koritenja izvanredne revizije a davalo je i svoje miljenje u sluaju izreene smrtne kazne obzirom na pomilovanje.
U agende Stola Sedmorice bili su i poslovi Vrhovnog urbarskog sudita
za Hrvatsku i Slavoniju. Zakonom o ustrojstvu pravosudja u Krajini kod Stola Sedmorice osnovan je Krajiki odsjek to je provedeno zckonom iz 1874.god. Taj je
Odsjek bio spojen sa Stolom Sedmorice u jedno tijelo naredbom, bana iz 1881.god.
432
to je Sabor potvrdio tek zakonom od 23.11 1893.
Stol Sedmorice je davao miljenje o pojedinim nacrtima zakonskih propisa, ukoliko mu je Vlada takav nacrt dostavila na miljenje te je vrio i neke personalne poslove obzirom na sudske konceptualne slubenike.
Gradjansko sudovanje Stol Sedmorice je vrio redovito u zborovima od
5 odnosno 3 suca, a kazneno u zborovima od 7 sudaca. Neki predmeti su se raspravljali samo u punom vijeu.
Kraljevskim ukazom od 28.XI 1919. formirano je Odjeljenje B Stola Sed-morice
kao posljednji sudski stepen za krajeve Kraljevine SHS u kojima su bile sudske vlasti
organizirane po austrijskim zakonima (Slovenija i Dalmacija). Odjeljenje B bilo je vrhovni
sudski organ i posljednji stepen u gradjanskim (parninim i vanparni-nim), u kaznenim
(kao kasacioni sud) i u disciplinarnim stvarima kao disciplinarni senat za suce, a kao vie
disciplinsko povjerenstvo za nesudake slubenike. Odje-ljenje B Stola Sedmorice
rjeavalo je u gradjanskim,kaznenim, disciplinarnim stvarima u senatima od 5
lanova( samo personalni senat sastojao se od 6 lancva). Puno vijee (plenarni senat)
Stala Sedmorice sastajao se u sluaju kada ga je sazvao

-244predsjednik Stola Sedmorice iz vlastite pobude ili na prijedlog predsjednika odjeljenja B.


433

Odjeljenje B poelo je raditi 15.1 l92o.

III

Dravna odvjetnitva

Dok u gradjanskom postupku tubu podnosi u pravilu privatna osoba, u


kaznenom postupku tubu podnosi po pravilu dravni tuilac. Kazneni sudovi progonili su kanjiva djela iz ureda bez obzira da li je izvjesna privatna osoba podnijela prijavu o izvrenom kanjivom djelu.
Prema zakonu o kaznenom postupku iz l85o. god. tubu zbog izvrenog
kanjivog djela podnosila su dravna odvjetnitva kao samostalne od suda odvojene
ustanove. No, prema zakonu o kaznenom postupku iz 1853. god. dravni tuioci su
uli u sastav suda, pa je tako ostalo sve do 31 .XII 1891. Zakonom o ustrojstvu dravnog nadodvjetnitva i dravnih odvjetnitva u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji
od 31 .XII 1891. dravna odvjetnitva su bila ponovno odvojena od sudova te su una434
prijed predstavljali posebne ustanove.
Prema kaznenom postupku iz 1853. god.pri Banskom stolu u Zagrebu
bio je dravni nadodvjetnik a kod svakog sudita prve molbe (kasnije sudbenog
stola) po jedan dravni odvjetnik.
U djelokrug dravnog odvjetnika spadali su ovi poslovi:
a) obavijestiti istrani sud o svakom zloinu i prestupu im za ove sazna
te brinuti se da sud povede istrani postupak,
b) sudjelovati u istranom postupku,
c) dati prijedlog sudu kada se zavri istrani postupak da li da se okrivljenog stavi pod optubu ili da ga se oslobodi ili da se postupak obustavi,
d) tititi javnu sigurnost i primjenu zakona pri glavnoj raspravi nastupajui
kao javni tuilac ,
e) uiniti pritubu, priziv i nitavnu albu na vii sud protiv presude za
koju smatra da nije doneena u smislu zakona,

-231f) starati da se u toku kaznenog postupka primjenjuju zakoni i da se postupak ne zatee,


g) pregledavati istrage radi prekraja, koji su se vodili kod kotarskih sudova a koji su se nalazili na podruju sudita pive molbe odnosno
sudbenog stola, sudjelovati kod glavnih rasprava i uloiti priziv, ako
smatra da je to potrebno po propisima.

Dravni odvjetnici su bili podredjeni i odgovorni dravnom nadodvjetniku,


a ovaj ministru pravosudja.
Dravni nadodvjetnik imao je pravo da nadzire i upravi ja svim dravnim
odvjetnicima na podruju Hrvatske i Slavonije, da im daje upustva, da sudjeluje u
glavnim raspravama umjesto dravnog odvjetnika, da proita sve spise koji dolaze
na Banski stol u kaznenom postupku i da sudjeluje u tim raspravama Banskog stola
te da dade prijedlog nitovne albe.
Dravni odvjetnici su mogli pismeno saobraati s dravnim i opinskim
organima, i ako su ovi zatezali, traiti od viih organa posredovanje a "po potrebi
pozvati i oruane snage neposredno. Sudovi su bili duni donijeti odluku o svakom
prijedlogu dravnih odvjetnika i nadodvjetnika. Ovi su mogli sudjelovati u vijeanjima suda ali ne u konanom.
Donoenjem novog kaznenog postupka iz 1875. god. obzirom na status
dravnih odvjetnika i nadodvjetnika kao i njihovu nadlenost nita ne nije promijenilo osim to je tim zakonom iz 1875. god. bilo predvidjeno da je bio dravni nadodvjetnik i kod Stola Sedmorice te da je dravni nadodvjetnik bio podredjen banu a
ne ministru pravosudja.
Nadlenost dravnih odvjetnika i nadodvjetnika obuhvaala je i dunost
zastupati Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, pojedine upanije te zaklade pod upravom
Vlade i upanija u gradjanskopravnim poslovima.
Ovakva nadlenost nije se izmijenila ni na osnovu zakona iz 1891 .god. kojim
su dravna odvjetnitva i dravno nadodvjetnistvo postali samostalne ustanove.

-232IV) Organi pravosudne uprave

Administrativno rukovodjenje pravosudjem spadalo je u djelokrug u razdoblju od I85o. do 1861. god. ministarstva pravde u Beu, ukoliko se ono nije odnosilo na vojno pravosudje. Definitivna organizacija tog ministarstva datira iz 16.XI
l85o. god. Djelokrug je bio podijeljen u tri sekcije: administrativna, legislativna i
organizaciona sekcija.
Prema kraljevskom otpisu od 12.IV 1852. u djelokrug ovog ministarstva
posebno je spadalo: nadzor nad svim sudovima i njihovim slubenicima, nadzor rad
svim dravnim odvjetnicima i njihovim slubenicima, pravo traenja objanjenja i
izvjetaja o odredjenim pitanjima, briga za ekonomska pitanja sudova i dravnih odvjetnitava, imenovanje advokata i biljenika, vodjenje i nadzor nad redakcijom
slubenih novina i dr.
Poslove ovog ministarstva preuzeo je 25.1 1861. Kraljevski dvorski hrvatsko-

435
slavonski dikasterij u Beu

a od ovog Kraljevsko dvorska kancelarija za Kraljevi-

nu Dalmaciju^ Hrvatsku i Slavoniju u Beu 9.III 1862. koja je te poslove vrila do


436
1869. god., kada je te poslove preuzela Zemaljska vlada u Zagrebu.
Zemaljska vlada je vrila poslove vrhovne pravosudne uprave po svom
Odjelu za pravosudje. U djelokrug ovog Odjela spadalo je: administrativna uprava i
nadzor itavog pravosudja, vrhovni nadzor nad svim sudovima, dravnim odvjetnitvima, vrhovna uprava kaznenog proganjanja, briga o stalnom zakonitom vrenju pravosudja, prijedlozi I izvjetaji kruni pri izvravanju prava pomilovanja, izrada nacrta
437
zakonskih propisa iz oblasti pravosudja i uredjivanje "Sbornika zakona".
Poslovi Odjela za pravosudje Zemaljske vlade u Zagrebu nisu se promijenili
osnivanjem Drave SHS 29.X 1918. pa do 1 .XII 1918., kroz koje je vrijeme postojala ova
drava . Jedina promjena je bila organizacionog karaktera, jer je Odjel za pravo-sudje
postao Povjerenitvo za pravosudje. Osnivanjem Kral jevine SHS I.XH 1918. Zemaljska
vlada je zadrala u oblasti pravosudja iste kompetencije samo izvjesno vrijeme a
poslije ukinua Zemaljske vlade jula 1921., kada je osnovana Pokrajinska uprava za
Hrvatsku i Slavoniju smanjen djelokrug je ostao do 7.IX 1921. kada je

-233Odjeljenje pravosudja Pokrajinske uprave ukinuto a njegove poslove preuzelo Odjeljenje ministarstva pravde u Zagrebu, time da je to Odjeljenje pripremalo samo prijedloge ( u nekim sluajevima uz miljenje pokrajinskog namjesnika), a rjeavanje na os438
novu tih prijedloga da je donosilo Ministarstvo pravde u Beogradu,
Ovo je Odjeljenje poslovalo do 1 .VI 1925. kada je ukinuto, a poslove u oblasti pravosudne uprave preuzelo
439
konano potpuno u svoje ruke samo Ministarstvo pravde u Beugradu.

-234-

II dio

Javna uprava i pravosudje u drugim hrvatskim pokrajinama do 1918. god.


Glava prva
Istra do 1918.

Prve vijesti o Slavenima u Istri potiu krajem V! st.

44o

Polovicom VII st.

Slaveni su ve nastanjeni stalno u Istri te predstavljaju drutveno politiku snagu 441


osvajaa koji dri pod sobom Romane kao zarobljenike.

Iako su i gradove osva-

jali u Istri, dapae neke i razorili, oni se nisu useljavali u gradove, nego su zauzeli veinom
vangradsko podruje uglavnom zemljite koje je pripadalo vladaru, carskim slubenicima i
pobjeglim veleposjednicima. Takav postupak je vie odgovarao njiho-voj
ekonomskodrutvenoj strukturi rodovskog sistema. Vremenom doticaj s bizantskim
gradovima prouzrokovao je proces raspadanja rodovskog sustava i formiranje slobodnih
seoskih opina.
Odvojeni od ostalog hrvatskog podruja visokom planinom Ukom s jedne
strane, a s druge obzirom da je podruje njihovog nastavan ja dobilo posebno znae-nje
za obranu bizantskog carstva, Hrvati u Ist+i nisu uli u cjelini u sklop teritorija hrvatske
drave s maticom u srednjoj Dalmaciji, nego su kao zasebna grupacija morali proi
razvojni put jednog graninog teritorija, na kojem su se ukrtavali interesi najprije
Bizanta i Franaka zatim njemakog carstva i kasnije Mletake re-publike odnosno
Akvileje, Venecije i Habsburgovaca,zatim Venecije i Habsburgo-vaca, da bi konano dola
pod Habsburgovce uz prekid pod Napoleonom a onda
pod Italiju

.
Ve krajem VIII i poetkom IX st. vidimo ih kao poljodjelce i stoare,

koje feudalni sustav koristi za poveanje naturalne rente u neposrednoj blizini grad-442
skog naselja (Rianski placit 8o4.god.).

U Trstu i drugim istard<im gradovima

vidimo ih iz sauvanih dokumenata krajem XII st. Dokumenti !z XI st. pokazuju da su


Slaveni osnovali ve ranije itav niz malih gradia koji poivaju na agrarnoj

-235.
.
strukturi (Ro, Dvigradje,

Crnograd,BeIograd, Gologorica, Hum).

443
Iako su

dakle Slaveni rano uli u gradove i tamo se ukljuili u gradski ekonomskopolitiki


ivot ipak najvei dio stanovnitva ostao je na vangradskom teritoriju bavei se
poljodjelstvom i stoarstvom, te je kao takvo proivljavalo onaj status, koji su
uslovljavale prilike feudalizma u svom razvoju u raznim predjelima ovisno o nosiocu feuda, imuniteta, gradske autonomije, o ratovima, bolesti i novoj kolonizaciji (od

XV-XVII

Ako

st.).

analiziramo

dravnopravnu

pripadnost

Istre

od

vremena

doseljenja Slavena pa do 1918. vidjet emo da je Istra esto mjenjala gospodare u


cjelini i u dijelovima. Evo tih razdoblja:
I)

Od kraja VI st. do 751. Istra je bila pod Bizantom kao jedna bizanstska

pokrajina na elu s magister militum, koji je bio ovisan o ravenskom egzarhu


II)

Od 751-774. god. Istra je takodjer bila samostalna pokrajina, ali pod

vlau Longobarda na elu s vojvodom


HI)

Od 774-788. god. Istra je opet pod Bizantom na elu s neovisnim magistrom

militum
IV)

Od 788-8o4. god. Istra postaje zasebna pokrajina pod vlau Franaka na

elu s vojvodom
V)

Od 8o4-952. god. Istrom upravljaju markgrofovi Furlanije

VI)

Od 952-lo4o. god. Istrom upravljaju bavarski vojvode odnosno koruke

vojvode. 952.god. Istra je dola u sklop njemakog carsiva


VII)

Od Io4o-I2o9. god. Istrom upravljaju laiki markizi iz raznih dinasti-

kih kua (Weimar, Oppenstein, Sponheim,Andechs i dr.).


VIII)

Od !2o9-l42o.god. Istrom upravi jaju akvilejski patrijarsi

IX)

Od I42O-I797, god. Istrom vladaju Venecija (uz more) i Habsburgovci

(u unutranjosti)
X)

Od I797-I8O5. god. Istrom vladaju samo Habsburgovci

XI)

Od I8O5-I8O9. god. bivom mletakom Istrom vladaju Francuzi a ostalim

dijelom Habsburgovci
XII)

Od I8O9-I8I3. god. itavom Istrom vladaju Francuzi

XIII)

Od I8I3-I9I8. god. itavom Istrom vlada Austrija.

-283

Feudalizam je veoma rano prodro u istru (krajem Vili st.). Kada je franaki kralj osvojio Istru, jedan dio zemljita

je zadrao za sebe, a drugi podijelio svo-

jim vojnicima. Sve zemlje, koje su tako stekli pojedinci, bile su njihovo vlasnitvo
i zvale su se alodij. Svoju zemlju je kralj

davao svojim vjernim sijedbenicima na ui-

vanje i upravljanje. Ovakva zemlja zvala se carski beneficij, feud i l i leno,


koji ju je

a onaj

uivao zvao se vazal. Kralj koji je feude dijelio bio je feudalni gospodar.

Vazali su .morali

priseci svom feudalnom gospodaru vjernost, fidelitatem, te obeati

pomo u ratu bilo s vojnicima bilo u novcu bilo oboje. No, vazali bi davali svoje
zemlje (feude) i l i samo dijelove zemlje drugima u feud, pa su tako i oni

postali

feudalni gospodari. Na taj nain se Istra podijelila na mnotvo feuda, koji su opim
razvojem feudalizma postali nasljedni u pojedinim porodicama. No, kralj nije obdarivao samo svjetovne

ljude feudima nego i biskupe, opate i samostane, pa su fako

i ovi postali dravni vazali. Ovi su takodjer obiavali davati te zemlje


u feud, pa

svjetovnjacima

su tako i oni postali feudalni gospodari. Na ovaj nain mi u X i XI

imamo u Istri feude akvilejskog patrijarha,


frajzinkih biskupa,

ravenskog nadbiskupa, istarskih biskupa,

ravenskih,akv?le(skih f mletakih i istarskih samostana. Najvantiu

ulogu su odigrali feudi akvilejske crkve re biskupa u Trstu i Poreu. Akvilejska


Imala je feude koji su bili gradovi (Milje,
ri jan i

st.

crkva

Pian, Stari Pazin, Buje, Gronjan,

Mo -

dr.) a i plodne zemlje. Transki biskup je dobio kneevsku vlast nad gradom

Trstom i obalnom teritoriju, zatim je imao feude gradie Umag, Beram i dr. Poreki
biskup je imao u feudu Pazin, Tar., Cervar, zemlje izmedju rijeke Mirne i Lima,
Bale,
nitetni

Dvigradje

i dr. Moe se konstatirati da su dvije treine Istre sainjavale

imu-

teritorij na kojem je vlast markgrofa bila od manje vanosti.


Ma elu pojedinih crkvenih imunitarnih zemlji stajali su gastaldi,

svim zemljama jednog biskupa upravi jali su vicedomini, koji su u ime biskupa

no,
izri-

cali presude te vrili upravne funkcije. Pravno zastupanje biskupovih interesa pripadalo je advokatima, koji su vremenom poveavali svoja pnava, tako da napokon biskup
nije mogao izdati donacionalnu ispravu bez njihove suglasnosti.

445

No , gastaldi je poinju tokom XII st. propadati kao samostalne funkcije, jer su
biskup? i samostan? poeli pojedine gastaldi je infeudirati svojim povjerljivim osobama
( advokatima ? vicedominusima ) veinom njemakim plemiima . Tako su

-283
poreki biskupi dali svojim advokatima Lurn-Heimflsima mnoge svoje feude. Isto
su uinili i akvilejski patrijarsi, transki biskupi, puljski i pianski biskupi,

pa

su se najednom veliki predjel? Istre nali u rukama jednog Lurn-Heimfolsovca,

koji

ve u XIII st.nije htio vie vratiti te zemlje svojim feudalnim gospodarima, nego ih je
proglasio svojim nasljednim zemljama, iako su se tom protivili njihov? feudalni
gospodari. Tako su Lurn-Heimflsovci stvorili tzv. Pazinsku grcfoviju ve poetkom
XII st., koju su nazivali "Istarskom grofovijom", grofovijom zato, jer su Lum-Heimflsi bili goriki grofovi. Ha slian nain podigli su se u Istri i Divinovci koji su bili
ustvari vazali akvilejskog patrijarhe, ali koji su gorike grofove podupirali
u otimaini ak I u ratu ovih protiv akvilejskih patrijarha. Uz ove dinastije u Istri je
bilo jo mnogo drugih manjih dinasta, veinom njemako plemstvo, koje je dralo
pojedine predjele u Istri kao svoj feud.
Centralnoj vlasti" istarskog markgrofa nisu smetali samo mnogi posjedi
akvilejskog patrijarha, biskupa i samostana te jako ojaalih gorikih grofova u
Istri nego I Venecija.Venecija etei stvoriti ekonomsku hegemoniju na Jadranu
morala je imati osigurane ladje, a to je znailo, morala je imati u poetku barem
vjerne prijatelje, a onda svoje posjede na istarskoj obali, a tu su se upravo razvi-jale
gotovo samostalne gradske komune (Kopar, Piran, Pore* Rovinj, Pula i dr.)
koristei slabu centralnu vlast istarskog markgrofa i ukrtavanje interesa pojedinih
monih feudalaca Istre. U ostvarivanju svojih ciljeva na istarskoj obali Venecija se
morala upustiti u dugotrajne ratove s istarskim grcdovima a posebno s akvilejskim
patrijarhom, koji od I 2 O 9 . god. dalje nose ast istarskog markgrofa. U tim ratovima
istarski primorski gradovi su esto mijenjali vrhovne gospodare: sad su bili pod
Venecijom, sad pod Istarskim markgrofom, sada pak potpuno samostalni. Te ratove
sa gradovima i akvilejskim patrijarhom Venecija je uspjela poetkom XV stol j. iskoristiti u potpunosti za sebe, jer su gradovi konano priznali mletako vrhovnitvo
a akvilejski patrijarh se odrekao naslova istarskog markgrofa u korist Venecije.
U medjuvremenu su se i Habsburgovci (sredinom XIV st.) uspjeli umijeati u istarske prilike. God. 1374. Habsburgovci su naslijedili od gorikih grofova
njihovu Pazinsku grofoviju, a u toku XV st. naslijedili su sve feude Divinovaca
odnosno Walseovaca, koji su dobili te zemlje od Dlvi novaca. Tako se dogodilo

-283
da su se u Istri nali krajem XV st. samo dva takmaca: Venecija i Habsburgovci, koji
su svoja razraunavanja oko posjeda u Istri zavrili prvi put mirom u Wormsu (1521.) i
drugi put mirom u Madridu (1617) tako da je definitivno Mletaka republika gospodarila itavom zapadnom Istrom, a Habsburgovci centralnom i istonom Istrom,
Nakon tih silnih ratova izmedju Akvileje i Venecije, te Venecije s Habsburgovcima zemlja je bila opustoena, pojavile su se bolesti a najvie kuga, koja
je tako prorijedila stanovnitvo Istre da je ono brojilo svega nekoliko hiljada stanovnika, a istarskih gradova svega nekoliko stotina gradjana. Najvie je stradala
Mletaka Istra (zbog gradova). Do XVI st. uslijedila su pojedinana useljavanja naroito u gradovima. Veinom su se doselili Hrvat? a manje oni iz Italije. Polovinom
XVI st.

Venecija se odlui na plansko naseljavanje zaputenih zemalja pa je usli-

jedilo masovno naseljavanje Puljtine i Poretine, a u manjem dijelu oko Rom nja,
Novi grada, Buja i Momjana. Naseljenici su bili veinom Hrvati. U XVII st. zbog
ponovnog silnog pomora uslijedila su ponovno masovna naseljavanja Hrvata na
za-putene zemlje a i u gradove. Time su se etniki odnosi Hrvata u gradovima
znatno izmijenili u korist Hrvata.
Ako promotrimo razvoj istarskih gradova na osnovu sauvanih dokumenata

vidimo da se u IX st. u gradovima jo uvijek pojavljuju bizon ^-a magistrature:


tribuni, lociservatores i vicari. U X.st. pojavljuju se locopositi uz koje

stoje

scabini i advocatus totius populi. Tribuni sada nestaju. Scabini se u XI.st. nazivaju
judices. U XI st. na elu katela stoji gastald a u gradovima vicecomes, kojeg u Puli
kasnije nazivaju comes. Naravno da uvodjenjem gastalda locopositus gubi svoje
znaenje pa dapae i nestaje poetkom XII st., kada se pojavljuje novi fun-kcioner
,l

maior" na elu grada zajedno s gastaldom nasuprot konzulima. U XII i XIII st. u

katelima i manje vanim gradovima maior odnosno meriga predstavlja prvog


reprezentanta biranog od komune uz gastalda kojeg bira markgrof. U selima koja su
podred jena veim gradskim komunama meriga je glavar sela izabran od se-Ijaka a
potvrdjen od gradske komune. No, ve tokom XII st. maior gubi svoju vanost u
veim gradovima te postaje jedan od podred jenih funkcionera gradske uprave ( u
Puli oni ostaju i u toku XV st. u funkciji,koja se spominje uz etiri konzula, koji
asistiraju knezu u pravosudju).

446

-283
Tokom XII I XIII st. razvili su pojedini istarski primorski gradovi uspje-nu
pomorsku trgovinu a nezainteresiranost za ove gradove tudjih njemakih markgrofova Istre dali su mogunost da se ti gradovi razviju gotovo u samostalne dravice
koje su samostalno ugovarale s drugim dravama, vrile samostalno pravosudje i
upravu gradom i njegovim podrujem (distriktom). Na elu takvih komuna stajao je
podestat s nekoliko (4) konzula. Uz ove se spominju judices (za pravosudje).
Zajedno s podestatom i judices javlja se malo vijee

u opreci prema velikom vijeu

koje podpuno funkcionira u XIII st. Na podruju distrikta nalaze se seoske komune, ali
sporove izmedju lanova tih komuna i gradjana rjeavali su gradski judices.
Krajem XIII st. obiajno pravo koje se primjenjivalo u upravi i sudstvu bude kodifici 447
rano u gradske statute koje su izglasavala velika vijea komuna.
Tokom XIII, XIV i XV st. gradovi poinju jedan za drugim priznavati mletako
vrhovnitvo pa su statuti morali biti izmijenjeni. Sada je na elu komune doao regiment
(podestat, kancelar i kavaljer). Suci komune postaju samo savjetni-ci podestata. U
kaznenom postupku samo podestat je mogao donositi presudu. Podest te je
imenovao mletaki senat a ne vie veliko vijee komune. Podestat je vrio svo-ju
funkciju ogranieno vrijeme te je bio odgovoran Veneciji. Podestat i suci - vi - jenici sainjavali su vijee (curia minor). Od negdanjeg glavnog organa komune
ostala je samo ustana/a velikog vijea sa skuenom nadlenou. Ostali su kamerari za
opinsku imovinu, fontikari za opskrbu puanstva, pisari, ambasador? i drugi
448
oficijali.
Republika u Veneciji je od XVI st. dal je obiavala slati u Istru posebne
providure, koji su kontrolirali rad pojedinih podestata i ostalih organa opine, ali samo
povremeno i po potrebi. Vojniki zapovjednik za itavu mletaku Istru bio je od I3o4.
god. kapetan pazenatiki,kosnije dvojica, a u XV st. opet samo jedan (kapetan u
Raporu, odnosno u Buzetu od 1511.god. dalje).
Od god.1584. u Kopru je bio poseban i stalni magistrat (podestat s dva
vijenika) koji su mogli kontrolirati rad svih komuna te rjeavati sve albe protiv
rjeenja i odluka drugih podestata.
U mletakoj Istri uz gradove, gradie i zemlje sa samostalnom upravom
(paese), koji su se upravljali statutom, bilo je i feudalnih gospotija koje su se na-

zi va I e baroni jama. Tu je gospodar imao sva ona prava kao i podest


t sa svojim 449
vijenicima 0 gradovima.
U habsburkom dijelu Istre cijelim teritorijem upravljao je u ime Habsburgovaco kapetan, koji je stolovao u Pazinu. On se brinuo za obradu zemlje^ed i voj-sku. Za
sudstvo se brinuo pokrajinski sudac (vikar), a za desetine, tlaku i druge poreze i dae brinuo se gastald. Svaki gradi ili selo predstavljao je zasebnu opinu
(komunu). Na elu opine je bio upan, a uz njega su stajali dva ili vie sudaca. Ove su
birali svake godine glavari obitelji veinom glasova. upan se brinuo za
javni red i sudio u malim stvarima, jer vee je sudio feudalni gospodar, a najvee
vikar u Pazinu. Velike opine su bile slobodne osim u oblasti najvieg sudstva (Veprinac,

Moenice, Kastav pa i Labin do XV st.). One su takodjer imale svoj sta-

tut (zakon). Pripadnici manjih opina bili su ustvari feudalni kmetovi sa svim svojim
dunostima bez prava otudjivanja nekretnina to se vidi iz urbara.
Kada je Josip II osnovao u austrijskim pokrajinama okrug e koji su imali pored
upravnih funkcija jo i dunost nadzirat? odnose izmedju gospotija kmetova, bude
Istarska grofovija tj. austrijski dio Istre podvrgnuta okrugu u Postojni u
Kranj-skoj. Radi udaljenosti i rad? toga to su odnosi izmedju gospotija i
kmetova u gro-foviji bili razliit? od onih u Kranjskoj, bude u Pazin smjeten jedan od
postojnskih
povjerenika okruga kao oblasna ispostava. Tako je austrijski dio Istre bio u upravnom
pogledu od 8o-tih godina XVIII st. pa do 1814. god. ( uz prekid trajanja francuske uprave u
Istri) podredjena pokrajinskoj upravi Kranjske.
Kada je pak Austrija (mirom u Campoformiju 1797. god.) dobila mleta-ki
dio Istre i formirala pokrajinsku vladu za taj dio Istre (C.k. delegacija gubernija za biv mletaku Istru sa sjeditem u Kopru) itavo to podruje bude podije-ljeno u 7
kotara ( Kopar, Buzet, Piran, Pore, Rovinj, Labin i Pula). U svakom kotaru bilo je
osnovano privremeno sudiste ? pol?t?ko-upravno poglavarstvo. U Kopru je bilo os?m
toga osnovano Prizivno sudite za gradjanske i kaznene predme-ie. Nie upravne
jedinice su sainjavali municipiji (kod veih gradia), kojima su na elu bili podestat i dva
suca ili sindika, poglavarstva (sommariet) kod manjih gradia ? opina i baruni je
(vlastelinstva). Kotari, baruni je i municipiji, koji su vrili sudsku i upravnu vlast bili su
podredjeni Delegaciji gubernlja, a poglavarstva

-24145o
kotarima. Tako je ostalo do l8o5. god.
God. I8O5. god. biv.mletaka Istra dodje pod Francusku. Napoleon
ukine u osnovi staro uredjenjeJada Istra postane vojvodinom i bude podijeljena u
dva kotara (Kopar i Rovinj), 7 kantona i 23 opine. Na elu je stajao glavni prefekt sa
sjeditem u Kopru, a podprefekt u Rovinju. Na elu svake opine sia jao je naelnik (maire), a uz njega 8 savjetnika i opinsko vijee.
God. !8o9. Napoleon je dobio i habsburku Istru, pa iz obiju

Istra,

gradjanske Hrvatske, Dalmacije,Dubrovnika i Kotora, Vojnike Hrvatske

(Vojna

krajina), Koruke i Kranjske stvori pokrajinu pod nazivom Ilirske provincije, kojoj
je bio na elu podkralj sa sjeditem u Ljubljani. Austrijska Istra je spadala u pokrajinu pod nazivom Gradjanska Hrvatska s glavnim gradom Karlovcem, a mletaka Istra
Intendanciji Istri s glavnim gradom Trstom. God.l8fl. bude Intendanciji

Istri pripo-

jena i austrijska Istra pod imenom Pazinski kanton. Uz ovaj su jo postojali Koparski,
Piranski,Buzetski i Poreki kanton.Svi
Uprava Ilirskim provincijama
granienom vlasti.

ti kantoni su sainjavali Koparski distrikt.


je bila prvotno povjerena guverneru s neo-

Ilirske provincije su bile podvrgnute samo u vojnikim i financij-

skim poslovima centralnoj vladi u Parizu. Tek dvije godine kasnije bile su te provincije definitivno organizirane na osnovu Napoleonovog dekreta od 15.IV 1811 .god.
koji je stupio na snagu I .VII 1811. Tim dekretom su formirane 6 civilnih

provinci-

ja (Kranjska, Koruka, Istra, Civilna Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik) te jedna


vojnika (Vojnika Hrvatska). Civilne provincije su bile podijeljene na 2o okruja
(districts). Istra je bila podijeljena medju dvije pokrajine, kako je ve reeno, i to
Gradjanske Hrvatske i Istre (podruje biv.mletake Istre). Pod Istrom se naime
tada podrazumijevao
Vojnika provincija

ne samo teritorij mletake Istre i Trista nego i teritorij Gorice.


tj . Vojnika Hrvatska dijelila se kao i prije u Vojnoj krajini

na regimente: I iku^otoaku,ogulinsku, slunjsku, petrinjsku i glinsku.


Ilirskim provincijama je upravljala Ilirska vlada (le geuvernement gnral)
u Ljubljani. Na elu vlade stajali su uz generalnog gubernatora generalni intendent financija
i povjerenik za pravosudje Gubernatoru su bila podredjena vojska, drav-na redarstva u
Iliriji, cjelokupna uprava, utvrdjivanje gradova i gradnja cesta. Glavne poslove same uprave,
a naroito proraun za sve provincije, sainjavali

su djelokrug generalnog intendanta za financije, dok je povjerenik za pravosudje


vodio pravosudne poslove. Ta trojica i dva suca Prizivnog sudista u Ljubljani sainjavali su Malo vijee (petit conseil) Ilirskih pokrajina, kojem je predsjedavao
gubernator, a koje je rjeavalo sve vane upravne i pravosudne poslove. Na elu
pojedine provincije stajao je intendant, okruja i kotara pod-intendant, gradskih
opina naelnik, a sela starjeina. Uz ove funkcionere stajalo je vijee, sastavljeno od
glavnih upravnih inovnika, a u opinama od gradjana i seljaka. Djelokrug tih
funkcionera

bio

je

slian

izdiferenciran

medjusobno

samo

vertikalnom

podredjenou. Na elu Vojnike Hrvatske stajao je vojni intendant sa sjeditem u


Karlovcu podvrgnut gubernatoru.
Sudstvo je bilo organizirano kao i u prvom razdoblju francuske dominacije. U svakom kotaru bio je pomirbeni sud s jednim sucem. U veim gradovima su
se nalazili sudbeni stolovi prvog stepena za sve civilne parnice i kaznene procese
a u Rijeci jo i Trgovaki sud (tribunal de commerce). Vrhovna instancija bilo je
Prizivno sudite (cours d'appel) u Ljubljani.

Pod ljubljansko sudite spadala je i

civilna Hrvatska s Istrom.


451
Francuska vlast u Istri prestala je djelovati 1813. god.
Cim je Austrija ponovno zauzela bivu mletaku i austrijsku Istru (1813.god.)
itav teritorij bude podijeljen u dva okruga: rijeki i transki. Pod rijeki okrug
spadalo je II kotara (Rijeka, Labin, Pazin, Belaj, Lovran, Kastav, Volosko, Pod-grad,
Cres, Loinj i Krk) a pod transki okrug ostala Istra. Okrui su se dijelili dalje na
kotare, a ovi na opine. Goriki, Transki i Rijeki okrug sainjavali
su pokrajinu Austrijsko primorje kojom je upravljao Gubernij za Primorje (I8I4-I85O).
Rijeki okrug bude ve 1822. god. rasformiran tako da su otada kotari Labin, Bd aj,
Pazin, Podgrad, Kastav, Volosko, Lovran, Krk,Cres i Loinj postali

novi okrug

Pazin. Rijeka bude vraena Hrvatskoj.God. 1825. budu pazinski i transki okrui
sjedinjeni (bez grada Trsta i njegovog teritorija) u jedan pod nazivom Istarski okrug
sa sjeditem u Pazinu. Taj je djelovao do l86o. god.kada je ukinut, a njegove
funkcije preuzelo Namjesnitvo u Trstu. Do 1848.god.kotar Belaj je bio u rukama
feudalca. No, i on je rrio vlast kotarskog komisara u ime vladara.
Okrug se brinuo uglavnom za javni red i sigurnost, unapred jivan je pri-

-283
vrede, posebno poljoprivrede, rjeavao sporove i openito sva pitanja koja su nastala iz podlonikog odnosa (u Istri su postojale baronije sve do 1848.god.)/ vrio
nadzor nad radom kotara i opinskih poglavara t nad ekonomijom imovine crkvi, jav
nih tijela i napokon vrio prvostepenu kaznenu vlast za manje delikte koje su izvri!
plemii ili njima izjednaene osobe.
Kotarski uredi su imali vlastiti i delegiran? djelokrug. U vlastiti su spada
li sudjenje radi rta njih delikata i prekraja, ako su ih poinile osobe koje nisu bil?
plemii ili njima izjednaene osobe,

skrb za opine u stvarima manje vrijednosti,

predsjedavanje sjednicama opinskih vijea i dr., dok u delegirani djelokrug su spadali: izvrenje naloga okruga i viih vlasti, poslovi koje im je povjerio okrug ili dru gi
koji organ vlasti koji nije imao na podruju kotara svoju vlastitu instituciju.
Opine su prvenstveno upravljale svojom imovinom. No ostali njihov dje
lokrug je varirao prema veliini i znaaju opine za dravnu vlast. Tako su nekim
opinama bili povjereni kafkada poslovi kao odranje javnog reda i mira, izvrenje
odredjenih naloga viih vlasti dapae i vrenje nekih funkcija javnih vlasti kao
kanjavanje za neke delikte. Najiri djelokrug su svakako vrile gradske opine.
Sudske funkcije su u principu vrili posebni sudski organi. Moe se rei da
je Austrija u osnovi sauvala u Istri bivu francusku sudsku organizaciju to je znailo
da je u svakom kotaru bio kotarski sud kao prvostepeni sud, u Trstu I RT je ci
pokrajinski sudovi prvog stepena u kaznenim i u Celovcu Apelacioni sud.

452

-283

Struktura uprava u Istri 1847.god. izgledala je ovako:

Ujedinjena dvorska kancelarija

Transki gubernij

Istarski okrug

1 Kotari !

Opine

Opinsko vijee

Opinska administracija

(podestat ili agent i dva


delegata)

-283
U razdoblju od I86I-I9I8. god. uredjenje uprave i sudstva bilo je uglavnom isto u svim austrijskim pokrajinama. Ono je bilo utemeljeno na osnovnim
zakonima od kojih su bili najvaniji I) Pragmatika sankcija, koju je izdao car Karlo
VI 1713. god.,2) Februarski patent iz 1861.god. (za razdoblje 1861-1867),
3) Nagodba izmedju Austrije i Ugarske sklopljena 1867.god. po kojoj se je Monarhija sastojala od dviju samostalnih drava koje su bile zdruene zajednikom
vladom i zajednikim poslovima i 4) Decembarski zakoni od god. 1867. kojim je
med ju ostalim neto proiren djelokrug parlamenta, sudstvo odjel jeno od
uprave a 453
austrijskim dravljanima zajamena opa prava.
Prema Februarskom patentu i Decembarskim: zakonima Istra je
proglae-na markgrofovijom tako da je imala pravo na svoj sabor, ali ne i na svoje
namje-snitvo kao to je to imala Dalmacija, koja je takodjer poslije 1861. god. bila
sa-mostalna pokrajina. Istarska pokrajina je nadalje spadala pod Namjesnitvo u
Trstu (osnovano l85o. god. umjesto ukinutog Gubernija za Primorje).
Februarski patent iz 1861. i Decembarski zakoni'tz 1867. predstavljaju
osnovu austrijske ustavne drave. Ipak, ta je ustavnost bila tako konstruirana da
je egzekutiva bila osigurana caru, a Njemstvu, iako je bilo u znatnoj manjini po
broju stanovnitva, politika i ekonomska hegemonija u dravi. Stoga je pravilno
utvrditi da ti propisi nisu ustvari zasnivali ustavnu dravu nego psudokonsti tue
iona-lizam.
Dvorski krugovi u Beu, u koje treba ubrajati cara, generalitet i birokraciju, nisu se odrekli apsolutizma nego su samo zamjenili Bachovu formu
jednom novom.
Zakonodavna zastupstva u austrijskim zemljama bila su Carevinsko
vijee, zemaljski sabori i opinska autonomija. Carevinsko vijee je bilo
zakonodavno ti-jelo u kojem su se stvarali zakoni za sve kraljevine i zemlje austrijske
carevine. Ono se sastojalo od Velika&e i Zastupnike kue.
U Velikaku kuu dolazili su punoljetni prinevi carske kue, starjeine
veleposjednikih plemikih porodica s nasljednom au u ovoj kui, nadbiskupi i
biskupi s kneevskim naslovom, napokon osobe koje je car imenovao doivotnim
lanovima te kue. Predsjednika i potpredsjednika kue je imenovao car. Nitko

nije mogao biti lan te i Zastupnike kue u isto vrijeme.


Zastupnika kua se sastojala od zastupnika, koje su izvjesno vrijeme
birali pokrajinski sabori a kasnije stanovnici pojedinih pokrajina direktno. Tako se
god. I9O7. Zastupnika kua sastojala cd zastupnika 12 iz Kranjske,

3o iz tajerske,

lo iz Koruke, 6 iz Gorike, 5 iz Trsta, 6 iz Istre, I! iz Dalmacije,

l3o iz eke,

lo iz Galicije,

49 iz Moravske itd. Tada je Zastupnika kua brojala ukupno 516

zastupnika. No,

tada su stanovnici birali na temelju opeg, jednakog i direktnog

izbornog prava, a do tada na osnovu kuri jalnog sistema tj . po sistemu zastupstva


interesa to znai da su birai bili podjeljeni u kurije i to veleposjedniku, gradsku, kuriju
trgovake i obrtne komore te kuriju seoskih opina. U tom sistemu kurija vele-posjeda je
imala pravo na 24% mandata, gradova 33%, komore 6% i sela na 37% man-data u
Zastupnikoj kui. Oito je bilo favoriziranje veleposjednika i gradjana, a to
su bili uglavnom Nijemci a u Istri Talijani. Tako je manjini stanovnitva zagarantira454
na veina u Zastupnikoj kui.
U djd okrug Carevinskog vijea spadali su poslovi koji su bili zajedniki svim
austrijskim krunovinama: prihvccanje ili odbacivanje trgovakih i onih dravnih ugovora koji
bi teretili dravu, vodjenje vrhovnog nadzora nad dravnim gospodarstvom (ispitivanje
prorauna, sklapanje zajmova, konvertiranje I!i pokrie dravnog duga), odobravanje
godinjeg regrutiranja, regulacija novarstva, carinskih i trgovakih poslo-va, dravnih
prometnih prilika, ustanovljivanje principa za nastavu, financijsko gos-podarstveno i
pravosudno zakonodavstvo, pravo udruivanja i skupljanja, odobravanje civilne liste uzdravanje carskog dvora, zakonodavstvo o tampi itd.
Dravne dugove nadzirala je posebno kontrolno povjerenstvo od lo izabranih
lanova ( po 5 iz svake Kue).
Nacrte zakona podnaala je vlada ili lanovi Carevinskog vijea. Svaki nacrt je
morao proi tri stadija ili tzv. itanja. U prvom se itanju vijealo o opim principima u
plenumu, a potom se uz pristanak veine dodjeljivao nacrt odredjenom odboru na
pretresanje. Ako nacrt nije vlada predloila, moglo ga se ve u prvom ita-nju odbaciti.
Drugo se itanje sastojalo od generalne i specijalne debate u kojoj je mogao svaki
zastupnik iznijeti svoje dodatke ili izmjene. U treem se itanju glasalo bez debate.
Odluivalo se obino apsolutnom veinom glasova. Samo za neke nacrte

-283
(promjene osnovnih zckona) zahtjevalo se u Velikakoj kui veina od 2/3 prisutnih
glasova.
Da bi prijedlog postao zakonom trebale su ga prihvatiti obe Kue, potvrdi-ti
car, kontrasignira odgovarajui ministar te da se objavi u slubenim no/inama.
Ako Carevinsko vijee nije bilo na okupu^car je mogao izdati naredbe
koje su imale zakonsku snagu. Naredbe su se morale predloiti prvom slijedeem
Carevinskom vijeu.
U pokrajinama zakonodavnu djelatnost vrili su zemaljski sabori. lanovi
sabora su bili:l) virilni (nadbiskupi, biskup? i sveuilini rektori) i 2) narodni zastupnici izabrani po kurijama a) velikog posjeda, b) gradova, trgovita i industrijskih
mjesta, c) trgovako obrtnih komora i d) seoskih opina. Broj lanova sabora zavi-sio
je o veliini zeml je, a broj mandata pojedinih kurija o nunosti da se osigura njemakoj ( u Istri talijanskoj ) buroaziji veinu u saboru bez obzira to su on? predstavljali na tom podruju manjinu po broju stanovnitva.
Izbori u prve tri kurije obavljali su se pismeno,tajno i direktno, a u
kuriji seoskih opina indirektno tj. tako da je svakih 5oo biraaa izabralo najprije
po jednog izbornika (fiducijara), a ovi su onda birali zastupnike.
Predsjednika sabora imenovao je car uzimajui ga iz sredine zastupnika. U
djelokrug sabora spadali su poslovi koji su se odnosili na poljoprivredu,

stoarstvo, umarstvo odnosno uope obradu zemlje, zatim poslovi oko javnih
zgrada i dobrotvornih zavoda koji su se izdravali zemaljskim sredstvima, proraun i
zaklju-ni raun, smjetaj i opskrba vojske, poblie odredbe za opinske, crkvene i
kol-ske poslove ( osnovno kolstvo i srednje kolstvo), odredjivanje zemaljskog
prireza (do lo%) na ope poreze, vijeanje i donoenje prijedloga o proglaenim
opim zakonima i naredbama kako se mogu primjeniti u zemlji i napokon predlagan je
do-noenja novih opih zakona, ako su to prilike zahtjevale.
Sabor je sazivao i rasputao car. Pismene elje sabora prezentirale su
se caru putem adrese na cara.
Izvrni i upravni organ zemaljskog odnosno pokrajinskog sabora je ze maljski ili pokrajinski odbor. On je bio sastavljen od 4 -.8 lanova, koje je sabor izabrao iz
svoje sredine. On je radio permanentno makar sabor i nije zasjedao. Na elu mu je bio
saborski predsjednik. Zemaljski odnosno pokrajinski odbor je rjeavao

-283
1 )Ministarstvo unufranjih poslova koje je vodilo unutranju upravu.

Nje -

mu su bila podredjena namjesnitva (Markgrofovija Istra, Gorika grofovija i Trst


spadali su od 1861 - 1918. god. pod Namjesnitvo Austrijskog primorja sa sjeditem u
Trstu s djelokrugom kojeg smo vidjeli u Hrvatskoj u vremenu od 1854 - 1861.) ili
zemaljske vlade (u manjim zemljama), koji su odluivali u drugoj instanciji o albama protiv odluka prvostepenih organa uprave. Namjesnitvima ili zemaljskim vla-dama su
bila podredjena kotarska poglavarstva i magistrati gradova s posebnim sta-tutom kao
prvostepeni organi uprave ( u Istri je teritorij bio podjeljen od 1853 - 1868. na 16, a u
vremenu od 1868 - I9O5. na 6, a od I9o5 - 1918. na 7kotara).
2) Ministarstvo bogotovlja i nastave, koje je vrilo nadzor nad crkvenoduhovnim i kolskim poslovima, naunim ustane/ama i podredjenim kolskim organima ( zemaljsko kolsko vijee, kotarsko i mjesno kolsko vijee - koji su vrili
nadzor nad srednjim odnosno osnovnim kolama ili pak nad kolskim zgradama, inventarima, upisom u kolu).
3) Ministarstvo pravosudja, koje se brinulo samo za administraciju
sudbenih oblasti.
4) Ministarstvo trgovine, koje je vodilo poslove trgovine, obrta i pro-meta
osim eljeznica, zatim vrilo nadzor nad PTT i brodarstvom. Podredjeni su im bile PTT
direkcije a ovima potanski i brzojavni uredi.
5) Ministarstvo eljeznica (postalo 1896. god. odcjepljenjem od Ministarstva trgovine) vrilo je nadzor nad dravnim i privatnim eljeznicama. Pod-redjene
su mu bile direkcije dravnih eljeznica i Generalno nadzomitvo austrij-skih eljeznica.

6) Ministarstvo financija je upravl jalo austrijskim financijama te se je


moralo brinuti za dravne dohotke i izdatke kao i za upravljanje dravnim dugovi-ma.
Ovom ministarstvu su bili podredjeni razni centralni uredi ( Dravna blagaj-na, Gla\ni
novarski ured, Generalna direkcija duhanske reije i dr.) te pokra-jinski uredi
(financijske direkcije, porezni i carinski uredi). Pred sudom dravu
su zastupali financijski prokuratori (erari jal ni fikali). Treba napomenuti da je u Istri
prije 1864. god. od utjecaja bila Financijska pokrajinska direkcija u Grazu, te Porezna direkcija i Porezna administracija u Trstu, kao i financijske kotar-

-283
nadlean Okruni sud u Rovinju. Sporove iz rudarstva rjeavao je za podruje itavog
456
Primorja Zemaljski sud u Ljubljani kao rudarski sud.
U Istri je stanovnitvo bilo u velikoj veini hrvatske i slovenske narodnosti.
Prema slubenoj statistici iz l9lo. god. talijansko stanovnitvo je predstavljalo svega 36%
stanovnitva. Istre. Medjutim, austrijskim sistemom kurija, utemeljenim na privile-giju
velikog posjeda, Talijani su uspjevali u Saboru sauvati veinu, prema tome i po-litiku
hegemoniju, a time i ekonomsku.
Hrvati i Slovenci veinom su se bavili poljoprivredom (l9lo.god.oko 78%),
a Talijani svojim manjim dijelom (47%). Veleposjed je bio u rukartia Talijana i zauzimao
najplodnije zemlje. Ostala poljoprivredna gospodarstva predstavi jala su velikom veinom
mali posjed. God. l9o2. mali posjed je obuhvatao 71,2% poljoprivrednih gospodarstava.
Hipotekami dugovi bili su u stalnom porastu. God.l9o8. oni su iznosi 7,973.852 krune,od
ega je na seosko podruje otpadalo 66,7% a na gradsko 33,3% hipotekarnog duga,
457
to znai da su veinu hipotekarnih dugova predstavi jal i sei jak i dugovi.
Do
9o-tih godina prolog stoljea seljaci su mogli dobi jati zajmove gotovo samo od talijanskih trgovaca i talijanskog veleposjeda, koji su najveim dijelom bili lihvari.
Odatle je jasno da je U to doba seljatvo bilo ekonomski ovisno od talijanskog gradjansiva i veleposjeda, a najveim dijelom ba hrvatsko i slovensko seljatvo.
Ekonomska zavisnost pretenog dijela hrvatskog i slovenskog seljatva od
talijanskog gradjanstva nije bila samo eksploatacija seljatva od strane zelenaa i
agrarna eksploatacije hrvatskih i slovenskih kolona na talijanskim veleposjedima, ve i
politika zavisnost s obzirom da bez ekonomske nezavisnosti odnosno ravno-pravnosti
nije mogla postojali ni politika ni kulturna nezavisnost i jednakost.

Seljako pitanje u Istri bilo je dakle osnovni element nacionalnog pitanja, jedncko tako vaan kao i pitanje opstanka hrvatskog i slovenskog stanovnitva
u Istri s obzirom na akcije talijanske buroazije i veleposjeda u Saboru i izvan Sabora usmjerene talijanizaciji slavenskog stanovnitva.
Nacionalni pokret nije zapoeo odmah organiziranom politikom strankom. U razdoblju od 1861. do 1882. god. na elu pokreia bio je biskqp Juraj Dobri-la
(umro 1882. god.) virilni lan Istarskog sabora. U poecima pokreta malobrojni
i hrvatski i slovenski saborski zastupnici (posebno do 187o.god.)mnogo su truda
uloili da korisnim prijedlozima na Saboru smanje pritisak politike hegemonije
talijanske saborske veine, ali im ie trud ostajao bez ploda, jer je u Saboru djelo-

Zadrugarstvom i narodnim prosvjeivanjem Hrvatskoslovenska stranka


je tek zapoela rjeavanje nacionalnog pitanja Hrvata i Slovenaca u Istri. Ono je ostalo
otvoreno, to vise kada je vodstvo te stranke htjelo realizirati svoje demokratske
planove u okviru Austrije i poslije aneksije Bosne i Hercegovine.
Vodstvo Hrvatskoslovenske stranke nije doputalo da se u stranci odraze
utjecaji raznihistranaka u banskoj Hrvatskoj a pogotwo ne razdor u Stranci pra>a a
isto tako nije doputalo da prodre u sela ekstremni klerikarizam kranjskog tipa.
U taboru stranke bilo je okupljeno gotovo svo hrvatsko sveenstvo na kojem se uglav-nom
temeljio agitacijski rad stranke na selu. Razumljivo je da je sveenstvo ostavi-lo trag svog
utjecaja na seljatvo, jer ga je ono poduavalo i hrabrilo.
Napokon, treba jo istaknuti da je rad narodnjaka zapoeo ve 1861.
god. i da su narodnjaci u eri tabora i kasnije velikih skuptina izvrili veliki utjecaj
na seljatvo, pa prema tome da su seljaci zaposlivi se u industriji nosili sa sobom taj
utjecaj. On e se odnositi prvenstveno na njihov stav prena internacionalizmu i
Talijanskoj socijaldemokratskoj stranci.
Razvoj radnikog pokreta i socijalne demokracije u Istri do 1918. god.
prema dananjem dostignuu naunih istraivanja moe se utvrditi samo openito i
vrlo manjkavo.
Ve i same poetke radnikog pokreta teko je odredjeno registrirati.
U Kopru i u Piranu nalazimo ve oko I80. god. Drutvo za potpomaganje bolesnih radnika koji su bili bez zarade. Da li su ta drutva crkvene, gradske ili

rad-

nike organizacije nije poznato. Poslije stupanja na snagu zakona o pravu skupljanja
i udruivanja (15.XI 1867.) osnovano je u Puli 1869. god. Puljsko radniko drutvo
%
(Societ operaia polese). Svrha ovom drutvu bila je takodjer medjusobno
potpoma-ganje radnika u sluaju bolesti i smrti. God 1876 bude osnovano jo jedno
radni-ko drutvo u Puli Drutvo zanatlija (Associazione fra gli artieri), u kojem su la novi bili veinom arsenalski radnici slino kao u Puljskom radnikom drutvu.
God. 1881. bude osnovano u Puli i tree radniko drutvo Puljsko udruenje Brat-stvo
(Associazione Fratellanza polese) s istom namjenom tj . radi potpomaganja radnika u
sluaju bolesti. U tom udruenju lanovi su bili oni radnici koji nisu radili u Arsenalu.
Najvei broj lanova 1885. god. imalo je Puljsko radniko drutvo ( lo69 lanova), dok
je Udruenje zanatlija imalo 623 lana, a Puljsko

-283
udruenje Bratstvo 9o lanova. Puljsko radniko drutvo imalo je i ensku sekciju
koja je Imala uglavnom zadatak da pomae radnice za vrijeme bolesti.
8o-tih godina prolog stoljea aalazimo radnika drutva za uzajamnu
pomo jo u Kopru, Umagu, Bujama, Vodnjanu, Pazinu i Kastvu. Da li je postoja-lo
radniko drutvo u Rovinju nije poznato, ali moe se istaknuti to je jedan savremenik napomenuo, da je u Rovinju oko 1885. god., iako je ve lo godina bio po-vezan
eljeznicom, ostala industrija sasvim u zaecima, jer, osim to je erar izgra-dio
tvornicu duhana, ni jedna druga tvornica nije osnovana pored svega to je u Rovinju
bila radna snaga jeftina. Da li je postojalo radniko drutvo u Labinu ili
u nekom drugom susjednom mjestu takodjer nije poznato,iako je sigurno da je na
podruju tih opina 8o-tih godina nalo zaposlenje oko 800 radnika u ugljenokopu
u Krapnju i tvornici cementa blizu Labi na. Krapanjsko hrvatsko radnitvo je ve
l89o. god. trajkalo, najranije u Istri. Napokcn , vrlo je vjerojatno da je radni-tvo i
u Miljama i Iuli imalo svoja drutva, jer je u MTItama 80-tih godina posto456
jalo vee brodogradilite a u Iuli tvornica konzervi.
Radnitvo u to doba bilo je samo manjim dijelom proletersko, jer je vei
dio ivio i odpoljodjelstvana malom posjedu. 1 u samoj Puli, gdje je bilo najvie
zastupljeno industrijsko radnitvo, jedan dio radnika dolazio je iz oblinjih sela.
Utjecaj kojima je bilo izloeno talijansko i slavensko radnitvo u gradovima odnosno
selima mnogo su pridonosili da se radnitvo nije razvijalo klasno bre i da njihove
organizacije nisu izale iz svojih okvira samopomoi. Ipak, nema sumnje da su
socijalistike ideje pomalo prodirale rredju radnitvo, jer su Pula i Rovinj bili
vezani eljeznicom s Beom a parobrodom s Trstom, dok su Milje, Kopar, Iula i druga
mjesta bila u neposrednim vezama s Trstom, tom na jjaom tvrdjavom indu-

strijskog proletarijata, koju je ve 1881. god. posjetio tada pozra ti socijaldemokrat


Johann Most i iz ije sredine su trojica socijalista supotpisali proglas za prvi kongres !! intemacionale.
Radnika drutva u Istri, kao i ona u samom Trstu nisu bila u stvari samostalne radnike orgcn izai je koje bi bile dorasle novim potrebama radnikog
po-kreta. Beka centralna Taaffeova vlada bojei se radikalne struje socijalista potpomagala je u to doba s jedne strane kranski socijalizam, koji je propovjedao

-283
Vogelsang, a s druge strane estoko je proganjala propagandu socijalistikih revolucionarnih ideja. Ona je uvela 3o.l 1884. god. iznimno stanje, a 2o.I 1885. pred-loila
bekom parlamentu nacrt zakona (Socialistengesetz) kojim su bile predvidjene efikasne mjere za suzbijanje socijalistikih stremljenja, to je parlament i izglasao time da vai do 25.6.1888. god.Trebalo je dakle osnovati nove radnike organizacije koje bi ujedinile postojea radnika drutva i iji bi lanovi u tim drutvi-ma
agitirali za medjunarodnu radniku solidarnost, za zajednike nastupe i zajedni-ku
ekonomsku i politiku borbu.
Tek to je svrio kongres na kojem je osnovana Austrijska socijaldemokratska
radnika stranka, jo iste godine u Trstu je izvren prvi pokuaj da se formira samostalna
radnika organizacija Radniki savez ( Confederazione operaia), koji bi trebao poveza-ti sva
radnika drutva. Bez obzira na to da li je ovaj Savez organilo ci ja socijalde-mokratskog
drutva u Trstu, za koje je slovenski delegat prvom kongresu Austrijske socijaldemokratske
stranke rekao da postoji u Trstu i da je ono razdjel jeno na njema-

ku, talijansku i slovensku frakciju, Radniki savez u Trstu nije uspio sjediniti radnika
drutva, ali je za kratko vrijeme svog postojanja (ukinut 1891 .god.)

stekao zasluge

na irenju med ju radnitvom ideje o potrebi medjunarodne radnike solidarnosti i


ideje o potrebi bratstva med ju narodima te tako uspio zbliiti slovensko i talijansko
radnitvo.
Drugi pokuaj da se stvori jedinstvena radnika organizacija izvrili su
socijaldemokrati 1893. god. osnovavi u Trstu Splono delavsko, izobraevalno, pravovarstveno in podporno drutvo za Primorsko, no i ta organizacije nije uspjela, jer
su vlasti poduzele mjere a naroito aretaci jama, tako da organizacija nije uspjela
osnovati ni prvu svoju planiranu podrunicu u Miljama.
Godinu dana kasnije talijanski socijaldemokrati su osnovali u Trstu svoju organizaciju Socijalistiko demokratski savez ( Lega socialista democratica), koji
je doskora uspio osnovati podrunicu u Izuli, a do kraja 1897. god. proiriti svoju
mreu na Milje, Kopar, Rovinj i Pulu.
lanovi Splonega delavskega, izobraevalnega, pravovarstvenega in
potpornega drutva za Primorsko i lanovi Soci jal istiko-demokratskog saveza bili su
ujedno lanovi Austrijske socijaldemokratske stranke, koji su prema Pravilniku

-283
o organizaciji te Stranke donesenom 1892. god, dopunjenom 1894. god. sudjelovali
u radu Stranke na skupnim kongresima po izabranim delegatima.

Austrijska socijal-

demokratska stranka bila je u razdoblju I 8 8 9 - I 9 O 5 . god. jedinstvena stranka time da


su od 1897. god. bile njezine lanice strankine organizacije po narodnosti. Do 1965.
god.Stranka je imala svake druge godine skupni strankin kongres, a poslije I9O5.
takvi se kongresi vie nisu odravali. Tada su strankine crgai izai je po narodnosti
postale samostalne organizacije. Skupnost socijaldemokracije i u Austriji zadrala se
praktino u zajednici socijaldemokratskih zastupnika u zastupnikoj kui Carevin-s kog
vijea u Beu.
Na podruju Istre djelovale su od 1897. god. dalje dvije strankine organizacije po narodnosti: Jjgoslavenska socijaldemokratska stranka, osnovana u Ljubljani 1 5 . V I I I

1896.

i Talijanska socijaldemokratska stranka osnovana

25.XII

1897.

u Trstu. Prva je imala sjedite u Trstu u razdoblju do Prvog svjetskog rata od


I9OO-I9O5.

god., a druga takodjer u Trstu kroz itavo razdoblje. Talijanska soci-

jaldemokratska stranka razvila se iz organizacije Soci jal istiko-demokratskog saveza u Trstu, a Jugoslavenska socijaldemokratska stranka iz Splonog delavskog, izobraevalnog, pravovarstvenog in podpornog drutva za Primorje (Goriko, Trst i Istra).
Na podruju Istre do 1914. god. djelovala je intenzivnije Talijanska
socijaldemokratska stranka. Jugoslavenska socijaldemokratska stranka je pokazala
u Istri najveu aktivnost u razdoblju od

I9OO-I9O5.

Od tada je strankin izvrsni odbor

(I9O5.godine) preselio u Ljubljanu, te je zanemario Istru i Dalmaciju i gotovo sav svoj


politiki rad ograniio na kranjsku politiku. Koliko je ta konstatacija tana, iako je iznijeta
na VI zemaljskoj gorikoj konferenciji od 2 4 . V 1914, bez prigovo-ra, ne moe se jo
utvrditi, ali da su uvjeti za rad obiju stranaka u Istri bili veoma teki,sigurno je.

Posebni problem za Jugoslavensku socijaldemokratsku stranku predstavljao


je rad Hrvatsko-slovenske stranke na organiziranju hrvatskog radnitva u nacionalnu
radniku organizaciju, to je toj Stranci i uspjelo u Puli

I9O7,

a u Voloskom 1 9 1 1 .

godine, a to je znailo ne samo cijepanje radnikog pokreta nego i volju vodstva


Stranke da sprijei svako spajanje proletariziranih slojeva s radnikim pokretom pod
vodstvom Talijanske pa i Jugoslavenske socijaldemokratske stranke.

-283
Talijanska buroazija i veleposjed bili su sve do 9o-tih godina prolog
stoljea okupljeni u jednoj stranci: Talijanskoj liberalnoj stranci, lako se ne moe
tvrditi da je ta Stranka bila zaista liberalna samo zato to je jedan dio pripadnika te
Stranke imao liberalni stav prema Crkvi,

ipak u osnovnom programu Stranke i konzer-

vativno i liberalno krilo te Stranke imalo je zajedniki stav sauvati svoju politiku
i ekonomsku hegemoniju u Istri. Nema sumnje da je jedan dio lanstva Stranke bio za
talijanski iredentizam,

ali i onaj drugi dio lanstva koristio se prikriveno idejom ta-

lijanskog iredentizma,

raspirujui je medju brojnim sitnogradjanskim masama, obuhva-

ajui svojom propagandom i talijansko radnitvo, osiguravajui tako s jedne strane


zatitu vladajue

njemake buroazije

postojee talijand<e hegemonije u naknadu za

proaustrijski rad, a s druge strane, brojne glasove na dravnim i pokrajinskim izborima. Kada su 9o-tih godina i kasnije neki lanovi i nekadanji glasai Talijanske liberalne stranke osnivali Talijansku kransko-soci jalnu stranku i Tdijansku agrarnu
stranku (Gambini), metode stranakih akcija su se izmijenile,

ali krajnji cilj sviju

ostao je isti: sauvat? talijanskoj buroaziji i veleposjedu politiku hegemoniju.


Za talijanski radniki pokret bHo je naroito opasno jaanje Talijanske kranskosocijalne stranke, jer je ova razjedinjavala radniki pokret i jer je dobivala svoje
glasove ba u industrijskim revirima kao to su Milje, Kopar,
a i Vodnjanu, ije

je radnitvo bilo zaposleno u Puli. Koliko

Iula, Rovinj, Motovun,


je uspjela ta Stranka

u Istri svjedoe izbori iz I 9 O 7 . godine, kada je ona dobila na uim izborima 8006
glasova, a Talijanska socijaldemokratska stranka 3 6 3 8 glasova u itavoj Istri. Treba
napokon imati na umu da je rad Talijanske liberalne stranke, ako ne same Stranke,
a ono talijanskih liberala, zapoeo 1861. godine, a talijanskih socijalista u s1\ari
tek 1894. godine,

te je prema tome razumljivo da su u redove Talijanske socijal-

demokratske stranke radnici ulazili esto optereeni talijanskim ovinizmom kao i


idejama iredentizma i klerikalizma.
Ako analiziramo rad Jugoslavenske i Talijanske socijaldemokratske stranke na temelju objelodanjenih vrela, moemo utvrditi da su obje stranke taktiki
nastupale iskljuivo kao radnike a ne kao ope politike stranke. One su gledale u
ostalim radnim slojevima naroda sebi tud je skupine koje bi mogle radnikom po-

kretu samo tetiti. Na taj nain one su ostale mimo rjeavanja najvie goruih pitanja

-283
tadanjeg drutva. Odatle je jasno da su ta pitanja rjeavale samostalno
gradjanske stranke, i da su se dogadjaji kretali mimo i protiv volje obiju
socijaldemokratskih stranaka.
Bez obzira na pomanjkanje kadrova, na nacionalno, anacionalno a katkada anarhistiko gledanje pojedinaca u obim strankama, i bez obzira na pomanjkanje
potrebnih broura, one su jedva mogle vie, nego to su uspjele, proiriti mreu svojih
organizacija i poveati broj svoga lanstva, jer su u radnitvu nalazile najrazliitije utjecaje,
koji se nisu mogli lako uskladiti s idejama socijaldemokratskih agitatora. Najvea prepreka
prodiranju njihovih organizacija u Istri bila je u polaznoj taki

o nacionalnom i seljakom pitanju, a to su upravo bila najvanija pitanja tadanjeg


drutva. Radnitvo po sebi nije moglo ostvariti svoje ciljeve bez saveznitva seljaka.
Seljako pitanje bilo je esto na dnevnom redu ili u diskusiji na kongresima Jugoslavenske socijaldemokratske stranke. Medjutim, jo I 9 O 9 . godine Etbin Kristan, jedan
od lana/a vodstva Stranke, tvrdi da Stranka ne moe ignorirati seljako pitanje, ali
da se mora jo ekati dok sami seljaci ne dodju u Stranku.
U nacionalnom pitanju obje socijaldemokratske stranke polazile su od
Brnskog programa, koji je definirao naciju kao kulturni pojam. Brnski program je

trpio od jednostranosti, jer nije vodio rauna o ekonom&om,politikom i teritorijalnom momentu u nacionalnom pitanju. Praktino je to dovelo obje stranke do odricanja revolucionarnih sredstava nacionalno-oslobodilake borbe, sredstava bez kojih
se nije moglo ni zamisliti unutranje razbijanje Austro-Ugarske, i do nemogunosti
aktiviziranja svih onih drutvenih snaga koje su se inae mogle mobilizirati u borbi
za slobodu i jednakost. Tivolska rezolucija, iako predstavlja izvjesnu korekturu
Brnskog programa i po prvi put spominje jugoslavensko pitanje, ipak nije opovrgla
naelo tog programa, po kojem bi narodi tvorili samo kulturne skupine u zajedni-koj
austrijskoj dravi. Svoj stav Jugoslavenska socijaldemokratska stranka nije izmijenila ni na svom X kongresu u prosincu 1917., a na kojem je pozdravila Majsku
deklaraciju, jer je u njoj vidjela svoju Tivolsku rezoluciju iz I9O9. godine.
Koliko su Jugoslavenska i Talijanska socijaldemokratska stranka imale
velikih zasluga to su radnitvo poeli osvjesivati i organizirati ga u socijaldemo463
kratske organizacije,

te pripremati ga na dogadjaje 1918. god. pa sve do manife-

stacije Labinske republike toliko je i Hrvatskoslovenska stranka u Istri postigla


ogromne uspjehe i zasluge u obrani hrvatskih i slovenskih nacionalnih interesa u Istri.

-283

Glava druga
Rijeka do 1918. godine

Tarsatica je stara naseobina koja se spominje u Liburniji ve u prvim sta464


Ijeima nae ere.

Prvi koji spominje Tarsatiku je poznati Plinije. Po njemu je

Tarsatika oppidum-tvrdjava a ne rimski municipij. O poloaju stare Tarsatike podijeljena su miljenja. Neki tvrde, da je Tarsatika leala na podruju starog grada
dananje Rijeke, a neki misle da je Tarsatika bila na dananjem Trsatu, a u dana-njoj
rijekoj luci da je bila samo tvrd java Castrum Flanaticum. Svakako je znaajno, da
nam sauvani rimski novac ne datira dalje od V stoljea. Historiari uglavnom misle,
da jeTarsatikudao poruiti car Karlo Veliki, da bi se osvetio stanovnicima toga kraja
zbog poraza njegove vojske i smrti njegovog vojvode Henrika.
Znaajno je, da vijest o poruen ju Tarsatike ne donose izvori suvremeni Karlu Velikom nego kasniji pisci. Mletaka kronika duda Dandola (umro 1359.
godine) i kronika Baroni-a ne znaju nita o poruen ju Tarsatike. Prvi koji spomi-nje
taj dogadjaj je Flavio Biondo da Fori i, humanista iz prve polovice XV stol jea.
Detalje pak o porue nju Tarsatike donosi tek Pallardio degli Olivi (XVII stoljee).
Najpouzdanije vrelo Analli franakog kraljevstva, pisani na dvoru Karla
Velikog, piu samo o tomu, da je franaki vojvoda Henrik poginuo blizu liburnijskog
grada Tarsatike. O poruen ju grada Analli ne donose nikakovih vijesti. Akvilejski
patrijarh Pavao (776-8o2) , dakle, suvremenik vojvode Henrika, uvi za smrt svog
prijatelja, ispjevao je stilove, u kojima oplakuje Henrika, koji da je poginuo na
liburnijskoj obali u mjestu zvanom Mons Laurentus, vjerojatno mjestu, koje se zove
danas Knezgrad iznad Lovrana.
Dakle, ako dadnemo prednost vijestima suvremenika ovog dogadjaja
pred vijestima koje nam daju pisci, koji su ivjeli 7oo godina kasnije, onda moramo
zakljuiti, da Tarsatika nije bila poruena od cara Karla Velikog. Budui da su
posljednji tragovi ivota Tarsatike iz V . stol jea, moe se ustvrditi, da je Tarsa-

-283
tika bila poruena za vrijeme nadiranja Slavena na Balkan prema Istri, odnosno jo
dalje prema Italiji.
injenica, da se ime grada Tarsatika, spominje kasnije (u IX stoljeu), te
da se dananji Trsat javlja u vrelima kao nasljednik naziva Tarsatike, moe se
velikom vjerojatnou utvrditi, da su doseljeni Hrvati osnovali novu naseobinu,
kojoj su dali naziv prema poruenom gradu Tarsatika. Time bi dakle bili udareni
prvi temelji hrvatskog naselja, koje danas poznajemo pod imenom Trsat.
Da li je na podruju dananje Rijeke nastala ponovo naseobina ve u
doba hrvatske drave ne moe se ustanoviti. Prve vijesti o poecima dananje Rijeke datiraju u XIII stoljeu.

465

Prve podrobnije vijesti pak o staroj Rijeci zapoinju


466
tek 1436. godine, dakle u XV stoljeu.
Da bi se mogli razumjeti etniki odnosi, koji su nastali prilikom formiranja nove naseobine na podruju starog dijela grada Rijeke, treba istaknuti da je te-

ritorij Vinodola, Rijeka i podruja pod Ukom do Labina sa okolnim otocima sainjavao u doba hrvatskih kraljeva domae krvi posebnu vojnu upravnu jedinicu poznatu pod imenom Krajina, a u stvar? neke vrsti markgrofovije hrvatske drave.
Stoga je razumljivo, da je drutveno uredjenje na tom teritoriju jedinstveno, te da
se prema tome opinsko uredjenje Moenice, Veprinca i Kastva podudara sa
onim uredjenjerr^koje nalazimo u Vinodolu ili na otocima Krku, Cresu i Loinju. Taj
teritcrij inae oznauje podruje, u kojem se je najivlje njegovala glagoljica i i
slavensko bogosluje. Med ju prvim vladarima ovog podruja spominje se hrvatski
knez Borna 821 god.kao vojvoda Libumije i Dalmacije. Obzirom na svoj

obrambeni

znaaj u Krajini gdje je postojao sistem tvrdjava,lako je shvatijivo,da su Hrvati osnovali prvotno svoju naseobinu upravo na dananjem Trsatu. Vojno njegovo obiljeje
dokazuju takodjer satnici, koji se spominju kasnije jo u Vinodolskom zakoniku iz 1288.
godine, kada se ti satnici napominju medju predstavnicima Trsata. Po izumru
hrvatskih kraljeva domae krvi raspala se Krajina, kao posebna upravna

jedinica

hrvatske drave. Podruju ispod Uke zauzeo je car Henrik V, otok Krk

je osvoji-

la Venecija, a neto poslije su takodjer otoci Cres i Loinj potpali pod mletako
gospodstvo. Jedino Trsat sa ostalim dijelom Vinodola ostao je u vlast? hrvatsko-ugarskog kralja. Sigurno je, da su se Trsaani ve pod hrvatskim kraljevima sluili I u-

-283
kom, koja je dopirala u to doba do dananjeg suackog mosta, te da su tu udarili
prve temelje nove naseobine kraj Rije ine, tako da se je ovakav naziv

vremenom

ustalio i dao osnov kasnijem irem nazivu Sankt Veith am Pflaum, Sv.Vid na Rijeci
467
(Rijeica) odnosno danas skraeno Rijeka.
Da li je zemljite na kojem se danas stere grad Rijeka poslije izumra
hrvatskih kr aljeva domae krvi ostalo u sklopu hrvatskog dravnog teritorija teko je
odgovoriti. Prema kasnijim dogadjajima trebalo bi ustvrditi da je naseobinu koju su
Trsaani osnovali na uu Rijeine ostala pravno u okviru hrvatskog dravnog teritorija. Iz isprave od (.travnja 1365. godine vidljivo je da su postojali "razdori, mrnje i zavisti" zbog Rijeke medju predjima hrvatskih knezova Stjepana i Ivana Fran468
kopcaia i predaka Hugona Devinskog.
Prema ovoj ispravi bi dakle slijedilo da
su hrvatski knezovi Frankopani smatrali Rijeku svojim podrujem i prije nego to
su je primili u zalog od Djure Devinskog. Na-alost mi ne posjedujemo nikakova
povijesna vrela do kraja XIII stoljea iz kojih bismo mogli zakljuiti kome je pri-padala
rijeka naseobina. Ovu tamu u najstarijoj prolosti Rijeke, talijanski povje-sniari
nastoje koristiti za tvrdnju, da je rijeko podruje bilo pod vlau puljskih biskupa.
Svoju tvrdnju temelje na osnovu biljeki puljskog biskupa Dominika De Luschis od
godine l43o - 1433. U tim biljekama pie, da je puljski biskup l43o. godine traio od
posjednika rijekog teritorija Walseovaca, da mu daju poasni dar kao priznanje, da su
te zemlje prvotno pripadale puljskoj biskupiji. Iz biljeke
se nadalje vidi,da su Walseovci uskraivali taj dar,
kakvo pravo puljskih biskupa na rijekom podruju.

469

jer nisu htjeli priznati bilo


Kako se vidi biljeke

puljskog biskupa nisu nikakav dokaz,da je rijeki teritorij zaista: spadao puljskom
biskupu, kao svom feudalnom gospodaru. Povijesna vrela nam kau, da su !3oo.
godine Devinski knezovi svakako upravljali rijekom naseobinom, jer inae ne bi
mogli te godine dozvoliti samostanu u Stini da moe bez ikakvih daa provesti
kroz Rijeku svake godine po 5o tovara soli i 6 tovara ulja. U toj ispravi naziva
47o
Devinski knez Rijeku "svojim gradom".
Kako se vidi Rijeka je u poetku XIV
stoljea bila posjed Devinskih grofova.

1399. godine Rijeka pred je u vlasnistvo

Ramberta WalseovcaJPrve podrobnije vijesti o gradu Rijeci imamo upravo iz dokumenata koji su napisani ve od prvog doba vladanja Walseovaca.Ti dokumenti na-

-283
laze se sabrani u knjizi kancelara rijeke komune Antonia De Renno, pravnika iz Medene. U toj knjizi,

koja se danas uva u Historijskom arhivu u Rijeci, rijeki kance-

lar je upisao razne zakljuke rijeke komune, razne ugovore koji su se sklopili u Rijeci u vremenu od I436-146L godine, tj. za vrijeme slubovanja kancelara De Renno
u Rijeci. De Renno je bio u Rijeci javni notar i kancelar komune. Kao javni notar
upisivao je u pomenutu knjigu razne ugovore o kupoprodaji zemljita, kua i druge
imovine, zatim razna darovanja, oporuke i druge pravne poslove koji ne bi Imali
vrijednost za Rijeane kad ne bi bili zabiljeeni u pomenutoj notarskoj knjizi. Obzirom da je pak De Renno bio ujedno i kancelar rijeke komune to je on u tu knjigu
biljeio takodjer sve ono to je Veliko i Malo vijee rijeke komune zakljuilo na
svojim zasjedanjima. Znaajno je da se za vrijeme privremene odsutnosti kancelara
De Renno spominje kao javni notar Mauro Vidoni, vijenik i gradjanin Rijeke. Ipak
prema imenima kancelara, vidi se da je rijeka komuna uzimala uglavnom strance zo
svoje kancelare i notare. To nije bio obiaj samo Rijeke nego i drugih gradova u Istri i
Dalmaciji, budui da se traio slubenik koji nee biti lino zainteresiran u
otpravljanju raznih poslova same komune ili njenih gradjana. U protivnom si uaju
kancelar obzirom na svoju gotovo najvaniju ulogu u gradskom ivotu mogao bi
nakoditi bilo komuni bilo gradjanima.
Iz knjige kancelara De Renna vidi se da Rijeka pod Walseovcima nije bila
slobodan grad "clvitas", nego manja komuna, koja je bila podredjena feudal-nom
gospodaru. Stoga se Rijeka naziva u to doba Terra fluminis sancti Viti, tj. ri-jeka
zemlja sv.Vida. VValseovci primivi u posjed od Devinskih knezova Rijeku, Kastav,
Veprinac, Mosenice, Prenj, Senoee i Gutnik nisu potpuno sjedinili ovaj novi
posjed na svojim prijanjim nego su ga ostavili odvojenog tako da je cijelo to
podruje bilo podredjeno jurisdikciji kapetana Devinskog katela, koji je bio namjestnik Walseovaca za ovo podruje. Prema De Remmovojknjizi nalazimo da je tada bio
devinski kapetan Ivan Rajhenburger koji je 1437. god. u Rijeci rjeavao spor me-dju
stanovnicima Kastva i Mosenice. Prilikom rjeavanja spora uz njega su sjedili kapetani Prema, Gutnika i Rijeke. Njegov nasljednik bio je Nicola Lueger koji je
1456. godine lino vrio pravosudje u Rijeci, zajedno sa kapetanom Rijeke, Senoee
I Gutnika, formirajui tako zajedno jednu vrst vieg sudita. Pod devinskim kapeta-

-264nom stajao je posebni kapetan Rijeke koji je neposredno u Rijeci predstavi jao feudalca. Pored kapelana rijekoga nalazimo i podkapetana koji je zamijenjivao kapetana za
vrijeme njegove odsutnosti. Ako bi bili odsutni i kapetan i podkapetan, kapetan
bi imenovao za svoga zanjenika jednog od rijekih gradskih sudaca koji bi u tom
471
sluaju se nazivao kapetanski sudac.
Kako vidimo u Rijeci treba razlikovati dvije vlasti, vlast feudalca rije-kog
kapetana koji je bio podloan devinskom kapetanu i vlast komune koja se vrila nad
gradjanima komune na osnovu rijekog statuta. Rijeki kapetan nije vrio neposrednu vlast nad gradjanima osim to je u albenoj instanciji rijeavao njihove albe.
Rijeki kapetan i njegov nadredjeni devinski kapetan pazili su uglavnom da osiguraju
sebi i svom gospodaru one prihode koje su morali rijeki gradjani davat? svom
feudal-nom gospodaru.
Kao to su istarski gradovi i dalmatinski u doba mletake vlasti sa svojim
komunama bili poctedjeni knezovima, koje je senat u Veneciji birao svake dvije
godine, tako je i Rijeka sa svojom komunom bila podredjena pod vladavinom Walseovaca kapetanu koji je stolovao u Rijeci. Odnos rijeke komune prema kapetanu
oitavao se je u tome, da je rijeki kapetan donosio presude po veim krivinim dijelimo, te da je rijeka komuna bila duna kapetanu na novano podavanja.
Ona su bila u dananjem smislu neke vrsti poreza. Oni su se sainjavali od plaanja
daa, desetine i posebno gospotijskog poreza.
Najvei prihod rijekog feudalca sastojao se od daa. Sav promet robom
u Rijeci bio je optereen raznim daama. One su se sastojale od dva i po posto od
vrijednosti robe, koja se je donosila kopnom ili morem na rijeku trnicu. Obzirom
na razvitak trgovine u Rijeci dva i po posto vrijednosti robe sainjavalo
je veoma
>
visoke prihode feudalca. Ako uzmemo u obzir da je sarto jedan tovar ulja vrijedio
l5oo do l7oo zlatnih dukata, znai da je feudalac samo od toga tovara dobivao cca
4o dukata. Nije ni udo da je feudalac poduzimao najstroe mjere radi suzbijanja
konirabanda. Jednom ispravom iz 1444, godine odredjuje se da irgovci koji bi kupili
robu izvan rijekog teritorija i pokuali uvesti tu robu u grad a da ne plate
odredjenju dau od 2,5 % vrijednosti robe, da e plaati kaznu od 5 dukata globe za svaki posto vrijednosti robe. Istina je da je feudalac davao pojedincima dozvolu

-265^

da mogu uvesti robu u grad bez plaanja daa, no to je bilo veoma ri jelko. Tako
je 1449. godine feudalac dao privilegij namjesniku knezova Fren kopana u Senju
da moe izvoziti iz Rijeke ulje i smokve koje bude sam kupio a da pri tome ne
plati odredjenu dau. Postojao je opi oprost od plaanja daa, ako je netko uvo-

zio ili izvozio robu iz grada u vremenu jedne sedmice prilikom praznika od 24. li pnja svake godine. Medjutim oprost od daa ipak nije vaio za eljezo, ulje i ko-u.
Pored daa veoma vaan prihod feudalca znaile su desetine. Desetina
se plaala na vino, ito i janjad. Istina je da feudalac nije imao velike koristi
od desetina na ito i janjad, jer je na podruju Rijeke malo bilo itnih polja ili
stada ovaca, ali je zato dobivao velike prihode od vina. Desetina nije ila u
cjelosti u korist feudalca, jer je jedna etvrtina desetine pripadala rijekom kaptolu kao naknada za vrenje upnikih dunosti, a druga etvrtina pripadala je
samostanu Augustinaca u Rijeci. Desetina se je pobirala na taj nain da se je ukupno sabrana desetina podijelila na dva dijela, jedan dio je dobio feudalac dok je

drugi dio dijelio kaptol sa Augustincima. Med ju prvim ubiraima desetina u Rijeci pod Walseovcima spominje se neki Tonkovi. Feudalac je imao pravo da njegov
ubira desetine od vina odnese u gostionu te da se tu njegovo vino prodaje time
da se druga vina ne prodaju dokle god nije prodano gospotinsko.
Pored daa naj-obu i desetina od vina, ita i janjaca rijeka komuna je
morala ubirati od svojih pripradnika jo tzv. posebni gospostinski porez. Taj porez
je bio nametnut gradu u paualnoj svoti, koju je gradsko Veliko vijee raspodijelilo na pojedine gradjane. Veliko vijee moglo je pojedince oprostiti od plaanja
toga poreza, ali je u tom sluaju bilo duno da iz blagajne komune plati alikvotni
dio. Od poreza su bili oproteni veinom obrtnici koji su doli izvana da bi se na
taj nain podigao obrt u gradu. Posebni gospotinski porez bio je ukinut polovicom
XV stoljea.
Pored ovih novanih prihoda feudalac je imao i drugih koristi od svojih rijekih podlonika. Cesto su se feudalci obraali pojedinim Rijeanima redi

zajma. Tako imamo biljeku iz 1443. godine da je pokojni Zuanich, bivi feu-dalev
ubira daa, uzajmio u svoje vrijeme 2oo dukata rijekom feudalcu Hugonu

-283
Devinskom. Njegov nasljednik Vito Zuanich, sudac rijeki , pokuao je

isposlo-

slovati da nasljednici Devinskih knezova Walseovci vrate njemu uzajmljeni novac. Iz


jednog drugog dokumenta iz 1446. godine saznajemo, da je rijeki feudalac Rambert
Walseovac uza jmio 600 dukata od suca rijekog Mati je Donadovia koji kada je
rijeki sudac Nikola Nikoli, daciar, zahtjevao od njega 80 dukata za dau odbio da
plati feudalcu upravo zbog njegovog dugovanja. Ovi su nam po-daci od vanosti, jer
nam dokazuju, da se je u Rijeci razvila do XV stoljea trgo-vina do tek ve mjere da su
pojedini rijeki gradjani raspolagali veim sumama nova-ca, pae tako da su se i
sami feudalci obraali rijekim trgovcima radi novanog zajma.

Ubiranje poreza u korist feudalca vrili su tzv. daciari. Oni su bili u


472
gradu pored kapetana jedini feudalev slubenik u Rijeci.
Rijeka je imala svoje statute ve u vrijeme Walseovaca. U knjizi ri-jekog
kancelara De Renno (1437-1461) nalazimo na nekoliko mjesta ubiljeeno zak-ljuke
Velikog Vijea rijeke komune.Ti su se zakljuci i nazvali statutima, to zna-i
odredbama Velikog Vijea. Naime Veliko Vijee imalo je pravo donositi odredbe u
dananjem smislu zakone, koji su vaili na teritoriju rijeke komune. Vremenom se
broj takvih statuta poveao tako,da je bilo teko rijekom kapetanu i sucima snala-ziti
se i donositi rijeen ja po pojedinim upravnim i sudskim pitanjima. Trebalo je te nove
odredbe Velikog Vijea sakupiti, uskladiti i poredati u jednoj knjizi, kd<o bi bilo svima
mogue na brzinu ustanoviti to se odred ju je pri postavljenom problemu. Treba
naglasi ti, da su pored ovih statuta bili na snazi i drugi propisi, koji nisu
bili upisani ni u jednoj knjizi, ali koji su vaili kao obiajno pravo tj . kao i svi ostali
pisani zakoni. Statuti esto i nisu drugo bili nego noviji propisi, koji su mijenjali ili
dopunjavali stare propise obiajnog prava. Kako vidimo, sucima je bi-lo teko
uredovati bez jedne knjiga, u kojoj bi se nalazili popisani svi propisi sre-djeni po
odredjenom redu i to on? stari propisi kao i novi, koji su nadomjestili sta-re. Nama
nije poznato,da su Rijeani imali takovu knjigu rijekih propisa prije l53o godine.
Moda je takva postoj ala za privatnu upotrebu, no nije nam se sa-uvala. Isto tako
nemamo dokaza, da je postojala kakva slubena zbirka rijekih propisa prije
l53o.god.

-283
Prilikom promjene gospodara nad Rijekom, kada je Rijeka dola u posjed
Habsburgovaca na osnovu ugovora od 1465. I 1472. godine, sigurno je , da su Rije-ani
morali zatraiti od novog gospodara da im prizna i odobri sve njihove zakone
koji su do sada vaili na rijekom teritoriju, jer inae bi doli u opasnost, da Habs-burgovci
zavladaju Rijekom po svojim propisima, koji svakako ne bi potovali samostalno uredjenje rijeke komune. I zaista ! Iz uvodnog dekreta hrvatsko-ugarskog kra-lja
Ferdinanda I od god. I53O, saznajemo da je Ferdinand izdao vladarski otpis, u kojem se
izriito kae: "Hoemo stoga i ovim naim olpisom odred ju jemo, da spome-nuti nasi
podanici ovaj statut i naredbe u budue u ve ee navedenom naem
gradu - kako su one sadrane u ovoj knjizi - i revno odravaju, i da im se,kako se
dostoji, pokoravaju te da inae ne rade protivno njima. K tome hoemo i odred ju je-mo
vladarskim otpisom, da njihov statut i naredbe budu u cijelosti i u pojedinostima i u svim
svojim tokama, lancima, zaporkama, rijeima, mislima i naelima sna-ne i mone, i da
ih svi vrstno i mono odravaju i njima se pokoravaju. Stoga nalaemo i zapovjedamo svim crkvenim dostojanstvenicima, grofovima, baronima, katela-nima,
poglavarima gradova, naelnicima, sucima, konzulima gradova, trita i se-la, opinama,
carinicima, mitniarima i ubiraima drugih daa, te svim inovnici-ma i ostalim naim
podanicima i vjernima kojeg mu drago stalei, ina i poloaja
oni bili, da spomenutim sucima, vijeu i cijeloj opini (grada Rijeke) dopuste slo-bodno i
mirno upotrebljavati i uivati njihov statut, naredbe i slobotine po ovoj naoj posebnoj
milosti i darovanju, i da (ih) ni u emu ne spreavaju nit? ne smeta-ju, a niti da ne
doputa ju, da na bilo koji nain od drugih budu smetan? i ometovn? pod
prijetnjom tekog naeg gnjeva i kazne. " Ovim rijeima habsburkog vladara
stupio je na snagu rijeki Statut kao slubena zbirka rijekih pravnih propisa. Ta zbirka je
bila u vanosti sve do I8O5. godine.
Knjiga rijekog Statuta iz l53o godine podijeljena je na etiri dijela: prvi dio
donosi odredbe o kapetanu i njegovoj zakletvi, o slubi vikara i njegovoj zakletvi, o
izboru sudaca i njihovoj slubi, o slubi gradskog kancelara, satnika, kapetana etiriju
gradskih kotara grada Rijeke , o slubi gradskih komornika ili raunovodja, zatim o
slubi poljara, gradskih procjenitelja, vlasnika, sindika za nadgledavanje rada i rauna
slubenika komune, o izboru vijenika, o drabovanju

-283
skelarine, daa na vino i malvaziju, te od brodogradilita na obali, i o zabrani
mita. Drugi dio odnosi se na propise gradjanskih parnica, dok se trei dio odnosi
na kaznene procese. etvrti dio odnosi se na izvanredne propise o zabrani poslova
nja na blagdane, o postolarima, mlinarima, pekarima, krmarima, mesarima, ribarima, o vagama, utezima i ostalim mjerama itd.
Prema Statutu iz I53o godine vrhovni organ Komune bilo je Veliko Vije e. Na zasjedanjima Velikog Vijea, koja su se odravala svake godine II . XI,
donosili su se razni zakoni, odredbe, vrio izbor sudaca, kancelara,satnika i drugih funkcionera rijeke Komune, te donosili zakljuci u pogledu imovine Komune.
Veliko Vijee odgovara priblino u naelu dananjoj gradskoj skuptini.
Ono je sainjavalo 5o osoba, od kojih su 25-torica bila ujedno lanovi Malog Vi jea. U Malom Vijeu lanovi nisu smjeli biti mladji od 3o godina starosti. Broj
lanova Velikog i Malog Vijea nije se smio ni poveavati ni smanjivati, izuzevi
sluaj, kada nastupi smrt ili se desi kakova nesrea, kojem od pomenutih lanova
vijenika. Ako netko iz broja Malog Vijea umre, a postoji sin ili unuk umrlog lana
Malog Vijea, koji je star barem 25 godina, u tom sluaju umrlog automatsk
nasljedjuje u funkciji vijenika njegov sin odnosno unuk, ako je sin takodjer umro.
Ako umrli lan Malog Vijea na ostavi ni sina ni unuka, u tom sluaju Veliko Vi - jee
mora izabrati iz svoje sredine novog lana Malog Vijea, i to na taj nain, da se
izaberu etvorica lanova Velikog Vijea, i onaj koji dobije od ovih najvei broj glasova u Velikom Vijeu,

postaje lanom Malog Vijea umjesto umrlog

^udui da se na taj nain Veliko Vijee smanjilo za jednog lana, kapetan i grad-ski
suci duni su izabrati iz naroda nekog, koji e doi na mjesto tog vijenika
u Velikom Vijeu. Nitko ne moe biti izabran za vijenika Velikog ili Malog Vi - jea,
koji nije bio gradjanin Rijeke po rodjenju ili gradjanin po privilegiju, ako nema
nekretnine na podruju Rijeke. Vijenici su vrili svoju funkciju doivotno. Suci su
se mogli izabirati samo iz broja vi jezika Malog Vijea. Ostali funzione-rei mogli su
se birati kako iz Velikog tako iz Malog Vijea.
Prijedloge na zasjedanju Velikog Vijea mogli su podnijeti samo kape rcn ili vikari po njegovom nalogu, te gradski suci. To naelo je vrijedilo i u
Malom Vijeu.

-283
Zakljuci i odluke, koje su stvorene u Vijeima tajnim glasanjem bile su
pravosnane u koliko su bile dvije treine vijenika prisutne, a veina glasova "za",
izuzevi, ako bi bio prijedlog o izdacima gradskih novaca ili o otud j ivan ju ili obvezivanju prava ili nekretnina komune ili o dokidanju Statuta i raznim fiskalnim pitanjima komore, u tim sluajevima moraju se suglasiti dvije treine prisutnih u pojedinom Vijeu pod usi ovom, da u njemu moraju sudjelovati dvije treine svakog V i jea. Zakljuci na dokidanje Statuta, o probitcima gradske opine i fiskalne ko-more
ne mogu se dati na izvrenje prije nego kralj takve zakljuke potvrdi.
Prema rijekom statutu iz l53o. godine vrili su sudsku funkciju za rijeki
teritorij vikari i dva suca. Do godine 1574. vikare je postavljao i imenovao kralj a
kasnije sve do 1776. godine tj. do ukinua te funkcije, vikara su izabirali sami
Rijeani u svom vijeu. Dvojicu sudaca izabirali su Rijeani od najstarijih vremena
u Velikom vijeu, i to tako da je jednog suca izabrao lino kraljevski namjesnik
u Rijeci iz broja vijenika Malog Vijea, a drugog suca je izabiralo Veliko vijee
i to tako da su trojica izabrana vijenika predloila svaki svog kandidata, te je
sucem postao onaj predloeni kandidat koji je prilikom glasanja u Velikom vijeu
dobio najvei broj glasova.Kandidata se je moglo predloiti samo iz broja vijeni-ka
Malog Vijea.
Dakle, rijeka komuna je imala tri suca: vikara, kojeg je izabralo Vi - jee
na prijedlog jednog vijenika, kapetanskog suca, kojeg je kraljevski namjesnik izabrao izmedju vijenika Malog Vijea i komunalnog suca kojeg je izabralo
Veliko

Vijee.
Ostala dva duca isprva su vrili svoju slubu 6 mjeseci, kasnije godinu

dana, time da po izminuu njihove slube nisu mogli biti ponovno izabrani za suce
kroz izvjesno vrijeme. Oni su takodjer dobivali plau od komune za svoj rad. Sudili
su u parnicama, kojih sporni predmet nije prelazio vrijednost od lo libara bez obzi-ra
da li se odnosi na gradjanski ili kazneni postupak, osim, ako nije Statutom bilo
drugaije odred jeno tj. pridrano pravo vikari ja. U parnicama par radi najamnine,
radnike plae, kune posluge ili radi spora koji se odnosio na bratske interese,
obojica sudaca mogli su suditi bez obzira na vrijednost parnikog predmeta. U svim
ostalim parnicama gradjanskog i kaznenog postupka bio je nadlean sam vikar, a su-

-283
ci se nisu smjeli mjeati u njegov djelokrug.
Kako se vidi, vei dio parnica i vanije parnice sudio je vikar, a manji
dio dva gradska suca. S jedne strane, to je razumljivo, jer su pomenuta dva suca
bila zapravo gradski naelnici koji su imali u prvom redu brigu oko uprave komune.
Oni su bili u stvari izvrioci zakljuaka Velikog i Malog Vijea. Vodili su opinske
poslove i kontrolirali rad pojedinih funkcionera komune. Sazivali su Veliko i
Malo Vijee,

i tu su, iako je predsjedao Vijeima kraljevski namjesnik, igrali naj-

vaniju ulogu, jer su bili jedni ovlateni vijenici koji su smjeli u Vijeima iznositi prijedloge na glasanje.

S pravom su se nazivali rektorima grada i njegovog po-

druja. S druge strane, razumljivo je zato su suci imali ogranienu sudsku nadlenost, tim vie, ako se uzme u obzir injenica da niti sam ugarsko-hrvatski kralj
kao vrhovni gospodar Rijeke, nije niti elio dati ovim sucima veu sudsku nadlenost, budui da se nije htio odrei prava, koje je vailo u feudalnom drutvu,cb samo
vladaru odnosno feudalcu pripada tzv. visa sudbenost, naroito u kaznenom postupku, jer ovaj najvie garantira feudalcu sigurnost njegovog vladanja na podruju
sudbenosti. Istina je, da je kralj predao viu sudbenost na podruju Rijeke vikaru,
koga su Rijeani izabirali,ali treba istaknut? da je vikar bio u prvom redu kraljev
slubenik, i on se je zaklinjao na vjernost kralju a ne komuni, pa je vikar u stvari
zamjenjivao kapetana u sudskom postupku bez obzira na vrijednost parnikog spora,
tako da je kapetan prema tome bio vie vojno nego li civilno lice.
Vikar je morao poznavati ne samo statutarne propise nego i ope pravo
koje se je primjenjivalo u ostaloj Evropi, tim vie to je samo on bio ovlaten suditi
strancima, a slTanci su se morali suditi prema njihovom vlastitom pravu. Budui da
gradski suci nisu bili po profesiji pravnici, vikar je bio duan prema jednoj statutarnoj odredbi poduiti gradske suce i savjetovat? kako se ima u pojedinom sluaju
suditi.
Pored dvojice gradskih sudaca, koji su godinu dana upravljali rijekom
komunom i vrili sudsku funkciju, te vikara koji se iskljuivo bavio rjeavanjem
parnikih sporova u gradjanskom i kaznenom postupku, zatim, kancelara, koji je
registrirao procesne radnje u sudskom postupku, kao i zakljuke Velikog i Malog
Vijea u posebnu knjigu, jedan od najvanijih funkcionera rijeke komune bio je
satnik.

-283
Satnik je iza sudaca bio najuglednija funkcija rijeke komune. Naziv sa-tnik
nalazimo ne samo u rijekom Statutu iz l53o. godine, koji je pisan latinskim 'je-zikom,
kao i u drugim latinskim jezikom pisanim dokumentima. U starice doba satnik je imao
svoga zamjenika, koji se je takodjer birao samo iz najuglednijh rijekih po-rodica .
Satnik je ustanova starog hrvatskog pravnog uredjenja. On se spominje
u najstarijim dokumentima koji govore o prolosti hrvatske drave za vrijeme
va domae krvi. Satnika nalazimo u dokumentima Vinodola, Krka, Kastava,

kraljeVeprin-

ca, Moenica, ba kao i u Rijeci, u doba kada Krk, Kastav i Veprinac nisu vise
spadali u sklop hrvatskog dravnog teritorija,
Da se je satnik sauvao i u Rijeci kroz cijeli

nego su amili pod tudjinskim

jarmom.

srednji vijek nije udno, jer su Rijeani

bili Hrvati, koji se nisu asimilirali u tudjince, nego su ostali takvi kroz stoljea. Satnika je
biralo Veliko vijee rijeke komune na godinu dana u isto
vrijeme kada su se birali gradski suci, i to odmah ndkon izbora sudaca na isti na-in kao i
sami suci.

Komuna je bila pravna osoba i takva je imala pokretnu i nepokretnu


imovinu. Raspolaganje tom imovinom pripadalo je najviem organu komune, a to \e
bilo Veliko Vijee. Bez suglasnosti Velikog Vijea i kapetana nije se moglo utroiti ni jedan novi iz blagajne komune niti raspolagati bilo kakvom esticom opin-ske
imovine. Samo plae gradskim funkcionerima isplaa vaio se bez prethodnog pla-tnog
naloga. Po nalogu samih sudaca moglo se troiti iz blagajne najvie 60 iznosa
od 2 dukata.Kamerari su bili

ruko/odioci gradske blagajne i opinske imovi-

ne i to unutar okvira koji su obiljeavale naredbe Velikog vijea.


Prihodi komune doticali su u blagajnu uglavnom iz daa na vino,
na
ribu, od brodogradilita na obali, od lukih pristojbi, iz skelarine koja se
plaala
za prelaz dananjeg mrtvog kanala, zatim izdavanja u zakup
komune \

zemljita

najveim dijelom iz novanih kazni, iako je polovica ovih ila u korist


kraljevskog
fiska. Novane kazne su predstavljale jak izvor prihoda komune, pr su
mnoge par-nice u sudskom postupku glasile na novanu kaznu, a prestupi
statufurnih propisa kanjavali su se veim dijelom novanom kaznom a
manje zatvorom.

-283
Funkcija kamerara poznata je u svim komunama dalmatinskih i
istarskih gradova, to je razumljivo, jer su gradske finansije oznaavale
ekonomsku bazu komune, a kamerari odgovorne funkcionere za odravanje
odnosno proirivanje te baze.
Rijeani su poznavali posebnu funkciju po uzorg ostalih hrvatskih opina
u Vinodolu i u Istri - poljare, kojima se za iskaze uinjene u okviru njihove slube
davala potpuna vjera. Po vjerodostojnosti iskaza funkcija poljara bila je slina funkciji satnika u Rijeci. Poljari su naime bili organi koji su pazili na vinograde, polja,
livade, vrtove i ume. Prema odredbema rijekog Statuta iz l53o. godine, poljari
su se birali (njih etvorica) u Velikom Vijeu odnah iza viih gradskih funkcionera.
Kako vidimo, poljari su bili kao i satnici ili pristavi u dalmatinskim komunama pomoni izvrni organi sudske vlasti, koji su uivali javnu vjeru, to znai
da se njihovom iskazu vjerovalo bez prisege. Ta injenica navodi na zakljuak da
su poljari kao i satnici ili pristavi ostatak institucija starohrvatskog uredjenja sa ovog
^
473
podruc ja.
Poto je car Fridrih III oko 1466. godine preuzeo posjed rijekog teritorija, Habsburgovci su vladali Rijekom kao svojom zasebnom krunskom zemljom sve do
1776. godine. Istina,

bilo je pokuaja od strane kranjskih stalea da se Rijeka utje-

lovi sa Kranjskom, ali te tendencije nisu se ostvarile. Ve

pod Friedrihom III radi

neposredne opasnosti od turskih osvajanja, esto se sazivao sabor u Ljubljani radi


rjeavanja obrambenih pitanja okolnih zemal ja,pa su se na saboru obiavali sastati
plemii iz Kranjske, Austrijske Istre i Krasa (pod kojim je spadala Ri jeka). No, ti sabori
dobili su znaaj predstavnikog doma tek pod Maksimilijanom I,a ta je vladar svojim postupkom pokazao da ne smatra sve zastupljene zemlje na saboru predlonima Kranjskoj
vojvodini, jer je u svojoj Dvorskoj komori razlikovao Trst i Rijeku od Kranjske,te ih je
posebno tretirao. U rijekom Satutu iz l953.godine oito se vidi da kranjski stalei nemaju
nikakvog politikog utjecaja na Ri jeku.Za strance Rijeka i njezino podruje bilo je jo
uvijek hrvatsko podru je, iako je ono u stvari bilo podlono autrijskom vojvodi,koji je
dodue bio ujedno hrvatsko-ugarski kralj,ali koji nije Rijeku vratio u nadlenost Hrvat-skog
sabora sve do 1776.godine. Mletaki poslanik Ivan Giustiniani npr. pie mletakom senatu
u izvjetaju 1553. godine u Rijeci da je "Luogo della Croccia ". Slino

-273474

nalazimo u Brukom libelu od 1578. godine, da se Rijeka spominje kao hrvatski grad.
Veze rijeke komune bile su sa ostalim podrujem Hrvatskog primorja
veoma ive, jer je rijeki kapetan od l3o. godine dalje bio ujedno Trsatski kapetan, a
rijeki brodograditelji izradjivali su brze i pokretne brodove uskocima u Senju. Medjutim, ta naravna veza koja postoj? od najstarijih vremena Rijeke sa zaledjem nije
imala tada politikih posljedica, pa su postojali uslovi da se rijeka opina razvije
kao samostalna komuna, pae da se iz te injenice razvije

vremenom ideja o rije-

kom corpus separatum tj. o izdvojenom tijelu Hrvatskog kraljevstva. Takovom razvoju rijeke komune podpomogla je takodjer tenja hrvatskougarskog kralja Karla III
da uskrisi jadransku pomorsku trgovinu u kojoj e glavnu ulogu odigrati naa mornarica. Tako je Rijeka kao i Trsti proglaena 1719. godine slobodnom lukom, dakle takvim podrujem gdje se nisu primjenjivali strogi propisi o naplaivanju carina i drugih
daa na uvoznu i izvoznu robu. Med ju tim Karlo III provodei svoju trgovaku politiku nije pustio Rijeku da se razvije u pravcu samostalne trgovake gradske republike, nego je trgovake poslove Rijeke podvrgnuo nadzoru i rukovodstvu Unutarnje
austrijske vlade u Grazu. Tako je Veliko Vijee rijeke komune postalo ovisno od
Gradake vlade a kapetan rijeki postao izvrsni organ za sprovodjenje vladine politike. Veliko Vijee u Rijeci rjeavalo je od sada samo svoje unutarnje gradske poslove. Svi trgovaki sporovi preneseni su ( 1723.god.) u nadlenost novoosnovanog
Trgovakog sudita u Rijeci tako da su i rijeki suci izgubili jedan dio svoje stvarne
nadlenosti.
Jo vie promjene u statusu rijeke komune nastale su 1748. godine, kada je
Rijeka podpala u novoosnovanu pokrajinu "Trgovaku provinciju Primorja", kojom je
upravljala Vrhovna intendenca sa sjeditem u Trstu, a ta je bila podredjena Dvor-skom
komercvijeu u Beu. Tom promjenom rijeka komuna nije bila vie samostalno tijelo,
nego obina opina unutar njene provincije. Njezina se nadlenost suzila uglavnom na
izvravanju naloga kapetanskog Namjesnitva u Rijeci (c.namjesnitvo za kapetanate Ri
jeke,Trsata i Bakra - osnovano 1747. god. poznato pod imenom Komercasesorij) koje je
bilo ekspozitura Vrhovne intendence u Trstu. Sada nije vise vladalo gradom Veliko vijee,
iako je jo formalno postojalo, nego pojedini odbori kapetanskog Namjesnitva.
Namjesnitvo u Rijeci odnosno Komercasesorij bilo je

-283
prvotno podredjeno C.komorskoj komisiji i politikoj reprezentaciji u Ljubi jani, gdje
je ujedno bilo osnovano apelaciono sudiste za Kranjsku, Goriku, Primorje, Bakar i
Vinodol. Namjesnitvo se sastojalo od predsjednika i tri asesora od kojih je jedan bio zaduen
za javnoupravne, ekonomdce i policijske poslove, drugi za poslove komerca
i pravosudja a trei za poslove gradjevinarstva i zdravstva. U sudskom pogledu nasta-la je
1752. god.promjena u toliko to je alba protiv presude Trgovakog suda u Rijeci rjeavala
Vrhovna intendencija u Trstu, a u reviziji Graz .
Rijekom je zavladala austrijska birokracija , koja je izravno iz Rijeke provo-dila u ivot
ciljeve dvorske trgovake politike. To je bila slika Rijeke prenatrpane i novnistvom sa ogromnim izdacima prije nego je 1776. godine vraena u krilo Hrvatskog
kraljevstva.^^
Trgovaka provincija Primorja kao najvia vlast u pokrajini, koja se sterala
uz more od Gradea ( danas u Italiji ) do Karlobaga u Hrvatskom primorju obuhvatajui *
gradove(Trst, Rijeku i Senj) po kojoj je rijeka komuna izgubila samostalni znaaj, b i - la je 1776
.godine ukinuta. Jedan dio te pokrajine koju su obiavali nazivati Austrijs-kim primorjem, bude
podredjen 1776. godine novoosnovanom Guberniju u Trstu, koji
je imao ovlasti ukinute Vrhovne trgovake intendence, dok drugi dio bive pokrajine,
tj . Rijeka sa svojim teritorijem bude izuzet iz sklopa austrijskih

nasljednih provincija

i utjelovljen Hrvatskom kraljevstvu.


Evo to pise u dekretu kraljice Marije Terezije iz 1776. godine o ovom
vrlo vanom aktu kjim se Rijeka vraa u sklop Hrvatskog kraljevstva i kojim se
osniva

nova Severinska upanija: "Poto nam se je svidjelo ukinuti Dvorsko kornere*

vijee i

ustanoviti, da unaprijed trgovinske predmete raspravljaju u naim nasljednim

pokrajinama pokrajinske politike i dvorske vlasti: rijeili smo za opu korist i


napredak trgovine u Kraljevini Ugarskoj i pridruenim stranama, neka se grad i
rijeka, kao i ona bakarska imanja, koja,

luka

idui iz Karlovca put Rijeke lee na des-

noj strani Karlove ceste ( Bakar, Bakarac i Kraljevica,leei


menute Karlove ceste neka se zadre za

vei

Vojnu krajinu ) ,

na lijevoj strani

po -

nadalje i sam grad

Karlovac koji se ima povisiti na slobodni kraljevski grad neka se sve to ponovo
neposredno pridrui Hrvatskom kraljevstvu, iz ovih pak strana, koje se imaju
korporirati, neka se ustroji nova upanija

rein -

i podloi, poput drugih upanija K r a -

-283
Ijevskom hrvatskom vijeu, te pod njegovom oblau neka stoji u svemu, osim trgovakih poslova, koji e se pridrati Gauberni jal nom ravnate I jslvu . . . elei tome
da se dovede trgovina u kotaru i luci rijekoj i bolje stanje uredjenim

i sustavnim

uredovanjem svidjelo nam se je postaviti Josipa Mailata, savjetnika i

izvjestitelja

nae Dvorske komore, za Gubernatora gradu i luci rijekoj dodjelivi

mu isto onako

podruje i preimustvo, kao to ga ima u Trstu Gubernator grof Zinzendor, ujedno


imenovati ga i Vel ikim upanom upanije, koja e se stvoriti iz ovoga na novo
pridruenog kotara, te e se zvati Severinskom upanijom. Dato u Beu 9. kolovoza 1776. Mari ja Terezi ja.
Ovaj kraljevski dekret od velike je vanosti za povijest Rijeke, jer
on nije samo znaio povratak Rijeke Hrvatskoj, nego i dokaz da je beki dvor znao
da je Rijeka sastavni dio Hrvatske, te da je u prolosti nepravedno bio odkinut od
hrvatskog dravnog podru ja.
S gledita Hrvatskog sabora i Zagrebake upanije povratak Rijeke
Hrvatd<oj bio je radostan dogadjaj, ali formiranje Gubernija u Rijeci i trganje
jednog dijela Zagrebake upanije koji je potpao pod Severinsku upaniju oznaavalo je krenje hrvatske konstitucije. Stoga nije udo da je Hrvatski sabor 27.
listopada 1777. protestirao protiv osnivanja Rijekog Gubernija, a Zagrebaka upanija da je ve 18. studenog 1776. godine traila od Hrvatskog kraljevskog vije-a
da Rijeka bude ukljuena u Zagrebaku upaniju kao slobodni kraljevski grad.
Marija Terezi ja nije htjela udovoljiti zahtjevu Hrvatskog sabora, nego je pae i
nadalje protuustavnim putem odredila detalje vladanja Rijekog gubernija, a da
bi Hrvatski sabor ipak djelomino zadovoljila donijela je odluku da Hrvatskoj
pripadnu jo gradovi Bakar, Bakarac, Kraljevica, Trsat, Kostrena i Draga tj.
podruje koje je dosada bilo pod neposrednom upravom Bekoga dvora. To je
476
bilo 5. rujna 1777. godine.

lo-tog pak travnja 1778. godine Marija Terezi ja

je izdala povelju o konanom formiranju i podruju Severinske upanije, u koju je


ula Rijeka, Bakar, Bakarac, Kraljevica s ostalim podrujem uzetim od Zagrebake upanije,. Novu je upaniju podredila ponovno Hrvatskom kraljevskom vijeu u Zagrebu.

-283
Marija Terezi ja svojim dekretom od lo. travnja 1778. godine izvrila
je obeanje dato prigodom krunidbe time to je Bakar,

Bakarac i Kraljevicu te slo-

bodnu luku Rijeku utjelovila Hrvatskoj, te iz tih podruja formirala mjesto stare Vinodolske novu Severinsku upaniju. U tom dekretu pie nadalje da Severinska upanija
"bude u svem u emu su ostale upanije Kraljevine Hrvatske i Slavonije, podinjena
Kraljevskom hrvatsko-slavonskom vijeu' Prikljuenjem Bakra Severinskoj upaniji
stvorili su se novi odnosi u toj upaniji. Pod Bakar nije spadao samo grad nego i
kotar, koji se je prostirao od Trsata, Kostrene i Drage do mitnice sv. Kuzme a onda
prema Kraljevici. To podruje je sainjavalo trgovaki kotar, koji se je upravljao
kao i trgovaki grad Rijeka u formi kapetanata time da je Bakarski kotar imao vlastite organe vlasti, pravosudja i gospodarstva. Taj koiar je bio podredjen Rijekom gu477
bernatoru, jer je ovaj ujedno bio Bakarski kapetan.

Kada je Bakar 13.svibnja 1778.

godine proglaen za slobodnu luku, Bakrani su nastojali da dobiju sve one privilegije
koje je imala i slobodna rijeka

luka, U tom su i uspjeli. Bakar i Rijeka bili su slobo-

dne luke, gradovi s gradskim kotarom i samoupravnom smislu vlastitog gradskog statuta. Prilikom raspravljanja o daljnjem unutranjem uredjenju Bakra posebno povjerenstvo, koje je bilo zadueno rjeenjem toga pitanja, smatralo je da se Rijeci dade prednost u poredjenju prema Bakru,

jer je Rijeka u odjel jenoj prolosti stekla izvjesna pra-

va i privilegije o kojima je ovisio njezin prihod, pa prema tome da se ove povlasti


trebaju i nadalje ostaviti

nedirnute, a Bakar da se podvrgne opim zakonima,

koji

su vaili u Hrvatskoi. U tom smislu ovo povjerenstvo bilo je na strani rijekih

pri-

jedloga ,koji su ili za tim da Rijeci osiguraju nekadanju autonomiju.


Na osnovu miljenja pomenutog povjerenstva, koje je prihvatilo i
Hrvatsko kraljevsko vijee u Zagrebu, Marija Terezija izdala je 23 travnja 1779.
godine rjeenje, kojim se uredjuje ona zamiljena posebna autonomija Rijeke, a u
kojem je Marija Terezija naprosto opetovala rijei iz prijedloga Hrvatskog kraljevskog vijea, naime: "neka se grad Rijeka s kotarom i

nadalje smatra kao odjeljeno

i svetoj kruni Kraljevine

Ugarske pridrueno tijelo, pa da se ni na koji nain ne


478
mijea s drugim Bakarskim kotarom koji je uvijek spadao Hrvafckoj."
Prema tome dakle sasvim je jasno,da je i Hrvatsko kral jev.vijee ilo zatim da se
Rijeka odlikuje posebnim autonomnim poloajem. Medjutim upravo u taj as,

Marija

-277Terezija ukine po zahtjevu nekih Hrvata Hrvatsko kraljevsko vijee u Zagrebu, a njegove
poslove preda 3o.srpnja 1779. godine Ugarskom namjesnikom vijeu. Po-sljedica toga
bila je da je sada i Rijeka dola pod to Vijee, pa je tako nastao osnov miljenja, kao da je
Rijeka rjeenjem od 23 travnja 1779. neposredno utjelovljena Ugarskoj a odkinuta od
Hrvatske. Ovo stanovite dobilo je jo snanije potpore, jer je 1787. godine nasljednik
Marije Terezi je ukinuo Severinsku upaniju te je od pri-morskog podruja od Rijeke do
Senja uredio tzv. Ugarsko Primorje. Pored toga i sami Hrvati su odluili l79o. godine da
dadu na Ugarsko-hrvatskom Saboru u Pounu uza-koniti ovisnost i podvrenost svoje
uprave Ugarskom namjesnikom vijeu dakle ono

to je 1779. godine uinila Manja Terezi ja protuustavnim putem. Eto,

tako je na-

stao pojam rijekog Corpus separatuma tj. stanovite da Rijeka ne pripada od 1779
godine dalje Hrvatskom kraljevstvu,nego da Rijeka sainjava posebnu politiku jedinicu Ugarske krune ba kao i Kraljevina Ugarska ili Kraljevina Hrvatska. Tako je
nastalo u stvari rijeko pitanje tj. da su Hrvat? dokazivali da je Rijeka sastavni dio
hrvatskog teritorija, a Madjari da Rijeka pripada neposredno Ugarskoj kruni.
Ugarsko primorje sainjavalo je posebno politiko tijelo neovisno od
Zagrebakog okruga i upanija.Gubernator Rijeke bio je na elu tog nadietva,
a on je bio ovisan samo od Ugarskog namjesnikog vijea. Ugarsko se Primorje
sasto-jalo iz tri kotara: Rijekog, Bakarskog i Vinodolskog. U samoj Rijeci postojala
su dva nadietva: Gubernij i Magistrat. Guberniju su pripadali trgovaki i zdravstveni
po-slovi a Magistrat je ustvari zamjenio prijanje rijeko Veliko Vijee, s tom razlikom
da mu se teritorijalna nadlenost sa rijekog kotara proirila na bakarski i vinodolski
kotar. Magistrat je bio u politikim i ekonomskim poslovima podredjen takodjer
Ugarskom namjesnikom Vijeu, ali tako da se je sa tim Vijeem mogao dopisivati
samo preko Gubernija. Magistrat je vrio u Ugarskom primorju takodjer i sudbenost.
Protiv presuda toga Magistrata Rijeani su se mogli aliti na Zagrebaki okruni stol,
to je znaajno, jer se vidi da je dvor smatrao Rijeku jo uvijek sastavnim di je-lom
Hrvatske.4 79
No, smru Jbsipa II vraa se stanje iz l78o. god Politiki, komer-cijalni
i pomorski poslovi, luka i zdravstvo bili su povjereni Guberniju s nadleno-u nad
Rijekom i Bakrom.Gubernij je bio ujednoapelacionosudite za presude, koje je donio
Trgovako-mjenbeni sud u Rijeci te Pomorski konzulat sa sjeditem u RT*-

cl. Gradski ekonomski poslovi bili su u nadlenosti gradskog vijea pod predsjednitvom gubernatora u svojstvu gradskog kapetana* Gubernij i gradsko vijee bill su u
svojim poslovima podloni Ugarskom namjesnikom vijeu. Pravosudje su vrili suci
rektori Gradski sudbeni stol pod predsjednitvom gubernatora u koliko
spor nije
spadao u nadlenost Kr. suda prve instancije i Kr
bio je

gubernija. Gradski sud

forum prve instancije za krivina djela te druga instancija (apelaciono sudite) za


gradjanske i krivine presude, koje su donijeli gradski suci. Vie apelaciono sudite
predstavljao je Banski stol u Zagrebu odnosno Stol sedmorice u Budirnu. Javne kole
su bile ovisne od Vie direkcije za kolstvo u Zagrebu

Od 1808 godine

rove izmedju hrvatskougarskog plemstva koje je ivjelo u Rijeci rjeavala

je line spoZagrebaka

upanija.
Pitanje ustavne pripadnosti Rijeke Hrvatskoj nije bilo rijeeno ni u
Saboru I800. god ni !8o2

Madjar? su nastojali formulirati takav zakon kojim bi

Rijeku podinili Ugarskoj kraljevini a Hrvati naravno da se izglasa takav


u kojem bi se jasno izrazila

zakljuak

ideja neposrednog utjelovljena Rijeke Hrvatskoj. Kralj

medjutim nije htio odobriti

ni jedan ni drugi stav^ jer

je elio Rijeku vratiti austrij-

skim nasljednim zemljama

pa je tako carski arhivar Roman dokazivao da je Rijeka

kranjska zemlja. Konano je ipak kralj bio prisiljen potvrdi fi izglasani zakon

na za-

jednikom Ugarsko-hrvatskom saboru, odranom l8o7. godine, koji je glasio doslovce:


da grad Rijeka i luka po prejasnoj carici kraljici Mariji Tereziji posebnom poveljom kraljevini ve utjelovljena na istu kraljevinu spada". Kako se vidi Madjari su lukavo
stilizirali tekst zakona rako da se nije moglo utvrditi kojem kraljevstvu pripada Rijeka ugarskom ili hrvatskom. Tu nejasnou je Hrvatski sabor iskoristio te je do-nio
svoj zakon, koji je poslije dao kralju na potvrdu a kralj ga je potvrdio 19. VI 11 1808. god.
Potvrdjeni zakon Hrvatskog sabora glasi: "Poto je grad Rijeka po povelji ? otpisu poslanih
5. rujna 1777. god od neumrle carice i kraljice na stalee i re-dove ove kraljevine utjelovljen
neposredno Kraljevini Hrvatskoj i pridruen Severin-skoj upaniji, to smatraju slavni stalei i
redovi grad i luku Rijeku za cjeloviti dio ove Kraljevine, \ zbog toga podjelie u Saboru
Kraljevine mjesto i glas preuzvienom gospodinu gubernatoru iza velikih upana a
poslanicima toga grada med ju slobodnim
i kral jevskim gradovima .

-279Tim zakonom je konano Rijeka priznata ustavnim putem sastavnim


dijelom Hrvatskog kraljevstva, a madjarska formulacija o pripadnost? Rijeke dobila
autentino tumaenje od samoga kralja. Tako jte Rijeka mogla od sada ustavnim
putem zastupati svoje interese na Hrvatskom saboru kao i sudjelovati u rjeavanju
svih jav-nih poslova itavog Kraljevstva.
Poto su Francuzi okupirali Rijeku I8O9. god., oni su ostavili na dunost? svo ?novn?tvo, ak su ostav?l? ? Ugarsko primorje dalje na snazi na
elu s privremenim intendantom, koji je bio podinjen Generalnom intendantu u
Ljubljani. Na elu samog grada bili su i nadalje gradski suci. Sa I. I 1812 prestao je funkcionirati administrativni aparat u privremenom svojstvu, pa je Rijeka ula u jednu od
provincija koje su sainjavale Kraljevstvo Ilirije i to Civilnu Hrvatsku sa sjedi-tem u
Karlovcu, koja je bila sastavljena od triju distrikata: Karlovacf Rijeka i Senj. Od 21.
kantona koji su sainjavali Civilnu Hrvatsku, grad Rijeka je sainjavao I kanton. Bakar je takodjer sainjavao I kanton. Na elu grada bio je od cara
imenovani maire, kod kojeg je bila koncentrirana sva vlast. On je bio podinjen
gubernatoru a poslove ekonomske uprave i nutarnje policije je dodjeljivao adjunktima (4), koji su bili od njega potpuno ovisni. Vijee se moglo sazivati samo jedam-put
godinje radi ispitivanja budeta i drugih manjih poslova. Izvrenje zakljuaka
zavisilo je o odobrenju gubernatora. Vijee je sainjavalo 2o vijenika. Pravosu-dje
su vrila dva suda prve instancije : jedan gradjanski i kazneni a drugi trgovaki.
Nadlenost ovih sudova protezala se na Rijeku, Kastav, Bakar, Senj, Rab, Krk.
Loinj, Osor i Cres. Oni su sudili u vijeu od 3 suca konano, ako predmet spora nije
prelazio vrijednost od looo franaka, a ostale sporove je rjeavao Apelacioni sud u
Ljubljani. U svakom glavnom gradu kantona bio je jedan mirovni sudac koji je sudio
u manjim sporovima. Postojao je i carski prokurator (tuilac), koji je uzimao dokaze
za krivini postupak. Zdravstvena sluba je bila povjerena Central-nom pomorskom
vijeu u Trstu kao vrhovnoj instanciji zdravstva za pomorstvo, a u
Rijeci, Bakru,

Senju i otocima bile su sanitarne komisije. U Rijeci je bila sanitar431


na deputacija prve klase kao i u drugim veim primorskim mjestima.
God. 1813. Rijeka je dola pod Austriju. Nakon kratkotrajnog voj-

nog reima 1814. god. bude ukinuta C . k . intendenca guberijalna a mjesto nje os-

-283
novan Rijeki okruni kapetanat, koji je bio podinjen Namjesnitvu Austrijskog Primorja u
Trstu. Rijeki okrug se sastojao od kotara Rijeka, Bakar, Crikvenica, Fuine, abar, Kastav,
Lovran, Labin, Belaj, Pazin, Podgrad, Krk., Cres i Loinj. Kotari su se dijelili u opine, a ove
u podopine. Na elu rijeke opine bio je ma-gistrat s nadlenou kotarskog
komesarijata u ovisnost? od Rijekog okrunog kape to-nata. Nadlenost magistrata
sastojala se od municipalnih poslova u gradu i podopi-nama Kozala, Drenova i Plae,
zatim od poslova komesarijata u Rijeci i u podopinama te u Suaku, Trsatu, Podveicama,

Dragi, Martinici i Grobniku. Pravosudje

su vrili do 1816. god. Gradjansko ? krivino sudite i trgovako-m jenbeno sudite,

od 1816, Pokrajinsko sudite za gradjanske, krivine, trgovako-mjenbene sporove,

te

pomorski konzulat prve instancije za svo podruje Rijekog okrunog kapetanata,

Rijeci je biio jo drugostepeno sudite Apelaciono sudiste u Rijeci od 1817 - 1822

godt. 482
Odmah nakon 1822. god

bude restituirono stanje iz I808. god . Patri-

cijski sistem bude reaktiviran kao i Rijeki gubernij nad Ugarskim primorjem. Tek
1836. god. nastala je promjena u sudstvu: civilne parnice stanovnika grada i njegovog
dfsrrikta, osim onih koje su pripadale Trgovack.o-m:en benom sudu i pomorskom konzulatu, rjeavali su gradski suci - rektori u prvoj instanciji, a u apelaciji Kapitanalni sudbeni sto!
u Rijeci odnosno Stol Sedmorice u Ugarskoj, a kaznene presude u prvoj instanciji donosilo
je Kapitanalni sudbeni stol u Rijeci a u apelaci ji !<ral jevski ugarski sudbeni stol, u reviziji
pak ugarski Stol Sedmorice. Kapitanalni sudbeni stol u Rijeci
oostao je ujedno prvostepeni sud za line sporove med ju plemstvom Ugarsko-hrvatske
drav.zajed. koje je prebivalo u Rijeci, a njihove presude po prizivu rjeavali su pomenuti ugarski sudovi { 1 u apelaci ji i u reviziji). S Hrvatskom je sada Rijeka
samo u toliko vezu to

je imala svoja mjesta u Hrvatskom saboru (I808. god

imala
dalje)

? to su rijeke kole i nadalje spadale pod Vie kolsko ravnateljstvo u Zagrebu.


Rijeka je vraena u cjelosti Hrvatskoj 1848. god. kada je Bansko
vijee u Zagrebu formiralo u Rijeci Povjerenstvo za javnu sigurnost ime je smanjilo nadlenost gradskog magistrata. No, ve slijedee godine to je Povjerenstvo ukinu
ro. Istovremeno u Rijeci je upravi jao itavim podrujem Banski povjerenik. God. 1848
ban bude imenovan rijekim gubernatorom, al i Gubernij kao nadletvo nije

-283
vie postojao sve do 1869. god. God. !85o. bude formirana Rijeka upanija koja je
obuhvatala i grad Rijeku. upanija je bila podlona tadanjoj Banskoj vladi
u Zagrebu. Sve promjene koje su nastale u uprav? i sudstvu Hrvatske vaile su i u
+

Rijeci.
Na osnovu tzv. "rijeke krpice" na Hrvatskougarskoj nagodbi

{66 )
pitanje Rijeke nije bilo definitivno rijeeno, pa su Madari sve poduzeli da Rijeku
to vie odvoje od Hrvatske davi joj status corpus separatum-a, to nije bilo teko
obzirom da je zajednika Hrvatsko-ugarska vlado fungirala u Madarskoj, te da
je bila inspirirana gotovo iskljuivo madarskim interesima, a imala je gotovo
svu vlast u svojim rukama. Madari su ponovo uspostavili 1869. god. Rijeki gubernij za
podruje grada i kotara Rijeke podinivi ga nepodredno za podruje grada i kotara Rijeke j

zajednikoj Ugarskohrvatskoj vladi. Obzirom da

Gubernij u upravnom pogledu nije potpadao pod Zemaljsku vladu u Zagrebu a zajednika vlada u Budimu nije imala resor unutrasnj iJn posi ova ^pravosud ja, bogotovlja
i nastave to je rijeki Gubernij ustvari u okviru riKresora spadao direktno madarskoj vladi
tj. resorima tih ministarstava koji su bili nadleni samo za madarsko nacional-no
podruje. Za poslove pomorstva i pomorske trgovine zajednika vlada u Budimu
je formirala u Rijeci posebni ured Pomorska oblast s nadlenou nad tzv. Ugarskim
primorjem.
Izvrivi te promjene vrhovne uprave u Rijeci madarska vlada je taj
novi poloaj Rijeke djelomino slubeno fiksirala statutom grada Rijeke od 17. IV
1872. Prema tom statutu Rijeka je obavljala svoje gradske poslove samo sa
svojim organima: gradskim vijeem i magistratom. Pravo nadzora pripadalo je rije-kom
Gubernatoru. On je imao pravo veta protiv svakom zakljuku gradskog vijea odnosno
magistrata ime je postizao odgodu izvrenja tog zakljuka. Konano od-luka je
pripadala zajednikoj vladi. Ipak,gradsko vijee moglo je unato protivnoj odluci
zajednike vlade uzet isto pitanje ponovno u pretres i u koliko je tri petine gradskog
vijea glasalo ponovno za zakljuak, on je postao izviian. Guverneru je pripadalo pravo
da rjeava o svim albama protiv gradskih organa, osim gradskog vijea, jer te albe
jerjeavalazajednika vlada. Gradsko predstavnitvo je ima-lo pravo reklamacije kod
zajednike vlade radi krenja autonomi je * Ako vlada

-283
ne bi odgovorila u roku od 14 dana, zakljuak tog predstavnitva bio je izvran B
No, guverner je mogao traiti pokretanje disciplinskog postupka od strane gradskog
vijea protiv gradskih funkcionera, dapae je mogao tek ve i udaljiti iz slube.
Kako se vidi, Rijeka je od 1868. god. bila corpus separatum, koji
je u resorima unutranjih poslova, pravosudja, bogotovlja i nastave bio ovisan potpuno od madarskih ministarstava, a u drugim resorima od zajednike vlade. Jedini
jasni znak o pripadnosti Rijeke Hrvatskoj predstavljalo je pravo Rijeke da bira dva svoja
zastupnika za Hrvatski saborjjda tamo sudjeluje ravnopravno u radu Sabora.
Na kraju treba istaknut! da su Madar! sve poduzimali da zadovolje
dominantni sloj u gradu prvenstveno na ekonomskom polju, ali i u administraciji.
Za red u administraciji, brzo i efikasno rjeavanje problema u egzekutivi, madar-ska
vlada je poetkom XX st. osnovala odgovarajuu instituciju. Naime, na osnovu zakonskog
c l . 9 : !9o4. bilo je osnovano Gubernijalno vijee,koje se sastojalo od
guvernera, njegovog zamjenika i etiri referenata ( za politiku, financijsku, gos-podarsku i
prosvjetnu administraciju ). Referent za nastavu odnosno prosvjetu bio
je ujedno kolski inspektor.
Guberni jal no vijeeje vrilo nadzor nad itavom upravom i vodilo brigu da
ta uprava funkcionira. Stoga je ona i dobila disciplinsku vlast nad svim ime-novanim i
biranim funkcionerima ( osim nad gradskim naelnikom koji je u tom pogledu bio podredjen
ministarstvu), te je bilo ovlateno da rjeava sve konflikte medju egze-kutivnim organima.
Ono je rjeavalo u upravnom postupku kao drugostepeni organ
kao i u pitanjima skrbnitva. Protiv odluke Guberni jalnog vijea apelaci je iz obla-sti
samouprave rjeavao je ugarski ministar unutranjih poslova, a iz oblast? prene-enog
djelokruga ostala ministarstva.
Osnivanjem Guberni jalnog vijea dakle izmijenila se nadlenost
samog guvernera utoliko to nije mogao nastaviti svojom dotadanjom praksom da
samostalno rjeava sve predmete. Djelokrug njegovog ureda nije se u osnovi izmijenio, jer je zadrao rjeavanje svih onih poslova koji nisu bili rezervirani grad-skim
statutom gradskoj samoupravi, a u oblast? pomorske trgov?ne, pomorskog prometa ? pomorske sanitetske slube ostala je ? nadalje djelovat? Pomorska oblast,
koja je po svojoj nadlenost? bila ?dent?na Pomorskoj vlad? u Trstu za Austrijsko

-283Primorje i Dalmaciju, a kojoj je i nadalje stajao na elu guverner podredjen u tim


poslovima jedino Ugarskom ministru trgovine i komunikacija.
Formiranjem Gubernijalnog vijea nije se izmijenila ni dotadanja
sudska organizacija u kojoj su Kraljevski sudbeni stol i Kraljevska kurija u
Budim-peti vrili funkciju apelacionog i revizionog sudita.

483

-283

GLAVA

III

Dalmacija do 1918. godine

Nakon to su Hrvati naselili dananju svoju domovinu bizantska pokrajina Dalmacija suzila se na nekoliko gradova pri moru, koji nisu bili medjusobno
teritorija! no povezani. Ti gradovi (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrov-nik i Kotor)
spadali su do 751 .god. pod ravenski egzarhat, a zatim su oko loo godina
ivjeli u vrlo slaboj vezi s Bizantom,

da bi opet sredinom IX st. formirali posebnu bi-

zantsku temu , vojnoupravnu jedinicu, nastalu za vrijeme arapskih provala u Jadransko more. Na elu te teme bio je strateg koga su ti gradovi plaali novcem i u nara-vi a
stolovao je u Zadru,
No, ti gradovi nisu mogli opstojati bez svog zaledja, te su gradjani
poeli obradjivati zemlju izvan gradskih zidina, kupivi ju,nasljedivi, uzevi u zakup
ili na koji drugi nain dobivi tu zemlju u posjed. Oito je da je mjeanje gradjana
Romana i Hrvata susjeda moralo dosta rano zapoeti. Ipak ti su gradovi morali plaati danak hrvatskim vladarima za uivanje tih zemlji. Konstantin Porfirogenet zna
dapae tano koliko je iznosio danak svakog grada. Kada su odnosi izmedju gradova i
hrvatskih vladara postali bliski, naroito od kada je kralj Tomislav upravljao tim
gradovima kao prokonzul, kralj Drislav dapae uz doputenje Bizanta kao kralj
Dalmacije a kraljevi Kreimir i Zvonimir, kao stvarno i pravno samostalni gospoda-ri tih
gradova, posjedi gradjana, sano stana, crkvi , biskupa koje je naroito hrvat-ski vladar
bojato obdarivao u neposrednoj okolini grada, poeli su se smatrati kao podruje, koje
spada gradu i koje pripada gradskoj jurisdikciji pa su tako nastajali gradski distrikti. Kako
su se ti distrikti sve vie irili tako su se gradovi uspjevali, barem neki, medjusobno
povezati a time i proiriti teritorijalni pojam Dalmacije. To naroito vai u XII i XIII st. kada
je npr. Zadar uspio proiriti gradsku jurisdik-ciju na teritoriju od Nina do Biograda.

Pojam Dalmacije ustalio se naroito od kada su Mleani uspjeli


u toku XII do XV st. grad po grad otkinut? Hrvatskom kraljevstvu. U kasnija vreme-

-283

I4O9.

na Mleani su nazivali Dalmacijom svoje posjede na hrvatskoj obali, koje su stekli do


kraja XVI st., "acquisto vecchio". No, Mleani su dalje proirivali po jam Dal-macije i to
sa novim akvizicijama: nakon sklapanja mira u Karlovcima god. 1699.
Kninom, Vrlikom, Sinjom, Vrgorcem i Gabelom - "acquisto nuovo" te nakon Poarevakog mira god. 1718. sa Imotskim - "acquisto nuovissimo". Venecija je razliko-vala
dalmatinsku granicu prema Turskoj nakon kandijskog rata koju je nazivala "linea
Nanni" od one koja je formirana nakon mira u Karlovcima - "linea Grimani" i onu
formiranu nakon Poerevakog mira - "linea Mocenigo", ustvari to predstavlja nove
484

granice Dalmacije.

Dananje poimanje Dalmacije gotovo u cjelini se poklapa sa

shvaanjem Mleana sim obzirom na otoke Krk,Cres i Loinj, koje su od god.

1815.

smatrali Istrom a za vrijeme Talijana od 1918. god. dalje Kvarnerom.


Od Kreimira nadalje
se kraljem Dalmacije, iako ti vladari

(sredine XI st.) svaki hrvatski vl adar smatrao


nisu uvijek imali u posjedu sve dalmatinske

gradove. Bizant se nije pravno odrekao dalmatinskih gradova ak ni u

st.,

XIII

iako

je faktino vladao njima svega 13 godina sredinom XII st. Borba oko tih gradova vodi-la se
isprva izmedju hrvatskih vladara i Bizanta a poslije uglavnom izmedju hrvatsko-ugarskih
vladara i Venecije. Gradovi su esto mijenjali vrhovne gospodare. God.
1358. Venecija je konano priznala prava na dalmatinske gradove jedino hrvatskougarskom kralju, pa se tada odrekla svih svojih posjeda u Dalmaciji.
god. ta je prava Venecija uspjela otkupiti od hrvatskougarskog kralja

No, ve

I4O9.

Ladislava Na -

pul jca, pa je kroz nekoliko godina uspjela svoj maleni faktino dobiveni posjed iz
kupoprodajnog ugovora iz
god. proiriti na sve dalmatinske gradove sim Dubrovnika, koji se razvio u nezavisnu republiku. Od dalmatinskih gradova
Venecija je izuzela Kotor i Budvu, jer su oni bili odvojeni od drugih
dalmatinskih gradova
teritorijem Dubrovake republike,pa je od njih formirala pokrajinu pod nazivom Alba-nija
veneta. Venecija je razlikovala svoje posjede na Italskom poluotoku od onih
na Balkanskom poluotoku. Prve je nazivala terraferma a druge prekomorski posjedi. Vlast
Mletake republike nad dalmatinskim gradovima i novim mletakim akvizicijama odrala se
sve do pada Mletake republike.
Obzirom na pomanjkanje povjesnih vrela do IX st. teko je to sigu-rno
rei o uredjenju gradova, koji su doseljenjem Hrvata u bizantsku Dalmaciju

-283
doivjeli slom, naputanje i ponovno naseljavanje a neki potpuno unitenje. Ipak iz kasnijeg
perioda moe se ustanovit? da su u gradskoj upravi vidnu ulogu igrali tri-buni. Naime, u
ostalim bizantskim gradovima u VII i Vili st. dobiva na gradsku upravu sve ve? utjecaj
gradska milicija, iji su lanovi bili mali posjednici na elu sa zapo-vjednicima: tribunima,
koje je postavljao bizantski car ili poglavar pokrajine. Dapae gradska milicija je doskora
preuzela svu gradsku upravu u svoje ruke, a komandu nad gradskom milicijom dobili su
veliki posjednici , koji su postali tribuni. Tribunska fun-kcija postaje nasljedna. Prvaci
tribuna bili su suci (judices) koji su vrili uglavnom upravnu i sudsku samoupravu grada.
Vjerojatno je da se takva organizacija grada uvr-stila i u dalmatinskim gradovima naroito
kada su se odnosi sa hrvatskim vladarima nor-malizirali (X stoljee). Tada ve nalazimo na
elu grada prior-a, uz kojeg se spominju judicator - judices i tribuni. Tribuni nestaju u toku XII
st. poto je ve ranije njihova
funkcija doivjela temeljite promjene. Uz priora spominje se i biskup kao najvei dostojan stvenih
gradova. Priora i biskupa biraju gradjani i kler. U Zadru nalazimo da je priorska funkcija postala gotovo nasljedna. Zadarski prior je vrio ujedno funkciju stratega
dalmatinske teme. Priori ostaju dolaskom Arpadovio na hrvatski prijesto knezovima
comesimo Poetkom XII st. dalmatinski gradovi su uivali potpunu samostalnost u
upravi, sudstvu i zakonodavstvu grada. Knez e se ipak pojavljivati odsada vie kao
predstavnik vladara, iako je vladar zagarantirao da e potvrditi svaki izbor gra-djana i klera.
Gradovi su prema trogirskoj diplomi (llo7.god.) i drugim slinim diplomama predstavi jali slobodne opine gradjana koji su se mogli iseliti iz grada a zabraniti
drugima useljenje u grad. Jedino to su Arpadovii poetkom XII st. izmijenili bilo je da su
dvije treine prihoda gradske luke od trgovine uzimali sebi a jednu treinu osta-vili knezu
odnosno neto biskupu, ali su zato gradove oslobodili od davanja danka.
Na taj nain su se formirale slobodne gradske komune, koje e procvatom pomorske
trgovine postati gotovo samostalne gradske dravice ( krajem XII i poetkom XIII st.), koje
e sklapati medjusobno ugovore i s drugim dravama kao medjunarodne ugovore, ipak
treba naglasiti da je nezavisnost ovih dravica ovisila od odnosima i zm ed ju tih dravica i
kralja odnosno velikaa Hrvatske odnosno \necije. Kako je taj odnos

bio podvrgnut stalnim promjenama, autonomija tih gradova mijenjala se


zajedno s

njihovim politikim poloajem.


Gradovi Krk, Osor ! Rab uivali su okrnjenu autonomiju,

jer su najdu-

lje bili pod mletakim gospodstvom. Njihovi knezovi su bili ve inom

mletaki ple-

mii izabrani u Veneciji, koji su titili prvenstveno interese Venecije pa je i rad orga-na
komune bio ogranien. To vrijedi i za zadarsku komunu naroito u XUI st. (od

I2O2

- dal je ). Split je naprotiv sauvao gotovo u cjelini svoju autonomiju. Krajem polo-vine
XIII st. splitska komuna uvodi umjesto kneza podestate, po italskom uzoru, ali pod
pritiskom kralja bude opet uvedena kneeva funkcija, no, uz podestata.
Ipak deavalo se da su komunom upravljali samo suci (judices), jer je knez bio odsutan ili
uope nije bio imenovan od kralja. U Trogiru su neposredno vladali suci uz kneza koji je
obino bio hrvatski feudalac. God. 1241. uvode rektora, no povremeno, jer se uskoro
pojavljuje i ovdje podestat jo uvijek uz kneza. Rektor i podestat su veinom do mai ljudi,
a predstavljali su izvrni organ Velikog i Malog vijea te predsjedavali sudu. U osnovi
gradsku autonomiju su i tu vrili uz kneza ustvari samo suci koji se nazivaju konzuli
(consules), ako nema ni kneza ni podestata. ibenik. iako nije spa-dao med ju dalmatinske
gradove, ve poetkom XII st. dobiva uredjenje kao i dal mati n
ski gradovi, Nin isto tako, ali tek poetkom XIII st., dok Skradin to dobiva tek u 486
XIV st. Hvar i Korula pojavljuju se kao gradske komune u XIII st.

U svim tim komunama zakonodavstvo i najvaniji poslovi komune u


doba samostalnosti vrili su se u Velikom vijeu. Tu su se birali svi funkcioneri komune (knezovi, podestati, sue i, kamerari - blagajnici i raunovodje, fontikari - opskrba grada ivenim namirnicama, kancelari - pravnici, pisari, notari - javni bilje-nici
1 dr. nii funkcioneri komune). Veliko vijee u doba najveeg procvata ko-mune
donosi zakone i druge odredbe, odluuje o sklapanju ugovora s drugim dra-vama.
Veliko vijee zamjenjuje u potpunosti gradske skuptine tokom XIII st. ono se dapae
zatvara ve u toku XIV st. to znaci da je pripadnost Velikom vijeu ograniena samo
na neke gradjane. Uz pojavu Velikog vijea vezano je Malo vije-e koje sainjavaju
knez, podestat, rektori s gradskim sucima. Oni faktino vlada-ju Izmedju zasjedanja
Velikog vijea. U XIII st. pojavljuje se joi u nekim komuna-ma I Vljae umoljenih mudrih kojima pripada pravo davati sav jate u najvanijim poslovima komuna, knezu,
podestatu ili rektorima odnosno sucima za vrijeme vrla*

-283
nja njihove slube. Njima pripada takodjer pravo autentinog tumaenja pravnih
propisa komune (statuta i obiajnog prava). Takvu autonomiju su uivale komune ,dok

437

su bile pod hrvatsko-ugarskim kraljem.

No, u periodima kada su te komune morale

priznat? mletako vrhovnitvo dijeliii su sudbinu Krka, Osora i Zadra. Knez Miea-nin je
ustvari vladao te b?o iskljuivi sudac u kaznenom postupku a u civilnom je
sudio zajedno sa sucima komune. Knez je vladao u smislu preporuka i odredaba mletakog senata, koje bi primao prije nastupa svoje slube u obliku commissio a bio je
odgovoran za svoj rad ne komuni nego mletakom senatu, kojemu je morao poloiti
raun o svom vladanju posebnim izvjetajem (reietto),
Uz kneza najr.naca jniji funkcioner mletakog "redimenta

18

na odred je-nom

podruju bio je kancelar, koji ie vodio kneevu kancelariju. Obino je to bio


pravnik kojeg je birao knez. Sav javni rad kneza (uprava, sud je nje u grad^ansk?m ; kaznenim
i vanparbenim predmetima) biljeio je kancelar po materiji kronoloki u posebnim kvadernima
kop se odio no nazivaju libri. Tako imamo "Liber praeceptorurn' u kojem su ubi? jee ni sudski
nalozi. Kadkada, ako se pozvana stranka nije odazvala pozivu , nalazimo i sentenc?ju
donesenu

11

tn absentia" . "Liber praeceptorum" rijetko

se upoh eb! java u XVII

i XVIII st.kada dobiva uglavnom naziv

"Liber civil i um" .

"L.ber termi noj um"


<!
i
"Civil ium" slini su po svom sadraju, iako b! Li ber termi no rum" trebao sadravati samo sudska roita. Stoga, esto se "Liber terminorum" poisovjeuje se "Civil ium

11

ili su spojeni, pa se nazivaju "Li ber ci vi i i um et termi norum".

U tim kvadernima mogu se nai imena i prezimena parbenih stranaka, roita, od govor
na tube, replikacija i abrevijatura sentencija. Ako se neka parbena stranka
pojavijuje

neprestano kao tuitelj ili tuena stranka, ili naizmjenino kao tuitelj

? tueni, kancelar je osnovao posebni kvaaern koji


parbene stranke. Ako se pak parbeni spor rjeavao

11

je nazivao Liber actorum"


kao nagodba, u tom sluaju

te
je

kancelar formirao posebni svei pod naslovom "processo compromissario". Ponekad su


sentencije iz civilnog procesa sakupljene u jednom kvadernu, te nosi naslov "Liber
sententiarum". U svakom vol umu jednog kneza nalazimo "Liber instrumen-torum",
"testamentorum", ili svei "instrumentorum et testamentorum", te "Li - ber instrumentorum
ad publicum incantum". U te je kvaderne kancelar unosio sve isprave o kupoprodaji,
darovanju, zamjeni i slioo, koje je on sam sastavio ili \a -

vri! nofar, da b! Ih podvrgao stridama (javnom oglaavanju), i kasnije podnio knezu


na potpis da bi dobile pravosnanost. .Ako bi vjerovnik na osnovu sentencije bio
uve-den u posjed dunika, i poslije bi se taj predmet posjeda dao na javnu drabu, te
bi se vjerovnik namirio novcem prodanog predmeta, kancelar bi te aogadjaje registrirao u "Liber instrumentorum ad publicum incantum", te je na osnovu ovog
upisa Izdavao ispravu o isplati dugovanja. Zaloge za razna dugovanja kancelar
bi upisivao u "Liber pignorum stabilium", ako je zalog nekretnina, ili "pignorum
mobilium", ako je zalog bio pokretnina. esto se javlja "Liber pignorum et instromissionum", ako se radilo o preuzimanju zaloga u posjed. Zaloi su takodjer dava-ni
na drabu, pa je kancelar upisivao i te izvjetaje opinskog teklia. tete i njihove
procjene nalaze se u "Liber damnorum" ili "extimationum damnorum", ili samo
"extimationum" (stime). Prijave teta, koje su prouzrokovale domae ivoti-nje ,
kancelar je biljeio u "Liber denuntiarum animai ium". Punomo ja zastupni-cima
otsutnih, nagodbe van civilnog procesa, diobe imovine, procjene raznih pred-meta
koji nisu spomi, sekvestre, davanje zemljita na obradu, javne proglase - pro-klame (
do XVII stol jea), depozite, sentencije tzv. voluntariae, inventare, javne opomene,
postavljanje skrbnika i staratelja i slino, to ne spada u druge kvaderne, kancelar je
unosio u "Liber extraordinariorum" (sc.actoruml).U "Liber attestationum" spadale su
razne izjave stranaka o raznim dogadjajima i drugim pojedinostima, ko-jim su
stranke obeavale neto uiniti. Razne koncesije, dozvole za gradnju, obra-du
opinskog zemljita, ulaze u "Liber concessionum", a dozvole za izvoz i uvoz u
Veneciju ili gdje drugdje, "Liber bulletarium", kasnije u XVIII stoljeu "carica-tori" (u
prvom redu dozvole za ukrcanje barke ili broda).
Za razliku od civilnog procesa koji su u kvademima registrirani ve-inom
samo sa imenima parbenih stranaka i eventualnom presudom, u kriminalnom procesu
kancelar je upisivao u "Liber criminaHum" cijeli postupak poevi od optube ili
denuncijacije,pa redom dorana, iskazi svjedoka, pozivi, proklavni, koji su izdani da bi se
optueni javio sudu, dranje u pritvoru, pa do konane presude. Liber criminalium katkada se
naziva i "criminalium denuntiarum cornili-tonis" (ili aliarum personarurr). Katkada su optube
izdvojene u*Liber querelatimi / Presude u kriminalnom procesu nalazimo izdvojene uliber
arengu^ ali vrlo rijetko.

-29oKancelari su posebno upisivali dukale, terminaci je, proklame i mandate. U osorskom arhivu nije sauvana knjiga terminaci ja generalnih providura te dukala, ali se u svd<om vol umu odnosnog kneza poevi od XVII stoljea, pored
svesci-ar
a iz civilnog i kaznenog postupka nalazi redovito kvadern sa naslovom Proclami
e mandati? koji sadri kneeve terminacije, proklame i mandate.
Kancelari su esto vrili i notarsku dunost, iako je to bilo zabranjeno.
Kancelari su katkada radili i za pisarnu komune, za njezine potrebe.
Za svoj ud u komuni kancelari su dobivali posebnu nagradu od komune.
"Rezimento" kakav je opisan odrao se uz pojedine izmjene jo u toku XV i XVI st. u dalmatinskim gradovima. Za vrijeme definitivnog mletakog gospodstva morali su se statuti komuna sasvim uskladiti politikim i ekonomskim interesima Venecije. Svi zakljuci Velikog vijea mogli su stupiti na snagu tek to ih je
Venecija odobrila. albe protiv presuda gradskih sudaca i kneza rjeavala je sama

Venecija sve do jlo. god.,


a kasnije generalni providur Dalmacije i Mletake
Albanije koja je funkcija uvedena 1597. god. da bi neposredno vladanje Dalmacije
483
prelo sa mletakih centralnih ureda na tu novoosnovanu funkciju.
Venecija je tada slala uz kneza u Zadar kapetana za vojne posi ove
i kamerienga za financijske poslove, a u Split, Trogir, ibenik i Hvar samo karnerIenga. Venecija ( Vijee desetorice) slalo < je uz kneza i kancelara, koji je pomagao
kneza u vrenju sudskih poslova. To su dakle bili iskljuivi predstavnici vlasti pa je
logino da se je uloga Velikog vijea u dalmatinskim komunama znatno smanjila.
Osim toga treba napomenuti da su u komunama Krk, Osor, Bar i Ulcinj puani nakon zatvaranja Velikog vijea tak od jer na upravv komunom, a u drugim da su puani nastojali sastancima u nabonim bratovtinama parirati radu Velikog vijea. U
zadarskom zaledju su dapae seoske opine imale vlastito uredjenje - posobe zbor kunih poglavara jednog mjesta, koji su birali svoje suce i druge manje funkcionere te time predstavljali neku vrst mjesne autonomije. Vie posoba sainjavalo je lige. One su u osnovi titile javni red i mir te pomagale gradske komune u sudstvu.
U novo pripojenim podrujima i gradiima Venecija je razdijelila podruje na pet okruga ( Obrovac, Knin, Klis, Sinj i Imotski ) postavila na elo

-291providura a u Metkoviu i Vrgorcu sopra intendenta.


Da bismo mogli bolje razumjeti utjecaj pojedinih dravnih institucija
Venecije na mletake posjede u Dalmaciji i u Istri u odredjenom vremenskom razdo-blju
potrebno je razmotriti razvoj tih institucija i znaaj njihov u pojedinom razdo-blju.

Treba odmah istaknuti da se dravna organizacija Mletake republike


potpuno ustalila tek u XV st. Do dnjge polovice XII st. vlast je dijelio du sa skup-tinom,
a otada njihovu vlast je ograniavala nadlenost Vijea mudrih (consilium
sapientium) iz kojeg se razvilo Veliko vijee (consilium maius),koje

je pak doskora

dudu dodijelilo nekoliko savjetnika pa se on s ovima poeo smatrati Malim vijeem


(consilium minus). Poetkom XIII st. javlja

se Vijee etraeserorice tquarantia, con-

siglio dei XL - 1223.god.) a zatim

umoi jenih 'Consiglio del Rogati, Prece-

di) koje se poelo nazivati takodjer

i Vijee

i Senat. Nabrojena

la, ali krajem XIII st. sva zajedno su sainjavala Veliko

vijea su se posebno sosta javijee, koje bude zatvoreno

konano 1323. god. Veliko vijee je S423,god. u potpunost? zamijenilo narodnu skup stinu, a
krajem XV st. bude kler iskljuen Iz Velikog vijea, a kasnije dapae i pie
mii koji su bili pristae rimske kurije. Veliko vijee bilo je nosioc vrhovne dravne vlasti. Od
njega su ovisila sva druga vijea, dravni organi, ono je bilo vrhovno zakonodavno i sudsko tijelo. Personifikacija vrhovne dravne suverenost? predstavljalo
je Malo vijee ( Signoria., Dominium ).

Imalo je 6 lanova a od 1231 .god. pripadali

mu i naelnici (cap?) triju odjela Vijea

Cetrdesetorice. Na elu Malog vijea bio

dud. Oni su nadzirali rad dravnih organa i ispunjavanje zadataka te prisusrvovalI


dudevim audijencijama. lanovi Malog vijea su sud je; .vali na sjednicama drugih
vijea te su tim vijeima podnosili prijedloge. Malo vijee je ujedno bilo vrhovno
apelaciono sudite. U XIV i XV st. komisije za pripremu prijedloga za razna
koje je poeo imenovati Senat, postajale su sve vie samostalno tijelo, koje

vijea,
je napo-

kon bilo spojeno s Malim vijeem, pa se tako proireno Malo vijee nazivalo

Signo-

ria a od 1412. Col leggio. Senat je odluivao

u svim vanijim pitanjima unutranje I

vanjske politike dravne uprave, financija,

gospodarstva, rata i mira. On se razvio

iz odbora Ve I ikog vijea koji se osamostalio,

a od 1294. god. njegovi zakljuci bili

su pravosnani kao i zakljuci Velikog vijea.

U poetku je imao O lanova,

-283
sredinom XV stoljea dodali su mu jo 60 lanova (nazvan! Zonta) zatim lanove
Vijea desetorice I jo neke visoke fuhkcionere. Vijee Desetorice se razvilo iz odbora Senata, formirano l3lotgod., kao izvanredno sudite zbog urota, dok nije 1333.
god. postalo stalno politiko sudite, koje se fe poelo brinuti za sva najvanija pitanja vanjske i unutarnje politike. U poetku u Vijee Desetorice spadao je dud sa 6
savjetnika, a od sredine XVI st. jo petnaest lanova. Krajem XVI st. postaje sa-mo
sudite za sigurnost drave. To Vijee ve ranije je formiralo odbor od trojice koji je
krajem XVI st. dobio veliko znaenje, nazvan Dravni inkvizitori, koji su nadzirali
lojalnost dravljana, ali koji su se poeli baviti uope politikim pitanji-ma, pa su
postali dapae posebno sudite jednakopravno Vijeu Desetorice a kasnije i vie.
Tako su inkvizitori postali jedan od najvanijih organa Mletake republike. Vojskom i
ratnom mornaricom upravljao je Senat, Vijee Desetorice i Colleggio.

Uz ove centralne urede dravne uprave Mletake republike postojao je jo itav


niz 489
drugih drugorazrednih centralnih ureda za pojedine grane uprave i sudstva.
Mletaka Dalmacija dola je pod Austriju 1797. god. Period od 1797.

do I806. predstavlja prelazni period u razvoju uprave i sudstva Dalmacije, u


kojem se kida sa starim srednjovjekovnim ustrojstvom, vri postepeno
reformiranje i unose ele-menti modernog sudstva i uprave.
Nakon okupacije 1797. god. vojska je imala kratko vrijeme svu vojnu i
civilnu vlast u Dormaciji iskljuivo u svojim rukama. Tada upravo i sudsko uredje-nje
iz doba Mletake republike nije bilo dirnufo osim to je vrhovna komanda austrij-skih
u

eta sa sjeditem Zadru vrila ulogu generalnog providura. Krajem 1797. god.
poinju izvjesne promjene. Na elu uprave i sudstva bude stavi jen komesar za civilne poslove kojeg je imenovao vladar odnosno Dvorska kancelarija u Beu. Pri ovoj
Kancelariji postojala je posebna Sekcija za Dalmaciju i Boku (osnovana l8o2. god.). U
Veneciji pakformiranaje Dvorska komisija koja se je morala baviti pitanjem organizacije pokrajina, koje su dobivene mirom u Campoformiju. Ona je bila pod utjecajem Dyorske kancelarije u Beu. U Zadru je bila posebna podruna kancelarija
Dvorske komisije u Beu pod nazivom C.k. dvorska komisija za Istru, Dalmaciju i
Albaniju (Boku). Ova je komisija rjeavala i albe protiv prvostepenih sudova*
Poetkom 1798. god. bude umjesto generalske vlastiformiranGubernij

i Apelaciono sudite sa sjeditem u Zadru.


Gubernij (ili vlada) se sastojao od gubernatora - predsjednika vlade,
predsjednika Apelaci onog suda i petorice vijenika, koje je sve zajedno

imenovao

kralj. Gubernij je imao svoju kancelariju koja se dijelila u dva odjela: politiko-'
upravni i sudski odjel. Posebno je postojao ured dravne blagajne koji je imao raunovodstvo i sredinju blagajnu.
Sama pokrajina je bila podijeljena na kotare odnosno mjesna starjeinstva
(superiorit

locale) na elu s rektorom ili sucem upraviteljem (rettore ili giudice

dirigente). Uz ovog su bili

dva ili vie sudaca prisjednika (giudici assesori) te jedan

ili dva tajnika,

asistenti i pisari. Mjesno star jesi nstvo je bilo nadleno

kancel iste,

i za sudske sporove. Rektor ili sudac upravitelj je redovno vrio upravno-politike


poslove a prvi sudac prisjednik sudske poslove uz pomo drugog prisjednika. Sudsku
funkciju su vrili i pomirbeni sudovi i to u neznatnim parnicama bez priziva i samo ako su
se stranke sporazumjele, jer inae bi takav spor morao rijeiti prvostepeni sud
(mjesno star jei nstvo). Suce pomiri tei je je imenovao komesar odnosno guverner u
Zadru.
U podrujima na kojima nisu postojali gradovi, kojima su prije biii na elu
knezovi, izvrnu vlast su imali pukovnici, serdari, haram bae, tako pukovnik u "Krajini",
serdar? u razdjelima (riparti) i harambae u manjim podrujima. Pukov-n ici i serdari su
vrili ne samo upravnu nego i izvjesnu sudsku vlast. Serdarima su pomagal i u radu
panduri.
U sudskom i upravnom postupku vaio je sistem triju instancija:
kotar - Gubernij - Dyorska kancelarija u Beu (preko Dvorske komisije). God. I8 O 3 . bude
trea instancija tj.Dvorska kancelarija zamijenjena novom i to s Vrhovnim su-dom u Beu
s kojim se ujedinio Kr. revizioni sud u Veneciji.
God. I8O4. bude Gubernij proiren na financijske poslove, pa je tada imao
6 vijenika i to dva za upravne, dva za sudske i dva za fiskalne poslove. No, ve I8O5.
god. budu oduzeti Guberniju sudski poslovi tj. apelacionf sud te formiran samostalni
apelacioni sud.
U kotarskim mjestima (19) budu formirani prvostepeni sudovi (3 suca).
Pomirbeni sudovi su bili ostavljeni. Prvostepeni sudovi u Zadru, Splitu ? Kotaru budu

-283

uioc.

odjeljeni od uprave te im bude dodijeljena teritorijalna nadlenost nad Sirim podrujem (kao okruni sudovi). Pukovnici, serdari i harambae budu podredjeni firn su49o
dovima. No, gradovi su se i nadalje sluili statutarnim pravom.

Francuska vladavina u Dalmaciji zauzima period od 1806. do 1813.god.


Treba razlikovati Dandolov period ( 1 8 0 6 - I8O9 ), kada je Dalmacija potpadala

pod
francusku kraljevinu Italiju sa sjeditem u Milanu, od drugog perioda (

I8I0

- 1813),

kada je Dalmacija spadala u Iliriju, kao jedna od lest grad jonskih pokrajina.
Do kraja 1806. god. vaili su Apelacioni sud, prvostepeni sudovi
(tribunale di prima Istanza) i pomirbeni sudovi, kako ih je Austrija formirala a i
statuti.No, od L I I8O7. god. vaila je u sudstvu nova oiganizacija. U veim mjestima su postojali pomirbeni suci (giudici di pace), u Zadru pak, Splitu,Dubrovniku, prvostepeni sudovi za civil i kriminal (tribunali di prima instanza) i konano
u Zadru Apelacioni sud. Reviziju je rjeavao Kasacioni sud Kraljevine Italije. Pomirbeni
sud imao je samo jednog suca uz pomono osoblje. Okruni prvostepeni sud je
naprotiv bio kolegijalno sudite za odredjeno podruje koje se sastojalo od vie kotara.
On je bio nadlean kao prvostepeni sud za sve spoiove u kojima nije bio nadlean
prvostepeni pomirbeni sud, a kao drugostepeni za sve presude pomir-benih sudova.
Apelacioni odnosio prizivni sud je bio vrhovno kolegijalno sudite
Dalmacije - drugostepeni sud, jer je rje^avao protiv presuda orbiter, pomirbenog
suda i okrunog suda, i prvostepeni sud, jer je donosio presude u
sporovima u koji-ma nije bio nadlean ni pomirbeni ni okruni sud.
Kasacioni sud

(Tribunale

di cassazione) je bio kolegijalni vrhovni revizioni

sud u Kraljevini fio!iji sa sjeditem

u Milanu. Trgovaki sudovi su ustvari bili odjeli pomirbenog, okrunog, prizivnog


suda, koji su rjeiavali trgovake i pomorske sporove. Svi ti sudovi su bil! nadleni
i za krivina djela. Optubu je zastupao kr.
Nadzor nad radom sudova
i

tuioca vrio je Prizivni sud u Zadru. Od I8O7. god. do


I8I0.
i izvanredni sudovi (ustvari vojni sudovi) u Zadru, ibeniku i
Sa

god. djelovali su
Splitu.

I.! I8O7. god. je takodjer ustanovi jena nova uprava.

injavali I) generalni providur (provvedifor

generale)

i uz njega

Glavna

Upravu su
uprava

(provveditura generale), 2) okrui (distretti), 3) kolar! (cantoni) i 4) opine


(comuni).

sa-

-283
Glavna uprava se sastojala od generalnog providura, tajnitva i 6 odjela. Tajnitvo su sainjavali glavni tajnik, tajnik za unufranja dopisivanja i drugo o - soblje.
Odjeli su bili I) za bogotovlje, 2) za puku nastavu, 3) za pravosudje,
4) za financije, 5) za raunovodstvo i 6) za vojne poslove.
Pokrajina je bila razdijeljena na 4 okruga (zadarski, ibenski, split-ski i
makarski). Svaki okrug se dijelio u kotare (19), kotari se dijelili u opine. Opine su imale
sela, kojima je na elu stajao seoski glavar (capitani anziani). Na elu okruga nalazio se
delegat, kotara vicedelegat a opinom je upravljala opinska uprava koju je predstavljao
naelnik. U sjeditima okruga i kotara uz op-ine su bili opinski savjeti. Uz generalnog
providura bilo je savjetodavno tijelo "Glavno vijee Dalmacije" (Consiglio generale della
Dalmazia). Uvodjenjem tih savjeta bila su ukinuta sva kolegijalna tijela plemia, gradjana
i puana, a time su nestali i ti ostaci mletake uprave.

Obzirom na izvrsnu vlast Dalmacija je bila podjeljena u 6 okruja


na elu s pukovnikom (colonello), kome su pomagali pristav (aggiunto) ! ka def (cadetto).
Okruje se dijelilo u razdjele ili serdar?je (ripart ili serdarie), kojim je zapovijedao
oficir (offciale). Sve je imenovao generalni providur. Svaka serdartja i ~ mala
je odred jeni broj pandura (seresani ili panduri) na elu s haram basom. Oni nisu imali vie sudsku vlast/iego

su se orinuli samo za javni red i mir te da se

izvra-

vaju propisi i naredbe.


Dandolova upravna i sudska organizacija Dalmacije nije se mogia u
cijelosti odrati, jer je jedan dio Dalmacije osvojila (I8O9.) austrijska vojska.
Tada je bilo proglaeno opsadno stanje, a na elu uprave je doao generalni kome-sar
Vojne uprave (commissario generale del Governo militare), koji e biti posredni-kom
izmedju vojnog guvernera i gradskih te sudskih oblasti. No,odmah nakon Schdnbrunskog mira (14.X I8o9.) Napoleon je sve hrvatske i slovenske pokrajine sjedinio pod
naslovom Ilirske pokrajine (Les Provinces lllyriens ili hrvatski "Slovinske dra-ve") sa
sjeditem u Ljubljani. Tako je Dalmacija oduzeta francuskoj Italiji. Odlas-kom austrijske
vojske vraeni su upravni i sudski organi formirani od Dandola. Umje-sto
generalnogprovidura formiranaje Uprava za Dalmaciju (Nadstojanstvo od Dal-macije ili
L'Intendenza della Dalmazia) na elu s upraviteljem pokrajine. U Splitu

-283
je bio zamjenik nadstojnikov (vice intendente) a u ibeniku i Makarskoj delegat. U
svim ostalim mjestima ukinuti su poloaji vicedelegata. Njihove su funkcije predane kapitanima orunikih snaga, a ovi su ih kasnije prenijeli na pomirbene suce.
Pomirbeni sudovi su ostali kao i do tada.
15.IV 1811. Napoleon je donio dekret o organizaciji Ilirije. Ilirija se
dijelila u 6 gradjanskih i jednu vojniku pokrajinu (Kranjska, Koruka, Istra,
Gradjanska Hrvatska, Dalmacija i Dubrovnik, te Vojnika Hrvatska). Pokrajina se
dijelila u okruge (districts), okrui u kolare (cantons), a kotari u opine. Na elu Ilirije
je bila Glavna uprava (Le gouvernement glneral des provinces d'Illyrie) koja se je
sastojala od vrhovnog namjesnika (gouvemeur general), glavnog financijskog
indendanta ( intendant general des finances) i komesara pravosudja (commissairre
de justice). Na elu civilne uprave svake pokrajine bio je intendant a okruga i kotara
poddelegat (subdelegue), gradske op ine naelnik (maire), a na elu sela glavari. U
Zadru je bio osnovan generalni policijski komesarijat.
Pomirbeni sudovi su ostali, okruni sudovi prvog stepena su bili odsa-da
u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotaru. Pod zadarsko Prizivno sudite spadali su okruni
sudovi u Zadru i Splitu. Osnovani su takodjer okruni trgovaki sudovi

(tribunal de commerce) u Dubrovniku, Rijeci,Trstu i Ljubljani koji su sudili samo u


491
trgovakim poslovima.
Kada je austrijski car 1814. god. proglasio sjedinjenje Ilirskih pokrajina s austrijskim carstvom, nastupio je period od 6 godina u kojem je Austrija postepeno likvidirala nalijedjeni francuski sudski sistem. Najveu promjenu predstavlja
svakako zamjena Code Napoleon i francuskih kaznenih propisa novim austrijskim,
posebno u oblasti gradjanskog prava. Pored te promjene do 1819. god. Austri ja je
jo iedino zamijenila nadlenost Kasacionog suda u Parizu odnosno Malog vijea u
Lju-bi jani sa C . k . dvorskim sudom visoke pravde u Beu (I .R. Tribuna I e aulico
della su-prema giustizia).
Tek 1819. god. Austrija je uvela u Dalmaciju novu organizaciju sudova
Po ovoj je Prizivno sudite u Zadru bilo vrhovni sud za Dalmaciju. Na tom podruju
djelovala su etiri prvostepena okruna suda (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor ).
Okruni sudovi kao prvostepeni kolegijalni (zborni) sudovi bili su nadleni u gradjan

-283

skim sporovima samo na podruju mjesta i kotara svog sjedita ( pa su se stoga i nazivali pretura urbana), a u krivinim su bili nadleni i za podruje svih podrunih
kotarskih sudova. Okruni sud u Zadru je bio osim toga nadlean za cijelu

Dalmaci-

ju u fiskalnim i feudalnim gradjansko-pravnim sporovima.


U Dalmaciji je tada bilo osnovano 24 kotarskih sudova (1848.

god. bi-

lo ih je 28) sa po jednim sucem a nazivali su se preturama - poglavarstvima. To su bi-la


nadletva koja su rjeavala ne samo sudske sporove nego i upravnopolitike poslove to
znai da je kod njih uprava bila sjedinjena sa sudstvom. No, u pitanjima uprave ti su
kotarski uredi bili podredjen okruju (uffizio circolare) a preko njih Guberniju
ili Vladi u Zadru. U sudskim predmetima kotarski uredi su bili podredjeni okrunim sudovima, koji su bili nadleni samo za sudske sporove. U sjeditima kotarskih sudova, u
kojima je bilo i sjedite okrunog suda, prvostepeni organ uprave ktara bile su politike
preture. No, do I83i. god. poslove polttike preture (uprava, politiko - upravni nadzor i
rjeavanje tekih policijskih prekraja) u sjeditima okrunih sudova vrili su gradski
naelnici.
Funkcija pukovnika i serdara je reaktivirana ve 1814. god. itava Dal macija je s obzirom na njihove funkcije bila podijeljena na 6 okruja. Na elu okru-ja stajao
je pukovnik. Svaki okrug je bio podijeljen na manja podruja u kojima su bili na elu
serdari. Oni su vrili svoju egzekutivnu i sudsku vlast, ako u mjestu ni-je postojao sud i ako
spor nije premaio vrijednost od 5 forinti. Tek 8o-tih godina
XIX st. je ukinuta omraena sudbenost serdara. Njihova funkcija prela je na ko-tarske
sudove.
Napoleonovo sudsko uredjenje odralo se u Dalmaciji ipak do 31.1 l82o.
kada je stupila na snagu austrijska sudska organizacija, a ta je ustvari bila francuska
osim obzirom na kotarske sudove, jer kod njih Austrija nije odijelila upra-vu od sudstva.
U novoj sudskoj organizaciji Austrija nije vie priznavala kao ni Na - poleon stara prava i
privilegije, koji su se temeljili na uredjenju srednjevjekovnih komuna. Od kasnijih
promjena u sudstvu treba posebno istaknuti onu iz 1827. god. kada je trea sudska
instancija postao Vrhovni sud u Beu i onu iz 1852. god, kada je uprava bila odijeljena od
sudstva i na nivou kotarskih sudova.

-283

Dok je u sudskoj organizaciji Austrija postepeno uvodila novi sistem,


dotle je u upravnoj organizaciji bila brza. Ve 1813. god. Dalmacija je dobila svog
namjesnika (guvernera) koji je stajao na elu civilne i vojne uprave. Uz namjesnika
fungirala je Zamaljska vlada (Landesgubernium) koja se od !85o. god.dal je nazivala
Namjesnitvo (Statthalterei ili

Luogotenenza).

lako je Austrija formirala 1816. god. Kraljevinu Iliriju, Dalmacija


se smatrala posebnom kraljevinom, koja nije vie imala nikakve veze s Ljubljanom,
nego koja se morala podvrgnuti direktno bekom dvoru odnosno njegovim organima.
Krajem 1815. god. Dalmacija bude podijeljena na etiri okruga - okruna kapetanata - capitanati circolari (Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor) koji su zami-jenili
francuske okruge (delegacije). Od l8o. - 1816. god. posto jao je i makarski okrug, koji
bude nakon ukidanja pripojen splitskom okrugu.
Na elu okruga stajao je Okruni poglavar. Svaki okrug se dijelio na upravnopolitike kotare (preture), svaki kotar na opine, a op ine na mjesta ili sela. Opine u sjed tu
okruga i kotara imale su opinsku administraciju i opinsko vijee.
God. I83O. Dalmacija bude podijeljena na 7 politikih kotara (prefettura distrettuale) koji su zauzimali podruje dvaju ili vie sudskih kotara. No, ve 1868.
god. ta se administrativna podjela usitnila tako da je otada Dalmacija bila
podijeljena na 12 politikih kotara (capitanati distrettuali ili distretti politici)

i to

sa sjeditem u Zadru, Benkovcu, Kninu, ibeniku, Splitu, Sinju, Imotskom,

Ma-

karskoj, Hvaru, Koruli, Dubrovniku i Kotaru. Jedan politiki kotar zauzimao je podruje
nekoliko sudskih kotareva. No, ve 1852. god. je prelo vrenje upravno-politikih
poslova sa kotarskih sudova na politike kotare.
God. 1861. je nastala jo jedna krupna promjena u upravi. Dalmacija je
dobila uz Namjesnitvo svoj Sabor sa sjeditem u Zadru. Izborno pravo vrilo se po
kurijama, od kojih e 21 mandata birati veleposjed,gradovi i trgovaka komora
a 2o mandata seoske opine. Sabor je birao svoj Pokrajinski odbor kao izvrni organ.
Treba jo istaknuti da je 1862. god. opina postala autonomna upravna jedinica. Opinu
je predstavljalo opinsko vijee i opinska uprava. Nadzor nad opinama (obzirom na
financije) vrio je Pokrajinski odbor, a dravna vlast (politiki kotar
i namjesnitvo) u toliko koliko ne bi opine prele svoju kompetenciju. Nadlenost
Sabora i Pokrajinskog odbora kao i opina bila je identina kao i u Istri ili drugim

-299austrijskim pokrajinama.
Dalmacija je od 1861. god. slala u Zastupniku kuu Carevinskog vijea
u Beu svoje poslanike. Obzirom na nadlenost Carevinskog vijea, ministarstva u Beu, Upravnog sudita u Beu ne moe se nita drugo primjetiti osim onog to je reeno
kod Istre.
Na kraju treba jo spomenuti da je u 1869. god.nastala u sudstvu jo jedna promjena tj. ustanovljen je Pokrajinski sud iju je funkciju vrio Okruni sud u
492
Zadru (I .R. Tribunal e provinciale e Pretura urbana).
U Dalmaciji ogromnu veinu stanovnitva sainjavali su Hrvati. U dalmatinskim gradovima bilo je i Talijana. Vei dio stanovnitva bavio se poljoprivredom
koja je bila veoma zaostala. U primorskim dijelovima i otocima ribarstvo je predstav-ljalo
komplementarnu granu privrede. U gradovima se usredotoila trgovina, obrt, brodogradnja i brodarstvo. Industrija je bila nerazvijena uglavnom iskljuivo lokalnog karaktera. Jedino je cementna industrija aglomerirala veu grupaciju radnika, ali od vanosti su bile i tri hidroelektrine centrale, tvornice karbida i duika kraj ibenika i Dugom ratu,i

koje su takodjer angairale vei broj radnika iz okolnih sela. Kako se

vidi, lako je u strukturi produktivnog stanovnitva prevladavalo poljoprivredno stanovnitvo, ipak usprkos slaboj privrednoj razvijenosti bilo je od veeg znaaja graduo stanovnitvo, jer su kod njega bile sakupljene ekonomske snage, a prema tome i
politiki utjecajne snagev naroito kada e privreda krajem 9o-tih godina XIX st.
i prvom deceniju X X st. zabiljeiti nagli pozitivni razvoj. Kraj takvih odnosa treba
istaknuti ove faktore:
1. kolstvo u Dalmaciji bilo je uglavnom talijansko, srednje potpuno a osnovno djelomino, jer su neke osnovne kole uz talijanski imale i hrvatski nastavni jezik,
2. talijanski jezik je vladao ne samo u kolama nego i u uredima, sudovima,
3. vei broj opina bio je u rukama Talijana ili talijanaa. Treba istaknuti da je
gotovo sva inteligencija zavravala sveuilite na talijanskim univerzitetima
sjeverne Italije, koja je tada spadala u Austrijsku monarhiju,
4. u prvom saboru 1861. god.veina je morala biti takodjer talijanska,to je razumljivo, kad je po carevom izbornom redu za Dalmaciju bilo omogueno da l5.ooo
Talijana u gradovima ima pravo birati 23 zastupnika a 4lo.ooo Hrvata najvie 2o
zastupnika.

-SOG-

LI nacionalnom pokretu Hrvata u Dalmaciji, koii je zapoeo ve 1848.


god. a nastavio se I860. god., borba za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom bila je
osnovna aktivnost tek jednog dijela hrvatske inteligencije, koja se ve 1848. god.
nazivala narodnjacima. Iako je ta borba doivjela ve 1861. god. neuspjeh, jer je
te godine Sabor odbio poslati u Zagreb svoje predstavnike da tamo rasprave pitanje
ujedinjenja, ipak prvi okraji narodnjaka s autonomaima (pristalicama autonomije
Dalmacije) pokazali su da e se sjedinjenje postii tek dugom i smiljenom borbom.
Narodnjaci su uvidjeli ve u poeiku borbe da borba za ujedinjenje nee imati elje-ni
rezultat, ako se ne zapone akcijama na formiranju hrvatske nacionalne svijesti, u - vodjenju
hrvatskog jezika u kole a onda i u urede i sudove.
Ve 1862. god. poinje izlaziti list "Il Nazionale" (Narodni list) na talijanskom
jeziku za hrvatsku inteligenciju, koja se slabo snalazila u svom materi-njem jeziku, s
prilogom na hrvatskom jeziku za ostale Hrvate. Program lista se za-snivao na naelu
slobode i jednakosti, potivanju prava talijanske manjine i jednako-pravnosti hrvatskog i
talijanskog jezika. Krajnji cilj politike lista bio je propaganda ujedinjenja Dalmacije s
Hrvatskom. Uz tu vanu akciju narodnjaci su se dali na ot-varanje hrvatskih itaonica (prve
ve 1862. god. osnovane u Dobroti kod Kotora i Zadru).IJ samom pak Saboru narodnjaci
su zapoeli borbu za uvodjenje hrvatskog jezika u Sabor.

Zapoeta djelatnost na otvaranju itaonica doskora je zahvatila itavu


Dalmaciju pa su nicale itaonice u mnogim gradovima i gradi ima, a hrvatski jezik uao
je u Sabor ve 1867. god.
U Saboru su se !4. god .ujedinili liberal? narodnjaci i autonomai
da bi se lake odhrvali viadinovcima. Od obiju frakcija formirana je Narodna
stTanka pod uvjetom da e zajedniki voditi borbu za slobodu i narodna prava, ali u pita-nju
ujedinjenja Dalmacije obe frakcije e ostati slobodne. Medjutim ta veza je bila kratkog
vijeka. Ve krajem 1866. god. bude raskinuta pa poetkom 1867. god. libe-rale!
autonomai su se ponovo zdruili s viadinovcima. Narodnjacima u borbi protiv udruenih
autonomaa ipak je predstavljalo jedno olakanje kada su autonomai za-stupnici u
Zastupnikoj kui Carevinskog vijea stupili u Beu u Klub talijanskih zastupnika, jer su
ovi time ipak javno deklarirali za im su teili te da je njihova

-3oltvrdnja da su samo Dalmatinci i Slavo-Dalmati samo krinka pod kojom su sakrivali talijanstvo.
U kolstvu slavili su narodnjaci (Pavlinovi, Klai, Puci i dr.) veliku
pobjedu kada je 1869. god. uveden u dvjema gimnazijama (Dubrovnik i Kotor) hrvatski jezik kao nastavni jezik. Otada su narodnjaci mogli raunati da e obe gimnazije
u kratkom vremenu mo? dat? toliko potrebnu hrvatsku inteligenciju koja e polako
preuzimati autonomake poloaje. Iste godine ministarstva unutarnjih poslova i pravosudja donijela su naredbe kojima se hrvatskom jeziku priznalo jednako pravo u
uredi-ma i sudovima. Ve slijedee godine narodnjaci su slavili drugu pobjedu: postali
su saborska veina.
Pored uspjeha u Saboru, kolstvu, itaonicama, narodnjaci su svojom
upornom borbom redom osvajali i opine. God. 1882. pala je u njihove ruke splitska
opina koja je bila kula autonomatva u Dalmaciji na elu s Bajamontijem. 8o-tih
godina narodnjaci su imali u svojoj vlasti gotovo sve opine. God. 1887. samo opina
Zadar je bila u rukama autonomaa. S obzirom na borbu za narodni jezik u urede treba
istaknuti uspjeh iz god. 1883 .kada je hrvatski jezik postao slubeni jezik Sabora i Pokrajinskog odbora ( slubeni jezik u uredima postao je tek 1912. god.).
lako je Namjesnitvo Dalmacije u Zadru esto nastojalo da uspjehe narodnjaka smanji raznim protunarodnim mjerama, ipak je krajem 8o-tih godina prolog
stoljea jasno bilo da je ogromna ve ina hrvatskog stanovnitva u Dalmaciji nala
svoj adekvatan odraz u raznim granama javnopravnog i drutvenog ivota. No, nacionalno pitanje nije bilo ipak rijeeno, a i taktiki odnos prema centralnoj vladi u Beu,
Namjesnistvu u Zadru, autonomaima nije mogao odgovarati svima jednako. Pitanje
ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom takodjer je moralo u i pri utvrdjivanju taktike politiara.
Pravatvo se ve poetkom 8o-tih godina ukorjenilo u Dalmaciji.Njegov
organ je bila 'Katolika Dalmacija" ( urednik Don Ivo Prodan).
Medju narodnjacima razvila se vremenom opozicija, iz narodnjakog
kluba "Hrvatski narodni klub" (osnovan 1889.god.) izdvojili su se Biankini i drugi,
koji nisu odobravali umjereni stav,nego su traili radikalno isticanje hrvatskih politikih ciljeva, te su osnovali svoj "Hrvatski klub". Doskora se taj Klub spojio s

-3o2pravaima u zajedniku stranku, koja je 1894. god. dala predlog Saboru o sjedinjenju
Dalmacije s Hrvatskom to je saborska veina odbila, iako su tu ve inu sainjavali
uglavnom narodnjaci. Ovi su naime na elu s Klaiem smatrali da se ujedinjenje ne
moe provesti, jer Be

ne bi to dozvolio, a opasnost je prijetila da se izgubi ono to

se je steklo borbom. No, I 9 O 5 . god. ujedinili su se zastupnici Hrvatske narodne stran-ke i


pravake u Hrvatsku stranku s programom koji je predvidjao sjedinjenje Dalmacije s
Hrvatskom s konanim ciljem da se sve zemlje nastanjene s Hrvatima sjedine u samostalno dravno tijelo. Ovima nisu se pridruili lanovi "Ciste stranke prava" (frankov-ci) u
Dalmaciji, a niti dr. Smodiaka, koji je s nekim miaajima formirao "Hrvatsku puku naprednu
stranku". Rijeka i Zidarska rezolucija iz !9o5. god. pokazala je da su dalmatinski Hrvati i
Srbi bili jednoduni za sjedinjenje s Hrvatskom, to je bilo od vanosti ne samo zbog
formiranja zajednike politike svih Hrvata gdje god su ivjeli, nego i zbog osiguranja
ponovne suradnje Srba s Hrvatima, to je bilo oc velike vano-sti, jer su srpski zastupnici
krajem 7o-tih godina poeli suradjivati s autonomaima i time oteali borbu u hrvatskom

nacionalnom pokretu.

493

-3o3-

Glcrva etvrta

Vladavina u turskoj Slavoniji i Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini


te u okupiranoj tuiskoj Bosni i Hercegovini

U prolom izlaganju o teritoriju Hrvatsko-slavonskog kraljevstva u


toku XVI st. bilo je istaknuto da se turska granica na hrvatskoslavonskom teritoriju
ustalila krajem XVI st. (u samoj Slavoniji ve do l56o.god.).
Osvojeni krajevi su doskora djelomino izmijenili etiki i vjerski sastav.
Turci su planski naseljavali naputene zemlje, a mnogi starosjedioci katolici postali su
muslimani. Muslimani su veinom bili u gradiima i trgovitima.Bio je uveden timarski sistem po kojemu je vlasnik zemlje bio sultan. Raja je mogla samo posjedovati
zemlju, pa je za svoj posjed morala davati vlasniku zakonom odredjena davanja (batina-if Huk).
Zemlju je nasijedjivao sin (bez td<se) ili rodjaci (sa taksom). Ako nije
bilo nasljednika ili kmet.nije obradjivao tri godine kako treba, spahija je mogao zemlju dati drugom. Raja je mogla zemlju prodati uz dozvolu spahije, a kupac bi time
preuzeo sve dunosti.
Osim zemljita koja je posjedovala raja ili kmetovi, bilo je takvih koja su
pripadala samo vlasniku - spahiji.To su bili sastavni dijelovi timcra ili zemaeta. Te
zemlje raja je morala obradjivati,ali je dobivala od plodova jednu etvrtinu, je-dnu
treinu i jednu polovinu.
Davanja kranske raje razlikovala su se od davanja muslimanske
raje. Davanja kranske raje bila su vea, a esto i drukija, jer je turska uprava
obia-vala preuzimati nain feudalnih davanja, koji je zatekla u osvojenoj zemlji.
Temeljno kmetsko davanje bila je desetina - uur od prirodnih plodova osim kod i tarica gdje je davanje iznosilo jedna sedmina ili jedna osmina. Ta davanja mogla su
se pretvoriti u novana,koja su inae prevladavala u drugim sluajevima.
Timarski sistem je imao potpuno nerazvijeno feudalno vlasnitvo. Feu-

-M-

daini posjed nije bio proizvodjaka cjelina nego gotovo samo gola vlast nad neposrednim proizvod jaima. Proizvodjaka uloga spahija bila je neznatna. Ipak kmetsko
gospodarstvo je bilo maleno. Istina ono je sredinom XVI st. napredovalo u poljodjelstvu, ali ipak nije moglo doskora zadovoljiti poveanim davanjima uslijed poveanja
dravnih trokova pa je moralo doi do krize.
Obzirom na gradove treba naglasiti da su se oni poeli bre ekonomski razvijati otkada su Turci osvojili Slavoniju. Gradii su se poeli poveavati.
Poeo je cvasti obrt i njegova cehovska organizacija. Kod toga su imali veliki utjecaj vakufi - posjedi vjerskih organizacija, koje su osnivali bogati gradjani a prije
visoki inovnici. Vakufi su obino raspolagali s gotovinom koju su dobili na osnovu
davanja. Ovaj novac je uao u opticaj i tako pospjeivao razvoj novanog gospodarstva.
Krajem XVI st. pojavljuje se kriza ekonomskih i drutvenih odnosa
u turskoj carevini, naroito se poveavaju dravni tereti i prisiljavaju feudalci da bi
jo vie iskoritavali kmeta. Dravni izdaci su se poveavali, uvodili su se novi nameti, tako da je !6o7. god. dapae nastala buna u Slavoniji, koja je medjutim bila
doskora uguena. Nakon kratkog zatija nastala je nesigurnost, poela su protiv volje Turaka preseljavanja i hajdukovanje. Turci su davali VI asina iroku autonomiju,
als nije pomoglo,God J683. Turci izgubivi biifcu kod Bea stalno su poeli slabiti.
Tako je dolo do Karlovakog mira 1699. god., kada su Turci izgubili svu Slavoni-ju i
dio Srijema, te do Poarevakog mira 1718.god.kojim su izgubili i ostali dio
Sri jema.
Organizacija javne uprave nije se u osnovi mijenjala od XVI do poetka XIX st. Zemlja se dijelila na sandake (u Hrvatico} upanije!), a ovi na
kadiluke i nahije (kotari) kojima su upravljali kadije ili kapetani i musei ini. Na elu
pokrajine stajao je carski namjesnik obino nazivan vezir, koji je stolovao od druge
polovice XVII st. u Travniku. Turska Slavonija je bila podijeljena u dva sandaka,
koji su takodjer bili podijeljeni na kadiluke a kadiluci u nahije-Od ve-e je vanosti
za obranu turske granice prema sjeveru bila je kapetanija u Osijeku i Virovitici te
vrsta agaluka i vojna organizacija "Vlaha" kao turskih krajinika. Oni su vrili
straarsku slubu, pa su bili oproteni od raznih podavanja.

-3o5Gradovi su imali po pravilu svoju autonomiju, jer dioba u nahije ni-je


obuhvataI a i administrativno-teritorija Inu podjelu zemlje, obzirom da su nahije
bili sandak begovi upravnici dohodaka i njegovi izvrni organi.'
Turci su vei dio osvojene zemlje razdijelili svojim feudalcima u ob-liku
timara i zeameta, koji su za uzvrat vrili vojnu slubu. Najvei dio dohodaka
sandakata pripadao je ipak carskom fisku. No, bilo je posjeda koji su pripadali nekim paama i vezirima, a naroito budimskog i bosanskog divana. Via upravna
instancija od sandakata bila je naime ejalet. Od l58o. god. postoji na naem podruju uz budimski i temivarski i bosanski ejalet sa beglerbegom i divanom kao
savjetodavnim organom na elu. Osnovna upravna i vojna teritorijalna jedinica
u osmanskom carstvu predstavljali su sandaci. Veziri su predstavljali najvie izvrne organe sultana za poslove vanjskopolitike, vojne i upravne a kazaskeri za pravne te defterdari za financijske poslove. U to doba je naime sultanova vlast bila
despotska sa primjesama teokratske vladavine.
U drugoj polovici XVIII st. bosanski velikai su ustvari imali gotovp
svu vlast u svojim rukama. Na njihovim zemljama potivala se uglavnom samo njihova volja. Centralna vlast u Carigradu je imala vrlo malen udio u vrenju vlasti u
Bosni i Hercegovini. Poetkom XIX st. sultan Muhamed II pokuao je reformirati
upravu da bi skrlo mo bosanskih velikaa i njihovih saveznika jdnjiara, pa je
1826. god.uveo unovaenu i izvjebanu vojsku po zapadnom uzoru. Odmah zatim
ukinuo je janjiarske ete, taj glavni oslonac vladavine bosanskih velikaa.
Pokret bosanskog plemstva 3o-tih godina XIX st.nije se vie zaustavio
na protivi jenju sultanovim reformama,nego se razvio u pokret za autonomiju Bosne
u kojoj bi vladao samostalno vezir koga bi sami Bosanci birali i koji ne bi bio podlo
an pravu Porte da vri nadzor nad unutranjom upravom bosanskog vilajeta. Med ju
- tim, Hercegovina se 3o-tih godina XIX st. odijelila od Bosne nepristajui uz po-kret
otpora bosanskih feudalaca u Bosni protiv sultanovih odredbi pa je za nagradu
poslala posebni vilajet na elu s vlastitim vezirom.Tih godina je sjedite bosanskog
vezira bilo preneeno iz Travnika u Sarajevo.
Neuspjeh pobune bosanskog plemstva pomenutih godina na elu s
Husein-kapetanom Gradaeviem, urodio je daljnjim pokuajem centralne uprave

u Carigradu da smanfi mo bosanskih velikaa ukidanjem nasljednih kapetanija i reorganizacijom administrativne strukture razdijei jivi Bosnu u muselimluke s
imenovanim muselimima na elu (krajem 3o-tih godina XIX st.). I protiv te reforme
podigla se bu-na bosanskog plemstva, ali je ova bila uguena.
Ponovni val reforme u itavoj dravi pokrenuo je veliki vezir Reidpaa, koji je preuzeo upravu drave do punoljetnosti sultana Abdul-Medid (1839 1861.). Reid-paa je htio Tursku uvest? u red modernih evropskih drava. Njegovo
je djelo Hatierif od GUlhane (1839.) kojim je obeao sigurnost ivota, imanja i
vjere svim podanicima bez razlike na vjeru i narodnost i kojim je uveo novaenje
za stajau vojsku i opu obavezu plaanja poreza prema vrijednosti imovine. S Hatierifom bili su povezani mnogi zakoni zvani tenzimati hairije (spasonosne uredbe),
od kojih je najvaniji onaj o ukidanju feudalnog sistema u carstvu. No, sve te radikalne reforme nisu se jo niz godina sprovele u djelo, jer su naile na otpor kod pi em
- stva, ali i zbog toga to nije postojalo inovnitvo koje bi bilo sposobno da te reforme
sprovede u ivot. Ipak, agrarna reforma koliko god nije bila sprovedena toliko ba zbog
toga dala je povod za nove sukobe i to,sada, izmedju aga i kmetova. Zaredali su seljaki ustanci koji su se vremenom pretvorili u otvorene bune krana protiv muslimana. Sultanov ferman o ukidanju kmetske rabote proglaen je 1848. god., no,

plem-

stvo je zatrailo da im kmetovi daju treinu s njiva i polovinu s livada to kmetov?


nisu htjeli pa su molili pomo i zatitu sultana, a ovaj je to iskoristio da konano
obrauna s otporom feudalaca u Bosni i Hercegovini. I zaista, krajem travnja 1851.
sultanu je uspjelo da konano skri taj otpor. Tada je odmah i reorganizirana unutranja uprava Bosne i to tako da je Bosna bila podijeljena na 6 okruja, a ova na mudirluk e ili kaze. Na elu okruja stajao je kajmekan u isto vrijeme upravnik i su-dac,
a mudirlucima mudiri takodjer istovremeno upravnik i sudac. U Sarajevu je bio
vrhovni sudac (mulla). Tada je (l85o.) osnovan u Sarajevu i Austrijski generalni
konzulat koji je odmah zapoeo sa svojim znatnim utjecajem na puanstvo.
Nerjeeno pitanje agrarne reforme i nakon svladanog otpora bosanskih feudalaca, teki teret poraza, nepotivanje sultanovih reformi prisililo je oslobodjene kmetove na daljnje bune. U Hercegovini je nemirno stanje podupirala
Crna Gora a u Bosni Srbija. Jula 1875. buknuo je napokon veliki ustanak u Hercegovini izazvan nemilosrdnim ubiranjem poreza. Ustanak je dobio doskora iroke raz-

-3o7mjere ne samo u Hercegovini, jer se proirio i na Bihaku krajinu. Ustanak je dao


povod za rat izmedju Srbije i Crne Gore s Turskom (1875-1876) a zatim i za ruskoturski rat (1877-1878). No, ratom se nije okoristilo sei jatvo nego najvie Austrougarska, jer je dobila ovlatenje od evropskih velesila da okupira Bosnu i Hercegovinu i da u njoj preuzme upravu (Berlinski kongres 1878.).To je

ona ve sredinom

1878. god. ostvarila okupiravi Bosnu i Hercegovinu u najkraem roku. Okupacija


je trajala do 5.X I9o8. kada je Franjo Josip I proglasio manifestom aneksiju Bosne
494
i Hercegovine Austrougarskoj monarhiji.
Okupacija je uslijedila na osnovu l.25. Dravnog ugovora izmedju
Austrougarske, Njemake, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Turske,
495
koji je sklopljen u Berlinu 13.VII 1878.
No, odredbe o unutranjoj upravi u
496
Bosni i Hercegovini definirane su Zakonom od 22.11 l88o. god.
Ovim zd<onima
je bila zajednika vlada Austrougarske ovlatena da vri utjecaj na provizornu upravu Bosne i Hercegovine. Med jutim uWrd jivan je pravca i principa provizorne uprave
kao i pitanje eljeznica spadalo je u nadlenost austrijske i hrvatskougarskeVlade.
Financiranje provizorne uprave ukoliko se nije moglo u potpunosti vriti iz vlasti-tih
prihoda Bosne i Hercegovine spadalo je tdcodjer u zajedniku kompentenciju obiju
vlada. O investicijamai trajnog karaktera kao to su eljeznice, javni rado-vi i slini
izvanredni trokovi odluivali su zajedniki zakonima koje su sporazum-no donosili
austrijski i hrvatskougarski parlament. Na isti nain su se rjeavali prob-lemi carina,
neki indirektni porezi i kovanje novca. Ugovorom pak od 21.IV 1879. sklopljenim
izmedju Austrougarske i Turske bila je zajamena Muslimanima sloboda vjeroispov
jedan ja, spominjanja sultana u molitvama, izvjetavanja turske zastave na
munarama, turski novac kao kolajui novac, prihodi zemlje da se troe samo za
Bosnu i Hercegovinu, a u unutranjoj! upravi pravo na dravnu slubu koje je pripadalo prvenstveno domaem stanovnitvu.
Ba obzirom na te ugovore pravni status Bosne i Hercegovine bio je
nejasan. Miljenja su se kretala izmedju punog priznavanja pripadnosti Bosne i
Hercegovine Turskoj dravi do punog priznanja suvereniteta Austrougarske nad
Bosnom i Hercegovinom. Veina je smatrala nakon aneksije da je Bosna i Hercegovina zavisna zemlja koja stoji u kondominiju obiju drava Austrougarske.

-3o8-

Monarh ja vrio vladarsku vlast u dvojnom svojstvu vladara svake od obiju drava. Njemu je pripadala zakonodavna vlast - za neke predmete u obliku paralel nih zakona obiju drava a za ostale neogranieno/ dok nije Ustav od l9lo. god. uveo
Sabor. Prema istom shvaanju uredjeno je i vrhovno vodstvo bosanske uprave, Ona
je poslije okupacije bila povjerena, kako smo vidjeli, zajednikom Ministarskom vijeu,
te je kod Ministarska vanjskih poslova osnovano Bosansko povjerenstvo sastavljeno
od
izaslanika triju zajednikih ministarstava i obiju drava. No, brzo je stvoren ( 1879 I880 )
toga Bosanski ured podredjen (kao odjel) zajednikom ministarstvu fimjesto
koji je odtada vodio vrhovnu upravu Bosne i Hercegovine. No, on ju nije
vodio bez utjecaja austrijskog i hrvatsko ugarskog
kako je ve napomenuparlamenta,

nancija,

to na osnovu Zakona iz 1880. gode


U samoj Bosni i Hercegovini u poetku je bila vojna uprava, koja je
zadrala upravno uredjenje, koje je zatekla Iz turskih vremena, a koje je posljednji
put organizirano pod vezirom Topa! erif Osman-paom (I8O-I869), kada je za Bosnu izradjen tzv. vilajetski ustav. Bosna i Hercegovina je bila zdruena s novopazarskim Sandakom u jedinstveno upravno podruje pod nazivom vilajeta razdjel jenog
na 7 mutesarifiuka (okruga), ovi na kaze, kaze na mudirluke a ovi na opine. Vilajetu na elu stajao je valipaa, mutesarifluku rnutesarif a kazi kajmakan. Uz val iju
postojalo je glavno vilajetsko vijee kao savjetodavni organ.
No, ve carskom odlukom od 29.X 1879. poelo je preuredjenje osnivanjem Zemaljske vlade, kojoj je bio na elu zapovijedajui general kao

poglavar

zemlje. Vlada je bila podijeljena na etiri odjela (unutranji poslovi, financije,


pravosudje, gradjevinarstvo), a od 1912. god. na est odjela (upravni, financijski,
pravosudni, bogofovno-nastavni, privredni i tehniki) naelu s direktorima, kasnije odjelnim predstojnicima. Ako su odjelni predstojnici na zajednikoj sjednici na
elu sa zemaljskim poglavarom vijeali o naelnim pitanjima,

takva sjednica se

nazivala vladinom konferencijom.


Uz poglavara zemlje bio je uveden 1882. god. gradjanski zamjenik
(adlatus). Zemlja je bila podijeljena na est okruja, ova na kotare, a vei kotari su
imali ispostave. Kotar? su obuhvatali vei ili manji broj opina.
Uprava je bila odijeljena od sudstva tek

god. osnivanjem samo-

-3o9stalnih kotarskih sudova, dok su u sjeditima okruja od poetka djelovali okruni kao
zborni sudovi a od 1879. god. i Vrhovni sud. Uz ove su postojali i erijatski
sudovi. On? su rjeavali

ostavinske i tienike predmete te brane i

obiteljske

ukoliko su se odnosili na nasljedno pravo Musi imana .Oni su postupali po propisima


islamskog prava, a bili su pripojeni kotarskim sudovima.
erijatski sud bio je erijatski

Drugostepen? i vrhovni

vrhovni sud u Sarajevu.

Aneksijom je bio obean ustav, ali ovaj je uveden bio tek carskim
rjeenjem od 17.11 l9lo. god.,

kojim je izdano est zakona: zemaljski ustav, izbor-

ni red, saborski poslovnik, zakon o drutvima,

zakon o

udruivanju i zakon o ko-

497
tarskim vijeima.

Ovim zakonima nisu dirnuti zakon od l88o. god. i dotadanja

nadlenost i utjecaj austrijske i hrvatskougarske

vlade,

to vie, vladine zakonske

osnove koje su se predlagale Bosanskom saboru morale su prije toga dobiti pristanak
obiju vlada a zakoni, prihvaeni u Saboru, morali su dobiti njihovu privolu prije predlagan
ja caru na sankciju. Isto tako ovim zakonima nisu dirana prava obaju par-lamenata, a
nadlenost Bosanskog sabora bila je ograniena na taksativno navedene
poslcve i to: ustanovljivanje zemaljskog godinjeg prorauna, uzimanje novih i konvertiranje starih zajmova, te rjeavanje poslova iz oblasti unutranje uprave, pravosudja, trgovine, obrta, agrara,

gospodarstva, gradjevinarstva, nastave, zdravlja

i dr.
Zajednike delegacije nisu imale udjela u zakonodavstvu,

ali su

vrile nadzor nad radom ministra financija, koji je bio zajedniki organ i kao takav
podnosio Delegacijama izvjetaj i o svom radu i odnosu na Bosnu i Hercegovinu, odgovarao na postavljena pitanja te davao uvid u godinji proraun, poto ga je raspra-vio
Sabor i odobrio vladar.
Zemaljska vlada nije bila odgovorna Saboru, ali je bila duna da odgovara na pitanja i interpelacije. Sabor je mogao izjaviti svoje miljenje adresama ili
rezolucijama. Napokon vladar si je rezervirao velika prava time to je mogao izdavati
naredbe sa zakonskom snagom u vrijeme izmedju dvaju zasjedanja Sabora.
Ustrojstvo Sabora se temeljilo na jednodomnom sistemu i naelu zastu-pan
j

interesa.

Saboru

su

bile

zastupljene:

Prva

kurija

uglavno

najoporezovanijih stanovnika, zatim Druga kurija stanovnika gradova i


konano Trea kurija stanovnika

-31 oSG seoskog podruja. Pored ovako izabranih zastupnika lanovi Sabora su bili i virilisti ( veinom predstavnici muslimanske, pravoslavne, katolike i idovske vjerske
zajednice). Svakoj kuriji pripadao je odredjen broj mandata, a taj je bio podijeljen
razmjerno broju pripadnika triju nabrojenih vjeroispovjesti.
Sabor je birao iz svoje sredine za cijeli saborski period Zemaljski sa-

vjet koji se je sastojao od devet lanova a kojemu je bila zadaa da na pitanja Ze maljske vlade daje ovoj izjave i miljenja o takvim javnim poslovima u kojima je imala Bosna i Hercegovina pravo udjela. Vlade obiju drava mogle su nd<on medjusobnog
sporazuma preko zajednikog ministarstva pitati Zemaljski savjet ili se on mogao istim putem
obraati na njih s predstavkama. U Zemaljski savjet birala je svaka vjeroispovjest onoliko
lanova koliko je prema razmjeru stanovnitva pripadalo. Predsjednik Sabora bio je ujedno i
predsjednik Zemaljskog savjeta.
Zemaljska vlada vrila je svu civilnu upravu Bosne i Hercegovine pod
vrhovnim nadzorom zajednikog ministarstva Austrougarske, kojemu je bila podre-djena. No,
neposredno svu civilnu upravu je vodio Zemaljski poglavar odnosno njegov zamjenik.
Zemaljski poglavar je bio podredjen ? odgovoran zajednikom ministru komu je bilo
povjereno vodjenje bosansko-hercegovake uprave. Zemaljski poglavar je pred-sjedavao
vladinoj konferenciji te je bio nadzornik vojske i najvii zapovjednik. Zemj enik Zemaljskog poglavara je upravljao redovnom slubom Zemaljske vlade.
Nie upravne vlasti (okruja, kotari, gradske opine i seoske opine )
pomagale su u radu Zemaljsku vladu, ali su u odredjenim poslovima predstavljali
prvostepene ili drugostepene organe uprave. Tako su okruja u nekim predmetima bila
drugostepeni organ uprave, a u nekim prvostepeni. U osnovi okruja su nadziraia
upravljala radom kotarskih predstojnika. Kotarski uredi su u osnovi bili
prvostepeni organi uprave,pazili na odranje pravnog poretka te vrili
nadzor, i podupirali rad opinskih poglavarstava. U svakom kotaru postojalo je kotarsko vijee, koje je pazilo na
prosvjetne i gospodarske interese svog kotara, te upravljalo odnosno nadziralo zavode i
ustanove koje su formirane za taj kotar. Ipak, politiki, vjerski i nacionalni poslovi kao i opi
zakoni i naredbe bili su izuzeti iz raspravljanja i odluivanja kotar-skog vije a.

S obzirom na gradske opine trebalo je razlikovati Sarajevo, Mostar i


druge gradove koji su imali svoj statut od onih gradova koji nisu imali svoj

statut.

311
Sarajevo je dobilo svoj statut 1883. god. (donekle izmijenjen 1897. i
498
1899. god.)

Po tom statutu Zemaljska vlada je imenovala gradonaelnika i dva

podnaelnika te treinu svih vijenika, dok je dvije treine biralo gradjanstvo. Grad
je imao i preneseni djelokrug. U taj djelokrug gradskog poglavarstva pripa-dale su
agende prvostepenog organa uprave ukoliko ih nije vrio prema posebnoj odredbi
Zemaljske vlade kod gradske opine postavljeni vladin povjerenik. On je bio
dravni organ Vlade te je bio podredjen neposredno Zemaljskoj vladi. On je bio
posrednik izmedju Vlade i gradske opine te je vodio i nadzirao opinske izbo-re.
On je bio duan prisustvovati raspravama gradskog zastupstva gdje je imao
savjetodavni glas. Ako je vladin povjerenik mislio da je zakljuak zastupstva bio
nezakonit ili da bi takav zakljuak mogao koditi opem interesu a jo vie vladinim interesima morao je obustaviti izvrenje tog zakljuka i zamolit? Zamaljsku
vladu za donoenje konane odluke. Od agenada prenesenog djelokruga opine
vladinom povjereniku je pripadalo upravljanje mjesnom policijom, koja je bila
njemu neposredno podred je na.
Mostar i drugi gradovi sa statutom imali su takodjer op insko vije e,
koje je biralo naelnika i gradski magistrat kome je bila dana policijsko-kaznena i
naredbena vlast. lanove opinskog vijea birali su iskljuivo gradjani.
Za ostale gradove koj? nisu imali svoj statut bio je izdan zakon o
upravi gradskih opina (!9o7.god.) koji je predvidjao istu organ?zac?ju ? nain
formiranja osim to nije davao gradskom magistratu naredbenu polic?jskokaznenu vlast.^^
Institucija seoskih opina ostala je jo od turskih vremena pa sve do
I9O7. god. netaknuta. Novi zakon o uredjenju seoskih opina iz I9O7. god. osta-vio
je i dalje na snaz? staru teritorijalnu podjelu opina te sve one opinske organ?
zac?je koje su postojale do te god?ne. Skupt?na seosk?h kunih starjeina birala
je, kao to je i prije bilo, vijee seoskih starjeina (seoski medilis). Vijee seoskih
starjeina biralo je seoskog glavara ( k n e z a , muktara) i njegovog zamjenika. Kotarski ured je imao pravo da potvrdi izbor. Seoski starjeina je bio egzekutivni organ
opine, a vijee (6-3o lanova) upravni organ. Seoski starjeina je ujedno bio
egzekutivni organ dravne vlasti. Djelokrug vijea je bio slian onom kojeg su ima
I? gradski zastupnici.^00

-312Financijska uprava je bila podijeljena izmedju Financijskog odjela


Zemaljske vlade (koja se brinula o sastavu godinjih prorauna, vrila nadzor nad
poslovanjem novcima i vodjenjem rauna u svim granama uprave, koja je vodila
upravu i nadzor nad dravnom imovinom, upravu direktnih i indirektnih poreza,
carina, monopola, zatim vodila brigu o novarstvu, uredjenju mjera i utega itd.)
i podredjenih mu ureda kad: raunarski odsjek za upravnu slubu i strukovni
raunar-ski odsjek, Zemaljska blagajna, Zemaljski ekonomat, Direkcija duhanske
reije, Bosansko-hercegovaka potanska tediona i dr.
U sjeditima okruja su se nalazile financijske direkcije (6) radi uprave direktnih i indirektnih poreza a u sjeditima kotara porezni uredi za primanje poreza. Carine nisu bile samostalni financijski posao financijske uprave u Bosni i Hercegovini, nego su se carinski prihodi predavali zajednikim financijama monarhije.
Novcima su rukovali prvo pa ezni uredi a onda i Zemaljska blagajna.
Na kraju treba istaknuti instituciju koja je bila osnovana tek 1914.god.,
ali koja je vrila veoma vanu funkciju: Zemaljska raunarska komora u Sarajevu.
Ona je vrila nadzor poslovanja Zemaljske vlade i svih ureda u zemlji koji su bili
duni polagati raune. Predsjednik Zemaljske raunarske komore je bio duan da daje objanjenje i da daje na uvid akte Raunarske komore o predmetima koji su bili
u njezinoj nadlenosti Saboru i njegovim odborima.^ 0'
U oblasti uprave privredom treba prije svega istaknut? da su u Bosni i
Hercegovini vladali takvi agrarni odnos? koji su razlikovali slobodnu zemlju od kmetske to je znailo da je slobodna zemlja i kmetovska zemlja pripadala gospodaru
zemlje (beg,spahija,aga) s tom razlikom da je slobodnu zemlju obradjivao sam gospodar a kmetovsku kmetovi. Kmetov? su bili duni savjesno obradjivat? zemlju te
davati gospodaru zemlje obino treinu negdje etvrtinu ili petinu poslije etve. Kmet
se mogao iseliti po svojoj vol ji,ako je dao svoj hak (godinje davanje u natu-ri)
ujesen. Kako se vidi prilike u toj oblasti drutveno ekonomskog ivota nisu se
izmijenile iz ranijih turskih vremena. Tako je i sada mogao gospodar kmeta odstraniti sa zemlje, ako ju ovaj nije savjesno obradjivao. Agrarne sporove koji su proizlazili iz ovih agrarnih odnosa rjeavali su sada kotarski uredi u prvom stepenu
i Zemaljska vlada u drugom i konanom stepenu. No, kmet se mogao otkupiti to

-313je znailo aa je kmet mogao oikupjfi zemlju i postati slobodni vlasnik i seljak. Otkup
je bio reguliran zakonom iz 1911. god. kojim se dozvoljavao otkup samo dobrovoljnom pogodbom izmedju gospodara i kmeta. Kmetovi su dobivali prije 1911.
god. od Zemaljske vlade hipotekarne zajmove, a poslije te godine otkupe su vrili
vladini organi "otkupni uredi", a novac su kmetovi dobivali uz jamstvo zemaljske u prave.
Obrt i industrija su bili regulirani Obrtnim zakonom iz l9o9.god. koji je bio
uglavnom kopija istog zakona u Austriji. Obrti su bili koncesionirani ili slobodni. Za neke
slobodne obrte (stolarski,bravarski) zahtjevalo se struno osposobi jenje, za druge kao
gostioniarski i knjiarski posebna koncesija od organa

uprave. Slobodne obrte trebalo je samo pismeno ili usmeno prijaviti upravnom
orga-nu. Pravo koncesioniranog obrta podjeljivalo je zajedniko ministarstvo
financija na sva obrtnika poduzea, dok na druge obrte podjeljivala je Zemaljska
vlada i kotarski uredi.
Trgovina je bi i a regulirana Trgovakim zakonom za Bosnu i Hercegovinu izdanim 1883. god. Svi trgovci ( osim sitniara i kuara) morali su protokol irati svoju tvrtku,ako su plaali u Sarajevu 3o kruna a u drugim mjestima 12 kruna godinje direktnog poreza. Steaj se mogao otvoriti samo nad imovinom protokoliranog trgovca.
Rudarske poslove je rjeavalo Rudarsko satnitvo u Sarajevu, eljezni-ke
Direkcija bosansko-hercegovakih eljeznica ,poslove pote telegrafa i telefo-na
c.lfvojnike pote pod Ministarstvom rata, a ceste Zemaljska vlada u Sarajevu.
Poslije austrijske okupacije Bosna i Hercegovina dolazi u neposredni
dodir sa Slavonijom, Hrvatskom, Dalmacijom kao svojim neposrednim zaledjem, a
onda s Madarskom i Austrijom kao daljnjim zoledjem to je doprinosilo oivljava-nju
raznih privrednih grana. Austrougarska je osiguravala osim toga nesmetani raz-voj
trgovine pa je sve to imalo utjecaja na preorjentaciju trgovake buroazije u pravcu
prema lojalnosti, kompromisu i oportunizmu. Agrarni odnosi medjutim ostali su gotovo
isti kao u feudalnom dobu,pa je to odravalo kod seljatva borbeni duh.
U takvim prilikama bila je formirana Muslimanska narodna organizacija koja
je izrasla pod vostvom begova iz autonomistikog muslimanskog pokreta, pokreta

-314Muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju (koji je dobio ire razmjere 1899.god.)/


napustivi opoziciju postala konano reimska stranka, iza kako je zajednika vla-da
zadovoljila (l9o9.god.), begovske zahtjeve u cjelini a vjerske djelomino. Ipak, bosanski
Muslimani nisu predstavljali politiki jedinstvenu cjelinu. Jedan dio je saradjivao sa
srpskom opozicijom. Nki omladinci su pristupili Mladoj Bosni, te
kasnije sudjelovali u radu Narodnog vijea SHS.
Srpska trgovaka buroazija mirei se s novom okupatorskom vlau
otpoela je neku organiziranu nacionalno-politiku aktivnost tek 1896. god. ograniavajui se na zahtjev crkvene i kolske autonomije (akcija za pravoslavnu crkve-no
kolsku autonomiju). Tek I 9 O 7 . god. formirana je Srpska narodna organizacija s
programom koji je obuhvatao legalnu nacionalnopolitiku djelatnost i protusel jako
rjeenje agrarnog pitanja na osnovu odranja postojeih stalea. No, l9lo. god. ta se
organizacija raspala na tri medjusobne protivnike grupe koje su dobile ime' po svojim
listovima: Srpska rije, Narod, Otabina. Prva grupa pod vodstvom trgovake buroazije je
vodila reimsku austrofilsku politiku u savezu s begovima. Druga grupa
(oko Naroda) koja je okupljala inteligenciju propagirala je samo srpsku i oportuni-stiku
politiku ekajui da Srbija anektira Bosnu i Hercegovinu. Trea grupa na elu s Koiem (oko Otabine) predstavlja radikalnu struju koja je povezivala nacionalno oslobodjenje sa socijalnim pozivajui narod da sam svojom borbom izvojuje
svoju slobodu.
Jedan dio Hrvata u Bosni i Hercegovini okupljao se u Hrvatskoj katolikoj udrugi. Na elu je stajao nadbiskup Stadler. Udruga je predstavljala ekspo-zituru
Ciste stranke prava (frankovaca) u Bosni. Proaustrijska i netolerantna prema
pravoslavnoj i muslimanskoj vjeroispovjesti bila je u trajnom sukobu s Franjevcima u
Bosni i Hercegovini koji su se opredjelili za narodno ujedinjenje. Neki pak Hrvati u Bosni i
Hercegovini opredjelili su se za Hrvatsku narodnu zajednicu koja se kole-bala izmedju
saveza sa Srbima i saveza sa Muslimanima (begovata). God.

I 9 IO.

Zajednica se opredjelila za reim i begove, a 1917. god. jedan dio

Zajednica za

narodno jedinstvo, koji je 1918. sudjelovao u radu Narodnog vijea SHS.


Radnici u Bosni i Hercegovini dobili su svoju samostalnu stranako politiku organizaciju tek juna l9lo. god. osnivanjem Socijal-demokratske stranke Bo-

sne ! Hercegovine. Predvodjena uglavnom radnicima iz Austrije stranka je bila pod


utjecajem austromarksizma i njegove krive politike prema seljakom i
nacionalnom pitanju. Ipak, ona je imala znaajnih uspjeha u organiziranju radnika
bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost formirajui sindikalne i
druge radnike organizacije, te organizirajui vie uspjenih trajkova.

5o2

-316-III
dio
Drava Slovenaca, Hrvata i Srba

Jo u doba Balkanskih ratova (1913. god.) sastali su se dr. Josip Smodlaka,


dr. Ante Trumbi i dva zastupnika iz Bosne , dr. Nikola Stojanavi i Atanaslje Sola, te raspravi
ja (ui o ujedinjenju Junih Slavena dogovorili su se da treba to prije zapoeti
akcijama da se narod pripremi za ujedinjenje, a ako bi Austrija stupila u rat,

da to

ve i broj politiara iz junoslavenskih zemalja Austrougarske emigrira i da se sastanu u


Veneciji radi nastavka zajednike akcije u inozemstvu za oslobodjenje i ujedinjenje.
Austrijski ultimatum Srbiji bio je ujedno i poziv politiarima iz junoslavenskih zemalja Austrougarske da po dogovoru napuste domovinu u to veem broju i da
se kao migranti sastanu u Veneciji. Tako su se u Veneciji i nali odmah poslije ulti-matuma
dr. Ante Trumbi, Fran upilo, dr. Hinko Hinkovi i dr.Oni su se ubrzo pre-mjestili u Rim, gdje
1

ih je ekao Ivan Metrovi , pa su osnovali "Hrvatski odbor sa zadatkom koji je bio ve


dogovoren tj. akcija na ujedinjenju jugoslavenskih zemalja.
Hrvatski odbor bude doskora preimenovan u Jugoslavenski odbor uz prethodnu suglasnost politiara u domovini (osim frankovaca i uterieve grupe). Tako je
konano konstituiran 3o.IV 1915. god. u Parizu Jugoslavenski odbor ( doskora sa sjeditem u Londonu) sa osnovnim zadatkom da vodi borbu za oslobodjenje i ujedinjenje
jugoslavenskih zemalja a prvenstveno onih koje su bile unutar Austrougarske s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom.
No, Jugoslavenski odbor je naiao u svojoj aktivnosti na protivljenje ne
samo u Austrougarskoj i u talijanskoj iredenti nego i u vladi Kraljevine Srbije. Ova je
na elu s Paiem sredinom 1916. god. poela razvijati aktivnost u medjunarodnim okvirima da se Kraljevini Srbiji poslije rata treba prikljuiti Bosna i Hercegovina, Orna Gora,
Juna Dalmacija, Srijem, Baka

i Banat.

Srpska vlada je bila za odranje Kraljevine

Srbije i to Velike Srbije. Srpska vlada u odnosu na ostale jugoslavenske zemlje nije
tralla"priklluenje" odnosno "prisajedinjenje", nego Ih je prepustila "sudbini". Dok
je Jgoslavenski odbor
traio osnivanje nove drave, u koju bi ule Srbija i Crna
Gora, dotle je srpska vlada traila da se sauva stara drava Kraljevina Srbija. Dok

-317je Jugoslavenski odbor bio za ujedinjenje, dotle je srpska vlada bila za prisajedinje-nje tj.
za Veliku Srbiju.
Tajnim saveznikim pregovorima s Austrougarskom, nepovoljnim odjecima Solunskog procesa zatim padom rudce carske vlade, koja je bila glavni oslonac
za Paievu politiku, a onda i uslijed neraspoloenja mnogih antantinih politiara
i javnih radnika pa i samog Crnogorskog odbora za ujedinjenje zbog Paieve velikosrpske politike nastali su konano povoljni uvjeti da se Jugoslavenski odbor i Srpska
vlada sporazume o nainu ujedinjenja jugoslavenskih zemalja. Tako su 2O.7.I9I7.
Jugoslavenski odbor i Srpska vlada sklopili sporazum, koji se naziva Krfska deklaracija, kojim su obe strane utvrdile I. da je nuno ujedinjenje svih jugoslavenskih
zemalja; 2. da je nuno stvaranje
nih drava Srbije i Crne Gorej 3.
lamentarna monarhija,

njihove nove drave a time i prestanak samostalda e nova drava bit? ustavna demokratska i
par-

4. da Srbi, Hrvati i Slovenci predstavljaju

ima tri imena*, 5. da podruje na kojem ivi taj narod predstavlja


e drave te da se ni

jedan narod koji


teritorij budu-

jedan dio tog teritorija ne moe odvojiti i prisajedin iti -drugoj

dravi bez pristanka naroda; 6. da e budua Ustavotvorna skuptina donijet? ustav


5o3
kao izvor svih prava i vlasti te kao temelj budueg dravnog uredjenja.
Nakon poraza talijanske vojske kod Kobarida (oktobra 1917,) i izbija nja Oktobarske revolucije saveznici su pokuali odvojiti Austrougarsku od Njemake
pa su poetkom januara 1918, god. Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave svojim
izjavama izraavali volju da se sauva Austrougarska. Srpska vlada je u tom uoila da je
ponovo nastupila pogodna situacija za ostvarenje Velike Srbije, pa je zapoela akciju kod
saveznika da se Srbiji nakon rata prikljui barem Bosna i Her-cegovina te izlaz na more.
Tako je ta Vlada pogazila Krfsku deklaraciju.
No,ugled Jugoslavenskog odbora je sve vie rastao kod saveznika. Na
britanski pritisak postignut je u Londonu ak sporazum koji su potpisali "pred-stavnici"
jugoslavenskog i talijanskog naroda Trumbi i Torre (predsjednik talijan-skog odbora za
sporazum s Junim Slavenima) kojim su obe strane izjavile da je u obostranom interesu
ujedinjenje Junih Slavena i dovrenje talijanskog ujedinjenja, da e budue teritorijalne
sporove rijeiti na naelu narodnosti i samoodredjenja.
Taj sporazum je bio usvojen i objavljen na kongresu potlaenih naroda Austrougarske

-318koji se odrao u Rimu 8 - lo.IV 1918. god. uz potporu talijanske vlade. Sporazum

Trumbi - Torre je svakako umanjio vrijednost Londonskog ugovora iz 1915. god.


kojim se Italiji obealo veliki teritorij na istonoj obali Jadrana.
Osnovna bitka Jugoslavenskog odbora kod saveznika da jugoslavenski
narod Austrougarske bude priznat saveznikom a Jugoslavenski odbor njegovim predstavnikom nije uspjela. Tome se protivila naravno talijanska vlada ali i srpska vlada. Talijanska vlada je izmijenila svoje stanovite izjavom od 8.IX

1918. da pokret

Junih Slavena za slobodu i nezavisnost odgovara ciljevima saveznika, ali Srpska


vlada vjerna svojoj velikosrpskoj koncepciji usprotivila se ne samo kod saveznika
nego je ak pokuala da raspusti Jugoslavenski odbor ponudivi nekolicini lanova
Odbora da udje u Srpsku vladu, a kad to nije uspjela, nagovarajui srpske lanove
da kompletno istupe iz Odbora u emu takodjer nije uspjela (osim Srkia). Zbog
takvog dranja Srpske vlade iseljenike organizacije u SAD traile su od Jugoslavenskog odbora da prekine suradnju sa Srpskom vladom i da se izjasni za republiku.
Med ju tim, dok se Jugoslavenski odbor borio u inozemstvu s jedne strane za afirmaciju svojih tenji kod saveznikih vlada da bi nakon povoljnog svretka
rata za saveznike osigurao kod mirovnih konferencija osnivanje zajednike jugoslavenske drave a s druge strane za afirmaciju svojih ciljeva kod Srpske vlade da bi
osigurao nakon ujedinjenja jugoslavenskih naroda njihovu jednakopravnu i demokratsku zajednicu,

dotle je veina hrvatskih i slovenskih politiara, koji su ostali u

domovini, ekala pogodnije vrijeme da i u domovini povede otvorenu i organiziranu


borbu za ujedinjenje jugoslavenskih naroda.
Prva znaajna javna manifestacija ovih politiara bila
klaracija od 3o.V 1917. god. koju su

je Majska de-

izdali lanovi Jugoslavenskog kluba tj.

kluba zastupnika jugoslavenskih zemalja u Zastupnikoj kui Carevinskog vijea


u Beu. Majskom deklaracijom zastupnici su izjavili da e uestvovati u radu Za stupnike kue Carevinskog vijea ali sa zahtjevom da se sve zemlje u monarhiji u
kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi

ujedine u jedno samostalno dravno tijelo na

temelju narodnog naela i hrvatskog dnEavnog prava i pod ezlom Habsbursko-lorenske dinasti je.

-319Majska deklaracija nije donijela nita novo u politici zastupnika jugoslavenskih zemalja u Habsburkoj monarhiji, jer su ideju o ujedinjenju tih zemalja
pod Habsburgovci ma gojili pojedini zastupnici tih zemalja ve 8o-tih godina XIX st.
a posebno poetkom XX st.misie i da nailaze na izvjesnu podrku kod nekih
dvorskih krugova. No, Majska deklaracija je data u trenutku kada su dvorski krugovi samo pod prinudom dopustili da se ponovo sastane Carevinsko vijee. Ideja o
apsolutistikoj i unitaristikoj Velikoj Austriji sakrivala se medju vojnim krugovima i
nadalje te je upravo u tada sabranoj Zastupnikoj kui Carevinskog vijea imala
otvorenu podrku medju svim njemakim zastupnicima (osim kod socijaldemokrata)
i tako stvarala jedinstveni njemaki blok nasuprot slavenskom bloku. Napokon, treba
imati na umu da je Majska deklaracija bila data u vrijeme tekih progona politikih
sumljivaca. S druge strane treba podvu i injenicu da je Srpska vlada vodila velikosrpsku politiku u inozemstvu, a da je Krfska deklaracija nastala poslije Majske deklaracije te da je ona predstavi jala ustvari kod te Vlade jedini svjetli momenat u stvaranju budue Jugoslavije. Nema sumnje, da je takva politika Srpske vlade bila pozna-ta
medju zastupnicima u domovini, koji su dali placet za osnivanje Jugoslavenskog
odbora, pa je s te strane shvatljiva orjentacija tih politiara na formiranje jugoslavenske drave unutar Habsburke monarhije. Naravno, takva koncepcija nije iskljuivala daljnje korake na ujedinjavanju te drave s drugim tada ve postojeim jugoslavenskim dravama Srbijom i Crnom Gorom.
Druga znaajna javna manifestacija hrvatskih i slovenskih politiara
u domovini bila je Memorandum od 31.1 1918. god. Jugoslavenskog kluba zastupnika jugoslavenskih pokrajina Austrougarske u Carevinskom vijeu, koji je bio upuen
predsjednitvima austrougarske, njemake, sovjetske i ukrajinske delegacije o miru u
Brest Litowskom.^^ Ovim Memorandumom upoznavale su se te delegacije da je
Austrougarska vlada odbila prijedlog Sovjetske vlade da u pregovorima za mir uestvuju predstavnici svih naroda i narodnosti koji su uvueni bili u rat ili su od nje-

ga stradavali i da Austrougarska vlada ne eli dati tim narodima pravo samoopredjeljenja, jer da ustavi u tim pokrajinama Austrougarske garantiraju narodima potrebnu
slobodu za daljnji razvoj. Memorandumom se istaklo da je Oktobarska revolucija
osokolila narod te da je zapoeo otvorenu borbu za svoju nezavisnost i prema tome
da bi mir sklopljen na bazi spomenutih ustava predstavljao povod teke smrtne borbe

-334austrougarskih Slavena, jer ti ustavi osiguravaju Nijemcima i Madarima i nadalje


politiku i ekonomsku hegemoniju u Austrougarskoj. Stoga se predlae tim
delega-cijama da pripuste predstavnike austrougarskih naroda, posebno
Jugoslavena, na pregovore o miru u svrhu sklapanja ugovora o neogranienom
samoopredjeljenju tih naroda.
Memorandum od 31.1 1918. predstavljao je svakako daljnji korak hrvatskih i slovenskih politiara u pravcu oslobadjanja od politike hegemonije Nijemca
i Madara. Intencija Memoranduma je bila ujedno da borba za oslobodjenje u okvirima domovine dobije medjunarodni karakter i medjunarodnu zastihu i pomo to
nije bilo bez vanosti s obzirom na djelatnosti i tendencije Pai eve vlade u inozemstvu. Memorandum od 31.1 1918. pokazuje da se veina hrvatskih i slovenskih politiara nije vise vezivala

za rjeavanje nacionalnog pitanja

'sklfuivo u okviru Hab-

sburke monarhije, nego da si je ostavila slobodu akcije i opredjeljivanja navodei


u svom Memorandumu pravo naroda na neogranieno samoopredjel jivanje.
Trea znaajna javna manifestacija hrvatskih i slovenskih politiara
u domovini izuzevi frankovce a izvjesno vrijeme i hrvatsko-srpsku koaliciju bila
je javno organiziranje jedinstvenog politikog fronta u svrhu ope koncentracije
politikih snaga.
J toku marta 1918. god., l^ada su jo Antantine sile bile za odranje
Austrougarske, pojedine politike stranke i grupe u jugoslavenskim pokrajinama
Austrougarske uvidjele su da je potrebno za ostvarenje jugoslavenske drave
stvo-riti jedinstveni politiki organ da bi se mogla voditi jedinstvena politika za sve
jugoslavenske pokrajine monarhije. Osim toga ovi su politiari zakljuili u koliko bi
nastala nova jugoslavenska drava na ruevinama Austrougarske da bi bilo nuno
izvriti koncentraciju sila radi osiguranja njihove vlasti u novoj dravi ro je za
gradjanske stranke bilo od velike vancsti obzirom na neizvjesnost nakon Oktobarske revolucije uslijed njenih utjecaja na radnike i seljake mase, koje nisu Vie
traile samo mir nego i novo socijalno uredjenje. Iz tih razloga formirane su u
srpnju 1918. god. u Splitu "Narodna organizacija Srba, Hrvata i Slovenaca u Dalmaciji", u Suaku "Narodna organizacija za Hrvatsko primorje i Istru" a zatim u
kolovozu u Ljubljani "Narodni svet" (Narodno vijee). U poetku organizacija

-321Narodnog vijea u Ljubljani trebala je obuhvatiti ne samo Kranjsku, tajersku nego


i Dalmaciju i Istru i Trst. Kasnije (rujna 1918.) < ono je obuhvatilo ustvari samo Sloveniju i Istru. Sve te pojedine organizacije kao i politike stranke koje su ule u te organizacije imale su glavni politiki program koji se sastojao u stvaranju jugoslavenske
drce Slovenaca, Hrvata i Srba. Konano je 8.listopada 1918. god. formirano i
Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba kao vrhovno politiko predstavnitvo svib,
politikih stranaka Slovenaca, Hrvata i Srba na podruju Austrougarske, koje su
teile zo ujedinjenjem Slovenaca, Hrvata i Srba u zajedniku dravu.
Narodno vijee SHS sastojalo se prema svom Pravilniku

od izbor-

nih odaslanika iz svake pokrajine po stranakom kljuu, zatim lanova Hrvatskog,


Bosanskog, Dalmatinskog i drugih pokrajinskih sabora, te Carevinskog vijea u Beu. Ustvari, ono se sastojalo od 39 odaslanika od strane politikih stranaka Hrvatske,
Dalmacije, Istre i Rijeke, 18 odaslanika Bosne i Hercegovine i 16 odaslanika od strane politikih strondca Slovenije i Trsta, to je inilo ukupno 73 lana Narodnog vi jea HSHS.
Narodno vijee SHS djelovalo je u skupnim sjednicama (plenumu)
te je imalo svoju Sredinju kancelariju na elu s predsjednikom. Plenum je birao svoj
Sredinji odbor te nadzirao njegov rad. Sredinji odbor je broj io najvie 3o izabranih
lanova iz plenuma Narodnog vijea. On je sazivao skupne sjednice Narodnog vi jea, vodio poslovanje tog Vijea, predstavljao Narodno vijee prema vani, birao
pododbore Narodnog vijea, primao njihove izvjetaje, raspravljao o njima, rjea-vao
razne sporove roedju organizacijama i grupama, sabirao novana sredstva za
funkcioniranje Narodnog vijea i upravljao njima. Sredinji odbor je izabrao i svo-je
Predsjednitvo, koje je vodilo poslove Sredinjeg odbora, a ujedno vrilo funkciju
predsjednitva Narodnog vijea SHS.
M^djutim 29.listopada 1918., dakle 21 dan kasnije otkako se formiralo Narodno vijee SHS kao jedinstveno stranako predstavnitvo politikih stranaka SHS na podruju Austrougarske, Sabor Kraljevina Dalmacije, Slavonije i Hrvatske s Rijekom proglaava: I. prekidanje dravnih veza s Austrijom i Ugarskom,
2. formiranje nezavisne Drave s podrujem Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te
Rijeke i 3. pristupanje te Drave u zajedniku Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba s

-322podrujem koje obuhvata sav etniki prostor Slovenaca, Hrvata i Srba, time da e
5o8
o formi te Drave i unutranjem ustrojstvu odluiti kasnije Ustavovtvorna skuptina.
Poslije tih odluka Sabor je priznao Narocho vijee SHS kao vrhovnu vlast a ban je zatim
predao istom Narodnom vijeu svu izvrsnu vlast.
Prema ovom zakljuku formirana je na Saboru u Zagrebu ponajprije
Hrvatska drava, a zatim Drava Slovenaca, Hrvata i
Hrvatska drava

Srba u koju se uklopi ju je

tine da e njezin definitivni status biti naknadno uredjen Ustavo -

tvornom skuptinom Drave SHS. Dravu SHS su stvorili dakle lanovi Hrvatskog
sabora. Obzirom pak da su Sabor i ban predali svu svoju zakonodavnu i izvrnu vlast
Narodnom vijeu SH5, to je ostalo na Narodnom vije u kakvu e uspostaviti dravnu organizaciju Drave SHS i kakvu e prema tome imati dal jnju organizaciju vlasti Hrvatska, Dalmacija, Slavonija i druge pokrajine ukoliko se izjasne za sjedinjenje s novom Dravo-

SHS. Budui da u ni jednoj drugoj junoslavenskoj pokrajini

Austrougarske nije funkcionirao Sabor kao narodno predstavnitvo nego je u Sloveniji i Dalmaciji pos : jalo Narodno vijee,
naka tih pokrajine, to su Narod na vijea

tj predstavnitvo veine politikih strau

SUC.J,

Ljubljani

i Splitu odigrali

ulogu koju je I meo Hrvatski sabor 29.X 1918. Obzirom da su ta


la upravo u svo:"< oolitikom programu stvaranje Drave

< odna vijea

SHS,

to je

istu
ima-

jesno oo se

odmah suglasile sa stvaranjem Drave SHS na Hrvatskom saboru, te da su Narod nevi jee SHS

odmah i priznale kao vrhovnu vlast Drave SHS. Bosna i

nije imala vlastito Narodno vijee, ipak ona je sudjelovala po


ma u bivem Narodnom vijeu SHS. pa je na raj nain
kih stranaka u Bosni i Hercegovini za stvaranje Drave

Hercegovina li-

svojim predstavniciizraena suglasnost politi -

SHS

Faktinu vlast Narodno

vijee SHS u Bosni i Hercegovini je preuzelo na osnovu primopredaje,

koju je

izvrio

u Ime generaliteta i lanova Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine zapovjedeju i


general u Bosni i Hercegovini (I.X1 1918.).

Tako je

Narodno vijee Slovenaca,

Hrvcra i Srba postalo stvarnim nosiocem suverene vlasti Drave SHS.


Kada je posebna delegacija

Narodnog vijea SHS I .XII 1918. u

Beogradu pred regentom Kraljevine Srbije u svojoj adresi proklamirala

ujedinjenje

Drave SHS sa Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, a regent Aleksandar preuzeo u


svom odgovoru na adresu regenrstvo nad novom ujedinjenom dravom, tada je

-323tm aktom prestala funkcija Narodnog vijea SHS kao vrhovne suverene vlasti Drave
SHS na teritoriju biv. Austrougarske, a preuzeo ju je Aleksandar kao regent. Tim danom je
ujedno prestala bivstvovati Drava SHS. No, do 2o.XII 1918., kada j e Aleksandar izdao ukaz o
prvoj vladi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Narodno vijee Slovena-ca, Hrvata i Srba je
ipak jo vrilo administrativne poslove na teritoriju biv. Drave SHS, jer nije za to podruje jo
postojala vrhovna izvrsna vlast - vlada. Od I .XII - 2o.XIf 1918. god. naime postojala je samo
Srpska vlada, ije se kompetencije nisu mogle proiriti na podruje biv . Drave SHS, jer je
bio uvjet delegacije Narodnog vijea SHS da se u novoj dravi ima organizirati vlada za sve
grane javne uprave, u kojoj e sudjelovati i pojedini predstavnici stranaka s podruja biv.
Drave SHS, a
tih naravno nije bilo u Srpskoj vladi.
Obzirom na organizaciju Drave SHS treba odmah napomenuti da
ona nije bila sasvim razvijena, ncroito u pogledu rjeavanja vanjskih poslova, a niti
da je u potpunosti funkcionirala, naroito u resoru vojske, mornarice, financija, a i
unutranjih poslova, jer je veina naroda bila protiv unutranje politike, kaju je vodilo
Narodno vijee SHS, a i zbog uvjeta tadanje medjunarodne politike. Napokon, i samo Narodno vijee SHS smatralo je da Drava SHS treba to prije nestati uje-dinivi
se s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom, im se pokau uvjeti da u novoj ujedinjenoj dravi
bude vladao ustav stvoren od narodnog predstavnitva svih Slovena- ca, Hrvafa i Srba bez
majorizacije jednog naroda.
lako je oblik vladavine i unutranjeg ustrojstva drave bio usvojen
kasnijom odlukom Ustavotvorne skuptine budue ujedinjene Jugoslavije, ipak je Drava
SHS bila u osnovi republika,to potvrdjuje banska naredba poetkom novembra o zabrani
koritenja naslova "kraljevski" za pojedini ured, pa i sama injenica da se Hrvatska,
Dalmacija i Slavonija nisu vie nazivale kraljevinama , pae je na svim starim peatima i
igovima bio izraz "kraljevina" odstranjen.
Vrhovna vlast Drave SHS je pripadala Narodnom vijeu SHS. Ob - zirom
da je to Vijee bilo preglomazno tijelo da bi moglo efikasno i brzo rjeavat?
administrativne poslove, Narodno vijee SHS je povjerilo ve prvog dana opstanka Drave
SHS "vladu za sve junoslavenske zemlje monarhije" Predsjednitvu*Narodnog vijea
SHS. Inozemstvo se medjutim obraalo Narodnom vijeu SHS kao vladi Drave

-324SHS, jer nije bilo upoznato da je Narodno vijee SHS povjerilo poslove vlade svom
Predsjednitvu. Sef Predsjednitva Narodnog vijee SHS bio je preme tone sef Izvrsne
vlasti Drave SHS. Predsjednitvo se sastojalo od predsjednika,

dva poapredsjednka

i nekoliko tajnika. Tajnici su predstavljali posrednike izmedju

Narodnog vijea SHS

i pokrajinskih vlada (tako su postojali tajnici za Hrvatsku, Dalmaciju, Sloveniju I


Bosnuf

Baka, Baranja i Banat nisu imale pokrajinsku vladu., iako je bio pokuaj for-

miranja krajem novembra 1918. jer je to podruje bilo doskora de facto pridrueno
Kraljevini Srbiji obzirom da su taj teritorij okupirale srpske ete) .
Predsjednitvo Narodnog vijea
donosilo

rjeenja za pojedine dravne probleme,

SHS bilo

je san-ostai no Hjelo koje je

ali ono je Ipak

poetku zakljuke Sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS, koti

ustvari i zvrk*.-*Io v
su se donosili na sjed-

nici tog Odbora. Kasnije je Predsjednitvo Narodnog vijea SHS

sve rjedje sazivalo

sjednice Sredinjeg odbora, kojemu je ono bilo takodjer predsjednitvo,


se osamostalilo,

pa se ono vi-

tako da je uloga Sredinjeg odbora, kojemu je ustvari pripadala

vrhov

:>a izvrsna vlast gubila svoj znaaj.


Predsjednitvo Narodnog vijea SHS je u Ime Narodnog vijea
vrilo pravo pomilovanja i vrhovne vojne komande, izdavalo r

':

SHS

zakonskom

snagom, bilo za podruje jedne pokrajine, bilo za itavo podru - e Drave

SHS,

novalo pokrajinske vlade, postavljalo, unapredjivalo vie i najvie dravne


nare, mijenjalo stare zakonske propise na podruju jedne pokrajine uz

Ime-

funkciopremapotpis

predsjednika vlade te pokrajine te uope i u naelu rukovodilo unutranjom

ili vanj-

skom politikom Drave SHS.


Predsjednitvo Narodnog vijea SHS, iako je vrilo funkciju Viode
Drave SHS, ipak rad i kompetencije Vlade nisu bili podjeljeni na resore, nego
kolegijalno rjeavalo pitanja iz pojedinih resora uz suglasnost Sredinjeg odbora
Narodnog vijea SHS. Jedino administraciju za vojne poslove bilo je povjerilo svom
Odjelu za narodnu odbranu, kojemu je bio na elu proelnik odnosno povjerenik,
poslove pak mornarice (ratne i trgovake) svom povjerenitvu za mornaricu na elu sa
povjerenikom, a diplomatske poslove Jugoslavenskom odboru ukoliko nije samo
obavljalo te poslove. Ustvari, ti su odjeli odnosno povjerenitva bili savezna ministarstva Vlade Narodnog vijea SHS. Uz ove postojala je Sekcija za organizaciju

je

i propagandu takodjer na elu s povjerenikom, Novinski odsjek koji je primao medjunarodne vijesti preko "Radio Gri" i Financijski odsjek, koji se brinuo za financijska sredstva radi osiguranja funkcioniranja rada Narodnog vijea SHS. Treba istaknuti da je Sekcija za organizaciju i agitaciju bila od velike vanosti naroito u
prvo vrijeme opstanka Drave SHS, jer je ona izdavala odredbe za ponaanje
mjesnih odbora Narodnog vijea, a ti su prvotno preuzimali lokalnu vlast u svoje ruke u mjestima, gdje su dotadanje vlasti zatajile, a kasnije ju

prodavali novim us-

postavljenim organima vlasti, te pazili na odranje poretka,

sakupljali financijske

prinose za Narodno vijee SHS i obavjetavali Predsjednitvo Ncrodnog vijea SHS


o situaciji na terenu.
Kako se vidi Vlada Narodnog vijea SHS je obavljala pored onih
poslova, koji su spadali u nadlenost Narodnog vijea SHS kao vrhovnu vlast (izdavanje zakonskih propisa, pravo pomilovanja, vrhovna vojna komanda i dr.) jo i
tzv. zajednike poslove,isto tako kao to su Austrija i Ugarska imali zajednike poslove prema Nagodbi iz 1867. god. Zajedniki poslovi su bili: vanjski poslovi tj.
rukovodjenje vanjskom politikom, diplomatsko i komercijalno zastupstvo Drave
SHS u inozemstvu te sklapanje medjunarodnih ugovora, vojniki poslovi tj. poslovi
na zajednikoj vojsci i mornarici sa zakonodavstvom o godinjem regrutiranju i vre-nju
obrambene dunosti, financijski za financiranje zajednikih poslova i agitaciono
-propagandni ukljuivi i novinarsku slubu. Upravljanje svim ostalim poslovima na
podruju jedne pokrajine Vlada Narodnog vijea SHS je povjerila pokrajinskim vla-dama
odnosno pojedinim povjerenicima za odredjeni resor u odredjenoj pokrajini

(Slovenija, Hrvatska i Slavonija s Rijekom i Istrom, Dalmacija, te Bosna i Hercegovina). U tom smislu Vlada Narodnog vijea SHS posluila se postojeim administrativnim aparatom biv. pokrajinskih vlada, a ove opet postojeim upravnim i sudskim organima unutar biv.pokrajina i to tako da je njihov djelokrug proirila na one poslove,
koji su spadali u kompetenciju Ugarske odnosno Austrijske vlade. Tako su vlade u
pokrajinama bile ovlatene na rjeavanje uz dravne poslove iz resora unutranje
uprave, bogotovlja i nastave te pravosudja (u Bosni neto vie) jo i na poslove
trgo-vine, "obrta, industrije, eljeznica, pote, telegrafa i telefona, financija, prehrane
te narodnog gospodarstva ( poljoprivreda i stoarstvo ).

-326Pored ovih poslova Hrvatska i Slovenska vlada su imale u


nadleno-sti jo i poslove za Istru odnosno za okupirane krajeve.
Vlada Drave SHS je imenovala povjerenike za pojedini resor u
odredjenoj pokrajini na prijedlog Narodnog vijea one pokrajine za koju je taj povjerenik bio nadlean.
Svi povjerenici su predstavljali povjereniko vijee odnosno vladu te
pokrajine. Pokrajinska vlada je bila dakle ustvari povjerenitvo Vlade Drave SHS, pa
su se povjerenici esto potpisivali kao povjerenici Narodnog vijea SHS za od-redjeni
resor odredjene pokrajine.
Povjereniko vijee se povremeno po potrebi sastojalo na sjednici,
koja je trebala donijeti odredjeni zakljuak o pitanju koje je interesiralo cijelu pokrajinu iz djelokruga resora. Radi rjeavanja i reguliranja td<vih pitanja povjereni5o9
ko vijee je bilo ovlateno da donosi zakonske propise u formi naredaba.
Na elu pojedine vlade stajao je predsjednik a u Hrvatskoj ban.
Ove jeVlada Drave SHS takodjer imenovala. Resori su se isprva nazivali odjelima
Zemaljske vlade, a kasnije povjerenitvima.
Predsjednici vlada odnosno hrvatski ban su predsjedavali sjednicama
svojih vlada. Oni su donosili zakonske naredbe, koje su uskladjivale stare propise novim
potrebama Uzsuglasnost Vlade Drave SHS. Imali su pravo da imenuju nie inovnitvo,
dok su povjerenici imenovali i premjetavali najnie inovnitvo.Po-vjerenici su donosili
vanije odredbe samo po nalogu i suglasnost? Vlade Drave SHS.
Zemaljske vlade su imale dakle delegiranu stvarnu nadlenost uvjetovanu u svim vanijim poslovima uz suglasnost Narodnog vijea SHS. U osnovi Narodno
vijee SHS djelomino je prenijelo vrenje svoje diktatorske vlasti uvjetno na pokrajinske
vlade. Tako du povjerenici vrili jedan dio zakonodavne vlasti (donoenje naredbi sa
zakonskom snagom) i izvrnu vlast na podruju jedne pokraji-ne u ime Narodnog vijea
SHS, pa su jedino njemu bili podredjeni i odgovorni. No, i u tom smislu shvaena
nadlenost pokrajinskih vlada, ona je ipak predstavljala

za te vlade znatno iri djelokrug rada nego li ranije pod Austrougarskom unutar
garantirane autonomije. Za Hrvatsku vladu je osnivanje Drave SHS znailo ujedno
i proirenje djelokruga rada na jos neke hrvatske teritorije ( Rijeka, Istra ).

-327Osim povjerenitava zemaljske vlade su imale i druge svoje upravne


jedinice. Tako kod Hrvatske vlade u Zagrebu vidimo jo Predsjedniki ured, koji je
vrio poslove, koji nisu spadali u nadlenost pojedinih povjerenitava

(organizacija

vlade, povjerenitava, dravno redarstvo, cestogradnja, strojarstvo,

gradjevinarstvo

i dr.),

zatim

Raunarski ured, Zemaljska blagajna, Novinarski odsjek i drugi pomo-

ni uredi Zemaljske vlade.


Takc je bila organizirana najvia uprava u svakoj pokrajini. Medjutim,

nie upravne jedinice kao i pravosudne ustanove ostale su u svojoj stvarnoj i

teritorijalnoj

nadlenosti nedirnute pa su funkcionirale kao za vrijeme Austrougarske.

- 3 2 8IV dio

Kraljevstvo Srba ,Hrvata i Slovenaca (1918-1929)


poslije Kraljevina Jugoslavija (1929-194!)
A)

Javna uprava ( 1918 - 1941 )


Glava prva
Kraljevstvo SHS

S) Od Ujedinjenja do Vidovdanskog ustava (1918-1921)


I) Mjere centralne vlade u Beogradu, da ustavom osigura
monarhiju i centraiizcm

Nakon to je formirana Drave SHS situacija u unutranjost? zemlje


sve vie je postojala revolucionarna. S fronta su doiaziie itave vojne jedinice pod \
lova nj em utjecaja Oktobarske revolucije. Neke (u Zagrebu ) su traile komunistiku komandu i crvene zastave radi borbe za sovjetsku vlast.

Seljaci su dizali bune,

uzimali zemlju veleposjednicima, odmetali su se u tzv. zeleni kadar. Situacija pak u vanjskoj
politici nije bila povoljna. Saveznici nisu urili priznavanjem Drave
SHS iz raznih razloga, tako da je prijetila opasnost da talijanska vlada ostvari zaista Londonski
pakt iz 1915. god,
Veina gradjanskih politiara bojei se uspostavljanja sovjetske vla-sti,
a time i za sudbinu privatnog vlasnitva u privredi koja je tada bila svakako naj-razvijenija
na Balkanu, kao i za svoje vladajue pozicije koje su upravo zauzeli,
a s druge strane bojei se opasnosti da se ne ostvari njihova elja za ujedinjenje Hr-vata,
Slovenaca i Srba na itavom podruju koje su oni naseljavali, vidjela je spas u to brem
uspostavljanju najuih veza s Kraljevinom Srbijom i u to brem ujedi-njavanju s tom
dravom, jer je tada jedina od jugoslavenskih drava raspolagala organiziranom vojskom
i jer (e ona uivala podrku kod saveznika u vanjskoj poli-tici .

Prvi korak tih politiara Drave SHS k ujedinjavanju izvren je ve 9.XI


1918. donoenjem enevske deklaracije.

511

No, on nije uspio, jer se Deklaracij

-329temeljila na osnivanju nove jugoslavenske drave iji e oblik vladavine odrediti tek
budua Ustavotvorna skuptina, ime je dinastija bila preputena neizvjesnosti,

a osim toga planirani dravni provizorij Drave SHS i Kraljevine Srbije u Deklaraci-ji
nije osiguravao hegenomiju vladajuoj grupi velikosrpskih politiara. Tako je taj prvi
korak bio uzaludan, iako su potpisnici Deklaracije predsjednik Narodnog vijea SHS
i predsjednik Jugoslavenskog odbora polagali mnogo nade u tu Deklaraciju, jer
je ovu sa strane srpske vlade potpisao sam Nikola Pai, predsjednik te Vlade.
Do sporazuma izmedju hrvatske i srpske oligarhije o ujedinjenju
Drave SHS i Kraljevine Srbije I. decembra 1918. moralo je ipak doi, istina ne na
tako nedemokratski nain i protiv naputka koji je dao Sredinji odbor Narodnog
vijea SHS , ne samo zbog izloenih odnosa u Dravi SHS, nego i zbog toga to
iroke narodne mase u Srbiji tada nisu bile za revolucionarni podvig, jer su bile
opojene svojim oslobodjenjem od austrougarskih okupatora, a socijaldemokratske
par-tije u Sloveniji, Hrvatskoj, Dalmaciji te Bosni i Hercegovini nisu bile sposobne da
organiziraju na osnovu unutarnje situacije revolucionarnu borbu, koja bi sruila staru dravnu organizaciju sa svim svojim inovnitvom i sagradila novu. Komunisti
su se tada tek poeli formirati, pa nisu ni oni bili sposobni za takav zadatak.
512
Prvodecembarski akt Ujedinjenja je predstavljao proklamaciju
ne samo o ujedinjenju Drave SHS i Kraljevine Srbije nego i o tome da je ujedinjena
nova drava monarhija sa centralistikim dravnim uredjenjem ( u regentovnoj proklamaciji naime prvodecembarskog akta nova drava se naziva "Kraljevstvo Srba,
Hrvata i Slovenaca", a za "vladu" se navodi da e "predstavijati cijelu ujedinjenu
otadbinu" te da e ta vlada suradjivati i odgovarati "narodnom predstavnitvu").
Prvodecembarska proklamacija je bila prva uspjela mjera dinasti-je i
vlada jueg sloja u Beogradu da utre put buduem ustavu u osiguravanju monarhi-je i
centralizma dravnoj organizaciji. No, vrlo jaku opoziciju federalista, osobi-to medju
politiarima biv. Narodnog vijea SHS, dvorska kamarila i centralna vla-da u Beogradu,
koja je bila pod potpunim utjecajem te kamarile, ubrzo su onemogu-ili novim mjerama.
Tome su posluili prvenstveno izrada slubenog spisa narodnih poslanika koji e
predstavljati Privremeno navodno predstavnitvo, kojim se osigurava vladina ve ina u
tom Predstavnitvu, zatim zakon o izborima, koji e morati do-

-33onijeti vladina veina u Predstavnitvu, privremeni poslovnik za Ustavotvornu skup-tinu,


kojim e se osigurati veina za vladin nacrt ustava i nesazivanje pokrajinskih sabora da bi
se izbjegli neeljeni zakljuci. Centralna vlada u Beogradu je u potpu-nosti uspjela donijeti
te mjere prema svom predvidjanju. Spisak lanstva Privremenog narodnog predstavnitva
je sastavio njen ministar Kramer te je takav bio i primjenjen (3.III 1919.), zakon o izborima je
donijela vladina veina u Predstavnitvu 3.IX !92o, Privremeni poslovnik za Ustavotvornu
skuptinu izdala je ak sama vlada umjesto
513
Predstavnitva 8.XII l92o, a sabore zaista nije dala sazvati ni u jednoj pokrajini.
Ove

vladine mjere

da osigura sebi povoljan i odgovarajui ustav

ubrzo su osv i estile federaliste sa podruja biv. Drave SHS te im pokazale da vlada ne tei
samo za osiguranjem dinastije u dravi i centralizma nego i za ostvarenje njiho-vih tenji
da profitiraju mdcsimalno od Ujedlr ienja osiguravajui tako srbijanskoj bur-oaziji ne
samo politiku nego i ekonomsku hegemoniju.
Budui da su nosioci hegemonije postajali Srb?, borba vlastodraca s
potlaenim narodima Jugoslavije poprimala je oblik nacionalnog sukoba izmedju Hrva-ta,
Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca na jednoj i Srba na drugoj strani. No, srbi-janske
oligarhija nije sprovodila nasilje samo nad nesrbijanskim krajevima nego i u
samoj Srbiji. Radnitvo u Srbiji, kao i drugdje ,n?je se moglo organizirati po svojoj volji .
Vlada je ve l92o. god. iskljuila svaku politiku aktivnost radnitva a pose-bno KPJ.
Nacionalno pitanje je upravo bilo jedan od glavnih uzroka rasula Kralje-vine Jugoslavije,
aprila 1941.g., kojemu je u mnogom doprinijelo nerjeeno soci-jalno pitanje (radniko i
seljako pitanje).
Na izborima za Ustavotvornu skuptinu (28.XI l92o .) pojavio se i - tav
niz politikih stranaka i grupa medju kojima je veina zagovarala centralizam. Najve i broj
mandata dobila je Jugoslavenska demokratska stranka (92) a zatim su slijedile Narodna
radikalna stranka (91), Komunistika partija (58), Hrvatska puka seljaka stranka (5o),
Zemljoradnika stranka (39), Juga I avenska muslimanska stran-ka (24), Slovenska ljudska
stranka (14), Hrvatsko puka i bunjevako-okaka stranka (13), Socijademokratska
stranka i druge stranke i grupe (ukupno 14) koje su dobile ispod lo mandata ili su ostale
uope bez mandata. Od ukupno 419 mandata prvih devet nabrojenih stranaka posjedovali
su 391 mandat. Da bi nacrt ustava dobio potre-

-34o bnu veinu trebalo je da za nj glasa 2io glasova.

529

Centralisti su imali dakle

zagarantiranu veinu,jer su im bili dovoljni glasovi poslanika Jugoslavenske demo-kratske


stranke, Narodne radikalne stranke i Zemljoradnike stranke. Jedino izne-nadni preokret
kod pojedinih lanova jedne od triju spomenutih stranaka mogao je izmijeniti poloaj
vladine veine u Ustavotvornoj skuptini, ali u tom sluaju ostalo je vladi da kupuje glasove
uz ugovorene naknade to se zaista i dogodilo, jer su po-slanici Zemljoradnike stranke
preli u opoziciju,pa je vlada morala dati razne ustu-pke slovenskim kmetijcima na elu s
Bogumilom Bonjakom, Jugoslavenskoj musliman-skoj organizaciji i tzv. grupi Demijet
Muslimanima iz June Srbije i Makedonije) da bi dobila veinu za svoj nacrt ustava. Tako su
konano uspjeli dinastija i vlada da se donese Vidovdanski ustav od 28.6.1921. Takvoj
proceduri nije mogao nakoditi istup
i apstinencija ni Hrvatske republikanske seljake stranke (koja je ak proglasila
nezavisnu hrvatsku seljaku republiku u Zagrebu) ni KPJ ni provasi a niti glasanje
protiv tog Ustava od strane socijaldemokrata, zemljoradnika i republikanaca.

2) Centralna vlada u Beogradu u sprovodjenju faktinog centralizma prije


donoenja Ustava

Prvodecembarskim aktom bilo je odredjeno da upravn i organi pokra-jine


(zemaljske vlade) ostaju do donoenja ustava na snazi pod uvjetom da ih "dravna vi ada" tj.
centralna vlada u Beogradu ima pravo nadzirati i da su ti autonomni upravni organi pokrajine
odgovorni i autonomnim narodnim predstavnitvima (saborima). Iako je regent prihvatio ovo
privremeno rjeenje do donoenja ustava, ipak im se central-na vlada u Beogradu toliko
organizirala da je mogla svoje djelovanje proiriti na i - tavu dravu ona je poela
ograniavati nadlenos