BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

Zagreb, I.-VIII. 2006.

ISSN 1330-5182
Cijena 30 kn

Godina XIV / Broj 76-77

BEHAR

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

ISSN 1330-5182

Dvadeset godina od smrti Nerkeza Smailagi}a

1985-2005.
KAZALO
Naslovna stranica: Nerkez Smajlagi}
UVODNIK
Nerkez Smailagi} (1927-1985.) - Neprolazna prolaznost
Iz opusa Nerkeza Smailagi}a:
- Hrvatski je suverenitet nedjeljiv Hrvatski tjednik
- Odgovornost javnih funkcionara Hrvatski tjednik
- Klasi~na kultura islama, knjiga I, Teologija,
filozofija znanost
- Klasi~na kultura islama, knjiga II, Zajednica,
dr`ava, pravo, literatura, umjetnost
- Uvod u Kuran: Kuran i islamska suvremenost
Pisci o Nerkezu Smailagi}u:
- Krle`a i Nerkez Enes ^engi}: S Krle`om iz dana
u dan 1975-1977.
- Put po zamisli Vlado Gotovac: Isto
Okrugli stol: @ivot i djelo Nerkeza Smailagi}a
- Mubera Masli}-@dralovi}: Uvodna rije~
- Senad Nani}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa
- Tarik Kulenovi}: Pozdravna rije~ sudionicima skupa
- Zvonimir Berkovi}: Ne{to o Nerkezu
- Tomislav Ladan: Prisje}aji o Nerkezu Smailagi}u
- Muhamed Filipovi}: Nerkez Smailagi} - dvadeset
godina od smrti
- Jozo Ivi~evi}: Nerkez Smailagi} u kontekstu
hrvatskoga prolje}a
- Hilmo Neimarlija: Tri faze stvarala{tva Nekreza
Smailgi}a
- Du{an Biland`i}: Nerkez i Hrvatsko prolje}e

3
4
8
10
14
18

26
28
31
32
32
33
34
35
38
39
42

- Zija Sulejmanpa{i}: Dr. Nerkez Smailagi} u

Hrvatskom tjedniku
- Josip [entija: Smailagi}ev doprinos politi~koj teoriji
- Damir Grubi{a: Politi~ka doktrina Nerkeza
Smailagi}a
- Adnan Silajd`i}: Nerkezov doprinos razvoju
islamskih studija kod nas
- Enes Kari}: Vra}anje dostojanstva islamskom
nauku
- Salih Jalimam: Historijski metod Nerkeza
Smailagi}a
- Fahrudin Novali}: Tragom prevoditeljskog djela
Nerkeza Smailagi}a
- Mubera Masli}: Zavr{no slovo

42
47
49
52
53
54
58
60

Amra Smailagi}: Obra}anje skupu

60

PRIKAZ
Fahrudin Novali}: Osim humanizma i fanatizam je
obilje`je svih religija i kultura
Mubera Masli}-@dralovi}: Bibliografija Nerkeza
Smailagi}a

61
65

DODATAK
Obavijest Nacionalnom vije}u Bo{njaka Zagreb iz
o`ujka 2006.

66

IN MEMORIAM
Sakib Topi} (1945-2006.)

67

Pogovor glavnog urednika

67

Zadnja stranica: Nerkez Smailagi}

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik: Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD Ovaj dvobroj su uredili: Mubera Masli}-@dralovi} i Muhamed
@dralovi} Grafi~ki urednik i zamjenik gl. urednika: Zija Sulejmanpa{i} Suradnici u uredni{tvu: Azra Abad`i} Nevaey, Zlatko
Hasanbegovi}, Dino Mujad`evi}
Adresa: BEHAR, Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: behar-pismanet.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 kn Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM. Cijene
za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), 4, (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36) Kunski `iro-ra~un: ZABA 2360000-1101441490
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

BEHAR 76-77

Nerkez Smailagi} (1927-1985)

Neprolazna prolaznost

Nerkezu Smailagi}u je ovdje rije~. Ja sam vjerojatno

jedan od rijetkih koji se susretao s njim u zadnjoj
deceniji njegova `ivota, u vrijeme nakon Hrvatskoga
prolje}a kada je postao nepodoban i kad mu je oduzeto mjesto
predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti.
Tada sam se ja ve} bio opredijelio za kulturolo{ka istra`ivanja
nacionalnoga naslije|a, dok je on uplovljavao u islamolo{ke
teme - a neke je ve} i zar{avao - koje su iako religijske, bile
znatno iznad nacionalnih interesa. Imponiralo mi je {to je u
tom periodu navra}ao u Orijentalnu zbirku u okviru svojih
{etnji po Zrinjevcu, a s obzirom na puno zajedni~kih tema,
svaki se taj susret ~inio izuzetno kratkim. Ponekad jedva da
smo i dotakli teme koje bi nas zaokupljale, pa smo preko njih
prelazili kao da jedan drugome referira.
Neskriveno je iskazivao po{tovanje prema istinskim vrijednostima i znanstvenicima ~ije ideje i vrijednosti prelaze nacionalne, jezi~ne, vjerske, i politi~ke granice. Stoga se meni
izbor djela koja je tada prevodio ~inio logi~nim, a posebno me
radovala njegova superiornost nad znano{}u i znanstvenicima
koji su bili opsjednuti turskim zulumom, osmanskim kanunima, ak~ama, hara~ima i me|usobnima razmiricama istaknutih pojedinaca u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu. Ipak, sada s
distance od ~etvrt stolje}a, ~ini mi se da je opredjeljenje za
neke velike teme iz tu|ega pera, dakle prijevode Corbena,
Hamidullaha, Bisoa, Hammera, Spenglera, Ali ibn Ebi Taliba..,
uz sav njegov osje}aj za fundamentalna djela, bilo uvjetovano
i onim {to mu se prethodnih godina dogodilo.
Iako nikada nije govorio o svojoj kalvariji i nikada se nije
`alio, onaj tko je znao {to se dogodilo mogao je razumjeti i
shvatiti njegovu indiferentnost prema onda{njim autoritetima,
posebice politi~arima. Dostojanstveno im je uzvratio radom.
Vjerojatno nije ni sam bio svjestan da ga je nakon oduzimanja
mjesta predava~a na Fakultetu politi~kih znanosti sada{nji
akademik Biland`i} sklonio za savjetnika u knji`nici toga
Fakulteta, jer je itekako bio svjestan njegova znanja i erudicije.
Tako je komesar spasio kapitalca koji }e i nakon smrti
zra~iti bogatstvom ideja i poticaja, ~emu smo svjedoci.
Koliko god mi se ~inilo da sam rahmetli Nerkeza dobro
upoznao u vrijeme kad je imao malo sugovornika, saznanja o
njemu i njegovom djelu prije skupa i sada su sasvim druga~ija.
Cijenim ga kao intelektualca odre|enije, volim ga kao mislioca dublje, po{tujem ga kao li~nost koja je dala dru{tvu stostruko
vi{e nego {to je od tog dru{tva dobila.
Usprkos iskustvu neke ~udne {utnje i neodazivu stanovitog
broja pozvanih koji bi o Nerkezu imali {to re}i i svjedo~iti o
njegovom zna~enju u hrvatskoj politikolo~koj znanosti, ostao
sam zapanjen s kakvim ga pijetetom dr`e u uspomeni suvremenici koji su se odazvali pozivu na sudjelovanje u ovom
Okruglom stolu.

Valjda ni ja ni njegovi suvremenici i {tovatelji ne grije{imo

u ocjeni kada ka`emo da je njegova osobnost i osobitost nadrasla vrijeme njegova `ivljenja i prostor u kojem se kretao.
Nerkeza rado citiraju oni koji se bave teorijom politike,
religije i lozoje. Njegova Historija politi~kih doktrina u{la
je kao temeljni priru~nik za tuma~enja dru{tvenih procesa.
Klasi~nom kulturom islama u vlastitoj nakladi poku{ao je
razbiti zablude i pogre{ne percepcije o narodima nositeljima
islama, tj. Arapima, Turcima i Irancima. Ustrajavao je u lozojskom tuma~enju ideje islama kroz Uvod u Kuran. On je
~ovjek s nedovr{enim djelom, ali ~ovjek koji je obilje`io
vrijeme. ^ovjek planina znanja, ~iji su obronci ostali nedenirani, a vrhovi doku~ivi samo za vje{te, kvalicirane i sposobne istra`iva~e.
U znanost i obrazovanje se uklju~io u Sarajevu: prvo na
Filozofskom fakultetu, a potom na Radni~kom univerzitetu.
Potom se seli u rodnu Banjaluku. @eljan znanosti u Francusku,
a nakon toga dolazi 1962. u Zagreb, grad u kojemu ostaje sve
do smrti 14.12.1985. Njegovi susreti s Krle`om, Gotovcem,
^engi}em i drugima ostali su zabilje`eni u literaturi. Njegovi
redakcijski uvodnici u Hrvatskom tjedniku, dok ga je ure|ivao
Vlado Gotovac, odraz su politi~kih stremljenja moderne Hrvatske, i prije svega, njegovoga opredjeljenja za demokratski
put i zagovora prava malih naroda.
Politi~ko nasilje i tortura nad protagonistima hrvatskog
prolje}a prema njemu je provedeno kroz stavljanje na dru{tvenu
marginu, {to je po njega, po njegov duh, bilo tragi~nije od
najdrasti~nijeg kaznenog progona.
Prerani odlazak u 58. godini `ivota nije mu omogu}io da
zavr{i `eljene projekte. Neki njegovi rukopisi predani na recenzije, zagubili su se?. Dio te gra|e je ipak, makar u
nedovr{enom obliku, poput Leksikona islama, ugledao svjetlo
dana; dio je pod sumnjivim okolnostima objavljen u re`iji nekih
drugih.
Pa ipak, Nerkez Smailagi} je obilje`io vrijeme.
Lik iz pam}enja mo`e i izblijedjeti, ali duh tako sna`ne
li~nosti prevladava prepreke zaborava, i kako vrijeme odmi~e
njegove misli i ideje postaju sve jasnije, odre|enije; primjenjene i uklopljene u vremenski mozaik neminovnosti koji je on
ve} davno najavio, pa su neke od njih i o`ivotvorene, barem
one {to se ti~u prava na osamostaljenje.
Mo`da je sre}a da ostatku pri~e oko njihova realiziranja
nije svjedo~io, pitanje je bi li se i s tim razo~erenjem mogao
nositi bez gor~ine.


BEHAR 76-77

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

HRVATSKI JE
SUVERENITET NEDJELJIV

Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (I)

Prilog raspravi o ustavnim promjenama

Amandman I.
1. Hrvatski narod, u skladu sa svojim
povijesnim te`njama u zajedni~koj borbi
sa srpskim narodom i narodnostima u Hrvatskoj i s drugim narodima i narodnostima
Jugoslavije, ostvario je u narodnooslobodila~kom ratu i socijalisti~koj revoluciji
svoju nacionalnu dr`avu Socijalisti~ku
republiku Hrvatsku i polaze}i od prava
na samoopredjeljenje, uklju~uju}i i pravo
na otcjepljenje - svojom slobodno izra`enom
voljom, a radi za{tite svoje nacionalne
nezavisnosti i slobode, izgradnje socijali-

sti~kog dru{tva i svestranoga dru{tvenog i

nacionalnog razvoja, svjestan da je dalje
u~vr{}enje bratstva i jedinstva i narodnosti
Jugoslavije u njihovu zajedni~kom interesu, dobrovoljno se ujedinio s ostalim narodima i narodnostima u Socijalisti~ku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
2. Socijalisti~ka Republika Hrvatska,
suverena je nacionalna dr`ava hrvatskog
naroda, dr`ava srpskog naroda u Hrvatskoj
i dr`ava narodnosti koje u njoj `ive, utemeljena na suverenosti naroda i na vlasti i
samoupravljanju radni~ke klase i svih ra-

dnih ljudi, i socijalisti~ka samoupravna

demokratska zajednica radnih ljudi i gra|ana
i ravnopravnih naroda i narodnosti.
3. Himna Socijalisti~ke republike Hrvatske jest Lijepa na{a domovino.
Hrvatska dr`ava nema sre}e. Ili je zbog
naivnosti otu|ena, ili je zbog nasilja poreknuta. Ona se stoga neprestano kre}e od
nade do poraza i od poraza do nade.
Hrvatski je narod u NOB-u energi~no
odrekao svaki dr`avno-pravni realitet i
kontinuitet Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj.

Faksimil iz Hrvatskog tjednika broj 21 - 10. 09. 1971. godine

4

BEHAR 76-77

Zbog njezinog de facto okupacionog statusa, zbog njezine rasprodaje hrvatskog

teritorija, zbog njezine divlja~ke politike
genocida. On se, dakle, ve} tada izjasnio
da hrvatska dr`ava, ne mo`e postojati bez
slobode, integriteta i legaliteta.
Neslavna propast NDH sadr`avala
je dvije dalekose`ne pouke. Prije svega, da
je separatizam neizbje`no produ`ena ruka
inozemnog imperijalizma. Ali i to da je
unitarizam, kojemu je bit uvijek velikosrpska hegemonija, rodno mjesto hrvatskog
separatizma. Tako je u usta{kom krahu, u
malome, sabrana i iskazana sva sramota
hrvatskog ekstremizma, ali i velikosrpskog
nasilja i denacionalizatorske politike njegovih hrvatskih unitaristi~kih bojovnika.
Te pouke rezultirale su novom koncepcijom jugoslavenske zajednice i hrvatske
dr`avnosti.
II. zasjedanje AVNOJ-a utvr|uje na~elo
pune ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije,
a njezino konstituiranje odre|uje po osnovnom
nacionalnom politi~kom pravu - na pravu
svakog naroda na samoodre|enje, uklju~uju}i
pravo na otcjepljenje ili ujedinjenje s drugim
narodima, te progla{uje da se izgra|uje na
demokratskom federativnom principu kao
dr`avna zajednica ravnopravnih naroda. To,
kao i osuda monarhije u duhu i uhu svakog,
makar sasvim samo nacionalno svjesnog
hrvatskog partizana, moglo je imati samo
jedan odjek: kraljevina Jugoslavija bila je
zemlja nacionalnog tla~enja naroda, dakle i
hrvatskog naroda pod ~izmom velikosrpske
hegemonije; nova Jugoslavija to ne}e nikada
biti. Nova jugoslavenska zajednica, koju na{i
narodi dragovoljno formiraju, implicira dakle definitivno odbacivanje i osu|ivanje
hegemonisti~kog, centralisti~ko-unitaristi~kog
sistema - i kao ideje i kao prakse.
[to je II. zasjedanje AVNOJ-a bilo za
novu Jugoslaviju, to je III. zasjedanje ZAVNOH-a bio za novu Hrvatsku. Ono je,
Odlukom o odobrenju rada predstavnika
Hrvatske na II. zasjedanju AVNOJ-a, konstatiralo: Hrvatski je narod vjekovima
te`io za ostvarenjem svoje slobodne nacionalne dr`ave, kao i da tu te`nju nije ostvario ni u staroj Jugoslaviji ni u fa{isti~koj
tvorevini NDH. Odluka je istakla da je
hrvatski narod, svojom borbom i u zajednici s drugim jugoslavenskim narodima i
srpskim narodom u Hrvatskoj, osigurao
pravo na samoodre|enje, uklju~uju}i
pravo na otcjepljenje i ujedinjenje s drugim
narodima. Ona je sve~ano objavila da
odluke II. zasjedanja AVNOJ-a osiguravaju
BEHAR 76-77

. . . ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i

o`ivotvorenje hrvatske dr`avnosti. Njome
je, tako|er, potvr|en ~in udru`ivanja, na
temeljima ravnopravnosti, u novu demokratsku federativnu zajednicu Jugoslaviju.
Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a posebno su istakle jedinstvo, slogu i ravnopravnost Hrvata i Srba kao jamstvo zajedni~kog
`ivota u novoj hrvatskoj dr`avi.
Odluke III. zasjedanja ZAVNOH-a
nesumnjivo su udarile osnovu suvremenoj
h r v a t s k o j dr`avnosti, mada u njima
ima stavova koji ostavljaju dojam o
nedore~enosti, nepreciznom shva}anju i
odre|enju, te nedostatnom osje}a ju hrvatskog suvereniteta.
O etatisti~kom razdoblju u nas ne treba
posebno razglabati. Sve je o tome poznato.
Kakve je posljedice ono imalo za hrvatsku
dr`avnost, najbolje se mo`e prepoznati po
stavovima iz TV-intervjua druga Bakari}a,
koji je, u tom razdoblju bio bitan odreditelj
njezine sudbine. On je izri~ito i iskreno
izjavio: da je centralizam bio potpun, jer
je to bilo objektivno nu`no, tj. to je bio
uvjet pobjede nad klasnim neprijateljem;
da su hrvatski unitaristi bili glavni oslonac
i nosioci centralisti~kog sistema; da revolucionarni hrvatski pokret nije zanimala
hrvatska dr`avnost; i na kraju, postavljati
pitanje hrvatske dr`avnosti zna~i stajati na
frankova~kom ideolo{kom stajali{tu.
Kako su se takvi stavovi prakti~kopoliti~ki i ustavno-pravno odrazili na hrvatsku poslijeratnu dr`avnost, i previ{e je
dobro poznato a da bi o tome trebalo ne{to
vi{e re}i.
^injenica je da je rekonstrukcija federacije - a ona je posljedica dru{tveno-ekonomske reforme na{eg dru{tva ostvarivane
u logici kritike staljinisti~kog birokratizma
i razvoja samoupravne demokratizacije zapravo obnova onih temeljnih zasada koje
su postavljene i ostvarene u tijeku NOB-a
i socijalisti~ke revolucije. S time je i pitanje
hrvatske dr`avnosti dobilo novu osnovu,
karakter, zna~enje i perspektivu. Ustavni
su amandmani to legalizirali. Nacrt ustavnih amandmana za Ustav SR Hrvatske, koji
su stavljeni na javnu raspravu, predstavlja
odgovor na pitanje hrvatske dr`avnosti i
stoga zaslu`uje punu i svestranu pozornost
hrvatske javnosti i naroda.
Po|imo najprije od Amandmana I. On
je, nema sumnje, fundamentalan, jer ustavno denira hrvatski suverenitet, a time i
hrvatsku dr`avu, njezinu osnovu, polo`aj
i zna~enje. Iako sav Nacrt amandmana

karakterizira duh opona{anja i kompilacije,

ovdje se ipak moralo od njega odstupiti.
No tu inovaciju valja pomno analizirati.

Opstojnost hrvatske dr`avnosti

Prije svega. odajmo priznanje ustavotvorcima {to se nisu ustru~avali re}i da
je tu rije~ o hrvatskoj nacionalnoj dr`avi,
~ega nije bilo u dosada{njim aktima od III.
zasjedanja ZAVNOH-a do va`e}eg Ustava
iz 1963. godine. Mo`da se mo`e re}i da su
to i svi ovi raniji akti implicitno sadr`avali.
Nama Hrvatima veoma je stalo do toga da
to u hrvatskom ustavu i eksplicitno stoji.
Prvo, ne vidimo nikakva razloga da se to
podrazumijeva, jer tada to mo`e postati
stvar interpretacije, a osim toga time se
izri~e sva bit politi~ke redenicije jugoslavenske federacije. tj. po{tuju se i primjenjuju
usvojeni ustavni amandmani. Ali, isto. tako.
ve} prva re~enica (Hrvatski narod, u skladu sa svojim povijesnim te`njama)
pokazuje, u najmanju ruku, nedopustiv
politi~ki zaborav ili neupu}enost. Hrvatski
narod, tko imalo zna i uva`ava njegovu
povijest, nije imao samo, povijesne te`nje
nego i dr`avu.
Hrvatska dr`ava stara je ve} stolje}a.
Ona ne nastaje tek s NOB-om i revolucijom.
NOB zna~i punu obnovu i uspostavu - na
novim osnovama - stoljetnog hrvatskog
dr`avno-pravnog kontinuiteta, prekinutoga, ali nezastarenoga, samo od velikosrpske hegemonisti~ke kraljevine. S NOB-om
nastaje suvremena. socijalisti~ka hrvatska
dr`avnost. Ustav SRH, prema tome, ne
smije poni{titi realni stoljetni hrvatski
dr`avno-pravni kontinuitet. Naprotiv, on
ga mora upravo armirati, kao historijsko
pravo hrvatskog naroda na svoj slobodni
dr`avni individualitet. Nitko ne tra`i da
Ustav SRH hvali re`ime pod kojima se,
historijski ostvarivala hrvatska dr`avnost,
nego da uva`i historijsku ~injenicu stoljetne opstojnosti hrvatske dr`ave i domovine.
Prema tome, hrvatski narod svoj zahtjev
za nacionalnom dr`avom ne utvr|uje u
skladu sa svojim povijesnim te`njama,
nego svjestan stoljetnog dr`avno-pravnog
kontinuiteta svoje nacionalne dr`ave. NOB
i socijalisti~ka revolucija daju toj dr`avi
drugu klasnu osnovu, karakter i perspektivu, a ne stvaraju je ab ovo.
Postoji jo{ jedna nepreciznost koja se
mo`e na prvi pogled ~initi formalnom. Rije~
je o pravu na samoodre|enje. Ono se u

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

Amandmanu I. dovodi samo u vezu s
udru`ivanjem s drugim narodima u Jugoslaviju. A to je konzekvencija, a ne bit ovog
prava. Njegova bit jest u pravu na vlastitu
nacionalnu dr`avu. Prema tome, pravo na
samoodre|enje hrvatskog naroda mora se
ustavno povezati sa stvaranjem hrvatske
dr`ave u tijeku NOB-a i socijalisti~ke revolucije, a zatim i u slijedu toga formulirati
jugoslavenako udru`ivanje. Uostalom,
Amandman I. sasvim pogre{no govori o
ujedinjenju {to je uvijek ustavna odredba
unitarne dr`ave, a rije~ je o udru`ivanju,
{to je ustavna odredba federativne dr`ave.
U logici ovog pristupa jest i redoslijed
odnosa Jugoslavije i Hrvatske, a on je
preuzet iz va`e}eg Ustava. Najprije je hrvatski narod uspostavio svoju suverenu
nacionalnu dr`avu, pa se onda udru`io s
drugim narodima u Jugoslaviju. Prvo postoji
nacionalni dr`avni individualitet, pa onda
zajedni{tvo. U Amandmanu I. to, dodu{e,
i stoji. Ali onda ne mo`e iza toga slijediti
denicija hrvatske nacionalne dr`avnosti.
Zato se mora najprije (to~ka 1) ustavno
odrediti hrvatski nacionalni dr`avni individualitet, a zatim (to~ka 2) formulirati
udru`ivanje s drugim narodima u Jugoslaviju. Iz ovakvog odre|enja, o~ito, izbija
bojazan da bi netko mogao dobiti dojam o
separatisti~kim natruhama ili intencijama,
kao i `elja da se onemogu}i svaka i pomisao na to, a o~ituje se u tome i preno{enje
na dana{injicu ratne situacije, kada se najprije stvorio AVNOJ i proglasila jugoslavenska federacija, a tek onda stvarale nacionalne dr`ave, mada je stvaranje federacije obratan ~in. Zaklju~imo: prvo denirati hrvatsku nacionalnu dr`avu u njezinim
suverenim zna~ajkama, a onda izvesti stav
o udru`ivanju u jugoslavensku federaciju.
Jer bez boga bi se hrvatska sloboda mogla
proglasiti zajedni~kim darom, a ne vlastitim
postignu}em. A mi nismo bili nekakav
bezobli~ni i neva`ni rukavac u sna`noj i
golemoj rijeci jugoslavenske borbe i nade.
Ne, mi smo bili sasvim individualni revolucionarni tijek i to~no smo znali protivnika:
usta{ku separatisti~ku tvorevinu NDH,
(a ona je neodvojiva od okupacije) te velikosrpsku hegemonisti~ku centralisti~ku
tvorevinu. I zato, na{a sloboda nije ni~iji
dar, nego vlastito postignu}e, za koje su
pale tisu}e i tisu}e Hrvata, i komunista i
nekomunista. Na{a borba bila je na{e JESMO i na{a dr`ava mora to isto biti. Hrvatski ustav mora to izraziti, jasno i ~asno.
Najprije, dakle, da mi Hrvati sa svojom
6

dr`avom - jesmo, a zatim, da se na osnovi

socijalisti~kih i demokratskih na~ela
udru`ujemo u ve}u, zajedni~ku federativnu
tvorevinu - SFRJ. Takvo jasno odre|enje
najbolji je odgovor svima onima koji nas
neprestano kleve}u za separatizam. A ovaj
odgovor ne mo`e biti valjan ako se neprestano postavljamo negativno brane}i se da
to nismo nego je valjan ako se odlu~no
postavljamo pozitivno, afirmiraju}i svoj
nacionalni dr`avni individualitet i po
njemu udru`ivanje u SFRJ.

Hrvatska nije federacija

Ove opaske, do sada, odnose se na
nepreciznosti u Amandmanu I. No u njemu
je sadr`an i jedan nedostatni osje}aj hrvatskog suvereniteta i njegova kriva odredba.
Hrvatska je denirana krivo i nedostatno.
Po predlo`enoj definiciji Hrvatskoj je
osporena nacionalna dr`avnost, a samim
time i suverenitet. Suverenitet je jedan
nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv - to je
klasi~na i jedina prava njegova odredba.
Ako je SRH nacionalna dr`ava hrvatskog
naroda, onda je hrvatski suverenitet jedan,
nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv. I tada SRH
ne mo`e biti i nacionalna hrvatska dr`ava,
i dr`ava srpskog naroda u Hrvatskoj i dr`ava
svih drugih naroda koji ju obitavaju. Obratno, ako je SRH i jedno i drugo i tre}e, onda
hrvatski suverenitet nije jedan nije nedjeljiv,
nije neotu|iv i nije nezastariv. Ukratko, ili
je SRH jedinstvena nacionalna dr`ava hrvatskog naroda i hrvatski suverenitet jest
jedan, nedjeljiv neotu|iv i nezastariv, ili
pak SRH nije jedinstvena nacionalna dr`ava
hrvatskog naroda, nego i hrvatska dr`ava,
i srpska dr`ava, i muslimanska, i talijanska
(itd.) dr`ava, a hrvatski suverenitet
vi{ebrojan djeljiv, otu|iv i zastariv? Tre}ega
nema. Odlu~no stojimo na stajali{tu da
je SRH jedinstvena nacionalna dr`ava
hrvatskog naroda i da je hrvatski suverenitet jedan, nedjeljiv, neotu|iv i nezastariv. Prema tome, ustavotvorci koncipiraju zapravo Hrvatsku kao federaciju naroda, {to je jednako potpunom negiranju
hrvatske revolucije, hrvatske povijesti,
hrvatskog prava na samoodre|enje i hrvatske dr`avnosti.

Rije~ je o vrhovnoj odredbi dr`avnosti

(suverenitet) i o statusnoj odredbi dr`avnosti
(gra|anska prava).
Suverenitet ili konstituantna osnova iz
koje potje~e i nastaje hrvatska dr`avnost
pripada na njegovu tlu samo hrvatskom
narodu. Samo ime dr`ave (Hrvatska), kao i
sve oznake suvereniteta (grb, zastava, himna, glavni grad itd.) to dokazuju. Ali kada
je rije~ o polo`aju i dostojanstvu gra|anina,
onda srpski narod u Hrvatskoj i drugi narodi u njoj potpuno su jednaki sa Hrvatima u
socijalnim politi~kim i osobnim pravima.
Samo bi okorjeli {ovinist ili krajnji reakcionar ili, jednostavno zlokoban ~ovjek mogao
to osporavati Zato je ustavna odredba o
jednakosti Hrvata, Srba i pripadnika
drugih naroda u Hrvatskoj u pravima i
du`nostima politi~ki korektnija i pravno
valjanija nego zalaganje za izjedna~enje u
dr`avnotvorbenoj ulozi, {to je, zapravo,
presezanje u suvereno pravo i kao takvo
izazovno i protuustavno. (A ove na~elne
odredbe o jednakosti u pravima i du`nostima
svih gra|ana SRH, bez razlike na nacionalitet, vjeru, rasu itd., nema u nacrtu ustavnih
amandmana niti u amandmanu I., koji tretira na~elne osnove hrvatske dr`avnosti.
Nije stoga bez interesa podsjetiti da je
prvi Ustav NR Hrvatske iz 1947. godine
bio veoma jasan i korektan u tom pogledu.
U glavi I. (Osnovna na~ela) stoji da je NRH
narodna dr`ava republikanskog oblika,
a ostvario ju je hrvatski narod u svojoj
oslobodila~koj borbi, u bratskom jedinstvu
sa Srbima u Hrvatskoj, i u zajedni~koj
borbi svih naroda Jugoslavije. Hrvatski
narod se svojom slobodnom voljom ujedinio na temelju na~ela ravnopravnosti s
ostalim narodima Jugoslavije u zajedni~ku
saveznu dr`avu FNRJ. Zatim se u glavi III.
(Temeljna prava naroda i Narodne Republike Hrvatske) u ~l. 11. ustavno odre|uje:
Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj
ravnopravni su sa Hrvatima.
Dakle, i u periodu etatizma hrvatski
suverenitet nedjeljiv je; - dodu{e, znamo
da je to bilo samo normativno. Zar nije
o~ekivati da ustavne odredbe u jednom
mnogo povoljnijem vremenu, u vremenu
temeljne rekonstrukcije federacije, na temeljima nacionalne dr`avnosti i zbiljske
ravnopravnosti, budu bar na toj razini?

Suverenitet i civilitet
Ne sumnjaju}i u dobre namjere na{ih
ustavotvoraca, jer za to nema razloga, ovdje
se mora ukazati kako je neophodno da se
razlikuje izme|u dva momentna ustavnosti.

Meritorno mi{ljenje prof. Stefanovi}a

Za dokaz da se vrhovna odredba hrvatske
dr`avnosti ne smije brkati sa pitanjima
BEHAR 76-77

gra|anskog statusa pripadnika nehrvatskih

nacionaliteta, navest }emo jedno zaista
meritorno mi{ljenje. To je ustavno-pravna
interpretacija polo`aja srpskog naroda u
Hrvatskoj koju je izlo`io veoma renomirani
znalac ustavnog prava i, pripomenimo, Srbin
iz Hrvatske, pok. prof. dr. Jovan Stefanovi}
u svojoj knjizi Ustavno pravo FNR Jugoslavije i komparativno, knj. I., II. izdanje,
1956, str. 85-88. Tamo pi{e: U Ustavu NR
Hrvatske me|u odredbama o temeljnim
pravima naroda i Narodne Republike Hrvatske nalazimo i odredbu o ravnopravnosti
Srba u Hrvatskoj s Hrvatima. U ~lanu 11.
toga Ustava re~eno je Srbi u Narodnoj
Republici Hrvatskoj ravnopravni sa Hrvatima. Iz te odredbe Ustava NR Hrvatske
proizlazi pravo za Srbe u Hrvatskoj na ravnopravnost s Hrvatima. Samo, tu ustavnu
odredbu treba dobro razumjeti. Prije svega
ne treba misliti, da u NR Hrvatskoj Srbi ne
bi bili ravnopravni s Hrvatima, kad ne bi
bilo te odredbe u Ustavu NR Hrvatske. Ta
ravnopravnost proizlazi iz osnovnih na~ela
ustavnog ure|enja FNR Jugoslavije i ustavnog ure|enja NR Hrvatske, naro~ito iz
na~ela, formuliranog kako u saveznom
Ustavu (~l. 21, st. 1), tako i u Ustavu NR
Hrvatske (^l. 22, st. 1), po kome su svi
gra|ani FNR Jugoslavije odnosno NR Hrvatske jednaki pred zakonom i ravnopravni bez obzira na narodnost, rasu i vjeru.
Uno{enje u Ustav NR Hrvatske naro~ite
odredbe o pravu Srba na ravnopravnost s
Hrvatima imalo je prema tome da bude samo
izraz naro~itog priznanja Srbima Hrvatske
za `rtve, koje su oni podnijeli za vrijeme
okupacije i u borbama za oslobo|enje. Zatim ne treba misliti da odredba Ustava
NR Hrvatske o ravnopravnosti Srba u
Hrvatskoj zna~i, da je NR Hrvatska republika Hrvata i Srba. Ona je republika
hrvatskog naroda (isticanje je na{e - red.).
Ona je dakle nacionalna republika, jer u njoj
hrvatski narod ~ini ve}inu, kao {to je NR
Srbija nacionalna republika srpskog naroda
itd. Ali to sigurno ne zna~i, da Srbi u Hrvatskoj ~ine nacionalnu manjinu. Pripadnici
jednog od konstitutivnih naroda FNR Jugoslavije ne mogu se u drugim narodnim republikama smatrati nacionalnom manjinom.
Zato se Srbi u Hrvatskoj ne mogu smatrati
nacionalnom manjinom ba{ isto tako kao
{to se nacionalnom manjinom ne mogu
smatrati Hrvati u Srbiji ili nekoj drugoj
narodnoj republici. Svi Srbi, bez obzira u
kojoj se narodnoj republici nalaze, pripadnici su konstitutivnog srpskog, a svi Hrvati,
BEHAR 76-77

bez obzira u kojim se narodnim republikama

oni nalaze, pripadnici su konstitutivnog
hrvatskog naroda. Ali narodna republika, u
kojoj ve}inu ~ine pripadnici srpskog naroda,
nacionalna je republika srpskog, a narodna
republika, u kojoj ve}inu ~ine pripadnici
hrvatskog naroda nacionalna je republike
hrvatskog naroda. To vrijedi i za ostale narodne republike, osim NR Bosne i Hercegovine. Ta republika nema karakter nacionalne republike zato {to u njoj pripadnici ni
jednog naroda ne ~ine apsolutnu ve}inu.

[to je to vrhovno pravo jednog

naroda?
Jasnije i korektnije nije se moglo re}i.
Hrvatska dr`avnost je nerazdvojivo,
neotu|ivo i nezastarivo vezana za hrvatski
narod u onome {to je njezin supstancijalitet, a to je politi~ko i pravno vrhovni{tvo,
koje uvijek jest onoga po kojem je historijski, politi~ki i pravno dr`avnost. U tom
smislu, suverenitet nije uop}e vezan za
postojanje demokracije; on je to tek sa
njezinim modernim razvojem od gra|anskih
revolucija. Historijski dakle gledano, on
transcendira politi~ke forme vladavine, on
je sam politi~ki vrhovni princip vladavine
kao takve. On je, dakle, ne{to {to pripada
dr`avi dok jest dr`ava.
A gra|anska prava u socijalnom,
politi~kom i privatnom smislu u izravnoj
su vezi sa konkretnom politi~kom formom
vladavine. U svome novijem konceptu,
zna~enju i dosegu, ona su djelo moderne
demokracije, tradicionalne i, od nedavnog
vremena, socijalisti~ke. Zato suvremena
hrvatska dr`avnost, ve} zbog svoga demokratskog dostojanstva i valjanosti, mora
ustavno utemeljiti i jam~iti jednaka prava
i du`nosti svim svojim gra|anima, bez
obzira na nacionalitet, vjeru, rasu itd. Ali
ona determiniraju na~elo hrvatskog suvereniteta, koji je jedan, nedjeljiv, neotu|iv i
nezastariv - ba{ kao i hrvatska domovina
- samo unutar hrvatskog naroda, time {to
njegov suverenitet ~ine kolektivno-konstituantnim. Gra|anski status pripadnika
drugih nacionaliteta nije determinanta hrvatskog suvereniteta u njegovim supstancijalnim, tj. politi~ko-pravnim vrhovnotvorbenim kvalitetama.
Prema tome, ne mo`e se nikako prihvatiti podjela hrvatskog suvereniteta kako to
predvi|a nacrt AMANDMANA I. Ina~e bi
se, po toj istoj logici, SR Makedonija morala denirati dr`avom Makedonaca, Tura-

ka, Albanaca itd., SR Srbija - dr`avom Srba,

Roma, Albanaca, Ma|ara, itd., SR Crna Gora
- dr`avom Crnogoraca, Albanaca, Muslimana itd., itd. Ta logika razdiobe nacionalnih
suvereniteta neizbje`no zavr{ava ukidanjem
svake nacionalne dr`avnosti, {to je bio i
jest zlatni san svih na{ih unitarista.
Nema nikakve sumnje da se moraju
jasno razlikovati dvije stvari: jedno je nacionalna dr`avnost, a drugo je republi~ka
dr`avnost. Kriterij prve jest hrvatski narod
kao - po ustavnoj teoriji - pouvoir constituant (vlast koja konstituira dr`avu) i u
njezinu originalnom i u njezinu instituiranom smislu. Kriterij druge jest polo`aj
gra|anina u njegovim osobnim socijalnim, politi~kim i privatnim pravima. U
prvom slu~aju rije~ je o politi~kom i pravnom vrhovni{tvu, a u drugom - o ustavnom
priznanju i jam~enju civiliteta u njegovu
demokratskom zna~enju, tj. socijalnom.
politi~kom i privatnom dostojanstvu i
uva`avanju gra|anina.
Treba preformulirati to~ku 2. Amandmana I.
Kada se dvije takve, bitno razli~ite stvari, stave u istu ravninu ili kada im se dade
isto ustavno zna~enje, onda to svjedo~i o
neupu}enosti u na~ela i tekovine moderne
politi~ke i ustavno-pravne znanosti. I onda
se mo`e dogoditi da se SRH krivo denira
federacijom naroda ili trojednom dr`avom
(hrvatska, srpska i drugih naroda u Hrvatskoj). Zato se ovaj stav, koji je sada to~ka 2
Amandmana I, mora iz temelja preformulirati. I to u smislu pune i nedvojbene
afirmacije i osiguranja nedjeljivog hrvatskog suvereniteta, izraza originalne i intituirane konstituante vlasti hrvatskog
naroda. Za narode koji `ive s njim u jednoj
zajednici i jednoj te istoj domovini ovaj
jedinstveni, nedjeljivi, neotu|ivi i nezastarivi suverenitet hrvatskog naroda jest primarna i nepovrediva osnovica njihove
zajedni~ke povijesti, politi~ke i pravne konstitucije, koja, dakako, podrazumijeva
korektno i neizbje`no priznanje i jam~enje
jednakosti svih s pravima i du`nostima. Sve
drugo se mo`e do`ivjeti ili kao nasilje ili
kao neznanje ili kao izazov.
(Hrvatski tjednik, god. I, br. 21/10.
rujna 1971, str. 1. i 3.)
* Naslove priloga u Hrvatskom tjedniku mo`ete
pogledati u ovom dvobroju u Prilogu Bibliograji
radova Nerkeza Smailagi}a

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

Nerkez Smailagi}: Hrvatski ustav (V.):

ODGOVORNOST JAVNIH
FUNKCIONARA
Osigurati da birokratizam, otjelovljen u autoritarnoj li~nosti javnog funkcionara,
neprekidno bude izvrgnut javnoj odgovornosti
Socijalisti~ki sustavi su, u neku ruku,
obe}ana zemlja neodgovornosti javnih
funkcionara. To je, svakako, posljedica jednog
potpunog monopola politi~ke vlasti, koja je
li{ena kriterija izvan same sebe. Birokratizam
sa svojom svevla{}u, dakle, u osnovi je sigurne nepovredivosti javnih funkcionara.
Etatizam je bio dru{tveno-politi~ki oblik
institucionalizacije takve birokratske svevlasti. Razlog je poznat: dr`ava se organizira kao instument partijsko-politi~kog
monopola. A ovaj se konstituira na potpunoj koncentraciji politi~kog odlu~ivanja,
na autoritarnosti hijerarhijskog reda, te na
poni{tenju svake javnosti rada. Stoga je
proturje~nost etatisti~kog sustava bila
neophodna i ~vrsta: uzdizanje dr`ave do
razine temeljnog dru{tveno-ekonomskog i
politi~kog instrumenta socijalisti~ke izgradnje, a s druge strane njena potpuna
partijsko-politi~ka podre|enost i instrumentalizacija.

Normativisti~ki formalizam
Na planu odgovornosti javnih funkcionara, to se odrazilo potpunom blokadom
pravne politi~ke odgovornosti, a da se o
krivi~noj, gra|anskoj i disciplinskoj i ne
govori. Djelotvorna je jedino i isklju~ivo
ispravna politi~ka odgovornost, {to se temelji na potpunoj dru{tvenoj i, prije svega,
politi~koj kontroli same partije nad svojim
~lanovima i nad funkcionarijatom.
Da je konzekvencija toga bila ispraznost
pravnog, jedva treba dokazivati. Pravo u
takvim socijalisti~kim sustavima nije
uva`avano ili, bolje re~eno, svedeno je na
jedan normativisti~ki formalizam iz jednostavnog razloga {to ono limitira i obavezuje.
Ono je, dakle, protivno samovolji. Ali u
etatizmu, ono je po svom zna~enju, funkciji
i svrsi potsjetimo se na tu kvalikaciju
8

truli liberalizam. Ili u suptilnijoj odredbi,

ono se shva}a pukim derivatom dru{tvenoproizvodnih odnosa, dakle ne~im {to je bez
svoje vlastite autonomije i djelotvornosti
negira se princip da forma rei esse dat. Tako
je politi~ka pragmatika u etatisti~kom razdoblju obezvrijedila principijelno-demokratski karakter prava po jednostavnoj logici :
kada koristi pozivati se na njega, a kada
ograni~ava ili, pak, obvezuje, odbaciti ga
kao formalisti~ki balast.
Naravno da, u takvom kontekstu, nije
neobi~no da ne `ivi sustav pravne politi~ke
odgovornosti javnih funkcionara, a pogotovu krivi~ne, gra|anske i disciplinske. I to ne
u ime nekih principijelnih pitanja takve
odgovornosti , {to se nadaju s obzirom na
osnove i uvjete predsjedni~kog, parlamentarnog i skup{tinskog sustava, nego jednostavno zbog diskreditacije prava kao takvog
u ime principa i prakse politi~ke svrsishodnosti ili, o{tro re~eno, samovolje.
Korektno je, naravno, primijetiti da, sa
razvojem demokracije u nas, raste u broj
pravnih instituta, {to ulaze u sklop pravnog
sustava javne odgovornosti. Mada, istina,
temeljnih na~elnih odluka, bar {to se ti~e
pravne politi~ke odgovornosti, nije nikada
nedostajalo. Ali stara i `ivotna istina da
odgovornost koja opstoji u na~elu ne opstoji
uop}e. A da ne govorimo o vjerodostojnoj
~injenici na{eg politi~kog sustava da je, za
razdoblje etatizma pa sve do na{ih dana,
uvijek izvanpravna, politi~ka odgovornost
uvjetovala pravnu politi~ku odgovornost
javnih funkcionara. [to to, pak, konkretno
zna~i i implicira, nema potrebe ovdje razglabati. Dostatno je samo re}i to da se,
prema tome, uvijek povla~ilo pitanje odgovornosti kada je javni funkcionar temeljno
politi~ki iznevjerio, a nikada se nije postavilo pitanje odgovornosti na temelju iznevjeravanja u konkretno-radnom vr{enju

javne funkcije. Da to, u najmanju ruku,

zna~i tolerirati i sankcionirati nesposobnost,
bar u tom ne treba dalje ni{ta re}i.

Prevladavanje autoritarizma
Me|utim, mnogo toga se u na{em `ivotu i dru{tvu, pa i u samim gra|anima promijenilo. Proces sveop}e demokratizacije
u socijalnom, politi~kom i dugovnom pogledu ve} je proizveo mnoge i korisne
u~inke. Sam samoupravni princip i praksa
aktivirali su {ire dru{tvene snage, nove
potencijale i aktivniji interes gra|ana,
dru{tva kao cjeline. Mnoge najavljene a i
primijenjivane reforme (dru{tveno-ekonomskog sustava, politi~kog ustrojstva,
partijskog `ivota i djelovanja) svjedo~e o
op}oj svijesti i potrebi da se prevlada
etatisti~ki birokratsko-centralisti~ki, u biti
i akciji autoritaristi~ki sustav.
Naravno, nitko razuman ne shva}a to
pravolinijski, nego upravo jednim veoma
slo`enim i napetim prijelazom, {to }e biti
ispunjen sna`nim i stalnim otporima staroga u svim njegovim oblicima, a prije svega,
bar za temu koja se razmatra, autoritarne
li~nosti, nepovredivo odre|ene. Razdoblje
punog monopola politi~ke vlasti i odluke,
birokratsko-centralisti~kog sustava odnosa,
te rigidnost hijerarhizma koji iz njega
proistje~e sabire se, zapravo u takvom tipu
autoritarne li~nosti, tj. nepovredivoj i neodgovornoj li~nosti. I dok se dru{tveni odnosi
relativno lako mogu uspostaviti na novom
osnovu, sam autoritarni mentalitet javnog
funkcionara, izgra|en u uvjetima neodgovornosti spram dru{tvene javnosti, dugoro~no
djeluje u starom stilu i starom metodom.
Tako se problem odgovornosti javnih
funkcionara danas postavlja iz mnogih razloga, veoma va`nih i odlu~uju}ih. Na prvom
mjestu treba ista}i samoupravlja~ke uvjete
BEHAR 76-77

i organizaciju suvremene socijalisti~ke

dr`avnosti, koji znatno mije{aju individualnu
i kolektivnu odgovornost ili, ih, bar dovode
u nove ali veoma eksibilne odnose, istodobno pro{iruju}i znatno krug javnih subjekata.
Ovaj problem se nadaje i po samoj prirodi
javnih funkcija, {to ih obavljaju ovi funkcionari, jer se, prete`no, radi o klju~nim i
djelotvornim polo`ajima u dr`avnom sustavu, doseg i ostvarenje kojih tangira i odre|uje
sudbinu naroda. Jednako ga name}e u o{troj
formi i nedemokratska tradicija na{e zemlje,
na koju se direktno nadovezao i birokratsko
centralisti~ki sustav etatizma, te uslijed toga,
ne samo prete`an i odlu~uju}i utjecaj autoritarne li~nosti, nego i odsustvo gra|anske
svijesti u modernom zna~enju i ekasnosti.

Unitaristi~ki kompleks
[to se ti~e same na{e republike, nu`no
je problem odgovornosti javnih funkcionara dovesti u vezu sa jo{ jednim , speci~nim,
ali veoma odsudnim aspektom, posljedice
kojeg su dobro poznate. To je sna`no i duboko korijenje hrvatskog unitaristi~kog
kompleksa, {to se prvenstveno, razvio na
razini ostvarivanja javnih funkcija kako u
samoj Hrvatskoj, tako i u Jugoslaviji; {to
vi{e, {to je bio sami uvjet za stjecanje tih
funkcija. Unitaristi~ka hrvatska tradicija,
stara preko stotinu godina utemeljena je
na sistematskoj i razornoj korumpiranosti hrvatskih javnih ~asnika. Time je bila
izre~ena i bitna a i sudbonosna odredba
hrvatske politike: ona se, naime, odre|ivala
po sredi{njim, jugoslavenskim potrebama,
a ne po hrvatskim nacionalnim interesima.
A iz toga je neumitno proizi{la disproporcija izme|u prava i obaveza Hrvatske u jugoslavenskoj zajednici, koja je denitivno
poni{tila njihov reciprocitet kao uvjet ravnopravne egzistencije, suradnje i obveze. U
taj kontekst, onda, smje{ta se i problem
politi~ke odgovornosti javnih funkcionara.
Ova se utvr|ivala u jugoslavenskom kontekstu, a ne u nacionalnom. [to je to, pak,
zna~ilo za samu hrvatsku dr`avnost i njene
vitalne interese, to je dobro poznato i spada
svakako u sve samo ne u slavne stranice
njene ustavne i politi~ke povijesti.
S obzirom, dakle, i na te op}edru{tvene
uvjete, a i nacionalno politi~ke, problem
odgovornosti javnih funkcionara je problem prvoga reda. Najnoviji razvoj, {to
slijedi iz suvremene dru{tveno-ekonomske
i ustavno politi~ke reforme na{e zemlje,
ve} je via facti, zao{trio pitanje odgovor-

BEHAR 76-77

nosti javnih funkcionara. Naro~ito }e socijalni ekvivalent samoupravlja~kog sustava, {to se direktno ti~e konkretnog i za
na{e prilike bolnog dru{tveno-ekonomskog
polo`aja i utjecaja radni~ke klase i
siroma{nih segmenata srednjih slojeva, a i
ustavna organizacija nacionalne dr`avnosti,
{to postavlja vitalne nacionalne interese
SRH kao i konkretni dru{tveno-politi~ki
polo`aji utjecaj radnog ~ovjeka i radni~ke
klase koja ga predvodi, imperativno zahtijevati maksimalno socijalno osjetljivu i
nacionalno svjesnu odgovornost javnih
funkcionara. U njoj je impliciran i sadr`aj

jugoslavenskih solidarizma, jer sada, prema

saveznim ustavnim amandmanima, SRH
nije neka nadnacionalna tvorba ili vi{i
dr`avni interes, nego je rezultanta maksimalno odgovorne i dogovorne, dakle ravnopravne i solidarne zajedni~ke platformei
akcije svih na{ih republika. U tako shva}enoj
solidarnosti, jugoslavenska zajednica cjelina je koordiniranih ravnopravnih nacionalnih interesa na{ih republika u onome
{to ih dru{tveno-ekonomski i ustavnopoliti~ki sudbinski povezuje u socijalisti~ko
zajedni{tvo.

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

Nerkez Smailagi}: Teologija, filozofija, znanost

Ova knjiga je prvi poku{aj u onda{njoj Jugoslaviji, pa i {ire, da se klasi~na

kultura Islama prika`e na pregledan, cjelovit, svestran i dokumentiran na~in. U
njoj su sistematski sabrane i izlo`ene glavne ideje, teorije, ustanove i rezultati {to
su ih one proizvele na planu teologije, filozofije i znanosti.
Stoga }e se suvremeni ~itatelj, kako onaj koji pripada muslimanskom kulturnom
krugu, tako i svaki drugi, mo}i upoznati s temeljnim i vrijednim dostignu}ima, interesima i pogledima klasi~nog islama na Boga, svijet, `ivot i ~ovjeka. To je jedinstvena
prilika da se u sistematiziranom obliku do`ivi i spozna jedna velika kultura kojoj suvremeni svijet toliko duguje i na ~ijim osnovama su izrasli i danas `ive toliki narodi.
U uvodnim poglavljima dani su popratni i nu`ni komentari koji omogu}uju da se
sadr`ajno shvate i pove`u hrestomatijski izabrane i prikazane stranice najboljih suvremenih islamologa svijeta o razli~itim aspektima kulturne povijesti klasi~nog islama.

Op}e odrednice Islama

Svakako da je, ve} na prvi pogled,
uo~ljivo da Islam predstavlja veoma slo`eni
i osebujan splet raznovrsnih aspekata, tvor-

Poseban amandman za
odgovornosti javnih djelatnika
Nacrt amandmana za Ustav SRH prigoda je da se potakne pitanje odgovornosti
javnih funkcionara, iz aspekta reformnih
intencija, institucija i posljedica. Na`alost,
nacrt o tomu ni{ta negovori, {to o~ito dokazuje da na{i ustavotvorci nisu na to bili
posebno osjetljivi. A ipak se, s obzirom na
slo`enost suvremenog samoupravlja~kog
razvoja i mnoge promjene u na{em nacionalnom `ivotu, name}u neka pitanja, {to
tangiraju upravo to pitanje.
Prije svega, iako opstoje odgovaraju}e
norme u va`e}em Ustavu bilo bi od izuzetnog,
principijelno demokratskog zna~enja da se
u Nacrtu predlo`i poseban amandman
posve}en isklju~ivo odgovornosti javnih
funkcionara. On ne bi smio biti opetovanje
pozitivnih normi, nego njihova formulacija,
korelativna s na{im vlastitim, nacionalnohrvatskim uvjetima, iskustvima i htijenjima.
Potrebno je, nadalje, uzeti u obzir nu`nost
pro{irenja kruga javnih subjekata, naro~ito
kada se ima u vidu samoupravlja~ki demokratizam s njegovom {irinom, pa i patos koji
ga prati. A istodobno s tim povezati i potrebu da se statuiraju odredbe o odgovornosti
onih javnih funkcionara koji su u va`e}em
Ustavu SRH jednostavno izostavljeni.
10

bi i ostvarenja; da ga je veoma te{ko podvesti samo pod jedan imenitelj koji bi bio
u stanju izraziti, makar i sa`eto, sva njegova o~itovanja, kao i unutra{nje mogu}nosti
i intencije. Zato kratke signature, kao {to
Ne manje je va`no principijelno utvrditi i druge oblike odgovornosti javnih
funkcionara, posebno: krivi~ne, gra|anske
i disciplinske, preko ~ega dosada{nji ustavi u nas suvi{e olako prelaze; a kada ih pak
predvi|aju, onda ih ograni~avaju samo na
jedan u`i krug.
Bilo bi svakako veoma potrebno da se
preciznije odredi i sam princip javnosti
rada. Do sada je ta javnost suvi{e bila
dr`avotvorna ili, to~nije re~eno, zatvarala
se u dr`avne okvire. Ne{to o temeljnom
zna~enju javnog mnijenja za demokratski
sustav u nas, o njegovoj osnovi, instrumentima, ustavnom zna~enju, te primjeni, s
obzirom na odgovornost javnih funkcionara, bilo bi vi{e nego po`eljno u jednom
procesu sveop}e demokratizacije dru{tva.
Jasno je samo po sebi da se odgovornost javnih funkcionara mora povezati za
sustav njihovih prava i du`nosti. Mnogo
toga od njih je, istina, ve} regulirano. Ali
mnogo toga i nije, jer je u me|uvremenu,
od 1963. godine, u narodnom `ivotu do{lo
do promjena, pa i temeljitih, i u prakti~nom,
i u funkcionalnom i u svjesnom pogledu.
Preciziranje tih prava i du`nosti, kao i
njihovo pro{irivanje stvar je neposredne
potrebe i demokratske prakse, a i principijelne povezanosti za ustavni kompleks
odgovornosti.

KLASI^NA
je ~isto teologijska, unutar samog Islama,
da je Zadnja objava ili da je, kako se to
dosta rano iskazalo u kr{}anskim redovima,
samo nova kr{}anska hereza odnosno da
je, prema srednjovjekovnim piscima, arabizirani judaizam, ~ak kada bi bile denitivne odrednice, ne predo~avaju, najmanje
dana{njem ~itatelju, svu puno}u i svojevrsnost Islama kao kulturnog sistema.
Da bi se dali neki okviri koji obuhva}aju
bar fundamentalno u islamskom kulturnohistorijskom kompleksu, ~ini se da je tomu
najprimjerenija Goiteinova ~etvero~lana
dioba:
Islam kao oblik arapske samokonstitucije;
Islam kao nova monoteisti~ka religija;
Islam kao nova politi~ka zajednica,
te, napokon,
Islam kao osebujna civilizacija.

Prilog djelotvornosti pravnog

sustava
Ne podcjenjuju}i nimalo ni zna~enje, ni
doseg, ni potrebu izvanpravne politi~ke odgovornosti, s obzirom na mehanizam na{eg
javnog `ivota i njegovo ustrojstvo, ustavnopravno, principijelno utvr|ivanje odgovornosti javnih funkcionara, kao i kasnija konkretnija razrada, bitan je prilog snazi, autoritetu i
djelotvornosti pravnog sustava javne odgovornosti funkcionara. A bez ovoga je demokratski karakter na{eg dru{tveno-politi~kog
sustava na~elno i prakti~no doveden u pitanje.
Naravno, dobro znamo da stvar nije samo u
pravnim odredbama, nego i u njihovoj realnoprakti~noj provedbi. Ali podizanje konkretnih
odredaba o odgovornosti javnih funkcionara
na razinu ustavnih na~ela na{eg samoupravlja~kog sustava sna`i demokratsku svijest i
volju gra|ana, institucija i javnosti i prilog je
provedbenoj politici odgovornosti. Tako bi se
birokratizam, otjelovljen u autoritarnoj li~nosti
javnog funkcionara, tjerao iz jo{ jednog svog
ugodnog uto~i{ta na svjetlo javne odgovornosti i u konfrontaciju s demokratskim interesom na{e nacionalne javnosti i zajednice,
{to ju zahtijeva i pokre}e.
(Hrvatski tjednik br. 25/8.listopada
1971, str.3.)
BEHAR 76-77

KULTURA ISLAMA, KNJIGA I.

Islam se pojavljuje na izrazito i potpuno arapskom tlu i, prirodno, upija iz njega
mnoge elemente njegove realne historije,
kao i njegove kulture.
Jedan dosta rasprostranjen narod,
razdijeljen na mnoge plemenske centre i
podlo`an mnogim lokalnim interesima,
veoma se brzo, uslijed razvoja Islama,
sabire u novo politi~ko i duhovno zajedni{tvo
koje od Arapa stvara epohalno-historijski
zna~ajan i tvora~ki faktor.

klasi~nom razdoblju, a {to se - mutatis

mutandis - mogu protegnuti i na kasnija
stolje}a. Str.17-18.

Islam nova svjetska civilizacija

Islamska civilizacija konstituira se na
temeljima onih bitnih rezultata, ustanova i
ideja koje su bile stvorene u prvotnome
Islamu. Religija, s jedne strane, i zajednica,
s druge strane, dva su njena strukturalna i

tvora~ka elementa. Ali u svome dugom i

plodnom razvoju, naro~ito zahvaljuju}i
mije{anju naroda i civilizacija, kao i ekspanzivnom poletu i duhu elaboracije, ra|aju se
i oblikuju novi njeni elementi, kao {to su
obi~aji i umjetni~ka djela, znanstveni interesi i lozofska reeksija, pona{anja i diplomacija, zakoni i institucije.
Sporovi oko naziva ove goleme civilizacije unekoliko ukazuju na probleme
njena potpunog ili ta~nog odre|enja. Pr-

U jednom se, od samog po~etka, sla`u

svi, i muslimanski i nemuslimanski pisci,
da je Islam startao u historiji kao nova,
velika, monoteisti~ka religija sa dubokom
namjerom, tako|er od po~etka, da bude
duhovna i moralna revolucija `ivota i
~ovjeka.
Nikada nijedna religiozna misija nije
mogla ostati samo na svojim duhovnim i
transcendentnim visinama. I Islamu je
su|eno `ivjeti i pro}i svoj dramatski koridor svjetovnosti. Islam se, po svome vlastitom libido dominandi, veoma brzo i
smi{ljeno organizira u politi~ko zajedni{tvo
i, time, podlije`e svim kapricima i implikacijama {to ih Ragione di Stato nosi u sebi
i proizvodi; u jednu imperijalnu, dr`avnu
tvorbu, {to se ne izra`ava samo u teritorijalnim postignu}ima i ustavno-organizacionim izradama, nego i u jednoj politi~koj
ideologiji duboko pro`etoj islamskim principom i svrhom.
Napokon, sva ta vjerska i politi~ka
ekspanzija sili Islam da se gotovo neosjetno a neizbje`no, i po realno-historijskim i
po idejno-duhovnim zakonitostima, ne
svede samo na iskaze i djela svog
monoteisti~kog religioznog uvjerenja. Na
njegovim plodnim i fermentnim principima,
on se, u ne dugom razdoblju, konstituira u
grandioznu civilizaciju, ~iji sjaj ni do danas
nije izblijedio, a koja se ravnopravno svrstava pored najve}ih civilizacija svijeta; u
~udesan i originalan sistem ideja, djela,
vrjednota, mnogolik a jedinstven, {to
zahva}a sve strane ~ovjekova dru{tvena i
individualna `ivota u jednoj duhovnoj
prospektivi.
Tako se, izgleda, Islam mo`e svrstati
pod ove ~etiri op}e odrednice, {to svoj
profil dobivaju upravo u njegovom
BEHAR 76-77


11

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

votno opredjeljenje za naziv arapska civilizacija uzima lingvisti~ki fenomen za
kriterij razgrani~enja. A onda se s pravom
postavlja pitanje: iako napisana na ovom
velikom jeziku, mnoga djela, {to odlu~uju}e
utje~u na oblik i duh ove civilizacije, nastala su iz pera nearapskog elementa, pa
su, suglasno tomu, izraz i drugih kultura,
okupljenih oko islamske ideje. I sam, ve}
uobi~ajeni, naziv: islamska civilizacija
nije sasvim adekvatan, jer ona okuplja,
istina prera|ena, u~enja koja, izvorno, ne
pripadaju Islamu, a neka mu ~ak, svojim
duhom, i proturije~e. Dostatan primjer je
lozoja {to su ju sami tada{nji muslimani nazivali znanost starih, a da se ne
govori o prevodiocima, {to su, istodobno,
zna se, bili i interpretatori. Pa ipak, ~injenica da se sva ona stvaraju pod temeljnom
inspiracijom Islama omogu}ava da ih okupimo pod ovaj ve} prihva}eni pojam
islamska civilizacija.
Ako je i{ta te{ko i nepovoljno, onda je
to periodizacija historije. Za prvu etapu {to
se op}enito karakterizira kolonizacijom i
konsolidacijom (620-850. n.e.), ne bi bilo
velike dvojbe. Druga etapa {to se`e do
mongolske provale (1258. n.e.) ve} je znatno u pitanju, a pogotovo tre}a, nazvana
periodom nacionalnih kultura, {to se
okon~ava sa 1850. godinom n.e.
U svakom slu~aju, islamska civilizacija
klasi~nog razdoblja u svojim bitnim doprinosima i tvorbama, stvara se do kraja XIV
stolje}a. Istina je da je razdoblje do 850.
godine n.e. bilo u znaku vjerske i vojne
ekspanzije, te da je religiozna vjerodostojnost apsolutno apsorbirala glavne stvarala~ke
snage. To je razdoblje u kojem se ustaljuje
kuranska verzija, razgrani~ava sa otpadnicima, okuplja hadis i u~vr{}uju temelji
religioznog pravovjerja.
Naravno, da to ne zna~i da se uop}e ni{ta
drugo ne ~ini. Bilo bi to apsurdno re}i za
vrijeme u kojem se udaraju temelji dr`avnosti,
vojne organizacije, poreskog sistema,
islamske arhitekture i poezije. Ali je religiozna ekspanzija i konsolidacija temeljni
pravac razvoja i potpuno ovladava naporima,
duhom i htijenjima ovog vremena.
Prvi hali jo{ su duboko u arapskom tradicionalizmu. Sudar sa starim civilizacijama
silno oboga}uje islamsku kulturu, ali ju prisiljava pro`eti se starim tradicijama i u}i u
sinkretisti~ke spojeve. U procesu tog
me|upro`imanja, Islam se izra`ava originalno,
u svojoj duhovnoj perspektivi, pomagan upravom {to je kulturno-tvora~ki nastrojena.
12

Prvi rezultati se uskoro pojavljuju: ra|a

se islamski grad, speci~no strukturirana i
osmi{ljena cjelina. U njoj, istina, bar za
po~etak, prevladava vojno-administrativni
aspekt, ali se uz to stvaraju prvi temelji kasnijeg grandioznog djela. Na prvom mjestu
cvate gra|evinarstvo i arhitektura, arhitektura d`amija posebice, u Kairuanu, Fustatu,
Jeruzalemu, Medini, Basri i Ku, a ispred
svih u Damasku. Sigurno, jo{ su sna`ni
sinkretisti~ki elementi: posu|uju se likovni
elementi Bizanta i Perzije, kao i lokalni elementi u izradi drveta, mozaika arkada itd.
Dekoracija, biljna ili epigra~ka, geometrijska
ili arhitekturalna, najavljuje islamsku alergiju
spram tema `ive guracije koja lako mo`e
poslu`iti za idolatriju. Uz velebne d`amije,
grade se sjajne pala~e koje se zidaju ne samo
u gradu, nego i oko prijestolnice.
Arapi se name}u starim kulturama
svojom poezijom, {to je pone{to arhaizantna, ali prenjenog izraza i duboke }utilnosti. Uskoro se ra|a i galantna poezija, u
kojoj prevladavaju teme ushita i u`itka, kao
i uzvi{ena uloga `ene.
Zahvaljuju}i centralizaciji uprave i
uvo|enju arapskog jezika kao slu`benog,
stvorene su pretpostavke za okupljanje mase
dokumenata, koja }e poslu`iti za razvoj
velikih grana islamske znanosti: kuranske
egzegeze, hadisa, historije, leksikograje,
gramatike, poezije.
Drugo razdoblje do mongolske provale u XIII. st. karakteriziraju tri osnovne
crte: ekonomsko-komercijalni napredak,
izgradnja dr`avnog ustrojstva i susret sa
helenisti~kom kulturom.
Ono {to cijelom ovom razdoblju daje
ton i pokre}e ga u svim njegovim aspektima,i
djelima je silan razmah trgovine, koja,
prakti~ki, povezuje sav svijet. To je jedna
komercijalna civilizacija u pravom smislu.
Nje na povezanost, {arolikost, duhovni
obzori, ure|enost i mobilnost dovode u
vezu sve civilizirane narode i time
omogu}avaju puni promet ljudi, dobara,
sredstava, ideja, iskustava.
Njena je posljedica silan razvitak, ~ak
prava poplava gradova, {to se, po uzoru na
Bagdad, {ire po cijelom carstvu: u Siriji,
Mezopotamiji, Egiptu, [panjolskoj, Siciliji,
Sjevernoj Africi kao i po podru~jima turkmenskih plemena. ^udesna je to ogrlica
naselja: gradovi na velikim mezopotamskim
rijekama, gradovi-oaze karavanskih puteva
sredi{nje Azije, manufakturski gradovi
Susije ili egipatske delte, pristani{ni gradovi Sredozemlja ili Perzijskog zaljeva.

Uz takav materijalni i graditeljski prosperitet prirodno je da umjetnost dobija

nezapam}en polet.
D`amije i pala~e i dalje dominiraju arhitektonskim pejza`om Islama. Ali se sada,
postupno, potiskuje sirijska tradicija, a `iva
i plodna [panjolska otvara prostor prodoru
perzijskih i mezopotamijskih utjecaja.
Islam se, kroz stolje}a, svikava crpjeti
motive i tehnike iz samoga sebe, oslobo|en
tu|ih utjecaja. Dekoracija je sve vi{e
autenti~na; arabeska se gotovo poistovje}uje
sa Islamom; naveliko se uljep{ava mozaikom,
bjeloko{}u, dragim kamenjem, prekrasnim
tkanjima.
Dr`avno ustrojstvo izgra|uje se na
minuciozan na~in pod Abbasidima uz
djelomi~no preuzimanje iskustava i ustanova propalih, davnih dr`ava. To je period
u kojem se dvor pretvara u pompozni prizor
i skup svih ~asnika okupljenih oko vladara:
vezira, komornika, redarstvenog upravitelja,
glavnog zapovjednika, velikog kadije,
`idovskog egzilarha i nestorijanskog katolika, te mase prin~eva, milosnica, ocira
garde, slugu, umjetnika i dvorskih luda.
Uprava se dr`i pod ravnanjem vezira,
funkcije {to okuplja u sebi vojnu, upravnu i
politi~ku nadle`nost, diwan se razlikuje prema dobima i vladarima, a najva`niji su, dakako, diwani zemlji{nog poreza, riznice, vojske
i dvorske kancelarije. Provincijska uprava
ve`e se za sredi{nju, u obje svoje najva`nije
funkcije - vojska i civilno-nancijska vlast.
Pored uprave smje{ta se sudstvo i institucija kadije, ~uvara Zakona. On se uspostavlja na raznim razinama, sredi{njoj ili
provincijskim, u svojstvu savjetnika vlasti
za pitanja pravosu|a. Naro~ito je bilo
zna~ajno stvaranje polo`aja vrhovnog kadije
u samoj prijestolnici, koji je imenovao i
opozivao sve kadije, a ovisio je direktno
od vezira i vladara.
Posebno su se, odozdo do gore, rasporedile kancelarije {to su slu`ile kao pokreta~i
i oslonci cjelokupne ma{inerije. Glavna
gura u njima je katib ili redaktor u pravom
smislu, zadu`en da na korektnom i po
mogu}nosti elegantnom arapskom jeziku
prepi{e svaki slu`beni akt.
Drugo razdoblje plodotvornije je i vitalnije i u duhovnom pogledu, jer se Islam
kao nova i, u mnogome, jednostavna duhovna cjelina susre}e i su~eljava sa helenizmom, njegovom slo`enom i golemom lozojskom ba{tinom. Svakako da je bitan
~inilac prijemljivosti Islama za druge kulture, {to }e se osobito pokazati u ovom
BEHAR 76-77

vremenu, bilo Muhammedovo uvjerenje

da je on jedan iako zadnji od Poslanika, da
je jedan Bog poslao i drugim narodima svoj
nauk, ali da su ga oni zaturili i iznevjerili,
da je njegova misija kona~no ukazala na tu
pravu istinu-vodilju.
Ali tomu treba dodati i teritorijalni faktor.
Osvojene zemlje su pravo `ari{te helenisti~kog
studija. Zna se snaga i utjecaj Aleksandrije i
njenih u~enjaka: Euklida i Herona, Eratostena, Ptolemeja i Plotina. Istina, Aleksandrijska
{kola u doba arapske ekspanzije ve} dugo ne
djeluje. Ali je, ipak, tradicija u~enja i dalje
rajonirala na cijelom tom prostoru, a osobito
u Siriji, Mezopotamiji i Perziji, zemljama {to
su ih zauzeli Arapi.
Ne treba zanemariti ni teologijske
aspekte problema. U ovim zemljama Islam,
koji je prvotno jedan dosta jednostavan
sistem, nailazi na mo}ne protivnike: slo`eni
i ranirani misaoni sistem kr{}anstva, lozojski racionalizam koji potpuno negira Bo`ju objavu, a tako|er iranski dualizam,
koji je ~esto isprepleten sa gnosti~kim
elementima. Osim toga, u samom Islamu
se name}u i pokre}u pitanja {to znatno
nadilaze njegov prvobitni jednostavni nauk:
o odnosu Boga i ~ovjeka, o slobodi volje i
odgovornosti, o naravi objave, o nestvorenoj ili stvorenoj Rije~i, itd.
Jednako se po~inje krajem drugog
stolje}a islamske ere javljati jedna misti~ka

reakcija kako na vjerski formalizam, {to,

svojom pedanterijom, onemogu}uje pravi
religiozni `ivot, tako i na sna`an materijalni poriv, {to je muslimane zahvatio nakon
osvajanja bogatih isto~nih zemalja.
Muslimanski mislioci nastojali su
u`urbano i svim sredstvima odgovoriti na
te izazove i poticaje. Jedna od nu`nih
stvarala~kih mogu}nosti bila je gr~ka lozoja, metazika, logika i dijalektika prije
svega, na ~iji studij su se svojski dale cijele generacije pisaca i u~enjaka.
Golemi korpus helenisti~ke kulture nije
se uklopio u cjelini u novu civilizaciju i
njene duhovne potrebe. Homer i Sofokle,
Safo i Tukidid - gr~ka epika, tragedija, lirika
i historija nisu ni{ta zna~ili Arapima. Znanost, me|utim, bila je odu{evljeno
prihva}ena i kori{tena: medicina i farmakologija, botanika i zoologija, mineralogija i
meteorologija, matematika, mehanika i
astronomija, glazba i optika i, prije svega,
lozoja. Danas se ve} zna da to nije bilo
golo opona{anje, nego sna`an intelektualni val, koji je arapsku kulturu uzdigao na
same vrhunce tada{njeg svijeta. ^ovjeku
helenisti~ke kulture mora se priznati, kao
zna~ajke; istra`iva~ki duh, dar promatranja,
njegovo nastojanje za skladnim cjelovitim
pogledom na svijet i njegovo ranirano
urbano vladanje. Pa ipak su muslimanski
u~enjaci, u mnogim podru~jima, nadma{ili

svoje u~itelje, medicini i astronomiji, matematici i geograji, umjetnosti i literaturi,

komparativnom studiju religije i mistici.
Doba je to ne samo velikog i svestranog
stvarala{tva na cijelom prostoru od Kine
do Atlantika i turkmenskih stepa do Indije,
nego i potpunog trijumfa duha tolerancije,
uzoritog za mnoga stolje}a kasnije.
Me|utim, od XIII. pa do kraja XV.
stolje}a na{e ere dosta brzo nestaje kako taj
duh tolerancije, tako i tragala~ki polet. U
osnovi toga procesa dekadencije klasi~nog
razdoblja razni su sustjecajni momenti:
prevlast stranog vojni~kog elementa, rasturanje srednje klase i zamjena slobodne trgovinske ekonomije strogofeudalnim redom,
te narasla institucionalizacija sve}enstva,
{to ju sama dr`ava odlu~no zagovara.
Promatra li se Islam do ovog preobrata u
svim svojim aspektima i djelima, na {irokom
rasponu od teologije do kaligraje, o~ito je
da on predstavlja i tvori jednu raznoliku a
opet jedinstvenu civilizaciju {to se karakterizira: jedinstvenom duhovnom perspektivom deniranom u kalamu; jedinstveno
orijentiranom etikom, {to se, u strogoj
povezanosti sa vjerskim u~enjem, strukturalno ugra`uju u socijalnu i svakida{nju zbilju
~ovjeka: jedinstvenim stilom `ivota, i to
uzetog u cjelini, od ishrane do odgojnog sistema. Iz knjige Klasi~na kultura Islama, I,
Zagreb, 1973, str. 27-31

Dr. Nerkez Smailagi} u privatnom dru{tvu

BEHAR 76-77

13

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

Nerkez Smailagi}
Knjiga II, Klasi~na kultura
Islama . Prezentira temeljne ideje i
ustanove islamske zajednice,
politi~ku filozofiju islama i teoriju
halifata, osnove islamskog prava i
njegove glavne institute, pregled
arapske i perzijske literature, te
prikaz svih zna~ajnih grana i
postignu}a islamske umjetnosti.
U hrestomatijskom dijelu
predo~eni su tek stavovi najve}ih
umova islamskoga svijeta na Istoku
i na Zapadu, a uvodni komentari
postavljeni su tako da osmi{ljavaju
odabrane segment, te da daju cjelovito-zaklju~ni pogled na klasi~nu
kulturu Islama.

Klasi~ni Islam mo`e se, opravdano smatrati, onom jezgrom koja je kristalizacija
njegovih temeljnih duhovnih i historijskih
realizacija. Da je to tako, dokazuje jo{ i danas,
teologija, lozoja, sufizam, pravo, literatura i umjetnost.
Zato je tema o Islamu i njegovom kulturnom utjecaju neodvojivo od zna~enja i u~inaka
klasi~nog razdoblja i njegove kulture. A da
se i ne govori o jednostavnoj i provjerljivoj
~injenici da je Islam `iva religija i kultura
koja se, i u svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no
i osjetljivo do`ivljava u duhu suvremenog
muslimana.
Op}enito se mo`e slo`iti s onim piscima
koji islam odre|uju posreduju}om civilizacijom pod uvjetom da se pri tome misli na
klasi~no njegovo razdoblje. Tada se on zaista,
povijesno i kulturno, smje{ta na prostoru
izme|u Antike i Renesanse. Bio je, dakle,
historijski nasljednik stare gr~ke kulture, ne{to
razvodnjene u helenizmu, koju preuzima,
prera|uje i prenosi Europi kasnog Srednjeg
vijeka i time omogu}uje renesansu njene
kulture, a i povijesti.
Ali Islam ne posreduje samo u vremenu, nego i u karakteru kulture, budu}i da
je situiran izme|u svjetovne kulture kasnog
rimskog razdoblja i potpuno klerikalne
kulture europskog Srednjeg vijeka; a jednako i u prostoru, jer se, svojim jezgrom,
nalazi na razme|u Europe i Afrike, odnosno
Azije, tako da, po prvi puta, povezuje sve
strane staroga svijeta.
14

KLASI^NA KULTURA
ISLAMA, II. KNJIGA
Zajednica, dr`ava, pravo, literatura, umjetnost
KLASI^NI ISLAM I NJEGOVO KULTURNO ZNA^ENJE
Islam je `iva religija i kultura koja se, i u
svojoj slavi i u svojoj drami, sna`no i osjetljivo
do`ivljava u duhu suvremenog muslimana.
Islam je historijski nasljednik stare gr~ke
kulture, ne{to razvodnjene u helenizmu,
koju preuzima, prera|uje i prenosi Europi
kasnog Srednjeg vijeka i time omogu}uje
renesansu njene kulture, a i povijesti.
Na prostoru gdje je `ivjelo pet razli~itih
religija, islamski Poslanik, upravo genijalno, propovijeda kontinuitet Bo`je objave

Duh jedne kulture nikada ne mo`e

prenijeti u drugu. Klasi~na epoha je
dokaz autenti~nosti islamske kulture, po
onom njenom temeljnom jezgru koji ju
~ini originalnom tvorbom svjetske historije
i svjetske kulture, i tu ocjenu ne na objektivna ocjena klasi~nog Islama, valja ista}i
da on nudi ne toliko nova pitanja (ona
su oduvijek postojala), nego nova
rje{enja

Postoje osobeni poticaji koji su omogu}ili

da se klasi~ni Islam konstituira u takvoj
funkciji. Na prvom mjestu je to njegov
univerzalisti~ki karakter koji je bio utemeljen
ve} od Muhammeda. Na prostoru gdje je
`ivjelo pet razli~itih religija, islamski Poslanik, upravo genijalno, propovijeda kontinuitet Bo`je objave. On se svrstava u red prethodnih poslanika, jer mu je polazna to~ka da je
Bo`ja objava jedna, da je Kuran samo
kona~na i, time, dovr{ena njena forma.
Ali, osim njegova temeljnog karaktera,
Islam se upravo u tome svome fermentnom
i kristalizacionom razdoblju, formira u
speci~nim uvjetima On po~inje svoj razvoj
u zemljama koje su, ~ak ako se izolira samo
njegov semitski segment, kolijevke velikih
religioznih sistema i velikih civilizacija; gdje
su, dakle, duhovna stremljenja, i pored
i{~ezavanja helenizma, bila veoma sna`na,
trajna i o~ita. Sam Islam je imao unutra{nje
potrebe da se izgra|uje u jednu slo`eniju
cjelinu, jer je, naspram njega, stajalo vi{e,
dosta raniranih principa znanja i metoda
koje je trebalo nadma{iti i potisnuti. I misticizam, taj tako zna~ajni faktor islamske kulture, daje svoj doprinos njenoj posredni~koj
funkciji. On se javlja reakcijom na
formalisti~ka pretjerivanja u razvoju Islama,
te sna`no armira subjektivno osvjedo~enje
vjernika. U tom pogledu mu je najvi{e teorijske gra|e, izuzmemo li sada autenti~ne
iranski-hinduske osnove, pribavljala gr~ka
helenisti~ka misao, a poglavito neoplatoni-

zam. Naravno da se ne smije zaboraviti

sociolo{ka osnova cijelog procesa, a to je
narastanje dinasti~ke mo}i vladara, uz koju
ide i izrastanje jedne srednje klase, s obzirom na tako zna~ajni udio trgovine u cjelini
ove civilizacije.
Recepcija helenisti~ke kulture nije bila
jednolinijska i nekriti~ka. Dostatno je ukazati
na arapsko-islamsku selekciju. Epika, tragedija,
lirika i klasi~na historija potpuno su zanemareni, jer Arapi ne prihva}aju poganske bogove,
kao ni stil gr~kog dru{tvenog `ivota.
Me|utim, znanost je predmet studija i na
tom planu u~enici nadma{uju u~itelje. Arapi
predo~avaju silna znanja u medicini, farmaciji, botanici, zoologiji, mineralogiji, meteorologiji, matematici, astronomiji, zici, lozoji (logika, dijalektika, metazika, etika).
Helenizam, ali stopljen s lokalnim tradicijama, osje}a se i u arhitekturi, gra|evinarstvu,
umjetnosti, pravu i upravi. i zato je mo`da,
najbli`i deniciji kulture toga razdoblja Becker koji je smatra helenizmom naravno,
islamiziranim helenizmom. Pa ipak je i to
suvi{e na izvanjskom planu, budu}i da se duh
jedne kulture nikada ne mo`e prenijeti u
drugu. Klasi~na epoha je dokaz autenti~nosti
islamske kulture, po onom njenom temeljnom
jezgru koji ju ~ini originalnom tvorbom
svjetske historije i svjetske kulture, i tu ocjen u n e m o g u p r o m i j e n i t i n i k a k va
me|upro`imanja kulturnih utjecaja.
S tim u vezi, name}e se potreba da se
precizira ta izvorna struktura islamske kultuBEHAR 76-77

re, kako se ona upravo razradila i utvrdila u

klasi~nom razdoblju. Pogotovu zbog toga {to
Islam, kao i drugi religiozni idejni kompleksi, ima za posljedicu promjenu kulturnog
sistema u cjelini. On se stoga, naspram arapskog poganstva, javlja s tri temeljna preobrata. Na prvom mjestu, on `ivotu postavlja
transcendentnu perspektivu, te se on time
relativizira, on je u funkciji jedne vi{e realizacije. S tim je povezano odsudno zna~enje
svakog pojedinog pona{anja, {to opstanak ne
~ini, sada, nizom manje-vi{e nepovezanih
epizoda. S novom vizijom i uvjerenjem
posti`e ne samo moralna individuacija, nego
se pro{iruje pojam egzistencije: ona je jedinstvo ovostrane i onostrane sudbine ~ovjeka.
Napokon, Islam je afirmirao i zna~enje
zajednice, premda je on vi{e dr`ao do osobne nego do kolektivne odgovornosti. To je
dru{tvu otvorilo novu perspektivu, budu}i da
se ono, sada, konstituira ne kao kratkotrajna
i labilna federacija plemena ili uop}e me|u
sobom nevezanih grupa, nego kao ~vrsto i
kohezivno moralno-idejno jedinstvo svjetskih
razmjera.
Sve tri promjene a bile su temeljne i
dalekose`ne podrazumijevale su tri neobi~no
zna~ajna pitanja:
1) [to je ispravan `ivot?
2) [to je ispravno mi{ljenje?
3) [to je ispravna zajednica?
Odgovor na prvo pitanje je pretpostavljao
da se moralna vrijednost `ivota uzdigne na
vi{i nivo, nego {to ga je omogu}avala poganska obi~ajnost, jer je smisao `ivota doveden
u izravnu vezu sa Stvoriteljem, kao principom
i svrhom svega.
S drugim pitanjem je neobi~no pro{iren
duhovni horizont muslimana. Ispravno
shva}anje ~ovjekove uloge i mjesta za njega
je od presudne va`nosti, a ono podrazumijeva cijelu jednu metaziku, bez koje nema
Islama na duhovnom planu. [to se ti~e zajednice, Islam ju je postavio ne kao problem
vlasti ove ili one grupe, nego kao oblik u
kojem se treba osigurati spas ~ovjeka i svijeta op}enito, {to zajednici, dru{tvu i dr`avi,
daje moralno zna~enje.
Da bi se mogla dati jedna objektivna
ocjena klasi~nog Islama, valja ista}i da on
nudi ne toliko nova pitanja (ona su oduvijek
postojala), nego nova rje{enja. Nova kultura je tematizirala odgoj ~ovjeka. Ranije je
bilo dovoljno za korisna ~lana zajednice da
se pripravi na tjelesnom, vojni~kom i, donekle, pjesni~kom planu. A sada je temelj
odgoja znanje; znanje o zakonu i, ~ak, metodi, {to neizbje`no muslimanu pridaje
misionarsku zada}u. Transcendentna perspektiva ozbiljenja `ivota uzrokuje relativBEHAR 76-77

nu va`nost ljudskog djelovanja koja se jo{

poja~ava principom Bo`je apsolutne volje.
To, sigurno, i zajednicu, a vlast u njoj posebice, tako|er umanjuje, jer je ona, prvo, u
funkciji Svrhe i, drugo, njeno mjerilo je
izvan ili bolje re~eno, iznad nje.
Sve to, dakako, veoma dalekose`no utje~e
na kulturnom planu. Posljedice su gotovo
o~ite. Islam je ili uspostavio potpuno nove
du`nosti ili, pak, stare bitno promijenio, a i
jedinki osigurao nova prava. Uz izglede na
spas, musliman je okru`en pona{anjem {to
je nerazdvojno vezano za cijeli jedan sistem
propisa i obaveza. A ovaj mu je mijenjao i
organizirao svakodnevni `ivot: molitva, post,
had`, porez, igra, ishrana, odgoj, pona{anje,
brak, vojska, itd. Jasno je da je tome u osnovu da je islamska kultura izraz novog vrednovanja sveg do`ivljenog, kako na unutra{njem
tako i na izvanjskom planu. Samopromatranje
je otkrilo {iroko podru~je du{evnog iskustva.
Ono je zna~ilo novo otkri}e sebe, time {to se
uz to ve`u golema kozmopolitska prava, time
{to se osiguravaju klju~evi za ulaz u onaj
`ivot, time se omogu}uje i jam~i sveobuhvatni i raznovrsni do`ivljaj u jednom bogatijem
i smisaonijem `ivotu. Tako se na suptilan i
uzvi{en na~in, dala naknada za bolni raskid
s ranijim stanjem, za romanti~ki osje}aj gubitka zavi~aja, pa ~ak i za neke realne gubitke
slobode {to se nepovratno mora otpisati. Islam
je, ukratko, preobra}enim ljudima pru`ao ne
samo spas, on im je tek dao du{u koja taj spas
osmi{ljava i omogu}uje.
Sve je to pridonijelo da se dru{tvu, na
{irokom planu, postupno do`ivi fundamentalno zna~enje islamske revolucije. Relativno
laka njena pobjeda, kao i neobi~no brza
njena ekspanzija nisu samo posljedica slabosti arapskog poganstva i drugih orijentalnih
religioznih sistema. Ono {to je, ~ini se, najvi{e
pripomoglo njenom trijumfu bija{e ~injenica
da se u svijesti {irokog kruga ljudi moralna i
duhovna nadmo} ~ovjeka identicirala tada
s islamskim sistemom vrednota.
Taj sistem vrednota bio je zatvoren i
veoma sna`no unutra{nje povezan. Takav, on
je dao potpunu sigurnost egzistenciji, poni{tio
je apsolutni i slijepi utjecaj staroarapske
Sudbine, jer je Islam bio konkretna {ansa
spasa od nemilosrdnih nepoznatih sila.
Naravno da je zatvorenost sistema
ograni~ila znanstvene mogu}nosti kojima je
perspektiva tuma~enje opstoje}eg, a ne otkri}e
nepoznatih zakona i pojava. Pa ip0ak je to
dalo znanosti neuobi~ajenu utjecajnost koja
se o~itovala u ~udesnoj {irini interesa
islamskog dru{tva za njene rezultate, kakav
nije znao ni gr~ki svijet. A jednasko je umjetnost, u svim svojim aspektima, postala op}e

tra`ena i potrebita, jer je izra`avala duboku

radost `ivljenja, nadu i sre}u, koja se korijeni u metazi~kom do`ivljaju Boga i Njegova
djela, u jasno}i, izvjesnosti i konkretnosti
stjecanja vje~itog spasa, znalenja ostvarenja
~ovjeka.
Klasi~ni Islam uspio je posti}i sintezu
izme|u psiholo{ke potrebe za sigurno{}u i
sre}om u `ivotu i idejne solidnosti koja realnosti daje zna~enje. Za ovu idejnu komponentu bio je zna~ajan susret sa helenisti~kom
kulturom. I to ne u smislu da bi ona islamu
dala ne{to sadr`ajno, nego u smislu njegova
boga}enja na planu tehnike mi{ljenja. Zna
se da je kijas bio primijenjen, kada se osjetila potreba da se za svo bogatstvo novorazvijenog dru{tva pribavi sredstvo njegova
svestrana reguliranja. Sa gr~kom logikom
po~inje se koristiti silogizam korak dalje u
operacionalizaciji tuma~enja. S njim se
omogu}uje apstrakcija, i to veoma slo`ena i
suptilna, koju hadis nije, zbog svoje
dijalo{keili pripovjeda~ke naravi, mogao
pru`iti. Dakako da sada nema one dramatske
napetosti, konkretnog zbivanja, ali se zato
posti`e visoka razina teolo{ko-filozofske
konstrukcije koja podrazumijeva odaljivanje
od historijski-slu~ajnog. U osnovi, Islam je
gr~ku kulturu shvatio i prihvatio jedino kao
jednu formalnu shemu reda ili, u najmanju
ruku, on preuzima iz nje samo takve elemente metodi~ke naravi koji su mogli poslu`iti
za izgradnju islamske sheme rada. Radi se,
kratko re~eno, o racionalisti~koj komponenti koja, otada, postaje sastavni dio islamske
kulture. Ve} je tada{njim suvremenicima bilo
jasnije da je logi~ki o{trije deniranje problema i tema sna`no pridonijelo utjecaju i
zna~enju emotivno-egzistencijalnih sadr`aja
kuranske objave. Ali se mora priznati da je
takva racionalizacija odaljivala od onog `ivog
Islama ranijih razdoblja koji je s toliko
konkretne uvjerljivosti, vitalnosti i uvida
govorio o bitnim temama sudbine ljudske.
Pa ipak, racionalisti~ka tendencija nikada nije
mogla prevladati nad emotivno-egzistencijalnom, iracionalnom supstancijom Islama koja
se, prirodno, vezivala za tajnu nedose`nost i
apsolutnost Boga, stvoritelja, Odreditelja i
presuditelja. Drugim rije~ima, klasi~ni Islam,
mada predstavlja najvi{i stupanj racionalizacije, ostao je vjeran prvotnoj tezi: ~ovjek nikad
ne mo`e zamijeniti Boga u njegovom polo`aju,
zna~enju i djelu. U ovom razdoblju je samo
silno unaprije|ena metodologija shva}anja
i tuma~enja Islama u smislu potpune afirmacije razuma kao instrumenta islamskog
uvjerenja, za {to, uostalom, podr{ku i uput
daje sam Kuran i Hadis. Ali se tada, jo{
nisu ni naslutila proturje~ja koja }e se
15

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

neizbje`no morati o~itovati, kada se
racionalisti~ka logika izvodi iz svoga kraja.
U svakom slu~aju, Islam je kao kulturni
sistem djelo klasi~nog razdoblja.
Koherencija tog sistema, njegova potpunost, utemeljenost na strogo jedinstvenom
principu nisu poticali analiti~ku samozapitnost, a da se i ne govori o strukturalnosadr`ajnom istra`ivanju drugih kultura kao
sredstva samorazumijevanja. Jer Apsolutno
po~iva na samome sebi, Istina je dostatna
sama sebe, a studij nesavr{enosti, nakon
Zadnje i Kona~ne objave, izlazi izvan neposrednog interesa. Promjena je, prije, bila
osvjetljavana na liniji odstupanja, a ne
rijetko kao o~itovanje ljudske pogre{ke:
Islam ne}e mijenjanje nego ostvarivanje
apsolutne norme. Otad se, u svijesti, promjena uvijek pojavljuje kao kriza.
Vjerojatno se na tome utemeljuje onaj
krajnje revni interes Islama za povijest i
njene snage ili, ta~nije, za povijesni uspjeh
kao mjerilo vrijednosti Objave, Islam je
zajednica kojoj je cilj da nalog Bo`je rije~i
provede u zbiljski opstanak. Zato je ~lanstvo
u ovoj zajednici aspekt osobnog vjerskog
ispovijedanja. Ako je uop}e valjano i primjereno praviti neku paralelu, onda bi se
moglo re}i da je Kr{}anstvo stavljalo akcent
vi{e na ispravno u~enje, a Islam na ispravno pona{anje, jer dobar musliman nije
onaj ~ija se vjera izra`ava po zadanom
uzoru ili pak onaj koji teoretizira vjersko
u~enje, nego onaj ~ije se uvjerenje prevodi
u prakti~ne ~ine, a oni su, zapravo, istovjetni s potvr|enim moralnim kodeksom.
Upravo je klasi~no razdoblje sna`no
potvrdilo to zna~enje povijesnog ostvarivanja Bo`je zapovijedi u zajednici. Veliki,
~vrsti, sveobuhvatni, stvarala~ki uspjeh
Islama bio je, za svijest, uvjetovan istinom
i veli~inom religiozne poruke. Stvaranje
novog dru{tva, nove zajednice, vlasti i
kulture samo je dokaz ispravnosti Bo`jeg
plana, vrline islama. Mongolska provala
bila je prva povijesna kriza, ali je Islam na
nju odgovorio stvarala~ki svojom srednjovjekovnom epohom. Njen najvi{i domet
bio je misticizam koji je vi{e polagao na
~isto}u srca nego ispravnost djela. No on
nije imao interesa za povijest. Bio je to
prodor u subjektivnu unutra{njost koji je
podgradio mnoga islamska postignu}a,
ranije vi{e izvanjski podr`avana mo}nom
politi~kom vla{}u.
Ali Islam ni po svome karakteru, ni po
svojoj namjeni nije se mogao zadovoljiti
subjektivnom projekcijom mistika. On je,
izvorno, ozbiljenje Bo`je poruke na planu
univerzalne sudbine ~ovjeka. Koncepcija
16

njegove religije i kulture implicira povijest,

koja nije kompenzacija, nego realizacija
njegove svrhe i istine. To je, me|utim,
nu`no upu}ivalo ne samo na konfrontaciju
s drugim kulturama, nego i njihovo
izu~avanje. Bez toga se moralo do}i u o{tru
opreku s historijskom ulogom Islama koja
je zadana u njegovom univerzalizmu.
Klasi~ni Islam nije uspio nadrasti ovu
opreku. On je na jednoj strani, silno razvio
islamski kulturni krug. Ali je on bio izveden
kao zatvoreni sistem vrednota, principa i u
tvorbi, te je zbog toga, uz svjesno zapostavljanje drugih kulturnih krugova, smanjivao
univerzalisti~ku funkciju i {ansu Islama,
po kojoj bi se na povijest moralo gledati
kao na jedinstveno i povezano iskustvo
ljudskog roda.
Veliki prilog konstituiranja Islama bio
je u izgradnji konkretnog pojma umme kao
svjetovno-duhovne zajednice. To, dakako,
nije bilo bez konzekvencija: vjera je postala politi~ka vrednota ili politika je postala
vjerska vrednota s koje se strane promatra. Islamska misao se, stoga, na{la pred
neobi~no va`nim zadatkom: kako pomiriti neizbje`nu hijerarhiju vlasti i op}u jednakost vjernika?
Kategorija halife pojavljuje se
posreduju}om. On nije vladar u uobi~ajenom
smislu, nego zastupnik Boga na zemlji koji
je jedini suveren. Tako se autoritet i vlast
poistovje}uju i otjelovljuju u hali. Time
je, istina, dana {iroka mogu}nost dinasti~ke
samovolje pa i revolta. Ali je, istodobno,
izgra|ena i protumjera: Kuran kao apsolutno mjerilo ispravnosti i propisane kvalitete vladara, bez kojih nema investiture.
Ukratko, naspram regulativne ovlasti vladara korektivna pozicija zajednice.
Klasi~ni Islam, o~ito, nije bio u stanju
onemogu}iti razvojnu tendenciju ka apsolutizmu vladara koja je potiskivala
egalitaristi~ku narav prvotnog razdoblja.
Ali je on, svjesnim armiranjem korektivne uloge zajednice sa~uvao taj {iroke karakter ranog Islama. Tako se njegova kultura pokazuje realnom sintezom svjetovne mo}i Carstva i demokratske ideje
Kurana. Ta sinteza, naravno, nije
onemogu}avala poreme}aje, ekscese, ~ak
ni razvojne tendencije zbilje. Ona je, upravo ra~unaju}i s njima, nastojala izgraditi
jednu ravnote`u izme|u sve ja~ih procesa
posvjetovljenja i o~uvanja integriteta
islamske duhovne ba{tine.
S tim u vezi je i problematika humanizma. Njegov islamski pojam polazi od
toga da je Bog u~inio ~ovjeka najvi{im u
Svome djelu, nosiocem Njegove poruke,

te, zbog toga, jedino dostojnim sre}e. Takva

denicija podrazumijeva proturje~je a i
napor da se ono savlada izme|u visine
odre|enja ~ovjeka i njegove stvorene naravi. Kr{}anstvo je to rje{avalo Otjelovljenjem, ~ime se izravno isticala ideja
ljudske vrijednosti. Islam ra~una sa realizacijom ~ovjekova `ivota u kojoj zajednica igra iznimno va`nu ulogu.
Tako se razmak izme|u bo`anske visine ~ovjekova odre|enja (kuranski Nalog)
i njene naravi (Bo`ji stvor) rje{ava pomo}u
kontinuiranog nastojanja na ostvarivanju
spasa koji tra`i anga`man svih ~ovjekovih
snaga i mogu}nosti. Ali kako Islam ne
prihva}a `ivot kao dramu, Kuran je obznanio apsolutni karakter Bo`je volje koja,
nepredvidivo{}u svojih odluka, ubla`ava i
smiruje taj ~ovjekov napor, ispunjavaju}i
ga vjerom u beskrajnu Bo`ju milostivost.
Klasi~ni Islam ulo`io goleme energije u
to da pove`e humanisti~ku poziciju ~ovjeka
i apsolutni karakter Vrhovne volje. Pri tome
se veoma mnogo razra|ivao pojam zajednice
koja u sebi objedinjava duhovni dru{tveni plan
svaki od va`nosti za cjeloviti smisao i sudbinu ~ovjeka i Islama. Ideja jedinstva, koja je
opsesija i svrha sunnizma, a s kojom je
najtje{nje povezan i univerzalizam Islama,
odr`ava to zna~enje zajednice kojem je, tokom
stolje}a, bilo `rtvovano mnogo i od slobode,
i od pravde, i od ideje. U tom kontekstu treba
gledati i cjelokupni razvoj teologije, kao i
birokracije, od doba Seld`uka, kada se o{trije
no dotada, lu~i vladavinska i religiozna
funkcija (odvajanje sultanata i halifata). Kada
prodiru pobunjeni nomadi u XI./XII. Stolje}u
i kada sufiji zapo~inju pokret vjerske obnove,
onda se ponovo i ozbiljno postavlja pitanje
jedinstva Islama.
Premo} misti~kog pokreta, ~iji je karakter bio iracionalan, nad birokratiziranim
pravovjerjem, ima za posljedicu rastur
duhovne discipline i rasvjetljavanje
subjektivisti~ke spekulacije. Ali se, kompenzacija tomu na{la u sufijskoj organizaciji, djelatnosti, kao i literaturi koji su, i
pored politi~kog opadanja islamske dr`ave,
osigurali impresivan utjecaj na muslimanske mase i tako unutra{nje u~vrstili Islam.
Klasi~ni Islam je, prema tome, bio period
kojem se odredio modus opstanka Islama,
i kao religije i kao zajednice i to kako na
iskustvu izvanjskog: politi~ka mo} dr`ave,
tako i na iskustvu unutra{njeg: duhovni
razvoj vjerovanja.
Islam kao apsolutna kategorija li{ava
kritike svojih pretpostavki: objava, tradicija,
dogmatika, moral i pravo, {to neizbje`no
proizvodi jedan formalizam. Uva`avanje
BEHAR 76-77

autoriteta: interes za odr`anje zajednice;

spoznaja kao dano stanje stvari, neposredno
rade na poticanju smisla vi{e za oblik nego
strukturu. Upravlja~i su, istina, svesrdno
pomagali razvoj znanosti, literature i umjetnosti, i on se ostvarivao s golemim rezultatima, ali se spoznaja i ukus {ire vi{e u
koncentri~nim krugovima, nego {to se otkrivaju kvalitativno nove naslage nepoznatog.
Nad intelektualni i donekle moralno slobodni karakter klasi~nog obrazovanja, uz
sna`an interes za esteti~ki ~ist samo prikaz,
jo{ je vi{e oja~ao ljubav za formu.
U biti je to imalo za posljedicu skoro
nekontroliranu sklonost ka klasikaciji i
svijest o predaji s elementima doslovnih

prijenosa, a unutar toga opstoji i odre|eni

otpor spram unutra{njeg iskustva (misticizam se javljana kraju tog razdoblja), dok
se historija poima vi{e kao zbirka precedenata i anegdota, nego kao stvarala~kodjelatni izvornik. U podru~ju ljudskih odnosa mjerilo postaje formalna perfekcija u
dvorskoj sredini, jednako kao i osobena
neutralnost njene ~iste duhovnosti i duha
u sferi eti~kog. Prema tome, klasi~ni Islam
odredio je i duhovni i esteti~ki tip islamske
kulture koji je bio odre|en temeljnim
pretpostavkama Islama kao apsolutne istine, valjanosti, potrebe i svrhe.
Islam je, po svome usmjerenju, svjetska
religija. Ali njegov univerzalni identitet

ostvaruje se u realitetu raznovrsnih naroda

i kultura. Dijalektika norme i zbilje, misije
i uvjeta pro`imala je klasi~no razdoblje. U
njoj je silno izra|ena integrativna linija
vjerskog univerzalizma, pomo}u koje su
se ~lanovi raznih sredina i zemalja identicirali kao muslimani, kao dijelovi jedne
osebujne kulturne zajednice `ivota i ideala.
Islam, upravo u tom razdoblju, silno pola`e
na idealnu vezu svojih pripadnika, na duhovno-moralnu solidarnost, {to se o~itije u
zavidnom stupnju {irine i tolerancije. Ona
se ogledala, prije svega, u minimalnim
zahtjevima teologije i prava, a i u prihva}anju
lokalnih obi~aja, ustanova, samosvojnosti,
pa ~ak i predrasuda. To je omogu}ilo da se
islamska zajednica i kultura konstituira i
izgradi na raznim prostorima zemlje, na
razli~itim narodno-dru{tvenim ravninama
i ideolo{kim ba{tinama. Dakako da se
njeno jedinstvo osiguralo na taj na~in {to
su se svi ovi raznovrsni elementi harmonizirali u prosje~noj mjeri s idealom `ivota i
~ovjeka, {to su ga prikazali i nalagali
Kuran i Sunna. Ne tome se temelji glavna zna~ajka islamske zajednice, da ona
osigurava ~udesno sna`nu idejnu i osje}ajnu
povezanost koju, u pravilu, ne mo`e pribaviti neka formalna organizacija.
Klasi~na kultura upravo je primjer kako
je Islam, uza sva realno-povijesna odstupanja i iskrivljavanja, u stanju uskladiti
svoj univerzalisti~ki karakter sa kulturno-historijskim uvjetnostima raznih
naroda. Ona je to zato {to je njegov idejni
i moralni idealitet izgra|ivala tako da presijeca i, {to je mnogo va`nije, nadma{uje
speci~ne realitete zemalja, a da, oblikuju}i
ih za jedinstveni islamski stil `ivota, nije
poni{tavala njihovu narodno-dru{tvenu i
idejno-kulturnu izvornost i samobitnost.
Sumarno re~eno, kultura klasi~nog
razdoblja Islama fundamentalno i
stvarala~ko je oblikovanje ranog Islama u
jedinstveni i grandiozni kulturni sistem.
Cjelokupni kasniji razvoj islama samo je
u slijedu njenih temeljnih pretpostavki, bilo
pozitivno daljnjim njihovim razra|ivanjem,
bilo negativno otporima u ime povratka
izvornim mislima i porukama. Ali ovako
ili onako, klasi~na kultura temelj je Islama
kako ga zna na{e nemirno i promjenljivo
vrijeme stavlja pred sve kojima pripadanje
muslimanskoj kulturi ne zna~i samoformaciju i opredjeljenje, nego i sudbinu.

iz knjige: Klasi~na kultura islama,

II, Zagreb, 1976, str. 167-175
BEHAR 76-77

17

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

UVOD U KURAN
Kuran i islamska suvremenost
Za razliku od tvrdnji zapadnih islamologa, islamska suvremenost je zbilja. Naravno
da on nije, ne treba i ne mo`e biti puko ponavljanje zapadnog stila `ivota, {to je, ~e{}e
podsvjesno nego svjesno, unutra{nje mjerilo
ovih pisaca. Istok je neponovljiv, ako se stvar
promatra ne po izvanjskim izrazima, nego po
onim dubokim unutra{njim vrelima, po kojima se `ivot, kultura i djelo najprije do`ivljavaju,
a zatim osmi{ljavaju. Samo zato {to islamska
suvremenost nije primarno dana u kategorijama egzoteri~kog razvitka, nego, prije, u
ezoteri~kom produbljivanju vlastitog smisla, zapadni ~ovjek, ~ak kada je vrsni poznavalac islamske kulture i historije, ne sudjeluje,
ni osje}ajem ni svije{}u, u potpunom
zahva}anju sveg dosega i zna~enja promjena
{to ih Islam prolazi. Kao {to postoje duhovna
ograni~enja klase, tako postaje i duhovna
ograni~enja civilizacije.
Nema nikakve sumnje da se islamski svijet
i duh razvijaju i da prolaze mnoge i razne
etape, u kojima se, ritmi~ki, prepli}u faze
uspona i pada, napretka i krize. Jednako se
mo`e prihvatiti da suvremeni Islam ve} dulje
prolazi jednu novu krizu. Ali se ona nikako
ne mo`e uzro~no vezati za snagu materijalnog
razvitka Zapada, s kojom se, onda, Islamu
nadaje te{ka i sudbonosna konfrontacija s
njim. Sve to ne izlazi izvan dometa jednog
povoda. Uzrok suvremene krize Islama, koja
se, na tipi~no orijentalni na~in ispoljava i
rje{ava, mnogo je dublji i mnogo bitniji, te
stoga i dalekose`niji: islamski `ivot i duh na
tradicionalnim osnovama potpuno se iscrpljuju - naravno u procesualnom a ne
fakti~kom zna~e nju te tvrdnje.
Zato se islamska suvremenost ra|a,
najprije, na planu duhovnog samoosvje{}ivanja. Ili, {to je samo drugi izraz za to: nema
nove zbilje bez sagledanja novih aspekata
smisla Islama, {to zna~i - svijeta, `ivota i
~ovjeka. U tomu je uloga, volja i djelo
islamskih modernista, naravno sa svim
njihovim ograni~enjima, koji oko jedno
stolje}e sudjeluju u toj muslimanskoj samozapitanosti.

A) islamski modernizam
Potpuno je pogre{na jedna op}a ocjena,
kojoj su poneki zapadni pisci olako skloni,
18

Islamski princip je da ulema mo`e voditi ili upravljati svijest pojedinca, ali ju
ne mo`e kontrolirati.
Kurn kao autoritativni temelj Islama u mnogomu uvjetuje pristup i time
metodu njegova shva}anja. Upravo ta polazna ta~ka odre|uje mogu}nosti tuma~enja.
A one se mogu razvijati u dva pravca: traganje za bitnim duhovnim zna~enjem
teksta i nastojanje da se prona|u kompetentni oslonci jedne naredbodavne upute
za vladanje vjernika u svijetu u kojem on jest
Islam je historijska pojava i historijska snaga pro{losti i sada{njosti
Ono {to se tu, sada, bitno postavlja nije sav taj tradicionalni masiv, slo`en od
`ivotvornog i okamenjenog, nego njegovo pomno izu~avanje, kako bi se sagledali elementi pro{losti i elementi budu}nosti, ba{tina i perspektiva.
Islamska emocija mora po~ivati na izvornom kuranskom nauku, po kojem ni
jednom ~ovjeku ne pripada apsolutno mjesto i zna~enje.
Cijela historija Islama, zapravo, borba izmedu sunne i bidce, izme|u tradicije
i inovacije
Misticizam je idealizirao Islam i u njemu simboli zamjenjuju zbilju. On je u
svojim hijerohistorijskim alegorijskim vertikalama gubio smisao za vitalno i
opstoje}e.
Modernizam se, iako to nije doveo do kraja, pojavljuje kao jedna vrsta sinteze znanosti i religije, razuma i vjere.

da Islam nema uvjeta za razvoj i napredak.

Ipak, treba priznati da se u njemu osje}a
jedna sklonost ka konzervativnoj volji i
mentalitetu.
Objektivno promatrano, razlog tomu je
realno mjesto i zna~enje tradicije koja ima
karakter spenserovskog reprezentativnog
osje}aja, tj. organskih rezultata, koje je
jedan krug ljudi tokom stolje}a sakupio,
koji su se zgusnuli u jedan naslije|eni instinkt i u jedinci ~ine predmet naslje|ivanja.
Drugim rije~ima, dogmati~ki polo`aj tradicije (sunna), a odatle i njen efektivni
uticaj: ono {to joj nije suglasno naziva se
muhdas ili, stro`ije bidca (novina) i mora
biti odba~eno. Naravno da su razvoj Islama,
kao i mnoge realne potrebe `ivota stvorile
pogodnu protute`u: bila je to kategorija
sporazuma (igmc), pomo}u koje se neka
navada, op}enito trpljena i prihva}ena,
pretvarala u tradiciju. Islam se, prema tomu,
stalno razvijao, samo je, istina, ritam i intenzitet tog razvoja bio nejednak. Da nije
to tako bilo, uostalom - ne bi danas bilo ni
Islama, a ni njegove kulture.
Tomu treba dodati i jedan izvanjski moment: ugro`avanje od protivnih duhovnih i
realnih snaga. Historijski gledano, zapadni
modernitet, utemeljen na racionalisti~koj

znanosti, suprotan je Islamu ne samo u onome {to je religioznoga u njemu, nego i u

onome {to ~ini cijeli jedan stil `ivota. Pokoren i koloniziran od bjesomu~nog imperijalizma, Islam se zatvarao u svoju obi~ajnost i
odlu~no je odbijao svijet koji je do`ivljavao
opasnom novinom i du{om potpuno
zato~enom materijalnim interesima.
Prema tomu, mo`e se govoriti o sporosti ili, bolje, postupnosti islamskog napretka
- to je, uostalom, op}a zna~ajka Orijenta
- ali se ne mo`e poricati. taj napredak. Kako
se mentalna komponenta ~ini presudnijom,
mo`e se re}i da je cijela historija Islama,
zapravo, borba izmedu sunne i bid ce,
izme|u tradicije i inovacije. Ne ulaze}i u
njihovu analizu, dostatno je navesti tri tako
zna~ajne li~nosti, kao {to su: Ahmad ibn
Hanbal (II st. po Hid`ri - VIII st. n. ere),
al-Gazzali (VI st. po Hid`ri - XII st. n. ere),
Takiuddin ibn Taymiyya (po~. VIII st. po
Hid`ri. - XIV st. n. ere), od kojih svaka
predstavlja epohu Islamskog razvoja na
osnovi sukoba ili, jednostavno, odnosa
ideala i zbilje. A jednako se, na tom pravcu,
mogu navesti i predmodernisti~ki pravci
wahhabita u Arabiji, bayani-pokret i behaizam u Perziji i pokret Abulfath Gelaluddin
Muhammeda u Indiji.
BEHAR 76-77

Pa ipak je XIX stolje}e vrijeme kada

se za~inje i oblikuje islamski modernizam.
U va`nijim sredi{tima islamske kulture
pojavljuje se jedan speci~ni intelektualizam koji energi~no tra`i nove puteve
islamskog tuma~enja i shva}anja, isti~u}i
princip razuma i potrebu sklada izme|u
moderne znanstvene i tradicionalne religiozne kulture. On odbacuje slijepo
opona{anje na planu vjerovanja i mehani~ko
vr{enje religioznih du`nosti; poziva razum
na akciju, protiv neznanja i predrasuda;
odupire se nepromi{ljenom prihvatu
pro{loga, na koje ne gleda ni kao na spoznajni dokaz ni kao na duhovnu nadmo}.
Ukratko, temeljni princip islamskog modernizma - paralelno evropskom protestantizmu - sloboda je ispitivanja tradicionalnih
vrela i primjena moderne misli pri njihovom
tuma~enju, bez oslona na idejne konstrukcije
prvotnih znalaca.
Sa sadr`ajne strane, modernizam se
pojavljuje, prije svega, kao potreba za
novom spoznajom koja tek omogu}uje da
se Islam nanovo protuma~i i potvrdi.
Prema starom islamskom shva}anju, na
kojem je izrastao tradicionalizam, smisao
spoznaje nije istra`ivanje nepoznatog, nego,
u neku ruku, mehani~ko skupljanje ~injenica znanog i o znanom.
To ima za posljedicu: prvo, da se na
spoznaju ne gleda kao na ne{to dinami~ko,
nego kao na danu ukupnost znanog. Na toj
osnovi se, onda, razvio islamski fundamentalizam, koji je sprije~io intelektualnu radoznalost muslimanske lozoje u Srednjem vijeku i svo znanje strogo i kona~no
stavio pod krut pe~at starih i novih autoriteta; zatim, da se ni{ta {to spada u podru~je
spoznanog ne mo`e odstraniti kao zastarilo i da, obrnuto, ono {to je prava spoznaja
mora biti u skladu s ranije utvr|enim; napokon, da je metoda u sabiranju onog {to
ve} postoji ili, u najmanju ruku, u izvo|enju
iz aksiomatskih zasada, a ne u analizi ili
eksperimentu.
Naspram tog temeljnog pravca razvio
se jedan drugi koji }e, jednako, svojim
stavovima negativno djelovati na razvitak
istinskog i novog znanja. Bio je to misti~ki
intuitivizam kojem je, uza svu njegovu
izvornost i svje`inu, nedostajalo preciznosti, objektivnosti i analiti~ke volje.
Islamski madernizam ima za cilj prevladati te dvije jednostranosti, da se ne ka`e
- slabosti islamskog u~enja i prakse. Tradicionalizam, pridr`avaju}i se strogo pro{losti
i njenih autoriteta, bio je suvi{e doslovan i
BEHAR 76-77

krut: on se potpuno zatvarao spram novih

zahtjeva, potreba i interesa. On se vi{e pla{io
za Islam, nego {to je dr`ao do njegove snage. Misticizam je idealizirao Islam i u njemu
simboli zamjenjuju zbilju. On je u svojim
hijerohistorijskim alegorijskim vertikalama
gubio smisao za vitalno i opstoje}e.
Modernizam nastoji tradicionalisti~ku
disciplinu vjerovanja zamijeniti znanjem
o Bogu, svijetu i ~ovjeku; znanjem kojeg
osigurava, nudi i razvija moderna znanost;
a isto tako, misti~ki subjektivni idealizam,
koji nije li{en snage ali ni iluzije, - utemeljivanjem jednog promi{ljaju}eg sistema. U tom smislu, on se, iako to nije doveo

do kraja, pojavljuje kao jedna vrsta sinteze

znanosti i religije, razuma i vjere.
Ve} je konstatirano da islamski modernizam kao intelektualni pokret nije imao
masovni u~inak, da se, dakle, ograni~io na
obrazovaniju mlade` i sredinu. I sam je,
uostalom, bio svjestan toga i odatle se
obja{njava njegova uporna volja da reformira visoko {kolstvo.
Takvom svojom orijentacijom, on je
potvrdio dvojnu ~injenicu religioznog `ivota: na jednoj sirani je transcendentalizam,
tj. teolo{ko-metazi~ki plan na kojem sudjeluje i s kojim `ivi islamski intelektualni
krug, dok je, na drugoj strani, empiri~ki plan


19

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

Islama, na kojem se zbiva cjelokupni `ivot
i ostvaruje sva svijest narodnih slojeva.
Modernizam nije uspio uni{titi tu granicu koja, uostalom, opstoji ne samo na
podru~ju religije. Ali to i nije bio njegov
cilj. On je htio ista}i novu potrebu - promisliti Islam u njegovim novim mogu}nostima, osmisliti pravac njenog zadovoljavanja - suo~iti Islam sa suvremeno{}u, i,
napokon, ukazati na sredstvo da se ona
pozitivno rije{i -koristiti dostignu}a moderne znanosti.
Teme islamskog modernizma potvrdile su ovu njegovu poziciju.
Modernisti~ka teologija, najprije, armira kardinalno u~enje Islama o neusporedivosti Kurana, a ponovno tuma~enje,
kojeg ona poduzima, dokazuje njegovu
materijalnu i duhovnu istinu. Metodolo{ki,
me|utim, nastoji se u njemu prona}i sve
{to mo`e asocirati na modernu znanost. U
vezi s tim je, onda, odricanje od gotovo sve
srednjovjekovne aparature kuranskog
tuma~enja i stoga se modernisti nisu mnogo obzirali na. tradiciju i njena kazivanja,
kada im nije odgovarala.
Uzvisivanje Muhammedove li~nosti druga je karakteristika modernisti~kog ethosa,
uostalom - islamskog op}enito (samo su prvi
wahhabiti njeno visoko {tovanje smatrali
novinom). Uzdi`u}i li~nost Poslanika na
najvi{u razinu ~isto}e, milostivosti, dobrote,
pravednosti, humanosti, pobo`nosti, karaktera, morala, umnosti, mu`evnosti, modernisti su stvorili jednu novu viziju. Njena snaga
i ljepota bili su toliki da je i konzervativna
ulema, ina~e protivnik modernizma, pristala
uz taj uzvi{eni lik Utemeljitelja Islama. Pretjerivanja, koja se mogu shvatiti, jer su bila
protute`a dugotrajnom i ne ba{ korektnom
napadanju kr{}anskih misionara, nosila su u
sebi opasnost da se naru{i ili, bar, umanji
kvaliteta vjere, koja, ipak, mora opstojati na
duhovnim i moralnim principima, a ne na.
osobnim, bilo kako visokim svojstvima. Zato
je, dodu{e jedini, Ikbal s pravom dovodio u
vezu kvalitetu islamske poruke i kulturno
tematiziranje Islama - zadatak koji ni sam.
on nije uspio obaviti.
Uvijek je etika bila predmet aktivnog
interesa islamskih reformatora i pisaca.
Razlog je, prije svega, u moralnoj vokaciji
i cjelovitosti Islama. Pravo se, tada, pojavljuje samo primijenjenom etikom. Tako je,
na pr., islamski Zakon cjelina prava i du`nosti
pomo}u kojih je ~ovjeku omogu}eno ispravno pona{ati se u ovom `ivotu i pripremiti
se za onostranu budu}nost.
20

Od {irokog kompleksa moralno-pravnih

odnosa, jedno je podru~je osobito privuklo
pa`nju islamskih modernista - osobni status (unutar kojeg je brak, rastava i nasljedstvo). Razloga tomu je vi{e, ali je, sigurno, veliki udio imala ~injenica da se
Kuranom. opravdala jedna sna`na socijalna tradicija, u kojoj je prevladavala zastarila obi~ajnost.
Kako je za njih Kuran bio nedvojbeno
uzvi{ena Bo`ja poruka ~ovjeku za put Dobra,
to se njihov glavni napor upravio protiv onih
srednjovjekovnih teologa i pravnika koji su
njegov pravi i ~ist moral izopa~ili ili krivo
shvatili pretvaraju}i ga u nepodno{ljivu
rutinu povlastice, nepravde i neravnopravnosti. Zato je prvorazredni zadatak - vratiti
se moralnoj visini Kurana i uspostaviti ju
u potpunosti. A tada }e se objaviti i njegova
istinska pravda: dati visoki polo`aj `eni,
gajiti simpatiju za nju, po{tovati njenu
li~nost, naknaditi joj jednako{}u ono {to joj
je nametnulo nesavr{eno i brutalno funkcioniranje dru{tva.
S pozicijom Islama u svijetu, modernisti pokre}u veoma zna~ajnu temu islamske
suvremenosti. Romanti~ki polet, koji se
zamje}uje u njihovoj preporodnoj inspiraciji i djelu, povezan je - tu Gibb ima pravo
- s nacionalisti~kom orijentacijom u
tuma~enju Islama. Ova }e postati jo{ nu`nija
od trenutka kada i{~ezava osmanski halifat
nakon I. svjetskog rata.
Pravi modernisti, tada, razvijaju ideju
stvaranja jedne nove vrste halifata - duhovnog autoriteta koji }e biti vjerodostojni
organ Islama. Nacionalisti se opredjeljuju,
radije, za vlastitu samobitnost, a protiv
ustanove halifata u principu. Tre}i pravac
je mahdizam, koji je jedna vrsta prvobitna
islamskog romantizma ,i koji je, u Islamu,
zagovarao ono {to je Evropa znala kao
direktnu akciju.
Nema sumnje, namjera modernista da
stvore duhovni halifat- podsje}amo da je
Comte tra`io uspostavu duhovne diktature
- bila je korak naprijed u pravcu da se demokratizira ova temeljna ustavna institucija
Islama: umjesto jednog, apsolutnog vladara,
organa Zakona - skup{tina kvaliciranih
izabranika, organ ima-e. Ali karakter te
ustanove nije bio utemeljen na Islamu koji
je duhovna demokracija, tj. koji po~iva na
religioznoj svijesti naroda, i li{en je, stoga,
hijerarhije, kao i uop}e ne~eg {to bi li~ilo
na ustanovu papstva. Jer, islamski princip
je da ulema mo`e voditi ili upravljati svijest
pojedinca, ali ju ne mo`e kontrolirati.

I orijentacija i tematika islamskog modernizma ne ostavljaju sumnje u njegovu

ideju vodilju.
On je zagovarao shva}anje da je Islam.
sa stajali{ta principa, apsolutna, trajna, neprolazna ustanova kulture i sudbine
~ovje~anstva, bez obzira na suvremeni razvoj
i njegova postignu}a. Ali, isto tako, on je htio
pota}i i razviti svijest da je on, sa stajati{ta,
metode, obzirom na njegovo prisustvo u
historiji ~ovje~anstva, relativna, promjenljiva, inoviraju}a ustanova, koja ,mora uzeti u
obzir i koristiti napredak svijeta i duha.
Na toj se temeljnoj ideji zami{lja i ostvaruje sinteza vjere i razuma. Sve {to se ti~e
principa Islama - stvar je nepokolebljive
vjere, a sve {to se ti~e metode njena
o`ivotvorenja - stvar je razuma, koji je otjelovljen u suvremenom razmahu znanosti.
Takva sinteza bila je svjedo~anstvo da
je modernisti~ki program bio pro`et liberalnim i humanim htijenjima. Stoga je
osnovana njegova usporedba s programom
mutazilizma. Oni su otvorili nove vidike
islamskoj misli i, uzbudiv{i duhove, potakli
na dublja razmi{ljanja o putevima, istini i
sudbini Islama.
Naravno, da cijeli ovaj inovatorski napor nije bio bez nedostataka: otvoren je
duboki rascjep izme|u modernisti~kog
religiozno-emotivnog kulta i pravih i trajnih temelja Islama, izme|u sadr`aja reforme socijalnog sistema i moralne perspektive Islama, izme|u novih humanisti~kih
stremljenja i duhovne vokacije Islama.
Ali ono {to ostaje njihova trajna i neizbrisiva zasluga u tomu je {to su oni iz
Islama progovorili o nu`nosti razvoja u
Islamu. Stoga su bili i ostali nezaobilazna
etapa islamske samozapitanosti, bez obzira na sva svoja duhovna i historijska
ograni~enja.

B) pravci suvremenog tuma~enja

Kuran-a
Modernizam je o~ito pokazao da se ni
na koji na~in ne mo`e zaobi}i pitanje
tuma~enja Kuran-a. I ranija tuma~enja,
osobito u kriti~nim trenucima islamske
historije, na primjer nakon Poslanikove
smrti ili prilikom susreta sa helenizmom,
i suvremena, suglasna su u jednom: s
Kuran-om zapo~inje, ali se ne zavr{ava
Islam, {to zna~i da se pretpostavlja da se u
njemu nalazi sadr`ajno bogatstvo koje
omogu}uje primjenu na razne prilike, sredine, doba, kulture.
BEHAR 76-77

Stolje}e XVIII treba smatrati posljednjim terminom kada se Islam pribli`ava

novoj, jo{ uvijek i danas osjetnoj krizi.
Ostavimo li po strani kolonijalizam kao
~isto izvanjski momenat, u samom njegovom srcu dolazi do zasi}enja s tradicionalizmom, kao stilom, svije{}u, metodom i
raspolo`enjem.
Mora se priznati da tada kada se ta
kriza ve} sna`no osje}ala, nema pozitivnog
i misaonog odziva na njene posljedice.
Kuranski komentari `ive u zastarilim,
srednjovjekovnim shemama. Samo je hinduski al-Gazzali, [ah Waliullah (17031762.) obra}ao pa`nju na racionalno utemeljenje islamskog prava, povezivao ~uda
s prirodnom zakonito{}u, a vizije uvjetovao
psiholo{kim stanjem ~ovjeka. Iako nije
znatno uticao ovim stavovima, ipak se mo`e
smatrati prvim i pravim prete~om suvremena tuma~enja Kurn-a.
Njegove zametke razvija kasnije Ahmad
Han (1817-1898.), koji se, suo~en sa novim
zahtjevima, osobito mlade`i, i potrebama,
baca na marljivo izu~avanje Kurn-a.
Rezultat toga je {est svezaka kuranskog
komentara koji obuhva}a prvih sedamnaest
sureta. Godina 1880., kada izlazi prvi njegov svezak, datum je od kojeg po~inje
suvremeno tuma~enje Kurn-a.
Ahmad Han-u odgovara, u Egiptu,
Muhammad Abduhu (1849-1905.). Ali
njegova orijentacija nije tafsir (komentar
Kurn-a), nego teologija. On }e, kasnije,
ipak dati i ovakav komentar, sa sna`nom
tendencijom ka moralizmu.
Me|u jednoobraznim komentatorima u
Egiptu, isti~e se komentar Tantawi Gauharija
(umro 1940), u kojem prevladava prirodnoznanstveno tuma~enje. Uz njega, od nedavnih pisaca, treba priklju~iti i dva zna~ajnija:
Muhammad Ahmad Halaf Allah i Muhammad Kamil Husain, koji su se bavili problemom kuranskih pri~a i legendi.
Me|u pakistanskim piscima, najzanimljiviji su: Abu l-Kalam Azad (18881958.), al-Ma{riki (ro|en 1888.) i G. A.
Parwez (ro|en 1903.).
Azad-ov komentar Kurn-a iz 1930.
godine temelji se na smionom tra`enju
odgovora na pitanje o odnosu znanosti i
religije, mogu}nosti njihova miroljubivog
supostojanja; a jednako se u njemu promi{lja
ideja Univerzalne religije.
Muhammad Inayatullah Han, koji je
poznatiji, pod imenom al-Ma{riki, vidio je
najvi{e zna~enje Kurn-a u utemeljenju
razvoja i jedinstva ~ovje~anstva.
BEHAR 76-77

Parwez je, sa svoje strane, u ~etvorotomnom izu~avanju Kuran-a (1941-1949.) iznio

jedinstvenu teologiju Svetog spisa, koja
zapo~inje sa u~enjem o Bogu a zavr{ava sa
idejom Novog svijeta ili Nebeskog kraljevstva koje ~ovjek mo`e stvoriti na zemlji,
ako pravilno slijedi kuranska na~ela.
@eli ti se utvrditi zajedni~ko obilje`je
ovih suvremenih tuma~enja, onda je to, na
prvom mjestu, odbojnost spram klasi~nih
pisaca (na primjer, eshatologija nije popularna). Prvi princip novog pristupa, op}enito
je samodovoljnost Kurn-a za njegovo
obja{njavanje. Jer, u njemu je preuzeta
odgovornost: Zatim smo (kona~no) Mi
du`ni njega objasniti (75,19).
Ali, bez obzira na ovaj principijelni
pristupni stav, pitanje dopunskog kori{tenja
tradicije nije skinuto s dnevnog reda. Azad
se oslanjao na hadit i ibn Abbas-a, kao i
tabiun-e. Ali je, pri tomu, isticao njihovo
ljudsko porijeklo, tj. da mogu biti pogre{ni,
kao {to ~ini i ve}ina hindo-pakistanskih
modernista. Ahmad Han dr`i da je sam
Kuran pravio razliku izme|u ljudski
sro~enih pri~a i onog {to je djelo Bo`je
poruke. Tako se u suri. 12,3 koristi rije~
uistinu (bi l-haqq), koja dokazuje da
prethodno re~eno nije Bo`ja pripovijest,
nego jedna op}enito znana, uljep{ana ~udima, i da }e, nakon nje, biti saop}en pravi
tok zbivanja, bez ~uda.
Naro~ito podroban u kritici tradicije bio
je Parwez. Nakon brojnih primjera, on, u
sa`etku svoga stava, obja{njava da sam
Kurn daje dokaze da svaka Poslanikova
rije~ nije objava. Jer ako bi to tako bilo,
pita se on, {to onda misliti o kritici njegovih odluka u Knjizi i o tamu da mu je
re~eno: Za{to si im dozvolio . . . (9,44).
Ahmad Han smatra da su se stari komemtatori previ{e vezali za leksi~ka djela. Me|utim, uvijek je mogu}e da Kuran koristi
neku rije~ na na~in ili u smislu kojeg ta
djela ne poznaju. Tako proma{uje Zamah{ari
kada analizira tri pojma za zmiju, pa ih
svrstava po veli~ini gmizavaca, dok se algan, zapravo, koristi da ozna~i strah kojeg
ona izaziva.
Zatim se ovaj pisac okre}e protiv sklonosti starih pisaca da historiziraju i da
vjerodostojnost poslanika i pouzdanost
Kuran-a mjere po korektnosti onog {to oni
saop}avaju. A ono {to, po Kuran-u, zbiljski
legitimira Poslanika nije njegovo poznavanje empiri~kih ~injenica, nego njegovo
poznanstvo s nevidljivim svijetom. To se
mo`e dokazivati tekstom sure 3,39-44, gdje

se zaklju~uje: To su tajne vijesti. Mi ih

tebi (Muhammede) objavljujemo.
Racionalisti~ka sklonost suvremenih
tuma~a imala je za posljedicu da se pristupa rekonstrukciji kuranskih pripovijesti.
Dovoljno je, u tu svrhu, navesti samo jedan
primjer kojeg je izlo`io Abdulhakim uz
komentar sure. 7,170-171 (uzdizanje Sinaja
iznad Izraeli}ana). Podizanje brda, (rafana
fawqakum) ne zna~i, bezuvjetno da se
planina i{~upala iz korijena i da je postavljena iznad njihovih glava, a niti. . . nataqna l-abala, na tom mjestu, da je bila
obje{ena o zrak. ^esto se blokovi stijena
znaju tako isticati tako da djeluju poput
nadstre{nice i doimaju se onih koji ih gledaju kao da }e im pasti na glavu.
U istom se tonu odbija da bi se
~arobnja{tvo moglo nalaziti u Svetom
spisu. U vezi s tim se poznati stavak iz sure
113,4 (protiv zla onih koji pu{u u uzlove)
prenosi ili na zloslutne `ene koje se bave
~aranjem ili, metafori~ki, na strasti {to
pomra~uju du{u i nanose joj nesre}u. Tako,
Parwez tuma~i pri~u iz sure 27,17-20 u
smislu da bi ptice (tair) mogle zna~iti ili
ratne glasnike ili, gurativno, brze konje
(ratni~ke) ili pleme.
Napokon, modernisti rado koriste leksikograju u svrhu pobijanja legendarnih
motiva u Kuran-u. Sure 67,5, uz okretno
tuma~enje pojma ram (kamenovanje),
okre}e se protiv astrologa: neke varalice
me|u njima hvalisale su se da mogu po
zvijezdama prore}i budu}nost i zavodile
su ljude svojim izmi{ljotinama; tako su
podsje}ali na |avla.
Osim protivljenja nadnaravnim pri~ama,
umjereniji se modernisti trude umanjiti i
udio ~uda u njima. Sure 18,62-63 govori,
na primjer, da je Musina (Mojsijeva) riba
uzela caaban (~udno) put k moru. Tada
to Ali Fikra, sin M. Abduhua, tuma~i da se
Bo`ji poslanik zapanjio time, a to se; mo`e
sasvim jasno shvatiti; jer je ko{arica, {to ju
je imao sobom kada su stupili u vodu
omogu}ila ribi pobje}i u more. Jakubove
(Jakobove) rije~i: Ja osje}am dah Jusufa
(sura 12,94), M. Ra{id Rida shva}a doslovno: on osje}a taj dah na ko{ulji. A stavak
o stolu, {to ga apostoli tra`e od Isusa (Isaa), u suri 5,115 Azad shva}a tako da su
apostoli imali hranu sa sobom, ali ne i stol,
te da je neprilika, a ne `udnja za ~udom,
osnov zahtjeva za Bo`jom intervencijom.
Te`nja da se racionalno shvati kuranska
poruka ogleda se i na planu religioznog
u~enja principijelnije naravi. Sasvim
21

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

intelektualisti~ki, na primjer, Tantawi
Gawhari pristupa ideji ljubavi spram Boga.
Po{to slijepom i gluhom ni{ta ne zna~i oblik
odnosno zvuk, jasno je da ljubav po~iva na
znanju. Stoga, tko spozna istinu o Bo`jem
bitku koje se isti~e ljepotom, mo}i, znanjem
i veledu{no{}u, predaje se svom stra{}u
ljubavi spram Njega. I Parwez, koji se
trudi pomiriti kuransko vjerovanje u nevidljivo i premisu o jasnoj osnovi vjerovanja
(cal basiratin iz sure 12,108), daje se u
pravcu racionalizacije vjere i socijalnog
sistema na temelju pragmatizma.
Ipak bi bilo neosnovano zaklju~iti da
modernisti sve religiozne ideje li{avaju
njihovog pravog smisla. Tako je ovaj isti
Parwez pisao da vjerniku, u te{kim
slu~ajevima, kada moderni ~ovjek, oslonjen
na znanost, do|e do svoje granice, preostaje
jo{ molitva. Ona upu}uje na dvoje: Bo`ju
pripomo} (na primjer sura 35,1) i psiholo{ki
efekt na vjernika, tj. on mo`e sagledati
stvari i iz drugog ugla i tako shvatiti njihovu relativnost. Uvjereno-religiozno pi{e i
Sayyid Qutb u povodu sure 4,130-131 da
je taqw posebni pojam Bo`jeg za{titni~kog
staranja i Njegova bitka koji je ~ovjeku
bli`i no on sam sebi. U istom duhu M.
Abduhu tuma~i bogoslu`je: (cibda): ona
je dopuna prepu{tanju koje se utemeljuje
u duhovnoj svjesnosti {tovanja Jednog, a
da se ne zna porijeklo tog osje}aja. A vjerovanje u Njegovu zapovijed postoji a da
se ne znaju njeni oblici ili bit. Jedino {to
netko zna, to je da je okru`en time. Azad
se upu{ta u misti~ke misli u vezi sa ruhom
(duhom) u suri 97,4: Adem (Adam) ne zna
za njega. Prvi puta se javlja Nuh-u (Noa)
- pluralis majestatis primijenjen je u suri
7,58: Mi (Ana) smo poslali Nuha . . .,
da bi potom postupno nestajao. Kroz Kuran
Bog ponovo isti~e duh. Abdulhakim
nagla{ava da vjera kao takva nikada ne}e
nestati, jer je vjera u tajnu (iman bi l-gaibi), a Bog je neiscrpan (sura 31,27); tako,
usprkos svoj saop}enoj objavi, ni mistik a
ni poslanik ne mogu svojatati da znaju sve
{to se mo`e znati o gaib-u.
I moderna psihologija nalazi svoju
primjenu u suvremenim obja{njavanjima
Kuran-a. Halafullah pripisuje uspjeh Islama i `alosnom stanju religije u to doba. A
to je mogu}e ukazano u Kuran-u, kada on
opisuje da misija Arapskog poslanika pada
u doba prestanka glasnika (sura 5, 21).
Sli~nu `elju osje}aju @idovi, u suri 20,134:
Na{ Gospodaru! Da si nam poslao poslanika. Psiholo{ko tuma~enje dano je i
22

an|eoskom uzviku Ho}e{ li stvoriti (na

zemlji) onoga koji }e smutnju ~initi i prolijevati krv? A mi Te slavimo, hvalimo Te
i obo`avamo Te (sura 2,30). Muhammad
Mahmud Higazi ne prihva}a da je ovdje
dana kritika ~ovjeka. Zavist je pokreta~
ovog govora.
Psihologija se primjenjuje i kada treba
poni{titi nadnaravne elemente teksta. Legenda iz sure 2,259-261 dobiva u Sayyid
Qutb-a smisao da su osje}aji, sumnje i
uobra`enja ponekad tako sna`ni da se premda nema racionalnog dokaza - o njihovoj pravoj naravi uop}e ne sumnja. Naime,
u spomenutoj pri~i ~ovjek nije o`ivljen po
~udu nakon stotinu godina, nego je on pod
dojmom da je toliko vremena proteklo.
Tekst slu`i i za simboli~ka zna~enja.
Muhammad Rahimuddin, u povodu sure
95, 1-3, smatra da smokva (tin) zna~i brdo
Sinaj ili. D`udi, na kojem se Nuh (Noa)
zaustavio nakon potopa; maslina (zaytn)
ukazuje na Zaitu ili Siriju, gdje je svoje
u~enje {irio Isa (Isus); brdo Sinin ozna~ava
Musin (Mojsijev) Sinaj, a sigurni grad
(balad amn) je podru~je Meke. Tako se u
ovim stavcima cilja na ~etiri glavna mjesta
gdje se zbivala religiozna i socijalna reforma. I sura 2, 243-244 se shva}a simboli~ki,
a ne historijski. Naime, oprez ne poma`e,
strah ne osigurava, a bijeg ne spa{ava `ivot,
jer Bo`ja izreka: Umrite! izra`ava
neizbje`nu sudbinu malodu{nika. Ali da
Bog o`ivljava, zna~i da nas upozorava da
pla{ljivog mo`e u~initi hrabrim i pomo}i
mu time pobijediti. Tantawi Gauhari vidi
u suri 2, 255-260/62 prikaz religiozne historije Islama. Monoteizam se pokazuje u
tri ~udesna toka. Prvi je dan u ya al-Kursiy sura 2, 255, zatim se razvija kroz
Ibrahimovu (Abrahamovu) raspravu i,
kona~no, u pripovijedanju o magarcu i
~etiri ptice. U prvom slu~aju je rije~ o
veli~anju Boga, Njegova djela, a podudara
se s vremenom prvih muslimanskih generacija. Drugi se odnosi na razdoblje rascjepa i sva|a oko tawhid-a: nastaju suprotne
struje, muteziliti, sunniti i {iiti. Slijedi
budu}nost slave, kada }e se izu~iti ~udesno
djelo Stvaranja.
Tuma~enje kuranskih tekstova
neizbje`no vodi i ka moralizmu koji se
hrani nedostacima vremena. Musina (Mojsijeva) srd`ba iz sure 2,58-61 koristi se za
pouku da rasko{ slabi narod, a jednostavnost
mu daje snagu; u vezi s tim se, onda, name}e
savjet da se ljudi klone duhana, vina, ~aja
[sic!] i drugih {tetnih stvari civilizacije.

Prvo sure je povod Ahmaduddinu da izvede moralni zaklju~ak da postoji sedam zala:
o~aj, pohlepa, {krtost, lijenost, umi{ljenost,
sujevjernost, pobuna. Abdulhakim dr`i da
sura 2,195 implicira higijenske i zdravstvene mjere. Muhammad Abduhu koleba se
da asr iz sure.103,1 shvati kao vrijeme
odnosno popodne. Ali, ka`e on, ako se
prihvati da zna~i vrijeme, onda on
izra`ava Bo`ju kritiku ljudi koji se uvijek
`ale na svoje vrijeme i stalno idealiziraju
pro{lost.
Sure 18 (El-Kehf) prilika je da se
zato~enicima pe}ine da racionalno
tuma~enje, kao {to Azad pri~u o Zulkarnejnu, koja po~inje od stavka 81, pojednostavljuje. Herojski epitet je uobi~ajen u
`idova, a Zulkarnejn mora biti pravi~an i
dobar i stoga se ova pri~a ne odnosi na
Aleksandra Velikog. A Danijalovu (Danijelovu) viziju tuma~i u smislu najave novoga
doba slobode i blagostanja za @idove koje
}e biti u isti trenutak kada }e se pojaviti
dva rogata kralja, t.j. kralj Perzije, koji je
u pripremi napada na Babilon, i ne{to kasniji
Kir, koji }e ujediniti medejsko i perzijsko
carstvo. Njegov put prema zapadu (i on
je po{ao jednim putem [prema zapadu
sunca], stavak 85) i prema istoku (Zatim
je po{ao jednim putem [
nastavio je put prema izlasku sunca),
stavak 90) ozna~ava njegove vojne, {to ih
je poduzeo na ove obje strane.
Op}enito jedan zaklju~ak o pravcima*
*Ovdje se `eli upozoriti samo na pravce
suvremenog tuma~enja Kurn-a, budu}i
da se teme tog tuma~enja daju u TEKSTOVIMA ove knjige, IV, B.
suvremenog tuma~enja Kurn-a
upu}uje na racionalizaciju sadr`aja, s jedne strane, i na apologetsku tendenciju, s
druge strane, ~emu, osobito, prigovaraju
zapadni islamolozi. Obja{njenje, {to ga je
dao, u svome zaklju~ku, Baljon, mo`e se
usvojiti. Krivi je to prigovor, jer se zanemaruju dvije ~injenice: prvo, narav same
religije kao ljudskog odgovora na problem
transcendentne zbilje, koja, onda, ne mo`e
bez apologetske funkcije; a zatim, da se
dokazom te tvrdnje uzimaju islamski
modernisti~ki pisci, koji su tiskali samo na
evropskim jezicima za evropske ~itatelje,
pa je njihovo djelo a priori moralo biti
obrana Islama. Jer, ako im se stalno upu}uje
tvrdnja: Islam ne ostavlja mjesta za razvoj
znanosti, onda odgovor, prirodno, glasi:
Kurn ne samo da napu}uje na izu~avanje
prirode, nego tako|er potvr|uje znanstveBEHAR 76-77

ne rezultate, a ljudi su ih samo dosegli

tokom stolje}a po njegovom dolasku.
^injenica je da Kurn armira razum
kao faktor islamskog u~enja. Zato je opravdano modernisti~ko zalaganje da se
islamski svijet baci na usvajanje moderne
znanosti, i o prirodi i o dru{tvu, jer je u
punom skladu sa u~enjem Kurn-a da
ljudi {to vi{e znaju i da budu {to bolji, te
da im, stoga, i bude bolje. Naravno, da
suvremeni tuma~i pretjeruju kada nastoje
da svako svoje mi{ljenje ili stav dokazuju
Kurn-om, jer niti je to mogu}e niti je to
potrebno. Bitno je da se armira kako Islam
nala`e razvoj znanja o svijetu i ~ovjeku, a
ne da se tra`e isprike za davne legende i
prvobitne stavove. U tom smislu, svi koji
pretjeruju - a zna se da je to protivno i
Kurn-u - pa bilo u modernisti~kom ili
tradicionalisti~kom pravcu, iznevjeravaju
duh islamskog u~enja, ~ak i kada prona|u
poneku rije~ ili stavak koji, naizgled, temelji
njihove zamisli.
Glavna zamjerka suvremenom tuma~enju Kuran-a, ~ija se dobra volja ne mo`e
dovesti u sumnju ni jednog trenutka, u tomu
je {to ono ne daje produbljenu i sistematsku
studiju kuranskih temeljnih ideja, principa i vrednota, nego se pokorava promjenljivom strujama pragmatizma, idu}i, tako, za
teku}im doga|ajima i potrebama {to ih oni
name}u. Svakako, sam Kurn kao autoritativni temelj Islama u mnogomu uvjetuje
pristup i time metodu njegova shva}anja.
Upravo ta polazna ta~ka odre|uje
mogu}nosti tuma~enja. A one se mogu
razvijati u dva pravca: traganje za bitnim
duhovnim zna~enjem teksta i nastojanje da
se prona|u kompetentni oslonci jedne
naredbodavne upute za vladanje vjernika
u svijetu u kojem on jest. Prvi zadatak
trebao bi, logi~ki, pripadati svijetu znanosti, u {irem smislu te rije~i, dok bi uspostava sadr`ane povezanosti prakti~nog `ivota
vjernika sa Kurnom bila u nadle`nosti
onih kojima je ne znanost, nego vjerska
pouka `ivotno zanimanje. Tako bi se,
mo`da, moglo razviti izu~avanje smisla
Kurna koje ne bi odmah i neizbje`no, u
svakom pojedinom slu~aju, postavljalo ili
zna~ilo problem njegove primjene ili, ukoliko bi ju i postavljalo, onda bi se to zbivalo na neizravan na~in.
U zaklju~ku se mo`e re}i da je racionalizam islamskih modernista stvar, zapravo metode tuma~enja, a ne principa
mi{ljenja. Ali i kao takav, ograni~en i nepotpun, unaprijedio je tuma~enje Kurn-a
BEHAR 76-77

ne samo zbog toga {to je nazna~io aktualne probleme islamske dana{njice, nego i
zbog toga {to je upu}ivao islamske prista{e
da se oslone na intelektualnu snagu ~ovjeka,
dokazuju}i da se Kuran tomu ne protivi
- obrnuto; da on to izri~ito tra`i. Tako su
oni postupno ukazali i gradili most koji
islamskom ~ovjeku omogu}uje prijelaz ka
vlastitoj suvremenosti. A pred tom ~injenicom njihovi sistematski nedostaci
podno{ljiviji su i efemerniji.

C) kuranske konstante islamske

suvremenosti
Upravo zato {to se kre}e s tako golemom, a jo{ uvijek nesavladanom ba{tinom
Islam se razvija na speci~an na~in, pa ipak
s ~udesnom snagom ustrajavanja. Dakako,
te{ko je dijeliti optimisti~ku prognozu W.
O. Smitha koji najavljuje novu islamsku
provalu. Ali se, zato, mo`e slo`iti sa uvjerenjem da Islam pokazuje za~u|uju}u vitalnost koja ga pronosi kroz stolje}a historijskog vremena.
To njegovo no{enje s historijom nije
jednosmjerno niti pravolinijsko; u prvim
stolje}ima, on je stvarala~ki i dominiraju}i
~inilac, da bi kasnije, bio prisiljen na nagodbe i odstupe, i na realnom i na duhovnom planu. No, uza sve to, Islam je historijska pojava i historijska snaga pro{losti i
sada{njosti. Ono {to se tu, sada, bitno postavlja nije sav taj tradicionalni masiv,
slo`en od `ivotvornog i okamenjenog, nego
njegovo pomno izu~avanje, kako bi se
sagledali elementi pro{losti i elementi
budu}nosti, ba{tina i perspektiva.
Istina, ve} je napor islamskih modernista, promatran cjelovito, ukazao na kakve
}e krupne probleme nai}i takva jedna orijentacija, a ~ije se ostvarivanje neposredno
ti~e izgleda Islama danas. Na prvom mjestu,
to je proturje~je izme|u socijalnog utilitarizma i integralnog transcendentalizma,
koje se ti~e same unutra{nje naravi Islama;
zatim se uo~ava tendencija mije{anja ideala, budu}i da se mi{ljenja i ustanove jednog
drugog svijeta pridodaju ili povezuju s
duhovnim i socijalnim iskustvom koje je
u temelju islamskog univerzalizma; napokon se ho}e i druga~ija metodologija akcije
nego {to je ona koja logi~ki: proisti~e iz
korijena i duha Islama, a koja se o~ituje u
dubokoj intuiciji i do`ivljajnoj puno}i
~ovjeka.
Ve} je modernizam, dakle, pokazao da
je Islam jedna `iva i fermentna snaga koja

se probija kroz, ispod i mimo okamenjenih

formula, balastom zatrpane misli i isprazne socijalne rutine.
Naravno, imaju pravo oni konzervativci
koji tvrde da glavnina islamske mase ne
osje}a sve te probleme i koji, u ime toga,
tra`e da se svaka reforma odbaci. Ali to je
potpuno kratkovidno, jer se zadovoljava
sada{njicom Islama, a da se ne misli o njegovoj sutra{njici. Problemi se mogu odlagati, oni se ne mogu otkloniti.
U vezi s tim, korisno je podsjetiti na
jedno kriti~no vrijeme razvoja Islama koje
je veoma pou~no, na III i IV st. po Hid`ri.IX i X st. n. ere, na vrijeme susreta nove
kulture sa starom, helenisti~kom ba{tinom.
Tada se zbiva jedna kriza kojoj je vrelo
mije{anje deduktivne i induktivne logike,
sa svim te{ko}ama, odstupanjima i suprotnostima, ali iz koje, kona~no, islamska
misao izlazi oja~ala i poletna. Tada se i
stvara grandiozna zgrada kulture klasi~nog
razdoblja Islama, a njena temeljna inspiracija
i ideja-vodilja bila je svijest o harmoni~ki
ustrojenom svijetu koji je djelo Najvi{e mo}i,
dobrote, istine i savr{enosti. Od kraja toga
razdoblja zapo~inje i, kasnije, sve se vi{e
razvija potmuli proces okamenjivanja
islamske misli. On se temelji na ~injenici
sveop}e i do razine sankcije podignute
kontrole islamske emocije i svijesti koja sve
vi{e pada na predznanstveni nivo: dramatska
struktura islamskog razvitka, apsolutni sudovi o ljudima, idejama i doga|ajima, te
isklju~ivost propagandne funkcije.
Posljedica je bila dalekose`na: historija
je odstranjena i odba~ena; naravno, u
metodolo{kom a ne faktolo{kom smislu te
rije~i. Pri tomu se o~itovala i proturje~nost
teolo{kog pravovjerja s jedne strane se
postavlja da je historija o~itovanje Bo`je
volje, a s druge se odbija izu~avati ju u
njenim slo`enim putevima i skrivenim
zakonitostima. Slu~aj Ibn Haldun-a pokazuje to najbolje: njegov znanstveni i
stvarala~ki pristup historiji nije imao
nikakva uticaja na pravovjerna mi{ljenja i
on je prakti~ki zaboravljen sve do XIX
stolje}a. Upravo je on genijalna intuicija
perspektive islamske kulture od koje ovisi
razvojna sudbina Islama - principijelni
kuranski nalog: ~ovjekov zadatak je, upravo u ime vi{e svrhe, afirmirati svoj zemaljski
`ivot, pretvoriti u metodolo{ki stav: znanstveno osmisliti historiju.
To nikako ne zna~i da islamska misao
treba ili mora preuzeti ili opona{ati zapadnu historijsku metodu. Upravo obrnuto,
23

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

ona se mora izgraditi na svojoj autenti~nosti
koja je duhovno sadr`ana u njenoj ba{tini,
ali koju treba osloboditi neplodnog i nekorisnog balasta fundamentalizma. Modernizam je upravo dje~ji korak u usporedbi sa
tim zadatkom koji }e biti djelo generacija,
a od kojeg ovisi sudbina Islama i njegova
djela. La`ni su dramatski apeli tradicionalista da je taj put pogibeljan za Islam: biti
historija, ne zna~i iscrpsti se historijom. Jer
Islamu, kao i svakoj velikoj kulturi - i zapadnoj uostalom - unutra{nje pripada te`nja
za Apsolutnim kojom ~ovjek kompenzira
svoju kona~nu egzistenciju i sanja vje~iti
san o Dobru, Sre}i, Pravdi i Istini. A ta
duhovna potreba ne poni{tava se ~injenicom
da je, u njemu, Apsolutno identicirano
kao Bog Jedan i Jedini, Stvoritelj, Odreditelj i Sudac. Ona je, izgleda, ~ini jo{ ja~om,
prisutnijom, ~ak dramatski - ozbiljnom.
Islam i historija - temeljna je relacija
od koje se nadaje put i izgled islamskog
razvoja.
Ona se, tokom dugih stolje}a, ve}
odre|ivala. Na planu nepravovjernog razvoja,
a naro~ito u {iitskoj drami imamizma, ova
relacija se prenosi na metahistorijski plan.
Istina, bio je to oblik uzvisivanja historije,
ali i njena poricanja. I sami sunnizam }e,
dosta kasno dodu{e, upasti u taj osje}aj:
suzam je bio oblik njegove metahistorizacije. Iako se toj orijentaciji ne mo`e pore}i
ni uzvi{enost svrhe ni ~isto}a motiva, ipak
je ona, neizravno, bila priznanje bijega od
historije, ne iz historije.
Pravovjerno stajali{te spram historije
odredila je ideja salaf-a, autoriteta prvih
muslimanskih generacija, koja je prvotno
poslu`ila kao upori{te za tada{nji islamski
svijet, prepun razlika, sukoba i ambicija. Ali
}e djelo ovih prvih generacija veoma brza
prerasti okvire jednog inspirativnog mjerila
i postati nepovredivi zakon; drugim rije~ima,
ono }e postati dio vjere, a ne historije. Hadis, koji }e se uskoro konstituirati, poslu`it
}e da se cijeli proces pove`e za autoritet
Poslanika. A sa hadis-om u prvi plan dolazi ne historija, nego parahistorija.
Prema tomu, prvi zahtjev, {to se name}e
sa svih strana, kriti~ka je procjena cijele te
goleme mase tradicije, da bi se izdvojilo
ono {to je `ivotvorno i historijski perspektivno. U prilog tomu, potrebno je ista}i tri
fundamentalna aspekta Islama koji sna`no
uti~u na njegovo stanje i njegov razvoj.
Ustavni princip Islama, kako ga
izgra|uje pravovjerno u~enje, apsolutizam
je vladara i potpuni pasivizam gra|ana.
24

Istina, prvobitno u~enje, koje je izrastalo

iz slo`enih situacija krvavih ratova i {iitskih
legitimisti~kih zahtjeva, razvija demokratsko u~enje imaca i dopu{ta, bar, mogu}nost
opoziva halife. Harid`itske pobune, kao i
njihov stav da se ni pod kojim uvjetima ne
mo`e priznati nepravedni vladar, prisiljava
na suprotan stav ~ak se i takvom vladaru
mora pokoravati.
Hadis se pridru`uje tom stavu: Morate moliti (~ak) i za prekr{itelja koji
grije{i. A kako je voditi molitvu, osobito
petkom, bila funkcija halife (on je nju,
naravno, prenosio na ni`e slu`benike kada
su u pitanju razna podru~ja carstva), to
takav stav implicira priznanje politi~kog
autoriteta. Kasnije }e Ibn Taymija prihvatiti kao hadis ili, bar, tobo`nji hadis princip: Sultan (tj. politi~ki autoritet) kopija
je Boga na zemlji, koji je duboko protivan
duhu Islama. Ali njegov pozitivni smisao
bio je u tomu da je bolji ma kakav red nego
nikakav; jer ovaj pisac dodaje iza gornjeg
navoda slijede}u glosu: [ezdeset dana
nepravednog vladara mnogo je bolje nego
jedna no} bezakonja.
S principom apsolutne pokornosti vladaru demokratske ustanove postupno se
gase. Najprije, {ura ili savjetodavno tijelo,
propisano po Kurn-u i ukorijenjeno u
arapskoj sredini, koje se gubi veoma rano.
A zatim i sama ustanova dogovora (imc),
koja umjesto da postane ~inilac politi~ke
odluke, postaje oru|e nasilja.

Posljedice apsolutisti~kog ustava u

islamskim zemljama bile su negativne:
konformizam i pasivizam na jednoj strani,
a summji~avost i cinizam na drugoj strani.
Politi~ki razvoj od 4 stolje}a po Hid`ri / 10
st. n. ere/, kada potpuno slabi vlast halifa
i prelazi u ruke odlu~nih i sposobnih amira i sultan-a, pogoduje razvoju ovog stanja.
Oslonjeni na vojni~ke uspjehe i akcije, oni
su prisiljeni obilno pla}ati svoju najamni~ku
soldatesku. Silan porast poreza pridonosi
brzom slabljenju i iscrpljivanju gradova,
osobito trgovaca i obrtnika. Tako se uspostavlja izravna linija izme|u pravovjernog
u~enja o apsolutizmu i opadanja klasi~ne
islamske civilizacije.
Za islamsku suvremenost, prema tomu,
name}e se, obzirom na ovaj politi~ki aspekt
njene ba{tine, veoma zna~ajan zadatak:
reformulirati ideju zajednice na principu
aktivnog i odgovornog sudjelovanja njenih
~lanova u javnim poslovima njene uprave i
razvoja. Ovaj zadatak mo`e se izvr{iti djelotvorno i s izgledima na budu}nost samo
ako autohtono izraste iz duhovnog, moralnog
i socijalnog iskustva Islama, a sam Kuran,
svojom porukom i duhom, legitimira takvu
mogu}nost islamskog razvoja.
Kurn razvija mnogo sna`nije moralni, nego politi~ki plan.
Jednako kao i u pitanju politi~kog
u~enja, i ovdje je tradicionalizam odgovor
na jednu odre|enu fazu u razvoju Islama
pretvorio u apsolutnu normu vjere. Svoje-

Dr. Nerkez Smailagi} (desno) u dru{tvu prijatelja

BEHAR 76-77

dobno se javio muctazilizam s poznatom

tezom da Bog tvori samo dobro, a ne i zlo,
te kao nepokolebljivi zagovornik slobodne
volje i ljudske odgovornosti. Ali je dr`ao
da je to stajali{te u suprotnosti sa idejom
Bo`je svemo}i, budu}i da im se ~inilo da
ova proturje~i ideji Bo`je pravde.
Pravovjerna teologija opredjeljuje se
tada za ideju predodre|enosti, za {to se
koristi uveliko hadis. Nakon al-A{cari-ja,
iako on te`i nagodbi, ova se pozicija uporno razvija. ^ak i u vrijeme, kada se sna`no
razvija lozoja, teolozi, na primjer Fahruddin Razi, priklju~uju se; dalje predeterministi~kom rje{enju.
Ono {ta }e osobito u~initi te{kim posljedice ovakvog stajali{ta bilo je slu`beno
rje{enje problema odnosa vjere i ~ina u
sukobu sa harid`itima. Ovi su kao fanatici,
postavili pravilo da onaj koji te{ko grije{i
postaje nevjernik (kr). Bilo je osobito
va`no parirati takvom fanatizmu, ina~e bi
se zajednica raspala u unutarnjem optu`ivanju za neispravnost.
Hadis ja i ovdje bio legalni oslonac, a
podr`avao je stav da i grje{nik mo`e posti}i
raj. Sa principijelne ta~ke gledi{ta, ovaj
stav bio je u suglasnosti sa idejom apsolutne
Bo`je volje. Ali je on, na prakti~nom planu,
otvarao ozbiljne probleme, budu}i da se
otvara pukotina izme|u vjere i ~ina. A s
njom neizbje`no dolazi u prvi plan formalisti~ka strana Islama na {tetu cjelovitosti i
~vrstine unutra{njeg, moralnog uvjerenja:
Takav stav, povezan s deterministi~kim
u~enjem i raspolo`enjem, ima za nu`an
rezultat fatalizam na planu moralnog
osje}aja. Dodu{e, {iizam je zadr`ao slobodu volje, ali je ona bila vi{e izraz protivljenja sunnitskom stavu nego {to je bila u
suglasnosti s njegovim u~enjem o Imamu
i s njegovom karizmati~kom strukturom.
Stoga je Islam bio sna`no obilje`en i
odre|en u cijelom svome razvoju deterministi~kim stavom, te je time razvio samo
jedan, iako sna`no nagla{eni, dio kuranskog u~enja. To je, logi~ki, znatno suzilo
mogu}nosti tuma~enja Kuran-a na ovom
pitanju, jer se njegovo sadr`ajno bogatstvo
svelo na jedan njegov tok i, ~ak, pretvorilo
u nepovrjedivi princip vjere.
Suvremeni Islam suo~en je i na moralnom planu sa zadatkom osobite vrste i
izuzetne zna~ajnosti promisliti ovaj kapitalni problem moraliteta. To uop}e ne zna~i
da se treba poricati ili iskrivljavati kuranski stavovi, jer je Kuran neosporno sklon
ka determinizmu {to je izraz potrebe i volje
BEHAR 76-77

da se afirmira Bo`ja svemo}. Pravac

razmi{ljanja u rje{avanju ovog dalekose`nog
pitanja treba biti ka tomu da se ova kuranska deterministi~ka supstancija dopunjava
protute`ama - razradom onih kuranskih
stavaka u kojima se napu}uje na moralnu
slobodu ~ovjeka, bez ~ega se veoma te{ko
mogu otvoriti novi prostori Islama, prostori suvremenosti.
I Islam kao duhovna kultura, pa i u u`em
smislu - kao vjerska kultura, pretrpio je
promjene tokom razvoja. Danas se nedvojbeno mo`e re}i da se daleko vi{e osje}a
svojom masovnom nego spekulativnom
stranom; ili drugim rije~ima, da se silno razvio
u {irinu, {to je nu`no imalo za posljedicu
razvodnjavanje njegove duhovne kvalitete.
Jedan od bitnih faktora procesa omasovljenja bio je suzam. Pri tomu, treba
biti objektivan i razlikovati dva plana njegova uticaja.
Sa stajali{ta nakane i orijentacije, sujski
pokret odigrao je veoma zna~ajnu ulogu u
razvoju biti Islama. Naspram svih oblika
izvanj{tenja: legalizma, formalizma i literalizma, on se, svojim kontemplativnoasketskim uzorima, {to se izvorno korijene
u orijentalnom mentalitetu, okre}e potpuno
ka unutra{njem, samopromatra~kom `ivotu,
ka intuitivnoj spoznaji srca, ka zbiljskim
duhovnim dubinama ~ovjekove du{e. Nema
dvojbe da je to dalo Islamu jednu novu viziju
i perspektivu, da ga je obnovilo na istinskim
vrelima religioznosti.
Ali postoji i stajali{te prakti~nih posljedica suzma. Na prvom mjestu je naru{en
autoritet Zakona, a unesen jedan neizbje`ni
subjektivizam u ocjenu i ostvarenje islamskog nauka. Osim toga, suzam je pridonio
silnom razmahu Islama kao religije. Naime,
njegovo u~enje u pravom i potpunom
zna~enju mogao je shvatiti - i shva}ao je
- samo mali broj izuzetnih li~nosti. Mase
su ga usvajale na svoj na~in i na svojoj
razini, a tomu su pripomogli i sami suji
svojim kultom svetih ljudi. Tako se, postupno, stvarao jedan popularni nivo
islamske religije, sa~injen je od kompleksa sujevjerja, zabluda, naivnosti i izopa~enja
i Kuran-a i islamskog nauka u cjelini.
Me|utim, odgovornost sujskog pokreta daleko je ve}a i izravnija u vezi s onim
duhovnim idealima {to ih je nudio muslimanskim masama. Bili su to ideali koji su
tra`ili individualno izuzetne karaktere. U
odnosu na `ivot zajednice, oni su biti {tetni, jer su mase upu}ivali na bijeg od i iz
stvarnosti. A to, svakako, nije pridonosilo

islamskom idealu zajednica i objektivnom

socijalnom redu.
Sve u svemu, sufizam je bio trijumf
religiozne emocije, a ona se otjelovila u
kultu svetih ljudi. A biti i duhu Kuran-a,
pa onda i Islama, duboko je suprotan kult
li~nosti u bilo kojem obliku. Jer jedno je
duboko i istinsko po{tovanje neke zna~ajne
i zaslu`ne li~nosti, a sasvim je drugo njena
mistikacija, osobito pro`eta primitivnim
sujevjerjem. Stoga, islamska emocija mora
po~ivati na izvornom kuranskom nauku,
po kojem ni jednom ~ovjeku ne pripada
apsolutno mjesto i zna~enje.
Tako se ocrtava i tre}a kuranska konstanta, od koje ovisi islamska suvremenost,
naime - islamski duhovni ideal. Na tom
pravcu treba prihvatiti i podr`ati autenti~ni
kuranski princip - princip duhovne demokracije, po kojem su svi muslimani, a u
dubljoj konzekvenciji - i svi ljudi, jednaki.
Taj princip odlu~no je uperen protiv duhovnog apsolutizma i hijerarhizma, koji ljude,
u osnovi, dijeli na primitivne neznalice,
ogrezle u sujevjerju, i na izabrane posve}enike, kojima je jedino otvoreno srce Istine.
A to podrazumijeva ne samo razvitak
cijelog jednog kompleksa ovog zajedni{tva,
kao zamjene za sve stare izabrani~ke krugove, nego, prije svega, zamisao i ostvarenje
jedrog novog odgojnog sistema, kojem }e
u osnovi biti demokratski duhovni ideali.
***
**
*
Svijest o snazi dubokih korijena i posebnih uvjetnosti islama, tamo gdje je
nastao i gdje je njegov epicentar, upu}uje
da treba uvijek imati na umu da zaklju~ci
o kur anskim konstantama islamske suvremenosti ne mogu imati karakter ni zna~enje
formula islamske budu}nosti. Mnogo toga
u vrelima, temeljima, poruci, metodologiji
i duhu Islama izmi~e analizi i znanju, te je,
stoga, nepoznato; postoje i samosvjesni i
nevidljivi zakoni duhovnosti koji se razvijaju
po vlastitom ritmu i putu, pogotovu stoljetnim i velikim idejnim sistemima.
Ono {to se ovdje ho}e, samo je jedno:
razmi{ljati o mogu}im pravcima razvoja
Islama, koji }e, ostvaruju}i se, postajati
suvremenost ne iznevjeravaju}i svoju
autenti~nost i originalnost. Nema te`eg
zadatka, ali ni va`nijeg za svakog misle}eg
~ovjeka koji je izrastao na islamskoj tradiciji i kulturi. Ali ni boljeg puta da se shva}a
i ostvaruje Kurn.
25

PISCI O NERKEZU
Enes ^engi}

KRLE@A I NERKEZ
... Pri~am kako sam ve~erao s Nerkezom
Smailagi}em.
- O ~emu ste pri~ali?
- O svemu, pa i o Vama.
- [to ka`e Nerkez?
- O~ekivala je veli na{a kulturna
javnost da Krle`a o nekim stvarima posljednjih godina progovori.
- O ~emu, brate, da govorim? Nisam ja
vi{e onaj Krle`a. Govorio sam mnogo, pa {to
sam izmijenio i kako je ta moja rije~ mijenjala stanje fakata. Nemam snage ni sa ~im vi{e
da se hvatam u ko{tac, krepan sam pas.
Dok razgovaramo donose Krle`i po{tu.
Me|u njom je velika koverta. Otvara, a u
njoj razglednica sa Skadarlije.
Primje}ujem na njoj Titov potpis. Kad
je razglednicu stavio me|u ostalu po{tu,
pitam smijem li je pogledati.
- Za{to Vas zanima?
- Pa da je pogledam!
- Dobro, pogledajte! Uostalom uzmite je.
Iz restorana Ima dana javlja se Tito
Sedimo u atmosferi gde ste Vi nekad
sedili i se}amo se Vas, i pozdravljamo Vas
i Belu.
U potpisu je jo{ i Jovanka, Kardelj, te
nekoliko drugih ne~itkih imena.
- Nikada nisam tamo sjedio. Pi{u starcu kartu, ~uli vjerojatno da je na umoru, pa
vele, hajde da mu se javimo, mo`da ga
karta zatekne jo{ `iva...!....

3.X.1976.
Pri ju~era{njem rastanku Krle`a mi
predlo`i:
- Pozovite Nerkeza Smailagi}a i sakupite neko dru{tvo da se napijemo, jer smo rekli
da }emo se napiti kada iza|e Krle`ijana;
na tu pijanku ve} dugo ~ekamo.
Uz Nerkeza Smailagi}a na ve~eru sam
pozvao pjesnika Milu Pe{ordu i mog zemljaka lije~nika Nezira Loju.
S ulaza, Krle`a ve} primje}uje:
- Vidi se da o~ekujete starca kada ste ovako
zagrijali stan. Ali, ipak je malo prevru}e pa
mi dopustite da svu~em d`emper.
Ulazi u sobu, predstavlja se i sjeda.
Nudim mu kineski konjak ili francusku
Armagnac.
26

- Armagnac, to je sjajna stvar, ali imate li Vi, brate, normalne rakije {ljivovice?
Uto ulazi Nerkez Smailagi}.
- Radujem se da Vas vidim pozdravlja
ga Krle`a.
- Pa Vi sjajno izgledate odgovara mu
Nerkez.
- Da po~nem s osamdeset i ~etiri godine.
I {to }u vam dalje pri~ati? Osje}am se kako
se mo`e osje}ati ~ovjek s toliko godina.
- ^itam kako Vas neizmjerno hvale!
- Gdje me hvale? Tko me hvali? Mi smo
se ve} jedanput posva|ali oko toga kad ste
mi rekli: Krle`a, zar vam nije dosta slave!
a onda se malo umiri, pa upita: A tko me
to i gdje hvali?
- Evo u dana{njem Vjesniku.
- Ah, ostavite to, molim Vas!
- A kako je Va{a, meni neobi~no draga,
gospo|a Bela? nastavlja Smailagi}.
- Dosta ste tu izjavljivali ljubav, molim
Vas. Idite na Gvozd pa joj direktno izjavite ljubav. I nemojte govoriti o {armu `ene
pred njenim mu`em koji je ljubomoran.
Sad je obasipate epitetima kako je divna!
Moja `ena je, osim toga, ako ho}ete, gospodine, ozbiljna dama od osamdeset godina o kojoj se tako ne mo`e govoriti, ve}
samo s po{tovanjem, to je perverzno s
takvom ljubavlju o jednoj staroj dami govoriti.
- Ja govorim emotivno.
- Ostavite, molim Vas, nije to zdrava
stvar, velim Vam.
- Tako Vam je to, ~esto se vi|amo danima, a onda pro|e neko vrijeme, pa se
uop}e ne vidimo ka`e Nerkez.
- Pa nismo se mnogo puta u `ivotu vidjeli!
- Jesmo, na jednoj ve~eri i onda onako,
uzgred po neki put. I ve} {est ili sedam
godina samo u prolazu.
Krle`a pripaljuje cigaretu:
- Ja zapravo ne smijem pu{iti, meni su
zabranili.
- Za{to, zbog ~ega?
- Zbog srda{ca moga koje je defektno
najmanje ve} petnaest godina.
- Ne znam ni jednog revolucionara ~ije
je srce uspjelo izdr`ati do kraja da ne ostane neo{te}eno.

- Dragi moj profesore, nikada u `ivotu

svome, a od tada ima {ezdeset i vi{e godina svjesnoga `ivota moga, nisam pristao
na to da me netko apostrora kao revolucionara i uvijek sam odricao ljudima kada
su govorili da sam revolucionar.
Pa Ti nisi, zna~i, za revoluciju!, govorili su.
Za revoluciju sam, ali neka to rade drugi, a mene ostavite da radim svoj posao.
- Ja to mislim s obzirom na djelo ka`e
Smailagi} jer Vi ste sve `ivo prevrnuli.
- Nisam, zapravo, ni{ta prevrnuo. Nisam
ni{ta rekao. ^itam sada ovu Krle`ijanu
pa mislim, o Bo`e moj, za{to nisam stvari
dorekao, za{to sam ostao suvi{e obazriv i
pristojan jer sam trajno vodio ra~una o
okolnostima.
- Govorim vam u ime velikog dijela
inteligencije koja je od vas zablu|ena.
- Inteligencija koja sebe apostrofira
inteligencijom?
- Dobro, Krle`a, ali prihvatite da je
jedan dio te inteligencije pre{ao iz svojih
lijepih feudalnih udobnosti ravno u revolucionarni tabor zahvaljuju}i Vama. I ja
sam jedan od tih.
- Ne samo seljaci nego i drugovi.
- To je to. To je sve povezano. Bonapartizam sa selja{tvom.
- Ne zna se danas tko kamo pripada.
Ljudi se vole jesti bez obzira kojoj kategoriji pripadaju, bili oni feudalci ili revolucionari; bez obzira na sve, ~ovjek ~ovjeka
jede. I te kako i s u`itkom. Kada se jede,
jede se jednako, glo|u se lubanje.
- @ivimo me|u mediokritetima. Pri~a mi
@ivko Jeli~i} nastavlja Krle`a koji ima
sina i sin mu se zove Neven, pa taj Neven
je dobio neku nagradu za pjesmu i novine
pi{u da je Nevenka Jeli~i} dobila nagradu.
Ali, to nije ni{ta. Kad je Bela dobila jedno
odlikovanje, pa oti{la naknadno da ga podigne jer nije bila u Zagrebu prigodom sve~ane
dodjele, odgovorni slu`benik je upitao:
Za{to nije do{ao on po odlikovanje?
Kakav on? Bela pita.
Pa, Bela Krle`a, za{to nije do{ao po
odlikovanje?
Dakle, Bela Krle`a i Nevenka Jeli~i}
su se uzeli.
BEHAR 76-77

ENES ^ENGI]

Dr. Nerkez Smailagi} u prirodi

- Vi nikada niste uzimali nagrade? pita
Nerkez.
- Kako da nisam uzimao, uvijek sam ih
uzimao, a za{to ih ne bih uzimao?
- Ho}ete li kineski konjak? prekidam
razgovor.
- Ne}u, dru`e Enese, ni{ta kinesko.
Ruske konjake sam pio, a kineske ne}u.
- Tko je radio ovoga tigra? pita Nerkez
gledaju}i na sliku na zidu.
- Vlado Filakovac ka`em.
Nadovezao se Krle`a:
- Filakovac je slikao i volio `ivotinje i
uvijek mu je bila ideja da kod ku}e u svojoj
ba{ti ima zoolo{ki vrt. Stanovao je u Beogradu na Dedinju i negdje tridesetih godina,
vra}aju}i se ku}i, ~uje u parku ispod Dedinja
lavlju riku. A ono, na svojim pute{estvijama
se tamo zaustavljao neki cirkusant koji ima
u svom zoolo{kom vrtu i lava. Ispostavilo se
da je taj cirkusant stari dobri Filakov~ev
prijatelj iz Pe{te, koji je propao i ne zna {to
}e s lavom, jer pojede vi{e govedine u jednom
danu nego on za godinu dana. I kupi Vlado
od kolege lava, zave`e ga kao kljuse i odvede u svoje dvori{te. I tako hrani lava. Lav ri~e
i uzbu|uje susjedstvo, a kad do|e `ena s
odmora di`e ~itavu viku, pa je lava morao
dati u zoolo{ki vrt.
- Vi ste, profesore, malo~as tu govore}i
upotrijebili rije~ poput. Zanimljivo je da
BEHAR 76-77

tu rije~ ne}ete nigdje sresti u na{em isto~nom dijelu.

- Prigodom predavanja na Zagreba~kom
sveu~ili{tu govorio sam svojim jezikom
kojim ina~e govorim. I u tom jeziku upotrebljavam rije~i hi}eti, hitam. I tako
dr`im jedno pre davanje, poslije onog
jezi~nog prevrata u Savkino vrijeme, i
upotrijebim rije~ hitam.
Di`e se neki momak i veli:
Profesore, ja taj jezik ne razumijem!
- On Vas izaziva, upada Krle`a
- Da. Vi }ete to nau~iti! ka`em studentu.
- Kada? pita me on.
- Kada za to vrijeme do|e! i ja nastavljam dalje predavanje.
- Na izlasku iz predavaonice on me
do~eka:
Profesore, Vi se igrate vatrom!
Da, ve} jako dugo! i odem dalje.
Poslije pola sata mene zove dekan. Kad
ja dolje, a dolje i onaj student u njegovu
kabinetu. Dekan, siromah upla{en veli:
Nerkeze, Ti bi mogao neke izraze uskladiti, jer to izaziva nepotrebne nemire!
Izvinite, ja jezik svoje matere ne}u
mijenjati zbog politi~kih trenutaka na
ovom fakultetu, jer ja ne}u izgovoriti ni
jednu rije~ koju nije moja majka izgovorila!

- Kada smo ve} kod jezika, recite mi,

profesore, zaboga, {to radite sa {tokavskim
narje~jem. Bacate ga kroz prozor.
- Nema ga mnogo.
- Kako ga nema mnogo? Ja sam sto percentno za argumentaciju, ali boga Vam Va{ega,
{to radite sa {tokavcima Hrvatima?
- Ka`em, nema ih mnogo.
- Ma kako ih nema mnogo. Ima ih brate, u pisanoj rije~i vrlo mnogo.
- Oni su bili ikavci.
- Dobro, bili su ikavci, ali {to su {tokavci? Vi ne mo`ete Vida Do{ena i Matiju
Divkovi}a izbaciti napolje. Plediram da se
kajkav{tina i ikav{tina vrati u osnovne {kole,
barem po nekoliko sati, da djeca nau~e
gramatiku svog vlastitog materinjeg jezika,
jer ona to vi{e ne znaju i postaju idioti kad
govore na ovom drugom jeziku; to su
dvojezi~na podru~ja. Govore jezik koji nisu
svladala, a svoj zaboravljaju. To sam u svoje
vrijeme govorio kad je Stipe Radi} bio
kraljevski ministar prosvjete, ali se njim,
nego s Vandekarom, mojim prijateljem koji
je bio Radi}ev zet, jer s Radi}em nisam
imao nikakvog kontakta, niti sam htio da
imam. Da nisu {tokav{tinu uveli ovdje u
Zagreb mi bismo danas imali tri naroda.
[tokavci bi ostali na istom. ^akavci bi bili
jedan narod.
I u Francuskoj imamo sukob oko jezika,
s obzirom na jug i sjever, tako da oni s juga
ka`u da na sjeveru nije francuski jezik, da
je to blejanje, blejanje francuskog jezika
koje je potpuno pokvareno pod germanskim
utjecajem.
- Nedavno sam, Krle`a, ponovo ~itao
Va{e Djetinjstvo u Agramu. Pa to je sjajno!
- Ne znam je li sjajno, ali je sentimentalno. Mo`da previ{e sentimentalno. Taj
tekst je nastao u posebnim uvjetima, mjesecu julu 1942. Pisan je kroz suze ~ovjeka
koji o~ekuje smrt.
Tema je ove no}i bilo na pretek, jer je
Nerkez Krle`u stalno provocirao da govori, da brani neke svoje pozicije i stajali{ta.
Ne{to prije pola no}i Krle`u sam odvezao
ku}i. Sutradan je do{ao Nerkez k meni u
ured pa veli:
- Nije ~udo {to je Stari uvijek buntovan
i prenapet. Njemu je malena ova Hrvatska,
malena mu je Jugoslavija, njemu je svijet
malen.
Iz knjige: Enes ^engi}: S Krle`om
iz dana u dan 1975-1977. Truba~ u
pustinji duha, Globus Zagreb, 1986, str.
66, 151-154.
27

PISCI O NERKEZU
Vlado Gotovac

PUT PO ZAMISLI
... ~ovjek ne samo {to je svoj, nego i
glumi sebe.
W. Gombrovicz
Smrt je prije tri dana prekinula prijateljstvo izme|u Nerkeza Smailagi}a i mene.
Odbijam pravo na sentimentalnosti tog trenutka, ne zato {to ih prezirem (modernisti~ki),
nego zato {to ih se bojim, jer su njegove
opasnosti kao pretjerivanja, nove verzije,
opiranje smrti... kao mje{avina one nestvarnosti i izuzetosti posve}ene nepovratnim
gubitkom, one smetene odsutnosti ili lutanja,
kojim se izbjegava o~iglednost jedne
nepodno{ljive i porazne ~injenice kraja... gdje
ponor (novoga, po Kierkegaardu) smjenjuje
`ivot... i ni{ta ne mo`e postati ni lak{e, ni
razumljivije... Preostaje bespomo}nosti pitanje: [to se sada doga|a sa svim onim, {to
smo u prijateljstvu sakupili? Zar je to jo{
samo moje sje}anje? I ni{ta vi{e?! Zajedni~ke
radosti, slu~ajni susreti, neka iznena|enja,
rasprave o najte`im pitanjima, sitnice, sikrecije...- sve toliko drago, va`no, skupocjeno...
sve je to izvan mojih uspomena samo ni{ta?
Kao i drugo, izvan uspomena drugih.
Zar se na{ `ivot ne pretvara u pare, koje
}e jednom omamljivati neku proro~icu?
Ali postoje u svijetu i ~injenice Nerkeza Smailgai}a, ono {to je on u~inio tako,
da traje izvan uvjeta njegova `ivota i na{eg
sje}anja. Njegovo djelo, mo`da najva`nije
kao ono {to je u nama strujalo: njegov
egzistencijalni takt, njegovo osje}anje sudbine, njegov lik kao forma u kojoj je
izabrao i zastupao carstvo osobe.
@ivot Nerkeza Smailagi}a bio je svojim
najve}im dijelom jedna zamisao, koju je
on nastojao ispuniti. Ona je prije svega
pretpostavljala apartnost u svemu, svakom
trenutku jednu gotovo naivnu, {to zna~i
hrabru, nesuvremenost. Njegovi buketi
cvije}a i njegovi komplimenti damama
djelovali su istodobno kao uspomene i kao
ljupka igra izmi{ljotina, puna po{tovanja
prema sudionicima. Imati svoju osobu,
to zna~i imati i svoje vrijeme, svoj kalendar
i njegov raspored me|u stvarima, me|u
ljudima i me|u zvijezdama.
Srce Nerkeza Smailagi}a nisu pusto{ile
pateti~ne oluje, ali nikad nije bilo li{eno ni
28

Nerkez Smailagi} nikad nije zaboravljao jednom otkrivenu Vje~nost. Iz nje je

dopirala ona otvorenost, koja je na kraju svodila njegove ra~une tako, da je njegova smrt gubitak za svako mjesto na kojem je bio, svakog ~ovjeka s kojim se
susreo. On nedostaje cijelom Zagrebu kao osoba, kao pojava, kao dr`anje... kao
intelektualac, koji ni jedom svojom sklono{}u, ni jednom svojom sposobno{}u
nikome nije bio te`ak.
. Smijem li re}i ne{to naivno i neodgovorno, ne{to neznanstveno? Na primjer:
Pravi je ustav onaj, koji se u svakom pojedincu napose
Bio je Europejac s islamskim srcem.

strepnja, ni ~e`njive, u`ivala~ke topline. On

je upostavljao odstojanje, koje nije uvijek
izdr`ao dendizam za koji nije imao dovoljno samozataje, dovoljno stege... U`ivanje
ga je vodilo manje samotnim, manje strogim,
manje hladnim i strmim stazama.
Namje{tenost mu je ponekad pru`ala za{titu,
olak{anje, osiguravala diskreciju i alibi...
ne, nije to bilo posve slomljeno srce...
kakvo danas velika osoba mora imati.
^ovjek koji je znao pa`ljivo slu{ati i
briljantno govoriti. Dopu{tao je damama
da budu neometano glupe i u tome znao
na}i radost za njih i za sebe. Njegovo
pona{anje nikad nije bilo drugima naporno,
ni njegova usamljenost dosadna ili
optu`uju}a. Drugi sa za njega bili du`nost,
koju ni~im nije opteretio, ni na koji na~in:
uvijek je bila `ivahna i zanimljiva. Uzeti u
obzir to za njega nije zna~ilo posjedovati, imati pravo, jo{ manje zapovijedati: On
je volio poklanjati, biti doma}in radosti.
Sveu~ili{ni profesor, dugi niz godina bez
katedre, bez studenata. Savjetnik u Fakultetskoj biblioteci, zatim, koji je svom polo`aju
dao ton i nadmo}nost povla{tene bespredmetnosti, istodobno pune pravog `ivota i
ustajalog zraka jedne arogantne kazne, pune
intelektualnog kukavi~luka s moralom protuha. Njegova se obazrivost s to~no odabranom bezbri`no{}u nije prepu{tala zgodama:
nekoga je uzbu|ivala, radovala, nekome je
pokazivala tragove udaraca... istim postupcima. I on nije odustajao od tog pona{anja ni
pred neosjetljivo{}u, nego je odlazio bez
promjene...
Nije bio savr{en. Od svojih mana nije
napravio vrline, ali uvijek im je nastojao

na}i prikladnu zamjenu; s onom mjerom

ironije, koja onemogu}uje samodopadnost.
Nau~io je da je neusporedivo bolje i korisnije pogre{ke ne ponavljati, nego ih osporavati. Zato je mogao saslu{ati i prigovore
i pouzdavati se u budu}nost.
Me|u nesuvremene vrline Nerkeza
Smailagi}a spada i njegova sposobnost, da
gotovo uvijek sam podnese posljedice svojih
pogre{aka. (Mala ograda se odnosi na onu
vrstu razdraganosti, koja nas savlada jo{
prije nego je otkrijemo... pa mo`emo i nekog
drugog s njom obuhvatiti...) Vidio sam ga
kao se osmjehuje nelagodi i tada sam ga jo{
vi{e po{tovao i volio u tom trenutku kada
je otvoreno primao pouku nedoraslosti onome, {to je poduzeo. Nije tra`io izgovor, jer
je do kraja vjerovao u svoju ~ast. Znao je da
se ne mora stidjeti svojih motiva i da je
osje}anje mjere dakle i pogre{ka u njemu
- neprelazno, kao i dostojanstvo.
Nerkez Smailagi} nikad nije zaboravljao
jednom otkrivenu Vje~nost. Iz nje je dopirala ona otvorenost, koja je na kraju svodila
njegove ra~une tako, da je njegova smrt gubitak za svako mjesto na kojem je bio, svakog
~ovjeka s kojim se susreo. On nedostaje
cijelom Zagrebu kao osoba, kao pojava,
kao dr`anje... kao intelektualac, koji ni jednom
svojom sklono{}u, ni jednom svojom
sposobno{}u nikome nije bio te`ak.
Pa ipak: Nerkez Smailagi} je stradao.
^uvaju}i svoje bliske, uvijek je poku{avao
sam izdr`ati svoj slu~aj. Bio je to za njega
princip, koji ni ljubav ne izuzima. Nikad ga
nisam ~uo da govori s mr`njom, s
osvetoljubivo{}u: te strasti nisu su{ile njegovu lucidnost. Nije se predavao osje}ajima
BEHAR 76-77

VLADO GOTOVAC
koji pusto{e, koji poni`avaju ~ovjeka: Nije
vjerovao u djelo, koje je mogu}e samo bez
du{e, u mo} koja je mogu}a samo bez slobode, u svijet koji je mogu} samo bez osobe.
Nerkez Smailagi} nije gubio samopouzdanje ni u najve}im nedoumicama,
uvjeren da se sudbina zbiva neminovno tako,
da nam otvara oblasti rada za na{u veli~inu,
za na{u radost i za na{u nesre}u... Znao je
da Bog tragedijom dariva samo pravog
~ovjeka. Njegov fatalizam bio je `ivo jedinstvo bezbri`nosti i pouzdanosti, vjere i
u`ivanja, tajanstva i nedu`nosti. A u svemu
je uvijek bilo neke nekonvencionalnosti,
nekog po malo precioznog kaprica, ekstravagancije, neke diskretne namje{tenosti,
igre... ne~eg nestvarnog, izmi{ljenog i lakog
i opet, opet hedonisti~kog. On je uvijek
htio biti osobit, u sporu s banalno{}u,
odbijaju}i prosta{tvo. Izabrao je svoj lik i
gradio ga uporno, nikad bez odre|ene sjete,
nikad bez nostalgi~ne ironije. Bio je Europejac s islamskim srcem.
Misliti samo zato da bi se bilo u pravu,
to je Valry ima pravo opasna strast, strast
prostaka. A prava radost je u ljepoti rje{enja,
u bljesku zamisli, u igri fantazije, u taktu
osje}anja, u bezbri`nom briljiranju... u
mogu}nosti da se pitanje ima{ li pravo zato
uop}e ne postavi. Jedino tako mogu se
shvatiti neki tekstovi Nerkeza Smailagi}a,
a prije svega upravo oni, koji su za njegov
polo`aj bili fatalni. Bio je `rtva njihova
sklada, u`itka {to mu ga je on pru`ao, uvijek
dostojan strasti i odanosti; jer je stvarno
mjesto ~ovjeka, jer je stvarni `ivot njegove
osobitosti. Njega je uvijek zanimalo {to se
zbiva s pojedincem zbog neke zamisli, prije
svega to. Jer ako je on napu{ten, napu{teno
je sve ljudsko. Smijem li re}i ne{to naivno
i neodgovorno, ne{to neznanstveno? Na
primjer: Pravi je ustav onaj, koji se u svakom
pojedincu napose uspostavlja i ostvaruje;
kao ~in neponovljivog izjedna~avanja s
domovinom. Zar to nije nemogu}e i, dakle, dr`avno i politi~ki bespredmetno? Besmisleno, dapa~e? Dakle, {tetno?- Ali prava slavlja ~ovjekove veli~ine nikad nisu
bila sigurna na drugi na~in. Njima je uvijek
potrebna daljina, u kojoj postaju istodobno
sumnjiva i privla~na. Nije znanstveno to
ovdje zna~i izgubljen individuum slu~aj
pojedinca, neponovljivost, jednokratnost...
ni kao tema, ni kao forma...
Samo pokazujem koliko je besmislena
nepravda koja je nanesena Nerkezu
Smailagi}u, njegovom `ivotu i njegovom
djelu. O~igledno, ona je bila neminovna,
BEHAR 76-77

jer samo jo{ veoma daleko od one slobode,

koja je potrebna njegovim radostima kojima se on s ljubavlju predavao. Jer pravo
mi{ljenje je najdublja radost. Nerkez Smailagi} ovdje jo{ nije bio mogu}, ovdje nije
bio dana{nji...
Neponovljivost ne {titi, ne ispri~ava, ne
usre}uje: ona nemilosrdno, bezobzirno sve
upotrebljava, samo zato da bi postojala. On
je za njezine zahtjeve pristalo i ispunjavao
ih s neizbje`nim slabostima, sve dok cijeli slu~aj nije postao banalna policijska tema.
Tamo se najednom otkrilo, da je dopu{tena
samo trivijalnost, kao poslu{nost, ili obmanjivanje, kleveta, subverzija, reakcionarstvo i tako dalje. Neponovljivost je
usamljena, neza{ti}ena, to policija zna i
ponosi se svojim znanjem i njegovom

ekasno{}u... Ona odmah prepoznaje slu~aj,

lutanje i neizvjesnost prirodne protivnike
svog polo`aja u ljudskoj sudbini. Nerkez
Smailagi} je bio politolog i sve je to tako|er
znao, ali sa posve suprotnim zaklju~cima!
I zato je pristao na bespomo}nost, postupno je po izboru svog lika i njegove sudbine;
u kojoj je radost samo odmor u stradanju...
Ono {to neponovljivost pru`a mo`e nam
se oduzeti samo sa `ivotom.
Unutar politologije Nerkez Smailagi} se
napose bavio povije{}u politi~kih doktrina.
Osoba ne smeta egzaktnosti, egzaktnost ne
isklju~uje njezinu neponovljivost. Pi{u}i o
ustavu on je pokazao, da je vjerodostojnost
uvijek nerazdvojna od jedne vrste
bezbri`nosti, {to zna~i jednog izbora u kojem
~ovjek sve postavlja kao svoj slu~aj. On ne
dopu{ta da bilo koji rad, bilo koja istina,
bri{e njegovu osobitost, neponovljivost
njezinog svijeta jer njegova je tema temelj
i za{tita ~ovjekovog dostojanstva. Mo`emo
biti uni{teni, dakako, ali to ne oduzima
vrijednost ~injenici, da smo izabrali vje~nost.
Naprotiv: Patnja je toliko puta bila najve}i
dokaz o veli~ini i trijumfu izbora.

Obveze mi{ljenja nisu odre|ene temom,

nego njegovom ulogom u ~ovjekovoj sudbini. A ustav je temeljni zakon dru{tvenog
`ivota jedne dr`ave; {to zna~i i njegovog
udjela u sudbini pojedinca. Zato je Nerkez
Smailgi} i pisao o njemu s onim razlozima,
koji svojom jasno}om svjedo~e o jasno}i
odnosa koje zastupaju. U njemu zajednica
i pojedinac imaju isti smisao, jer imaju istu
vje~nost. Jedan je izvor ~ovjeka i cijelog
svijeta. Tako su raspore|ene sve ~injenice.
I o tom rasporedu govorim, kad govorim
tekstovima Nerkeza Smailagi}a. Neka ih
drugi ispituju na drugi na~in i s drugom
svrhom ili drugim mjerama. Mene zanimaju
samo utoliko, ukoliko prikazuju njegov lik,
mogu} samo u njegovom svijetu.
Pi{em o Nerkezu Smailgi}u, koji }e
nam nedostajati na svakom koraku: u {etnji
ili kavani, u povjerljivom razgovoru ili u
javnom raspravljanju jednako tamo gdje
su ga ljubavlju susretali i tamo gdje su ga
onemogu}avali. Apartnog sugovornika, u
svakom trenutku, s kojim je svatko u`ivao
u slobodi i dostojanstvu svoje osobe.
Poglavlje o `enama ne mogu opisati,
ali znam koliko bi bilo zanimljivo, puno
igre koja privla~i, koja raduje i snubi, jer
nije to bio samo {apat nezavisnog udvara~a,
nego i uzdrhtalost pravog poklonika, njegova skrivena `elja, koja je kao slu`ba
dragani... Slu{ao sam ga i gledao u trenucima kada se pribli`avao `eni: Ona je od
njegovih rije~i postajala sve ljep{a, sveradosnija, a on tom uzbu|enju sve potebniji.
Posvetiv{i se sav `eni, on je postojao njezino ~arobno ogledalo s kojim se toliko
toga mijenjalo... Nerkez Smailagi} nije bio
Don Juan, ni Casanova. On je bio kavalir
s ru`om, prosta~kom trenutku usprkos.
Bila je to nesuvremenost o kojoj je govorio Nietzsche ne toliko dramati~na, ne
toliko genijalna, ne toliko prevratni~ka... ali
ispunjena vjerno{}u onim vrijednostima,
koje tvore i odr`avaju ~ovjekovo dostojanstvo; sudbinu pojedinca, njegove slobode,
njegovog odu{evljenja, koje se jednako zna
radovati i patiti. Tako, dakle, nesuvremen,
Nerkez Smailagi} je bio Zagrebu potreban,
kao posvema{nja suprotnost tipu ~ovjeka,
koji je u gradu upravo nastupao: tipu koji
oko sebe {iri bezobli~nost, tipu koji pripada
velikoj zavjeri prostaka, od koje grad premire i zaudara. Ne dakle dekorativna,
nostalgi~na rezignacija, ma s koliko ma{te...
naprotiv, ta nesuvremenost bila je upravo
ona jedina! sada{njost, koja mo`e u}i u
budu}nost ne izgubiv{i pro{lost bila je to
29

PISCI O NERKEZU
pohlepa za slobodom pojedinca, koju je
slavio Montaigne; pojedinca koji ne pristaje
na slobodu, ako ona nije sloboda za druge.
A Nerkezovo djelo? Oblikovanje znanstvene zionomije jednog fakulteta ,ka`u.
Mnogi u~enici, privu~eni njegovim
predava~kim sposobnostima briljantnim,
ka`u. Neki njegovi spisi, tako|er. Ali iznad
svega ono, {to je svakome od nas ostavio u
svakom susretu: osobu koja ne napu{ta besmrtnost svoga slu~aja. Nije bilo sumorno,
dosadno ili ~ak zastra{uju}e obzorje nekog
opozivanja zemlje, niti Ba{-~elikova zveka
udaranja u juna~ka prsa ili fanati~na, monomska samodostatnost; {to ispunjava svojom
mo}i na{u svakodnevnost... Ne! Za Smailagi}a
je ~ovjek uvijek konkretna izgradnja jednokratnog, neponovljivog svijeta, izgradnja
beskrajne raznolikosti, trske koja mo`e drhte}i
re}i: Ono {to je protiv mene, to je i protiv
~ovjekova svijeta. Zato }emo ga i dalje susretati sve dok na ~astan na~in budemo
voljeli svoju zemaljsku sudbinu.
Nisam posebno spominjao Hrvatsku. Ona
je u{la u sudbinu Nerkeza Smailagi}a kao
~injenica slobode, kao ~injenica pravde, kao
suvremena ~injenica jedne civilizacije i njezinih perspektiva, zajedni~kih svima onima,
koji su na njihovoj raznolikosti zaposleni.
Kao suvremeni intelektualac, oslobo|en
mitomanske patetike tribalnog barbarstva ,
monomanskog trijumfalizma, posve}enih
naroda... i tako dalje... on je zastupao
raznolikost kao temelj jedne harmonije, koja
svoju ljepotu i veli~inu nalazi u neponovljivoj,
originalnoj ulozi svakog sudionika. Harmonijsko zajedni{tvo ne po~iva ni na kakvom
biolo{kim i zoolo{kim rodnim skupinama,
ve} na slobodnoj izgradnji ~ovjekovog svijeta, izgradnji koja prije svega prepu{ta mrtvima da pokopaju mrtve. Zajednice su izborno
blago povijesti izbora po srodnosti. Ne
voluntaristi~ko zbivanje na okup, ne monolitnost, nego dosluh, sazvu~je, unutra{nji
dogovor i oblikovano razumijevanje. Mjerilo
zajednice je slobodno zajedni~ko djelovanje,
pristajanje na istu povijest, dijeljenje jedne
uloge u njoj kao osobne i zajedni~ke slobode u radu, koji vodi budu}nost.
Pitanje ustava bilo je za Nerkeza
Smailagi}a pitanje zakona, kojim se osigurava sloboda izgradnje i djelovanja zajednice, kao slobode djelovanja pojedinca.
Ustav nije futuristi~ko opravdanje diktature u sada{njosti, nego istodobno za{tita
pravednosti i slobode sada, odmah i
sveobuhvatno. Njegov je krajnji, unutarnji
ideal koji mora ve} djelovati; jer je opasno
30

Svi se brinu za dru{tvo, a ja se brinem

za pojedinca to je ono {to me s Nerkezom
povezuje.

P.s.

svako odlaganje! zajednicom za{ti}eno

bezvla{}e. ( I tu, dakle, predsztoje jo{
mnogi susreti sa Smailgi}em...)
Ali, ovo nije interpretacija u~enja, ve}
opisivanje sudbine; ovo je prikaz lika s kojim
smo se zauvijek `ivotno rastali. Nije to moj
samovoljni izbor, nego ono {to slijedi iz
`ivota Nerkeza Smailadi}a a,ono {to je u
svakom susretu s njim svima bilo najdra`e i
najva`nije. Tako je morao postupiti i profesor
doktor Jovan Miri}, govore}i na ispra}aju
njegovih posmrnih ostataka. Bio je to pravi
hrvatski kraj: s onom odmjereno{}u, koja je
uvijek najgori odgovor prilikama ni sramota, ni dostojanstvo. Sve na broju, sve zadovoljeno a jedan `ivot u progonstvu, a jedna
sudbina oduzeta svojoj zajednici, a jedno
djelo onemogu}eno, a jedna karijera prekinuta, a jedno mjesto u vremenu izgubljeno...
Priznate su vrline pokojnika, ali izbjegnuta
je odgovornost za njegovo krivotvorenje i
izolaciju. U silnoj obazrivosti posljednjeg
pozdrava jedva se moglo naslutiti, {to je bio
pravi razlog i pravi sadr`aj tog progonstva...
a priznanja su trebala u toj tajnovitosti biti
gesta dostojanstva, cijelo iskupljenje ~ak!
Profesor Jova Miri} u svemu tako dalek
Nerkezu Smailagi}u... rekao je ono, {to je
iz te daljine od svega moglo preostati za
bezopasnu mjeru ~asti. Hrvatski nedoli~no
oko toga je bila {utnja. Izvan Miri}eve
ispri~nice, pru`ene kroz nevidljivu pukotinu,
ni vidika, ni pomaka, ni daha. Pozdrav koji
nije ni veliki jad, ni velika strahota, ni skandal... i upravo zato je neshvatljiv. Rastanak
iz kojega se nema kamo... Preostao je samo
pravac u kojem odnose tijelo.
A ispratiti Nerkeza Smailagi}a, naprotiv, zna~i prihvatiti ono, {to je on izabrao:
apsolutni slu~aj pojedinca, kao svijet. Jer
samo ono {to unapre|uje pojedinca,
unapre|uje i zajednicu. Postoje dva
bo`anstva: svijet i moje nezavisno Ja - ka`e
Wittgenstein. Zato: alko za nas postoji
budu}nost, Nerkez Smailagi} je tamo.

(Poslije godinu dana)

Iznenada je do{la godi{njica Nerkezove
smrti. U nemiru opadanja, nemiru degradacije, nemiru smra~enja... Njegove vrline
postaju sve rje|e i sve manje ljudi to opa`a.
Nerkez nije oti{ao sa svojim vremenom,
kao Wilde, na primjer. On se, naprotiv, sve vi{e
razvijao prema nesuvremenosti. Njegov lik je
iz dana u dan postojao sve manje mogu}. Bilo
je to neizbje`no doba oduzimanja intimnosti,
u doba katakombnih osoba, u doba kada se
vje~nost zamjenjuje zavjerom libida ignorandi... I dopu{teno je samo svima svugdje isto.
Nekrez je krenuo drugim pravcem:prema
{apatima, besmrtnosti. Na tom putu intimnost
postaje sve punija i prostranija samo}a...
sve dok oko kojim gledamo Vje~nost ne
postane oko kojim ona gleda nas.
Nerkeza sam posljednji put sreo na trgu
republike, desetak dana prije njegove smrti.
Izi{ao je iz bolnice obaviti neke poslove.
Uvesti red za sobom. Up{itao sam ga kako
je. Odgovorio mi je: Ah, to nije va`no, ionako
se vi{e ne}emo vidjeti. I nije mi pru`io ruku
odlaze}i. Samo mi je mahnuo i osmjehnuo
se. Nesuvremenost je ve} postala bezvremenost u njemu. Jednostavno, sigurno, kona~no.
Vidio sam njegov mir. Tu, nedodirljiv. I nisam
sumnjao: Vi{e se ne}emo vidjeti, jer je to
postalo nemogu}e.
Nerkez se udaljavao, a ja sam jo{ stajao
gledaju}i za njim. Najednom se obazreo
prema meni i kimnuo mi glavom, kao da
jo{ jednom `eli potvrditi svoju izjavu i moj
zaklju~ak.
Nama je bilo svejedno koje je doba obojici jednako, ve} dugo. Ne zato {to smo osporavali sada{njost ili je napu{tali, ve} zato {to
smo prihvatali samo}u. I zato smo upravo mi
tako neizmjerno cijenili `ivot, upravo samo
mi bili zadivljeni njegovim ~udom, koje otkriva samo samo}a. To je njezina neshvatljiva
dragocjenost. I to je na{e vrijeme. Jedino
Misao se bavi pro{lim i budu}im; kad se
oslobodio boljega te{ko}a je rije{ena.Tako
upu}uje Rumi, a njemu smo se obojica divila.
Put se mo`e poduzeti samo na jedan na~in:
Presjeci veze, budi slobodan!
Ne znam kad }e ovaj tekst biti objavljen,
ali ja mu se vi{e ne}u vra}ati.
Iz knjige Vlade Gotovca Isto, Naprijed Zagreb, 1990, str. 257-265.
BEHAR 76-77

OKRUGLI STOL

NERKEZ SMAILAGI]
@IVOT I DJELO
Uvodna rije~
Mubere Masli}-@dralovi}
Raduje me da smo se danas ovdje okupili, jer kao {to se zna, danas je to~no dvadeset godina od kako nas je ostavio rahmetli
Nerkez Smailagi}, ~ovjek kojemu bi bilo
malo nekoliko `ivota da iska`e sve svoje
talente i u~ini sve ono {to je `elio i {to ga je
ushi}ivalo. Bio je zaljubljenik umjetnosti i
ljepote {to je iskazivao svojim senzibilitetom
za umjetnost, stvarala{tvo i dru`enje s likovnjacima, umjetnicima, glazbenicima. Poliglot i prevoditelj, uspje{an unajmanje kao
najbolji koji su se za to {kolovali. Znanstvenik koji je zaslu`io ozbiljno sagledavanje i
vrednovanje svega ~ime je zadu`io politologiju, lozoju, povijest i t.d.
Budu}i da je jednako pripadao hrvatskoj
kao i bosanskoj i bo{nja~koj kulturi, a jednako su ga, ~ini mi se, povrijedile obadvije,
on je predano dao sebe velikim temama
politike i politologije uop}e, a u Hrvatskoj
posebno. Zauzvrat je dobio, gotovo se mo`e
re}i, zavjeru {utnje.
Sada bi kona~no bio red da se nakon dva
desetlje}a ~uje istina o Nerkezu. Nadamo se
da }e ovaj dana{nji skup otvoriti novu stranicu knjige koja bi trebala otvoriti raspravu
o Nerkezovoj ideji i doprinosu Hrvatskom
ustavu 1971, o njegovoj osjetljivosti za
takozvane male narode, o njegovoj ulozi i
utjecaju u formiranju i oblikovanju politi~kih
studija u Zagrebu, o najvrijednijim islamolo{kim izdanjima o nekim nestalim pa objavljenim fundamentalnim rukopisima i sl.
U Bosni je ve} po~elo prevrednovanje
i sagledavanje uloge i vrijednosti Nerkeza
Smajlagi}a. Znademo da je bio jedan skup
u Zenici, ali hrvatska kulturna javnost jo{
uvijek {uti.
Kulturno dru{tvo Preporod i Nacionalno
vije}e Bo{njaka u Zagrebu su prili~no slabi
da sami u cjelini iznesu jedan tako opse`an
projekat unato~ dobroj volji. Stoga se nadamo da }e se institucije, dovoljno sna`ne za
to, od Matice hrvatske, Fakulteta politi~kih
znanosti do, za{to ne, i same dr`ave Hrvatske,
trgnuti iz amnezije prema Nerkezu
Smailagi}u. Prilika za to mo`e biti ve} 2007.
godina, 80 godina od njegova ro|enja. Republika Hrvatska je rehabilitirala u~esnike
BEHAR 76-77

Dr. Nerkez Smailagi} na atenskoj Akropoli

Hrvatskoga prolje}a, a da, kao {to je znano,
rahmetli Nerkez nigdje nije ni spomenut.
Nadamo se da }e ovaj skup biti poticajem
za odavanje priznanja ~ovjeku koji se iskazao velikim borcem za hrvatsku samostalnost, i za odavanje priznanja od strane njegove mati~ne ku}e, Fakulteta politi~kih
znanosti, za sve ono {to je Nerkez za tu ku}u
i hrvatsku politologiju zna~io.
Kao {to je iz programa vidljivo sve je
zami{ljeno da o Nerkezu Smailgi}u le`erno
govore ljudi koji poznaju njegovo djelo,
oni s kojima je sura|ivao, koje je podu~avao

u nekim fazama njihova `ivota, s kojima

se dru`io i oni koji se do dana dana{njega
dru`e s njegovim djelima. Tako }emo ~uti
svjedo~enja iz prve ruke pogotovu o
doga|ajima iz sedamdesetih i o ulozi Nerkeza Smajlagi}a u njima.
Zahvaljuju}i visokoj razini svijesti koju
su pokazali Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske Preporod i Nacionalno vije}e Bo{njaka
Zagreba mogli smo organizirati ovakav skup.
Stoga pozivam njihove predsjednike Senada
Nani}a i Tarika Kulenovi}a da se kao organizatori obrate cijenjenom skupu.
31

OKRUGLI STOL

Senad Nani}, predsjednik KDBH Preporod

Pozdravna rije~ sudionicima skupa

Hvala lijepa gospo|i Muberi Masli}@dralovi} koja je velikim dijelom iznijela
organizaciju ovog skupa i da nije bilo njenog
anga`mana kao i anga`mana doktora
@dralovi}a na ovome, bilo bi te{ko organizirati sve ovo. Zahvaljujem se svima koji su
pripomogli organiziranje ovoga skupa.
Zahvaljujem se na odzivu na{ih dragih profesora, posebno profesora s Fakulteta politi~kih
znanosti, koji su imali sluha, spremnosti i
volje da u~estvuju na ovom na{em skupu.
Na na{em simpoziju }e biti mnogo toga
re~eno i {to mene posebno veseli da }e Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske Preporod
mo}i iza}i u susret i na na~in, da se tekstovi
ovdje prezentirani objave u na{em ~asopisu
Behar.
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske je
ovu manifestaciju zamislilo kao zavr{nu
manifestaciju na{ih ovogodi{njih, jedanaestih

po redu, dakle, tradicionalnih Bo{nja~kih

rije~i u Hvatskoj. Manifestacija je posve}ena
dvadesetoj obljetnici od kako Nerkez Smalagi} vi{e nije s nama. Smatrali smo da je to
obljetnica koja je va`na ne samo za Bo{njake
u Hrvatskoj, ve} uop}e za Hrvatsku javnost,
jer osobu Nerkeza Smailagi}a u njegovom
osnovnom profilu mo`emo shvatiti i kao
metaforu sudbine na{ih ljudi ovdje, ali isto
tako i kao osobu koja mo`e biti za ugled i
uzor Bo{njacima u Hrvatskoj danas.
Njegovo ostvarenje govori o tome kako
~ovjek i sam, i kada nema podr{ku sredine oko
sebe, mo`e zapo~eti cijelu znanstvenu disciplinu. Zna~i, osnovati prakti~ki znanstvenu
islamistiku, odnosno islamologiju u Hrvatskoj,
i to po vlastitim izdanjima kada nije imao
podr{ku od mjerodavnih. On je isto tako vrhunski armiran znanstveni djelatnik i u Hrvatskoj
gdje je klju~an njegov doprinos. Jedan od

najva`nijih bio je upravo osnivanje Fakulteta

politi~kih znanosti u Zagrebu, koji je tada bio
prvi fakultet takovog tipa u biv{oj Jugoslaviji,
a k tome je i doprinio mnogim znanstvenim
djelima od kojih su neka bila i va`ni ud`benici
na Fakultetu politi~kih znanosti. Zbog toga
isti~emo njegov `ivot, njegovo djelo, kao ono
{to bi svi trebali po{tovati i trebali se na njega
ugledati jer je upravo to i cilj Kulturnog dru{tva
Bo{njaka Hrvatske Preporod. To zna~i
armacija svog naslje|a, ali isto tako i armacija posebnosti, kreativne posebnosti kulture
koja se stvara me|u Bo{njacima u Hrvatskoj
na nivou integracije u Hrvatsko dru{tvo i na
nivou novih vrijednosti u hrvatskom dru{tvu.
Hvala jo{ jednom svima na odzivu i organizatorima naro~ito svima koji su sudjelovali, posjetiteljima i zamolio bih gospodina
Kulenovi}a da nam se isto tako obrati s par
rije~i. Hvala lijepo!

Tarik Kulenovi}, predsjednika Vije}a Bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba

Pozdravna rije~
Selam alejkum i dobar dan,
Ja bih Vas pozdravio ispred Vije}a
Bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba. Mi smo nova institucija manjinske samouprave u Republici Hrvatskoj u gradu Zagrebu.
Nije ~udo da neki put brkamo oko naziva {to
je prvo, a {to drugo. U svakom slu~aju institucija manjinske samouprave i Vije}e
Bo{nja~ke nacionalne manjine kao takve za
cilj ima armaciju posebnih manjinskih vrijednosti unutar Republike Hrvatske, unutar
Hrvatskog dru{tva i uz razne ciljeve, ima za
cilj i armaciju pojedinaca koji pripadaju
bo{nja~kom etni~kom korpusu, a koji su
djelovali u Hrvatskoj i, mislim da mogu
slobodno re}i, svojim doprinosom zadu`ili
hrvatsku znanost, kulturu, umjetnost, sport i
druge aspekte. [to se samoga Nerkeza
Smailagi}a i njegovog djela ti~e, moram
osobno re}i da ja Nerkeza Smailagi}a nisam
poznavao. Prvi put sam vidio kako izgleda na
ovoj fotograji koja ide uz prilog materijalima. No, moje prvo sje}anje na njega su velike
zelene knjige na polici: Klasi~na kultura
32

islama, Uvod u Kuran, prijevodi biograje

Muhameda a.s. .. Bilo ih je desetak. Vremenom kako sam rastao pro~itao sam ih vi{e
puta, moram priznati nisam ih sve razumio
od prve. Mislim, morao sam ja ne{to nau~iti
da bih shvatio i taj me ~ovjek iz moje perspektive ~udio, zato {to je, koliko sam mogao
dobiti informacija o njemu, bio sam, usamljen.
Djelovao je tu u Hrvatskoj. Njegovo djelo
koje je nastalo iz te njegove samo}e mene,
pogotovo ova islamolo{ka perspektiva, zapanjuje, zaprepa{}uje i svojim kvalitetom i
opsegom. Kasnije, poznavaju}i ljude iz Bosne,
ljude koji su se bavili islamom, muslimanima
i islamologijom, primijetio sam da se u cijeloj jednoj novoj generaciji uvijek spominjalo
Nerkezovo ime i koliki je on. Ti su svi ljudi
u djetinjstvu i mladosti ~itali te knjige i izvr{ile
su strahovito veliki utjecaj na njih, mo`da i u
toj odluci da se sami po~nu baviti znano{}u,
jer je Nerkez za njih bio svijetao primjer.
Dolaskom na Fakultet politi~kih znanosti
po~eo sam malo otkrivati njegovu politolo{ku
dimenziju koja je meni, moram stvarno priz-

nati, bila nepoznata, i shvatio sam da je profesor Smailagi} svojim djelima i svojim radovima stvarno puno doprinio utemeljenju
politologije kao zasebne znanstvene discipline u Hrvatskoj. Neki od njegovih radova
predstavljaju i danas temelje politologije o
tome }e profesor Grubi{a dr. Damir puno vi{e
re}i. Ja nisam imao tu ~ast da ga mogu slu{ati
kao profesora predava~a. Meni je jedino
ostalo njegovo djelo da ga mogu prou~avati.
Ja stvarno smatram da je 20 godina nakon
njegove smrti vrijeme da se posvetimo njegovim djelima, njemu koji je stvorio ta djela
i da vidimo njihov sadr`aj. Mislim da prolaskom vremena mo`emo objektivno sagledati njegov zna~aj i odrediti mu mjesto i u
hrvatskoj i u bosanskoj politolo{koj znanosti
i u islamologiji.
Iz istoga razloga Vije}e podr`ava ovaj skup.
Sudjelovali smo u organizaciji. Nadamo se da
}e rezultati ovoga skupa iza}i u javnost i jo{
vi{e doprinijeti armaciji pojedinaca kako u
Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj. Hvala
Vam {to ste do{li, hvala organizatorima!
BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
Zvonimir Berkovi}

NE[TO O NERKEZU
Ne spadam ni u jednu od ovih kategorija
koje su ovdje nazna~ene ali i pak }u ne{to
re}i ne{to o samome Nerkezu. Nije imao
sre}e a vjerovao je u sre}u i ~esto ponavljao
poslovcu rodi me majko sretnog pa me
baci na smetlji{te. Sigurno je da je me|u
onima koji su stradali nakon Kara|or|eva
njegov slu~aj nije bio najte`i, ali je bio
najtjeskobniji, ako taj pridjev uop}e podna{a
gradaciju. Jer svi smo se mi Hrvati povukli
u vlastita dvori{ta me|u bra}u i ro|ake.
Toplina njihove solidarnosti tje{ila je na{e
ljude na robijama, ali ovaj do{ljak, rimuje
se s Bo{njak, ostao je na brisanom prostoru, stradao je za na{u stvar. Ali oko njega
se motalo nijemo pitanje, zar nije mogao
takav profesor politi~ke struke procijeniti
da je ta na{a stvar osu|ena na propast bar
u prvoj rundi? Mnogi su, umjesto dodatnih
pitanja, sljegali ramenima- tko mu je kriv.
Niko me ne}e uvjeriti da njegova prerana
smrt nema veze s Hrvatskom. Ta me vijest
prije dvaseset godina zaprepastila, pa potome potresla, a onda dugo, dugo, `alostila; ali ubrzo smo u{li u jednu od najburnijih
i najvrtoglavijih razdoblja svjetske povjesti.
Iznenada se sru{io Berlinski zid, koji
se ~inio tvr|im od Kineskog; preko no}i je
isparila jedna religija koja je sa svoja tri
bradata i jednim brkatim prorokom osvajala ljude i narode mnogo br`e nego {to su
to nekada radile katoli~anstvo ili islam. A
po {umama i gorama na{e zemlje ponosne
po~ele su i}i ~ete nekih drugih partizana.
Polako sam zaboravljao svog nesretnog
prijatelja, sje}ao bih ga se u vrlo rijetkim
prigodama kada bih do{ao u Radni~ku
knji`nicu, potra`io njegovu Du{ku, da se
s njom posavjetujem o nekom knji`nom
izdanju. Zahvaljuju}i pozivu da uzmem
rije~ na ovoj priredbi, ja sam opet proveo
nekoliko vrlo, vrlo ugodnih dana s Nerkezom Smailagi}em. S pozivom kao da mi
je on elegantno obu~en u crno, a ne po{tar,
pozvonio na vrata i istog trenutka nastavili smo razgovor kao da ga nismo ni prekidali; razgovor na stari na~in, samo na nove
teme. Nimalo se nije promjenio u mojim
o~ima, osim {to mi se ~ini da danas jo{
bolje opa`am crte njegove fizionomije,
BEHAR 76-77

moduse njegovog pona{anja- mo`da je to

najva`nije. Od po~etka znam da je on silna
koncentracija na izgradnji i odr`avanju
stila, no tek danas sam svjestan veli~ine,
napora i neusporedivosti njegovog rezultata. Stil, iako smo se ~esto vi|ali, nikada
ga nisam vidio u odijelu koje nije bilo tiptop. Ne poznajem ga ni za trenutak nemarnog, neurednog i -ne daj bo`e- {lampavog. Pona{anjem, govorom i smijehom
nikada nije davao uvida u svoje pravo
du{evno stanje; uvijek se ~inilo da se osje}a
izvrsno. Bio je inventivan, pun fantazije u
opho|enju s poznanicima svake vrste. Nikad
nije zaboravljao darove niti male pa`nje
koje raduju ljude iz njegova kruga. Nikada
nije dopu{tao da konobar ili oni koji ga u
bilo ~emu servisiraju poga|aju kakvo je
njegovo pravo materijalno stanje; je li on
trenutno u nov~anim brigama- a imali uop}e
trenutaka kad nije u njima do grla bio. Glas
mu je bio vrlo visoke intonacije, skoro
kontra tenor; boja glasa ne pretjerano ugodna, a njegova je re~enica bila uvijek
dore~ena, zaobljena i krajnje kontrolirana.
Suvislost je davala govoru melodioznost
koja je opet sa svoje strane oplemenjivala
sam glas. Uza svu srda~nost prema ljudima,
osje}alo se u svakom trenutku da njegovo
pona{anje nije sasvim prirodno, nego da je
djelo kulture, ali kulture koja nije nau~ena
nego promi{ljena. Koja nije imitacija nego
kreacija, koja je prili~no ceremonijalna ali
se ne mo`e opona{ati nego samo uzvra}ati.
Iako ne poznajem Nerkeza Smailagi}a iz
mladosti, nego tek s kraja 60tih, mislim
da je on na neki na~in sebe davno izmislio,
i ~itavo svoje bi}e po toj zamisli modelirao.
On je te`io onom tipu ~ovjeka koji se u
srednjovjekovnom kr{}anskom dru{tvu
zvao vitez, u {panjolskoj dru{tvenoj dekoraciji to je bio kabaleros, a u imperijalnoj
Engleskoj gentleman. Bilo bi mo`da normalno da je mladom Nerkezu u socijalisti~koj
utopiji za taj izbor prije poslu`io bolj{evi~ki
partijski sekretar, ali eto nije. Za sve ove
uzor tipove karekteristi~no je da ozna~avaju
vi{eg tipa ~ovjeka, kavalira, za{titnika
slabih i nejakih; samozatajne li~nosti zaljubljenika u pravdu, poredak, zakon, vladara,
ali i u `enu- koju }e na kraju osvojiti nose}i

srebrenu ru`u. Lako je mogu}e da sam se

ja s Nerkezom godinama dru`io, a da sam
o njemu i o njegovim sudbinskim zada}ama
zapravo vrlo malo znao i shvatio, pa sam
ga sveo na ono {to je meni blisko i dostupno. Po meni je on ~ovjek s izrazito esteti~kim
opsesijama; zavr{io je pravo, ali u kompleksu pravnih znanosti najvi{e ga zanimaju
politi~ke doktrine, a i u toj sferi opet bira
ne{to najmanje pravni~ko.
U predgovoru svog prvog poku{aja
znanstvene disertacije pi{e kako strasno
`eli izraziti duboko ~ovje~ije htjenje da
pomo}u jednostavne i vje~ne ljepote nadraste dinami~ni i razorni relativitet
dana{njice. Dizertacija se zove Politi~ka
vizija Dantea Alighierija. Rado }u prihvatiti sve ocjene koje radove Nerkeza
Smailagi}a svrstavaju u pravu pravnu znanost, ali ja sam ga uvijek do`ivljavao kao
umjetnika s povjesnim znanjem i polit~kom
vokacijom. O tome nam potvrdu daje i sam
Nerkez Smalagi}. U predgovoru kojim je
popratio svoju knjigu o Danteu on ka`e:
Studija koju predo~avam javnosti napisana
je 1956. godine i bila je tada zami{ljena
kao doktorska radnja, no u me|uvremenu
je ljubav za nemirni i ma{toviti svijet umjetnosti nadvladala nau~no interesovanje i
samoograni~enje, i zato je ona do sada
ostala ne{tampana. U burnim godinama,
kada se ve} nazirao kraj Titove epohe,
slu{ali smo Nerkeza. Ljubav za nemirni
ma{tovti svijet umjetnosti okre}e se opet
prema politici. Njegova izlaganja slu{aju
hrvatski partijci, onako kako su francuski
revolucionari kandidati za giljotinu gutali
Plutarchove `ivotopise; napajali se velikim
karakterima; divili se vrlini; opijali se retorikom na Cezarovom sprovodu i zapisivali posljednje rije~i na strati{tima. A mi
smo sanjali o svojoj prjestolnici i o parlamentu u kojem se ne}e govoriti bezbrojne
a bezbojne socijalsti~ke fraze, u kojemu }e
se rje~ima vratiti njihova pravna zna~enja.
Nerkez koga s Machiavelyem spajaju i
teatarska iskustva vjerovatno se u potaji
nadao kako bi od Mike Tripala mogao
napraviti Cesarea Borgiu, ali bez {panjolskih nastranosti; i da }e njegovi spisi o
principu suverenosti u}i u temelje Hrvatske
33

OKRUGLI STOL
dr`avnosti. Velika je {teta {to se ta pedago{ka
poema o vladaru i njegovom teoreti~aru
nije ostvarila, ali je neusporedivo ve}a
nesre}a da nije realiziran ni rezervni plan,
to je da Nerkez do~eka Tu|manovu vladavinu. Njih dvojica su se poznavali, i cjenili su se. Ako je uop}e bilo na ovom svijetu
nekog u~enog ~ovjeka koji je mogao djelovati na um, srce i ma{tu pokojnog
politi~ara historika, onda bi to bio ba{ na{
prijatelj koga se danas sje}amo. Uostalom
bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se pona{ali
predstavni~ki dvori da je Tu|man za svog
Kissingera uzeo jednog Banjalu~anina.
Nitko ne mo`e ni slutiti kakvu bi energiju
te dvije politi~ke ma{te napravile da su se
udru`ile. Stvarno Nerkez nije bio samo
knji{ki ~ovjek, on je poput Oscara Wildea
u knjige ulo`io samo svoj talent a svoj
genij je poklonio `ivotu. Ima li ve}eg slavlja
`ivota od politike?! No jedno je izvjesno
ka`e Nerkez: Danteovo stradanje je djelo
nemirnog i okrutnog vremena u kojemu je
politika igrala eminentnu ulogu. Gordi
ljudi ne mogu bez politike, no ona za njih
uvijek zna~i poraz i to ne samo politi~ki,
nego i `ivotni poraz. Osetljivi romanti~ni
nepopustljivi oni istinski pate `ivotno i
initmno razbijeni.

Treba ovaj tekst nekanko zavr{iti. Ne

znam da li }e kada ga pro~itam prestati
moje novo dru`enje sa starim prijateljem.
Ponavljam: do`ivljavam ga kao umjetnika
kome je glavno umjetni~ko djelo bio on
sam. Tek poslije mu je to naknadno postala i Hrvatska, ali s njom je imao manje sre}e
nego sa samim sobom. Mogu zamisliti da
je Nerkez poslije Kara|or|eva nekome
poslao brzojav poput one vijesti koju je Luj
XI, nakon bitke kod Milana poslao svojoj
majci: Gospo|o, sve je izgubljeno, osim
~asti.
34

Tomislav Ladan

Prisje}aji o Nerkezu
Smailagi}u
Vjerojatno sam jedan od rijetkih koji
se doti~nika sje}aju iz triju gradova pa i iz
triju razli~itih razdoblja. Naime, poznajem
ga iz Banjaluke, Sarajeva i Zagreba, te ~ak
iz ratnoga zemana, revolucionarnoga i
prolje}arskoga vakta. Bio sam dje~arac kad
sam ga sretao na banjalu~kome {etali{tu,
sveu~ili{tarac na sarajevskoj Ba{~ar{iji te
leksikograf i mati~ar na zrinjeva~kim razgovornim ophodnjama.
Sve u svemu, bio bi to cijeli naramak od
~etiri do pet desetlje}a. Njega koji je `ivio i
djelovao od tridesetih pa do devedesetih
godina pro{loga stolje}a naj~e{}e i najkra}e
ozna~uju natukni~ki kao sociologa i islamologa. Me|utim, okvirno gledano to je ujedno
i to~no i neto~no. Zapravo, bio je on - prije
svega - mnogo vi{e od sociologa, jer je zadirao i dublje i {ire od same znanosti o dru{tvu.
Naime, on je prije svega polazio od pojedinca. Sebe je samoga nastojao uobli~iti iznad
svega kao prepoznatljivu li~nost, pa je u tome
i uspijevao: sve od gimnazijskih dana na
Halilovcu pa do usijanoga zagreba~koga
asfalta u vrijeme zbrke i prepirke oko ustava strepnje i nade. Zapravo, on je uvijek i u
svemu, bivao najsli~niji i sebi samomu. Kad
su se drugi radovali prestanku ratovanja i
klicali mirnodopskim vremenima, on je opominjao da ima stvari kad upravo u tome zanosu mo`e se za~eti pakao jo{ gori od prohujaloga rata. To~nije re~eno, kao korjeniti
istra`iva~ tvrdio je kako nema jasne granice
izme|u sukoba i primirja, nego se redovito
jedno preta~e iz jednoga u drugo. Radilo se
o tome da je on mnogo vi{e sumnjao u politiku nego {to je vjerovao u lozoju, koja mu
je uvijek bila u svijesti i na jeziku. Me|u
onima koji su ga dobro poznavali govorilo se
kako je on kad se uzme u obzir sve {to je
pisao (a pogotovu ono {to je naj~e{}e govorio) - predstavljao tipi~noga bosanskoga
peripateti~ara, pronicljivoga {eta~a - ali i
sjeditelja - koji ni{ta nije primao novo za
gotovo. To jest: on je o svemu htio na~isto,
pa je sve uvijek vra}ao na po~etak, kako bi
bolje vidio {to je sada posrijedi te do ~ega to

mo`e dovesti. Svijet u kojem se on zatekao,

ili u koji je bio uba~en (a bez svoje volje)
nazivao je karakazanom. Taj mu je nazivak
ozna~ivao - naj{ire uzeto - na{e bosanskohercegova~ko okru`je i okolne male svjetove
od Alpa do Prokletija, pa od ugarskih stepa
do jadranskih obala. U tome mikrokozmosu
on je prepoznavao i aktivne sastojke makrokozmosa, bilo isto~noga ili zapadnoga, bilo
nazadnoga ili naprednoga, ili pak vjerni~koga
ili bezbo`noga.
Na prastarome i izpremije{anome prostoru svojega behavskoga karakazana on je
uporno upirao prstom u ono {to je nametao
zapad ili {to je nametao istok, te {to je u
kona~nici bivalo prepoznatljivo i kao jedno
i kao drugo. A to je imalo re}i ovo: do ~vrste to~ke mo`e se do}i samo redukcijom
brojnih nametnutih kvalikacija (od kojih
je ve}ina bila politi~ka iluzija). To jest:
treba rastjerati sve zapadne i isto~ne maglice, magle i maglu{tine kako bismo se suo~ili
sa zbiljskim ~ovjekom i istinskom svrhom,
a u kolopletu najraznovrsnijih sudbina.
Sve u svemu, u svojim - katkada i
vi{esatnim - {etala~kim pretresanjima - on
je znala~ki re{etao i naprednja~ke i
natra`nja~ke zasade, otkrivaju}i ih kao
strahotne zablude, koje su javni politi~ari
i politikanti uvijek vidjeli na onim drugima,
ali nikako na sebi samima i na svojima.
Naj~e{}e se pozabavio katastrofi~nom
krilaticom tko nije s nama taj je protiv
nas ili tko nije kao mi, ve} time nije i
dobar, jer smo samo mi dobri i na pravome
putu. Takav zbor i svjetonazor dovodio ga
je do univerzalnoga suda. Taj se sud u vi{e
navrata otkrivao u tvrdnjama kao {to su
nema elitnih mrtvaca, u ratnim sukobima
nema pravih i krivih `rtava. Zapravo, kao
i rani I. Andri} (kojega ina~e nisu uzalud
politi~ki nazivali fra Jovan beg Andri},
Smailagi} je znao re}i: Stra{no je sunce
pobjednika, jer sav sjaj njemu dolazi od
ognja u kojem nestade pora`enik. U tome
se mogao naslutiti pozitivan pesimizam,
koji jo{ najbolje mo`da oprimjeruje krilaBEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
tica kako jednako ljudski pla~u sve majke
svijeta nad svojom ubijenom djecom...
Krhotine takvih peripateti~nih misli
dovele su na{eg {eta~kog (ili kavanskoga)
u~itelja i pou~itelja do sveobuhvatna i
korjenita zahvata u kulturu i smisao Islama.
Time je on mnogim istovjernicima davao
i nove obavijesti i drevne `ivotne pouke ali
ih je - i time sve nas - znao upozoriti na
teologijsku i lozojsku zasadu koja jednostavno zna~i Bog kao Bog jedan je za
sve, a imena mu se mo`e pridavati i bezbroj
milijuna, a da njega `ivotna bitnost uvijek
bude samo jedna svima prosvijetljenima.

Jest, Nerkez Smailagi} nedvojbeno je

u~enjak i islamolog, ali on je nama (svojim
kom{ijama i znancima) iz behavskoga
svijetlotamnoga ili tamnosvjetloga vilajeta,
ostavio mnoge pouke i primjere dostojne i
pravoga kuranskoga Sokrata, kakav je znao
i bio kad nam je bio najbli`i, te kao takav i
neponovljiv u svemu ljudskome - sa svima
slabostima koji svi nosimo - on na{ mudrac
u sjeni drveta na obali Vrbasa ili na
zrinjeva~koj klupi.
I na kraju jo{ i ovaj primjer. Vode}i jedne
godine svojeg malog sina na {etnju u Zelengaj, susretnemo mi efendiju Nekreza. Pozdravimo se i zametnemo razgovor. Kao i obi~no,
raspredaju}i o svim stvarima (i jo{ nekim
drugim) opazimo kako je djetetu dosadno,
pa i ono ho}e ne{to re}i. Mi za{utimo, i vidimo kako mali odozdo izvjedljivo gleda
u visinu mr{avoga i istegnutoga profesora,
poprili~no duga vrata i izdu`ena lica. Mali
odjednom upita: Stri~ek, za{to ste tako visoki, a glava Vam je malena? Nerkez
za~u|eno pogleda u znati`eljno derle, te
odvrati: Ako je glava i mala u njoj mo`e biti
i velikih stvari. Isto tako u velikoj glavi ~esto
se nalaze samo male stvari... Ne znam {to
je znati`eljno dijete o tome mislilo, ali meni
je jedno nadvojbeno jasno: Bila njegova
glava mala ili velika, uvijek je bila vi{e zaokupljena velikim negoli sitnim stvarima...
BEHAR 76-77

Muhamed Filipovi}

Nerkez Smailagi}
dvadeset godina
od smrti
U srijedu 14. decembra 2005. navr{it
}e se dvadeset godina od smrti profesora
doktora Nerkeza Smailagi}a, profesora
politologije, historije politi~kih teorija i
kulturologije, koji je svoju akademsku
karijeru zapo~eo na Pravnom fakultetu u
Sarajevu, na kojem je 1951.godine diplomirao , zatim je svoj akademski anga`man
za kratko produ`io na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaju}i sociologiju, da bi
od 1962.godine, pa do svoje prerane i jo{
uvijek nerazja{njene smrti 14. decembra
1985. godine na Dermatolo{koj klinici
Medicinskog fakulteta u Zagrebu, radio
kao nastavnik i istra`iva~ na Fakultetu
politi~kih znanosti Sveu~ili{ta u Zagrebu.
U me|uvremenu, izme|u kalvarija koje
redovno je do`ivljavao i koje su mu prire|ivali
tada{nji vlastodr{ci i njihove intelektualne
sluge i rijetkih godina normalnog i mirnog
rada, Nekrez Smailgai} je zavr{io
jednogodi{nju {kolu za novinare Tanjuga u
Beogradu 1946. godine, bio direktor
Radni~kog univerziteta u Sarajevu od 1958.1960. godine, te proveo dvije godine kao
dramaturg Narodnog pozori{ta Bosanske
krajine u Banjaluci, u nekoj vrsti privremenog
azila kojeg je na{ao u svom rodnom gradu.
Budu}i da je Nerkez ro|en 16. novembra 1927. godine u Banjaluci, a umro u
Zagrebu 14. decembra 1985. godine, to
zna~i da je `ivio za dana{nje uvjete kratkih
58 godina `ivota i da je umro u naponu
svojih ogromnih stvarala~kih snaga.
Tokom svog relativno kratkog, ali zato
intenzivnog `ivota Nerkez Smailagi} je
radio vi{e stvari, neke od njih po sopstvenom
izboru, a neke silom prilika u kojima je
pojedinac, ma kako talentiran i vrijedan,
svagda gubio u sudaru s nadmo}nim silama
dru{tvene prosje~nosti, koja se u svakom
koniktnom slu~aju pokazivala kao ja~a i
koja je in ultima linea odre|ivala sudbine
ljudi. Jedino uto~i{te za ~ovjeka od duha i

inteligencije bio je u radu, u stalnom naporu da se boljima i zna~ajnijim dostignu}ima

poka`e kako se ipak `ivi i ostvaruje ono {to
je smisao ljudskog postojanja, a {to ljudska
individualnost, originalnost i talent, odnosno
ono {to ~ovjeku omogu}ava da stvara.
Me|utim, {ta god je radio i ~ega god se
Nerkez Smailagi} prihvatio, bila su to
ostvarenja najvi{eg ranga, a svako njegovo
djelo, iz bilo koje faze njegovog nau~nog
i prakti~nog rada (organizatorskog,
dramatur{kog ili nastavnog), predstavljalo
je novu stranicu i novo dostignu}e u na{oj
dru{tvenoj nauci i praksi.
Svoju izuzetnost Nerkez Smailagi} je
najavljivao ve} od ranih godina i svojim
kasnijim `ivotom samo je potvrdio nadanja
koja su u njega polagali oni koji su ga
poznavali i posebno oni koji su ga voljeli.
Bio je najbolji u~enik svoje generacije.
Isticao se svestrano{}u u sportovima kojima smo se mogli u davna vremena baviti,
kao {to je bio i veoma dru`eljubiv i omiljen
u na{im banjalu~kim krugovima , od malih
nogu do na{eg zajedni~kog mladi~kog doba.
Mada su izuzetni ljudi koji predstavljaju
neku vrstu iskre uma u mraku neznanja,
svagda pra}eni crnim oblacima neznanja,
zavisti i neprijateljstva, bilo je mnogo
ljudi koji su rahmetli Nerkeza poznavali i
voljeli, koji su ga cijenili i divili se njegovim raznovrsnim talentima i umije}u da
bude pravi ~ovjek, drug i prijatelj.
Po ro|enju Nerkez je potomak poznate
familije hlivanjskih Smailagi}a, koji potje~u
od isto tako poznatih i jo{ starijih hlivanjskih
Vrebaca, nadaleko ~uvenih zanatlija
pu{kara, po kojima je Livno dobilo slavu
grada s najboljim pu{karima u cijeloj Bosni
i Hercegovini i priznanje {irom Osmanskog
Carstva. A hlivanjski pu{kari su bili tvorci
poznatog livanjskog veza, posebnog
ni{ana ukra{avanja pu{aka srebrenim i
zlatnim nitima, po kojima su njihove
35

OKRUGLI STOL
izra|evine bile nadaleko poznate i cijenjene, odnosno tra`ene u cijelom Carstvu. A
Carstvo se protezalo od obala Indonezije
do obala Mauritanije i od Jadrana i slavonskih ravnica do Zanzibara.
Dva brata Vrebca su dala ime svojim
potomcima Smailaga Smailagi}ima, a
Mulalija Mulali}ima. Tako te dvije poznate hlivanjske familije, koje su dale vi{e
zna~ajnih ljudi u bosanskom `ivotu, potje~u
od istih predaka.
S maj~ine strane, Nerkez je potomak
isto toliko, ako ne i vi{e, poznate i brojne
familije banjalu~kih Bahtijarevi}a. Njihovo ime govori o njihovom daljnjem iranskom porijeklu. Bahtijarevi}i, a posebno
Nerkezov pradjed Salih-aha, bili su oro|eni
s mnogim poznatim bosanskim i kraji{kim
familijama, kao {to su: D`ini}i,
Ibrahimbegovi}i, Filipovi}i, Firdusi,
Kulenovi}i, \onlagi}i, Had`ihalilovi}i,
\umi{i}i, i mnogim drugima, te su predstavljali dio banjalu~kog i bosanskog miljea
kao poznati, u~eni, agilni i dinami~ni ljudi,
koji su se istakli u brojnim oblastima `ivota, od ekonomije, trgovine i bankarstva,
preko medicine i prava do kadijskih i muftijskih du`nosti i visokih funkcija u osmanskoj i austrougarskoj adminisrtraciji.
Koliko god je Nerkez od svojih livanjskih
predaka naslijedio osobine sistemati~nosti,
radinosti, preciznosti i dosljednosti u poslu,
izuzetne sposobnosti da se koncentrira na
rad, toliko je, po maj~inoj liniji naslijedio
ponositost, vehemenciju, u na~inu govora i

izno{enju stavova, gospodski stav i pona{anja

i nepopustljivost u pitanjima koja se ti~u
digniteta i integriteta li~nosti. Osje}anje
digniteta, odgovornosti za pravdu i istinu
koja se ti~e svih ljudi, bili su ono {to je u
osnovi upravljalo njegovim postupcima. Tu
nije bilo mjesta pragmatizmu korisnosti i
o p o r t u n i t e t u l i ~ n i h i n t e r e s a k a ko
karijeristi~kih tako i nov~anih. Tako su otac
Izet efendija Smailagi} nancijski ~inovnik
i majka Dudija Duda Smailagi}, ro|ena
Bahtijarevi}, `ena mnogobrojnih talenata i
odlika, posebno izuzetne snage, ljubavi i
prijateljstva, ostavili i svojim porijeklom i
postupcima na Nerkeza veoma dubok utisak
i odgojili su ~ovjeka koji nije samo naslijedio i produ`io one plodne mogu}nosti svog
porijekla nego ih i mnogostruko pove}ao,
usavr{io i razvio u jednu sna`nu stvarala~ku
aktivnost. Ta li~nost, koja ma koliko, za
dana{nje pojmove, a osobito u svjetlu uvjeta pod kojima je Nerkez Smailagi} proveo
i djelovao najve}i dio svog `ivota, a koji nisu
bili ni malo plauzibilni ni za njegov talent,
ni za njegov karakter i odlu~nost, ni za
njegovu predanost nauci i istini, je kratko
`ivjela i radila, ali je iza sebe ostavila cijelu
jednu biblioteku izuzetno vrijednih literarnih
ostvarenja, kao i veliki dio svoga anga`mana
za plemenite ciljeve i dobro~instva.
Pisac ovih redova je od po~etka svog
`ivota bio tijesno povezan s rahmetli Nerkezom Smailagi}em i to ne samo daljnjim
srodstvom i ~injenicom da smo oba po
ro|enju bili Banjolu~ani i da smo odrasli

Dr. Nerkez Smailagi} sa svojom rodbinom u trenucima opu{tanja

36

zajedno, u istom gradu i dijelili iste dje~a~ke

snove i nade, nego i time {to smo `ivjeli u
istoj ku}i, kao najbli`i kom{ije, {to je nekada zna~ilo gotovo vi{e nego srodstvo, a
zatim smo dijelili prva saznanja iz ~itanja
literature, prve do`ivljaje kulturnih doga|aja
u pozori{tima i na koncertima na koje me
je on prvi vodio, prve traume politi~kih
anga`mana i zbivanja, prije svega moralnih
i suprotstavljenih po{asti ubijanja ljudi zbog
njihove vjere, rase, ili nacije koja su se na
nas obru{ila u ranim godinama, te smo na
kraju dobar dio na{ih profesionalnih aktivnosti obavljali povezani u idejama i naporima, u vezi koja je bila nekad intenzivnija, a
nekada slabija, ali nikada nije prestajala i
pogotovo nestajala, sve do onog kobnog
dana, kada sam, dva dana prije njegove
smrti, sa njim razgovarao, spremaju}i se da
ga posjetim u bolnici u Zagrebu, a on mi je
tada rekao:Nemoj Tunj~i da se mu~i{ i
putuje{. Ja ionako za dva dan izlazim iz
bolnice i dolazim u Sarajevo da sa majkom
Dudom i Nevzetom ( jedina, odana i bri`na
sestra Nerkeza Smailagi}a, Nevzeta Smailagi} udata Ferizbegovi}) provedem Novu
godinu, pa }emo se tada debelo ispri~ati.
Bilo je to zadnje {to sam od njega ~uo,
da bih nakon dva dana dobio jednostavnu,
kratku i fatalnu vijest: Dragi Tunjo, na{
Nerkez je jutros umro.
Sve je tim ~inom oti{lo u historiju. Na{e
nade, na{i napori da se za na{ muslimanski
i bo{nja~ki svijet i za sve ljude s kojima
smo `ivjeli osiguraju neki bolji dani, unese vi{e svjetla, nauke i etike u njegov `ivot
i posebno u zastupanje njegovih interesa i
osiguranje po{tovanja njegovih ljudskih
individualnih i kolektivnih prava koja su
dva stolje}a bila sistematski osporavana,
da mu se osiguraju elementarne pretpostavke kultivacije i modernizacije njegovog
`ivota, kako bi on ravnopravno mogao
uzimati u~e{}a i `ivotu svijeta u kojem se
nalazi, kako onog islamskog, kojem po
svojoj vjeri i kulturi pripada, tako i onog
europskog i svjetskog s kojim `ivi i ~ija
na~ela u nekim oblastima `ivote, a osobito
u oblasti politi~kih odnosa, prihvata kao
svoja. Nerkez je oti{ao u historiju, a ona je
~esto nemilosrdna i to ba{ prema onima
koji su najzaslu`niji upravo u tome da smo
je uop}e imali i da je ta historija bila ~asna,
da je `ivljena s dignitetom i po{tovanjem
svega ljudskog. Jer, sve {to je za nas muslimane i u na{e ime re~eno i u~injeno, u
domeni pragmatizma i demago{ke politike
}e nestati, a ostat }e samo ono {to je istinBEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
ska nau~na ili umjetni~ka vrijednost, ili
neko vrijedno djelo ljudskog stvaranja
duhovne i materijalne produkcije.
To su ljudi koji stvaraju historiju, a ne
raznorazni politi~ki igra~i i demagozi, koji
su `ivjeli od obmana i sukoba me|u ljudima.
A na{u historiju preplavljuju la`ni stvaraoci,
mesije i spasioci, dok ljudi koji imaju nesumnjive zasluge za na{ iskorak u svijet istine,
pravde i ljepote ~ame u zape}ku i ~ekaju da
ih se neko sjeti i posveti im koju rije~.
Toj sudbini nije mogao izbje}i ni Nerkez
kojega se njegova zemlja uop}e ne sje}a i
nije ni{ta u~inila, osim dodjele jedne uli~ice
ozna~ene njegovim imenom u predgra|u
Sarajeva, {to je u grotesknoj nesrazmjeri
prema brojnim elitnim ulicama, trgovima,
zdanjima i institucijama i koje~emu drugome, koje su dobijali neki ahbabi i ~lanovi nekih grupa kao nacionalnu zahvalnost
za njihove ~esto neprimjetne ili ~ak i sumnjive nacionalne zasluge.
Ali, neka sve bude tako. [ta se tu mo`e,
nije uzalud re~eno da je glupost najve}a i
najmo}nija sila u ljudskom svijetu.
Za Nerkeza }e ta historija, koja je u
ovom momentu i dok je interpretiraju neki
ideolozi vje~nih istina, tako gruba prema
njemu, za njega za njega raditi kad do|e
do rije~i historijska istina i kada se ona ~uje
od galame onih koji se u nju uvaljuju i
guraju na svaki mogu}i na~in, uglavnom
glasanjem njegovih pristalica.
Iza Nerkeza ipak ostaje ne{to {to je
neizbrisivo, {to }e vremenom samo rasti i
vi{e vrijediti u o~ima ljudi, ostaju njegova
brojna djela od rane briljantne studije o
Danteu, preko njegove epohalne Historije
politi~kih doktrina i brojnih politolo{kih
studija, njegovih briljantnih studija iz teorije i lozoje prava, ostaje epohalna kod
nas jedina prava studija o Prudonu i njegovom konceptu dru{tva bez dr`ave i na kraju
ostaje serija njegovih islamolo{kih djela
koja je on izabrao, preveo redigirao i napisao cijela poglavlja u njima, a koja ~ine
neizbrisiv i nepovrjediv spomenik njegove
veli~ine. To su djela koja na{ svijet uvode
na kriti~ki i ozbiljan a ne apologetski na~in
u kuransku misao i klasi~nu kulturu islama,
u razumijevanje `ivota i djela na{eg poslanika Muhameda i u sveukupnost modernih
nau~nih spoznaja o Islamu sadr`anih u
njegovom Leksikonu Islama , prvoj odista
ozbiljnoj i kriti~koj elaboraciji sveukupnih
znanja o islamu kao vjeru, ideji i kulturi,
jednoj od tri fundamentalne kulture koje
su djelovale na euroazijskom, mediteranBEHAR 76-77

skom i zapadnoeuropskom prostoru i utjecale na formiranje modernog svijeta u

kojem i mi `ivimo.
Nije mjesto da se sva ova djela na ovom
mjestu i ovim povodom prikaziuju i ~ak
analiziraju. Prigodnost ovog skupa to
onemogu}uje. To bi bilo ovla{ i varljivo.
Ona zaslu`uju jedan ozbiljan simposium,
ako za to bude vremena i para, koje na{a
vrhu{ka uglavnom, ako ne na pove}anje
svojih pla}a, tro{i na razne pseudoveli~ine
i slavljenja nacionalnih praznika, li~nosti
i djela , ili na sumnjive produkte priznavanja
i odavanja po~asti sumnjivim inozemnim
veli~inama za koje je Bosna i Hercegovina,
u svojoj naivnosti i neinformiranosti postala pravi Eldorado. Ko god se za`eli nekog
priznanja, od po~asnog gra|anstva u na{im
gradovima do po~asnih doktorata ili do
raznih zlatnih i sli~nih medalja opskurnih
dru{tava i udru`enja, taj treba samo da do|e
u Bosnu i Hercegovinu. Jedno takvo priznanje mu sigurno ne gine.
Na kraju `elim ipak re}i ne{to speci~no.
Bio sam veoma blizak Nerkezu od najranijih
dana sve do njegove prerane smrti. Zbog toga
sam bio u prilici da budem svjedok jednog
izuzetnog `ivota, koji nije bio nimalo lagan
i koji je bio ispunjen velikim te{ko}ama
uzrokovanim svim mogu}im ljudskim mahanama od obi~ne ljudske zavisti koja se javlja
svagda kada ljudi shvate da se uspore|uju s
nekim koji ih u svemu nadma{a, do nacionalne mr`nje i ideolo{ke isklju~ivosti, koja
`ivi upravo od toga da pokorava ljude i osobito je `edna pokornosti onih koji imaju velike
sposobnosti i koji se isti~u svojim talentima,
znanjem i u~incima. Sve je to igralo ulogu u
`ivotu mog druga i prijatelja od najstarijih
dana Nerkeza Smailagi}a. On je sve to
izdr`avao veoma dostojanstveno i sa
nadmo}nim stavom jednog ro|enog bosanskog gospodina.
Bio je nesumnjivo najtalentiraniji student na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Kao
takav je izabran za asistenta odmah po
zavr{etku studija. Jo{ je u toku studija pisao
radove koji su bili {tampani i koji su dobivali prve nagrade na raznim tada prakticiranim akademskim konkursima za studentske radove na Pravnom fakultetu. Ako
previdimo normalnu zavist nekih ambicioznih i manje talentiranih njegovih kolega,
upravo je njegov talent i sve ono {to on sa
sobom nosi, njegova lako}a pisanja, preciznost formuliranja i druge osobine jedne
superiorne inteligencije bio razlog da mu
bude, jednom jednostavnom intrigom koju

nije mogao podnijeti, onemogu}eno da

doktorira na svom fakultetu, na kojemu je
bio asistent, istaknuti saradnik i nada fakulteta, tako da je kasnije morao i}i u Ljubljanu da bi stekao tu formalnu, toliko va`nu
i ujedno, kad su u pitanju takvi ljudi, toliko
nepotrebnu diplomu.
Bio je grubo istjeran iz Sarajeva, najvi{e
zaslugom famoznog politi~kog egzekutora
Nisima Albaharija. Iz Banje Luke se na
vrijeme spasio odlaskom u Zagreb, gdje je
zapo~eo intenzivnu aktivnost. Ali ni Zagreb
nije bio luka spasa. Tamo je, nakon 1971.
godine, do{ao u situaciju punu uobi~ajenoga
apsurda za sve totalitarne re`ime. Kao
musliman i borac za priznavanje muslimana kao ravnopravnoga naroda me|u svim
ostalim narodima tada{nje dr`ave, bio je
progla{en hrvatskim nacionalistom i dru`bu
istjeran iz u~ionice, te sveden na saradnika
fakultetske biblioteke.
A on je prvi i na briljantan na~in dokazao, u poznatoj polemici s Du{anom Dragosavcem i to koriste}i za to ustavnopravne teorije i ideje beogradskoga profesora
Konstantinovi}a, najve}ega stru~njaka za
ustavno pravo na na{im prostorima u XX
vijeku, da je hrvatska suverena dr`ava i u
socijalisti~kom sistemu i Federaciji ~iji je
bila ~lan. Ta njegova polemika je bila stvarno i odlu~no utemeljenje nau~nih i pravnih
osnova suverenosti hrvatske dr`ave, a ne
neki sastanak u nekakvoj baraci, koji je bio
proizvod okolnosti i situacije u kojoj se
tada{nja Jugoslavija na{la u vrijeme raspada svjetskog komunisti~kog sistema. Ta mu
je briljantna polemika s nadpripravnikom
i politi~arem sumnjivih namjera kakav je
bi Dragosavac, donijela nevi|ene nevolje
i progone. Morao se ubijati radom na
prevo|enju da bi nekako pre`ivljavao u
tada{njem Zagrebu, a drugoga mjesta u
svijetu za njega nije bilo. Jednom prilikom
m i j e k a z a o : ^ u d n o Tu n j ~ i , a l i
karakteristi~no, da su mi pomo} ponudili
samo Vlado Habunek i Sa{a Vere{. Od
tolikih juna~ina i mu`eva hrvatskih, niko
me osim njih dvojice nije ni upitao: kako
ti Nerkeze `ivi{?.
To je nauk emigranta kojeg bi trebali
nau~iti svi na{i ljudi koji se danas kunu u
inozemstvo i inozemce. Tako i za Nerkeza
rahmetli ostaju samo korisne stvari i onda
kad stvara i onda kad se bori da pre`ivi i
dokazuje ono iskustvo koje bi mi trebali
izbje}i. Veliki ~ovjek je veliki na svaki na~in
i u svakoj prilici, a to nije nimalo lahko, to
se skupo pla}a.
37

OKRUGLI STOL
Jozo Ivi~evi}

Nerkez Smailagi} u kontekstu

Hrvatskoga prolje}a
O Nerkezu Smailagi}u govorio bih u
kontekstu Hrvatskoga prolje}a - u kontekstu {to je za njega bio sudbonosan. Nakon
udara na Hrvatsko prolje}e do{ao je na
indeks zabranjenih ljudi, nestao je s katedre
Politi~koga fakulteta, nestao je iz javnosti
uop}e prije zi~ke smrti (1985.) Nerkez
Smailagi} bio je osu|en na gra|ansku smrt
1972., nakon Kara|or|eva .
A gra|anski smrtni grijeh Nerkeza
Smailagi}a bila su poglavito dva napisa {to
ih je objavio u Hrvatskome tjedniku, glasilu Matice hrvatske; ta su dva napisa
Dru{tvena potreba i duhovni identitet te
Hrvatski ustav.
Napis Hrvatski ustav nije bio potpisan,
no policija je znala tko ga je napisao. Kao
odgovorni urednik Hrvatskoga tjednika bio
sam odbio navesti imena autora nepotpisanih priloga u tjedniku, no policija je na ta
imena potom nai{la i{~itavaju}i isplatne
liste Hrvatkoga tjednika.
Napis Hrvatski ustav objavljivan je uo~i
ustavnih promjena 1971. godine, a potpisan
nije zbog toga da bi se nazna~ilo kako iskazuje
i gledi{ta uredni{tva Hrvatskoga tjednika;
napis Nerkeza Smailagi}a i stiliziran je, kao
da je napis uredni{tva Hrvatskoga tjednika:
Hrvatski tjednik pokrenuo je seriju o
hrvatskome ustavu smatraju}i da hrvatskom
narodu, ~ija je dr`avno-pravna svijest duboko ukorijenjena u njegovoj politi~koj kulturi
i iskustvu, nije i ne mo`e biti svejedno {to
mu nudi njegov ustav i kakvu mu budu}nost
odre|uje. U tome se nismo prevarili: odjek
je bio silan i senzibilan, onakav kakav je
uvijek bio u na{oj mukotrpnoj povijesti.
Nadalje: Mi to moramo naglasiti posebno zbog toga {to smatramo da su Hrvati povijesni narod. I u tom smislu da njihovu sada{njicu, ba{ kao i njezin temelj
socijalisti~ku revoluciju, odre|uje gotovo
14 stolje}a na{eg stradanja, ali i u tom
smislu da imamo `ivu i djelotvornu povijesnu svijest, svijest o sebi, svome historijskom pravu, a time i svojoj dr`avnosti.
Mi znamo, mi se sje}amo da se sva na{a
38

historijska opstojnost, sva na{a historija

svodi prakti~ki na obranu vlastite egzistencije {to se sudbonosno poistovje}ivalo s
obranom egzistencije vlastite dr`ave.
Samo se time mo`e objasniti onaj sna`ni
politi~ki senzibilitet kojim je hrvatska javnost do~ekala nedopustivu formulaciju
amandmana I. o hrvatskoj dr`avi. Odmah
smo se sjetili kontinuiteta zakidanja
hrvatske dr`avnosti, {to je, na na{u najve}u
`alost i {tetu, pereniraju}i elemenat hrvatske nacionalne sudbine.
Nadalje:
Eto pravoga razloga za{to smo
federalisti~ku formulaciju SRH nacrta
amandmana I. do`ivjeli tako te{ko, tako
osjetljivo, tako dramatski i kao ne{to
politi~ki regresivno. U njoj smo prepoznali odmah preko stotinu godina staro posezanje na hrvatsku dr`avnost, hrvatsko ime,
hrvatsku slobodu i istinu, ukratko - kontinuitet zakidanja hrvatske dr`avnosti. (Hrvatski tjednik, br. 3.)
Tome sukladno Nerkez Smailagi} je,
sa stajali{ta hrvatske dr`avnosti, prijedlog
ustavnih amandmana kriti~ki komentirao
svestrano i op{irno, u deset nastavaka (
Hrvatski tjednik br.2l., br.22., br.23., br.24.,
br.25., br.26., br.27., br.28., br. 30., br. 33.
U posljednjemu, desetome objavljenom
nastavku, navedeno je nastavlja se, no
daljnje objavljivanje Hrvatskoga tjednika
bilo je potom nasilno osuje}eno.
Zaokupljenost nacionalnim pitanjem
Nerkez Smailagi} obrazlo`io je u onome
drugome svojem napisu u Hrvatskome
tjedniku. U napisu Dru{tvena potreba i
duhovni identitet Smailagi} navodi kako
se u svima varijantama staljinizma: Koncept kulture (...) utemeljuje na principu
grubog kolektivizma. On je ne samo li{en
individualiteta nego ga bezobzirno pori~e;
osobno, moralno, gra|ansko, nacionalno
/kurziv J.I./ , socijalno, duhovno (...) nisu
tema, nisu ni dilema: oni su protivnik.
Autor potom zaklju~uje kako obrana
i armacija individualnog, pa i nacionalno-

individualnoga /kurziv J.I./, pripada samoj

biti kulture i kako ona tek po njemu dose`e
univerzalno ~ovjeka (...) potpuno suprotno
od dosada{nje prakse obezvre|enja koju je
provodio centralisti~ki etatizam i njemu
inherentni unitaristi~ki univerzalizam.
(Hrvatski tjednik, br. 9.)
Zaokupljenost nacionalnim pitanjem
tome sukladno obrazla`e, primjerice, i
Vlado Gotovac: U svakom narodu postoje
pateti~ni bjegunci u svjetski obzor: preko
planetarnih pitanja izbjegavaju odgovornost
za svoju zemlju, za njenu sudbinu.
Nadalje:
Mi moramo ispitivati sudbinu svijeta u
svojoj sudbini, u njezinoj materiji: u njezinoj vlastitoj zbilji ( ... ) Suvremenost bez
na{e sudbine na na{oj zemlji prazna je
suvremenost. ( Protiv prazne suvremenosti, Hrvatski tjednik, br. 19.)
Zaokupljenost nacionalnim pitanjem
tome sukladno i ja sam, primjerice, obrazlagao (na su|enju navodnoj kontrarevolucionarnoj sredi{njici u Matici hrvatskoj,
1972. godine).
Na tome su|enju naveo sam: Dogmatskoj svijesti svaka je razli~itost zazorna;
hote}i ~ovjeka kao puko generi~no bi}e,
dogmatska svijest ho}e posvema{nju istovjetnost i bezrazli~nost, uvijek i u svim
pojedinostima; do jedinstva u esteti~kom
sudu, primjerice, ili u na~inu odijevanja.
U povijesnom ishodu, prostor generi~nosti
kao prostor ~ovjekove totalizacije o~itovao
se kao slika {to stalno bje`i, kao ponor
izme|u zamisli i djela, obnavljaju}i u dogmatskoj svijesti dramu religiozne nesretne
svijesti, dramu transcendencije: bilo je to
iskustvo nesvedivosti svijeta, njegove beskrajne i neiskorjenjive razli~itosti, i, u samoj
jezgri svijeta, iskustvo osobe: pojedina~ne
i nezamjenjive; jezgre svijeta {to izmi~e
svakoj generalizaciji. Bilo je to iskustvo
osu|enosti na slobodu.
Nemir obnove, {to je u krizi dogmatske
svijesti potekao odasvud, htio je stoga socijalizam s ljudskim licem: s likom ne ~ovjeBEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
Hilmo Neimarlija

Tri faze stvarala{tva

Nerkeza Smailagi}a*
Posebni pozdrav i izraz po{tovanja prema
k}eri, prema sestri~ni i prema rodbini profesora Smailagi}a. Naravno, i sve Vas pozdravljam. Moram zapo~eti sa `aljenjem i isprikom
{to nisam mogao ove razgovore slu{ati od
po~etka, i `alim {to sam time li{en rije~i
uva`enih govornika koji su ve} govorili o
profesoru Smailagi}u, a du`an sam i ispriku
{to se, budu}i da nisam slu{ao prethodne
govornike, suo~avam s rizikom da ponovim
ne{to ili mnogo toga {to je ve} kazano o
profesoru Smailagi}u. Pa da bih smanjio taj
rizik neizbje`nog ponavljanja, ja }u malo
ograni~iti svoje izlaganje, a govorit }u o tri
tipa intelektualca Nerkeza Smailagi}a kroz
velike teme njegovih zanimanja i iskazivanja;
o tri nastrojenja; a zapravo sve kroz jednu
monolitnu li~nost, a ne kroz neki hibridni
karakter. S obzirom na takav pristup, siguran
sam da ne mogu izbje}i da i sam ne ponovim
ne{to {to je ve} kazano. A sigurno je re~eno
da je Nerkez Smailagi} prije svega bio intelektualac, izuzetno pronjenog stila. Koliko
je bio delikatan kao li~nost, toliko je bio otmjen kao mislilac i pisac. I onda kad se bavio
pitanjima partije i revolucije ~inio je to aristokratski, gospodski, i njegov doista {iroki
pisani opus; dakle, obilje autorskih tekstova
i prijevoda; pokazuju se u izuzetno tematskoj
raznovrsnosti ali istodobno i u postojanoj
prepoznatljivoj autorskoj izra`enosti. Ti tekstovi, ~lanci, knjige, prijevodi, govore o
* Naslov redakcijski

ka uop}e - varljive sjene {to o~i{}ena od

svijeta i povijesti lebdi u predjelima nove
transcendencije - ve} s likom `iva, zbiljskog
~ovjeka; htio je, umjesto bezrazli~nog totalitarnog identiteta, zajedni{tvo bez tragi~ne i
uzaludne `rtve vlastitosti; zajedni{tvo u slobodi i autonomiji: od osobne do nacionalne.
(Hrvatska revija, Mnchen, 2/1973.)
Za Hrvatskoga prolje}a insistiranje na
nacionalnome pitanju impliciralo je insistiranje na gra|anskim pravima, impliciralo je
BEHAR 76-77

razli~itim politolo{kim, sociolo{kim, povijesnim, kulturolo{kim, religijskim temama;

temama ateizma, islama, kulture, povijesti;
ali svi govore jednim razgovjetnim i dostojanstvenim jezikom. U svima njima, od najranijih
tekstova profesora Nerkeza Smailagi}a, na
djelu je, ja bih rekao, klasi~ni dignitet rije~i
kao gradiva i stani{ta smisla. Ra~unaju}i
dakle, da se ne mogu izbje}i ove karakterizacije, ja }u se ograni~iti na to da u najkra}em
skiciram ta tri lica profesora Nerkeza
Smailagi}a slijede}i upravo njegov pisani
opus u ~ijim se nizovima mogu razabrati
karakteristi~ne stranice svakoga od njih; ili
rekao bih, ta tri nastrojenja na njegovom intelektualnom putu;o ~emu je, vjerovatno ve}
i bilo govora.
Prvo lice gdje imamo ranog Smailagi}a
s ranim tekstovima, s prijevodima Holbacha,
Diderota i Voltairea, i naravno mo}nom
knjigom ili mo}nim djelom o Danteu, je lice
buntovnog, anga`iranog mladog istra`iva~a
koji je revolucionarno podre|en tradiciji.
Ali i u tom marksisti~kom, marksolo{korevolucionarnom odnosu prema tradiciji, on
ne prihva}a plitki plan tada{nje politi~ke
tradicije, nego se i sa tradicijom razra~unava
preko velikih predstavnika osporavanja ili
gra|enja tradicije starog preko francuskih
prosvjetitelja ili preko mo}nog Dantea. To
je prva rana faza- rani Smailagi}.
Srednja faza pokazuje lice, rekao bih,
ve} smirenijeg nau~nika, prije svega autora
Historije politi~kih doktrina i prevodioca

zna~ajnih va`nih dijela tada{nje, tada savremene misli: Camusa, Gurvitcha. Sa @arkom
Vidovi}em prevodi zna~ajno djelo Savremeni poziv sociologije i monumentalnu
Jodlovu Historiju etike. Naravno, kao {to
je politi~ka vizija Dantea bila sublimacija
ranog Smailagi}a, Historija polit~kih doktrina je u neku ruku sublimacija ove srednje
faze u kojoj imamo prije svega lice ozbiljnog
nau~nika i nastavnika pedagoga.
Tre}a faza je faza koju obilje`ava njegov
islamolo{ki opus koga zapo~inje prvom
knjigom Klasi~ne kulture islama, nastavlja
Uvodom u Kuran, drugom knjigom Klasi~ne
kulture islama, i prijevodima (o kojima je
ve} ranije govorio profesor Novali}) Korbenove Istorije islamske filozofije i {to je
vrlo zna~ajno i znakovito za ovaj prelazak
iz jedne faze u drugu, prijevodom Levinasovog Totaliteta i beskona~nog koje je
najzna~ajnija tematizacija pitanja drugog u
modernoj zapadnoj lozoji. To djelo je
jedna lijepa lozofska kop~a, jedna lijepa
lozofska veza izme|u Historije politi~kih
doktrina i ovoga usmjerenja profesora
Smailagi}a na velike islamske teme, ili
velike teme islamske kulture. I u ovoj fazi,
mislio sam govoriti o jednom, uvjetno
re~eno, tre}em licu profesora Smailagi}a-licu
mudrog mislioca naspram prve faze gdje
imamo mladog, buntovnog anga`iranog
istra`iva~a, izuzetno radinog, gordog istodobno /vjerovatno je neko spominajo sudbinu njegove knjige o Danteu koja je treba-

da bi hrvatska dr`ava, za razliku od

komunisti~ke Jugoslavije, bila demokratska
dr`ava; sve u svemu., tome je tako potom i
bilo: Hrvatsko prolje}e nasilno je dodu{e bilo
suzbijeno ( nakon Kara|or|eva 1972. godine
), no hrvatski nacionalni pokret obnovio se
1989./1990. godine i demokratska hrvatska
dr`ava tad je napokon nastala.
S time u svezi: demokracije u Hrvatskoj
nije bilo za nijedne jugoslavenske dr`ave u
Hrvatskoj, no nije je bilo ni za habsbur{ke

monarhije u Hrvatskoj1 demokracija u Hrvatskoj uspostavljena je s hrvatskom dr`avom

u Hrvatskoj, i tek s tom dr`avom.
Tu i takovu hrvatsku dr`avu postulirao
je, eto, i. Nerkez Smailagi}.

Bilje{ke:
1

Prije 1867. habsbur{ka monarhija bila je apsolutna

monarhija, a zatim je bila ustavna monarhija, no nije
bila i parlamentarna monarhija.

39

OKRUGLI STOL
la biti doktorska disertacija i on je odbio da
je brani kao doktorsku disertaciju zato {to
njegovi profesori nisu bili dorasli tomu(!)/,
i druge s ve} ozbiljnijim licem nau~nika.
Ovo tre}e lice, lice mudrosti u kojoj
progovara ona duboka mudrost u kojoj se
spajaju najdublja iskustva Istoka i Zapada.
I to je ova faza koju karakteriziraju djela o
klasi~noj kulturi Islama s Uvodom u Kuran
i prijevodi Hamidullahova Muhameda a.s.
i Hammerove Historije Turskog /Osmanskog/
Carstva i to su, ve} smo ~uli iz teksta kolege Silajd`i}a, izvorni tekstovi i prijevodi
koji zna~e novu stranicu u pristupima islamu
u na{im jezi~nim prostorima. Zapravo je to
najobuhvatnija kulturna tematizacija islama
koja je izvr{ena do tada u prostorima na{eg
ili na{ih jezika. Izvr{ena je, spomenuo sam
prije, na na~in tog razboritog, jasnog i u isti
mah dostojanstvenog i toplog jezika profesora Smailagi}a sintezom izvornih muslimanskih razumijevanja kulturnih dimenzija
i kulturnih zna~enja islama i zapadnja~kih
istra`ivanja i tuma~enja razli~itih izraza i
povijesnih duhovnih izraza islama. U toj
dimenziji njegove knjige i njegova autorska
djela svjedo~e to jedinstvo, tu mudrost, koja
spaja i povezuje te svjetove; i u istoj mjeri
su reprezentativni spomenuti prijevodi koliko
su reprezentativna i njegova djela; jer je
djelo Hamidulaha o Muhamedu a.s. doista,
usu|ujem se odgovorno tvrditi, najzna~ajnije
djelo o Muhamedu a.s.napisano u XX
stolje}u. Napisao ga je znanstvenik, profesor
na Sorboni, osvjedo~eni musliman, vrsni
znalac povijesti islama i Muhameda a.s, ~iji
pristup toj materiji i vjerodostojnost sopstvenog govora o Muhamedu a.s. obavezuje
i muslimanskog i nemuslimanskog ~itaoca.
Djelo Josepha von Hammera je djelo
utemeljitelja Osmanskog studija u Europi.
Zato su najreprezentativnija djela, dakle o
Muhamedu a.s. o Osmanskom carstvu i s
njima u odre|enoj mjeri zaokru`uje ta
izvanredna perspektiva predstavljanja islama i njegovih kulturnih zna~enja koji je
izvr{io profesor Nerkez Smailagi}.
Me|utim u toj tre}oj mudrosno-mislila~koj
fazi Nerkeza Smailagi}a ima i jedna podfaza,
ona zavr{na; koju obilje`avaju djela ~iji izlazak profesor Nerkez Smailagi} rahmetli nije
do~ekao. To su Lesikon Islama i dva va`na
prijevoda o kojima je ve} bilo rije~i ovdje.
To su Nehd`ul belaga od Hazreti Alije i
Propast Zapada Oswalda Spenglera.
Kako u slijedu autorskih radova profesora Nerkeza Smailagi}a, tako i u slijedu
40

njegovih prijevoda raspoznaju se dionice i

nastojanja u mijenjanju te`i{ta njegovih
intelektualni zanimanja. Posebno su ova
dva prijevoda i Leksikon Islama bili i posljednji veliki prevodila~ki izazovi s kojima
se rahmetli profesor Nerkez Smailagi}
suo~io. Da samo podsjetim, Propast zapada bila je izazov i Smailagi}evoj nau~ni~koj
upu}enosti, njegovom silno {irokom obrazovanju, erudiciji i njegovoj pjesni~koj
osjetljivoti koju je pokazivao u svom
prevodila{tvu i u svojim autorskim pisanjima; i to u dvostrukom smislu. Naime,
Thomas Mann je tri djela u Njema~koj lozoji ozna~io vrhuncem stila lirske inteligencije: Schopenhauerovo Svijest kao
volja i predod`ba, Nietzscheovo Zaratrustra
i Propast zapada Oswalda Spenglera.
Me|utim, od svih tih djela koje se mo`e
zajedno s Thomasom Mannom doista
ozna~iti romanima duha, Propast zapada
je najzahtjevnija jer je u njoj Spengler oti{ao
najdalje u osloba|anju lozoje povijesti
od klasi~nih likova i povijesti duha; pa je
uz dr`avne institucije i lozofske i religijske
doktrine, u nju uklju~io ure|enja parkova,
temati~ka u~enja, privredne oblike, ratove.
Dakle, izuzetno je pro{irio krug tih povjesnih i duhovnih manifestacija kao
punova`nih likova svjetskog povjesnog
promi{ljaja koje je on poduzeo. Stoga je
Propast zapada; a znano je zna~enje toga
djela i sve ono {to je ono proizvelo; bilo
izazov {irinom tema u koje je zahva}alo s
jedne strane, a s druge strane postojanje
jednoga jako dobroga, te~nog i vrlo sugestivnog prijevoda Vladimira Vuji}a u srpskom jeziku iz 35-36 godine (...) potaklo
je profesora Nerkeza Smailagi}a da krene
da napravi taj prijevod i napravio ga je.
Na`alost, prijevod nije izi{ao u Sarajevu.
Ovo je prilika, i ja bih osobno, a vjerovatno je ve} iskazana zahvalnost gospodinu
Dmitriju Savi}u koji je objavio Propast
zapada Oswalda Spenglera 1998.godine i
drugu knjigu 2000.godine.
Ned`ul-belaga je na drugi na~in bila
prevodila~ki izazov za profesora Nerkeza
Smailagi}a. Podsjetio bih samo da je hazreti Alija vitez ranog islama. To je mladi}
koji je prvi poslije Hatid`e primio Islam;
mladi} koji je legao u postelju i pokrio se
pokriva~em nakon odlaska Muhameda a.s.
iz Meke u Medinu, i zamjenio ga u postelji
koja je bila izlo`ena atentatu za koji se
znalo da se priprema na Muhameda a.s. u
Meki, izla`u}i tako sebe mogu}nosti da
bude `rtva umjesto Bo`ijeg poslanika.

Znamo koji je poseban odnos {iitske duhovnosti i {iitskog nastrojenja u islamu spram
hazreti Alije, a ova njegova Ned`ul-belaga
je sublimacija njegovih kazivanja koje
uklju~uju sav, gruba je rije~, repertoar
duhovnih iskaza na njegovom putu, na toj
njegovoj stazi rje~itosti. Bio sam na neki
na~in svjedokom rada profesora Nerkeza
Smailagi}a na ovom prijevodu kada je i
sam govorio da je zahvaljuju}i radu na
prijevodu Ned`ul-belage u{ao u posljednje
potankosti engleskoga jezika. Na`alost, taj
prijevod nije objavljen. Trebao je biti objavljen ovdje u Zagrebu, pa u Sarajevu, pa u
me|uvremenu se pojavio drugi prijevod, i
o tome smo ve} ne{to ~uli.
S tom fazom prevo|enja ovih mo}nih
djela, simbola dviju tradicija: Propasti
zapada i Ned`ul-belage, uz Leksikon Islama, koji je, rekao bih, bio encilopedijsko
poravnanje profesorova bavljenja islamskim
temama, profesor je zavr{io.
Sada }u kazati samo neke sudove,
mi{ljenje o radovima rahmetli profesora
Smajlagi}a.
Za knjigu ove vedre ili vesele nauke;
profesor Ladan je tu- ne znam za{to se u
Zagrebu pribjeglo radosnoj a u Beogradu
veseloj- a zapravo je vedra nauka. Sam
Nietzche je, za knjigu u kojoj je izlo`io ovu
svoju vedru nauku, kazao da je napisana
jezikom jugovine. Pisana je jednog januara nakon njegova ozdravljenja 1082.godine
u \enovi i pisana je na tom jugu. Nitzche
je, zna se, govorio o oblicima juga, odnosno
formulama juga nasuprot sjevernim formulama. Dr`e}i se ovoga njegovoga primjera,
moglo bih se re}i za ove knjige Nerkeza
Smailagi}a o kojima sam ukazao ne{to
kratko; mislim prije svega na knjigu o Danteu, na Historiju politi~kih doktrina; na
Klasi~nu kulturu Islama I i II i na Uvod u
Kuran; da su napisane jezikom one vedrine
horizonta koju imamo nakon proljetne ili
jesenje ki{e, ali ~ini mi se vi{e jesenje. Jer
tu imamo ne samo pravu proljetnu vedrinu
nego i onu pomalo sjetnu metafori~ku vedrinu jeseni. To je jezik kojim su, ~ini mi se,
slijede}i Nitzcheov primjer napisana djela
Nerkeza Smailagi}a. A ta ocjena jezika je
va`na zato {to je, kako sam rekao, profesor
Nerkez Smailagi} imao dvije velike teme
svojih intelektualnih bavljenja i iskazivanja.
To su bile politika i politi~ka u~enja te islam
i klasi~na kultura islama. To su njegove dvije
velike teme.
I politikom i politi~kim doktrinama se
bavio u tjeskobno doba za politiku i
BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
mi{ljenja politike. Bilo je to vrijeme kada
smo imali jednopartijskih sistem koji je u
popularnim krivim predstavama totalno
politizirao dru{tveni `ivot, a zapravo radilo se o tome da je on dru{tveni `ivot totalno depolitizirao, jer politike nema tamo
gdje nema druga~ijeg mi{ljenja odnosno
institucionalno za{ti}enog prava na druga~ije
mi{ljenje, i gdje nema argumentiranja
druga~ijeg mi{ljenja i ponude koja se argumentira i slobodno prihva}a ili odbija.
Jedine oaze s mogu}nosti ogla{avanja nekog
vjerodostojnog druga~ijeg politi~kog
mi{ljenja bili su univerziteti i katedre, bila
je teoriska i historijska pri~a o politici. I
Smailagi} je bio jedan od pionira, njegova
je Historija politi~kih doktrina pionirsko
djelo iz vremena kada je politika bila revolucionarna tema samo jedne partije i
njegov je pionirski doprinos jednoj temi u
oskudno, rekao bih: u tjeskobno doba za
tu temu politike i politi~kog mi{ljenja.
Me|utim, iako je Historija politi~kih
doktrina pisana u tjesobno doba za politiku
i politi~ko mi{ljenje, tekstovi u njoj nisu
tjeskobni. Nije to tekst koji od politike
pravi mra~nu te{ku nauku. Naprotiv, i to je
rekao bih aktualna i trajna vrijednost Historije politi~kih doktrina Nerkeza
Smailagi}a, i naranvo i Politi~ke vizije
Dantea Aligieriya. Posebno u odnosu i na
ra~un one depolitizacije koju smo imali,
jedne grozne banalizacije politike i u
bo{nja~kom narodu u BiH, a rekao bih i
ovdje gdje je porfesor Smailagi} djelovao.
Mi i sada imamo banalizaciju, jer evo
`ivimo u vremenu druga~ijih banalizacija
i ru{enja digniteta politike i politi~kog
mi{ljenja.
Nerkez Smailagi}, gord kakav je bio,
hrabar da se suo~i sa izazovima kao {to se
suo~io kao profesor politi~kih doktrina u
vrijeme kada je bila samo jedna politika
revolucioanrna, krenuo je da se bavi islamom tako|et na drugi na~in, i opet u vrijeme oskudno, tjeskobno za vjeru uop}e i
posebno za islam. Stariji se sje}aju i tog
vremena i pri~a o islamu. Religija je generalno gurana na margine dru{tvenog i kulturnog `ivota i kulturalnog sistema vrijednosti. U tom vremenu Nerkez Smailagi}
pravi knjige koje govore o tim temeljima i
kulturnim zna~enjima islama, o mo}nim
kulturnim izrazima islama, o islamu kao
nauci valjanog `ivljenja i metazici i nauci valjanog `ivljenja. On u tom vremenu
pravi knjige u kojima nema tjeskobe, u
kojima islam nije teret za svijest, nije muka
BEHAR 76-77

Izlaz prijevoda Spenglerova djela Propast Zapada dr. Smailagi} nije do~ekao
za osje}aje, nije to {to se danas poku{ava
napraviti od islama u ~emu naravno sudjeluju, rekao bih gotovo ravnopravno i muslimani i nemuslimani. Muslimani prave}i
od islama, do kulturnih i drugih dimenzija
i zna~enja islama tjeskobnu temu
banaliziraju}i njegovo zna~enje. Nemuslimani raznorazni, naravno iz svojih razloga,
pristaju}i slijedom i tih banalizacija i zloupotreba pribjegavaju teoristi~kim i svim
drugim karekteriziranjima islama i preko
njih muslimana. Ovdje je posebno zna~ajno
ono {to direktno upu}uje na jednu dodatnu
aktualnost Smailagi}evih djela o islamu,
je to da i vrlo istaknuti intelektualci, vrlo
istaknuti mislioci ovoga vremena, pristaju
na te u`asno upro{}avaju}e ocjene islama
i upro{}avaju}a vi|enja islama. Octavio
Paz zamjerio Camusu {to u svojim romanima nije uva`io islamsku kulturu Al`ira
u ~ijem je ambijentu `ivio. Po~etkom ovoga ili koncem proteklog stolje}a svjedo~ili
smo u novim izmjenjenim okolnistima
jednoj druga~ijoj banalizaciji islama. Stoga ovaj islamski opus profesora Nerkeza
Smailagi}a zaslu`uje i dodatnu pa`nju i
ima punu aktualnost.
Zavr{it }u jednim podsje}anjem na 1977.
godinu, kada je otvoren Fakultet islamskih

nauka u Sarajevu. U komisiji za izradu

programa Fakulteta islamskih nauka bili su
tada istaknuti intelektualci iz na{eg naroda
po~ev od profesora ^emerli}a rahmetli
Hamdije koji je bio profesor i na predhodnici Fakulteta slamskih nauka na Vi{oj
islamskoj {erijatskoj {koli koja je bila zatvoren 1945.godine; akademika Mehmeda
Begovi}a iz Beograda; na{ega uva`enog
Husein ef. \oze i Muhameda Had`iali}a i
drugih na{ih intelektualaca. Oni su dolazili
i sastajali se radi izrade programa. Jednoga
od tih termina kada su dolazili, ja sam imao
sre}u da s kolegom Velad`i}em odvezem na
aerodrom profesora Begovi}a i profesora
rahmetli Nerkeza Smailagi}a; prvi je i{ao
za Beograd, a drugi za Zagreb. Sje}am se te
situacije s uzbu|enjem; prvi je bio avion za
Zagreb i Nerkez Smailagi} je oti{ao preko
piste karekteristi~nim finim i otmjenim
hodom. Meni je profesor Begovi}; koji je
tako|er bio aristokrata ne samo po porijeklu
ve} i po manirima, a imao je ekonomi~nost
u govoru koju samo rijetki ljudi mogu imati, rekao: vidite da mi nemamo nikoga
drugog u Zagrebu, mislio je na nas kao
Bo{njake, odnosno muslimane. Tada je
profesor Nerkez Smailagi} bio dovoljan da
nas valjano predstavlja. Hvala!
41

OKRUGLI STOL
Du{an Biland`i}

Zija Sulejmanpa{i}

Nerkez i Hrvatsko
prolje}e
Ja }u Vas zaista razo~arati. Slaba
strana mog opusa je to {to ja nisam
teoreti~ar, a nisam ni pravi politolog.
Meni je politologija dolazila onoliko
koliko je to najnu`nije za razumijevanje
ovih dru{tvenih procesa u kojima sam
ja osobno sudjelovao. Prema tome, moj
kolega je briljantno elaborirao u ovom
dijelu kojega sam ja slu{ao i ja tu nemam
{ta re}i. Ovo {to }u ja re}i, ne znam ni
da li nalazi svoje mjesto u tekstu koji
}ete vi objaviti. Radi se prosto o jednom
dosta mu~nom trenutku.
Naime, ja nisam bio redovit profesor
na Fakultetu politi~kih nauka za vrijeme
Hrvatskoga prolje}a, nego sam bio honorarni profesor i puno puta sam razgovarao s Nerkezom, i{ao s njim ~ak i
na poneko pi}e u kavane itd. Mi smo
puno razgovarali jer sam njega
do`ivljavao kao ~ovjeka aristokratskog
uma, ~ovjeka velike {irine, enciklopedijskog znanja, ogromne prodornosti
uma. Dakle, jedan sjajan analiti~ar
doga|anja; i mi smo se na neki na~in
kroz te kontakte dobro upoznali. Ja sam
njega smatrao najvrjednijim kapitalom
cijelog fakulteta, kapitalac u smislu
ljudskog umnog kapitala, i kada je do{lo
ono {to je do{lo - udar, dr`avni udar,
nazovimo ga tako, ja sam se na{ao na
du`nosti dekana. A kada sam do{ao za
dekana onda je kru`ila ovakva krilatica:
Do{ao je komesar, pukovnik JNA, komesar, sad }e to ~istiti na sve strane. Ja
sazovem sjednicu Vije}a, mislim da ti
nisi bio tada (obra}a se profesoru
Grubi{i), i saop}im: Slu{ajte, molim
Vas, ja danas preuzimam du`nost dekana, prekidam rasprave na fakultetu o
sukobima unutar fakulteta o politi~kim
frakcijama. Od danas toga vi{e nema!
I sad meni dolaze grupe; ima jedna
ekipa koja je bila `estoka i koja se
razo~arala mojim stavom pa ka`e: dobro
jeste li Vi do{li ovdje zato da ka`ete to

42

ili da ne{to drugo napravite. Dobro, to

sada nije va`no; ja sam to stvarno u~inio
tako; a onda uzet od tih grupa bila je
jedna skupina koja je bila nominirana
kao maspokovci, kao nacionalisti. To je
bio Nerkez. Uz njega je bio Baleti}, Iko
Babi} i dr. Bio je i Mileta. I sada {ta }u
ja napraviti? Ovako napravim: prvo po{to
sam bio- interesantno je bilo to da sam
bio neke vrste komesar, pa prema tome,
kada on ne{to odlu~i to se mora prihvatiti kao da je to direktiva Centralnog
komiteta- ja ka`em: ovaj Mileta }e biti
prodekan, a ovi se sad bune: kako prodekan?. Druga stvar on je predavao ekonomske probleme Jugoslavije. Ja mu
ka`em: Slu{aj Mileta mani tu temu idi
na me|unarodno ekonomske odnose, a
on ode ljut. Nakon par godina mi ka`e:
Spasio si me zato {to sam na{ao smisao
svoga poziva ba{ u me|unarodnim odnosima. Uspio je u tome.
E sada ne}u pri~ati i o drugim stvarima, ali meni je sad bio problem ovo: za
Nerkeza je bilo re~eno da ne mo`e predavati, ne smije mu se dozvoliti kontakt
sa studentima; i nas dva onda raspravljamo kako da to rije{imo; a moram ga
zadr`ati jer je kapacitet. Mi se dogovorimo da formiramo jedan centar na fakultetu koji bi imao projekte da prikuplja
analize, ono {to se suverenije i relevantno
doga|a iz oblasti teorije u cijelome svijetu. I onda je on imenovan za direktora
toga centra. Imao je pod sobom biblioteku
i ostale potrebne stvari da bude direktor
toga centra. Tako sam ja nekako uspio da
tako ka`em, toga, kapaciteta zadr`ati na
Fakultetu. To nije nikakva moja velika
zasluga jer ~ovjek je sam po sebi stvarno
kapacitet, ali eto, jesam sprije~io da ode
s Fakulteta. O teorijskim njegovim doprinosima, ono {to je u~nio za politologiju
kao disciplinu koja se ra|ala i preko njega i pomo}u njega, to je ve} re~eno. Evo
to bi bilo sve {to sam ja mislio re}i.

Hrvatsko prolje}e i mediji Pokretanje Hrvatskog tjednika

Reakcije konzervativaca Javna
rasprava o promjeni ustava
Smailagi}eva serija ~lanaka Zabrana Tjednika Za{to se nije potpisivao? ^udna metoda rada Josipa
Brlekovi}a Kritika Sre}ka
Lipov~ana

U vrijeme Hrvatskog prolje}a 1971.

mnogi od visokih i najvi{ih politi~kih
funkcionara u Hrvatskoj odlu~no su se
opredjeljivali za reforme, a mediji ih
podr`avali, sve vi{e se okre}u}i vijestima
i temama koje su bile tabuizirane ili onima
koje su novinari dotada izbjegavali, da se
ne bi zamjerili nekome politi~aru. Odbacivale su se zabranjene teme, te`ilo objektivnijem i po{tenijem informiranju. S jedne
strane, u medijima labavila je unutra{nja
cenzura, s druge po~injali kontrolirati dotada nedodirljivi centri mo}i.
Bo`idar Novak, nekada{nji direktor
Novinsko-izdava~kog koncerna Vjesnik, u
svojoj, nedavno objavljenoj knjizi1 o tom
vremenu pi{e:
A sredi{ta mo}i i najve}a koncentracija
nov~anih sredstava bili su u Federaciji.
Pla}ali su se tro{kovi za JNA2, tajne slu`be
i diplomaciju, golema sredstva iz federalne
blagajne dijelila su se nerazvijenim republikama. To su bila sredstva prete`ito oduzeta razvijenim republikama, najvi{e Hrvatskoj i Sloveniji(...) Tema hrvatskih
medija bila je i neravnopravan gospodarski
polo`aj Hrvatske u Jugoslaviji. Tra`eni su
~isti ra~uni i transparentnost tro{enja sredstava prora~una na razini federacije. Kada
je u analizi bilanci federacije utvr|eno da
nitko zapravo nije imao uvida u na~in
tro{enja zajedni~kih sredstava, da su stvoreni deficiti, mediji su postavili pitanja
stru~nosti i odgovornosti savezne administracije. Novinstvo je upozoravalo da Hrvatska daje prevelik dio svoga nacionalnog
dohotka u savezni prora~un, a nema sredstava za razvitak svoga gospodarstva, infrastrukture i socijalnih ustanova.
U medijima su u tome uz mati~ni dnevni Vjesnik, prednja~ili Vjesnik u srijedu
BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]

Dr. Nerkez Smailagi} u

Hrvatskom tjedniku
VUS, tjednik s najve}om nakladom u
zemlji, (prosje~no 1970: 300.00 primjeraka)
koji je bio zastava izdava~ke ku}e3 i,
dakako, RTV Zagreb
Tada je bila pokrenuta izgradnja autoputa Zagreb-Split i tunela kroz U~ku, poteglo se pitanje posve zanemarene jadranske orijentacije Hrvatske i suradnje s mediteranskim zemljama, tra`ila demokratizacija vanjske politike, {to je bio i neizravan
pritisak na Tita, koji je vodio vanjsku politiku.
Polo`aj Hrvatske u federaciji s kadrovskog gledi{ta bila je velika i va`na tema
medija. Analiziran je kadrovski sastav JNA,
zahtijevala se ravnopravna zastupljenost u
federalnim organima i u diplomaciji. Npr.
kada su se u diplomaciji izuzetno tra`ili novi
kadrovi, federacija se obra}ala republikama.
Srbija je, dakako, predlagala Srbe. Ali iz
Hrvatske su, uz Hrvate, zbog onih osam
posto Srba koliko ih je bilo, uvijek predlagali i neke Srbe, a isto tako je bilo s Kosovom. Iz BiH su obavezno predlagali barem
tre}inu pa i vi{e Srba. Ako dodamo i one
Crnogorce koji su se smatrali Srbima, rezultat je uvijek bio takav da je broj Srba u diplomaciji daleko prema{ivao njihov ukupan
udio u stanovni{tvu. Sli~no je bivalo i s
drugim kadrovima. Tra`ilo se i da gra|ani
slu`e vojni rok u svojoj republici.
Posve}ena je velika pozornost i dotada
zabranjenim povijesnim temama, Tra`ilo
se vra}anje spomenika banu Jela~i}u na
glavni zagreba~ki trg, slavile se dotada
neslavljene uspomene na povijesne velikane (Ante Star~evi} ili Stjepana Radi}a.).
Objavljivane su i njihove knjige.

Dr. Milo{ @anko i prozivke

Protivnici bilo kakvih promjena, kojima
je postoje}e stanje odgovaralo, nalazili su
dovoljno prostora u beogradskim medijima
da se tim hrvatskim te`njama suprotstave.
Njihov je glavni glasnogovornik postao dr.
Milo{ @anko, visoki hrvatski strana~ki
funkcionar na slu`bi u Beogradu koji je, u
pravoj staljinisti~koj maniri, stao, u studenom 1969., u beogradskoj Borbi javno
BEHAR 76-77

optu`ivati za nacionalizam istaknute kulturne i javne radnike, me|u njima i neke

akademike, zatim novine i ~asopise, me|u
njima i najve}a medijska sredi{ta, Novinsko-izdava~ku ku}u Vjesnik i RTV Zagreb4. U vi{e nastavaka upozorio je na sve
organiziranija i agresivnija nacionalisti~ka
upori{ta u Hrvatskoj. Popis osoba koje je
navodio imenom i prezimenom i publikacija
koje je @anko optu`ivao, bio je opse`an i
nesvakida{nji. @anko je tada i tako uveo u
politi~ke polemike to~no adresirane objede
i denuncijacije ono {to }e se nazvati
prozivanjem. Treba dodati da je osobama,
koje je on prozivao, podmetao i sumnje da
iza njihova djelovanja stoje strane tajne
slu`be i veze s ekstremnom emigracijom.
Neki su na te njegove napade odgovarali, neki ih naprosto ignorirali.
U politi~koj terminologiji je tada u
polemikama i optu`bama, sve vi{e kori{ten
naziv unitaristi za konzervativce, dok su
oni reformiste nazivali nacionalistima i
liberalima. 5 Ova dva posljednja naziva
imala su tada u Jugoslaviji pejorativan
smisao i podrazumijevala su klasne neprijatelje.
No, nije pro{lo dugo vremena, pa su i
oni, koje je @anko prozivao i neki drugi,
po~eli uzvra}ati, dok bi se u pro{losti na
ovakve atake s visoka, kakve su bile @ankove, netko obavezno posipao pepelom i pravdao, ako ne bi i gore pro{ao. Nadalje,
desetlje}ima se pisalo, po rije~ima politi~ara,
o nekim negativnim pojavama, da ima
nezdravih odnosa, nestru~nih kadrova
ovdje ili ondje, ili da neki direktori upropaste jedno poduze}e, pa preuzmu drugo,
da neki rukovodioci zauzimaju vi{e
polo`aja, da se negdje zanemaruje poljoprivreda ili kultura, a da se nisu navodili
konkretni podaci, a pogotovo imena odgovornih. Tako se i o ravnopravnosti, bratstvu
i jedinstvu naroda i narodnosti govorilo
apstraktno, kao o ne~emu {to je ostvareno
za vje~na vremena u Narodno-oslobodila~kom
ratu i socijalisti~koj revoluciji.
Mediji su napu{tali taj obi~aj i stali
govoriti popu pop , a bobu bob, hvatati pojedine politi~are za rije~. Najvi{e

politi~ko vodstvo u Hrvatskoj, koje je

ve}inom i dalje ustrajavalo na reformskom
kursu, nije isprva mnogo marilo za @anka
i one koji su mu odgovarali. Ali, kako }emo
vidjeti, tada su se i neke unitaristi~ke, dotada nedodirljive veli~ine, odjednom na{le
na vjetrometini javnosti. Dakako, ako je
bio prozvan kakav Srbin, makar zbog
konkretnih negativnih pojava, bilo je
odmah i onih koji su to smatrali nacionalizmom
Ukratko, u Hrvatskoj se zbog @anka
nisu dali smesti. Krenule su nove publikacije: u o`ujku 1971. Hrvatsko sveu~ili{te
na poticaj rektora Ivana Supeka, zatim je
Matica Hrvatska u travnju iste godine pokrenula Hrvatski tjednik, novine za kulturna i dru{tvena pitanja. Tiskan je na 24
stranice tabloid formata. U svibnju su se
po~eli tiskati Hrvatski gospodarski tjednik,
stru~no glasilo Dru{tva ekonomista Zagreb
i Nedjeljna Dalmacija.
Osobito je Hrvatski tjednik nai{ao na
veliko zanimanje. Prvi mu je glavni urednik
bio Igor Zidi}, odgovorni Jozo Ivi~evi}.
Osim 12 urednika, list je imao i reprezentativno uredni~ko vije}e sastavljeno od
65 manje-vi{e javnosti poznatih javnih,
uglavnom kulturnih djelatnika, od kojih
neki nisu `ivjeli u Zagrebu. U kratkom
vremenu postigao je visoku nakladu od
100.000 primjeraka. Sje}am se da je tada
u redakciji VUS-a, u kojoj sam radio, netko
rekao: Ovi nas sti`u i slijeva i zdesna.
Me|u ~itateljima Hrvatskog tjednika je bilo
svakako i onih koji nisu prihva}ali njegovu
ure|iva~ku politiku, ali su ga kupovali da
vide dokle su ga ovi dotjerali, mada su
takvi bili posve bezna~ajna manjina.

O vladavini poluinteligencije
Tada su na javnu raspravu bili dani
amandmani na republi~ki i ustavni ustav. Prije
Hrvatskog prolje}a takve javne rasprave ili
op}enarodne diskusije o ustavu (ti izrazi u
jednostrana~kom sustavu kakav je tada vladao,
zaslu`uju navodne znakove) shva}ane su tako,
da se s onim, {to su smislile najvi{e politi~ke
li~nosti, upozna javnost i one predstave kao
43

OKRUGLI STOL
ne{to osobito mudro i jako dobro, a sve u
interesu radnih ljudi i gra|ana. Obi~no bi
se ustrojile kakve republi~ke i Savezna komisija, kojima su upu}ivani rezultati javnih
rasprava pa ih je ona trebala sre|ivati, analizirati i onda predlo`iti kona~nu verziju.
Zapravo je njena du`nost bila da pazi na
pojavu ne~eg nepodobnog. Urednik, koji bi
na radiju ili u novine pustio zaista kriti~an
prigovor, na to {to se tobo`e mijenja, ne bi se
dugo zadr`ao na polo`aju, a mogao je zavr{iti
i s onu stranu brave. To }e se, kako }emo
vidjeti, dogoditi i zbog Nerkeza Smailagi}a,
dakako i ne samo zbog njega.
Medijima tako dugo nije preostajalo
ni{ta drugo nego da predlo`ene promjene
prepri~avaju i hvale. Po~elo je ve} 1946.
s prvim ustavom, a bilo je jo{ i javnih
rasprava o daljnjim ustavima. U svim tim
godinama, nikome nije padalo na um da
javno o njima ba{ raspravlja, ne daj bo`e
da ih kritizira. Svatko tko je imao pameti,
brzo je shvatio da neka proklamirana na~ela
kao {to je ustavom zajam~ena sloboda
{tampe ili sloboda zbora i dogovora va`e
samo za komunisti~ku stranku i ono {to se
nazivalo njenim transmisijama Narodnom frontu, Savezu boraca, sindikatima
ili AF@-u, zapravo njihovim poglavarima.
Budu}i da su oni ionako bili visoki strana~ki
funkcionari, ozbiljnije su javno raspravljali samo iza ~vrsto zatvorenih vrata po
kancelarijama komiteta, a uobi~ajenim
kategorijama: narodima i narodnostima
i radnim ljudima i gra|anima ustavi su
bili zadnja briga.
Ali u 1970. godini na}i }e se uz ostale dr.
Nerkez Smailagi} koji }e u Hrvatskom tjedniku smjelo i umno lomiti takve navike. On
je 18. svibnja 1971. u Centru za kulturu i
informacije odr`ao predavanje. Pisana verzija
toga izlaganja, ~ini se da je bila njegov prvi
prilog objavljen u Hrvatskom tjedniku6 na
cijeloj stranici pod naslovom: Dru{tvena
potreba i duhovni identitet Teze o problemima kulture i kulturnog razvoja. U tome je
iznio 11 teza, me|u njima i ovo:
Vladavina poluinteligencije,
Staljinizam,
Kolektivizam na kome je utemeljena kulturna politika odnos prema
kulturi je uniforman,
Kritika staljinizma 1948. bila je
apologija revolucionarnog individualiteta,
Preobrazba na{e zemlje iz sistema
etatisti~kog centralizma u samoupravnu ravnopravnu socijalisti~ku zajed44

nicu za nas je presudna promjena. Ona

podrazumijeva i moralnu i intelektualnu reformu.
Njegove zaklju~ke karakteriziraju
dvije misli:
Identitet socijalne pravde i nacionalnog
dostojanstva je prvi i temeljni princip novog
kulturnog razvoja.
Princip kulturnog razvoja mora biti
princip nacionalnog duhovnog identiteta.
Sve njegove teze bile su jasno
promi{ljene i obja{njene.
Poslije 13. broja na polo`aju glavnog
urednika Hrvatskog tjednika Igora Zidi}a je
smijenio Vlado Gotovac, J. Ivi~evi} je ostao
odgovorni. U Matici Hrvatskoj je bilo dogovoreno da se oni zamijene poslije ~etiri
mjeseca. Broj urednika je smanjen sa 12 na
tri, ostali se postali stalni suradnici.
Tekst s prve strane broja 16 (30. 07.
1971.) bio je odlukom tu`iteljstva i suda
izba~en. Kako se list tiskao u Vjesniku,
prije toga smo ga uspjeli vidjeti. Naslov je
bio: Dramati~ni trenutak Hrvatske. Ondje
su bili o{tro napadnuti zbog nekih njihovih
izjava dr. Vladimir Bakari} i Jakov Bla`evi},
najvi{i politi~ki funkcionari u Hrvatskoj.
Na toj prvoj stranici u crnom okviru je bila
samo na dnu sudska odluka o zapljeni.

Na tapetu: Hrvatski ustav

Poslije toga je Smailagi} po~eo objavljivati niz ~lanaka s nadnaslovom Hrvatski
ustav, ozna~en rimskim brojevima od broja
I. Ve} je to bilo izazovno za konzervativce
u vladaju}oj komunisti~koj stranci. Nitko
nije branio da se ne{to naziva nacionalnim
imenom, ali tkogod je takvo {to isticao, bio
je sumnjiv kao nacionalist. Pridjevi hrvatski u mnogim su slu~ajevima bili uveliko
suspektni, jer su neki Srbi odmah pomi{ljali
da su iz toga isklju~eni. Raspravljati se
trebalo o ustavu Socijalisti~ke Republike
Hrvatske, ili ukratko ustavu Hrvatske,
{to je omogu}avalo shva}anje da u to spadaju i Srbi i drugi nehrvati. Hrvatski ustav
smatrao se u politi~kim vrhovima sintagmom, navodila je na misao da je posrijedi
ne{to samo za Hrvate. Npr. ako je netko,
primjerice, htio osnovati Hrvatsko (ili srpsko, slovensko, makedonsko itd.) dru{tvo
za uzgoj lova~kih pasa, ne bi ga nikad
mogao registrirati, morao bi ga nazvati
Dru{tvom za uzgoj lova~kih pasa Hrvatske
(Srbije, Slovenije, Makedonije itd.). Takve
je razlike iole politi~ki iskusniji ~itatelj
odmah zapa`ao.

Naslov prvoga ~lanka je bio tako|er

izazovan: Hrvatski je suverenitet nedjeljiv,
tekst je bio u skladu s njim.7 Nastavci su
slijedili na vi{e od jedne cijele stranice
tjednika, tako da su postale udarne teme
lista: Suverenitet naroda i vlast radni~ke
klase, Ustavna definicija Hrvatske,
Nacionalni sabor socijalisti~kih snaga,
Odgovornost javnih funkcionara ,Komunalni princip i nacionalna dr`avnost, Samoupravni razvoj i polo`aj radnoga
~ovjeka. U osmom nastavku ponovljen je
taj naslov i najavljen onaj devetoga: Ustav
nade ili strepnje U broju 29. niz je nakratko prekinut, jer je objavljen Prijedlog za
izmjenu i nadopunu nacrta amandmana
ustava SR Hrvatske ali je tada najavljen
nastavak one serije, koji je zaista u broju
30 objavljen pod naslovom: Ustav nade
ili strepnje.
I mi, koji smo tada radili u drugim
novinama, u velikoj ve}ini smo pratili i
Hrvatski tjednik kao i druge novine. Zapazili smo te napise.
B. Novak u spomenutoj knjizi pi{e o
tome:
Od X. sjednice CK SKH list (tj. Hrvatski tjednik) nagla{ava reformsku i nacionalnu orijentaciju. Nju je temeljito
izlo`io prof. Nerkez Smailagi} u serijalu
tekstova u Hrvatskom tjedniku, zala`u}i se
za razvoj i protiv svakoga autoritarizma u
samoj Hrvatskoj, za konstitutivni demokratski razvitak. Po mi{ljenju pisca, program X. sjednice nije u udaru na hrvatski
nacionalizam, nego na njegove zbiljske i
trajne uzroke koji ga o`ivljavaju i
pothranjuju. Borba protiv unitarizma zna~i
biti u srcu revolucionarno-demokratske
fronte i samo na tome smjeru je korisna i
nu`na borba protiv nacionalizma.
U nastavku Hrvatski ustav IX tekst
po~inje ovako:
Nagla provala bjesomu~ja i izravne
harange {to je do{la do izra`aja u odgovorima pojedinih politi~kih radnika na{e republike na na{e ~lanke o hrvatskom ustavu,
zaprepastila je svojim intenzitetom i
sadr`ajem. Ipak je to bilo, u stanovitoj
mjeri okrepljuju}e ponovo nas je pou~ilo
kako su politi~ki mentalitet, metode i stil
u nas sna`no impregnirani staljinizmom(...)
Hrvatski tjednik pokrenuo je seriju o
hrvatskom ustavu smatraju}i da hrvatskom
narodu, ~ija je dr`avno-pravna svijest duboko ukorijenjena u njegovoj politi~koj
kulturi i iskustvu, nije i ne mo`e biti svejeBEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
dno {to mu nudi njegov ustav i kakvu nam
budu}nost odre|uje. U tome se nismo
prevarili, odjek je bio silan i senzibilan,
onakav, kakav je uvijek bio u na{oj mukotrpnoj povijesti.
Zao{travaju}i pitanje prava hrvatskog
naroda na samoodre|enje i time nacionalne dr`avnosti, mi smo vjerovali da dajemo
pozitivan doprinos njegovoj najvi{oj zada}i,
koja u sebi sadr`i stra{nu obavezu ispravljanja i prevladavanja 14 stolje}a hrvatskih
pogre{aka i iluzija.
U desetom nastavku, pod ponovljenim
naslovom: Ustav nade ili strepnje i podnaslovom Protiv unitaristi~ke koncepcije
stoji i ovo:
Ustavna rasprava bila je zbiljska prigoda da se prika`e sva teoretska ili bolje,
ideolo{ka nesre|enost, pa i zbrka {to vlada
u glavama, a iz kojih pouzdano izbija samo
jedno: voluntarizam i pragmatizam. [to se
sve nije moglo ~uti u polemici i polemici
s hrvatskim nacionalistima {to horribile dictu zagovaraju reakcionarnu tezu
o nedjeljivosti hrvatskog suvereniteta; tezu
{to je nastala i formirana u danima francuske revolucije, a koja je ve} davno u{la u
op}i fond demokratske i revolucionarne
misli diljem svijeta! Ali ve} nam je o~itana
lekcija, i to s meritornog polo`aja potpredsjednika Ustavne komisije SRH druga
^ede Grbi}a: ...da }e na{i teoreti~ari ustavnog prava trebati na osnovu saveznih
amandmana i ovih na{ih hrvatskih, neke
svoje teze mijenjati jer mi stvaramo ne{to
novo {to se ne uklapa u njihove dosada{nje
teorije: A mi odgovaramo: jadna bi to
ustavna teorija bila koja bi se razvijala po
praksi jednoga ^ede Grbi}a!
Jedan dio istaknutih konzervativaca u
Centralnom komitetu SKH bio je dr. Du{an
Dragosavac koji je figurirao kao veliki
ideolog. Bio je neki ~udan doktor ne~ega
sje}am se da u javnim nastupima pred
TV kamerama, na raznim sjednicama, nije
umio re}i oti{ao, po{ao ili do{ao
nego bi govorio o{a, po{a, do{a. Bio
je opsjednut udru`enim radom i socijalnom demagogijom koju je isprva suprotstavljao nacionalizmu, a poslije i kontrarevoluciji.
U nastavku toga teksta, Smailagi} je
dohvatio i Dragosavca. Usporedio je tada
njegove stavove s onim {to je bolj{evik
Buharin8 govorio neposredno poslije Oktobarske revolucije. On je tada, sudjeluju}i
u raspravi o komunisti~kom strana~kom
programu, zahtijevao da se pravo na
BEHAR 76-77

samoodre|enje nacija zamijeni samoodre|enjem radnih klasa, posve zanemaruju}i nacionalno pitanje. Navode}i
Lenjinove rije~i, kojima je ba{ zbog toga,
odlu~no odbio Buharinove prijedloge,
Smailagi} nastavlja: Nadamo se da }e drug
Du{ko Buharin shvatiti {to Lenjin misli i
da }e Lenjinu dati za pravo, kad ve} ne}e
Hrvatskom tjedniku. A to onda pretpostavlja
da }e drug Dragosavac, kojega je Buharin
plagirao jo{ prije pedesetak godina priznati uostalom za to je krajnje vrijeme pravo na samoodre|enje hrvatskog naroda, na
hrvatsku socijalisti~ku dr`avu, te time
pravo na ravnopravnost s drugim narodima
na{e zemlje, dakle da }e izjaviti ne{to {to
je dosada uvijek izbjegavao, budu}i da
stalno govori o socijalisti~koj zajednici
na{ih naroda apstraktno tj. da uvijek govori op}enito o nacionalnoj ravnopravnosti i
suverenitetu. Ne `ele}i mu Buharinovu
sudbinu, `elimo mu svakako Buharinovu
~estitost. Vi{e se drugu Dragosavcu ne mo`e
zbilja po`eljeti.
Ovo je objavljeno u broju 33 Hrvatskog
tjednika posljednjem, koji je tiskan i
distribuiran. Koji dan poslije, uslijedilo je
Titovo smjenjivanje dijela politi~kog vodstva Hrvatske koje se u me|uvremenu rascijepilo.

Nisu nam pomagali ni dokazi ni

obja{njenja
Slog broja 34 je u tiskari razlo`en po
nare|enju iz Titova kabineta, no uspjelo se
otisnuti stotinjak primjeraka.9 Uvodni ~lanak je prethodno glavni urednik V. Gotovac
pro~itao u velikoj dvorani Matice Hrvatske
gdje su uz urednike bili i stalni suradnici.
Uvodnik je jednoglasno usvojen. U njemu
uz ostalo stoji: Nije nam pomogla ni
o~iglednost, ni banalnost: uvijek je netko
izvrtao smisao na{ih programa! Nisu nam
pomagali ni dokazi ni obja{njenja: uvijek
je netko obrnuo njihov sadr`aj i svrhu. I
nema tako jednostavnih misli, tako priprostih `elja koje ne bi postale subverzivne,
ve} zato {to ih mi zastupamo!(...)
Uslijedila je era smjenjivanja, progona
i hap{enja nacionalista i nacionalista koji
su progla{eni kontrarevolucionarima.
Odgovorni urednik Jozo Ivi~evi} i glavni
urednik Hrvatskog tjednika Vlado Gotovac
dospjeli su zatvor, kao i nekoliko ~lanova
uredni{tva i savjeta lista, te mnogi drugi
privrednici, politi~ki radnici, studenti itd.
Cijelu 1972. godinu u Hrvatskoj su se

obra~unavali s nacionalistima, prozivali ih,

izbacivali iz stranke, smjenjivali s polo`aja.
Matica Hrvatske je zabranjena, dio uprave
uhi}en, njena imovina predana Akademiji.10
Direktor poduze}a Vjesnik Bo`idar
Novak smijenjen je sa svih polo`aja, izba~en
je iz Saveza komunista, zabranjen mu je
novinarski rad. U Vjesniku u srijedu, koji
je bio ocijenjen kao jedno od dva izvori{ta
nacionalizma, (drugo je bio dnevnik Vjesnik) glavnog urednika K. D`ebu sna{la je
ista sudbina, a budu}i da je bio ekonomist,
premje{ten je u Ekonomsku propagandu
da radi kao propagandist. Njegov zamjenik
S. Sara~evi} je partijski ka`njen, urednik
unutra{nje rubrike S. Frajndlih je tako|er
izba~en iz Saveza komunista i premje{ten
u mjese~nik Izbor. D. Kastratovi} Tovi},
politi~ki reporter, tako|er je izba~en iz SK,
poslan na rad u `enski list Svijet, a jo{ je
nekoliko kolega ka`njeno partijskim kaznama.
Po svim organizacijama Saveza komunista odr`avani su duga~ki sastanci, na kojima
je trebalo otkrivati kako je prodro nacionalizam i nacionaliste. Iz toga vremena pamtim
pojedinost s Televizije Zagreb, koju mi je,
poslije nekoliko godina, ispri~ao novinar V.
S. dobro upoznat s tim zbivanjima. Ondje je
neki H. P. na jednom od tih sastanaka, ispri~ao
kako je putovao s re`iserom D. M. koji je
negdje zatra`io sendvi~ s hrvatskom {unkom
{to je dokaz da je nacionalist. Onda se satima raspravljalo je li to nacionalizam rekao
mi je V.S.

Nerkez Smailagi} ili Anonim?

Zanimljivo je da nam je u to olovno
vrijeme, sa strane s najvi{ih (novih)
politi~kih instanci bilo zabranjeno da objavimo bilo kakvu prozivku ili bilo {to o
~etvorici akademika: Ivanu Supeku, Ivi
Frange{u, Grgi Gamulinu i Petru [egedinu
iako su oni bili veoma anga`irani reformisti. Tako su oni po{te|eni hajke. Tada mi
je jedan dosta upu}eni novi kolega u redakciji u dva navrata rekao da je tada{nji
predsjednik Savezne vlade D`emal Bijedi}
u vi{e navrata iz Beograda intervenirao da
se ne progoni Nerkez Smailagi}. Zna se da
je Komunisti~ka partija Italije, s kojom je
Savez komunista Jugoslavije, nastojao
imati najbolje drugarske odnose, zaprijetila da }e javno optu`iti Tita ako ne prestane
progon neistomi{ljenika, {to je po svoj
prilici ubla`ilo namjere prevratnika. Zani-

45

OKRUGLI STOL
mljivo je i ono {to je njema~ki novinar Carl
Gustav Strhm zabilje`io u svojoj knjizi
Ohne Tito Kann Jugoslawien berleben?
(Bez Tita mo`e li Jugoslavija pre`ivjeti?)
koju je objavio 1976.11 Ondje je opisao i
Hrvatsko prolje}e, pa i politi~ku li~nost
broj 1 u Hrvatskoj, dra Vladimira Bakari}a,
te zabilje`io i ovo: Po~etkom 1972., kada
se cijela Hrvatska gr~ila u ~istkama,
optu`bama i samooptu`bama, on je svome
lije~niku u bolnici rekao: Doktore, morat
}ete me brzo opet ozdraviti, da u Hrvatskoj
spasim ono {to se jo{ dade spasiti.
Pripremaju}i se da napi{em ovaj prikaz
o djelatnosti Nerkeza Smailagi}a sjetio sam
se, poslije vi{e od trideset godina, samo
onoga naslova: Ustav nade ili strepnje?
kao njegova. Oti{ao sam pak provjeriti, s
dubokim uvjerenjem da je to Smailagi}
napisao, u Nacionalnu i sveu~ili{nu
knji`nicu. Na moje iznena|enje, ~lanci,
koje sam opisao, osim onoga prvo spomenutoga, u Hrvatskom tjedniku, nisu uop}e
potpisani!
Nepotpisani ~lanci u novinama obi~no,
ispod kakvih komentara ili polemi~nih
tekstova, zna~e da su nisu samo stav autora, nego cijelog uredni{tva. Ali u Hrvatskom
tjedniku je bilo podosta i nepotpisanih
kratkih napisa, pa i vijesti. Nekih mojih
znanaca iz onih vremena, koji bi mogli
potvrditi da je ono pisao Nerkez, vi{e nema.
Mnoge su uspomene pale u zaborav. Ali,
kako se vidi, Bo`idar Novak, `rtva represije
iz 1972. u svojem kapitalnom djelu o hrvatskom novinarstvu, koji je ne samo te
~lanke pratio, nego sigurno znao tko ih pi{e,
ne ostavlja nimalo sumnje u to, da je Smailagi} autor serije Hrvatski ustav. Poslije
Kara|or|eva na vi{e se sastanaka u na{oj
ku}i spominjala ta serija i njen autor. A
spremaju}i ovaj tekst, tijekom listopada i
studenoga, razgovarao sam o tome s vi{e
osoba koje su dobro upoznate sa zbivanjem
onih godina.
Zvonimir Berkovi}, jedan od onih, koji
je i poslije onoga smanjenja broja urednika,
ostao na tom poslu do kraja kategori~ki
tvrdi da je sve to pisao Smailagi}. S njim
je suglasan i tada{nji glavni i odgovorni
urednik Televizije Zagreb Branko Lenti}.
Igor Zidi}, ravnatelj Moderne galerije i
predsjednik Matice Hrvatske, rekao mi je
da nije siguran u autorstvo, jer su ti ~lanci
pisani kad on vi{e nije bio glavni urednik,
nego Vlado Gotovac, kojega vi{e nema. Na
pitanje je li Smailagi} sura|ivao dok je on
bio glavni urednik, nije se mogao sjetiti,
46

ali sjetio se kakao su zajedni~ki tada okupljali {iroki krug intelektualaca na sastancima u gradskom podrumu. Uputio me na
Bibliograju Hrvatskog tjednika koju je
prije dvije godine izdala Matica Hrvatska.12
Ondje su navedeni svi autori koji su se
mogli utvrditi. U toj publikaciji ima 1906
jedinica, svaka ima anotaciju. No svi su
Nerkezovi ~lanci, osim onoga prvoga,
pripisani Anonimu! Dodu{e, prire|iva~,
Josip Brlekovi} je uvodno opisao na koje
je sve razne na~ine poku{ao odgonetnuti
pojedine od njih i istakao da mogu}nost
pogre{ke ne isklju~uje.

Kritika Sre}ka Lipov~ana

Pokazalo se da nisam nipo{to bio prvi
koji je ovime iznena|en. Tom se Bibliograjom prije dvije godine, uz ostalo i zbog
toga, pozabavio Sre}ko Lipov~an tekstom
Nisu svi Anonimi anonimni.13 On je, u
onoj prvoj garnituri, bio jedan od urednika
Tjednika. Pi{e i ovo:
A pitanja i dvojbe oko ovog izdanja
odnose se prvenstveno na ~injenicu da
autorstvo velikog broja nepotpisanih priloga (Anonim) nije utvr|eno, te kako su
zasnovane i realizirane anotacije. Po{to
je kriti~ki analizirao anotacije, Lipov~an
pi{e o najspornijem segmentu prire|iva~eve
metode:
Brlekovi} ka`e da bi u pitanju de{ifriranja autorskih tekstova doista dragocjena
bila sje}anja suradnika i urednika a onda
pi{e: (...)vjerujemo da }e ta sje}anja,
pobu|ena me|u ostalim i ovim izdanjem
biti jednog dana povod novome bibliografskom pregledu(...)
Potpuno sam s njime suglasan, nastavlja Lipov~an, ali: za{to to nije uradio
prire|uju}i ovo izdanje? Ta ve}ina urednika
i redaktora {e}e Zagrebom (od onih koji bi
sigurno mogli pru`iti pouzdane informacije
me|u nama na`alost vi{e nisu B. Bu{i}, V.
Gotovac, F. Tu|man i V. Vukovi}). U
daljem tekstu Lipov~an pretpostavlja da
nikoga14 od njih nije ni{ta pitao, ali da to
ne mo`e pouzdano znati. Za neke pouzdano zna da ih nije ni poku{ao upitati, kao ni
njega osobno, koji je od 1. do 13. broja
ure|ivao odre|ene stranice/rubrike, a poslije
bio stalni suradnik, pa se ~udi za{to to nije
ura|eno da bi poslije zaklju~io: Ovako je
tiskan polovi~an posao. I Lipov~an je
opazio da je u Bibliograji registriran samo
jedan tekst dr. Nerkeza Smailagi}a, onaj o
kulturi, pa pi{e:

Me|utim pokojni profesor Smailagi}

je ve} ujesen postao jednim od najva`nijih
(i na~itanijih!) vanjskih suradnika lista i to
serijom ~lanaka o hrvatskom ustavu. O
prvom ~lanku Hrvatski je suverenitet
nedjeljiv: (...) bilo je to, u tom trenutku,
politi~ki najosjetljivije pitanje u raspravi o
ustavnim promjenama. Lipov~an dalje:
Posve sigurno znam da je dr. Smailagi}
bio autor (ve}ine) tih tekstova, a nije ih
potpisivao zato, jer bi na radnom mjestu,
Fakultetu politi~kih znanosti (tada: nauka)
zbog toga imao grdnih neprilika. Njegovo
autorstvo bilo je poznato i nekim suradnicima lista, a ne samo glavnom i odgovornom
uredniku lista(...) danas bi svima onima
koji znaju za brojne radove dr. Smailagi}a
i cijene ih, bio va`an podatak da je ba{ on
autor pokazala bi to svaka precizna analiza mo`da najva`nijih i najutemeljenijih
tekstova koje je Tjednik objavio o toj
kriti~noj problematici. Ograda o njegovu
ve}inskom udjelu temelji se na nejasnom
sje}anju da je posljednji (ili dva posljednja)
nastavka pisao Vlado Gotovac.
Mo`da ovo nejasno sje}anje potje~e
od onoga prekida serije Hrvatski ustav u
28. broju?

Bilje{ke:
1

Bo`idar Novak: Hrvatsko novinarstvo u 20. stolje}u

Izd. Golden Marketing Tehni~ka knjiga, Zagreb
2005.
2
Jugoslavenska narodna armija
3
Zija Sulejmanpa{i}: Vjesnik u srijedu 1952-1977.
Biblioteka Monograje 1990. (Izd. NI[P Vjesnik
povodom ~etrdesete godi{njice Vjesnika
4
V. npr. Borbu od 14. 20. 2. i od 17. do 21.11.
1969.
5
Polije sjednice u Kara|or|evu, njih }e beogradska
javna glasila nazivati maspokovcima jer je Savka
Dap~evi}-Ku~ar javno govorila da u Hrvatskoj
postoji masovni pokret za izmjene ustava, {to }e
onda Titu poslu`iti da na~ini usporedbu s nacisti~kim
i fa{isti~kim masovnim pokretima
6
Br. 9 od 11. lipnja 1971.
7
Br. 21 10.9.1971.
8
Buharin, Nikolaj Ivanovi~, vode}i bolj{evik, bliski
suradnik Lenjina. Privredni teoreti~ar ( Imperijalizam i svjetska privreda) i publicist, predsjednik
Izvr{nog komiteta Kominterne. Poslije Lenjinove
smrti isprva podr`avao Staljina protiv Trockoga,
ali 1929. kao eksponent desne opozicije isklju~en
iz stanke i 1938. poslije montiranog procesa
strijeljan.
9
Postoji kao pretisak na dva lista (~etiri stranice)
10
Novak, n. dj.
11
Izd. Styria-Wien, Graz, Kln
12
Hrvatski tjednik, Bibliografija 1971. Matica
hrvatska, Zagreb 2002., priredio Josip Brlekovi}.
V. jedinice: 1116, 1165, 1175, 1239, 1289, 1346,
1493, 1463, 1528.
13
U Republici br.6 /2003.
14
Kurzivi u originalu

BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
Josip [entija

Smailagi}ev doprinos
politi~koj teoriji
Ne bih htio zamarati ovdje uva`ene
gospo|e i gospodu, zaista }u se nastojati
dr`ati limita i od prilike sedam-osam minuta, pa budite strpljivi, molim vas
saslu{ajte eventualno ono {to sam pripremio. Htio bih, me|utim, odmah kazati da
poslije ovoga zanimljivog i zaista sadr`ajnog
pregleda teorijskog i znanstvenog doprinosa politologiji, koji je dao profesor
Grubi{a, ja }u vratiti malo moju pri~u,
vratit }u je na temeljni pojmovnik, da tako
ka`em, temeljne to~ke koje je rahmetli
Nerkez, oko kojih je on vrtio cijelu svoju
pri~u koja je ovdje spominjana jutros,
posebno u izlaganju gospodina Ivi~evi}a
i gospodina Sulejmanpa{i}a Zije. A naime,
vratit }u pri~u da ka`em na temeljni
politi~ki ili politolo{ki pojmovnik, a u vezi
sa njegovom serijom o ustavnim amandmanima, ustavnim promjenama. S obzirom
na moje bavljenje politikom, politi~kim
komentatorstvom, to sam jedino u stanju
i ovdje napraviti, bez ikakvih drugih pretenzija, osim informativno za ovu priliku.
Dakle, ja sam se s Nerkezom poznavao od
sredine 1960-tih godina. Od onih godina
kada je on tu do{ao na Fakultet politi~kih
znanosti. Sretali smo se u krugu skupine
nastavnika i profesora na Fakultetu, njegovih kolega, od kojih su neki bili moji
dragi prijatelji: Iko Babi}, Ivo Brklja~i} i
drugi. Me|u njima je, recimo, Iko Babi}
bio jedan poseban ~ovjek koji }e nastradati u represiji koja je uslijedila zbog
nekoliko svojih va`nih intervencija u javnom `ivotu, koje je objavio, mislim upravo, s jedne strane u Hrvatskom tjedniku, a
s druge strane u Hrvatskom sveu~ili{tu.
Recimo, jedna je njegova izjava, jedno
geslo: Ako se generali `ele baviti politikom moraju prestati biti generali. To je
jedan antologijski tekst za ono vrijeme i
na koncu konca jedna sugestija, jedan
zahtjev, koji je proizlazio iz tog kruga i
nije bilo, ka`em, nikako slu~ajno {to sam
se u tom krugu eto na{ao i ja gdje je bio i
Nerkez.
BEHAR 76-77

Nerkezovi su tekstovi iz Hrvatskog tjednika visoko frekventni i po izra`aju i po

sadr`aju. Napisani su stra{}u intelektualca i znalca, politi~ke teorije.
Oboli svaki narod koji je li{en svojih politi~kih tj. dr`avnih prava i svojstava
Nerkez je nazna~io da je, u onda{njoj Jugoslaviji, unitarizam rodno mjesto
hrvatskog separatizma.
Nerkez je vjerojatno prvi u na{oj znanstvenoj i politi~koj publikaciji progovorio o pojmu razdru`ivanja, ne separacije
Bio je o{tar kriti~ar svakog oblika opsjednutosti vla{}u
Do kraja `ivota ostao je vjeran idealu ravnopravnosti ljudi i naroda ma kojoj
god rasi, vjeri ili naciji pripadali

Nerkez je autor tih zanimljivih i

va`nih tekstova u ono vrijeme
Cijela ta grupacija }e poslije brodoloma
u Kara|or|evu zajedno s njime dospjeti u
`ari{te `ive policijske paske i politi~ke
represije. U vrijeme kad se u Hrvatskom
tjedniku po~ela objavljivati serija tekstova
o amandmanima na Ustav SR Hrvatske,
upravo sam se bio vratio iz Rima i u{ao u
vladu Hrvatskog prolje}a, kako je bilo
nazvano Izvr{no vije}e Sabora kojemu je
predsjedavao Dragutin Haramija. Dakako,
te sam tekstove odmah zapazio. Ali tada
nisam znao tko im je autor. Nisu bili potpisani, i tek }u kasnije, mnogo kasnije, doznati da ih je napisao Nerkez Smailagi}, a
danas ~uti i ovdje zaista vjerodostojnu
potvrdu, da tako ka`em, autorizaciju i
svjedo~anstvo da je on autor tih zanimljivih
i va`nih tekstova u ono vrijeme. Bio sam
ne samo ~itateljski zainteresiran, nego na
neki na~in, bio sam tako|er i u vlastitome
poslu zaintrigiran tim tekstovima. Meritorno i s po{tenim anga`manom Nerkez je
razlagao tematiku koja me i sama zaokupljala, dakako iz ugla ~iste politike, jer su
mnoge od tih tema, ustvari cjela problematika koju je Nerkez razlagao, pro`imale se
i u programu Vlade u kojoj sam se bio
na{ao. To prije {to je to je bilo razdoblje
uzavrelo u svakom pogledu s obzirom na

perspektive daljnjega razvoja.(..) Danas, iz

perspektive trideset i pet proteklih godina,
znamo da se radilo o kriti~noj situaciji, u
kojoj su upravo bili po~eli klijati dalekose`ni
povijesni konikti, koji su se ticali i samog
opstanka jugoslavenske federacije. Od
odgovora koji su onda dani, ili nisu dani,
ovisio je, kako danas znademo, i na~in
kona~noga rje{enja jugoslavenske krize.
Nasuprot te`njama i urgiranjima za ~istim
ra~unima u federaciji, te zahtjevima da
federacija treba federirati- to su bili glavni
slogani- uslijedio je odgovor bez priziva,
jedan odgovor koji je zna~io ja~anje
dr`avnog integralizma, a onda i politi~ke i
sudske represije. Zalaganja Nerkeza za
ustavnom reformom Federacije i za suverenije deniranje polo`aja Hrvatske i drugih republika u Federaciji, do`ivjela su,
manje-vi{e istu sudbinu kao i sva zahtijevanja sve revandikacije prolje}arskog pokreta.

Hrvatskom prolje}u Nerkez je

pripadao i umom i srcem
Svojom serijom tekstova u Hrvatskom
tjedniku Nerkez se legitimirao da ovom
pokretu pripada i umom i srcem po svom
temeljnom zagovoru da se jugoslavenska
Federacija, i stvarno i normalno, mora
razvijati u konfederalnom smjeru. To je
47

OKRUGLI STOL
smisao onih tekstova. Dakle, u smjeru koji
}e s vremenom u~initi da svaka republika
postane me|unarodno pravno egalibilna,
tj. da svaka zasebno i sve one zajedno budu
jednog dana priznate ~lanice me|unarodne
zajednice, i da se to postigne bez krvi i bez
sukoba. Nasuprot zagovorima da se pripremi takav put jugoslavenskih republika u
budu}nost, krenulo se u smjeru, kao {to
znademo, politi~ke i ideolo{ke restauracije;
~ak nasuprot Ustavu SFRJ iz 1974. godine
koji je paradoksalno bio jednim dijelom i
plod upravo ovoga velikog zalaganja, velikog pokreta u kojem je i Nerkez sudjelovao, jer su u taj Ustav ugra|ene ideje za
koje se zalagao Nerkez Smailagi}.

Nerkez je ispisao po{tenu

apologiju udjela hrvatskog
antifa{izma
Dvadeset godina poslije, dakle,
po~etkom devedesetih godina ~lanice SFRJ
postale su me|unarodno pravni subjekti,
ali u procesu koji nije zavr{en i uz cijenu
koja na `alost nije kona~na.
Nerkezovi su tekstovi iz Hrvatskog
tjednika visoko frekventni i po izra`aju i
po sadr`aju. Napisani su sa stra{}u intelektualca i znalca politi~ke teorije. Bio bih
slobodan upozoriti na nekoliko bitnih to~aka
i pojmova iz tih tekstova.
Nerkez je u uvodnom dijelu ovih rasprava ispisao po{tenu apologiju udjela
antifa{izma jugoslavenskih naroda, posebno udjela hrvatskog antifa{izma, jer on
primarno pi{e o ustavu SR Hrvatske i hrvatskoj politi~koj, ekonomskoj, moralnoj
i svakoj drugoj situaciji.

Birokratski autoritarizam
je smrtna opasnost za opstanak
federacije
Strasno se zalo`io za kontinuitet, temeljnih tekovina koji su narodi, a u ovom
slu~aju hrvatski narod, izborili u
antifa{isti~koj borbi u op}em naporu
savezni~kih sila u toku II. svjetskog rata.
U tome smislu isticao je da ove tekovine
ugro`ava integralisti~ki etatizam, tako ga
on i naziva. U kritici teorije etatizma tj.
unitarizma i rekli bi i centralizma upozorio
je na pogubnost ukidanja historijske odgovornosti pred zada}ama vremena-to je
njegov izraz. U birokratskom autoritarizmu
vidio je smrtnu opasnost za opstanak same
federacije. Dr`ao je da centralisti~ka
48

dr`avna politika izravno proizvodi nacionalnu neravnopravnost.

Primitivne strukture ~vrsto dr`e svoje
polo`aje i vlast i potpuno su neosjetljive
na izazove vremena.
Unitaristi~ka opsesija, ka`e on, cijele
narode na{e zemlje ~ini ranjivima. Ja bih
kazao ovako da u ovoj njegovoj dijagnozi
se zrcali jedna davna misao Jure Kri`ani}a
da oboli svaki narod koji je li{en svojih
politi~kih tj. dr`avnih prava i svojstava.
Opasnost za skladan i prirodan razvoj naroda vidio je Nerkez u rigidnoj tj. u nedemokratskoj politi~koj metodologiji u
unitaristi~kom duhu u primitivnim strukturama, koje ~vrsto dr`e svoje polo`aje i
vlast i koje su potpuno neosjetljive na
izazove vremena. Pred njima, ka`e Nerkez,
gnjiju svi ideali revolucije: sloboda, pravda,
ravnopravnost solidarnost. U etatisti~koj
opsesiji, a to je tako|er njegov izraz,
samovla{}a i hegemonisti~kog nasilja,
vidio je glavnu opasnost za opstojnost
ju`no-slavenske federativne zajednice.
Na~ela dr`avnog ujedinjenja valja razlikovati od modela dr`avnog udru`ivanja.
Kao intelektualac i znanstvenik s
marksisti~kim beckgraundom o{tar je
kriti~ar svakog oblika opsjednutosti vla{}u,
i to je na tragu ovih njegovih teorijskih
uvida u povijest politi~ke misli i doktrina;
o{tar je, dakle, kriti~ar, i dosljedno tome,
on je dosljedan svome temeljnom
nadahnu}u, zagovornik je demokracije i
njezinih vrijednosti, kao osnova na kojima
po~inje svaki civilizirani politi~ki sustav.
Demokracija kao sustav za svakog gra|anina
i za svaki narod. S tim u vezi rje{enje koje
je tra`io u ustavu SR Hrvatske temeljio je
na Lenjinovoj zamisli da samoodre|enje
naroda u programu marksista zna~i samo
jedno: politi~ko samoodre|enje, dr`avnu
samostalnost, formiranje nacionalne dr`ave.
U tome su kontekstu i sva njegova pozivanja
na odluke AVNOJ-a i ZAVNOH-a, na citiranje Nazora, Tita, pa ~ak i Hebranga,
premda ga izri~ito ne spominje, nego njegove istupe u Oto~cu kada je bio politi~ki
sekretar CK KPH. Posebno je elaborirao
nesretni princip akcije i reakcije u hrvatskosrpskim odnosima, nazna~iv{i da je unitarizam rodno mjesto hrvatskoga separatizma,
naravno jugoslavenski unitarizam i me|u
Hrvatima. U svestranoj razradi problema
ustavno-pravnog polo`aja Hrvatske u jugoslavenskoj Federaciji izlo`io je me|u
ostalima i distinkciju na~ela dr`avnog
ujedinjenja i modela dr`avnog udru`ivanja.

Ujedinjenje, tj. dr`avno jedinstvo, temelji

se na ideologiji unitarizma. Dr`avno
udru`ivanje pak, izraz je afirmacija
federalisti~ke ideje. On je te distinkcije u
ovim svojim tekstovima veoma interesantno izveo i potkrijepio.

O razdru`ivanju
U okviru ove pojmovne distinkcije
Nerkez je vjerojatno prvi u na{oj znanstvenoj i politi~koj publicistici progovorio o
pojmu razdru`ivanja, ne separacije koja
mo`e biti i svojevoljna i nasilna, nego
razdru`ivanja, {to je formula za dogovorno
preure|enje ili dogovorno ga{enje federativne zajednice, kada se za to steknu uvjeti u nerazrje{ivim sukobima i protuslovljima, kao {to se dogodilo devedesetih godina. Dakle ujedinjenje, dr`avno jedinstvo,
jam~i i {titi sila. Razdru`ivanje je jedina
pak, korespondentna formula federativnosti dr`avne zajednice, jedina demokratska
formula za njezin razvoj i ako treba i razlaz.
U tome smislu mo`e se kazati da je Nerkez
Smailagi} anticipirao formulu mogu}ega
demokratskog raspleta jugoslavenske krize.
Kao {to znamo, tu su formulu bila ponudila vodstva Hrvatske i Slovenije 1990. godine i na njoj ustrajale dok god je to bilo
mogu}e. U prolje}e 1991. godine, kao {to
znademo, formulu razdru`ivanja u Federaciji kao oblik demokratskog razrje{avanja
krize prihvatilo je bilo i vodstvo Bosne i
Hercegovine i Makedonije.

Sila kao posljednji

instrument politike
Na`alost tu formulu srbijansko i
onda{nje crnogorsko vodstvo nije prihvatilo. Ustrajali su na sili kao posljednjemu
instrumentu politike od koje nisu odstupali. Razdru`ivanje ~lanica federacije ostat
}e poborna `elja, ostat }e motiv za naknadno nostalgi~arsko osvrtanje demokrata.
Dvadeset godina prije klimaksa krize Nerkez Smailagi} imao je jasnu svijest o
krizi, o njezinim korijenima i na~inima
demokratskog razrje{enja. Javno je izlo`io
svoje ideje, zagovore, i on je na`alost onu
bitku izgubio, kao {to je to ovdje nekoliko
puta ve} kazano. Ali je do kraja `ivota ostao
vjeran idealu ravnopravnosti ljudi i naroda
ma kojoj god rasi, vjeri ili naciji pripadali.
Hvala lijepa!
(Naslov i podnaslovi su redakcijski)

BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
Damir Grubi{a

Politi~ka doktrina
Nerkeza Smailagi}a*
Ja zahvaljujem organizatorima na ljubaznom pozivu, ispri~avam se sudionicima i
organizatorima {to nisam pripremio jedan
pisani referat. Na`alost saznao sam za ovaj
skup tek prije dva tjedna a onda nisam uspio
nikako se izvu}i iz drugih svojih obaveza.
Tako sam, ipak, odlu~io do}i ovdje i iznijeti vam na usmen na~in ono {to je zapravo
moj odnos sa Nerkezom Smailagi}em. Meni
je `ao {to ovdje nisu druge kolege sa Fakulteta politi~kih znanosti, poglavito oni {to su
naslijedili njegove dvije katedre. Naime,
prof. Nerkez Samailagi} je dr`ao dva kolegija, bio je voditelj nastave na dva kolegija,
u prvoj godini Uvod u politi~ku znanost,
Uvod u politologiju, a na drugoj godini je
predavao Historiju politi~kih doktrina. To
su dva bitna predmeta u formativnom curiculumu politi~kih znanosti i rekao bih od
presudne va`nosti za inpostaciju cijelog
studija politi~kih znanosti. Prof. Nerkez
Smailagi}, kako iz same ove ~injenice vidimo, imao je klju~nu ulogu na Fakultetu
politi~kih znanosti. Svakako bi o tome mogli bolje govoriti oni koji su naslijedili njegovu katedru: prof. Ivan Prpi} koji je naslijedio kolegij Uvod u politi~ku znanost i
Historiju politi~kih doktrina; kasnije je
predavao Historiju politi~kih doktrina koja
se u me|uvremenu pretvorila u Povijest
politi~kih ideja. Sada tu katedru Historiju
politi~kih doktrina vodi moj vr{njak, dakle,
isto tako u~enik, student, profesora Nerkeza
Smailagi}a, profesor Dragutin Lalovi}.
^injenica je da smo ovdje s Fakulteta
politi~kih znanosti samo kolega Tarik Kulenovi} i ja, a ni on ni ja nismo ba{ povezani s predmetom nastave koju je dr`ao Nerkez
Smailagi}. Kolega Tarik Kulenovi} je asistent
na predmetu politi~ke sociologije sociologija hrvatskog dru{tva, a ja predajem predmet koji se zove politi~ke teorije europske
integracije- politi~ki sustav Europske unije.
Dakle, to su predmeti koje naoko nemaju
veze sa onim {to je radio Nerkez Smailagi}.
* Naslov redakcijski

BEHAR 76-77

Ali, i pored toga, ja se smatram njegovim

u~enikom. U tom }u smislu, iako je to nepopularno i izgleda pretenciozno, citirati {to
sam 2000-te u knjizi Politi~ka misao Talijanske renesanse kojom sam na neki na~in
zaokru`io jednan svoj istriva~ki ciklus,
smatrao potrebnim napisati : @elim ovu
knjigu posvetiti uspomeni na mojeg profesora Nerkeza Smailagi}a, jednog od prvih
nastavnika Fakulteta politi~kih znanosti u
Zagrebu, koji me uveo u bogastvo talijanske
politi~ke misli svojim briljantnim predavanjima i erudicijskim interpretacijama; osobito Dantea Aligijerija, potaknuv{i me na
studij Machiavellija; iako se poslije nismo
ba{ previ{e slo`ili u njegovoj interpretaciji.
Naime, prije nego {to pre|em na ono {to
zapravo smatram glavnim njegovim doprinosom hrvatskoj politologiji istaknuo bih
da s mog aspekta, s aspekta politi~kih teorija srednjeg vijeka i renesanse kojima sam
se ja bavio, a i ova knjiga je samo jedan od
poduhvata u nizu koje sam ja napravio
objelodaniv{i neke svoje kriti~ke radove o
renesansnim politi~kim idejama- potrebno
je spomenuti ne{to u ~emu je Nerkez Samailagi} bitno zaslu`an u razvoju Hrvatske
suvremene politologije. Naime, do{av{i na
Fakultet politi~kih znanosti i preuzev{i
dvije katedre, Nerkez Smailagi} se od rana
uklju~io u raspravu o proliranju studija.
Kao {to ste ~uli od kolege Tarika Kulenovi}a,
ovo je bio prvi studij politi~kih znanosti koji
je zapo~et 1962. godine. Rekli bi smo, ne
samo u biv{oj Jugoslaviji, nego i u
Jugoisto~noj Europi, uklju~uju}i Bugarsku,
Rumuniju, Ma|arsku, i po tome je osnivanje
studija politologije bio pionirski poduhvat.
Nerkez Smailagi} je tom poduhvatu dao
jednu osobnu notu koja je vrlo zna~ajna, a
u to vrijeme su se za curiculum, za program
studija politologije, borile tri struje. Prva,
dogmatsko marksisti~ka, koja je htjela
politi~ke znanosti svesti na dru{tveno
politi~ke znanosti, naravno utemeljene na
Marksovom nauku i na teoriji i praksi jugoslavenskog samoupravljanja. Druga struja

je bila izrazito lozofska koja je smatrala

da politi~ke znanosti treba utemeljiti na lozoji, osobito onoj klasi~noj njema~koj
na koju se poziva Marks, jer je Marks preokrenuti Hegel s nogu na glavu ili s glave
na noge, kako god `elite. I ta struja je bila
vrlo jaka, jer je ve}ina mladih asistenata
dolazila s Filozofskog fakulteta i imali su
taj, da tako ka`em, dominantan pristup lozofskoj politici.
Nerkez Samailagi} je bio predstavnik
tre}e struje, {to zna~i uvo|enje politologije kao europske discipline u program
Politi~kih znanosti.
Treba znati da je u to doba bilo ~ak i
terminolo{kih rasprava kako }e se politi~ke
znanosti u nas zvati? Bio je jedan pristup
koji je govorio da trebamo ostati na
dru{tveno-politi~kim znanostima. Drugi
pristup je tra`io uvo|enje pojma politikologija. Nerkez Smailagi} je pobijedio sa
svojim pristupom po kojem je politikologija ili dru{tveno politi~ka znanost dobila
naziv politologija. Tako da je on zaslu`an
~ak i za, ako ho}emo, prvu terminolo{ku
inpostaciju ove znanosti, kojoj ja sad na
neki na~in slu`im. Jer je bila toliko zna~ajnaovdje je i akademik Biland`i}, {to mi je
vrlo drago da nisam jedini politolog koji
ovdje brani boje moje struke- koliko je bila
zna~ajna i njegova studija Doprinosi raspravi o programu studija Fakulteta
politi~kih znanosti koja je izdana 1964.
godine ve} u prvim brojevima, u prvome
ili drugome broju ~asopisa Politi~ka misao
i kojom je zapravo otvorio raspravu o tome
kako trebaju izgledati studiji Politi~ki znanosti. Nema potrebe govoriti da je on napravio i uveo i ovaj zna~ajni kolegij koji se
zove Historija politi~kih doktrina, {to je
u ono vrijeme zapravo zna~ilo stanovitu
europeizaciju Politi~kih znanosti kod nas,
jer se do tada taj predmet marginalno
izu~avao na Pravnom fakultetu, ali uvijek
pod imenom Historija politi~kih teorija.
I tu opet imamo sukob triju struja. Prva
struja koja se zalagala da se zapravo izu~ava
49

OKRUGLI STOL
Historija politi~kih teorija, druga struja
koja je nastojala ubaciti u program Historija politi~ke misli i naravno, pobijedio je
Nerkez Smailagi} sa svojim pristupom
Historija politi~kih doktrina. Kasnije se
taj naziv promijenio, evoluirao je u ono {to
je sad suvremeni trend u svijetu a to je
Povijest politi~kih ideja koja zapravo
obuhva}a, uzima u obzir, i doktrinu i teorije i ideje koje spadaju u korpus suvremenih, modernih ideologija; tako da je to jedan
ne{to {iri inkluzivni pojam. Me|utim, u
ono doba historija politi~kih doktrina bila
je izrazito preuzeta iz francuske i njema~ke
politi~ke tradicije, za {to je bio zaslu`an
ba{ Nerkez Smailagi}. I utoliko je taj njegov
rad na programu studija politi~kih znanosti
bio jedan od osnovnih radova koji je usmjerio Fakultet politi~kih znanosti. To je do{lo
do izra`aja prije tri godine kada je Fakultet
politi~kih znanosti slavio svoju 40-obljetnicu i onda je u Spomenici Fakulteta
politi~kih znanosti u uvodnoj studiji koju
je tom prilikom napisao dr. Ivan Prpi},
profesor koji je naslijedio tu njegovu katedru, posebno apostrorana uloga Nerkeza
Smailagi}a u inpostaciji studija politologije kod nas na suvremenoj osnovi mimo
svakih ideologizacija, prodora politike ili
poku{aja da se politi~ke znanosti u nas
pretvore u ancillu politike; kao {to je on
sam govorio da je u Srednjem vijeku lozoja bila ancilla teologije, slu{kinja teologije, a da politi~ke znanosti ne smiju, u
uvjetima kada je na Fakultetu politi~kih
znanosti nastajao, biti ancilla politike; to
je bila ideja Nerkeza Smailagi}a. Kao {to
vidimo, zahvaljuju}i tome, to je bio prvi
fakultet s modernom europskom koncepcijom, naravno, uz druge studije koje su se
preplitale, koje su na ~as bile ja~e ili slabije, kao {to je nakon 1981. godine pobijedila ova, da tako ka`em, marskisti~ka struja, naspram ovih drugih orijentacija u
politi~koj znanosti; i time bih ja zavr{io
ovaj dio koji mislim da je trebalo re}i i koji
su trebali re}i kolege koje, na`alost, nisu
do{li. O toj njegovoj ulozi u politi~kim
znanostima napisali su zna~ajan rad kolege
Radule Kne`evi}, koji je isto tako najavljen,
i kolega Slaven Ravli} u posebnoj knjizi
Razvoj hrvatske politologije od 19622002.godine., publikaciji u kojoj je pretiskana upravo ta studija Nerkeza Smailagi}a
o Fakultetu politi~kih znanosti.
Me|utim, mene su zanimale i zna~ajnije
su mi bile njegove studije o politi~koj viziji Dantea Alighierija, njegov nesu|eni dok50

torski rad u Sarajevu i njegova, rekao bih,

doista povijesna Historija politi~kih doktrina. To su dva djela koja su meni najva`nija
i mislim da su ostala jedinstvena.
Nekoliko rije~i samo o politi~koj viziji Dantea Alighierija. Taj je rad jo{ u studentskim danima utjecao na mene, jer taj
rad ima dva dijela; op}i i posebni dio. U
posebnom djelu Nerkez Smailagi} raspravlja o politi~koj viziji i politi~koj misli Dantea Aligierija isti~u}i ograni~enost politike
i etike, te koliko su one organski povezane
ba{ u djelu Dantea Aligerija, ali ne opet na
onaj sinkreti~ki na~in kada su u teologiji
objedinjene politika i moral kao kod Tome
Akvinskog ili Aurelija Augustina, nego na
jedan moderan, gotovo sekularni na~in.
Naravno, Dante je bio prista{a monarhije
a ne Pape, pa je prema tome spadao u kategoriju bijelih gvelfa, {to zna~i da je bio
po{tovatelj Pape ali se istovremeno opirao
njegovoj svjetovnoj vlasti; i u suprotnosti
izme|u carstva i papinstva opredijelio se
za zagovaranje ideje svjetovne monarhije
ili svjetske monarhije. Naravno, pod svjetskom monarhijom je zapravo podrazumjevao, ono {to bismo danas nazvali europejom,
i u tom je smislu on prvi denirao autenti~ni
izraz teorijske konceptualizacije europske
dr`ave, europske naddr`ave, europske
monarhije. Tako bismo pod time recimo,
mogli dati i jedan vrlo aktuelan klju~ ~itanja Dantea Aligijerija, pod uvjetom da se
ona njegova svjetovna monarhija identicira sa granicama Europe. Ali naravno, u
to doba nema pojma Europe. Europa se
pojavljuje tek kasnije. U europskoj tradiciji tek je tu negdje nazna~ena marginalno
u nekim geografskim, ali nikako u politi~kim
i teorijskim raspravama.
Ono {to je jo{ bitno za Nerkeza
Smailagi}a to je on u prvoj stranici svoga
djela rekao. Ovdje smo ~uli citate iz predavanja; a zapravo je prava Nerkezova

interpretacija Dantea Aligijerija bila mogu}a

upravo po tome {to se on pozvao na
sinteti~ku sliku realnih i idejnih komunikacija izme|u Arabljana i Europe u srednjem vijeku. Naime, moramo znati da je
onda i Toma Akvinski do{ao na zapadnu
europsku civilizaciju i kulturu, jer su islamski autori porijeklom iz kulture islamske
civilizacije Europi nanovo otkrili anti~ki
svijet. I to posredovanje starih autora na
koje se vra}a Dante Alighieri omogu}eno
je tim posredovanjem islama. Na koncu
konca, kada se prevedu neka elementarna
djela islamske civilizacije, onda se vidi da
je Toma Akvinski itekako poznavao islamsku kulturu i islamsku dru{tvenu misao i
da je inkorporirao veliki dio toga u svoje
radove. U svih je danteista uzet u obzir ba{
utjecaj islamske civilizacije u djelu Dantea
Alighijerija, pogotovo u shva}anju pakla.
Koncepcija pakla je u stvari pod jakim
utjecajem islamskih autora i to naravno
uzima u obzir i Nerkez Smailagi} u svojoj
analizi Dantea Alighijerija. Me|utim, ja
sam rekao, da pored ovoga posebnog dijela, Dante govori i o apsolutnoj mo}i vladara koji se jedino mo`e suprotstaviti
poku{aju svjetovne dominacije Pape. U
tom prvom dijelu on je dao briljantnu analizu nastanka autonomije komunalnih
op}ina, komunalnih gradova u Italiji, po
~emu bih rekao da je to ona karika koja
nedostaje Jakobu Burchardu u njegovoj
knjizi Kultura renesanse u Italiji, ~iji je
Nerkez Smailagi} bio poklonik, i
zahvaljuju}i njemu je posredovana ta kulturna renesansa. On je koriste}i prijevod
Milana Preloga koji je propisao kao obaveznu literaturu, dao studiju o Danteu
Alighieriju nenadma{enu u modernoj danteistici, i s time }u ja zavr{iti o njegovoj
politi~koj viziji Dantea Alighijerija i osvrnuti se samo na Historiju politi~kih doktrina, a dio koji je mene posebno impresionirao je onaj o Machiavelliju.
Nerkez Smailagi} je, s obzirom da je
bio izuzetno lozofski obrazovan, volio
prisustvovati svakom dijelu u metodi~kom
okviru Hegelovih trijada; teza, antiteza,
sinteza. Kada je hrvatska politi~ka doktrina opisana u toj metodi~koj maniri Hegelovskih trijada i naravno Machiavellija, prvi
Nerkezov element trijade u kome se analizira pojava, je moderna pojava suverenosti.
Pazite! To je vrlo interesantno, jer se onda
vidi da }e tema suverenosti biti razra|ena
u jednom konkretnom politi~kom obliku
mnogo kasnije, ali vidimo da je on zapravo
BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
smjestio Machiavellija sasvim neuobi~ajeno
u ovaj trend razvoja misli suverenosti, time
{to on analizira tri mislioca: Machiavellija,
Bodina koji je zapravo pravi otac pojma
suverenosti; i Montesquieua, time da on
daje tri pristupa suverenosti. Machiavelli
je teorizirao i pisao o suverenu kao apsolutnom monarhu, Bodin je pisao o suverenitetu dr`ave a Montesquieu pi{e o suverenitetu naroda. To su tri elementa suvereniteta koji se prepli}u, i doista, ako pogledamo francusku politiku, vidjet }emo da
je pojam suveren zapravo sinonim za vladara za kralja. Po tome, tek Bodin nastoji
taj suverenitet prenijeti na kolektivno tijelo dr`ave a onda u modernoj varijanti Montesquie daje taj korak dalje prema suverenitetu naroda.
U svojem istra`ivanju Machiavellija, ja
bih rekao i u svojoj kritici teorije apsolutnog
vladara, Nerkez Smailagi} je rabio, ~ini mi
se, onaj prosede o kojem govori Leo Straus u svojoj knjizi Umije}e pisanja: da u
doba koja su nesklona punoj slobodi
politi~ke misli mnogi autori pi{u izme|u
redaka; tako da bih ja rekao da je on, Nerkez Smajlagi}, u kritici Machiavellijeva
apsolutizma zapravo izvr{io i jednu
alegori~ku kritiku onoga {to je u totalitarnim oblicima bio bolj{evi~ki komunizam
u jugoslavenskoj, ne u onoj soft varijanti,
nego u onoj po~etnoj dogmatskoj totalitarnoj varijanti. Me|utim, i pored toga, on je
Makijavelija osvijetlio u jednom drugom
klju~u, ali prije toga jo{ moram re}i na
~emu gradim svoju tezu da je on zapravo
alegori~ki ciljao na ne{to drugo kad je pisao
o vladaru - na tome da je on najvi{e citira
Joachima Rittera i njegovo djelo Die Demony den Macht iz trideset i osme gdje
Ritter kritiziraju}i Machiavellija zapravo
kritizira nacizam u Njema~koj. Kasnije, u
pedesetim godinama, izvr{eno je epohalna
revalorizacija Ritterovog djela, tako da
mislim da je i Nerkez Smailagi} bio nekako inciran tom Ritterovom kategori~nosti.
Me|utim, on je bio inspiriran drugim djelom u tretiranju Machiavelija.To je Povijest dr`avnog razloga Friedricha Meineckea gdje on govori o ragione destato kao
klju~nom momentu Machiavellija. U tom
smislu ja se nisam ba{ previ{e slo`io s
Nerkezom Smailagi}em, a Nerkez Smailagi} je zaslu`an {to sam ja na drugoj godini prijavljuju}i seminarski rad iz Machiavellija htiju}i pisati samo o vladaru,
proradio i druga Machiavellijeva djela, jer
kada je otkrio da ja govorim talijanski, tada
BEHAR 76-77

me je prisilio da uronem u te{ke renesansne

formulacije Machiavellijevih rasprava o
prvoj dekadi Tita Livija. Dakle, u njegovo
klju~no republikansko djelo, i onda me
upozorio na centricilno mjesto Machiavellijevoga vladara, {to je on u jednoj usputnoj doktrini iznio, ne kao teoretizaciju
apsolutne monarhije, nego zalaganje za ono
{to je on nazvao civilizirana vladavina,
drugim rije~ima re~eno, gotovo konstitucionalni limit granice vladara u obna{anju
vlasti. Me|utim, kada sam ja poslije u
svojim kriti~kom osvrtu na vladara pisao
o tome, onda sam zapravo do{ao do pojma
civilna monarhija, gra|anska monarhija,
kao oblik vladavine u kome gra|ani sami
izaberu svog vladara kojemu povjeravaju
vrlo velike ovlasti ali kojega nakon
odre|enog broja godina smjenjuju. To je u
smjeru tvrdnje Tomasa Jefersona, da su
Sjedinjene ameri~ke dr`ave realizacija
koncepcije civilne monarhije.

Istovremeno je bio zanimljiv Nerkezov

odnos i prema jednom drugom zna~ajnom
misliocu koji je utjecao na njega, i na mene,
a to je Ivo Frange{, s kojim je bio u neprestanom sporenju u djelima o Machiavelliju jo{ od pedesetih godina, {to je meni kao
mladom studenta koji je tek ulazio u znanost
dalo nazrijeti ono {to }e poslije prevladati
i sasvim sigurno biti u trendu svjetskih
Machiavellisti~kih studija.
Ovo je tek ukratko da vidite koliko je to
bogatstvo, {irina, erudicija Nerkeza Smailagi}a
u tim studijama koje su se odnosile posebno
na renesansu i na srednji vijek i da je bio
sasvim u svjetskom trendu. A {to se ti~e
njegove studije o Danteu Alighieriju, kao {to
sam rekao, jo{ je nenadma{ena.
Me|utim, s njegovim radovima s
podru~ja islamistike sam se susreo ne{to
kasnije, kada sam 2003.godine dobio zada}u

da na Filozofskom fakultetu u Rijeci predajem kolegij Kulturna povijest Jugoisto~ne

Europe u XV. i XVI. stolje}u, ciljaju}i zapravo na utjecaj renesanse na Jugoisto~nu
Europu. Me|utim, po mojem shva}anju, taj
se predmet i taj studij nije mogao svesti samo
na utjecaj renesanse u na{im krajevima na
autohtonu kulturu i na doprinos Hrvatske i
drugih jugosito~nih naroda talijanskoj renesansi, nego se moralo zapravo pro{iriti i na
utjecaj islamske kulture, i u tom je smislu
meni dragocjeno bilo kori{tenje djela
Klasi~na kultura islama jer je Nerkez
Smailagi}, ne samo {to je bio multikulturalan, nego je bio interkulturalan, i zalagao se
za dijalog civilizacija iz aspekta me|usobnog
pro`imanja civilizacija; {to ja mislim da je
i te kako zna~ajno ovih dana. Evo prije tri
tjedna, na barcelonskom summitu Europske
unije svoj su program dijaloga civilizacija,
nasuprot va`e}em stereotipu o sukobu civilizacija, predlo`ile Turska i [panjolska, i
mislim da bi Nerkez Smailagi}, da je `iv i
da to mo`e vidjeti, to pozdravio, jer je to u
najboljem duhu njegove knjige i njegovih
doprinosa islamistici.
Na kraju, moram pozdraviti ovu inicijativu koju su Behar i Kulturno dru{tvo
Preporod iznijeli i sa svoje strane kao glavni urednik ~asopisa Politi~ka misao ja se
`elim pridru`iti i potaknuti da na obljetnicu njegovoga ro|enja i mi kao ~asopis to
dostojanstveno proslavimo u jednom tematskom bloku o doprinosu Nerkeza
Smailagi}a politologiji.
[to se ti~e me|unarodne armacije, ja
vam tu moram odati jedan podatak. Kao
~lan Me|unarodnog udru`enja za politi~ku
znanost sudjelujem u projektu koji se zove
Enciklopedija politi~ke znanosti u svijetu.
Pored zna~ajnih autora i pojmova, svaka
zemlja koja je ~lanica IPSE, a Hrvatska je
~lanica, dobila je pravo da uvrsti u tu Enciklopediju tri svoja najzna~ajnija politologa. Ja moram razo~arati profesora, akademika Biland`i}a; iako je akademik, nije
u{ao me|u trojicu. U tu trojicu su u{li:
Stjepan Radi}, kao prvi politolog koji je
diplomirao na Vi{oj politi~koj {koli u Parizu, drugi je Nerkez Smailagi} upravo zbog
svojih radova na utemeljenju politi~kih
znanosti i posebne discipline historije
politi~ke doktrine, i tre}i je doktor Ivan
Prpi} koji je kroz svojih nekoliko djela
tako|er nastavio i doprinijeo razvoju politologije kao temelja propedeuti~ke discipline za studente politi~kih znanosti.
Hvala!
51

OKRUGLI STOL
Adnan Silajd`i}

Nerkezov doprinos razvoju

islamskih studija kod nas
U razumijevanju islama kao vjere, njegovih najzapa`enijih kulturnih i civilizacijskih
postignu}a u Bosni i Hercegovini }e se u 20.
stolje}u pojaviti raznoliki interpretativni
smjerovi. Pojavu takve duhovne i intelektualne razu|enosti, tj. raznolikost u metodi i
teorijama koje }e pojedinci izlo`iti uslovit }e
socijalne, politi~ke i kulturne promjene kroz
koje su prolazili muslimani tokom svojega
povijesnoga razvoja.
Tako }e u vrijeme uspostavljanja austrougarske vlasti u BiH, kao plod tada jo{ uvijek
jakoga utjecaja stavova konzervativne arapske
i turske uleme, s jedne, te sve dominantnijega utjecaja zapadnja~kog koncepta u~enosti
i obrazovanja, s druge strane, biti u znaku
rasprava tradicionalne konzervativne i modernizirane uleme o pitanju statusa `ene,
njenoga pokrivanja, modelima obrazovanja,
vjerske, kulturne i intelektualne institucionalizacije bosanskih muslimana itd., u
socijalisti~kome razdoblju, zbog vulgarnoga
ateisti~koga odbacivanja fenomena religioznosti, u vidokrug bavljenja islamom u}i }e
eminentno apologeti~ke teme tipa da li Bog
postoji, da li je i kako je mogu}e racionalno
dokazati Njegovu egzistenciju, zatim brojne
teme o porijeklu religije, njegovoj dru{tvenoj
i kulturnoj relevantnosti itd., dok }e sedamdesetih i osamdesetih godina pro{loga stolje}a
u prvi plan izbiti socijalni, politi~ki i
kulturolo{ki aspekti islama, te pitanja o transcendentnom porijeklu religija kojima se
bavila nova perenijalisti~ka {kola u Europi
~iji su najeminentniji predstavnici bili Schuon,
Guenon, Lings, Burchadrt itd.
U tom sjajnom koloritu bosanskohercegova~kih ideja i interpretativnih smjerova
zna~ajno mjesto nesumnjivo pripada rahmetli
Nerkezu Smailagi}u. Ono po ~emu }e biti
upam}en jeste njegova znanstvena kulturna
i vjerska tematizacija islama. Kao izvanredan
poznavalac stanja religijskoga fenomena u
kr{}anskoj Europi, gdje je religiji dugo vremena bila oduzeta njena zna~ajna dru{tvena
i kulturna uloga, s jedne, te odgovaraju}i na
svjesno ili pred/rasudno simplicirano prezentiranje islama, koje }e posebno do}i do
izra`aja od vremena koloniziranja muslimanskih zemalja, Nerkez Smailagi} }e pristupiti
52

plodotvornom, dinami~nom i sistemati~nome

prezentiranju ukupnog duhovnog, intelektualnog, kulturnog i civilizacijskoga iskustva
koje je postigao muslimanski duhovni i
misle}i genij.
U tom sklopu posebno treba izdvojiti
njegov metodi~ki pristup povijesnome bitku
muslimanskoga svijeta, na kome mu trebaju
pozavidjeti na{i najistaknutiji alimi i teolozi,
koji se dugi niz godina ex profeso bave raznolikim fenomenima islama. Svoje rasprave
otpo~inje ponajprije sa fenomenom Objave
u islamu, njenome porijeklu, sadr`aju, funkciji,
aspektima njenoga zahva}anja u ljudsku historiju, zatim ulozi poslanika, posebno poslanika Muhammeda, a.s., u njenome
preno{enju ljudima odnosno njegovoj ulozi
u razvoju ljudske civilizacije uop}e. Odmah
zatim on izla`e ono {to bismo mogli ozna~iti
vjerom muslimanske Umme. Rije~ je o imanskim i islamskim {artima koji podrazumijevaju
ljudski odgovor na bo`anski poziv koji se
doga|a u Objavi, a koji se posvjedo~uje institucionalnim formama pobo`nosti oli~enim
u temeljnim dijelovima islama (islamski {arti).
Iz cjeline njegovih tekstova ovakav raspored
tema sasvim je uo~ljiv.
Kao izvanredan antropolog i kulturolog
dobro je znao da jedino kultura apstraktnu i
skrivenu ljudsku religioznost prevodi u
`ivot, da raznolike kulturne forme daju
dinami~nost, `ivahnost i trajnost svakome
pojedina~nome religijskome osvjedo~enju,
zbog ~ega u kona~nici pristupa izlaganju
razu|enog islamskoga intelektualnoga iskustva
koje posebno, rekao bih specijalisti~ki, prezentira u odjeljcima iz kelama, teorijskoga ili
doktrinarnoga suzma i islamske lozoje.
Skoro bi se moglo re}i da ova tri magistralna
toka klasi~noga islama sublimiraju jedan ~itav
spektar ideja koje }e se u formativnom periodu razvoja islamske zajednice pojaviti u
odmi{ljanju gore spomenutih temeljnih stvarnosti islama kao {to su objava, vjera i
bogo{tovlje. Naravno, svoja razmatranja
zavr{it }e prezentiranjem prebogatog kulturnog i civilizacijskoga iskustva muslimanskih
naroda, ostvarenog u podru~ju, znanosti,
umjetnosti, lijepe knji`evnosti itd., posebno
nagla{avaju}i ~injenicu da muslimanska ci-

vilizacija nije bila samo puka prenositeljica

helenisti~koga kulturnoga naslije|a, kako se
nerijetko i dan danas misli, nego da je istodobno vrijedna kulturna postignu}a ucijepila
u kulturni identitet europskih naroda.
Osim zavidnog metodi~koga pristupa,
nu`no je izdvojiti i njegov jezik u kojemu je
artikulirao temeljne ideje i sadr`aje islama.
Nakon odve} jalovih i suhoparnih dogmatskih
rasprava koje su njegovi prethodnici vodili
sredinom pro{loga stolje}a, Nerkez Smailagi}, svjestan ~injenice da je to uvjet bez
kojega se religijskome fenomenu nije moglo
ozbiljno pristupiti, u na{e religijsko mi{ljenju
uvodi istan~an i po mnogo ~emu speci~an
akademski jezik. Bilo je to vrijeme kada se
u na{emu okru`enju, ~ija znanstvena i kulturna gibanja nismo dovoljno dobro pratili,
stvaraju obrisi budu}e religiologije ~ija pojava u europskoj kulturi u drugoj polovini 20.
stolje}a ima svoje nesumnjivo opravdanje.
Bez obzira na podlijeganje izazovima znanstvene redukcije islama, ~estome zavr{avanju
u nekoj vrsti religioznoga naturalizma ili
misticizma, Nerkez Smailagi} }e svojim
prepoznatljivim diskursom otvoriti novu
stranicu u islamskim studijama kod nas.
Tome treba dodati i njegov komparativni
diskurs. Pored rahmetli Saliha Had`iali}a,
Smailagi} }e biti jedini intelektualac koji }e,
posjeduju}i zavidno obrazovanje iz historije
lozoje uop}e, historije kr{}anstva i `idovstva, posebno, svoje islamske studije komparativno postaviti. Temeljne postulate islama
on s vremena na vrijeme razmatra usporedno
u razini velikih religijskih i kulturnih tradicija.
Na taj na~in svojim studijama o islamu daje
jednu mnogo zna~ajnu dimenziju koja }e biti
posebno aktualizirana u Europi svr{etkom
Drugog vatikanskog koncila odnosno otvaranjem to tada zatvorenoga i homogeniziranoga kr{}anskoga svijeta prema vani. Djela
koja je napisao ili priredio Nerkez Smailagi}
bit }e uzrokom pojave ve}eg broja komparativnih radova i studija iz teologije, orijentalistike i civilizacije na prostorima biv{e Jugoslavije, otvaraju}i na taj na~in jednu novu
stranicu u doma}oj znanosti komparativnih
religija, a samim time i u propitivanju historije kr{}ansko-muslimanskih veza.
BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
Enes Kari}

Vra}anje dostojanstva
islamskom nauku
Prvi pogled na djela Nerkeza Smailagi}a,
koja je napisao, preveo ili priredio s podru~ja
islamske leksikologije, kuranskih studija,
lozoje, kulture, civilizacije... ~itatelju
podaruje dojam veli~ine i opse`nosti. To
pokazuje da se jedna od mnogobrojnih
nakana Nerkeza Smailagi}a u radu na ovim
djelima sastojala u vra}anju dostojanstva
islamskim studijama kroz obnavljanje ne
samo kvalitetnih klasi~nih obrazaca u tretmanu islama, nego i posredstvom obnavljanja onog pukog kvantitativnog kad je
posrijedi klasi~na islamska knjiga. Nerkez
Smailagi} nas je svojim golemim knjigama
podsjetio, u vremenima druge polovine
XX. stolje}a i u ovim prostorima, na
strahopo{tovanja vrijedne tomove u~enih
djela islamske klasike, koji su stolje}ima
uljep{avali svjetske biblioteke. Vra}aju}i
islamskoj knjizi na ovim prostorima dostojanstvo, ne samo u~enosti i stru~nosti,
ve} i opse`nosti, prinosi Nerkeza Smailagi}a
su doista tako veliki da se nijednog autora
s podru~ja islamskih studija na Balkanu i
u ovda{njim jezicima s njime ne mo`e
usporediti.
Pogotovu smo du`ni odati priznanje
podvigu Nerkeza Smailagi}a i zbog ~injenice da je njegov islamolo{ki opus prispio
u tjeskobnim vremenima malehnih knji`ica,
mr{avih bro{ura i stidljivog znanstvenog
diskursa o islamu.
Sa svojom hrestomatijom Klasi~na
kultura islama (dva sveska) Nerkez Smailagi} je 1973. i 1976. godine bacio rukavicu ne samo na{em tada{njem oskudnom
znanstvenom diskursu o islama, ve} i
izdava~kim anga`manima zvani~ne Islamske
zajednice i ljudi koji su u njoj tada radili.
Nerkez Smailagi} se ovom hrestomatijom i potonjim djelima s podru~ja islama
legitimirao kao ~ovjek iznimno sna`ne
erudicije, marljivosti, znanja i upu}enosti
u savremene isto~ne i zapadne islamolo{ke
trendove.

BEHAR 76-77

Islam kao vjera, kultura, civilizacija,

povijest, pravo...
Nerkez Smailagi} je djelovao u vrijeme
utemeljenja i razvijanja odsjeka za islamske
studije na evropskim i zapadnim univerzitetima. Kao poligloti, Smailagi}u su bili
poznati dometi njema~ke, francuske, engleske
i talijanske orijentalistike. Smailagi} je izvrstan poznavalac djela H.A.R. Gibba, I Goldzihera, L. Gardeta, G. C. Anawatija, E.G.
von Grunebauma, L. Massignona, H. Laousta, R. A. Nicholsona, H. Corbina, itd. Ali,
Smailagi} suvereno poznaje i savremene
islamske autore: Omara Farukha, M. M.
Sharifa, S.H. Nasra, Fazlur Rahmana, M.
Siddiqija, i druge. U Smailagi}evim mnogobrojnim hrestomatijama pomiruju se ultraislamski i evropocentri~ki stavovi i te`nje.
Evropskom izumu tzv. Islamic Studies kao univerzitetskom odsjeku u sklopu kojeg je islam dobio svoju akademsku
regiju, Smailagi} je imao niz zamjerki, prije
svega zbog ~injenice {to je ideologija orijentalizma i evropocentrizma bila u samoj sr`i
projekta ovakvih prou~avanja islama.
Nerkez Smailagi} nudi svoju vlastitu
koncepciju islamskih studija s ciljem predstavljanja islama u njegovoj unutarnjoj
originalnosti i jedinstvenosti i vanjskoj
mnogodimenzionalnosti. Islam za Nerkeza
Smailagi}a predstavlja veoma slo`eni i
osebujan splet raznovrsnih aspekata, tvorbi i ostvarenja, da ga je veoma te{ko podvesti samo pod jedan imenitelj koji bi bio
u stanju izraziti, makar i sa`eto, sva njegova o~itovanja, kao i unutra{nje mogu}nosti
i intencije. Zato kratke signature, kao {to
je ~isto teologijska, unutar samog Islama,
da je Zadnja objava ili da je, kako se dosta
rado iskazalo u kr{}anskim redovima, samo
nova kr{}anska hereza odnosno da je, prema srednjevjekovnim piscima, arabizirani
judaizam, ~ak kada bi bile denitivne odrednice, ne predo~avaju, najmanje dana{njem
~itatelju, svu puno}u i svojevrsnost Islama
kao kulturnog sistema.1

Ovo je prolog kojim Smailagi} najavljuje svoje zlata vrijedne tomove o islamu,
o svojevrsnosti islama kao kulturnog sistema. Usporedimo li tek ovla{no ovaj
Smailagi}ev ulomak, njegov stil, sve~anost,
dostojanstvo, u~enost i {arm..., sa oskudnim
stilom islamske bro{ure toga vremena koji
je bio krajnji domet Islamske zajednice u
SFR Jugoslaviji, uo~avamo da misija Nerkeza Smailagi}a nije bila za jedno ljeto.
Izuzimaju}i Huseina \ozu, Hilmu Neimarliju i jo{ malobrojne izuzetke, onovremeni
diskurs o islamu karakteriziralo je sricanje
ubogo uskih i usahlih opetovanja o islamu
koje je posvuda doprinosilo tjeskobi, uskogrudosti i zatvaranju u sebe.
Sada se javlja Nerkez Smailagi} koji islam
razmatra kroz, kako je volio re}i i napisati,
planove njegove ostvarenosti,2 kroz mnogobrojne prizme polivalentnosti i naporednog
bujanja teologijskih, kulturnih, civilizacijskih,
lozojskih, pravnih, knji`evnih, znanstvenih... rukavaca ove vjere.
Kad je posrijedi islam, Smailagi} je
svoj Weltanschauung iskazao prije svega
odbijaju}i redukciju islama na suhoparnu
vjeru koja je reducirana na mehani~ko
deklamovanje kratke tablice njenih temeljnih istina. Za Smailagi}a Islam nije samo
vjera, nego i stil `ivota, kojim se oblikuje
egzistencija, svakida{njost i pona{anje
njegovih prista{a. Ili drugim rije~ima, islam
nije samo teologijski, nego i kulturni sistem.3 Polaze}i od ovog odre|enja islama,
odnosno pomjeraju}i akcent na islam kao
`ivu}u kulturu, Nerkez Smailagi} je do{ao
do razumijevanja Kurana, koji se ne mo`e
razumijevati samo opetovanjem, ~esto
mehani~kim, njegovih sureta i ajeta i uz
njih vezanih vjerskih stavova ili pouka. Nije
dovoljno ni samo navo|enje tradicionalnih
mi{ljenja i obja{njenja, pa ni hadiskih
sentenci i izreka.4
To za ~im te`i Smailagi} jeste stvarala~ka
mogu}nost razvoja islama koja je protivna
mehani~kom odr`avanju islama na razini
velike ali prohujale pro{losti.5
53

OKRUGLI STOL
Nerkez Smailagi} je svojim knjigama
na{im ovda{njim prilikama raskrivao mnoge horizonte razumijevanja islama. Po
njemu islam je zna~ajan prilog humanizaciji svijeta,6 islam sadr`i koncept skrbi za siroma{ne do koncepta ravnopravne
zajednice,7 islam je armacija zemaljske
egzistencije do metazi~ke zapitanosti o
svrsi i smislu `ivota.8
Smailagi} islamske studije u nas utemeljuje na na~in koji je doli~an vi{estoljetnom
`ivom iskustvu islama u ovom regionu
Ju`ne Evrope. Smailagi} je imao povjerenja
u ovda{nje vi{estoljetno `ivljenje i potvr|ivanje islama koje je i do njega valjano
doma{ilo. K tome, Smailagi} svoje islamske
studije namjenjuje i muslimanskom i nemuslimanskom ~itateljstvu.
U sklopu Smailagi}eve hermeneutike
islam stanuje i u`iva pravo gra|anstva u
vjeri i na njoj utemeljenoj kulturi, u povijesti tokom koje se islam ostvaruje i kao civilizacija, u etici i pravu...

te islama tvrde}i da je fenomen islama

potvrdio religioznu vjerodostojnost koja
je apsolutno apsorbirala glavne stvarala~ke
snage drevnih civilizacija i kultura onog
{to se, kako bi kazao Tomas Man, u dubokom zdencu pro{losti zove Stari svijet.
Gr~ka lozoja, babilonska astronomija
i matematika, perzijska knji`evnost, indijska
samozatajnost, rimsko pravo..., sve je to,
tvrdi Nerkez Smailagi}, dobilo {ansu opstanka u apsorpcionim snagama islama.
Na{im studentima predstoji prou~avanje
Smailagi}evih teorija o islamu kao kulturno-tvora~ki nastrojenoj duhovnoj perspektivi i kao vjeri koja je bila tolerantna spram,
kako on ka`e, sinkretisti~kih spojeva.
Magija islama, tvrdi Nerkez Smailagi},
po~iva u tome {to se u svakom sinkretisti~kom
spoju izra`ava originalno i ne nestaje.
Svjetski karakter islamske kulture i civilizacije je, prema Smailagi}u, omogu}io
graditeljski prosperitet, mobilnost i puni
procvat ljudi, naroda, dobara, sredstava,
ideja, iskustava...9 Ukratko, arhitektonski
pejza{ islama iz sebe nije ekskomunicirao
nikoga, ni kr{}ane, ni jevreje, ni mage, ni
hinduse, ni budiste... Niti je ekskomunicirao
njihova vjerovanja, nazore, lozoje...
Nerkez Smailagi} je u svojim studijama
i hrestomatijama o klasi~nom islamu tragao
za odgovorom na pitanje koliko savremeni
svijet duguje islamu kao, kako on ka`e,
jednoj velikoj kulturi na ~ijim osnovama
su izrasli i `ive toliki narodi.
To je bio njegov zahtjev da se traga za
sintezom. Ovaj na{ skup danas potvr|uje
taj Smailagi}ev zahtjev.

Bilje{ke:

Smailagi}eva afirmacija
univerzalnosti islama
Nerkez Smailagi} u svojim djelima
posve}enim islamu posebno armira univerzalnost islama. Islam je svjetski fenomen
naprosto stoga {to je sama svjetska povijest
omogu}ena islamom.
Mnoge su stranice na kojima Smailagi}
govori o islamu kao jedinstvenoj civilizaciji,
jedinstvenoj inspiraciji , jedinstvenoj
duhovnoj perspektivi, jedinstveno orijentiranoj etici, jedinstvenom stilu `ivota.
Nerkez Smailagi} po prvi put u nas i u
na{em jeziku tematizira univerzalne aspek54

Nerkez Smailagi}, Klasi~na kultura Islama, I,

Uvod, Zagreb, 1973., str.17.

Vidi, npr. poglavlje Kuranski planovi u hrestomatiji Uvod u Kuran koju je priredio Nerkez
Smailagi}, Zagreb, 1976., str. xxx.

Uvod u Kuran, str. III.

Isto, str. III.

Isto, str. III.

Isto, str. V.

Isto, str. V.

Isto, str. V.

Vidi {ire N. Smailagi}, Klasi~na kultura islama,

I, str. 28. i dalje.

***

Salih Jalimam

Dana{nje okupljanje kolega, po{tovalaca

i prijatelja prof. dr. Nerkeza Smailagi}a ovaj
hommage jednom izuzetnom, intelektualcu i
dragom ~ovjeku kakvim se na{ umni prethodnik mo`e smatrati moglo bi se ozna~iti po~etkom sistematskog, planskog i neophodnog
zaokru`ivanja njegovog nau~no-istra`iva~kog
i prevodila~kog rada, doprinosa brojnim
nau~nim disciplinama (pravo, politologija,
islamistika, historija) ali i mnogo {ire kako
prostorno tako i tematski. Potrebno je napomenuti da je ovo tre}e sje}anje na Smailagi}a
u posljednjih nekoliko godina, prvo u Sarajevo 2000. drugo u Zenici 2005.godine).
Osnovna nakana ovog saop{tenja je
obra}anje pozornosti na djelo i autora, njihovo historijsko iskustvo i metodu, koji ve}
evidentno i na poseban na~in govore i svjedo~e
o vremenu u kojem je `ivio i djelovao prof.
dr Nerkez Smailagi}, kazuje o samom autoru i o njegovim porukama ali i o nama. Sigurno da mnoge okolnosti, prije svih jedan
ve} standardan i paradoksalan odnos prema
pro{losti, ~ovjeku i ljudima u njemu sigurno
zatvara svaki intelektualni napor da se pronikne u ne{to {to se smatra ve} klasi~nom
denicijom disciplinirane matrice kako to
tvrdi Jern Risen. Svaki govor o na{em velikom
prethodniku u jednom svom vidu je i govor
o nama, na{im nadama zabludama ali i
odre|enim rezultatima.
Smailagi}evo ukupno djelo; autorsko,
prevodila~ko, predava~ko i izdava~ko ukazuje
na jedan poseban zanos i opredjeljenje, to
prije svega njegova vi{egodi{nja, ~ak vi{edecenijska opredijeljenost prema srednjovjekovnim temama i dilemama, zapo~eta Danteom
a kasnije nastavljena klasi~nim temama iz
historije arapskog i muslimanskog svijeta.
Samo spominjanje Nerkeza Smailagi}a
kod svih nas ovdje prisutnih izaziva mnoge
asocijacije, koje, svaka na svoj na~in denira neki njegov intelektualni anga`man, neku
djelatnost, prisutnost a okolnosti su uticale
da danas, ovim referatom i ovom prigodom
uka`emo samo na neke iz velikog broja
stru~nih, nau~nih, izdava~kih, prevodila~kih
organizacijskih-jednostavnije re~eno
mnogozna~nih anga`mana. I gurativno i
stvarno profesor Nerkez Smailagi} je mnogim
BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]

HISTORIJSKI METOD
NERKEZA SMAILAGI]A
svojim anga`manom u svom kratkom `ivotnom dobu (1927-1985.) ali godinama plodne
nau~ne djelatnosti stvorio impresivno djelo.
Ve} sada mogu}e je identificirati stvarne
rezultate toga djela ali vidjeti i ono {to se
samo u obrisima nazire, {to je jo{ Leo [picer
nazvao duhovnim etimonom jedne li~nosti
i njegovog djela, ne{to kao sredi{te, sto`er
oko ~ega i ka ~emu sve ostalo gravitira ne
naru{avaju}i njegovu bitnost i su{tinu.
Prije samog ~ina obja{njavanja tema i
dilema , ukazivanja na brojne nau~noistra`iva~ke zahvate u kojima je prvo i nezaobilazno mjesto profesora Nerkeza
Smailagi}a, mora se ovom prigodom ukazati na dvije, po na{em sudu dominantne odrednice Nerkezovog rada i doprinosa; to su
prol znanstvenika i posebni historijski metod koji koji su se precizno spojili u jednom
zgodnom periodu njegova `ivota.
Duhovni etimon koji spaja i jednu i drugu djelatnost je historija politi~kih doktrina,
kojoj se Nerkez Smailagi} u potpunosti posvetio, o kojima je napisao na desetine i desetine studija, rasprava, ~lanaka, opservacija,
osvrta. Posebnu pa`nju tra`i njegova
posve}enost srednjovjekovnom razdoblju
~ovjekove prisutnosti, njenoj tajnovitosti,
ljepoti i nepreglednim njenim hirovima, sigurno prvoj i jedinoj ljubavi nastaloj u vremenu pripreme i pisanja doktorske disertacije
Politi~ka vizija Dantea Aligieria.
Profesor Nerkez Smailagi} je u nauku
u{ao kako to dobri istra`iva~i i rade, preko
zadnjih stranica ~asopisa, pi{u}i prikaze,
ocjene i osvrte knjiga koje su bile aktuelne,
ali i tu se ve} prepoznaje ne{to {to }e ga
pratiti cijeli njegov nau~ni vijek. Pisao je vrlo
smiono, hrabro i jezikom i stilom koji je ve}
tada odudarao od kli{eiziranog i sveprisutnog
jezika tada{njih i sada{njih znanstvenika
Bosne i Hercegovine. (Kao napomena knjiga
o Danteu s preko 700 podlo`nih napomena
nijednom se ne poziva na Marksa, Engelsa
ili Lenjina, {to je bio standard svih autora iz
dru{tveno humanisti~kih znanosti pedesetih
godina XX. vijeka). U svoje tekstove unosio
je odre|enu svje`inu kojom je knjizi privla~io
~itaoca, kudio je metodolo{ke nedostatke
pojedinih knjiga, unosio je ne{to novo, inteBEHAR 76-77

resantno, i mo`e se re}i ne{to {to pripada

dijelu nove osje}ajnosti u nauci. Ponekad bi
literarnim i esejisti~kim izrazom poku{ao
vi{e zainteresirati ~itaoce.
Kada samo naslovom pojedinih studija i
rasprava uka`emo na okvire interesiranja i
onima koji nisu u znanosti jasno je da je rije~
o nesvakida{njoj pojavi u modernoj znanosti,
pisanoj modernim jezikom koji pokazuje
interes i bogatstvo zna~enja o kojima brojni
dana{nji istra`iva~i puno pi{u.
Ve} tada kod ranog Smailagi}a evidentne
su odrednice koje }e ga pratiti cijeli istra`iva~ki
vijek, potpuna i seriozna predanost
istra`ivanjima, iz kojih se izdvajaju vi{egodi{nja
istra`ivanja u francuskim knji`nicama, izuzetna radinost i zainteresiranost, te vrlo stroga
i izgra|ena kriti~ko-istra`iva~ka metoda. Iz
tih vi{egodi{njih nau~no-istra`iva~kih zahvata nastalo je desetak izuzetnih studija kojima
je zajedni~ki parametar srednjovjekovlje u
jednom posebnijem i novijem liku. (Politi~ke
ideje glosatora, Dru{tveno-politi~ke ideje
velikih srednjovjekovnih jeresi, Dante vivente, itd) ovo su studije objedinjene u knjizi
Politi~ka vizija Dantea Aligieria. Knjiga je
potvrdila nesumnjivi Smailagi}ev talent za
istra`ivanja, otvorila mnoge zapretene teme,
ukazala kojim smjerom idu njegova zanimanja
i ve} tada, krajem pedesetih i po~etkom {ezdesetih godina XX vijeka otvaranje dijaloga s
teolozima, lozoma, sociolozima, pravnicima, sve sa `eljom da svoj dar za nauku podjeli sa duhovnim srodnicima i sabesjednicima i da istovremeno znanosti povrati dostojanstvo i dignitet koje je izgubila, ili ga na`alost
nikada nije ni imala.
Pri tome je uo~ljiv jak napor kojim je dijagnosticirao i znala~ki otkrivao boljke historijskih i publicisti~kih radova, {to su bave}i
se historijom otvarali sporove i rasprave ili
su i{li stranputicom.Izme|u ostalog, na primjeru nau~nog djela profesora Nerkeza Smailagi}a mo`e se tvrditi da ga smje{tamo me|u
malobrojne znanstvenike koji su svaki na svoj
na~in mijenjali ranija znanja o pro{losti ili
nekom historijskom problemu i uspostavljali novi ugao posmatranja i istra`iva~kog zahvata; i time metodolo{ki mehanizam stavljali
u ravan kroz koju se prepoznaje misao Gu-

stava Ericha von Grunenbauma da je povijesnost bit ljudske egzistencije, a ~ovjekov pogled upravljen budu}nosti pretvara u njegovoj
svijesti neartikulirano vrijeme u povijesno
vrijeme. Samo se povijesno vrijeme mo`e
smatrati za vrijeme bogato zna~enjima.
Smailagi}eva slika srednjovjekovnog
historijskog razvoja je historijski fundirana
slika svijeta bogata zna~enjima koja je skoro
uvijek neartikulirano vrijeme pretvarala u
povijesno vrijeme u kontekstu ranijeg citata
po svim receptima modernog historijskog
istra`ivanja, koja u sebi nosi svu te`inu tekovina dr`avnog, dru{tvenog, narodonosnog i
vjerskog bi}a svjetske povijesne scene; ali i
puno}e nove osje}ajnosti historijske datosti kojom je profesor Smailagi} s pravom
vladao i nametnuo je kao bitan segment svih
svojih istra`ivanja. Bez dileme je Nerkezovo
pisano djelo, usmeno saop{tenje i svaki drugi kontakt sa misti~nim ~arom srednjovjekovlja siguran i vrijedan parametar poduprt
vi{egodi{njim istra`ivanjima.
Kada se govori o historijskom metodu
prof. dr. Nerkeza Smailagi}a neophodno je
ukazati na jo{ jedan osoben zahtjev historije
kao nauke, da se historijsko djelo prihvati kao
zorno stanovi{te znanstveno-istra`iva~ke discipline, za {to ima vrlo malo primjera. Paradoks u historiji historiograje srednjega vijeka
je s jedne strane bogata tradicija s izuzetnim
istra`iva~ima uz tek simboli~no postojanje
studijskih radova o mnogim problemima.
Time se otvara cijeli niz pitanja i problema
od toga da se historija sve vi{e udaljava od
svojih temeljnih odre|enja do toga da se i
danas kao i prije stotinu godina uglavnom
do`ivljava kao individualna avantura, s pretjeranim entuzijazmom bez ikakve dru{tvene
potpore. Sve je to imao pred sobom Nerkeza
Smailagi} kada je zapo~eo svoje zanatsko
osposobljavanje za ovaj te`ak, nezahvalan, ali
dragocjen posao. Ipak, u odre|enju svog
metoda i tehnike rada Nerkez Smailagi} se
oslanja i na nekoliko historijskih {kola( prije
svih vidljivi su nanosi moderne francuske
strukturalisti~ke {kole, {panjolski novi val,
poneki uzor - neko poznato ime); te njihova
iskustva koristi po ve} oprobanim mehanizmima, {to je u nekim segmentima ograni~ilo
55

OKRUGLI STOL
i odredilo pravce njegova rada na tekstu,
posebno kada je rije~ o srednjovjekovnim
periodima povijesti. U ovim okvirima mogu}e
je prepoznati ta~an i precizan anga`man
Smailagi}a na istra`ivanjima klasi~ne kulture
islama, hrestomatski prikaz srednjovjekovnih
duhovnih stremljenja u zapadnoj Evropi; {to
se mo`e i treba tuma~iti i kao najvjerodostojniji
oblik i na~in govora o pro{lom.
U trideset i pet godina aktivnog znanstveno-stru~nog rada Nerkez Smailagi} je napisao
brojne studije, rasprave i ~lanke iz pravne
historije, politologije ali i kulture, civilizacije,
ba{tine, vjere, crkve, umjetnosti - posebno iz
historije vjerskih odnosa srednjeg vijeka daju}i skoro uvijek novi argumentiran pristup
brojnim nerije{enim pitanjima i problemima.
Svoja upori{ta kao i osobeno metodolo{ko
shvatanje historijskog procesa najplasti~nije
je izrazio u svom najkoherentnijem djelu:
Politi~ka vizija Dantea Alighierija, knjigom
bogatom zna~ajnim brojem novih rezultata,
koji se odnose na pojedinosti, kao i na cjelinu Danteovog djela. Kao takvo, djelo Nerkeza Smailagi}a ispunilo je veliku prazninu u
historiji plurariteta brojnih znanstvenih disciplina, i danas predstavlja nesumnjivi doprinos
nau~nom poznavanju historije srednjovjekovne civilizacije. Uz to {to je autor uspje{no
objasnio i razrije{io mnoga pitanja iz historije
politi~kog mi{ljenja Dantea Alighierija i
njegovog vremena, na kojima se razvijala i
do ovog djela djelovala odre|ena napetost,
otvorio prostor daljim traganjima i istra`ivanjima nekih zamr{enih i nedovoljno osvijetljenih pitanja i njihovo uspje{no rje{avanje.
Ova knjiga, nazvana `ivotnim djelom
Nerkeza Smailagi}a, pokazuje nekoliko ravni njegovog nau~no-historijskog rada. Po
mnogima, to je njegovo vjerujem koje je

zato i {ire obja{njeno. Prije svega tu su prepoznatljivi uzori historijskog rada u njegovim
u~iteljima, ali i u onima koji su njima prethodili. Treba znati da je osje}anje historije koje
se prepoznaje na stranicama ove knjige istovremeno dokaz o postojanju u vremenu koje
nije samo dana{nje nego istovremeno i pro{lo
i budu}e; to je svijest da se stvara sa stvarnim
i od stvorenog; svijest da se mo`e biti samo
beo~ug u onom Kjekegorovom svetom
lancu trajanja, ali je to istovremeno niz
preno{enja i po{tovanja ranije u~injenog i
napisanog. Kod na{eg autora to je vidljivo po
svim nivoima djelovanja. Dokaz je
premo{}enja historijskog i kulturno-civilizacijskog jaza unutar medijavalnih nizova razumijevanja (standardni sukob zapadne i isto~ne
civilizacije) i umije}a da je u jednom prenjenom skladu prepozna i o njoj pi{e, {to
polazi za rukom samo rijetkim istra`iva~ima
na ovim gorovitim prostorima.
Zrelim, historijskim premi{ljanjima uspostavio je odnos historije prema brojnim
nau~nim disciplinama( knji`evnost, lozoja,
teologija) i to kako se to ~esto danas govori
s alternativnom historijom, ~iji je bio i ostao
za~etnik na ovim prostorima. Puno toga se
mo`e jo{ re}i o metodu ali i doprinosu historiji srednjovjekovnog politi~kog mi{ljenja .
Smailagi} je srednjovjekovnu povijest u~inio
zanimljivom, punom energije i zanosa. ^esto
je njegov junak i rapsod i Dionizije, stilom
`ivota i duhovnim etimonom, njegovim i
samo njegovim bi}em.
Kada se danas poslije dvadeset godina
Smailagi}evog napu{tanja ovozemaljskog
svijeta poku{a napraviti njegov duhovni
`ivotopis, svi koji to poku{avamo zate~eni
smo brojnim ~injenicama. Prije svega tu se
mora na}i ne{to {to je davno odredio Sidni

Li kada ka`e Predmet `ivotopisa je istinita

transmisija jedne li~nosti. Ova konstatacija
ne izgleda neva`na ni u Smailagi}em slu~aju,
nego poti~e dodatna interesiranja. Mo`e nas
daleko odvesti na raskr{}e historije i psihologije i tvrdnje da dobra biograja nadma{uje
prosje~nost i prerasta u umjetni~ku formu.
Prate}i njegov anga`man u Nerkezovim
tekstovima mo`emo re}i da je po svemu
~ovjek izuzetne, atraktivne biograje. Bio je
i ostao ~ovjek koji je nosio odijelo svoga
vremena ali koji nikada nije bje`ao od fona
da je to i njegovo sopstveno vrijeme. I na
kraju ako je predmet duhovnog `ivotopisa
istinska transmisija i ako ta li~nost zavisi od
date sredine, nije manje istinito da li~nost
ostaje osnova biograje, ali i u ovom slu~aju
i energija koje je prof. dr. Nerkez Smailagi}
imao i previ{e. Vjerovati je da }e u budu}im
vremenima, kada historija dobije neki svoj
smisao i potrebu, kada histori~ari po~nu pisati povijest ali i o li~nostima koje su tu
pro{lost oblikovale, sigurno }e i pisci historijskog {tiva dobiti svoje mjesto. A sve dotle
nama ostaje sje}anje, uspomena, ali prije i
poslije toga napisano djelo.
U Smailagi}evom iskustvu istra`ivanja
historijskog de{avanja mogu}e je prepoznati jedno zanimljivo na~elo: da istra`iva~ ne
rekonstruira, ne domi{lja shodno ideolo{kopoliti~kom sistemu u kojem djeluje, ne ponavlja iskustvo dobra i zla, ve} naprotiv tuma~i
i denira jednu od kronolo{kih stvarnosti od
koje se i sastoji historijski doga|aj onako
kako se to u stvarnosti i desilo. Primarni
zadatak Smailagi}a je komentar doga|aja,
koji ~esto sadr`ava i osudu i kritiku ~ime se
odvaja od dnevnopoliti~kih komentara.
Temeljno odre|enje Smailagi}evog
odre|enja historije zasniva se na argumenti-

1.

2.

3.

Dr. Smailagi} je izdao opse`no djelo o pro{losti Osmanske dr`ave koje je objavljeno u Zagrebu 1979.
56

BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
ranoj tvrdnji da je historija prije svega historija de{avanja kod ~ovjeka i njegovom
okru`enju, ~ime svojim znanstvenim metodama odbacuje veliki dio onoga {to se smatra
apstraktnim, spasonosnim u de{avanju i
udaljava se od pragmati~ne historije. Prema
njemu historija je skup pou~nih primjera te
se pretvara i denira kao historija zbivanja i
stvarala{tva ~ovjeka i u isto vrijeme i kao
njena sudbina.
U metodskom pou~ku o~it je zahtjev za
univerzalnim historiografskim pravilima i
jedinstvenim na~elima naracije i tuma~enja
historiografskog de{avanja. To se naro~ito
nagla{ava kada Smailagi} implicira i na stanovit na~in produbljuje osnovne metodske
upute istra`iva~a, prije svih shvatanje historije
kao op}eg zbira svih pojedina~nih pro{lih
zbivanja (res gestae) i nauke o pro{losti kao
~ovjekove reeksije o tim doga|ajima (historiae rerum gestarum). U tom cilju usmjerava se i cjelokupan napor Smailagi}a koji
historijsko de{avanje poima samo kao posljedicu ~ovjekovog intelektualnog djelovanja, to
jest kao istinito izno{enje doga|ajnog.
Ovim se ulazi u segment historijskog
tuma~enja ali i bavljenja historijom kao zanatom, koje se jasno izdvajaju mnoge
mogu}nosti koje ukazuju na speci~an metoda u radu prema historijskim temama srednjeg vijeka. Prije svih o~it je zahtjev
usagla{avanja mi{ljenja sa historijskim datostima, ve} i prema tome da li su pojedini
dijelovi pro{losti uvjerljivi i bitni u okvirima
op}eprihva}enim modelima, na osnovu
va`e}ih postavki o historiji kao civilizacijskom
i kulturnom dostignu}u sa naslagama lozofskih, ideolo{kih, etni~kih, politi~kih etc.
koncepata. Treba naglasiti, ako se historija i
njen metoda ne uzima kao postupak za
istra`ivanje i interpretiranje strukturalnih
procesa u jednoj epohi i tako poma`e u razumijevanju bitnih procesa time se perspektivnost, relevantnost, subjektivnost, konstruktivnost etc. pretvaraju u metodolo{ko na~elo i
u sinae quae non svakog oblika mi{ljenja
u jednom historijskom procesu. Ako se prihvati taj metodolo{ki postulat tada se ne sti~e
samo argumentirana epistomolo{ka i teorijska
osnova, nego dobiva i mogu}nost da se ofanzivno sudjeluje u debatama o va`nosti povijesti, ali samog dru{tva u cjelini, sve dok
postoji dru{tvena potreba za pro{lo{}u.
U tom kontekstu je i Smailagi}evo zanimanje za pro{lo{}u-povijesno{}u, upravo
onako da se kroz kulturno-civilizacijske nivoe
dopre do prohujalih vremena ali ne samo kao
`elja za njihovim utvr|enjima nego kao
BEHAR 76-77

funkcionalno vezivanje za pro{lost ~ovjeka i

dru{tva iz ~ega proisti~e i zahtjev za legitimiranjem i zasnivanjem istra`iva~evog djelovanja s te`njom za koherentnim razumijevanjem sebe i dru{tva.
Smailagi} je nama zanimljiv i po tome
{to je u okvirima politi~kih doktrina prikupljao
i dragocjene iskaze srednjovjekovnih mislilaca (i danas njegova neponovljiva Historija
politi~kih doktrina je ud`benik) i kroz njihovo djelo pravio odre|ene paralele o njihovoj
va`nosti za tuma~enje odre|enih srednjovjekovnih doga|aja i procesa, nagla{avaju}i
da je razumijevanje stvari kriterij u naoko
neva`nim detaljima. Sveobuhvatnim koncipiranjem predmeta istra`ivanja (prije svih
ovom prigodom da se uka`e na njegov odnos
prema Danteu) podrazumijeva i pro{irenje
rakursa historijskog de{avanja u ~ijem se
`ivotu i politi~kom radu prepoznaju svi tragovi njegove opsjednutosti politi~kim djelovanjima u srednjovjekovnoj Italiji. Njegovom
politi~kom vizijom pridodata je osobita pozornost, jer to svjedo~i izravno o zbilji i
politi~kim opredjeljenjima. Istra`iva~ je bio
du`an i u tome je uspio (podsjetimo da je
rukopis zavr{en 1956. a publiciran kao knjiga 1964. godine) da promi{lja o okolnostima
u kojima Dante `ivi ali i sam autor da uspostavi svojevrstan most brojnih tragova pro{losti i njegove dnevnosti, te kroz sve te tragove tuma~i njihovo zna~enje. Takav odnos
je i metodolo{ki preduvjet ali i imperativ u
Smailagi}evom poimanju historije kao totalnog procesa ali i slika de{avaju}eg.
Smailagi}ev interes za srednjovjekovne
teme, ali i historijsko istra`ivanje kao disciplinu pisanja, iznimno je zanimljivo i va`no
u drugoj polovini XX vijeka. Razmi{ljaju}i
o povijesnoj naraciji prof. dr. Nerkez Smailagi} je ponudio manje pitanja a vi{e odgovora nego obi~no, jer prema standardnim
mi{ljenjima njegove epohe, mnogo je lak{e
odrediti pravilno pisanje povijesti nego odrediti njezinu bit. Prema svemu onome {to je
iz domena historijskog rada u~inio prof. dr.
Nekrez Smailagi}, o~ito je da povijest gleda
kroz sinteti~ki diskurs analize. Istra`iva~ki
zahvat skoro specijalisti~kog prilaza problemu dru{tveno-historijskog iskaza, jezika i
stila, jednako zadiru u bit disciplina, sa ~ime
se sla`e i dana{nja metodologija historijskog
istra`ivanja. ^ak i doga|ajna historija mora
izmisliti narativnu strukturu kako bi oblikovala prostor i vrijeme.
Kada se posmatra historijski metoda Nerkeza Smailagi}a neminovno se name}u mnogobrojne dileme, komparacije i paralele koje

~itaoca vode prema novim spoznajama, saznanjima, ali potvrdama nekih ranijih znanja
o povijesti kao nauci. Smailagi} je prije svega
u ideolo{ko kontaminiranu stvarnost druge
polovine XX vijeka unio neminovnu svje`inu
i zanos, postavio izuzetno visoke kriterije u
izboru srednjovjekovnih tekstova i nametnuo
odluku o njihovoj va`nosti za tuma~enje nekih
li~nosti, procesa ili historijskih de{avanja,
nagla{avaju}i da se njihova razumijevanja
kriju i u nekom neva`nom detalju. ^esta
razlaganja nekih nebitnih procesa sada daju
sliku vremena i poma`u savremenom istra`iva~u dvostruko: da sudi o proteklom vremenu ali i o historijskoj metodi; te drugo: njegova slikovna argumentacija postala je sastavni
dio stvarnosti, zbog ~ega se njegovo ukupno
djelo i danas smatra otvorenim i aktualnim.
I na kraju kao neko zaklju~no mi{ljenje
smatramo da jedno od najva`nijih pitanja
koje prati diskusiju o povijesnom, historijskom i historiji uop}e od antike do najnovijih
dana je pitanje vjerodostojnosti i istinitosti
istra`enog i napisanog. Davno je odba~ena
teza o vje~noj istini, koju je i Nerkez Smailagi} argumentirano odbacio, te svojim
djelom vjerodostojno, ta~no i precizno tuma~i
i interpretira ono {to se prije desilo; tvrdi da
postoje samo sa~uvane ~injenice koje su
podlo`ne kategorizaciji i interpretaciji. Time
nagla{ava tvrdnju da je ovdje rije~ o
dvozna~nosti njegova djela, pisanom tragu o
slo`enim i burnim mijenama srednjovjekovne povijesti ali i o vrijednom spomeniku
broj nih mi{ljenja o srednjem vijeku.
Smje{tavaju}i djelo prof. dr. Nerkeza Smailagi}a u prostor bogat povijesnim zna~enjima
nismo mu oduzeli neki od njegovih prisutnosti nego obrnuto, poku{ali ukazati na mno
ali i o vrijednom spomeniku brojnih mi{ljenja
o srednjem vijeku. Smje{taju}i djelo prof. dr.
Nerkeza Smailagi}a u prostor bogat povijesnim zna~enjima nismo mu oduzeli neki od
njegovih prisutnosti nego obrnuto, poku{ali
smo ukazati na mnogozna~nost toga djela
koje modernom istra`iva~u srednjovjekovne
povijesti mora biti orijentir koji }e ga izvesti
iz ovih ve} klasi~nih nerazumijevanja funkcije historije i znanosti uop}e.
Smje{taju}i djelo prof. dr. Nerkeza
Smailagi}a u prostor bogat povijesnim
zna~enjima nismo mu oduzeli neki od njegovih prisutnosti nego obrnuto, poku{ali smo
ukazati na mnogozna~nost njegovog djela
koje modernom istra`iva~u srednjovjekovne
povijesti mora biti orijentir koji }e ga izvesti
iz ovih ve} klasi~nih nerazumijevanja funkcije historije i znanosti uop}e.
57

OKRUGLI STOL
Fahrudin Novali}

Tragom prevoditeljskog djela

Nerkeza Smailagi}a
Cjelovita aktivnost Nerkeza Smailagi}a,
isti~e se u Bilje{ci o autoru, utemeljena je
na principu tolerancije, demokracije i
civiliziranog dijaloga, li{enog fanatizma,
predrasuda i isklju~ivosti.1 Duboko svjestan
svoga porijekla i emotivno neraskidivo
vezan za Bosnu i njezinu islamsku tradiciju,
`elio je svojim djelima omogu}iti objektivno razumijevanje jednog civilizacijskog
fenomena, radi promoviranja navedenih
principa kao principa `ivljenja i na ovim
prostorima (Bilje{ka o autoru; u, Smailagi}, 1990:682).

Impresivan prevoditeljski opus

Smailagi}evo prevoditeljsko djelo je
raznovrsno i opse`no. Prema bibliografskim
izvorima, koje je koristio autor ovoga napisa, sadr`i osamnaest bibliografskih jedinica
s podru~ja sociologije, lozoje, politologije,
religiologije, povijesti, psihoanalize.
Smailagi} je prevodio s nekoliko
svjetskih jezika (francuski, njema~ki, engleski, talijanski itd.) (Bilje{ka o autoru;
u, Smailagi}, 1990:682).
Iz bibliograje koju je objavila izdava~ka
ku}a DEMETRA iz Zagreba, Filosofska
biblioteka Dimitrija Savi}a, u II. svesku
Propast Zapada (2000), prenosimo popis
prijevoda Nerkeza Smailagi}a:
1. Vittorini, Elio: Crveni karanfil,
D`epna knjiga, Sarajevo 1957.
2. Didro o religiji, Svjetlost, Sarajevo
1959.
3. Voltaire: Antireligiozni spisi,
Svjetlost, Sarajevo 1959.
4. Cuvillier, Armand: Uvod u sociologiju, V. Masle{a, Sarajevo 1961.
5. Holbach, Paul, Dietrich Freiherr:
Razgoli}eno hri{}anstvo ili ispitivanje
na~ela i posledice hri{}anske religije, Rad,
Beograd, 1963.
6. Camus, Albert: Mit o sizifu, V.
Masle{a, Sarajevo 1961., 2. izdanje 1987.
7. Gurvitch, Georges: Savremeni poziv
sociologije, V. Masle{a, Sarajevo 1965.
58

8. Jodl, Friedrich: Istorija etike kao

filozofske nauke, sv. I-II, V. Masle{a,
Sarajevo 1963., 2. izdanje 1975.
9. Friedmann, Georges: Problemi
~ovjeka u industrijskom ma{inizmu, V.
Masle{a, Sarajevo 1964.
10. Pari{ka komuna: originalni zapisnik
31. sjednice, Centar za aktualni politi~ki
studij, Zagreb 1971.
11. Friedmann-Naville: Sociologija
rada, preveo zajedno sa Sadetom Zahirovi}, V. Masle{a, Sarajevo 1972.
12. Levinas, Emmanuel: Totalitet i
beskona~no, V. Masle{a, Sarajevo 1967.
13. Corbin, Henry: Historija islamske
lozoje, sv. I., V. Masle{a, Sarajevo 1977.,
2. izdanje 1987.
14. amidullah, Muhamed: Muhammed a.
s., sv. I-II, vlastita naklada, Zagreb, 1977.
15. isio, Bruno: Psiha i droga, vlastita naklada, Zagreb 1977.
16. Hammer, Joseph von: Historija
Turskog (Osmanskog) Carstva, vlastita
naklada, Zagreb 1979.
17. Spengler, Oswald: Propast Zapada,
sv. I-II, Demetra, Zagreb 1977. (prvi svezak) i 1999. (drugi svezak)2 (Spengler,
2000:516).
U Leksikonu Islama, u popisu prijevoda Nerkeza Smailagi}a, pod posljednjim
{esnaestim rednim brojem, navedena je
ova bibliografska jedinica:
Imam Alija: Nend`ul-belaga,
Islamska naklada Putokaz, Zagreb (u pripremi), (sabrao [erif Radi)3 (Smailagi},
1990:686).
Prema tome, radi se ukupno o 18 bibliografskih jedinica prijevoda Nerkeza
Smailagi}a.
I povr{ni uvid u popis prijevoda ukazuje
na op}e konture strukturno-geneti~kog obilje`ja prevoditeljskog djela Nerkeza Smailagi}a
koje je neodvojivo od njegovog cjelovitog
intelektualnog djela. Prvi njegovi prijevodi
orijentirani su, prete`ito, na djela francuskih
prosvjetitelja Holbacha, Diderota, Voltairea,
i povezani su s njegovim izvornim djelima s

podru~ja pravne, politologijske, religiologijske

znanosti, te stanovitih pitanja teorije i prakse
revolucije. Drugu skupinu prijevoda, prete`ito
~ine radovi s podru~ja sociologije, lozoje
i politologije. Ti su prijevodi, bez sumnje,
povezani sa Smailagi}evim nastavni~kim i
znanstvenoistra`iva~kim anga`manom {to je,
osim ostalog, rezultiralo i njegovom dvotomnom Historijom politi~kih doktrina. Tre}a
skupina prijevoda, gotovo isklju~ivo, odnosi
se na islamolo{ke i povijesne teme. Smailagi}
od 1970. godine, bilje`i kroni~ar, po~inje
intenzivno raditi na prikupljanju, izu~avanju
i pripremanju djela o islamu. I sam ba{tinik
te civilizacije, sa dubokim intelektualnim
senzibilitetom osje}a potrebu, a i nedostatak,
odgovaraju}eg prezentiranja historijskog,
civilizacijskog, kulturolo{kog i lozofskog
fenomena islama. Pri tome se koristi, kako
muslimanskim tako i nemuslimanskim izvorima, u svrhu znanstvene objektivizacije pristupa (Bilje{ka o autoru, u Smailagi},
1990:682). Prijevodi, posebno, Henryja Corbina (Historija islamske lozoje, sv. I);
Muhameda Hamidullaha (Muhammed a. s.,
sv. I-II); Josepha von Hammera (Historija
Turskog/Osmanskog Carstva), koji su navedeni u popisu prijevoda, korespondiraju sa
Smailagi}evim autorskim djelima Klasi~ne
kulture Islama I i II, Uvoda u Kuran i Leksikon
Islama.
Ovdje }emo se, sa`eto, osvrnuti samo
na prijevod Historije islamske filozofije I.
svezak: od po~etaka do Averroesove smrti
(1198), autora Henryja Corbina4.
Bez sumnje, prijevodom toga kapitalnog
filozofijskog djela, s francuskog jezika,
Nerkez Smailagi} omogu}io je lak{e upoznavanje i razumijevanje opusa islamske
lozoje u navedenom razdoblju.

Islamska filozofija
Ve} na po~etku predgovora svojoj knjizi
Historija islamske filozofije I. : od po~etaka
do Averroesove smrti (1198), Corbin govori
o islamskoj lozoji, a ne o arapskoj BEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
lozoji, kako se to obi~no govorilo jo{ od
po~etka srednjega vijeka. Arapski ili arabizirani narodi su, ~ak, samo manji dio cjeline
islamskoga svijeta. Svjetski karakter religioznog koncepta islam, isti~e Corbin, ne
mo`e se ni prenijeti, a ni ograni~iti na okvire
jednog etni~kog ili nacionalnog, profanog
koncepta (Corbin, 1977:7).
Zna~enje i trajanje lozofske meditacije u islamu mo`e se, doista, shvatiti,
izri~it je Corbin, samo pod uvjetom da se
po svaku cijenu u njoj ne te`i prona}i ta~an
ekvivalent onog {to na Zapadu ve}
stolje}ima nazivamo lozojom. ^ak ni
izrazi falsafah i faylasf, {to su nastali od
transkripcije gr~kih izraza na arapski, a
odnose se na peripatetike i novoplatoni~are
prvih stolje}a islama, nisu potpuno isto {to
i na{i pojmovi lozoja i lozof. (...).
(...) termin hikmat je ekvivalent gr~kog
termina sofia; (...) Gdje lozofsko istra`ivanje
(tahqg) u islamu bija{e kod ku}e, bija{e to
tamo gdje se razmi{ljalo o temeljnoj ~injenici proro{tva i proro~ke Objave sa hermeneuti~kim problemima i situacijama {to ih ta
~injenica u osnovi podrazumijeva. Filozoja,
se tada , pojavljuje u obliku proro~ke lozoje (Corbin, 1977:9-10).
Historija islamske filozofije Henryja Corbina obuhva}a razvoj islamske lozoje od
prvih po~etaka do Ibn Ru{da5 period u koji
se, naj~e{}e, smje{ta cijela povijest islamske
lozoje. Rije~ je o osam tematskih cjelina
me|usobno povezanih duhovnim nitima
ezoteri~ke orijentacije u ovoj lozoji (Su{i},
1977; u, Corbin, 1977:275-276).6
U Korbena islamska lozoja po~inje
s Muhammedom, odnosno s Kurnom,
dakle prvi put sistematskim izlaganjem
proro~ke filozofije, tog izvornog oblika
spontane samokonstitucije islamske svijesti. Tamo gdje je za Evropljane i znatan
broj sunnita bio kraj islamske lozoje,
Korben vidi po~etak jednog izvanrednog
preporoda vezanog za ime velikog mislioca tzv. isto~ne lozoje Suhrawardija
(Su{i}, 1977; u, Corbin, 1977:274).
Isti~emo sljede}u sliku, kao temelj i
simbol te`nji i opredjeljenja misaonog i
znanstvenog `ivota tradicionalnog islamskog Istoka.

Bo`anska znanost
odnosi pobjedu nad smr}u
Kad je IbnArab7 prisustvovao preno{enju
Averroesovog pepela u Kordobu bio je doista
impresioniran. S jedne strane, stajao je lijes,
BEHAR 76-77

Zagrebu, jednom je prigodom, sa`eto i

uvjerljivo, o habitusu i djelu svoga kolege,
rekao: Nerkez Smailagi} bio je aristokrat
tijela i duha.
Ovo je samo poku{aj uvida u prevoditeljsko djelo Nerkeza Smailagi}a. Njegovo
cjelovito analiti~ko-sinteti~ko izu~avanje i
vrednovanje zahtijeva ozbiljan multidisciplinaran i interdisciplinaran sociologijski, lozojski, politologijski, religiologijski, povijesni, psihoanaliti~ki pristup. To
je samo mali dio na{ega duga prema Nerkezu Smailagi}u.

Literatura

Corbinovo djelo preveo je dr. Smailagi}

a s druge Averroesove knjige. Paket knjiga
kao protute`a posmrtnim ostacima ~ovjeka!
Da bismo shvatili potku misaonog i znanstvenog `ivota tradicionalnog islamskog
Istoka, ka`e Corbin, treba sa~uvati u
sje}anju ovu sliku kao simbol njegovih te`nji
i opredjeljenja: Bo`anska znanost odnosi
pobjedu nad smr}u (Corbin, 1977:270).
Ta se misao ozbiljuje i u slu~aju Nerkeza Smailagi}a.

Aristokrat tijela i duha

Tijekom 1953. Smailagi} je bio 6 mjeseci na specijalizaciji u Francuskoj, a tijekom
studijske 1954/55 kao stipendist Vlade FNRJ
i Vlade Francuske republike, na specijalizaciji na Visokoj {koli za politi~ke znanosti u
Parizu, gdje je posebno izu~avao modernu
politi~ku misao. Nerkez Smailagi} bio je i
jedan od osniva~a i pionira politi~ke znanosti u nas. Objavio je veliki broj radova iz
oblasti politologije, sociologije, lozoje,
knji`evne kritike. Njegova dvotomna knjiga
Historija politi~kih doktrina u izdanju Naprijeda, Zagreb, 1970. i danas slu`i studentima kao nezaobilazan ud`benik.
Nerkeza Smailagi}a, sveu~ili{nog nastavnika, politologa, sociologa, lozofa, izdava~a,
poliglota i prevoditelja ~ovjeka iznimnog
znanja i {iroke kulture (p)omeo je ~as
umrli u naponu stvaral~ke snage. Profesor
Smailagi} je ne samo mnogo htio i mnogo
zapo~eo, nego mnogo i briljantno zavr{io.
Akademik Du{an Biland`i}, Smailagi}ev
kolega s Fakulteta politi~kih znanosti u

Bilje{ka o autoru (1990), u Smailagi}, Nerkez

(1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost,
redaktor DarkoTanaskovi}.
Corbin, Henry, uz suradnju Seyyid Huseyna Nasra i
Osmana Jahya (1977): Historija islamske filozofije
I. : od po~etaka do Averroesove smrti (1198),
Sarajevo, Veselin Masle{a.
http://ikvrijeme.com/nerkez.asp (20.10.2005).
http://www.ibn-sina.net/seminari/staza rjecitosti.
html Okrugli stol na temu: Duhovnost u djelu
Nehd`u-l-belaga (Staza rje~itosti) u organizaciji
Nau~noistra`iva~kog Instituta Ibnsina i BZK
Preporod Zenica; Zenica, 21. 10. 1998.
Kari}, Enes (2000): Islamsko mi{ljenje Nerkeza
Smailagi}a, Odjek, 3-4, LIII, Specijalni dodatak.
Neimarlija, Hilmo (2000): Prevodilac enciklopedijskog znanja i pjesni~ke osjetljivosti, Odjek, 3-4,
LIII, Specijalni dodatak.
Smailagi}, Nerkez (1990): Leksikon Islama, Sarajevo,
Svjetlost, redaktor DarkoTanaskovi}.
Spengler, Oswald (2000): Propast Zapada: obrisi
jedne morfologije svjetske povijesti, Svezak
drugi: Svjetskohistorijske perspektive, Zagreb,
Demetra.
Su{i}, Hasan (1977): Pogovor, u, Corbin, Henry
uz suradnju Seyyid Huseyna Nasra i Osmana
Jahya (1977): Historija islamske filozofije I. : od
po~etaka do Averroesove smrti (1198), Sarajevo,
Veselin Masle{a.

Bilje{ke:
1

Kako onda objasniti spekulaciju koja se ~ula na

Okruglom stolu u Zagrebu, 14. prosinca 2005.,
o liku i djelu Nerkeza Smailagi}a, organiziranog
povodom dvadesetogodi{njice njegove smrti. Kako
bi sura|ivao politi~ki dvojac Tu|man-Smailagi}, da je
Smailagi} bio `iv tijekom uspostavljanja vlasti samostalne Republike Hrvatske upitao se jedan sudionik
Okruglog stola. Slobodno interpretiraju}i, rekao je
da bi mo`da sura|ivao poput politi~kog dvojca stanovitog predsjednika SAD-a i ameri~kog dr`avnog
tajnika za vanjske poslove personiciranog u Henryju
Kissingeru. Obzirom na trajnu vanjskopoliti~ku
orijentaciju SAD-a nametanje njegovog primata
globalne mo}i u svijetu, bez obzira o kojem se
ameri~kom politi~kom establishmentu radilo, usporedba vrije|a osobnost rahmetli Nerkeza Smailagi}a,
prije svega, zbog orijentacije tada{njeg vladaju}eg
politi~kog vrha Hrvatske na podjelu Bosne i Hercegovine. Kad se ve} spekulira, neka to bude dopu{teno

59

OKRUGLI STOL
i meni. Mo`da bi Nerkez Smailagi}, kao demokratski
orijentiran intelektualac i ministar vanjskih poslova
Republike Hrvatske; i ne na posljednjem mjestu
kao sin Bosne i Hercegovine cijelim svojim bi}em
neraskidivo vezan za nju, na nedemokratske pojave
u tada{njoj Hrvatskoj, reagirao poput Vlade Gotovca, koji je po~etkom devedesetih godina pro{loga
desetlje}a jednom prigodom kriti~ki primijetio: Za
ovakvu Hrvatsku nismo se borili.
2

Autor ovoga napisa prona{ao je objavljeno Spenglerovo djelo Propast Zapada u prijevodu Nerkeza
Smailagi}a pod sljede}om bibliografskom jedinicom: Spengler, Oswald, Propast Zapada: obrisi
jedne morfologije svjetske povijesti, Svezak prvi:
Oblik i zbiljnost, Demetra, Zagreb, 1998.; Svezak
drugi: Svjetskohistorijske perspektive, Demetra,
Zagreb, 2000.

Djelo je objavljeno pod sljede}om bibliografskom

jedinicom: Al ibn Ebi Talib, Nehd`u-l-belaga: govori, pisma i izreke, Zagreb, Islamska zajednica, 1994.
U impresumu pi{e: Prijevod: Rusmir Mahmut}ehaji}
i Mehmedalija Had`i}. O Smailagi}evom prevo|enju
Nehd`u-l-belage, Mehmedalija Had`i} ka`e: Na{
prvi prevodilac Nehd`u-l-belage (kurziv, op. a.)
na bosanski jezik, rahmetli Nerkez Smailagi},
svojevremeno je taj posao obavljao u Zagrebu, sa
jednom ekipom ljudi, i to u veoma te{kom vremenu,
naro~ito za nas Bo{njake i muslimane. On je uspio
da napravi ono {to ~itave institucije nisu u~inile.
Nehd`u-l-belagu (kurziv, op. a.) su oni prevodili s
engleskog. Ona je s arapskog prevedena na perzijski,
s perzijskog na engleski, a onda je uslijedio prevod
na tada{nji srpskohrvatski jezik. I ja sam li~no
sara|ivao na nekim mjestima prevoda koja su bila
sporna. No, vidjelo se sasvim jasno da je taj prevod
bio manjkav. Sam Nerkez nije bio zadovoljan i dao
je taj prevod Islamskoj zajednici da se izvr{i redaktura i dr. (http://www.ibn-sina.net/seminari/staza
rjecitosti.html ). Hilmo Neimarlija o istom pitanju
ka`e: Hazreti Alijevu Nehd`ul-belagu (kurziv, op.
a.), glasovitu zbirku misli i besjeda ~etvrtog kalife,
Nerkez Smailagi} je prevodio s engleskog prijevoda,
i u rad na prijevodu unio je svu svoju neizmjernu
bri`ljivost i osjetljivost. (...) sva mjesta oko kojih
je imao i najmanjih nejasno}a ili dilema sravnjivao
je sa izvornikom uz pomo} kompetentnih znalaca
klasi~nog arapskog jezika. Sticajem okolnosti ovaj
prijevod nije ugledao svjetlo dana (Neimerlija,
2000:XXXIX). ^itatelju se, neodoljivo, name}e
pitanje: Koje su to okolnosti?

Henry Corbin, rukovoditelj studija na [koli za

visoke studije (Sorbonne), rukovoditelj odjeljka za
iranologiju Francusko-iranskog instituta (Teheran)
(Corbin, 1977:10).

Abl-Wald Muhammad ibn Ahmad ibn Muhammad ibn Ru{d (Aven Ru{d, iz ~ega su latinski
skolasti~ari izveli ime Averroes); (1126-1198, op.
a.); (Corbin, 1977:261).

Navodimo naslove tih tematskih cjelina Izvori

filozofske meditacije u islamu, [iizam i proro~ka
filozofija, Sunnitski kalm, Filozofija i prirodne
znanosti, Helenisti~ki inspirirani filozofi, Sufizam,
Suhrawardi, Islamski mislioci u Andaluziji.

IbnArab je u ranoj mladosti upoznao Averroesa.

(...) zadnji decenij na{eg XII stolje}a zna~i grani~nu
liniju: s jedne strane, na kr{}anskom Zapadu, razvijat
}e se aleksandrinizam i politi~ki averroesizam; s
druge strane, na islamskom Istoku, posebno u Iranu,
Suhrawardjeva teozoja svjetlosti, ~iji se utjecaj,
potkripljen IbnArabjevim djelom nastavlja i do
na{ih dana (Corbin, 1977:269).

60

Zavr{no slovo
Nakon svih dana{njih izlaganja name}e se odre|eni zaklju~ak: Denitivno
se mo`emo slo`iti; oko toga {to tijekom cijelog dana{njeg dana nekako izbija,
name}e se kao ideja da je rahmetli Nerkez Smailagi} bio osu|en na pronicljivost kojom je fantasti~no ubicirao i dijagnosticirao insucijenciju fundamentalnih tekstova u svim znanostima kojima se bavio; i da je, upravo zahvaljuju}i
tome, imao takav odabir; te je stoga mogao ostaviti jedan ovako impozantan
opus. To se primarno odnosi na zrele prevodila~ke radove kako ste ih Vi, profesore Neimarlija, svrstali u srednju fazu, a ja bih jo{ tomu dodala pogotovu
Nehd`ul-belagu i ove islamolo{ke kompilacije ili prijevode koji su iza{li posthumno, kao {to je Leksikon islama. O tome je djelu danas, na`alost, bilo
malo rije~i. On je za nas orijentaliste i islamologe izuzetno zna~ajan i, rekla bih,
sve ono {to je za pohvalu zaslu`ilo bi, ako ne cijeli skup, a ono bi se barem
jedan blok izlaganja mogao tome posvetiti. Sve {to je pozitivno u tom djelu
mo`e se pripisati isklju~ivo Nerkezu, a propusti, kojih je na`alost dosta, u tom
djelu idu isklju~ivo na du{u prire|iva~a koji su neke tekstove reducirali, a neke
objavili u neprimjerenom obliku koji Nerkez nikako ne bi odobrio.
Dopustite da zavr{imo s kratkim slovom gospo|e Amre Smailagi}, k}eri
rahmetli Nerkeza Smailagi}a, a prije toga `elim iskazati posebnu zahvalnost
gospo|i Du{anki [trbac na pomo}i i informacijama {to su bile od izuzetne
va`nosti za organiziranje ovoga skupa. Zahvaljujem jo{ jednom svima!
MM@

Obra}anje skupu
Amre Smailagi}
Prije svega, ja se `elim u ime porodice i u moje li~no ime zahvaliti organizatorima ovog okruglog stola o `ivotu, radu i djelu koje je ostavio iza sebe moj
rahmetli otac. Tako|e, zahvaljujem i svima koji su se odazvali da danas govore
o jednom {irokom opusu njegovoga rada u razli~itim oblastima, a ujedno da se
zahvalim i onima koji su, mo`da, po prvi put jasno iskazali i ono {to se samo
{u{kalo me|u njegovim prijateljima i istomi{ljenicima o tim nekim burnim
vremenima kada, kako re~e jedan dana{nji govornik, nije imao sre}e, a ja bih
dodala ni razumijevanja sredine u kojoj je radio, bez obzira da li se radilo o
Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj.
Tako|e, ono {to je moj rahmetli otac govorio svim svojim studentima, nama
kao ~lanovima njegove porodice, jeste to da je va`no iza sebe ostaviti djelo u
pisanom obliku koje }e biti bilo predmet daljeg prou~avanja, spoznaje novim
generacijama. Prema onome {to smo danas ~uli od svih govornika, neke nove
spoznaje iz njegovog `ivota i rada ostavljaju jo{ prostora za dalja izu~avanja
genracijama koje nisu imale priliku biti njegovi studenti ili ~itati njegove knjige u periodu kada je on `ivio i radio.
Hvala vam lijepo!

BEHAR 76-77

PRIKAZ
Fahrudin Novali}

Osim humanizma i fanatizam je

obilje`je svih religija i kultura
^esto znamo vi{e o najudaljenijim
zemljama, narodima, njihovim religijama
i kulturama, nego o svojim najbli`im susjedima. Uzroci tome su na{a nezainteresiranost i neinformiranost o njima, te neprimjeren na~in komuniciranja s njima.
O~ekivati je da }e tu manjkavost, kad je
rije~ o religijama Objave, ubla`iti prvi
ekumenski i me|ureligijski leksikon na
hrvatskom jeziku.1

I.
Leksikon temeljnih religijskih pojmova:
`idovstvo, kr{}anstvo, islam (u daljem
tekstu Leksikon), prijevod je djela Lexikon
religioeser Grundbegriffe: Judentum, Christentum, Islam. Hrsg. von Adel Theodor
Khoury, Styria Verlag, Graz/Wien/Kln
(Sonderausgabe) 1996.
Djelo su s njema~kog preveli Nedeljka
Paravi} (`idovstvo), Ljiljana Matkovi}Vla{i} (kr{}anstvo), @eljko Pavi} (islam).
Teolo{ka lektura: dr. sc. Adalbert Rebi}
(`idovstvo), dr. sc. Tomislav Zdenko Ten{ek
(kr{}anstvo) i [evko ef. Omerba{i} (islam).
Recenzent prijevoda je Tomislav Ladan, a
recenzenti dr. sc. Hotimir Burger i dr. sc.
Josip Osli}.
Leksikon, osim temeljnog teksta pojmova, ima Predgovor, Deklaraciju Drugoga
vatikanskog koncila o islamu i `idovstvu
Izvadak iz Deklaracije Nostra aetate o
odnosu Crkve prema nekr{}anskim religijama; Kratice, Popis suradnika, uvodne tekstove o `idovstvu (Dieter Vetter), kr{}anstvu
(Ludwig Hagemann) i islamu (Adel Theodor
Khoury); Sinopti~ku kronolo{ku tablicu za
sve tri religije i Popis natuknica.
Na 584 stranice Leksikona, u 1176
stupaca enciklopedijskog sloga, 33 autora
pi{u o temeljnim na~elima, klju~nim
rije~ima i univerzalnim vrijednostima triju
monoteisti~kih religija, koje ~ine posebnost
u cjelini njegova sadr`aja. Popis natuknica
po~inje s Abrahamom i Alahom/Bogom, a
zavr{ava s Vrlinom, Zlom i @rtvom.
BEHAR 76-77

Religije objave
Tekst natuknica predstavljen je komparativno, ovim redom: `idovstvo, kr{}anstvo,
islam. Sveukupni odnos me|u religijama
zahtijeva nu`nost optimalnog me|ureligijskog
dijaloga me|u komunikatorima. To je stanje
u kojem se oni me|usobno poku{avaju razumjeti u`ivjeti se u ulogu Drugoga, uva`avati
njegove vrijednosti i potrebe, komunicirati u
skladu s njegovim o~ekivanjima, uskla|ivati
razli~ita stajali{ta o pojedinim pitanjima i
problemima, te ih odgovorno provoditi u djelo. A to je, priznat }emo, mnogo vi{e od puke
tolerancije Drugoga i razli~itog. @idovstvo,
kr{}anstvo i islam, ukorijenjeni su u istom
`ivotnom prostoru Bliskog Istoka, povezani
vi{estrukim religijskim i kulturalnim zajedni~kim obilje`jima, denirani kao religije Objave, odnosno Pisma. Sve su to uvjerljive pretpostavke za optimalni me|ureligijski dijalog.
Kakva je uloga Leksikona? (...) ovaj
leksikon, pi{e u njegovu Predgovoru, `eli
obrazovanom ~itatelju ponuditi prvu pouzdanu informaciju o temeljima triju religija. U
pojedinim prilozima prikazane su najva`nije
crte njihova osnovnog oblika: glavna u~enja
i norme, oblici pobo`nosti i religijske prakse.
Ali ovi temeljni pojmovi ne bi smjeli samo
nepovezano stajati jedni uz druge, nego moraju biti prikazani onako kako se shva}aju u
svom vlastitom sklopu i tako|er s obzirom
na ostale religije. Tako se mo`e odrediti
njihova mjesna vrijednost unutar doti~noga
religijskog sustava, u~initi usporedba s ostalim religijama i procijeniti te`ina mogu}ih
suglasja ili razlika (Leksikon ..., 2005:5).
Tekst natuknica Leksikona treba komparativno i objektivno kriti~ki i{~itavati. Leksikon
bi trebao biti svojevrsni medij kooperativnointeraktivne i integrativne komunikacije me|u
religijama. Iz njega trebamo, i mo`emo, u~iti
o drugima, a to zna~i u kriti~koj logi~koj
komunikaciji u~iti i o sebi samima.
Leksikon ima i stanovitih nedostataka
nema Sadr`aj i `ivotopise barem nekih autora, a mogao bi imati vi{e natuknica koje se
obra|uju. Bilo bi dobro da se u sljede}em

izdanju, koje se ve} najavljuje, navedeni

nedostaci otklone.
Leksikon Islama autora Nerkeza
Smailagi}a (Smailagi}, 1990), kao i sva
djela te vrste o `idovstvu i kr{}anstvu, trebali bi biti nezaobilazni izvori literature za neke
budu}e leksikone i rje~nike o religijama
Objave. Leksikon Islama je ka`e njegov
redaktor Darko Tanaskovi}, kao {iroko
postavljeno enciklopedijsko delo, poput
Enciklopedije Islama, s namerom da se civilizacijski obuhvate najbitnije religijske, kulturne, istorijske i politi~ke odrednice islamskog
sveta, s posebnim naglaskom na tzv. sredi{njim
podru~jima toga sveta (Pogovor redaktora;
u, Smailagi}, 1990:683). Sva ta aktivnost
Nerkeza Smailagi}a temeljena je na principu
tolerancije, demokracije i civiliziranog dijaloga li{enog fanatizma, predrasuda i
isklju~ivosti (Bilje{ka o autoru; u, Smailagi}, 1990:682).

II.
U svim religijama, pa i religijama Objave, veliki je jaz izme|u vrijednosno-normativnog i stvarnog. Drugim rije~ima, izme|u
znanja o vjeri i `ivljenja vjere za mnoge je
nesavladiv put. Osnovne pretpostavke za
smanjivanja tog jaza u svakoj religiji su prevladavanje predrasuda; vi{e svjedo~enja, a
manje ispraznog propovijedanja vjere, i univerzalno vrijednosno orijentirani dijalog. Bez
tih pretpostavki nema ni u~inkovitog
me|ureligijskog dijaloga.
Razmotrimo, ukratko, djelovanje pod
utjecajem predrasuda koje u svom totalitetu
i intenzitetu nu`no pokazuje primitivne i
nasilne oblike pona{anja.

Predrasude duhovno rodili{te zla

Od vrijednosne koncepcije do vrijednosne
recepcije me|ureligijskog dijaloga i
uva`avanja dug je i naporan put. Jedna od
prepreka su i dru{tvene predrasude nacionalne vjerske, rasne, kulturalne pravo duhovno rodili{te zla.
61

PRIKAZ
Svaka je religija kao sustav vrijednosti,
samo mogu}nost ostvarenja u praksi. Pripadnici svake religije mogu imati, i imaju,
stanovite predrasude.
Navodimo nekoliko primjera recepcije
predrasuda.
Tijekom razgovora o stupanju u radni
odnos, na odre|eno vrijeme, ravnateljica jedne
osnovne {kole iz Zagreba ravnodu{no je
upitala kandidatkinju: Koje ste nacionalnosti?... A vjeroispovijed? Ako ste pripadnik
nepo`eljne nacionalnosti i(li) vjeroispovijedi,
pred takvom sugovornicom, ne}ete dosanjati san o zaposlenju, kao i spomenuta kandidatkinja, koju su prije ove grube diskriminacije, jedni drugi ekstremisti, protjerali iz
vlastitog doma u njezinoj biv{oj domovini.
I nakon zavr{etka rata mnogi vjernici,
me|u njima i sve}enici, do`ivjeli su grube
verbalne ili zi~ke napade agresivnih pojedinaca ili skupina naj~e{}e, pripadnika
ve}inske vjeroispovijesti. @rtve verbalnih
napada bili su i muftija Edhem ef. ^amd`i}
u Banja Luci, te vrhbosanski nadbiskup
kardinal Vinko Pulji} s banjalu~kim biskupom
Franjom Komaricom u Sarajevu.
I naj{iroj javnosti na prostoru biv{e Jugoslavije poznati su tragi~ni doga|aji, od prije
nekoliko godina, nastali tijekom sprje~avanja
po~etka gradnji u ratu sru{enih d`amija Ferhadije u Banja Luci i d`amije u Trebinju. U
Banja Luci, tom prigodom, osim grubih verbalnih i zi~kih napada na vjernike islamske
vjeroispovijesti koji su do{li na po~etak gradnje, razbijanja i paljenja autobusa i osobnih
automobila, zbog te{kih ozljeda nakon nekoliko dana `ivot je izgubila jedna osoba.
Na Badnju ve~er 2002., Moamer Topalovi} po~inio je monstruozni zlo~in ubiv{i tri
~lana hrvatske povratni~ke obitelji An|eli} u
Kostajnici kod Konjica.
Nitko ne bi smio biti protiv bilo kojeg
simbola humano orijentirane vjere, ali svatko
bi morao biti protiv njihove instrumentalizacije u svrhu zlo~ina ili bilo kojeg neljudskog
~ina. Primjerice, hrvatsko-katoli~ki ekstremisti su tijekom hrvatsko-bo{nja~kog rata,
osim ostalih objekata u Po~itelju, sru{ili i
d`amiju, a na ostatke sru{ena minareta, postavili kri` divovskih dimenzija koji je tamo
stajao godinama.2 To je samo jedan od mnogih primjera, u svim religijama, kako religija
i njeni simboli ne slu`e prevladavanju te{ko}a
rata, nego su u funkciji rata i ratne destrukcije
njima se opravdavaju rat i ratna destrukcija.
To je duhovnost koja slijedi zov Thanatosa
Nagona smrti, a odbacuje Eros Nagon
`ivota. Ve}e ili manje, zloupotrebe religije u
62

Leksikon Islama dr. Smailagi}a

ratne svrhe, u svim sukobljenim stranama,
bilo je tijekom rata na prostoru biv{e Jugoslavije, od 1991. do 1999. godine. Po~initelji
ratne destrukcije su poznati i imaju svoja
imena i adrese. O manjem dijelu stradanja
sakralnih objekata svih vjerskih zajednica u
Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1996., vidjeti, u: (Grbo, 1997).
Ljudi vole pojavom neke stvari ili zbivanja
prikrivati njezinu bit. Stoga stvari i zbivanja
nisu uvijek onakvi kakvima se nekome ~ine.
Pojava ~ulima dostupna manifestacija neke
biti pojedine stvari ili zbivanja ne odgovara
uvijek svojoj biti, pa je iskrivljuje u obliku
privida. Zato stvari i zbivanja imaju svoje
skrivene uloge, zna~enja i smisle.3
U tom smislu sude}i, prije svega, prema
izjavama pripadnika islamske vjeroispovijedi u Mostaru, dijalogu i toleranciji ne pridonosi ni Jubilarni Kristov kri` na Humu iznad
Mostara, jer ga ne samo oni, zbog ratnih stradanja, a posebice zbog barbarsko-kri`arskog
~ina ru{enja po~iteljske d`amije i ostalih
d`amija u Hercegovini prepoznaju kao Ru{itelja i sredstvo rata i u miru, a ne kao Spasitelja svih ljudi. Vjera se, podsje}a nas
Jakov Juki}, prihva}a (i svjedo~i, op. a.)
kroz ku{nje slobode, a ne kroz prijetnje
strahom (Juki}, 1997:10).Takvo vanjsko
isticanje duhovnosti i u postratovskom vremenu i prostoru potiskuje unutra{nju duhovnost ispunjenu univerzalno vrijednosnim
sadr`ajima i podsje}a na bojovni~ko-ru{iteljsku duhovnost iz vremena sveop}e ratne
destrukcije. Osim toga, instrumentaliziranje
kri`a, ili simbola bilo koje religije, u neljudske
svrhe, ru{i njihovo izvorno Dostojanstvo.

Kako bi izgledao Mostar kad bi ~elnici

islama i `idovstva u Mostaru, slijedili primjer
Katoli~ke crkve u tom gradu, pa na vidljivo
istaknutim mjestima prote`irali svoje simbole? Bila bi to neuta`iva opsesija za dominacijom u zi~kom prostoru, ali pitanje je {to
je sa zdravim rivalstvom u duhovnom prostoru, kao vi{oj dimenziji u ljestvici vrijednosti. Bez sumnje, bio bi to i rat vjerskim
simbolima. Crkve, sinagoge i d`amije, ve}
imaju simbole svojih religija, koji na njima
svojstven na~in govore o me|ureligijskom
dijalogu i toleranciji. Zato ih nije potrebno,
na bilo koji na~in, isticati na tkivu prirode jer
ona, sama po sebi, ima neponovljivu Bo`ansku
mo}, svetost i zna~enje. Stoga je suludo
bogohuliti nad prirodom kao drugim anorganskim tijelom ~ovjeka i instrumentalizirati je u svrhu bilo koje vjere. Urezivanje kri`a
na grudi i druge dijelove tijela `rtava
nekr{}anske vjeroispovijesti, odsijecanje dva
prsta na {akama i stopalima `rtava i sli~nih
skrnavljenja tijela bilo je oduvijek. Ne jednom,
sve to doga|alo se i za vrijeme posljednjeg
rata na prostoru biv{e Jugoslavije.

Nu`nost kulturno-duhovne
ekologizacije
Da je Bog htio prirodu okititi simbolima
vjere onda bi ih, prije ~ovjeka, postavio diljem
planeta Zemlje, pa i na tijela ljudi. Lijepo je
primijetio Goethe: Priroda je jedina knjiga
koja na svim listovima nudi mnogo sadr`aja
(Puljo, 1977:199). Nedopustivo je neprihvatljivim postupcima nezdravog religijskog
rivalstva mijenjati i prisvajati krajobraze
prirodne i socijalne okoline. ^ovjek treba
i{~itavati, opisivati, obja{njavati i razumijevati Nebo, Zemlju, Zrak, Vodu, u njihovoj
umre`enoj i me|usobno uvjetovanoj
holisti~koj datosti. [ume su za Kozarca bile
zelene katedrale, a hod po njima, bilje`i
Stipo Damjanovi} u predgovoru knjizi Slavonijo zemljo plemenita, bio je sve~anost
(Kozarac Josip; Kozarac Ivan, 1992:8).
^ovjek je zakazao u materijalnoj ekologiji,
socijalnoj ekologiji i ekologiji li~nosti. On
one~i{}ava ne samo prirodnu, nego i socijalnu okolinu. U tom smislu, veoma su pou~ne
misli iz Pisma indijanskog poglavice Seattlea
predsjedniku Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava
iz 1854. godine, u kojem on ka`e: Dio smo
zemlje, i ona je dio nas. (...) Morat }ete u~iti
svoju djecu isto {to i mi u~imo svoju da
nam je zemlja mati. (...). Zemlja ne pripada
~ovjeku. ^ovjek pripada zemlji. (...). Nije
~ovjek tvorac tkanice `ivota, ve} samo vlakBEHAR 76-77

NERKEZ SMAILAGI]
no u njoj. (...) na{ je Bog isti bog. Mo`da
mislite da i njega mo`ete posjedovati, kao {to
se spremate da uzmete cijelu na{u zemlju.
Ali, ne}ete! On je bog ljudi i njegova je milost
jednaka za (...), (sve, op. a.) (Mo`da smo
ipak bra}a, 1976:39-40).
Zanimljivo je da se mnogi vjernici rado i
pristrano bore za svoju vjeru, a nerado je
prakticiraju prema njezinim temeljnim
na~elima. Dio vrhovnih institucija i sve}enstva,
te velika ve}ina vjernika svih religija skloni
su, na razli~ite na~ine, nekriti~kom vrjednovanju vlastite vjere. Katoli~ka je crkva, prema
pisanim medijima, to iskazala i u obliku deklaracije.4 Pravovjernost i punina, kao uzvi{ena
duhovnost na djelu, bilo koje vjere, ne dokazuju
se vrijednosnim iskazima i strastvenom narcisoidnom opsjednutosti vlastitom veli~inom.
One, nevidljivom unutra{njom snagom,
osvajaju srce, du{u i (raz)um ~ovjeka.
Imperativ suvremenog na~ina `ivota
~ovjeka je holisti~ka ekolo{ka orijentacija i
recepcija ekologizacija materijalne i kulturno-duhovne proizvodnje `ivota. Zato govorimo i o ekologizaciji nediferenciranih i
diferenciranih oblika dru{tvene svijesti i
ostalih kulturno-duhovnih pojava koje se s
njima me|usobno uvjetuju i pro`imaju. Govorimo o ekologizaciji religije, filozofije,
umjetnosti, znanosti, politike, prava, morala;
jezika, navika, obi~aja, odgoja i obrazovanja,
sporta, zabave i rekreacije, kao i ostalih
sadr`aja slobodnog vremena. Holisti~ka
ekolo{ka orijentacija i recepcija podrazumijeva me|usobnu uvjetovanost i nedjeljivost
prirode, dru{tva i ~ovjeka. To su i osnovne
pretpostavke za razvoj holisti~ke ekolo{ke
etike i holisti~ke ekolo{ke kulture.
Prema Kim Chi-Hau, navodi Ki-Sang
Lee, 21. stolje}e bit }e stolje}e spiritualnosti, duhovnosti. U stvaranju nove civilizacije
treba se potpuno anga`irati isto~no-azijsko
mi{ljenje. Kim nudi kao alternativno mi{ljenje
trovrsnu misao strahopo~itanja, tj. trebalo bi
imati strahopopo~itanja pred Bogom, pred
~ovjekom i pred stvarima na zemlji.
Zemlju moramo visoko cijeniti, gotovo
kao tijelo na{e majke. Valja se sa
strahopo~itovanjem odnositi, kako spram `ivih
bi}a tako i spram cjelokupne ne`ive stvarnosti.
Moramo isto tako visoko cijeniti sami sebe,
jer u sebi nosimo kozmi~ki `ivot. Moramo
kozmi~ki `ivot vidjeti u drugima i cijeniti ih.
Moramo i dalje dati sve od sebe da bismo s
drugima ostvarili izvornu zajednicu po{tovanja.
(...). Tada je mogu}e posvuda osjetiti tragove
bo`anske snage i biti svjedokom `ivotnoga
doga|aja (Lee, 1997:168).
BEHAR 76-77

U Talmudu je zapisano: Nad svim caruje

priroda, osim nad strahom pred njom.

Kava me|ureligijskog dijaloga

Me|ureligijski dijalog treba ulju|eno
za`ivjeti, ne samo me|u sve}enicima svih
religija; nego i me|u njihovim vjernicima.5
^in je elementarne pristojnosti da na zla djela
i predrasude koje ih ra|aju reagiraju i najo{trije
ih osude, ne samo civilne vlasti, nego mjesni
i vrhovni vjerski poglavari ~iji su ih vjernici
po~inili. Jesu li, i kada, u navedenim i sli~nim
prigodama javno reagirali i primjereno osudili takve pojave? To je najmanje {to su morali u~initi. Da se to ~inilo prije, za vrijeme i
poslije rata na ovim prostorima, sigurno bi
bilo manje ru{itelja Dostojanstva Boga,
^ovjeka i njihovih Djela bilo bi manje
sveop}e ratne i mirnodopske destrukcije.
Potrebno nam je mnogo vi{e razboritosti
i mudrosti. Svi su razboriti ljudi iste vjere,
primijetio je jednom prigodom engleski
dr`avnik i pisac Benjamin Disraeli. Mo`emo
re}i, svi ulju|eni ljudi iste su vjere. Ne
mo`emo govoriti o dijalogu i razumijevanju
ako postoji zabrinjavaju}a {utnja i indiferentnost crkvenih poglavara i sve}enstva u mjestima gdje njihova bra}a druge vjeroispovijedi nemaju dostojanstvene uvjete za obavljanje
vjerskih obreda, ili im se o{te}uju i ru{e
postoje}i vjerski objekti crkve, d`amije,
mesd`idi, groblja.6 A nemaju ih, jer su im,
~esto i uz otvoreno odobravanje ili {utnju,
upravo crkvenih dostojanstvenika druge
vjere, u ratu od 1991. do 1999., sru{ene bogomolje. Nedopustivo je i {to se, uz {utnju i
odobravanje najodgovornijih za me|ureligijski
dijalog, neki sru{eni vjerski objekti jo{ ne
dopu{taju graditi ili obnavljati, a tamo gdje
treba graditi nove, nacionalni i vjerski fanatici prijete da }e ih sru{iti.
Za sprje~avanje gradnje rije~ke d`amije,
na primjer, takvi su ekstremisti prijetili i
upotrebom jedne vojne postrojbe. U Zagrebu
je, prije nekoliko godina, jedan samozvani
hrvatski branitelj, optere}en radikalnim stupnjem nacionalnih i vjerskih predrasuda, pred
televizijskim kamerama kazao da treba sru{iti
i zagreba~ku d`amiju. I opet, koliko mi je
poznato, javnost nije ~ula glas osude ni s
Kaptola, ni iz Banskih dvora. Neki odgovorni ljudi iz tih institucija, ~esto i veoma dojmljivo, opona{aju ikone {utnje, kao da takve i
sli~ne pojave nisu za javnu osudu i zakonsko
sankcioniranje. Unato~ i bahatom pozivanju
jednog od klju~nih sugovornika u istoj televizijskoj emisiji na identi~nost njegovih

stavova s francuskim ultranacionalistom

Jean-Marie Le Penom da muslimanima ne
treba dopustiti `ivjeti na Zapadu, jer se kako
je rekao brzo razmno`avaju.
Svi simpoziji7, kao i sve pri~e o duhovnosti, ostat }e jalove, ako se dosljedno i odgovorno ne provodi u djelo ono {to je dogovoreno i {to je jasno sadr`ano u temeljnim
na~elima svake religije. Svako la`no pozivanje
na Boga, Pravdu i Istinu, ~in je bogohuljenja
i licemjerja.
Za{to se, u mjestima gdje `ive i djeluju
pripadnici vi{e vjerskih zajednica, ne bi
njihovi ~elnici, prema potrebama, sastajali
na kavi me|ureligijskog dijaloga {alici
konstruktivnih i ugodnih razgovora; pa na
najbolji na~in pokazivali svojim vjernicima
kako se sura|uje i `ivi u izvornoj zajednici
me|usobnog po{tovanja? Ostaje nam da
vidimo ho}e li se, i u kojim mjestima, to i
dogoditi. Prije svih na Kosovu, u Beogradu,
Mostaru, Trebinju, Stocu, Banja Luci, Bugojnu, Ljubljani, ...

Izazov bogatstva razli~itosti

Svako nekriti~ko i agresivno isticanje
vlastitog religijskog i inih identiteta8 vodi u
isklju~ivost i diskriminaciju. U stanovitim
okolnostima postaje sredstvo sukoba, pa i oru`anog rata. Ako je mir me|u religijama uvjet
mira me|u narodima, onda razlike me|u religijama kao i razlike prema volterijanizmu,
nagla{eno nepovjerljivom prema svakoj religiji,
nigdje i nikada, ne bi smjele postati sredstvo
netolerancije, mr`nje i ratnog sukobljavanja.
Podsjetimo, ukratko i nepotpuno, na
shva}anje mira svetog Augustina, koji se
pitanjem mira uglavnom bavi u XIX. knjizi
Bo`je dr`ave. Okvir u koji Augustin smje{ta
mir, smatra Sergio Cotta, predstavlja izvjesnu analogiju s Heraklitom to je globalni
okvir kozmi~kog svijeta mundus koji obuhva}a
nebo i zemlju (Cotta, 1997:10). Polaze}i
od ovog glavnog na~ela Augustin analizira
mir na dva razli~ita, ali komplementarna
stupnja: na njegovoj vlastitoj ontolo{koj
strukturi, koja se ti~e mira ~ovjeka u potpunosti, kao jedinstva tijela i du{e, {to je njegov
unutra{nji stupanj mira po sebi, te na vanjskom
stupnju mira dru{tvenih oblika. U analizi
vlastite ontolo{ke strukture Augustin
razlikuje vi{e morfolo{kih stupnjeva rastu}eg
lozofskog zna~enja (...), gdje u slo`nosti
njezinih sastavnica individua po sebi i za sebe
progresivno ostvaruje puno}u svojeg `ivotnog
mira, dakle svog osobnog bi}a (Cotta,
1997:10).9

63

PRIKAZ
Istovjetnosti i sli~nosti humane vrijednosne
orijentacije i recepcije, kao dodirne to~ke triju
religija Objave, u pojmovima Leksikona i
njihovom cjelovitom u~enju trebaju biti spiritus movens me|ureligijskog dijaloga. Razlike
me|u svim religijama svijeta kao i prema
onima koji nisu pripadnici ni jedne religije,
mogu i moraju biti povod da pro{irimo svoju
spoznaju o Drugima i razli~itim i temeljem
toga s njima humano komuniciramo.
^ovjek svoju svrhu `ivota ostvaruje, i
treba ostvarivati, kroz pluralizam razli~itih
`ivotnih oblika i u kontekstu razumijevanja
religijskoga pluralizma. Religije svijeta jesu
utjelovljenje ~ovjekove te`nje susretu s transcendencijom. Upravo razli~ite lozofske i
religijske orijentacije otvaraju putove do
transcendencije. Pluralizam religijskih i
eti~kih vrednota, kao i mno{tvo religija, (...)
ima pozitivnu konotaciju, isti~e Josip Osli},
i treba ga shvatiti kao ~ovjekov povijesni
hod prema Bogu kao kona~noj svrsi i smislu
`ivota (Osli}, 2004:154).
Osim humanizma, najgrublji fanatizam i
podivljale strasti destrukcije, u ve}oj ili manjoj
mjeri, obilje`je su svih religija. Ako `elimo
prevladati vjerske i ostale fanatizme, onda
moramo shvatiti da je bogatstvo razli~itosti
izazov, ne samo za toleranciju u smislu
su`ivota Jednih pored Drugih, nego prije
svega, izazov za plodnu kooperativnost i
kreativnost ljudi u jednakopravnoj zajednici
Jednih s Drugima.

Mo`da smo ipak bra}a (1976), Vjesnik u srijedu,

5. lipnja.
Osli}, Josip (2004): Vjera i um: neoskolasti~ki i suvremeni
pristupi, Zagreb, Hrvatsko lozofsko dru{tvo.
Pogovor redaktora (1990); u: Smailagi}, Nerkez
(1990): Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost. Redaktor DarkoTanaskovi}.
Puljo, Jasmina (1977): Biseri mudrosti, Beograd, Jasmina Puljo.
Smailagi}, Nerkez (1990): Leksikon Islama, Sarajevo,
Svjetlost. Redaktor DarkoTanaskovi}.

Bilje{ke:
1

Leksikon temeljnih religijskih pojmova: `idovstvo,

kr{}anstvo, islam; Zagreb, Svjetska konferencija
religija za mir:Prometej, 2005., str. 584

Mnoge stvari su velike i lijepe zato {to su male. Insucijentnost duhovnog bogatstva i kreativnosti duhovno
siroma{nih, ~esto se, poku{ava nadoknaditi pretjeranim materijalnim bogatstvom i zi~kom veli~inom
stvari koje posjeduju. U upadljivoj destrukciji oni su
nenadma{ni. Upadljiva destrukcija je oblik destrukcije kojoj je isklju~iva svrha impresionirati/{okirati
ljude razmjerima i u~inkom zlodjela, kako bi se kod
istomi{ljenika pove}ao ugled pojedinca ili dru{tvene
skupine. Po~initelji takvih zlodjela naj~e{}e se
nagra|uju i progla{avaju nacionalnim/vjerskim
junacima. Kri`evi golemih dimenzija, u Po~itelju
i na Humu iznad Mostara, podsje}aju i na uratke
socijalisti~kog realizma kao dominantnog likovnog
izraza u nekim drugim vremenima. Oni u sebi nose
i prijete}i ideologijski i hladnoratovski naboj. [to se
vi{e prividno pribli`avaju Bogu, toliko se udaljavaju i
od njega i od zbiljskog ~ovjeka. Krije li se i u tom dio
odgovora za{to takvog spasitelja i njegovo znamenje
jedan dio gra|ana Mostara ne mo`e prihvatiti?

Literatura
Be{ker, Inoslav (2000): Vatikan: Ni jedna vjera nije
ravna kr{}anstvu, a ni jedna crkva katoli~koj,
Jutarnji list, 6. rujna.
Be{ker, Inoslav (2000a): Vrhovi Katoli~ke crkve kritiziraju svoj dokument o primatu katoli~ke vjere,
Jutarnji list, 27. rujna.
Bilje{ka o autoru (1990); u, Smailagi}, Nerkez (1990):
Leksikon Islama, Sarajevo, Svjetlost. Redaktor
DarkoTanaskovi}.
Cotta, Sergio (1997): Rat i mir: dvije hermeneuti~ke
paradigme, Filozofska istra`ivanja, sv. 1.
Grbo, Ismet (1997): Ogledalo nasilja: stradanje sakralnih objekata u BIH 1992. - 1996. na prostoru koji
kontrolira Armija BIH, Sarajevo, Centar za analitiku,
dokumentaciju i komuniciranje s javno{}u.
Juki}, Jakov (1997): Lica i maske svetoga: ogledi
iz dru{tvene religiologije, Zagreb, Kr{}anska
sada{njost.
Kozarac, Josip; Kozarac Ivan (1992): Slavonijo zemljo
plemenita, Zagreb, Mladinska knjiga.
Lee, Ki Sang (1997): U potrazi za novom univerzalnom
logikom kulture: hermeneutika, pragmatika i
ereignetika, Filozofska istra`ivanja, sv.1.
Leksikon temeljnih religijskih pojmova: `idovstvo,
kr{}anstvo, islam (2005): Zagreb, Svjetska konferencija religija za mir:Prometej.
Maalouf, Amin (2002): U ime identiteta: nasilje i potreba
za pripadno{}u, Zagreb, Prometej.

64

Stoga, svaka takva vrsta pravovjernosti, vjerskog

ekskluzivizma i puritanizma, od bilo koga dolazila,
ne stvara nu`ne pretpostavke za dijalo{ko ozra~je u
kozmosu vjerske i svake druge komunikacije. Mnogi
se, pa i crkveni uglednici, s takvim i sli~nim vrstama
vrijednosnog prosu|ivanja i izolacije ne sla`u. Kardinal Edward Idriss Cassidy, predsjednik Papinskog
vije}a za jedinstvo kr{}ana, prepoznaje u Deklaraciji tragove katoli~kog fundamentalizma (Be{ker,
2000a:6), a pastor rije~ke Babtisti~ke crkve, Giorgio
Grlj, ksenofobiju i autisti~ni duh (Grce, 2000:14).
Istinski kr{}anin nije ~ovjek protiv drugoga, nego
za drugoga kao {to je to bio Isus Krist, lucidno
podsje}a Jakov Juki} i dodaje: (...) nema neprijatelja
nego bra}e; nema protivnika nego bli`njih (Juki},
1997:10). O ~isto}i, ljepoti, punini i jedinstvenosti,
u superlativima na sebi svojstven na~in, govore i
islam i pravoslavlje. Svako nekriti~ko isticanje vlastite vjere, dolazilo iz vjerskih institucija ili iz mase
vjernika, posljedica je iskrivljenih vrijednosnih, a ne
~injeni~nih sudova.

Ibn Ru{d (Averroes) odlu~no se izja{njavao o

odnosima izme|u znanstvenog istra`ivanja i vjerovanja. Svoje poglede je izlo`io u spisima Fasl
al-magl i Ka{f al-manhi. (...) U religiji se mora
razlikovati doslovni smisao i obja{njenje vjerskog
u~enja. Ako u Kuranu postoji neko mjesto, za koje
se ~ini da proturje~i rezultatima lozoje, mora se
smatrati da to mjesto, u osnovi uzeto, ima drugi nego
vidljivi smisao, te tra`iti pravi smisao. Dr`ati se
doslovnog smisla, du`nost je mno{tva; tra`iti pravo
tuma~enje, obrnuto, zada}a je u~enjaka. Mitove i
slikovite prikaze mora narod prihvatiti tako kako
mu ih Objava nudi; lozof, ipak, ima pravo izvla~iti
iz njih tuma~enjem u njima skriveni, dublji i ~i{}i
smisao. (...) Ina~e on (Ibn Ru{d, op. a.) zamjera na
mitovima i predod`bama, koji se nastoje stvoriti o
onom svijetu (Smailagi}, 1990:259).
Deklaracijom Dominus Iesus (Isus Gospodin),
dokumentom kojeg je 5. rujna 2000. godine prefekt
Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger, predstavio u Vatikanu, prema izvije{}ima mnogih
medija, Katoli~ka crkva je odbacila jednakovrijednost
vjera. Katoli~ka crkva opetuje svoje gledi{te da je
kr{}anstvo jedina vjera od Boga, a Katoli~ka crkva
jedina koja tu vjeru ~uva u njezinoj punini (Be{ker,
2000:56). Takav diskurs upu}uje na jednu istinu,
jednu vjeru, jedan moral; izvan kojih nema pravoga
smisla i zna~enja. Vodi li to u teror istine, prakti~ni
dogmatizam, katoli~ki fundamentalizam, autizam,
ksenofobiju? Takva vrsta vjerske samodopadljivosti
prave punine i odabranosti, nekim pojedincima,
dru{tvenim skupinama i institucijama prave provenijencije mo`e zna~iti da su Drugi nevjernici, pa
ih je zbog toga potrebno anatemizirati i istrijebiti.

Ibn Ru{d, pi{e Smailagi} u Leksikonu Islama,

je razlagao, kako se religija mora pou~avati prema
duhovnom stanju slu{atelja (vjernika, op. a.). On razlikuje, u pogledu duhovnih darovitosti, tri vrste ljudi:
prva i najbrojnija obuhva}a one koji vjeruju na temelju
izlaganja bo`anske rije~i i gotovo su prijemljivi samo
za govorni~ke efekte. U drugu vrstu spadaju oni ~ije
se vjerovanje oslanja na dokazne razloge, ali samo na
takve, koji proizlaze iz na~ela koja su prihva}ena i koja
nisu podvrgnuta kritici. Tre}a, malobrojna vrsta, sastoji
se od takvih koji vjeruju samo po dokazima, koji se
temelje na povezanosti pretpostavki koje su utvr|ene
(Smailagi}, 1990:259).

Evo samo nekih primjera sprje~avanja obnove, ru{enja

ili o{te}enja navedenih vjerskih objekata na prostoru
biv{e Jugoslavije, tijekom posljednjih pet do {est godina: pravoslavni vjerski objekti na Kosovu, u Bugojnu,
[ibeniku; islamski vjerski objekti u Banja Luci, Trebinju, Beogradu, Ni{u, Osijeku, Dubrovniku; katoli~ki
vjerski objekti u Vojvodini i drugim mjestima.

U Zagrebu je 10. i 11. o`ujka 2006. godine, u organizaciji Svjetske konferencije religija za mir/Ogranak
u Hrvatskoj, Me{ihata islamske zajednice u Hrvatskoj,
Kulturnog centra pri veleposlanstvu IR Iran, te Filozofskog fakulteta Dru`be Isusove u Zagrebu, odr`an
me|unarodni simpozij Suvremenost dijaloga. Svoje
radove izlo`ilo je ~etrnaest autora iz pet zemalja.

Amin Maalouf, autor knjige U ime identiteta:

nasilje i potreba za pripadno{}u, ka`e: Potje~em
iz obitelji s arapskog juga (Libanona, op. a.),
usa|ene stolje}ima u libanonskim planinama, koja
se rasprostranila stalnim seljenjima po raznim
dijelovima zemaljske kugle, od Egipta do Brazila i
od Kube do Australije. Di~ila se time da je uvijek
bila istovremeno arapska i kr{}anska, vjerojatno od
2. ili 3. stolje}a, {to zna~i daleko prije pojave islama,
i ~ak prije nego {to se Zapad obratio na kr{}anstvo.
^injenica da sam kr{}anin i da mi je materinski
jezik arapski, koji je sveti jezik islama, jedan je od
temeljnih paradoksa koji su skovali moj identitet
(Maalouf, 2002:21). Takvih i sli~nih primjera
slo`enih identiteta ima mnogo.

Postoji pet stupnjeva ontolo{kog mira: a) sukladnost

razli~itih ziolo{kih sastavnica tijela (pax corporis); b)
odmor odre|en apetitima i nagonima (pax animae inrationalis); c) sukladnost izme|u misli i djelovanja (pax
animae rationalis); d) dobro ure|eni `ivot i zdravlje
`ivog bi}a (pax corporis et animae); e) ure|eni odnos
~ovjeka prema Bogu u vjeri pod vje~nim zakonom (pax
hominis mortalis et Dei) (Cotta, 1997:10).

BEHAR 76-77

BIBLIOGRAFIJA
Mubera Masli} @dralovi}

Prilog bibliografiji radova

Nerkeza Smailagi}a
KNJIGE:
1. Politi~ka vizija Dantea Alighieria, V.
Masle{a, Sarajevo 1964.
2. Historija politi~kih doktrina I-II, Naprijed, Zagreb 1970.
3. Radni~ka demokracija i radni~ka partija - Prilog problematiziranju reforme
SK, Centar za aktualni politi~ki studij,
Zagreb, 1970.
4. Klasi~na kultura Islama I, vlastito
izdanje, Zagreb 1973.
5. Uvod u Kuran, vlastito izdanje, Zagreb
1976.
6. Klasi~na kultura Islama, II, vlastito
izdanje, Zagreb 1976.
7. Leksikon Islama, Svjetlost, Sarajevo
1990.*
* Djelo je posthumno iza{lo. Do`ivjelo je skra}ivanja
i cenzuriranja pa je sasvim izvjesno da se rahmetli
Nerkez ne bi slo`io s takvim oblikom i formom
Leksikona. Ipak, pozitivne sudove o pojavi djela dali
su: Muhamed @dralovi}: Upoznavanje religije, Na{i
dani, XXXVII/1990, br. 1001, str. 37-38, Rade
Bo`ovi}: Pionirski poku{aj, Na{i dani, XXXVII/
1990,br.1001,str.39-40; Daniel Bu~an: Obuhvatno i
cjelovito, Start, br.565/1990; pp.66

PRIJEVODI:
1. Vittorini, Elio, Crveni karanfil, D`epna
knjiga, Sarajevo 1957.
2. Didro o religiji, izd. Svjetlost, Sarajevo 1959.
3. Voltaire, Antirelogiozni spisi, Svjetlost,
Sarajevo 1959.
4. Cuvillier, Armand, Uvod u sociologiju,
V. Masle{a, Sarajevo 1961.
5. Holbach, Paul Dietrich Freiherr,
Razgoli}eno hri{}anstvo ili ispitivanje
na~ela i posljedice hri{}anske religije,
izd. Rad, Beograd 1963
6. Camus, Albert, Mit o Sizifu, V. Masle{a,
Sarajevo 1961. (drugo izdanje 1987.)
7. Gurvitch, Georges, Savremeni poziv
sociologije, V. Masle{a, Sarajevo 1965.
8. Jodl, Friedrich, Istorija etike kao filozofske nauke, sv. I - II., V. Masle{a,
Sarajevo 1963. (drugo izdanje 1975.)
BEHAR 76-77

9. Friedmann, Georges, Problemi ~ovjeka

u industrijskom ma{inizmu, V. Masle{a,
Sarajevo 1964.
10. Pari{ka komuna: originalni zapisnik
31. sjednice, Centar za aktualni politi~ki
studij, Zagreb 1971
11. Friedmann-Naville, Sociologija rada,
preveo zajedno sa Sadetom Zahirovi},
V. Masle{a, Sarajevo 1972.
12. Levinas, Emmanuel, Totalitet i
beskona~no, V. Masle{a, Sarajevo
1976.
13. Corbin, Henry, Historija islamske filozofije, sv. I, V. Masle{a, Sarajevo
1977. (drugo izdanje 1987.)
14. Hamidullah, Muhammed, Muhammed
a. s., sv. I - II, vlastito izdanje, Zagreb,
1977.
15. Bisio, Bruno, Psiha i droga, vlastito
izdanje, Zagreb 1977.
16. Hammer, Joseph von, Historija Turskog
(Osmanskog) Carstva, knj. I-III, vlastito izdanje, Zagreb 1979. U tre}em
svesku u Dodatku je prijevod teksta
Sorwithovog djela istoimenog naslova,
str.257-568.
17. Spengler, Oswald, Propast Zapada,
sv. I - II, Demetra, Zagreb 1977. (prvi
svezak) i 1999 (drugi svezak).
18. Korben, Anri: [iizam i proro~ka filozofija (preveo s Tarikom Haveri}em),
IKC Beograd 2002.

ZNANSTVENI I
STRU^NI ^LANCI:
1. Babef-revolucionarni tribun ugnjetavanih, Pregled 11-12/1953.
2. Odnos revolucije i prava, Pregled
3/1954.
3. Problemi advokature u Platonovim
djelima, Godi{njak Pravnog fakulteta
u Sarajevu br.2/1954.
4. Politi~ne ideje glosatora, Godi{njak
Pravnog fakulteta u Sarajevu br.
3/1955.

5. O kritici marksizma u zapadno-evropskoj literaturi, Pregled 3/1955.

6. V.S.Pokrovski: Istorija ruske politi~ke
misli, Pregled, br.1-2,1956.
7. Verner Gold{mit: Filozoja, Istorija
i pravo Pregled, 5-6, 1956.
8. Dr. Mihailo \uri}: Pravno-lozofsko
i politi~ko naslije`e anti~kog svijeta,
Pregled, br.6.1956,
9. Dru{tveno-politi~ke ideje velikih srednjovjekovnih jeresi, Godi{njak Pravnog fakulteta u Sarajevu br.4/1956.
10. Holbahova misao, uvod u vlastiti prevod Razgoli}enog hri{}anstva.
11. Religija i politika, izd. Omladinska
rije~ 1957.
12. Dru{tveni zna~aj pravni~kog poziva,
Pregled 1/1957.
13. Egzistencijalisti~ka prospektiva i metafizika (Prilog kritici subjektivnog
idealiz6ma u pravu), Pregled 4/1957.
14. Marks o birokratiji, Pregled 5-6,
1957.
15. Anri Levi Bril: Sociolo{ki aspekti
prava, Pregled, 5-6,1957.
16. Anri Mavi: Politika i ljudska sudbina, Predled, 5-6.1957,
17. Dante vivente(Aktualna invokacija
Dantea), Pregled 7-8/1957.
18. Egzistencijalizam u pravu (Kritika
fenomenolo{kog shvatanja prava)
Pregled 10/1957.
19. Lenjin o revoluciji, Pregled 1112/1957.
20. Sociologija i akcija, Oslobo|enje 22.
06. 1958.
21. Intima i kultura, Oslobo|enje, 12.04;
19.04; 26.04, 1959.
22. Industrija i kultura, Izraz 6/1959.
23. Didro i religija, uvod za vlastiti prijevod
24. Moralna te`ina ateizma, Odjek
4/1959.
25. Kultura i tehnika, Oslobo|enje
25.01.1959.
26. Drama savremene kulture, Putevi
2/1960.
65

IZ OPUSA NERKEZA SMAILAGI]A

27. Kultura i komuna, Pregled 3/1963.
28. Ljubomir Tadi}: Filozofske osnove
pravne teorije Hansa Kelsena,
3/1963.
29. Problemi nastavnog plana Fakulteta
politi~kih nauka, Politi~ka misao
1/1964.
30. Epohalna valencija politike i razvitka
politi~ke nauke, Politi~ka misao
3/1965.
31. Marksov konspekt Dr`avnosti i
a n a r h i j e B a k u n j i n a , P r eg l e d
3/1965.
32. Marks i Bakunjin o Pari{koj komuni,
Pregled, 9/1965, II dio 1-2/1966. i
3/1966.
33. SKJ-moralno politi~ka snaga soc. sistema, Politi~ka misao 1/1967.
34. Ljudski svijet demokracije, Politi~ka
misao 4/1967.
35. Socijalizam kao radni~ka demokracija,
Pregled 3/1968 i 5-6/1968.
36. Thoma Morus, Pregled 7-8/1969.
37. Revolucija i komunizam, Pregled 1112/1969.
38. Aspekti ideologije nove ljevice, Zbornik Dru{tvo-revolucija-omladina, str.
74-90, Centar za kulturnu djelatnost
omladine, Zagreb 1969.
39. Samoupravlja~ka demokracija i
politi~ka kultura, Politi~ka misao
1/1970.
40. Socijalisti~ka misao i emancipacija
`ene, @ena 2/1970.
41. Op}e zna~ajke suvremenosti Lenjinova djela, Pregled 7-8/1970.
42. Partija u slu`bi klase, Na{e teme
3/1970.
43. Globalna strategija savremenog socijalizma i problem nacionalne emancipacije, Zbornik: Socijalizam i nacionalno pitanje, str. 47. 1970., Centar za
kulturnu djelatnost omladine, Zagreb
1970.

NEPOTPISANI UVODNICI
U HRVATSKOM TJEDNIKU:
1. Dru{tvena potreba i duhovni identitet
Teze o problemima kulture i kulturnog
razvoja, br. 9/11. lipnja 1971.
2. I. Hrvatski je suverenitet nedjeljiv, god.
I, br.21/10.rujna 1971, str.1. i 3.
3. II. Suverenitet naroda i narodna vlast,
br. 22/17.rujna 1971, str. 3,
4. III. Ustavna definicija Hrvatske, br.23/
24.rujna str.1. i 3;

66

5. V. Nacionalni sabor socijalisti~kih

snaga, br. 24/ 1. listopada 1971, str. 3
6. V. Odgovornost javnih funkcionara,
br. 25/8.listopada 1971, str.3;
7. VI. Komunalni princip i nacionalna
dr`avnost, br. 26/15.listopada 1971,
str. 3
8. VII. i VIII. Samoupravni razvoj i
polo`aj radnog ~ovjeka, br. 27/ 22.listopada 1971, str. 3. i br. 28/29.listopada 1971, st 3,
9. IX. Ustav nade ili ustav strepnje?, br.
30/12. studenoga 1971, str. 3. i
10. X. Protiv unitaristi~ke koncepcije s
podnaslovom Ustav nade ili ustav strepnje, br. 33/3. prosinca, 1971. str. 3.

O NERKEZU SMAILAGI]U
I NJEGOVU DJELU:
Odjek, LIII/2000 br.3-4, Specijalni dodatak
Nerkez Smailagi} (1927-1985), str. IXL:
Muhamed Filipovi}: Nerkez Smailagi} jedan kratak `ivot i veliko djelo, str. IIVI;
Muhamed Filipovi}: Pojam disidenstva u
javnom, duhovnom i politi~kom `ivotu
u Bosni i Hercegovini i sudbina disidenta slu~aj Nerkeza Smailagi}a, str.
VII-XII,
Mustafa Imamovi}: Historija Osmanskog
Carstva J.von Hammera-Purgstalla u
izdanju Nerkeza Smailagi}a, str. XIIIXV,
Salih Fo~o: Nerkezovo poimanje politike,
str. XVI-XIX.
Enes Kari}: Islamsko mi{ljenje Nerkeza
Smailagi}a, str. XX-XXIV.
Re{id Hafizovi}: Smailagi}evo misti~no
tuma~enje Kurana, str. XXV XXVII.
D`emaludin Lati}: Uvod i Kuran Nerkeza Smailgi}a, XXVIII-XXX.
Enver Red`i}: Marksisti~ke studije Nerkeza Smailagi} u ^asopisu Pregled, str.
XXXI-XXXIV.
Vladimir Premec: Danteovcu Nerkezu
Smailagi}u, str. XXXV-XXXVII.
Hilmo Neimarlija: Prevodilac enciklopedijskih znanja i pjesni~ke osjetljivosti,
Str. XXXVIII- XXXIX.

KDBH Preporod
Ilica 35,10000 Zagreb
Prof. Mubera M. @dralovi}, ~lan Preporoda
Nacionalno vije}e Bo{njaka, Zagreb

Okrugli stol:
Nerkez Smailagi}
- `ivot i djelo
14.12.2005. godine je u povodu obilje`avanja dvadeset godina od smrti bo{nja~kog intelektualca i znanstvenika Nerkeza Smailagi}a odr`an me|unarodni skup
u formi okruglog stola. Cilj skupa je bio podsje}anje na
izvanrednu znanstvenu i publicisti~ku ostav{tinu jednoga
od najve}ih zagreba~kih Bo{njaka i njegovu ulogu u bli`oj
hrvatskoj povijesti, i, prije svega, armacija ovoga velikana, kako u {irim bo{nja~kim krugovima tako i u ve}inskoj
hrvatskoj javnosti.
Na sudjelovanje je bio pozvan veliki broj znanstvenika i javnih li~nosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od kojih je zna~ajan dio i sudjelovao sa svojim
izlaganjima.
Izlaganja su vrednovala sva temeljna podru~ja
kojima se rahmetli Nerkez bavio - politologiju, islamistiku, povijest dru{tvene misli i prevodila{tvo - o ~emu
su govorili eminentni znanstvenici, publicisti i njegovih
suvremenici: Zvonimir Berkovi}, Du{an Biland`i},
Damir Grubi{a, Jozo Ivi~evi}, Salih Jalimam, Tomislav
Ladan, Hilmo Neimarlija, Fahrudin Novali}, Zija
Sulejmanpa{i}, Josip [entija, a izlaganja su jo{ prilo`ili
Muhamed Filipovi}, Adnan Silajd`i} i Enes Kari}.
Pozdravnu su rije~ u ime organizatora uputili Senad
Nani}, predsjednik Preporoda i Tarik Kulenovi}, predsjednik Nacionalnog vije}a Bo{njaka Zagreba.
Skup je u cijelosti postigao postavljeni cilj, a {to je
jo{ va`nije, javno je iz usta svjedoka pru`io odgovore o
nekim nepoznanicama Nerkezove uloge u hrvatskom
prolje}u, {to bi trebalo poslu`iti kao prvi korak u njegovoj rehabilitaciji u R. Hrvatskoj i hrvatskome dru{tvu,
jer je to minimum duga za sve patnje i poni`enja koja
je do`ivio na putu zagovora prava, slobode i samostalnosti malih naroda, konkretno hrvatskoga. (Ovo je pitanje koje bi trebale pokrenuti sve bo{nja~ke udruge, mo`da
ba{ predvo|ene Vije}em, kao politi~kim tijelom.)
S druge strane, s obzirom na nepravedan odnos prema
Nerkezu i posvema{nju {utnju naspram njegova znanstvenoga rada, ideja skupa je bila da se prodrmaju i hrvatski
i bosanski krugovi u redeniranju vlastitih stavova prema
njemu, za {to je prilika 2007. godine, u povodu 80 godina
ro|enja; a prof. Damir Grubi{a ju je artikulirao kroz prijedlog da se u zajedni{tvu fakulteta zagreba~ke i sarajevske
politologije, a mo`da i nekih drugih institucija, kao prvi
korak u tome, trotomno izdaju sva Nerkezova djela, gdje
tako|er vidim mogu}u ulogu i Vije}a i Preporoda u koordinaciji i pokretanju projekta.
Ideju skupa je osmislila i organizirala Mubera Masli}
- @dralovi} uz suradnju i pomo} Sene Kulenovi}...
***
Izlaganja autora koji nisu predali tekstove u pisanom
obliku su transkripti skinuti s magnetofonskih traka.
Budu}i da su pri promjeni trake nastali kra}i prekidi, a na
mjestima je bila i slaba ~ujnost, ispri~avamo se autorima
za mogu}e propuste u reprodukciji njihovih tekstova.
M.M.@.

BEHAR 76-77

In memoriam

Sakib Topi}
15.01.1945 27.08.2006.
Na{ prijatelj, ljetos preminuli, SAKIB TOPI], rahmet mu
du{i, pokazao je u godinama poznanstva i suradnje {to zna~i
razumijevanje, plemenitost, samoodricanje i strpljivost. Svjestan ~na koje mi ~inimo uvijek je bez izuzetka bio pun razumijevanja i spreman na pomo} kako bi na{i projekti zasjali
sjajem koji plijeni i ~ini ih grandioznima, a na ~ast bo{nja~ke
manjine, ali i hrvatske ve}ine.
Ne mo`e se zaboraviti da smo kao Kulturno dru{tvo
Bo{njaka Hrvatske vrijeme financijskih kriza i kriznih stanja
u dru{tvu i politici znatno lak{e prebrodili zahvaljuju}i ejubovskom strpljenju rahmetli Sakiba, koji je cijene}i na{ trud
i razumijevaju}i na{e stanje, pomagao u prevladavanju neda}a.
Kao da je bio svjestan da }e skupljaju}i sevape dobro~instva
ve} u berzehu osjetiti slast i lagodu d`enetskih ljepota.
Zajedno sa svojom obitelji znao je osjetiti i ocijeniti ozbiljnost trenutka, ozbiljnost stanja dr`ave i na{ega Dru{tva, ali
i stanje pojedinca; pa su zajedno uvijek znali na}i i put kako
olak{ati realizaciju na{ih, ponekad vrlo zahtjevnih programa,
po~ev od najkonkretnije pomo}i, one materijalne, do korisnih

savjeta i stru~nih uputa

zahvaljuju}i kojima su se ti
isti programi realizirali u
obliku i formi, po uspje{nosti
ponekad neo~ekivanoj i za
same nositelje.
Njemu, kao suradniku iz
sjene, izra`avamo najiskreniju
i trajnu zahvalnost, a njegovoj
obitelji dostojno {tovanje za
djela koja spadaju u kategoriju
pohvalnih djela donatorstva i
zaklade, tj. vakufa.

Kroz ime njegove i na{e tiskare mtg-topgraf on trajno

ostaje prisutan u Preporodovim izdanjima.
Rahmetullahi calayhi rahmatan wsicatan.

Pogovor dosada{njeg glavnog urednika

Osje}am obavezu re}i nekoliko re~enica na odlasku s mjesta glavnoga urednika glasila koje se, bez la`ne skromnosti
a prema komplimentima koje smo dobivali, ~ita od korica do korica, i danas i
sutra. Nazvan najnezavisnijim ~asopisom
s kvalitetnim kulturolo{kim i povijesnim
tekstovima u nekim je segmentima postao
prepoznatljiv ne samo u Hrvatskoj i Bosni
ve} i znatno {ire. Stoga ne mogu biti
drugo nego zadovoljan i neizmjerno zahvalan svima koji su svojim trudom i
prilozima pomogli ostvariti zavidnu razinu
kojoj smo te`ili. Mogli smo biti i bolji da
se nismo borili s problemima na ~ije
rje{enje nismo imali utjecaja. Nismo nikome podilazili, ali smo i shvatili da je
juri{ na vjetrenja~e besmislen.
Zato se najiskrenija ispri~avam svim
suradnicima prema kojima je ostala bilo
kakva vrsta obaveze ili duga, i jo{ im
jednom zahvaljujem na kvalitetnoj surad-

BEHAR 76-77

nji i tekstovima koji su Behar oblikovali u

ono {to je bio.
Drago mi je da zavr{avam uredni~ku
ulogu ovim brojem posve}enim Nerkezu
Smailagi}u. Iako je Nerkez umro 1985,
o~igledno da i dalje traje. Trajat }e i Behar,
sli~an ili ne{to druga~iji, ovisno o tome
koliko `elimo da odi{e mirisima ljubavi,
znanosti, kulture, umjetnosti i uva`avanja.
Posebno, zajedno sa svojim zamjenikom
gospodinom Zijom Sulejmanpa{i}em,
zahvaljujem i svim dragim ~itateljima.
Budite objektivni i tra`ite istinu i ljepotu
u Beharu, sada{njemu i budu}ima.
S po{tovanjem i najiskrenijim pozdravima
Muhamed @dralovi}

67

Tematski dvobroj
u povodu 20-godi{njice smrti
prof. dr. Nerkeza Smailagi}a s
referatima koji su podnijeti na
Me|unarodnom znanstvenom
skupu o tom istaknutom
intelektualcu, a u organizaciji
Kulturnog dru{tva Bo{njaka
Preporod i Vije}a Bo{nja~ke
nacionalne manjine grada
Zagreba