Sveuilite u Zadru

Odjel za arheologiju

BIZANTSKO GOTSKI RAT I UPRAVA

GOTA U DALMACIJI
Seminarski rad iz kolegija
Arheologija seobe naroda odabrana poglavlja

Mentor: Doc. dr. sc. Tomislav Fabijani

Studentica: Aleksandra Matura

U Zadru, 11. sijenja 2016.

SADRAJ
1. UVOD.....................................................................................................................1
2. ISTONOGOTSKA UPRAVA U DALMACIJI...........................................................2
2.1.
Istonogotsko naseljavanje provincije Dalmacije
2.2.
Administracija
2.3.
Gospodarstvo
2.4.
Vjerska uprava
3. BIZANTSKO GOTSKI RAT................................................................................9
4. ZAKLJUAK........................................................................................................13
5. POPIS LITERATURE...........................................................................................14

1. UVOD
Tema ovog seminarskog rada je uprava Istonih Gota u Dalmaciji i bizantsko-gotski
rat. Godine 493., svrgnuvi Skira Odoakra, Teodorik je samostalno zavladao teritorijem koji
se prostirao od Septimanije na zapadu, obuhvaajui cijeli Apeninski poluotok i Siciliju
odakle prelazi u podruje Alpa, a prema istoku obuhvaa Dalmaciju i velik dio Panonije. Na
taj nain istonogotski kraljevi postaju istonorimski opunomoenici i tako Italija i Dalmacija
i dalje ostaju dijelom Carstva. Teritorij istonogotske Dalmacije, kojoj je sada pridodana i
provincija Savija je obuhvaao jadransku obalu i otoke od rijeke Rae do rijeke Neretve, a
istonogotsko naseljavanje ovog prostora je najvjerojatnije uslijedilo nakon 493. god. Broj
Istonih Gota u Dalmaciji je najvjerojatnije bio manji u odnosu na domae stanovnitvu o
emu svjedoi i manji broj istonogotskih pokopa na kasnoantikim nekropolama s kraja 5. i
poetka 6. st. Na elu provincija je stajao comes Dalmatiarum et Saviae, vrhovni civilni i
vojni upravitelj, a metropolom je ostala Salona.
Istonogotska je vlast donijela izvjesni ekonomski oporavak radi Teodorikove elje da
unaprijedi rudarstvo, trgovinu i druge privredne grane. to se tie vjerske organizacije, o njoj
ima malo podataka. Poznato je kako su Istoni Goti bili arijanci te su za istonogotske uprave
postojale dvije crkvene uprave, gotska arijanska i rimska katolika.
Nakon razdoblja mira, godine 535., uslijed Teodahatovog ubojstva Teodorikove keri
Amalsunte zapoinje bizantsko-gotski rat na istonoj jadranskoj obali koji traje sve do 555.
god. kada su Istoni Goti konano poraeni kod mjesta Compsa Conza della Campania.

2. ISTONOGOTSKA UPRAVA U DALMACIJI

Nekadanja rimska provincija Dalmacija je 476. godine doekala propast Zapadnog
Rimskog carstva pod vlau Julijana Nepota koji je godinu dana ranije bio zamijenjen
Romulom Augustulom te se vratio u Dalmaciju i njome vladao sve dok ne biva ubiven 480.
god. u Saloni. Naime, 476. god. Skir Odoakar je svrgnuo Romula Augustula sa vlasti i tako
zavladao Italijom. Godine 481. je poduzeo vojnu akciju protiv rimske provincije Dalmacije
koju osvaja godinu dana poslije, 482. i tada Dalmacija dolazi pod njegovu vlast. Odoakar je
Dalmacijom najvjerojatnije vladao sve do svog svrgavanja i smrti 493. god., a iste te godine je
uspostavljeno istonogotsko kraljevstvo na elu s Teodorikom pa tako Dalmacija ponovno
dolazi pod neposrednu kraljevu upravu1, postaje dio kraljeva patrimoniuma.2 Naime, car
Zenon je 488. god. nagovorio Teodorika i Istone Gote da krenu protiv Odoakra, da ga uklone
i zavladaju Italijom i Dalmacijom u njegovo ime. Teodorik i Odoakar su se sporazumjeli da
zajedniki vladaju Italijom, ali Teodorik je 493. god. ubio Odoakra i tako samostalno
zavladao. Za rimsko stanovnitvo nad kojim su vladali oni su samo bili carevi opunomoenici
te su i Italija i provincija Dalmacija i dalje bile integralnim dijelom Rimskoga Carstva. 3 Na
taj nain Teodorik postaje opunomoenik cara Anastazija (491. 518.), vojni i civilni
upravitelj Italije.4
Teritorij istonogotskog kraljevstva (Slika 1) se prostirao od Septimanije na zapadu,
obuhvaao je cijeli Apeninski poluotok i Siciliju odakle prelazi u podruje Alpa, a prema
istoku obuhvaa Dalmaciju i velik dio Panonije.5

1 A. UGLEI, 1992, 65-66.

2 A. UGLEI, 1997, 26.
3 I. GOLDSTEIN, 1992, 18.
4 F. II, 1990, 168.
5 A. UGLEI, 1992, 71.
4

Slika 1. Teritorij istonogotskog kraljevstva za Teodorika (A. UGLEI, 1996b, 24.)

2.1.

ISTONOGOTSKO NASELJAVANJE PROVINCIJE DALMACIJE

Poznato je kako u Teodorikovom pohodu prema Italiji 488./489. god. prisustvovalo oko 20
000 vojnika, ili oko 100 000 ljudi zajedno s enama i djecom. Pridoli ivalj se najvie raselio

na prostoru Italije.6 Istonogotsko naseljavanje provincije Dalmacije je najvjerojatnije

uslijedilo nakon netom opisanih dogaaja, odnosno nakon borbe protiv Odoakra od 489. do
493. god. Istoni Goti isprva naseljavaju plodna podruja Ravni kotari, Kninsko,
Katelansko, Solinsko i Splitsko polje, dolinu rijeke Neretve i to na mjestima gdje su ranije
postojala vea ili manja poljodjelska imanja te kasnoantike kolonije i municipiji, kao to su
Salona, Skardona, Narona i Burnum koji, nakon istonogotskog zaposjedanja, postaju sredita
istonogotskih vojnih posada. No sada na znaaju dobivaju i nove strateke toke, kao to je
to primjerice Knin pa od tada on dobiva na svojoj strateko-obrambenoj i prometnoj ulozi
kakvu e imati kroz cijeli srednji vijek.7 Prilikom doseljavanja u osvojenim zemljama
Istonim je Gotima podijeljena jedna treina (tertia) svakog imanja, a to je ukljuivalo
zemlju, robove, stoku i posjednikov stan u gradu.8
to se tie broja Istonih Gota u provinciji Dalmaciji, njih je u odnosu na domae
stanovnitvo bilo manje, no zajedno s Istonim Gotima na ove prostore dolaze i pripadnici
drugih skupina, kao to su Gepidi i Alamani, zajedno sa svojim obiteljima. 9 Kako je broj
Istonih Gota bio manji u odnosu na domae stanovnitvo svjedoi i manji broj istonogotskih
pokopa na kasnoantikim nekropolama s kraja 5. i poetka 6. st. na podruju Dalmacije.10
2.2.

ADMINISTRACIJA

Istonogotski se dravni teritorij dijelio na dvije prefekture Italiju i Galiju od ega se

prefektura Italija sastojala od 19 provincija od kojih je Venetia et Histria obuhvaala Istru i
dio Slovenije, dio Slovenije (Norricum), junu Hrvatsku i najvei dio Bosne i Hercegovine
(Dalmatia), meurjeje Save i Drave s bosanskom Posavinom (Savia) te istonu Slavoniju i
najvei dio Srijema (Pannonia Sirmiensis).11 Teodorik 504. god. vlast iri na Srijemsku
6 A. UGLEI, 1992, 71.
7 A. UGLEI, 1992, 66.; A. UGLEI, 1996b, 26-27.
8 A. UGLEI, 1992, 70.
9 A. UGLEI, 1996b, 27-28.
10 A. UGLEI, 1992, 71.
11 A. UGLEI, 1996b, 23.
6

Panoniju kad je pokorio Gepide, a ve idue godine i na Meziju. Od tog se trenutka

istonogotski teritorij dijeli na dvije upravne cjeline Dalmacija s Liburnijom i Savijom sa
sreditem u Saloni i Srijemska Panonija s Mezijom sa sreditem u Sirmiju. 12 Istonogotska
vlast je nad ovim prostorima trajala ezdesetak godina te se, prema iiu 13 moe podijeliti na
dva razdoblja razdoblje mira i razdoblje rata.
Teritorij istonogotske Dalmacije (Slika 2) je obuhvaao jadransku obalu i otoke od rijeke
Rae do oko grada Butuae, odnosno Budve u dananjoj Crnoj Gori.14 Ta je granica kasnije
pomaknuta prema sjeverozapadu, uz rijeku Neretvu, odnosno granica uz rijeku Neretva
predstavlja jugoistonu granicu istonogotskog kraljevstva.15 Granice su u zaleu tekle juno
od Kupe do visine Velike Kladue i dalje prema dolini Vrbasa u visini Banja Luke, a odatle
prema Doboju. Dalje prema istoku granice ide do Drine i njenim tokom dalje na jug te se
sputa do Budve.16 Naime, kod gotskih se izvora Dalmacija spominje u mnoini, kao
Dalmatiae to moe upuivati na to kako je Dalmacija u administrativnom smislu neko
vrijeme bila podijeljena na vie oblasti, moda Dalmaciju i Liburniju. Za trajanja
istonogotske vlasti te su dvije oblasti bile pod zajednikom upravom, o emu svjedoi
formula comes Dalmatiarum et Saviae.17
U istonogotskoj dravi pretorijanski prefekt je bio najvii upravni slubenik koji je stolovao
u Ravenni, a u njegovoj su nadlenosti civilna uprava, porez, financije te opskrbljivanje
vojske, a na elu provincije je stajao comes Gothorum provinciae, civilni upravitelj i sudac.
Tog comesa jedino nije imao grad Rim te je na njegovom elu rimski senat. Na elu svake
gradske uprave stoji opinsko vijee (curria) koje ini odbor possesora, a iznad organa
gradske uprave su dva slubenika, defensor civitatis i curator/comes civitatis.18 Defensori i
kuratori su bili slubenici koji su branili zakonitost i odreivali cijene namirnica, a bili su
12 F. I, 1990, 168.
13 F. II, 1990, 168.
14 A. UGLEI, 1996b. 69.
15 A. UGLEI, 2003, 210.
16 A. UGLEI, 1996b, 67.
17 A. UGLEI, 1996b. 69.
7

birani od strane stanovnitva i potvrivani od samoga kralja. 19 Istovremeno, za trajanja

istonogotske drave, postoje dvije uprave, rimska za rimsko te gotska za gotsko stanivnitvo.
Poetkom 6. st. Teodorik izdaje Editcum Theodorici, zbirku zakonskih odredbi od 154
poglavlja koja se velikim dijelom temelji na rimskome pravu.20
to se tie administrativnih granica, za trajanja istonogotske vlasti, provinciji Dalmaciji je
prirodana provincija Savija te je na elu obiju provincija stajao vrhovni civilni i vojni
upravitelj, odnosno comes Dalmatiarum et Saviae21, a Salona, kao to je spomenuto je ostala
metropola te u nju oko 500. god. dolazi namjesnik Osuin koji je kao comes Dalmatiarum et
Saviae vladao i nakon Teodorikove smrti 526. god. 22 Kraj comesa stoji i rimski civilni
namjesnik, odnosno consularis provinciae, a kljuna osoba za rimsko stanovnitvo, koja je
sudjelovala u rimskim parnicama, je bio princeps (officii)23 ili princeps Dalmatiarum.24 Od
rimskih civilnih namjesnika poznat nam je Epiphanius 526./527. god., dok je u isto vrijeme
kao comes patrimonii, financijski slubenik i uvar kraljeva posjeda djelovao Severinus.25

18 A. UGLEI, 1996b, 23.

19 I. GOLDSTEIN, 1995, 61.
20 A. UGLEI, 1996b, 25.
21 A. UGLEI, 1996b, 26.
22 A. UGLEI, 1992, 67.
23 A. UGLEI, 1996b, 26.
24 S. ANTOLJAK, 1971, 140.
25 A. UGLEI, 1992, 68.
8

Slika 2. Teritorij istonogotske Dalmacije s pretpostavljenom granicom oko Budve (A.

UGLEI, 1992, 77.)
2.3.

GOSPODARSTVO

Istonogotska vlast donosi izvjesni ekonomski oporavak Dalmacije jer Teodorik eli
unaprijediti rudarstvo, trgovinu i druge privredne grane kako bi ojaao vojsku, obranu ali i
civilno puanstvo.26 Od izuzetne je vanosti unutranjost provincije Dalmacije, odnosno
podruje dananje Bosne i Hercegovine radi rudnih bogatstava koji su bili jedan od glavnih
ekonomskih oslonaca istonogotske drave.27 Tako 508. god. Teodorik u unutranjost
Dalmacije alje comesa Simona kojem je povjerio otvaranje novih rudnika eljezne rudae
(ferrarias venas) ali i rukovoenje porezom od 4% (siliquaticum) koji se trebao ubirati od
trgovaca.28 O ovoj misiji bi s velikom vjerojatnou mogla svjedoiti gemma pronaena u
Sarajevskom polju (Slika 3). Rije je o gemmi od almandina ili rubina s Teodorikovim
monogramom. Kako je prsten danas, na alost izgubljen, pretpostavlja se kako je izraen od
zlata i mogao je pripadati samo nekome viega statusa comesu Simonu ili nekome u
njegovoj pratnji.29

26 A. UGLEI, 1992, 70.

27 A. UGLEI, 1996b, 27.
28 A. UGLEI, 1992, 70.; S. ANTOLJAK, 1971, 140.
9

Slika 3. Gemma s Teodorikovim monogramom pronaena u Sarajevskom polju (A.

UGLEI, 1996a, 127.)
O razgranatoj trgovini za istonogotske uprave svjedoi velik broj pronaenog novca kovanog
za trajanja istonogotskog kraljevstva u bizantskim i istonogotskim kovnicama. 30 Inae, s
podruja jugoistone Europe potjee vie od 250 komada novca od Teodorika do Totile, s time
da oko 120 komada potjee upravo s teritorija provincije Dalmacije (Slika 4), a najvie ih je
pronaeno u Saloni. Istonogotski novac je nalaen u veim i vanijim sreditima provincije
ili u manjim naseljima uz ceste, a opticaj istonogotskog novca na podruju jugoistone
Europe je bio mnogo vei do bizantsko-gotskog rata.31 U isto vrijeme oivljava i pomorstvo, a
nadzor nad njim su vrili tribuni maritinorum.32

29 A. UGLEI, 1996a, 116-117.

30 A. UGLEI, 1992, 70.
31 A. UGLEI, 1996b, 111-113.
32 A. UGLEI, 1992, 70.
10

Slika 4. Karta raspostranjenosti istonogotskog novca (. DEMO, 1981, 463.)

2.4.

VJERSKA UPRAVA

O organizaciji vjerske uprave za trajanja istonogotske vlasti ima malo podataka te se

pretpostavlja kako se ona poklapala s netom spomenutim admnistrativnim granicama,
odnosno sad je proirena i na provinciju Saviju na to upuuju akti koncila u Saloni odrani
530. i 533. god. na kojima su, uz biskupe dalmatinskih dijaceza, sudjelovali i biskupi Siscije
Johannes 530. god. i biskup Constantinus 533. god.33
Poznato nam je kako su Istoni Goti bili arijanci 34, a domae autohtono vie ili manje
romanizirano stanovnitvo katolike vjeroispovjesti te su tako istovremeno postojale dvije
crkvene uprave gotska arijanska i rimska katolika. 35 Iako su Goti bili arijanci, bili su
tolerantni prema pripadnicima katolike vjeroispovjesti.36
3. BIZANTSKO GOTSKI RAT
Godine 535. poinje rat protiv Gota na Jadranu. Povod tome je bilo Teodahatovo ubojstvo
Amalsunte 30. travnja 535. god.37, Teodorikove keri, a Justinijan alje generala u Iliriku
Munda da ue u Dalmaciju i pokua zauzeti Salonu.38
Bizantsko je Carstvo zaokruilo pripreme za napad na Italiju osvajanjem Dalmacije i Sicilije
te Istoni Goti alju vojsku pod vodstvom Asinarija i Gripe na istonu jadransku obalu nakon
ega je uslijedio sukob u blizini Salone. Pobjeuje Bizant, no u bitci ivot gube Mundo i
njegov sin Mauricije.39 Zatim obje vojske naputaju poprite borbe pa tako Istoni Goti
33 A. UGLEI, 1992, 70.
34 Heretiko uenje sveenika Arija koje zastupa uenje o Svetome Trojstva po kojemu sin Boji nije
istobitan s Ocem. HRVATSKI LEKSIKON, 2015.
35 A. UGLEI, 1992, 70.
36 F. II, 1990, 170.
37 S. ANTOLJAK, 1971, 141.
38 I. GOLDSTEIN, 1992, 20.
39 A. UGLEI, 1992, 72.
11

uspijevaju zadrati neka uporita u blizini Salone dok se Bizant najvjerojatnije povukao u
Ilirik.40
Zatim car Justinijan nareuje vojskovoi Konstancijanu da krene na Salonu, a Belizaru na
Italiju. Konstancijan je skupio vojsku u Epidamnu, dananjem Drau u Albaniji te je morem
uao u Jadran gdje se usidrio kraj Epidaura (Cavtat) na to su se Istoni Goti povukli prema
Skradinu.41 Nakon to je Konstancijan krenuo iz Epidaura, zadrao se na Lisinu odakle ide u
Salonu.42
Prilikom spominjanja Skradina, antike Scardone u koju se Istoni Goti povlae, vano je
spomenuti kako se prilikom njegovog spominjanja u Prokopijevom djelu odnosi na ire
podruje Skradina i ibenika.43 to se tie Lisine, tono mjesto je nepoznato, pa se
pretpostavlja kako bi to mogao biti Vis, Lesini, Lje, Lis u dananjoj Albaniji. No Goldstein se
zalae kako bi Lisina mogla biti na otoku Hvaru, odnosno na podruju dananjeg grada Hvara
gdje se nalazi utvrda na kljunom mjestu kontrole jugozapadnog dijela otoka i Korulanskog
kanala, jer se za njega mislilo kako je ime Lijesno dobio za slavenskog naseljavanja te kako je
Hvar kao stanica na putu od Epidaura do Salone loginiji od Visa.44
Nakon Konstancijanovog ulaska u Salonu, ime je zapravo zauzeo Dalmaciju i Liburniju,
poinje na popravku salonitanskih zidina. Istoni se Goti nakon tjedan dana poinju povlaiti
prema Ravenni krajem 536. god. ime zamiru borbe na Jadranu. Potom Belizar s juga kree u
osvajanje Italije te zaposjeda Rim, Spoleto i Perugiju. Potom istonogotski kralj Vitiges alje
vojsku pod vodstvom Asinarija i Uligisala u Dalmaciju kako bi povratio vlast. 45 Asinarije pak
odlazi u Sveviju skupiti vojsku dok Uligisal svoju vojsku vodi u Dalmaciju, no bizantska ga
vojska presree. Kako Bizant pobjeuje kod Skradina, tako se Istoni Goti povlae u
40 I. GOLDSTEIN, 1992, 21.
41 I. GOLDSTEIN, 1992, 21-22.; A. UGLEI, 1992, 72.
42 I. GOLDSTEIN, 1992, 22.
43 I. GOLDSTEIN, 1992, 22.
44 I. GOLDSTEIN, 1992, 22.
45 I. GOLDSTEIN, 1992, 23.
12

Burnum gdje su ekali Asinarijevu vojsku, a kad se skupila krenuli su na Salonu gdje je
Konstancijan koncentrirao vojnike iz tvrava koje su vjerojatno funkcionirale duem
kopnenih i pomorskih komunikacija. No, Goti se uspijeli opsjesti Salonu i s kopna i s mora.
Ipak, istonogotska mornarica biva poraena, a vojska primorana na povlaenje.46
Posljednjim dogaajem, prema Prokopijevom izvjeu prestaje istonogotska vlast nad
Dalmacijom, no postoje i miljenja kako je sjeverno dio provincije Dalmacije, odnosno
Liburnija ostala u istonogotskoj vlasti sve do 552. god. 47 Prema miljenju Ante Ugleia 48, ta
su miljenja dosta neargumentirana ili openita jer se nigdje izravno ne spominje kako je
sjeverni dio Dalmacije ostao u rukama Istonih Gota, pa tako istonogotska vlast u Dalmaciji
prestaje 537. god. kada se veina Istonih Gota povlai u Italiju, a oni koji su ostali su
vjerojatno ekonomski obespravljeni te bivaju utopljeni u masi romaniziranog stanovnitva.49
Zatim se fronta pomicala antikom cestom Flaminiom od Rima po Jadranu, odnosno prema
Ankoni, Ravenni i dolini Poa. Bizant potom osvaja Rimini na to ga Goti ponovno opsjedaju,
a opkoljenoj pak Ankoni s istone strane Jadrana u pomo stie brod, a onda i Narzes s 5000
vojnika u Picenum. Kako Bizantu nije bio interes da vodi borbe u zaleu istone jadranske
obale jer je ve zauzeo Salonu i Skradin, pa je stoga intezitet borbi na istonoj jadranskoj
obali nizak. Opkoljenoj vojsci Belizar zatim alje novu posadu i potreptine.50
Kraj 530-ih god. je vrijeme intezivnijih dogaanja na Jadranu jer su Goti morali
napustiti planove o ponovnom osvajanju Dalmacije, a u sjevernu Italiju brodovi stiu sa svih
strana. Zatim su Goti zauzeli Osimo, dok je nedaleko toga bila vojska pomou bizantinca
Azacija te su se po Belizarovoj naredbi smjestili u blizini mora, a ubrzo toj vojsci alje i
pojaanje pod vodstvom Herodijana, Ulijanisa i Azacijeva brata Narzesa koju takoer alje
morskim putem. Belizar alje vou Ildigera da otplovi ravno prema Riminiju, dok voi
Martinu nareuje da marina uz obali te da bude u blizini brodova ime bi se postigla
46 I. GOLDSTEIN, 1992, 23.; A. UGLEI, 1992, 72.
47 A. UGLEI, 1992, 72-75.
48 A. UGLEI, 1992, 75-76.
49 A. UGLEI, 1992, 75-76.
50 I. GOLDSTEIN, 1992, 23-24.
13

usklaenost bizantske vojske na moru i kopnu, no brzo u Italiju iz Dalmacije stie Vitalije, a
potom i Konstancijan.51
Oko 540. god. podruje sjeverno od rijeke Po je pod istonogotskom vlau, stoga, 539. god.
Belizar namjerava zauzeti Ravennu i tamo alje generala Magna kojem nareuje da doe u
blizinu Ravenne kako bi straario na lijevoj obali rijeke Po i tako sprijei Istone Gote da
odatle alje hranu, a drugom generalu, Vitaliju nareuje da uva desnu obalu rijeke Po. 52
Nakon razdoblja izmeu 535. i 537. god. Istoni Goti su mogli imati uporine toke u zaleu
istone obale. Istonogotska su se naselja preteno nalazila u unutranjosti, na potezu od
Kaia preko Knina do Sinja te u Saloni, dolini Neretve, Bosne, Vrbasa i Sane. Krajem
tridesetih godina 6. st. Istra pada pod bizantsku vlast jednako kao i Liburnija 53, dok poetkom
540-ih god. Vitiges biva konano poraen te Istoni Goti za novog kralja odabiru Totilu koji
se od ljeta 540. god. te 542. i 543. god. od Pavije sputa prema jugu do Napulja. Kako od 544.
god. istona jadranska obala biva pod bizantskom vlau tako odatle kreu sve akcije. U to se
vrijeme glavnine Totiline vojske nalazila na Tirenskom moru, oko Napulja gdje je ujedno i
njihova flota, a istovremeno Belizar i ilirski strateg Vitalije skupljaju vojsku u Iliriku, dolaze
do Salone i ele nastaviti sve do Ravenne. Belizar 544. god. iz Pule kree za Ravennu te se iz
nje vraa u Epidamno preko Dalmacije. Nakon Draa odlazi u Rim, a vojskovoa Ivan dolazi
do Brindisija te nastavlja za Napulj. Totila skuplja vojsku na jadranskoj obali u blizini Monte
Gargana s milju kako e pridonijeti poboljanju ope situacije. Drei vei dio Apeninskog
poluotoka, no u nemogunosti da osvoji bizantske enklave, Totila 549. god. alje Ilaufa s
vojskom i brodovima u Dalmaciju koja vjerojatno stie do dananje Makarske te ulazi u
mjesto na prijevaru, a zatim ga je i osvojio i opljakao pa se uputio ka drugoj tvravi na obali,
Laureate. Zapovjednik Salone Klaudije alje vojsku koja stie do Laureate te poinje borbu s
Istonim Gotima. Istonogotskom pobjedom je uslijedilo pljakanje, a onda i vraanje Totili
koji potom s kree u napad na Siciliju to mu nije uspijelo.54

51 I. GOLDSTEIN, 1992, 24.

52 A. UGLEI, 1992, 73.
53 I. GOLDSTEIN, 1992, 25-26.
54 I. GOLDSTEIN, 1992, 27-28., A. UGLEI, 1992, 73,
14

Nakon poraza 550. god. pod Ravennom, bizantska se vojska raspruje po Istri gdje ekaju
Germana koji sprema pohod na istonogotsku Italiju. U razdoblju izmeu 550. pa sve do kraja
551. god. u Saloni boravi bizantska vojska koja sprema pohod na Italiju i unitavanje Istonih
Gota. Tako u ljeto 551. god. bizantska flota pod vodstvom Johannesa kree iz Salone prema
opsjednutoj Ankoni, a toj se floti u Aenoni prikljuuje Valerijan. 55 Istovremeno istonogotska
flota pljaka Krf i Epir kako bi prekinuli transjadranski prijevoz. No i ta flota biva poraena
od strane bizantske te se onda Bizant koncentrira na potpuno zaposjedanje najdostpunijih
teritorija, odnosno juga Italije do Napulja, Rima56 te sjevernih dijelova, odnosno
sjeverozapadne obale Jadrana i doline rijeke Po. Tada Narzes isplovljava iz Salone prema
venecijanskome podruju, a Istoni Goti kreu prema Sardiniji i Korzici te prema Crotonu u
Bruttiumu, no neuspjeno. Godine 552. okraj se odvio kod Busta Gallorum, gdje pogiba
Totila, a nasljeuje ga Teja koji iste godine pogiba kod Salerma. Istoni Goti konano bivaju
poraeni 555. god. u bitci kod Compsa Conza della Campania i tako Bizant konano zavlada
cijelom Italijom.57

4. ZAKLJUAK
55 A. UGLEI, 1992, 74-75.
56 I. GOLDSTEIN, 1992, 28-29.
57 A. UGLEI, 1996b, 32-33.
15

Svrgavanjem Skira Odoakra 493. god., provincija Dalmacija dolazi u ruke Istonih
Gota obuhvaajui prostor jadranske obale i otoke od rijeke Rae do dananje Crne Gore.
Nedugo zatim Istoni Goti poinju naseljavati ove prostore te donose izvjesni ekonomski
oporavak. Dalmacije je za Istone Gote bila od velikog znaaja, ne samo u stratekom
pogledu ve i glede rudnih bogatstava, razvoja trgovine i pomorstva. Na elu provincije je
stajao comes Dalmatiarum et Saviae, jer je Dalmaciji pridodana i provincija Savija, a osim
comesa poznate su nam i druge funkcije defensor civitatis, curator/comes civitatis,
consularis provinciae, princeps (officii)/princeps Dalmatiarum te comes patrimonii.
Razdoblje mira koje je trajalo tridesetak godina je zavrilo bizantsko-gotskim ratom
koji je zapoeo 535. god. na istonoj jadranskoj obali, a trajao je sve do 555. god. kada su
Istoni Goti konano poraeni. No, istonogotska vlast nad prostorima provincije Dalmacije
najvjerojatnije prestaje 537. god. kada su se Istoni Goti, nakon poraza kod Skradina poeli
povlaiti prema Burnumu, a potom i u Italiju.

5. POPIS LITERATURE

16

ANTOLJAK, S., 1971. Stjepan Antoljak, Zadar pod vlau Istonih Gota, Zadarska revija,
20, 2, Zadar, 137-146.
DEMO, ., 1981. eljko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6.
st. u numizmatikoj zbirci Arheolokoj muzeja u Zagrebu, Arheoloki vestnik, 32, Ljubljana,
454-483.
GOLDSTEIN, I., 1992. Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb
GOLDSTEIN, I., 1995. Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb
HRVATSKI LEKSIKON, 2015. Hrvatski leksikon,
http://www.hrleksikon.info/definicija/arijanstvo.html (19. sijenja 2015.)
UGLEI, A., 1992. Ante Uglei, Rimska provincija Dalmacija pod vlau Istonih Gota,
Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 30(17), Zadar, 65-77.
UGLEI, A., 1996a. Ante Uglei, Nakit Istonih Gota na podruju rimske provincije
Dalmacije, u: Hrvati i Goti (ur: R. Tafra), Split, 135-168.
UGLEI, A., 1996b. Ante Uglei, Nazonost Istonih Gota u jugoistonoj Europi u
svjetlu arheoloke i povijesne izvorne grae, doktorska disertacija, Zadar
UGLEI, A., 2003. Ante Uglei, O Naroni u istonogotsko doba na temelju arheolokih
nalaza, Diadora, 21, 201-212.
II, F., 1990. Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb

17