Sie sind auf Seite 1von 1

<Nica, 12.

februar 1884>
Franzu Overbecku u Bazelu
Dragi prijatelju,
ne brini! Ide kako ide! Istina je da se sa mnom zbiva jedna
promjena, i naravno da ima momenata kada ne znam kako da
s lj e d e i tren izdrim. No imam torbe pune iskustava i
sopstvenih recepata. Da li se ikada jedan ovjek osjeao ovako
osamljeno? Da li u naposljetku z a n i j e m i t i? U
n a j m a nj u ruku svaki dan nailazim do take da se slaem
sa Napoleonom koji je kazao: postoje stvari koje se ne z a p i
s u j u. Zdravlje je u meuvremenu postalo sve bolje, od nove
godine sam imao tek tri napada. Mislim da je ono to sam
uinio istovremeno za moje tijelo iskupljenje i osvjeenje.
Napetost zadnjih deset godina je bila prevelika; i imala je
svoje fizike posljedice. Ah, valja samo svoje obaveze
obavljati ljupko, tako se najbolje napreduje.