15.

TEZA
ANTIKA FILOZOFIJA
Uvod: Antika filozofija ili filozofija staroga vijeka obuhvaa filozofska miljenja i sustave
koji su se razvili na irokom sredozemnom prostoru proetom starom grkom i rimskom
kulturom u razdoblju od 7. stoljea prije Krista do propasti staroga vijeka poetkom 6.
stoljea. Ona se esto i naziva grka filozofija, jer su svi glavni filozofi bili Grci, dok je
udio Rimljana bio vrlo mali. Obino se u ovom razdoblju obuhvaa samo predkranska
filozofija staroga vijeka.

RAZDOBLJA ANTIKE FILOZOFIJE

Prvo razdoblje antike filozofije naziva se KOZMOLOKO RAZDOBLJE, a filozofe toga
razdoblja naziva se jo i predsokratovcima. O tim filozofima je nae znanje nepotpuno i
samo iz druge ruke. Ono se temelji na svjedoanstvima kasnijih pisaca i na fragmentima
sauvanim u djelima kasnijh pisaca. U sreditu pozornosti predsokratovaca bila je filozofija
prirode, iako kod njih kasnije moemo nai zaetke i drugih filozofskih disciplina.
Predsokratovci ne postavljaju pitanje zato svijet postoji, nego se pitaju kako objasniti
raznolikost i stalnu promjenu u prirodi. Prvo pitanje koje grki filozofi postavljaju jest pitanje
to je arhe, tj. to je poelo, prauzrok svega to postoji, to je ono iz ega sve proizlazi i u te
se sve vraa.
1. MILETSKA KOLA- pripadnici miletske kole se razlikuju u odgovoru na pitanje to je
arhe tj. prapoelo svega. Prvi filozof i predstavnik miletske kole bio je TALES 624.546.prije Krista) kojega jo i nazivaju ocem filozofije. Tales smatra da je prapoelo svega
voda. Zakljuio je kako se sve, na ovaj ili onaj nain, svodi na vodu. I to zbog toga to na
niskim temperaturama voda prelazi u stanje vrsto poput kamena, a na visokim
temperaturama postane zrak (para). Svaki put kad padne kia, biljke izlaze iz zemlje, pa su i
one neki oblik vode. Prema Talesu sva iva bia, kako bi uope ivjela, trebaju vodu u veim
koliinama u ovom ili onom obliku. Talesov uenik ANAKSIMANDAR smatra da je
prapoelo svega aperion, tj. neto beskonano i neodreeno iz ega se sve izdvaja i u to se
sve vraa, dok ANAKSIMEN smatra da je prapoelo svega zrak.
Od svih filozofa Miletske kole danas je najpoznatiji HERAKLIT (oko 544.-484. prije
Krista) iz Efeza. Heraklit je smatrao da je poelo svega vatra, tj. da nita nije stalnom, nego je
sve u neprestanoj promjeni. Poslovina je njegova izreka: NE MOE DVAPUT UI U
ISTU RIJEKU! Promjena je po Heraklitu dogaa kroz neprestanu borbu suprotnosti. Ali iz
borbe ne nastaje kaos, nego harmonija.

PITAGORA I PITAGOREJCI- PITAGORA (oko 570.-500. prije Krista) Bio je

svestrani genij, a posebno je bio nadaren za matematiku. On i njegovi uenici su se bavili i
matematikom, astronomijom i glazbom (posebno odnosom glazbe i matematike, tj.

akustikom). Pitagora smatra da je poelo svega BROJ, dakle neto nematerijalno to se

otkriva razumom, a ne osjetilima. Upravo primjena matematike omoguava otkrivanje sklada
u svijetu. Za Pitagoru se smatra i misli da je izmislio i pojam filozofija te da je prvi koji je
rabio rije kozmos za opis svemira.

ELEJSKA KOLA- glavni predstavnik ove kole je bio PARMENID (oko 540.-480.
prije Krista). Polazna tvrdnja, koja se njemu ini oitom, glasi: BIE JEST, NEBIA
NEMA! Drugim rijeima, postoji ono to postoji, a ne postoji ono to ne postoji. Parmenid
naglaava da je nepojmljivo misliti suprotno od te osnovne teze. Vidimo da Parmenid rije
bie shvaa jednoznano, ne uzima u obzir razliite vrste postojanja ili bia. Po njemu
neto jednostavno ili jest ili nije. Iz svoje polazne teze Parmenid izvodi da je bie jedno,
vjeno i nepromjenjivo. Bie nije nastalo, jer ne moe nastati iz nebia kojega nema, a niti iz
bia, jer bi tada ve postojalo a ne bi nastalo. Iz istoga razloga ne moe ni nestati. Bie se ne
moe ni mijenjati, jer to znai dobiti neto to prije nije imalo. Bie ima oblik kugle, jer je to
najsavreniji oblik. Dakle, nema mnotva, promjene, nastajanja, nestajanja, kretanja.
Parmenidov uenik ZENON iz Eleje (oko 490.-430. prije Krista) branio je ideje svoga
uitelja postupkom koji je kasnije nazvan reducio ad absurdum. To je dokaz u kojemu se
umjesto dokazivanja svoje teze opovrgava teza njoj protuslovna, pa se tako indirektno
dokazuje da teza koju se brani mora biti istinita. Zenon u svojim aporijama (grki tekoa,
neprilika) nastoji pokazati kako pretpostavka da postoji mnotvo i kretanje vodi u
protuslovlje, pa prema tome mora biti istina da mnotvo i kretanje ne postoji niti mogu
postojati. Primjer Zenonove aporije: AHILEJ I KORNJAA:Ahilej nikako ne moe stii
kornjau, iako on ide deset puta bre od nje. Naime, dok on prijee razdaljinu izmeu sebe i
nje, ona mu se udalji za jednu desetinu te razdaljine. Dok on prijee tu novu razdaljinu, ona se
opet udalji za jednu desetinu te nove razdaljine. Taj se postupak ponavlja u beskraj. Stoga
AHILEJ NIKADA NEE STII KORNJAU!!!!!
Drugi Parmenidov uenik MELISO (5. st. Prije Krista) s otoka Samosa ispravlja svoga
uitelja. On kae da bie ne moe imati oblik kugle jer bi onda izvan njega bilo nebie, a
nebia nema. Stoga Meliso smatra da bie mora biti beskonano. Bie nije ni tjelesno, jer kad
bi bilo tjelesno onda bi imalo dijelove i ne bi bilo savreno jedno.

POSREDNICI- EMPEDOKLO ( oko 495.-435. prije Krista) iz Agrigenta na Siciliji je

prvi utemeljio teoriju o etiri elementa, vatri, vodi, zraku i zemlji, iz kojih bi se sve sastojalo u
svijetu, a u isto vrijeme pokuao objasniti kako iz ta osnovna etiri elementa nastaje mnotvo,
sve stvari. Empedoklo smatra ljubav i mrnju takoer elementima, ali odvojenima od etiri
osnovna. Oni su sile koje uzrokuju kretanje, koje se sastoji u spajanju i razdvajanju osnovnih
elemenata, ime se stvara raznolikost u svijetu. ovjek je takoer sastavljen od spomenutih
osnovnih elemenata, i to je temelj mogunosti spoznaje.
Drugi posrednik je ANAKSAGORA (oko 500. prije Krista- 428. prije Krista) iz Klazomene
u Maloj Aziji. Anakasagora je prvi grki filozof koji je filozofiju donio u Atenu i po tome je
ostao znaajan u povijesti filozofije.

ATOMISTI- LEUKIP ( 5. st. Prije Krista) Roen je u Miletu. On se uz Demokrita smatra

jednim od osnivaa antikog atomizma. Prema Leukipovu uenju atomi nemaju kvaliteta.
Atomi se susreu u praznom prostoru i djeluju jedan na drugog pritiskom i udarcem, i tako
tvore vee ili manje stvari. Atomi se spajaju po jednakoj zakonitosti pritiska i udarca jednaki s
jednakim. Temeljni oblik svjetskog kretanja je rezultat spajanja vie atoma-mehanizam.
DEMOKRIT (oko 460.-370. prije Krista) iz Abdere u sjevernoj Grkoj. Demokrit smatra da
moraju postojati nedjeljive estice, atomi (gr. Rije atom znai doslovno nedjeljiv).
Atomi su jedino to postoji, osim njih postoji jo samo praznina koja im omoguava kretanje.

Kretanje atoma je neprestano i dogaa se po nunim mehanikim zakonima, bez nekog cilja.
Sve stvari nastaju spajanjem atoma, a propadaju razdvajanjem atoma. Razliitost meu
stvarima proizlazi samo iz razliite veliine, gustoe i poretka atoma. Demokrit smatra da
ovjek ima duu, ali da je ona takoer sastavljena od atoma, dodue neto finijih od drugih.

ANTROPOLOKI PERIOD
SOFISTI- Grad-drava Atena je u 5. stoljeu prije Krista (nakon pobjede u ratovima s
Perzijancima) ostvarila materijalno blagostanje i potpuno demokratsko unutarnje ureenje.
Svi punopravni graani su jednako sudjelovali u upravljanju gradom. Ali da bi se moglo
utjecati na odluke u narodnoj skuptini, bila je potrebna govornika vjetina. Tu plodno polje
rada nalaze sofisti (grki doslovno: mudraci, vjetaci), plaeni uitelji koji mlade bogatae
pouavaju u svemu. Najpoznatiji sofist bio je PROTAGORA (481.-411. prije Krista). Roen
je u Abderi, a pouavao je u vie gradova, najvie u Ateni. Protagorina najpoznatija izreka je :
OVJEK JE MJERA SVIH STVAR. Drugi poznati sofist bio je GEORGIJA (oko 483.375. prije Krista.) Roen je na Siciliji. Njegove najpoznatije teze su: Prvo: nita ne postoji.
Drugo: kada bi ita postojalo, ovjek to ne bi mogao spoznati. Tree: kada bi se neto i moglo
spoznati, to se ne bi moglo prenijeti i objasniti drugima.
Sofisti su se zbog interesa svoga posla vie bavili pitanjem kako uvjeriti nekoga u neto,
sofisti su manju pozornost obraali na valjanost dokaza. Sofistima i njihovu uenju se prvi
odluno suprostavio Sokrat.
SOKRAT (470.-399. prije Krista) je roen ju Ateni i u njoj je proveo cijeli ivot.
SOKRATOVA FILOZOFIJA- METODA I SPOZNAJA- U razgovorima s mnogim
suvremenicima Sokrat je traio pravo znanje. Nizom unakrsnih pitanja razotkrivao je da kod
njih postoji samo prividno znanje. To je njegova ironija, prvi dio metode, koja razotkriva
lano znanje. Drugi dio metode je traenje onoga to je ope i zajedniko u nizu pojedinanih
primjera. Traio je i pokazivao kako apstrakcijom izdvojiti ono to je bitno i zajedniko,tj.
kako doi do pojma i njegove definicije. To je on sam nazivao majeutika (tj. doslovno:
porodiljska vjetina), jer je pitanjima navodio sugovornika da sam doe do konana odgovora.
Sokratova majka je bila babica i on je svoj posao usporedio s njezinim. Ali dok babica
pomae enama, on to ini mukarcima, dok babica pomae u raanju djeteta, on pomae u
raanju istinite misli. Vie praktino nego teorijski, Sokrat je pokazao kako je mogue doi do
sigurnoga znanja. Primjenjivao je sustavno metodu indukcije i traio definicije opih
pojmova.
ETIKA I ANTROPOLOGIJA
Sokrat je traio to je dobro za ovjeka. Nije ga zanimala filozofija prirode. Dobro za ovjeka
je po Sokratu prvenstveno vrlina. ovjek treba teiti vrlini. Vrlina je pravo dobro, dobro
koje se odnosi na duu, a ne na tijelo niti na izvanjske stvari. Po Sokratu ovjek nikada ne
ini zlo svjesno, nego jedino iz neznanja.
OSVRT
Sokrat je odluno usmjerio filozofiju k traenju onih istina koje su bitne za ovjekov ivot.
Nasuprot spoznajnome relativizmu sofista, pokazivao je da postoji objektivna istina i da ju je
mogue spoznati. Prvi je pokuao izgraditi racionalno utemeljenu etiku. Etika se po Sokratu
ne temelji na obiajima, koji mogu biti razliiti, nego na razumu.

VELIKI FILOZOFSKI SUSTAVI

PLATON- (427.-347. prije Krista). Platon je roen u Ateni, u uglednoj i bogatoj obitelji.
Platon je prvi filozof ija su djela u potpunosti sauvana sve do danas i jo uvijek se puno
tiskaju i itaju. Od Platonovih djela pisanih u prvome razdoblju ivota, u vrijeme kada je jo
bio pod dominantnim Sokratovim utjecajem, najvanija je Obrana Sokratova. Od dijaloga
zrele faze vaniji su Fedon, Gozba, Fedar, Teetet, Sofist, Timej, Parmenid, i
Zakoni. Najvanijim Platonovim djelom se openito smatra dijalog Drava.
PLATONOVA FILOZOFIJA (IDEJE)
Sr Platonove filozofije je njegova teorija ideja. ovjek spoznaje ideje, ali one postoje ve
prije i nezavisno od ljudske spoznaje. Svijet ideja je puno stvarniji od ovoga vidljivoga
svijeta. Zato stvarniji? Pa ideje su savrene, nematerijalne, nepromjenjive, vjene, dok je
vidljivi svijet nesavren, nestalan, u stalnoj promjeni. Ideje imaju svoju hijerarhiju, tj. poredak
vanosti i vrijednosti . Prema dijalogu Drava, na vrhu te hijerarhije je ideja DOBRA. Ona
je korijen i temelj svih ideja i svega to postoji, ona je u svijetu ideja ono to je Sunce u
vidljivome svijetu. Sve je ono to jest samo utoliko ukoliko je dobro (npr. Lijenik je utoliko
vie lijenik ukoliko je vie dobar lijenik).
PLATONOV BOG
Prema Platonu svijet je oblikovao DEMIJURG (grki doslovno: Tvoritelj) iz prethodno
ve postojee neoblikovane materije i da je to uinio gledajui vjene ideje kao uzor. O
pitanju Boga Platon nije ba jasan. On esto spominje bogove, ali i naglaava da ih Grci
potpuno pogreno zamiljaju. Prema nekim tumaenjima Platona, Platonova Boga bi trebalo
shvatiti kao ideju Dobra ili kao Jedno. Meutim, prema Platonovim napisanim tekstovima
tonije bi bilo shvatiti ga kao DEMIJURGA, tj tvoritelja.
SPOZNAJA: UMNA I OSJETILNA
Prema Platonu sigurno znanje je mogue imati samo o idejama koje su stalne i nepromjenjive,
dok ga nije mogue imati o vidljivome svijetu koji je u neprestanoj promjeni, tu je mogue
samo mnijenje.
ALEGORIJA PILJE
Alegoriju pilje Platon je slikovito prikazao u dijalogu Drava. Tu opisuje ljude okovane u
pilji, koji ne mogu okretati glavu. Okrenuti su licem prema zidu, a leima prema vatri. Sve
to oni vide jesu sjene stvari koje iznad svoje glave nose ljudi koji prolaze izmeu okovanih i
vatre. Okovani ljudi sjene stvari smatraju pravom stvarnou, jer je to jedino to oni u ivotu
vide. Ako bi netko od njih bio osloboen i izaao van iz pilje, bio bi zabljesnut svjetlom
Sunca i u poetku ne bi vidio nita. pilja je po Platonu slika ovoga vidljivoga svijeta,
okovani zatvorenici su ljudi u njemu, a sjene na zidu stvari i bia u njemu. Svijet izvan pilje
je svijet ideja, a izlazak iz pilje u njega je spoznaja ideja.
OVJEK I NJEGOVA DUA
ovjek je po Platonu zapravo samo dua, jedino ona je nae pravo Ja. Tijelo je neto s im
je dua samo privremeno, pa i neprirodno povezana. Njihov odnos Platon usporeuje s
odnosom koijaa i kola. Dua ima tri dijela: razumski, srani(ili voljni) i poudni. Platon
njihov odnos usporeuje sa zapregom u kojoj je razum koija, sranost posluan konj, a

pouda neposluan i tvrdoglav konj. Besmrtnost po Platonu vrijedi jedino za razumski dio
due.
DRUTVO I DRAVA
Zbog slabosti pojedinca postoji potreba za udruivanjem i podjelom rada, pa je stoga potrebna
drava. U njoj postoji analogija (slinost) s ovjekom pojedincem, pa je i u dravi ostvarena
pravednost ako svatko izvrava ono za to je najvie sposoban, i to za ope dobro zajednice.
Oni kod kojih je najjae razvijena pouda trebaju biti hranitelji drave (proizvoai, radnici) i
samo oni mogu imati privatno vlasnitvo. Oni pak kod kojih je najvie razvijena sranost
trebaju biti branitelji drave (vojnici). A trei kod kojih je najjae razvijen razum trebaju biti
upravitelji drave (vladari).
ARISTOTEL-(384.-322. prije Krista) roen je u gradu Stagira u sjevernoj Grkoj. Dvadeset
godina bio je Platonov uenik i blizak suradnik u Akademiji. Aristotel je u Ateni otvorio svoju
vlastitu kolu, koje je nazvao Likej. kola je poznata i kao peripatetika, a njezini
sljedbenici kao peripatetici (od gr. Rijei peripatein=etati), jer je Aristotel obiavao
predavati etajui. Aristotelova djela su nakon njegove smrti imala vrlo zapletenu putanju i
sudbinu. Bila su zaturena gotovo dva stoljea, a jedan dio je i izgubljen. Sredio ih je tek u
1.stoljeu prije Krista Andronik s Rodosa. Najvanije Aristotelovo djelo je Metafizika.
Druga vana Aristotelova filozofska djela su Fizika (koja se ne bavi fizikom u dananjem
znaenju, nego filozofijom prirode), Nikomahova etika (vanije djelo koje e bavi etikom),
Politika (koja se bavi filozofijom politike), Retorika (koja se bavi govornitvom). Ovdje
valja napomenuti jo i to da je osim filozofskih djela, Aristotel napisao i niz prirodnoznastvenih djela. Posebno se istie njgov doprinos biologiji, kojoj je posvetio nekoliko djela.
ARISTOTELOVA FILOZOFIJA
SPOZNAJA- Aristotel kae da opi pojmovi ljudima nisu uroeni (kako misli Platon), razum
je na poetku ivota tabula rasa (prazna ploa), ali ima mogunost za spoznaju. Ta spoznaja
polazi od samih stvari i zahvaa u njima ono to je ope, nuno i nepromjenjivo.
Ljudski razum stvara pojmove, dakle ide dalje od osjetilnih predodaba. On to ini
apstrakcijom, kojom odbacuje ono pojedinano i nebitno to je prisutno u stvarima, te zahvaa
bit stvari, ono to je ope i nuno. Postoje sudovi koji su tako oigledni da ih je nemogue
negirati. To su prvi principi bia, a onda i prvi principi logike (misli). 1.PRINCIP
IDENTITETA-kae da je svaka stvar indentina sa sobom. 2.PRINCIP
NEPROTURJEJA-kae da neka stvar ne moe neto biti i ne biti u isto vrijeme i u
istome smislu, odnosno da o nekoj stvari ne moemo neto tvrditi i nijekati u isto
vrijeme i u istome smislu. 3.PRINCIP ISKLJUENJA TREEGA-kae da neka stvar ili
jest ili nije neto, odnosno da je neki sud ili istinit ili neistinit.
LOGIKA- Aristotel je osniva logike i, kako sam naglaava, u toj disciplini nije imao
prethodnika, stvorio ju je iz niega. Prvi oblik misli je pojam koji izraava bit stvari na koju se
odnosi. Svaki pojam ima sadraj (odreene bitne osobine stvari koje taj pojam ukljuuje) i
opseg (stvari na koje se taj pojam odnosi).
Drugi oblik misli je sud. Sudovi mogu biti istiniti ili neistiniti. Kada je sud istinit i to znai
da je sud istinit? Sud je istinit ako odgovara stvarnosti. To je klasina definicija istine, a
ovakvo gledite je poznato kao teorija KORESPONDENCIJE. Mjerilo istinitosti suda nije u
njemu samome, nego u stvarnosti na koju se odnosi.
Trei oblik misli je zakljuak, i on se sastoji od vie sudova. Veza sudova u zakljuku je takva
da ako su polazni sudovi tj. premise istiniti, neki novi sud tj. konkluzija iz njih nuno slijedi
i moemo biti sigurni da on mora biti istinit.

KATEGORIJE:SUPSTANCIJA I AKCIDENTI
U djelu Kategorije Aristotel je podijelio najopenitije pojmove (predikate) u deset
kategorija, koje su takoer i deset vrsta bia. To su supstancija, kvaliteta tj. kakvoa,
kvantiteta tj. kolikoa, relacija, mjesto, vrijeme, stanje, djelovanje, trpljenje i posjedovanje.
Samo supstancija (lat. Substantia, od sub-stare=stajati ispred) je bie koje postoji po sebi ili u
sebi, a ne drugome biu, sve drugo su akcidenti (lat. Accidens, od accidere=pripadati, dogoditi
se), tj. bia koja postoje u drugome biu. Na primjer, moemo rei:Kua je bijela, kua je
supstancija jer ona postoji samostalno, dok je bjelina svojstvo kue, to je osobina koja pripada
kui tj. akcident.
MATERIJA I FORMA
Materija (grki. Hile) ili tvar, graa, jest ono od ega je sainjena svaka stvar koju
priopujemo osjetilima. Forma (grki. Morfe) ili oblik, odrednica, jest odreujui i
usavravajui princip bilo koje stvari, po emu neka stvar jest ba to to jest (stol, kua,
maka, ovjek) Uenje da se svaka stvar sastoji od materije i forme naziva se hilemorfizam.
PROMJENA;POTENCIJA I AKT
Bie moe biti u aktu (zbiljsko) ili samo u potenciji (mogue). Potencija ili mogunost jest
ono to jo nije, ali moe biti. Akt ili in, zbilja jest ono to u punu i pravome smislu jest.
Neko bie moe u jednome smislu biti bie u aktu, zbiljsko bie, a u drugome smislu bie u
potenciji, mogue bie. Na primjer, netko moe biti u aktu, zbiljski uenik, a u potenciji
profesor. Ali nijedno bie ne moe istodobno i u istome smislu biti i u potenciji i u aktu.
Potencija ne moe biti u istu stanju, bez ikakva akta, mogunost je uvijek mogunost neega
to jest, to postoji, da postane neto drugo.
UZROCI
Po Aristotelu postoje etiri vrste uzroka.
1. MATERIJALNI UZROK-je materija od ega je neka stvar (primjer: kip od
mramora: to je odgovor na pitanje: od ega je to?
2. FORMALNI UZROK-je forma koja ini da to bude ba ta stvar (primjer: lik Mojsija;
to je odgovor na pitanje: to je to?)
3. DJELATNI UZROK-je ono to svojim djelovanjem utjee na neko bie da bude
takvo kakvo jest ili da uope ne bude
4. SVRNI UZROK-je cilj prema kojemu je djelatnik usmjeren
PRVI UZROK-BOG
Metafiziku Aristotel naziva i teologija (gr.doslovno; govor o Bogu).
U svijetu postoji hijerarhija forma tako da je, kako se ide prema sve savrenijim biima,
postupno sve vei udio forme, a sve manji udio materije. Na vrhu te hijerarhije je ISTA
FORMA, tj. forma bez ikakve materije, a to je BOG.

HELENISTIKO-RIMSKO RAZDOBLJE
EPIKUR I EPIKUREJCI
EPIKUR-(341.-271.prije Krista) roen je na otoku Samosu, ali je svoju filozofsku kolu
otvorio u Ateni. Epikur se hvalio da nije imao uitelja, ali u tumaenju prirode, uz neke manje
ispravke, oito slijedi Demokrita i njegov atomizam. Dakle, nema nita trajno, ovjek prestaje
postojati sa smru, pa se po Epikuru ne treba bojati smrti. Srea je po njemu u uitku, treba se
tako ponaati da ga maksimaliziramo, ali treba paziti da on ne izazove bol ili patnju, bilo
tjelesnu, bilo duevnu.
STOICI
Osniva stoike kole je ZENON iz Kitiona na Cipru (334.-262. prije Krista), koji je takoer
svoju kolu otvorio u Ateni. Najvaniji predstavnik stoike kole bio je HRIZIP (oko 280.206. prije Krista), roen je na Siciliji, ali kao filozof djelovao je u Ateni.
Stoika kola je imala vie pristalica meu Rimljanima negoli ijedna druga. Najvaniji rimski
stoici su bili LUCIJE SENEKA I CAR MARKO AURELIJE.
STOIKA FILOZOFIJA
Stoici su dali vaan doprinos logici, razvili su logiku sudova. U pogledima na prirodu stoici su
nadahnuti idejama Heraklita, koje oni dalje razrauju, dopunjuju i tumae na svoj nain.
Svijet je materijalan, u stalnoj promjeni koja se ponavlja u krug. Njega iznutra pokree vatra,
razum, Logos. Cijeli svijet je zapravo jedno bie, a Logos je kao njegova dua. ovjek je kao
jedan svijet u malome, njegov razum je dio svjetskoga razuma. Za biti sretan, treba ivjeti u
skladu s prirodom, a to znai u skladu s razumom. Srea nije u uitku, kako misle epikurejci,
jer uitak postoji i kod ivotinja, a razum je ono to je karakteristino za ovjeka.
Vrlina je stalna raspoloenost ivjeti u skladu s razumom i ona je po stoicima samo jedna.
Vrlina otklanja strasti i daje mir u svim ivotnim okolnostima. Vrlina je jedino oko ega se
treba truditi, prema svemu ostalome treba biti ravnoduan. Nedae koje ne moemo izbjei
treba mirno, stoiki podnositi.
SKEPTICI
Osniva skeptike kole bio je PIRON (oko 365.-275. prije Krista) koji nije nita pisao.
Najznaajniji skeptiki pisac je bio lijenik SEKST EMPIRIK (oko 180.-220.).
SKEPTIKA FILOZOFIJA
Skeptici su, slino kao i sofisti, nijekali mogunost istinite i sigurne spoznaje. Zato su smatrali
da se treba uzdravati od suenja. Naime, pridravanje neke tvrdnje e nas dovesti do
razoarenja i nemira kada se ona pokae pogrjenom. A kako onda u svakodnevnome ivotu
donositi odluke? Po nekima od njih, trebalo bi slijediti ono to je vjerojatnije, a u drutvu biti
konformist, tj. ponaati se poput veine.

PLOTIN I NEOPLATONIZAM
PLOTIN (204.-269.) je osniva neoplatonizma, najutjecajnije filozofske kole u
posljednjemu razdoblju Rimskog Carstva. kolovao se u Aleksandriji, ali je svoju kolu
otvorio u Rimu. Glavno mu je djelo Eneade (grki doslovno Devetke, jer se sastojalo od
est dijelova, a svaki dio ima po devet poglavlja).
PLOTINOVA FILOZOFIJA
Plotin smatra da postoji jedna stvarnost potpuna savrenstva. Tu puninu savrenstva on naziva
Jedno, a esto i Dobro. Ono je iznad svake spoznaje, nespoznatljivo je i neizrecivo, o njemu
se moe rei samo to nije, a ne to i jest. Zbog svoje neizmjerne punine Jedno nuno iz sebe
emanira (zrai, isijava), a da time nita ne gubi.
Prva emanacija je Um (Nous), on sadri vjene ideje pa je, iako zavisan od Jednoga, takoer
vjean kao i ono. Druga emanacija je svjetska Dua, koja u sebi sadri pojedinane due i
takoer je vjena. Na samu dnu hijerarhije je materija, osjetilni svijet koji je na samoj granici
nitavila. Pojedine due su vezane za materiju, a ovjek je zapravo samo dua. Due mogu i
po svojoj naravi tee krenuti procesom ienja u uspon prema Jednome. I Plotin eli ne samo
objasniti stvarnost, nego i uputiti ovjeka to treba initi da bude sretan. Treba se istiti od
vezanosti za materiju i uputiti se putem obrnutim od emanacije prema izvoru, prema Jednome.
Taj put po Plotinu vodi najprije preko moralnoga proienja od nerazumnih strasti. Nastavlja
se preko umjetnosti, posebno glazbe, pa onda preko filozofije koja vodi do nadosjetilnoga. Ali
filozofija ne moe dovesti do kraja, nego to moe jedino mistika koja na kraju omoguava u
mistinoj ekstazi uroniti u Jedno. Plotinova je zasluga to je uspio prevladati dualizam
duhovnoga poela i vjene materije, prisutan i u Platona i u Aristotela. Meutim nije
prevladao Platonov dualizam u ovjeku. Osim toga Plotinov sustav tei zavriti u panteizmu
tj. sve se na odreen nain poistovjeuje s Bogom.
Ovdje jo valja napomenuti da su vaniji predstavnici neoplatonizma nakon Plotina bili
Porfirije i Proklo.