STIPE UGARKOVI

ZAPISI ILEGALCA

NAKLADNO PODUZEE GLAS RADA

ZAGREB 1953

U ovoj knjiici iznosim sjeanja i dojmove iz onih dana,

koji

su

neposredno

prethodili

herojskoj

Narodnoj

revoluciji.

Upravo to vrijeme poklapa se nekako s mojim dolaskom i

odlaskom iz Zagreba, to jest s poetkom mojeg intenzivnijeg
rada

Partijskoj

organizaciji

ilegalnoj

tampi,

koje

su

bile najsnanije poluge pokreta narodnih masa.

U to sam vrijeme upoznao nove drugove, bio sam im
pomonik, kasnije sam radio samostalno na ostvarenju za
dataka Komunistike Partije. Taj na rad bio je ona grmlja
vina iz podzemlja, koja je poput nevidljive snage prijetila
krvavom reimu. Za sve nas to su bili dani ljepi od naj
ljepih, o kojima smo ikada u ivotu mogli sanjati; bili su
ispunjeni

velikim

radom.

itav

na

ivot

dobio

je

tada

novi sadraj, novi smisao, novi cilj.

I nemam drugih pretenzija, nego da ga opiem jedno
stavno, kao to sam ga osjetio i doivio.

PUT U NEIZWESNOST
Sjedim u polupraznom vagonu III. razreda. . . No je.
U zavojima kotai taru o tranice i kripe, a kroz prozorska
se stakla uvlae ledene mjeseeve zrake i putuju preko rijet
kih polusnenih putnika, dok se ponovo ne izvuku, da bi zaas
zavirile na oknima s druge strane vagona. Ovo iznenaivanje
as slijeva, as zdesna, mami pogled na zimsku krajinu zaogrnutu u debeli zimski pokriva. Izmjenjuju se goli alpski ma
sivi s pejzaima crnogorice.
Vagon je ugrijan. Putnici su svukli svoje jeftine zimske
kapute i spavaju, naslonjeni na njih. Objesio sam hubertus na
vjealicu do prozora. Naslonio sam glavu na nj i promatram,
kako mjesec svjetluca po zamrznutom snijegu na stijenama.
U smee bojadisanom vagonu je prijatno. Ali kloparanje
kotaa podsjea me na moja esta putovanja u neizvjesnost...
koji puta sam bio sam, a koji puta u pratnji, kao i ovom pri
likom. Do mene sjedi moj pratilac, koji e ve izjutra, vrativi
se u Kranj, stajati pred efom policije i ukoeno i servilno,
kao ovjek koji je svijestan povjerenja i zadatka, to ga
je dobio i izvrio raportirati:

Stipe Ugarkovi je ispraen preko granice banovine.

Sjeo je na klupu izmeu mene i vratiju, da mu kojim
sluajem ne umaknem u ovaj divlji kraj, to mi toliko pri
vlai pogled. Naprezao se, da ga u ugodnoj vagonskoj toplini
ne prevari san. Nekoliko puta trgnuo je uvis glavu, koja je
klonula, tonui u san, a pritom kao da je svaki puta upozora
vao sama sebe: Bolje ti je probdjeti no u toplom nego trati
u mraku po dubokom snijegu. I postaje oprezniji. Na svaki
moj pokret pogledava me iskosa i u mraku mu sijevne bjelonica. Izmaram mu sumnjiavost, zagledajui se as lijevo
as desno kroz okno na krajinu, koja se mijenja.

Moji se pokreti ponavljaju. No on ni na as ne sustaje,

prouava svaku moju kretnju, prati svaki moj pokret kao
kobac. Traci mjeseine prelijeu sve rjee preko eljeznikih
i drvenih predmeta u odjeljku; mjesec se sputa za brda.
Kloparanje i huka elika na tranicama uvlae se sve dublje
u mrane i uske klance, kojima krivuda vlak. U na vagon,
gdje mirka kiljavo svijetlo, natiskuje se tama kotline.
Smirujem se, tonem u vlastita razmatranja. Iz dosada
njih iskustava gradim perspektivu, koja nije nimalo svjetlija
od sumraja u ovom odjeljku.
ovjek se s vremenom priui da putuje sa sprovodnicima.
Njihovo drutvo nije ugodno, ali eto postaje nunost. Biti
istjeran i sproveden bila je u mom selu najvea sramota.
Moja je mati esto o tome govorila, ali siguran sam, da me
se sada ne bi stidjela. Prolo je ve mnogo godina, otkako sam
otiao od kue, ali sjeam se njezinih razgovora s ocem, kad
bi on pripovijedao o komuni, borcima za socijalizam i postup
cima s njima. Teko je bilo majku razuvjeriti, da komunisti
nisu zli ljudi. Ali kad je vidjela, da zakon progoni one, koji
su bili poznati kao poteni, pravedni i dobri, promijenila je
miljenje. Spoznala je brzo, da najbolje prolaze zagonetni i zli
ljudi, a najgore ivot bremeni one tihe i mualjive, koji se u
itavoj toj ivotnoj strci i zbrci javljaju i nestaju gotovo
poput privienja. I ona se esto zauzimala za takve tihe i ra
dine. Da, ona bi sada dobro razumjela i moju borbu. Uvjeren
sam, da me vidi, da bi bila ponosna.
udne mi se to misli javljaju upravo sada, kad ne znam
to u sutra? Hou li pronai drugove, koji bi mi mogli pomoi
u prvo vrijeme da osiguram sebi krov nad glavom i zaradu?
Jesu li slobodni ili ue u buharama, da bi bio sigurniji ivot
trule kraljevine? Ovi rijetki suputnici izderanih kaputa i
uljavih ruku, to su nakon ulaska u vagon odmah usnuli kao
zaklani, svi e oni stii u kako-tako zagrijanu prostoriju, do
ekat e ih ena, djeca, rodbina, popit e toplu domau kavu
ili aj, ali bit e doekani. Lijep je obiaj gostoprimstva u
naem narodu prema putnicima, no tko e nepoznata primiti,
pogostiti ga, smjestiti i uposliti? Nezaposlenost i kriza svi ee
obilaze upravo takve, kod kojih se i nepoznat mogao utei.
A kako e ti takvi pomoi da nae kakvo zaposlenje, kad ga
ni sami nemaju?

elim otkloniti te misli, jer bit e i za njih dosta prilike,

no one se uvlae i u ono, na to se prisiljavam da razmiljam.
Moda ih izaziva monotono kloparanje kotaa, koji preskau
vee razmake meu rashlaenim inama. Uvijek, kad sam
oslukivao te jednoline udare eljeznice u vonji, bio sam
primoran da se preputam slutnjama o neizvjesnosti, jer ti su
udari bili redovito u mom ivotu onaj ritmiki znak u meu
inu izmeu neeg, to je dovreno i neeg neodreenog, to
treba zapoeti.
Mali su ivoti poput onih sitnih zvijezda, to trepere
nad vrhuncima planina, koje su se sastavile u dugi lanac uz
prugu, kojom jurimo nizinom. I ono, to u tom kratkom vije
ku pojedinac uini, sve je to neznatno i maleno. Evo tisue
zvijezda, tisue malih svijetala, a mrak je. Zar nije snaga u
masi, kao to je svjetlost u suncu? Tisue istinoljubivih i pra
vednih ne e okrenuti svijet. Nas nema mnogo, a zemlja je
velika. I krijese se iskrice pobuna na pojedinim radilitima,
ali tek to se jave, ve se i gase. Hoe li te iskre upaliti
ovaj ivot, izazvati poar?
Da, tu su jo svjei dogaaji panije. I tamo je ve
ivot bio nepodnoljiv i iskrilo je i upalilo se, ali nije
izgorjelo. Koliko uloenog napora a uzalud, koliko bezi
menih rtava uzalud, koliko nada uzalud. Moe li vjera
toliko zaslijepi ovjeka, da potpuno izgubi razum. Smije li
ovjek, koji je svijestan svojih zadataka prema Partiji i du
nosti prema drutvu, doputati sebi da se iivljava u linim
uzbuenjima? A nije li sve to zapravo tako?! Zar vjera moe
opravdati neuspjeh? to je bolje: pokuati i ne uspjeti ili pre
krstiti ruke?
Kolika pitanja pritisnu ovjeka zbog sumnja u vlastitu
vrijednost. Ne doputam sebi ni pomisao na to, da je itav
taj vrtlog sumnja nastao iz osjeanja stida i potitenosti, iz
malograanskih shvaanja. Sve je to navrlo pobrkano iz sje
anja na zaviaj, a zaviaj uvijek iskrava, kad ponestane osje
aja sigurnosti u svakidanju egzistenciju. Nesigurnost je
vjerojatno to, to je izazvalo zbrku ovih udnih pitanja. Do
gaa se, da se ovjek uhvati u mislima, koje se zapleu u nje
mu, iako je svijestan da te udne kojetarije nikad nisu bile
i nikad ne e biti sastavni dio njegovih nazora i pogleda na
ivot. U jednom asu kao da se u ovjeku prekinu sve veze
izmeu elemenata, koji ine njegov karakter, i u tami, to se

nakon takve prividne slabosti javi, ulja se bespomono i luta

neka potpuno strana i usamljena misao. Kuda bi me dovele
te misli? Sigurno je, da je takvo razmiljanje neplodno poput
onih stijena. emu idu ovakve misli u susret? neispavanost,
ivci, asovite projekcije najnevjerojatnijih izoblienja ...
Vlak sope. eravice u rojevima pljute po prozorima.
Jurimo prema Hrvatskoj.

NA PLONIKU
Svanue. Umorno se pokreu poluge na kotaima stroja,
dck se itava crna i neispavana kompozicija lijeno izvija
skretnicama zagrebakog zapadnog kolodvora. Kotai lomataju po bezbrojnim skretnicama. Nekako kao da se otee vri
jeme, dok vlak ulazi u stanicu. ini se kao da je sve to
ureeno tako, da malo zategne ivce . .. Konano buka i cvilenje kotaa u natkritom peronu.
itavu jednu vjenost trajala je ta vonja. U njoj sam
izvrio jedno od rijetko udnih linih promatranja. im sam
nogom dotakao asfalt, inilo mi se, da sam nou gledao neki
meni potpuno strani i zamorni film.
Sada je tvrdo tlo pod nogama. Za sanje vie nema vre
mena. Gdje li su samo znanci, koji bi mi pruili ruku, koji
bi mi mogli pomoi?
Bujica uurbanih putnika nosi me prema izlazu. Nosai,
istai, fijakeri, taksi-automobili, sve se to ispreplelo i uvlai
se u misli, da potisne onaj osjeaj beznadne besciljnosti. Po
diem ovratnik hubertusa, jer me potresa zimica od neispavanosti. Goleme grane platana na Zrinjevcu ine se u jutarnjoj
rumenoj izmaglici kao zgrene ruke, to posiu za neim ne
dokuivim. Iznad njih, kao u vatrenom dimu, nazrijevaju se
zvonici katedrale vie kao privienje nego zbilja. Zlatni
iljci djeluju stvarnije. Dobro bi bilo ispiti alicu kave, da se
ovjek ugrije.
Krenuo sam neodreeno i gotovo nesvijesno prema sre
ditu grada. Grad se budi iz tekog sna. Iz vea uurbano iz
laze radnici i namjetenici kao da ele urbom prenijeti ono
malo topline iz leaja na svoja radna mjesta. Prijelazi preko
ulica i raskra izazivaju u meni nedoumice i esto se za
ustavljam, ali ipak idem dalje prema sreditu grada. ovjek

i nesvijesno oekuje neto od tog gusto izatkanog ivota u

gradu. Moda neki sretni sluajni susret; znanac, koji znade
neto ime bi mogao pomoi. Ili moda se javi kakva opipljivija mogunost uposlenja. Nemiran pogled neto iekuje. Treba
dobro promatrati da se to ne propusti. Da li ste ikada vidjeli
ovjeka, kako se muen neizvjesnou, vue ulicom? Ako ste
ga pomno gledali, vidjeli ste nesiguran korak, rastresen po
gled, zabrinutost, koja mu se uvukla u navorano lice, plahost
i sve je to nekako prozirno i nesigurno kao i ona uzdrhtala
nada u njemu ...
Ljudi uurbano prolaze, reklame ih dozivlju, ali sve je
to suvino. Ni s reklamama se ne moe postii nita, kad nema
ozbiljnih namjernika. Ipak, reklama ne bi bilo, barem u trgo
vaca, kad ne bi koristile.
Kako je ogavan itav taj ivot, koji se sav svodi na trni
cu. Kupuj, prodaj, iskoristi, odbaci, proivi, ivi, obogauj
se, propadaj, danas ima, sutra nema i danas jesi, sutra
nisi; to je itava ta filozofija, to je pojedinci razrauju
prema nekom moralu, koji u njima gradi sredina. Isto je tako
i s karijerama u tom drutvu. Ta strateka prebacivanja
prema cilju, prema linoj afirmaciji nalik su na onu djeju
igru, u kojoj posljednji uvijek preskakuje preko lea prethod
nika. I taj krug se ne zatvara. Tko sustane ispada iz igre.
Pobjeuje najizdrljiviji. Odraslom bi ovjeku glupo to iz
gledalo, kad bi se ovakvi matori takmaci poigrali preskakivanja, recimo, na nekom trgu. A to je ipak igra odraslih.
im ovjek o tome malo razmisli, povisuje se tempera
tura, die se moral oko njega sve postaje nekako drugaije;
ivot dobija svoj smisao. Oni asovi malodunosti nestaju kao
snijeg pod suncem. I radost, radost, kakvu moe doivjeti samo
djeje srce, obuzme itava ovjeka. Misli se nehotice vraaju
u ono sunano doba djetinstva, iz kojega je vrijeme ispilo i
teko i runo, a ostavilo mnogo svjetlosti, u kome ive i zrae
iste, lijepe uspomene.
Vritina. Gruda tanke zemlje u kamenjari. Oganj ras
prsnutih sunevih zraka u asu, kad uarena kugla dotakne
iljak Visoice. I kua, i ognjite zimi, i proljea i jeseni, sve
se to tako toplo zavlai u grudi i ini se da ivi i vene, da raste
i oplouje, jer ispunjava i prekriljuje ljepotom i veliinom svu
onu surovost, kojom je izranjen svaki siromani ivot. Pre

rani odlazak od kue trbuhom za kruhom, egrtovanje u pe

karnici i onaj stid zbog posla, koji se inio da nije dovoljno
muki, pa odlazak iz pekarnice ali bez povratka kui u za
viajno liko selo, jer to bi bila najvea sramota i dani,
kad zdrav momi trai muko zaposlenje, ona bezbrojna
vrata i pragovi, surovi i neprijazni obrtnici, pomonici, te
dobroudni stari bavar, koji tee, nabija obrue i pripo
vijeda udnovate bajke, to ih je uo od svoje krezube bake,
dok mu u radionicu uspavanu zanosom bajki zaviruju vje
rovnici, a i andari nekako sumnjivo zagledavaju. Jer, bio im
je nekako udan; mrk i utljiv, kad bi mu se pogled susreo
s njihovim a inae iv, prialo, koje ivi za posao i priu,
i sve nekako brka dogaaje iz stvarnosti s dogaajima iz
pria. Slavio je boie i uskrse, ali nije nikad zaboravio ni
Prvi maj. Bio sam jo dijete, mami, ali svih tih proslava
i priprema za njih, prvomajska mi je bila najblia. S njom
sam nekako najvie ivio. Boine pjesme dopirale su mi do
uiju, ali one prvomajske ule su mi nekako u srce. A tu nisu
ostale zatvorene. Ponavljao sam ih i pjevao kad mi se god za
to ukazala prilika. Tako sam dospio i prvi puta u zatvor. Oi
ali me i strpali u eliju s nekim postolarom, koji je morao
Prvi maj provesti na sigurnom mjestu tako, zbog pre
ventive. A taj postolar govorio je drugaije nego bavar. Nje
gove su rijei djelovale neposrednije. Njegove su prie bile
opore i jednostavne. Bila su to iskustva, koja je godinama
skupljao borei se za radnika prava. I sve se to vrsto taloilo
u meni, oblikujui jasnije nazore. Taj zatvor od nekoliko dana
bio je zapravo moj prvi kurs, na kojem sam doznao mnogo
toga o pravom ivotu i borbi radnika. Tada mi se moj stari
gazda priinio kao pjeva operetnih lagera.
Mnogih postolarevih rijei sjetio sam se kasnije, kad sam
radio na Brau, u Glini, Zagrebu i u drugim mjestima. U to
vrijeme susretao sam ljude, koji su znali vie od njega, koji
su vie proivjeli, koji su gledali dublje od njega, ali on je
ipak bio prvi koji je utro put mnogim mojim shvaanjima.
Bio je ovjek, koji je jednostavno i surovo priao svoje do
ivljaje, bez uljepavanja, bez onih opisa, ukrasa, to ih je
tako rado upotrebljavao stari bavar. Sve je to bilo tvrdo kao
i njegovo lice, na kojemu se, kad bi se otvorila vrata elije
i na nj palo malo svijetla, javljalo stotinu bora, poput onih,
to ih sunce i sua ureu u ispucanoj zemlji. Kasnije, mnogo

godina poslije toga, javljao mi se taj lik u mislima, onakav,

kakva mi ga je u sjeanje urezalo ono nekoliko traaka svi
jetla, to se tek nekoliko puta u to vrijeme uvuklo u nau
eliju. Upravo tako, kao to mi se uvijek u sjeanju javlja
osvjetljen lik tog postolara, javljaju se sada iz tame sjeanja
prolih dana, drage uspomene, koje blistaju poput zaaranih
svijetala i zrae ugodnu toplinu u asovima, kad ponestane
samopouzdanj a.
ovjek sve neto trai i kopka u sebi i oko sebe, bori
se s kojekakvim mislima, koje truju i razrivaju, a zaboravlja
ono osnovno. Trai u sebi ono, to bi skratilo vrijeme napetog
iekivanja. I sve je to zapravo odugovlaenje neeg, to je
potpuno nepotrebno. emu uope ova iekivanja na ulici, kad
mi je sada, kao i prije, to jest od prvog asa, kad sam ostao
bez namjetenja, bilo jasno to elim, a da to postignem, znam
kuda treba da se obratim. Najvjerojatnije je, da je to traenje
i kod mene bilo zapravo onaj uobiajeni put stotine naih rad
nika, koji ostaju bez zaposlenja. Neupueni, bez orijentacije,
bez organizacionih veza, bez svijesnijih prijatelja, lutaju uli
cama, desetke i stotine kilometara daleko od svojih domova,
prehranjuju se za to vrijeme samo kruhom ako ga imaju,
a ako ga nemaju gladuju, i ne znaju hoe li dobiti namjetenje ili ne, ima li za to mogunosti ili nema. Preputeni sret
nom sluaju, raspitkuju se, bez obzira na vrijeme i prilike,
jer kad se radi esnaest sati na dan, malo se doznaje o ivotu,
koji protjee pored nas neprestano mijenjajui svoje oblike.
Ovakvi neobavijeteni najbolja su roba za poslodavce; rade
kao robovi, kad su suvini, odbacuju ih, a oni sve to primaju
nekako spokojno, u duhukranskog siromatva jer tako
mora biti; za siromahe je ivot uvijek bio teak. Eh, kad se
jednom razbudi ta snaga, koja gradi kamene nebodere, preba
cuje mostove preko stotine metara irokih rijeka, koja sije i
anje stotine tisua vagona penice, kad sve to dodija tom
strpljivom ori jau bit e svata. Poput iver ja sa cirkulara
poletjet e aica dananjih monika. A to treba to prije
pripremiti...
U tim mislima krenuo sam prema Radnikoj komori,
susreui putem izgladnjele i promrzle starije i mlae siro
mahe, koji su pruali pomodrile ruke uz neke aptom izgo
vorene riei. Upala lica i mutne oi govorili su vie no to bi
oni mogli izrei. Sakriveni u mrane vee uinili bi korak dva

prema prolazniku i odmah bi se zatim povlaili u svoje za

klone. Prosjaenje je zabranjeno! Zabranili su ga oni, koji su
im oduzeli kruh!!... Narod kae: ne oguli kore, da ne bude
gore. No ljudi vole zaboravljati ono, to ih ulja.
To je Zagreb, od kojeg oekujem mnogo, i to ne da postig
nem neto radei i stjeui poloaj pokorna radnika, nego
podrivajui i ruei itavu tu trule na one, koji su je stvo
rili. Velike su to elje, ali treba im utrti put. Mali plamici
razbuktat e vatru.

MEU DRUGOVIMA
Nastupaju teke godine. Zaposlenje je problem. Opa
kriza zahvaa sva podruja. Borba za mjesta, uvanje namjetenja, otputanje ena, iscrpenih radnika, starijih ljudi, na
dnevnom su redu. I oni, koji su opasni za poredak za red
i mir bivaju u poduzeima otputani prema popisima, koje
vode policije. Ostaje samo pouzdana radna snaga, oni koji
shvaaju razloge snienja nadnice. Na mjesta otputanih do
laze djeca i mlade, koji rade budzato. To je dodue najpo
godniji teren za rad, za podizanje svijesti, za konkretno tu
maenje eksploatatorskih metoda, za ruenje postojeeg po
retka, ali treba meu ljude ui, a vjerojatnosti za to su veoma
malene. Teko je prodrijeti u poduzee, to jest zaposliti se,
kad su kapitalisti u suradnji s policijom izradili spiskove
sumnjivih i opasnih za poredak. Ako ovjek nosi u dui ba
rem neto od socijalistikih boja, moe odapeti od muke i
gladi, ali namjetenja ne e dobiti. Postoje veze, to jest, ima
naprednih ljudi i na viim mjestima, koji ele pomoi, koji
povremeno mogu preporuiti i primiti pokojeg radnika, ali
takve prilike postaju sve rjee. To su bile prve informacije,
koje sam dobio od drugova u Zagrebu.
Sve sam to uvidio i osjetio ve u Kranju; ali Zagreb je
velik, radnika ima nekoliko desetaka hiljada. Tu postoji vea
vjerojatnost, da se ovjek meu njima nekako prikrije pred
okom uvara reda. Kad ovjek uini neto, to se protivi
naelima mirnog truljenja tog drutva, recimo u nekom ma
lom mjestu, kao to je Kranj, nikad vie tamo ne e dobiti
zaposlenja. Meutim, u veem mjestu ima nae, to u mom
sluaju znai: ima vjerojatnosti da u se moda smjestiti ne

10

gdje, gdje u moi sijati svoju mrnju prema tom nenarodnom

reimu. Osjeam da sam itav zadojen tom mrnjom i da nema
nieg, to bi me moglo od toga odvratiti. U danima, kad se to
u meni rasplamsavalo, bojao sam se, da to nije moda neka
lina sklonost osveti za ono, to sam od tog reima u dvadeset
godina rada doivio. Meutim, itavim biem osjeam, kako
pripadam neem veem i viem, to se mnogo izdie nad mo
jim sluajem. Ni u jednoj akciji do danas nisam sudjelovao
onako, zbog sebe. I to je upravo ono, to je moglo razbuktati
toliki plamen mrnje. Pojedinac moe initi sitna zla, zla,
koja nemaju ni vrijednosti, niti stvaraju dubljih zadovolj
stava. Ali masa, masa u pokretu, to je neto drugo. A masa,
to su eksploatirani radnici i seljaci. Treba im samo otvoriti
oi, protumaiti im itav poloaj, osvijestiti ih i otvoriti im
ventile mrnje, da ih upozoravaju na svakom koraku: treba
sruiti staro i izgraditi novo.
Zabrinjuje me, kako u to prije doi meu te ljude
prikljuiti se onom, to je veliko po opsegu i mislima. Dani
mi prolaze u iekivanju, slinom onome, to ga osjea borac
u prvoj liniji fronta prije napada neprijatelja. Upravo grozni
avo iekujem as, kad u dobiti uposlenje. I raspaavanje
propagandnog materijala: novina, broura i ostalog to radim
zasad u Sindikatu i za Partiju, sve je to rad, ali onaj nepo
sredan rad s ljudima, to je, barem mi se tako sada ini, neto
potpunije. Tu se moe dati vie, a i postiu se vei i vredniji
rezultati. Rad s ljudima oduvijek me je privlaio. U tom ima
neke udne drai, kad vidi one snane miie, koji su dosad
poput nekog mehanizma samo pristupali poslu, izvravali ga
primajui sve, to im je takav ivot donosio, a onda odjednom
kao da se poinju buditi iz nekog sna izgledaju ti nekako
snaniji i vei, ispunjeni pravim i ovjeka dostojnim ivotom.
Svijest preobrazuje te ljude, unosi u njih spoznaju vlastite
vrijednosti, znaenja. A kad ovjek zna, da je tom preobraaju
pridonio svojim nastojanjima, da je ta svijest dio njegovih
nazora, to e ih odsad ovi ljudi samostalno razvijati bistri
nom, jednostavnou logike i nepokvarenou oduevljava
se, u njega se uvlai neto, to ga itava preplavljuje poput
zanosa, strasti tako neto. A to se nikako ne moe postii
bez dodira s ljudima.
Meutim, prva obavjetenja o mogunosti, da se negdje
zaposlim, pokazala su se tona. Moj je sluaj bio vrlo teak.

11

U prvim mjesecima nije bilo nikakva uspjeha. Sve, to sam

pokuao i poduzeo bilo je uzaludno. Kad bi se ukazala prilika,
dovoljno je bilo da pokaem svjedodbu, i sve bi se opet izja
lovilo.
ivio sam dane i dane u neprekidnom iekivanju. Ali
vrijeme nije ipak prolazilo uzalud. Ve prvih dana povezala
me Anka Butorac s nekim drugovima, koji su radili u sindi
katima. Ve otprije sam poznavao drugove Penika, 2aju,
Kraa i mnoge druge dugogodinje borce u sindikatu, u ko
jem sam bio i ja organiziran. Sve su to bili izgraeni komu
nisti; drugovi, koji su itav ivot posvetili borbi za radnika
prava. Nita nije u ivotu za njih bilo toliko veliko i vrijedno
kao naela i ideje za koje su se borili. Njihov dan bio je ispu
njen radom i mislima za opu stvar. Lini problemi bili su
uvijek posljednji, a rjeavali su ih tek, kad su ih na to pri
silile najosnovnije potrebe. Pored njih ovjek osjea, kako
im itavo bie odie neumornou i oduevljenjem, a to uvijek
neodoljivo privlai. Za sve vrijeme, dok sam radio, osjeao sam,
kako u meni nepomirljivo plamsa mrnja, kako me ispunjuje
odvratnost prema kapitalistima, zelenaima i ostaloj bagai sa
suprotnog fronta. Mnogo toga, to mora da ispuni revolucio
nara, nadopunio sam u vrijeme drugovanja s tim istaknutim
borcima. Neophodne, a meni dotada poznate tek u osnovnim
oblicima, bile su taktika i strategija borbe prema neprija
telju, koji se branio svim sredstvima u elji da nas slomi.
Meutim, to je vei bio pritisak policije, to je aktivniji bio
partijski rad a s time u vezi i sindikalni. Bila je to kola,
u kojoj sam stjecao iskustva. Upoznavao sam mlae sindikalne
radnike, posjeivao ih, zajedno s njima prikupljao nove sim
patizere, analizirao kako proiriti mreu raspodjele radnikih
novina, letaka i broura, kako organizirati protestne akcije
protiv poslodavaca.
Prilikom trajkova, demonstracija i mitinga govorili smo
jasno, ali oprezno. Nakon pojedinanih susreta i razgovora
ovakvi su nas masovni skupovi sve razveseljavali, iako je
borba bila osnov svih govora i razgovora, jer smo u tome
gledali dane, kad e se o svim problemima moi izraavati
jasno i glasno, bez bojazni, da e biri, policijski agenti i pro
vokatori otkriti organizaciju ili kakav pothvat. Naalost, ba
rem kako se to meni inilo, tih je skupova bilo premalo. Su
sreti s ljudima bili su prekratki.
12

Bez prestanka sam traio namjetenje. I potkraj mjeseca

travnja drug Mitar Baki, koji je radio u nekoj financijskoj
ustanovi, omoguio mi je, da se uposlim u tvornici Union.
On je poznavao'direktora Uniona Davidovia. Nismo smjeli
otkriti odakle se poznajemo i izmislili smo priu: Upoznali
smo se prije nekog vremena u vlaku. Upustili smo se u raz
govor, i tom prilikom, kako sam bio bez narnjetenja i t. d.
Tako je to moralo izgledati u sluaju, da se u politikom radu
u tvornici kompromitiram, i da me uhapse. Iskazi su morali
da budu istovetni.
Radovalo me, to sam stupio na rad i odmah sam poeo
organizirati radnike. Pridobivao sam ljude na sindikalnoj
osnovi. Stotinjak radnika uspjelo je u kratko vrijeme orga
nizirati. ezdeset ih je davalo redovito narodnu pomo. Moju
aktivnost u tvornici mnogo je pomagalo to, to sam u Mje
snom komitetu obavljao poslove Tehnike, to jest brinuo se
za tampu i ilegalnu propagandu. Podruje rada bilo je veoma
iroko. Trebalo je organizirati prepisivanje tekstova, uspo
staviti vezu drugova, koji e predavati prepisani materijal na
umnoavanje, a kad bi taj rad bio dovren, materijal dijeliti
vezama rajonskih komiteta i partijskih jedinica, a ponekad i
pojedincima.
Radilo se dan i no. Nikome nije to bilo teko. Organiza
cija je funkcionirala bez grijeke. To je sokolilo ljude na po
rtvovan rad. U to vrijeme traio sam dobre nekompromiti
rane drugove, koji e moi sigurno prema predvienim faza
ma, obavljati te poslove. itava je organizacija uskoro izvr
avala zadatke kao dobro uhodan mehanizam. Sve se odvijalo
po planovima, koji su predviali naoko i najneznatniju even
tualnost, kojom bi se moglo izazvati sumnju, a moda i otkriti
rad Tehnike. Zbog toga je osnovno u itavom radu bila
dobro smiljena organizacija i posvemanja konspiracija. Sva
ka. karika u lancu, koji je izvravao zadatke Tehnike, imala
je u sluaju policijskog prepada, itav niz unaprijed pri
premljenih odgovora na sva pitanja, koja bi im mogla biti
postavljena.
Tehnika je u to vrijeme imala ogromno znaenje za
rad u narodu. Nenarodni reim stezao je sve vie i ono malo
slobode, to je preostalo radnicima, a to su zborovi i mitinzi.
Tehnika je ostala kao gotovo jedini put za ispravno obavje
tavanje radnika. Tu se vezu moralo jaati, a istovremeno to
13

vie prikrivati da se niim ne oda. Trebalo je za to mnogo

opreza i hladnokrvnosti. Neprijatelj je osjeao aktivnost i
snagu, od vremena do vremena nailazio je na tragove te aktiv
nosti, vrebao je i hvatao, kad je imao neke, a esto i kad nije
imao nikakve razloge. itava radnika klasa je postala sum
njiva, jer, razumljivo je svi su ti ljudi bili eksploatirani i
od svih se oekivalo, da e jednog dana oboriti tu udovinu
nepravdu aice vlastodraca.
Ilegalnim tamparijama i raspaavanju ilegalnog materi
jala trebalo je obratiti najveu brigu, i unaprijediti rad tako,
da bude sposoban ponijeti itav teret agitacije. Takav je i
vot bio bogat i raznovrstan i svakog dana postajao je sve
ivlji. Vrijeme je odmicalo u neprekidnom radu, koji je dono
sio radost zbog uspjeha. Susreui ljude po ulicama, koji puta
sam oekivao da u i u njihovim oima proitati istu radost.
Meutim, veina ljudi, koji su mi bili najblii, prolazila je
zabrinuta lica. ivot, kojim se upravljalo iz desetine palaa,
pritiskao je narod poput mre. U takvim asovima, kad bi
me ponijelo zadovoljstvo, dijelio bih radost s Jovicom Markoviem, drugom, s kojim sam dijelio ne samo dunosti u Mje
snom komitetu, nego sve, to bismo jedan ili drugi imali.
Prolazili su dani, u kojima je sva moja briga bila usre
dotoena samo na uspjeh i napredak Tehnike. Rijetko bi se
kada dogodilo, da sam u toj strci imao vremena razmisliti ne
to i o sebi. Kojiput bi me na to razmiljanje navela nepo
sredna opasnost od policije. Ne bi bilo nikakva krzmanja, kad
bi mi tko postavio pitanje: nastaviti radom ili se barem malo
povui; vie je no sigurno, da bih bez predomiljanja odgovorio:
nastaviti i pojaati rad. Ovo, pojaati rad, nije znailo bez
glavo srljati u opasnost, ili umanjiti oprez. Naprotiv, pojaati
oprez, ali isto toliko i aktivnost. Svaki pojedinac je dragocjen,
i hapenje svakog znailo bi gubitak za Partiju. Lina straho
vanja nisu se uope javljala. Njih nose moda u sebi poet
nici. Kasnije prevladavaju opi interesi zapravo, opi inte
resi postaju lini, stavljaju se u prvi plan, i sva briga usmje
rena je na njih.

14

U CENTRU ILEGALNE ORGANIZACIJE

Postignuti uspjesi u radu Tehnike Mjesnog komiteta
omoguili su mi da potkraj godine 1939. primim neke zadatke
rada Centralne tehnike za Hrvatsku. Zadaci su bili vei, slo
eniji i odgovorniji i mnogo vie izloeni udarcima policije.
Poetniku bi ti zadaci bili gotovo neizvrivi, no onaj, kome
se ti zadaci ne nameu odjedamput, ulazi u to jednostavno,
kao matematiar u problem sloenog rauna ili kao trgovac
u svoj posao. ovjek se na sve lako naui. Cak i opasnost,
koja ovdje uvijek prijeti postaje samo pratilac, no pratilac,
na kojeg se ne smije zaboraviti ili ga izgubiti iz vida.
Tehnika, to jest ilegalna partijska tampa, kojoj je cilj
bio da odgaja lanove Partije, radniku klasu i itav narod,
imala je goleme zasluge u tom periodu najkrvavijeg reima.
Partijska je tampa razgoliavala lai nenarodnih vlada i
predskazivala porobljivake planove
Hitlerove Njemake i
Mussolinijeve Italije. Ona je dokazivala ne samo da iza nje
stoji solidna i snana organizacija, ve i smiljen planski rad
u borbi za ostvarenje openarodnih tenji. Ta jasna i vrsta
linija Partije, beskompromisan i dosljedan stav u svim kri
zama, koje su prolazile sve ostale politike partije i frakcije
u to vrijeme sve vie je privlaila nove simpatizere i hra
brila sve ostale, koji su mislili poteno i iskreno. A da nije
imala tih karakteristika i tih vrednota, sigurno je, da ne bi
nikada uspjela okupiti mase ni uvrstiti zdravu jezgru, koja
je potrebna za dalji razvoj ovakvog pokreta.
tampa je bila vjeran odraz borbe partije, koja je uspr
kos pojaanom politikom teroru bivala sve upornija i sve
odlunija, skidajui lane obrazine sa svih manevara Stojadinovieve politike, koja je eljela Jugoslaviju ekonomski i
politiki podrediti silama Osovine. Da bi taj otpor dobio to
iri opseg i to vre temelje, Partija se svojom tampom
obraala itavom narodu, svima onima koji vole slobodu, oku
pljala ih u zajedniki front, raskrinkavajui poteze i politiku
izdajnika. Istovremeno je njena tampa upozoravala na razli
ita skretanja s partijske linije, vodila borbu protiv frakcio
nakih grupa i pojedinaca, zastupajui liniju borbe, to ju je
odredio CK KPJ, kojim je rukovodio drug Tito.
Raditi u Tehnici, to jest u tampi, znailo je biti u
neprekidnom i neposrednom dodiru s ljudima, koji rukovode
15

Partijom, biti dijelak onih nada, koje je iekivalo desetak i

stotinu tisua radnika, omoguivati istini da kri sebi put u
sredini, koju su pokuavali zavaravati kojekakvim makina
cijama. I uza sve materijalne i tehnike tekoe, uza svu opa
snost, unato svim zaprekama, itav se rad razvijao i napre
dovao poput stihije, koja raste, i ne obazirui se na lavee po
jarcima uz put, mirno i sigurno kroi svome cilju.
Tehnika je bila avet za policiju udovite, neto ne
stvarno, to je faktiki bilo gotovo nemogue uhvatiti. Policija
je vrila stotine pojedinanih i masovnih hapenja da otkrije
tajnu itave organizacije, ali svi su njeni napori ostali uza
ludni. Grupa, za koju se vjerovalo da predstavlja glavnog
krivca u tom poslu, bila je na presluanju, njezini tehniki
rekviziti bili su zapljenjeni, a agenti u taj as donose vijest
da je pronaen novi tampani materijal. Ni za glavu ni za
rep, da se uhvati organizacija, koja upravlja Tehnikom.
Bijes nemone policije je rastao. Primjenjivala je sve
zvjerskije mjere prema uhapenim komunistima. Hapsilo se
masovno, a kazne su se izricale ne na mjesece, nego na godine,
i to u kaznionicama Lepoglave, Mitrovice i t. d. Postupci u
zatvoru prema uhapenim komunistima, bili su najokrutniji.
Poetkom godine 1939., u eri bespomonog hapenja ko
munista, kad je policija tragala za centrom partijske orga
nizacije i ilegalne tampe uhapene sam i ja i osuen na
izdravanje kazne u Lepoglavi. Tako je na neko vrijeme pre
kinuto moje aktivno sudjelovanje u radu Tehnike, to jest
u ivotu, u koji sam se itav unio. Vrijeme, provedeno u
kaznionici, ispunio sam kao i ostali drugovi i zajedno s nji
ma teoretskom izgradnjom. Cilj reima bio je promaen,
tavie, postignuti su sasvim suprotni rezultati. A Tehnika
unato irini akcije, koju je poduzela reimska policija, i dalje
je radila prkosei svim metodama, to su stajale na raspo
laganju onima, koji su je htjeli unititi. Vijesti, koje sam o
tome primao u kaznionici, izazivale su radost, ali u isto vrije
me i elju, da se to prije vratim drugovima, koji voe borbu
za ostvarenje najljepih ciljeva.

16

POVRATAK DRUGOVIMA
Puten sam iz kaznionice. Vraam se drugovima, kao da
se vraam iz tekog i runog sna u ivot. Nedostajao mi je
rad, i dan svog izlaska ekao sam s velikim nestrpljenjem.
Lepoglava me je mnogoemu nauila. Uvidio sam, da se u
radnikom pokretu vie ne moe raditi kao dosad. Kad sam
stigao u Zagreb, trebalo je zapoeti ilegalan ivot. Zadaci
Tehnike postali su za vrijeme mog izbivanja sloeniji i vei.
Trebalo je oivjeti rad Tehnike i proiriti mreu raspaavanja. To je postajao sve tei posao, ali isto tako i sve potreb
niji, jer radne mase se moralo mobilizirati i pruiti im oruje,
istinito ih obavjetavati, kako da se bore protiv buroaskih
politikanata, protiv razbijaa radnikog i narodnog jedinstva,
protiv lai, u koje se uvijala pokvarena politika trgovina,
kojom se prodavala politika i ekonomska samostalnost Ju
goslavije.
Glavna partijska tamparija je u to vrijeme bila u Za
grebu u stanu Marice Pataki, studentice i namjetenice, u
Murterskoj ulici broj 25 (na Sigeici). U toj se tampariji radilo
ve od godine 1938. Organizirali su je drugovi Pavle Pap, Rade
Konar i Anka Butorac. Materijal za tampariju bio je do
premljen iz Beograda. U njoj su radili dvadesetetirigodinji
grafiki radnik Tipografije Milan Variak i Marica Pa
taki. Organizator rada u toj tampariji bio je Pavle Pap,
on je nabavljao boje, papir i rukopise. Marica Pataki izrezivala
je papir, dok je Milan Variak radio u tiskari. tamparski
materijal za tampariju nabavljali su grafiki radnici Joa
Novai, Joa Usenik i Vjekoslav Zganjer.
U tampariji u Murterskoj ulici tampali su se organ
CK KPJ Proleter, mnogobrojni letai, te razliita obavje
tenja i direktive CK KPJ i CK KPH. Pripremni poslovi kao
i tampanje obavljali su se obino predveer. Materijal za
tampanje bio je sakriven u podrumskoj drvarnici.
O
radu u ovoj tampariji doznao sam tek poslije provale
policije u nju, neposredno nakon povratka iz Lepoglave. O
njoj mi je pripovijedao Pavle Pap, koji je za vrijeme provale
bio u tampariji, ali se spasio bijegom.
Iako je tamparija u Murterskoj ulici bila smjetena
obinom stanu, koji je unajmljen kao privatni stan Marice
2

Ugarkovi: Zapisi ilegalca

17

Pataki, da bude to neupadljivije, netko je ipak neto primjetio i prijavio policiji.

Jednog kinog jesenskog predveerja, kad je tipografski
radnik Milan Variak po obiaju stavljao svoje strojeve u
pogon, opkolilo je kuu oko deset policajaca i agenata, a zatim
su upali u stan s revolverima u rukama. U tampariji su osim
Milana Variaka bili Pavle Pap i Marica Pataki. U prvom
komeanju Pap se snaao, pojurio prema potkrovlju kue i
spasio se bijegom. Tom prilikom uhapeni su Milan Variak
i Marica Pataki. Variaka su na policiji zvjerski muili, pri
siljavajui ga da oda imena neposrednih suradnika, no on nije
nita priznao. Isto tako herojski ponijela se i Marica Pataki.
Muenja, koja su podnijeli Variak i Pataki ne odavi nita
od onog, to su znali o radu i organizaciji tamparija, bila su
divan primjer dranja istinskih boraca, koji ne zaziru ni od
kakvih rtava, kad se radi o ostvarenju njihovih ideala. Upor
nom utnjom i prkosom izazvali su bijes reimske policije,
koja je na ovom, jednom od mnogih primjera neslomljivog
komunistikog morala, uvidjela silnu snagu neprijatelja, koji
se protiv nje bori. I ako je sam rad tamparije zbunjivao
policiju, jo vie ju je uzbuivalo junako dranje komunista,
ona moralna snaga, koja je policiji ve bila poznata u nebro
jeno mnogo primjera. Ti ljudi, izmasakrirani, fiziki slomljeni,,
koji su sa utnjom i prezirom odgovarali na postavljena pi
tanja, zadavali su teke brige organima reda i sigurnosti.
Na takvima se gradila snana organizacija ilave komuni
stike borbe. Gotovo se nije dogodilo da je i jedan od tih bo
raca, bilo kada ili bilo gdje, zatajio. Milan Variak, odleavi
godinu i pol na robiji, ponovo dolazi u Zagreb i nastavlja
istim radom, jo zdunije, ako se ta usporedba moe i smije
ovdje primijeniti. Tim radom nastavlja i u danima okupacije,
dok najzad ne pogiba u Narodno-oslobodilakoj borbi. Slinu
sudbinu doivjela je i Marica Pataki, koja je poslije provale
u tampariju u Murterskoj ulici osuena na robiju i odvedena
u kaznionicu u Poarevac. Nakon povratka iz kaznionice na
stavlja radom, ali je uskoro ponovo hapse. Kasnije je kaznio
nica stare Jugoslavije predaje ustakim vlastima, koje je
zatvaraju u Lepoglavu, gdje je poetkom travnja 1945. ubi
jena, znai, u dane osloboenja. Sudbina Patakijeve zadesila
je i Jou Novaia i Jou Usenika, koji su odvedeni za vri
jeme okupacije u jasenovaki logor, gdje su i ubijeni.
18

tamparija, u kojoj su ovi ljudi radili, nije bila duga

vijeka. Svega oko godinu dana obavjetavalo se iz privatnog
stana u Murterskoj ulici o svemu, to je bilo vano u ivotu
tih dana. Partijske novine, broure, knjiice, leci, proglasi,
referati, kao na primjer referat sa VI. Kongresa Kominterne,
i t. d., sve, to je u to vrijeme objelodanjeno, a bilo je revolu
cionarnog karaktera, poteklo je iz Murterske ulice, gdje se
nekoliko ljudi uz svoj svakodnevni rad brinulo i zalagalo, da
omogui partijskom lanstvu, radnikoj klasi i itavom na
rodu, barem rije istine malo svijetla u tami, to se pro
strla itavom zemljom.

ISTINA JE NEUNITIVA
Prepad policije u tampariju u Murterskoj ulici nije ni
za as pokolebao organiziran rad partijske tampe. Naprotiv,
radnike mase i narod sve su jasnije uviali potrebu borbe
Komunistike partije protiv reima i ispravnost puta, kojim
Partija vodi. Bio sam svjedok alosti, to su je izraavali go
tovo svi moji poznati, koji su neto doznali o provali policije
u Murterskoj ulici. Nisu to bile samo prazne rijei, kojima
se alilo za ljudima i materijalom, nego je to bila iskrena
briga za ono to je tamparija davala desecima tisua ljudi,
briga za zajedniku sudbinu, koja bi mogla postati teka,
ukoliko bi provale uestale i otkrile organizaciju.
Sto sada? bilo je esto pitanje, koje su mi u to vrijeme
upuivali poznati drugovi.
Na to pitanje odgovoreno je u najkrae vrijeme poslije
tragedije u Murterskoj ulici.
Neposredno nakon toga Rade Konar, Kata Dumbovi i
ja izradili smo novi plan. Pomagali su nam Jovo Markovi,
Rudolf Kraflin, Ante Milkovi i drugi. Pristupili smo osni
vanju druge tamparije. Plan za ovu tampariju postojao je
jo za vrijeme rada tamparije u Murterskoj ulici. Zapravo, to
je nametala potreba tampe na terenu poveanje italake
publike, jaanje itave organizacije, koja je sada bila po
stavljena na iroke temelje okupljanja svih rodoljubivih ele
menata u zajedniki front.
Postavljanje ove tamparije trebalo je dobro pripremiti.
tampariju je valjalo bolje kamuflirati i pronai skrovitije
2*

19

mjesto, tovie nekakvo sklonite, u kojem bi se potpuno za

gluilo buku, to je izaziva rad strojeva.
Rade Konar, Pavle Pap i Antun Rob nabavili su tam
parski stroj i smjestili ga u podrumske prostorije neke kue
na Samoborskoj cesti. Tu je stroj bio samo uskladiten. Po
trebno je bilo pronai prostorije za rad. Iskustvo je pokazalo,
da je neoprezno raditi taj posao u stambenim zgradama, gdje
ima vie stanara, a isto tako ne valja u kuama, to su gra
ene uz plonik. Meutim nije bilo materijalnih sredstava da
se unajmi zasebna kuica u kakvom perivoju. Trebalo je pro
nai neto, to se moglo platiti.
U mjesecu kolovozu godine 1939. unajmljena je mala po
sebna kuica u Gotalovekoj ulici. Bila je smjetena uz plo
nik, ali iza nje je bio mali vrti. tampariju je trebalo posta
viti u vrtu. Odluke su brzo donesene: podii ograde prema
susjedima i odmah zapoeti kopanjem jame, u koju e se smje
stiti tamparija. U kuicu je dovezen namjetaj za obitelj, koja
e pred vlastima predstavljati stanare. To je bio radnik Prpi
sa enom i ocem. Za dovoz namjetaja, koji je kupljen u pro
davaonici starog pokustva, upotrebljena su kola profesional
nog kirijaa. Dopremu ostalih rekvizita i materijala za tam
pariju trebalo je obaviti bez takvih usluga samostalno.
Poeli smo odmah podizati dva metra visoke ograde prema
susjednim
posjedima.
Pilenje
dasaka
i
zabijanje
ograde
odvijalo se vrlo brzo. Istim tempom i elanom kopana je jama.
Radilo se bez predaha. Rade Konar, Kata Dumbovi, etrdesetgodinja domaica, zvana trenjevaka mati, Jovica Markovi, Ante Milkovi i ja, neprekidno smo se izmjenjivali na
lopati i pijuku. Dubina jame bila je predviena pet metara,
irina etiri, duina pet. Kata nam je donosila jelo na radi
lite, s radom se naime nije smjelo prekidati, jer je jamu
trebalo to prije dovriti, kako se ne bi pobudila sumnja kod
susjeda. U vremenu kad bi Kata otila kui da nam pripremi
jelo, pa do njenog povratka, uinili smo toliko, da bi se ona
redovito udila:
Pa kad ste to uinili? Pa toliko! E, ba ste momci!
i onda bi onako materinski brino dodavala: Evo jela,
okrijepite se!
Daj stara odgovarao je Rade daj, da se najedemo, da to prije iskopamo grob buroaziji.
20

Jelo se urno. Ni ne progutavi jo posljednji zalogaj,

hvatali smo lopate i krampove. Rade je kopao kao da itav
ivot nije nita drugo radio do li kopao jame. Stajali smo ve
u dubokoj jami i trebalo je izbacivati zemlju visoko, da se
iskopano prebaci preko ruba otvora. Rade je neprestano razgarao takmienje. O tom nije govorio, ali primjer njegova
rada bodrio je ostale. Oznojen, prekinuo sam izbacivanje zemlje
i oslonivi se.na lopatu da malo predahnem, upitao sam Radu:
Kako bi tek kopao, da kopa opreku?*
Sa smijekom i gorinom, koja mu je samo na trenutak
zaigrala oko usnica, odgovorio je brzo i kratko:
Zakopao bi ga, a da i ne kopam!
Brzo i gotovo neprimjetno dovreno je iskapanje jame
za buduu tampariju. Trebalo je zatim dopremiti sav gra
evni materijal, koji je potreban za izgradnju betoniranog
bunkera. Proraun za potrebne koliine materijala izradio je
otac druga Prpia, koji je bio graevinski radnik. Cement smo
dovozili
kolicima,
kakva
upotrebljavaju
eljezniki
nosai.
Doprema je bila organizirana tako, da su kolica do Samobor
ske ceste vozili lanovi Partije, tu bi ih preuzimali mi, koji smo
bili predvieni za rad u tampariji, ili kao veza sa tampa
rijom. Tako se uvala najdublja konspiracija. Prpiev otac
izradio je i oplate za cementiranje, dok smo mi sami uz njegov
nadzor ubrzano mijeali cement i punili oplate. Istovremeno
je Ivan Boek, elekriarski radnik, instalirao elektriku kroz
zemlju. Prije no to smo dovrili betoniranje stropa bun
kera, spustili smo kroz otvor bunkera tamparski stroj, veli
ke police za papir i koliinu papira nunu za rad u prvo
vrijeme. Zatim smo betonirali strop i zatrpali ga zemljom.
Ostavili smo jedino malen otvor od sedamdeset i pet centi
metara, kroz koji se provlailo u bunker, a uz jedno trenjevo
drvo smjestili smo cijev za ventilaciju u bunkeru. Kad je
sav taj posao bio dovren, poravnali smo iskopanu zemlju u
vrtu, a itav vrt zasadili zelenilom, dok smo iznad bunkera,
tono prema njegovim dimenzijama, podigli drvenu spremni
cu, koju smo ispunili starim sanducima porazbacavi ih tako,
da je itav taj nered djelovao vrlo prirodno.
* Soprek, policijski pristav, koji je imao poseban zadatak, da
vodi borbu protiv komunista.

21

Stan Rude Prpia, metalskog radnika, to jest kua ispred

vrta u Gotalovekoj ulici broj 8, sluila je ne samo kao kamuflaa, ve i kao osmatranica. Od stana do bunkera bila je
uspostavljena signalna veza sa zvoncem. Ova mjera sigur
nosti primijenjena je, kad je uoeno, da bi se mogla uti buka
za vrijeme rada tamparije, unato debelom sloju zemlje, to
je pokrivao bunker. U sluaju provale policije bila je dunost
Rude Prpia da zvoncem obavijesti slagara o opasnosti, kako
bi ovaj mogao pravovremeno umaknuti.
Rad na izgradnji tamparije, od dana kad je pronaena
kuica u Gotalovekoj ulici, pa do konanog dovrenja i
osposobljavanja tamparije za rad, trajao je svega neto vie
od deset dana. Da smo radili javno i slobodno, uz pomo po
trebne mehanizacije, teko je kazati, da li bi se taj posao
mogao bre obaviti. Samo snana ljubav prema Partiji, oda
nost, koju se osjea svakog asa itavim biem, odgovornost
pojedinca za poslove opeg interesa, te visoki komunistiki
moral, mogli su to ostvariti u tom roku, u tim prilikama i u to
vrijeme.
Tek je ovaj posao bio dovren, ve je trebalo pristupiti
organizacionim poslovima, to jest uiniti da tamparija to
prije proradi. Najtei zadatak bio je pronai tipografa sa svim
kvalitetama, koje zahtijeva taj posao. Prekapajui u sjeanju
poznate grafike radnike, odluio sam da predloim Radi Konaru upravo nezaposlenog grafiara Josipa Makovca, slabu
njavog mladia, ali odlunog komunistu.
Rade je poao da sam razgovara s Makovcem. Zatekli smo
ga gdje po obiaju sjedi na travi na igralitu Grafiara i
ita nau literaturu. Rade mu prie i obrati mu se, a da se ne
predstavi, i odmah prijee na samu stvar.

Trebamo grafiara za ilegalnu partijsku tampariju.

Mogao bi nam pomoi. Meutim, ako misli da bi mogao izdati
u sluaju hapenja, ili bilo kojom drugom neopreznou, bolje
da se ne primi tog posla, jer ako te oni ne unite, morat emo
te onemoguiti mi.
Miran i neustraiv pristanak Makovca na taj opasan rad
dao je Radi osnove, da s puno povjerenja gleda u tog slabu
njavog mladia. I tako je Makovec odmah nastupio.
Tako je poeo rad u tampariji u Gotalovekoj ulici broj
8. Rad je bio teak zbog sporog zraenja prostorije. Zahtjevi
konspiracije nisu doputali da se provede bolja ventilacija,
22

jer bi se zbog tropota tamparija brzo otkrila. No unato

svim tekoama Makovec je radio s primjernim elanom i rijet
kim oduevljenjem. Iako je zrak u bunkeru tamparije bio to
liko pokvaren, da se moglo raditi tek nekoliko sati bez osvjeenja u vrtu, Makovec je provodio pet do est sati neumorno
radei, tako da ga je u poetku mnogo puta Prpi dolazio nadgledavati: da mu se nije moda to dogodilo. Nakon kraeg
odmora na svjeem zraku Makovec se vraao u bunker i na
stavljao radom, upinjui se, premda je bio slabe tjelesne
grae, da to prije dovri poslove. A poslovima nikad kraja.
Do kasno u no radio bi Makovec pod zemljom, svijestan zna
enja i odgovornosti ovog posla za Partiju. A nije se nikad
zbog napora alio. Znao je rei: bolje da radim sam, nego da
se upropasti tamparija. Prema toj ilegalnoj tampariji Mako
vec je osjeao ljubav upravo onako, kako to izgraen komunist
osjea za ono, to je najdragocjenije u njegovoj borbi. Svim
svojim znanjem, sposobnostima i snagama unio se u taj ivot,
da doprinese svoj dio u revoluciji, o kojoj je esto matao
slaui slova te velike rijei.

Ova mi je tamparija bila osobito draga. Znao sam kakvo

je veliko njeno znaenje za itavu partijsku aktivnost. Radu
u tiskari obraao sam itavo vrijeme, iako su me poslovi od
voditi i u probleme ostalih tehnika, nekako najvie panje.
Smatrao sam, da joj je takva panja najpotrebnija, jer je naj
mlaa. Osim toga osnovni njeni elementi i poetak njena rada,
bili su ujedno moj prvi vaniji zadatak na podruju orga
nizacije partijskog rada, to sam ga izveo suraujui s Radom
Konarom.
U tiskari su pored Josipa Makovca radili kao pomagai:
Rudi Prpi, koji je redovito radio kao metalski radnik u ra
dionici inenjera Koporia, gdje je takoer umnoavao ile
galnu tampu, zatim Prpiev otac i Ana Konjovi, inovnica.
To je bila jezgra, ona provjerena radna jedinica, za koju se
znalo, da ne e nikome dati ni naslutiti o radu, koji obavlja.
Potrebe tamparije iziskivale su da broj radnika bude ne samo
dva do tri puta vei, nego da se taj rad i proiri, ali razlozi
konspiracije nisu to doputali. Tako je ova mala grupa na
svojim leima ponijela pored velike opasnosti i odgovornosti
jo i ogroman posao. Jasno je, da je najvei teret leao na
23

Joi Makovcu. Kad sam preuzimao od njega tampani mate

rijal znao mi je koji puta rei:
Nastojali smo... eljeli smo, da to prije i to vie
svrimo. Moda izgleda premalo, ali... vidi i sam .. . malo
nas je, pa ne ide drugaije.
Ne brini, Makovec, znamo mi koliko ti radi. Revolucija
nije daleko. Nastavi tako, kao to si i dosad radio. Svaki taj
redak, koji sastavi, mnogo znai narodu, a onda, kad se pra
ina digne, neto e narod pomlatiti, a neto pozlatiti. Ovdje
si sigurno neto nauio, pa e od tebe tada biti moda i direk
tor kakve tamparije.
Tako smo se razilazili u ali; ja bih iznosio tampani ma
terijal iz bunkera, a Makovec je ostajao sastavljati retke za
>'Proleter, organ CK KPJ, razliite broure i letke CK KPJ
i CK KPH.
Da bi se tampariju na vrijeme snabdijevalo svim, to je
potrebno za rad, organizirana je itava mrea, u kojoj je svaka
nit imala svoj odreeni posebni zadak. Za te su se poslove
morali smisliti oprezni planovi, kako ne bi nita bilo upadlji
vo ni sumnjivo. Ni jednim znakom nije se smjela privui pa
nja policije, koja je pomno motrila, da neto nanjui, da
ue u trag itavoj organizaciji ili da prekine bilo koju od niti,
to su inile najnunije organe takva rada. Zbog toga se no
vinski papir za tampariju dopremao razliito: u kolicima, u
koje se na papir naslagalo vree iscijepanog drva, u ormarima
ili bilo kakvim drugim dijelovima pokustva, kao da se obavlja
selidba, na pekarskim triciklima i jo na druge naine, koji
nisu pobuivali pozornost, ni izazivali sumnju.
Slino se otpremao odtampani ilegalni materijal iz tam
parije. Tako sam ga na primjer iznosio u kutiji radio aparata,
u sanducima za voe, prevozili bismo ga u ormarima i t. d.
Ilegalni materijal su iz tamparije neustraivo iznosile dru
garice Kata Dumbovi i Dragica Konar, drugarica Rade
Konara.
Kata Dumbovi prenosila je ilegalni materijal redovito u
svojoj slamnatoj torbi, onakvoj, u kakvoj se nosi ive sa
trnice. Ilegalni materijal, kojim je Kata snabdijevala rajon
Trenjevku, stavljala je u torbu ispod povra. Dragica Konar
posjeivala je kuu u Gotalovekoj kao prijateljica Prpievih,
a kad je odlazila, nakrcala bi materijalom duboka djeja ko
24

lica. Osim ovih naina, da se iz tamparije izveze ilegalni

tampani materijal bilo je i mnogih drugih, meutim, navo
enje svih tih pojedinosti odvelo bi me previe u irinu.

FRONT BORBE JAA

U to vrijeme Tehnika je imala ve iroku i razgranatu mreu izdavake djelatnosti. Uslovi rada bili su sve
tei, no potrebe su naiagaie, da se rad proiri, kako bi se
udovoljilo zadacima, koje je postavio CK KPH, a to je: po
vezati radniku klasu itave zemlje u jedinstven front, bez
obzira kojem sindikatu pripadaju pojedinci. U tadanjim
politikim uslovima to je bio velik i teak zadatak, ali isto
toliko i neophodan za ostvarenje ciljeva Partije. Mobilizacija
narodnih masa za borbu protiv razbijaa radnikog i narod
nog jedinstva, protiv buroazije i njezinih prljavih politi
kanata, koji su se povezali sa faistikim zavojevaima
bio je osobito teak zadatak za ilegalce, na koje je policija
neprekidno vrebala. No utjecaj napredne partijske tampe
bio je neobino jak. tampan je itav niz novina, asopisa,
broura, informacija i letaka, a narod ih je eljno doekivao i
proitavi predavao ih drugome. Tako se neprestano i pod
najteim politikim pritiskom i unato lanoj propagandi irio
krug itatelja.
U toj situaciji trebalo je proiriti mreu ilegalne tampe,
to jest mreu Tehnika, pa su organizirane ilegalne tampa
rije u mnogim mjestima Hrvatske, odreena su posebna mjesta
za prepisivanje ilegalnog materijala, zatim su organizirane
grupe, koje su radile samo na umnoavanju ilegalnog materi
jala, pronaeni su ljudi, koji su imali mogunosti da uskla
dite papir i ostala tehnika pomagala, organizirane su veze,
koje e snabdijevati tamparije potrebnim materijalom, utvren
je nain i putovi, kojima e se predavati rukopisi tamparija
ma, dok su posebne veze predavaie matrice na umnoavanje
s pomou gestetnera. Isto tako razraen je plan za odnoenje
materijala iz tamparija, kao i sa mjesta za umnoavanje ili
prepisivanje, te raspodjela na punktove (mjesta, gdje se pre
davao tampani materijal za odreeno podruje), organizirano
je pozivanje ljudi na punktove radi daljnje raspodjele mate
25

rijala i razraeni su planovi za dijeljenje ilegalne tampe u

pojedinim mjestima.
Tako je itav taj rad bio do u tanine organiziran i nali
kovao je vrstim karikama, koje sastavljaju lanac. Konspira
cija je prijeila policiji da dublje prodre u itav taj sistem,
dok je organizacija omoguivala, da partijska tampa prodre i
neprestano krui meu masama, kojima je ona bila utjeha,
nada i oslonac u tekim vremenima, a istovremeno podrka i
priprema za skori obraun.
Takva sloena organizacija zahtijevala je neprekidno po
pravljanje karika, koje bi u tom lancu popustile, stalan nadzor,
nad odvijanjem itavog procesa. Moralo se putovati u Osijek,
Vinkovce, Karlovac, Varadin, Split, Suak, Sisak i t. d., i t. d.,
a sve sam to obavljao kao ilegalac. Kad sam se vratio iz za
tvora, odluio sam da ne dopustim policiji, da me tako lako
izbaci iz stroja, jer svaki dan, to ga bilo koji partijski akti
vist provede u uzama, gubitak je za radniki pokret.
Konspiracija na svim podrujima zahtijevala je, da se i
evidencija o radu pojedinih organizacija provede na tom prin
cipu. Mnogo toga moe ovjek upamtiti; imena ljudi, veze,
nain, kako je to organizirano, kako se gdje radi, no s broj
kama, koje se gotovo svakog dana mijenjaju, bilo je malo tee.
Te brojane podatke trebalo je upisivati. A papir, na kojemu
su podaci ispisani, ni u kojem sluaju nije preporuljiv. Zbog
toga sam sve prihode i trokove za Tehniku upisivao u blok
kao telefonske brojeve ili kao izdatak za hranu, odjeu i t. d.
Ovo navodim samo kao primjer. Priznajem, da sam se svakom
takvom koraku ka vroj konspiraciji mnogo radovao i da su
me ti mali lini uspjesi iz dana u dan ispunjavali zadovolj
stvom. Tako je i svaki pojedinac, svaka karika u onom veli
kom lancu, osjeao zadovoljstvo, jer je to bio dokaz napretka,
rada Tehnike to jest itavog pokreta Partije. Takav
napredak oitovao se u sitnicama; bilo to u akciji ili vroj
organizaciji, ili dubljoj konspiraciji, u svakoj sitnici, koja je
bilo ime povezana s Partijom. esto sam mislio, ako svaki od
nas uini svakog dana i najmanji korak naprijed u svom radu,
uskoro emo smrviti sve, to nam se isprijei na putu.
Zadojen ljepotom istinskog drugarstva, koje je neophodno
za takav rad, predavao sam se itav borbi. Nikakve sumnje
ni iskuenja nisu me vie mogle zavui u crne misli. ini se, kao

da su se oni dani, kad sam s pratnjom doao u Zagreb, kad

sam jo kojiput uzdrhtao pred surovostima ivota, vratili onoj
udnoj noi i utopili se u njoj.

KOMUNISTI NAJPOZRTVOVNIJI BORCI

Meu ilegalnim tamparijama u Zagrebu isticala se Teh
nika u Klaievoj ulici broj 17. U vrijeme, kad sam se nepo
sredno povezao s radom Tehnike, ova je tamparija imala
ve svoju tradiciju. U njoj se radilo s mnogo vie iskustva
nego u novoformiranim. Osim toga mnogi organizacioni oblici,
koje je ovdje proveo Rade Roncar, posluili su mi kao ele
menti, koje sam primjenjivao u organizaciji novih Tehnika.
Prvobitno je ova tamparija bila smjetena u privatnom
stanu u Daniievoj ulici, no kasnije, zbog pootrenih mjera
policije, prebaen je sav materijal u stan Ilije Paveia, brijakog obrtnika, i njegove ene Dragice u Klaievu ulicu broj
17. Stan se nalazio u neposrednoj blizini Tvornice duhana.
Upravo ta blizina bila je jedan od vanih razloga, zbog kojih
je donesena odluka o preseljenju. U Tvornici duhana neko
liko puta u danu unosili su se i iz nje iznosili razliiti sanduci
i ostala roba, a to je bilo neobino pogodno za tampariju, za
koju se morao takoer neprestano dovoziti i odvoziti materijal
u sanducima.
Na tom mjestu, od svih, koja su nam u tom asu stajala
na raspolaganju, ovakav rad mogao se odvijati, a da bude naj
manje upadljiv. Pored toga je i vlasnik toga stana bio veoma
podesan, kako zbog svoje vedre prirode, tako i zbog zanimanja.
Kako je policija svoje pretpostavke za sumnjienje pojedinaca
kao suradnika Komunistike partije zasnivala uglavnom na
klasnoj pripadnosti, radnika klasa bila je itava oigosana
kao sumnjiv element. Osim radnika sumnjivi su jo bili:
studenti, nii inovnici i siromani seljaci. Na obrtnike, koji
su prema tradicijama predstavljali neto izolirano, s obzirom
na cehovsku zatvorenost, a i na karakter rada, manje se
sumnjalo. S tim u vezi formirani su i odnosi obrtnika prema
proletarijatu, te se malo vjerovalo u to, da bi oni mogli stupiti
u suradnju s onima, koji izlau svoj ivot u smjelim podvizi
ma u borbi protiv vlasti. Obrtnik je znaio ovjeka, koji radi
da proiri obrt, da izgradi kuicu, da izrodi potomstvo, i t. d.
27

Dakl, konzervativan sloj ljudi s malograanskim nazorima i

neto pretjeranom eljom za kapitalistike pojmove da
stekne to vee blagostanje. A takvi ljudi nikad nisu opasni,
a ni sumnjivi.
Meutim Pavei je bio obrtnik, ali se u svemu razlikovao
od svoje svojte. Poznat kao veseljak, iskljuivao je, prema on
danjim poimanjima, svaku sumnju da bi se mogao baviti
bilo kakvim anarhistikim, prevratnikim poslovima. I mi
smo ga tako zadirkivali:

Time, to si otiao u obrtnike, odbio si se od radnike

klase.
A on, nikad zateen, i na to bi nam odmah odgovarao:
, Sa svake pozicije moe se tui buroazija.
I to je dokazao. U suradnji sa svojom enom, koja je
takoer radila kao obrtnica, ve u oujku godine 1939. poeo
je na gestetneru umnoavati Vjesnik radnog naroda, a
zatim je redom preuzimao sve ostale zadatke, kao Prvomajske
proglase, pisma CK i t. d.
Prije nego sam preuzeo vezu za Tehniku na ovom po
druju, vezu s ovom tamparijom imao je Pavle Pap, koji je
donosio potreban materijal, matrice, valjke, boju, papir i ostalo
potrebno za rad. Preuzevi od Papa poslove Tehnike, pre
uzeo sam i brigu oko snabdijevanja ovog najjaeg gestetnerskog poduzea, te sam pored tog posla zbog to vre kon
spiracije i iznosio sav tampani ilegalni materijal. Potreba za
tampanim materijalom prisilila nas je da poveamo broj su
radnika u ovoj gestetnerskoj Tehnici, tako, da su za taj rad
izabrana jo petorica izmeu najboljih komunista i to Antun
Boac i Alojzija Viak, kasnije prozvana Cikorija, zbog toga,
to je na Petoj partijskoj konferenciji godine 1940., kad je
prireivala za delegate kavu, stavila u nju suvie cikorije. Kao
stalni suradnik u toj tampariji radila je Vladislava Novak,
namjetenica, koja je bila nastanjena kod Paveia. Ona je
danju radila u svom uredu, a nou je redovito radila na umno
avanju materijala. Pored nje radile su u gestetnerskoj tam
pariji i Katica Fergec, kuna pomonica bez namjetenja, i
Dragica Konar, pomoni metalski radnik, drugarica Rade
Konara. Katica Fergec bila je u to vrijeme prijavljena kao
kuna pomonica brijakog obrtnika Ilije Paveia, iako joj se
itav rad sastojao samo u umnoavanju propagandnog ma
terijala.
28

Divno drugarstvo razvilo se u tam malom kolektivu gesletnerske Tehnike, i rad se odvijao brzo i solidno. Tu su
tampani Proleter, organ CK KPJ, Vjesnik radnog naroda,
u kojem su suraivali dr. Boidar Adija, Rade Konar, dr.
Vladimir Bakari, dr. Pavle Gregori, dr. Mladen Ivekovi i
jo mnogi drugi. U toj tampariji tampan je i Politiki vje
snik, koji je kasnije promijenio ime u Vjesnik radno naro
da a poslije u Vjesnik jedinstvene Narodnooslobodilake
fronte Hrvatske. Tu se tampao i Srp i eki, organ CK
KPH, u kojem su suraivali Rade Konar, Josip Kra, Pavle
Pap, dr. Vladimir Bakari i ostali. U taj list uvrtavan je
izvjetajni materijal, koji je prikupljan na podruju Hrvat
ske. Osim ovih listova u ovoj gestetnerskoj Tehnici umno
avale su se i broure kao Nacionalno pitanje, O konspi
raciji i dranju pred klasnim neprijateljem i t. d., zatim
leci i jo mnogo ostalog propagandnog materijala.
Zamaan je bio rad ove tamparije. Sva izdanja tampana
su za one prilike u velikom broju primjeraka, tako da je ova
tamparija imala veliki utjecaj za izgradnju radnike klase.
Samo Vjesnik radnog naroda tampan je u 1000 do 1200
primjeraka. Srp i eki
u 500 primjeraka,a leci su se
redovito tampali u 15 do
20.000 primjeraka.
U rad ove gestetnerske Tehnike ulagalo se zbog toga
mnogo panje. Radilo se dodue u skuenim prostorijama,
ali zadaci su bili veliki i iroki. Zbog toga smo neprekidno
nastojali da unapreujemo njenu organizaciju, tako da je
gestetnerska Tehnika u
Klaievoj 17 uvijek
bila potpuno
snabdjevena svim onim,
to je bilo potrebno za
pravilno
odvijanje poslova, to jest papirom, tiskarskom bojom i t. d.,
a i osigurali smo izvoz tampanog materijala, te razdiobu na
pojedina podruja.
I ostvarenja su bila zamana. Ciklostil se nije gotovo ni
zaustavljao. Uspjesi su podstrekivali volju i ljubav ovih ra
dnikih boraca, koji su na isturenim pozicijama dizali pobunu.

VEZE S NAJIRIM SLOJEVIMA

Dramatska borba, koja se gotovo svakog dana vodila, da
se odri ilegalna tampa pred nasrtajima policije, koji nisu
nikako poputali, bila je temelj rada cjelokupnog pokreta.
Izgubiti ove pozicije, dozvoliti, da te neprijatelj ovdje porazi,
znailo bi ostati u borbi goloruk prema dobro opremljenom
neprijatelju. Znaenje Tehnike bilo je toliko, da se nije
moglo ni zamisliti rad bez nje. Legalnim putem se nije mogla
razvijati aktivnost, koja bi makar i priblino odgovarala potre
bama. Tako se najvei dio partijske izdavake djelatnosti
obavljao na ilegalan nain.
Meutim, istovremeno, dok je ilegalna tampa bezobzirno
skidala lane obrazine protunarodnim reimima, dok je razgoliavala njihove prljave planove, aktivno je radila i legalna
partijska tampa.
Zadatak legalne tampe bio je da dopre do najirih sloje
va naroda, da ih informira i mobilizira, da ue u drutva, koja
su bila nepristupana ilegalnoj tampi. I dok je ilegalna
tampa bila uglavnom veza Partije sa lanstvom, legalna
tampa imala je pripremiti teren ilegalnoj u onim drutve
nim sredinama, koje su bile sklone revidiranju konvencional
nih nazora, a nisu imale drugih veza s pokretom. Mnogi
pojedinci iz takvih sredina, koji su kasnije stupili u nae re
dove, pripovijedali su o tome, kako im je u tom kraljevskom
drutvenom ureenju miniralo savjest i mir upravo neko
tumaenje situacije u toj legalnoj tampi.
No rad u toj tampi nije bio jednostavan, a ni laki od
rada u ilegalnoj tampi. Naprotiv bio je to sloen, teak i opa
san rad, gotovo isto kao i rad u ilegalnoj tampi Trovine i
knjige, koje su izlazile legalno, razraivale su na prikriven na
in osnovne ideje Partije, itaoci su traili izmeu redaka
one istine, koje tamparsko mastilo nije smjelo slobodno i
i jasno izraziti. I to itanje izmeu redaka postalo je vjeti
na, u koju su bili upueni majne-vie svi napredni ljudi onog
vremena. Ali daleko veu spremu zahtijevalo je pisanje lanaka
za takve novine.
Na principu legalne partijske tampe radilo je desetak
dnevnika, tjednika i mjesenika s gotovo istim suradnicima.
Meu ovim asopisima najveu tirau postigle su Nae no
vine u godini 1939., kad im je tira iznosio preko 40.000 pri

mjeraka. U tom listu suraivali su dr. Boidar Adija, koji je

bio glavni urednik, a suradnici su mu bili Ognjen Pria, Au
gust Cesaree, dr. Vladimir Bakari, Leo Mates i Mladen Ivekovi. Bilo je i mnogo dopisnika s terena. Raspodjela ovog
lista obavljala se preko posebnih povjerenika za tampu, koji
su se nalazili u svim partijskim rajonima, u svim tvornicama
i poduzeima, a prodavalo se i na ulici.
U tom okviru izlazio je i Radniki tjednik, kojemu je
bio glavni urednik Ladislav Turkovi, a politiki rukovodilac
Andrija Zaja. Tiraa Radnikog tjednika kretala se izmeu
35 do 50.000 primjeraka. Delikatna problematika ovog lista
omoguivala je policijskoj cenzuri da gotovo uvijek pronae
neku dlaku u jajetu, te je list bio gotovo redovito plijenjen.
Zbog toga je odlueno U godini 1940. da list izlazi ilegalno.
Kao to su Nae novine obraivale problematiku, koja
je interesirala graanstvo, kulturne krugove i studente, tako
je Radniki tjednik iznosio probleme industrije, rada, radnih
odnosa i t. d. Istovremeno je izlazio i legalni list Seljaka
misao, koji je pisao o pitanjima u selu. Ovaj list su ureivali
Martin Franeki, ime Balen, Skender Kulenovi i drugi.
Krajem godine 1937. zabranjeno je izlaenje Seljake misli.
Dvije godine kasnije uspjelo je ponovo pokrenuti Seljaku
misao, kko bi se mogao vriti politiki utjecaj na najbrojniji
element seljatvo. Meutim izlaenje lista nije bilo duga
vijeka. Krajem iste godine Maek-ubaieva cenzura zabra
njuje list. Kratko vrijeme iza toga napala je Maekova zatita
Franekia, uhapsila ga, zatvorila i otpremila u logor, gdje su
ga ustae nakon dolaska na vlast ubili.
U tom razdoblju bilo je listova, koji su doivjeli svega
nekoliko izdanja bljesnuli bi rijeima britke i bolne istine
i ugasili se poput meteora. Takvu sudbinu doivjeli su Ra
dniki list, Novi list i Radnik. Osim ovih listova izlazili
su, ali veinom neredovito, listovi Glas sindikalno organizi
ranih radnika, enski svijet, Glas omladine, Put u i
vot, Novi student, a u Splitu Glas mira i Naprijed.
Neredovito izlaenje ovih listova bilo je katkad rezultat teh
nikih tekoa no veinom crne rabote dravne cenzure.
Unato najstrooj cenzuri uspjela je KPH u tom periodu
organizirati izdavako poduzee Hrvatska naklada, koje je
tampalo itav niz djela s podruja marksistike nauke i na
predne beletristike. Paralelno s tim radila je i Nauna bibli
31

oteka, koja je izdala Lenjinovo Agrarno pitanje, Marxovu Bijedu filozofije, Engelsov Seljaki ral u Njemakoj
i Anti-Dhring, Marx-Engelsova Odabrana pisma, Po
rijeklo religije od Henryja Luciena i ostalo, te od beletristike
od Gorkoga Mati i Kako sam uio pisati. Urednici ovih
izdanje bili su dr. Vladimir Bakari, dr. Pajo Gregori, Otokar
Kerovani, i ostali.
Pored novina i knjiga legalna tampa je izdavala i ne
koliko asopisa i revija kao Izraz, Trideset dana i Zna
nost i ivot.
Ako legalnu tampu gledamo kroz perspektivu objektivnih
tekoa, itava ta silna aktivnost zadivljuje. Ona ie pokazala
snanu organizacionu i borbenu sposobnost Partije. To oso
bito vrijedi za godine, nakon 1937., u vrijeme najbrutalnijeg
terora nad svakom slobodnom misli.

PROIRUJE SE MREA PODZEMNOG RADA

S vremenom sam stekao potrebnu rutinu u radu s Teh
nikom. Organizacija, za koju mi se u poetku inilo nemo
guim da je dri u svojim rukama jedan ovjek, odvijala se
kao rad preciznog stroja. U tom radu esto sam se sjeao ri
jei druga Rade Konara, koji me u poetku upozoravao na
to, kako u najbolje savladati sve probleme Tehnike: to
e vie izgraivati sebe, to e ti itava organizacija i rad na
njenom izgraivanju biti laki i jednostavniji. I tako gradei
sebe, izgraivao sam Tehniku, koja je iz dan u dan popri
mala sve savreniju formu za rad u ilegalnom obliku.
Na organizaciji i radu u tamparijama i Tehnikama
radili su najbolji, najiskusniji i najneustraiviji komunisti,
koji su dijelom radili prema direktivama, a dijelom prema
zakljucima, koje su sami donosili s obzirom na prilike, u
kojima se dotina Tehnika nalazila.
Osim tamparija, o kojima sam govorio, u to vrijeme u
Zagrebu je bilo jo mnogo Tehnika, koje su radile s pomou
gestetnera, umnoavajui broure, letke i ostali propagandni
materijal. Jedna od takvih Tehnika radila je u stanu sesta
ra Ljubice, Nevenke i Katice Filipovi u Kuerinoj ulici
broj 72. Ovdje se takoer izraivao i umnoavao ilegalni par
tijski materijal, tampao se Vjesnik radnog naroda, Srp i
32

Rade Konar

Kata Dumbovi

Josip Makovec

Maks Durjava

Jakov Jurekovi

Janko Gredelj

Ante Milkovi

Ilija Pavei

Franjo ukovi

eki, te broura O konspiraciji i dranju pred klasnim

neprijateljem i t. d. Otpremu tampanog materijala iz ove
Tehnike vrio sam sam, kako bi se to manje izvrgavali
opasnosti drugovi, koji su, iako malobrojni, radili bespri
mjernom portvovnou. Meutim, velike koliine materijala,
koji je bio tampan u ovoj Tehnici, koji puta su mi onemo
guivale, da sve na vrijeme iznesem i raspodijelim, te mi je u
tom znala pomoi i drugarica Nevenka Filipovi, a koji puta i
Rade Konar.
U Domjanievoj ulici, kod drugarice Olge Bae, nalazila
se takoer jedna Tehnika. Isto tako radila je za nas i Teh
nika, koja se nalazila u Medulievoj ulici broj 7. Na umna
anju u toj Tehnici radila je Rezika Butura, koja je godine
1944. ubijena u ustakom logoru. I kod profesora Pavla Markovca odvijao se takoer rad na umnaanju ilegalnog materi
jala. U njegovom stanu, izmeu ostalog, umnoen je govor
Georgija Dimitrova, koji je odrao na V. Kongresu Kominterne. Pored toga radile su Tehnike u stanu druga Martina
Mojmira na Selskoj cesti 23 i kod Lea Rukavine u Vrbnikoj
ulici u Jarunu. Ove Tehnike umnaale su ilegalni mate
rijal SKOJ-a. Profesora Pavla Markovca kao i Lea Ruka
vinu strijeljali su ustae za vrijeme okupacije.
Osim rada u tamparijama i umnaanja propagadnog ile
galnog materijala na ciklostilima, mnogi drugovi i drugarice
simpatizeri i lanovi Partije radili su i na prepisivanju ilegal
ne tampe na pisaim strojevima. Tako je u toku godine 1940.
Adela Ivankovi prepisivala Historiju SKP(b)-a (kratki kurs),
kao i lanke Zvonka Kovaevia, koji je za vrijeme okupa
cije ubijen u Staroj Gradiki. I Zvonimir i Maja Kolman tako
er su prepisivali ilegalni propagandni materijal na pisaem
stroju. Prepisan materijal iz ovih prepisivakih centara izno
sila je Beba Evi (Bosiljka Krajai). Ona je i donosila razne
rukc-pise za prepisivanje. Tu su bila direktivna pisma Partije,
proglasi, leci, a u godini 1941. i Bilten, koji je sadravao
vijesti iz partizanskih odreda. Uz drugaricu Bosiljku Krajai
veza sa prepisivakim centrom Zvonimira i Maje Kolman
bio je i drug Marijan Krajai, koji je kod njih i sastavljao
razliite proglase i pisma. U.ovom prepisivakom centru radilo
se naroito intenzivno u oi proslave 1. Maja godine 1940.,
kada je prepisivan proglas, kojim se narod obavjetavao o
teroru vlade Cvetkovi-Maek. Kad je prekinuta veza Bosiljke
3

Ugarkovi:

Zapisi

ilegalca

33

i Marijana Krajaia sa drugovima Kolman, veza je obnovlje

na preko Pavla Papa. Pavle Pap proirio je ovaj rad, pa se
u ovom prepisivakom centru zapoelo s prepisivanjem orga
na CK KPH Srp i eki. Sve iri zadaci u ovom prepisi
vakom centru zahtijevali su i nove ljude. Tako je u stanu
Kolmana pomagala u radu i Greta Huber. Ona je radila na
prepisivanju broure> to da se radi, Korak naprijed, dva
koraka natrag i t. d. Osim ovih prepisivakih centara, prepi
sivanjem na stroju bavili su se i Rudi Domanji sa svojom
drugaricom, zatim Sran Bruji i Ljubica Filipovi u Doma
gojevoj ulici broj 8, Laura Polak u Kraevoj ulici, Zlata Marui i jo mnogi ostali. Rudija Domanjija pogubili su ustae
godine 1941. Sve do hapenja neumorno je radio na umnaanju
ilegalnog propagandnog materijala.
Ovakvo tampanje i umnaanje zahtijevalo je velike ko
liine papira. Papir za taj rad morao je uvijek biti u pripre
mi. Meutim vee koliine papira nije se smjelo drati u
tamparijama i Tehnikama, da ne bi u sluaju provale pale
policiji u ruke. Da bi se to sprijeilo, postojala su u raznim
dijelovima grada skladita, u kojima se uvao papir i ostali
tamparski materijal. Takva su skladita drana u najveoj
konspiraciji. Za njih je znalo svega nekoliko drugova. Nasto
jali smo, da ta skladita budu smjetena u zabitnim skloni
tima kao u podrumskim prostorijama, drvarnicama i t. d.
Jedno izmeu takvih skladita bilo je u uredu druga Denea
Vajsa. On je spremao ilegalni materijal u arhivu Jadranskog
osiguravajueg drutva. Ostala skladita nalazila su se kod
ure Ljubobratovia, zatim u mljekarstvu u Vrhovevoj ulici
broj 18, u mljekarstvu u Erdedijevoj ulici broj 15, u garai u
Primorskoj ulici, pa u Tvrtkovoj ulici broj 6 i t. d. Skladite
ilegalnog materijala bilo je i u stanu Antonije Palec i Terezije terger. I u Hatzovoj ulici u voarstvu bilo je jedno takvo
skladite. Zatim kod Anke Martinovi u Vrhovevoj ulici, pa
u stanu trgovakog pomonika Grosa u Kraovoj ulici 8, u
trgo-vini upani u vearovoj ulici, te kod Regine Tkalec u
LagLnjinoj ulici broj 5, kod Dragutina Susovia u Dereninovoj ulici broj 21, u radnji Luke alamuna u Vukovievoj
ulici broj 11. Ovo skladite u Vukovievoj ulici bilo je jedno
izmeu najveih skladita papira i ve tampanog ilegalnog
materijala. Vee koliine papira, koje su bile potrebne tam
parijama prenosio je iz ovog skladita otac Slavka Komara.

34

Gotovo isto toliko veliko skladite bilo je i na Lenjinovu trgu

broj 6 kod drugarice Marije Puhalovi. U toj zgradi skladite
papira bilo je smjeteno ispod lifta, a u podrumskoj prosto
riji iste zgrade bilo je smjeteno posebno skladite tampanog
ilegalnog partijskog materijala. U drvarnici te kue bilo je jo
jedno manje skladite ilegalnog propagandnog materijala.
Centri za spremanje i raspaavanje tampanog ilegalnog
materijala bili su takoer organizirani. U tu svrhu sluio nam
je stan zubotehniara Vlade Pilingera, zatim stan Martina i
Kate Fortnari na Srebrnjaku broj 12, pa stan Ivana Zeelja
u Novotnijevoj ulici broj 16 i t. d. Stan Martina i Kate For
tnari na Srebrnjaku sluio je kao centar za spremanje i
raspaavanje materijala sve do poetka jeseni godine 1941.
Tada su ustaki agenti otkrili stan. Kata Fortnari umakla
je pred agentima, a Martin Fortnari izmislivi neku priu
o svjedocima, koji e posvjedoiti njegovu nevinost, poao je
prema susjednom stanu i onakav, kakav se digao iz kreveta,
u spavaici, pobjegao je prema Mirogoju.
Papir za potrebe tamparija, gestetnerskih centara, kao i
Tehnika, koje su se bavile prepisivanjem, kupovao se u
trgovinama. Da kupovanje veih koliina papira ne izazove
sumnju, organizirani su takozvani punktovi za nabavljanje
papira i ostalih sredstava, koja su bila potrebna za rad Teh
nika. Jedan od vanijih takvih punktova bio je u trafici
sestara Bakovi u Nikolievoj ulici. Da se kupovanjem veih
koliina ovog papira ne bi kompromitirali nai drugovi, se
stre Bakovi prenosile su same potrebne koliine na odreena
mjesta, gdje bi ga predavaie vezama, koje su bile ve unapri
jed dogovorene. Obje ove sestre bile su dobri i portvovni
suradnici u radu Tehnika sve do dolaska okupatora, kad su
uhapene i ubijene.
Nabavljen papir prije uskladitenja, u veini sluajeva,
izrezivali su grafiki radnici prema svrsi, kojoj je bio namije
njen. Tako izrezivan papir prenosio se u skladita, samo se
manji dio prenosio odmah u tamparije Tehnike i prepisi
vake centre, i to onoliko, koliko je bilo potrebno za neposredne
zadatke. Doprema papira u tamparije vrila se na razliite
naine. Za to su se obino upotrebljavali ili automobil ili kolica,
u kojima se prevozi drvo. Prenosilo se, u pokustvu, pa u dje
jim kolicima i rjee u sanducima. Pritom kao i pri ostalom
3*

35

prenoenju pazilo se na to, da se nespretnou ne svrati pozor

nost policije.
Isti problem predstavljalo je i iznoenje materijala iz tam
parija. To se obavljalo tako, da je odreeno lice preuzimalo
cjelokupnu nakladu. Prethodno je u samoj tampariji unapri
jed izraen raspored za otpremu u pojedine okruge, zatim su
pravljeni paketii s odtampanim materijalom, koji su oznai
vani brojevima. Ovi brojevi predstavljali su veze ili punktove,
na koje je trebalo odnijeti pripremljene svenjeve. Katkad se
itav odtampani materijal prenosio u centralno spremite,
kao na primjer na Lenjinov.trg ili do drugarice Regine Tkalec u Laginjinu ulicu, ili pak u garau u Primorskoj ulici, ili
u stan Antona Bratka, a koji puta i u spremite u Klaonikoj
ulici broj 8. U tim spremitima sastavljani su svenjevi, ispi
sivani na njih brojevi, i onda su svenjevi odnoeni na odre
ene punktove, vezama, koje bi ih otpremale za pojedine
okrune komitete u Hrvatskoj. Takvi punktovi bili su obino
trgovine.
Veze za raspodjelu materijala na rajone u gradovima bilo
je lako obavjetavati o mjestu i vremenu preuzimanja ilegalne
tampe. To se obavljalo usmeno. Meutim za obavjetavanje
drugova izvan Zagreba primjenjivala se druga metoda. Njih
smo obavjetavali potom, kad treba da dou po pripremljen
ilegalni materijal. lanovima okrunih komiteta upuivali smo
dopisne karte. Na njima je bio najvaniji datum, koji se prema
ve uobiajenom nainu stavlja u desni ugao karte. Prema
ranijem dogovoru znalo se, da na punkt, koji je bio odreen
za svaki okruni komitet na drugom mjestu u Zagrebu, treba
doi 4 ili 6 ili 7 dana nakon datuma, koji je oznaen na do
pisnoj karti. Sadraj takve karte bio je obino potpuno prija
teljskog ili to vie, nekog obiteljskog karaktera, tako da
dopisnica nije niim mogla pobuditi nikakovu sumnju.
Veza, koja je dola na odreeni punkt, vrlo esto je
onome, koji mu je trebao predati ilegalni materijal, bio pot
puno nepoznat ovjek. Doavi na odreeni punkt, ekalo se
5 minuta. Ukoliko se u to vrijeme ne bi nitko javljao onome,
koji je ekao na materijal, veza je naputala mjesto sastanka
i dolazila ponovo nekoliko puta svakog punog sata, koji bi se
navrio iza ugovorenog vremena.
Dogodilo se i to, da su takvi dolasci bili uzaludni. Veze
nije bilo. esto je tome bio razlog, to se iz nekih tehnikih
36

razloga nije mogao dopremiti ilegalni materijal. U takvim

sluajevima kuriri bi se obraali na javke. Javke su omogu
ivale da drugovi iz vana stupe u direktnu vezu s organiza
cijom. One su pomagale u daljnjem snalaenju nakon proma
enog pokuaja da se uspostavi veza. Svi okruni komiteti u
Hrvatskoj znali su za mjesta, gdje su se nalazile takve javke.
Prije dolaska u Zagreb upuivalo se kurire o mjestima, gdje
se javke nalaze. Nakon izgubljene veze tu bi se onda veza
ponovo uspostavila i dogovorili se za nain, mjesto i vrijeme
ponovnog sastanka zbog preuzimanja ilegalne tampe. Kad bi
se mjesta takvih javki naglo promijenila, zbog potrebe stroe
konspiracije, lanovi Centralnog komiteta obilazili su teren
i obavjetavali okrune komitete o novim javkama.
Materijal se u gradove i sela izvan Zagreba otpremao na
taj nain, da su kuriri okrunih komiteta prenosili materijal
iz Zagreba u odreena mjesta, ili tako, da su pojedinci iz Za
greba prenosili materijal na podruja okrunih komiteta. Zna
tan dio ilegalnog materijala prenosili su tako iz Zagreba rad
nici eljeznike radionice, koji su imali besplatne eljeznike
vozne karte. U subotu poslije podne ili naveer odlazili su
eljezniki radnici u odreena mjesta i tamo predavali mate
rijal na ve unaprijed ugovoreni nain. Taj posao obavljali su
i drugovi iz Zagreba, koji su putovali po potrebi slube. Tako
je eljezniki loa Borovac prenosio ilegalni materijal u lo
komotivi. Pri izvrenju ovog zadatka najkompliciranije je bilo
donijeti ilegalni materijal do stroja. Unato zabrani ulaza u
eljeznike prostorije i na podruje eljeznike stanice redo
vito nam je uspijevalo da to izvrimo bez komplikacija. Pored
loaa Borovca i potar Pavao Kovaevi, koji je stanovao u
Zagrebu u Bogiievoj ulici broj 12, prenosio je eljeznicom
ilegalni materijal. Radio je u potanskim kolima, koja su
saobraala na relaciji ZagrebSplit. Njemu sam donosio ile
galni materijal u stan. Prenosio sam ga u dva kovega. Kov
ezi su zatim prevezeni potanskim automobilom na stanicu
kao hrana i rublje Pavla Kovaevia i zatim su stavljeni u
potanska kola. Ilegalni partijski materijal za Liku prenosio
je u to vrijeme prometnik iz Gospia Milo Popovi i ime Ba
ien, novinar iz Zagreba. Odreene koliine ilegalnog materi
jala za Slavoniju, to jest za okruni komitet Slavonski Brod,
prenosio je drug Martin Franeki. Za Osijek je prenosio jedan.

37

kondukter. Tako je ilegalna tampa otpremana na podruje

itave Hrvatske.
Razdiobom ilegalnog materijala za grad Zagreb rukovo
dila je u to vrijeme Nada Hajligtajn. Bila j lan Mjesnog
komiteta, gdje je bila odgovorna za rad Tehnike. Taj rad
obavljala je spretno i inteligentno, tako da u toj organizaciji
nije bilo grijeaka. Neumorno je radila do godine 1941., kad se
nakon strahovitog muenja u ustakoj policiji sama objesila.
Za njezina rada u Zagrebu se partijski materijal raspaavao najee tako, da su ga lanovi Partije i simpatizeri
stavljali ispod otiraa za cipele i t. d.
Prenoenje ilegalnog materijal trebalo je obaviti tako, da
gb. policija pri eventualnoj pretrazi pojedinaca na ulici ne bi
pronala. Da bi se prikrio materijal, koji se prenosi, izraivane
su posebne kutije, kovezi i sanduci sa dvostrukim dnom.
Kutije sa dvostrukim dnom izraivao je za potrebe Partije
Sterija, vlasnik papirnice u Ivkanevoj ulici. Umro je u usta
kom logoru. Sanduke i kovege sa dvostrukim dnom izra
ivao nam je stolar Drago Han u svojoj radionici u Bokovievoj ulici broj 5. U mjesecu srpnju godine 1941. strijeljali su
ga ustae u Rakovu Potoku.
Da se olaka prenoenje ilegalnog materijala, i Stanko
Naletili,
prozvan
Abesinac,
sada
pukovnik Jugoslavenske
Narodne Armije, izraivao je kovege, rune torbe i enske
torbice sa dvostrukim dnom. Radio je najprije u svom stanu
u Radiinoj ulici broj 12, a kasnije u Zajevoj ulici broj 13.
Ovaj rad bio je vrlo opasan i to zbog toga, to je trebalo kupo
vati nedovrene kovege i iz njih preraivati kovege sa dvo
strukim dnom, a kupovanje ovakvih kovega moglo je po
stati sumnjivo. U prvo vrijeme bio sam veza izmeu Naletilia i Pavla Papa, te mi je itav taj rad, kao i skice za izradbu
tih kovega, bio dobro poznat. Ovi kovezi bili su veliine
izmeu 35 i 60 centimetara. Izvana su bili lijepi i najsuvreme
nije izraeni. Za takav koveg izraivao se potpuno iznova
itav unutarnji dio, zajedno sa dnom, koje je bilo od vanjskog
dna razmaknuto oko tri i pol centimetra. Tako se u tai me
uprostor moglo smjestiti i do 200 letaka. Navoji, koji su pri
dravali vanjski i unutarnji dio kovega, imali su s unutarnje
strane produenje, na koje se spomou odgovarajueg navoja
drugog dna isto privrivalo. Taj rad Naletilia bio je toliko
savren, da za pretrage, koje su vrili policijski agenti
38

obino u vlakovima nikad nisu ni u jednom od tih kovega,

iako bi ga otvorili, nita pronali. Na slian nain izraivao je
Naletili i rune torbe. Naletili je kupovao torbe od tvrde
koe, koje iznutra nisu bile presvuene. Iznutra je presvukao
takve torbe tankom koom. Na unutarnjem dijelu preklopa,
gdje se obino nalazi eljezna ili limena ipka, na koju je s
vanjske strane privrena ruka, nainio bi Naletili uzduni
zarez s obje strane i obloio ga tvrdom koom. Sa svake strane
providio je ipku kukicom. Tada bi uvukao eljeznu ipku u
kou i tako potpuno sakrio otvor, te je to izgledalo poput pa
tentnog zatvaraa. Za prenoenje ilegalnog materijala sluile
su i enske torbice.
Na ovaj nain bilo je izraeno oko 20 kovega, 20 enskih
torbica i oko 15 runih torba. U tom radu pomagali su drugu
Naletiliu njegova drugarica Marija, zatim Antun Rob, koji
je prikuplao potrebne navoje, i Bla Mesari, radnik ME-BE,
koji je izraivao ipke za rune torbe.
Kad je ilegalni materijal bio prenesen, trebalo ga je po
dijeliti. Dijeljenje umnoenog ilegalnog materijala obavljalo
se u Zagrebu obino naveer, i to tako, da se materijal podi
jelio lanovima Partije i simpatizerima, a onda bi oni u ra
jonu, koji im je bio odreen, u isto vrijeme zapoeli dijelje
njem materijala. Letke su bacali na odreena mjesta ili ih
lijepili, dok se u centru grada uglavnom dijelio ilegalni mate
rijal tako, da se umetao u potanske ormarie.
Osim toga ilegalni materijal stavljao se i u omotnice za
pisma, pa se tako razailjao graanstvu, pa ak i policajcima.
U godini 1940. i 1941. razailjalo se na taj nain na oko 70
policajaca. U omotnicama za pisma slao se ilegalni materijal
i tadanjim politikim funkcionerima. Za njih bi se leci
umetali u .kuverte za pisma velikih trgovakih ili industrijskih
poduzea. Bilo je sigurno, da e primaoci ovako upakovan
materijal proitati. Neko vrijeme nabavljali smo kuverte za
pisma sa djejim crteima, i na taj nain upuivali smo ile
galni materijal potom. Drugovi Jovica Markovi i Stjepan
Puklek izradili su limeni top, kojim su s neke novogradnje ili
uzvisine spomou zguznutog zraka izbacivali letke na ulicu.
No i omladinci su radili na razdiobi letaka. Bacali su ih u kine
matografima za vrijeme mraka ili neposredno prije zavretka
predstave. Za raspaavanje letaka upotrebljavao se i tramvaj.
Vozei se u tramvaju, omladinci bi bacali letake na mjestima,
39

gdje su bile vee skupine ljudi. Neposredno zatim iskakali su

iz tramvaja i bjeali u razliitim pravcima.
Veliku aktivnost u raspaavanju ilegalnog materijala po
kazala je i drugarica Marica Muhar sa svojim drugom Mila
nom Muharom. Milan Muhar uglavnom je prepisivao ilegalni
materijal, dok je njegova drugarica vrila iskljuivo raspodjelu.
U poetku je Marica Muhar prenosila ilegalni materijal iz
svog stana u Medulievoj ulici broj 19 na mjesta, koja su joj
bila odreena, i to u koarici za povre. Zajedno s Ankom Butorac nosila je Marica Muhar ilegalnu tampu i na Trenjevku,
a prenosila ju je i drugovima Pepi Polak, Slavici i Jakovu
Blaeviu, Zdenki i Zlati egvi, koja je kasnije objeena u
ustakom logoru, pa Zvonku Draenoviu i jo mnogim dru
gim drugovima.
Za potrebe rada Tehnike Milan i Marica Muhar posu
ivali su mi bicikle i tricikle, s kojima sam se sluio sam ili
sam ih davao nekome od svojih drugova za prijenos ilegalnog
materijala. Dio Tehhike, iz koje je Marica Muhar prenosila
materijal, bio je u Medulievoj ulici broj 7. U toj Tehniciradila je i Rezika Butura, koja je godine 1941. uhapena. Ona
je pod batinama ustake policije prokazala sve, to je znala o
radu i vezama Partije. Na osnovu toga bila je uhapena i
Marica Muhar. Meutim, usprkos najgorim zlostavljanjima
Marica Muhar nije priznala nita, tako da ju je ustaka poli
cija zbog pomanjkanja dokaza nakon dueg vremena ipak
pustila kui.
Tada je uhapen i drug Andrija Heningman, dobar su
radnik Tehnike, i ubijen je u ustakom logoru godin 1941.
Marici Muhar dolazili su po ilegalni materijal Joso Zmaji,
dr. Ivo Brodarac, tefica Serdar, Marko Horvati, Ivica Lovini, Ivan Sekuli-Jucko, Stipe timac, Kata Govorui, Braco
Drakuli, Rajna Kravar, Slavko i Pavel Pentek, pekarski rad
nik Mio, pa Ivanka Klai i jo neki drugovi.
Veina ih je pala kao rtva ustakog terora: Ivan SekuliJucko, Stipe timac, Rajna Kravar, Pavel i Slavko Pentek,
Ivanka Klai, te pekarski radnici Mio i Ivica Lovini.
Po selima se ilegalni materijal' dijelio uglavnom na slian
nain kao i u Zagrebu. Leci su ubacivani u dvorita, stanove,
predavani iz ruke u ruku, a bilo je ak i takvih sluajeva, da
se narod javno okupljao oko onoga, tko je itao letak prisut
nima. Nikola Kuki iz Korduna, koji je godine 1941. poginuo
40

kao borac kod Slunja, penjao se na stupove i na drvee privrujui letke na visini, sa koje ih andari nisu lako mogli
skinuti.
Ilegalni materijal otpremao se iz Zagreba i za Sloveniju,
te za Bosnu, pa ak i za Srbiju. Zagreb je u to vrijeme imao
sve potrebne uslove da bude sredite ilegalne partijske tampe.
U njemu su esto boravili i radili rukovodioci CK KPJ, a
Mjesna partijska organizacija bila je najizgraenija, jer su
u njoj mnogo vremena radili uro akovi, drug Tito i ostali
lanovi Politbiroa. Osim toga geografski smjetaj Zagreba bio
je vanredno povoljan i s obzirom na eljeznike veze.
Ilegalni materijal prenosili su specijalni kuriri upueni iz
Centralne tehnike u Zagrebu, a samo djelomino dolazili bi
po njega kuriri iz tih krajeva.
U Sloveniju, Bosnu i Srbiju prenoen je ilegalni materijal
obino u kovezima sa dvostrukim dnom.
Gotovo na isti nain prenesen je nekoliko puta ilegalni
materijal i iz Slovenije u Zagreb. Tako je u drugoj polovici
godine 1940. prenesen list Proleter. Do Podsuseda kovege
su dovezli eljeznicom studenti. Za prijem tog materijala bili
smo odreeni Jovica Markovi i ja. Stigli smo s motorkotaem
u Podsused u ugovoreno vrijeme. ekanje je bilo uzaludno
materijal nije stigao. Drugove iz Slovenije pronali smo tek
predveer. Sjedili su u gostionici u nedoumici to da rade, jer
su doli drugim vlakom. Pristupili smo im vjerujui, da su to
oni. Upustili su se s nama u razgovor s nepovjerenjem i s ne
to straha. Nakon sporazuma uzeli smo kovege i s motorkota
em dopremili poiljku ilegalnog materijala u Zagreb. S istim
motorkotaem prevozio je ilegalni materijal u mjesecima ve
ljai, oujku i travnju godine 1941. drug Ante Milkovi. Taj
ilegalni materijal prevozio se na punktove zagrebakih rajona
i to: krojau u Ilici broj 206, u stolariju na uglu Petrove
ulice, te na Srebrnjak, zatim u Drievu ulicu broj 11, Hatzovu ulicu, pa na Trenjevku u stan nekog tramvajskog rad
nika. Ovaj motorkota bio je dragocjen za potrebe partijske
ilegalne tampe. Raznoai ilegalnog materijala ovim motor
kotaem bili su Jovica Markovi, Ante Milkovi i Mile Ljubii.

41

Potkraj godine 1940. svim silama nastojao ie nenarodni

reim da ugui revolucionarni duh, koji se poput lavine irio
iz radnikog pokreta. Vjerujui da e to postii likvidacijom
URS-a ukinue ga, ali u tom pogledu nije se nita postiglo.
Ilegalan rad pustio je duboko korijenje u narodnim masama,
i nito ga vie nije moglo iupati iz tog tla.
Ipak je tom zabranom prekinuta jedna vrsta veza, kojom
se radni narod vezao uz Partiju. Tu vezu trebalo je nadokna
diti. Pojaan je rad Tehnika, koji meutim nije mogao zado
voljiti u potpunosti sve potrebe, koje su postojale na terenu
za ilegalnom tampom. S tim u vezi koncentrirao sam sav
svoj rad na proirenje rada ilegalne tampe. Koristio sam se
u dogovoru s drugovima svakom prilikom da se Tehnika
proiri. Nismo prezali ni pred tekoama, ni pred opasno
stima, domiljali smo se najnevjerojatnim nainima, i tako se
ostvarivalo ono, to je u tim danima bilo najsnanije oruje
Partije. I koliko god se ta mrea Tehnike proirivala, jo
uvijek je bila premalena, da obuhvati sve ono, to je bilo
potrebno. Gotovo svakog dana rasle su potrebe stalno je
trebalo jaati tehniku stranu ilegalne tampe.
Zbog toga smo dovlaili razliiti materijal za potrebe
Tehnike sa svih strana. Nije se pitalo za putove i naine;
trebalo je to je bilo opravdanje.
Poetkom mjeseca oujka godine 1940. doznao sam, da je
frankovac, zubar Brundi uhapen. Obavijestili su me, da
Brundi posjeduje dobar pisai stroj. Odmah je donesena
odluka, da do tog stroja treba svakako doi. Rade Boikovi
upozorio me na neke okolnosti, kao na primjer, da je zubar
otvorio policiji vrata tek nakon to je objesio pisai stroj
kroz dvorini prozor stana, da mu ga policajci ne nau. Tako
su ga odveli, a stroj je ostao visjeti na prozoru. Izradili smo
plan, kako da doemo do stroja.
S drugom Jovicom Markoviem i Antonom Bocem poao
sam prema Klaievoj ulici.
Uli smo u kuu i pozvonili smo kod kuepaziteljice. Upo
zorili smo je, da ne smije lagati i nita zatajiti, jer a smo
oigani policije, pa da bi to moglo loe svriti po nju. Tada smo
traili, da nam preda stroj, jer da je to zubar priznao na
policiji.
Prestraena kuepaziteljica najprije je samo utjela. Na
glasili smo joj, da svaka la povlai kaznu zatvorom. Tada se
42

uplaila i predala nam stroj, u uvjerenju da je kriv zubar,

koji je odao, da je kod nje sakriven.
Taj stroj prenijeli smo odmah u stan Boca.
Izvjetaj o svakom takvom poduhvatu primao je Rade
Konar s velikim veseljem. Kad sam mu u toj prilici pripovi
jedao narednog dana o sinonjem poduhvatu, rekao sam:
To je stroj uhapenog zubara frankovca, znai, ma
ina frankovka. Ako bude dobro sluila, dodao sam,
primit emo je moda i u Partiju.

to vie takvih lanova, prije e nestati buruja

odgovorio je.
Taj stroj postao je uistinu zasluan za rad, jer je omo
guivao vrlo lijepu izradu matrica. Prenesen je u stan druga
Domanjija, gdje mu je zapoeo kandidatski sta.
U svakom radu s uspjesima dolaze i neuspjesi. To je ne
djeljivo. Tehnika se irila, no s time u vezi i opasnosti od
provala. Ovakva velika organizacija, unato tome to je osi
gurana vrstom konspiracijom, uvijek je vie izloena napa
dima nego malena. Tako smo poetkom mjeseca oujka go
dine 1941. pretrpjeli teak udarac, kad smo doznali da je
Maekova graanska zatita provalila u tampariju u Gotalovekoj ulici, i a je uhapen, dobar, pouzdan i jedan izmeu
najportvovnijih radnika Tehnike Josip Makovec. Time
je otkrivena gotovo najbolje kamuflirana tiskara u Zagrebu.
Zajedno s Josipom Makovcem bio je uhapen i otac Rudija
Prpia. Nijedan od ove dvojice nije nita priznao, usprkos
muenjima. Graanska zatita predala je obojicu uhapenika
mjesec dana. kasnije ustaama. Josip Makovec je uporno u
tio, kad su ustae traili od njega priznanje, i tvrdio je, da on
nema veze s optubom, da je itava stvar potpuno izmiljena,
a istina je, da je uhapen pred kinom Trenjevka u opoj
raciji. Meutim, strijeljali su ga zajedno s ocem Prpia kao
taoca.
Provala policije nije ni na as zaustavila golem stroj
ilegalnog rada, koji se pokretao sve snanije. Radom su na
stavile i tiskare i gestetnerske tehnike, kao i cijeli splet po
monih centara. itava ta organizacija pomonih centara, koji
su omoguivali savreno funkcioniranje raspodjele ilegalne
43

tampe, irila se neprekidno paralelno s potrebama, koje su

se ukazivale na terenu, to jest s interesima narodnih masa,
unato svim progonima i provalama policije.
Tako se splela golema mrea, koja je sve vie stezala
itav taj sistem. ivio sam i disao s tom ilegalnom organi
zacijom, osjeajui sve veu radost, to joj je vie rasla snaga
U zemlji je bilo malo ljudi, koji nisu znali za pravedne ciljeve
i borbu Partije.
I u tim danima, kad su sluganske vlade posljednjim si
lama spomou krvavog terora pokuavale da razbiju snagu
Komunistike partije, planuo je rat, u zemlju je uao okupator,
kojem se pridruila razbojnika banda ustaa. A mase su
ve bile s nama. Tehnika nije uzalud izgubila u tim godi
nama svoje najbolje drugove. Njihova krv i sjeme istine oplo
dili su svijest naroda. I nismo prezali ni pred ime. Borbu je
trebalo nastaviti.

Za komunista nijedan zadatak nije preteak, jer i

vot vrijedi tek onda, kad se poteno iskoristi.
S tim rijeima, koje sam uo od Rade Konara u tim da
nima, uli smo u novu borbu. Vedri i bez straha poli smo u
nove, tee bitke.

NEPRIJATELJ U ZEMLJI
Ulaskom neprijatelja u nau zemlju, zapoinje drugo raz
doblje rada partijske tampe. Dotadanji rad partijske tampe
uvelike je pridonio uvrenju jedinstva radnike klase. Na
rod je bio svijestan situacije, koja je nastala, i trebalo ga je
sada povezati u neprobojni front, pripremiti ga i povesti u
oruanu borbu.
Neprijatelj je u naletu raskomadao zemlju i pokuao
uspostaviti ropski sistem. Njemaki i talijanski okupatori
htjeli su terorom zaplaiti narod, kojemu je itava historija
ispisana krvlju neprekidne borbe za slobodu. Ustake sluge,
izrodi naroda, natjecali su se s njima u unitavanju. Potekli
su potoci krvi. Nije se ubijalo po zakutcima pojedinano.
tektale su strojnice, leevi su leali po ulicama, stanovima,
po poljima, na trgovima ubijani su muevi, ene, starci
44

i djeca. Na stablima i po telegrafskim stupovima visjeli su

najbolji sinovi naroda.
Ulicama Zagreba stupali su deseci hiljada njemakih voj
nika, naoruani do zubiju. U Ljubljani, Suaku i Splitu jo
vie Talijana. Razbjegla se jugoslovenska vlada napustila
zemlju i potvrdila, da je izdala narod. Mnogima se stanje inilo
bezizgledno.
No Partija se nije ni na as pokolebala. U historiji Parti
je nastali su najtei uslovi za rad, ali borba nije prestala.
Po ulicama Zagreba i ostalih mjesta u zemlji, javljali su se
proglasi, letai i broure. Partija je neustraivo pozivala narod
u borbu protiv faizma, u borbu za ostvarenje jedinstvenog
fronta naroda, u borbu za podizanje oruanog ustanka.
Svega dva mjeseca nakon ulaska okupatora u zemlju Cen
tralni Komitet Komunistike partije Jugoslavije je, izvrivi po
trebne pripreme, izdao proglas, kojim poziva narod na usta
nak. Ovaj proglas primio sam od druga Pavla Papa. Radei u
Centralnoj tehnici, mislio sam, da je neophodno da proglas
umnoim. Da bi se taj posao to prije i u to vie primjeraka
tampao, odluio sam, da nam proglas tampa legalna tam
parija.
Uz pratnju i osiguranje Alojza Voleia, Ante Milkovia i Antuna Bibera otiao sam u tampariju Ilije Meugorca,
u Preradovievoj ulici broj 13. Traio sam od vlasnika ove
tamparije, da mi proglas umnoi u 15 do 16.000 primjeraka.
Kad je Meugorac vidio potpis na tekstu: Centralni komitet
Komunistike partije Jugoslavije, poeo je blijedjeti. Vjerovao
sam, da u ga moda ipak prisiliti i izvadio sam revolver, otro
ponovivi svoj zahtjev. Meugorac je drhtao i gotovo plaui
odbijao:
Grad je preplavljen njemakim vojnicima, pa gdje ja
to mogu ...
Vrtio je bespomono glavom i uporno odbijao. Odluio je
da radije pogine nego da udovolji mom zahtjevu.
Uvidjevi da s njim ne u postii nita, uputio sam se
u nau Tehniku u Klaievoj ulici 17, gdje je umnoen pro
glas, ali za to je bilo potrebno mnogo vie vremena.

45

Culo se prvi puta

SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU!
Prolo je nekoliko dana od ulaska okupatora u nau zemlju,
a Tehnika je pored redovitog rada pristupila novom nainu
obavjetavanja naroda.
Drugovi Rade Konar i Pavle Pap radili su na izradi plana
za stvaranje ilegalne radiostanice. Ovaj zadatak prihvatila su
braa Engl, koji su stanovali u Tukanovoj ulici broj 15. Pro
storija, u kojoj su zapoeli s izradbom aparature, bila je male
na, uvjeti rada neprekidne provale policije - bili su teki,
meutim ve za 15 dana aparatura radioodailjaa bila je
dovrena.
itav ovaj odailja mogao se smjestiti u dva kovega,
tako da ga je mogao prenositi jedan snaniji ovjek. To je bilo
neophodno, kako bi se odailja mogao prenositi i sklanjati
pred neprijateljem, koji e sigurno nakon prvih javljanja tra
gati za njim.
I tako je prolo tek dva mjeseca od dolaska neprijatelja u
zemlju, a u Zagrebu je proradila prva ilegalna radiostanica
u Tukanovoj ulici broj 15, na kojoj sam kao prvu emisiju
proitao proglas Centralnog komiteta Komunistike partije Ju
goslavije, kojim se narod pozivao u borbu protiv okupatora i
domaih izdajnika.
Ova radiostanica bila je itavo vrijeme u kovezima, a
postavljala bi se jedino za vrijeme emisija. Emisije su davane
u malenoj kupaonici. Na kadu se postavila daska i na nju se
smjestio odailja. Zahodska koljka sluila je kao sjedalo za
spikera.
Nakon prve tri emisije, koje sam proitao, a to je bio,
ponavljam, proglas Centralnog komiteta Komunistike partije
Jugoslavije iz okrunih komiteta u Sisku, Karlovcu i drugih
dobili smo obavijest da se nae emisije dobro uju.
Na kraju svake takve emisije javljao sam se s parolom:
SMRT FAIZMU SLOBODA NARODU!
Glas ove radiostanice radovao je komuniste i ostale gra
ane, koji su mrzili faistike okupatore, jaao je odlunost, da
se pod rukovodstvom Partije to prije stupi u borbu za obranu
svog nacionalnog ponosa, za obranu svoje historije i svog dje
dovskog ognjita. Taj glas razvijao je mrnju i prezir prema
neprijateljima, koji su svojim metodama pokuali da zastrae
46

i unite komuniste. Narod se nije dao obezglaviti. Stupao je u

redove fronta otpora, jer je znao, da se osloboenje zemlje
moe postii jedino pod vodstvom Komunistike partije.
Tako je glas Komunistike partije preko ove radiostanice
izazvao pomutnju u redovima okupatora i ustaa. Osjetili su
snagu Partije i njenu vrstu odluku, da s njima obrauna.
Prve emisije ove radiostanice bile su tako snane, da su
se gestapovska policija i ustaki izrodi bjesomuno bacili na
traganje. Gestapo je poeo sa traganjem. Postavio je aparate
za hvatanje valova, a potom je sve vie suavao obru. Tako se
pribliavao Tukanovoj ulici. Primijetili smo ih, kad su se
aparati za prislukivanje primakli do Zvonimirove ulice, svega
50 do 60 metara daleko od Tukanove ulice. Odailja je trebalo
preseliti. Obavijeten o tome, pourio sam prema Tukanovoj
ulici. Spremili smo odailja u kovege i prenio sam ga u stan
krojakog radnika Lovre Horvata, koji je stanovao u Plemievoj ulici.
U tom stanu ostala je radiostanica dva dana. Kako nije
bilo podesno mjesto, Pavle Pap je odailja prenio u stan dru
ga Martina Mojmira na Selskoj cesti broj 23. Odavle je oda
ilja prenesen u otarievu ulicu broj 8, i zatim u Istarsku
ulicu u stan drugarice Olge Frankovi. Iz Istarske ulice emi
tirane su etiri emisije. Spikeri su ovdje bili: Martin Moj mir
Rajna Kravar. Rajna Kravar poginula je kasnije u Narodnooslobodilakoj borbi. Ove emisije izazivale su gestapovsku
policiju, koja je neprekidno tragala za tom radiostanicom.
Odailja je bio ugroen. Trebalo ga je smjestiti izvan podruja
grada Zagreba. Zbog toga je prenesen u Jarun, mladom ko
munistu Lei Rukavini, koji je tamo u Urbanikoj ulici imao
duan. Tu su se prije toga odravali omladinski sastanci, a
prostorija je sluila za ostale potrebe SKOJ-evske organizacije
Policija je opazila, da u tu trgovinu previe esto zalaze omla
dinci i stavila je pod pasku. Tako su jednom policajci pratili
dvojicu njima ve sumnjivih omladinaca, koji su ili tom uli
com. Uli su za njima u duan i izvrili pretres. Leo Rukavina
spasio se bijegom. Ali tada je otkrivena prva ilegalna radio
stanica.
Iako je ova radiostanica bila kratkog vijeka njezina uloga
bila je vrlo velika. Neodrivi gestapovsko-policijski teror,
divljaka hajka na komuniste, ubistva i zatvaranje Zidova i
Srba, ubistva mnogih slobodoljubivih ljudi sve je to za
47

htijevalo da Partija bude stalno i svakodnevno povezana s

narodom i da radi na organiziranju i pripremanju za oruanu
borbu.
Sa svega desetak emisija ispunila je ova radiostanica
asno svoj udio u tome zadatku. Ove emisije davane su u naj
sudbonosnijim asovima, kada su okupatorske horde opijene
lakim pobjedama pripremale istrebljenje naih naroda. One
su pokazale, da ni najkrvaviji teror nije u stanju da ugui
glas Komunistike partije.
Silnu zabrinutost izazvala je ta radiostanica, koja je pro
radila u sreditu Zagreba, gdje je bila koncentrirana glavna
politika, vojna i policijska snaga neprijatelja.
Voeni Centralnim komitetom i drugom Titom lanovi
nae Partije pronali su sredstva, koja su neprijatelju zadavala
strah, ulijevala vjeru i snagu narodu.

TEHNIKA SE PROBIJA U OKUPACIJI

Organizacija narodnog ustanka bio je jedini i osnovni
sadraj rada Komunistike partije, od prvog dana okupacije.
S time u vezi i ilegalna tampa dobiva nov sadraj rada.
Metode za taj rad zahtijevaju mnogo veu irinu, ali i jau
konspiraciju.
Zadaci tampe u tom razdoblju bili su: mobilizacija na
rodnih masa, organizacija oruanog ustanka, tumaenje i po
maganje partijskim organizacijama da pravilno provedu liniju
Partija u cilju podizanja Narodnooslobodilake borbe, ispravno
i istinito obavjetavanje naroda o borbama i politikoj situ
aciji kako u zemlji, tako i u svijetu. Osnovni ton itavom
radu dala je zapoeta Narodnooslobodilaka borba.
Potrebe pojaanog rada u ilegalnoj tampi u to vrijeme
zahtijevale
su
proirenje
postojeih
kapaciteta
Tehnika.
Kolektivi tamparija u Klaievoj ulici broj 17, u stanu Ilije i
Dragice Pavei, te Medulievoj ulici broj 7 kod Rezike Butura, nisu mogli zadovoljiti ogromne zahtjeve, koji su stajali
pred partijskom tampom. S tim u vezi zapoeli smo orga
nizirati nove centre. Tako sam zajedno s drugom Pavlom Pa
pom u prvim danima okupacije novcem, kojim je raspolagala
Tehnika kupio jedan vei brzopisni tamparski stroj. Me
utim taj stroj nismo mogli u prvo vrijeme nigdje montirati
48

zbog velikih dimenzija. Tako smo prili hitnom traenju

jednog manjeg stroja. No u meuvremenu, dok se traila mo
gunost nabavke prikladnijeg stroja, ostvarivali smo zamane
zadatke snalazei se kojekako. Tako su u najveem broju jav
nih zagrebakih tamparija lanovi SKOJ-a prikupljali slova,
boje i papir. Ova slova odnosili smo u privatne stanove dru
gova Zvonka Besermana prozvanog Viktorija i Ivice Gretia,
koji su radei u tim stanovima, nadopunjavali ono, to za po
trebe ilegalne tampe nisu mogle ostvariti postojee Tehnike.
Meutim uspjelo nam je kupiti jedan mali tamparski
stroj na runi pogon. Ovaj stroj je smjeten u sporednoj pro
storiji tamparske radionice u Ilici broj 113. U tim prostorija
ma trebalo je zapoeti s radom. Za kratko vrijeme nabavljen
je papir. I rad je zapoeo.
U meuvremenu proradio je i veliki brzotisni tamparski
stroj. Organizacijom i neposrednim tehnikim radom upravljao
je u ovoj tampariji Milan Variak, a uz njega u sklopu ove
Tehnike radili su Zvonko Beserman, Viktorija, graverski
radnik, Ivica Greti, grafiki radnik, Motorist dravni i
novnik Frelih i Slavko Bikupec. Rad ovog kolektiva bio je
dobro organiziran zbog iskustva, koja je ve u tom radu
stekao Milan Variak, a i zbog toga, to su svi ovi drugovi
predstavljali jednu partijsku eliju.
Nekako u isto vrijeme razvio se rad i na malom tampar
skom stroju. U toj malenoj Tehnici, smjetenoj u prostoriji
staklane, radili su takoer drug Milan Variak, drug Ivica
Greti i drugarica Ana Konjovi. Zadatak je bio tampanje
Biltena Vrhovnog taba. Rad se odvijao vrlo brzo i ve za
nekoliko dana, unato runom pogonu, odtampano je 6 stra
na Biltena, u 2.000 primjeraka.
Jednog jutra pri kraju mjeseca listopada, kad su drugovi
Variak, Greti i Ana Konjovi doli do radionice, nali su
j-s zatvorenu. U to je naila i ena staklarskog obrtnika i oba
vijestila ih da je njen mu te noi uhapen. Usprkos opasnosti
od policije drug Ivica Greti uao je u prostoriju, te je uz
pomo dvojice drugova iznio sav tampan ilegalni materijal,
kao i sve ostalo, to je pripadalo toj Tehnici i prenio u ile
galno skladite u Primorskoj ulici.
No nekoliko dana nakon toga policija je provalila u skla
dite u Primorskoj ulici i odnijela ovaj tamparski stroj. Zbog
gubitka ove Tehnike morali smo uspostaviti vezu za tam4

Ugarkovi:

Zapisi

ilegalca

49

panje ilegalnog materijala sa Cinkografijom Vlai u Gunulievoj ulici. Ova cinkografija obavljala je mnoge zadatke,
koje zbog preoptereenosti nisu mogle izvriti Tehnike. U
njoj je izraena i osmrtnica za poginulog druga Marka Orekovia s njegovom slikom i natpisom Slava drugu Marku
Orekoviu Krntiji, narodnom borcu i lanu CK KPH.
Spremite u Primorskoj ulici stajalo je nekoliko godina
na raspolaganju Tehnici. Pripremio ga je drug Antun Brat
ko, koji je podrumske prostorije preuredio za smjetaj tam
parskih strojeva i tamparskog pribora, dok se u garau iste
kue spremalo oruje, municija, leci i ostalo. Do ove pro
vale dolo je zbog neopreznosti jednog skojevca. Dopremivi
u Zagreb koveg s municijom, predao ga je sluniku, da mu
ga prenese u skladite. Omladinac je otiao u Primorsku ulicu
tramvajem. Slunik je meutim donio koveg tekom mukom
u dvorite pred garau i onako umoran bacio ga na zemlju.
Koveg je napukao, a iz njega se prosula municija. Uplaivi
se slunik je smjesta sluaj prijavio ustakoj policiji, koja se
odmah nala na oznaenom mjestu. Omladinac je stigao pre
kasno. Policija je ve postavila zasjede. Naao se u klopki. No
pucajui iz dva revolvera prokrio je sebi put i pobjegao.
Otprilike u isto vrijeme policija je izvrila provalu u
Tehniku u Medulievoj ulici broj 7, gdje je radila drugarica
Rezika Butura. Ova tamparija bila je veoma aktivna te je taj
gubitak kao i hapenje Rezike Buture bio osjetljiv manjak
za rad Tehnike.
Raunali smo s neuspjesima i rtvama. To nas nije po
kolebalo. Partija je svakodnevno pokazivala svoju snagu. U
godini 1941. dijelili smo letke i njemakim vojnicima. Letke
smo umetali u dvije kuverte. To umetanje u dvije kuverte
valjalo je da zabavi vojnika. Dok je otvarao jednu pa zatim
drugu, onaj, koji je dijelio letke imao je prilike da pobjegne.
Na isti nain dijelili su se leci i talijanskim vojnicima. Na
tim lecima bio je sadran poziv njemakim vojnicima da ne
odlaze na istoni front. Na taj nain podijeljeno je 5.000 ko
mada letaka pisanih na njemakom jeziku. Na omotu pisma
bilo je ispisano: Sjeanje na Nezavisnu Dravu Hrvatsku
zahvalni hrvatski narod.
Da ne bi policija ula u trag i uhvatila one, koji su dije
lili ove letke, dijeljenje se obavljalo uveer, a trajalo je naj
vie deset do petnaest minuta. Poslije zavrenog dijeljenja
50

vodstva rajonskih komiteta provjeravala su, da li su se svi

oni, koji su dijelili povratili. Ova mjera bila je potrebna zbog
toga, da se moe na vrijeme sprijeiti provala policije. U
ovom dijeljenju sudjelovali su i simpatizeri, isto kao i komu
nisti i omladinci, pa je bilo sluajeva da je u takvom radu
jedne partijske jedinice, koja je brojila izmeu tri i pet ljudi
sudjelovalo dvadeset do trideset ljudi.
Rad ilegalne partijske tampe i Tehnike u Zagrebu stal
no se pojaavao i obavljao zadatke koje mu je postavljala za
poeta Narodnooslobodilaka borba. U tom vremenskom raz
doblju znaajan je bio rad Olge Bae-Goranin, kojoj je bila
veza Beba Evi-Krajai. Olga Bae Goranin povezala se u
mjesecu studenom godine 1941. s drugom Franjom Kozjakom,
koji joj je donio matrice za umnoavanje i jo neki tehniki
materijal. U sijenju godine 1942. Olga Bae zajedno s Katom
Bukvi umnoavala je letke na apirografu. U mjesecu oujku
iste godine Franjo Kozjak donio je u stan Olge Bae pisau
mainu, jednu roto-mainu za umnoavanje, a kasnije, zajedno
s Katicom Bukvi nabavila je jo jednu pisau mainu te je
tako tehniki dobro organizirana Tehnika pristupila umna
anju lista Glas hrvatskog Zagorja i raznih letaka. Rad ove
Tehnike bio je plodan. Velika aktivnost, koju je razvila ova
Tehnika potrajala je sve do 8. listopada godine 1942., kada
je Olga Bae morala prekinuti rad u svojoj Tehnici, jer je
prijetila opasnost, da bude uhapena.
Djelomini neuspjesi i golemi uspjesi ilegalne tampe u
tom tekom razdoblju, kada je krvavi teror okupatora poku
ao unititi sve ono, to je slobodno mislilo, davali su nov
polet svim onim, koji su radili u kolektivima Tehnike. Nita
vie nije moglo zaustaviti tu aktivnost. Lomili smo zapreke
nastavljali s komunistikom upornou.

ZA SLOBODNIJE KRETANJE
Osim tampanja propagandnog materijala, valjalo je u
tc vrijeme organizirati i izradbu falsificiranih propusnica u
okviru Tehnike.
Potreba slobodnog kretanja, odravanja veza, prenoenja
direktiva, prikrivanja, traila je da Tehnika zapone sa izra
dom lanih propusnica. lanove Partije trebalo je snabdjeti
4*

51

s odgovarajuim dokumentima, do kojih se nije moglo nikako

doi legalnim putem.
Zbog toga se odmah zapoelo organiziranjem Tehnika
za izradbu takovih dokumenata. Organizacija ovih Tehnika
bila je gotovo ista kao i Tehnika za ilegalnu tampu.
Jedna izmeu takovih Tehnika, koja je izraivala razli
ite vrste falsificiranih dokumenata, i to uglavnom propusni
ce, putnice, legitimacije i ostali materijal organizirana je u
stanu druga Dragutina Susovia u Dereninovoj ulici broj
21d. Ovu Tehniku organizirao je drug Pavle Pap, povezavi
druga Susovia s drugom Maksom Durijavom studentom teh
nike, prozvanim Tomica. Maks Durijava bio je skroman i
povuen mladi. S njim je Susovi u godini 1941. zapoeo sa
izradbom falsificiranih dokumenata. Ova Tehnika raspola
gala je igovima pojedinih ustanova, ministarstava, pograni
nih straa, nekih poslanstava, a imala je i jastuie i boje za
falsificiranje igova raznovrsnih formulara, putnica i tako
dalje. Sav taj materijal bio je smjetan u Dereninovoj ulici
u stanu Susovia, i to upakovan u sanduku za rublje, koji je
imao dvostruko dno i u jednom nonom ormariu s dvostru
kom stranjom stijenom.
im je zapoeo rad na prepravljanju i falsificiranju raz
nih dokumenata, zapoelo je i prebacivanje ilegalaca preko
granice i omogueno je slobodnije kretanje komunistima ilegalcima u zemlji. No taj posao trebalo je proiriti, i zbog toga
je Tomica povezao Susovia s jednim studentom prozvanim
Plavi, koji je otada pomagao u radu ove Tehnike.
U ovoj Tehnici izraivale su se i propusnice pojedinih
redarstvenih oblasti grada Zagreba, i to tako da su se na
bavljali ili isti formulari preko postojeih veza, ili se izra
ivali formulari u tamparijama Tehnike. Zbog toga je
Tomica drao nekoliko veza s drugovima, koji su imali za
datak da povremeno trae propusnice, ili su pak na neki drugi
nain nabavljali redovno izdane propusnice. To je bilo ne
ophodno za rad Tehnike. Izraene propusnice morale su biti
proviene s odgovarajuim tekuim brojevima pojedinih re
darstvenih oblasti. Osim toga to je omoguivalo tonu izradbu
faksimila ili falsificiranje potpisa na propusnicama. Zatim,
trebalo je vjerno imitirati rukopise inovnika, koji su ispisi
vali redovito propusnice i slino, pa igove pojedinih redar
stvenih oblasti i igove pojedinih ministarstava, ustanova,
52

poslanstava, feldkomandature, njemakog generala u Hrvat

skoj, komandanture druge talijanske zone, razliitih ustakih
organizacija, i t. d., i t. d. Faksimili ovih potpisa izraivani su
iz lipova drveta, i to tako vjeto, da je bilo gotovo nemogue
razlikovati falsifikat od originalnog otiska. Peate za te po
trebe rezbario je Zvonko Beserman Viktorija, koji je
stajao u direktnoj vezi s drugovima Pavlom Papom i Tomicom.
Kao i propusnice redarstvene oblasti na isti nain na
bavljane su originalne, ili prema originalima izraivane pro
pusnice i njemake feldkomandanture, te lascia passare
za teritorij okupiran po Talijanima. Talijani su imali pro
pusnice izraene uglavnom na ciklostilu. Zbog toga je dobavljen ciklostil-stroj, matrice i ostali tehniki materijal. Tako
je omoguena izradba tih formulara.
Osim tampanih i na ciklostil izraenih raznih dokume
nata, te igova i faksimila izraenih u lipovom drvetu, ova
Tehnika izraivala je i otiske raznih faksimila u gumi i na
hektograf-roli.
Rad u ovoj Tehnici odvijao se i nadalje nesmetno.
Vjerni falsifikati omoguavali su slobodno kretanje ilegalcima. No pri kraju mjeseca lipnja godine 1941., jedne maglo
vite veeri policija je provalila u tu Tehniku. To se dogodilo
zbog toga, to se taj puta Tomica dulje zadrao kod Susovia, pregledavajui neku novo izraenu matricu. Tako je
dolo vrijeme redarstvenog sata. Vidjevi opasnost, koja bi
mogla Tomicu izvrgnuti hapenju, Susovi ga je zadravao
da kod njega prenoi. Meutim Tomica je pokuao da se
provue do svoje kue. Na ulazu u svoj stan bio je uhapen.
Jo istog mjeseca kao ilegalac Tomica je zajedno sa jo
6070 komunista-taoca odvezen u Maksimir na strijeljanje.
U to isto vrijeme radila je na izradbi propusnica Tehni
ka, koja je raspolagala slovima, bojom i papirom to su na
bavili skojevci. Slagalo se i otiskivalo u privatnim stanovima
Viktorije i Ivice Gretia. Kako nije bilo slagaih ormara,
slova su se drala u obinom kovegu i u vreicama za bonbone. Pri slaganju su se te vreice poredale onako, kako su
predani pretinci za slova u slagaem ormaru. Radilo se uglav
nom na izradbi i popunjavanju raznih legitimacija i propusni
ca. U toj Tehnici pomagla su i dvojica iz omladine grafiara;
Ljubomir Debeljak i Franjo Vedrina. Oni su izraivali igove
53

i propusnice domobranima u tampariji Vojnog okruga u

Zagrebu. Uz rad na izradbi propusnica u ovoj Tehnici tam
pan je i proglas Centralnog komiteta Komunistike Partije
Hrvatske pristaama Hrvatske seljake stranke.
Tri sedmice nakon hapenja Tomice, Susovi je nastavio
s radom na izradbi propusnica. U tom radu pomagala mu je
drugarica zvana Holananka.
Isti zadatak, to jest izradbu falsificiranih propusnica imala
je Tehnika organizirana u stanu Marije Jurdan, zarunice
druga Zvonka Besermana. Taj stan nalazio se u Trakoanskoj
ulici, gdje je Marija Jurdan stanovala s jednom drugaricom.
U tom stanu drug Viktorija poeo je s izraivanjem pro
pusnica i legitimacija ve 6. travnja godine 1941.
Zasluan, borac Viktorija uhapen je u jednoj raciji na
Zidove i zatim je zatvoren u Velesajmu. Marija Jurdan uspjela
je da mu prenese oruje, i alat, kojim je Viktorija u zajed
nici s drugovima prerezao icu i pobjegao. Jo istog dana pre
selio se iz svog stana u Stenjevec k nekom eljezniaru. Vik
torija nije prekinuo rad. U tom stanu iskopao je mali bunker
pored drvarnice i u njeg je spremao sakupljeno oruje za
Narodnooslobodilaku borbu. Marija Jurdan pomagala mu je
u sakupljanju tog oruja. Njima se u tom poslu prikljuio
Stevo i jo jedan skojevac iz Maribora.
Ova grupa zapalila je sijeno u vojnom slagalitu u Kustoiji. Osim toga dobila je zadatak da minira prugu kod Borongaja. Napala je i ustake oficire kod ustake kancelarije
na Trenjevki. Marija Jurdan uvala je tada strau. Nakon
toga ona i Viktorija preselili su se u novi stan, u kuu, koja
se nalazila u Vrapu u Radievoj ulici. Ovamo su prenijeli i
sav materijal. U ovoj kui su prijavljeni kao mladi brani
par. Srednja soba bila je ureena kao tiskara. Da se ne uje
buka stroja na ulici, prozore su zastrli pokrivaima i jorga
nima. Odmah po useljenju dobili su direktivu da izgrade bun
kere. Nacrte je izradio zidar-ilegalac, drug Marko. Bunker je
izgraen u podrumu, a ulazilo se u nj kroz potpuno neprimjetljiva vrataca. Kad je dovren bunker zapoeli su kopa
njem rova ispod Radieve ulice, kako bi u sluaju provale
mogli pobjei. U ovoj je Tehniki tampan list Srp i eki
i jo neke broure. Materijal iz ove Tehnike prenosila je
Marija Jurdan.
54

17. prosinca 1941. provalili su u ovu Tehniku ustae.

Bilo je to ujutro oko 3 sata. U mranoj kiovitoj noi nepri
mjetno su otvorili jedno krilo prozora, koji je gledao prema
pruzi, a zatim su se s orujem spremnim za napad smjestili u
jednoj sobi. Kad su ustae poeli razbijati prozore na verandi,
Viktorija i Marija Jurdan primakli su se prozoru i otvorili
vatru iz revolvera na dvojicu ustaa, koji su se nalazili u
neposrednoj blizini. Skoivi kroz prozor, spasili su se bijegom
u pravcu Perjavice.
Jo nekoliko Tehnika radilo je u to vrijeme na tampa
nju propusnica. Nije bilo propusnica, koje Tehnike ne bi
mogle izraditi. Svaka nova propusnica izdana od ustaa, Nije
maca, Talijana ili Madara gotovo drugog dana bila je ve
izraena u ilegalnim Tehnikama. Tomu su pridonosile dobro
organizirane veze sa svim zagrebakim tamparijama. U tim
tamparijama mogla su se gotovo uvijek nabaviti slova, pa
pir i boje, da se izradi falsifikat vjeran originalu neprijatelj
skog izdanja.
Na tom poslu od ljeta do kraja godine 1941. radili su gra
fiki radnici Branko Sablji i Joa Usenik, koji su ubijeni u
zatvoru, te Ico Sini i jo itav niz omladinaca iz razliitih
zagrebakih tamparija.
Osim ovih Tehnika osnovana je u mjesecu listopadu
godine 1941. Tehnika u Marinkovievoj ulici broj 3 kod
druga Josipa Horvata. Ovaj centar Tehnike predstavljao je
uglavnom skladite. Veza je bio Stjepan Puklek, koji je Gorkia povezao sa drugom zvanim Skija. Bilo je dogovoreno,
da se u drvarnici Gorkia organizira spremite papira i osta
log materijala. Ovo skladite dugo je sluilo naim potrebama.
Tehnika u Klaievoj ulici broj 17 koristila se materi
jalom iz ovog skladita. Ta je Tehnika imala odlino orga
niziranu konspiraciju i utrt put u radu. Sve je to obeavalo,
da e se ta Tehnika odrati za itavo vrijeme okupacije^
Meutim izdaja Huperta i Anke Serti pobrkala je te planove..
Poto je ovo dvoje suradnika Tehnike bilo uhapeno, vjero-,
vali su, da e se izvui priznanjem, te su prokazali tampariju,
koja je upravo pripremala za partizanske odrede prvi broj
Proletera, organa Centralnog komiteta Komunistike Par
tije Jugoslavije, koji je na naslovnoj stranici nosio sliku Marka
Orekovia.
55,

24. prosica godine 1941. ustae su opkolili kuu u Klaie

voj ulici broj 17. Zametnula se borba s ustakom policijom.
Janko Gr edel j komunist, koji je radio u toj Tehnici ranio
je u toj borbi trojicu policajaca. Poto je bio sam teko ra
njen, nije mogao daleko pobjei, te je dopao ustaama u ruke
i neposredno nakon toga je ubijen. Ilija Pavei nije imao
prilike da pobjegne, pa je uhapen u stanu i muen je ve na
stubitu, a za nekoliko dana dotuen je u ustakoj policiji.
Tada je bio ranjen i drug Ilija Engl, koji je ipak uspio po
bjei. Dragica Pavei koja se u asu provale nije nalazila u
svom stanu, uhapena je naknadno, ali zbog pomanjkanja do
kaza putena je nakon nekoliko sedmica na slobodu.
Herojsko dranje druga Gredelja, Paveia i Engla, koji
iako izdani i opkoljeni, u bezizlaznoj situaciji nisu klonuli,
bila je jasna i rjeita opomena svim neprijateljima narodne
slobode. Ovakvi primjeri dokazivali su, da e Partija ustrajati
i pobijediti u svojoj borbi.
Za provale policije u tampariju u Klaievoj ulici broj
17 u ruke policije pao je i Skija. Obavjeten o tome od
Pukleka, Gorki je veliku koliinu papira skrivao dugo vre
mena ispod lifta i u kupaonici uredskih prostorija, gdje je
bio namjeten, da tako suuva barem ono, to bi se jo moglo
spasiti.
Poslije provale u tampariju u Klaievoj ulici broj 17
17. veljae godine 1942. provalila je policija Gorki u stan,
traei od njega materijal i zahtijevajui da pokae svoje
uredske prostorije. U uredu nije nita pronaeno, ali u stanu,
u zakljuanoj kupaonici pronala je policija ilegalca Hana,
koji se ovdje sakrivao. Zbog toga je uhapen i Han i Gorki.
U tom periodu bio je vaan rad Vladimira Devia, vla
snika Primorskog tamparskog zavoda u Suaku. On je od
mah u poetku talijanske okupacije pruio otpor faistikim
okupatorima. Da bi mogao izvriti zadatke ilegalne tampe,
otkazivao je u svojoj tampariji svaki rad za privatnike u
toku itava dva mjeseca. U ljetu godine 1942. Devi je na
pustio Suak i preselio u Zagreb. tampariju je predao svom
radniku Nikoli ubraniu. On je bio u vezi sa prof. Milanom
Slanijem i Marijom Sini, lanovima Agitpropa, koji su se
nalazili u okolici Suaka. Nikola ubrani tampao je po noi
ilegalne letke i proglase, a radio je i na izraivanju legitima
cija. Godine 1943. ubrani je demontirao veliki brzopisni

56

zajedno sa slovima nakrcao u 25 sanduka i u 4 ormara i prestroj, zatim stroj reza i jo neke druge strojeve, te je sve to
vezao teretnim automobilom u Drenicu na osloboeni teri
torij.
Za rad ilegalnih tamparija i Tehnika u Zagrebu u
drugom periodu ilegalnog rada, bila je provedena svestrana
i neumorna agitacija na sakupljanju tamparskog materijala,
papira, pisaih strojeva, strojeva za umnoavanje i ostalih po
treptina, da bi se to bolje organizirale tamparije u parti
zanskim odredima.
Taj rad bio je toliko razgranat i masovan, da je gotovo
nemogue pojedinano nabrojiti sve one vrijedne komuniste
i graane, koji su uz opasnosti, voeni eljom da budu ue
snici velike borbe za osloboenje, radili na prikupljanju po
trebnog materijala.
Pokret i Narodnooslobodilaku borbu pomagalo je u to
vrijeme hiljade i hiljade graana. Svi su oni nastojali prido
nijeti svoj udio za revoluciju. Rudolf Stani, slubenik Gra
evnog poduzea Viadukt, bio je jedan izmeu takvih gra
ana. On je pomagao Bogdanu Popoviu u bijegu iz Zagreba,
poslao mu lanu legitamaciju u Beograd, i na taj nain osigu
rao mu i povratak i ilegalni rad u Zagrebu. Stani je mnogo
puta nastojao da pomogne rad Tehnike. Tako je jednom
prilikom nudio stroj za umnoavanje za potrebe ilegalnog rada,
no naalost taj se stroj nije mogao nikuda smjestiti. Kada je
u godini 1942. Bogdan Popovi doao u Zagreb ve kao par
tizan, prikupljao je za nj Rudolf Stani papir, matrice, maine
za pisanje, gestetnere i sve ostalo, to je potrebno za Teh
nike na osloboenom teritoriju. U ovoj akciji, koju je pro
veo Rudolf Stani, sakupilo se velike koliine tehnikog mate
rijala za tiskare Narodnoosloboilake borbe, te je taj mate
rijal morao biti upuen eljeznicom do Plasa. U ovom radu
bila je dobra organizacija, a mrea suradnika bila je razgranata. Tu su suraivali Stevo Vorkapi, Zver, Rikar Stani,
Duka imuni, uro Volfart, Mate andrli, ime Potar,
Vlado Ranogajec i Irena Stani, te Zivkovi i domobranski
kapetan Rako, kojega su kasnije ustae strijeljali. Rudolf
Stani i veina drugova, s kojima je on suraivao, nisu bili
lanovi Komunistike partije. No zbog aktivnosti bili su izrav
no povezani s Glavnim tabom oslobodilake vojske Hrvatske.
57

Koliine materijala, koje je ova grupa prikupila bile su tako

velike, da su se otpremale vagonskim poiljkama. Takve po
iljke pratio je do Plasa drug Duka imunovi. Pored ostalog
ova grupa nabavila je inenjeru Joi Kankelju, koji je radio
za Osvobodilnu frontu Slovenije jedan gestetner-stroj i boju.
Sve to prevezao mu je automobilom Mazele, vlasnik mlijene
restauracije Gita.
PUT U SLOBODU
I opet poluprazni vagon i kloparanje kotaa. Ali u svemu
tome ima neke radosti. Prolo je 37 mjeseci od one vonje,
kad sam oslukivao te zvukove s tekim mislima. Bila je
no. Sada je dan, ali i da je studeno i mrano nita mi sada
ne bi moglo pokvariti raspoloenje.
Promatram brda i livade kroz okvir vagonskog okna.
Sunce pozlauje ita u poljima. Uskoro e etva. ije li
dobro, dobro i dozori, a onda, tu je i dobra etva.
Putujem prema Lici i priinja mi se putujem kui na
etvu, iako nikad nisam eo, a ni ne putujem kui.. .
Iz te etve izvlae mi se misli i lete proteklim danima
provedenim u Zagrebu ...
Tehnika, tamparije, gestetnerska umnoavanja, prepipisivaki centri, pomoni centri, sve je to jo uvijek u meni
iako je Pavle Pap preuzeo itavu brigu. Mislim iako
se udaljujem i odlazim na neodreeno vrijeme iz tog Zagreba,
u kojem je za mene ivjela samo Tehnika i drugovi, s koji
ma sam suraivao mislim, da nikad ne u zaboraviti tih
nekoliko godina.
Bio je to ivot ilegalca ivot sa policijom za stopama,
ivot opasnosti, borbe, rada, konspiracije, kamuflaa, uspjeha,
iznenaenja, progona teak, ali pun i lijep ivot.
Na as me obuzima neka sjeta, kad mislim; ovaj vlak
odvozi me iz njega. Ali... veina drugova, starih boraca ve
je u partizanskim odredima. I onda mislim ovako: odlazim od
svojih i dolazim k svojima. I s njima u zajedno moi sijati
svoju mrnju rijeima rafala, jer doao je dan da se obrau
na. Ima ih mnogo! Jedino oni prolaze ulicama, prebacuju se
cestama u kamionima, zaviruju po kolodvorima, stoje uz

pruge. Mnogo!... To bolje!! Koliko dugo sam se ilegalno bo

rio protiv njih! Valjda ve mogu da sudjelujem u toliko oe
kivanom obraunu.
Predajem kondukteru kartu, a nekom briljantinom pre
mazanom zelenom Talijaniu legitimacije, propusnice i ostale
falsifikate. Prezirem ga, jer ga ne smijem napasti. Glup je
i gadi mi se. Gri mi se aka, ali i smijem se. Vraa falsifikate,
kao da eli onako snishodljivo rei: Sve u najboljem redu.
Dugo je promatrao i nije nita opazio, znai, dobre kopije. U
sebi odajem priznanje drugovima u Tehnici. Odluujem:
javit u im to!
Putnici ute. Uutjeli su onog asa, kad je ulickani Talijani uao u odjeljak. On prilazi i pregledava, a sve osjea
mrnju, koja se sakuplja. Osjea se nesiguran.

Bijeda! zapone netko jo u njegovu prisustvu.

Mogao si ostat sisat mater. Kud se klati, kad ti gae poute
od praska automobilske gume.
Tako je zapoeo razgovor u odjeljku. Mrnja je prevla
dala prezir i gnuanje. U tom smo bili jednoduni.
Duboko udahnem zrak, koji je strujio kroz otvoreni pro
zor. Lokomotiva tutnji i sope. Kotai lomataju po tranicama.
Jurimo sa najmanje 60 kilometara na sat. Srce mi poigrava:
to prije ... to prije ... na to sam dugo ekao.

SADRAJ
Strana
Put u neizvjesnost....................................................................................... 3
Na ploniku................................................................................................... 6
Meu drugovima ........................................................................................10
U centru ilegalne organizacije .
.
.
.
.
.
.
.
.
15
Povratak drugovima ................................................................................. 17
Istina je neunitiva.....................................................................................19
Front borbe jaa .........................................................................................25
Komunisti najportvovniji borci........................................................27
Veza s najirim slojevima.........................................................
30
Proiruje se mrea podzemnog rada.
.
.
.
.
.
.
32
Neprijatelj u zemlji..................................................................................... 44
ulo se prvi puta Smrt faizmu
Sloboda narodu! .
. 46
Tehnika se probija u okupaciji............................................................48
Za slobodnije kretanje............................................................................... 51
Put u slobodu................................................................................................58

Za izdavaa J e r k a B e l a n
Izdava N a k l a d n o p o d u z e e G l a s r a d a
Urednik D u a n u r i j a
Zagreb 1953

Nacrt za omot
Zvonko Poldruga

tamparski zavod Ognjen Pria, Zagreb